(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 31. siječnja 2018. antisubvencijski ispitni postupak u vezi s uvozom u Europsku uniju biodizela podrijetlom iz Argentine („predmetna zemlja”) na temelju članka 10. Uredbe (EU) 2016/1037. Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon što je je 18. prosinca 2017. Europski odbor za biodizel („EBB” ili „podnositelj pritužbe”) podnio pritužbu u ime proizvođača. Podnositelj pritužbe čini približno 70 % ukupne proizvodnje biodizela u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze o subvencioniranju i posljedičnoj prijetnji štete dostatne za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(3)

Prije pokretanja antisubvencijskog ispitnog postupka Komisija je obavijestila vladu Argentine (3) da je zaprimila valjano dokumentiranu pritužbu te ju je pozvala na konzultacije u skladu s člankom 10. stavkom 7. osnovne uredbe. Vlada Argentine prihvatila je ponuđene konzultacije, koje su održane 24. siječnja 2018. Tijekom konzultacija te naknadnih kontakata s vladom Argentine primjereno su uzete u obzir primjedbe koje je dostavila vlada Argentine. Međutim, nije bilo moguće postići sporazumno rješenje.

(4)

Nakon objave Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je primila primjedbe o pokretanju postupka od Argentinske komore za biogoriva (Cámara Argentina de Biocombustibles, CARBIO). CARBIO je u primjedbama naveo da argentinska industrija biodizela nije subvencionirana te da uvoz argentinskog biodizela nije nikakva prijetnja materijalne štete industriji Unije.

(5)

Kad je riječ o dokazima o subvencioniranju u fazi pokretanja postupka, Komisija je učinila dostupnom javnu verziju pritužbe, a svoju je analizu dokaza raspoloživih u toj fazi iznijela u izvješću o dostatnosti dokaza, na temelju kojega je ispitni postupak pokrenut.

(6)

Kad je riječ o dokazima o prijetnji štete, CARBIO je tvrdio da podnositelj pritužbe nije dostavio dostatne dokaze s obzirom na kriterije iz članka 8. stavka 8. osnovne uredbe, konkretno o znatnom rastu uvoza, slobodno raspoloživom kapacitetu u Argentini i učinku argentinskog uvoza na cijene. Međutim, argumentacija koju je iznio CARBIO uvelike se temeljila na pretjerano pesimističnim procjenama kretanja argentinskog izvoza u 2018., koji je CARBIO procijenio na 480 000 tona za cijelu 2018. u sve zemlje svijeta, a da nije potkrijepio tu nisku vrijednost koja je bila 70 % niža od odgovarajuće vrijednosti za 2016. i 2017. (4) S obzirom na tako nisku razinu argentinski uvoz ne bi predstavljao prijetnju štete industriji Unije. Komisija je razmotrila dokaze dostavljene u pritužbi (na temelju stvarnog uvoza do kolovoza 2017. i procjena za 2018. na temelju podataka o proizvodnji iz izvješća GAIN-a (5)) koji su ukazivali na mnogo višu procijenjenu razinu uvoza. Kad je riječ o proizvodnom kapacitetu, CARBIO je potvrdio da proizvodni kapacitet u Argentini doista znatno premašuje domaću potrošnju, za više od 3 milijuna tona.

(7)

Stoga su te tvrdnje odbijene.

(8)

Podnositelj pritužbe podnio je 21. veljače 2018. zahtjev za evidentiranje uvoza biodizela podrijetlom iz Argentine na temelju članka 24. stavka 5. osnovne uredbe. Komisija je 24. svibnja 2018. objavila Provedbenu uredbu (EU) 2018/756 („Uredba o evidentiranju”) (6) o uvođenju obveze evidentiranja uvoza biodizela podrijetlom iz Argentine od 25. svibnja 2018.

(9)

Kao odgovor na zahtjev za evidentiranje zainteresirane strane dostavile su primjedbe koje je Komisija razmotrila u Uredbi o evidentiranju. Komisija je na raspolaganju imala dovoljno dokaza kojima se opravdava potreba za evidentiranjem uvoza.

(10)

U skladu s člankom 24. stavkom 5. osnovne uredbe uvoz predmetnog proizvoda podliježe evidentiranju kako bi se, ako se ispitnim postupkom utvrde nalazi koji dovode do uvođenja kompenzacijskih pristojbi i ako su ispunjeni potrebni uvjeti, osigurala retroaktivna naplata pristojbi na evidentirani uvoz u skladu s primjenjivim zakonskim odredbama.

(11)

Nakon objave Uredbe o evidentiranju Komisija je o tome primila primjedbe vlade Argentine i Argentinske komore za biogoriva.

(12)

Primjedbe vlade Argentine odnosile su se na tvrdnju da Komisija nije dostavila dostatne dokaze o subvencioniranju te da nije dokazala štetu koja je prouzročena industriji Unije masovnim uvozom argentinskog biodizela u relativno kratkom razdoblju.

(13)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 5. do 7., Komisija je smatrala da je u trenutku pokretanja postupka imala dostatne dokaze o subvencioniranju i prijetnji štete. Usto, u uvodnoj izjavi 14. Uredbe o evidentiranju, Komisija je iznijela dokaze o masovnom povećanju uvoza argentinskog biodizela u apsolutnom smislu i u smislu tržišnog udjela u razdoblju od kolovoza 2017. do ožujka 2018., što bi moglo ukazivati na postojanje materijalne štete potkraj razdoblja ispitnog postupka. Stoga su te tvrdnje odbijene.

(14)

Ispitnim postupkom o subvencioniranju i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja važnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2014. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(15)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je zainteresirane strane pozvala da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Osim toga, Komisija je o pokretanju ispitnog postupka obavijestila podnositelja pritužbe, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike i vladu Argentine, poznate uvoznike, dobavljače, korisnike i trgovce, te udruženja za koja se zna da se postupak na njih odnosi, te ih je pozvala na sudjelovanje.

(16)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(17)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da bi mogla provesti odabir uzorka zainteresiranih strana u skladu s člankom 27. osnovne uredbe.

(18)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije. Komisija je odabrala uzorak na temelju najveće reprezentativne proizvodnje koja se razumno mogla ispitati u raspoloživom vremenu.

(19)

Privremeni se uzorak sastojao od triju proizvođača iz Unije i imao je široku zemljopisnu zastupljenost. Proizvođači iz Unije u uzorku činili su 19 % ukupnog obujma proizvodnje industrije Unije. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe o privremenom uzorku.

(20)

CARBIO, Greenergy Fuels Limited i podnositelj pritužbe Komisiji su dostavili potkrijepljene primjedbe na privremeni uzorak. Te su primjedbe detaljnije analizirane u uvodnim izjavama od 310. do 313.

(21)

Kao rezultat toga, Komisija je jednog od proizvođača iz Unije u privremenom uzorku zamijenila drugim. Konačni uzorak sastojao se od proizvođača iz Unije iz triju različitih država članica. Činio je više od 23 % proizvodnje u Uniji.

(22)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(23)

Dva nepovezana uvoznika dostavila su zatražene informacije i pristala na uvrštenje u uzorak. S obzirom na mali broj nepovezanih uvoznika Komisija je odlučila da odabir uzorka nije potreban.

(24)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika iz Argentine zatražila da dostave informacije određene u Obavijesti o pokretanju postupka. Usto, Komisija je od argentinskih nadležnih tijela zatražila da utvrde ostale proizvođače izvoznike koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da stupe u kontakt s njima.

(25)

Devet proizvođača iz predmetne zemlje dostavilo je zatražene informacije i pristalo da ih se uključi u uzorak. Komisija je iz uzorka isključila jedno trgovačko društvo jer u razdoblju ispitnog postupka nije izvozilo u Uniju. Preostalih osam društava ili grupa društava tijekom razdoblja ispitnog postupka činilo je 100 % izvoza u Uniju. U skladu s člankom 27. stavkom 1. točkom (b) osnovne uredbe Komisija je odabrala sljedeći uzorak od triju grupa proizvođača izvoznika na temelju najvećeg reprezentativnog obujma izvoza u Uniju koji bi se razumno mogao ispitati u raspoloživom vremenu:

(26)

Grupe proizvođača izvoznika u uzorku činile su 84 % ukupnog izvoza predmetnog proizvoda u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(27)

U skladu s člankom 27. stavkom 2. osnovne uredbe Komisija se o odabiru uzorka savjetovala sa svim poznatim proizvođačima izvoznicima za koje se zna da se postupak na njih odnosi te s vladom Argentine. Komisija nije primila nikakve primjedbe na predloženi uzorak.

(28)

Nijedan proizvođač izvoznik koji nije bio uključen u uzorak nije zatražio pojedinačno ispitivanje u skladu s člankom 27. stavkom 3. osnovne uredbe.

(29)

Komisija je upitnike poslala vladi Argentine, trima grupama proizvođača izvoznika u uzorku, trima proizvođačima iz Unije u uzorku i dvama nepovezanim uvoznicima koji su se javili.

(30)

Komisiji su odgovore na upitnik dostavili vlada Argentine, sve grupe proizvođača izvoznika u uzorku, svi proizvođači iz Unije u uzorku, no samo jedan od dvaju nepovezanih uvoznika koji surađuju.

(31)

Komisija je zatražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje subvencije, posljedične prijetnje štete i interesa Unije. Posjet radi provjere, u kojem su sudjelovali i službenici drugih relevantnih ministarstava, obavljen je u prostorima argentinskih ministarstava agroindustrije, vanjskih poslova, proizvodnje i oporezivanja. Posjeti radi provjere obavljeni su i u prostorima banaka Banco de Córdoba, Banco de la Provincia de Buenos Aires, Banco de la Ciudad de Buenos Aires, Banco Central de la República Argentina i Banco de la Nación Argentina.

(32)

Posjeti radi provjere u skladu s člankom 26. osnovne uredbe obavljeni su u prostorima EBB-a i sljedećih društava:

(33)

S obzirom na to da je Komisija utvrdila da je potrebno prikupiti dodatne informacije o razvoju događaja nakon razdoblja ispitnog postupka, koje bi mogle dodatno potvrditi Komisijine privremene nalaze i više razjasniti interes Unije, Komisija je odlučila da u ovom predmetu neće uvesti privremene mjere.

(34)

Komisija je 21. rujna 2018. u dokumentu s informacijama u kojem je opisala svoje privremene nalaze sve zainteresirane strane obavijestila da se na uvoz biodizela podrijetlom iz Argentine u Uniju neće uvesti privremene kompenzacijske pristojbe. Šest država članica (Francuska, Španjolska, Bugarska, Poljska, Portugal i Rumunjska) 8. listopada 2018. zatražilo je od Komisije da uvede privremene kompenzacijske mjere u ovom predmetu. Komisija je dopisom od 10. listopada 2018. potvrdila da je ispitni postupak u tijeku i da će se dodatne činjenice razmotriti (konkretno razvoj događaja neposredno nakon razdoblja ispitnog postupka).

(35)

Nekoliko zainteresiranih strana dostavilo je pisane podneske o dokumentu s informacijama. Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane, uključujući pred službenikom za saslušanje.

(36)

Nakon objave dokumenta s informacijama zaprimljene su primjedbe vlade Argentine, CARBIO-a, svih grupa proizvođača izvoznika u uzorku i EBB-a.

(37)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za donošenje svojih konačnih nalaza. Te su informacije, među ostalim, sadržavale dodatne odgovore na upitnik EBB-a i proizvođača iz Unije u uzorku o razvoju događaja nakon razdoblja ispitnog postupka, podatke o uvozu biodizela u Uniju nakon razdoblja ispitnog postupka i podatke koje su zainteresirane strane dostavile nakon objave dokumenta s informacijama.

(38)

Komisija je 3. prosinca 2018. svim stranama objavila bitne činjenice i razmatranja na temelju kojih namjerava uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz predmetnog proizvoda u Uniju. Svim je stranama dan rok unutar kojeg su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu.

(39)

Nakon konačne objave EBB, Copa (Odbor profesionalnih poljoprivrednih organizacija), Cogeca (Opće udruženje poljoprivrednih zadruga u Europskoj uniji) i Europski savez za uljarice pozdravili su namjeru Komisije da uvede konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz predmetnog proizvoda u Uniju.

(40)

Predmetni proizvod jesu monoalkilni esteri masnih kiselina i/ili parafinska plinska ulja dobivena sintezom i/ili hidrotretiranjem, nefosilnog podrijetla, uobičajeno poznat kao „biodizel”, u čistom obliku ili u mješavini, podrijetlom iz Argentine („predmetni proizvod”).

(41)

Ispitnim postupkom pokazalo se da je biodizel koji se proizvodi u Argentini isključivo metilni ester iz sojina ulja („SME”), dok je biodizel koji se proizvodi u Uniji uglavnom metilni ester iz repice („RME”), ali se dobiva i iz drugih sirovina, uključujući otpadna ulja te djevičanska ulja.

(42)

SME i RME pripadaju kategoriji metilnih estera masnih kiselina (FAME). Pojam „ester” odnosi se na transesterifikaciju biljnih ulja, odnosno miješanje ulja s alkoholom, čime nastaju biodizel i, kao nusproizvod, glicerin. Pojam „metil” odnosi se na metanol, alkohol koji se najčešće upotrebljava u tom procesu.

(43)

SME biodizel mogao bi se upotrebljavati u čistom obliku, ali se obično miješa prije upotrebe u Uniji. To se radi jer SME u čistom obliku nije u skladu s europskom normom EN 14214 u pogledu jodnog i cetanskog broja. SME se miješa s RME-om jer SME ima višu točku začepljenja filtra za gorivo na niskoj temperaturi (Cold Filter Plugging Point – CFPP) nego RME pa nije pogodan za upotrebu u čistom obliku tijekom zimskih mjeseci u hladnijim dijelovima Europske unije.

(44)

Te mješavine biodizela i mineralnih dizela na kraju se upotrebljavaju u prometnom sektoru kao gorivo za dizelske motore u cestovnim vozilima kao što su automobili, kamioni i autobusi te u vlakovima. Biodizel u čistom obliku ili miješan s mineralnim dizelom može se upotrebljavati i kao gorivo za ogrjev u kućanskim, komercijalnim ili industrijskim kotlovima te kao gorivo za generatore koji proizvode električnu energiju. Testira se uvođenje biodizela u zračni promet radi smanjenja emisije CO2 zračne industrije.

(45)

Predmetni proizvod trenutačno je razvrstan u oznake KN ex 1516 20 98 (oznake TARIC 1516209821, 1516209829 i 1516209830), ex 1518 00 91 (oznake TARIC 1518009121, 1518009129 i 1518009130), ex 1518 00 95 (oznaka TARIC 1518009510), ex 1518 00 99 (oznake TARIC 1518009921, 1518009929 i 1518009930), ex 2710 19 43 (oznake TARIC 2710194321, 2710194329 i 2710194330), ex 2710 19 46 (oznake TARIC 2710194621, 2710194629 i 2710194630), ex 2710 19 47 (oznake TARIC 2710194721, 2710194729 i 2710194730), 2710 20 11, 2710 20 15, 2710 20 17, ex 3824 99 92 (oznake TARIC 3824999210, 3824999212 i 3824999220), 3826 00 10 i ex 3826 00 90 (oznake TARIC 3826009011, 3826009019 i 3826009030).

(46)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene:

(47)

Komisija je stoga odlučila da su ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 2. točke (c) osnovne uredbe.

(48)

Komisija nije primila nikakve tvrdnje u pogledu opsega proizvoda.

(49)

Na temelju dostupnih informacija, uključujući informacije sadržane u pritužbi, Obavijesti o pokretanju postupka i odgovorima na Komisijin upitnik, Komisija je ispitala navodno subvencioniranje koje vlada Argentine provodi u okviru sljedećih programa subvencioniranja:

(50)

Komisija je vladu Argentine obavijestila da će za ispitivanje postojanja i opsega navodne potpore odobrene industriji biodizela, uključujući dobavu soje uz naknadu manju od primjerene, možda morati upotrijebiti raspoložive podatke u skladu s člankom 28. stavkom 1. osnovne uredbe.

(51)

Komisija je pri pokretanju postupka od vlade Argentine zatražila da dostavi podatke za kontakt (nazive, adrese i e-poštu) svih društava koja dostavljaju glavnu sirovinu (soju) za proizvodnju predmetnog proizvoda. Vlada Argentine nije dostavila te podatke za kontakt.

(52)

Budući da nije dostavila odgovor na to pitanje, vladi Argentine poslan je 17. travnja 2018. zahtjev za dostavljanje dodatnih informacija o najvećim proizvođačima/dobavljačima soje koji su argentinskim proizvođačima biodizela dostavljali sirovine.

(53)

S obzirom na znatan broj društava koja su dostavljala glavnu sirovinu za predmetni proizvod, u duhu dobre suradnje i kako bi prikupila barem neke podatke relevantne za ispitni postupak, Komisija je zahtjev ograničila na podatke o samo deset najvažnijih proizvođača/dobavljača soje.

(54)

Komisija nije primila sve informacije za većinu tih proizvođača/dobavljača sirovina za proizvodnju predmetnog proizvoda. Primila je zapravo samo informacije od proizvođača biodizela koji su sami proizvodili sojino ulje (ne soju). Deset najvećih proizvođača soje nije dostavilo nikakve zatražene informacije. Budući da nije dobila te informacije, Komisija je smatrala da nije primila ključne informacije koje su relevantne za taj aspekt ispitnog postupka.

(55)

Nadalje, Komisija je zatražila bilo kakve raspoložive informacije iz prethodne uvodne izjave za dobavljače soje u 2014., 2015., 2016. i razdoblju ispitnog postupka u kojima vlada Argentine nema nikakvih udjela ili nije najveći dioničar. Te su informacije zatražene kako bi se procijenilo jesu li dobavljač soje i proizvođač biodizela bili nepovezani, povezani ili dio istog subjekta. Komisija je zatražila dokaze da je vlada Argentine pokušala kontaktirati s tim dobavljačima ili da Komisiji navede kako bi se te informacije mogle dobiti (npr. preko relevantnih udruženja). Vlada Argentine nije uključila zatražene informacije niti bilo kakve dokaze da je barem pokušala kontaktirati s tim dobavljačima.

(56)

U odgovoru vlade Argentine od 15. veljače 2018. navedeno je da bi podatke koje je Komisija zatražila u pogledu uzgajivača soje mogla dostaviti četiri tijela, od kojih su dva ACSOJA (Asociación de la Cadena de la Soja Argentina) i CARBIO. Službe Komisije sastale su se s oba tijela tijekom posjeta radi provjere u Argentini, ali nisu primljeni nikakvi podaci o dobavljačima soje. Ta druga dva tijela (7) nisu ispitana s obzirom na ograničeno raspoloživo vrijeme. ACSOJA i CARBIO odabrani su za ispitivanje kao dva tijela koja bi najvjerojatnije mogla moći pomoći u ispitnom postupku.

(57)

Tijekom sastanka s ACSOJA-om predstavnici Komisije postavili su niz pitanja o stanju na tržištu soje u Argentini, o odnosu dobavljača soje i proizvođača biodizela te o utjecaju poreza na izvoz na njihovu djelatnost. Predstavnik ACSOJA-e nije dao nikakav smislen odgovor na ta pitanja ni dostavio konkretne podatke i dokaze korisne za ispitni postupak. Bilo je jasno da ACSOJA samo predstavlja druga predstavnička tijela u sojinom vrijednosnom lancu i da nije mogla detaljnije odgovoriti na upite ili službama Komisije dati informacije o proizvodnji soje koje su zatražene u upitniku.

(58)

Jednako tako, ACSOJA se tijekom posjeta radi provjere obvezala poslati priopćenja za medije o porezu na izvoz soje i kraju njezina proizvodnog lanca. Komisija nikad nije primila ta priopćenja za medije.

(59)

Budući da je CARBIO udruženje proizvođača biodizela, Komisiji nije mogao dati zatražene podatke o proizvođačima soje.

(60)

Stoga, u pogledu navodne vladine dobave soje uz naknadu manju od primjerene, vlada Argentine nije dostavila potrebne informacije i dokaze koje je Komisija zatražila u upitniku, u dopisu od 17. travnja 2018. i tijekom posjeta radi provjere.

(61)

Zbog nedostatne suradnje Komisija nije mogla prikupiti sve informacije koje smatra relevantnima za svoje nalaze u ovom ispitnom postupku. Točnije, Komisija nije mogla dobiti informacije i podatke o tržištu za proizvođače soje, utjecaju vladinih mjera (kao što je porez na izvoz soje) na njihovo ponašanje te o opskrbi proizvođača biodizela sojom.

(62)

Te su informacije uključivale ponašanje i odluke proizvođača soje prije i poslije uvođenja te različitih izmjena poreza na izvoz i drugih sličnih mjera ograničavanja, njihove proizvodne strategije i mogućnost prelaska na druge poljoprivredne kulture, dostupnost obradivog zemljišta i pristup njemu, obilježja i dinamiku tržišta s obzirom na razlikovanje velikih društava i MSP-ova, kanale za prodaju i stavljanje proizvoda na tržište te strategije za njihova domaća i izvozna tržišta, cijene i politike određivanja cijena na njihovim domaćim i izvoznim tržištima, utjecaj međunarodne cijene na njihove politike određivanja cijena, situaciju u pogledu tržišnog natjecanja u zemlji i na izvoznim tržištima, njihovu profitabilnost tijekom godina, utjecaj mogućeg prekomjernog kapaciteta i strategije stvaranja zaliha, uvoz i izvoz njihovih glavnih kupaca u zemlji i na izvoznim tržištima, uključujući ulogu industrije drobljenja soje i dodanu vrijednost ostvarenu u industriji drobljenja te situaciju u pogledu tržišnog natjecanja u industriji mljevenja u Argentini i na međunarodnim tržištima.

(63)

Nadalje, suprotno tvrdnjama vlade Argentine u njezinu odgovoru na upitnik, tijekom posjeta radi provjere službe Komisije utvrdile su da se pokazalo da je vlada Argentine bila vlasnik jednog dobavljača soje za industriju biodizela, odnosno društva YPF (8). Međutim, s obzirom na to da je YPF tek jedan od stotina dobavljača soje za industriju biodizela, informacije koje je dostavio taj dobavljač nisu bile dostatne kako bi se utvrdilo ponašanje preostalih dobavljača soje za industriju biodizela. Konkretno, YPF ne uzgaja soju, ali je prihvaća kao sredstvo plaćanja za svoje gnojivo i gorivo te je zatim prodaje na argentinskom domaćem tržištu. Stoga nije reprezentativan za uzgajivače soje koji opskrbljuju industriju biodizela.

(64)

Budući da vlada Argentine nije dostavila informacije koje bi to opovrgle, Komisija se za svoje nalaze o tim aspektima ispitnog postupka djelomično oslanjala na raspoložive podatke u skladu s člankom 28. osnovne uredbe.

(65)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine ponovno je osporila da nije u potpunosti surađivala u pogledu informacija zatraženih od uzgajivača soje i uputila je na svoj dopis od 20. srpnja 2018. CARBIO je isto tako tvrdio da je Komisija netočno navela da vlada Argentine nije surađivala.

(66)

Komisija je ponovila da vlada Argentina nije dostavila podatke za kontakt uzgajivača soje te da je dostavila samo djelomične informacije o proizvođačima sojina ulja. ACSOJA i CARBIO nisu dostavili informacije koje je Komisija zatražila u upitniku i tijekom sastanaka koje je održala s njima. Štoviše, tijekom tih je sastanaka postalo je jasno da predstavnik ACSOJA-e nije u mogućnosti odgovoriti na detaljna tehnička pitanja te da je CARBIO udruženje proizvođača biodizela, a ne proizvođača soje.

(67)

Komisija je zaključila da, kad je riječ o navodnoj potpori vlade Argentine industriji biodizela, konkretno raznim mjerama među kojima je i nabava soje uz naknadu manju od primjerene, vlada Argentine nije dostavila potrebne informacije i dokaze koje je Komisija zatražila u svojem upitniku, dopisu od 17. travnja 2018. i tijekom posjeta radi provjere. Komisija se stoga morala osloniti na raspoložive podatke o tom aspektu ispitnog postupka.

(68)

Budući da vlada Argentine nije dostavila podatke o prodaji uzgajivača soje u Argentini, Komisija se oslonila na podatke o domaćoj cijeni soje koje su dostavili proizvođači izvoznici u uzorku. Nadalje, Komisija se oslonila na javno dostupne informacije o tome kako je vlada Argentine uzgajivače soje usmjeravala ili im je povjeravala da prodaju soju na domaćem tržištu uz naknadu manju od primjerene te o namjeri vlade Argentine da podupire industriju biodizela tim i drugim povezanim mjerama.

(69)

Nakon konačne objave vlada Argentine i CARBIO ponovno su izrazili neslaganje s Komisijinim korištenjem raspoloživim podacima u skladu s člankom 28. osnovne uredbe. Tvrdili su da je korištenje raspoloživim podacima opravdano samo ako zainteresirana strana ne dostavi „potrebne informacije”, nužne za određeni zaključak. Prema mišljenju vlade Argentine i CARBIO-a, Komisija nikad nije dokazala kako su zatražene informacije bile nužne da se dođe do određenog zaključka u ovom predmetu i zanemarile su to što tražene informacije vladi Argentine nisu bile dostupne ili su strogo obuhvaćene zakonom o poreznoj tajni.

(70)

Komisija je u svojoj komunikaciji s vladom Argentine opsežno obrazložila zašto su joj potrebno podrobnije informacije o uzgajivačima soje i proizvođačima sojina ulja. Tvrdnja vlade Argentine i CARBIO-a da vlada Argentine nije mogla dostaviti te informacije nije bila potkrijepljena nikakvim dokazima koji potvrđuju da je to bio slučaj ili da je Komisija imala na raspolaganju druga razumna sredstva da dođe do tih informacija. Tražene su informacije bile takve da je Komisija mogla pretpostaviti da ih imaju vlada Argentine ili CARBIO ili barem da vlada Argentine ima regulatornu kontrolu nad uzgajivačima soje i proizvođačima sojina ulja da može zatražiti te informacije. Komisija je također očekivala veću suradnju od uzgajivača soje i proizvođača sojina ulja ako bi im se vlada Argentine obratila izravno ili u bliskoj suradnji s Komisijom.

(71)

Prema navodima podnositelja pritužbe vlada Argentine pruža potporu industriji biodizela putem različitih mjera. Konkretno, podnositelj pritužbe tvrdio je da je vlada Argentine provodila politiku uvođenja visokih poreza na izvoz i drugih propisa koji se odnose na soju i sojino ulje, ključnu sirovinu za proizvodnju biodizela u Argentini. Podnositelj pritužbe smatra da je vlada Argentine time zadržavala cijenu sirovina za proizvodnju biodizela na znatno nižoj razini od cijena na svjetskom tržištu.

(72)

Kako je navedeno u Komisijinu izvješću o dostatnosti dokaza (9), Komisija je smatrala kako se čini da su porezi na izvoz jedan od instrumenata vlade Argentine da se uzgajivače soje i proizvođače sojina ulja usmjeri na pomaganje argentinskoj industriji biodizela. U ovom je ispitnom postupku Komisija ispitala skup mjera koje je vlada Argentine donijela kako bi umjetno pružila potporu argentinskoj industriji biodizela.

(73)

Za utvrđivanje postojanja subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere moraju biti prisutna tri elementa: (a) financijski doprinos ili potpora prihodu/cijeni; (b) korist i (c) specifičnost (članak 3. osnovne uredbe) (10).

(74)

Kako bi donijela zaključak o prvom elementu, Komisija je analizirala je li skup mjera koje je donijela vlada Argentine doveo do financijskog doprinosa u obliku vladine dobave soje argentinskim proizvođačima izvoznicima biodizela uz naknadu manju od primjerene, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) osnovne uredbe, i/ili je li skup mjera koje je donijela vlada Argentine obuhvaćen kategorijom potpore prihodu/cijeni za industriju biodizela, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (b) osnovne uredbe.

(75)

Komisija je na početku primijetila da sva društva u uzorku soju kupuju na domaćem tržištu od povezanih ili nepovezanih društva kako bi je preradila u sojino ulje i, zatim, biodizel. Proizvođači izvoznici u uzorku nisu kupovali sojino ulje radi daljnje prerade u biodizel jer su sami mljeli soju u sojino ulje, što je bio međukorak u proizvodnji biodizela. Stoga je analiza u sljedećim pododjeljcima usmjerena na to je li vlada Argentine soju (a ne sojino ulje) osiguravala uz naknadu manju od primjerene.

(76)

U članku 3. stavku 1. točki (a) podtočki iv. drugoj alineji osnovne uredbe navodi se da financijski doprinos postoji ako vlada: „povjerava ili usmjerava privatno tijelo na obavljanje jednog ili više vrsta poslova navedenih u točkama i., ii. i iii. koji bi uobičajeno bili u nadležnosti vlade pa se ta praksa ne razlikuje u pravom smislu od prakse koju vlade uobičajeno primjenjuju”. Vrsta poslova opisanih u članku 3. stavku 1. točki (a) podtočki iii. osnovne uredbe nastaje kad „vlada daje robu ili pruža usluge, osim opće infrastrukture, ili kupuje robu…”. U tim se odredbama odražavaju članak 1. stavak 1. točka (a) prvi podstavak podtočke iii. i iv. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i trebalo bi ih tumačiti i primjenjivati s obzirom na relevantnu sudsku praksu WTO-a.

(77)

Odbor WTO-a u predmetu SAD – Izvozna ograničenja odlučio je da se uobičajenim značenjima dviju riječi „povjeriti” i „usmjeriti” iz članka 1. stavka 1. točke (a) prvog podstavka podtočke iv. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama zahtijeva da postupak vlade uključuje pojam ovlašćivanja (u slučaju povjeravanja zadaće) ili zapovjedi (u slučaju usmjeravanja) (11). Odbio je argument SAD-a o „uzroku i posljedicama” te je zatražio poduzimanje izričite i afirmativne radnje prijenosa ovlasti ili zapovijedanja (12).

(78)

Međutim, žalbeno je tijelo u jednom od sljedećih predmeta smatralo da je zamjena riječi „povjerava” i „usmjerava” riječima „ovlastiti” i „zapovjediti” kao norma prekruta (13). Žalbeno tijelo smatra da se riječ „povjeravanje” pojavljuje kad vlada privatnom tijelu prenosi odgovornost, dok se „usmjeravanje” odnosi na situacije u kojima vlada nad privatnim tijelom provodi svoje ovlasti (14).

(79)

U oba se slučaja vlada privatnim tijelom koristi kao posrednikom za izvršenje financijskog doprinosa i „u većini bi se slučajeva očekivalo da povjeravanje zadaće privatnom tijelu ili usmjeravanje privatnog tijela uključuje i određeni oblik prijetnje ili navođenja” (15). Istodobno se člankom 1. stavkom 1. točkom (a) prvim podstavkom podtočkom iv. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama članicama ne dopušta uvođenje kompenzacijskih mjera za proizvode „kad vlada samo provodi svoje opće regulatorne ovlasti” (16) ili kad intervencija vlade „može ili ne mora dovesti do određene posljedice samo na temelju određenih činjeničnih okolnosti i na temelju prava sudionika na tom tržištu na slobodan izbor” (17). Povjeravanje i usmjeravanje podrazumijeva „aktivniju ulogu vlade od pukog poticanja” (18).

(80)

Nadalje, WTO nije smatrao da je „ostavljanje diskrecijskog prava privatnom tijelu nužno u suprotnosti s povjeravanjem zadaće ili usmjeravanjem tog privatnog tijela […] Iako mogu postojati slučajevi u kojima je diskrecijsko pravo toliko široko da se ne može valjano zaključiti da je privatnom tijelu povjerena zadaća ili da je ono usmjereno (na obavljanje određenog zadatka), to je činjenično/dokazno pitanje koje treba razmotriti u svakom pojedinačnom slučaju.” (19)

(81)

U skladu s tim odlukama WTO-a ne smatraju se sve vladine mjere kojima se može ostvariti korist istovjetnima financijskom doprinosu u smislu članka 3. osnovne uredbe i članka 1. stavka 1. točke (a) Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Moraju postojati dokazi vladine politike ili vladina programa za promicanje industrije obuhvaćene ispitnim postupkom (u konkretnom slučaju industrije biodizela/biogoriva) kroz izvršavanje ovlasti nad javnim ili privatnim tijelima ili prenošenje odgovornosti na njih (u konkretnom slučaju uzgajivača soje) da sojom opskrbljuju industriju biodizela uz naknadu manju od primjerene.

(82)

Ukratko, u relevantnim odlukama WTO-a navodi se sljedeće:

(83)

U skladu s tom sudskom praksom Komisija je vrlo pozorno ispitala prirodu intervencije vlade Argentine (uključuje li intervencija vlade Argentine povjeravanje zadaće uzgajivačima soje ili usmjeravanje tih uzgajivača?), vrstu tijela kojima su zadaće povjerene (jesu li uzgajivači soje privatna tijela u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe?) i djelovanje tijela kojima su zadaće povjerene ili koja su usmjeravana (jesu li uzgajivači soje dobavljali soju argentinskoj industriji biodizela uz naknadu manju od primjerene i time djelovali kao posrednik za vladu Argentine?). Nadalje, Komisija je provjerila bi li se izvršen posao uobičajeno povjerio vladi (je li dobava soje društvima proizvođačima sojina ulja u Argentini uz naknadu manju od primjerene uobičajena aktivnost vlade?) i razlikuje li se, u stvarnosti, taj posao od praksi koje vlade uobičajene provode (razlikuje li se, u pravom smislu, stvarna dobava soje koju obavljaju uzgajivači od onoga što bi vlada sama učinila?).

(84)

S obzirom na sudsku praksu WTO-a iz uvodnih izjava od 77. do 82. Komisija je najprije analizirala je li potpora vlade Argentine argentinskoj industriji biodizela uistinu cilj vladine politike, a ne tek „nuspojava” izvršenja općih regulatornih ovlasti. U ispitnom postupku konkretno se ispitalo jesu li utvrđena narušavanja cijena bila dio vladinih ciljeva ili su pak niže cijene soje bile „slučajni” nusproizvod opće regulatorne politike vlade. U skladu sa zaključcima iz uvodne izjave 64. Komisija je odlučila da će raspoložive podatke djelomično iskoristiti kako bi odredila je li vlada Argentine uzgajivačima soje povjerila zadaću ili ih usmjerila.

(85)

Iz brojnih je dokumenata vidljivo da je izričiti cilj politike vlade Argentine bio pružiti potporu i poticati razvoj industrije biodizela, osobito nastojeći sniziti domaće cijene ulaznih materijala (soje) i tako financijski doprinijeti proizvodnji biodizela.

(86)

Ta se potpora ostvaruje u okviru nekoliko mjera koje se mogu pripisati vladi Argentine (uključujući poreze na izvoz soje, subvencije proizvođačima soje kako bi je i dalje proizvodili i na domaćem tržištu prodavali proizvođačima biodizela, protumjere za proizvodnju drugih žitarica, kao što je uvođenje izvoznih kvota, te javne izjave kojima se proizvođače soje potiče da ne prekidaju proizvodnju nego da je nastave prodavati na domaćem tržištu) (28). Te su se mjere, iako su nekoliko puta izmijenjene od uvođenja 1994. (29), stalno primjenjivale kako bi se, kako je vlada Argentine sama navela u zakonodavstvu (vidjeti uvodne izjave od 89. do 100.), snizila domaća cijena soje u kontekstu povećanja cijena na svjetskom tržištu i kako bi se u Argentini razvio lanac dodane vrijednosti koji, među ostalim, uključuje industriju biodizela.

(87)

Porezi na izvoz soje važan su instrument kojim se vlada Argentine koristi kako bi pružila potporu industriji biodizela. OECD smatra da vlada Argentine, ponajprije svojim režimom oporezivanja izvoza, uvodi „više stope za sirovine ili proizvođače ulaznog materijala, a niže stope za gotove proizvode. […] Cjenovnom prednosti koja se daje domaćim industrijama na kraju proizvodnog lanca može se narušiti ili umanjiti tržišno natjecanje na domaćem i stranom tržištu” (30). Usto, Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA) u izvješću o Argentini navela je da se „različitim porezima na izvoz biogoriva u odnosu na druge proizvode koji se dobivaju od iste sirovine promiče izvoz biogoriva, posebno biodizela” (31). Svjetska banka navela je da je vlada Argentine uvela visoke poreze na izvoz koji su doveli do „sniženja troška sirovine na domaćem tržištu i poticanja izvoza biodizela” (32).

(88)

Vlada Argentine tvrdila je da se u publikacijama OECD-a, IRENA-e i Svjetske banke ne upućuje na izričit cilj vlade Argentine da pruži potporu argentinskoj industriji biodizela. Međutim, vlada Argentine nije osporila točnost citata koje je utvrdila Komisija. Za razliku od vlade Argentine, Komisija je smatrala da analize iznesene u tim publikacijama podupiru njezin nalaz da vlada Argentine pruža izričitu potporu argentinskoj industriji biodizela.

(89)

Argentina je porez na izvoz soje uvela 1994., po fiksnoj stopi od 3,5 %. Kako će se pokazati u svim izmjenama zakonodavstva opisanima u uvodnim izjavama od 91. do 100., mjere kojima je porez na izvoz korigiran iznad početne stope dokaz su izričitog cilja vlade Argentine da snizi domaće cijene u kontekstu povećanja cijena na svjetskom tržištu. Tijekom ispitnog postupka vlada Argentine tvrdila je da je porez na izvoz soje i sojina ulja uveden radi povećanja prihoda. Unatoč višestrukim Komisijinim zahtjevima da dostavi dokumente u potporu toj tvrdnji, vlada Argentine nije ih dostavila.

(90)

Nadalje, ni u jednom zakonodavnom aktu od 2002. koji se odnosi na prilagodbu poreza na izvoz soje, sojina ulja ili biodizela povećanje prihoda ne navodi se kao razlog određivanja razine poreza na izvoz. Naprotiv, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 91. do 100., u tim se aktima navodi da je svrha poreza na izvoz navesti dobavljače soje da nastave prodavati na domaćem tržištu po cijenama nižima od međunarodnih. Stoga, umjesto kao fiskalnu mjeru za povećanje prihoda, vlada Argentine poreze na izvoz soje upotrebljava kao instrument za podupiranje razvoja domaće industrije biodizela.

(91)

Nakon proglašenja izvanrednog stanja (33) porez na izvoz povećan je 2002. Rezolucijom 11/2002 (34) s 3,5 % na 13,5 %. Ta je rezolucija sadržavala sljedeću izjavu: „uzet će se u obzir učinci svih mogućih bitnih promjena međunarodnih cijena poljoprivrednih proizvoda” (dodano isticanje), iz čega je vidljivo da je ta mjera donesena kako bi se utjecalo na cijenu soje na domaćem tržištu u usporedbi s cijenom na svjetskom tržištu.

(92)

Ta je stopa iste godine dodatno povećana s 13,5 % na 23,5 % Rezolucijom 35/2002 (35), u kojoj se navodi da se „Zakonom br. 22415 dopušta određivanje uvoza robe za potrošnju kako bi se domaće cijene stabilizirale dok ne dosegnu prikladne razine te kako bi se održala ponuda kojom se zadovoljavaju potrebe domaćeg tržišta”. U skladu s tim pravnim tekstom te su mjere bile prijelazne i privremene dok su vrijedili trenutačni opći gospodarski uvjeti. Međutim, ti se porezi na izvoz i dalje primjenjuju, na razini sličnoj kao u vrijeme izvanrednog stanja, dok je porez na izvoz drugih žitarica određen na 0 % (36).

(93)

Prvi veliki proizvođači biodizela u Argentini počeli su poslovati 2007. Te je godine vlada Argentine objavila dvije rezolucije kojima se porez na izvoz soje povećava s 23,5 % na 27,5 % (37) i dodatno na 35 % (38). U objema se rezolucijama kao razlog za dodatni porez na izvoz navodi da se, uz povećanje domaće i međunarodne potražnje za tim proizvodima, proizvodi obuhvaćeni tim rezolucijama (uglavnom proizvodi povezani sa sojom) upotrebljavaju u nove proizvodne svrhe, pri čemu se biogoriva izričito navode kao primjer.

(94)

Usto, u Rezoluciji 10/2007 (39) izričito se navodi da su se „međunarodne cijene žitarica znatno povećale […] uvođenje dodatnih izvoznih pristojbi za niz prethodno navedenih proizvoda smatra se prikladnim” (dodano isticanje).

(95)

U Rezoluciji 369/2007 (40) dodatno se izričito napominje da je povećanje poreza na izvoz potrebno kako bi se „snizile domaće cijene, konsolidirala poboljšanja u distribuciji prihoda i poticala dodana vrijednost” (dodano isticanje).

(96)

Rezolucijom 125/2008 (41) vlada Argentine odredila je 2008. formulu za izračun fiksnog iznosa poreza na izvoz, ovisno o razini službene cijene FOB koju vlada (Ministarstvo poljoprivrednog poslovanja) utvrđuje svaki dan.

(97)

U Rezoluciji 125/2008 navedena je sljedeća politika: „ Međunarodne cijene žitarica u zrnu i uljarica znatno su se povećale posljednjih godina, uz visoku volatilnost stopa promjene tijekom godine. Nastavak tog scenarija mogao bi imati negativne učinke na gospodarstvo u cjelini, kao što su više domaće cijene , nepoštenija raspodjela bogatstva i sve veća nesigurnost pri donošenju odluka o ulaganju u poljoprivrednu i stočarsku industriju. Predložena izmjena programa izvoznih pristojbi koje se primjenjuju na ključnu podskupinu žitarica u zrnu i uljarica primjeren je instrument za rješavanje navedenih problema”. (dodano isticanje).

(98)

Rezolucijom 64/2008 (42) vlada Argentine 2008. ponovno je izmijenila formulu za izračun poreza na izvoz i izričito ponovila cilj svoje politike: „Svrha je programa promjenjivih izvoznih pristojbi ublažiti učinak povećanja međunarodnih cijena žitarica i uljarica te njihovih nusproizvoda na domaće cijene, čime se pridonosi boljoj raspodjeli prihoda ”. (dodano isticanje).

(99)

Vlada Argentine objavila je 2012. zajedničku rezoluciju u kojoj se navodi da Argentina donosi niz javnih politika radi jačanja nacionalne industrije biodizela, posebno nakon stupanja na snagu Zakona br. 26.093. U zajedničkoj rezoluciji dodatno se napominje da su izvozne pristojbe na biodizel i njegove mješavine u skladu s izvoznim pristojbama koje se primjenjuju na druge nusproizvode u sektoru uljarica, uzimajući u obzir različite troškove proizvodnje i zadržavanje razlike tako da je efektivna stopa za biodizel niža od stope za njegov glavni ulazni materijal, čime se promiče stvaranje dodane vrijednosti u Argentini i potiče razvoj industrije biodizela (43).

(100)

Iako je krajem 2015. novoizabrana vlada Argentine ukinula porez na izvoz drugih poljoprivrednih kultura u zrnu, porez na izvoz soje ostao je visok. U Odluci br. 133/2015 (44) o ukidanju poreza na izvoz pšenice i prilagodbi postotka poreza na izvoz soje na 30 % naveden je sljedeći cilj politike: „U slučaju soje i njezinih nusproizvoda, unatoč povećanju zasijane površine i rekordnoj žetvi u prošloj sezoni, smanjile su se konkurentnost i profitabilnost cijelog njezina povezanog lanca vrijednosti” (dodano isticanje). Lanac vrijednosti u ovom se slučaju odnosi, među ostalim, na industriju biodizela.

(101)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine i CARBIO ponovili su tvrdnju da je bilo koji učinak poreza na izvoz koji se primjenjuju na soju na proizvodnju biodizela, ako takav učinak uopće postoji, u najboljem slučaju, nuspojava mjere naplate prihoda.

(102)

Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom. Odluke, kako su citirane u uvodnim izjavama od 91. do 100., ne mogu se samo smatrati „tek izjavama o politici”. U tim se zakonodavnim aktima neprekidno odražava namjera vlade Argentine da pruži potporu industriji biodizela, iako se, suprotno uvjerenjima vlade Argentine, u tim odlukama naplata prihoda ne navodi kao svrha poreza na izvoz soje. Ni u jednom se zakonodavnom aktu koji je vlada Argentine navela u svojem podnesku ne upućuje na to da je svrha poreza na izvoz soje prikupljanje prihoda.

(103)

Uvođenjem poreza na izvoz soje vlada Argentine argentinske uzgajivače soje stavlja u gospodarski nerazumnu situaciju koja ih navodi da robu na domaćem tržištu prodaju po cijeni nižoj od one koju bi mogli ostvariti da nema tih poreza na izvoz. Dakle, uskraćena im je mogućnost racionalnog izbora i navodi ih se da postupaju u skladu s ciljem politike na kojoj se temelji porez na izvoz.

(104)

Nerazumnost situacije još je izraženija zbog drugih izvoznih ograničenja, kao što su izvozne kvote za poljoprivredne proizvode osim soje od 2006. do 2015., destimuliranje izvoza drugih poljoprivrednih kultura, usmjeravanje uzgajivača da nastave proizvodnju soje (za razliku od drugih žitarica) i dodatno sniženje domaće cijene. Usto, uzgajivači soje nastavili su proizvoditi i prodavati svoje proizvode na lokalnom tržištu jer se taj poljoprivredni proizvod ne može skladištiti i ne može se držati tijekom srednjoročnog do dugoročnog razdoblja.

(105)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine tvrdila je da deset godina nije bilo izvoznih kvota za kukuruz i pšenicu. Međutim, Komisija je zaključila da je ta izjava činjenično netočna. Rezolucijom 543/2008 (45) izričito se uređuje određivanje najvećih izvoznih količina, među ostalim, pšenice i kukuruza. Ta je mjera bila na snazi do kraja 2015. (46)

(106)

Nadalje, vlada Argentine uvela je 2009. privremenu zabranu uvoza soje, navodeći da bi upotreba domaćih sirovina trebala imati prednost pred uvezenima jer bi se time argentinskom proizvodu dodala vrijednost na međunarodnom tržištu, a privremenim uvozom ulaznih materijala koji se proizvode lokalno narušava se taj cilj (47). Vlada Argentine uspostavila je 2012. „Registar ovlaštenih subjekata koji se bave sojom” i ukinula zabranu uvoza (48). Međutim, i dalje je bilo izrazito teško uvesti soju u Argentinu dok taj registar nije dodatno izmijenjen 2016. (49) Zabranom uvoza u kombinaciji s porezom na izvoz soje potvrđuje se da je cilj politike vlade Argentine poticati razvoj u potpunosti domaće industrije biodizela, uključujući lokalni sadržaj u opskrbnom lancu. Time se stvara umjetna, državno poticana proizvodnja soje u Argentini namijenjena potrošnji na domaćem tržištu i postiže da lokalnu potražnju za sojom zadovoljava lokalna ponuda koja služi ostvarivanju navedenih ciljeva politike.

(107)

Usto, zbog dugogodišnjih izvoznih ograničenja za druge poljoprivredne kulture znatno se povećala proizvodnja soje, odnosno dogodila se tzv. sojizacija (50) argentinske poljoprivrede. Čak se ni nakon ukidanja izvoznih kvota 2015. (51) proizvodnja soje nije znatno smanjila u usporedbi s drugim poljoprivrednim kulturama te je ostala prilično stabilna; kako prikazuje grafikon 1. u nastavku:

Grafikon 1.

Argentinska proizvodnja soje, kukuruza i pšenice po godini žetve

Soja

Kukuruz

Pšenica

Proizvodnja u milijunama MT

2000/01

2001/02

2002/03

2003/04

2004/05

2005/06

2006/07

2007/08

2008/09

2009/10

2010/11

2011/12

2012/13

2013/14

2014/15

2015/16

2016/17

2017/18

Izvor: http://datosestimaciones.magyp.gob.ar/

(108)

Usto, vlada Argentine objavila je 2017. u okviru Plana Belgrano (52) rezoluciju o uspostavi sustava poticaja za uzgajivače soje (53). Plan Belgrano donesen je 2016. kao plan razvoja infrastrukture i industrije u deset sjevernih argentinskih pokrajina, koje su povijesno slabije razvijene od ostatka zemlje. Tom su rezolucijom od 1. ožujka do 31. kolovoza 2017. uzgajivačima soje u tih deset najnerazvijenijih pokrajina Argentine (54) dani financijski poticaji, čime ih se dodatno usmjerilo na proizvodnju soje i dodatno se povećala već povećana domaća ponuda soje u korist razvoja industrije biodizela.

(109)

Uzimajući u obzir raspoložive dokaze, Komisija smatra da je vlada Argentine imala „aktivniju ulogu od pukog poticanja”, kako zahtijeva žalbeno tijelo (55). Mjerama koje je poduzela vlada Argentine ograničuje se sloboda djelovanja uzgajivača soje jer se njihova poslovna odluka o prodajnoj cijeni i mjestu prodaje u praksi ograničuje.

(110)

Oni ne mogu ostvariti najveći mogući prihod koji bi mogli dobiti da ne postoji porez na izvoz soje (npr. izvozom svoje proizvodnje kako bi ostvarili koristi od viših cijena ili povećanjem domaćih cijena) ili druge slične mjere ograničavanja.

(111)

To je dodatno potkrijepljeno Odlukom 133/2015 i Odlukom 640/2016 kojima je vlada Argentine poduzela specifične mjere kako bi industriji soje i njezinu povezanom lancu vrijednosti pomogla da preokrenu zabilježeni pad konkurentnosti i profitabilnosti cijelog povezanog lanca vrijednosti. Stoga vlada Argentine potiče ili usmjerava uzgajivače soje da održe proizvodnju kako bi opskrbljivali domaće tržište iako bi razuman dobavljač proizvodnju i cijene prilagodio situaciji u kojoj se izvoz destimulira.

(112)

Stoga tim mjerama vlada Argentine uzgajivače soje navodi da soju zadrže u Argentini jer je ne mogu prodati po višim cijenama koje bi u Argentini prevladavale kad ne bi postojale te mjere.

(113)

U tom smislu vlada Argentine proizvođačima ulaznog materijala „povjerava” ili ih „usmjerava” da robu dostavljaju domaćim korisnicima soje, tj. proizvođačima biodizela, uz naknadu manju od primjerene. Na uzgajivače soje prenesena je odgovornost za stvaranje umjetnog, sektoriziranog domaćeg tržišta u Argentini s niskim cijenama.

(114)

Drugim riječima, pri primjeni opisanog skupa mjera vlada Argentine zna kako će uzgajivači soje odgovoriti na mjere i koje će one imati posljedice. Iako ti uzgajivači soje mogu blago smanjiti svoju domaću proizvodnju kako bi odgovorili na poreze na izvoz i druge mjere ograničavanja, dokazi pokazuju da proizvodnja nije prestala niti se znatno smanjila (vidjeti tablicu 1. u nastavku te dodatno objašnjenje u uvodnoj izjavi 139.). Komisija je zaključila da je to posljedica toga što vlada Argentine uzgajivačima soje povjerava ili ih usmjerava da nastave proizvodnju i izvoz.

(115)

Kako je objašnjeno, prilagodba proizvodnje u sektoru uzgoja soje ostat će umjerena, a posljedica toga bit će niže domaće cijene. U tom se pogledu učinci utvrđuju ex ante, a ne ex post pa nisu „slučajni”. Postoji jasna „dokaziva veza” između politike i postupaka uključenih privatnih tijela koja djeluju kao posrednik za vladu Argentine provodeći njezinu politiku opskrbe industrije biodizela sojom uz naknadu manju od primjerene.

(116)

Sama je vlada Argentine potvrdila uspjeh svojeg skupa mjera u ostvarivanju navedenog cilja politike potpore industrije biodizela. U zajedničkoj rezoluciji, na koju se upućuje u nastavku, koju je vlada Argentine objavila 2012. navedeno je da donesene javne politike uključuju niz mehanizama za promicanje industrije biodizela. U njoj je navedeno i da to objašnjava uspješnost tog proizvodnog sektora, čije bruto marže za njegov glavni ulazni materijal tijekom faze prerade premašuju 25 % (56). Čini se da su te marže uglavnom rezultat različitih izvoznih pristojbi za biodizel i soju.

(117)

Zaključno, Komisija je utvrdila da je vlada Argentine uzgajivačima soje povjerila ili ih usmjerila da provode njezinu politiku sa svrhom uspostavljanja sektoriziranog domaćeg tržišta i opskrbe domaće industrije biodizela sojom uz naknadu manju od primjerene.

(118)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine tvrdila je da je Komisija proširila opseg povjeravanja ili usmjeravanja stavivši naglasak na pojmove navođenje i smjernica, iako zahtjevi WTO-a podrazumijevaju da pridavanje odgovornosti mora biti izričita i afirmativna radnja, mora biti upućeno određenoj strani i cilj mu mora biti konkretna zadaća ili dužnost. Puke izjave vlade o politici ne mogu činiti nalog i navodni nalog ili povjeravanje ne mogu biti slučajni ili puki nusproizvod regulatorne politike vlade.

(119)

Komisija se s tim nije složila. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 117., s obzirom na sudsku praksu WTO-a iz uvodne izjave 93., Komisija je pronašla zadovoljavajuće dokaze i zaključila da je vlada Argentine poduzela izričitu i afirmativnu radnju da uzgajivačima soje povjeri ili ih usmjeri da prodaju svoju soju industriji biodizela uz naknadu manju od primjerene. Postoji „dokaziva veza” između vladinih radnji i postupanja uzgajivača soje pa se njihove radnje mogu pripisati vladi Argentine. Vlada Argentine nije potkrijepila tvrdnju da se dokazi koje je utvrdila Komisija mogu samo smatrati pukim izjavama vlade Argentine o politici. Konkretno, vlada Argentine nije osporila postojanje navedenih ciljeva politike, kako proizlaze iz tih izjava; niti je porekla izjave kojima slavi uspjeh mjera ograničavanja u ostvarenju političkog cilja pružanja potpore argentinskoj industriji biodizela. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(120)

Nadalje, vlada Argentine tvrdila je da Komisijin zaključak da je postojanje različitih mehanizama u okviru šireg programa koji je vlada Argentine osmislila za pružanje potpore određenoj industriji relevantno za određivanje prirode radnje očito pogrešan jer porezi na izvoz nisu uključeni u članak 3. podtočke od i. do iii. osnovne uredbe (ili Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama) te nisu obuhvaćeni člankom 3. podtočkom iv. osnovne uredbe.

(121)

Sama činjenica da porezi na izvoz kao takvi nisu izričito navedeni u članku 3. stavku 1. točki (a) osnovne uredbe ne isključuje njihovu potencijalnu prirodu financijskog doprinosa te bi stoga bili obuhvaćeni definicijom subvencije na temelju osnovne uredbe i Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Komisija je dala mnogo dokaza da je porez na izvoz upotrijebljen kao alat, zajedno s drugim instrumentima, da se uzgajivače soje navede da postupaju u skladu s navedenim ciljevima politike na način koji čini subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere kako je navedeno u članku 3. stavku 1. točki (a) osnovne uredbe. Budući da vlada Argentine nije potkrijepila tvrdnju o tome zašto se porez na izvoz soje ne može smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, Komisija ju je odbila.

(122)

Nakon konačne objave vlada Argentine nije se složila s Komisijinim nalazom iz uvodne izjave 121. da vlada Argentine nije potkrijepila svoju tvrdnju o tome zašto se porez na izvoz iz soje ne može smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(123)

Premda je u ispitnom postupku vlada Argentine tvrdila da je porez na izvoz uveden radi ostvarivanja prihoda, tu tvrdnju nije potkrijepila dokazima iz zakonodavnih akata kojima se uvodi ili mijenja razina poreza na izvoz soje. Na temelju dostupnih dokaza Komisija je smatrala da su porezi na izvoz jedan od instrumenata vlade Argentine za potporu razvoju industrije biodizela. Stoga je Komisija došla do drukčijeg zaključka objašnjenog u uvodnim izjavama 89. i 90. te odbacila početnu tvrdnju vlade Argentine.

(124)

CARBIO je tvrdio da je Komisija zanemarila visoki standard koji se zahtijeva za dokazivanje povjeravanja ili usmjeravanja. Uzgajivači soje i dalje su slobodni odlučiti hoće li proizvoditi, prodavati ili izvoziti soju. Nijednim se elementom poreza na izvoz soje proizvođačima soje ne povjerava ili usmjerava da donesu bilo koju od tih odluka.

(125)

Komisija se nije složila da standard za povjeravanje ili usmjeravanje, kako je naveden u uvodnoj izjavi 82., nije ispunjen u ovom predmetu. Štoviše, tvrdnja CARBIO-a da su uzgajivači soje slobodni odrediti cijenu soje nije točna. Tijekom posjeta radi provjere vlada Argentine objasnila je da cijenu FOB soje za izvoz određuje država. Budući da su i izvozna cijena i domaća cijena soje daleko ispod cijene na svjetskom tržištu, uzgajivači soje imaju ograničenu slobodu u određivanju cijene. Naposljetku, CARBIO zanemaruje to da porez na izvoz nije jedini alat koji je vlada Argentine osmislila za usmjeravanje uzgajivača soje. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(126)

CARBIO je osporio i nalaz Komisije iz uvodne izjave 112. da uzgajivači soje ne mogu prodavati soju po višim cijenama koje bi u Argentini prevladavale kad ne bi postojale te mjere, te je, kako bi potkrijepio tu tvrdnju, uputio na studiju američke Komisije za unutarnju trgovinu u kojoj se navodi da bi posljedica ukidanja poreza na izvoz soje bilo povećanje domaćih cijena soje za samo 1,2 % (57).

(127)

Međutim, Komisija je napomenula da bi prema studiji objavljenoj u časopisu American Journal of Agricultural Economics (58) domaća cijena soje bez poreza na izvoz mogla biti mnogo veća, do 26,0 %. Nadalje, u studiji na koju je uputio CARBIO navedeno je i da bi ukidanje poreza na izvoz soje dovelo do povećanja cijene soje na svjetskom tržištu za 18 %. To znači da bi teoretskim uklanjanjem poreza na izvoz od 23,5 % razlika između argentinske cijene i cijene na svjetskom tržištu bila gotovo uklonjena.

(128)

Komisija je stoga ponovila zaključak da se uzgajivače soje navodi da nastave uzgajati i prodavati soju u Argentini te da im se ne omogućuje da je prodaju po višim cijenama, koje bi u Argentini prevladavale kad ne bi postojale te mjere.

(129)

Nakon konačne objave vlada Argentine i CARBIO ponovili su tvrdnje da:

(130)

Vlada Argentine i CARBIO nisu se, nadalje, složili s Komisijinim pravnim tumačenjem izraza „povjeriti” i „usmjeriti”. Vlada Argentine tvrdila je da je Komisijina ocjena financijskog doprinosa jako slična tzv. „pristupu koji se temelji na učincima”, koji je izričito i kategorički odbijen u sudskoj praksi WTO-a.

(131)

CARBIO je još tvrdio da trenutačna cijena soje na svjetskom tržištu ne odražava domaću cijenu koju bi soja imala u Argentini kad ne bilo poreza na izvoz.

(132)

Budući da su vlada Argentine i CARBIO samo ponovili već iznesene argumente ne potkrijepivši ih, Komisija ih je odbila.

(133)

Komisija je zatim ocijenila jesu li uzgajivači soje u Argentini privatna tijela kojima je vlada Argentine povjerila zadaću ili ih je usmjerila u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe.

(134)

Argentinski proizvođači izvoznici u uzorku svu su soju upotrijebljenu u proizvodnji biodizela nabavljali iz domaćih izvora. Ta je soja kupljena od privatnih poljoprivrednih gospodarstava koja uzgajaju soju, osim malog obujma soje kupljenog od društva u državnom vlasništvu YPF.

(135)

Stoga je Komisija smatrala da su, na temelju raspoloživih informacija, svi uzgajivači soje privatna tijela kojima je vlada Argentine povjerila zadaću u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe da dobavljaju soju uz naknadu manju od primjerene.

(136)

U sljedećem je koraku Komisija provjerila jesu li uzgajivači soje doista provodili politiku argentinske vlade i soju dobavljali uz naknadu manju od primjerene. Za to je bilo potrebno temeljito analizirati tržišna kretanja u Argentini i usporediti ih s odgovarajućim referentnim vrijednostima. U skladu sa zaključcima iz uvodne izjave 64. Komisija je odlučila djelomično iskoristiti raspoložive podatke kako bi utvrdila jesu li uzgajivači soju dobavljali uz naknadu manju od primjerene.

(137)

Skupom mjera opisanih u uvodnim izjavama od 84. do 116. vlada Argentine navodila je uzgajivače soje da soju prodaju na lokalnom tržištu po cijenama nižima nego što bi to inače bile (tj. da nema tih mjera, uzgajivači soje izvozili bi soju po znatno višoj cijeni na svjetskom tržištu ili bi jednostavno prilagodili svoju opskrbu tržišnim ograničenjima). No uzgajivači soje to nisu činili zbog politike vlade Argentine da potiče razvoj industrije biodizela na kraju proizvodnog lanca.

(138)

Kako je prikazano u tablici 1., praktički se cjelokupna domaća potrošnja soje drobljenjem dalje prerađuje u sojino ulje. U nastavku su navedeni podaci o proizvodnji, izvozu, uvozu i domaćem drobljenju soje tijekom godina:

Tablica 1.

Argentinska proizvodnja soje, sojina ulja i biodizela

(139)

Kao što se može vidjeti u tablici 1., proizvodnja soje povećala se s 26,7 milijuna MT u 2001. na 40,5 milijuna MT u 2006. (59) Povećanje poreza na izvoz soje nije dovelo do smanjenja proizvodnje soje, nego do ekonomski nerazumnog povećanja. Naime, da nije bilo navođenja zbog različitih mjera vlade Argentine, dobavljači koji podliježu izvoznim ograničenjima prilagodili bi se uvjetima na tržištu. Međutim, u ovom slučaju, umjesto da smanje proizvodnju, uzgajivači soje ostvaruju koristi i od politike poticanja i razvoja konkurentne industrije biodizela, a za to su proizvođačima biodizela potrebne količine soje po cijenama koje su niže od međunarodnih.

(140)

Taj je trend prikazan u grafikonu 2. u nastavku (u MT):

Grafikon 2.

Prerada soje u Argentini

Drobljenje soje

Uvoz soje

Izvoz soje

Proizvodnja soje

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

Izvor: podaci navedeni u tablici u uvodnoj izjavi 138.

(141)

Iz tablice 1. i grafikona 2. vidljivo je da je praktično sva proizvodnja soje koja je potrošena na domaćem tržištu zdrobljena i da se domaća potrošnja dobivenog sojina ulja uglavnom upotrijebila za proizvodnju biodizela.

(142)

Nakon konačne objave CARBIO je tvrdio da Komisija tvrdi da se sva soja koja se prodaje na domaćem tržištu upotrebljava za proizvodnju biodizela. Komisija je navela da to nije slučaj. Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 141., soja se prodaje na domaćem tržištu radi drobljenja za sojino ulje ili brašno. Dobiveno sojino ulje upotrebljava se za proizvodnju biodizela jer u Argentini ne postoji znatno domaće tržište za sojino ulje. Dio sojiinog ulja i brašna se izvozi.

(143)

Nadalje, soja se izvozi tek nakon što se u cijelosti zadovolji domaća potrošnja za drobljenje soje i proizvodnju biodizela. Iz tablice 1. i grafikona 2. vidljivo je i da se u godinama primjene izvoznih ograničenja soja nije uvozila ili se uvozila u vrlo ograničenim količinama. To potvrđuje i poslovni model koji je primijećen kod proizvođača izvoznika u uzorku. Naime, nitko od njih nije uvozio soju za proizvodnju biodizela. Naprotiv, soju su uvozili isključivo za potrebe svojih postrojenja za drobljenje i zatim su sve sojino ulje i brašno izvozili.

(144)

Stoga je glavni cilj mjera vlade Argentine ostvaren: soja proizvedena u zemlji u cijelosti zadovoljava domaću potražnju za ulaznim materijalom za domaću proizvodnju biodizela na štetu proizvođača soje koji bi radije optimirali dobit te izvozili sve svoje proizvode ili ih prodavali na domaćem tržištu po višim cijenama da ne postoje izvozna ograničenja.

(145)

U skladu s relevantnom sudskom praksom WTO-a, kako je objašnjeno ponajprije u uvodnoj izjavi 78., u većini slučajeva vlada bi trebala provoditi neki oblik prijetnje ili navođenja dobavljača ulaznih materijala kako bi se dokazalo postojanje povjeravanja ili usmjeravanja. Postojanje mogućnosti odlučivanja ne opovrgava automatski taj nalaz. Ta se analiza svakog pojedinog slučaja temelji na dokazima. U ovom je slučaju neobično to što je Argentina jedan od vodećih svjetskih proizvođača soje iako je joj je izvoz na visoko internacionaliziranom tržištu robe prilično ograničen, osobito s obzirom na to da je cijena na međunarodnim tržištima znatno viša od domaće cijene u Argentini (vidjeti grafikon 3. u uvodnoj izjavi 158.).

(146)

Iz dokaza u argentinskim propisima (vidjeti uvodne izjave od 91. do 99.) vidljivo je da je cilj politike vlade Argentine razvijati i podupirati industrije na kraju proizvodnog lanca s višom dodanom vrijednosti, uključujući industriju biodizela. Povrh toga, vlada Argentine jasno je navela da joj je cilj zaštititi industrije na kraju proizvodnog lanca od rasta međunarodnih cijena.

(147)

Nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je tvrdio da Komisija nije iznijela nikakve dokaze za izjavu da bi proizvođači soje radije optimirali dobit.

(148)

Budući da Komisija nije primila izravne informacije od uzgajivača soje, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 61. do 64., Komisija je pretpostavila da su uzgajivači soje razumni gospodarski subjekti u tržišnom gospodarstvu koji bi optimirali koristi kad god je to moguće. Stoga se odluka o povećanju proizvodnje soje kad su cijene snižene zbog višeg poreza na izvoz smatra nerazumnom. Činjenica da uzgajivači soje i dalje dobavljaju soju unatoč različitim mjerama ograničavanja koje je donijela vlada Argentine posljedica je radnji koje je vlada Argentine poduzela kako bi navela uzgajivače soje kao subjekte koji provode navedene ciljeve politike da pruže potporu industriji biodizela. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(149)

Vlada Argentine tvrdila je da nisu izneseni nikakvi dokazi da je prerada soje u Argentini izmijenjena na bilo koji način zbog poreza na izvoz.

(150)

Komisija se s tim nije složila. Komisija najprije podsjeća da vlada Argentine nije pomogla Komisiji u pribavljanju potrebnih informacija od uzgajivača soje kako bi se bolje ocijenilo njihovo ponašanje. Stoga je Komisija smatrala da je, na temelju raspoloživih informacija, mjerama vlade Argentine (uključujući porez na izvoz) izmijenjeno ponašanje uzgajivača soje kako bi se ostvarili učinci koje je planirala vlada Argentine. Kao što se može vidjeti u tablici 1., unatoč povećanju poreza na izvoz soje 2007., tj. na početku proizvodnje biodizela velikih razmjera, proizvodnja soje znatno se povećala. Povrh toga, tijekom istog razdoblja izvoz sojina ulja uvelike je zamijenjen izvozom biodizela, što pokazuje da su mjere vlade Argentine potaknule strukturnu promjenu kako bi se poboljšala konkurentnost industrije biodizela. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(151)

Jasno je i da se, iako ih vlada Argentine nije službeno spriječila da izvoze svoje proizvode, tim politikama brojne male uzgajivače soje (njih oko 64 000) navodi da gotovo svu proizvodnju prodaju na domaćem tržištu po cijenama nižima od onih koje bi inače ostvarili na međunarodnim tržištima. Ne postoje dokazi da vlada Argentine na bilo koji način nastoji izravno ili neizravno poticati i/ili aktivno podupirati povećanje izvoza i tako u najvećoj mogućoj mjeri povećati dobit uzgajivača soje unatoč poznatim poteškoćama s kojima se mali uzgajivači suočavaju pri traženju kupaca u inozemstvu, komunikaciji na stranom jeziku i rješavanju svih opterećujućih administrativnih formalnosti za izvoz.

(152)

Budući da nije bilo drugih dokaza koji bi to opovrgli i s obzirom na to da vlada Argentine nije dostatno surađivala i dostavile relevantne dokaze i informacije u tom pogledu, Komisija je zaključila da je na temelju tih dokaza vidljivo navođenje uzgajivača soje da proizvode prodaju na domaćem tržištu u korist industrija na kraju proizvodnog lanca (uključujući proizvođače biodizela) umjesto da u najvećoj mogućoj mjeri povećaju povrat, primjerice iznalaženjem drugih načina kao što je prilagođavanje opsega proizvodnje ili čak prelazak na drugu vrstu proizvodnje (npr. druge žitarice).

(153)

To što uzgajivači soje i dalje donekle mogu, barem službeno, samostalno odlučivati o prodaji u inozemstvu i što su se izvozile veoma male količine nije u suprotnosti s glavnim zaključkom o postojanju povjeravanja ili usmjeravanja u skladu sa sudskom praksom WTO-a u predmetu DRAMS (60).

(154)

Nadalje, Komisija je analizirala mogući utjecaj ponude soje zbog mjera vlade Argentine na domaću cijenu soje u Argentini.

(155)

Komisija je upotrijebila prosječnu domaću cijenu soje u Argentini koja se temelji na mjesečnim podacima burze žitarica u Buenos Airesu za gradove Rosario, Bahia Blanca i Quequen koje je Ministarstvo poljoprivrednog poslovanja dostavilo na razini države.

(156)

Proizvođači izvoznici u uzorku uistinu su uvezli određenu količinu soje. Iako društva tu uvezenu soju nisu upotrebljavala za proizvodnju biodizela – ona je upotrijebljena za proizvodnju sojina ulja koje je potom izvezeno, cijena tog uvoza mogla bi se smatrati reprezentativnom jer je soja uvezena radi drobljenja i ponovnog izvoza u obliku sojina ulja te je njezina cijena odražavala cijenu soje na svjetskom tržištu.

(157)

Domaća cijena uspoređena je s prosječnom mjesečnom uvoznom cijenom FOB soje proizvođača izvoznika u uzorku.

(158)

Na grafikonu 3. u nastavku prikazane su fluktuacije cijena tijekom razmatranog razdoblja te razlika u cijenama u postotcima između argentinske domaće cijene i cijene na svjetskom tržištu.

Grafikon 3.

Argentinska domaća cijena u odnosu na cijenu na svjetskom tržištu

Razlika u cijeni (%)

Cijena na svjetskom tržištu (ARS/MT)

Argentinska domaća cijena (ARS/MT)

2017M11

2017M09

2017M07

2017M05

2017M03

2017M01

2016M11

2016M09

2016M07

2016M05

2016M03

2016M01

2015M11

2015M09

2015M07

2015M05

2015M03

2015M01

Izvor: Bloomberg i podnesak vlade Argentine na temelju javno dostupnih podataka

(159)

Na grafikonu 3. prikazana je razlika između argentinske domaće cijene i cijene na svjetskom tržištu, koja se uglavnom može objasniti porezom na izvoz soje. Zbog politike usmjeravanja koju provodi vlada Argentine uzgajivači soje ne mogu ostvariti dobit od cijena na svjetskom tržištu. Uzgajivačima soje praktično je uskraćena mogućnost racionalnog izbora prodaje na međunarodnim tržištima po znatno višim cijenama.

(160)

Umjesto toga, ostvaruju usporedivu dobit na domaćem i međunarodnom tržištu na račun snižavanja domaćih cijena za iznos poreza na izvoz. Stoga vlada Argentine umanjuje domaće cijene u korist domaće prerađivačke industrije.

(161)

Vlada Argentine usmjerava uzgajivače soje tako što im uskraćuje mogućnost donošenja razumne odluke. Usto, kao što se može primijetiti na grafikonu, razlika između domaćih i međunarodnih cijena nije samo ostala znatna nego je i štitila industriju biodizela te sve ostale industrije na kraju proizvodnog lanca (kao što je industrija drobljenja, koja je uglavnom integrirana s proizvođačima biodizela) od najvećih povećanja cijena na međunarodnom tržištu.

(162)

Stoga je vlada Argentine svojim skupom mjera ostvarila prethodno utvrđeni cilj, odnosno sniženje domaćih cijena u kontekstu povećanja međunarodnih cijena u korist domaće industrije s dodanom vrijednosti, uključujući biodizel.

(163)

S obzirom na navedeno Komisija je zaključila da je uzgajivačima soje u Argentini povjereno ili da su usmjereni da sojom opskrbljuju domaću industriju biodizela uz naknadu manju od primjerene.

(164)

Kad je riječ o kriteriju „uobičajene nadležnosti”, koji odbor (61) još nije dodatno pojasnio, Komisija je smatrala da je dobava sirovina koje se nalaze unutar zemlje nacionalnim društvima posao koji je uobičajeno u nadležnosti vlade. Na temelju općeg međunarodnog prava države imaju suverenitet nad svojim prirodnim resursima. Iako imaju veliku slobodu odlučivanja kako će organizirati iskorištavanje svojih prirodnih resursa, suverenitet se obično pretvara u regulatornu ovlast vlade da to čini. U tom pogledu nije bitno bi li vlada uobičajeno sudjelovala u tom poslu ili ne (62). Komisija je stoga utvrdila da je dobava soje koja se nalazi na argentinskom tlu argentinskoj industriji biodizela posao koji je uobičajeno u nadležnosti vlade.

(165)

Nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je iznio prigovor na odluku Komisije da se država mora smatrati odgovornom za odluke koje su donijeli privatni dobavljači soje uzgojene u toj državi. Kako bi se ispunio kriterij „uobičajene nadležnosti”, CARBIO je tvrdio da sve odluke o soji moraju biti donesene u javnu svrhu. Međutim, kako je CARBIO naveo u svojem podnesku, „država može odabrati poduzeti mjere u pogledu svojih prirodnih resursa”. To potvrđuje stajalište Komisije da takav suverenitet obično znači regulatornu ovlast vlade da organizira iskorištavanje prirodnih resursa države. Stoga nije nužno da sve odluke o soji moraju biti u javnu svrhu kako bi se ispunio kriterij „uobičajene nadležnosti”. U suprotnom bi se ti subjekti mogli smatrati „javnim tijelima” i njihove bi se radnje pripisivale državi, što nije slučaj u scenariju povjeravanja ili usmjeravanja. U potonjem slučaju nema potrebe da sve radnje privatnih tijela budu pripisive državi nego samo konkretna radnja koja se ispituje (npr. dobava ulaznih materijala uz naknadu manju od primjerene). Komisija je stoga odbila tu tvrdnju i zaključila da je dobava sirovina, kao što je soja, kako bi se ostvarili ciljevi od javnog interesa (kao što je razvoj industrije biodizela) posao koji je uobičajeno u nadležnosti vlade.

(166)

Kad je riječ o kriteriju „ne razlikuje u pravom smislu”, Komisija je navela da taj izraz potječe iz izvješća odbora za reviziju u skladu s člankom XVI.:5 iz 1960., u kojem je upotrijebljen sličan izraz u vezi s davanjima koja financira proizvođač za koja se smatralo da se ne razlikuju u pravom smislu od prakse vlade u pogledu oporezivanja i subvencioniranja (63). U tom je kontekstu za taj kriterij potreban potvrdan nalaz da se opskrba robom koju obavljaju privatna tijela kojima je to povjereno ne razlikuje u pravom smislu od pretpostavke da je vlada sama dobavljala takvu robu. Komisija smatra da je to ovdje slučaj. Umjesto da ulazne materijale izravno dobavlja industriji biodizela kako bi ostvarila ciljeve javne politike vlade Argentine u pogledu poticanja razvoja industrije biodizela, uključujući njezin izvozni potencijal, vlada Argentine skupom mjera navodi privatna tijela da to čine u njezino ime.

(167)

Nakon konačne objave vlada Argentine i CARBIO tvrdili su da Komisija nije dala nikakve dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da odluke dobavljača u privatnom vlasništvu o proizvodnji i prodaji soje, uzgojenoj na privatnim zemljištima u Argentini, odražavaju posao koji je uobičajeno dodijeljen vladi Argentine.

(168)

Kako je Komisija utvrdila u uvodnoj izjavi 164., smatrala je da je dobava sirovina koje se nalaze unutar zemlje nacionalnim društvima posao koji je uobičajeno u nadležnosti vlade. Vlada Argentine i CARBIO nisu dostavili nikakve utemeljene argumente ili dokaze koji opovrgavaju taj zaključak pa je ta tvrdnja odbačena. Vlada Argentine iskorištava uzgajivače soje za postizanje određenog cilja politike, a to je isto kao da je vlada Argentine uzgajivač soje.

(169)

Skupom mjera, uključujući poreze na izvoz, količinska ograničenja, subvencije domaćim proizvođačima i izjave o javnim politikama, vlada Argentine navodila je domaće uzgajivače soje da soju prodaju na lokalnom tržištu te im je „povjerila” i „usmjerila” ih da tu sirovinu u Argentini dobavljaju uz naknadu manju od primjerene. Spornim mjerama ostvaren je željeni učinak narušavanja domaćeg tržišta soje u Argentini i spuštanja cijene na umjetno nisku razinu u korist industrije biodizela na kraju proizvodnog lanca. Posao dobave soje uz naknadu manju od primjerene obično je u nadležnosti vlade s obzirom na javni cilj pružanja potpore industriji biodizela pa se praksa društava koja se bave uzgojem soje da ga provode u pravom smislu ne razlikuje od praksa koje vlade uobičajeno primjenjuju kada nastoje ostvariti slične ciljeve politike s pomoću drugih oblika potpore (kao što su bespovratna sredstva ili odricanje od prihoda).

(170)

Komisija je stoga zaključila da je vlada Argentine dala neizravan financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočaka iv. i iii. osnovne uredbe kako se on tumači i primjenjuje u skladu s relevantnim standardom WTO-a na temelju članka 1. stavka 1. točke (a) podtočaka iv. i iii. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(171)

Komisija smatra da kategorije „financijskog doprinosa”/„potpore prihodu ili cijeni” nisu međusobno isključive. Žalbeno tijelo potvrdilo je da je „raspon vladinih mjera kojima se mogu pružiti subvencije [u okviru „financijskog doprinosa”] dodatno proširen pojmom „potpore prihodu ili cijeni” iz članka 1. stavka 1. točke (a) drugog podstavka” (64). To je tumačenje u skladu s predmetom i svrhom Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, tj. „povećati i poboljšati pravila GATT-a u pogledu primjene subvencija i kompenzacijskih mjera” (65).

(172)

Člankom XVI. GATT-a iz 1994. obuhvaćene su „sve subvencije, uključujući bilo koji oblik potpore prihodu ili cijeni, kojima se izravno ili neizravno povećava izvoz bilo kojeg proizvoda iz njezina državnog područja ili smanjuje uvoz bilo kojeg proizvoda u to područje”.

(173)

Pojmom „bilo koji oblik” upućuje se na širok opseg te kategorije tako da obuhvaća sve oblike kojima se izravno ili neizravno pruža potpora prihodu ili cijeni. U tom smislu, u rječnicima „oblik” znači „jedan od različitih načina na koji stvari postoje ili se manifestiraju; rod, vrsta ili sorta”, kao i „stil, metoda, način” (66). Stoga, pojam „bilo koji oblik” uključuje svako sredstvo ili svaki način kojim vlada komu pruža potporu prihodu ili cijeni.

(174)

„Potpora” znači „radnja kojom se pridonosi uspjehu ili održavanju vrijednosti čega” (67). Pojam „potpora” često se upotrebljava u kontekstu poljoprivrede, u smislu programa državne potpore (68). U ovom se predmetu značenje pojma „potpora” u članku 1. stavku 1. točki (a) drugom podstavku Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama odnosi na postupanje vlade koje pridonosi uspjehu ili održavanju vrijednosti cijena ili prihoda koji tko ostvaruje.

(175)

Naposljetku, upućivanje „u smislu članka XVI. GATT-a iz 1994.” podrazumijeva sve oblike potpore prihodu ili cijeni kojima se izravno ili neizravno povećava izvoz „bilo kojeg proizvoda” iz državnog područja države članice WTO-a ili smanjuje uvoz tog proizvoda u njezino područje. Taj mogući ili stvarni učinak izričito se razmatra u članku XVI:1 GATT-a iz 1994.:„…uključujući bilo koji oblik potpore prihodu ili cijeni kojim se izravno ili neizravno povećava izvoz svih proizvoda iz njezina državnog područja ili smanjuje uvoz svih proizvoda u to područje”.

(176)

Ukratko, člankom 3. stavkom 1. točkom (b) osnovne uredbe obuhvaćene su državne mjere u bilo kojem obliku kojim se izravno ili neizravno komu pruža potpora prihodu ili cijeni i koji ima mogući ili stvaran (69) učinak povećanja izvoza bilo kojeg proizvoda iz državnog područja države članice WTO-a ili smanjenja uvoza tog proizvoda u njezino državno područje. To je tumačenje u skladu s predmetom i svrhom Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, tj. „proširiti i poboljšati pravila GATT-a u pogledu primjene subvencija i kompenzacijskih mjera” (70).

(177)

U skladu s tim tumačenjem, uz ispitivanje bi li se skup mjera koje je donijela vlada Argentine mogao smatrati „financijskim doprinosom” u obliku dobave robe uz naknadu manju od primjerene, Komisija je i analizirala bi li se skup mjera vlade Argentine mogao smatrati i potporom prihodu ili cijeni koja je obuhvaćena člankom 3. stavkom 1. točkom (b) osnovne uredbe. Pritom je Komisija prvo ispitala namjerava li vlada Argentine pružiti potporu stvaranju i razvoju industrije biodizela; drugo, kakve je mjere vlada Argentine donijela u potporu industriji biodizela; i treće, mogu li se te mjere smatrati „bilo kojim oblikom potpore prihodu/cijeni” u smislu članka XVI. GATT-a iz 1994.

(178)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine i CARBIO tvrdili su da je Komisija stajalište temeljila na neprihvatljivo širokom tumačenju izraza „bilo koji oblik potpore prihodu ili cijeni” iz članka 3. stavka 1. točke (b) osnovne uredbe tvrdeći da on obuhvaća „sve oblike kojima se izravno ili neizravno pruža potpora prihodu ili cijeni” i „svaki način ili sredstvo kojim vlada komu pruža potporu prihodu ili cijeni”.

(179)

Komisija je odbila tu tvrdnju. Zaključak je donijela u skladu sa sudskom praksom WTO-a i tumačenjem izraza „potpora prihodu ili cijeni”. Kako je podrobno navedeno u uvodnim izjavama od 186. do 195. u nastavku, Komisija nije sagledala samo učinke mjera koje je poduzela vlada Argentine, nego je i pomno analizirala ciljeve politike tih mjera vlade Argentine te njihovu prirodu i namjenu te je zaključila da cijena biodizela i soje na argentinskom domaćem tržištu „uključuje izravnu intervenciju vlade na tržištu s namjerom da se cijena određene robe postavi na određenu razinu” (71). Zbog ciljeva politike koje vlada Argentine nastoji ostvariti domaće cijene biodizela, u odnosu na cijenu izvezenog biodizela, postavljene su na umjetno visoku razinu, čime su pruža potpora domaćoj industriji biodizela (vidjeti uvodne izjave 189. i 195.). Istodobno, cijena soje na umjetno je niskoj razini zbog poreza na izvoz soje kojim se isto tako pruža potpora domaćoj industriji biodizela.

(180)

Nakon konačne objave vlada Argentine nije se složila s Komisijinim tumačenjem da kategorije „financijskog doprinosa”/„potpore prihodu ili cijeni” nisu međusobno isključive zbog veznika „ili” u članku 1. stavku 1. točki (a) podtočki 2. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(181)

Komisija je u uvodnoj izjavi 171. objasnila zašto ne smatra da se te kategorije međusobno isključuju. Jednostavno lingvističko objašnjenje riječi „ili” u tekstu Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama nije promijenilo Komisijino razmišljanje pa je tvrdnja odbačena.

(182)

Vlada Argentine ponovila je tvrdnju da se nalazi Komisije neprimjereno temelje na neprihvatljivo širokom tumačenju izraza „bilo koji oblik potpore prihodu ili cijeni” kako se upotrebljava u članku 1. stavku 1. točke (a) podtočke 2. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te da Komisija primjenjuje „pristup koji se temelji na učinku” da bi sustav poreza na izvoz obuhvatila odredbama članka 1. stavka 1. točke (a) podtočke 2., što nije u skladu sa sudskom praksom WTO-a.

(183)

Budući da vlada Argentine nije dala nikakve nove dokaze kojima bi opovrgnula zaključke Komisije, Komisija je odbacila tvrdnje.

(184)

Nakon konačne objave CARBIO je također osporio nalaze Komisije o potpori prihodu ili cijeni, citirajući u prilog tome drugi dio izvješća povjerenstva o Kini i elektročeliku s orijentiranim kristalima (Kina-GOES) (72). Prema CARBIO-u, potpora prihodu ili cijeni ne odnosi se na situacije u kojima je „kretanje cijena neizravan učinak drugog oblika državne intervencije” (73).

(185)

Komisija je smatrala da CARBIO-vo upućivanje na sudsku prasku u predmetu Kina-GOES nije relevantno u ovom slučaju jer se zaključci o potpori prihodu/cijeni ne temelje na neizravnim cjenovnim učincima nego na radnje koje se mogu pripisati vladi Argentine, a osmišljene su s ciljem postizanja cjenovnih učinaka radi potpore industriji biodizela. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(186)

Iz zakonodavnih akata iz uvodnih izjava od 89. do 100. vidljivo je da je izričita politika vlade Argentine pružati potporu stvaranju i razvoju domaće industrije biodizela. Konkretno, Zakonom 26.093 od 12. svibnja 2006. (74) vlada Argentine uspostavila je sustav promicanja domaće proizvodnje i upotrebe biogoriva, uključujući biodizel. Tim se zakonom uspostavlja provedbeno tijelo za promicanje i kontrolu održive proizvodnje i upotrebe biogoriva (75). Nadalje, u tom je zakonu propisano da je Odjel za poljoprivredu, stočarstvo, ribarstvo i hranu obvezan promicati poljoprivredne kulture namijenjene za proizvodnju biogoriva kojima se potiče proizvodna diversifikacija poljoprivrednog sektora, da je Odjel za mala i srednja poduzeća obvezan promicati nabavu dugotrajne imovine u malim i srednjim poduzećima namijenjene za proizvodnju biogoriva te da je Odjel za znanost, tehnologiju i proizvodne inovacije obvezan promicati istraživanje, suradnju i prijenos tehnologije između malih i srednjih poduzeća i relevantnih institucija u Javnom nacionalnom sustavu za znanost, tehnologiju i inovacije (76).

(187)

Vlada Argentine izričitu potporu pruža od 2001., kad je na snagu stupila Odluka 1396 (77). Tom je odlukom utvrđen Plan konkurentnosti za biodizel, kojim se proizvođače oslobađa plaćanja poreza „u cilju promicanja razvoja biodizela” te se navodi „da je porezna komponenta tekućih goriva i prirodnog plina temeljni instrument za slanje gospodarskih signala” (dodano isticanje). Taj je plan 2001. podržao podtajnik za goriva tako što je promicatelje projekata proizvodnje biodizela uvjeravao da će biodizel i dalje biti oslobođen poreza na goriva te potvrdio ulogu vlade Argentine uz obećanje da će se uspostaviti stabilan regulatorni okvir i najavu da će biodizelski projekti ostvarivati koristi od sustava promicanja industrije i kredita. Izjavio je i da će poljoprivredni proizvođači biti nositelji razvoja biodizela (78).

(188)

Promicanje domaćeg biodizela objedinjeno je Rezolucijom 1156 iz 2004., čime je stvoren Nacionalni program za biogoriva (79) kojim je Ministarstvo gospodarstva i proizvodnje (80) promicalo razvoj domaće industrije biodizela. Vlada Argentine izričito je smatrala da je promicanje domaće industrije biodizela dio argentinskog makroekonomskog modela (81).

(189)

Centro de Economía Internacional naveo je 2011. (82) da je cilj razvoja domaćeg biodizela u najvećoj mogućoj mjeri povećati dodanu vrijednost soje, a ne smanjiti upotrebu fosilnih goriva. Razlozi za razvoj industrije biodizela koje je navelo to istraživačko tijelo bili su, među ostalim, sve veća prilika za zadovoljavanje potreba vanjskih tržišta i razlike u izvoznim pristojbama, čime se potiče proizvodnja s većom dodanom vrijednosti od vrijednosti osnovnih proizvoda kao što je soja (83).

(190)

Nadalje, u studiji koju je državni Nacionalni institut za poljoprivrednu tehnologiju („Instituto Nacional de Tecnología Agropecuaria”, INTA) proveo 2011. (84) zaključeno je da je „uobičajeno da tržište biodizela potiče država zbog različitih razloga i u okviru različitih politika”, „drugim riječima, vjerojatno je da se tržište umjetno potiče i da, bez prisutnosti države, gubi gospodarsku važnost” te da je „očit zaključak da se čini da biodizel ne potiče proizvodnju soje, nego da je riječ o obrnutoj uzročno-posljedičnoj vezi”.

(191)

Ta se potpora nastavila nakon razdoblja ispitnog postupka jer su se u veljači 2018. ministar energetike, guverner pokrajine Santa Fe i CARBIO dogovorili da će uspostaviti zajedničku radnu skupinu koja će bolje osmisliti i poboljšati nacionalnu strategiju za biodizel (85).

(192)

Vlada Argentine uvela je 2010. obvezu miješanja goriva za domaće tržište, kojom se od društava za goriva u Argentini zahtijeva da nabavljaju biodizel i da ga prije prodaje miješaju s mineralnim dizelom (86). Ta obveza miješanja uvedena je zajedno s ugovorima o opskrbi biodizelom koje su vlada Argentine i proizvođači biodizela sklopili od 2010. do 2015. Ti su ugovori o opskrbi sklopljeni „zbog važnosti uvođenja biogoriva u argentinski energetski program” pa je bilo „nužno utvrditi jasne smjernice kojima se jamči djelotvorno i učinkovito postizanje ciljeva koje je predložila nacionalna izvršna vlast” (87) te „uzeti u obzir ciljeve nacionalne vlasti u pogledu promicanja poljoprivredno-industrijske djelatnosti kojom se stvara dodana vrijednost sirovina proizvedenih na nacionalnom području” (88).

(193)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 265. do 267., nakon 2015. vlada Argentine nije potpisala nijedan ugovor o opskrbi biodizelom, ali je nastavila dodjeljivati kvote i određivati cijenu po kojoj društva za miješanje goriva moraju nabavljati biodizel. Kvota se temeljila na očekivanoj količini koja je potrebna za ispunjenje obveze miješanja na domaćem tržištu. Ostatak argentinske proizvodnje mogao se samo izvoziti.

(194)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka cijena biodizela na domaćem tržištu određivala se svaki mjesec, pri čemu je postojala razlika za velika, velika neintegrirana te mala i srednja društva. Domaća cijena biodizela temeljila se na sljedećoj formuli:

trošak sojina ulja (kako je objavilo Ministarstvo poljoprivrede) + trošak metanola + trošak rada + ostali troškovi + povrat kapitala (koji je određen na 3 %) (89).

(195)

Nijedna grupa proizvođača izvoznika u uzorku nije dobila kvotu i nije opskrbljivala domaće tržište tijekom razdoblja ispitnog postupka. Međutim, čini se da je prosječna određena cijena na domaćem tržištu viša od prosječne izvozne cijene, posebno za male, srednje i velike neintegrirane proizvođače biodizela. Stoga je umjetnim određivanjem cijene domaćeg biodizela na umjetno visokoj razini vlada Argentine provodila politiku pružanja potpore cijeni za male i srednje industrije biodizela koja prodaje na domaćem tržištu.

(196)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine osporavala je nalaz da je domaća cijena biodizela postavljena na umjetno visoku razinu.

(197)

Komisija se s tim nije složila. Kako bi ocijenila razinu domaće cijene biodizela, Komisija je upotrijebila javne podatke koje je dostavila vlada Argentine. Ti su javni podaci pokazivali da domaću cijenu utvrđuje vlada Argentine te da stoga ona nije prepuštena silama na tržištu. Vlada Argentine nije osporila da ona utvrđuje domaće cijene biodizela. Nadalje, javni podaci pokazivali su da su cijene na domaćem tržištu koje su plaćala društva s pristupom tom tržištu (tj. mala i srednja poduzeća) zapravo više nego izvozne cijene. Vlada Argentine nije osporila ni tu razliku u cijeni. Komisija je stoga zaključila da je domaća cijena biodizela postavljena na umjetno visoku razinu. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(198)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine tvrdila je da uzročno-posljedična veza između navodne potpore prihodu ili cijeni i naknadnog učinka povećanja izvoza ili smanjenja uvoza nije jasno utvrđena te da se najveće proizvođače onemogućuje da prodaju na domaćem tržištu.

(199)

Komisija je odbila tu tvrdnju. Reguliranjem domaćeg tržišta biodizela i davanjem kvote samo manjim društvima za biodizel vlada Argentine uspostavila je industriju u kojoj se najvećim proizvođačima onemogućuje prodaja na domaćem tržištu pa su oni potpuno usmjereni na izvoz, čime se potiče izvozna konkurentnost industrije biodizela. Nadalje, u tablici 2. u uvodnoj izjavi 209. navedeni su podaci o argentinskoj proizvodnji biodizela od 2008. (kad je Argentina počela proizvodnju velikih razmjera) i izvozu biodizela. U tablici 2. vidljivo je da je potpora prihodu industrije biodizela imala pozitivan učinak na izvoz jer je ona stvorena kao industrija usmjerena na izvoz i to je ostala sve do danas.

(200)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 186. do 191., vlada Argentine očito je imala namjeru pružiti potporu cijeloj domaćoj industriji biodizela, bez obzira na to je li usmjerena na domaće tržište ili izvoz. Međutim, nijedan od proizvođača izvoznika u uzorku nije imao relevantnu domaću prodaju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Svi proizvođači izvoznici u uzorku objasnili su da je opskrbom malih i srednjih poduzeća kojima je vlada Argentine dodijelila kvote domaća potražnja zadovoljena. To što je za velika društva određena posebna cijena ne mijenja činjenicu da nijedno veliko društvo nije prodavalo na domaćem tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga je onemogućavanjem industrije biodizela da prodaje na domaćem tržištu vlada Argentine snažno potaknula izvozne rezultate argentinske industrije biodizela.

(201)

Stoga je Komisija zaključila da je očita namjera vlade Argentine pružati potporu stvaranju i razvoju argentinske industrije biodizela.

(202)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 186. do 201., vlada Argentine nastojala je pružiti potporu industriji biodizela donošenjem skupa mjera, uključujući poreze na izvoz soje, izvozne kvote za proizvodnju drugih žitarica osim soje, zabranu uvoza soje tijekom razdoblja prije razdoblja ispitnog postupka i odobravanje subvencija uzgajivačima soje u najnerazvijenijim pokrajinama Argentine. Tim je mjerama stvoreno umjetno, sektorizirano domaće tržište soje s niskim cijenama u Argentini koje je pogodovalo domaćoj industriji biodizela. Nadalje, Zakonom o biogorivima iz 2006. (90) vlada Argentine uspostavila je sustav promicanja proizvodnje biodizela. Kako je navedeno i u uvodnoj izjavi 191., ta se potpora nastavila čak i nakon razdoblja ispitnog postupka kad je vlada Argentine, zajedno s drugim nadležnim tijelima i subjektima, uspostavila zajedničku radnu skupinu koja će bolje osmisliti i poboljšati nacionalnu strategiju za biodizel. Stoga Komisija na temelju raspoloživih informacija zaključuje da je u posljednjem desetljeću vlada Argentine uvela skup mjera kako bi stvorila, razvila i podupirala industriju biodizela.

(203)

Skupom mjera opisanih u uvodnim izjavama od 186. do 201. vlada Argentine pruža potporu prihodu za industriju biodizela. Čak i ako bi se moglo tvrditi da se mjere koje je vlada Argentine uvela za proizvođače soje ne mogu smatrati povjeravanjem ili usmjeravanjem, quod non, Komisija smatra da bi se one najmanje mogle smatrati regulatornim uvjetima kojima se proizvođačima biodizela umjetno dopušta da soju nabave po cijenama koje su niže od cijena dostupnih na međunarodnom tržištu. U rezoluciji (91) vlade Argentine iz 2012. potvrđeno je da industrija biodizela ostvaruje dobit, koja je 2012. iznosila čak 25 %, zbog skupa mjera koje je donijela vlada Argentine.

(204)

Nadalje, vlada Argentine uvela je obvezu miješanja goriva pa društva za goriva u Argentini biodizel moraju nabavljati po umjetno visokim cijenama koje odredi vlada Argentine. Kako je objašnjeno u odjeljku 3.3., Komisija ne uvodi kompenzacijske mjere za ugovore o opskrbi biodizelom jer tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvođači izvoznici nisu ostvarili korist od te mjere. Međutim, činjenica da je sustav uspostavljen upućuje na to da vlada Argentine pruža i potporu cijeni za industriju biodizela.

(205)

Komisija napominje i da je Zakonom o biogorivima iz 2006. (92) vlada Argentine uspostavila sustav promicanja proizvodnje biodizela, uključujući odobravanje poticaja radi potpore razvoju te industrije.

(206)

Iz svih tih mjera vidljivo je da argentinska industrija biodizela prima potporu i da je se umjetno potiče. To je priznala čak i vlada Argentine u jednoj od publikacija Nacionalnog instituta za poljoprivrednu tehnologiju. U njoj stoji da je „vjerojatno da se tržište umjetno potiče i da, bez prisutnosti države, gubi gospodarsku važnost” (93) te da je „različit porez na izvoz jasan poticaj proizvodnji biodizela i da bez pomoći države tržište biodizela, kao jedinog proizvoda za prodaju, za društva koja ovise o nabavi ulja na tržištu ne bi bilo održivo” (94).

(207)

Stoga je Komisija zaključila da navedenim skupom mjera vlada Argentine izravno ili neizravno pruža potporu prihodu ili cijeni za industriju biodizela i tako pridonosi njezinoj konkurentnosti.

(208)

Nadalje, kako je navedeno u uvodnim izjavama 199. i 200., argentinska industrija biodizela sektor je koji je uspostavljen kao sektor usmjeren na izvoz u kojem prevladavaju cijene sa svjetskih tržišta.

(209)

Kako je prikazano u tablici 2., argentinska industrija biodizela najprije je uspostavljena kao industrija usmjerena na izvoz, koja je, osobito u prvim godinama, gotovo cjelokupnu proizvodnju biodizela izvozila i na najveća izvozna tržišta ušla s nultom stopom carine u okviru sustava općih carinskih povlastica (95).

Tablica 2.

Argentinska proizvodnja i izvoz biodizela (u MT)

(210)

Stoga se potporom domaćoj industriji biodizela pogodovalo izvozu biodizela, pri čemu su se proizvođači biodizela mogli nepošteno natjecati s proizvođačima biodizela iz drugih zemalja koji ne ostvaruju koristi od nižih cijena ulaznog materijala. Niži troškovi doveli su do viših prihoda koji su se mogli iskoristiti za dodatnu dobit ili sniženje cijene, ili oboje. Argentinska industrija biodizela i dalje je najviše usmjerena na izvozna tržišta, a posebno tržište Unije.

(211)

Nakon konačne objave vlada Argentine nije se složila s Komisijinim nalazom da „skup mjera” koje je donijela vlada Argentine odgovara „bilo kojem obliku potpore dohotku ili cijenama” u smislu članka XIV. GATT-a iz 1994. i članka 1. stavka 1. točke (a) podtočke 2. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama zbog koje se povećao izvoz biodizela.

(212)

Kako vlada Argentine nije dala nikakvo dodatno obrazloženje u prilog toj tvrdnji, Komisija ju je odbacila.

(213)

Stoga je Komisija zaključila da je skupom mjera vlada Argentine izravno ili neizravno pružala potporu prihodu/cijeni za industriju biodizela, što je dovelo do povećanja izvoza biodizela, u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) osnovne uredbe.

(214)

Nakon što je utvrdila da skup mjera čini financijski doprinos koji vlada Argentine pruža povjeravanjem zadaće ili usmjeravanjem privatnih tijela i/ili potporom prihodu/cijeni, Komisija je izračunala iznos subvencioniranja u smislu koristi za primatelja, za koju je utvrđeno da je postojala tijekom razdoblja ispitnog postupka, u skladu s člankom 3. stavkom 2. i člankom 5. osnovne uredbe.

(215)

Budući da je većina mjera vlade Argentine bila usmjerena na umjetno snižavanje domaće cijene soje, što je dovelo do viših prihoda za argentinske proizvođače biodizela, Komisija je ispitala je li potporom vlade Argentine industrija biodizela ostvarila korist na temelju razlike između cijena koje su platili domaći proizvođači biodizela i referentne vrijednosti koja se temelji na uvjetima koji prevladavaju na tržištu soje u Argentini.

(216)

Komisija je pretpostavila da je ta razlika rezultat više dobiti koju su ostvarili argentinski proizvođači biodizela te da je, stoga, najmanje jednaka koristima ostvarenima na temelju potpore prihodu/cijeni koju pruža vlada Argentine. Tom se metodom usporedbe izbjegao dvostruki obračun drugih subvencija protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere u ovom ispitnom postupku i kojima se također argentinskim proizvođačima biodizela pruža potpora prihodu/cijeni.

(217)

Komisija je najprije izračunala ponderiranu prosječnu kupovnu cijenu soje koju su argentinski proizvođači u uzorku platili tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ponderirani prosjek izračunan je za svaki mjesec, i to prema cijeni koju su uzgajivači soje naplatili postrojenjima za biodizel u Argentini.

(218)

Prosječna kupovna cijena temeljila se na cijenama (bez PDV-a) i količinama iz popisa računa za svaku transakciju koje su dostavila društva i koji su provjereni tijekom posjeta radi provjere.

(219)

Tu je prosječnu cijenu trebalo usporediti s odgovarajućom referentnom vrijednošću. Na temelju članka 6. točke (d) osnovne uredbe primjerenost naknade utvrđuje se u odnosu na prevladavajuće uvjete na tržištu za predmetni proizvod u zemlji prodaje, tj. Argentini, uključujući cijenu, kvalitetu, raspoloživost, utrživost, prijevoz i druge kupoprodajne uvjete (96). U toj se odredbi odražava članak 14. točka (d) Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i u tom bi je kontekstu trebalo tumačiti i primijeniti.

(220)

Soja je roba pa se soja uvezena u Argentinu može usporediti sa sojom uzgojenom u zemlji. Proizvođači izvoznici u uzorku svu su soju uvezli na temelju uvjeta CIF te je ona u prosjeku imala istu razinu cijene bez obzira na podrijetlo. Stvarne cijene uvoza na temelju uvjeta CIF za postrojenja za drobljenje bile su na istoj razini kao cijena na svjetskom tržištu, koja se navodi kao FOB Meksički zaljev. Utvrđeno je da je soja uzgojena u zemlji kupovana na temelju nekoliko uvjeta Incoterms. Međutim, velika većina kupljene soje uzgojene u zemlji isporučena je i domaćim postrojenjima za drobljenje. Uvoz soje činio je znatan obujam kupnja proizvođača izvoznika u uzorku, odnosno 4,6 %. Te su kupnje provedena u stotinama transakcija. Iako su proizvođači izvoznici u uzorku imali različite dobavljače iz nekoliko susjednih zemalja, utvrđeno je da je uvozna cijena u prosjeku na istoj razini, kako je opisano u uvodnoj izjavi 223.

(221)

Stoga je Komisija smatrala da se u stvarnim cijenama koje su proizvođači izvoznici u uzorku platili za uvezenu soju odražavaju nenarušeni tržišni uvjeti u Argentini, uključujući općenito primjenjive naknade za isporuku koje su uključene u konačnu cijenu (97).

(222)

To što taj uvoz proizvođača izvoznika u uzorku nije upotrijebljen za proizvodnju biodizela nego za proizvodnju sojina ulja ne mijenja taj zaključak jer je tijekom razdoblja ispitnog postupka potražnja za sojom za proizvodnju biodizela u Argentini u cijelosti bila pokrivena domaćom ponudom soje. Istodobno ne postoje razlike u kvaliteti među različitom raspoloživom sojom zbog kojih se uvezena soja ne bi mogla upotrijebiti za proizvodnju biodizela. Stoga je Komisija smatrala da te kupnje čine odgovarajuću referentnu vrijednost.

(223)

Na temelju toga Komisija je upotrijebila stvarnu cijenu po kojoj su proizvođači izvoznici u uzorku uvozili soju u Argentinu, svu iz susjednih zemalja, kao najbližu moguću zamjenu za nenarušene domaće argentinske cijene tih proizvoda. Naime, te su cijene bile na istoj razini kao cijene na svjetskom tržištu te su tijekom razdoblja ispitnog postupka u prosjeku iznosile 6 043 ARS/MT.

(224)

Komisija je zatim usporedila cijenu koju su argentinski proizvođači platili za soju uzgojenu u zemlji s ponderiranom prosječnom stvarnom uvoznom cijenom soje za svaki pojedini mjesec. Sav je taj uvoz obavljen na temelju privremenog uvoznog režima ipa nije podlijegao uvoznim pristojbama te se smatra da stvarna cijena koju su platili proizvođači izvoznici u uzorku odgovara prevladavajućim tržišnim uvjetima u Argentini.

(225)

Ukupan iznos razlike jest „ušteda” koju su ostvarili argentinski proizvođači biodizela koji kupuju soju na narušenom argentinskom tržištu u odnosu na cijenu koju bi bili platili da te narušenosti nije bilo. Naposljetku, taj ukupan iznos čini korist koju je vlada Argentine omogućila argentinskim proizvođačima tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(226)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe Komisija je te iznose subvencije raspodijelila na ukupan promet proizvođača izvoznika u uzorku od proizvodnje temeljene na soji u razdoblju ispitnog postupka kao odgovarajućeg nazivnika jer se subvencijom korist dodjeljuje cijeloj proizvodnji proizvoda od soje, a ne samo predmetnom proizvodu ili proizvodnji namijenjenoj izvozu.

(227)

Za razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka vlada Argentine donijela je Odluku 1343/2016 (98) kojom se određuje stopa poreza na izvoz soje i sojina ulja. Ta će se stopa od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019. svaki mjesec smanjivati za 0,5 %. Zbog toga će se porez na izvoz soje do kraja 2019. smanjiti na 18 %.

(228)

Vlada Argentine donijela je 3. rujna 2018. Odluku 793/2018 (99) kojom se stopa poreza na izvoz soje od tog dana određuje na 18 %, ali se uvodi dodatni porez na izvoz od 4 ARS po izvezenom 1 USD, pri čemu se porez izračunava na temelju vrijednosti FOB izvezene soje izražene u USD. Iz toga je vidljivo da vlada Argentine u svakom trenutku može promijeniti razinu poreza na izvoz.

(229)

Događaji nakon odluke Komisije da ne uvede privremene mjere u rujnu 2018. dodatno potvrđuju da vlada Argentine ima pravo redovito prilagođavati sustav poreza na izvoz. Konkretno, gornja granica od 12 % za ukupni porez na izvoz uvedena odlukom iz rujna već se povećala na 33 % u zakonu o donošenju proračuna za 2019. te ta gornja granica može ostati na snazi do kraja 2020. (100)

(230)

Komisija stoga zaključuje da će se korist i dalje dodjeljivati nakon razdoblja ispitnog postupka u skladu s člankom 15. stavkom 1. drugom rečenicom osnovne uredbe.

(231)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine i CARBIO tvrdili su da se u referentnoj vrijednosti za uvezenu soju ne uzimaju u obzir tržišni uvjeti u Argentini.

(232)

Argument vlade Argentine da uvozna cijena odražava alternativnu tržišnu referentnu vrijednost netočno je tumačenje činjenica. Komisija je kao referentnu vrijednost upotrijebila uvoznu cijenu soje koju su stvarno platili proizvođači izvoznici u uzorku. Komisija je tu cijenu smatrala odgovarajućom referentnom vrijednošću baš zato što je ta cijena odražavala tržišne uvjete u Argentini bez utjecaja mjera vlade Argentine (kako je provjereno usporedbom tih uvoznih cijena s međunarodnim cijenama). Komisija je uvoznu cijenu CIF smatrala primjerenom jer je odražavala cijenu u postrojenju za drobljenje u luci.

(233)

Komisija je potvrdila da bi referentna vrijednost trebala poštovati sve komparativne prednosti prevladavajuće zemlje. Međutim, ni vlada Argentine ni CARBIO nisu potkrijepili niti dali bilo kakav dokaz za tvrdnju da odabrana referentna vrijednost unutar zemlje ne odražava tržišne uvjete koji prevladavaju u Argentini. Stoga su te tvrdnje odbijene.

(234)

Nakon konačne objave vlada Argentine i CARBIO nisu se složili da je cijena plaćena za uvezenu soju bila primjerena referentna vrijednost jer nije odražavala tržišne uvjete u Argentini.

(235)

Komisija je opsežno objasnila u uvodnim izjavama 220., 232. i 233. zašto je smatrala da je uvezena soja reprezentativna i kupljena na temelju prevladavajućih tržišnih uvjeta u Argentini. Budući da ni vlada Argentine ni CARBIO nisu dali nikakve dokaze u prilog neslaganju s tim zaključkom, Komisija je odbacila tu tvrdnju.

(236)

Nakon objave dokumenta s informacijama proizvođači izvoznici u uzorku tvrdili su da je referentna cijena koja se temelji na cijeni iste robe u posve različitoj regiji nepouzdana. Komisija je napomenula da su proizvođači izvoznici u uzorku uvozili soju samo iz susjednih zemalja. Stoga su ti podaci bili najbliža zamjena za nenarušenu cijenu u Argentini bez potpore vlade Argentine i najpouzdaniji. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(237)

Nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je tvrdio i da zbog smanjenja poreza na izvoz soje s 30 % na 18 % više ne postoji korist.

(238)

Komisija je napomenula da je tumačenje CARBIO-a koje se odnosi na razinu poreza na izvoz netočno. Odlukom 793/2018 razina poreza na izvoz utvrđena je na 18 %, ali je i uveden dodatni porez na izvoz od 12 % s gornjom granicom od 4 ARS po izvezenom USD. To zapravo znači da je porez na izvoz utvrđen na približno 28 % u odnosu na 30 % tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(239)

Komisija je primijetila da se ta promjena dogodila nakon razdoblja subvencioniranja iz ispitnog postupka. U skladu s člankom 11. stavkom 1. osnovne uredbe podaci koji se odnose na razdoblje nakon ispitnog razdoblja obično se ne uzimaju u obzir. CARBIO nije iznio nijedan uvjerljiv razlog zašto bi te informacije trebalo uzeti u obzir.

(240)

Nadalje, CARBIO nije dostavio dokaze za svoje navode da nijedna tvrdnja o subvenciji ili koristi zbog postojanja poreza na izvoz soje više nije opravdana. Komisija je zaključila da se blagim smanjenjem od približno 2 % kad je riječ o porezu na izvoz soje nije dokazalo da se subvencijama uključenim izvoznicima više ne pogoduje. Komisija je smatrala da bi svaki učinak na buduće smanjenje ili ukidanje poreza na izvoz soje trebalo ispitati u kontekstu revizije, a ne u okviru trenutačnog ispitnog postupka.

(241)

CARBIO je tvrdio i da bi svaka navodna korist za argentinske proizvođače povećanjem poreza na soju bila nadoknađena povećanjem izravnog poreza na izvoz biodizela i stoga bi je, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) osnovne uredbe, trebalo oduzeti od iznosa ukupne izračunane subvencije.

(242)

CARBIO nije dao nikakvo objašnjenje da je porez na izvoz uveden na biodizel koji se izvozio u Uniju posebno s namjerom nadoknađivanja subvencije, kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki (b) osnovne uredbe. CARBIO nije dokazao ni kako se stvarnim porezom na biodizel nadoknađuje potpora dodijeljena mjerama vlade Argentine, uključujući primjenu poreza na izvoz soje. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(243)

CARBIO je nadalje posebno komentirao izmjene sustava izvoznog poreza nakon kraja razdoblja ispitnog postupka, uključujući povećanje izvoznog poreza na biodizel, i promjene poreza na izvoz soje. Komisija je odbacila tvrdnju da su te izmjene bilo kako utjecale na njezine zaključke.

(244)

Prvo, porez na izvoz biodizela uveden nakon završetka razdoblja ispitnog postupka nije imao nikakav očit učinak na iznos koristi koju su proizvođači biodizela imali na temelju dobave soje uz naknadu manju od primjerene.

(245)

Drugo, još postoji porez na izvoz soje i nisu dani nikakvi dokazi da je cijena soje u Argentini porasla nakon razdoblja ispitnog postupka i tako u teoriji snizila iznos koristi.

(246)

Nakon konačne objave vlada Argentine naglasila je da se člankom 81. Zakona o proračunu nikakva „gornja granica ukupnog izvoznog poreza uvedenog Odlukom 783/2018 u rujnu” ne povećava na 33 % jer je u članku 83. utvrđena granična vrijednost izvoznog poreza od 30 % oporezive vrijednosti ili od službene cijene FOB.

(247)

Čak i da je izvozni porez ograničen na 30 %, Komisijin zaključak da će se korist nastaviti ostvarivati nakon razdoblja ispitnog postupka u skladu s člankom 15. stavkom 1. drugom rečenicom osnovne uredbe i dalje stoji.

(248)

Nakon objave dokumenta s informacijama proizvođači izvoznici u uzorku dostavili su primjedbe o izračunu koristi ostvarene opskrbom sojom uz naknadu manju od primjerene. Te su primjedbe bile usmjerene na konkretno društvo i uglavnom su se odnosile na administrativne pogreške ili dodatne zahtjeve za prilagodbu.

(249)

Ako je administrativna pogreška pronađena, ona je ispravljena, na primjer, uključivanje transakcija bez iznosa kako bi se osiguralo da je cijena po kupljenom kilogramu točna. Međutim, ako je društvo zatražilo promjenu provjerenih podataka nakon što su provjereni na licu mjesta, taj je zahtjev odbijen jer Komisija nije bila u mogućnosti potvrditi točnost novih neprovjerenih podataka.

(250)

Nakon konačne objave dva proizvođača izvoznika koji su zatražili izmjenu provjerenih podataka ponovili su istu tvrdnju, koja je ponovno odbijena zbog istih razloga kao i prije.

(251)

Na saslušanju nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je tvrdio da bi za izračun koristi Komisija trebala isključiti kupnje soje od povezanih društava u svrhu izračuna kupovne cijene u Argentini. Komisija je napomenula da su proizvođači izvoznici u razdoblju ispitnog postupka soju u Argentini kupovali od povezanih i nepovezanih dobavljača te da su cijene bile iste. To jasno ukazuje na to da su kupnje od povezanih dobavljača bile po tržišnim uvjetima. Komisija stoga nije imala razlog ne upotrijebiti te transakcije kako bi izračunala korist proizvođača biodizela, koja je izračunana na temelju mjesečnih prosjeka po kilogramu kupljene soje. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(252)

Skup mjera vlade Argentine bio je usmjeren tako da pogoduje određenim industrijama, uključujući domaću industriju biodizela. Naime, iako poremećaji na tržištu soje pogoduje i drugim proizvodima na kraju proizvodnog lanca, a ne samo biodizelu, samo određene industrije u Argentini mogu ostvariti tu korist jer se nalaze u sojinom vrijednosnom lancu. Nadalje, čak i ako se potpora vlade Argentine odobrena biodizelu u okviru nekoliko mjera dodjeljuje i drugim biogorivima, te su mjere ograničene na skupinu poduzeća ili industrija. Intervencije su, stoga, specifične u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (a) osnovne uredbe.

(253)

Nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je tvrdio da mjere nisu ograničene na industriju biodizela te da stoga nisu specifične. CARBIO je tu tvrdnju ponovio nakon konačne objave ne davši nikakve nove dokaze. Komisija je smatrala da svojstva dostavljene robe, soje, ograničuju njezinu upotrebu samo na neka poduzeća (101). Komisija je stoga odbila tvrdnju CARBIO-a da subvencija nije specifična za industriju biodizela.

(254)

Komisija je utvrdila da je skupom mjera vlada Argentine pružila potporu industriji biodizela, među ostalim i dobavom soje uz naknadu manju od primjerene. Vlada Argentine primateljima je dodijelila korist koja je specifična pa čini subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(255)

Nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je tvrdio da se Komisija oslanjala isključivo na porez na izvoz soje kako bi došla do zaključka o financijskom doprinosu i/ili potpori prihodu i cijeni.

(256)

Komisija se s tim nije složila. Od pokretanja ovog ispitnog postupka Komisija je utvrdila da su postojali drugi alati koje je primjenjivala vlada Argentine (osim poreza na izvoz soje) koji bi bili predmet ispitnog postupka kao dio potpore koju je vlada Argentina pružala industriji biodizela (102). Kako je prethodno objašnjeno, Komisija je porez na izvoz smatrala jednim od instrumenata za dobavu soje uz naknadu manju od primjerene na argentinskom domaćem tržištu, što čini subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Druge mjere koje je poduzela vlada Argentine pokazuju da je vlada Argentine uzgajivače soje usmjeravala da prodaju svoju soju industriji biodizela po umjetno niskoj cijeni te da je vlada Argentine stoga imala jasnu namjeru pružiti potporu domaćoj industriji biodizela.

(257)

Iako je Komisija utvrdila da neke od drugih subvencija navedenih u pritužbi nisu tijekom razdoblja ispitnog postupka činile subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere (konkretno, ugovor o opskrbi biodizelom ili određena oslobođenja od plaćanja poreza), one su bile sastavni dio skupa mjera kojim se pružala potpora industriji biodizela te su isticale postojanje potpore prihodu/cijeni za industriju biodizela. Drugim riječima, to što za neke subvencije nije utvrđeno da su ih proizvođači izvoznici u uzorku upotrebljavali tijekom razdoblja ispitnog postupka ne opovrgava postojanje skupa mjera vlade Argentine za pružanje potpore domaćoj industriji biodizela.

(258)

Komisija je ispitala sve raspoložive dokaze u ovom ispitnom postupku kako bi potkrijepila svoje nalaze. Kako je žalbeno tijelo potvrdilo u predmetu SAD – Ispitni postupak o kompenzacijskoj pristojbi za DRAMS, „nije vjerojatno da će se na temelju pojedinačnih indicija utvrditi povjeravanje ili usmjeravanje; važnost pojedinačnih dokaza može postati jasna tek kad ih se sagleda zajedno s drugim dokazima” (103).

(259)

Komisija je stoga ocijenila ne samo porez na izvoz soje nego i skup mjera vlade Argentine kojima se pruža potpora industriji biodizela te je u tom postupku objedinila sve dokaze, izravne i indicije, kako bi utvrdila, na temelju svih dokaza, da je postojalo povjeravanje zadaće privatnim tijelima ili njihovo usmjeravanje i/ili potpora prihodu/cijeni.

(260)

Stopa subvencije utvrđena s obzirom na taj skup mjera tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

Tablica 3.

Potpora vlade Argentine industriji biodizela

(261)

Podnositelj pritužbe tvrdi da je vlada Argentine s proizvođačima biodizela u Argentini sklopila ugovore o opskrbi biodizelom („ugovori”), u skladu s poglavljem II. Zakona o biogorivima iz 2006. (Zakon 26.093 iz 2006.) (104). Svrha je tih ugovora osigurati biodizel na domaćem tržištu s obzirom na obvezu miješanja koja je na snazi od 2010. Tom se obvezom od društava za miješanje goriva zahtijeva da kupuju biodizel i da ga prije prodaje miješaju s mineralnim dizelom.

(262)

Vlada Argentine utvrdila je pojedinačne i kolektivne kvote za biodizel radi opskrbe domaćeg tržišta te podnositelj pritužbe tvrdi da stranke ugovora uključuju proizvođače izvoznike u uzorku, kao što su LDC, Vicentin i Renova.

(263)

U skladu s tim ugovorima proizvođači s kvotama obvezni su biodizel dostavljati društvima za miješanje goriva po cijeni koju određuje vlada Argentine i koja je na razini kojom se proizvođačima namjerno osiguravaju pokrivenost troška proizvodnje i dobit.

(264)

Na temelju utvrđivanja umjetno visoke cijene i količine koju proizvođači trebaju dostaviti društvima za drobljenje, podnositelj pritužbe tvrdi da je riječ o subvenciji protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(265)

Tijekom ispitnog postupka Komisija je utvrdila da nijedan ugovor o opskrbi biodizelom nije potpisan od kalendarske godine 2015. Taj ugovor iz 2015. nije produljen i više nije na snazi.

(266)

Međutim, na temelju Zakona 26.093 iz 2006. Ministarstvo energetike i rudarstva, kao tijelo za provedbu režima obveznog miješanja goriva koji je na snazi, nastavilo je dodjeljivati kvote i određivati cijenu po kojoj društva za miješanje goriva moraju kupiti biodizel. To je de facto učinjeno iako nije postojao ugovor o opskrbi biodizelom.

(267)

U razdoblju ispitnog postupka Ministarstvo energetike i rudarstva dodjeljivalo je kvote, na temelju procijenjene potražnje, društvima u Argentini s kapacitetom od najviše 50 000 metričkih tona biodizela na godinu.

(268)

Nijedan proizvođač izvoznik u uzorku nije primio kvotu tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(269)

Budući da nijedan proizvođač izvoznik u uzorku nije primio kvotu u razdoblju ispitnog postupka, nijedno od tih društava nije prodavalo biodizel na domaćem tržištu preko sustava kvota koji je bio na snazi u razdoblju ispitnog postupka. Usto, tijekom razdoblja ispitnog postupka na snazi nije bio nijedan ugovor o opskrbi biodizelom sklopljen s proizvođačima izvoznicima. Stoga proizvođači izvoznici u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka nisu primili nikakvu korist ni iz jednog sustava kvota.

(270)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Banco de la Nación Argentina („BNA”) jedna od najvećih banaka u zemlji i da je u potpunosti u državnom vlasništvu. Napomenuo je da vlada Argentine zapravo svakodnevno upravlja BNA-om jer je ovlaštena imenovati sve članove uprave.

(271)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da BNA mikro, malim i srednjim poduzećima daje zajmove za ulaganja i obrtni kapital te da se ti zajmovi odobravaju po povlaštenim stopama.

(272)

Tijekom posjeta vladi Argentine radi provjere Komisija je zatražila podatke o svim zajmovima koje su izdale BNA i druge banke u državnom vlasništvu, zajedno s uvjetima zajmova i naplaćenim kamatama.

(273)

Zajmovi odobreni društvima u uzorku ispitani su i uspoređeni sa zajmovima koje su izdale banke u privatnom vlasništvu kako bi se provjerilo jesu li odobreni po povlaštenim uvjetima. Ispitane su kamatne stope i uvjeti zajma.

(274)

Nisu utvrđeni nikakvi dokazi o povlaštenim zajmovima proizvođačima izvoznicima u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(275)

Komisija je zaključila da tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvođačima izvoznicima u uzorku nisu odobreni nikakvi povlašteni zajmovi.

(276)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je člankom 15. Zakona o biogorivima iz 2006. (105) uređeno da proizvođači biogoriva mogu smanjiti poreznu osnovicu na temelju koje se izračunava minimalni pretpostavljeni porez na dobit. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da se člankom 15. stavkom 1. tog zakona odobrava ubrzana amortizacija kapitalnih dobara.

(277)

U ispitnom postupku utvrđeno je da nijedan proizvođač izvoznik u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka nije ostvario koristi zbog promicanja utvrđene člankom 15. Zakona o biogorivima.

(278)

Proizvođači izvoznici u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka nisu iskoristili tu mjeru pa je Komisija zaključila da protiv nje nije potrebno uvesti kompenzacijske mjere.

(279)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je pokrajina Cordoba industriju biodizela oslobodila od plaćanja pokrajinskih poreza na temelju Pokrajinskog zakona 9397 (106), donesenog 2007. U Zakonu se propisuje da će projekti koje provedbeno tijelo odobri za proizvodnju, razvoj i održivu upotrebu biogoriva biti oslobođeni plaćanja poreza u razdoblju od 15 godina.

(280)

U ispitnom postupku utvrđeno je da su oslobođenja od plaćanja poreza dostupna proizvođačima biogoriva koji se nalaze u pokrajini Cordobi. U odjeljcima 5. i 6. Pokrajinskog zakona 9.397 predviđena su oslobođenja od plaćanja pokrajinskih poreza za projekte za proizvodnju, razvoj i održivu upotrebu biogoriva. Komisija nije pronašla nikakve dokaze, niti su zainteresirane strane tvrdile, da su porezne olakšice koje se na temelju Pokrajinskog zakona 9.397 odobravaju konkretno industriji biodizela dio šireg programa poreznih olakšica koje su dostupne u cijeloj pokrajini Cordobi.

(281)

Društva koja proizvode biodizel i nalaze se u pokrajini Cordobi oslobođena su od plaćanja poreza na dobit, upravne pristojbe, poreza na promet nekretnina, poreza za fond za financiranje obrazovnog sustava i poreza za fond za financiranje infrastrukturnih radova u razdoblju od 15 godina. Ta oslobođenja od plaćanja poreza trebala bi koristiti domaćim društvima koja proizvode biodizel, kako je utvrđeno u Pokrajinskom porezu 9.397. Iako se jedan proizvođač izvoznik u uzorku nalazio u pokrajini Cordobi, nije proizvodio biodizel u toj pokrajini. Ostali proizvođači izvoznici u uzorku nisu se nalazili u toj pokrajini. Stoga je Komisija zaključila da tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvođačima izvoznicima u uzorku nisu odobrena nikakva oslobođenja od poreza.

(282)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je pokrajina Buenos Aires donijela Pokrajinski zakon 13.719 koji je u skladu sa Zakonom o biogorivima iz 2006. u cilju oslobađanja korisnika od plaćanja poreza ako ispunjuju uvjete i ako su registrirani kao proizvođači biogoriva na temelju Zakona iz 2006.

(283)

U ispitnom postupku utvrđeno je da su oslobođenja od plaćanja poreza dostupna proizvođačima biogoriva koji se nalaze u pokrajini Buenos Aires. Međutim, nijedan proizvođač izvoznik biodizela u uzorku nije se nalazio u toj pokrajini.

(284)

Komisija je utvrdila da tijekom razdoblja ispitnog postupka nijedan proizvođač izvoznik u uzorku nije ostvario koristi od oslobođenja od plaćanja poreza utvrđenih u Pokrajinskom zakonu 13.719.

(285)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da industrije u pokrajini Santiago del Estero mogu ostvariti koristi od različitih poreznih olakšica i izuzeća na temelju okvira Pokrajinskog zakona 6.750, koji je donesen 2005.

(286)

Nijedan proizvođač izvoznik u uzorku nije se nalazio u toj pokrajini.

(287)

Komisija je utvrdila da nijedan proizvođač izvoznik u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka nije ostvario koristi od mjera utvrđenih u Pokrajinskom zakonu 6.750.

(288)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da postoji sporazum o općinskim porezima između proizvođača izvoznika Louis Dreyfus Argentina i općine General Lagos. Sporazum je objavljen kao Općinski pravilnik 26/2016 (107). U njemu se propisuje da Louis Dreyfus Argentina općini General Lagos plaća mjesečni paušalni iznos umjesto postotka (0,5 %) svojih bruto prihoda.

(289)

U ispitnom postupku utvrđeno je da je sporazum bio na snazi i tijekom razdoblja ispitnog postupka (108). U razgovoru s predstavnicima općine General Lagos Komisija je utvrdila da će sporazum vrijediti do 2020.

(290)

Tijekom posjeta društvu LDC u Buenos Airesu Komisija je provjerila plaćanje općinskih poreza koje je izvršio LDC i procjenu poreza koji bi trebalo platiti da sporazum nije na snazi. Komisija je utvrdila da je iznos koji je LDC općini platio za 2017. bio viši od iznosa koji bi platio na temelju standardnog poreznog zakona.

(291)

Komisija je stoga zaključila da LDC nije ostvario korist od te mjere tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(292)

Podnositelj pritužbe tvrdi da se sporazumom Pacto Fiscal, kako je objavljen Odlukom 14/1994, predviđa oslobođenje od plaćanja poreza. Pacto Fiscal, ili „Savezni pakt za zapošljavanje, proizvodnju i rast između savezne države i pokrajina” bio je sporazum između pokrajina i nacionalne vlade kojim su utvrđena određena načela politike pokrajinskih poreza.

(293)

Pacto Fiscal okvirni je sporazum za provedbu čijih je načela potreban pokrajinski zakon. Komisija je, stoga, utvrdila da se Pacto Fiscal već provodi u okviru već razmotrenih sustava pokrajinskih poreza.

(294)

Komisija, stoga, nije utvrdila nikakvu zasebnu korist na temelju te mjere. Ipak, kao i druge mjere kojima se uspostavljaju porezne olakšice za domaću industriju biodizela, ta je mjera relevantna kao dio skupa mjera vlade Argentine osmišljenog za pružanje potpore toj industriji.

(295)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je pokrajina Santa Fe domaćoj industriji biodizela omogućila različita oslobođenja od plaćanja poreza člankom 183.29. i člankom 127. Pokrajinskog zakona 8.478 i Pokrajinskim zakonom pokrajine Santa Fe 12.692 (109).

(296)

U ispitnom postupku utvrđeno je da su članak 183.29. i članak 127. Zakona 8.478 stavljeni izvan snage ili na drugi način zamijenjeni Pokrajinskim zakonom 12.692. Pokrajinskim zakonom 12.692 predviđena su oslobođenja od plaćanja pokrajinskih poreza za domaća društva uključena u istraživanje, razvoj, stvaranje, proizvodnju i upotrebu proizvoda povezanih s obnovljivim izvorima energije, a osobito u proizvodnju biodizela. Proizvodnja biogoriva konkretno je navedena u članku 5. točki (d) Pokrajinskog zakona 12.692. Komisija nije pronašla nikakve dokaze, niti su zainteresirane strane tvrdile, da su porezne olakšice koje se na temelju te mjere odobravaju konkretno jednoj kategoriji industrija, uključujući industriji biodizela, dio šireg programa poreznih olakšica koje su dostupne u cijeloj pokrajini Santa Fe.

(297)

Društva koja proizvode biodizel i nalaze se u pokrajini Santa Fe oslobođena su od plaćanja poreza na dobit, upravne pristojbe, poreza na promet nekretnina i pristojbi za motorna vozila u razdoblju od 15 godina. To se oslobođenje od plaćanja poreza odnosi na domaća društva koja proizvode biodizel, kako je utvrđeno u Pokrajinskom zakonu 12.692. Oslobođenje od poreza stoga je subvencija zbog odricanja vlade Argentine od prihoda i de iure je specifično za određene industrije, uključujući domaću industriju biodizela. Stoga je riječ o koristi od subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(298)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunan je kao korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ta je korist izračunana kao razlika između ukupnog poreza naplativog po uobičajenoj poreznoj stopi i ukupnog poreza koji su proizvođači izvoznici u uzorku stvarno platili tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(299)

Nakon objave dokumenta s informacijama i pratećih izračuna proizvođačima izvoznicima u uzorku, kao i nakon konačne objave, dva su društva tvrdila da bi osnova za dodjelu trebala biti različita (na ukupni promet soje na temelju proizvoda ili na promet svih industrijskih djelatnosti u pokrajini Santa Fe). Budući da su društva dobivala poreznu olakšicu samo zbog svoje proizvodnje biodizela, Komisija je tu olakšicu smatrala specifičnom za proizvodnju biodizela i zaključila da bi tu olakšicu trebalo dodijeliti samo prometu biodizela, a ne ukupnom prometu društva. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

Tablica 4.

Prihodi kojih se pokrajina Santa Fe odrekla na temelju pokrajinskih zakona

(300)

Komisija je za proizvođače izvoznike u uzorku izračunala iznos subvencija protiv kojih se kompenzacijske mjere mogu uvesti u skladu s odredbama osnovne uredbe ispitivanjem svake subvencije ili programa subvencije te je zbrojila te iznose kako bi izračunala ukupan iznos subvencije za svakog proizvođača izvoznika u razdoblju ispitnog postupka. Kako bi izračunala ukupno subvencioniranje, Komisija je najprije izračunala postotak subvencioniranja, odnosno iznos subvencije kao postotak ukupnog prometa društva. Taj je postotak zatim upotrijebljen za izračun subvencije dodijeljene izvozu predmetnog proizvoda u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Zatim je izračunan iznos subvencije po toni predmetnog proizvoda izvezenog u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka, a marže prikazane u nastavku izračunane su kao postotak vrijednosti troškova, osiguranja i vozarina (CIF) istog izvoza po toni.

(301)

U skladu s člankom 15. stavkom 3. osnovne uredbe ukupan iznos subvencije za društva koja surađuju, a nisu uključena u uzorak, izračunan je na temelju ukupnog ponderiranog prosječnog iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, a koje su utvrđene za proizvođače izvoznike u uzorku koji surađuju, osim neznatnih iznosa i iznosa subvencije utvrđene za stavke na koje se primjenjuju odredbe članka 28. stavka 1. osnovne uredbe.

(302)

Međutim, Komisija nije zanemarila nalaze o potpori vlade Argentine industriji biodizela, čak i ako se djelomično morala oslanjati na raspoložive podatke kako bi utvrdila postojanje subvencioniranja.

(303)

Naime, Komisija je smatrala da raspoloživi podaci upotrijebljeni u tim slučajevima nisu bitno utjecali na informacije potrebne za pravedno određivanje iznosa subvencioniranja jer je Komisija upotrijebila podatke o uvozu koje su dostavili proizvođači izvoznici u uzorku. Izvoznici od kojih nije zatražena suradnja u ispitnom postupku neće biti u nepovoljnijem položaju zbog primjene tog pristupa (110).

(304)

S obzirom na visoku stopu suradnje argentinskih proizvođača izvoznika, iznos za „sva ostala društva” bio je određen na razini najvišeg iznosa utvrđenog za društva u uzorku. Iznos za „sva ostala društva” primijenit će se na ona društva koja nisu surađivala u ispitnom postupku.

(305)

Nakon konačne objave svi proizvođači izvoznici tvrdili su da bi Komisija iznose subvencija trebala izračunati tako da u obzir uzme porez na izvoz biodizela kao kompenzaciju za korist od poreza na izvoz soje. Komisija je to odbila jer nije bilo dokaza da je vlada Argentine uvela porez na izvoz biodizela kako bi kompenzirala korist od dobave soje uz naknadu manju od primjerene.

(306)

Ista su izvozna društva zatražila i korekciju za antidampinške pristojbe. Komisija je smatrala da ne postoji pravna osnova da se ta korekcija odobri jer nije bilo dokaza da antidampinške pristojbe mogu kompenzirati subvencije dodijeljene proizvođačima izvoznicima. U svakom slučaju, ta je tvrdnja odbačena jer proizvođači izvoznici stvarno nisu plaćali nikakve antidampinške pristojbe tijekom razdoblja ispitnog postupka.

Tablica 5.

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere

(307)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka istovjetni proizvod proizvodila su 54 proizvođača iz Unije koji su članovi EBB-a te još 196 poznatih proizvođača koji nisu članovi. Svi ti proizvođači čine „industriju Unije” u smislu članka 9. stavka 1. osnovne uredbe.

(308)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 19., Komisija je za uzorak privremeno odabrala tri proizvođača iz Unije koji čine 19 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji.

(309)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 20., Komisija je zaprimila niz primjedbi na privremeni uzorak. Privremeni uzorak sastojao se od triju predloženih proizvođača iz Unije: Bioagra-Oil SA (Poljska), Masol Iberia Biofuel, S.L.U. (Španjolska) i Saipol (Francuska).

(310)

CARBIO je naveo da nijedan od triju predloženih proizvođača iz Unije nije primjeren za uključivanje u uzorak. CARBIO je, među ostalim, spomenuo da Saipol gotovo isključivo upotrebljava uljanu repicu iz Francuske, dok bi za najveću učinkovitost društvo trebalo miješati različite vrste sirovina.

(311)

CARBIO je naveo i da Masol uglavnom upotrebljava palmino ulje koje po transfernim cijenama nabavlja od svojeg indonezijskog matičnog društva.

(312)

Kad je riječ o društvu Bioagra-Oil, CARBIO je istaknuo ograničen izbor sirovina koji to društvo ima zbog specifične nacionalne provedbe Direktive o obnovljivim izvorima energije u Poljskoj.

(313)

CARBIO je predložio i ADM Hamburg AG ili Verbio kao reprezentativna društva za uzorak proizvođača iz Unije. CARBIO je zatim za društvo Verbio napomenuo da ono samo proizvodi biodizel (bez vertikalno integriranog poduzeća za drobljenje) i da se nalazi na njemačko-poljskoj granici te opslužuje šire istočnoeuropsko tržište, uključujući dio poljskog tržišta na koji se ne primjenjuje prethodno navedeno zakonodavstvo.

(314)

Podnositelj pritužbe objasnio je da ni Saipol ni Masol ne upotrebljavaju isključivo jednu vrstu sirovine. Ispitnim postupkom potvrđeno je da oba društva, Saipol i Masol, doista upotrebljavaju više od jedne sirovine u proizvodnji.

(315)

Na temelju zaprimljenih primjedbi Komisija je odlučila zadržati Saipol i Masol Iberia Biofuel u uzorku. Budući da nitko nije osporavao navod iz uvodne izjave 312. da Bioagra oil ima ograničen izbor sirovina, Komisija je odlučila zamijeniti ga u uzorku proizvođača iz Unije društvom Verbio Vereinigte BioEnergie AG (Njemačka).

(316)

Komisija je utvrdila da je ukupna proizvodnja biodizela u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosila oko 13 milijuna tona.

Tablica 6.

Proizvodnja biodizela u Uniji (u tonama)

(317)

Ukupna proizvodnja biodizela u Uniji prikazana u tablici 6. temelji se na podacima koje je dostavio EBB. EBB objedinjuje podatke o proizvodnji koje dobije od svojih članova, koji čine približno 70 % proizvodnje biodizela u Uniji. Informacije o proizvodnji proizvođača koji nisu članovi, a čine približno 30 % proizvodnje biodizela u Uniji, prikuplja od relevantnih nacionalnih industrijskih udruženja te iz drugih javno dostupnih izvora. Metodologija i točnost podataka koje je prikupio EBB bili su predmet posjeta radi provjere na temelju članka 26. osnovne uredbe koji je obavljen u prostorima EBB-a. Komisija u pogledu tih podataka nije primila primjedbe zainteresiranih strana.

(318)

Ukupna proizvodnja biodizela u Uniji postupno se povećavala za 5 % od 2014. do 2016. Znatnije povećanje proizvodnje može se primijetiti tijekom razdoblja ispitnog postupka, kad se proizvodnja povećala za dodatnih 10 postotnih bodova. Proizvodnja u Uniji u razdoblju ispitnog postupka nije se povećavala po istoj stopi kao potrošnja u Uniji zbog subvencioniranog uvoza iz Argentine koji počeo ulaziti na tržište Unije na kraju razdoblja ispitnog postupka.

(319)

Komisija je potrošnju biodizela u Uniji utvrdila na temelju informacija koje je dostavio EBB i statističkih podataka o uvozu i izvozu.

(320)

Potrošnja u Uniji kretala se kako slijedi:

Tablica 7.

Potrošnja biodizela u Uniji (u tonama)

(321)

Komisija je potrošnju u Uniji utvrdila dodavanjem uvoza biodizela u Uniju prodaji industrije Unije na tržištu Unije. Potrošnja biodizela u Uniji blago se, za 4 %, smanjila do 2016. U razdoblju ispitnog postupka povećala se za 19 % u odnosu na 2014. Potrošnja biodizela ovisi o dvama glavnim čimbenicima: potrošnji dizelskoga goriva i udjelu biodizela u tom gorivu.

(322)

Nakon konačne objave CARBIO je primijetio reviziju načina izračuna potrošnje biodizela u Uniji i sugerirao da su razlog toj promjeni nepouzdani podaci o proizvodnji industrije Unije.

(323)

Komisija je način izračuna potrošnje izmijenila kako bi mu ograničila složenost i izbjegla potrebu da se u izračun uvrštava razina izvoza Unije. Podaci o razini proizvodnje industrije Unije nisu se promijenili. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 358., Komisija je provjerila EBB-ovu metodologiju prikupljanja podataka, uključujući podatke o proizvodnji, i zaključila da je pouzdana.

(324)

U usporedbi s fosilnim gorivom biodizel proizvodi manje onečišćujućih tvari u zraku kao što su lebdeće čestice, ugljikov monoksid, sumporov dioksid, ugljikovodici i toksini u zraku, ali može proizvoditi više dušikova oksida. Povrh toga, biljke koje se upotrebljavaju kao sirovina za proizvodnju biodizela (soja, uljane palme, uljana repica itd.) neutraliziraju buduće emisije CO2 apsorpcijom CO2 dok rastu.

(325)

Stalno povećanje potražnje i proizvodnja u Uniji rezultat su energetske politike Unije. U Direktivi 2009/28/EZ o obnovljivim izvorima energije (111) utvrđeno je da „svaka država članica osigurava da udio energije iz obnovljivih izvora u svim oblicima prometa 2020. bude barem 10 % ukupne potrošnje energije u prometu u toj državi članici”.

(326)

Ta politika znači da države članice Unije trebaju odrediti kao cilj da biogoriva do 2020. čine 10 % prodaje goriva namijenjenih uporabi u prometu. Provedba, trenutačne razine i metodologija izračuna udjela biogoriva nisu jedinstvene u svim državama članicama Unije, ali zbog postupnog povećavanja obveze u konvencionalna fosilna dizelska goriva već se sad miješa otprilike 5–7 % biodizela.

(327)

Činjenica da se više biodizela miješa u konvencionalno fosilno dizelsko gorivo važan je element u analizi kretanja na tržištu biodizela u Uniji. Trošak proizvodnje i cijene biodizela općenito su više od troška proizvodnje i cijena fosilnog dizela. Stoga proizvođači goriva (rafinerije) biodizel kupuju radi miješanja s fosilnim gorivom samo zbog Direktive 2009/28/EZ o obnovljivim izvorima energije.

(328)

Potrošnja biodizela izravno je povezana s obvezama država članica da u fosilna goriva miješaju određene razine biodizela. Potrošnja biodizela povećat će se kad više država članica postigne ciljeve određene Direktivom 2009/28/EZ o obnovljivim izvorima energije koje treba provesti do 2020. Na potrošnju biodizela utječu i drugi čimbenici, kao što je veća upotreba prijevoznih sredstava s dizelskim motorima.

(329)

Komisija je obujam uvoza biodizela u Uniju utvrdila na temelju statističkih podataka Unije o uvozu iz baze podataka „Surveillance 2” (112). Komisija je tržišni udio uvoza utvrdila na temelju potrošnje biodizela u Uniji utvrđene u tablici 7.

(330)

Uvoz biodizela u Uniju iz predmetne zemlje kretao se kako slijedi:

Tablica 8.

Obujam uvoza (u tonama) i tržišni udio

(331)

Zbog antidampinških pristojbi u vezi s uvozom iz, među ostalim, Argentine koje su 26. studenoga 2013. uvedene Uredbom (EU) br. 1194/2013 (113) od 2014. do kolovoza 2017. nije bilo uvoza iz Argentine u Uniju ili je on bio neznatan. Neznatan uvoz iz Argentine 2015. sastojao se od četiriju zasebnih uvoznih transakcija prijavljenih u Španjolskoj pa ih Komisija ne smatra reprezentativnima.

(332)

U rujnu 2017. te antidampinške pristojbe primjenjive na uvoz biodizela iz Argentine znatno su smanjene Uredbom (EU) 2017/1578 (114) od 18. rujna 2017. pa se uvoz iz Argentine počeo brzo i znatno povećavati te je dosegao 2,8 % tržišnog udjela u razdoblju ispitnog postupka.

(333)

Uvoz biodizela iz Argentine u Uniju na mjesečnoj razini tijekom druge polovine 2017. kretao se kako slijedi:

Tablica 9.

Obujam uvoza (u tonama) po mjesecima

(334)

Od siječnja do kolovoza 2017. nije bilo uvoza iz Argentine. Iz mjesečnih statističkih podataka o uvozu u tablici 9. vidljivo je brzo i znatno povećanje uvoza biodizela nakon smanjenja antidampinških pristojbi na uvoz biodizela iz Argentine.

(335)

Uvoz biodizela iz Argentine u Uniju na mjesečnoj razini nakon razdoblja ispitnog postupka, u prvih osam mjeseci 2018., kretao se kako slijedi:

Tablica 10.

Obujam uvoza (u tisućama tonama) po mjesecu

(336)

Uvoz biodizela iz Argentine nastavio se u 2018. Izvezeni biodizel dolazi na tržište Unije u velikim pojedinačnim pošiljkama, obično je riječ o punom brodu. Stoga je manje smisleno analizirati mjesečnu razinu uvoza.

(337)

Razina uvoza nije se smanjila u prvih osam mjeseci 2018. Naprotiv, procijenjeni tržišni udio argentinskog uvoza u Uniju, uz pretpostavku da je potrošnja u Uniji ostala nepromijenjena, iznosi 11,5 % tijekom prvih osam mjeseci 2018. To pokazuje da su se povećali i procijenjeni tržišni udio i prosječne mjesečne razine uvoza.

(338)

Važno je napomenuti i da nije zabilježeno smanjenje razina uvoza iz Argentine nakon evidentiranja uvoza od 25. svibnja 2018. nadalje. Zapravo je kolovoz 2018. bio mjesec s drugom najvećom razinom uvoza iz Argentine u cijelom razmatranom razdoblju.

(339)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 334., uvoz u Uniju iz Argentine počeo je tek potkraj razdoblja ispitnog postupka, a od 2014. do 2016. nije ga bilo ili je bio neznatan. Cijene su se u razmatranom razdoblju, u 2015. i razdoblju ispitnog postupka kretale kako je prikazano u tablici 11. u nastavku.

Tablica 11.

Uvozna cijena

(340)

U razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka ponderirana prosječna cijena biodizela uvezenog iz Argentine, kad je riječ o obujmima uvezenima kako je opisano u uvodnoj izjavi 335., smanjila se na 613 EUR po toni. Zbog toga se nakon razdoblja ispitnog postupka prosječna uvozna cijena smanjila za 3,6 % u odnosu na uvoznu cijenu tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(341)

Komisija je sniženje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka utvrdila uspoređujući:

(342)

Nakon objave dokumenta s informacijama administrativna pogreška u konverziji valute za vrijednosti CIF u EUR ispravljena je za Grupu T6, pa se vrijednost CIF u EUR za Grupu T6 smanjila.

(343)

Nakon objave dokumenta s informacijama Komisija je zaprimila primjedbe od vlade Argentine, CARBIO-a i nepovezanog uvoznika Gunvor o korekciji cijene CIF uvoza argentinskih proizvođača u uzorku prema prvom nezavisnom kupcu na tržištu Unije.

(344)

Vlada Argentine, CARBIO i nepovezani uvoznik Gunvor naveli su da bi izvoznu cijenu biodizela iz Argentine trebalo uvećati za uobičajene carinske pristojbe od 6,5 %. Usto, CARBIO i nepovezani uvoznik Gunvor tvrdili su da bi izvoznu cijenu biodizela iz Argentine trebalo uvećati i za antidampinške mjere u rasponu od 6,5 % do 8,1 % tijekom razdoblja od rujna 2017. do prosinca 2017., odnosno za četiri mjeseca tijekom razdoblja ispitnog postupka kad je počeo uvoz iz Argentine.

(345)

Nakon konačne objave vlada Argentine komentirala je da bi Komisija pri izračunu nelojalno nižih cijena trebala uračunati antidampinške pristojbe. CARBIO je istu primjedbu o uključivanju antidampinških pristojbi dao u ranijoj fazi postupka i ponovio ju je nakon konačne objave. Da bi trebalo dodati antidampinške pristojbe komentirali su i proizvođači izvoznici.

(346)

Komisija je prihvatila tvrdnju o dodavanju uobičajenih carinskih pristojbi cijeni CIF pa je u skladu s tim izmijenila izračune.

(347)

Komisija je odbila tvrdnju o dodavanju antidampinških pristojbi cijeni CIF jer je taj zahtjev smatrala neopravdanim. U ovom je predmetu Komisija smatrala da je primjerenije analizirati ponašanje proizvođača izvoznika bez antidampinških pristojbi jer, u kontekstu analize prijetnje štete, mora analizirati budući učinak uvoznih cijena na industriju Unije, u skladu s člankom 8. stavkom 8. točkom (d) osnovne uredbe. Usto, mjere kojima su uvedene antidampinške pristojbe okončane su 18. listopada 2018. (115) Antidampinške pristojbe stoga više neće imati učinak na buduće uvozne cijene, a već naplaćene antidampinške pristojbe morat će se vratiti ili umanjiti s retroaktivnim učinkom.

(348)

Nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je napomenuo da Komisija tvrdi da bi, s obzirom na to da je samo jedan nepovezani uvoznik surađivao u trenutačnom ispitnom postupku, troškove uvoza upotrijebljene u antidampinškom ispitnom postupku iz 2013. trebalo upotrijebiti i u ovom predmetu. CARBIO je tvrdio i da Komisija nije navela zašto je odbila troškove uvoza koje je dostavio taj nepovezani uvoznik. Gunvor je tvrdio i da bi trebalo upotrijebiti stvarni trošak uvoza koji je on dostavio. CARBIO je tu tvrdnju ponovio među primjedbama nakon konačne objave.

(349)

Komisija je potvrdila da su za metodologiju objašnjenu u uvodnoj izjavi 341. referentna vrijednost za dodavanje troškova uvoza bili troškovi uvoza upotrijebljeni u ispitnom postupku koji je doveo do antidampinških pristojbi uvedenih Uredbom (EU) 1194/2013. (116) Ti su troškovi upotrijebljeni zato što je jedini nepovezani uvoznik koji surađuje u trenutačnom ispitnom postupku zatražio da njegovi podaci ostanu povjerljivi. Usto, troškovi uvoza upotrijebljeni u prethodnom ispitnom postupku sadržavali su različite posebne kategorije troškova uvoza i njihovu kvantifikaciju. Te se informacije nisu mogle dobiti od nepovezanog uvoznika koji surađuje u trenutačnom ispitnom postupku. Nijedna zainteresirana strana nije dostavila dokaze o bilo kakvoj relevantnoj razlici između troškova uvoza predmetnog proizvoda upotrijebljenih 2013. i troškova uvoza nastalih tijekom razdoblja ispitnog postupka. Štoviše, troškovi uvoza 2013. bili su izraženi u EUR. Budući da se tečaj ARS-a od 2012. smanjio približno osam puta, a inflacija je u europodručju od 2013. bila vrlo niska (oko 5 % ukupno u zadnjih šest godina), Komisija je smatrala primjerenim upotrijebiti troškove uvoza dostavljene u prethodnom ispitnom postupku.

(350)

Nakon objave dokumenta s informacijama Komisija je ispravila administrativnu pogrešku u pogledu izračuna vrijednosti CIF proizvođača izvoznika u uzorku.

(351)

Kao rezultat toga, Komisija je usporedila cijene prema vrsti proizvoda za transakcije na istoj razini trgovine, nakon potrebnog usklađivanja ta oduzimanja rabata i popusta.

(352)

Usporedba prema vrsti proizvoda bila je usmjerena na usporedbu CFPP-a, neovisno o upotrijebljenoj sirovini. Komisija je uzela u obzir i je li proizvod bio „dvostruko uračunan” u većini država članica. „Dvostruko uračunavanje” rafineriji omogućuje da dvaput uračuna udio određene vrste biodizela u dizelskom gorivu koji proizvodi (npr. udio od 3 % biodizela koji se „dvostruko uračuna” smatrao bi se udjelom od 6 %). Za Njemačku, gdje se učinkovitost smanjenja emisija CO2 drukčije računa, Komisija je uzela u obzir i tu specifičnost njemačkog tržišta.

(353)

Komisija je utvrdila da u većini slučajeva krajnji kupac biodizela ne zna koja se sirovina upotrebljava u proizvodnji ili mu to nije važno, ali zahtijeva da proizvod odgovara određenoj najvišoj razini CFPP-a. Ta bi se razina razlikovala ovisno o sezonskim i klimatskim uvjetima. Tijekom ljetnih mjeseci i u toplijim regijama kupci prihvaćaju više razine CFPP-a, a tijekom zimskih mjeseci i u hladnijim regijama traže biodizel niže razine CFPP-a.

(354)

Komisija je rezultat usporedbe izrazila kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka. Za uvoz izvoznika u uzorku iz predmetne zemlje na tržište Unije dobivena je ponderirana prosječna marža nelojalnog sniženja cijena u rasponu od 9,5 % do 15,2 %.

(355)

U skladu s člankom 8. stavkom 5. Osnovne uredbe, ispitivanje utjecaja subvencioniranog uvoza na industriju Unije uključivalo je ocjenu svih gospodarskih pokazatelja koji su utjecali na stanje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(356)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 19., odabir uzorka upotrijebljen je za utvrđivanje prijetnje štete i negativnog učinka na razinu prodajnih cijena, prodanih količina, tržišnog udjela i dobiti industrije Unije.

(357)

Za utvrđivanje štete Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje štete. Komisija je ocijenila makroekonomske pokazatelje na temelju podataka iz odgovorâ na upitnik koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku i informacija koje je dostavio EBB.

(358)

Komisija je provjerila metodologiju prikupljanja podataka koje je dostavio EBB i jesu li te informacije potkrijepljene odgovarajućom dokumentacijom i istraživanjima.

(359)

Utvrđeno je da su oba skupa podataka reprezentativna za gospodarsko stanje industrije Unije.

(360)

Makroekonomski su pokazatelji sljedeći: proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udio, rast, zaposlenost, produktivnost, visina iznosa subvencioniranja i oporavak od prethodnog subvencioniranja ili dampinga.

(361)

Mikroekonomski su pokazatelji sljedeći: prosječne jedinične cijene, jedinični trošak, troškovi rada, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala.

(362)

Nakon objave dokumenta s informacijama Komisija je poslala dva dodatna skupa pitanja koja su se odnosila na razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka. Jedan je skup pitanja poslan trima društvima u uzorku, a drugi EBB-u. Komisija je analizirala odgovore koje su poslale sve te strane. Komisija je primljene informacije upotrijebila za svoje nalaze o razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka.

(363)

Ukupna proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 12.

Proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

(364)

Proizvodni kapacitet kontinuirano se povećavao za 10 % tijekom cijelog razmatranog razdoblja, u skladu sa sve većom potražnjom.

(365)

Slično tome, kao i u slučaju informacija o proizvodnji, EBB podatke o kapacitetu prikuplja od svojih članova, uključujući nacionalna udruženja, a informacije o kapacitetu subjekata koji nisu članovi prikuplja iz drugih javno dostupnih izvora.

(366)

Podaci o proizvodnom kapacitetu ne uključuju znatan dio kapaciteta koji se smatra neiskorištenim. EBB je objasnio da nekoliko postojećih postrojenja za biodizel nije u funkciji nekoliko godina te bi trebalo smatrati da su dugoročno obustavila proizvodnju. Iako nominalno postoje, u tim bi se postrojenjima proizvodnja mogla ponovno pokrenuti tek nakon ulaganja u tehničku prilagodbu i nakon duljeg razdoblja.

(367)

Iskorištenost kapaciteta industrije Unije povećala se za 5 % (ili 4 postotna boda), odnosno sa 75 % na 79 % u razmatranom razdoblju. Industrija je najvišu razinu iskorištenosti kapaciteta ostvarila tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(368)

Obujam prodaje i tržišni udio industrije Unije u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 13.

Obujam prodaje i tržišni udio

(369)

Prodaja industrije Unije smanjila se od 2014. do 2016. za 4 %, a zatim se tijekom razdoblja ispitnog postupka povećala za 18 postotnih bodova, tj. bila je 14 % viša nego 2014.

(370)

Čimbenici koji utječu na prodaju isti su kao čimbenici koji utječu na potrošnju, a opisani su u uvodnim izjavama od 324. do 328. U razdoblju 2014.–2016. uvoz nije znatno utjecao na razinu prodaje pa su prodaja i tržišni udio bili stabilni.

(371)

Stanje na tržištu promijenilo se zbog smanjenja pristojbi za uvoz iz Argentine 2017. Premda je uvoz započeo tek krajem godine, industrija Unije izgubila je 3,8 postotnih bodova tržišnog udjela u odnosu na 2014. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 333., to znatno smanjenje tržišnog udjela dogodilo se istodobno s uvozom predmetnog proizvoda na tržište Unije u posljednja četiri mjeseca razdoblja ispitnog postupka.

(372)

Nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je dostavio primjedbu u pogledu tržišnog udjela industrije Unije utvrđenog za 2015. i 2016. u kojoj je naveo da je, iako nije bilo uvoza iz Argentine, industrija Unije u tom razdoblju gubila tržišni udio.

(373)

Komisija je provjerila predmetne podatke i utvrdila pogrešku u izračunu potrošnje Unije u dokumentu s informacijama koja je dovela do netočnih tržišnih udjela industrije Unije. Ta je pogreška ispravljena te tablice 7. i 13. sadržavaju ispravljene brojke.

(374)

Zbog tog je ispravka tržišni udio Unije u 2015. i 2016. ostao stabilan, a smanjio se tek tijekom razdoblja ispitnog postupka zbog povećanog obujma argentinskog uvoza.

(375)

Iako se potrošnja u Uniji tijekom razmatranog razdoblja povećala za 19 %, prodaja i proizvodnja industrije Unije povećali su se za samo 14 % odnosno 15 %. Stoga industrija Unije tijekom razmatranog razdoblja nije mogla u cijelosti iskoristiti rast tržišta jer su znatan dio tog rasta zadovoljile sve veće količine subvencioniranog argentinskog uvoza tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(376)

Zaposlenost i produktivnost u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 14.

Zaposlenost i produktivnost

(377)

Zaposlenost u Uniji kretala se drukčije od trendova proizvodnje, prodaje i potrošnje. Relativno velik rast zaposlenosti zabilježen je 2015., kad se povećala za 15 % u odnosu na prethodnu godinu. Otad je ostala stabilna, uključujući tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(378)

Povećanje u 2015. trebalo bi promatrati kao odgovor industrije Unije na bolje uvjete na tržištu biodizela i očekivano buduće poboljšanje. Mali pad zaposlenosti u razdoblju ispitnog postupka još nije bio odgovor na povećani uvoz iz Argentine. Industrija Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka još nije smanjila kapacitet te je zaposlenost ostala stabilna.

(379)

Utjecaj subvencioniranog uvoza iz predmetne zemlje na industriju Unije bio je velik s obzirom na znatan obujam i niske cijene tog uvoza.

(380)

Unija je 26. studenoga 2013. uvela konačne antidampinške pristojbe na uvoz biodizela, među ostalim, iz Argentine. Pristojbe su se temeljile na razini uklanjanja štete u rasponu od 22 % do 25,7 %.

(381)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 332., te antidampinške pristojbe znatno su smanjene u rujnu 2017. pa se uvoz biodizela iz Argentine počeo znatno povećavati. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 330., procijenjeni tržišni udio argentinskog uvoza biodizela u Uniju dosegao je 2,8 % u razdoblju ispitnog postupka. Procijenjeni tržišni udio argentinskog uvoza biodizela u Uniju u posljednjem tromjesečju 2017. viši je od 10 %. Uvoz biodizela iz Argentine u Uniju nastavio se povećavati nakon razdoblja ispitnog postupka te je, unatoč evidentiranju uvoza, procijenjeni tržišni udio argentinskog uvoza u Uniju u prvoj polovini 2018. ostao iznad 10 %.

(382)

Statistički podaci o uvozu za razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka, detaljno navedeni u uvodnoj izjavi 335., pokazuju da se razina uvoza do kolovoza 2018. nastavila, a čak i dodatno povećala, unatoč evidentiranju uvoza od 18. svibnja 2018.

(383)

Znatno i brzo povećanje uvoza biodizela iz Argentine u Uniju počelo je u rujnu 2017. i nastavilo se unatoč evidentiranju uvoza. Zbog njegovih niskih cijena koje su bile znatno nelojalno niže od cijena industrije Unije, industrija Unije izgubila je tržišni udio i nije mogla u potpunosti iskoristiti rast tržišta.

(384)

Ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku prema nepovezanim kupcima u Uniji u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 15.

Prodajne cijene u Uniji

(385)

Ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku prema nepovezanim kupcima znatno su se smanjile u 2015., za 13 %. Zatim su se povećale u 2016. i tijekom razdoblja ispitnog postupka na razinu 2 % višu od razine iz 2014.

(386)

Jedinični trošak proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku bio je u skladu s kretanjem cijena i 2015. se smanjio za 9 %. Jedinični trošak povećao se 2016. i tijekom razdoblja ispitnog postupka na razinu 4 % višu od razine iz 2014. To je bilo u skladu s kretanjem cijene glavne sirovine, uljane repice, koja se povećala za 8 % od 2014. do razdoblja ispitnog postupka (117).

(387)

Prosječna jedinična prodajna cijena i jedinični trošak odnose se na proizvođače iz Unije u uzorku, ali se ne mogu izravno usporediti. Razlog je tome činjenica da se cijene odnose samo na prodaju nepovezanim kupcima u Uniji, dok se troškovi odnose na ukupnu proizvodnju.

(388)

Promjena cijene biodizela povezana je s promjenom tržišne cijene sirovina, odnosno poljoprivrednih proizvoda ili ulja. Trošak sirovine glavni je čimbenik troška i uvelike određuje ukupan trošak proizvodnje te, kao rezultat toga, tržišnu prodajnu cijenu.

(389)

Nakon objave dokumenta s informacijama Komisija je zaprimila primjedbe vlade Argentine u pogledu ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku prema nepovezanim kupcima. Vlada Argentine navela je da se ta cijena znatno smanjila u 2015., za 13 %, i da Komisija nije provela analizu kako bi odvojila druge uzroke moguće štete, iako je bilo nepobitno da je argentinski uvoz tijekom 2015. činio samo 0,5 % tržišnog udjela.

(390)

Komisija je napomenula, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 388., da je kretanje cijene biodizela povezano s kretanjem tržišne cijene sirovine. Naime, međunarodna cijena ulja uljane repice smanjila se za 14,5 % od 2014. do 2015. (118) To odgovara smanjenju ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku od 13 % koje je navela vlada Argentine te, istodobno, potvrđuje izjavu da trošak sirovine određuje prodajne cijene na tržištu.

(391)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 16.

Prosječni troškovi rada po zaposleniku

(392)

Prosječni troškovi rada bili su stabilni, osim 2015. kad su bili viši nego drugih godina. Te je godine industrija Unije počela znatno povećavati razinu zaposlenosti. Kao što se može primijetiti, u razdobljima nakon toga, u 2016. i u razdoblju ispitnog postupka, kad se tijekom cijele godine zaposlenost stalno povećavala, prosječni troškovi rada ostali su na vrlo sličnoj, stabilnoj razini.

(393)

Razine zaliha proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 17.

Zalihe

(394)

Razine zaliha proizvođača iz Unije u uzorku bile su najviše 2014. Smanjile su se za 27 % od 2014. do 2015. i otad su na usporedivoj razini. Razina zaliha nije slijedila povećanje proizvodnje i prodaje u razdoblju ispitnog postupka. Budući da se proizvod iz ispitnog postupka prodaje u rasutom stanju, jedna isporuka može imati znatan obujam od više od 10 000 tona. Stoga jedna isporuka može imati znatan utjecaj na razinu zaliha, ovisno o točnom datumu transakcije. Stoga razina zaliha nije toliko važan pokazatelj za industriju Unije.

(395)

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 18.

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja

(396)

Komisija je utvrdila profitabilnost triju proizvođača iz Unije u uzorku iskazivanjem neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa od te prodaje. Profitabilnost se temelji na trošku prodane robe.

(397)

Profitabilnost je bila niska u cijelom razmatranom razdoblju. Samo je 2014. dosegla 5 %, dok 2015. nije bilo dobiti, a 2016. i u razdoblju ispitnog postupka nije premašila 1 %. Veća profitabilnost u 2014. uglavnom je bila posljedica izvanrednog i financijskog prihoda jednog od proizvođača iz Unije u uzorku. Bez tih stavki profitabilnost industrije Unije u 2014. bila bi usporediva s ostalim godinama razmatranog razdoblja.

(398)

Profitabilnost industrije Unije dodatno se smanjila u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka, a u prvih šest mjeseci 2018. pretvorila se u gubitak od 1,7 %.

(399)

Unatoč niskim razinama dobiti, industrija Unije u cijelom je razmatranom razdoblju bilježila pozitivan novčani tok od poslovanja. Mogla je sama financirati svoje aktivnosti. Međutim, i u slučaju novčanog toka, industrija Unije najvišu je razinu zabilježila 2014. te ni u jednoj sljedećoj godini nije premašila 37 % te razine.

(400)

Industrija Unije nastavila je ulagati tijekom cijelog razmatranog razdoblja te je u razdoblju ispitnog postupka dosegla najvišu razinu ulaganja. Stoga nagli dolazak subvencioniranog uvoza iz Argentine pri kraju razdoblja ispitnog postupka još nije negativno utjecao na razinu ulaganja industrije Unije.

(401)

Povrat ulaganja je dobit izražena u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja. Povrat ulaganja znatno se smanjio za 79 % tijekom razmatranog razdoblja, što je bilo uglavnom u skladu s kretanjem profitabilnosti.

(402)

Financijski rezultati industrije Unije u pogledu dobiti tijekom razdoblja ispitnog postupka ograničili su njezinu sposobnost prikupljanja kapitala.

(403)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine tvrdila je da niska profitabilnost industrije Unije tijekom cijelog razdoblja od 2014. do razdoblja ispitnog postupka ne može biti posljedica uvoza iz Argentine koji se nastavio tek u rujnu 2017. U tom kontekstu nepovezani uvoznik Gunvor također je iznio primjedbu nakon objave dokumenta s informacijama da industrija Unije nije pretrpjela materijalnu štetu.

(404)

Nakon konačne objave vlada Argentine i CARBIO ponovili su svoje primjedbe o rezultatima industrije Unije i naveli nekoliko pokazatelja uspješnosti koji su se kretali pozitivno. Vlada Argentine ponovila je i zaključak da uvoz iz Argentine nije utjecao na gospodarsko stanje industrije Unije dok ga nije bilo.

(405)

Komisija je primijetila da kretanja, uključujući kretanje profitabilnosti, pokazuju da se industrija Unije, kako se čini, nije potpuno oporavila od učinaka prethodnog dampinga. To se odnosi na razdoblje između 2014. i razdoblja ispitnog postupka koje je vlada Argentine navela u svojoj primjedbi. Usto, iako se uvoz iz Argentine doista nastavio tek u rujnu 2017., činjenica da je dosegao procijenjeni tržišni udio veći od 10 % u posljednjem tromjesečju 2017. ne može biti nepovezana s činjenicom da je industrija Unije ostvarila profitabilnost od samo 0,8 % tijekom razdoblja ispitnog postupka (i naposljetku gubitke nakon toga). Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(406)

Komisija je zatražila i primila odgovore na dodatna pitanja proizvođačima iz Unije u uzorku. Podaci za razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka, kao što su mikroekonomski pokazatelji za razdoblje ispitnog postupka, izraženi su kao ponderirani prosjek triju proizvođača iz Unije u uzorku.

(407)

Kad je riječ o razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka, za određene makroekonomske pokazatelje, kao što su kapacitet, iskorištenost kapaciteta, proizvodnja i prodaja, informacije su se zbog vremenskih ograničenja ispitnog postupka mogle analizirati samo za proizvođače iz Unije u uzorku. Stoga se vrijednosti za razdoblje ispitnog postupka ne mogu izravno usporediti s vrijednostima iz odjeljka 4.4.2. One, međutim, ipak omogućuju analizu kretanja položaja proizvođača iz Unije u uzorku nakon razdoblja ispitnog postupka.

(408)

Proizvodnja, prodaja te jedinični troškovi i jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku kretale su se kako slijedi:

Tablica 19.

Industrija Unije nakon razdoblja ispitnog postupka

(409)

Kretanja tijekom razdoblja nakon razdoblja ispitnog postupka izražena su u usporedbi s razdobljem ispitnog postupka za prvo i drugo tromjesečje 2018. tako što su vrijednosti indeksirane prema razdoblju ispitnog postupka.

(410)

Kapacitet proizvođača iz Unije u uzorku u prvoj polovini 2018. i dalje je bio stabilan, dok se iskorištenost kapaciteta smanjila s 85 % na 76 %.

(411)

Proizvodnja i prodaja smanjile su se u prvom i drugom tromjesečju nakon razdoblja ispitnog postupka.

(412)

Jedinični troškovi i jedinične prodajne cijene smanjili su se u oba tromjesečja nakon razdoblja ispitnog postupka. Jedinični trošak proizvodnje smanjio se za 5 %, dok se prosječna prodajna cijena smanjila za 7 %, što je dovelo do smanjenja profitabilnosti opisanog u uvodnoj izjavi 398.

(413)

Osim neznatnog uvoza 2015, do rujna 2017. nije bilo uvoza biodizela iz Argentine na tržište Unije. Iako je taj uvoz počeo tek kasnije u razdoblju ispitnog postupka, dosegao je razinu koja mu je tijekom razdoblja ispitnog postupka omogućila tržišni udio od 2,8 %, uz povećanje na procijenjeni tržišni udio od više od 10 % u posljednjem tromjesečju 2017., što je, kako se čini, potvrđeno u prvoj polovini 2018. unatoč evidentiranju uvoza.

(414)

Tijekom razmatranog razdoblja pokazatelji štete upućivali su na neujednačeno stanje. Proizvodnja i prodaja industrije Unije uglavnom su pratile potražnju na tržištu, bile su stabilne od 2014. do 2016. i povećale su se u razdoblju ispitnog postupka, no pritom nisu potpuno iskoristile rast tržišta potkraj razmatranog razdoblja, koji je djelomično preuzeo predmetni uvoz. Ulaganja su se znatno povećala tijekom razmatranog razdoblja. To je bio pozitivan pokazatelj da se industrija počela oporavljati. Početak povećanja zaposlenosti 2015. može se također smatrati znakom da se stanje industrije Unije počelo poboljšavati kad nije bilo subvencioniranog uvoza iz Argentine.

(415)

U razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka većina gospodarskih pokazatelja pokazivala je jasno daljnje pogoršanje gospodarskog stanja industrije Unije. To se odnosi na iskorištenost kapaciteta, proizvodnju, prodaju i jedinične prodajne cijene, kako je prethodno opisano.

(416)

Međutim, profitabilnost industrije Unije ostala je niska tijekom većeg dijela razmatranog razdoblja pa nije dodatno pridonijela produktivnosti po zaposleniku. To je pokazatelj da industrija Unije u tom kratkom razdoblju nije uspjela dosegnuti razinu redovitog, profitabilnog poslovanja. Stanje se dodatno pogoršalo u prvih šest mjeseci 2018. kad je industrija Unije zabilježila gubitke.

(417)

Komisija je utvrdila da je u razdoblje ispitnog postupka već negativno utjecao uvoz iz Argentine, a u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka zabilježeno je dodatno pogoršanje stanja industrije Unije. Unatoč povećanju prodaje i proizvodnje, prouzročenom povećanjem potrošnje tijekom razdoblja ispitnog postupka, industrija Unije nije pokazivala znakove poboljšanja svojeg gospodarskog stanja. Tijekom razdoblja ispitnog postupka industrija Unije nije zapravo ostvarila gotovo nikakvu dobit s obzirom na pritisak zbog niskih cijena predmetnog uvoza. Niske razine dobiti tijekom razdoblja ispitnog postupka pretvorile su se u gubitke u prvih šest mjeseci 2018. Prema ispitanim se trendovima čini da se industrija Unije nije potpuno oporavila od učinaka prethodnog dampinga. Premda se na temelju toga ne može zaključiti o postojanju materijalne štete u razdoblju ispitnog postupka, Komisija će ispitati postoji li barem prijetnja materijalne štete.

(418)

Komisija je u skladu s člankom 8. stavkom 8. osnovne uredbe ispitala je li subvencionirani uvoz iz predmetne zemlje prouzročio prijetnju materijalne štete industriji Unije.

(419)

U analizi prijetnje materijalne štete industriji Unije, u skladu s člankom 8. stavkom 8. drugim podstavkom osnovne odredbe, razmatraju se čimbenici kao što su:

(420)

U uvodnoj izjavi 304. Komisija je zaključila da postoje subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere u skladu s osnovnom uredbom. Iz tih je utvrđenih subvencija vidljivo da uvoz predmetnog proizvoda potencijalno ostvaruje korist od vladine potpore. Očekuje se da će znatno nelojalno niže cijene utvrđene tijekom i poslije razdoblja ispitnog postupka još negativnije utjecati na osjetljivo gospodarsko stanje industrije Unije koje je već zabilježeno u razdoblju ispitnog postupka. Povrh toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 158., mjerama vlade Argentine za pružanje potpore domaćoj industriji biodizela postiže se da je izvoz biodizela i dalje vrlo konkurentan zbog niskih troškova nabave soje (za razliku od proizvođača iz Unije na koje utječu veće fluktuacije cijena u troškovima uljane repice). Stoga se može predvidjeti da bi subvencionirani uvoz predmetnog proizvoda, zbog prirode potpornih mjera vlade Argentine, mogao nastaviti negativno utjecati na gospodarsko stanje industrije Unije.

(421)

Postoji jasna poveznica između naglog i bitno povećanog uvoza biodizela na tržište Unije iz Argentine od rujna 2017. i smanjenja antidampinških pristojbi uvedenih od tog mjeseca, kako je prikazano u tablici 9. To upućuje na sposobnost argentinskih proizvođača izvoznika da brzo reagiraju na promjenjive uvjete na tržištu. Usto, podaci o argentinskom uvozu biodizela nakon razdoblja ispitnog postupka potvrđuju da, unatoč evidentiranju uvoza, argentinski proizvođači izvoznici na tržište Unije nastavljaju izvoziti količine slične količinama izvoza u razdoblju ispitnog postupka nakon što su antidampinške pristojbe smanjene ili ukinute.

(422)

Stoga je, s obzirom na privlačnost tržišta Unije za argentinski izvoz, Komisija smatrala da to što se obujam uvoza biodizela iz Argentine znatno povećao nakon smanjenja antidampinških pristojbi u rujnu 2017. upućuje na vjerojatnost da će se taj uvoz i dalje povećavati. Analiza uvoza od siječnja do kolovoza 2018. iz uvodne izjave 463. potvrđuje stvarno dodatno povećanje uvoza biodizela iz Argentine.

(423)

Prema statističkim podacima OECD-a za poljoprivredu (119) o potrošnji biodizela u svijetu Argentina je 2017. činila tek oko 3,5 % svjetske potrošnje. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 202., Argentina je tijekom razdoblja ispitnog postupka izvezla 57 % svoje proizvodnje.

(424)

Niska razina argentinske potrošnje u odnosu na potrošnju u svijetu te potrošnju u Uniji od oko 40 % i SAD-u od oko 25 % jasan je pokazatelj da je argentinski sektor biodizela izvozno orijentiran te da ovisi o tim tržištima (vidjeti i uvodnu izjavu 209.).

(425)

Procijenjeno je da je rezervni kapacitet argentinskih proizvođača biodizela tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosio više od 1,2 milijuna tona. Ta se procjena temelji na informacijama od proizvođača izvoznika u uzorku, koji čine 84 % ukupnog izvoza u Uniju, ekstrapoliranima na cijelu argentinsku industriju.

(426)

Rezervni kapacitet argentinskih proizvođača biodizela, prema informacijama koje je Komisiji dostavio EBB, i ostao je na sličnoj razini u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka.

(427)

SAD je 27. kolovoza 2017. uveo privremene kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela iz Argentine po stopama od 50 % do 60 %, a zatim je 9. studenoga 2017. uveo konačne pristojbe po stopama od 71,45 % do 72,28 %. U listopadu 2017. SAD je uveo privremene antidampinške pristojbe u rasponu od 54,36 % do 70,05 %. SAD je 3. siječnja 2018. potvrdio te pristojbe u svojoj Konačnoj odluci (120), pri čemu je blago izmijenio razine tako da su iznosile od 60,44 % do 86,41 %.

(428)

Visoka razina pristojbi koje je uveo SAD, dotad najvažnije argentinsko izvozno tržište, snažan je pokazatelj da se taj izvoz biodizela odmah preusmjerio na tržište Unije. Preusmjeravanje je bilo još izraženije zbog istodobnog smanjenja antidampinških pristojbi za argentinski biodizel u Uniji. To je kretanje prikazano u tablici 20. u nastavku:

Tablica 20.

Obujam izvoza (u tonama) po mjesecima

(429)

Razina izvoza iz Argentine u Uniju navedena u tablici 20. nije jednaka razini uvoza u Uniju iz Argentine iz tablice 9. u uvodnoj izjavi 333. Podaci se ne razlikuju samo zbog različitih izvora nego uglavnom zbog različitog vremena evidentiranja izvoznih i uvoznih transakcija u odgovarajućim statistikama.

(430)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 425., postoji dovoljan slobodno raspoloživi kapacitet u Argentini, koji se zbog promjene strukture prodaje (isključenje tržišta SAD-a) čak i povećava. To upućuje na vjerojatnost znatnog povećanja količina subvencioniranog izvoza u Uniju. Nisu poznata druga izvozna tržišta koja bi mogla apsorbirati taj dodatni izvoz jer SAD i Unija zajedno čine oko 2/3 svjetske potrošnje biodizela.

(431)

Nakon objave dokumenta s informacijama tijela Perua su 10. srpnja 2018., u pogledu apsorpcijskog kapaciteta izvoznih tržišta za argentinske proizvođače izvoznike, potvrdila uvođenje antidampinških i kompenzacijskih pristojbi koje su zajedno iznosile ukupno od 137,4 do 399,8 USD po toni.

(432)

Komisija je utvrdila naznake da prijetnja nastavka preusmjeravanja uvoza iz Argentine može prouzročiti štetu industriji Unije.

(433)

Uvoz biodizela iz Argentine na tržište Unije u zadnja četiri mjeseca razdoblja ispitnog postupka bio je po znatno nižim cijenama od cijena koje naplaćuje industrija Unije. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 354., Komisija je za razdoblje ispitnog postupka utvrdila ponderirane prosječne marže nelojalno nižih cijena u rasponu od 9,5 % do 15,2 %. Ta je razlika potvrđena usporedbom cijena zabilježenih u statističkim podacima o uvozu s prodajnim cijenama industrije Unije. Cijene biodizela uvezenog iz Argentine čak su se i dodatno smanjile tijekom razdoblja nakon razdoblja ispitnog postupka.

(434)

Kretanje razine zaliha proizvođača iz Unije u uzorku detaljno je opisano u uvodnoj izjavi 394. Kako je objašnjeno, zbog toga što se predmetni proizvod prodaje u rasutom stanju razina zaliha nije toliko važan pokazatelj za prijetnju štete.

(435)

S obzirom na analizu čimbenika koji se odnose na prijetnju štete i koji su navedeni u uvodnoj izjavi 419., Komisija je zaključila da će se osjetljivo gospodarsko stanje industrije Unije vjerojatno pogoršati zbog neminovnog i kontinuiranog velikog subvencioniranog uvoza biodizela iz Argentine. Stoga je na kraju razdoblja ispitnog postupka postojala barem prijetnja jasno predvidljive i neminovne štete industriji Unije, što ide u prilog nalazu o prijetnji štete na temelju članka 8. stavka 8. osnovne uredbe.

(436)

Nakon konačne objave vlada Argentine nije se složila sa zaključkom Komisije i izjavila je da se uvoz povećao zbog toga što je uvoz iz Argentine bio nezakonito uskraćen za pristup tržištu Unije od 2012. do 2017. Dodala je i da Komisija nije ocijenila dokaze kako bi potvrdila da će se uvoz biodizela iz Argentine ubuduće nastaviti povećavati.

(437)

Komisija je u uvodnoj izjavi 428. dala podrobne informacije o kretanju mjesečnog uvoza biodizela iz Argentine u razdoblju ispitnog postupka. U uvodnoj izjavi 463. Komisija je navela informacije o razini uvoza biodizela iz Argentine od siječnja do kolovoza 2018. Prema tim informacijama, uvoz koji je počeo u rujnu 2017. nastavio se nakon razdoblja ispitnog postupka unatoč evidentiranju.

(438)

Uvoz za koji je Komisija utvrdila da je subvencioniran i koji je u kontinuirano velikim količinama ulazio u Uniju činio je prijetnju predvidljive i neminovne štete za industriju Unije na kraju razdoblja ispitnog postupka. Komisija stoga nije izmijenila nalazu o prijetnji štete na temelju članka 8. stavka 8. osnovne uredbe.

(439)

Nakon konačne objave CARBIO je komentirao, s obzirom na analizu gospodarskih pokazatelja nakon razdoblja ispitnog postupka, da su cijene RME-a sezonske, da su od kolovoza do listopada 2018. bile rekordno visoke te da je prodaja industrije Unije u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka porasla u odnosu na 2016.

(440)

Komisija je uzela u obzir te primjedbe. One, međutim, nisu u suprotnosti niti mijenjaju zaključak Komisije, osobito u pogledu štete u razdoblju ispitnog postupka, utvrđen u uvodnoj izjavi 417.

(441)

U skladu s člankom 8. stavkom 5. osnovne uredbe Komisija je analizirala je li prijetnja materijalne štete industriji Unije posljedica postojećeg subvencioniranog uvoza iz predmetne zemlje. Komisija je u skladu s člankom 8. stavkom 6. osnovne uredbe ispitala i postoje li drugi poznati čimbenici koji su mogli istodobno prijetiti štetom industriju Unije. Komisija se pobrinula da se sve moguće prijetnje štete prouzročene drugim čimbenicima, a ne subvencioniranim uvozom iz Argentine, ne pripisuju subvencioniranom uvozu. Ti su čimbenici uvoz iz trećih zemalja i izvozni rezultati industrije Unije.

(442)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 334., u razdoblju 2014.–2016. te u prvim mjesecima razdoblja ispitnog postupka nije bilo uvoza u Uniju iz Argentine ili je on bio neznatan. Međutim, uvoz se znatno povećao posljednjih mjeseci razdoblja ispitnog postupka. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 381., procijenjeni tržišni udio argentinskog uvoza u posljednjem tromjesečju 2017. viši je od 10 % i ostao je iznad 10 % tijekom prvog tromjesečja 2018., odnosno nakon razdoblja ispitnog postupka te unatoč evidentiranju uvoza. Kako je prikazano u uvodnoj izjavi 354., tijekom razdoblja ispitnog postupka cijena uvezenog biodizela iz Argentine bila je niža od cijene industrije Unije za 9,5 %–15,2 %.

(443)

S obzirom na to da je istodobno, s jedne strane, došlo do znatnog i naglog povećanja subvencioniranog uvoza argentinskog biodizela po cijenama nižima od cijena industrije Unije i, s druge strane, do procijenjenoga gubitka tržišnog udjela industrije Unije u posljednjem tromjesečju 2017. i prvom tromjesečju 2018. te to da ona nije mogla ostvariti dobit, Komisija je zaključila da je taj subvencionirani uvoz negativno utjecao na stanje industrije Unije. Nadalje, zbog neznatne domaće potrošnje u Argentini, znatnog rezervnog kapaciteta argentinskih proizvođača biodizela i zatvaranja drugog najvećeg izvoznog tržišta, odnosno SAD-a, višak proizvodnje iz Argentine usmjeren je u Uniju, koja čini 40 % potrošnje u svijetu. Stoga je Unija postala jedno od najprivlačnijih odredišta za subvencionirani argentinski uvoz biodizela, na štetu industrije Unije.

(444)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine tvrdila je da uvoz iz Argentine ne čini znatnije povećanje uvoza ili tržišnih udjela. Nepovezani uvoznik Gunvor u tom je pogledu napomenuo da se uvoz vratio na svoje povijesne prosječne vrijednosti.

(445)

Komisija je u tom pogledu znatnim povećanjem smatrala to što je u posljednjem tromjesečju 2017. ostvaren procijenjeni tržišni udio veći od 10 % u odnosu na tržišni udio od 0 % tijekom prvih osam mjeseci 2017.

(446)

Usto, nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je naveo da u kontekstu analize prijetnje štete Komisija mora navesti vjerojatnost znatno povećanog uvoza te da povećanje uvoza samo zbog povratka navodno uobičajenih uvjeta trgovine i tržišnog natjecanja, koji je posljedica ukidanja neopravdanih antidampinških pristojbi, ne ukazuje na vjerojatnost da će se uvoz i dalje znatno povećavati.

(447)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 335. do 338., uvoz biodizela iz Argentine nastavio se u 2018. i dosegao procijenjenu razinu od 11,5 %. Usto, nije zabilježeno smanjenje razina uvoza iz Argentine nakon početka evidentiranja od 25. svibnja 2018. nadalje. Sve to, zajedno s rezervnim kapacitetom argentinskih proizvođača biodizela opisanim u uvodnoj izjavi 425. i privlačnošću tržišta Unije, ukazuje na vjerojatnost da će se uvoz nastaviti znatno povećavati u budućnosti. Komisija smatra da to povećanje uvoza podrijetlom iz Argentine odražava nepravedne uvjete trgovanja (za razliku od uobičajenih uvjeta trgovine bez prethodnih antidampinških mjera na snazi) zbog subvencija za koje utvrđeno da postoje.

(448)

Stoga je Komisija smatrala da je subvencioniranim uvozom argentinskog biodizela prouzročena prijetnja materijalne štete industriji Unije.

(449)

Komisija je ispitala i mogu li drugi poznati čimbenici, pojedinačno ili zajedno, oslabjeti uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza i utvrđene prijetnje štete.

(450)

Nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je tvrdio da se industrija Unije nije uspjela postupno oporaviti tijekom razmatranog razdoblja, odnosno tijekom razdoblja u kojem nije bilo uvoza iz Argentine. CARBIO je tvrdio i da nema dokaza o postojanju drugih čimbenika koji utječu na rezultate industrije Unije.

(451)

Komisija je u uvodnoj izjavi 416. zaključila da je profitabilnost industrije Unije doista ostala niska tijekom većeg dijela razmatranog razdoblja te da nije uspjela postići razinu redovnog i profitabilnog poslovanja. Međutim, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 405., Komisija je primijetila da se industrija Unije, kako se čini, nije potpuno oporavila od prethodnog dampinga utvrđenog u prethodnom ispitnom postupku. Povrh toga, to što da proizvođači iz Unije upotrebljavaju uljanu repicu kao ulazni materijal (za razliku od argentinskih proizvođača izvoznika, koji upotrebljavaju soju) ne objašnjava razlike u cijeni između biodizela iz Unije i biodizela iz Argentine. Kad bi proizvođači izvoznici kupovali soju po nenarušenim cijenama, njihove bi izvozne cijene bile vrlo slične cijenama Unije. Stoga, kako je dodatno objašnjeno u nastavku, u ispitnom postupku nisu utvrđeni čimbenici koji bi oslabjeli uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza i utvrđene prijetnje štete. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(452)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja u razmatranom razdoblju kretao se kako slijedi:

Tablica 21.

Uvoz iz trećih zemalja

(453)

Uz uvoz iz Argentine, samo je uvoz iz dviju drugih zemalja, NRK i Malezije, svake godine premašio tržišni udio od 1 %.

(454)

Jedini znatan uvoz iz NRK-a bio je u razdoblju ispitnog postupka i postigao je tržišni udio od 1,6 %.

(455)

Uvoz iz Malezije bio je stabilan tijekom cijelog razmatranog razdoblja, uz tržišni udio od 2,3 % do 2,9 %.

(456)

Uvoz iz trećih zemalja osim Argentine, NRK-a ili Malezije zajedno nikad nije premašio tržišni udio od 1,7 %. Stoga nijedna od tih zemalja nije mogla znatno utjecati na tržišni udio industrije Unije, posebno s obzirom na stabilne količine tog uvoza.

(457)

Prosječna cijena biodizela uvezenog iz NRK-a tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosila je 812 EUR po toni. Bio je to jedini put kad su uvezene znatne količine. Prosječna cijena uvoza iz Malezije iznosila je od 883 EUR po toni u 2014. do više od 1 000 EUR po toni u razdoblju ispitnog postupka. Istodobno se obujam povećao za samo 11 % tijekom razmatranog razdoblja, što je manje od povećanja potražnje koja je dovela do gubitka tržišnog udjela.

(458)

U tom je pogledu prosječna cijena uvoza iz Argentine iznosila 636 EUR po toni u razdoblju ispitnog postupka, što je znatno niže od cijene drugih sudionika na tržištu. Statističke informacije ne sadržavaju točne razlike u svojstvima biodizela uvezenog u Uniju. Razlike u cijeni rezultat su različitih razina CFPP-a i mogućnosti „dvostrukog uračunavanja” uvezenog biodizela.

(459)

Nakon objave dokumenta s informacijama vlada Argentine tvrdila je da ne postoji uzročno-posljedična veza između uvoza iz Argentine i štete industriji Unije zbog drugih čimbenika, točnije uvoza iz ostalih zemalja.

(460)

Nakon konačne objave vlada Argentine ponovila je tvrdnju da Komisija nije ispitala učinke svih mogućih čimbenika osim uvoza biodizela iz Argentine koji bi mogli štetiti industriji Unije.

(461)

Nakon konačne objave CARBIO je ponovio tvrdnju da prijetnju štete nije uzrokovao uvoz iz Argentine.

(462)

Kad je riječ o uvozu iz ostalih zemalja, Komisija je dostavila prethodno navedene detaljne informacije. Druge dvije zemlje sa znatnim uvozom tijekom razdoblja ispitnog postupka bile su Malezija i NRK, koje su imale tržišni udio u Uniji od 2,7 % odnosno 1,6 %. Ti su tržišni udjeli znatno niži u odnosu na tržišni udio veći od 10 % utvrđen za posljednje tromjesečje 2017. za uvoz iz Argentine Prosječna cijena za uvoz iz Malezije i NRK-a iznosila je 1 007 odnosno 812 EUR po toni. Te cijene, u usporedbi sa 636 EUR po toni biodizela uvezenog iz Argentine u razdoblju ispitnog postupka, pokazuju da uvoz iz Malezije i NRK-a nije ni obujmom ni vrijednošću oslabio uzročno-posljedičnu vezu utvrđenu između subvencioniranog uvoza i postojanja prijetnje štete.

(463)

Nakon objave dokumenta s informacijama CARBIO je iznio primjedbu u pogledu povećanog uvoza iz Indonezije. Uvoz iz ostalih trećih zemalja u prvih osam mjeseci 2018. u odnosu na uvoz iz Argentine tijekom istog razdoblja predstavljen u uvodnoj izjavi 335. bio je kako slijedi:

Tablica 22.

Uvoz iz trećih zemalja u razdoblju siječanj–kolovoz 2018.

(464)

Kako je detaljnije analizirano u uvodnim izjavama od 336. do 338., uvoz iz Argentine nastavio se nakon razdoblja ispitnog postupka unatoč evidentiranju uvoza. Njegov procijenjeni tržišni udio, uz pretpostavku nepromijenjene razine potrošnje i utvrđen na godišnjoj razini radi usporedivosti, iznosi 11,5 %. Uvoz iz NRK-a ostao je na vrlo sličnoj razini dosegavši tržišni udio od 1,9 % u odnosu na 1,6 % tijekom razdoblja ispitnog postupka. Bitno je da se ponovno pojavio uvoz biodizela iz Indonezije u Uniju i dosegao procijenjeni tržišni udio od 5 % od siječnja do kolovoza 2018. Istodobno je taj uvoz količinski bio više nego upola manji od uvoza iz Argentine. Uvoz iz Malezije blago se povećao i dosegao procijenjeni tržišni udio od 3,2 % u odnosu na 2,7 % tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(465)

Kad je riječ o prosječnoj cijeni po toni uvoza iz trećih zemalja, cijena po toni biodizela uvezenog iz Argentine i dalje je daleko najniža među četirima zemljama sa znatnim uvozom. Prosječne cijene uvoza iz NRK-a i Malezije snizile su se i tijekom prvih osam mjeseci 2018.

(466)

Na temelju toga Komisija je zaključila da izvoz iz trećih zemalja, iako je možda pridonio izostanku oporavka industrije Unije, nije oslabio uzročno-posljedičnu vezu između subvencioniranog uvoza i utvrđene prijetnje štete. Komisija je zaključila da nije vjerojatno da će izvoz iz trećih zemalja biti glavni uzrok štete u neposrednoj budućnosti.

(467)

Nijedan proizvođač iz Unije u uzorku nije izvozio biodizel tijekom razmatranog razdoblja. Stoga se statistički podaci o izvozu u tablici 23. temelje na javno dostupnom izvoru i pružaju informacije za cijelu industriju Unije:

Tablica 23.

Izvozni rezultati industrije Unije

(468)

Razina izvoza biodizela industrije Unije bila je ograničena. Nije premašila 3,5 % njezine ukupne prodaje na tržištu Unije ni u jednoj godini razmatranog razdoblja. Izvozni rezultati industrije Unije nisu mogli biti uzrok neoporavka domaće industrije i njezina osjetljivoga gospodarskog stanja u razdoblju ispitnog postupka.

(469)

CARBIO je u svojem podnesku tvrdio da niska razina uvoza nije mogla biti uzrok štete koju je pretrpjela industrija Unije i taj je argument ponovio nakon objave dokumenta s informacijama. U tom pogledu Komisija napominje da i manji uvoz predmetnog proizvoda može prouzročiti pad cijena na tržištu Unije. Uvoz iz Argentine znatno premašuje prag zanemarive štete iz članka 10. stavka 9. i članka 14. stavka 4. osnovne uredbe te je u posljednjem tromjesečju razdoblja ispitnog postupka čak premašio 10 %.

(470)

CARBIO je, nadalje, tvrdio da ne postoji štetan učinak uvoza jer on ovisi o sezonskim promjenama, cijeni dizela i ponudi sirovina. Informacije koje je Komisija zaprimila od proizvođača izvoznika koji surađuju, proizvođača iz Unije i iz javnih izvora obuhvaćale su i informacije o sezonskim promjenama, cijeni dizela i ponudi sirovina. Na temelju njih Komisija je u analizi mogla uzeti u obzir i te čimbenike.

(471)

Nakon konačne objave CARBIO je ponovio primjedbu da se industrija Unije ne suočava s prijetnjom materijalne štete i da navodnu prijetnju materijalne štete nije uzrokovao uvoz iz Argentine. Usto, CARBIO upućuje na nalaze iz Uredbe Komisije (EU) 2018/1570 (121) navedene u uvodnoj izjavi 347. u kojoj je Komisija zaključila da nije moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza iz Argentine i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(472)

Kad je riječ o upućivanju na Uredbu (EU) 2018/1570 Komisija je napomenula da se nalaz iz te uredbe odnosio na materijalnu štetu, a ne na prijetnju štete te da je razdoblje ispitnog postupka koje je Komisija ponovno ocijenila bilo od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2012. za razliku od razdoblja ispitnog postupka od siječnja do prosinca 2017. u ovoj Uredbi. S obzirom na različita razdoblja i različite pravne norme, nalazi iz te Uredbe nisu relevantni za nalaze Komisije u ovom ispitnom postupku.

(473)

U analizi za potrebe evidentiranja uvoza Komisija je uzela u obzir i dva društva koja su najavila smanjenje proizvodnje biodizela u ožujku 2018., Saipol, najvećeg europskog proizvođača biodizela, i ADM (122).

(474)

Nakon objave dokumenta s informacijama EBB je dostavio dodatne informacije o negativnom učinku povećanog uvoza iz Argentine koje su se odnosile na šest društava industrije Unije. Informacije koje su se odnosile na pet društava upućivale su na negativni učinak na njihovu profitabilnost. Proizvodnja jednog od tih šest društava znatno će se smanjiti zbog argentinskog uvoza. Jedno od tih šest društava navelo je i da je argentinski uvoz imao znatno negativan učinak na njegove prihode. Ta društva zajedno čine više od 10 % proizvodnje i kapaciteta Unije.

(475)

Komisija je utvrdila da postoji uzročno-posljedična veza između prijetnje štete koju je pretrpjela industrija Unije i subvencioniranog uvoza biodizela iz Argentine. Postoji vremensko poklapanje između naglog povećanja, ponajprije, razine subvencioniranog uvoza po nelojalno nižim cijenama od cijena industrije Unije i pada rezultata industrije Unije, osobito od zadnjeg tromjesečja 2017. nadalje. Industrija Unije nije mogla ostvariti koristi od povećane potrošnje u Uniji i morala je ograničiti povećanje proizvodnje te je izgubila tržišni udio i nije mogla ostvariti dobit. Ta su se negativna kretanja nastavila u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka. Industrija Unije nije imala drugog izbora nego slijediti razinu cijena određenu subvencioniranim uvozom kako bi izbjegla daljnje smanjenje svojeg tržišnog udjela. To je dovelo do gubitaka, a takvo bi se stanje moglo dodatno pogoršati.

(476)

Komisija je razlikovala i razdvojila učinke svih poznatih čimbenika na stanje industrije Unije od štetnih učinaka subvencioniranog uvoza.

(477)

Ostali utvrđeni čimbenici, kao što su izvoz iz ostalih trećih zemalja, rezultati izvozne prodaje industrije Unije i smanjenje kapaciteta industrije Unije, nisu oslabjeli tu uzročno-posljedičnu vezu.

(478)

U skladu s člankom 31. osnovne uredbe Komisija je ispitala može li jasno zaključiti da u ovom slučaju donošenje mjera nije u interesu Unije, iako je utvrđeno štetno subvencioniranje. Komisija je interes Unije odredila na temelju različitih interesa svih uključenih strana, uključujući interese industrije Unije, uvoznika i potrošača.

(479)

Biodizel je važan element nastojanja da se smanje emisije stakleničkih plinova i poboljša opskrba energijom u Uniji.

(480)

Industrija Unije uglavnom upotrebljava sirovine koje proizvodi poljoprivredni sektor Unije. Poljoprivredni sektor ulja na početku proizvodnog lanca uvelike ovisi o industriji biodizela. Uvoz biodizela iz Argentine stoga ne bi utjecao samo na industriju biodizela nego i na poljoprivredni sektor u Uniji.

(481)

Nakon objave dokumenta s informacijama EBB je dostavio dodatne dokaze štete koju je pretrpjela industrija Unije, kao što su negativni učinak na njezinu profitabilnost i znatno smanjenje proizvodnje (vidjeti uvodne izjave 362. i 474.).

(482)

Komisija je utvrdila da je stanje industrije Unije osjetljivo jer se ona nije potpuno oporavila od prethodno pretrpljenog dampinga. Komisija je stoga zaključila da bi uvođenje kompenzacijskih pristojbi bilo u interesu industrije Unije.

(483)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 30., samo je jedan nepovezani uvoznik, Gunvor International BV, odgovorio na upitnik koji je poslala Komisija. U odgovoru je uvoznik naveo da je protiv uvođenja mjera te da je stanje industrije Unije uzrokovano nedjelotvornim sustavom proizvodnje i upravljanjem.

(484)

Komisija primjećuje da su uvoznici biodizela vrlo često trgovci na tržištu Unije koji se ne bave samo uvozom nego i trgovinom biodizela kupljenog od proizvođača iz Unije. Međutim, proizvođači iz Unije, posebno veći, uvelike se oslanjaju na vlastite kanale distribucije. Stoga Komisija ne očekuje da bi uvoznici mogli u cijelosti zamijeniti razinu uvoza obuhvaćenog mjerama biodizelom kupljenim od proizvođača iz Unije. Međutim, mogući negativni učinak na uvoznike može se djelomično nadoknaditi povećanjem obujma trgovine biodizelom kupljenim od industrije Unije.

(485)

Proizvođači dizelskog goriva, odnosno rafinerije, kupuju biodizel koji je uvezen ili koji proizvodi industrija Unije. Zbog pravne obveze rafinerije biodizel moraju dodati fosilnom gorivu koje se prodaje na tržištu.

(486)

U tom bi pogledu povećanje cijene nakon uvođenja mjera utjecalo na krajnjeg potrošača. Cijena fosilnih goriva niža je, uz rijetke iznimke, od cijene biodizela, ali se, s obzirom na njegov udio koji obično ne premašuje 10 %, negativan učinak porasta cijene biodizela samo djelomično prenosi na potrošača.

(487)

Komisija je utvrdila da bi uvođenje pristojbi imalo negativni učinak povišenja potrošačkih cijena. Međutim, zbog ograničenog udjela biodizela u konačnom proizvodu koji kupuju potrošači (obično manje od 10 %), taj bi negativni učinak na cijenu dizelskog goriva bio malih razmjera u odnosu na izravnu promjenu cijene biodizela na tržištu Unije.

(488)

Nakon objave dokumenta s informacijama EBB je naveo da Komisija nije postupala u skladu sa svojim obvezama time što je utvrdila da ne može donijeti zaključak o interesu Unije premda nije bilo uvjerljivih razloga koji bi pokazivali da bi uvođenje mjera bilo protiv interesa Unije.

(489)

Komisija je u svojem dokumentu s informacijama utvrdila da je nužno ispitati učinke promjena netom prije izdavanja tog dokumenta s informacijama i onih nakon kraja razdoblja ispitnog postupka.

(490)

EBB je iznio i primjedbu da Komisija nije jasno iznijela razloge na kojima se temelji njezin konačni nalaz te da je i dalje nejasno bi li uvođenje mjera bilo u interesu Unije.

(491)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 489., Komisija je utvrdila da je nužno podrobnije ispitati dodatne informacije o interesu Unije te da je to razlog za odluku da ne se uvedu privremene mjere.

(492)

Komisija je ispitala sve dodatne informacije dobivene nakon objave dokumenta s informacijama, a među njima su bili odgovori na dodatne upitnike koje su dostavili EBB i proizvođači iz Unije u uzorku, statistički podaci o uvozu biodizela u Uniju nakon razdoblja ispitnog postupka te drugi podaci koje su dostavile zainteresirane strane nakon objave dokumenta s informacijama. Na temelju ispitivanja tih dodatnih informacija i dodatnih dokaza o šteti koju je pretrpjela industrija Unije, kao što su negativni učinak na profitabilnost i znatno smanjenje proizvodnje, kao što je objašnjeno u uvodnim izjavama 363., 366. i 473., Komisija je zaključila da nema uvjerljivih razloga na temelju članka 31. osnovne uredbe zbog kojih uvođenje mjera ne bi bilo u interesu Unije.

(493)

Na temelju zaključaka koje je Komisija donijela o subvenciji, prijetnji štete, uzročnosti i interesu Unije trebalo bi uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu kako bi se spriječilo ostvarivanje neminovne prijetnje materijalne štete industriji Unije subvencioniranim uvozom.

(494)

Kako bi se utvrdila razina mjera, Komisija je najprije utvrdila iznos pristojbe koji je potreban kako bi se uklonila prijetnja štete koju bi pretrpjela industrija Unije.

(495)

Pri izračunu razine uklanjanja štete Komisija je smatrala da bi ta razina trebala omogućiti industriji Unije da pokrije svoje troškove proizvodnje i ostvari dobit prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda u Uniji kakvu bi razumno mogla postići industrija te vrste u sektoru u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, odnosno u uvjetima bez subvencioniranog uvoza.