ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 25

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 62.
29. siječnja 2019.


Sadržaj

 

II.   Nezakonodavni akti

Stranica

 

 

MEĐUNARODNI SPORAZUMI

 

*

Odluka Vijeća (EU) 2019/131 od 15. listopada 2018. o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Švicarske Konfederacije o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske Konfederacije, Kraljevine Norveške i Republike Turske u okviru općeg sustava povlastica

1

 

*

Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Švicarske Konfederacije o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske Konfederacije, Kraljevine Norveške i Republike Turske u okviru općeg sustava povlastica

3

 

 

UREDBE

 

*

Provedbena uredba Vijeća (EU) 2019/132 od 28. siječnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 101/2011 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Tunisu

12

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/133 оd 28. siječnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) 2015/640 u vezi s uvođenjem novih dodatnih specifikacija u pogledu plovidbenosti

14

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka Vijeća (EU) 2019/134 od 21. siječnja 2019. o stajalištu koje treba zauzeti, u ime Europske unije, u okviru Zajedničkog odbora EGP-a o izmjeni Priloga IX. (Financijske usluge) Sporazumu o EGP-u ( 1 )

19

 

*

Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/135 od 28. siječnja 2019. o izmjeni Odluke Vijeća 2011/72/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Tunisu

23

 

*

Odluka Vijeća (EU) 2019/136 od 28. siječnja 2019. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru radne skupine za vino osnovane Sporazumom o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana u pogledu obrazaca koje treba upotrebljavati za certifikate za uvoz vinskih proizvoda podrijetlom iz Japana u Europsku uniju i modaliteta u vezi sa samocertificiranjem

25

 

*

Odluka (EU) 2019/137 Europske središnje banke od 23. siječnja 2019. o odabiru pružatelja mrežnih usluga za portal jedinstvene tržišne infrastrukture Eurosustava (ESMIG) (ESB/2019/2)

34

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP.

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


II. Nezakonodavni akti

MEĐUNARODNI SPORAZUMI

29.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 25/1


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2019/131

od 15. listopada 2018.

o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Švicarske Konfederacije o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske Konfederacije, Kraljevine Norveške i Republike Turske u okviru općeg sustava povlastica

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) podtočkom v.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

U skladu s člankom 41. točkom (b) Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 (2) proizvodi koji su dobiveni u Norveškoj, Švicarskoj ili Turskoj i sadržavaju materijale koji nisu ondje dobiveni u cijelosti trebaju se smatrati proizvodima podrijetlom iz zemlje korisnice, pod uvjetom da su takvi materijali podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi u smislu članka 45. te delegirane uredbe.

(2)

U skladu s člankom 54. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 sustav kumulacije primjenjuje se pod uvjetom da Švicarska na temelju reciprociteta odobri jednako postupanje za proizvode podrijetlom iz zemalja korisnica koji sadržavaju materijale podrijetlom iz Unije.

(3)

Kada je riječ o Švicarskoj, sustav kumulacije prvotno je uspostavljen Sporazumom u obliku razmjene pisama između Unije i Švicarske. Do razmjene pisama došlo je 14. prosinca 2000., nakon što je Vijeće dalo odobrenje Odlukom 2001/101/EZ (3).

(4)

Radi osiguravanja primjene pojma „podrijetlo” koji odgovara tom pojmu utvrđenom u pravilima o podrijetlu u okviru općeg sustava povlastica („GSP”) Unije, Švicarska je izmijenila svoja pravila o podrijetlu u okviru GSP-a. Stoga je potrebno revidirati sporazum u obliku razmjene pisama između Unije i Švicarske.

(5)

Sustav uzajamnog prihvaćanja zamjenskih potvrda o podrijetlu obrazac „Form A” od strane Unije, Norveške i Švicarske trebao bi se nastaviti primjenjivati na temelju revidirane razmjene pisama, a Turska bi ga trebala uvjetno primjenjivati radi olakšavanja trgovine između Unije, Norveške, Švicarske i Turske.

(6)

Nadalje, Unijinim pravilima o podrijetlu u okviru GSP-a kako su reformirana u 2010. predviđa se provedba novog sustava za utvrđivanje dokazâ o podrijetlu od strane registriranih izvoznika koji se treba primjenjivati od 1. siječnja 2017. Razmjenu pisama potrebno je izmijeniti i u tom pogledu.

(7)

Radi pripreme primjene tog novog sustava i pravila povezanih s njime, Vijeće je 8. ožujka 2012. ovlastilo Komisiju da u pregovorima dogovori sporazum sa Švicarskom u obliku razmjene pisama o uzajamnom prihvaćanju zamjenskih potvrda o podrijetlu obrazac „Form A” ili zamjenskih izjava o podrijetlu, kojim se predviđa da se s proizvodima koji sadržavaju sastojke podrijetlom iz Norveške, Švicarske ili Turske po dolasku na carinsko područje Unije treba postupati kao s proizvodima koji sadržavaju sastojke podrijetlom iz Unije.

(8)

Pregovore sa Švicarskom vodila je Komisije te su oni doveli do Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Švicarske Konfederacije o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske Konfederacije, Kraljevine Norveške i Republike Turske u okviru općeg sustava povlastica („Sporazum”).

(9)

Sporazum bi trebalo odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Švicarske Konfederacije o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske Konfederacije, Kraljevine Norveške i Republike Turske u okviru općeg sustava povlastica odobrava se u ime Unije.

Tekst Sporazuma priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća u ime Unije šalje obavijest predviđenu u članku 18. Sporazuma (4).

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Luxembourgu 15. listopada 2018.

Za Vijeće

Predsjednica

E. KÖSTINGER


(1)  Suglasnost još nije objavljena u Službenom listu.

(2)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 1.).

(3)  Odluka Vijeća 2001/101/EZ od 5. prosinca 2000. o odobrenju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Zajednice i svake od država EFTA-e koja dodjeljuje carinske povlastice po GSP-u (Norveška i Švicarska), pod uvjetom da se s robom podrijetlom iz Norveške ili Švicarske po dolasku na carinsko područje Zajednice postupa kao s robom koja sadrži sastojke podrijetlom iz Zajednice (uzajamni sporazum) (SL L 38, 8.2.2001., str. 24.).

(4)  Glavno tajništvo Vijeća objavit će datum stupanja na snagu Sporazuma u Službenom listu Europske unije.


29.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 25/3


SPORAZUM

u obliku razmjene pisama između Europske unije i Švicarske Konfederacije o kumulaciji podrijetla između Europske unije, Švicarske Konfederacije, Kraljevine Norveške i Republike Turske u okviru općeg sustava povlastica

A.   Pismo Unije

Poštovani,

1.   

Europska unija („Unija”) i Švicarska Konfederacija („Švicarska”) kao stranke ovog Sporazuma potvrđuju da za potrebe općeg sustava povlastica („GSP”) obje stranke primjenjuju slična pravila o podrijetlu sa sljedećim općim načelima:

(a)

definicija pojma „proizvodi s podrijetlom” na temelju istih kriterija;

(b)

odredbe za regionalnu kumulaciju podrijetla;

(c)

odredbe za primjenu kumulacije na materijale koji su podrijetlom, u smislu njihovih pravila o podrijetlu u okviru GSP-a, iz Unije, Švicarske, Norveške ili Turske;

(d)

odredbe za opće odstupanje za materijale bez podrijetla;

(e)

odredbe za neizmijenjenost proizvoda iz zemlje korisnice;

(f)

odredbe za izdavanje ili sastavljanje zamjenskih dokaza o podrijetlu;

(g)

zahtjev u vezi s upravnom suradnjom s nadležnim tijelima u zemljama korisnicama u pogledu dokazâ o podrijetlu.

2.   

Unija i Švicarska priznaju da materijali s podrijetlom, u smislu njihovih pravila o podrijetlu u okviru GSP-a, iz Unije, Švicarske, Norveške ili Turske, stječu podrijetlo zemlje korisnice GSP-a jedne ili druge stranke ako se u toj zemlji korisnici materijali podvrgavaju obradi ili preradi koja nadilazi postupke koji se smatraju obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom. Ovaj podstavak primjenjuje se na materijale podrijetlom iz Norveške i Turske ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 15. odnosno stavku 16.

Carinska tijela država članica Unije i carinska tijela Švicarske uzajamno osiguravaju odgovarajuću upravnu suradnju, a posebno za potrebe naknadne provjere dokazâ o podrijetlu u pogledu materijala iz prvog podstavka. Primjenjuju se odredbe o upravnoj suradnji utvrđene u Protokolu br. 3 uz Sporazum od 22. srpnja 1972. između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije.

Ovaj stavak ne primjenjuju se na proizvode iz poglavlja od 1. do 24. Harmoniziranog sustava nazivlja i brojčanog označivanja robe, koji je donijela organizacija uspostavljena Konvencijom o Vijeću za carinsku suradnju, sastavljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950.

3.   

Unija i Švicarska obvezuju se da će prihvatiti zamjenske dokaze o podrijetlu u obliku zamjenskih potvrda o podrijetlu obrazac „Form A” („zamjenske potvrde”) koje su izdala carinska tijela druge stranke i zamjenske izjave o podrijetlu koje su sastavili ponovni pošiljatelji druge stranke registrirani u tu svrhu.

Svaka stranka može, u skladu sa svojim zakonodavstvom, ocijeniti prihvatljivost za povlašteno postupanje proizvoda obuhvaćenih zamjenskim dokazima o podrijetlu.

4.   

Svaka stranka osigurava da su prije izdavanja ili sastavljanja zamjenskog dokaza o podrijetlu ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

zamjenski dokazi o podrijetlu mogu se izdati ili sastaviti samo ako su izvorni dokazi o podrijetlu izdani ili sastavljeni u skladu sa zakonodavstvom koje se primjenjuje u Uniji ili Švicarskoj;

(b)

zamjenski dokaz o podrijetlu ili više njih može zamijeniti dokaz o podrijetlu ili zamjenski dokaz o podrijetlu u svrhu slanja svih ili pojedinih proizvoda obuhvaćenih izvornim dokazom o podrijetlu iz jedne stranke u drugu stranku samo ako proizvodi nisu pušteni u slobodan promet u prvonavedenoj stranci;

(c)

proizvodi moraju ostati pod carinskim nadzorom na području stranke koja ih ponovno šalje i ne smiju biti izmijenjeni, na bilo koji način preoblikovani ili podvrgnuti postupcima osim onima koji su potrebni kako bi se očuvali u istom stanju („načelo neizmijenjenosti”);

(d)

kada su proizvodi stekli status proizvoda s podrijetlom na temelju odstupanja od pravila o podrijetlu koje je odobrila stranka, ne smiju se izdati ili sastaviti zamjenski dokazi o podrijetlu ako se proizvodi ponovno šalju drugoj stranci;

(e)

carinska tijela mogu izdati zamjenske dokaze o podrijetlu ili ih mogu sastaviti ponovni pošiljatelji ako su proizvodi koji se trebaju ponovno poslati na područje druge stranke stekli status proizvoda s podrijetlom regionalnom kumulacijom;

(f)

carinska tijela mogu izdati zamjenske dokaze o podrijetlu ili ih mogu sastaviti ponovni pošiljatelji ako za proizvode koji se trebaju ponovno poslati na područje druge stranke stranka koja ih ponovno šalje nije odobrila povlašteno postupanje.

5.   

Za potrebe stavka 4. točke (c) primjenjuje se sljedeće:

(a)

ako ima razloga za sumnju u pogledu usklađenosti s načelom neizmijenjenosti, carinska tijela stranke konačnog odredišta mogu od deklaranta zahtijevati da pruži dokaz o usklađenosti s tim načelom, s pomoću bilo kojeg sredstva;

(b)

na zahtjev ponovnog pošiljatelja carinska tijela stranke koja ponovno šalje proizvode potvrđuju da su proizvodi bili pod stalnim carinskim nadzorom dok su se nalazili na području te stranke i da za vrijeme njihova skladištenja na području te stranke carinska tijela nisu dala nikakvo odobrenje za izmjenu, preoblikovanje na bilo koji način, ili podvrgavanje postupcima osim onima koji su potrebni da se očuvaju u istom stanju;

(c)

ako je zamjenski dokaz zamjenska potvrda, carinska tijela stranke konačnog odredišta ne smiju zahtijevati potvrdu o nemanipulaciji za razdoblje tijekom kojeg su se proizvodi nalazili u drugoj stranci.

6.   

Svaka stranka osigurava sljedeće:

(a)

ako zamjenski dokazi o podrijetlu odgovaraju izvornim dokazima o podrijetlu koji su izdani ili sastavljeni u zemlji korisnici GSP-a Unije i GSP-a Švicarske, carinska tijela država članica Unije i carinska tijela Švicarske uzajamno osiguravaju odgovarajuću upravnu suradnju za potrebe naknadne provjere tih zamjenskih dokaza o podrijetlu. Na zahtjev stranke konačnog odredišta, carinska tijela stranke koja ponovno šalje proizvod pokreću i prate postupak naknadne provjere odgovarajućih izvornih dokaza o podrijetlu;

(b)

ako zamjenski dokazi o podrijetlu odgovaraju izvornim dokazima o podrijetlu koje je izdala ili sastavila zemlja koja je isključiva korisnica GSP-a stranke konačnog odredišta, ta stranka provodi postupak naknadne provjere izvornih dokaza o podrijetlu u suradnji sa zemljom korisnicom. Kako bi carinska tijela stranke konačnog odredišta mogla provesti postupak naknadne provjere, carinska tijela stranke koja ponovno šalje proizvod osiguravaju izvorne dokaze o podrijetlu koji odgovaraju zamjenskim dokazima o podrijetlu podvrgnutima provjeri ili, prema potrebi, preslike izvornih dokaza o podrijetlu koji odgovaraju zamjenskim dokazima o podrijetlu podvrgnutima provjeri.

7.   

Svaka stranka osigurava sljedeće:

(a)

u gornjem desnom polju svake zamjenske potvrde navodi se ime zemlje posrednice koja ponovno šalje proizvod i u kojoj je zamjenska potvrda izdana;

(b)

polje 4 sadržava riječi „replacement certificate” ili „certificat de remplacement” te datum izdavanja izvorne potvrde o podrijetlu obrazac „Form A” i njezin serijski broj;

(c)

ime/naziv ponovnog pošiljatelja navodi se u polju 1;

(d)

ime/naziv konačnog primatelja može se navesti u polju 2;

(e)

svi podaci o ponovno poslanim proizvodima koji su navedeni u izvornoj potvrdi prenose se u polja od 3 do 9;

(f)

upućivanja na račun ponovnog uvoznika mogu se navesti u polju 10;

(g)

carinsko tijelo koje je izdalo zamjensku potvrdu ovjerava polje 11. Odgovornost tog tijela ograničena je na izdavanje zamjenske potvrde. Podaci u polju 12 o zemlji podrijetla i zemlji konačnog odredišta preuzimaju se iz izvorne potvrde o podrijetlu obrazac „Form A”. Ponovni pošiljatelj potpisuje potvrdu o podrijetlu u polju 12. Ponovni pošiljatelj koji se u dobroj vjeri potpisao u polju 12 nije odgovoran za točnost podataka navedenih u izvornoj potvrdi o podrijetlu obrazac „Form A”;

(h)

carinsko tijelo od kojeg se zahtijeva izdavanje zamjenske potvrde u izvornoj potvrdi o podrijetlu obrazac „Form A” bilježi mase, brojeve i vrstu proizvoda koji se prosljeđuju te u njoj navodi serijske brojeve svake odgovarajuće zamjenske potvrde. Ono najmanje tri godine čuva zahtjev za zamjensku potvrdu i izvornu potvrdu o podrijetlu obrazac „Form A”;

(i)

zamjenske potvrde o podrijetlu sastavljaju se na engleskom ili francuskom jeziku.

8.   

Svaka stranka osigurava sljedeće:

(a)

na svakoj zamjenskoj izjavi o podrijetlu ponovni pošiljatelj navodi:

1.

sve podatke o ponovno poslanim proizvodima preuzete iz izvornog dokaza o podrijetlu;

2.

datum sastavljanja izvornog dokaza o podrijetlu;

3.

podatke o izvornom dokazu o podrijetlu, uključujući, prema potrebi, informacije o kumulaciji koja se primjenjuje na robu obuhvaćenu izjavom o podrijetlu;

4.

ime/naziv, adresu i broj registriranog izvoznika ponovnog pošiljatelja;

5.

ime/naziv i adresu primatelja u Uniji ili u Švicarskoj;

6.

datum i mjesto sastavljanja izjave o podrijetlu ili izdavanja potvrde o podrijetlu;

(b)

svaka zamjenska izjava o podrijetlu označava se kao „Replacement statement” ili „Attestation de remplacement”;

(c)

ponovni pošiljatelji registrirani u elektroničkom sustavu samocertifikacije podrijetla od strane izvoznika, tj. sustavu registriranih izvoznika (sustav REX), sastavljaju zamjenske izjave o podrijetlu bez obzira na vrijednost proizvoda s podrijetlom sadržanih u izvornoj pošiljci;

(d)

ako se zamjenjuje dokaz o podrijetlu, ponovni pošiljatelj na izvornom dokazu o podrijetlu navodi sljedeće:

1.

datum izdavanja zamjenske izjave o podrijetlu ili više njih i količine robe koje su njome ili njima obuhvaćene;

2.

ime/naziv i adresu ponovnog pošiljatelja;

3.

ime/naziv i adresu jednog ili više primatelja u Uniji ili u Švicarskoj;

(e)

izvorna izjava o podrijetlu označava se riječju „Replaced” ili riječju „Remplacé”;

(f)

zamjenska izjava o podrijetlu vrijedi dvanaest mjeseci od datuma njezina sastavljanja;

(g)

zamjenske izjave o podrijetlu sastavljaju se na engleskom ili francuskom jeziku.

9.   

Ponovni pošiljatelj čuva izvorne dokaze o podrijetlu i preslike zamjenskih dokaza o podrijetlu najmanje tri godine od kraja kalendarske godine u kojoj su zamjenski dokazi o podrijetlu izdani ili sastavljeni.

10.   

Stranke su suglasne podijeliti troškove sustava REX u skladu s načinima suradnje koje moraju utvrditi nadležna tijela stranaka.

11.   

Sva sporna pitanja između stranaka koja proizlaze iz tumačenja ili primjene ovog Sporazuma rješavaju se isključivo bilateralnim pregovorima između stranaka. Ako bi sporna pitanja mogla utjecati na interese Norveške i/ili Turske, s tim se zemljama provodi savjetovanje.

12.   

Stranke mogu u bilo kojem trenutku izmijeniti ovaj Sporazum međusobnim dogovorom u pisanom obliku. Stranke započinju savjetovanje u vezi s mogućim izmjenama ovog Sporazuma na zahtjev jedne od stranaka. Ako bi izmjene mogle utjecati na interese Norveške i/ili Turske, s tim se zemljama provodi savjetovanje. Takve izmjene stupaju na snagu na zajednički dogovoren datum nakon što se stranke međusobno obavijeste o ispunjenju svojih unutarnjih zahtjeva.

13.   

U slučaju ozbiljnih sumnji u pogledu pravilnog funkcioniranja ovog Sporazuma, svaka od stranaka može suspendirati njegovu primjenu pod uvjetom da je o tome pisanim putem obavijestila drugu stranku tri mjeseca unaprijed.

14.   

Ovaj Sporazum može otkazati svaka od stranaka pod uvjetom da je o tome pisanim putem obavijestila drugu stranku tri mjeseca unaprijed.

15.   

Stavak 2. prvi podstavak primjenjuje se na materijale podrijetlom iz Norveške samo ako su stranke sklopile sličan sporazum s Norveškom i međusobno se obavijestile o ispunjenju tog uvjeta.

16.   

Stavak 2. prvi podstavak primjenjuje se na materijale podrijetlom iz Turske (1) samo ako su stranke sklopile sličan sporazum s Turskom i međusobno se obavijestile o ispunjenju tog uvjeta.

17.   

Od stupanja na snagu Sporazuma između Švicarske i Turske u skladu sa stavkom 2. prvim podstavkom ovog Sporazuma te podložno reciprocitetu od strane Turske, svaka stranka može predvidjeti da se zamjenski dokazi o podrijetlu, za proizvode koji sadržavaju materijale podrijetlom iz Turske i koji su prerađeni u okviru dvostrane kumulacije u zemljama korisnicama GSP-a, mogu izdati ili sastaviti u strankama.

18.   

Ovaj Sporazum stupa na snagu na zajednički dogovoren datum nakon što se Unija i Švicarska međusobno obavijeste o završetku unutarnjih postupaka za donošenje koji su potrebni. Od tog datuma on zamjenjuje Sporazum u obliku razmjene pisama između zajednice i svake od država EFTA-e koja dodjeljuje carinske povlastice po GSP-u (Norveška i Švicarska), pod uvjetom da se s robom podrijetlom iz Norveške ili Švicarske po dolasku na carinsko područje Zajednice postupa kao s robom koja sadrži sastojke podrijetlom iz Zajednice potpisan 14. prosinca 2000. (2)

Bio bih Vam zahvalan ako biste potvrdili da je Vaša Vlada suglasna s gore navedenim.

Čast mi je predložiti, ako je gore navedeno prihvatljivo Vašoj Vladi, da ovo pismo i Vaša potvrda zajedno predstavljaju sporazum između Europske unije i Švicarske Konfederacije.

S poštovanjem

Съставено в Брюксел на

Hecho en Bruselas, el

V Bruselu dne

Udfærdiget i Bruxelles, den

Geschehen zu Brüssel am

Brüssel,

Έγινε στις Βρυξέλλες, στις

Done at Brussels,

Fait à Bruxelles, le

Sastavljeno u Bruxellesu

Fatto a Bruxelles, addì

Briselē,

Priimta Briuselyje,

Kelt Brüsszelben,

Magħmul fi Brussell,

Gedaan te Brussel,

Sporządzono w Brukseli, dnia

Feito em Bruxelas,

Întocmit la Bruxelles,

V Bruseli

V Bruslju,

Tehty Brysselissä

Utfärdat i Bryssel den

Image

За Европейския съюз

Рог la Unión Europea

Za Evropskou unii

For Den Europæiske Union

Für die Europäische Union

Euroopa Liidu nimel

Για την Ευρωπαϊκή Ένωση

For the European Union

Pour l'Union européenne

Za Europsku uniju

Per l'Unione europea

Eiropas Savienības vārdā –

Europos Sąjungos vardu

Az Európai Unió részéről

Għall-Unjoni Ewropea

Voor de Europese Unie

W imieniu Unii Europejskiej

Pela União Europeia

Pentru Uniunea Europeană

Za Európsku úniu

Za Evropsko unijo

Euroopan unionin puolesta

För Europeiska unionen

Image

B.   Pismo Švicarske Konfederacije

Poštovani,

čast mi je potvrditi primitak Vašeg pisma s današnjim datumom koje glasi:

„1.

Europska unija („Unija”) i Švicarska Konfederacija („Švicarska”) kao stranke ovog Sporazuma potvrđuju da za potrebe općeg sustava povlastica („GSP”) obje stranke primjenjuju slična pravila o podrijetlu sa sljedećim općim načelima:

(a)

definicija pojma „proizvodi s podrijetlom” na temelju istih kriterija;

(b)

odredbe za regionalnu kumulaciju podrijetla;

(c)

odredbe za primjenu kumulacije na materijale koji su podrijetlom, u smislu njihovih pravila o podrijetlu u okviru GSP-a, iz Unije, Švicarske, Norveške ili Turske;

(d)

odredbe za opće odstupanje za materijale bez podrijetla;

(e)

odredbe za neizmijenjenost proizvoda iz zemlje korisnice;

(f)

odredbe za izdavanje ili sastavljanje zamjenskih dokaza o podrijetlu;

(g)

zahtjev u vezi s upravnom suradnjom s nadležnim tijelima u zemljama korisnicama u pogledu dokazâ o podrijetlu.

2.

Unija i Švicarska priznaju da materijali s podrijetlom, u smislu njihovih pravila o podrijetlu u okviru GSP-a, iz Unije, Švicarske, Norveške ili Turske, stječu podrijetlo zemlje korisnice GSP-a jedne ili druge stranke ako se u toj zemlji korisnici materijali podvrgavaju obradi ili preradi koja nadilazi postupke koji se smatraju obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom. Ovaj podstavak primjenjuje se na materijale podrijetlom iz Norveške i Turske ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 15. odnosno stavku 16.

Carinska tijela država članica Unije i carinska tijela Švicarske uzajamno osiguravaju odgovarajuću upravnu suradnju, a posebno za potrebe naknadne provjere dokazâ o podrijetlu u pogledu materijala iz prvog podstavka. Primjenjuju se odredbe o upravnoj suradnji utvrđene u Protokolu br. 3 uz Sporazum od 22. srpnja 1972. između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije.

Ovaj stavak ne primjenjuju se na proizvode iz poglavlja od 1. do 24. Harmoniziranog sustava nazivlja i brojčanog označivanja robe, koji je donijela organizacija uspostavljena Konvencijom o Vijeću za carinsku suradnju, sastavljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950.

3.

Unija i Švicarska obvezuju se da će prihvatiti zamjenske dokaze o podrijetlu u obliku zamjenskih potvrda o podrijetlu obrazac „Form A” („zamjenske potvrde”) koje su izdala carinska tijela druge stranke i zamjenske izjave o podrijetlu koje su sastavili ponovni pošiljatelji druge stranke registrirani u tu svrhu.

Svaka stranka može, u skladu sa svojim zakonodavstvom, ocijeniti prihvatljivost za povlašteno postupanje proizvoda obuhvaćenih zamjenskim dokazima o podrijetlu.

4.

Svaka stranka osigurava da su prije izdavanja ili sastavljanja zamjenskog dokaza o podrijetlu ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

zamjenski dokazi o podrijetlu mogu se izdati ili sastaviti samo ako su izvorni dokazi o podrijetlu izdani ili sastavljeni u skladu sa zakonodavstvom koje se primjenjuje u Uniji ili Švicarskoj;

(b)

zamjenski dokaz o podrijetlu ili više njih može zamijeniti dokaz o podrijetlu ili zamjenski dokaz o podrijetlu u svrhu slanja svih ili pojedinih proizvoda obuhvaćenih izvornim dokazom o podrijetlu iz jedne stranke u drugu stranku samo ako proizvodi nisu pušteni u slobodan promet u prvonavedenoj stranci;

(c)

proizvodi moraju ostati pod carinskim nadzorom na području stranke koja ih ponovno šalje i ne smiju biti izmijenjeni, na bilo koji način preoblikovani ili podvrgnuti postupcima osim onima koji su potrebni kako bi se očuvali u istom stanju („načelo neizmijenjenosti”);

(d)

kada su proizvodi stekli status proizvoda s podrijetlom na temelju odstupanja od pravila o podrijetlu koje je odobrila stranka, ne smiju se izdati ili sastaviti zamjenski dokazi o podrijetlu ako se proizvodi ponovno šalju drugoj stranci;

(e)

carinska tijela mogu izdati zamjenske dokaze o podrijetlu ili ih mogu sastaviti ponovni pošiljatelji ako su proizvodi koji se trebaju ponovno poslati na područje druge stranke stekli status proizvoda s podrijetlom regionalnom kumulacijom;

(f)

carinska tijela mogu izdati zamjenske dokaze o podrijetlu ili ih mogu sastaviti ponovni pošiljatelji ako za proizvode koji se trebaju ponovno poslati na područje druge stranke, stranka koja ih ponovno šalje nije odobrila povlašteno postupanje.

5.

Za potrebe stavka 4. točke (c) primjenjuje se sljedeće:

(a)

ako ima razloga za sumnju u pogledu usklađenosti s načelom neizmijenjenosti, carinska tijela stranke konačnog odredišta mogu od deklaranta zahtijevati da pruži dokaz o usklađenosti s tim načelom, s pomoću bilo kojeg sredstva;

(b)

na zahtjev ponovnog pošiljatelja carinska tijela stranke koja ponovno šalje proizvode potvrđuju da su proizvodi bili pod stalnim carinskim nadzorom dok su se nalazili na području te stranke i da za vrijeme njihova skladištenja na području te stranke carinska tijela nisu dala nikakvo odobrenje za izmjenu, preoblikovanje na bilo koji način, ili podvrgavanje postupcima osim onima koji su potrebni da se očuvaju u istom stanju;

(c)

ako je zamjenski dokaz zamjenska potvrda, carinska tijela stranke konačnog odredišta ne smiju zahtijevati potvrdu o nemanipulaciji za razdoblje tijekom kojeg su se proizvodi nalazili u drugoj stranci.

6.

Svaka stranka osigurava sljedeće:

(a)

ako zamjenski dokazi o podrijetlu odgovaraju izvornim dokazima o podrijetlu koji su izdani ili sastavljeni u zemlji korisnici GSP-a Unije i GSP-a Švicarske, carinska tijela država članica Unije i carinska tijela Švicarske uzajamno osiguravaju odgovarajuću upravnu suradnju za potrebe naknadne provjere tih zamjenskih dokaza o podrijetlu. Na zahtjev stranke konačnog odredišta, carinska tijela stranke koja ponovno šalje proizvod pokreću i prate postupak naknadne provjere odgovarajućih izvornih dokaza o podrijetlu;

(b)

ako zamjenski dokazi o podrijetlu odgovaraju izvornim dokazima o podrijetlu koje je izdala ili sastavila zemlja koja je isključiva korisnica GSP-a stranke konačnog odredišta, ta stranka provodi postupak naknadne provjere izvornih dokaza o podrijetlu u suradnji sa zemljom korisnicom. Kako bi carinska tijela stranke konačnog odredišta mogla provesti postupak naknadne provjere, carinska tijela stranke koja ponovno šalje proizvod osiguravaju izvorne dokaze o podrijetlu koji odgovaraju zamjenskim dokazima o podrijetlu podvrgnutima provjeri ili, prema potrebi, preslike izvornih dokaza o podrijetlu koji odgovaraju zamjenskim dokazima o podrijetlu podvrgnutima provjeri.

7.

Svaka stranka osigurava sljedeće:

(a)

u gornjem desnom polju svake zamjenske potvrde navodi se ime zemlje posrednice koja ponovno šalje proizvod i u kojoj je zamjenska potvrda izdana;

(b)

polje 4 sadržava riječi „replacement certificate” ili „certificat de remplacement” te datum izdavanja izvorne potvrde o podrijetlu obrazac „Form A” i njezin serijski broj;

(c)

ime/naziv ponovnog pošiljatelja navodi se u polju 1;

(d)

ime/naziv konačnog primatelja može se navesti u polju 2;

(e)

svi podaci o ponovno poslanim proizvodima koji su navedeni u izvornoj potvrdi prenose se u polja od 3 do 9;

(f)

upućivanja na račun ponovnog uvoznika mogu se navesti u polju 10;

(g)

carinsko tijelo koje je izdalo zamjensku potvrdu ovjerava polje 11. Odgovornost tog tijela ograničena je na izdavanje zamjenske potvrde. Podaci u polju 12 o zemlji podrijetla i zemlji konačnog odredišta preuzimaju se iz izvorne potvrde o podrijetlu obrazac „Form A”. Ponovni pošiljatelj potpisuje potvrdu o podrijetlu u polju 12. Ponovni pošiljatelj koji se u dobroj vjeri potpisao u polju 12 nije odgovoran za točnost podataka navedenih u izvornoj potvrdi o podrijetlu obrazac „Form A”;

(h)

carinsko tijelo od kojeg se zahtijeva izdavanje zamjenske potvrde u izvornoj potvrdi o podrijetlu obrazac „Form A” bilježi mase, brojeve i vrstu proizvoda koji se prosljeđuju te u njoj navodi serijske brojeve svake odgovarajuće zamjenske potvrde. Ono najmanje tri godine čuva zahtjev za zamjensku potvrdu i izvornu potvrdu o podrijetlu obrazac „Form A”;

(i)

zamjenske potvrde o podrijetlu sastavljaju se na engleskom ili francuskom jeziku.

8.

Svaka stranka osigurava sljedeće:

(a)

na svakoj zamjenskoj izjavi o podrijetlu ponovni pošiljatelj navodi:

1.

sve podatke o ponovno poslanim proizvodima preuzete iz izvornog dokaza o podrijetlu;

2.

datum sastavljanja izvornog dokaza o podrijetlu;

3.

podatke o izvornom dokazu o podrijetlu, uključujući, prema potrebi, informacije o kumulaciji koja se primjenjuje na robu obuhvaćenu izjavom o podrijetlu;

4.

ime/naziv, adresu i broj registriranog izvoznika ponovnog pošiljatelja;

5.

ime/naziv i adresu primatelja u Uniji ili u Švicarskoj;

6.

datum i mjesto sastavljanja izjave o podrijetlu ili izdavanja potvrde o podrijetlu;

(b)

svaka zamjenska izjava o podrijetlu označava se kao „Replacement statement” ili „Attestation de remplacement”;

(c)

ponovni pošiljatelji registrirani u elektroničkom sustavu samocertifikacije podrijetla od strane izvoznika, tj. sustavu registriranih izvoznika (sustav REX), sastavljaju zamjenske izjave o podrijetlu bez obzira na vrijednost proizvoda s podrijetlom sadržanih u izvornoj pošiljci;

(d)

ako se zamjenjuje dokaz o podrijetlu, ponovni pošiljatelj na izvornom dokazu o podrijetlu navodi sljedeće:

1.

datum izdavanja zamjenske izjave o podrijetlu ili više njih i količine robe koje su njome ili njima obuhvaćene;

2.

ime/naziv i adresu ponovnog pošiljatelja;

3.

ime/naziv i adresu jednog ili više primatelja u Uniji ili u Švicarskoj;

(e)

izvorna izjava o podrijetlu označava se riječju „Replaced” ili riječju „Remplacé”;

(f)

zamjenska izjava o podrijetlu vrijedi dvanaest mjeseci od datuma njezina sastavljanja;

(g)

zamjenske izjave o podrijetlu sastavljaju se na engleskom ili francuskom jeziku.

9.

Ponovni pošiljatelj čuva izvorne dokaze o podrijetlu i preslike zamjenskih dokaza o podrijetlu najmanje tri godine od kraja kalendarske godine u kojoj su zamjenski dokazi o podrijetlu izdani ili sastavljeni.

10.

Stranke su suglasne podijeliti troškove sustava REX u skladu s načinima suradnje koje moraju utvrditi nadležna tijela stranaka.

11.

Sva sporna pitanja između stranaka koja proizlaze iz tumačenja ili primjene ovog Sporazuma rješavaju se isključivo bilateralnim pregovorima između stranaka. Ako bi sporna pitanja mogla utjecati na interese Norveške i/ili Turske, s tim se zemljama provodi savjetovanje.

12.

Stranke mogu u bilo kojem trenutku izmijeniti ovaj Sporazum međusobnim dogovorom u pisanom obliku. Stranke započinju savjetovanje u vezi s mogućim izmjenama ovog Sporazuma na zahtjev jedne od stranaka. Ako bi izmjene mogle utjecati na interese Norveške i/ili Turske, s tim se zemljama provodi savjetovanje. Takve izmjene stupaju na snagu na zajednički dogovoren datum nakon što se stranke međusobno obavijeste o ispunjenju svojih unutarnjih zahtjeva.

13.

U slučaju ozbiljnih sumnji u pogledu pravilnog funkcioniranja ovog Sporazuma, svaka od stranaka može suspendirati njegovu primjenu pod uvjetom da je o tome pisanim putem obavijestila drugu stranku tri mjeseca unaprijed.

14.

Ovaj Sporazum može otkazati svaka od stranaka pod uvjetom da je o tome pisanim putem obavijestila drugu stranku tri mjeseca unaprijed.

15.

Stavak 2. prvi podstavak primjenjuje se na materijale podrijetlom iz Norveške samo ako su stranke sklopile sličan sporazum s Norveškom i međusobno se obavijestile o ispunjenju tog uvjeta.

16.

Stavak 2. prvi podstavak primjenjuje se na materijale podrijetlom iz Turske (3) samo ako su stranke sklopile sličan sporazum s Turskom i međusobno se obavijestile o ispunjenju tog uvjeta.

17.

Od stupanja na snagu Sporazuma između Švicarske i Turske u skladu sa stavkom 2. prvim podstavkom ovog Sporazuma te podložno reciprocitetu od strane Turske, svaka stranka može predvidjeti da se zamjenski dokazi o podrijetlu, za proizvode koji sadržavaju materijale podrijetlom iz Turske i koji su prerađeni u okviru dvostrane kumulacije u zemljama korisnicama GSP-a, mogu izdati ili sastaviti u strankama.

18.

Ovaj Sporazum stupa na snagu na zajednički dogovoren datum nakon što se Unija i Švicarska međusobno obavijeste o završetku unutarnjih postupaka za donošenje koji su potrebni. Od tog datuma on zamjenjuje Sporazum u obliku razmjene pisama između zajednice i svake od država EFTA-e koja dodjeljuje carinske povlastice po GSP-u (Norveška i Švicarska), pod uvjetom da se s robom podrijetlom iz Norveške ili Švicarske po dolasku na carinsko područje Zajednice postupa kao s robom koja sadrži sastojke podrijetlom iz Zajednice potpisan 14. prosinca 2000. (4)

Bio bih Vam zahvalan ako biste potvrdili da je Vaša Vlada suglasna s gore navedenim.

Čast mi je predložiti, ako je gore navedeno prihvatljivo Vašoj Vladi, da ovo pismo i Vaša potvrda zajedno predstavljaju sporazum između Europske unije i Švicarske Konfederacije.”.

Mogu Vas obavijestiti da je moja Vlada suglasna sa sadržajem Vašeg pisma.

S poštovanjem

Geschehen zu Brüssel am

Fait à Bruxelles, le

Fatto a Bruxelles, addì

Съставено в Брюксел на

Hecho en Bruselas, el

V Bruselu dne

Udfærdiget i Bruxelles, den

Brüssel,

Έγινε στις Βρυξέλλες, στις

Done at Brussels,

Sastavljeno u Bruxellesu

Briselē,

Priimta Briuselyje,

Kelt Brüsszelben,

Magħmul fi Brussell,

Gedaan te Brussel,

Sporządzono w Brukseli, dnia

Feito em Bruxelas,

Întocmit la Bruxelles,

V Bruseli

V Bruslju,

Tehty Brysselissä

Utfärdat i Bryssel den

Image

Für die Schweizerische Eidgenossenschaft

Pour la Confédération suisse

Per la Confederazione Svizzera

За Конфедерация Швейцария

Por la Confederación Suiza

Za Švýcarskou konfederaci

For Det Schweiziske Forbund

Šveitsi Konföderatsiooni nimel

Για την Ελβετική Συνομοσπονδία

For the Swiss Confederation

Za Švicarsku Konfederaciju

Šveices Konfederācijas vārdā –

Šveicarijos Konfederacijos vardu

A Svájci Államszövetség részéről

Għall-Konfederazzjoni Svizzera

Voor de Zwitserse Bondsstaat

W imieniu Konfederacji Szwajcarskiej

Pela Confederação Suíça

Pentru Confederația Elvețiană

Za Švajčiarsku konfederáciu

Za Švicarsko konfederacijo

Sveitsin valaliiton puolesta

För Schweiziska edsförbundet

Image


(1)  Unija je ispunila taj uvjet objavljivanjem Obavijesti Komisije u skladu s člankom 85. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 o provedbi odredaba Carinskog zakonika Zajednice kojom se sustav dvostrane kumulacije uveden tim člankom proširuje na Tursku (SL C 134, 15.4.2016., str. 1.).

(2)  SL L 38, 8.2.2001., str. 25.

(3)  Unija je ispunila taj uvjet objavljivanjem Obavijesti Komisije u skladu s člankom 85. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 o provedbi odredaba Carinskog zakonika Zajednice kojom se sustav dvostrane kumulacije uveden tim člankom proširuje na Tursku (SL C 134, 15.4.2016., str. 1.).

(4)  SL L 38, 8.2.2001., str. 25.


UREDBE

29.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 25/12


PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) 2019/132

od 28. siječnja 2019.

o provedbi Uredbe (EU) br. 101/2011 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Tunisu

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 101/2011 od 4. veljače 2011. o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Tunisu (1), a posebno njezin članak 12.,

uzimajući u obzir prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,

budući da:

(1)

Vijeće je 4. veljače 2011. donijelo Uredbu (EU) br. 101/2011.

(2)

Na temelju preispitivanja popisa navedenog u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 101/2011 unos za jednu osobu trebalo bi ukloniti.

(3)

Prilog I. Uredbi (EU) br. 101/2011 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog I. Uredbi (EU) br. 101/2011 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. siječnja 2019.

Za Vijeće

Predsjednik

P. DAEA


(1)  SL L 31, 5.2.2011., str. 1.


PRILOG

Prilog I. Uredbi (EU) br. 101/2011 unos 28. (Mohamed Marwan Ben Ali Ben Mohamed MABROUK) briše se.


29.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 25/14


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/133

оd 28. siječnja 2019.

o izmjeni Uredbe (EU) 2015/640 u vezi s uvođenjem novih dodatnih specifikacija u pogledu plovidbenosti

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1139 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2018. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa, i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 216/2008 (1), a posebice njezin članak 17. stavak 1. točku (h),

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EU) 2015/640 (2) utvrđuju se dodatni zahtjevi u pogledu plovidbenosti zrakoplova, čiji je projekt već certificiran. Ti su dodatni zahtjevi u pogledu plovidbenosti potrebni za potporu kontinuiranoj plovidbenosti i poboljšanjima sigurnosti. Naime, kada Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa („Agencija”) ažurira certifikacijske specifikacije („CS”) koje je izdala na temelju članka 76. stavka 3. Uredbe (EU) 2018/1139 kako bi one i dalje bile svrsishodne, ne zahtijeva se da zrakoplov čiji je projekt već certificiran bude u skladu s ažuriranom verzijom CS-a ako je u proizvodnji ili u uporabi.

(2)

Stoga, kako bi se u Europi održala visoka razina sigurnosti zračnog prometa i zahtjeva u pogledu zaštite okoliša, bit će možda potrebno propisati obvezu usklađenosti zrakoplova s dodatnim zahtjevima u pogledu plovidbenosti koje Agencija u vrijeme certificiranja projekta nije zahtijevala jer u to vrijeme nisu bili uključeni u relevantni CS. Ova izmjena Uredbe (EU) 2015/640 odnosi se na tri razvoja CS-a.

(3)

Prvo, zajedničke zrakoplovne vlasti (JAA) 1989. su uvele nove projektne standarde za dinamičke uvjete sjedala za putnike i kabinsko osoblje u velikim zrakoplovima, čime je poboljšana njihova zaštita. Tim se standardima htjelo umanjiti rizik od ozljede ili smrti u slučaju prisilnog slijetanja. Preneseni su u certifikacijske specifikacije Agencije za velike zrakoplove (CS-25), ali primjenjuju se samo na velike zrakoplove za koje je zahtjev za certificiranje projekta podnesen nakon 1989. Budući da određeni veliki zrakoplovi možda neće udovoljavati tim standardima, trebalo bi uvesti dodatne specifikacije u pogledu plovidbenosti. Uzimajući u obzir prirodu i rizik operacija s velikim zrakoplovima, održavajući pritom visoku i ujednačenu razinu sigurnosti civilnog zračnog prometa u Uniji, smatra se da je razmjerno i ekonomično uvesti navedene dodatne specifikacije u pogledu plovidbenosti samo za velike zrakoplove novoproizvedene na temelju projekta koji je Agencija već certificirala. Te dodatne specifikacije u pogledu plovidbenosti ne bi se trebale primjenjivati na sjedala za letačku posadu ni na sjedala u zrakoplovima manjeg putničkog kapaciteta kojima se na zahtjev izvode neredovite komercijalne operacije zračnog prijevoza jer se to ne smatra ni razmjernim ni ekonomičnim.

(4)

Drugo, Agencija je 2009. u certifikacijske specifikacije za velike zrakoplove (CS-25, izmjena 6) uvela nove standarde o gorivosti materijala za toplinsku odnosno zvučnu izolaciju, čime su poboljšane određene karakteristike izolacijskih materijala ugrađenih u trup kako bi se otežalo širenje i prodiranje vatre. Ti novi standardi o gorivosti primjenjuju se samo na velike zrakoplove za koje je zahtjev za certificiranje projekta podnesen nakon 2009. Budući da određeni veliki zrakoplovi možda neće udovoljavati tim standardima, trebalo bi uvesti dodatne specifikacije u pogledu plovidbenosti. Uzimajući u obzir prirodu i rizik operacija s velikim zrakoplovima, održavajući pritom visoku i ujednačenu razinu sigurnosti civilnog zračnog prometa u Uniji, smatra se da je, kako bi se umanjio rizik od širenja vatre, razmjerno i ekonomično uvesti dodatne specifikacije u pogledu plovidbenosti za velike zrakoplove novoproizvedene na temelju projekta koji je Agencija već certificirala. Te dodatne specifikacije u pogledu plovidbenosti trebale bi se primjenjivati i na velike zrakoplove koji su u vrijeme zamjene materijala za toplinsku odnosno zvučnu izolaciju već u upotrebi. Konačno, dodatne specifikacije u pogledu plovidbenosti kojima se umanjuje rizik od prodiranja vatre u zrakoplov uslijed nesreće trebale bi se uvesti za velike zrakoplove kojima se može prevesti najmanje 20 putnika, a primjenjivati bi se trebale samo za zrakoplove novoproizvedene na temelju projekta koji je Agencija već certificirala.

(5)

Treće, kako bi se postupno umanjio učinak koji na okoliš ima halon koji se nalazi u protupožarnoj opremi, Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) izdala je nove standarde tako što je izmijenila Prilog 6. ICAO-a, što se primjenjuje od 15. prosinca 2011. Kako bi se ti standardi poštovali, dodatne specifikacije u pogledu plovidbenosti trebale bi se uvesti za novoproizvedene velike zrakoplove i velike helikoptere čiji je projekt Agencija već certificirala na temelju certifikacijskih specifikacija kojima je dopuštena uporaba halona kao odgovarajućeg agensa.

(6)

Uredbu Komisije (EU) 2015/640 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom temelje se na mišljenjima Agencije u skladu s člankom 76. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1139.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 127. stavkom 3. Uredbe (EU) 2018/1139,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) 2015/640 mijenja se kako slijedi:

(1)

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

„veliki zrakoplov” znači zrakoplov koji u svojoj osnovi certifikacije ima certifikacijske specifikacije za velike zrakoplove „CS-25” ili jednakovrijedne;”;

(b)

dodaju se točke (c) i (d) kako slijedi:

„(c)

„veliki helikopter” znači helikopter koji u svojoj osnovi certifikacije ima certifikacijske specifikacije za velike rotokoptere „CS-29” ili jednakovrijedne;

(d)

„zrakoplov manjeg putničkog kapaciteta” znači zrakoplov u kojem najveći operativni broj putničkih sjedala ne nadilazi nešto od sljedećeg:

(1)

19 sjedala, ili;

(2)

trećinu maksimalnog kapaciteta putničkih sjedala zrakoplova certificiranog tipa, kako je navedeno u listi podataka certifikata tipa (TCDS) zrakoplova, pod uvjetom da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

ukupan broj putničkih sjedala koje se može zauzeti tijekom taksiranja, polijetanja ili slijetanja nije veći od 100 po palubi;

(b)

najveći operativni broj putničkih sjedala tijekom taksiranja, polijetanja ili slijetanja ni u jednoj pojedinoj zoni omeđenoj parovima izlaza za nuždu (isto tako, ni u kojoj krajnjoj zoni) ne nadilazi trećinu zbroja dopuštenih putničkih sjedala za parove izlaza za nuždu koji omeđuju tu zonu (uzimajući podatak o dopuštenom broju putničkih sjedala za svaki par izlaza za nuždu kako je definirano primjenjivom osnovom certifikacije zrakoplova). Za potrebe utvrđivanja poštovanja tog ograničenja za zone, ako je riječ o zrakoplovu čiji su izlazi za nuždu deaktivirani, smatra se da su svi izlazi za nuždu u funkciji.”.

(2)

Prilog I. (dio-26) mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. siječnja 2019.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 212, 22.8.2018., str. 1.

(2)  Uredba Komisije (EU) 2015/640 оd 23. travnja 2015. o dodatnim specifikacijama u pogledu plovidbenosti za određenu vrstu operacija i o izmjeni Uredbe (EU) br. 965/2012 (SL L 106, 24.4.2015., str. 18.).


PRILOG

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(1)

tablica sadržaja zamjenjuje se sljedećim:

„SADRŽAJ:

PODDIO A – OPĆE ODREDBE

26.10 Nadležno tijelo

26.20 Privremeno neispravna oprema

26.30 Dokazivanje sukladnosti

PODDIO B – VELIKI ZRAKOPLOVI

26.50 Sjedala, ležajevi, sigurnosni pojasevi i uprtači

26.60 Prisilno slijetanje – dinamički uvjeti

26.100 Položaj izlaza za nuždu

26.105 Pristup izlazima za nuždu

26.110 Oznake izlaza za nuždu

26.120 Unutarnje osvjetljenje za hitne slučajeve i rad osvjetljenja u hitnim slučajevima

26.150 Unutrašnjost odjeljka

26.155 Gorivost zaštitnog materijala odjeljka za teret

26.156 Materijali za toplinsku ili zvučnu izolaciju

26.160 Zaštita od požara u sanitarnom čvoru

26.170 Aparati za gašenje požara

26.200 Zvučno upozorenje za stajni trap

26.250 Sustavi za rad vrata odjeljka pilotske kabine – jedna osoba onesposobljena

PODDIO C – VELIKI HELIKOPTERI

26.400 Aparati za gašenje požara”;

(2)

umeće se točka 26.60:

26.60 Prisilno slijetanje – dinamički uvjeti

Operateri velikih zrakoplova korištenih u komercijalnom zračnom prijevozu putnika čiji je tip certificiran najranije 1. siječnja 1958., a za koje je pojedina svjedodžba o plovidbenosti prvi put izdana najranije 18. veljače 2021. za svaki tip konfiguracije sjedala odobrenih za zauzimanje tijekom taksiranja, uzlijetanja ili slijetanja dokazuju da je osoba u sjedalu zaštićena od sila koje nastaju u uvjetima prisilnog slijetanja. To se dokazuje na jedan od sljedećih načina:

(a)

prolaskom na dinamičkom ispitivanju;

(b)

analizom kojom se, na temelju dinamičkog ispitivanja sličnog tipa konfiguracije sjedala, dokazuje da je razina sigurnosti ekvivalentna.

Obveza utvrđena prvim stavkom ne primjenjuje se na sljedeća sjedala:

(a)

sjedala za letačku posadu;

(b)

sjedala u zrakoplovima manjeg putničkog kapaciteta koji služe samo za neredovite komercijalne operacije zračnog prijevoza koje se izvode na zahtjev.”;

(3)

umeće se točka 26.156:

26.156 Materijali za toplinsku ili zvučnu izolaciju

Operateri velikih zrakoplova koji se koriste u komercijalnom zračnom prijevozu, a čiji je tip certificiran najranije 1. siječnja 1958., osiguravaju sljedeće:

(a)

kad je riječ o zrakoplovima za koje je prva pojedina svjedodžba o plovidbenosti izdana prije 18. veljače 2021., a kada se novim materijalima za toplinsku ili zvučnu izolaciju postojeći zamjenjuju najranije 18. veljače 2021., ti novi materijali otporni su na širenje vatre i sprječavaju ili smanjuju rizik od širenja vatre u zrakoplovu;

(b)

kad je riječ o zrakoplovima za koje je prva pojedina svjedodžba o plovidbenosti izdana najranije 18. veljače 2021., materijali za toplinsku i zvučnu izolaciju otporni su na širenje vatre i sprječavaju ili smanjuju rizik od širenja vatre u zrakoplovu;

(c)

kad je riječ o zrakoplovima za koje je prva pojedina svjedodžba o plovidbenosti izdana najranije 18. veljače 2021., a kapaciteta su barem 20 putnika, materijali za toplinsku i zvučnu izolaciju (uključujući sredstva njihova pričvršćivanja u trup) ugrađeni u donjoj polovini zrakoplova otporni su na prodiranje vatre i sprječavaju ili smanjuju rizik prodiranja vatre u zrakoplov uslijed nesreće te osiguravaju da se u kabini može preživjeti da bi se stigao evakuirati zrakoplov.”;

(4)

umeće se točka 26.170:

26.170 Aparati za gašenje požara

Operateri velikih zrakoplova osiguravaju da se u sljedećim aparatima kao sredstvo za gašenje požara ne koristi halon:

(a)

ugrađenim aparatima za gašenje pri mjestu za bacanje maramica, papira ili otpada u svakom sanitarnom čvoru u velikim zrakoplovima za koje je prva pojedina svjedodžba o plovidbenosti izdana najranije 18. veljače 2020.;

(b)

prenosivim aparatima za gašenje požara u velikim zrakoplovima za koje je prva pojedina svjedodžba o plovidbenosti izdana najranije 18. svibnja 2019.”;

(5)

dodaje se sljedeći poddio C:

PODDIO C – VELIKI HELIKOPTERI

26.400 Aparati za gašenje požara

Operateri velikih helikoptera osiguravaju da se u sljedećim aparatima kao sredstvo za gašenje požara ne koristi halon:

(a)

ugrađenim aparatima za gašenje pri mjestu za bacanje maramica, papira ili otpada u svakom sanitarnom čvoru u velikim helikopterima za koje je pojedina svjedodžba o plovidbenosti prvi put izdana najranije 18. veljače 2020.;

(b)

prenosivim aparatima za gašenje požara u velikim helikopterima za koje je pojedina svjedodžba o plovidbenosti prvi put izdana najranije 18. svibnja 2019.”.


ODLUKE

29.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 25/19


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2019/134

od 21. siječnja 2019.

o stajalištu koje treba zauzeti, u ime Europske unije, u okviru Zajedničkog odbora EGP-a o izmjeni Priloga IX. (Financijske usluge) Sporazumu o EGP-u

(Tekst značajan za EGP)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. u vezi s člankom 218. stavkom 9.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2894/94 od 28. studenoga 1994. o rješenjima za provedbu Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru (1), a posebno njezin članak 1. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (2) („Sporazum o EGP-u”) stupio je na snagu 1. siječnja 1994.

(2)

Na temelju članka 98. Sporazuma o EGP-u Zajednički odbor EGP-a može odlučiti izmijeniti, među ostalim, Prilog IX. tom sporazumu, koji sadržava odredbe o financijskim uslugama.

(3)

Uredbu (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3) treba uključiti u Sporazum o EGP-u.

(4)

Prilog IX. Sporazumu o EGP-u trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Stajalište Unije u okviru Zajedničkog odbora EGP-a trebalo bi se stoga temeljiti na priloženom nacrtu odluke,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru Zajedničkog odbora EGP-a o predloženoj izmjeni Priloga IX. (Financijske usluge) Sporazumu o EGP-u temelji se na nacrtu odluke Zajedničkog odbora EGP-a priloženom ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 21. siječnja 2019.

Za Vijeće

Predsjednica

F. MOGHERINI


(1)  SL L 305, 30.11.1994., str. 6.

(2)  SL L 1, 3.1.1994., str. 3.

(3)  Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012, SL L 257, 28.8.2014., str. 1.


NACRT

ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-a br. …

оd …

o izmjeni Priloga IX. (Financijske usluge) Sporazumu o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru („Sporazum o EGP-u”), a posebno njegov članak 98.,

budući da:

(1)

Uredbu (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (1), kako je ispravljena u SL L 349, 21.12.2016., str. 8., treba uključiti u Sporazum o EGP-u.

(2)

Prilog IX. Sporazumu o EGP-u trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Prilog IX. Sporazumu o EGP-u mijenja se kako slijedi:

1.

U točkama 16.b (Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća) i 31.ba (Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća) dodaje se sljedeća alineja:

„—

32014 R 0909: Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.), kako je ispravljena u SL L 349, 21.12.2016., str. 8.”.

2.

U točki 29.f (Uredba (EU) br. 236/2012 Europskog parlamenta i Vijeća) dodaje se sljedeće:

„kako je izmijenjena:

32014 R 0909: Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.), kako je ispravljena u SL L 349, 21.12.2016., str. 8.”.

3.

Iza točke 31.bea (Provedbena uredba Komisije (EU) br. 594/2014) umeće se sljedeća točka:

„31.bf

32014 R 0909: Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.), kako je ispravljena u SL L 349, 21.12.2016., str. 8.

Za potrebe ovog Sporazuma odredbe Uredbe sadržavaju sljedeće prilagodbe:

(a)

neovisno o odredbama Protokola 1 uz ovaj Sporazum, i ako nije drukčije predviđeno u ovom Sporazumu, pojmovi „država članica/države članice” i „nadležna tijela” tumače se tako da uključuju, uz njihovo značenje u skladu s Uredbom, države EFTA-e odnosno njihova nadležna tijela;

(b)

upućivanja na „članove ESSB-a” ili na „središnje banke” tumače se tako da uključuju, uz njihovo značenje u skladu s Uredbom, središnje banke država EFTA-e;

(c)

Lihtenštajn može dopustiti središnjim depozitorijima vrijednosnih papira treće zemlje koji već pružaju usluge iz članka 25. stavka 2. financijskim posrednicima u Lihtenštajnu ili koji su već osnovali podružnicu u Lihtenštajnu da i dalje pružaju usluge iz članka 25. stavka 2. tijekom razdoblja od najdulje pet godina nakon datuma stupanja na snagu Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. …/… od … [ove Odluke];

(d)

u članku 1. stavku 3. riječi „prava Unije” zamjenjuju se riječima „Sporazuma o EGP-u”;

(e)

u članku 12. stavku 3. riječi „valute Unije” zamjenjuju se riječima „službene valute ugovornih stranaka Sporazuma o EGP-u”;

(f)

u članku 13. i članku 14. stavku 1. prvom podstavku iza riječi „relevantna tijela” umeću se riječi „Nadzorno tijelo EFTA-e”;

(g)

u članku 19. stavku 3., članku 33. stavku 3., članku 49. stavku 4., članku 52. stavku 2. i članku 53. stavku 3. riječi „ESMA-i koja” zamjenjuju se riječima „ESMA-i. ESMA ili, prema potrebi, Nadzorno tijelo EFTA-e”;

(h)

u članku 24. stavku 5.:

i.

u prvom i drugom podstavku iza riječi „ESMA-i” dodaju se riječi „te, kada je riječ o državi EFTA-e, Nadzornom tijelu EFTA-e”;

ii.

u trećem podstavku riječi „ESMA-i koja” zamjenjuju se riječima „ESMA-i. ESMA ili, prema potrebi, Nadzorno tijelo EFTA-e”;

(i)

u članku 34. stavku 8. riječi „pravila Unije o tržišnom natjecanju” zamjenjuju se riječima „pravila o tržišnom natjecanju koja se primjenjuju na temelju Sporazuma o EGP-u”;

(j)

u članku 38. stavku 5. riječi „17. rujna 2014.” zamjenjuju se riječima „datum stupanja na snagu Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. …/… od … [ove Odluke]”;

(k)

u članku 49. stavku 1., kada je riječ o državama EFTA-e, riječi „do 18. prosinca 2014.” glase „u roku od tri mjeseca od datuma stupanja na snagu Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. …/… od … [ove Odluke]”;

(l)

u članku 55.:

i.

u stavku 5. riječi „prava Unije” zamjenjuju se riječima „Sporazuma o EGP-u” i u stavku 6. riječi „s pravom Unije” zamjenjuju se riječima „sa Sporazumom o EGP-u”;

ii.

u stavku 6. iza riječi „ESMA” umeću se riječi „ili Nadzorno tijelo EFTA-e, ovisno o slučaju,”;

(m)

u članku 58. stavku 3. i članku 69. stavku 1., kada je riječ o državama EFTA-e, riječi „do 16. prosinca 2014.” glase „u roku od tri mjeseca od datuma stupanja na snagu Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. …/… od … [ove Odluke]”;

(n)

u članku 61. stavku 1. kada je riječ o državama EFTA-e, riječi „do 18. rujna 2016.” glase „u roku od godine dana od datuma stupanja na snagu Odluke Zajedničkog odbora EGP-a br. …/… od … [ove Odluke]”;

(o)

u članku 69. stavcima 2. i 5., kada je riječ o državama EFTA-e, iza riječi „datuma stupanja na snagu” umeću se riječi „u EGP-u”;

(p)

u članku 76., kada je riječ o državama EFTA-e:

i.

u stavcima 4., 5. i 6. iza riječi „stupanja na snagu” umeću se riječi „odluke Zajedničkog odbora EGP-a koja sadržava”;

ii.

u stavku 5. riječi „do 13. lipnja 2017.” zamjenjuju se riječima „u roku od šest mjeseci od datuma stupanja na snagu odluke Zajedničkog odbora EGP-a koja sadržava Direktivu 2014/65/EU i Uredbu (EU) br. 600/2014”;

iii.

u stavku 7. riječi „3. siječnja 2017.” glase „nego što se ti akti primjenjuju u EGP-u”.”

Članak 2.

Vjerodostojni su tekstovi Uredbe (EU) br. 909/2014, kako su ispravljeni u SL L 349, 21.12.2016., str. 8., na islandskom i norveškom jeziku koji se objavljuju u Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske unije.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu […], pod uvjetom da su podnesene sve obavijesti iz članka 103. stavka 1. Sporazuma o EGP-u (*1).

Članak 4.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u Službenog lista Europske unije i u Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

Tajnici Zajedničkog odbora EGP-a


(1)  SL L 257, 28.8.2014., str. 1.

(*1)  [Ustavni zahtjevi nisu navedeni.] [Ustavni su zahtjevi navedeni.]


29.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 25/23


ODLUKA VIJEĆA (ZVSP) 2019/135

od 28. siječnja 2019.

o izmjeni Odluke Vijeća 2011/72/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Tunisu

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 29.,

uzimajući u obzir prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,

budući da:

(1)

Vijeće je 31. siječnja 2011. donijelo Odluku 2011/72/ZVSP (1) o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Tunisu.

(2)

Na temelju preispitivanja Odluke 2011/72/ZVSP mjere ograničavanja trebalo bi produljiti do 31. siječnja 2020., a unos za jednu osobu trebalo bi ukloniti.

(3)

Odluku 2011/72/ZVSP trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odluka 2011/72/ZVSP mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Ova Odluka primjenjuje se do 31. siječnja 2020. Ona se stalno preispituje. Prema potrebi može se produljiti ili izmijeniti ako Vijeće smatra da njezini ciljevi nisu ispunjeni.”.

2.

Prilog se mijenja u skladu s Prilogom ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. siječnja 2019.

Za Vijeće

Predsjednik

P. DAEA


(1)  Odluka Vijeća 2011/72/ZVSP od 31. siječnja 2011. o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Tunisu (SL L 28, 2.2.2011., str. 62.).


PRILOG

U Prilogu Odluci 2011/72/ZVSP unos 28 (Mohamed Marwan Ben Ali Ben Mohamed MABROUK) briše se.


29.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 25/25


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2019/136

od 28. siječnja 2019.

o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru radne skupine za vino osnovane Sporazumom o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana u pogledu obrazaca koje treba upotrebljavati za certifikate za uvoz vinskih proizvoda podrijetlom iz Japana u Europsku uniju i modaliteta u vezi sa samocertificiranjem

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207, u vezi s člankom 218. stavkom 9.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Unija je Sporazum o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana (1) („Sporazum”) sklopila Odlukom Vijeća (EU) 2018/1907 (2). Sporazum stupa na snagu 1. veljače 2019.

(2)

Na temelju članka 2.28. stavka 1. Sporazuma certifikat ovjeren u skladu s japanskim zakonima i drugim propisima, uključujući samocertifikat proizvođača koji je odobrilo nadležno japansko tijelo, smatra se dostatnom potvrdom da su ispunjeni zahtjevi za uvoz i prodaju u Uniji vinskih proizvoda podrijetlom iz Japana iz članaka 2.25., 2.26. ili 2.27. Sporazuma.

(3)

Na temelju članka 2.28. stavka 2. Sporazuma radna skupina za vino treba odlukom utvrditi modalitete za provedbu stavka 1. tog članka, osobito u vezi s obrascima koje treba upotrebljavati te podacima koje treba navesti na certifikatu.

(4)

U članku 2.35. stavku 2. točki (a) Sporazuma predviđeno je da radna skupina za vino treba utvrditi modalitete u vezi sa samocertificiranjem.

(5)

Na temelju članka 2.35. stavka 3. Sporazuma radna skupina za vino treba održati svoj prvi sastanak na datum stupanja na snagu Sporazuma.

(6)

Radna skupina za vino tijekom svojeg prvog sastanka 1. veljače 2019. treba donijeti odluku o obrascima koje treba upotrebljavati kao certifikate za uvoz vinskih proizvoda podrijetlom iz Japana u Uniju i o modalitetima u vezi sa samocertificiranjem kako bi se omogućila učinkovita provedba Sporazuma i time pojednostavnio uvoz vinskih proizvoda podrijetlom iz Japana. Predviđeni obrasci i predviđeni modaliteti u vezi sa samocertificiranjem u skladu su s politikama Unije o olakšavanju trgovine i suradnji s trećim zemljama koje su sklopile sporazume s Unijom s ciljem sprječavanja prijevara.

(7)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru radne skupine za vino.

(8)

Stajalište Unije u okviru radne skupine za vino trebalo bi se stoga temeljiti na priloženom nacrtu Odluke,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru radne skupine za vino na njezinom prvom sastanku temelji se na nacrtu odluke priloženom ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. siječnja 2019.

Za Vijeće

Predsjednik

P. DAEA


(1)  SL L 330, 27.12.2018., str.3.

(2)  Odluka Vijeća (EU) 2018/1907 od 20. prosinca 2018. o sklapanju Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana (SL L 330, 27.12.2018., str.1.).


NACRT

ODLUKA br. 1/2019 RADNE SKUPINE ZA VINO EU – JAPAN

od …

o utvrđivanju obrazaca koje treba upotrebljavati za certifikate za uvoz vinskih proizvoda podrijetlom iz Japana u Europsku uniju i modaliteta u vezi sa samocertificiranjem

RADNA SKUPINA ZA VINO,

uzimajući u obzir Sporazum o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana („Sporazum”), osobito njegove članke 2.28. i 2.35.,

budući da:

(1)

Sporazum o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana stupa na snagu 1. veljače 2019.

(2)

Člankom 22.4. Sporazuma osniva se radna skupina za vino koja je, među ostalim, odgovorna za učinkovitu provedbu i funkcioniranje odjeljka C Sporazuma i Priloga 2.-E Sporazumu.

(3)

Na temelju članka 2.28. stavka 1. Sporazuma certifikat ovjeren u skladu s japanskim zakonima i drugim propisima, uključujući samocertifikat proizvođača koji je odobrilo nadležno japansko tijelo, smatra se dostatnom potvrdom da su ispunjeni zahtjevi za uvoz i prodaju u Uniji vinskih proizvoda podrijetlom iz Japana iz članaka 2.25., 2.26. ili 2.27. Sporazuma.

(4)

Na temelju članka 2.28. stavka 2. točke (a) Sporazuma obrasce koje treba upotrebljavati i podatke koje treba navesti na certifikatima treba donijeti odlukom radne skupine za vino osnovane u skladu s člankom 22.4. Sporazuma.

(5)

Na temelju članka 2.35. stavka 2. točke (a) Sporazuma radna skupina za vino treba donijeti modalitete u vezi sa samocertificiranjem,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Obrazac koji se upotrebljava za certifikate ovjerene u skladu s japanskim zakonima i drugim propisima naveden je u Prilogu I. ovoj Odluci.

2.   Obrazac koji se upotrebljava za samocertifikate proizvođača koje je odobrilo nadležno japansko tijelo naveden je u Prilogu II. ovoj Odluci.

3.   Modaliteti u vezi sa samocertificiranjem proizvođača koje odobrilo nadležno japansko tijelo navedeni su u Prilogu III. ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snaga na dan donošenja.

Za radnu skupinu za vino

[…]


PRILOG I.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG II.

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

Image

Tekst slike

PRILOG III.

Modaliteti u vezi sa samocertificiranjem

1.

Nacionalni institut za istraživanje alkoholnih pića pod nadzorom japanskog Ministarstva financija,

(a)

pojedinačno određuje proizvođače odobrene u Japanu za sastavljanje samocertifikata iz članka 2.28. Sporazuma o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana;

(b)

nadzire i kontrolira odobrene proizvođače; i

(c)

Europsku uniju obavješćuje:

dvaput godišnje u siječnju i srpnju o nazivima i adresama odobrenih proizvođača zajedno s njihovim službenim registracijskim brojevima; i

bez odgode, o svakoj promjeni nazivâ i adresa ili povlačenju bilo kojeg odobrenog proizvođača.

2.

Europska unija bez odgode objavljuje i ažurira nazive i adrese odobrenih proizvođača na popisu naslovljenom „Nadležna tijela, imenovani laboratoriji te odobreni proizvođači i prerađivači vina trećih zemalja za sastavljanje dokumenata VI-1 za uvoz vina u EU” koji je dostupan na službenim internetskim stranicama Europske komisije:

ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/wine/lists/06.pdf


29.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 25/34


ODLUKA (EU) 2019/137 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 23. siječnja 2019.

o odabiru pružatelja mrežnih usluga za portal jedinstvene tržišne infrastrukture Eurosustava (ESMIG) (ESB/2019/2)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 3. stavak 1., članak 12. stavak 1. i članke 17., 18. i 22.,

budući da:

(1)

Portal jedinstvene tržišne infrastrukture Eurosustava (ESMIG) je tehnička komponenta koja se dostavlja kao dio projekta konsolidacije T2-T2S koji objedinjuje pristup izravno povezanih sudionika na tržištu svim tržišnim infrastrukturama koje osigurava Eurosustav. ESMIG će dati takvim sudionicima jednu istu tehničku strukturu za pristup sustavu TARGET2 (T2) uključujući uslugu namire trenutačnih plaćanja u sustavu TARGET (TIPS), sustavu TARGET2-Securities (T2S), sustavu upravljanja kolateralom Eurosustava (ECMS) i moguće drugim uslugama tržišne infrastrukture Eurosustava i aplikacijama.

(2)

Odbora za tržišne infrastrukture je na sastanku koji se održao od 23. do 24. travnja 2018. odlučio da će središnje banke Deutsche Bundesbank, Banco de España, Banque de France i Banca d'Italia (dalje u tekstu „nacionalne središnje banke pružatelji”) provesti potrebne pripreme kako bi osigurale do tri pružatelja mrežnih usluga koji će pružati usluge povezivanja s ESMIG-om te da će središnja banka Banca d'Italia voditi postupak odabira.

(3)

Na tom sastanku, Odbor za tržišne infrastrukture također je odlučio da će središnja banka Banca d'Italia djelovati kao operativna jedinica Eurosustava za postupak odabira. Također je odlučio da će Odbor za tržišne infrastrukture biti odgovoran za određivanje članova komisije za odabir s obzirom na to da će središnje banke Eurosustava biti nadležne i odgovorne za kriterije odabira te ishod odluke komisije za odabir na temelju tih kriterija. Središnja banka Banca d'Italia bila bi odgovorna za pravilno vođenje postupka odabira te bi njezina posebna odgovornost u vezi s postupkom odabira bila odvojena od odgovornosti koje imaju nacionalne središnje banke pružatelji u skladu sa sporazumom između razine 2 i razine 3.

(4)

Cilj postupka odabira je pružateljima mrežnih usluga povjeriti pružanje skupa unaprijed definiranih usluga povezivanja, na temelju kojeg pružatelji mrežnih usluga za ESMIG oblikuju, provode i daju rješenja povezivanja te upravljaju tim rješenjima, koja su namijenjena sigurnoj razmjeni poslovnih informacija između izravno povezanih sudionika na tržištu i tržišnih infrastruktura Eurosustava putem ESMIG-a.

(5)

Na postupak odabira pružatelja mrežnih usluga za ESMIG primjenjuje se Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1) kako je prenesena u nacionalno pravo države članice ovlaštene središnje banke.

(6)

Upravno vijeće imenovalo je središnja banka Banca d'Italia za provođenje postupka odabira za pružatelje mrežnih usluga za ESMIG.

(7)

Središnja banka Banca d'Italia prihvatila je imenovanje te potvrdila svoju spremnost djelovati u skladu s ovom Odlukom,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„Odbor za tržišne infrastrukture” znači upravljačko tijelo, čija je misija pružanje podrške Upravnom vijeću na način da osigurava da se tržišne infrastrukture i platforme Eurosustava u područjima gotovinske namire, namire vrijednosnih papira i upravljanja kolateralom održavaju i dodatno razvijaju u skladu s ciljevima Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) utvrđenih u Ugovoru, poslovnim potrebama ESSB-a, tehnološkim napretkom, kao i regulatornim i nadzornim zahtjevima, povremeno i prema potrebi;

(b)

„pružatelj mrežnih usluga za ESMIG” znači pružatelj mrežnih usluga koji je potpisao ugovor o koncesiji za pružanje usluga povezivanja;

(c)

„usluge povezivanja” znači izravna mrežna veza s ESMIG-om koju izravno povezani sudionik na tržištu zahtijeva od pružatelja mrežnih usluga za ESMIG kako bi se mogao koristiti uslugama tržišne infrastrukture Eurosustava ili obavljati zadaće i odgovornosti s njima u vezi;

(d)

„koncesija” znači pravo koje pružatelju mrežnih usluga odobravaju središnje banke Eurosustava za pružanje skupa unaprijed definiranih usluga povezivanja izravno povezanim sudionicima na tržištu, na temelju kojeg pružatelj mrežnih usluga za ESMIG oblikuje, provodi, daje rješenja povezivanja i upravlja tim rješenjima, koja su namijenjena sigurnoj razmjeni elektroničkih podataka između izravno povezanih sudionika na tržištu i tržišnih infrastruktura Eurosustava putem ESMIG-a;

(e)

„komisija za odabir” znači komisija od tri stručnjaka koju čine dva predstavnika ovlaštene središnje banke (uključujući predsjedatelja) i jednog predstavnika središnje banke Eurosustava, pri čemu je svakog od njih odredio Odbor za tržišne infrastrukture te ih je službeno imenovala ovlaštena središnja banka;

(f)

„središnja banka Eurosustava” znači Europska središnja banka (ESB) ili nacionalna središnja banka države članice čija je valuta euro;

(g)

„sporazum između razine 2 i razine 3” znači sporazum o opskrbi i upravljanju koji su dogovorili Odbor za tržišne infrastrukture i nacionalne središnje banke pružatelji, koji odobrava Upravno vijeće te ga potpisuju središnje banke Eurosustava i nacionalne središnje banke pružatelji. On sadrži dodatne pojedinosti o zadaćama i odgovornostima nacionalnih središnjih banaka pružatelja, Odbora za tržišne infrastrukture i središnjih banaka Eurosustava;

(h)

„izravno povezan sudionik na tržištu” znači svaki subjekt koji je ovlašten za razmjenu elektroničkih podataka s tržišnom infrastrukturom Eurosustava;

(i)

„ovlaštena središnja banka” znači nacionalna središnja banka države članice čija je valuta euro koju imenuje Upravno vijeće za vođenje postupka odabira pružatelja mrežnih usluga za ESMIG te koju središnje banke Eurosustava ovlaste da u njihovo ime i u njihovom interesu potpiše ugovor o koncesiji s odabranim sudionicima;

(j)

„usluge tržišne infrastrukture Euroustava” znači usluge koje pružaju tržišne infrastrukture središnjih banaka Eurosustava, koje se sastoje od usluga sustava TARGET (uključujući usluge T2, usluge namire trenutačnih plaćanja u sustavu TARGET i usluge sustava TARGET2-Securities), usluga sustava upravljanja kolateralom Eurosustava (ECMS) i drugih usluga koje pružaju tržišne infrastrukture Eurosustava, platforme i aplikacije u području gotovinske namire, namire vrijednosnih papira i upravljanja kolateralom;

(k)

„ugovor o koncesiji” znači ugovor u skladu s nacionalnim pravom države članice ovlaštene središnje banke, kako ga predloži Odbor za tržišne infrastrukture i odobri Upravno vijeće, koji određuje uzajamna prava i obveze središnjih banaka Eurosustava i relevantnog pružatelja mrežnih usluga za ESMIG;

(l)

„odabrani sudionik” znači sudionik u postupku odabira za pružatelje mrežnih usluga za ESMIG kojem je dodijeljen ugovor o koncesiji;

(m)

„poziv na nadmetanje” znači obavijest o postupku odabira koju ovlaštena središnja banka objavljuje u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (e);

(n)

„pravila dodjele” znači detaljna pravila koja uređuju postupak odabira, a koja čine sastavni dio dokumentacije za odabir koja se objavljuje;

(o)

„dokumentacija za odabir” znači najava dodjele, poziv na nadmetanje, pravila dodjele te njihove priloge i dodatke;

(p)

„provjera prihvata mreže” znači provjera koju mora obaviti pružatelj mrežnih usluga za ESMIG nakon potpisivanja ugovora o koncesiji, čiji je cilj provjera usklađenosti njegovog ponuđenog rješenja s osnovnim zahtjevima vezano uz funkcionalnost, otpornost i sigurnost;

(q)

„datum početka rada” znači datum kada se prva tržišna infrastruktura Eurosustava počne koristiti uslugama povezivosti za dnevne operacije u nastajanju.

Članak 2.

Ovlaštena središnja banka

1.   Banca d'Italia je središnja banka Eurosustava koju imenuje Upravno vijeće za provođenje postupaka odabira za pružatelje mrežnih usluga za ESMIG i za potpisivanje ugovora o koncesiji s odabranim sudionicima u skladu s ovom Odlukom.

2.   Ovlaštena središnja banka u korist središnjih banaka Eurosustava:

(a)

planira postupak odabira i izrađuje dokumentaciju za odabir i svu relevantnu dokumentaciju u skladu člankom 3. stavkom 2. točkom (b);

(b)

provodi u svoje ime i u svom interesu i interesu središnjih banaka Eurosustava postupak odabira pružatelja mrežnih usluga za ESMIG uz punu suradnju s komisijom za odabir, osiguravajući materijalne i ljudske resurse koji su potrebni kako bi se osigurala usklađenost postupka odabira s nacionalnim pravom svoje države članice;

(c)

u skladu s odlukom komisije za odabir, potpisuje svaki ugovor o koncesiji, sa ukupnim brojem pružatelja mrežnih usluga za ESMIG koji ne premašuje tri u bilo kojem trenutku, u skladu s člankom 4. stavkom 1.;

(d)

predstavlja središnje banke Eurosustava u odnosu na pružatelje mrežnih usluga za ESMIG i druge treće strane te upravlja ugovorima o koncesiji u skladu s člankom 4. stavkom 5.

Članak 3.

Uvjeti odabira i dodjele

1.   Ovlaštena središnja banka provodi postupak odabira pružatelja mrežnih usluga za ESMIG u skladu s Direktivom 2014/23/EU kako je prenesena u nacionalno pravo države članice ovlaštene središnje banke. Ukupan broj pružatelja mrežnih usluga za ESMIG niti u jednom trenutku ne smije biti veći od tri.

2.   Pri provođenju postupka odabira ovlaštena središnja banka osobito poštuje sljedeće uvjete:

(a)

ovlaštena središnja banka provodi otvoreni postupak dodjele koncesija pri čemu svaki zainteresirani gospodarski subjekt može dati ponudu;

(b)

cjelokupnu dokumentaciju za odabir zajednički pripremaju središnje banke Eurosustava i ovlaštena središnja banka te ju odobrava Odbor za tržišne infrastrukture;

(c)

pružatelje mrežnih usluga za ESMIG odabire se na temelju najniže ukupne cijene za standardni skup usluga koje treba pružati skupini izravno povezanih sudionika na tržištu u skladu s modelom koji je odobrio Odbor za tržišne infrastrukture; cjelokupna dokumentacija za odabir objavljuje se na engleskom jeziku. Ovlaštena središnja banka može objaviti poziv na nadmetanje i na svom službenom jeziku. Sudionici u postupku odabira moraju svoje ponude i svu popratnu dokumentaciju dostaviti na engleskom jeziku;

(d)

ovlaštena središnja banka u pozivu na nadmetanje navodi da se postupak odabira provodi u njezino ime i u njezinom interesu te u interesu središnjih banaka Eurosustava;

(e)

ovlaštena središnja banka objavljuje poziv na nadmetanje najmanje u: (a) Službenom listu Europske unije; (b) relevantnom nacionalnom službenom listu države članice ovlaštene središnje banke; (c) dvjema nacionalnim novinama; i (d) Financial Timesu i The Economistu. Dokumentacija za odabir objavljuje se na mrežnim stranicama ovlaštene središnje banke. Poziv na nadmetanje također se objavljuje na mrežnim stranicama ESB-a uz poveznicu na mrežne stranice ovlaštene središnje banke kako bi se omogućio pristup cjelokupnoj dokumentaciji za odabir;

(f)

ovlaštena središnja banka obvezna je odgovoriti na zahtjeve za pojašnjavanjem postupka odabira koji pristignu na adresu elektroničke pošte navedenu u pozivu na nadmetanje. Ovlaštena središnja banka i ESB moraju objaviti odgovore od općeg interesa na svojim mrežnim stranicama;

(g)

članove komisije za odabir određuje Odbor za tržišne infrastrukture te ih službeno imenuje ovlaštena središnja banka odmah nakon isteka roka za dostavu ponuda;

(h)

članovi komisije za odabir dužni su potpisati izjavu o nepostojanju sukoba interesa koju je odobrio Odbor za tržišne infrastrukture;

(i)

ovlaštena središnja banka preuzima operativne aspekte postupka odabira;

(j)

komisija za odabir, između ostalog, provjerava administrativnu dokumentaciju te odlučuje o isključivanju iz postupka odabira sudionika koji ne udovoljavaju zahtjevima sudjelovanja. Komisija za odabir ocjenjuje neuobičajeno niske ponude u skladu s pravilima propisanima dokumentacijom za odabir. Komisija za odabir rangira sudionike koji nisu isključeni iz postupka odabira prema rastućem redu njihovih ekonomskih ponuda;

(k)

ovlaštena središnja banka službeno obavješćuje dotične sudionike o svim odlukama komisije za odabir primjenom sigurnih i brzih sredstava pisane komunikacije.

3.   Nakon što komisija za odabir rangira sudionike u skladu sa stavkom 3. točkom (j) (prijedlog dodjele), ovlaštena središnja banka, u skladu sa svojom odgovornošću, provodi internu provjeru zakonitosti kako bi provjerila je li postupak odabira pravilno proveden. Nakon uspješnog provođenja navedene provjere ovlaštena središnja banka provodi konačnu dodjelu te provjerava udovoljava li svaki odabrani sudionik zahtjevima sudjelovanja i jesu li njihove izjave istinite. Ako je provjera zakonitosti neuspješna, konačna dodjela se odgađa i ovlaštena središnja banka poduzima sve potrebne radnje na temelju nacionalnog prava svoje države članice kako bi osigurala da se nepravilnost ispravi i da se provede nova provjera zakonitosti te da se uspješno dovrši. Ne dovodeći u pitanje neovisnost ovlaštene središnje banke kao javnog naručitelja na temelju nacionalnog prava njegove države članice, ona se može savjetovati s Odborom za tržišne infrastrukture o pitanjima politike povezanim s rješavanjem nepravilnosti.

4.   Ovlaštena središnja banka djeluje u svoje ime i u svojem interesu te u interesu središnjih banaka Eurosustava vezano uz sva prava i obveze koje proizlaze iz postupka odabira. Ona izvješćuje Odbor za tržišne infrastrukture o napretku u postupku odabira i, ne dovodeći u pitanje svoju neovisnost kao javnog naručitelja na temelju nacionalnog prava svoje države članice, ona se savjetuje s Odborom za tržišne infrastrukture nakon nastanka bilo kojeg slučaja koji negativno utječe na projektni plan.

5.   Ovlaštena središnja banka snosi vlastite troškove povezane sa zadaćama koje obavlja u postupku odabira.

Članak 4.

Ugovor o koncesiji

1.   Nakon što je ovlaštena središnja banka u skladu s gore navedenim uvjetima zaključila postupak odabira i postupak dodjele, ovlaštena središnja banka poduzima sve potrebne pripremne mjere kako bi sklopila ugovor o koncesiji sa svakim od odabranih sudionika u ime i u interesu središnjih banaka Eurosustava. S tim ciljem, središnje banke Eurosustava daju ovlaštenoj središnjoj banci ovlast za potpisivanje ugovora o koncesiji putem zasebne punomoći za djelovanje u ime i u interesu središnjih banaka Eurosustava (nalog za zastupanje/izjava o zastupanju).

2.   Nakon potpisivanja ugovora o koncesiji, pružatelj mrežnih usluga za ESMIG mora obaviti provjeru prihvata mreže. Ako pružatelj mrežnih usluga za ESMIG ne obavi uspješnu provjeru, ugovor o koncesiji se raskida. U tim okolnostima, ovlaštena središnja banka dodjeljuje koncesiju sljedećem najviše rangiranom sudioniku na listi nakon odabranog sudionika, pod istim uvjetima kao originalni ugovor o koncesiji i na temelju ponude koju je sljedeće rangirani sudionik dostavio u postupku odabira.

3.   Ne dovodeći u pitanje sljedeće stavke, koncesija dodijeljena u postupku odabira traje deset godina nakon datuma početka rada kako bi se omogućilo pružateljima mrežnih usluga za ESMIG da povrate investicije učinjene u pružanju usluga zajedno s povratom uloženog kapitala uzimajući u obzir investicije zahtijevane za postizanje posebnih ciljeva ugovora.

4.   Kada je ugovor o koncesiji s pružateljem mrežnih usluga za ESMIG raskinut prije isteka njegova trajanja, ali nakon uspješno provedene provjere prihvata mreže, Odbor za tržišne infrastrukture, po svojoj slobodnoj ocjeni, može ne dodijeliti zamjenski ugovor o koncesiji, ponuditi ga sudioniku u postupku odabira koji je sljedeći najviše rangiran na listi nakon odabranog sudionika ili, ako rang lista ne omogućuje prethodnu opciju, dodijeliti novi ugovor o koncesiji drugom pružatelju mrežnih usluga nakon novog postupka odabira koji provede ovlaštena središnja banka. Novi ugovor o koncesiji vrijedi deset godina.

5.   Ovlaštena središnja banka ovlaštena je za zastupanje središnjih banaka Eurosustava prema pružateljima mrežnih usluga za ESMIG i ostalim trećim osobama vezano uz usluge povezivanja te upravljanje ugovorima o koncesiji u ime i u interesu središnjih banaka Eurosustava na trajnoj osnovi, pri čemu to, između ostalog, znači putem prisilne provedbe prava i obveza središnjih banaka Eurosustava, uključujući prisilnu provedbu u sudskom postupku uključujući, ali ne ograničavajući se na, povredu ugovornih obveza, naknadu štete, raskid, pobijanje ili druge izmjene ugovora. Ovlaštena središnja banka o tome izvješćuje Odbor za tržišne infrastrukture te poštuje njegove upute.

6.   Ovlaštena središnja banka poduzima sve potrebne mjere za ispunjavanje dužnosti i obveza središnjih banaka Eurosustava i njenih eventualnih dužnosti i obveza vezano uz ugovore o koncesiji te o tome izvješćuje Odbor za tržišne infrastrukture i poštuje sve njegove upute s tim u vezi.

7.   Ovlaštena središnja banka prima sve obavijesti, izjave i tužbe uključujući sudske pozive koji se odnose na pojedini ugovor o koncesiji, kako bi joj se omogućilo ispunjavanje prava i obveza središnjih banaka Eurosustava i njenih eventualnih prava i obveza vezano uz pojedini ugovor o koncesiji.

8.   Ne dovodeći u pitanje članak 5., središnje banke Eurosustava nadoknađuju ovlaštenoj središnjoj banci sve razumne troškove koji proizlaze iz upravljanja i praćenja ugovora o koncesiji u skladu sa stavcima od 5. do 7.

Članak 5.

Zahtjevi za naknadu štete

1.   Ovlaštena središnja banka odgovara središnjim bankama Eurosustava bez ograničenja za sve gubitke ili štete koje nastanu kao posljedica prevare ili namjernog neprofesionalnog ponašanja pri izvršavanju njezinih prava i obveza u skladu s ovom Odlukom. Ona odgovara središnjim bankama Eurosustava za sve gubitke ili štete koje su posljedica krajnje nepažnje u izvršavanju njezinih obveza u skladu s ovom Odlukom, te je u tom slučaju njezina odgovornost ograničena na maksimalni ukupni iznos od 2 000 000 EUR po kalendarskoj godini.

2.   Kada gubitke ili štetu koji su posljedica prevare ili namjernog neprofesionalnog ponašanja ovlaštene središnje banke pri izvršavanju njezinih dužnosti u skladu s ovom Odlukom pretrpi treća osoba, ovlaštena središnja banka odgovorna je za svaku naknadu štete koju je potrebno platiti toj trećoj osobi.

3.   Kada gubitke ili štetu koji su posljedica obične ili krajnje nepažnje ovlaštene središnje banke pri izvršavanju njezinih dužnosti u skladu s ovom Odlukom pretrpi treća osoba, ovlaštena središnja banka odgovorna je za svaku naknadu štete koju je potrebno platiti toj trećoj osobi. Središnje banke Eurosustava nadoknađuju ovlaštenoj središnjoj banci svaku takvu naknadu štete koja prelazi maksimalni ukupni iznos od 2 000 000 EUR po kalendarskoj godini na temelju sudske odluke ili nagodbe između ovlaštene središnje banke i bilo koje takve treće osobe, pod uvjetom da je nagodbu unaprijed odobrio Odbor za tržišne infrastrukture.

4.   Središnje banke Eurosustava u cijelosti i bez odlaganja nadoknađuju ovlaštenoj središnjoj banci sve štete koje je isplatila trećim osobama, ako one proizlaze iz: (a) zahtjeva vezanih uz sudjelovanje i kriterija dodjele; (b) odluke komisije za odabir na temelju zahtjeva vezanih uz sudjelovanje i kriterije dodjele; (c) nepravilnog postupanja komisije za odabir, osim ako je ona djelovala u skladu s pisanim savjetom ovlaštene središnje banke ili nije unaprijed primila odgovarajući prethodni pisani savjet ovlaštene središnje banke u vezi s navedenim pitanjem pod uvjetom da je takav savjet zatražen daleko unaprijed u pisanom obliku; i (d) bilo koje odluke ili događaja izvan kontrole ovlaštene središnje banke, uključujući one koji mogu utjecati na učinkovitost dodijeljenih koncesija.

5.   Središnje banke Eurosustava ovlaštenoj središnjoj banci neće nadoknaditi iznos naknade štete isplaćene trećim osobama koji proizlazi iz operativnih aktivnosti i drugih postupovnih radnji za koje je ona odgovorna, osim ako je ovlaštena središnja banka djelovala u suprotnosti s vlastitim savjetima, a u skladu s uputama Odbora za tržišne infrastrukture u skladu s člankom 3. stavkom 5.

6.   Kada se tužbe koje su podnijele treće osobe odnose na radnje ili propuste u vezi s postupkom odabira za koji središnje banke Eurosustava imaju isključivu odgovornost, nakon savjetovanja s ovlaštenom središnjom bankom, središnje banke Eurosustava provodobno daju ovlaštenoj središnjoj banci upute vezano uz mjere koje ona poduzima, primjerice bilo kakvo zastupanje od strane vanjskog pravnog savjetnika ili pravne službe ovlaštene središnje banke. Nakon donošenja odluke o postupanju u takvom postupku, sudske troškove i pristojbe koje proizlaze iz takvog postupanja, snose središnje banke Eurosustava.

7.   Središnje banke Eurosustava preuzimaju odgovornost za radnje i propuste pojedinih članova komisije za odabir vezano uz postupak odabira.

8.   Kada treće osobe podnesu tužbu zbog radnji ili propusta povezanih s postupkom odabira za koji je isključivo odgovorna ovlaštena središnja banka, ovlaštena središnja banka u potpunosti surađuje sa središnjim bankama Eurosustava vezano uz mjere koje ona poduzima, primjerice bilo kakvo zastupanje od strane vanjskog pravnog savjetnika ili vlastite pravne službe te snosi posljedične troškove.

9.   Kada su središnje banke Eurosustava i ovlaštena središnja banka zajedno odgovorne za gubitke ili štete koje je pretrpjela treća osoba, svaka od njih snosi jednak dio troškova.

Članak 6.

Završne odredbe

1.   Ovo ovlaštenje ostaje na snazi deset godina od datuma početka rada.

2.   Istek ovlaštenja ne utječe na primjenu relevantnih ugovora o koncesiji.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu 25. siječnja 2019.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni, 23. siječnja 2019.

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).