ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 15

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 62.
17. siječnja 2019.


Sadržaj

 

II.   Nezakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/66 оd 16. siječnja 2019. o pravilima o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako bi se provjerila usklađenost s pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje primjenjivima na tu robu

1

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/67 оd 16. siječnja 2019. o uvođenju zaštitnih mjera u vezi s uvozom indijske riže podrijetlom iz Kambodže i Mjanmara/Burme

5

 

 

DIREKTIVE

 

*

Provedbena direktiva Komisije (EU) 2019/68 od 16. siječnja 2019. o utvrđivanju tehničkih specifikacija za označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova u skladu s Direktivom Vijeća 91/477/EEZ o nadzoru nabave i posjedovanja oružja ( 1 )

18

 

*

Provedbena direktiva Komisije (EU) 2019/69 od 16. siječnja 2019. o utvrđivanju tehničkih specifikacija oružja za uzbunjivanje i signalizaciju u skladu s Direktivom Vijeća 91/477/EEZ o nadzoru nabave i posjedovanja oružja ( 1 )

22

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka Komisije (EU) 2019/70 оd 11. siječnja 2019. o utvrđivanju mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za grafički papir i mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za upijajući papir i proizvode od upijajućeg papira (priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 3)  ( 1 )

27

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP.

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


II. Nezakonodavni akti

UREDBE

17.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 15/1


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/66

оd 16. siječnja 2019.

o pravilima o ujednačenom praktičnom uređenju za provedbu službenih kontrola bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako bi se provjerila usklađenost s pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje primjenjivima na tu robu

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (1), a posebno njezin članak 22. stavak 3.,

budući da:

(1)

Službene kontrole u prostorima i, ako je primjenjivo, na drugim lokacijama kojima se koriste specijalizirani subjekti ovlašteni za izdavanje biljnih putovnica u skladu s člankom 84. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća (2) trebalo bi provoditi najmanje jednom godišnje. To je nužno kako bi se osigurala redovita i dosljedna kontrola kojom se obuhvaćaju proizvodni ciklusi relevantnog bilja, ali i životni ciklusi svih relevantnih štetnih organizama i njihovih vektora.

(2)

Učestalost tih kontrola trebala bi obuhvaćati inspekcije najmanje jednom godišnje te prema potrebi uzorkovanje i provođenje testova iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031 kako bi se osiguralo da se sve inspekcije te sva uzorkovanja i provođenja testova provedeni na temelju te uredbe ne ponavljaju na temelju ove Uredbe.

(3)

Nadležna tijela mogu prema potrebi i na temelju kriterija povezanih s rizikom povećati učestalost službenih kontrola u prostorima i, ako je primjenjivo, na drugim lokacijama kojima se koriste specijalizirani subjekti ovlašteni za izdavanje biljnih putovnica u skladu s člankom 84. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/2031.

(4)

Specijalizirani subjekti koji su tijekom barem dvije uzastopne godine provodili plan upravljanja rizikom od štetnih organizama u skladu s člankom 91. Uredbe (EU) 2016/2031 pružaju pouzdanija jamstva u pogledu razine fitosanitarne zaštite u svojim prostorima i, ako je primjenjivo, na svojim drugim lokacijama. Stoga je primjereno nadležnim tijelima dopustiti smanjenje učestalosti službenih kontrola tih subjekata na najmanje jednom svake dvije godine.

(5)

Prostor i, ako je primjenjivo, ostale lokacije kojima se koriste specijalizirani subjekti ovlašteni za izdavanje biljnih putovnica u skladu s člankom 84. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/2031 trebali bi podlijegati najmanje jednoj službenoj kontroli uz onu na koju se upućuje u uvodnoj izjavi 1. ako je to mjesto podrijetla bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako su definirani u članku 2. točkama 1., 2. i 5. Uredbe (EU) 2016/2031, koji su uzgojeni tijekom najmanje jednog dijela svojeg životnog ciklusa ili su bili smješteni u demarkiranom području uspostavljenom u skladu s člankom 18. stavkom 1. te uredbe, i za koje se može očekivati da su zaraženi štetnim organizmom zbog kojeg je uspostavljeno demarkirano područje. Tu dodatnu službenu kontrolu trebalo bi provesti što je bliže moguće trenutku kada se to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti premještaju iz tog demarkiranog područja ili iz zaraženog područja u sigurnosno područje tog demarkiranog područja. To je nužno kako bi se osiguralo da ne dođe do fitosanitarnih rizika nakon bilo koje uobičajene službene kontrole i prije premještanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta izvan demarkiranog područja ili iz zaraženog područja do sigurnosnog područja.

(6)

Kako bi se osigurala odgovarajuća razina fitosanitarne zaštite te učinkovit pregled uvoza bilja u Uniju i njegovih rizika, nadležna bi tijela trebala provesti službene kontrole pri unošenju u Uniju na najmanje 1 % pošiljaka tog bilja ako se bilje iz članka 73. prvog stavka Uredbe (EU) 2016/2031 uvozi na područje Unije.

(7)

Službene kontrole u prostorima i, ako je primjenjivo, na drugim lokacijama koje koriste specijalizirani subjekti ovlašteni za stavljanje oznaka na drvenu ambalažu iz članka 98. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031 trebalo bi provoditi najmanje jednom godišnje. To je nužno kako bi se osigurala redovita i dosljedna kontrola koja obuhvaća fitosanitarne rizike povezane s proizvodnjom i trgovinom te vrste materijala. Nadležna tijela mogu prema potrebi i na temelju kriterija povezanih s rizikom povećati učestalost službenih kontrola u prostorima i, ako je primjenjivo, na drugim lokacijama kojima se koriste specijalizirani subjekti ovlašteni za stavljanje oznaka na drvenu ambalažu iz članka 98. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031.

(8)

Budući da se uredbe (EU) 2016/2031 i (EU) 2017/625 primjenjuju od 14. prosinca 2019., i ova bi se Uredba trebala primjenjivati od tog datuma.

(9)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ujednačena učestalost službenih kontrola specijaliziranih subjekata koji su ovlašteni izdavati biljne putovnice

Nadležna tijela provode službene kontrole najmanje jednom godišnje u prostorima i, gdje je to primjenjivo, na drugim lokacijama kojima se koriste specijalizirani subjekti ovlašteni za izdavanje biljnih putovnica u skladu s člankom 84. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/2031.

Te kontrole uključuju inspekcije i, u slučaju sumnje na rizike za zdravlje bilja, uzorkovanje i provođenje testova iz članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031.

Te kontrole provode se u najprikladnijem trenutku s obzirom na mogućnost otkrivanja prisutnosti relevantnih štetnih organizama ili njihovih znakova ili simptoma.

Članak 2.

Povećanje učestalosti službenih kontrola specijaliziranih subjekata koji su ovlašteni izdavati biljne putovnice

Nadležna tijela mogu povećati učestalost službenih kontrola iz članka 1. ako je to potrebno zbog rizika, uzimajući u obzir barem sljedeće elemente:

(a)

povećane fitosanitarne rizike za pojedine porodice, rodove ili vrste bilja ili biljnih proizvoda koji se proizvode u tim prostorima i, ako je primjenjivo, na drugim lokacijama, gdje je potrebno više od jedne kontrole zbog biologije štetnog organizma ili okolišnih uvjeta;

(b)

fitosanitarne rizike povezane s podrijetlom ili izvorom unutar Unije određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta;

(c)

broj proizvodnih ciklusa u godini;

(d)

povijest usklađenosti specijaliziranog subjekta s primjenjivim odredbama uredaba (EU) 2016/2031 i (EU) 2017/625;

(e)

dostupnu infrastrukturu i gdje su smješteni prostori i, ako je primjenjivo, druge lokacije kojima se koristi specijalizirani subjekt.

Članak 3.

Smanjenje učestalosti službenih kontrola specijaliziranih subjekata koji su ovlašteni izdavati biljne putovnice

Nadležna tijela mogu smanjiti učestalost službenih kontrola iz članka 1. na najmanje jednom svake dvije godine ako je to moguće zbog rizika i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

specijalizirani subjekt proveo je tijekom najmanje dvije uzastopne godine plan upravljanja rizikom od štetnih organizama u skladu s člankom 91. Uredbe (EU) 2016/2031;

(b)

nadležno tijelo zaključilo je da je taj plan bio učinkovit u smanjenju relevantnih fitosanitarnih rizika te da se predmetni specijalizirani subjekt pridržavao primjenjivih odredaba uredbi (EU) 2016/2031 i (EU) 2017/625.

Članak 4.

Ujednačena minimalna učestalost službenih kontrola bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta određenog podrijetla ili izvora unutar Unije

1.   Prostor i, gdje je primjenjivo, ostale lokacije kojima se koriste specijalizirani subjekti ovlašteni za izdavanje biljnih putovnica u skladu s člankom 84. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/2031 podliježu najmanje jednoj službenoj kontroli uz onu na koju se upućuje u članku 1. ako je to mjesto podrijetla bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako su definirani u članku 2. točkama 1., 2. i 5. Uredbe (EU) 2016/2031, koji su uzgojeni tijekom najmanje dijela svojeg životnog ciklusa ili su bili smješteni u demarkiranom području uspostavljenom u skladu s člankom 18. stavkom 1. te uredbe, i za koje se može očekivati da su zaraženi štetnim organizmom zbog kojeg je uspostavljeno demarkirano područje. Ta dodatna službena kontrola provodi se što je bliže moguće trenutku kada se to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti premještaju iz tog demarkiranog područja ili iz zaraženog područja u sigurnosno područje tog demarkiranog područja.

2.   Pri provođenju službenih kontrola iz stavka 1. nadležna tijela ocjenjuju sljedeće elemente:

(a)

rizik da bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti nose relevantni štetni organizam;

(b)

rizik od prisutnosti potencijalnih vektora tog štetnog organizma, uzimajući u obzir podrijetlo ili izvor unutar Unije pošiljaka, stupanj osjetljivosti bilja na zarazu te usklađenost specijaliziranog subjekta odgovornog za kretanje sa svim drugim mjerama koje su poduzete za iskorjenjivanje ili ograničavanje tog štetnog organizma.

Članak 5.

Ujednačena minimalna učestalost službenih kontrola bilja iz članka 73. prvog stavka Uredbe (EU) 2016/2031

Provjere identiteta i fizičke provjere bilja iz članka 73. prvog stavka Uredbe (EU) 2016/2031 koje ulazi u Uniju obavljaju se na najmanje 1 % pošiljaka tog bilja.

Članak 6.

Ujednačena učestalost službenih kontrola specijaliziranih subjekata koji su ovlašteni za stavljanje oznaka na drvenu ambalažu

Nadležna tijela provode službene kontrole najmanje jednom godišnje u prostorima i, ako je primjenjivo, na drugim lokacijama kojima se koriste specijalizirani subjekti ovlašteni za stavljanje oznaka na drvenu ambalažu iz članka 98. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/2031.

Te kontrole uključuju nadzor iz članka 98. stavka 3. Uredbe (EU) 2016/2031.

Članak 7.

Povećanje učestalosti službenih kontrola specijaliziranih subjekata koji su ovlašteni za stavljanje oznaka na drvenu ambalažu

Nadležna tijela mogu povećati učestalost službenih kontrola iz članka 6. ako je to potrebno zbog rizika, uzimajući u obzir jedan od sljedećih elemenata ili više njih:

(a)

povećane fitosanitarne rizike povezane s prisutnošću štetnih organizama na području Unije;

(b)

drvenu ambalažu, drugo bilje, biljne proizvode ili druge predmete u kojima su pronađeni štetni organizmi;

(c)

povijest usklađenosti specijaliziranog subjekta s primjenjivim odredbama uredaba (EU) 2016/2031 i (EU) 2017/625;

(d)

dostupnu infrastrukturu i gdje su smješteni prostori i, ako je primjenjivo, druge lokacije kojima se koristi specijalizirani subjekt.

Članak 8.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 14. prosinca 2019.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. siječnja 2019.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 95, 7.4.2017., str. 1.

(2)  Uredba (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje i o izmjeni uredaba (EU) br. 228/2013, (EU) br. 652/2014 i (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 69/464/EEZ, 74/647/EEZ, 93/85/EEZ, 98/57/EZ, 2000/29/EZ, 2006/91/EZ i 2007/33/EZ (SL L 317, 23.11.2016., str. 4.).


17.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 15/5


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/67

оd 16. siječnja 2019.

o uvođenju zaštitnih mjera u vezi s uvozom indijske riže podrijetlom iz Kambodže i Mjanmara/Burme

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (1), a posebno njezin članak 26.,

budući da:

1.   POSTUPAK

1.1.   Pokretanje postupka

(1)

Komisija je 16. veljače 2018. zaprimila zahtjev Italije u skladu s člankom 22. Uredbe (EU) br. 978/2012 (dalje u tekstu Uredba o OSP-u). U zahtjevu je zatraženo donošenje zaštitnih mjera za indijsku rižu podrijetlom iz Kambodže i Mjanmara/Burme. Druge države članice Unije koje proizvode rižu, tj. Španjolska, Francuska, Portugal, Grčka, Rumunjska, Bugarska i Mađarska, podržale su zahtjev Italije.

(2)

Budući da je utvrdila da je zahtjev sadržavao dostatne dokaze koji pokazuju da je indijska riža podrijetlom iz Mjanmara/Burme i Kambodže uvezena u količinama i po cijenama koje su uzrokovale ozbiljne poteškoće industriji Unije, Komisija je 16. ožujka 2018., nakon obavješćivanja država članica, objavila Obavijest o pokretanju ispitnog postupka o zaštitnim mjerama (2).

(3)

Kako bi prikupila informacije potrebne za provedbu dubinske procjene, Komisija je obavijestila poznate proizvođače („proizvođači”) istovjetnih ili izravno konkurentnih proizvoda u Uniji i njihovo udruženje te poznate proizvođače izvoznike i njihove saveze, uključujući njihove vlade, i pozvala ih na sudjelovanje u ispitnom postupku.

1.2.   Odabir uzorka

(4)

S obzirom na velik broj proizvođača iz Unije, proizvođača koji izvoze i uvoznika koji su uključeni u taj postupak te radi završetka ispitnog postupka u propisanom roku Komisija je odlučila ograničiti ispitni postupak na razuman broj pojedinačnih proizvođača iz Unije. U skladu s člankom 11. stavkom 6. Delegirane uredbe (EU) br. 1083/2013 (3) Komisija je ograničila svoju istragu odabirom reprezentativnog uzorka.

(5)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije na temelju najvećeg reprezentativnog obujma proizvodnje istovjetnog proizvoda, pri čemu je osigurala geografsku pokrivenost. Iako se riža uzgaja u osam država članica, proizvodnja je uglavnom koncentrirana u Italiji i Španjolskoj: te dvije zemlje čine 80 % ukupne proizvodnje riže u Uniji (otprilike 50 % u Italiji i 30 % u Španjolskoj) te su stoga reprezentativne za industriju Unije. Na temelju toga Komisija je zaključila da je opravdano poslati upitnike trima talijanskim proizvođačima i jednom španjolskom.

(6)

Jedna je strana osporavala reprezentativnost uzorka. Od Komisije je zatražila da potvrdi kolika je proizvodnja proizvođača iz uzorka u usporedbi s ukupnom proizvodnjom u Uniji i kako se njihova situacija razvijala u usporedbi s industrijom Unije. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 5., odabir uzorka temeljio se na najvećem reprezentativnom obujmu proizvodnje koji bi se mogao razumno ispitati u raspoloživom vremenu. Tri talijanska proizvođača u uzorku tijekom tržišne godine 2016./2017. činila su 50 % talijanske proizvodnje, a španjolski proizvođač u uzorku iste je godine činio 17 % španjolske proizvodnje. Proizvođači iz uzorka zajedno su činili 26 % ukupne proizvodnje u Uniji. Nadalje, tijekom razdoblja ispitnog postupka, tj. od 1. rujna 2012. do 31. kolovoza 2017., proizvodnja društava u uzorku kretala se na sličan način kao i proizvodnja cijele industrije. Proizvodnja se smanjila za 36 % za proizvođače u uzorku i za 38 % za cijelu industriju Unije. Time se potvrđuje zaključak da je uzorak doista reprezentativan.

(7)

Upitnici su poslani i nekim uzgajivačima („poljoprivrednici”), ali s obzirom na veliku rascjepkanost sektora (oko 4 000), to pruža tek vrlo ograničenu sliku stanja (4).

(8)

Kad je riječ o odabiru izvoznika, Komisija je u postupku odabira uzorka zaprimila ukupno 13 odgovora od proizvođača izvoznika iz Kambodže i 15 odgovora od proizvođača izvoznika iz Mjanmara/Burme. Stoga je odabir uzorka bio potreban i sve su strane o tome obaviještene. Na temelju podataka dobivenih od proizvođača izvoznika Komisija je prvotno odabrala uzorak od triju izvoznika iz Kambodže i triju izvoznika iz Mjanmara/Burme. Odabrani su na temelju najvećeg obujma izvoza u Uniju. Međutim, nakon daljnje ocjene i primjedbi koje je zaprimilo kambodžansko državno tijelo za rižu dva izvoznika iz Kambodže nisu mogla surađivati i stoga su zamijenjena. Na upitnik je u konačnici odgovorilo samo jedno društvo. Kad je riječ o Mjanmaru/Burmi, sva tri odabrana društva u konačnici su odgovorila na upitnik.

(9)

Kao odgovor na Obavijest o pokretanju postupka javila su se četiri nepovezana uvoznika. S obzirom na ograničen broj uvoznika koji surađuju, smatralo se da odabir uzorka nije potreban. Komisija je poslala upitnik svim četirima društvima, od kojih nisu svi dostavili potpuni odgovor.

1.3.   Posjeti radi provjere

(10)

Komisija je zatražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoje ispitne postupke. Posjeti radi provjere obavljeni su u skladu s člankom 12. Delegirane uredbe (EU) br. 1083/2013 u prostorima sljedećih društava:

(a)

proizvođači:

Riso Scotti S.p.a. i povezano društvo (Riso Scotti Danubio), Italija,

Curti S.r.l. i povezano društvo (Riso Ticino Soc. Coop.), Italija,

Riso Viazzo S.r.l., Italija,

Herba Ricemills S.L., Španjolska;

(b)

udruženja:

Ente Nazionale Risi (Enterisi), Italija.

1.4.   Razdoblje ispitnog postupka

(11)

Ispitnim postupkom obuhvaćeno je pet posljednjih tržišnih godina, odnosno razdoblje od 1. rujna 2012. do 31. kolovoza 2017. („razdoblje ispitnog postupka”).

1.5.   Objava

(12)

Nakon objave Komisija je zaprimila osam podnesaka, uključujući podneske Italije i Španjolske. Komisija je zaprimila i podneske triju društava i jednog udruženja koji nisu zainteresirane strane. Iako te stranke nisu bile registrirane kao zainteresirane strane, njihove su primjedbe u velikoj mjeri uzete u obzir i razmotrene u zaključcima Komisije jer su uglavnom odgovarale primjedbama koje su podnijele registrirane zainteresirane strane.

2.   PREDMETNI PROIZVOD I ISTOVJETNI ILI IZRAVNO KONKURENTNI PROIZVOD

2.1.   Predmetni proizvod

(13)

„Predmetni proizvod” je polubijela ili bijela indijska riža podrijetlom iz Kambodže i Mjanmara/Burme, koja s obzirom na Uredbu o OSP-u uživa nultu stopu carine te je trenutačno razvrstana u oznake KN 1006 30 27, 1006 30 48, 1006 30 67 i 1006 30 98.

(14)

Predmetni proizvod uvozi se u Uniju u rasutom stanju za daljnju preradu (mljevenje, čišćenje i pakiranje) ili u malim vrećama do 5 kg ili od 5 kg do 20 kg koje trgovci na malo mogu izravno prodati bez daljnje prerade.

2.2.   Istovjetni ili izravno konkurentni proizvod

(15)

Dvije su glavne vrste riže indijska i japanska. Prva je vrsta riža dugog zrna koja ostaje odvojena nakon kuhanja. Druga, japanska, riža je okruglog zrna. Zrna riže lijepe se jedna za druge i upotrebljavaju se za jela kao što su paelja ili rižoto.

(16)

Nakon žetve riža ima ljusku i naziva se „neoljuštena riža”. Riža tada prolazi kroz niz procesa mljevenja. „Oljuštena riža” je riža s koje je odstranjena ljuska. Za dobivanje „polubijele” ili „bijele riže” potrebna je dodatna prerada.

(17)

U toj ocjeni Komisija je utvrdila da je bijela ili polubijela indijska riža koja se proizvodi u Uniji istovjetna ili izravno konkurentna predmetnom proizvodu.

(18)

Bijela ili polubijela indijska riža proizvedena u Uniji i uvezena bijela ili polubijela indijska riža doista imaju ista osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva. Imaju iste namjene i prodaju se istoj vrsti kupaca putem sličnih ili istih prodajnih kanala. Ti su kupci trgovci na malo ili prerađivači u Uniji.

2.3.   Primjedbe stranaka

(19)

Nekoliko zainteresiranih strana (5) nakon objave je tvrdilo da bi aromatičnu indijsku rižu trebalo isključiti iz opsega ispitnog postupka jer ima drukčije značajke od ostalih vrsta indijske riže i s obzirom na to da se ne natječe s rižom proizvedenom u Uniji. Tvrdile su i da je aromatična riža od 2017. razvrstana pod posebnu oznaku KN, što ide u prilog zaključcima da je ta vrsta riže različita od drugih.

(20)

Kao prvo, i kako su potvrdile razne zainteresirane strane, indijska riža obuhvaća velik broj određenih vrsta i sorti riže, uključujući mirisnu i aromatičnu rižu. Čak i ako postoje male razlike među svim tim vrstama, npr. u okusu i strukturi, one ipak imaju jednaka osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva.

(21)

Nadalje, sve te različite vrste služe istoj krajnjoj uporabi, prerađuju ih isti prerađivači, prodaju se istim komercijalnim kanalima i natječu se jedne s drugima. Činjenica da od 2017. postoji posebna oznaka KN za aromatičnu rižu nije relevantna jer su, kako je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka, oznake KN navedene samo u informativne svrhe i nisu odlučujući čimbenik za definiciju proizvoda u okviru ispitnog postupka trgovinske zaštite. Te su tvrdnje stoga odbijene.

3.   POSTOJANJE OZBILJNIH POTEŠKOĆA

3.1.   Definicija industrije Unije

(22)

U skladu s Uredbom o OSP-u relevantna industrija trebala bi se sastojati od proizvođača istovjetnih ili izravno konkurentnih proizvoda. U ovom slučaju Komisija smatra da se industrija Unije sastoji od proizvođača riže. Proizvođači riže prerađuju rižu koja se uzgaja/proizvodi u Uniji i koja se izravno natječe s indijskom bijelom ili polubijelom rižom koja se izvozi iz Mjanmara/Burme ili Kambodže.

(23)

Italija je u svojem zahtjevu navela da bi, s obzirom na bliski odnos poljoprivrednika i proizvođača, u svrhu procjene štete trebalo ispitati i proizvođače i poljoprivrednike. Iako uvoz riže iz Kambodže i Mjanmara/Burme može snažno utjecati na položaj poljoprivrednika, oni bi se više trebali smatrati dobavljačem sirovine nego proizvođačem istovjetnih ili izravno konkurentnih proizvoda.

3.2.   Potrošnja u Uniji

(24)

Potrošnja indijske riže u Uniji utvrđena je na temelju podataka koje je Komisija prikupila od država članica i statističkih podataka o uvozu dostupnih preko Eurostata (6).

(25)

Potrošnja u Uniji kretala se kako slijedi:

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Ukupna potrošnja u Uniji (u tonama)

1 061 793

1 146 701

1 090 662

1 040 969

993 184

Indeks (2012./13. = 100)

100

108

103

98

94

Izvor: Podaci koje je prikupila Komisija na temelju podataka dobivenih od država članica i Eurostata – ekvivalent indijske bijele riže.

(26)

Potrošnja indijske riže u Uniji smanjila se tijekom razdoblja ispitnog postupka za 6 %. Najveća potrošnja postignuta je 2013./2014. (+ 8 %), što se podudara sa znatnim porastom uvoza indijske riže iz Kambodže i Mjanmara/Burme koje je dovelo do zasićenja tržišta. Tijekom sljedećih tržišnih godina zabilježeno je silazno kretanje potrošnje.

3.3.   Kretanje uvoza

(27)

Uvoz predmetnog proizvoda iz Kambodže i Mjanmara/Burme u Uniju kretao se kako slijedi:

 

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Kambodža

tona

163 337

228 878

251 666

299 740

249 320

indeks

100

140

154

184

153

Mjanmar/Burma

tona

2 075

28 856

52 680

36 088

62 683

indeks

100

1 391

2 539

1 739

3 021

Ukupno

tona

165 412

257 734

304 346

335 828

312 003

indeks

100

156

184

203

189

Izvor: Statistički podaci Eurostata (količina polubijele riže pretvorena u ekvivalent bijele riže) (Za potrebe pretvaranja količina koje se odnose na razne faze prerade riže (neoljuštena, oljuštena, polubijela ili bijela riža) Komisija je utvrdila stopu konverzije u Uredbi (EZ) br. 1312/2008 od 19. prosinca 2008. o utvrđivanju stopa konverzije, troškova prerade i vrijednosti nusproizvoda za različite faze prerade riže (SL L 344, 20.12.2008., str. 56.). Primjerice, stopa konverzije između oljuštene indijske riže i bijele indijske riže iznosi 0,69. Primjenjuje se na uvoz i na rižu proizvedenu u Uniji.) i podaci koje je prikupila Komisija na temelju podataka dobivenih od država članica.

(28)

Obujam uvoza iz Kambodže povećao se sa 163 000 tona na 249 000 tona. Znatno se povećao do 2015./2016., a zatim se blago smanjio, što se podudaralo sa smanjenjem potrošnje u 2016./2017. Usprkos tom smanjenju uvoz je i dalje bio 50 % veći nego u 2012./2013. Uvoz iz Kambodže na kraju razdoblja ispitnog postupka činio je 25 % ukupnog uvoza.

(29)

Kad je riječ o uvozu iz Mjanmara/Burme, i on se znatno povećao tijekom razdoblja ispitnog postupka, i to s 2 000 tona na 62 000 tona. Međutim, u usporedbi s uvozom iz Kambodže ostao je na nižoj razini. Uvoz iz Mjanmara/Burme činio je 6,3 % ukupnog uvoza riže u Uniju na kraju razdoblja ispitnog postupka (vidjeti tablicu o tržišnom udjelu dalje u tekstu).

(30)

Kad je riječ o tržišnim udjelima, uvoz se kretao na sljedeći način:

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Tržišni udio Kambodže (%)

15,4

20,0

23,1

28,8

25,1

Tržišni udio Mjanmara/Burme (%)

0,2

2,5

4,8

3,5

6,3

Ukupno

15,6

22,5

27,9

32,3

31,4

Izvor: Eurostat i podaci koje je prikupila Komisija na temelju podataka dobivenih od država članica u ekvivalentu bijele riže.

(31)

Kambodža je znatno povećala svoj tržišni udio s 15,4 % na 25,1 %, dok se tržišni udio Mjanmara/Burme povećao s 0,2 % na 6,3 %.

(32)

Kretanje cijena pratilo je sljedeće trendove:

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Uvozna cijena iz Kambodže (EUR/tona)

588,4

512,8

562,6

547,4

552,2

Indeks (2012./13. = 100)

100

87

96

93

94

Uvozna cijena iz Mjanmara/Burme (EUR/tona)

420,0

366,5

414,7

410,1

405,4

Indeks (2012./13. = 100)

100

87

99

98

97

Ponderirani prosjek

586,3

496,2

536,7

532,6

523,1

Indeks (2012./13. = 100)

100

85

92

91

89

Izvor: Eurostat.

(33)

Cijene uvoza iz Kambodže ukupno su se smanjile za 6 %, dok se uvozna cijena Mjanmara/Burme smanjila za 3 %. Unatoč ograničenom smanjenju cijena uvoza iz Kambodže i Mjanmara/Burme, na temelju usporedbe prosječne uvozne cijene i jedinične prodajne cijene industrije Unije (vidjeti uvodnu izjavu (64)), utvrđeno je da su cijene uvoza iz Kambodže i Mjanmara/Burme (na temelju podataka Eurostata) znatno snizile cijene Unije, tj. za 22 % odnosno 43 %.

(34)

Nakon objave Ministarstvo trgovine Kambodže (dalje u tekstu „Kambodža”) dovelo je u pitanje metodologiju koju je Komisija primijenila za izračun marži sniženja cijena. Tvrdili su da troškovi nastali nakon uvoza nisu dodani pri izračunu kambodžanske izvozne cijene i da se sniženje cijena temeljilo na usporedbi prosječnih cijena, ne uzimajući u obzir različitu razinu trgovine. Kambodža je izrazila sumnje i u pogledu toga jesu li podaci koje su dostavili izvoznici koji su surađivali upotrijebljeni za utvrđivanje štete.

(35)

S obzirom na argumente zaprimljene nakon objave, Komisija je odlučila preispitati svoje izračune sniženja cijena kako bi uključila relevantne troškove nakon uvoza ili troškove prijevoza, kako bi se uzele u obzir razlike u razini trgovine koje utječu na usporedivost cijena i kako bi u mjeri u kojoj je to moguće upotrijebila podatke koje su dostavili izvoznici koji surađuju.

(36)

Kako bi se osigurala primjerena usporedba, Komisija je odlučila prilagoditi uvozne cijene u skladu sa zahtjevom Kambodže, tj. uzimajući u obzir troškove nakon uvoza. S druge strane, Komisija je smatrala da bi se trebale prilagoditi i cijene Unije kako bi se uzeli u obzir troškovi prijevoza riže iz južne Europe (Italija i Španjolska u ovom slučaju) u sjevernu Europu jer se tržišno natjecanje za polubijelu i bijelu indijsku rižu pretežno odvija u sjevernoj Europi. Na temelju raspoloživih podataka (podaci dobiveni u okviru prethodnog ispitnog postupka koji se odnosio na drugi prehrambeni proizvod, tj. satsume), Komisija je procijenila da će troškovi nakon uvoza iznositi oko 2 % uvozne cijene, a troškovi prijevoza u Uniju 49 EUR/tona, na temelju informacija sadržanih u pritužbi i provjerenih na licu mjesta.

(37)

Nadalje, kako bi se u obzir uzele razlike u razinama trgovine, Komisija je provela usporedbu cijena za prodaju bijele riže u rasutom stanju i prodaju u malim pakiranjima. Potrebno je napomenuti da, na temelju statističkih podataka dobivenih iz oznaka KN, Kambodža rižu izvozi u rasutom stanju i u malim pakiranjima, a Mjanmar/Burma gotovo isključivo u rasutom stanju.

(38)

Konačno, odlučeno je da će se izvozna cijena odrediti na temelju odgovora na upitnik koje su dostavili proizvođači izvoznici. U slučaju Kambodže, budući da je samo jedan kambodžanski izvoznik odgovorio na upitnik, uzorkovanje nije uspjelo. S obzirom na to da izvoznik koji je surađivao predstavlja samo mali dio uvoza iz Kambodže, Komisija je morala upotrijebiti najbolje raspoložive činjenice u skladu s člankom 13. Delegirane uredbe (EU) br. 1083/2013. Stoga su u slučaju Kambodže upotrijebljene cijene Eurostata. Za Mjanmar/Burmu su upotrijebljene cijene iz odgovora na upitnik.

(39)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da sniženje cijena za prodaju u rasutom stanju iznosi 13 % za Kambodžu i 43 % za Mjanmar/Burmu. Kad je riječ o usporedbi cijena pakirane riže, utvrđeno je da je sniženje cijena za Kambodžu iznosilo 14 %.

(40)

Stoga je ta razlika u cijeni uvezene riže i riže proizvedene u Uniji znatna, posebno ako se uzme u obzir da je riža općenito cjenovno osjetljiv proizvod. Potrošači uglavnom ne prave razliku kad je riječ o podrijetlu.

(41)

Kambodža je tvrdila i da se utvrđivanje ozbiljnih poteškoća od strane Komisije temeljilo na kumulativnoj procjeni utjecaja obujma i cijena uvoza riže iz Kambodže i Mjanmara/Burme. Međutim, ta je tvrdnja odbačena jer se u prethodno navedenoj analizi slučaj Kambodže jasno razlikuje od slučaja Mjanmara/Burme.

(42)

Zaključno, tijekom razdoblja ispitnog postupka uvoz iz Kambodže i Mjanmara/Burme znatno se povećao u apsolutnom smislu i u smislu tržišnog udjela. Premda se kombinirani obujam uvoza blago smanjio u 2016./2017., i dalje je ukupno bio mnogo veći nego na početku razdoblja ispitnog postupka. Osim toga, kombinirana ponderirana prosječna uvozna cijena dviju država smanjila se tijekom razdoblja ispitnog postupka i znatno je snizila cijene Unije.

3.4.   Gospodarsko stanje industrije Unije

3.4.1.   Opće napomene

(43)

Na temelju članka 23. Uredbe o OSP-u trebalo bi smatrati da postoje ozbiljne poteškoće ako se proizvođačima iz Unije pogoršava gospodarsko i/ili financijsko stanje. Pri provjeri postoji li takvo pogoršanje Komisija bi u obzir trebala uzeti čimbenike navedene u članku 23. koji se odnose na proizvođače iz Unije, ako su takve informacije dostupne.

(44)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (5), Komisija je ozbiljnost poteškoća koje je pretrpjela industrija Unije utvrdila na temelju uzorka. Za potrebe utvrđivanja štete Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje štete.

(45)

Komisija je makroekonomske pokazatelje (tržišni udio, proizvodnja i zalihe – uvoz je analiziran u prethodnom dijelu teksta) ocijenila na temelju općih podataka o tržištu prikupljenih na mjesečnoj osnovi na temelju proizvedene riže pretvorene u ekvivalent bijele riže. Pouzdani podaci o stečajevima i zapošljavanju u industriji Unije nisu dostupni te ih stoga nije bilo moguće uključiti u analizu.

(46)

Komisija je mikroekonomske pokazatelje (cijene i profitabilnost) ocijenila na temelju provjerenih podataka na razini uzorka. U nedostatku podataka na makrorazini, proizvodni kapacitet analiziran je i na razini uzorka.

3.4.2.   Makroekonomski pokazatelji

(47)

Tržišni udio industrije Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka kretao se kako slijedi:

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Tržišni udjeli (%)

61,4

54,8

46,7

40,5

39,3

Indeks (2012./2013. = 100)

100

101

80

66

62

Izvor: Podaci koje je prikupila Komisija na temelju podataka dobivenih od država članica.

(48)

Tržišni udjeli također su se znatno smanjili sa 61 % na 39 %, što je smanjenje za od više od 20 %.

(49)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka trend znatnog smanjenja pratila je i proizvodnja indijske riže u industriji Unije:

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Obujam proizvodnje (u tonama)

685 183

692 740

547 908

449 313

423 962

Indeks (2012./2013. = 100)

100

101

80

66

62

Izvor: Podaci koje je prikupila Komisija na temelju podataka dobivenih od država članica.

(50)

Proizvodnja se smanjila za gotovo 40 %, sa 685 000 tona na 424 000 tona.

(51)

Zalihe bijele riže u Uniji povećale su se tijekom razdoblja ispitnog postupka za 4 %, sa 255 000 tona na 265 000 tona. Najprije su se znatno povećale za 11 %, a zatim su se blago smanjile.

(52)

Kambodža je nakon objave ustvrdila da su podaci o proizvodnji u Uniji netočni jer se podaci o proizvodnji u Uniji umanjeni za podatke o prodaji ne podudaraju sa završnim zalihama kako je navedeno u nastavku. Komisija je doista dostavila samo djelomičan izračun jer se u podacima ne odražavaju početne zalihe, uporaba riže kao sjemena itd. Međutim, izračun je u skladu s izračunom bilance koji upotrebljava Komisija (vidjeti uvodnu izjavu (24)).

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Završne zalihe (u tonama)

255 301

280 507

283 126

272 136

264 766

Indeks (2012./2013. = 100)

100

110

111

107

104

Izvor: Podaci koje je prikupila Komisija na temelju podataka dobivenih od država članica.

(53)

U nedostatku podataka na makrorazini, proizvodni kapacitet analiziran je na razini uzorka. No, površina namijenjena za uzgoj indijske riže u Uniji prilično je dobar pokazatelj količine riže koja je na raspolaganju proizvođačima te stoga i moguće iskorištenosti njihovih kapaciteta. To se područje općenito smanjilo za 37 % tijekom razdoblja ispitnog postupka, a njegova se veličina kretala kako slijedi:

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Površina (u hektarima)

145 781

145 783

124 270

101 865

91 685

Indeks (2012./2013. = 100)

100

100

85

70

63

Izvor: Podaci koje je prikupila Komisija na temelju podataka dobivenih od država članica.

3.4.3   Mikroekonomski pokazatelji

(54)

Na temelju odgovora na upitnik primljenih od proizvođača iz Unije, cijene i profitabilnost kretali su se kako slijedi:

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Cijena (EUR/tona)

667,3

649,5

693,3

728,3

711,5

Indeks (2012./2013. = 100)

100

97

104

109

107

Profitabilnost

1,4 %

0,1 %

1,5 %

4,3 %

1,2 %

Indeks (2012./2013. = 100)

100

8

107

312

88

Izvor: Odgovori na upitnik (Podaci dobiveni od proizvođača temelje se na kalendarskim godinama, a ne na tržišnim godinama. S obzirom na znatno preklapanje tih razdoblja, kretanja ipak ostaju reprezentativna za razdoblje ispitnog postupka.).

(55)

Jedinične cijene proizvođačâ u uzorku povećale su se za 7 % tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju provjera koje je provela Komisija čini se da su, s obzirom na povećani pritisak uvoza po niskim cijenama, proizvođači iz Unije u uzorku odlučili svoju prodaju, kad je to moguće, koncentrirati na manje količine polubijele i bijele indijske riže te se usredotočiti na proizvode robnih marki, umjesto prodaje pod trgovačkom markom distributerima.

(56)

Promjenom svoje izvorne ponude proizvoda proizvođači iz Unije uspjeli su održati stabilnu razinu profitabilnosti na račun svojeg tržišnog udjela, koji se drastično smanjio. Ta je promjena ponude proizvoda možda i pomogla osobito u razdoblju 2015./2016. (kad se profitabilnost čak i povećala), ali je razina dobiti u razdoblju 2016./2017. ipak ponovno pala. U situaciji u kojoj je utvrđeno da su cijene uvoza 2016. i 2017. znatno snizile cijene u Uniji (za 22 %, odnosno 43 %) ta strategija može biti samo kratkoročno rješenje. Proizvođači će se u bliskoj budućnosti suočiti s još većim pritiskom niskih uvoznih cijena. Naime, Kambodža se već djelomično prebacila s prodaje u rasutom stanju na maloprodaju malih pakiranih proizvoda. Taj je prodajni kanal profitabilniji od prodaje u rasutom stanju i vjerojatno je da će Kambodža prodavati sve više proizvoda na toj razini i konkurirati industriji Unije, među ostalim na specijaliziranim tržištima.

(57)

Kad je riječ o profitabilnosti, ona je ostala razmjerno stabilna, ali niska, jer se povećanjem cijene uspijeva nadoknaditi gubitak obujma. Razina profitabilnosti od 1 %–2 % daleko je ispod 6 %, što se smatra odgovarajućom razinom profitabilnosti koja je potrebna za pokrivanje svih troškova i ulaganja, istraživanja i razvoja te inovacija.

(58)

Jedna je strana nakon objave zatražila dodatne informacije o razini od 6 % iz prethodnog odlomka. Nakon osuvremenjivanja instrumenata trgovinske zaštite EU-a 2018. u odgovarajućem je zakonodavstvu utvrđeno da pri izračunu marže štete razina dobiti koja se očekuje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja ne smije biti niža od 6 % (7). Ta referentna vrijednost koja se koristi u ispitnim postupcima trgovinske zaštite relevantna je i u zaštitnom ispitnom postupku. Zato je Komisija i u ovom predmetu upotrijebila istu referentnu vrijednost.

(59)

Proizvodni kapacitet industrije Unije za istovjetne proizvode, tj. indijsku rižu, teško je procijeniti jer prerađivačka industrija može iskoristiti svoj kapacitet za proizvodnju indijske riže i japanske riže, bez obzira na to je li uvezena ili uzgojena u Uniji. Osim toga, nema dostupnih makropodataka (vidjeti prethodno navedeno). Na temelju uzorka, iskorištenost kapaciteta, kako je prikazano u nastavku, smanjila se sa 22 % na 14 %. Ti se postoci mogu činiti razmjerno niski jer se temelje na usporedbi proizvedene količine istovjetnog proizvoda (indijske riže) s proizvodnim kapacitetom uspostavljenim za sve vrste riže.

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Iskorištenost kapaciteta (%)

22,1

21,1

19,0

13,0

14,0

Indeks (2012./2013. = 100)

100

96

86

59

64

Izvori: Odgovori na upitnik.

3.4.4.   Zaključak

(60)

Zaključno, stanje industrije Unije pogoršalo se u gospodarskom smislu. Uvoz iz Kambodže i Mjanmara/Burme znatno se povećao u apsolutnom smislu, a industrija Unije izgubila je oko 6 % tržišnog udjela u korist Mjanmara/Burme i 10 % u korist Kambodže. Industrija Unije pretrpjela je i znatno sniženje cijena od 22 % i 43 %. Proizvodnja Unije usto se smanjila za 38 %. Stoga su se gospodarske poteškoće tijekom razdoblja ispitnog postupka uglavnom očitovale u smislu obujma. Proizvođači iz Unije odlučili su da unatoč konkurenciji niskih cijena uvoza neće smanjiti svoju razinu cijena i održali su određenu razinu dobiti. Naime, proizvođači iz Unije odlučili su, kada je to moguće, promijeniti svoju ponudu proizvoda i usredotočiti se na specijalizirane segmente i proizvode robnih marki kako bi održali razinu dobiti unatoč smanjenju prodaje i obujma proizvodnje. To je, međutim, samo privremeno rješenje jer je uvoz iz Kambodže i Mjanmara/Burme, iako u ograničenoj mjeri, već preusmjeren s prodaje u rasutom stanju na prodaju malih pakiranih proizvoda, koji konkuriraju industriji Unije i na maloprodajnoj razini. Očekuje se da će obje zemlje povećati izvoz proizvoda po niskim cijenama u taj profitabilniji prodajni kanal i da će konkurirati na specijaliziranim tržištima i u području robnih marki, što će imati negativne posljedice i na financijsko stanje industrije Unije.

4.   UZROČNOST

(61)

Komisija je utvrdila da postoji uzročno-posljedična veza između obujma uvoza predmetnog proizvoda i ozbiljnih poteškoća proizvođača iz Unije na osnovi elemenata koji se navode u nastavku. Komisija je analizirala i to nisu li ozbiljne poteškoće pripisive drugim čimbenicima osim uvoza i cijena.

4.1.   Učinci uvoza iz Kambodže i Mjanmara/Burme

(62)

U grafikonu u nastavku jasno je utvrđeno vremensko poklapanje između uvoza iz Kambodže i Mjanmara/Burme i stanja industrije Unije, što je potvrđeno znatnim gubitkom tržišnog udjela i ozbiljnim poteškoćama proizvođača u Uniji.

Image

Kambodža / Mjanmar/Burma

EU

2015./2016.

2014./2015.

2013./2014.

2012./2013.

2016./2017.

Tržišni udjeli

70,0 %

60,0 %

50,0 %

40,0 %

30,0 %

20,0 %

10,0 %

0,0 %

Izvor:

Eurostat i podaci koje je prikupila Komisija na temelju podataka dobivenih od država članica.

(63)

Komisija smatra da je uvoz iz Kambodže i Mjanmara/Burme i pojedinačno uzrokovao ozbiljne poteškoće. Naime, uvoz iz Kambodže i Mjanmara/Burme pojedinačno se povećao u apsolutnom smislu (za 53 % odnosno više od 2 000 %) i u smislu tržišnog udjela (za 9,7 postotnih bodova odnosno za 6,1 postotni bod). Osim toga, i uvoz iz Kambodže i uvoz iz Mjanmara/Burme pojedinačno je snizio cijenu Unije (za oko 22 % odnosno 43 %). Stoga se može zaključiti da su uvoz iz Kambodže i uvoz iz Mjanmara/Burme i pojedinačno prouzročili ozbiljne poteškoće industriji Unije.

(64)

Brzo širenje uvoza iz Kambodže i Mjanmara/Burme objašnjava se niskim cijenama, koje su znatno snizile cijene industrije Unije. Indijska riža cjenovno je osjetljiv proizvod, posebno zato što za potrošače nema razlike između Unijinih i uvezenih proizvoda. Potrošači koji rižu kupuju kod trgovaca na malo uglavnom ne znaju njezino podrijetlo. To se posebno odnosi na rižu koja se prodaje pod trgovačkom, tj. maloprodajnom markom. Isporukom riže po vrlo niskoj cijeni, kao što se vidjeti iz razina sniženih cijena u uvodnoj izjavi(33), Kambodža i Mjanmar/Burma uspjeli su značajno i brzo proširiti izvoz svoje riže na tržište Unije. Osim toga, Kambodža – koja je prije uglavnom izvozila rižu u rasutom stanju namijenjenu daljnjoj preradi u Uniji – sve više prodaje pakiranu rižu izravno trgovcima na malo u Uniji, što uzrokuje dodatni pritisak na cijene i stvara konkurenciju proizvođačima u Uniji.

4.2.   Ostali čimbenici

(65)

Napravljena je i procjena drugih čimbenika koji su možda pridonijeli ozbiljnim poteškoćama koje je pretrpjela industrija Unije.

4.2.1.   Uvoz iz ostalih trećih zemalja

(66)

Kad je u pitanju tržišni udio, tijekom razdoblja ispitnog postupka uvoz iz ostalih trećih zemalja također se povećao sa 23 % na 29,3 % (+ 6,3 %).

Tržišni udio (%)

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Unija

61,4

54,8

46,7

40,5

39,3

Kambodža

15,4

20,0

23,1

28,8

25,1

Mjanmar/Burma

0,2

2,5

4,8

3,5

6,3

Kambodža i Mjanmar/Burma

15,6

22,5

27,9

32,3

31,4

Tajland

12,2

11,5

11,8

12,9

13,8

Indija

4,7

4,0

5,8

6,8

7,3

Pakistan

2,5

2,9

3,3

3,3

3,2

Ostale zemlje

3,7

4,4

4,5

4,3

5,1

Sve ostale zemlje zajedno (bez Kambodže i Mjanmara/Burme)

23,0

22,8

25,4

27,3

29,3

Izvor: Eurostat.

(67)

Čak i ako se uvozom iz ostalih trećih zemalja može djelomično objasniti smanjenje tržišnog udjela Unije, povećanje tržišnog udjela tih zemalja, pa i ako se uzima skupno, puno je manje nego povećanje tržišnog udjela Kambodže i Mjanmara/Burme (+ 15 %).

(68)

A najvažnije je, što se vidjeti iz tablice u nastavku, da su ponderirane prosječne cijene ostalog uvoza tijekom razdoblja ispitnog postupka bile mnogo više od cijena uvoza iz Kambodže i Mjanmara/Burme i cijena u Uniji (8). Iz usporedbe cijena uvoza iz Tajlanda i iz Mjanmara/Burme vidjeti se razlika u cijeni od 85 %. Kada se uspoređuju cijene uvoza iz Indije i iz Kambodže, razlika u cijeni iznosi 72 %. Time se potvrđuje i prethodno navedeni zaključak da su niže cijene omogućile Mjanmaru/Burmi i Kambodži da tijekom razdoblja ispitnog postupka brzo prošire svoj izvoz u Uniju.

 

2012./2013.

2013./2014.

2014./2015.

2015./2016.

2016./2017.

Unija

667,3

649,5

693,3

728,3

711,5

Kambodža

588,4

512,8

562,6

547,4

552,2

Mjanmar/Burma

420,0

366,5

414,7

410,1

405,4

Tajland

946,7

863,5

896,8

825,7

751,1

Indija

925,7

1 054,1

1 061,0

893,0

949,2

Pakistan

924,3

999,7

996,0

846,3

926,3

Izvor: Eurostat i odgovori na upitnik.

4.2.2.   Strukturne poteškoće u sektoru riže u Italiji

(69)

U svojem podnesku nakon pokretanja postupka kambodžansko državno tijelo za rižu iznijelo je tvrdnju da su poteškoće talijanskog sektora riže općenito veće nego u ostatku Unije i da se stoga ne mogu pripisati povećanju uvoza.

(70)

Odgovori na upitnik i provjera doista su pokazali da je stanje u industriji Unije lošije u Italiji nego u Španjolskoj. Razlog tome je djelomično u činjenici da je španjolsko tržište riže drukčije organizirano i stoga otpornije u smislu ponude i potražnje te u smislu određivanja cijena. Komisija je ipak provela ispitni postupak na razini Unije na temelju stanja ukupne industrije Unije i na temelju reprezentativnog uzorka. Kako je prethodno objašnjeno, ispitni postupak pokazao je da u cijeloj industriji Unije postoje poteškoće.

4.2.3.   Uvoz „neoljuštene riže” iz Gvajane

(71)

Zainteresirane strane iznijele su i tvrdnju da je ozbiljnim poteškoćama pridonio povećani uvoz riže iz Gvajane. Riža uvezena iz Gvajane nije bijela (riječ je o tzv. „neoljuštenoj riži”) i stoga nije obuhvaćena ispitnim postupkom, nije uključena u prethodno navedene statističke podatke o uvozu i u ovom slučaju nije relevantna.

4.2.4.   Izvoz industrije Unije

(72)

Kambodžanska vlada iznijela je tvrdnju da je jedan od aspekata koji nisu uzeti u obzir u kontekstu uzročnosti izvozna orijentacija industrije Unije. Međutim, ta tvrdnja nije potkrijepljena dokazima i izvoz, iako je tijekom razdoblja ispitnog postupka doista porastao s 3 % ukupne proizvodnje na 7 % ukupne proizvodnje, i dalje čini vrlo mali udio u proizvodnji Unije. Osim toga, povećanje izvoza (+ 11 000 tona) znatno je manje od povećanja uvoza iz Kambodže i Mjanmara/Burme (+ 147 000 tona).

4.2.5.   Smanjenje proizvodnje indijske riže uzrokovano je povećanjem proizvodnje japanske riže.

(73)

Vlada Kambodže iznijela je i tvrdnju da na proizvodnju indijske riže u Uniji nije utjecao uvoz, već je u pitanju tek ciklička promjena između japanske i indijske riže o kojoj odlučuju uzgajivači u Uniji.

(74)

Točno je da uzgajivači mogu mijenjati proizvodnju između indijske i japanske riže. No ta se promjena temelji na razmatranju gospodarskih čimbenika, uključujući potražnju i tržišnu cijenu. U tom je kontekstu u ispitnom postupku potvrđeno da, kad su se suočili s povećanom konkurencijom niskih cijena uvezene indijske riže, neki uzgajivači doista nisu imali drugu mogućnost nego prijeći na proizvodnju japanske riže. Stoga nije riječ o cikličkoj promjeni ni o svjesnom odabiru, nego o samoobrani. Međutim, srednjoročno ni to nije održiva opcija jer je preusmjeravanje proizvodnje s indijske na japansku rižu prouzročilo prezasićenost tržišta japanskom rižom i cjenovni pritisak na tu vrstu riže. Ukupno gledajući, poljoprivrednici su stoga u teškoj situaciji.

(75)

No taj je argument od ograničene važnosti jer industriju Unije čine proizvođači riže, a ne uzgajivači, koji dobavljaju sirovinu.

4.2.6.   Zaključak o uzročnosti

(76)

Komisija je utvrdila uzročno-posljedičnu vezu između ozbiljnih poteškoća koje je pretrpjela industrija Unije i uvoza iz Kambodže i Mjanmara/Burme. Komisija je utvrdila i čimbenike koji su također pridonijeli tim poteškoćama. Riječ je prije svega o uvozu iz trećih zemalja i uvozu neoljuštene riže iz Gvajane. Međutim, nije utvrđeno da ti čimbenici umanjuju uzročno-posljedičnu vezu, čak i ako se razmatra njihov mogući kombinirani učinak. Stoga se čini da učinak navedenih čimbenika na stanje industrije Unije ne umanjuje povezanost obujma uvoza i cijena iz Kambodže i Mjanmara/Burme s ozbiljnim poteškoćama koje je pretrpjela industrija Unije.

5.   ZAKLJUČCI I DONOŠENJE MJERA

(77)

Zaključeno je da je indijska riža iz Kambodže i Mjanmara/Burme uvezena u količinama i po cijenama koje uzrokuju ozbiljne poteškoće industriji Unije te su stoga zaštitne mjere opravdane.

(78)

Stoga bi u skladu s člankom 22. stavkom 1. Uredbe o OSP-u trebalo ponovno uvesti carine iz Zajedničke carinske tarife u iznosu od 175 EUR po toni.

(79)

Zaštitne mjere na temelju članka 28. Uredbe o OSP-u trebalo bi ponovno uvesti na razdoblje koje je potrebno da bi se odgovorilo na pogoršanje gospodarskog i financijskog stanja proizvođača iz Unije. Razdoblje ponovnog uvođenja ipak ne bi trebalo biti dulje od tri godine, osim ako se produljuje u valjano opravdanim okolnostima.

(80)

Komisija smatra da bi u ovom slučaju trebalo uvesti mjere na razdoblje od tri godine kako bi se industriji Unije omogućio potpun oporavak od negativnih učinaka uvoza iz Kambodže i Mjanmara/Burme.

(81)

Komisija ipak smatra da bi zaštitne mjere trebalo postupno liberalizirati u tom razdoblju zbog razloga koji se navode u nastavku.

(82)

Glavni cilj Uredbe o OSP-u jest pomoći zemljama u razvoju u nastojanjima da smanje siromaštvo te promiču dobro upravljanje i održivi razvoj, posebno u otvaranju radnih mjesta, poticanju industrijalizacije i stvaranju dodatnih prihoda u okviru međunarodne trgovine. Posebnim programom „Sve osim oružja” (Everything But Arms, EBA), kako je utvrđen Uredbom o OSP-u, pomaže se najsiromašnijim i najnerazvijenijim zemljama svijeta da iskoriste trgovinske mogućnosti. Te zemlje u velikoj mjeri imaju sličan ekonomski profil. Ranjive su zbog niske i nedovoljno raznolike izvozne osnovice te stoga uživaju određenu zaštitu u okviru Uredbe o OSP-u, kao što je, primjerice, izuzeće od stupnjevanja proizvoda ili primjene automatskih zaštitnih mjera.

(83)

Stoga je Komisija ocijenila da je, u načelu, za korisnike programa EBA opravdano postupno smanjivati stopu pristojbe tijekom razdoblja od tri godine, kako je navedeno u nastavku.

(84)

Postupno smanjenje bilo bi dostatan odgovor na pogoršanje gospodarskog i/ili financijskog stanja proizvođača iz Unije. Istodobno, Kambodža i Mjanmar/Burma pune tri godine ne bi bili suočeni s punim pristojbama, što bi otežalo izvoz, ali bi s vremenom mogli izvoziti više indijske riže u Uniju.

(85)

U skladu s time predviđeno je ponovno uvođenje carinske pristojbe u razdoblju od tri godine kako slijedi:

 

Godina 1.

Godina 2.

Godina 3.

Carina (EUR/tona)

175

150

125

(86)

Pristojba u okviru Zajedničke carinske tarife u iznosu od 175 EUR po toni koja se trenutačno primjenjuje mogla bi se prilagoditi naniže na temelju članka 180. Uredbe (EU) 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Stoga, ako bi zbog tih prilagodbi primijenjene pristojbe u okviru Zajedničke carinske tarife postale niže od pristojbi navedenih u uvodnoj izjavi (85), pristojbe iz uvodne izjave trebalo bi uskladiti tako da ni u jednom trenutku tijekom razdoblja primjene mjera ne premašuju primijenjenu pristojbu u okviru Zajedničke carinske tarife. Zaštitne mjere koje se primjenjuju stoga su niže od prilagođenih carinskih pristojbi i primjenjive pristojbe iz uvodne izjave (85).

(87)

Konačno, kako bi se uvoznicima predmetnih proizvoda pružila pravna sigurnost, razne zainteresirane strane zatražile su da se prethodno navedene mjere ne primjenjuju na proizvode koji su već na putu prema Uniji. U skladu sa svojom aktualnom praksom u pogledu zaštitnih mjera Komisija smatra da je u ovom predmetu takva „klauzula o otpremi” opravdana te su zahtjevi stoga prihvaćeni.

(88)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za opće povlastice iz članka 39. stavka 3. Uredbe (EU) br. 978/2012,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Pristojbe u okviru Zajedničke carinske tarife privremeno se ponovno uvode na uvoz indijske riže podrijetlom iz Kambodže i Mjanmara/Burme koja je trenutačno razvrstana u oznake KN 1006 30 27, 1006 30 48, 1006 30 67 i 1006 30 98.

2.   Pristojba koja se primjenjuje u EUR po toni proizvoda opisanog u stavku 1. iznosi 175 EUR za prvu godinu, 150 EUR za drugu godinu i 125 EUR za treću godinu od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

3.   Ako Komisija prilagodi pristojbu u okviru Zajedničke carinske tarife na temelju članka 180. Uredbe (EU) br. 1308/2013, carinsku pristojbu iz stavka 2. trebalo bi odrediti na razini prilagođene Zajedničke carinske tarife ili carinske pristojbe iz stavka 2., ovisno o tome koja je niža.

Članak 2.

Uvoz proizvoda iz članka 1. koji su na putu prema Uniji na dan stupanja na snagu ove Uredbe, ako se odredište tih proizvoda ne može mijenjati, ne podliježe pristojbi iz članka 1. stavka 2.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. siječnja 2019.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 303, 31.10.2012., str. 1.

(2)  SL C 100, 16.3.2018., str. 30.

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1083/2013 оd 28. kolovoza 2013. o utvrđivanju pravila u pogledu postupaka privremenog opoziva carinskih povlastica i usvajanju općih zaštitnih mjera iz Uredbe (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni sustava općih carinskih povlastica (SL L 293, 5.11.2013., str. 16.).

(4)  Upitnici su poslani na adresu sljedećih uzgajivača i u njihovim su prostorima obavljeni posjeti radi provjere: Laguna de Santaolalla S.L., Španjolska, Vercellino Flavio e Paolo S.S., Italija, Coppo e Garrione Societa' Agricola S.S., Italija, Maro Giovanni, Paolo e Pietro, Italija, Locatelli Francesco, Italija.

(5)  Navedene su zainteresirane strane Haudecoeur, Amru Rice, vlada Kambodže i mjanmarsko/burmansko državno tijelo za rižu.

(6)  Podaci su javno dostupni na internetskoj stranici Europa: https://ec.europa.eu/agriculture/cereals/trade_hr

(7)  Uredba (EU) 2018/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1036 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije i Uredbe (EU) 2016/1037 o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL L 143, 7.6.2018., str. 1.).

(8)  Te cijene ne uključuju troškove nakon uvoza ni troškove prijevoza.

(9)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).


DIREKTIVE

17.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 15/18


PROVEDBENA DIREKTIVA KOMISIJE (EU) 2019/68

od 16. siječnja 2019.

o utvrđivanju tehničkih specifikacija za označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova u skladu s Direktivom Vijeća 91/477/EEZ o nadzoru nabave i posjedovanja oružja

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja (1), a posebno njezin članak 4. stavak 2.a,

budući da:

(1)

Na temelju članka 4. stavka 1. Direktive 91/477/EEZ države članice dužne su osigurati da su vatreno oružje i njegovi bitni dijelovi, bilo stavljeni na tržište kao dio vatrenog oružja ili zasebno, opremljeni jasnom, trajnom i jedinstvenom oznakom. Člankom 4. stavkom 2. te Direktive utvrđuju se podaci koje treba sadržavati oznaka kako bi se povećala sljedivost vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova te olakšalo njihovo slobodno kretanje. Za vrlo male bitne dijelove, informacije koje oznaka mora sadržavati ograničene su na serijski broj ili na alfanumeričku ili digitalnu oznaku. Člankom 4. stavkom 4. te Direktive od država članica zahtijeva se održavanje sustava baze podataka u koji su dužne evidentirati sve informacije potrebne za praćenje i identifikaciju vatrenog oružja, uključujući informacije o oznaci dodijeljenoj vatrenom oružju i njegovim bitnim dijelovima, kao i informacije o mogućim prepravljanjima ili modifikacijama vatrenog oružja zbog kojih se mijenja njegova kategorija ili potkategorija, poput podataka o subjektu koji je zamijenio ili modificirao bitni dio.

(2)

U slučaju transfera iz vladinih zaliha u trajnu civilnu uporabu, oznaka mora sadržavati i identitet subjekta koji obavlja transfer. Osim ako je identitet već naveden kao dio postojeće oznake, on mora biti uključen u slučaju transfera u civilnu uporabu.

(3)

Na temelju Direktive 91/477/EEZ države članice dužne su i pobrinuti se da je svako osnovno pakiranje cjelovitog streljiva označeno tako da se na njemu nalazi naziv proizvođača, identifikacijski broj serije (lota), kalibar i vrsta streljiva. S obzirom na trenutačnu tržišnu praksu u pogledu pakiranja streljiva i na trenutačni razvoj tehnologije, u ovoj fazi nije potrebno utvrditi tehničke specifikacije za tu oznaku. Ova se Direktiva stoga treba primjenjivati samo na označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova (uključujući vrlo male bitne dijelove).

(4)

Odgovarajuća veličina fonta na oznakama ključna je za ostvarivanje cilja sve veće sljedivosti vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova. Stoga bi u tehničkim specifikacijama trebalo utvrditi najmanju dopuštenu veličinu fonta, čega bi se države članice morale pridržavati pri utvrđivanju veličine fonta za te oznake u svojem nacionalnom pravu.

(5)

Uzimajući u obzir Međunarodni standard za nadzor malog oružja (ISACS) o označivanju i evidencijama, trebalo bi zahtijevati da se oznake kućišta i uvodnika izrađenih od nemetalnih materijala vrste koja ugrožava jasnoću i trajnost oznake (na primjer, kućišta ili uvodnici od određenih kategorija polimera) moraju navesti na metalnoj pločici koja je trajno ugrađena u materijal kućišta ili uvodnika. Države članice trebale bi moći dopustiti uporabu nekih drugih tehnika, kao što je duboko lasersko graviranje, koje osiguravaju jednaku razinu jasnoće i trajnosti oznaka na kućištima i uvodnicima izrađenima od nemetalnih materijala.

(6)

Kako bi se olakšala sljedivost vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova u sustavima baza podataka država članica, države članice bi pri utvrđivanju pisma koje se smije upotrebljavati za označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova trebale imati mogućnost izbora isključivo između latiničnog, ćiriličnog ili grčkog pisma. Slično tome, izbor brojčanih sustava koji se mogu upotrebljavati za označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova trebao bi biti ograničen na arapske ili rimske brojke, kako odredi svaka država članica.

(7)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje članak 3. Direktive 91/477/EEZ.

(8)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (2), države članice obvezale su se, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan dokument ili više njih u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja.

(9)

Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog u skladu s člankom 13.b stavkom 1. Direktive 91/477/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na vatreno oružje i njegove bitne dijelove, ali se ne primjenjuje na osnovna pakiranja cjelovitog streljiva.

Članak 2.

Tehničke specifikacije za označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova

Države članice osiguravaju da oznaka propisana člankom 4. Direktive 91/477/EEZ zadovoljava tehničke specifikacije utvrđene u Prilogu ovoj Direktivi.

Članak 3.

Odredbe o prenošenju

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 17. siječnja 2020. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 5.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. siječnja 2019.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 256, 13.9.1991., str. 51.

(2)  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.


PRILOG

Tehničke specifikacije za označivanje vatrenog oružja i njegovih bitnih dijelova

1.

Veličina fonta koja se upotrebljava na oznakama jest ona koju je propisala država članica. Veličina ili najmanja dopuštena veličina koju utvrđuje svaka država članica iznosi barem 1,6 mm. Prema potrebi, manja veličina fonta smije se upotrebljavati za označivanje bitnih dijelova koji su premali za označivanje u skladu s člankom 4. Direktive 91/477/EEZ.

2.

Za kućišta ili uvodnike izrađene od nemetalnih materijala vrste koju utvrđuje država članica, oznaka se navodi na metalnoj pločici koja je trajno ugrađena u materijal kućišta ili uvodnika, tako da:

(a)

pločicu nije moguće jednostavno ili lako ukloniti i

(b)

da se uklanjanjem pločice uništava dio kućišta ili uvodnika.

Države članice usto mogu dopustiti upotrebu drugih tehnika za označivanje takvih kućišta ili uvodnika, pod uvjetom da se tim tehnikama osigurava jednaka razina jasnoće i trajnosti oznake.

Pri utvrđivanju nemetalnih materijala za potrebe ove specifikacije države članice uzimaju u obzir u kojoj mjeri se tim materijalom može ugroziti jasnoća i trajnost oznake.

3.

Pismo koje se upotrebljava za označivanje utvrđuje država članica. Dopuštena pisma koja utvrđuju države članice su latinično, ćirilično ili grčko pismo.

4.

Brojčani sustav koji se upotrebljava za označivanje utvrđuje država članica. Dopušteni brojčani sustavi koje utvrđuju države članice su arapski ili rimski brojčani sustavi.

17.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 15/22


PROVEDBENA DIREKTIVA KOMISIJE (EU) 2019/69

od 16. siječnja 2019.

o utvrđivanju tehničkih specifikacija oružja za uzbunjivanje i signalizaciju u skladu s Direktivom Vijeća 91/477/EEZ o nadzoru nabave i posjedovanja oružja

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja (1), a posebno njezin članak 10.a stavak 3.,

budući da:

(1)

U Prilogu I. Direktivi 91/477/EEZ predviđeno je da predmeti koji odgovaraju definiciji vatrenog oružja navedenoj u toj direktivi nisu uključeni u tu definiciju ako su osmišljeni za uzbunjivanje, signalizaciju ili spašavanje života i mogu se upotrebljavati samo za tu navedenu svrhu.

(2)

Neke naprave osmišljene za uzbunjivanje, signalizaciju ili spašavanje života koje su trenutačno dostupne na tržištu mogu se lako pretvoriti u vatreno oružje upotrebom običnih alata. Stoga, kako bi se naprave smatralo oružjem za uzbunjivanje i signalizaciju u smislu Direktive 91/477/EEZ i kako bi se izbjegle kontrole koje su tom Direktivom propisane za vatreno oružje, naprave bi trebale biti takve da ih upotrebom običnih alata nije moguće modificirati za ispaljivanje niti modificirati tako da se mogu prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva.

(3)

Specifikacija opisana u uvodnoj izjavi 2. trebala bi biti dio paketa tehničkih specifikacija čiji je kumulativni cilj osigurati da se proizvod ne može prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva. Konkretno, s obzirom na to da je cijev takvih naprava od presudne važnosti za njihovo pretvaranje u vatreno oružje, cijev bi trebala biti izrađena na način da se ne može ukloniti ili modificirati bez uzrokovanja neupotrebljivosti cijele naprave. Usto, u cijev bi trebalo umetnuti neuklonjive prepreke, a ležište naboja i cijev bi trebalo pomaknuti u stranu, nagnuti ili nepravilno rasporediti na način kojim se onemogućuje ubacivanje streljiva u napravu i njegovo ispaljivanje iz naprave.

(4)

Kako bi se osiguralo da su tehničke specifikacije oružja za uzbunjivanje i signalizaciju prikladne za postojeći široki spektar oružja za uzbunjivanje i signalizaciju, u specifikacijama utvrđenima ovom Direktivom trebalo bi uzeti u obzir opće prihvaćene međunarodne norme i vrijednosti za streljiva i ležišta naboja oružja za uzbunjivanje i signalizaciju, posebno tablicu VIII. s dimenzijama streljiva i ležišta naboja koju je utvrdila Stalna međunarodna komisija za ispitivanje lakog oružja (C.I.P.).

(5)

Kako bi se spriječilo lako prepravljanje oružja za uzbunjivanje i signalizaciju u vatreno oružje, države članice trebale bi osigurati da je oružje koje je proizvedeno u Uniji ili uvezeno u Uniju podvrgnuto kontrolama radi utvrđivanja njihove usklađenosti s tehničkim specifikacijama utvrđenima u ovoj Direktivi. Ti bi pregledi primjerice mogli uključivati provjeru različitih modela ili vrsta naprava, ili pojedinačnih naprava, ili oboje.

(6)

Države članice trebalo bi obvezati da na zahtjev uzajamno razmjenjuju informacije o rezultatima provjera koje su provele na oružju za uzbunjivanje i signalizaciju. Kako bi se olakšala ta razmjena informacija, države članice trebalo bi obvezati da imenuju barem jednu nacionalnu kontaktnu točku koja može pružiti te informacije drugim državama članicama.

(7)

U cilju olakšavanja provedbe provjera oružja za uzbunjivanje i signalizaciju, države članice trebalo bi obvezati na međusobnu suradnju u provedbi takvih provjera.

(8)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje članak 3. Direktive 91/477/EEZ.

(9)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (2), države članice obvezale su se, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan dokument ili više njih u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja.

(10)

Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog u skladu s člankom 13.b stavkom 1. Direktive 91/477/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Tehničke specifikacije

Države članice osiguravaju da naprave s ležištem streljiva koje je namijenjeno samo za ispaljivanje streljiva bez projektila, neškodljivih nadražujućih tvari, drugih aktivnih tvari ili pirotehničkog streljiva za signalizaciju u svakom trenutku ispunjavaju tehničke specifikacije iz Priloga Direktivi 91/477/EEZ, kako se te naprave ne bi smatralo vatrenim oružjem u skladu s tom direktivom.

Članak 2.

Provjera usklađenosti s tehničkim specifikacijama

1.   Države članice osiguravaju da naprave vrsta iz članka 1. podliježu provjerama radi utvrđivanja njihove usklađenosti s tehničkim specifikacijama utvrđenima u Prilogu.

2.   Države članice međusobno surađuju pri provedbi provjera iz stavka 1.

Članak 3.

Razmjena informacija

Na zahtjev, država članica dostavlja drugoj državi članici rezultate provjera koje provodi u skladu s člankom 2. U tu svrhu svaka država članica imenuje barem jednu nacionalnu kontaktnu točku za dostavljanje takvih rezultata i Komisiji priopćuje kontaktne podatke nacionalne kontaktne točke.

Članak 4.

Odredbe o prenošenju

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 17. siječnja 2020. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 6.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. siječnja 2019.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 256, 13.9.1991., str. 51.

(2)  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.


PRILOG

Tehničke specifikacije za naprave iz članka 1.

1.

Naprave moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)

iz naprava je moguće ispaliti pirotehnička sredstva za signalizaciju samo ako je na usta cijevi pričvršćen adapter;

(b)

unutar naprave je trajna naprava kojom se sprječava ispaljivanje streljiva napunjenog s jednom čvrstom sačmom ili više njih, kao i ispaljivanje čvrstog zrna ili čvrstog projektila;

(c)

namijenjene su za streljivo koje je navedeno na popisu i ispunjava norme o dimenzijama i druge norme iz tablice VIII. s dimenzijama streljiva i ležišta naboja koju je utvrdila Stalna međunarodna komisija za ispitivanje lakog oružja (C.I.P.), kako se ta tablica primjenjuje u verziji koja je na snazi u vrijeme donošenja ove Direktive.

2.

Upotrebom običnih alata naprave nije moguće modificirati za ispaljivanje niti modificirati tako da se mogu prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva.

3.

Svi bitni dijelovi naprava takvi su da se ne mogu pričvrstiti na vatreno oružje niti upotrijebiti kao bitni dijelovi vatrenog oružja.

4.

Cijevi naprave nije moguće ukloniti ili modificirati bez znatnog oštećenja ili uništavanja naprave.

5.

Kad je riječ o napravama čija cijev nije dulja od 30 cm ili čija ukupna duljina nije veća od 60 cm, naprave su opremljene neuklonjivim preprekama duž cijele duljine cijevi na način da sačma, zrno ili projektil ne mogu proći kroz cijev djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva i na način da eventualni slobodni prostor na ustima cijevi nije dulji od 1 cm.

6.

Kad je riječ o napravama koje nisu obuhvaćene točkom 5., naprave su opremljene neuklonjivim preprekama barem duž trećine duljine cijevi na način da sačma, zrno ili projektil ne mogu proći kroz cijev djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva i na način da eventualni slobodni prostor na ustima cijevi nije dulji od 1 cm.

7.

U svakom slučaju, neovisno o tome je li naprava obuhvaćena točkom 5. ili 6., prva prepreka u cijevi nalazi se iza ležišta naboja naprave što je bliže moguće te omogućuje izbacivanje plinova kroz izlazne otvore.

8.

Kad je riječ o napravama koje su namijenjene samo za ispaljivanje streljiva bez projektila, prepreke iz točaka 5. ili 6. u cijelosti odvajaju cijev od jednog ili više izlaznih otvora za plin pod tlakom. Usto, prepreke u cijelosti blokiraju cijev na način da plin ne može biti ispaljen s prednje strane naprave.

9.

Sve prepreke su trajne i ne mogu se ukloniti bez uništenja ležišta naboja ili cijevi naprave.

Kad je riječ o napravama koje su namijenjene samo za ispaljivanje streljiva bez projektila, prepreke su u cijelosti izrađene od materijala otpornog na rezanje, bušenje, svrdlanje ili brušenje (ili bilo koji sličan postupak) i čija je tvrdoća barem 700 HV30 (prema testu tvrdoće po Vickersu).

Kad je riječ o napravama koje nisu obuhvaćene drugim podstavkom ove točke, prepreke su izrađene od materijala otpornog na rezanje, bušenje, svrdlanje ili brušenje (ili bilo koji sličan postupak) i čija je tvrdoća barem 610 HV30. Cijev može imati žlijeb uzduž svoje osi koji omogućuje ispaljivanje nadražujućih tvari i drugih aktivnih tvari iz naprave.

Preprekama se u svakom slučaju mora spriječiti sljedeće:

(a)

stvaranje ili proširivanje otvora u cijevi uzduž njegove osi;

(b)

uklanjanje cijevi, osim ako zbog takvog uklanjanja ležište naboja i kućište naprave postanu neupotrebljivima ili naprava postane oštećena u toj mjeri da se ne može upotrebljavati kao osnova za izradu vatrenog oružja bez znatnog popravka ili dodavanja.

10.

Ležište naboja i cijev istodobno su pomaknuti u stranu te nagnuti ili nepravilno raspoređeni na način kojim se onemogućuje ubacivanje streljiva u napravu ili njegovo ispaljivanje iz naprave. Usto, kad je riječ o napravama tipa revolvera:

(a)

prednji otvori ležišta bubnja suženi su kako bi se osiguralo da je streljivo blokirano u ležištu;

(b)

ti su otvori pomaknuti u stranu u odnosu na ležište naboja.


ODLUKE

17.1.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 15/27


ODLUKA KOMISIJE (EU) 2019/70

оd 11. siječnja 2019.

o utvrđivanju mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za grafički papir i mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za upijajući papir i proizvode od upijajućeg papira

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 3)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (1), a posebno njezin članak 8. stavak 2.,

nakon savjetovanja s Odborom Europske unije za znak za okoliš,

budući da:

(1)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 66/2010, znak za okoliš EU-a može se dodijeliti proizvodima koji imaju smanjen utjecaj na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa.

(2)

Uredbom (EZ) br. 66/2010 propisuje se utvrđivanje posebnih mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a po skupinama proizvoda.

(3)

Odlukom Komisije 2011/333/EU (2) utvrđena su mjerila i s njima povezani zahtjevi za ocjenjivanje i verifikaciju za skupinu proizvoda „fotokopirni i grafički papir”. Razdoblje valjanosti tih mjerila i zahtjeva produljeno je do 31. prosinca 2018. Odlukom Komisije (EU) 2015/877 (3).

(4)

Odlukom Komisije 2012/448/EU (4) utvrđena su mjerila i s njima povezani zahtjevi u pogledu procjene i provjere za skupinu proizvoda „novinski papir”. Razdoblje valjanosti tih mjerila i zahtjeva produljeno je do 31. prosinca 2018. Odlukom (EU) 2015/877.

(5)

Odlukom Komisije 2009/568/EZ (5) utvrđeni su kriteriji i s njima povezani zahtjevi u pogledu procjene i provjere za skupinu proizvoda „upijajući papir”. Razdoblje valjanosti tih kriterija i zahtjeva iz Odluke 2009/568/EZ produljeno je do 31. prosinca 2018. Odlukom (EU) 2015/877.

(6)

Provjerom prikladnosti (REFIT) znaka za okoliš EU-a od 30. lipnja 2017., kojom se preispituje provedbu Uredbe (EZ) br. 66/2010 (6), zaključilo se da je potrebno razviti više strateški pristup za znak za okoliš EU-a, uključujući povezivanje srodnih skupina proizvoda prema potrebi.

(7)

U skladu s tim zaključcima i nakon savjetovanja s Odborom EU-a za znak za okoliš trebalo bi spojiti skupine proizvoda „fotokopirni i grafički papir” i „novinski papir” te bi one zajedno tvorile jedinstvenu skupinu proizvoda „grafički papir”, a novom bi se definicijom obuhvatilo obje navedene skupine proizvoda, uz određene izmjene koje su uputne kako bi se u obzir uzeli znanstveni razvoj i tržišna kretanja. Posebno bi se u novoj definiciji trebalo ukinuti ograničenje mase koje se primjenjivalo na navedene skupine proizvoda, koje sada uključuju širi raspon vrsta papira veće krutosti.

(8)

Uz to, u skladu s preispitivanjem, trebalo bi uvesti određene izmjene u definiciju skupine proizvoda „upijajući papir”, posebno kako bi se na temelju norme ISO 12625-1 uvela jasnija razlika između upijajućeg papira i konačnog proizvoda od upijajućeg papira; predmetnu bi skupinu proizvoda trebalo preimenovati i nazivati „upijajući papir i proizvodi od upijajućeg papira”.

(9)

Kako bi se bolje odražavale najbolje tržišne prakse za te skupine proizvoda i u obzir uzele inovacije koje su u međuvremenu uvedene, prikladno je utvrditi novi skup mjerila za svaku od te dvije skupine proizvoda.

(10)

Novim se mjerilima za svaku od tih skupina proizvoda namjerava promicati energetski učinkovite proizvodne procese s manjim emisijama tvari koje pridonose eutrofikaciji vodotokova, acidifikaciji atmosfere i klimatskim promjenama, zatim ograničiti uporabu opasnih tvari te koristiti sirovine iz šuma kojima se gospodari na održiv način ili reciklirane materijale, čime se pridonosi lakšem prijelazu na gospodarstvo koje je u većoj mjeri kružno.

(11)

Nova mjerila te s njima povezani zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije za svaku skupinu proizvoda trebali bi ostati na snazi do 31. prosinca 2024., uzimajući u obzir inovacijski ciklus za te dvije skupine proizvoda.

(12)

Budući da su skupine proizvoda „grafički papir” i „upijajući papir i proizvodi od upijajućeg papira” blisko povezane, a mjerila za njih bit će slična, uputno je donijeti jedinstvenu odluku kojom se u istom aktu utvrđuju oba skupa mjerila. Time bi ujedno sudionici na tržištu imali bolji uvid u sustav, a smanjio bi se i administrativni teret za nacionalna tijela.

(13)

Radi pravne jasnoće Odluku 2011/333/EU, Odluku 2012/448/EU i Odluku 2009/568/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

(14)

Proizvođačima čijim je proizvodima dodijeljen znak za okoliš EU-a za sredstva za fotokopirni i grafički papir, novinski papir ili upijajući papir na temelju mjerila koja su utvrđena Odlukom 2011/333/EU, Odlukom 2012/448/EU ili Odlukom 2009/568/EZ trebalo bi omogućiti prijelazno razdoblje kako bi imali dovoljno vremena za prilagodbu svojih proizvoda novim mjerilima i zahtjevima. U ograničenom razdoblju nakon donošenja ove Odluke proizvođačima bi također trebalo omogućiti podnošenje zahtjeva na temelju mjerila utvrđenih u tim odlukama ili na temelju novih mjerila utvrđenih ovom Odlukom. Ako je znak za okoliš EU-a dodijeljen na temelju mjerila utvrđenih jednom od starih odluka, njegovu bi uporabu trebalo dopustiti samo do 31. prosinca 2019.

(15)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 16. Uredbe (EZ) br. 66/2010,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Skupina proizvoda „grafički papir” uključuje listove ili role neprerađenog, netiskanog praznog papira ili kartona, jednobojnog ili bojanog, napravljenog od celuloze i pogodnog za uporabu za pisanje, tiskanje ili preradu.

Skupina proizvoda ne uključuje:

(a)

ambalažu;

(b)

termoosjetljivi papir;

(c)

fotografski papir ili samokopirni papir;

(d)

mirisni papir;

(e)

papir obuhvaćen skupinom proizvoda „upijajući papir i proizvodi od upijajućeg papira” kako je definirana u članku 2.

Članak 2.

Skupina proizvoda „upijajući papir i proizvodi od upijajućeg papira” obuhvaća sljedeće:

1.

listove ili role neprerađenog upijajućeg papira namijenjenog preradi u proizvode iz točke 2.;

2.

proizvode od upijajućeg papira pogodne za uporabu za osobnu higijenu, upijanje tekućina ili čišćenje površina, ili za kombinaciju tih namjena; uključujući, među ostalim, sljedeće proizvode od upijajućeg papira: rupčiće, toaletni papir, listiće za uklanjanje šminke, kuhinjske ili kućanske ručnike, ručnike za brisanje ruku, salvete, podmetače i papir za brisanje za industrijsku primjenu.

Skupina proizvoda ne uključuje:

(a)

proizvode obuhvaćene skupinom proizvoda „upijajući higijenski proizvodi” kako je definirana Odlukom Komisije 2014/763/EU (7);

(b)

proizvode koji sadržavaju sredstva za čišćenje koja su namijenjena za čišćenje površina;

(c)

proizvode od upijajućeg papira koji su presvučeni slojem materijala koji nije upijajući papir;

(d)

kozmetičke proizvode u smislu Uredbe (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8), uključujući vlažne maramice;

(e)

mirisni papir;

(f)

proizvode obuhvaćene skupinom proizvoda „grafički papir” kako je definirana člankom 1. ili proizvode obuhvaćene skupinom proizvoda „tiskani papir” kako je definirana Odlukom Komisije 2012/481/EU (9).

Članak 3.

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„celuloza” znači vlaknasti materijal u proizvodnji papira, koji je proizveden u pogonu za proizvodnju celuloze mehaničkim ili kemijskim postupkom od vlaknaste sirovine koja sadrži celulozu (najčešće od drva);

(2)

„ambalaža” znači svi proizvodi izrađeni od bilo kakvih materijala bilo kakve vrste koji se koriste za čuvanje, zaštitu, rukovanje, isporuku i prezentaciju robe, od sirovina do prerađene robe, od proizvođača do korisnika ili potrošača;

(3)

„upijajući papir” znači lagani papir od celuloze, a može biti suho ili mokro krepiran ili nekrepiran;

(4)

„proizvodi od upijajućeg papira” znači prerađeni proizvodi od upijajućeg papira u jednom sloju ili nekoliko slojeva, preklopljeni ili nepreklopljeni, s reljefom ili bez njega, laminirani ili nelaminirani, s tiskom ili bez njega, moguće dorađeni naknadnom obradom.

Članak 4.

1.   Kako bi proizvodu bio dodijeljen znak za okoliš EU-a u skladu s Uredbom (EZ) br. 66/2010 za skupinu proizvoda „grafički papir”, on mora biti obuhvaćen definicijom te skupine proizvoda iz članka 1. ove Odluke te biti u skladu s mjerilima i s njima povezanim zahtjevima u pogledu procjene i verifikacije koji su utvrđeni u Prilogu I. ovoj Odluci.

2.   Kako bi proizvodu bio dodijeljen znak za okoliš EU-a u skladu s Uredbom (EZ) br. 66/2010 za skupinu proizvoda „upijajući papir i proizvodi od upijajućeg papira”, on mora biti obuhvaćen definicijom te skupine proizvoda iz članka 2. ove Odluke te biti u skladu s mjerilima i s njima povezanim zahtjevima u pogledu procjene i verifikacije koji su utvrđeni u Prilogu II. ovoj Odluci.

Članak 5.

Mjerila za skupine proizvoda „grafički papir” i „upijajući papir i proizvodi od upijajućeg papira” te povezani zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije za svaku skupinu proizvoda vrijede do 31. prosinca 2024.

Članak 6.

1.   Za administrativne potrebe skupini proizvoda „grafički papir” dodjeljuje se brojčana oznaka „011”.

2.   Za administrativne potrebe skupini proizvoda „upijajući papir i proizvodi od upijajućeg papira” dodjeljuje se brojčana oznaka „004”.

Članak 7.

Odluke 2009/568/EZ, 2011/333/EZ i 2012/448/EU stavljaju se izvan snage.

Članak 8.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 7., zahtjevi za znak za okoliš EU-a za proizvode koji su istodobno obuhvaćeni skupinom proizvoda „grafički papir” kako je definirana u ovoj Odluci i skupinom proizvoda „fotokopirni i grafički papir” kako je definirana u Odluci 2011/333/EU, a podneseni su prije datuma donošenja ove Odluke, ocjenjuju se u skladu s uvjetima utvrđenima Odlukom 2011/333/EU.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 7., zahtjevi za znak za okoliš EU-a za proizvode koji su istodobno obuhvaćeni skupinom proizvoda „grafički papir” kako je definirana u ovoj Odluci i skupinom proizvoda „novinski papir” kako je definirana u Odluci 2012/448/EU, a podneseni su prije datuma donošenja ove Odluke, ocjenjuju se u skladu s uvjetima utvrđenima Odlukom 2012/448/EU.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 7., zahtjevi za znak za okoliš EU-a za proizvode koji su istodobno obuhvaćeni skupinom proizvoda „upijajući papir i proizvodi od upijajućeg papira” kako je definirana u ovoj Odluci i skupinom proizvoda „upijajući papir” kako je definirana u Odluci 2009/568/EZ, a podneseni su prije datuma donošenja ove Odluke, ocjenjuju se u skladu s uvjetima utvrđenima Odlukom 2009/568/EZ.

4.   Zahtjevi za dodjelu znaka za okoliš EU-a za proizvode obuhvaćene skupinom proizvoda „grafički papir” ili „upijajući papir i proizvodi od upijajućeg papira”, a podneseni su na dan donošenja ove Odluke ili nakon tog datuma, ali najkasnije 31. prosinca 2018., mogu se temeljiti na mjerilima iz ove Odluke ili na kriterijima iz Odluke 2011/333/EU, Odluke 2012/448/EU ili Odluke 2009/568/EZ, prema potrebi. Ti se zahtjevi ocjenjuju u skladu s mjerilima na kojima se temelje.

5.   Ako se znak za okoliš EU-a dodjeljuje na temelju zahtjeva ocijenjenog u skladu s mjerilima utvrđenima u Odluci 2009/568/EZ, Odluci 2011/333/EU ili Odluci 2012/448/EU, znak za okoliš EU-a može se upotrebljavati samo do 31. prosinca 2019.

Članak 9.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. siječnja 2019.

Za Komisiju

Karmenu VELLA

Član Komisije


(1)  SL L 27, 30.1.2010., str. 1.

(2)  Odluka Komisije 2011/333/EU od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju ekoloških mjerila za dodjelu znaka zaštite okoliša EU-a za fotokopirni i grafički papir (SL L 149, 8.6.2011., str. 12.).

(3)  Odluka Komisije (EU) 2015/877 оd 4. lipnja 2015. o izmjeni odluka 2009/568/EZ, 2011/333/EU, 2011/381/EU, 2012/448/EU i 2012/481/EU radi produljenja važenja ekoloških mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za određene proizvode (SL L 142, 6.6.2015., str. 32.).

(4)  Odluka Komisije 2012/448/EU od 12. srpnja 2012. o utvrđivanju ekoloških mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za novinski papir (SL L 202, 28.7.2012., str. 26.).

(5)  Odluka Komisije 2009/568/EZ od 9. srpnja 2009. o utvrđivanju ekoloških kriterija za dodjelu znaka za okoliš Zajednice za upijajući papir (SL L 197, 29.7.2009., str. 87.).

(6)  Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o preispitivanju provedbe Uredbe (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) i Uredbe (EZ) br. 66/2010 Parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (COM(2017) 355).

(7)  Odluka Komisije 2014/763/EU od 24. listopada 2014. o utvrđivanju ekoloških mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za upijajuće higijenske proizvode (SL L 320, 6.11.2014., str. 46.).

(8)  Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (SL L 342, 22.12.2009., str. 59.).

(9)  Odluka Komisije 2012/481/EU od 16. kolovoza 2012. o utvrđivanju ekoloških mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za tiskani papir (SL L 223, 21.8.2012., str. 55.).


PRILOG I.

MJERILA ZA DODJELU ZNAKA ZA OKOLIŠ EU-A ZA GRAFIČKI PAPIR

OKVIR

Ciljevi mjerila

Mjerilima se prvenstveno nastoje smanjiti otpuštanje toksičnih ili eutrofičnih tvari u vode te šteta i opasnosti za okoliš povezani s upotrebom energije (klimatske promjene, acidifikacija, oštećenje ozonskog omotača, iscrpljivanje neobnovljivih resursa). U tu se svrhu mjerilima nastoji:

smanjiti potrošnja energije i povezane emisije u zrak,

smanjiti šteta za okoliš smanjenjem emisija u vodu i stvaranja otpada,

smanjiti šteta i opasnosti za okoliš povezani s upotrebom opasnih kemikalija i

zaštititi šume postavljanjem zahtjeva da reciklirana vlakna ili neobrađena vlakna budu dobivena iz šuma i područja kojima se upravlja na održiv način.

Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za „grafički papir”:

1.

emisije u vodu i zrak;

2.

potrošnja energije;

3.

vlakna: očuvanje resursa, održivo gospodarenje šumama;

4.

ograničene opasne tvari i smjese;

5.

gospodarenje otpadom;

6.

prikladnost za upotrebu;

7.

informacije na ambalaži;

8.

informacije koje se pojavljuju na znaku za okoliš EU-a.

Ekološka mjerila obuhvaćaju proizvodnju celuloze, uključujući sve sastavne potpostupke od točke kada neobrađena vlakna ili reciklirana vlakna dođu na proizvodnu lokaciju do točke kada celuloza napusti tvornicu celuloze. Kad je riječ o postupcima proizvodnje papira, ekološka mjerila obuhvaćaju sve potpostupke u tvornici papira, od pripreme celuloze za proizvodnju grafičkog papira do namatanja na primarni navitak.

Ekološka mjerila ne obuhvaćaju prijevoz i pakiranje sirovina (npr. drva), celuloze ili papira. Nije obuhvaćena ni prerada papira.

Procjena i verifikacija: Posebni zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije navedeni su u okviru svakog mjerila.

Ako podnositelj zahtjeva mora dostaviti izjave, dokumentaciju, analize, izvješća o ispitivanju ili druge dokaze o ispunjavanju mjerila, oni mogu potjecati od podnositelja zahtjeva i/ili njegovog ili njegovih dobavljača i/ili njihovih dobavljača itd., ovisno o slučaju.

Nadležna tijela priznaju ponajprije potvrde i verifikacije koje su izdala odnosno izvršila tijela akreditirana prema relevantnoj usklađenoj normi za ispitne i umjerne laboratorije te verifikacije tijela koja su akreditirana prema relevantnoj usklađenoj normi za tijela za certificiranje proizvoda, postupaka i usluga.

Prema potrebi, osim ispitnih metoda navedenih za svako mjerilo, mogu se primjenjivati i druge ispitne metode ako ih nadležno tijelo koje procjenjuje zahtjev prihvati kao jednakovrijedne.

Nadležna tijela mogu prema potrebi zatražiti popratnu dokumentaciju i mogu provoditi nezavisne verifikacije ili inspekcije na terenu radi provjere sukladnosti s predmetnim mjerilima.

Proizvod od grafičkog papira treba ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve zemlje u kojoj se stavlja na tržište. Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti proizvoda s tim zahtjevom.

Primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„zrakosuha tona” znači zrakosuha tona (ADt) celuloze izražena kao 90 % suhoće;

2.

„kemijska celuloza” znači vlaknasti materijal dobiven uklanjanjem znatnog dijela neceluloznih sastavnica iz sirovine, koji je moguće ukloniti kemijskom obradom (kuhanje, delignifikacija, izbjeljivanje);

3.

„CMP” znači kemijsko-mehanička celuloza;

4.

„CTMP” znači kemijsko-termomehanička celuloza;

5.

„odbojena celuloza” znači celuloza dobivena od papira za recikliranje iz koje su uklonjene tiskarske boje i druge onečišćujuće tvari;

6.

„boje” znači intenzivno obojene ili fluorescentne organske tvari, koje supstrat boje selektivnom apsorpcijom. Boje su topljive i/ili se nanose postupkom kojim se, barem privremeno, uništava kristalna struktura boje. Boje se zadržavaju u supstratu apsorpcijom, topljenjem i mehaničkim povezivanjem, ili ionskim ili kovalentnim kemijskim vezama;

7.

„celuloza ECF” znači celuloza bijeljena bez elementarnog klora;

8.

„integrirana proizvodnja” znači proizvodnja celuloze i papira na istoj lokaciji. Celuloza se ne suši prije proizvodnje papira. Proizvodnja papira/kartona izravno je povezana s proizvodnjom celuloze;

9.

„papir ili karton od mehaničke drvne celuloze (drvenjače)” znači papir ili karton s mehaničkom drvenjačom kao glavnom sirovinskom sastavnicom vlakana;

10.

„pigmenti i boje na bazi metala” znači boje i pigmenti koji sadržavaju više od 50 % masenog udjela relevantnog metalnog spoja/metalnih spojeva;

11.

„neintegrirana proizvodnja” znači proizvodnja celuloze za tržište (prodaju) u tvornicama u kojima se ne koriste papirni strojevi, ili proizvodnja papira/kartona samo od celuloze proizvedene u drugim postrojenjima (od celuloze za tržište);

12.

„otpaci iz papirnog stroja” znači otpadni papirni materijal iz postupka proizvodnje papira čija svojstva omogućuju njegovu ponovnu upotrebu u postrojenju uključivanjem u isti proizvodni postupak kojim je i nastao. Za potrebe ove Odluke taj pojam ne obuhvaća postupke prerade, koji se smatraju različitim postupcima od postupaka na papirnom stroju;

13.

„pigmenti” znači netopljive, crne, bijele ili fluorescentne čestice organske ili anorganske čvrste tvari koje su obično netopljive u mediju ili supstratu u koji se ugrađuju te kojima takav medij ili supstrat u načelu ne mijenja fizikalna ili kemijska svojstva. Oni mijenjaju izgled selektivnom apsorpcijom i/ili raspršivanjem svjetlosti. Pigmenti se obično primjenjuju raspršivanjem u medijima ili supstratima, primjerice u proizvodnji tiskarskih boja, boja, plastike ili drugih polimernih materijala. Pigmenti zadržavaju kristalnu ili čestičnu strukturu tijekom cijelog postupka bojenja;

14.

„reciklirana vlakna” znači vlakna koja su preusmjerena s otpadnog toka tijekom proizvodnog postupka ili koja stvaraju domaćinstva ili komercijalna, industrijska ili institucionalna postrojenja u njihovoj ulozi krajnjih potrošača proizvoda. Ta se vlakna više ne mogu koristiti u svrhu za koju su namijenjena. Ne obuhvaćaju ponovno korištenje materijala koji nastaju tijekom postupka i koji se mogu ponovno iskoristiti u istom postupku u kojem su nastali (otpaci iz papirnog stroja – iz vlastite proizvodnje ili kupljeni);

15.

„celuloza TCF” znači celuloza u potpunosti bijeljena bez klora;

16.

„TMP” znači termomehanička celuloza.

MJERILA ZA DODJELU ZNAKA ZA OKOLIŠ EU-a

Mjerilo 1. – Emisije u vodu i zrak

Preduvjet je da svi pogoni za proizvodnju celuloze i papira ispunjavaju sve potrebne pravne zahtjeve zemlje u kojoj se nalaze.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti potkrijepljenu relevantnom dokumentacijom i izjavama dobavljača celuloze.

Mjerilo 1.(a) Kemijska potrošnja kisika (KPK), sumpor (S), NOx, fosfor (P)

Zahtjev se temelji na informacijama o emisijama u odnosu na određenu referentnu vrijednost. Omjer između stvarnih emisija i referentnih vrijednosti emisija daje rezultat emisija.

Rezultat za svaki pojedinačni emisijski parametar ne smije prelaziti 1,3.

U svakom slučaju, ukupni broj bodova (Pukupno = PKPK + PS + PNOx + PP) ne smije prelaziti 4,0.

Kad je riječ o neintegriranoj proizvodnji, podnositelj zahtjeva dostavlja izračun koji uključuje proizvodnju celuloze i papira.

Za integriranu proizvodnju celuloze i papira u cjelini, PKPK izračunava se kako slijedi (PS, PNOx i PP izračunavaju se na isti način).

Za svaku upotrijebljenu celulozu „i” povezane izmjerene emisije KPK-a (KPKceluloza,i izražene u kg/zrakosuha tona (ADt)) ponderiraju se prema udjelu svake upotrijebljene celuloze (celuloza „i” u odnosu na zrakosuhu tonu celuloze) i zbrajaju. Zrakosuha tona sadržava 90 % udjela suhe tvari kad je riječ o celulozi odnosno 95 % kad je riječ o papiru.

Ponderirana emisija KPK-a za celulozu potom se zbraja s izmjerenom emisijom KPK-a iz proizvodnje papira kako bi se dobila ukupna emisija KPK-a, KPKukupno.

Ponderirana referentna vrijednost KPK za proizvodnju celuloze izračunava se na isti način, tako da se zbroj ponderiranih referentnih vrijednosti za svaku korištenu celulozu pridoda referentnoj vrijednosti za proizvodnju papira kako bi se dobila ukupna referentna vrijednost KPK, KPKref, ukupno. Tablica 1. sadržava referentne vrijednosti za svaku vrstu upotrijebljene celuloze i za proizvodnju papira.

Naposljetku, ukupne se emisije KPK dijele s ukupnom referentnom vrijednosti KPK kako slijedi:

Formula

Tablica 1.

Referentne vrijednosti za emisije iz različitih vrsta celuloze i iz proizvodnje papira

Vrsta celuloze/papira

Emisije (kg/ADt)

KPK referentni

P referentni

S referentni

NOx referentni

Bijeljena kemijska celuloza (osim sulfitne)

16,00

0,025

0,09 (1)

0,35

1,60

Bijeljena kemijska celuloza (sulfitna)

24,00

0,04

0,75

1,60

Magnefitna celuloza

28,00

0,056

0,75

1,60

Nebijeljena kemijska celuloza

6,50

0,016

0,35

1,60

CTMP/CMP

16,00

0,008

0,20

0,25/0,70 (2)

TMP/celuloza od drvenjače

3,00/5,40 (3)

0,008

0,20

0,25

Celuloza od recikliranih vlakana bez uklanjanja tiskarskih boja

1,10

0,006

0,20

0,25

Celuloza od recikliranih vlakana s uklanjanjem tiskarskih boja

2,40

0,008

0,20

0,25

Tvornica papira (kg/tona)

1,00

0,008

0,30

0,70

U slučajevima kogeneracije toplinske i električne energije u istom postrojenju emisije S i NOx koje su posljedica proizvodnje električne energije u tom postrojenju mogu se oduzeti od ukupnog iznosa. Za izračun udjela emisija iz proizvodnje električne energije može se primijeniti sljedeća jednadžba:

2 × (MWh(električna energija))/[2 × MWh (električna energija) + MWh (toplinska energija)]

Električna energija u ovom izračunu električna je energija proizvedena u kogeneracijskom postrojenju. Toplinska energija u ovome izračunu je neto toplinska energija dovedena iz kogeneracijskog postrojenja do postrojenja za proizvodnju celuloze/papira.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja detaljne izračune i podatke o ispitivanju kojima se pokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno s pripadajućom popratnom dokumentacijom koja uključuje izvješća o ispitivanju uz primjenu sljedećih standardnih metoda ispitivanja za kontinuirano ili periodično praćenje (ili jednakovrijedne standardne metode koje prihvaća nadležno tijelo jer se njima dobivaju podaci jednakovrijedne znanstvene kvalitete): KPK: ISO 15705 ili ISO 6060; NOx: EN 14792 ili ISO 11564;S (sumporovi oksidi): EN 14791 ili EPA br. 8; S (reducirani sumpor): EPA br. 15 A, 16 A ili 16B; sadržaj S u nafti: ISO 8754; sadržaj S u ugljenu: ISO 19579; sadržaj S u biomasi: EN 15289; Ukupni P: EN ISO 6878.

Za praćenje emisija mogu se koristiti i brzi testovi dok god se redovito provjeravaju (npr. jedanput mjesečno) u odnosu na relevantne prethodno navedene norme ili odgovarajuće jednakovrijedne norme. U slučaju emisija KPK-a, kontinuirano praćenje na temelju analize ukupnog organskog ugljika (TOC) prihvaća se sve dok je za predmetno postrojenje utvrđena korelacija između rezultata KPK-a i TOC-a.

Minimalna učestalost mjerenja, osim ako je drukčije određeno uporabnom dozvolom, jednom je dnevno za emisije KPK-a odnosno jednom tjedno za ukupne emisije P. U svim slučajevima, emisije S i NOx mjere se kontinuirano (za emisije iz kotlova s kapacitetom većim od 50 MW) ili periodično (barem jednom godišnje za kotlove i sušilice s kapacitetom od 50 MW ili manjim).

Podaci se iskazuju kao godišnji prosjek, osim u sljedećim slučajevima:

proizvodna kampanja traje samo ograničeno razdoblje,

u slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja mjerenja se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja.

U svakom slučaju, podaci se mogu prihvatiti samo ako su reprezentativni za odgovarajuću proizvodnu kampanju te je za svaki emisijski parametar proveden dovoljan broj mjerenja emisija.

U popratnoj dokumentaciji navode se učestalost mjerenja i izračun bodova za KPK, ukupni P, S i NOx.

Emisije u zrak uključuju sve emisije S i NOx tijekom proizvodnje celuloze i papira, uključujući paru koja nastane izvan proizvodne lokacije, izuzev emisija povezanih s proizvodnjom električne energije. Mjerenja uključuju kotlove utilizatore, vapnene peći, parne kotlove i peći za uništavanje plinova s jakim mirisom. Uzimaju se u obzir i difuzne emisije. Dostavljene vrijednosti emisije S u zrak uključuju oksidirane i reducirane emisije S. Emisije S povezane s proizvodnjom toplinske energije iz nafte, ugljena i drugih vanjskih goriva s poznatim sadržajem S mogu se umjesto mjerenja izračunati te se uzimaju u obzir.

Mjerenja emisija u vodu provode se na nefiltriranim i neistaloženim uzorcima na kanalizacijskom ispustu za pročišćavanje otpadnih voda iz tvornice. U slučajevima kad se efluent iz tvornice šalje u komunalni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaj treće strane za pročišćavanje otpadnih voda, nefiltrirani i neistaloženi uzorci iz kanalizacijskog ispusta tvornice analiziraju se, a rezultati množe sa standardnim faktorom učinkovitosti uklanjanja za komunalne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaje treće strane za pročišćavanje otpadnih voda. Faktor učinkovitosti uklanjanja temelji se na informacijama koje dostavlja operator komunalnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaja treće strane za pročišćavanje otpadnih voda.

Kad je riječ o tvornicama s integriranom proizvodnjom, zbog poteškoća u dobivanju odvojenih vrijednosti emisija za celulozu i papir, ako je dostupna samo kombinirana vrijednost za proizvodnju celuloze i papira, vrijednosti emisija za celulozu iznose nula, a kombinirane emisije uspoređuju se s kombiniranim referentnim vrijednostima za relevantnu proizvodnju celuloze i papira. Ponderirani udio svake vrste celuloze kojoj je dodijeljena određena referentna vrijednost iz tablice 1. odražava se u jednadžbi.

Mjerilo 1.(b) Adsorpcijski organski halogeni (AOX)

Ovo se mjerilo odnosi na celulozu bez elementarnog klora (ECF).

Emisije AOX iz proizvodnje svake od vrsta celuloze upotrijebljenih za grafički papir sa znakom za okoliš EU-a ne smiju prelaziti 0,17 kg/ADt.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izvješća o ispitivanju primjenom ispitne metode za AOX ISO 9562 ili jednakovrijednih metoda, uz detaljne izračune kojima se pokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno s pripadajućom popratnom dokumentacijom.

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom potkrijepljenu popisom različitih vrsta celuloze ECF upotrijebljenih u mješavini celuloze, njihovim ponderima i pojedinačnim vrijednostima njihovih emisija AOX, izraženima u kg/ADt celuloze.

U popratnoj dokumentaciji navodi se učestalost mjerenja. AOX se mjeri jedino u postupcima u kojim se za bijeljenje celuloze upotrebljavaju spojevi klora. AOX se ne treba mjeriti u efluentu iz neintegrirane proizvodnje papira ili u efluentu iz proizvodnje celuloze bez bijeljenja ili ako se za bijeljenje koriste tvari koje ne sadržavaju klor.

Mjerenja emisija AOX u vodu provode se na nefiltriranim i neistaloženim uzorcima na kanalizacijskom ispustu za pročišćavanje otpadnih voda iz tvornice. U slučajevima kad se efluent iz tvornice šalje u komunalni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaj treće strane za pročišćavanje otpadnih voda, nefiltrirani i neistaloženi uzorci iz kanalizacijskog ispusta tvornice analiziraju se, a rezultati množe sa standardnim faktorom učinkovitosti uklanjanja za komunalne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaje treće strane za pročišćavanje otpadnih voda. Faktor učinkovitosti uklanjanja temelji se na informacijama koje dostavlja operator komunalnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaja treće strane za pročišćavanje otpadnih voda.

Informacije o emisijama izražavaju se kao godišnji prosjek iz mjerenja koja se provode najmanje jedanput svaka dva mjeseca. U slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja mjerenja se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja. Mjerenja moraju biti reprezentativna za odgovarajuću proizvodnu kampanju.

U slučaju da podnositelj zahtjeva ne upotrebljava celulozu ECF, dovoljna je odgovarajuća izjava nadležnom tijelu.

Mjerilo 1.(c) CO2

Emisije ugljikova dioksida iz fosilnih goriva koja se upotrebljavaju za proizvodnju procesne toplinske i električne energije (u samom postrojenju ili izvan njega) ne smiju prelaziti sljedeće granične vrijednosti:

1.

1 100 kg CO2/tona za papir proizveden od 100 % odbojene/reciklirane celuloze;

2.

1 000 kg CO2/tona za papir proizveden od 100 % kemijske celuloze;

3.

1 600 kg CO2/tona za papir proizveden od 100 % mehaničke celuloze;

Za papir proizveden od bilo koje kombinacije kemijske celuloze, reciklirane celuloze i mehaničke celuloze izračunava se ponderirana granična vrijednost na temelju udjela svake vrste celuloze u smjesi. Stvarna vrijednost emisija izračunava se kao zbroj emisija iz proizvodnje celuloze i papira, uzimajući u obzir upotrijebljenu mješavinu celuloze.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja podatke i detaljne izračune kojima se pokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno s pripadajućom popratnom dokumentacijom.

Za svaku upotrijebljenu vrstu celuloze proizvođač celuloze podnositelju zahtjeva dostavlja jedinstvenu vrijednost emisija CO2 u kg CO2/ADt. Podnositelj zahtjeva mora dostaviti i jedinstvenu vrijednost emisije CO2 za odgovarajući papirni stroj/papirne strojeve koji se koristi/koriste za proizvodnju grafičkog papira sa znakom za okoliš EU-a. Kad je riječ o tvornicama s integriranom proizvodnjom, emisije CO2 za proizvodnju celuloze i papira mogu se iskazati kao jedinstvena vrijednost.

Kako bi se definirale maksimalne dopuštene vrijednosti emisija CO2, podnositelj zahtjeva definira mješavinu celuloze s obzirom na vrstu celuloze (tj. kemijska celuloza, mehanička celuloza i reciklirana celuloza).

Kako bi se izračunale stvarne emisije CO2, podnositelj zahtjeva definira mješavinu celuloze s obzirom na pojedinačne vrste dostavljene celuloze, izračunava ponderirani prosjek emisija CO2 za proizvodnju celuloze i dodaje tu vrijednost emisijama CO2 iz papirnih strojeva.

Podaci o emisijama CO2 uključuju sve izvore neobnovljivih goriva upotrijebljenih tijekom proizvodnje celuloze i papira, uključujući emisije iz proizvodnje električne energije (u samom postrojenju ili izvan njega).

Faktori emisija za goriva upotrebljavaju se u skladu s Prilogom VI. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (4).

Kad je riječ o električnoj energiji iz mreže, faktor 384 (kg CO2/MWh) za izračun emisija koristi se u skladu s metodologijom MEErP (5).

Razdoblje za izračune ili bilance mase temelji se na proizvodnji tijekom 12 mjeseci. U slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja izračuni se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja. Izračuni moraju biti reprezentativni za odgovarajuću proizvodnu kampanju.

Za električnu energiju iz mreže upotrebljava se prethodno navedena vrijednost (europski prosjek), osim ako podnositelj zahtjeva dostavi dokumentaciju o prosječnoj vrijednosti za svoje dobavljače električne energije (ugovorni dobavljači) u kojem slučaju podnositelj zahtjeva može uporabiti tu vrijednost umjesto navedene vrijednosti. Dokumentacija koja se koristi kao dokaz sukladnosti uključuje tehničke specifikacije u kojima se navodi prosječna vrijednost (npr. preslik ugovora).

Količina energije iz obnovljivih izvora kupljena i upotrijebljena za proizvodne postupke računa se kao nulta emisija CO2 pri izračunu emisija CO2. Podnositelj zahtjeva dostavlja odgovarajuću dokumentaciju da se ta vrsta energije stvarno koristi u tvornici ili da je kupljena izvana.

Mjerilo 2. – Potrošnja energije

Zahtjev se temelji na informacijama o stvarnoj potrošnji energije tijekom proizvodnje celuloze i papira u odnosu na određene referentne vrijednosti.

Potrošnja energije uključuje potrošnju električne energije i goriva za proizvodnju topline, a izražava se u bodovima (Pukupno), kako je opisano u nastavku.

Ukupni broj bodova (Pukupno = PE + PF) ne smije prelaziti 2,5.

Tablica 2. sadržava referentne vrijednosti za izračun potrošnje energije.

Kad je riječ o mješavini celuloze, referentne vrijednosti za potrošnju električne energije i goriva za proizvodnju topline ponderiraju se prema udjelu svake od upotrijebljenih vrsta celuloze (celuloza „i” u odnosu na zrakosuhu tonu celuloze) i zbrajaju.

Mjerilo 2.(a) Električna energija

Potrošnja električne energije povezana s proizvodnjom celuloze i papira izražava se u bodovima (PE), kako je opisano u nastavku.

Izračun za proizvodnju celuloze: Za svaku upotrijebljenu celulozu „i” povezana potrošnja električne energije (Eceluloza,i izraženo u kWh/ADt) izračunava se kako slijedi:

Eceluloza,i = interno proizvedena električna energija + kupljena električna energija – prodana električna energija

Izračun za proizvodnju papira: Slično tomu, potrošnja električne energije povezana s proizvodnjom papira (Epapir) izračunava se kako slijedi:

Epapir = interno proizvedena električna energija + kupljena električna energija – prodana električna energija

Naposljetku, bodovi za proizvodnju celuloze i papira kombiniraju se kako bi se dobio ukupni broj bodova (PE) kako slijedi:

Formula

Kad je riječ o tvornicama s integriranom proizvodnjom, zbog poteškoća u dobivanju odvojenih vrijednosti električne energije za celulozu i papir, ako je dostupna samo kombinirana vrijednost za proizvodnju celuloze i papira, vrijednosti električne energije za celulozu iznose nula, a brojka za tvornicu papira uključuje proizvodnju i celuloze i papira.

Mjerilo 2.(b) Potrošnja goriva za proizvodnju topline

Potrošnja goriva povezana s proizvodnjom celuloze i papira izražava se u bodovima (PF), kako je opisano u nastavku.

Izračun za proizvodnju celuloze: Za svaku upotrijebljenu celulozu „i” povezana potrošnja goriva (Fceluloza,i izraženo u kWh/ADt) izračunava se kako slijedi:

Fceluloza,i = interno proizvedeno gorivo + kupljeno gorivo – prodano gorivo – 1,25 × interno proizvedena električna energija

Napomena:

1.

Fceluloza,i (i njezin doprinos PF, celuloza) ne treba se izračunati za mehaničku celulozu, osim ako se radi o zrakom sušenoj, mehaničkoj celulozi koja sadržava najmanje 90 % suhe tvari i koja je kupljena na tržištu.

2.

Količina goriva upotrijebljenog za proizvodnju prodane toplinske energije dodaje se izrazu „prodano gorivo” u prethodno navedenoj jednadžbi.

Izračun za proizvodnju papira: Slično tomu, potrošnja goriva povezana s proizvodnjom papira (Fpapir, izražena u kWh/ADt) izračunava se kako slijedi:

Fpapir = interno proizvedeno gorivo + kupljeno gorivo – prodano gorivo – 1,25 × interno proizvedena električna energija

Naposljetku, bodovi za proizvodnju celuloze i kartona kombiniraju se tako da se dobije ukupni broj bodova (PF) kako slijedi:

Formula

Tablica 2.

Referentne vrijednosti za električnu energiju i gorivo

Vrsta celuloze

Gorivo kWh/ADt

Freferentna vrijednost

Električna energija kWh/ADt

Ereferentna vrijednost

Nije admp

admp

Nije admp

admp

Kemijska celuloza

3 650

4 650

750

750

Termomehanička celuloza (TMP)

0

900

2 200

2 200

Celuloza od drvenjače (uključujući drvenjaču pod tlakom)

0

900

2 000

2 000

Kemijsko-termomehanička celuloza (CTMP)

0

800

1 800

1 800

Reciklirana celuloza

350

1 350

600

600

Vrsta papira

kWh/tona

Nepremazani fini papir, papir za časopise (SC), novinski papir

1 700

750

Premazani fini papir, premazani papir za časopise (LWC, MWC)

1 700

800

admp = zrakom sušena celuloza kupljena na tržištu

Procjena i verifikacija (za točke (a) i (b)): Podnositelj zahtjeva dostavlja detaljne izračune kojima se pokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno sa svom pripadajućom popratnom dokumentacijom. Dostavljeni podaci stoga uključuju ukupnu potrošnju električne energije i goriva.

Podnositelj zahtjeva izračunava ukupnu ulaznu energiju, podijeljenu na toplinsku energiju/gorivo i električnu energiju upotrijebljene tijekom proizvodnje celuloze i papira, uključujući energiju za uklanjanje tiskarske boje s otpadnog papira radi proizvodnje reciklirane celuloze. Energija utrošena za prijevoz sirovina te preradu i ambalažu nije uključena u izračune potrošnje energije.

Ukupna toplinska energija uključuje sva kupljena goriva. Uključuje i toplinsku energiju oporabljenu spaljivanjem otopina (luga) i otpada iz postupaka u postrojenju (npr. drvni otpad, piljevina, otopine, otpadni papir, papirni ostaci) kao i toplinu oporabljenu internom proizvodnjom električne energije. Međutim, podnositelj zahtjeva treba računati samo 80 % toplinske energije iz takvih izvora prilikom izračuna ukupne toplinske energije.

Električna energija je neto uvezena električna energija koja dolazi iz mreže i interno proizvedena električna energija izmjerena kao električna snaga. Električna energija koja se koristi za pročišćavanje otpadnih voda ne treba se uzeti u obzir.

Kad se pri upotrebi električne energije kao toplinskog izvora proizvodi para, izračunava se toplinska vrijednost pare koja se potom dijeli sa 0,8 i pridodaje ukupnoj potrošnji goriva.

Kad je riječ o tvornicama s integriranom proizvodnjom, zbog poteškoća u dobivanju odvojenih vrijednosti goriva (topline) za celulozu i papir, ako je dostupna samo kombinirana vrijednost za proizvodnju celuloze i papira, vrijednosti goriva (topline) za celulozu iznose nula, a brojka za tvornicu papira uključuje proizvodnju i celuloze i papira.

Mjerilo 3. – Vlakna – očuvanje resursa, održivo gospodarenje šumama

Sirova vlakna mogu se sastojati od recikliranih vlakana ili neobrađenih vlakana.

Neobrađena vlakna ne smiju potjecati od genetski modificiranih vrsta.

Sva vlakna moraju imati valjane certifikate o lancu nadzora izdane u okviru sustava certificiranja koji provodi neovisna treća strana, primjerice Vijeća za nadzor šuma (FSC), Programa za potporu certificiranju šuma (PEFC) ili nekog drugog jednakovrijednog sustava, ili moraju imati dostavnice za papir za recikliranje u skladu s normom EN 643.

Najmanje 70 % vlakana pripisanih proizvodu ili proizvodnoj liniji mora potjecati iz šuma ili područja kojima se upravlja u skladu s načelima održivog gospodarenja šumama koja ispunjavaju zahtjeve utvrđene relevantnim neovisnim sustavom lanca nadzora i/ili mora potjecati od recikliranih materijala.

Izračun sadržaja recikliranih vlakana isključuje ponovno korištenje otpadnih materijala koji se mogu ponovno iskoristiti u istom postupku u kojem su nastali (npr. ostaci iz papirnog stroja – iz vlastite proizvodnje ili kupljeni). Međutim, ulazni otpaci iz aktivnosti prerade (vlastiti ili kupljeni) mogu se uračunati u sadržaj recikliranih vlakana ako za njih postoje dostavnice u skladu s normom EN 643.

Svi necertificirani neobrađeni materijali moraju biti uključeni u sustav provjere kojim se osigurava da materijali potječu iz zakonitih izvora i ispunjavaju sve druge zahtjeve sustava certificiranja u vezi s necertificiranim materijalima.

Certifikacijska tijela koja izdaju certifikate o održivom upravljanju šumama i/ili lancu nadzora moraju biti akreditirana ili priznata u okviru spomenutog sustava certificiranja.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva nadležnom tijelu dostavlja izjavu o sukladnosti potkrijepljenu valjanim neovisno certificiranim certifikatom o lancu nadzora od proizvođača grafičkog papira sa znakom za okoliš EU-a za sva neobrađena vlakna upotrijebljena u proizvodu ili proizvodnoj liniji. Kao neovisni sustavi certificiranja koje provodi treća strana prihvaćaju se FSC, PEFC ili drugi jednakovrijedni sustavi. U slučaju upotrebe recikliranih vlakana bez deklaracije o recikliranim materijalima koja se izdaje u okviru FSC-a, PEFC-a ili jednakovrijednog sustava, kao dokaz služe dostavnice u skladu s normom EN 643.

Podnositelj zahtjeva dostavlja revidiranu računovodstvenu dokumentaciju kojom se dokazuje da najmanje 70 % materijala pripisanih proizvodu ili proizvodnoj liniji potječe iz šuma ili područja kojima se upravlja u skladu s načelima održivog gospodarenja šumama koja ispunjavaju zahtjeve utvrđene relevantnim neovisnim sustavom lanca nadzora i/ili da potječe od recikliranih materijala.

Ako proizvod ili proizvodna linija sadržava necertificiran neobrađen materijal, dostavlja se dokaz da udio necertificiranog neobrađenog materijala ne prelazi 30 % i da je obuhvaćen sustavom verifikacije kojim se osigurava da je taj materijal pribavljen u skladu sa zakonom te da ispunjava sve druge zahtjeve sustava certificiranja koji se odnose na necertificirani materijal.

Ako sustav certificiranja izričito ne zahtijeva da sav neobrađen materijal bude od vrsta koje nisu genetski modificirane, potrebno je dostaviti dodatan dokaz toga.

Mjerilo 4. – Ograničene opasne tvari i smjese

Kao osnovu za dokazivanje sukladnosti sa svakim od podmjerila u okviru mjerila 4. podnositelj zahtjeva dostavlja popis svih relevantnih korištenih kemikalija zajedno s odgovarajućom dokumentacijom (sigurnosno-tehnički list ili izjava dobavljača kemikalija).

Mjerilo 4.(a) Ograničenja za posebno zabrinjavajuće tvari (SVHC)

Napomena: Sve procesne i funkcionalne kemikalije koje se koriste u tvornici papira moraju se pregledati. Ovo se mjerilo ne primjenjuje na kemikalije koje se koriste za pročišćavanje otpadnih voda, osim ako se pročišćene otpadne vode vraćaju u postupak proizvodnje papira.

Papirni proizvod ne smije sadržavati tvari koje su identificirane u skladu s postupkom opisanim u članku 59. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i uvrštene na popis predloženih posebno zabrinjavajućih tvari u koncentracijama većim od 0,10 % (maseni udio). Ne dozvoljava se odstupanje od ovog zahtjeva.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu da papirni proizvod ne sadržava posebno zabrinjavajuće tvari u koncentracijama većima od 0,10 % (maseni udio). Izjava je potkrijepljena sigurnosno-tehničkim listovima ili odgovarajućim izjavama dobavljača svih procesnih i funkcionalnih kemikalija koje se koriste u tvornici papira, a koji pokazuju da nijedna od kemikalija ne sadržava posebno zabrinjavajuće tvari u koncentracijama većima od 0,10 % (maseni udio).

Popis tvari utvrđenih kao posebno zabrinjavajuće i uvrštenih na popis predloženih tvari u skladu s člankom 59. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 nalazi se ovdje:

https://echa.europa.eu/hr/candidate-list-table.

Na popis se upućuje na dan zahtjeva.

Mjerilo 4.(b) Ograničenja u pogledu razvrstavanja, označivanja i pakiranja (CLP)

Napomena: Sve procesne i funkcionalne kemikalije koje se koriste u tvornici papira moraju se pregledati. Ovo se mjerilo ne primjenjuje na kemikalije koje se koriste za pročišćavanje otpadnih voda, osim ako se pročišćene otpadne vode vraćaju u postupak proizvodnje papira.

Osim ako za njega postoji izuzeće u tablici 3., proizvod ne smije sadržavati tvari ili smjese u koncentracijama većima od 0,10 % (maseni udio) koje su razvrstane s bilo kojom od sljedećih oznaka upozorenja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (7):

1. skupina opasnosti: karcinogene, mutagene i/ili reproduktivno toksične tvari (CMR) kategorije 1.A ili 1.B: H340, H350, H350i, H360, H360F, H360D, H360FD, H360Fd, H360Df.

2. skupina opasnosti: CMR tvari 2. kategorije: H341, H351, H361, H361f, H361d, H361fd, H362; toksičnost u vodenom okolišu 1. kategorije: H400, H410; akutna toksičnost 1. i 2. kategorije: H300, H310, H330; aspiracijska toksičnost 1. kategorije: H304; specifična toksičnost za ciljane organe 1. kategorije (STOT): H370, H372, tvar koja izaziva preosjetljivost kože 1. kategorije (*1): H317.

3. skupina opasnosti: toksičnost u vodenom okolišu 2., 3. i 4. kategorije: H411, H412, H413; akutna toksičnost 3. kategorije: H301, H311, H331; STOT 2. kategorije: H371, H373.

Od prethodno navedenog zahtjeva izuzima se upotreba tvari ili smjesa koje su kemijski izmijenjene tijekom postupka proizvodnje papira (npr. anorganski flokulanti, sredstva za međusobno vezivanje, anorganska oksidirajuća i redukcijska sredstva) tako da se više ne primjenjuje ni jedna relevantna opasnost za ograničene tvari i smjese prema Uredbi o CLP-u.

Tablica 3.

Odstupanja od ograničenja povezanih s opasnostima iz Uredbe o CLP-u i primjenjivi uvjeti

Vrsta tvari/smjese

Primjenjivost

Razvrstavanja za koja vrijedi odstupanje

Uvjeti odstupanja

Boje i pigmenti

Upotreba u mokrom dijelu ili površinska primjena tijekom proizvodnje obojenog papira.

H411, H412, H413

Dobavljač kemikalija izjavljuje da se može postići stopa vezivanja na papir od 98 % i daje upute o načinu na koji se to može postići.

Proizvođač papira dostavlja izjavu o sukladnosti sa svim relevantnim uputama.

Temeljne boje

Bojenje papira uglavnom na bazi mehaničke celuloze i/ili nebijeljene kemijske celuloze.

H400, H410, H411, H412, H413, H317

Kationski polimeri (uključujući polietilenimine, poliamide i poliamine)

Razne moguće uporabe, uključujući uporabu kao retencijska sredstva, poboljšavanje čvrstoće neosušenog papira te čvrstoće u suhom stanju i čvrstoću u mokrom stanju.

H411, H412, H413

Proizvođač papira dostavlja izjavu o sukladnosti te u sigurnosno-tehničkom listu navodi sve relevantne upute za sigurno rukovanje i doziranje.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja popis svih relevantnih korištenih kemikalija zajedno s odgovarajućim sigurnosno-tehničkim listom ili izjavom dobavljača.

Sve kemikalije koje sadržavaju tvari ili smjese koje su prema Uredbi o CLP-u razvrstane kao ograničene moraju biti istaknute. Za procjenu količine ograničene tvari ili smjese koja ostaje u konačnom proizvodu upotrebljava se približna doza upotrijebljene kemikalije, zajedno s koncentracijom ograničene tvari ili smjese iz te kemikalije (kako je predviđeno u sigurnosno-tehničkom listu ili izjavi dobavljača) i pretpostavljenim faktorom zadržavanja od 100 %.

Obrazloženja za svako odstupanje od faktora zadržavanja od 100 % ili za kemijsku izmjenu ograničene opasne tvari ili smjese moraju biti dostavljena u pisanom obliku nadležnom tijelu.

Za sve ograničene tvari ili smjese koje premašuju 0,10 % (masenog udjela) konačnog papirnog proizvoda, ali za koje postoji odstupanje, mora se dostaviti dokaz o sukladnosti s relevantnim uvjetima odstupanja.

Mjerilo 4.(c) Klor

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođače celuloze i papira. Budući da se odnosi i na bijeljenje recikliranih vlakana, dopušteno je da su vlakna u prethodnom životnom ciklusu bila bijeljena klornim plinom.

Klorni plin ne smije se koristiti kao sredstvo za bijeljenje. Ovaj se zahtjev ne odnosi na klorni plin povezan s proizvodnjom i upotrebom klornog dioksida.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu da se klorni plin nije koristio kao sredstvo za bijeljenje u postupku proizvodnje papira, zajedno s izjavama svih relevantnih dobavljača celuloze.

Mjerilo 4.(d) Alkilfenolni etoksilati (APEO)

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođače celuloze i papira.

APEO-i ili drugi derivati alkilfenola ne smiju se dodavati kemikalijama za čišćenje, kemikalijama za uklanjanje tiskarske boje, sredstvima koja sprečavaju stvaranje pjene, disperzivnim sredstvima ili premazima. Derivati alkilfenola definiraju se kao tvari koje nakon razgradnje stvaraju alkilfenole.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu/izjave dobavljača kemikalija da APEO ili drugi derivati alkilfenola nisu dodani tim proizvodima.

Mjerilo 4.(e) Površinski aktivne tvari korištene u uklanjanju tiskarske boje

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođače odbojene celuloze.

Za sve površinski aktivne tvari koje se koriste u postupku uklanjanja tiskarskih boja mora se dokazati da su lako biorazgradive ili da su inherentno u potpunosti biorazgradive (vidjeti metode ispitivanja i prolazne vrijednosti u nastavku). Jedino je izuzeće od tog zahtjeva upotreba površinski aktivne tvari na bazi derivata silicija pod uvjetom da se papirni mulj iz postupka uklanjanja tiskarskih boja spaljuje.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom zajedno s relevantnim sigurnosno-tehničkim listovima ili izvješćima o ispitivanju za svaku površinski aktivnu tvar. U njima se navode metoda ispitivanja i ispitni prag te zaključak ispitivanja do kojega se došlo primjenom jedne od sljedećih metoda ispitivanja i prolaznih vrijednosti:

Za laku biorazgradivost: OECD br. 301 A-F (ili istovrijedne ISO norme) uz najmanje 70-postotnu razgradivost (uključujući apsorpciju) za 301 A i E ili najmanje 60-postotnu razgradivost za 301 B, C, D i F u razdoblju od 28 dana.

Za inherentnu potpunu biorazgradivost: OECD 302 A-C (ili istovrijedne ISO norme) uz najmanje 70-postotnu razgradivost (uključujući adsorpciju) za 302 A i B ili najmanje 60-postotnu razgradivost za 302 C u razdoblju od 28 dana.

U slučajevima upotrebe površinski aktivnih tvari na bazi silicija, podnositelj zahtjeva dostavlja sigurnosno-tehnički list za korištene kemikalije i izjavu o spaljivanju papirnog mulja iz postupka uklanjanja tiskarskih boja, uključujući pojedinosti o odredišnom postrojenju ili postrojenjima za spaljivanje.

Mjerilo 4.(f) Ograničenja za biocidne proizvode u pogledu kontrole nastanka sluzi

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođača papira.

Aktivne tvari u biocidnim proizvodima korištenima za uništavanje organizama koji stvaraju sluz u sustavima za cirkulaciju vode koji sadržavaju vlakna moraju biti odobrene za tu svrhu ili se moraju ispitati radi donošenja odluke o odobrenju na temelju Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8) te ne smiju biti potencijalno bioakumulativne.

Za potrebe ovog mjerila, potencijal bioakumulacije je log Kow (logaritam koeficijenta raspodjele oktanol/voda) ≤ 3,0 ili pokusno određeni biokoncentracijski faktor ≤ 100.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom zajedno s relevantnim sigurnosno-tehničkim listom ili izvješćem o ispitivanju. U njima se navode metoda ispitivanja i ispitni prag te zaključak ispitivanja do kojega se došlo primjenom jedne od sljedećih metoda ispitivanja: OECD 107, 117 ili 305 A-E.

Mjerilo 4.(g) Ograničenja u pogledu azo boja

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođača papira.

Azo boje koje reduktivnim cijepanjem jedne ili više azo skupina mogu otpustiti jedan ili više aromatskih amina navedenih u Direktivi 2002/61/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) ili Dodatku 8. Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 ne smiju se upotrebljavati za proizvodnju grafičkog papira sa znakom za okoliš EU-a.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom dobivenu od dobavljača svih bojila korištenih u postupku proizvodnje grafičkog papira sa znakom za okoliš EU-a. Izjava dobavljača bojila trebala bi biti potkrijepljena izvješćima o ispitivanjima provedenima u skladu s odgovarajućim metodama opisanima u Dodatku 10. Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 ili jednakovrijednim metodama.

Mjerilo 4.(h) Pigmenti i boje na bazi metala

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođača papira. Vidjeti definiciju pigmenata i boja na bazi metala iz preambule ovog Priloga.

Boje ili pigmenti na bazi aluminija (*2), srebra, arsena, barija, kadmija, kobalta, kroma, bakra (*2), žive, mangana, nikla, olova, selena, antimona, kositra ili cinka ne smiju se koristiti.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti sa zahtjevima iz ovog mjerila dobivenu od dobavljača svih bojila korištenih u postupku proizvodnje grafičkog papira sa znakom za okoliš EU-a. Izjave dobavljača moraju biti potkrijepljene sigurnosno-tehničkim listovima ili drugom relevantnom dokumentacijom.

Mjerilo 4.(i) Ionske nečistoće u bojama

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođača papira.

Razine ionskih nečistoća u korištenim bojama ne smiju prelaziti sljedeće granične vrijednosti: srebro 100 ppm; arsen 50 ppm; barij 100 ppm; kadmij 20 ppm; kobalt 500 ppm; krom 100 ppm; bakar 250 ppm; živa 4 ppm; nikal 200 ppm; olovo 100 ppm; selen 20 ppm; antimon 50 ppm; kositar 250 ppm; cink 1 500 ppm.

Ograničenje za bakarne nečistoće ne primjenjuje se na bojila temeljena na bakrovu ftalocijaninu.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti sa zahtjevima iz ovog mjerila dobivenu od dobavljača svih bojila korištenih u postupku proizvodnje grafičkog papira sa znakom za okoliš EU-a. Izjave dobavljača moraju biti potkrijepljene sigurnosno-tehničkim listovima ili drugom relevantnom dokumentacijom.

Mjerilo 5. — Gospodarenje otpadom

Sva postrojenja za proizvodnju celuloze i papira moraju imati uspostavljen sustav za rukovanje otpadom koji nastaje u proizvodnom postupku te plan za gospodarenje otpadom i njegovo smanjivanje u kojem se opisuje postupak proizvodnje i koji uključuje sljedeće informacije:

1.

postupci za sprečavanje stvaranja otpada;

2.

postupci za odvajanje, ponovnu upotrebu i recikliranje otpada;

3.

postupci za sigurno rukovanje opasnim otpadom;

4.

ciljevi i ciljane vrijednosti za kontinuirano poboljšanje koji se odnose na smanjenje proizvodnje otpada i povećanje stope ponovne upotrebe i recikliranja.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja plan za smanjenje otpada i gospodarenje otpadom za svako od predmetnih postrojenja te dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom.

Smatra se da podnositelji zahtjeva registrirani u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja EU-a (EMAS) i/ili certificirani u skladu s normom ISO 14001 ispunjavaju ovo mjerilo ako je:

1.

uključivanje gospodarenja otpadom dokumentirano u izjavi o okolišu sustava EMAS za proizvodne lokacije; ili

2.

uključivanje gospodarenja otpadom u dovoljnoj mjeri obuhvaćeno certifikatom u skladu s normom ISO 14001 za proizvodne lokacije.

Mjerilo 6. – Prikladnost za upotrebu

Papirni proizvod mora biti prikladan za svoju predviđenu namjenu.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom potkrijepljenu odgovarajućom dokumentacijom.

Proizvođači moraju jamčiti da su njihovi proizvodi prikladni za upotrebu pružanjem dokumentacije kojom se dokazuje kvaliteta proizvoda, u skladu s normom EN ISO/IEC 17050. Normom se propisuju opći zahtjevi za izjavu dobavljača o sukladnosti s normativnim dokumentima.

Mjerilo 7. – Podaci na ambalaži

Na ambalaži proizvoda mora se nalaziti barem jedna od sljedećih informacija:

„Molimo Vas da za ispis upotrijebite obje strane papira” (za papir namijenjen za pisače u uredima)

„Molimo Vas da prikupljate upotrijebljeni stari papir za reciklažu”

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom potkrijepljenu slikom ambalaže proizvoda s informacijama koje se zahtijevaju.

Mjerilo 8. – Informacije koje se pojavljuju na znaku za okoliš EU-a

Podnositelj zahtjeva mora slijediti upute za pravilno korištenje logotipa znaka za okoliš EU-a navedene u Smjernicama za logotip znaka za okoliš EU-a:

http://ec.europa.eu/environment/ecolabel/documents/logo_guidelines.pdf

Ako se koristi neobvezna oznaka s poljem za tekst, ona sadržava sljedeće tri izjave:

Niske emisije u zrak i vodu tijekom proizvodnje,

Niska potrošnja energije tijekom proizvodnje,

xx % vlakana iz održivih izvora/xx % recikliranih vlakana (prema potrebi).

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom, potkrijepljenu slikom ambalaže proizvoda na kojoj se jasno vide oznaka, registracijski broj/broj dozvole i, prema potrebi, izjave koje mogu biti navedene zajedno s tom oznakom.


(1)  Gornja vrijednost odnosi se na tvornice u kojima se koristi eukaliptus iz regija s višim razinama fosfora (npr. iberijski eukaliptus).

(2)  Vrijednosti emisija NOx za tvornice s neintegriranom proizvodnjom CTMP-a u kojima se koristi sušenje celuloze vrućom parom na bazi biomase.

(3)  Vrijednost KPK za iznimno jako bijeljenu mehaničku celulozu (70–100 % vlakna u konačnom papiru).

(4)  Uredba Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 181, 12.7.2012., str. 30.).

(5)  Metodologija za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju.

(6)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str.1.).

(7)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str.1.)

(*1)  Ograničenja H317 primjenjuju se samo na komercijalne pripravke za bojenje, sredstva za završnu obradu površine i materijale za premazivanje koji se nanose na papir.

(8)  Uredba (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27.6.2012., str.1.).

(9)  Direktiva 2002/61/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. kojom se 19. put izmjenjuje Direktiva Vijeća 76/769/EEZ o ograničenjima stavljanja na tržište i uporabi određenih opasnih tvari i pripravaka (azokoloranti) (SL L 243, 11.9.2002, str. 15.).

(*2)  Iz ograničenja za bakar izuzet je bakrov ftalocijanin, a ograničenje za aluminij ne primjenjuje se na aluminosilikate.


PRILOG II.

MJERILA ZA DODJELU ZNAKA ZA OKOLIŠ EU-A ZA UPIJAJUĆI PAPIR I PROIZVODE OD UPIJAJUĆEG PAPIRA

OKVIR

Ciljevi mjerila

Mjerilima se prvenstveno nastoje smanjiti otpuštanje toksičnih ili eutrofičnih tvari u vode te šteta i opasnosti za okoliš povezani s upotrebom energije (klimatske promjene, acidifikacija, oštećenje ozonskog omotača, iscrpljivanje neobnovljivih resursa). U tu se svrhu mjerilima nastoji:

smanjiti potrošnja energije i povezane emisije u zrak,

smanjiti šteta za okoliš smanjenjem emisija u vodu i stvaranja otpada,

smanjiti šteta i opasnosti za okoliš povezani s upotrebom opasnih kemikalija i

zaštititi šume postavljanjem zahtjeva da reciklirana vlakna ili neobrađena vlakna budu dobivena iz šuma i područja kojima se upravlja na održiv način.

Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za „upijajući papir i proizvode od upijajućeg papira”:

1.

emisije u vodu i zrak;

2.

potrošnja energije;

3.

vlakna: očuvanje resursa, održivo gospodarenje šumama;

4.

ograničene opasne tvari i smjese;

5.

gospodarenje otpadom;

6.

zahtjevi u pogledu konačnog proizvoda;

7.

informacije koje se pojavljuju na znaku za okoliš EU-a.

Ekološka mjerila obuhvaćaju proizvodnju celuloze, uključujući sve sastavne potpostupke od točke kad neobrađena vlakna ili reciklirana vlakna dođu na proizvodnu lokaciju do točke kad celuloza napusti tvornicu celuloze. Kad je riječ o postupcima proizvodnje papira, ekološka mjerila obuhvaćaju sve potpostupke u tvornici papira, od pripreme celuloze za proizvodnju upijajućeg papira do namatanja na primarni navitak.

Potrošnja energije kao i emisije u vodu i zrak tijekom prerade upijajućeg papira u proizvode od upijajućeg papira nisu uključeni. Ekološka mjerila ne obuhvaćaju prijevoz i ambalažu sirovina (npr. drvo), celuloze ili konačnog proizvoda od papira.

Procjena i verifikacija: Posebni zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije navedeni su u okviru svakog mjerila.

Ako podnositelj zahtjeva mora dostaviti izjave, dokumentaciju, analize, izvješća o ispitivanju ili druge dokaze o ispunjavanju mjerila, oni mogu potjecati od podnositelja zahtjeva i/ili njegovog ili njegovih dobavljača i/ili njihovih dobavljača itd., ovisno o slučaju.

Nadležna tijela priznaju ponajprije potvrde i verifikacije koje su izdala odnosno izvršila tijela akreditirana prema relevantnoj usklađenoj normi za ispitne i umjerne laboratorije te verifikacije tijela koja su akreditirana prema relevantnoj usklađenoj normi za tijela za certificiranje proizvoda, postupaka i usluga.

Prema potrebi, osim ispitnih metoda navedenih za svako mjerilo, mogu se primjenjivati i druge ispitne metode ako ih nadležno tijelo koje procjenjuje zahtjev prihvati kao jednakovrijedne.

Nadležna tijela mogu prema potrebi zatražiti popratnu dokumentaciju i mogu provoditi nezavisne verifikacije ili inspekcije na terenu radi provjere sukladnosti s predmetnim mjerilima.

Proizvod od upijajućeg papira treba ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve zemlje u kojoj se stavlja na tržište. Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti proizvoda s tim zahtjevom.

Primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„zrakosuha tona” znači zrakosuha tona (ADt) celuloze izražena kao 90 % suhoće;

2.

„kemijska celuloza” znači vlaknasti materijal dobiven uklanjanjem znatnog dijela neceluloznih sastavnica iz sirovine, koji je moguće ukloniti kemijskom obradom (kuhanje, delignifikacija, izbjeljivanje);

3.

„CMP” znači kemijsko-mehanička celuloza;

4.

„CTMP” znači kemijsko-termomehanička celuloza;

5.

„odbojena celuloza” znači celuloza dobivena od papira za recikliranje iz koje su uklonjene tiskarske boje i druge onečišćujuće tvari;

6.

„boje” znači intenzivno obojen ili fluorescentni organski materijal, koji supstrat boji selektivnom apsorpcijom. Boje su topljive i/ili se nanose postupkom kojim se, barem privremeno, uništava sva njihova kristalna struktura. Boje se zadržavaju u supstratu apsorpcijom, topljenjem i mehaničkim povezivanjem, ili ionskim ili kovalentnim kemijskim vezama;

7.

„celuloza ECF” znači celuloza bijeljena bez elementarnog klora;

8.

„integrirana proizvodnja” znači proizvodnja celuloze i papira na istoj lokaciji. Celuloza se ne suši prije proizvodnje papira. Proizvodnja papira/kartona izravno je povezana s proizvodnjom celuloze;

9.

„papir ili karton od mehaničke drvne celuloze (drvenjače)” znači papir ili karton s mehaničkom drvenjačom kao glavnom sirovinskom sastavnicom;

10.

„pigmenti i boje na bazi metala” znači boje i pigmenti koji sadržavaju više od 50 % masenog udjela relevantnog metalnog spoja/metalnih spojeva;

11.

„primarni navitak” znači velika rola upijajućeg papira, namotana na stanici za namatanje, koja obuhvaća punu širinu ili dio širine stroja za proizvodnju upijajućeg papira;

12.

„neintegrirana proizvodnja” znači proizvodnja celuloze za tržište (prodaju) u tvornicama u kojima se ne koriste papirni strojevi, ili proizvodnja papira/kartona samo od celuloze proizvedene u drugim postrojenjima (od celuloze za tržište);

13.

„otpaci iz papirnog stroja” znači otpadni papirni materijal iz postupka proizvodnje papira čija svojstva omogućuju njegovu ponovnu upotrebu u postrojenju uključivanjem u isti proizvodni postupak kojim je i nastao. Za potrebe ove Odluke taj pojam ne obuhvaća postupke prerade, koji se smatraju različitim postupcima od postupaka na papirnom stroju;

14.

„pigmenti” znači netopljive, crne, bijele ili fluorescentne čestice organske ili anorganske čvrste tvari koje su obično netopljive u mediju ili supstratu u koji se ugrađuju te kojima takav medij ili supstrat u načelu ne mijenja fizikalna ili kemijska svojstva. Oni mijenjaju izgled selektivnom apsorpcijom i/ili raspršivanjem svjetlosti. Pigmenti se obično primjenjuju raspršivanjem u medijima ili supstratima, primjerice u proizvodnji tiskarskih boja, boja, plastike ili drugih polimernih materijala. Pigmenti zadržavaju kristalnu ili čestičnu strukturu tijekom cijelog postupka bojenja;

15.

„reciklirana vlakna” znači vlakna koja su preusmjerena s otpadnog toka tijekom proizvodnog postupka ili koja stvaraju domaćinstva ili komercijalna, industrijska ili institucionalna postrojenja u njihovoj ulozi krajnjih potrošača proizvoda. Ta se vlakna više ne mogu koristiti u svrhu za koju su namijenjena. Ne obuhvaćaju ponovno korištenje materijala koji nastaju tijekom postupka i koji se mogu ponovno iskoristiti u istom postupku u kojem su nastali (otpaci iz papirnog stroja – iz vlastite proizvodnje ili kupljeni);

16.

„strukturirani upijajući papir” znači papir velikog volumena i sposobnosti upijanja sa znatnim lokalnim područjima visoke i niske gustoće vlakana u obliku vlaknastih džepova u osnovnom listu, koji nastaje posebnim postupcima u stroju za proizvodnju upijajućeg papira;

17.

„celuloza TCF” znači celuloza u potpunosti bijeljena bez klora;

18.

„TMP” znači termomehanička celuloza.

MJERILA ZA DODJELU ZNAKA ZA OKOLIŠ EU-a

Mjerilo 1. — Emisije u vodu i zrak

Preduvjet je da svi pogoni za proizvodnju celuloze i papira ispunjavaju sve potrebne pravne zahtjeve zemlje u kojoj se nalaze.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti potkrijepljenu relevantnom dokumentacijom i izjavama dobavljača celuloze.

Mjerilo 1.(a) Kemijska potrošnja kisika (KPK), sumpor (S), NOx, fosfor (P)

Zahtjev se temelji na informacijama o emisijama u odnosu na određenu referentnu vrijednost. Omjer između stvarnih emisija i referentnih vrijednosti emisija daje rezultat emisija.

Rezultat za svaki pojedinačni emisijski parametar ne smije prelaziti 1,3.

U svakom slučaju, ukupni broj bodova (Pukupno = PKPK + PS + PNOx + PP) ne smije prelaziti 4,0.

Kad je riječ o neintegriranoj proizvodnji, podnositelj zahtjeva dostavlja izračun koji uključuje proizvodnju celuloze i papira.

Za integriranu proizvodnju celuloze i papira, PKPK izračunava se kako slijedi (PS, PNOx, PP izračunavaju se na isti način).

Za svaku upotrijebljenu celulozu „i” povezane izmjerene emisije KPK-a (KPKceluloza,i izražene u kg/zrakosuha tona (ADt)) ponderiraju se prema udjelu svake upotrijebljene celuloze (celuloza „i” u odnosu na zrakosuhu tonu celuloze) i zbrajaju. Zrakosuha tona sadržava 90 % udjela suhe tvari kad je riječ o celulozi odnosno 95 % kad je riječ o papiru.

Ponderirana emisija KPK-a za celulozu potom se zbraja s izmjerenom emisijom KPK-a iz proizvodnje papira kako bi se dobila ukupna emisija KPK-a, KPKukupno.

Ponderirana referentna vrijednost KPK za proizvodnju celuloze izračunava se na isti način, tako da se zbroj ponderiranih referentnih vrijednosti za svaku korištenu celulozu pridoda referentnoj vrijednosti za proizvodnju papira kako bi se dobila ukupna referentna vrijednost KPK, KPKref, ukupno. Tablica 1. sadržava referentne vrijednosti za svaku vrstu upotrijebljene celuloze i za proizvodnju papira.

Naposljetku, ukupne se emisije KPK dijele s ukupnom referentnom vrijednosti KPK kako slijedi:

Formula

Tablica 1.

Referentne vrijednosti za emisije iz različitih vrsta celuloze i iz proizvodnje papira

Vrsta celuloze/papira

Emisije (kg/ADt)

KPKreferentni

Preferentni

Sreferentni

NOxreferentni

Bijeljena kemijska celuloza (osim sulfitne)

16,00

0,025

0,09 (1)

0,35

1,60

Bijeljena kemijska celuloza (sulfitna)

24,00

0,04

0,75

1,60

Magnefitna celuloza

28,00

0,056

0,75

1,60

Nebijeljena kemijska celuloza

6,50

0,016

0,35

1,60

CTMP/CMP

16,00

0,008

0,20

0,25/0,70 (2)

TMP/celuloza od drvenjače

3,00/5,40 (3)

0,008

0,20

0,25

Celuloza od recikliranih vlakana bez uklanjanja tiskarskih boja

1,10

0,006

0,20

0,25

Celuloza od recikliranih vlakana s uklanjanjem tiskarskih boja

3,20

0,012

0,20

0,25

 

Emisije (kg/tona)

Proizvodnja upijajućeg papira

1,20

0,01

0,30

0,50

Proizvodnja strukturiranog upijajućeg papira

1,20

0,01

0,30

0,70

U slučajevima kogeneracije toplinske i električne energije u istom postrojenju emisije S i NOx koje su posljedica proizvodnje električne energije u tom postrojenju mogu se oduzeti od ukupnog iznosa. Za izračun udjela emisija iz proizvodnje električne energije može se primijeniti sljedeća jednadžba:

2 × (MWh(električna energija))/[2 × MWh (električna energija) + MWh (toplinska energija)]

Električna energija u ovom izračunu električna je energija proizvedena u kogeneracijskom postrojenju. Toplinska energija u ovome izračunu je neto toplinska energija dovedena iz kogeneracijskog postrojenja do postrojenja za proizvodnju celuloze/papira.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja detaljne izračune i podatke o ispitivanju kojima se pokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno s pripadajućom popratnom dokumentacijom koja uključuje izvješća o ispitivanju uz primjenu sljedećih standardnih metoda ispitivanja za kontinuirano ili periodično praćenje (ili jednakovrijedne standardne metode koje prihvaća nadležno tijelo jer se njima dobivaju podaci jednakovrijedne znanstvene kvalitete): KPK: ISO 15705 ili ISO 6060; NOx: EN 14792 ili ISO 11564; S (sumporovi oksidi): EN 14791: ili EPA br. 8; S (reducirani sumpor): EPA br. 15 A, 16 A ili 16B; sadržaj S u nafti: ISO 8754; sadržaj S u ugljenu: ISO 19579; sadržaj S u biomasi: EN 15289; Ukupni P: EN ISO 6878.

Za praćenje emisija mogu se koristiti i brzi testovi dok god se redovito provjeravaju (npr. jedanput mjesečno) u odnosu na relevantne prethodno navedene norme ili odgovarajuće jednakovrijedne norme. U slučaju emisija KPK-a, kontinuirano praćenje na temelju analize ukupnog organskog ugljika (TOC) prihvaća se sve dok je za predmetno postrojenje utvrđena korelacija između rezultata KPK-a i TOC-a.

Minimalna učestalost mjerenja, osim ako je drukčije određeno uporabnom dozvolom, jednom je dnevno za emisije KPK-a odnosno jednom tjedno za ukupne emisije P. U svim slučajevima, emisije S i NOx mjere se kontinuirano (za emisije iz kotlova s kapacitetom većim od 50 MW) ili periodično (barem jednom godišnje za kotlove i sušilice s kapacitetom od 50 MW ili manjim).

Podaci se iskazuju kao godišnji prosjek, osim u sljedećim slučajevima:

proizvodna kampanja traje samo ograničeno razdoblje,

u slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja mjerenja se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja.

U svakom slučaju, podaci se mogu prihvatiti samo ako su reprezentativni za odgovarajuću proizvodnu kampanju te je za svaki emisijski parametar proveden dovoljan broj mjerenja emisija.

U popratnoj dokumentaciji navode se učestalost mjerenja i izračun bodova za KPK, ukupni P, S i NOx.

Emisije u zrak uključuju sve emisije S i NOx tijekom proizvodnje celuloze i papira, uključujući paru koja nastane izvan proizvodne lokacije, izuzev emisija povezanih s proizvodnjom električne energije. Mjerenja uključuju kotlove utilizatore, vapnene peći, parne kotlove i peći za uništavanje plinova s jakim mirisom. Uzimaju se u obzir i difuzne emisije. Dostavljene vrijednosti emisije S u zrak uključuju oksidirane i reducirane emisije S. Emisije S povezane s proizvodnjom toplinske energije iz nafte, ugljena i drugih vanjskih goriva s poznatim sadržajem S mogu se umjesto mjerenja izračunati te se uzimaju u obzir.

Mjerenja emisija u vodu provode se na nefiltriranim i neistaloženim uzorcima na kanalizacijskom ispustu za pročišćavanje otpadnih voda iz tvornice. U slučajevima kad se efluent iz tvornice šalje u komunalni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaj treće strane za pročišćavanje otpadnih voda, nefiltrirani i neistaloženi uzorci iz kanalizacijskog ispusta tvornice analiziraju se, a rezultati množe sa standardnim faktorom učinkovitosti uklanjanja za komunalne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaje treće strane za pročišćavanje otpadnih voda. Faktor učinkovitosti uklanjanja temelji se na informacijama koje dostavlja operator komunalnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaja treće strane za pročišćavanje otpadnih voda.

Kad je riječ o tvornicama s integriranom proizvodnjom, zbog poteškoća u dobivanju odvojenih vrijednosti emisija za celulozu i papir, ako je dostupna samo kombinirana vrijednost za proizvodnju celuloze i papira, vrijednosti emisija za celulozu iznose nula, a kombinirane emisije uspoređuju se s kombiniranim referentnim vrijednostima za relevantnu proizvodnju celuloze i papira. Ponderirani udio svake vrste celuloze kojoj je dodijeljena određena referentna vrijednost iz tablice 1. odražava se u jednadžbi.

Mjerilo 1.(b) Adsorpcijski organski halogeni (AOX)

To se mjerilo odnosi na celulozu bez elementarnog klora (ECF).

Emisije AOX iz proizvodnje svake od vrsta celuloze upotrijebljenih za upijajući papir sa znakom za okoliš EU-a ne smiju prelaziti 0,17 kg/ADt.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izvješća o ispitivanju primjenom ispitne metode za AOX ISO 9562 ili jednakovrijednih metoda, uz detaljne izračune kojima se pokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno s pripadajućom popratnom dokumentacijom.

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom potkrijepljenu popisom različitih vrsta celuloze ECF upotrijebljenih u mješavini celuloze, njihovim ponderima i pojedinačnim vrijednostima njihovih emisija AOX, izraženima u kg/ADt celuloze.

U popratnoj dokumentaciji navodi se učestalost mjerenja. AOX se mjeri jedino u postupcima u kojim se za bijeljenje celuloze upotrebljavaju spojevi klora. AOX se ne treba mjeriti u efluentu iz neintegrirane proizvodnje papira ili u efluentu iz proizvodnje celuloze bez bijeljenja ili ako se za bijeljenje koriste tvari koje ne sadržavaju klor.

Mjerenja emisija AOX u vodu provode se na nefiltriranim i neistaloženim uzorcima na kanalizacijskom ispustu za pročišćavanje otpadnih voda iz tvornice. U slučajevima kad se efluent iz tvornice šalje u komunalni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaj treće strane za pročišćavanje otpadnih voda, nefiltrirani i neistaloženi uzorci iz kanalizacijskog ispusta tvornice analiziraju se, a rezultati množe sa standardnim faktorom učinkovitosti uklanjanja za komunalne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaje treće strane za pročišćavanje otpadnih voda. Faktor učinkovitosti uklanjanja temelji se na informacijama koje dostavlja operator komunalnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaja treće strane za pročišćavanje otpadnih voda.

Informacije o emisijama izražavaju se kao godišnji prosjek iz mjerenja koja se provode najmanje jedanput svaka dva mjeseca. U slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja mjerenja se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja. Mjerenja moraju biti reprezentativna za odgovarajuću proizvodnu kampanju.

U slučaju da podnositelj zahtjeva ne upotrebljava celulozu ECF, dovoljna je odgovarajuća izjava nadležnom tijelu.

Mjerilo 1.(c) CO2

Napomena: Mjerilo se odnosi na ukupan zbroj emisija CO2 iz postupaka proizvodnje celuloze i papira. Prerada nije uključena.

Emisije ugljikova dioksida iz fosilnih goriva koja se upotrebljavaju za proizvodnju procesne toplinske i električne energije (u samom postrojenju ili izvan njega) ne smiju prelaziti sljedeće granične vrijednosti:

1.

1 200 kg CO2/tona za konvencionalni upijajući papir;

2.

1 850 kg CO2/tona za strukturirani upijajući papir.

Stvarna vrijednost emisija izračunava se kao zbroj emisija iz proizvodnje celuloze i papira, uzimajući u obzir upotrijebljenu mješavinu celuloze.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja podatke i detaljne izračune kojima se pokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno s pripadajućom popratnom dokumentacijom.

Za svaku upotrijebljenu vrstu celuloze proizvođač celuloze podnositelju zahtjeva dostavlja jedinstvenu vrijednost emisija CO2 u kg CO2/ADt. Podnositelj zahtjeva mora dostaviti i jedinstvenu vrijednost emisije CO2 za odgovarajući papirni stroj/papirne strojeve koji se koristi/koriste za proizvodnju upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a. Kad je riječ o tvornicama s integriranom proizvodnjom, emisije CO2 za proizvodnju celuloze i papira mogu se iskazati kao jedinstvena vrijednost.

Podaci o emisijama CO2 uključuju sve izvore neobnovljivih goriva upotrijebljenih tijekom proizvodnje celuloze i papira, uključujući emisije iz proizvodnje električne energije (u samom postrojenju ili izvan njega).

Faktori emisija za goriva upotrebljavaju se u skladu s Prilogom VI. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012.

Kad je riječ o električnoj energiji iz mreže, faktor 384 (kg CO2/MWh) za izračun emisija koristi se u skladu s metodologijom MEErP (4).

Razdoblje za izračune ili bilance mase temelji se na proizvodnji tijekom 12 mjeseci. U slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja izračuni se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja. Izračuni moraju biti reprezentativni za odgovarajuću proizvodnu kampanju.

Za električnu energiju iz mreže upotrebljava se prethodno navedena vrijednost (europski prosjek), osim ako podnositelj zahtjeva dostavi dokumentaciju o prosječnoj vrijednosti za svoje dobavljače električne energije (ugovorni dobavljači) u kojem slučaju podnositelj zahtjeva može uporabiti tu vrijednost umjesto navedene vrijednosti. Dokumentacija koja se koristi kao dokaz sukladnosti uključuje tehničke specifikacije u kojima se navodi prosječna vrijednost (npr. preslik ugovora).

Količina energije iz obnovljivih izvora kupljena i upotrijebljena za proizvodne postupke računa se kao nulta emisija CO2 pri izračunu emisija CO2. Podnositelj zahtjeva dostavlja odgovarajuću dokumentaciju da se ta vrsta energije stvarno koristi u tvornici ili da je kupljena izvana.

Mjerilo 2. — Potrošnja energije

Zahtjev se temelji na informacijama o stvarnoj potrošnji energije tijekom proizvodnje celuloze i papira u odnosu na određene referentne vrijednosti.

Potrošnja energije uključuje potrošnju električne energije i goriva za proizvodnju topline, a izražava se u bodovima (Pukupno), kako je opisano u nastavku.

Ukupni broj bodova (Pukupno = PE + PF) ne smije prelaziti 2,5.

Tablica 2. sadržava referentne vrijednosti za izračun potrošnje energije.

Kad je riječ o mješavini celuloze, referentne vrijednosti za potrošnju električne energije i goriva za proizvodnju topline ponderiraju se prema udjelu svake od upotrijebljenih vrsta celuloze (celuloza „i” u odnosu na zrakosuhu tonu celuloze) i zbrajaju.

Mjerilo 2.(a) Električna energija

Potrošnja električne energije povezana s proizvodnjom celuloze i papira izražava se u bodovima (PE), kako je opisano u nastavku.

Izračun za proizvodnju celuloze: Za svaku upotrijebljenu celulozu „i” povezana potrošnja električne energije (Eceluloza,i izraženo u kWh/ADt) izračunava se kako slijedi:

Eceluloza,i = interno proizvedena električna energija + kupljena električna energija – prodana električna energija

Izračun za proizvodnju papira: Slično tomu, potrošnja električne energije povezana s proizvodnjom papira (Epapir) izračunava se kako slijedi:

Epapir = interno proizvedena električna energija + kupljena električna energija – prodana električna energija

Naposljetku, bodovi za proizvodnju celuloze i papira kombiniraju se kako bi se dobio ukupni broj bodova (PE) kako slijedi:

Formula

Kad je riječ o tvornicama s integriranom proizvodnjom, zbog poteškoća u dobivanju odvojenih vrijednosti električne energije za celulozu i papir, ako je dostupna samo kombinirana vrijednost za proizvodnju celuloze i papira, vrijednosti električne energije za celulozu iznose nula, a brojka za tvornicu papira uključuje proizvodnju i celuloze i papira.

Mjerilo 2.(b) Potrošnja goriva za proizvodnju topline

Potrošnja goriva povezana s proizvodnjom celuloze i papira izražava se u bodovima (PF), kako je opisano u nastavku.

Izračun za proizvodnju celuloze: Za svaku upotrijebljenu celulozu „i” povezana potrošnja goriva (Fceluloza,i izraženo u kWh/ADt) izračunava se kako slijedi:

Fceluloza,i = interno proizvedeno gorivo + kupljeno gorivo – prodano gorivo – 1,25 × interno proizvedena električna energija

Napomena:

1.

Fceluloza,i (i njezin doprinos PF, celuloza) ne treba se izračunati za mehaničku celulozu, osim ako se radi o zrakom sušenoj, mehaničkoj celulozi koja sadržava najmanje 90 % suhe tvari i koja je kupljena na tržištu.

2.

Količina goriva upotrijebljenog za proizvodnju prodane toplinske energije dodaje se izrazu „prodano gorivo” u prethodno navedenoj jednadžbi.

Izračun za proizvodnju papira: Slično tomu, potrošnja goriva povezana s proizvodnjom papira (Fpapir, izražena u kWh/ADt) izračunava se kako slijedi:

Fpapir = interno proizvedeno gorivo + kupljeno gorivo – prodano gorivo – 1,25 × interno proizvedena električna energija

Naposljetku, bodovi za proizvodnju celuloze i kartona kombiniraju se tako da se dobije ukupni broj bodova (PF) kako slijedi:

Formula

Tablica 2.

Referentne vrijednosti za električnu energiju i gorivo

Vrsta celuloze

Gorivo kWh/ADt

Freferentna vrijednost

Električna energija kWh/ADt

Ereferentna vrijednost

Nije admp

admp

Nije admp

admp

Kemijska celuloza

3 650

4 650

750

750

Termomehanička celuloza (TMP)

0

900

2 200

2 200

Celuloza od drvenjače (uključujući drvenjaču pod tlakom)

0

900

2 000

2 000

Kemijsko-termomehanička celuloza (CTMP)

0

800

1 800

1 800

Reciklirana celuloza

350

1 350

700

700

Vrsta papira

kWh/tona

Upijajući papir

1 950

950

Strukturirani upijajući papir

3 000

1 500

admp = zrakom sušena celuloza kupljena na tržištu

Procjena i verifikacija (za točke (a) i (b)): Podnositelj zahtjeva dostavlja detaljne izračune kojima se pokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno sa svom pripadajućom popratnom dokumentacijom. Dostavljeni podaci stoga uključuju ukupnu potrošnju električne energije i goriva.

Podnositelj zahtjeva izračunava ukupnu ulaznu energiju, podijeljenu na toplinsku energiju/gorivo i električnu energiju upotrijebljene tijekom proizvodnje celuloze i papira, uključujući energiju za uklanjanje tiskarske boje s otpadnog papira radi proizvodnje reciklirane celuloze. Energija utrošena za prijevoz sirovina i ambalažu nije uključena u izračune potrošnje energije.

Ukupna toplinska energija uključuje sva kupljena goriva. Uključuje i toplinsku energiju oporabljenu spaljivanjem otopina (luga) i otpada iz postupaka u postrojenju (npr. drvni otpad, piljevina, otopine, otpadni papir, papirni ostaci) kao i toplinu oporabljenu internom proizvodnjom električne energije. Međutim, podnositelj zahtjeva treba računati samo 80 % toplinske energije iz takvih izvora prilikom izračuna ukupne toplinske energije.

Električna energija je neto uvezena električna energija koja dolazi iz mreže i interno proizvedena električna energija izmjerena kao električna snaga. Električna energija koja se koristi za pročišćavanje otpadnih voda ne treba se uzeti u obzir.

Kad se pri upotrebi električne energije kao toplinskog izvora proizvodi para, izračunava se toplinska vrijednost pare koja se potom dijeli s 0,8 i pridodaje ukupnoj potrošnji goriva.

Kad je riječ o tvornicama s integriranom proizvodnjom, zbog poteškoća u dobivanju odvojenih vrijednosti goriva (topline) za celulozu i papir, ako je dostupna samo kombinirana vrijednost za proizvodnju celuloze i papira, vrijednosti goriva (topline) za celulozu iznose nula, a brojka za tvornicu papira uključuje proizvodnju i celuloze i papira.

Mjerilo 3. – Vlakna – očuvanje resursa, održivo gospodarenje šumama

Sirova vlakna mogu se sastojati od recikliranih vlakana ili neobrađenih vlakana.

Neobrađena vlakna ne smiju potjecati od genetski modificiranih vrsta.

Sva vlakna moraju imati valjane certifikate o lancu nadzora izdane u okviru sustava certificiranja koji provodi neovisna treća strana, primjerice Vijeća za nadzor šuma (FSC), Programa za potporu certificiranju šuma (PEFC) ili nekog drugog jednakovrijednog sustava, ili moraju imati dostavnice za papir za recikliranje u skladu s normom EN 643.

Najmanje 70 % vlakana pripisanih proizvodu ili proizvodnoj liniji mora potjecati iz šuma ili područja kojima se upravlja u skladu s načelima održivog gospodarenja šumama koja ispunjavaju zahtjeve utvrđene relevantnim neovisnim sustavom lanca nadzora i/ili mora potjecati od recikliranih materijala.

Izračun sadržaja recikliranih vlakana isključuje ponovno korištenje otpadnih materijala koji se mogu ponovno iskoristiti u istom postupku u kojem su nastali (npr. ostaci iz papirnog stroja – iz vlastite proizvodnje ili kupljeni). Međutim, ulazni otpaci iz aktivnosti prerade (vlastiti ili kupljeni) mogu se uračunati u sadržaj recikliranih vlakana ako za njih postoje dostavnice u skladu s normom EN 643.

Svi necertificirani neobrađeni materijali moraju biti obuhvaćeni sustavom verifikacije kojim se osigurava da potječu iz zakonitih izvora i ispunjavaju sve druge zahtjeve sustava certificiranja u vezi s necertificiranim materijalom.Certifikacijska tijela koja izdaju certifikate o održivom upravljanju šumama i/ili lancu nadzora moraju biti akreditirana ili priznata u okviru spomenutog sustava certificiranja.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva nadležnom tijelu dostavlja izjavu o sukladnosti potkrijepljenu valjanim neovisno certificiranim certifikatom o lancu nadzora od proizvođača upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a za sva vlakna upotrijebljena u proizvodu ili proizvodnoj liniji. Kao neovisni sustavi certificiranja koje provodi treća strana prihvaćaju se FSC, PEFC ili drugi jednakovrijedni sustavi. U slučaju upotrebe recikliranih vlakana bez deklaracije o recikliranim materijalima koja se izdaje u okviru FSC-a, PEFC-a ili jednakovrijednog sustava, kao dokaz služe dostavnice u skladu s normom EN 643.

Podnositelj zahtjeva dostavlja revidiranu računovodstvenu dokumentaciju kojom se dokazuje da najmanje 70 % materijala pripisanih proizvodu ili proizvodnoj liniji potječe iz šuma ili područja kojima se upravlja u skladu s načelima održivog gospodarenja šumama koja ispunjavaju zahtjeve utvrđene relevantnim neovisnim sustavom lanca nadzora i/ili da potječe od recikliranih materijala.

Ako proizvod ili proizvodna linija sadržava necertificiran neobrađen materijal, dostavlja se dokaz da udio necertificiranog neobrađenog materijala ne prelazi 30 % i da je obuhvaćen sustavom verifikacije kojim se osigurava da je taj materijal pribavljen u skladu sa zakonom te da ispunjava sve druge zahtjeve sustava certificiranja koji se odnose na necertificirani materijal.

Ako sustav certificiranja izričito ne zahtijeva da sav neobrađen materijal bude od vrsta koje nisu genetski modificirane, potrebno je dostaviti dodatan dokaz toga.

Mjerilo 4. — Ograničene opasne tvari i smjese

Kao osnovu za dokazivanje sukladnosti sa svakim od podmjerila u okviru mjerila 4. podnositelj zahtjeva dostavlja popis svih relevantnih korištenih kemikalija zajedno s odgovarajućom dokumentacijom (sigurnosno-tehnički list ili izjava dobavljača kemikalija).

Mjerilo 4.(a) Ograničenja za posebno zabrinjavajuće tvari (SVHC)

Napomena: Sve procesne i funkcionalne kemikalije koje se koriste u tvornici papira i, prema potrebi, tijekom postupka prerade upijajućeg papira moraju se pregledati. Ovo se mjerilo ne primjenjuje na kemikalije koje se koriste za pročišćavanje otpadnih voda, osim ako se pročišćene otpadne vode vraćaju u postupak proizvodnje papira.

Papirni proizvod ne smije sadržavati tvari koje su identificirane u skladu s postupkom opisanim u članku 59. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i uvrštene na popis predloženih posebno zabrinjavajućih tvari u koncentracijama većim od 0,10 % (maseni udio). Ne dozvoljava se odstupanje od ovog zahtjeva.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu da papirni proizvod ne sadržava posebno zabrinjavajuće tvari u koncentracijama većima od 0,10 % (maseni udio). Izjava je potkrijepljena sigurnosno-tehničkim listovima ili odgovarajućim izjavama dobavljača svih procesnih i funkcionalnih kemikalija koje se koriste u tvornici papira, a koji pokazuju da nijedna od kemikalija ne sadržava posebno zabrinjavajuće tvari u koncentracijama većima od 0,10 % (maseni udio).

Popis tvari utvrđenih kao posebno zabrinjavajuće i uvrštenih na popis predloženih tvari u skladu s člankom 59. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 nalazi se ovdje:

https://echa.europa.eu/hr/candidate-list-table.

Na popis se upućuje na dan zahtjeva.

Mjerilo 4.(b) Ograničenja u pogledu razvrstavanja, označivanja i pakiranja (CLP)

Napomena: Sve procesne i funkcionalne kemikalije koje se koriste u tvornici papira i, prema potrebi, tijekom postupka prerade upijajućeg papira moraju se pregledati. Ovo se mjerilo ne primjenjuje na kemikalije koje se koriste za pročišćavanje otpadnih voda, osim ako se pročišćene otpadne vode vraćaju u postupak proizvodnje papira.

Osim ako za njega postoji izuzeće u tablici 3., proizvod ne smije sadržavati tvari ili smjese u koncentracijama većima od 0,10 % (maseni udio) koje su razvrstane s bilo kojom od sljedećih oznaka upozorenja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008:

1. skupina opasnosti: karcinogene, mutagene i/ili reproduktivno toksične tvari (CMR) kategorije 1.A ili 1.B: H340, H350, H350i, H360, H360F, H360D, H360FD, H360Fd, H360Df.

2. skupina opasnosti: CMR tvari 2. kategorije: H341, H351, H361, H361f, H361d, H361fd, H362; toksičnost u vodenom okolišu 1. kategorije: H400, H410; akutna toksičnost 1. i 2. kategorije: H300, H310, H330; aspiracijska toksičnost 1. kategorije: H304; specifična toksičnost za ciljane organe 1. kategorije (STOT): H370, H372, tvar koja izaziva preosjetljivost kože 1. kategorije (*1): H317.

3. skupina opasnosti: toksičnost u vodenom okolišu 2., 3. i 4. kategorije: H411, H412, H413; akutna toksičnost 3. kategorije: H301, H311, H331; STOT 2. kategorije: H371, H373.

Od prethodno navedenog zahtjeva izuzima se upotreba tvari ili smjesa koje su kemijski izmijenjene tijekom postupka proizvodnje papira (npr. anorganski flokulanti, sredstva za međusobno vezivanje, anorganska oksidirajuća i redukcijska sredstva) tako da se više ne primjenjuje ni jedna relevantna opasnost za ograničene tvari i smjese prema Uredbi o CLP-u.

Tablica 3.

Odstupanja od ograničenja povezanih s opasnostima iz Uredbe o CLP-u i primjenjivi uvjeti

Vrsta tvari/smjese

Primjenjivost

Razvrstavanja za koja vrijedi odstupanje

Uvjeti odstupanja

Boje i pigmenti

Upotreba u mokrom dijelu ili površinska primjena tijekom proizvodnje obojenog papira.

H411, H412, H413

Dobavljač kemikalija izjavljuje da se može postići stopa vezivanja na papir od 98 % i daje upute o načinu na koji se to može postići.

Proizvođač papira dostavlja izjavu o sukladnosti sa svim relevantnim uputama.

Sredstva za povećanje čvrstoće u mokrom stanju na bazi poliamidamin-epiklorhidrina (PAE)

Koriste se kao agensi za zadržavanje vode radi poboljšanja prolaznosti kroz stroj ili kako bi proizvod postao čvršći u mokrom stanju.

H411, H412, H413

Kombinirani udio ostataka monomera epiklorhidrina (ECH, CAS br. 106-89-8) i produkata njegove razgradnje 1,3-diklor-2-propanola (DCP, CAS br. 96-23-1) i 3-monoklor-1,2-propandiola (MCPD, CAS br. 96-24-2) ne smije prelaziti 0,35 % masenog udjela sadržaja aktivnih krutih tvari u formulaciji.

Glioksal (reciklirano vlakno)

Nečistoće u recikliranim vlaknima.

H341, H317

Dopušten u koncentracijama većima od 0,10 % masenog udjela samo ako su uzrok onečišćujuće tvari od recikliranih materijala korištenih u postupku proizvodnje papira. U takvim se slučajevima mora dokazati poštovanje graničnih vrijednosti iz mjerila 6.(c).

Pomoćne kemikalije na bazi poliamidamin-epiklorhidrina (PAE)

Upotrebljavaju se kao sredstva za krepiranje.

H411, H412, H413

Kombinirani udio ostataka monomera epiklorhidrina (ECH, CAS br. 106-89-8) i produkata njegove razgradnje 1,3-diklor-2-propanola (DCP, CAS br. 96-23-1) i 3-monoklor-1,2-propandiola (MCPD, CAS br. 96-24-2) ne smije prelaziti 0,05 % masenog udjela sadržaja aktivnih krutih tvari u formulaciji.

Kationski polimeri (uključujući polietilenimine, poliamide i poliamine)

Razne moguće upotrebe, koje uključuju upotrebu kao retencijska sredstva, poboljšanje čvrstoće neosušenog papira te čvrstoće u suhom i mokrom stanju.

H411, H412, H413

Proizvođač papira dostavlja izjavu o sukladnosti te u sigurnosno-tehničkom listu navodi sve relevantne upute za sigurno rukovanje i doziranje.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja popis svih relevantnih korištenih kemikalija zajedno s odgovarajućim sigurnosno-tehničkim listom ili izjavom dobavljača.

Sve kemikalije koje sadržavaju tvari ili smjese koje su prema Uredbi o CLP-u razvrstane kao ograničene moraju biti istaknute. Za procjenu količine ograničene tvari ili smjese koja ostaje u konačnom proizvodu upotrebljava se približna doza upotrijebljene kemikalije, zajedno s koncentracijom ograničene tvari ili smjese iz te kemikalije (kako je predviđeno u sigurnosno-tehničkom listu ili izjavi dobavljača) i pretpostavljenim faktorom zadržavanja od 100 %.

Obrazloženja za svako odstupanje od faktora zadržavanja od 100 % ili za kemijsku izmjenu ograničene opasne tvari ili smjese moraju biti dostavljena u pisanom obliku nadležnom tijelu.

Za sve ograničene tvari ili smjese koje premašuju 0,10 % (masenog udjela) konačnog papirnog proizvoda, ali za koje postoji odstupanje, mora se dostaviti dokaz o sukladnosti s relevantnim uvjetima odstupanja.

Mjerilo 4.(c) Klor

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođače celuloze i papira. Budući da se odnosi i na bijeljenje recikliranih vlakana, dopušteno je da su vlakna u prethodnom životnom ciklusu bila bijeljena klornim plinom.

Klorni plin ne smije se koristiti kao sredstvo za bijeljenje. Ovaj se zahtjev ne odnosi na klorni plin povezan s proizvodnjom i upotrebom klornog dioksida.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu da se klorni plin nije koristio kao sredstvo za bijeljenje u postupku proizvodnje papira, zajedno s izjavama svih relevantnih dobavljača celuloze.

Mjerilo 4.(d) Alkilfenolni etoksilati (APEO)

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođače celuloze i papira.

APEO i drugi derivati alkilfenola ne smiju se dodavati kemikalijama za čišćenje, kemikalijama za uklanjanje tiskarske boje, sredstvima koja sprečavaju stvaranje pjene ni disperzivnim sredstvima. Derivati alkilfenola definiraju se kao tvari koje nakon razgradnje stvaraju alkilfenole.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu/izjave dobavljača kemikalija da APEO ili drugi derivati alkilfenola nisu dodani tim proizvodima.

Mjerilo 4.(e) Površinski aktivne tvari korištene u uklanjanju tiskarske boje

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođače odbojene celuloze.

Za sve površinski aktivne tvari koje se koriste u postupku uklanjanja tiskarskih boja mora se dokazati da su lako biorazgradive ili da su inherentno u potpunosti biorazgradive (vidjeti metode ispitivanja i prolazne vrijednosti u nastavku). Jedino je izuzeće od tog zahtjeva upotreba površinski aktivne tvari na bazi derivata silicija pod uvjetom da se papirni mulj iz postupka uklanjanja tiskarskih boja spaljuje.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom zajedno s relevantnim sigurnosno-tehničkim listovima ili izvješćima o ispitivanju za svaku površinski aktivnu tvar. U njima se navode metoda ispitivanja i ispitni prag te zaključak ispitivanja do kojega se došlo primjenom jedne od sljedećih metoda ispitivanja i prolaznih vrijednosti:

Za laku biorazgradivost: OECD br. 301 A-F (ili istovrijedne ISO norme) uz najmanje 70-postotnu razgradivost (uključujući apsorpciju) za 301 A i E ili najmanje 60-postotnu razgradivost za 301 B, C, D i F u razdoblju od 28 dana.

Za inherentnu potpunu biorazgradivost: OECD 302 A-C (ili istovrijedne ISO norme) uz najmanje 70-postotnu razgradivost (uključujući adsorpciju) za 302 A i B ili najmanje 60-postotnu razgradivost za 302 C u razdoblju od 28 dana.

U slučajevima upotrebe površinski aktivnih tvari na bazi silicija, podnositelj zahtjeva dostavlja sigurnosno-tehnički list za korištene kemikalije i izjavu o spaljivanju papirnog mulja iz postupka uklanjanja tiskarskih boja, uključujući pojedinosti o odredišnom postrojenju ili postrojenjima za spaljivanje.

Mjerilo 4.(f) Ograničenja za biocidne proizvode u pogledu kontrole nastanka sluzi

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođača papira.

Aktivne tvari u biocidnim proizvodima korištenima za uništavanje organizama koji stvaraju sluz u sustavima za cirkulaciju vode koji sadržavaju vlakna moraju biti odobrene za tu svrhu ili se moraju ispitati radi donošenja odluke o odobrenju na temelju Uredbe (EU) br. 528/2012 te ne smiju biti potencijalno bioakumulativne.

Za potrebe ovog mjerila, potencijal bioakumulacije je log Kow (logaritam koeficijenta raspodjele oktanol/voda) ≤ 3,0 ili pokusno određeni biokoncentracijski faktor ≤ 100.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom zajedno s relevantnim sigurnosno-tehničkim listom ili izvješćem o ispitivanju. U njemu se navode metoda ispitivanja i ispitni prag te zaključak ispitivanja do kojega se došlo primjenom jedne od sljedećih metoda ispitivanja: OECD 107, 117 ili 305 A-E.

Mjerilo 4.(g) Ograničenja u pogledu azo boja

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođača papira.

Azo boje koje reduktivnim cijepanjem jedne ili više azo skupina mogu otpustiti jedan ili više aromatskih amina navedenih u Direktivi 2002/61/EZ ili Dodatku 8. Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 ne smiju se upotrebljavati za proizvodnju upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom dobivenu od dobavljača svih bojila korištenih u postupku proizvodnje upijajućeg papira i proizvoda od upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a. Izjava dobavljača bojila trebala bi biti potkrijepljena izvješćima o ispitivanjima provedenima u skladu s odgovarajućim metodama opisanima u Dodatku 10. Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 ili jednakovrijednim metodama.

Mjerilo 4.(h) Pigmenti i boje na bazi metala

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođača papira ili, ako je relevantno, na prerađivača upijajućeg papira. Vidjeti definiciju pigmenata i boja na bazi metala iz preambule ovog Priloga.

Boje ili pigmenti na bazi aluminija (*2), srebra, arsena, barija, kadmija, kobalta, kroma, žive, mangana, nikla, olova, selena, antimona, kositra ili cinka ne smiju se koristiti.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti sa zahtjevima iz ovog mjerila dobivenu od dobavljača svih bojila korištenih u postupku proizvodnje proizvoda od upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a. Izjave dobavljača moraju biti potkrijepljene sigurnosno-tehničkim listovima ili drugom relevantnom dokumentacijom.

Mjerilo 4.(i) Ionske nečistoće u bojama

Napomena: Ovaj se zahtjev primjenjuje na proizvođača papira ili, ako je relevantno, na prerađivača upijajućeg papira.

Razine ionskih nečistoća u korištenim bojama ne smiju prelaziti sljedeće granične vrijednosti: srebro 100 ppm; arsen 50 ppm; barij 100 ppm; kadmij 20 ppm; kobalt 500 ppm; krom 100 ppm; živa 4 ppm; nikal 200 ppm; olovo 100 ppm; selen 20 ppm; antimon 50 ppm; kositar 250 ppm; cink 1 500 ppm.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti sa zahtjevima iz ovog mjerila dobivenu od dobavljača svih bojila korištenih u postupku proizvodnje upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a. Izjave dobavljača moraju biti potkrijepljene sigurnosno-tehničkim listovima ili drugom relevantnom dokumentacijom.

Mjerilo 4.(j) Losioni

Tvari koje su razvrstane s oznakom H317 ili H334, kao karcinogene, mutagene ili reproduktivno toksične ili su uvrštene na popis predloženih posebno zabrinjavajućih tvari ne smiju se dodavati formulacijama losiona koje se upotrebljavaju prilikom prerade proizvoda od upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a. Nadalje, parabeni, triklosan, formaldehid, tvari koji otpuštaju formaldehid i metilizotiazolinon ne smiju se dodavati formulacijama losiona.

Usto, korištene formulacije losiona ne smiju se dozirati u količinama zbog kojih bi bilo koja pojedinačna tvar iz mjerila 4.(b) koja je prema Uredbi o CLP-u razvrstana kao ograničena u konačnom proizvodu od upijajućeg papira bila prisutna u količinama iznad 0,010 % (masenog udjela). Zbroj tvari koje su prema Uredbi o CLP-u razvrstane kao ograničene ne smije prelaziti 0,070 % (masenog udjela) proizvoda od upijajućeg papira.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja popis svih relevantnih formulacija losiona korištenih u proizvodnji proizvoda od upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a zajedno s izjavama o sukladnosti tih formulacija losiona od njihovih dobavljača, s relevantnim sigurnosno-tehničkim listovima i, kao dokaz poštovanja graničnih vrijednosti u konačnom proizvodu, s izračunima na temelju doza koje je upotrijebio podnositelj zahtjeva, a kojima se procjenjuju koncentracije svih ograničenih tvari prema Uredbi o CLP-u u formulaciji koje bi preostale u konačnom proizvodu od upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a.

Mjerilo 5. — Gospodarenje otpadom

Sva postrojenja za proizvodnju celuloze i papira, uključujući postrojenja za proizvodnju prerađenog upijajućeg papira, moraju imati uspostavljen sustav za rukovanje otpadom koji nastaje u proizvodnom postupku te plan za gospodarenje otpadom i njegovo smanjivanje u kojem se opisuje postupak proizvodnje i koji uključuje sljedeće informacije:

1.

postupci za sprečavanje stvaranja otpada;

2.

postupci za odvajanje, ponovnu upotrebu i recikliranje otpada;

3.

postupci za sigurno rukovanje opasnim otpadom;

4.

ciljevi i ciljane vrijednosti za kontinuirano poboljšanje koji se odnose na smanjenje proizvodnje otpada i povećanje stope ponovne upotrebe i recikliranja.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja plan za smanjenje otpada i gospodarenje otpadom za svako od predmetnih postrojenja te dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom.

Smatra se da podnositelji zahtjeva registrirani u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja EU-a (EMAS) i/ili certificirani u skladu s normom ISO 14001 ispunjavaju ovo mjerilo ako je:

1.

uključivanje gospodarenja otpadom dokumentirano u izjavi o okolišu sustava EMAS za proizvodne lokacije; ili

2.

uključivanje gospodarenja otpadom u dovoljnoj mjeri obuhvaćeno certifikatom u skladu s normom ISO 14001 za proizvodne lokacije.

Mjerilo 6. — Zahtjevi u pogledu konačnog proizvoda

Mjerilo 6.(a) Boje i optička bjelila

Za obojeni upijajući papir, dobra postojanost (4. ili više razine) dokazuje se u skladu s kratkim postupkom definiranim u normi EN 646.

Za upijajući papir tretiran sredstvima za optičko bijeljenje, dobra postojanost (4. ili više razine) dokazuje se u skladu s kratkim postupkom definiranim u normi EN 648.

Procjena i verifikacija: Podnositelji zahtjeva ili dobavljači kemikalija dostavljaju izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom potkrijepljenu odgovarajućim izvješćima o ispitivanjima u skladu s normama EN 646 i/ili EN 648, prema potrebi.

U protivnom podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu u kojoj navodi da nisu upotrijebljene nikakve boje ili sredstva za optičko bijeljenje.

Mjerilo 6.(b) Slimicidi i antimikrobne tvari

Uzorci konačnog proizvoda od upijajućeg papira ne smiju dovesti do inhibicije rasta mikroorganizama u skladu s normom EN 1104.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom potkrijepljenu odgovarajućim izvješćima o ispitivanjima u skladu s normom EN 1104.

Mjerilo 6.(c) Sigurnost proizvoda

Konačni proizvod od upijajućeg papira koji sadržava reciklirana vlakna ne smije sadržavati ni jednu od sljedećih opasnih tvari u količinama iznad sljedećih utvrđenih granica i u skladu sa sljedećim navedenim ispitnim normama:

formaldehid: 1 mg/dm2 u skladu s normom EN 1541 (ekstrakcija hladnom vodom),

glioksal: 1,5 mg/dm2 u skladu s normom DIN 54603,

pentaklorfenol (PCP): 2 mg/kg u skladu s normom EN ISO 15320 (ekstrakcija hladnom vodom).

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom potkrijepljenu odgovarajućim izvješćima o ispitivanjima u skladu s odgovarajućim normama.

Mjerilo 6.(d) — Prikladnost za upotrebu

Proizvod od upijajućeg papira sa znakom za okoliš EU-a treba ispunjavati sve odgovarajuće zahtjeve zemlje u kojoj se stavlja na tržište.

Za strukturirani upijajući papir, sposobnost upijanja pojedinačnog osnovnog lista upijajućeg papira prije prerade mora iznositi najmanje 10,0 g vode/g upijajućeg papira.

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom potkrijepljenu relevantnom dokumentacijom.

Proizvođači moraju jamčiti da su njihovi proizvodi prikladni za upotrebu pružanjem dokumentacije kojom se dokazuje kvaliteta proizvoda, u skladu s normom EN ISO/IEC 17050. Normom se propisuju opći zahtjevi za izjavu dobavljača o sukladnosti s normativnim dokumentima.

Za strukturirani upijajući papir, podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti sa zahtjevom potkrijepljenu odgovarajućim izvješćem o ispitivanju u skladu s normom EN ISO 12625-8:2010.

Mjerilo 7. – Informacije na znaku za okoliš EU-a

Podnositelj zahtjeva mora slijediti upute za pravilno korištenje logotipa znaka za okoliš EU-a navedene u Smjernicama za logotip znaka za okoliš EU-a:

http://ec.europa.eu/environment/ecolabel/documents/logo_guidelines.pdf

Ako se koristi neobvezna oznaka s poljem za tekst, ona sadržava sljedeće tri izjave:

Niske emisije u zrak i vodu tijekom proizvodnje,

Niska potrošnja energije tijekom proizvodnje,

xx % vlakana iz održivih izvora/xx % recikliranih vlakana (prema potrebi).

Procjena i verifikacija: Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom, potkrijepljenu slikom ambalaže proizvoda na kojoj se jasno vide oznaka, registracijski broj/broj dozvole i, prema potrebi, izjave koje mogu biti navedene zajedno s tom oznakom.


(1)  Gornja vrijednost odnosi se na tvornice u kojima se koristi eukaliptus iz regija s višim razinama fosfora (npr. iberijski eukaliptus).

(2)  Vrijednosti emisija NOx za tvornice s neintegriranom proizvodnjom CTMP-a u kojima se koristi sušenje celuloze vrućom parom na bazi biomase.

(3)  (Vrijednost KPK za iznimno jako bijeljenu mehaničku celulozu (70–100 % vlakna u konačnom papiru).

(4)  Metodologija za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju.

(*1)  Ograničenja H317 primjenjuju se samo na komercijalne pripravke za bojenje, sredstva za završnu obradu površine i materijale za premazivanje koji se nanose na papir.

(*2)  Ograničenje za aluminij ne primjenjuje se na aluminosilikate.