(1)

Vraćanje državljana trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete za ulazak, boravak ili boravište u državama članicama, uz puno poštovanje temeljnih prava, a osobito načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), ključni je dio sveobuhvatnih napora koji se ulažu u hvatanje ukoštac s nezakonitim migracijama i povećanje stope vraćanja nezakonitih migranata.

(2)

Potrebno je povećati učinkovitost sustava Unije za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom. To je ključno za održavanje povjerenja javnosti u migracijsku politiku i politiku azila Unije te pružanje potpore osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita.

(3)

Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom na učinkovit i razmjeran način u skladu s odredbama Direktive 2008/115/EZ.

(4)

Uredbom (EU) 2018/1861 (3) i Uredbom (EU) 2018/1862 (4) Europskog parlamenta i Vijeća utvrđuju se uvjeti za uspostavu, rad i upotrebu Schengenskog informacijskog sustava (SIS).

(5)

Trebalo bi uspostaviti sustav za razmjenu informacija među državama članicama koje se koriste SIS-om u skladu s Uredbom (EU) 2018/1861 u vezi s odlukama o vraćanju izdanima u odnosu na državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom na državnom području država članica te za praćenje toga jesu li državljani trećih zemalja na koje se odnose te odluke napustili državno područje država članica.

(6)

Ovom Uredbom ne utječe se na prava i obveze državljana trećih zemalja utvrđene u Direktivi 2008/115/EZ. Sâmim upozorenjem unesenim u SIS u svrhu vraćanja ne utvrđuje se status državljanina treće zemlje na državnom području država članica, osobito u onim državama članicama koje nisu država članica koja je unijela upozorenje u SIS.

(7)

Upozorenjima o vraćanju unesenima u SIS i razmjenom dopunskih informacija o tim upozorenjima trebalo bi poduprijeti nadležna tijela da poduzimaju potrebne mjere za izvršavanje odluka o vraćanju. SIS-om bi se trebalo doprinijeti identifikaciji državljana trećih zemalja na koje se odnosi takva odluka o vraćanju i razmjeni informacija među državama članicama o takvim državljanima trećih zemalja, a koji su u bijegu te su uhićeni u drugoj državi članici. Tim bi se mjerama trebalo doprinijeti sprečavanju nezakonitih migracija i sekundarnih kretanja te odvraćanju od njih i pojačati suradnju među tijelima država članica.

(8)

Kako bi se osigurala učinkovitost vraćanja i povećala dodana vrijednost upozorenja o vraćanju, države članice trebale bi unositi upozorenja u SIS u vezi s odlukama o vraćanju koje izdaju u odnosu na državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom u skladu s odredbama kojima se poštuje Direktiva 2008/115/EZ. U tu bi svrhu države članice trebale unijeti upozorenje u SIS i onda kada su odluke kojima se određuje ili utvrđuje obveza vraćanja izdane u slučajevima opisanima u članku 2. stavku 2. te direktive, to jest za državljane trećih zemalja na koje se odnosi odbijanje ulaska u skladu s Uredbom (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (5) ili koje su nadležna tijela uhitila ili zaustavila u vezi s nezakonitim prelaskom vanjske granice države članice kopnom, morem ili zrakom i koji nisu potom stekli dozvolu ili pravo boravka u toj državi članici i za državljane trećih zemalja koji podliježu obvezi vraćanja kao kaznenopravnoj sankciji ili kao posljedici kaznenopravne sankcije u skladu s nacionalnim pravom ili koji podliježu postupcima izručenja. U određenim okolnostima države članice mogu se suzdržati od unošenja upozorenjâ o vraćanju u SIS ako je rizik od nepoštovanja odluke o vraćanju mali, odnosno za vrijeme svakog zadržavanja ili kada je odluka o vraćanju donesena na vanjskoj granici i odmah izvršena, radi smanjenja svojeg administrativnog opterećenja.

(9)

Ovom bi se Uredbom trebala utvrditi zajednička pravila za unošenje upozorenja o vraćanju u SIS. Upozorenja o vraćanju trebalo bi unijeti u SIS čim se izdaju odluke o vraćanju na kojima se temelje. U upozorenju bi trebalo navesti je li dotičnom državljaninu treće zemlje odobren rok za dobrovoljni odlazak, među ostalim i je li taj rok produljen te je li odluka suspendirana ili je li udaljavanje odgođeno.

(10)

Potrebno je utvrditi kategorije podataka koje se unose u SIS s obzirom na državljanina treće zemlje na kojeg se odnosi odluka o vraćanju. Upozorenja o vraćanju trebala bi sadržavati samo one podatke koji su potrebni za identifikaciju ispitanikâ te kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da donesu utemeljene odluke bez gubljenja vremena i kako bi se, prema potrebi, osigurala zaštita tih tijela od osoba koje su primjerice naoružane, nasilne, koje su u bijegu ili sudjeluju u nekoj od aktivnosti iz članaka od 3. do 14. Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Nadalje, radi olakšavanja identifikacije i otkrivanja višestrukih identiteta upozorenje bi trebalo uključivati i bilješku o osobnoj ispravi dotične osobe i kopiju te isprave ako je dostupna.

(11)

S obzirom na pouzdanost identificiranja osoba s pomoću otisaka prstiju i fotografija ili prikaza lica, njih bi uvijek trebalo unijeti u upozorenja o vraćanju. Budući da ta sredstva mogu biti nedostupna, primjerice, kada se odluka o vraćanju donese u odsutnosti, u takvim slučajevima trebalo bi iznimno biti moguće odstupiti od tog zahtjeva.

(12)

Razmjenu dopunskih informacija o državljanima trećih zemalja na koje se odnose upozorenja o vraćanju, koje dostavljaju nadležna nacionalna tijela, trebalo bi uvijek obavljati putem mreže nacionalnih ureda koji se zovu uredi SIRENE, a koji služe kao kontaktna točka i u skladu s člancima 7. i 8. Uredbe (EU) 2018/1861.

(13)

Trebalo bi uspostaviti postupke kojima bi se državama članicama omogućilo da provjere je li obveza vraćanja ispunjena te da potvrde odlazak dotičnog državljanina treće zemlje državi članici koja je unijela upozorenje o vraćanju u SIS. Te informacije trebale bi doprinijeti sveobuhvatnijem praćenju poštovanja odluka o vraćanju.

(14)

Upozorenja o vraćanju trebalo bi izbrisati odmah nakon što država članica ili nadležno tijelo koje je izdalo odluku o vraćanju primi potvrdu o tome da je vraćanje izvršeno ili ako nadležno tijelo raspolaže dostatnim i uvjerljivim informacijama o tome da je državljanin treće zemlje napustio državno područje država članica. Ako je odluci o vraćanju pridodana zabrana ulaska, upozorenje o odbijanju ulaska i boravka trebalo bi unijeti u SIS u skladu s Uredbom (EU) 2018/1861. U takvim bi slučajevima države članice trebale poduzeti sve nužne mjere kako bi osigurale da ne postoji vremenski razmak između trenutka kada državljanin treće zemlje napušta schengenski prostor i aktivacije upozorenja o odbijanju ulaska i boravka u SIS-u. Ako podaci sadržani u SIS-u pokažu da je odluci o vraćanju pridodana zabrana ulaska, trebalo bi osigurati provedbu te zabrane ulaska.

(15)

SIS bi trebao sadržavati mehanizam kojim se države članice obavješćuje ako državljani trećih zemalja ne ispune obvezu vraćanja u roku određenom za dobrovoljni odlazak. Tim bi mehanizmom trebalo pružiti potporu državama članicama u ispunjavanju njihovih obveza izvršenja odluka o vraćanju i njihove obveze izdavanja zabrane ulaska u skladu Direktive 2008/115/EZ u pogledu državljana trećih zemalja koji nisu ispunili obvezu vraćanja.

(16)

Ovom bi se Uredbom trebala utvrditi obvezna pravila za savjetovanje među državama članicama radi izbjegavanja ili usklađivanja proturječnih uputa. Savjetovanja bi trebalo provesti ako se na državljane trećih zemalja koji imaju valjanu boravišnu dozvolu ili vizu za dugotrajni boravak u jednoj državi članici ili su u postupku njihova dobivanja odnosi upozorenje o vraćanju koje je izdala druga država članica, osobito ako je odluci o vraćanju pridodana zabrana ulaska, ili ako pri ulasku na državno područje država članica može doći do prijepornih situacija.

(17)

Upozorenja bi trebalo čuvati u SIS-u samo onoliko dugo koliko je potrebno za ostvarenje svrhe zbog koje su unesena. Trebale bi se primjenjivati relevantne odredbe Uredbe (EU) 2018/1861 o rokovima za preispitivanje. Upozorenja o vraćanju trebalo bi automatski izbrisati čim isteknu, u skladu s postupkom preispitivanja iz te uredbe.

(18)

Osobne podatke koje je država članica pribavila na temelju ove Uredbe ne bi trebalo prenositi niti ih stavljati na raspolaganje nijednoj trećoj zemlji. Odstupajući od tog pravila, trebalo bi biti moguće prenijeti takve osobne podatke trećoj zemlji ako prijenos podliježe strogim uvjetima i potreban je u pojedinačnim slučajevima kako bi se pomoglo pri identifikaciji državljanina treće zemlje u svrhu njegova vraćanja. Prijenos svih osobnih podataka trećim zemljama trebalo bi obavljati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7) te provoditi uz suglasnost države članice izdavateljice. Trebalo bi, ipak, napomenuti da treće zemlje u koje se osobe vraćaju često ne podliježu odlukama o primjerenosti koje Komisija donosi u skladu s člankom 45. Uredbe (EU) 2016/679. Osim toga, unatoč opsežnim naporima Unije u pogledu suradnje s glavnim zemljama podrijetla državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom koji podliježu obvezi vraćanja nije bilo moguće osigurati da takve treće zemlje sustavno ispunjavaju obvezu ponovnog prihvata svojih državljana koja je uspostavljena međunarodnim pravom. Sporazumima o ponovnom prihvatu koje su sklopili Unija ili države članice ili o kojima pregovaraju, a kojima se pružaju odgovarajuće zaštitne mjere za prijenos podataka trećim zemljama na temelju članka 46. Uredbe (EU) 2016/679, obuhvaćen je ograničen broj takvih trećih zemalja.

Sklapanje bilo kakvih novih sporazuma i dalje je nesigurno. U tim okolnostima, te kao iznimku od zahtjeva u pogledu odluke o primjerenosti ili odgovarajućih zaštitnih mjera, prijenos osobnih podataka tijelima treće zemlje na temelju ove Uredbe trebalo bi dopustiti u svrhu provedbe politike vraćanja Unije. Trebalo bi biti moguće koristiti se odstupanjem predviđenim u članku 49. Uredbe (EU) 2016/679 podložno uvjetima utvrđenima u tom članku. U skladu s člankom 57. te uredbe, provedbu te uredbe, među ostalim i u odnosu na prijenos osobnih podataka trećim zemljama na temelju ove Uredbe, trebala bi pratiti neovisna nadzorna tijela.

(19)

Nacionalna tijela koja su nadležna za vraćanje mogu se uvelike razlikovati među državama članicama, a takva tijela mogu biti različita i unutar pojedine države članice, ovisno o razlozima nezakonita boravka. Pravosudna tijela također mogu izdavati odluke o vraćanju, primjerice kao rezultat žalbi na odbijanje dodjele odobrenja za boravak ili uskraćivanje prava na boravak, ili kao kaznenu sankciju. Sva nacionalna tijela koja su zadužena za izdavanje i izvršenje odluka o vraćanju u skladu s Direktivom 2008/115/EZ trebala bi imati pristup sustavu SIS radi unosa, ažuriranja, brisanja i pretraživanja upozorenja o vraćanju.

(20)

Pristup upozorenjima o vraćanju trebalo bi odobriti nacionalnim nadležnim tijelima iz Uredbe (EU) 2018/1861 u svrhu identifikacije i vraćanja državljana trećih zemalja.

(21)

Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (8) predviđa se da Europol podupire i jača djelovanja koja provode nacionalna nadležna tijela, kao i njihovu suradnju u suzbijanju terorizma i teških kaznenih djela te pruža analizu i procjene opasnosti. Kako bi se Europolu olakšalo izvršavanje njegovih zadaća, osobito u okviru Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata, primjereno je Europolu omogućiti pristup kategoriji upozorenja kako je predviđeno u ovoj Uredbi.

(22)

Uredbom (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća (9) predviđa se, za potrebe te uredbe, da država članica domaćin ovlašćuje članove timova iz članka 2. točke 8. te uredbe, koje je rasporedila Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, za uvid u baze podataka Unije ako je taj uvid potreban za ispunjenje operativnih ciljeva utvrđenih u operativnom planu za provedbu granične kontrole, zaštite državne granice i vraćanja. Cilj je raspoređivanja timova iz članka 2. točaka 8. i 9. te uredbe osigurati tehničko i operativno pojačanje državama članicama koje to zatraže, osobito onima koje su suočene s nerazmjernim izazovima povezanima s migracijama. Kako bi timovi iz članka 2. točaka 8. i 9. te uredbe ispunili svoje zadaće, potreban im je pristup upozorenjima o vraćanju u SIS-u putem tehničkog sučelja Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu kojim se ona povezuje sa središnjim SIS-om.

(23)

Odredbe o odgovornostima država članica i Agencije Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde, osnovane Uredbom (EU) 2018/1726 Europskog parlamenta i Vijeća (10) („agencija eu-LISA”), o unosu i obradi upozorenja, o uvjetima za pristup upozorenjima i zadržavanje upozorenja, o obradi podataka, o zaštiti podataka, o odgovornosti te o praćenju i statističkim podacima iz Uredbe (EU) 2018/1861 trebalo bi primjenjivati i na podatke koji su sadržani i obrađuju se u SIS u skladu s ovom Uredbom.

(24)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno uspostavu sustava za dijeljenje informacija o odlukama o vraćanju koje su države članice izdale u skladu s odredbama kojima se poštuje Direktiva 2008/115/EZ radi olakšavanja njihova izvršenja i praćenje poštuju li državljani trećih zemalja s nezakonitim boravkom svoju obvezu vraćanja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(25)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(26)

Primjenom ove Uredbe ne dovode se u pitanje obveze koje proizlaze iz Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je dopunjena Njujorškim protokolom od 31. siječnja 1967.

(27)

Države članice trebale bi provoditi ovu Uredbu uz potpuno poštovanje temeljnih prava, uključujući poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te bi uvijek trebale uzimati u obzir najbolji interes djeteta, obiteljski život i zdravstveno stanje ili stanje ranjivosti dotičnih pojedinaca.

(28)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(29)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (11); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(30)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (12); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(31)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (13), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke Vijeća 1999/437/EZ (14).

(32)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (15), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (16).

(33)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (17), koje pripadaju području iz članka 1. točke C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (18).

(34)

U pogledu Bugarske i Rumunjske ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005., te bi je trebalo čitati zajedno s odlukama Vijeća 2010/365/EU (19) i (EU) 2018/934 (20).

(35)

U pogledu Hrvatske ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011., te bi je trebalo čitati zajedno s Odlukom Vijeća (EU) 2017/733 (21).

(36)

U pogledu Cipra ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

(37)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (22) te je on dao mišljenje 3. svibnja 2017.,

(1)

Schengenski informacijski sustav (SIS) ključni je alat za primjenu odredaba schengenske pravne stečevine kako je uključena u okvir Europske unije. SIS je jedna od glavnih kompenzacijskih mjera kojima se doprinosi održavanju visoke razine sigurnosti u području slobode, sigurnosti i pravde Unije potporom operativnoj suradnji među nacionalnim nadležnim tijelima, osobito službenika graničnog nadzora, policije, carinskih tijela, tijela nadležnih za imigraciju i tijela odgovornih za sprečavanje, otkrivanje, istragu ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenih sankcija.

(2)

SIS je prvotno uspostavljen na temelju odredaba glave IV. Konvencije od 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (2) (Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma). Razvoj druge generacije SIS-a (SIS II) povjeren je Komisiji na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2424/2001 (3) i Odluke Vijeća 2001/886/PUP (4). On je kasnije uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Odlukom Vijeća 2007/533/PUP (6). Sustavom SIS II zamijenjen je SIS kako je uspostavljen na temelju Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma.

(3)

Tri godine nakon početka rada SIS-a II Komisija je provela ocjenu sustava u skladu s Uredbom (EZ) br. 1987/2006 i Odlukom 2007/533/PUP. Komisija je 21. prosinca 2016. Europskom parlamentu i Vijeću podnijela izvješće o ocjeni druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) u skladu s člankom 24. stavkom 5., člankom 43. stavkom 3. i člankom 50. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 1987/2006 te člankom 59. stavkom 3. i člankom 66. stavkom 5. Odluke 2007/533/PUP i pripadajući radni dokument službi Komisije. Preporuke utvrđene u tim dokumentima trebale bi prema potrebi biti uvažene u ovoj Uredbi.

(4)

Ova Uredba predstavlja pravnu osnovu za SIS u pogledu pitanja koja su obuhvaćena područjem primjene poglavlja 2. glave V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Uredba (EU) 2018/1862 Europskog parlamenta i Vijeća (7) predstavlja pravnu osnovu za SIS u pogledu pitanja koja su obuhvaćena područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. dijela trećeg UFEU-a.

(5)

Činjenica da se pravna osnova za SIS sastoji od odvojenih instrumenata ne utječe na načelo da je SIS jedinstven informacijski sustav koji bi trebao raditi kao takav. Trebao bi obuhvatiti jedinstvenu mrežu nacionalnih ureda koji se zovu uredi SIRENE za osiguravanje razmjene dopunskih informacija. Određene odredbe tih instrumenata trebale bi stoga biti identične.

(6)

Nužno je točno utvrditi ciljeve SIS-a, određene elemente njegova tehničkog ustroja i njegova financiranja, utvrditi pravila koja se odnose na njegov rad i upotrebu u svim fazama te utvrditi odgovornosti. Također je potrebno odrediti kategorije podataka koje treba unositi u sustav, svrhe radi kojih se podaci trebaju unositi i obrađivati te kriterije za njihov unos. Potrebna su također pravila kojima se uređuje brisanje upozorenja, tijela ovlaštena za pristup podacima i upotreba biometrijskih podataka te je potrebno dodatno odrediti pravila u pogledu zaštite podataka i obrade podataka.

(7)

Upozorenja u SIS-u sadržavaju samo informacije koje su nužne za identifikaciju osobe i za mjere koje treba poduzeti. Stoga bi države članice prema potrebi trebale razmjenjivati dopunske informacije povezane s upozorenjima.

(8)

SIS se sastoji od središnjeg sustava (središnji SIS) i nacionalnih sustava. Nacionalni sustavi mogli bi sadržavati cjelovitu ili djelomičnu kopiju baze podataka SIS-a koju mogu dijeliti dvije države članice ili više njih. Budući da je SIS najvažniji instrument za razmjenu informacija u Europi kojim se jamči sigurnost i učinkovito upravljanje granicama, nužno je osigurati njegov neprekinut rad na središnjoj, kao i na nacionalnoj razini. Dostupnost SIS-a trebalo bi pomno pratiti na središnjoj razini i razini država članica te bi svi incidenti u vezi s nedostupnosti krajnjim korisnicima trebali biti evidentirani i prijavljeni dionicima na nacionalnoj razini i razini Unije. Svaka država članica trebala bi uspostaviti rezervni sustav za svoj nacionalni sustav. Države članice trebale bi također osigurati neprekinutu povezanost sa središnjim SIS-om s pomoću udvostručenih te fizički i zemljopisno odvojenih točaka za povezivanje. Središnjim SIS-om i komunikacijskom infrastrukturom trebalo bi upravljati tako da se osigura njihovo funkcioniranje 24 sata dnevno i sedam dana tjedno. Zbog toga bi Agencija Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde („agencija eu-LISA”), osnovana Uredbom (EU) 2018/1726 Europskog parlamenta i Vijeća (8), trebala provesti tehnička rješenja kako bi se povećala neprekinuta dostupnost SIS-a podložno neovisnoj procjeni učinka i analizi troškova i koristi.

(9)

Potrebno je održavati priručnik kojim se utvrđuju detaljna pravila za razmjenu dopunskih informacija o mjerama kojima su razlog upozorenja („Priručnik SIRENE”). Uredi SIRENE trebali bi osigurati brzu i djelotvornu razmjenu takvih informacija.

(10)

Kako bi se osigurala učinkovita razmjena dopunskih informacija, među ostalim o mjeri navedenoj u upozorenjima koju treba poduzeti, primjereno je ojačati funkcioniranje uredâ SIRENE točnim navođenjem zahtjeva koji se odnose na dostupne resurse i osposobljavanje korisnika te rok za odgovor na upite koje zaprime od drugih ureda SIRENE.

(11)

Države članice trebale bi osigurati da osoblje njihovih ureda SIRENE raspolaže jezičnim vještinama i znanjem u području relevantnog prava i postupovnih pravila koji su potrebni za obavljanje njihovih zadaća.

(12)

Kako bi se u potpunosti mogle iskoristiti funkcije SIS-a, države članice trebale bi osigurati da se krajnji korisnici i osoblje uredâ SIRENE redovito osposobljavaju, među ostalim u pogledu sigurnosti podataka, zaštite podataka i kvalitete podataka. Uredi SIRENE trebali bi biti uključeni u razvoj programa osposobljavanja. U onoj mjeri u kojoj je to moguće, uredi SIRENE trebali bi najmanje jednom godišnje predvidjeti razmjene osoblja s drugim uredima SIRENE. Države članice potiču se na to da poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi izbjegle da se zbog fluktuacije osoblja izgube vještine i iskustva.

(13)

Operativno upravljanje središnjim komponentama SIS-a provodi agencija eu-LISA. Kako bi se agenciji eu-LISA omogućilo da namijeni potrebna financijska sredstva i ljudske resurse kojima bi se obuhvatili svih aspekti operativnog upravljanja središnjim SIS-om i komunikacijskom infrastrukturom, ovom Uredbom trebale bi se detaljno utvrditi njezine zadaće, osobito u pogledu tehničkih aspekata razmjene dopunskih informacija.

(14)

Ne dovodeći u pitanje odgovornost država članica za točnost podataka unesenih u SIS ni ulogu uredâ SIRENE kao koordinatorâ za kvalitetu, agencija eu-LISA trebala bi biti odgovorna za ojačavanje kvalitete podataka uvođenjem središnjeg alata za praćenje kvalitete podataka te bi redovito trebala dostavljati izvješća Komisiji i državama članicama. Komisija bi trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće o problemima u vezi s kvalitetom podataka s kojima se susrela. Kako bi se dodatno povećala kvaliteta podataka u SIS-u, agencija eu-LISA također bi trebala nuditi osposobljavanje o upotrebi SIS-a nacionalnim tijelima za osposobljavanje te, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, osoblju uredâ SIRENE i krajnjim korisnicima.

(15)

Da bi se omogućilo bolje praćenje upotrebe SIS-a i analiziralo trendove u pogledu migracijskog pritiska i upravljanja granicama, agencija eu-LISA trebala bi moći razviti vrhunsku sposobnost za statističko izvješćivanje država članica, Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije, Europola i Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu bez ugrožavanja cjelovitosti podataka. Stoga bi trebalo uspostaviti središnji repozitorij. Statistički podaci koji se zadržavaju u repozitoriju ili koji se dobivaju iz tog repozitorija ne bi trebali sadržavati osobne podatke. Države članice trebale bi dostavljati statističke podatka o ostvarivanju prava na pristup, ispravcima netočnih podataka i brisanju nezakonito pohranjenih podataka u okviru suradnje između nadzornih tijela i Europskog nadzornika za zaštitu podataka na temelju ove Uredbe.

(16)

U SIS bi trebalo uvesti nove kategorije podataka kako bi se krajnjim korisnicima omogućilo da na osnovi upozorenja bez gubljenja vremena donesu odluke utemeljene na informacijama. Stoga bi upozorenja u svrhu odbijanja ulaska i boravka trebala sadržavati informacije o odluci na kojoj se upozorenje temelji. Osim toga, radi olakšavanja identifikacije i otkrivanja višestrukih identiteta, upozorenje bi trebalo uključivati, ako su te informacije dostupne, bilješku o osobnoj ispravi dotičnog pojedinca ili njezin broj i kopiju te isprave, u boji ako je to moguće.

(17)

Nadležna tijela trebala bi moći, ako je to strogo potrebno, unijeti u SIS specifične informacije o svim posebnim, objektivnim i fizičkim značajkama osobe koje nisu podložne promjenama, poput tetovaža, madeža ili ožiljaka.

(18)

Ako su dostupni, svi relevantni podaci, posebice ime dotičnog pojedinca, trebali bi biti uneseni prilikom izrade upozorenja kako bi se na najmanju moguću mjeru sveo rizik od lažnih pogodaka i nepotrebnih operativnih aktivnosti.

(19)

U SIS-u se ne bi trebali pohranjivati podaci koji se upotrebljavaju za pretraživanje, osim za vođenje evidencije radi provjere zakonitosti pretraživanja, praćenja zakonitosti obrade podataka, samopraćenje i za osiguravanje ispravnog funkcioniranja nacionalnih sustava te cjelovitosti i sigurnosti podataka.

(20)

SIS bi trebao omogućiti obradu biometrijskih podataka kako bi se pomoglo pouzdanoj identifikaciji dotičnih pojedinaca. Svako unošenje fotografija, prikaza lica ili daktiloskopskih podataka u SIS i svaka upotreba takvih podataka trebali bi biti ograničeni na ono što je nužno za ostvarivanje željenih ciljeva, trebali bi biti dopušteni pravom Unije, njima bi se trebala poštovati temeljna prava, uključujući najbolje interese djeteta, te bi trebali biti u skladu s pravom Unije o zaštiti podataka, uključujući relevantne odredbe o zaštiti podataka utvrđene u ovoj Uredbi. Isto tako, kako bi se izbjegle neugodnosti uzrokovane pogrešnom identifikacijom, SIS bi trebao omogućiti obradu podataka u vezi s pojedincima čiji je identitet zloupotrijebljen, podložno odgovarajućim zaštitnim mjerama pribavljanju suglasnosti dotičnog pojedinca za svaku kategoriju podataka, a posebno otisaka dlana, te strogom ograničenju svrhe u koju se takvi osobni podaci mogu zakonito obrađivati.

(21)

Države članice trebale bi poduzeti potrebne tehničke mjere tako da svaki put kada su krajnji korisnici ovlašteni za pretraživanje nacionalne policijske ili imigracijske baze podataka, oni usporedno pretražuju i SIS, podložno načelima utvrđenima u članku 4. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i članku 5. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Time bi se trebalo osigurati da SIS funkcionira kao glavna kompenzacijska mjera na području bez nadzora unutarnjih granica i da se njime bolje obuhvaća prekogranična dimenzija kriminaliteta i mobilnosti kriminalaca.

(22)

Ovom bi se Uredbom trebali odrediti uvjeti za upotrebu daktiloskopskih podataka, fotografija i prikaza lica za potrebe identifikacije i provjere. Prikaze lica i fotografije za potrebe identifikacije trebalo bi isprva upotrebljavati samo u kontekstu redovnih graničnih prijelaza. Takva bi upotreba trebala podlijegati izvješću Komisije kojim se potvrđuje dostupnost, pouzdanost i spremnost tehnologije.

(23)

Trebalo bi omogućiti pretraživanje daktiloskopskih podataka pohranjenih u SIS-u upotrebom potpunih ili nepotpunih kompleta otisaka prstiju ili dlanova pronađenih na mjestu zločina ako se s visokim stupnjem vjerojatnosti može ustanoviti da pripadaju počinitelju teškog kaznenog djela ili kaznenog djela terorizma, pod uvjetom da se istodobno pretražuju relevantne nacionalne baze podataka otisaka prstiju. Posebnu pozornost trebalo bi pridati uspostavi standarda kvalitete koji se primjenjuju na pohranu biometrijskih podataka.

(24)

Kad god se identitet osobe ne može utvrditi nijednim drugim sredstvom, trebalo bi ga pokušati utvrditi s pomoću daktiloskopskih podataka. U svim bi slučajevima trebala biti omogućena identifikacija osobe upotrebom daktiloskopskih podataka.

(25)

Države članice trebale bi imati mogućnost uspostave poveznica među upozorenjima u SIS-u. Uspostavljanje poveznica između dvaju ili više upozorenja ne bi trebalo utjecati na mjere koje treba poduzeti, rok za preispitivanje upozorenja ili prava na pristup upozorenjima.

(26)

Veća razina učinkovitosti, usklađenosti i dosljednosti može se postići uvođenjem obveze da se u SIS unose sve zabrane ulaska koje izdaju nacionalna nadležna tijela u skladu s postupcima kojima se poštuje Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) te utvrđivanjem zajedničkih pravila za unošenje upozorenja u svrhu odbijanja ulaska i boravka nakon vraćanja državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom. Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da između trenutka kada dotični državljanin treće zemlje napusti schengensko područje i aktivacije upozorenja u SIS-u ne bude vremenskog razmaka. Time bi se trebalo osigurati izvršenje zabrana ulaska na vanjskim graničnim prijelazima, čime se djelotvorno sprečava ponovni ulazak u schengensko područje.

(27)

Osobe u pogledu kojih je donesena odluka o odbijanju ulaska i boravka trebale bi imati pravo na žalbu protiv te odluke. Pravo na žalbu trebalo bi biti u skladu s Direktivom 2008/115/EZ ako je odluka povezana s vraćanjem.

(28)

Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi obvezna pravila za savjetovanje s nacionalnim tijelima i njihovo obavješćivanje kada državljanin treće zemlje ima valjanu boravišnu dozvolu ili vizu za dugotrajni boravak odobrenu u jednoj državi članici, ili bi je mogao dobiti, a druga država članica namjerava ili je već unijela upozorenje u svrhu odbijanja ulaska i boravka za tog državljanina treće zemlje. Takvim se situacijama stvaraju velike nedoumice službenicima graničnog nadzora, policiji i tijelima nadležnima za imigraciju. Stoga je primjereno predvidjeti obvezan vremenski okvir za brzo savjetovanje s konačnim rezultatom kako bi se osiguralo da državljani trećih zemalja koji imaju pravo zakonitog boravka na državnom području država članica imaju pravo ući na to državno područje bez poteškoća, a da se one koji nemaju pravo ulaska spriječi u tome.

(29)

Ako se upozorenje u SIS-u briše nakon savjetovanja među državama članicama, država članica izdavateljica trebala bi moći zadržati dotičnog državljanina treće zemlje na svojem nacionalnom popisu upozorenja.

(30)

Ovom Uredbom ne bi se smjela dovesti u pitanje primjena Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(31)

Upozorenja se ne bi trebala čuvati u SIS-u dulje nego što je potrebno za ostvarenje posebnih svrha u koje su unesena. Država članica izdavateljica trebala bi u roku od tri godine od unosa upozorenja u SIS preispitati potrebu njegova zadržavanja. Međutim, ako se nacionalnom odlukom na kojoj se upozorenje temelji predviđa rok valjanosti dulji od tri godine, upozorenje bi trebalo preispitati u roku od pet godina. Odluke o čuvanju upozorenja o osobama trebale bi se temeljiti na sveobuhvatnoj pojedinačnoj procjeni. Države članice trebale bi preispitivati upozorenja o osobama u okviru propisanih rokova za preispitivanje te bi trebale voditi statističku evidenciju o broju upozorenja o osobama za koja je razdoblje zadržavanja produljeno.

(32)

Unošenje upozorenja u SIS i produljivanje roka valjanosti upozorenja u SIS-u trebalo bi biti podložno zahtjevu proporcionalnosti, pri čemu se razmatra je li konkretan slučaj primjeren, relevantan i dovoljno važan da opravdava unošenje upozorenja u SIS. Ako je riječ o kaznenim djelima terorizma, slučaj bi trebalo smatrati primjerenim, relevantnim i dovoljno važnim da opravdava upozorenje u SIS-u. Iz razloga javne ili nacionalne sigurnosti državama članicama iznimno bi trebalo omogućiti da se suzdrže od unošenja upozorenja u SIS ako bi se njime mogli omesti službena ili pravna ispitivanja, istrage ili postupci.

(33)

Cjelovitost podataka u SIS-u od ključne je važnosti. Stoga bi trebalo predvidjeti primjerene zaštitne mjere za obradu podataka u SIS-u na središnjoj, kao i na nacionalnoj razini, kako bi se osigurala zaštita podataka u svim fazama. Tijela uključena u obradu podataka trebala bi biti obvezana sigurnosnim zahtjevima iz ove Uredbe te bi trebala podlijegati jedinstvenom postupku izvješćivanja o incidentima. Njihovo osoblje trebalo bi biti primjereno osposobljeno te bi trebalo biti upoznato sa svim kaznenim djelima i sankcijama u tom pogledu.

(34)

Podatke koji se obrađuju u SIS-u i s njima povezane dopunske informacije razmijenjene na temelju ove Uredbe ne bi trebalo prenositi niti ih stavljati na raspolaganje trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama.

(35)

Kako bi tijela nadležna za imigraciju mogla učinkovitije donositi odluke o pravu državljana trećih zemalja na ulazak i boravak na državnim područjima država članica te o vraćanju državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, primjereno je tim tijelima odobriti pristup SIS-u na temelju ove Uredbe.

(36)

Ne dovodeći u pitanje specifičnija pravila utvrđena u ovoj Uredbi u pogledu obrade osobnih podataka, Uredba (EU) 2016/679 trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provode države članice na temelju ove Uredbe, osim ako takvu obradu provode nacionalna nadležna tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela terorizma ili drugih teških kaznenih djela.

(37)

Ne dovodeći u pitanje specifičnija pravila utvrđena u ovoj Uredbi, nacionalni zakoni i drugi propisi doneseni u skladu s Direktivom (EU) 2016/680 trebali bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka na temelju ove Uredbe koju provode nacionalna nadležna tijela u svrhe sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona kaznenih djela terorizma ili drugih teških kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija. Pristup podacima unesenima u SIS i pravo na pretraživanje takvih podataka od strane nacionalnih nadležnih tijela koja su odgovorna za sprečavanje, otkrivanje, istragu ili progon kaznenih djela terorizma ili drugih teških kaznenih djela ili izvršavanje kaznenih sankcija trebaju podlijegati svim relevantnim odredbama ove Uredbe i Direktive (EU) 2016/680, kako su prenesene u nacionalno pravo, a posebice praćenju koje provode nadzorna tijela iz Direktive (EU) 2016/680.

(38)

Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (13) trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provode institucije i tijela Unije pri izvršavanju svojih odgovornosti na temelju ove Uredbe.

(39)

Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (14) trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provodi Europol na temelju ove Uredbe.

(40)

Pri upotrebi SIS-a nadležna tijela trebala bi osigurati poštovanje dostojanstva i integriteta osobe čiji se podaci obrađuju. Obradom osobnih podataka za potrebe ove Uredbe ne smije se uzrokovati diskriminacija osoba na bilo kojoj osnovi, poput spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

(41)

Kada je riječ o povjerljivosti, na dužnosnike ili ostale službenike čiji su zaposlenje i rad povezani sa SIS-om trebale bi se primjenjivati odgovarajuće odredbe Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Unije, utvrđeni u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (15) („Pravilnik o osoblju”).

(42)

I države članice i agencija eu-LISA trebali bi održavati sigurnosne planove radi lakše provedbe obveza povezanih sa sigurnošću te bi trebale međusobno surađivati kako bi iz zajedničke perspektive tražile rješenja za sigurnosna pitanja.

(43)

Nacionalna neovisna nadzorna tijela iz Uredbe (EU) 2016/679 i Direktive (EU) 2016/680 („nadzorna tijela”) trebala bi pratiti zakonitost obrade osobnih podataka koju provode države članice na temelju ove Uredbe, uključujući razmjenu dopunskih informacija. Nadzornim tijelima trebalo bi dodijeliti dostatna sredstva za obavljanje te zadaće. Trebalo bi predvidjeti prava ispitanika na pristup, ispravljanje i brisanje svojih osobnih podataka pohranjenih u SIS-u te na naknadna pravna sredstva pred nacionalnim sudovima, kao i uzajamno priznavanje presuda. Također je primjereno zahtijevati da države članice dostavljaju godišnje statističke podatke.

(44)

Nadzorna tijela trebala bi osigurati da se najmanje svake četiri godine provede revizija postupaka obrade podataka u nacionalnim sustavima njihove države članice u skladu s međunarodnim revizijskim standardima. Reviziju bi trebala provoditi nadzorna tijela ili bi nadzorna tijela trebala naručiti reviziju izravno od neovisnog revizora za zaštitu podataka. Neovisni revizor trebao bi biti pod kontrolom i odgovornošću dotičnih nadzornih tijela koja bi stoga trebala sama davati upute revizoru i jasno odrediti svrhu, opseg i metodologiju revizije, kao i smjernice i nadzor u vezi s revizijom i njezinim konačnim rezultatima.

(45)

Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi pratiti aktivnosti institucija i tijela Unije u vezi s obradom osobnih podataka na temelju ove Uredbe. Europski nadzornik za zaštitu podataka i nadzorna tijela trebali bi međusobno surađivati u praćenju SIS-a.

(46)

Europskom nadzorniku za zaštitu podataka trebalo bi odobriti dostatne resurse za obavljanje zadaća koje su mu povjerene na temelju ove Uredbe, uključujući pomoć osoba sa stručnim znanjem o biometrijskim podacima.

(47)

Uredbom (EU) 2016/794 predviđa se da Europol podupire i jača djelovanja koja provode nacionalna nadležna tijela i njihovu suradnju u suzbijanju terorizma i teških kaznenih djela te pruža analizu i procjene opasnosti. Kako bi se Europolu olakšalo izvršavanje njegovih zadaća, osobito u okviru Europskog centra za borbu protiv krijumčarenja migranata, primjereno je Europolu omogućiti pristup kategorijama upozorenja kako je predviđeno u ovoj Uredbi.

(48)

Kako bi se premostio jaz u razmjeni informacija o terorizmu, osobito o stranim terorističkim borcima kod kojih je ključno praćenje njihova kretanja, države članice potiču se da s Europolom razmjenjuju informacije o aktivnostima povezanima s terorizmom. To dijeljenje informacija trebalo bi se obavljati razmjenom dopunskih informacija s Europolom o dotičnim upozorenjima. U tu bi svrhu Europol trebao uspostaviti vezu s komunikacijskom infrastrukturom.

(49)

Nužno je utvrditi i jasna pravila za Europol o obradi i preuzimanju podataka iz SIS-a kako bi mu se omogućila sveobuhvatna upotreba SIS-a pod uvjetom da se poštuju standardi zaštite podataka kako je predviđeno u ovoj Uredbi i Uredbi (EU) 2016/794. U slučajevima gdje Europol pretraživanjem u SIS-u otkrije da postoji upozorenje koje je unijela država članica, Europol ne može poduzeti potrebne mjere. Stoga bi razmjenom dopunskih informacija s odgovarajućim uredom SIRENE o tome trebao obavijestiti dotičnu državu članicu kako bi ona mogla poduzeti daljnje mjere.

(50)

Uredbom (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća (16) predviđa se, za potrebe te uredbe, da država članica domaćin ovlašćuje članove timova iz članka 2. točke 8. te uredbe, koje je rasporedila Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, za uvid u baze podataka Unije ako je taj uvid potreban za ispunjenje operativnih ciljeva utvrđenih u operativnom planu za provedbu granične kontrole, zaštite državne granice i vraćanja. Ostale relevantne agencije Unije, osobito Europski potporni ured za azil i Europol, također mogu u timove za potporu upravljanju migracijama rasporediti stručnjake koji nisu članovi osoblja tih agencija Unije. Cilj je raspoređivanja timova iz članka 2. točaka 8. i 9. te uredbe osigurati tehničko i operativno pojačanje državama članicama koje to zatraže, osobito onima koje su suočene s nerazmjernim izazovima povezanima s migracijama. Kako bi timovi iz članka 2. točaka 8. i 9. te uredbe ispunili svoje zadaće, potreban im je pristup SIS-u putem tehničkog sučelja Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu kojim se ona povezuje sa središnjim SIS-om. Ako timovi iz članka 2. točaka 8. i 9. Uredbe (EU) 2016/1624 ili timovi osoblja pretraživanjem otkriju da postoji upozorenje koje je unijela država članica, član tima ili osoblja ne može poduzeti potrebne mjere ako ga za to nije ovlastila država članica domaćin. Stoga bi o tome trebalo obavijestiti državu članicu domaćina kako bi ona mogla poduzeti daljnje mjere. Država članica domaćin trebala bi razmjenom dopunskih informacija obavijestiti državu članicu izdavateljicu o pogotku.

(51)

Zbog njihove tehničke prirode, visoke razine detalja i čestih promjena određeni aspekti SIS-a ne mogu se iscrpno obuhvatiti ovom Uredbom. Među tim su aspektima, primjerice, tehnička pravila o unosu podataka, ažuriranju, brisanju i pretraživanju podataka te o kvaliteti podataka, pravila u vezi s biometrijskim podacima, pravila o usklađenosti i prioritetnom redu upozorenjâ, poveznicama među upozorenjima te o razmjeni dopunskih informacija. Stoga bi provedbene ovlasti u pogledu tih aspekata trebalo dodijeliti Komisiji. Tehničkim pravilima o pretraživanju upozorenjâ trebalo bi voditi računa o neometanom radu nacionalnih aplikacija.

(52)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (17). Postupak za donošenje provedbenih akata na temelju ove Uredbe i Uredbe (EU) 2018/1862 trebao bi biti jednak.

(53)

Kako bi se osigurala transparentnost, agencija eu-LISA bi dvije godine nakon početka rada SIS-a na temelju ove Uredbe trebala izraditi izvješće o tehničkom funkcioniranju središnjeg SIS-a i komunikacijske infrastrukture, uključujući njihovu sigurnost, te o bilateralnoj i multilateralnoj razmjeni dopunskih informacija. Komisija bi svake četiri godine trebala izdati sveobuhvatnu ocjenu.

(54)

Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje SIS-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s utvrđivanjem okolnostima u kojima se, u drugim kontekstima osim u kontekstu redovnih graničnih prijelaza, fotografije i prikazi lica mogu upotrebljavati za identifikaciju osoba. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (18) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci trebali sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(55)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno uspostavu i uređivanje informacijskog sustava Unije i razmjenu s njim povezanih dopunskih informacija, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihove prirode oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(56)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i načela koja su osobito priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Ovom se Uredbom posebno potpuno poštuje zaštita osobnih podataka u skladu s člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te istodobno nastoji osigurati sigurno okružje za sve osobe s boravištem na području Unije i zaštitu nezakonitih migranata od iskorištavanja i trgovanja ljudima. U slučajevima koji se odnose na djecu u prvom bi redu trebalo uzeti u obzir najbolje interese djeteta.

(57)

Procijenjeni troškovi nadogradnje nacionalnih sustava i uvođenja novih funkcija predviđenih ovom Uredbom manji su od preostalog iznosa u proračunskoj liniji za pametne granice u Uredbi (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Stoga bi državama članicama i agenciji eu-LISA trebalo dodijeliti financijska sredstva namijenjena razvoju informacijskih sustava kojima se podupire upravljanje migracijskim tokovima preko vanjskih granica u skladu s Uredbom (EU) br. 515/2014. Trebalo bi pratiti financijske troškove nadogradnje SIS-a i provedbe ove Uredbe. Ako su procijenjeni troškovi veći, trebalo bi staviti na raspolaganje financijska sredstva Unije za potporu državama članicama u skladu s primjenjivim višegodišnjim financijskim okvirom.

(58)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(59)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (20); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(60)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (21); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(61)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (22), koje pripadaju području iz članka 1. točke G Odluke Vijeća 1999/437/EZ (23).

(62)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (24), koje pripadaju području iz članka 1. točke G Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (25).

(63)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (26), koje pripadaju području iz članka 1. točke G Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (27).

(64)

U pogledu Bugarske i Rumunjske ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini, ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005., te bi je trebalo čitati zajedno s odlukama Vijeća 2010/365/EU (28) i (EU) 2018/934 (29).

(65)

U pogledu Hrvatske ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011., te bi je trebalo čitati zajedno s Odlukom Vijeća (EU) 2017/733 (30).

(66)

U pogledu Cipra ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

(67)

Ovom se Uredbom uvodi niz poboljšanja u SIS kojima će se povećati njegova učinkovitost, ojačati zaštita podataka i proširiti prava pristupa. Za neka od tih poboljšanja nisu potrebna složena tehnička dostignuća, dok su za druga potrebne tehničke promjene različitih razmjera. Kako bi se omogućilo da poboljšanja sustava postanu dostupna krajnjim korisnicima što je prije moguće, ovom se Uredbom uvode izmjene Uredbe (EZ) br. 1987/2006 u nekoliko faza. Niz poboljšanja sustava trebao bi se primjenjivati odmah nakon stupanja na snagu ove Uredbe, dok bi se druga trebala početi primjenjivati jednu ili dvije godine nakon njezina stupanja na snagu. Ova Uredba trebala bi se početi primjenjivati u cijelosti u roku od tri godine od njezina stupanja na snagu. Kako bi se izbjegla kašnjenja u njezinoj primjeni, trebalo bi pomno pratiti postupnu provedbu ove Uredbe.

(68)

Uredbu (EZ) br. 1987/2006 trebalo bi staviti izvan snage s učinkom od datuma početka potpune primjene ove Uredbe.

(69)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (31) te je on dao mišljenje 3. svibnja 2017.,

(1)

Schengenski informacijski sustav (SIS) ključni je alat za primjenu odredaba schengenske pravne stečevine kako je uključena u okvir Europske unije. SIS je jedna od glavnih kompenzacijskih mjera kojima se doprinosi održavanju visoke razine sigurnosti u području slobode, sigurnosti i pravde Unije potporom operativnoj suradnji među nacionalnim nadležnim tijelima, osobito službenika graničnog nadzora, policije, carinskih tijela, tijela nadležnih za imigraciju i tijela odgovornih za sprječavanje, otkrivanje, istragu ili progon kaznenih djela ili izvršavanje kaznenih sankcija.

(2)

SIS je prvotno uspostavljen na temelju odredaba glave IV. Konvencije od 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (2) (Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma). Razvoj druge generacije SIS-a (SIS II) povjeren je Komisiji na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2424/2001 (3) i Odluke Vijeća 2001/886/PUP (4). On je kasnije uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Odlukom Vijeća 2007/533/PUP (6). Sustavom SIS II zamijenjen je SIS kako je uspostavljen na temelju Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma.

(3)

Tri godine nakon početka rada SIS-a II Komisija je provela ocjenu sustava u skladu s Uredbom (EZ) br. 1987/2006 i Odlukom 2007/533/PUP. Komisija je 21. prosinca 2016. Europskom parlamentu i Vijeću podnijela izvješće o ocjeni druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) u skladu s člankom 24. stavkom 5., člankom 43. stavkom 3. i člankom 50. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 1987/2006 te člankom 59. stavkom 3. i člankom 66. stavkom 5. Odluke 2007/533/PUP i pripadajući radni dokument službi Komisije. Preporuke utvrđene u tim dokumentima trebale bi prema potrebi biti uvažene u ovoj Uredbi.

(4)

Ova Uredba predstavlja pravnu osnovu za SIS u pogledu pitanja koja su obuhvaćena područjem primjene poglavlja 4. i 5. glave V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Uredba (EU) 2018/1861 Europskog parlamenta i Vijeća (7) predstavlja pravnu osnovu za SIS u pogledu pitanja koja su obuhvaćena područjem primjene poglavlja 2. glave V. dijela trećeg UFEU-a.

(5)

Činjenica da se pravna osnova za SIS sastoji od odvojenih instrumenata ne utječe na načelo da je SIS jedinstven informacijski sustav koji bi trebao raditi kao takav. Trebao bi obuhvatiti jedinstvenu mrežu nacionalnih ureda koji se zovu uredi SIRENE za osiguravanje razmjene dopunskih informacija. Određene odredbe tih instrumenata trebale bi stoga biti identične.

(6)

Nužno je točno utvrditi ciljeve SIS-a, određene elemente njegova tehničkog ustroja i njegova financiranja, utvrditi pravila koja se odnose na njegov rad i upotrebu u svim fazama te utvrditi odgovornosti. Također je potrebno odrediti kategorije podataka koje treba unositi u sustav, svrhe radi kojih se podaci trebaju unositi i obrađivati te kriterije za njihov unos. Potrebna su također pravila kojima se uređuje brisanje upozorenja, tijela ovlaštena za pristup podacima i upotreba biometrijskih podataka te je potrebno dodatno odrediti pravila u pogledu zaštite podataka i obrade podataka.

(7)

Upozorenja u SIS-u sadržavaju samo informacije koje su nužne za identifikaciju osobe ili predmeta i za mjere koju treba poduzeti. Stoga bi države članice prema potrebi trebale razmjenjivati dopunske informacije povezane s upozorenjima.

(8)

SIS se sastoji od središnjeg sustava (središnji SIS) i nacionalnih sustava. Nacionalni sustavi mogli bi sadržavati cjelovitu ili djelomičnu kopiju baze podataka SIS-a koju mogu dijeliti dvije države članice ili više njih. Budući da je SIS najvažniji instrument za razmjenu informacija u Europi kojim se jamči sigurnost i učinkovito upravljanje granicama, nužno je osigurati njegov neprekinut rad na središnjoj, kao i na nacionalnoj razini. Dostupnost SIS-a trebalo bi pomno pratiti na središnjoj razini i razini država članica te bi svi incidenti u vezi s nedostupnosti SIS-a krajnjim korisnicima trebali biti evidentirani i prijavljeni dionicima na nacionalnoj razini i razini Unije. Svaka država članica trebala bi uspostaviti rezervni sustav za svoj nacionalni sustav. Države članice trebale bi također osigurati neprekinutu povezanost sa središnjim SIS-om s pomoću udvostručenih te fizički i zemljopisno odvojenih točaka za povezivanje. Središnjim SIS-om i komunikacijskom infrastrukturom trebalo bi upravljati tako da se osigura njihovo funkcioniranje 24 sata dnevno i sedam dana tjedno. Zbog toga bi Agencija Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde („agencija eu-LISA”), osnovana Uredbom (EU) 2018/1726 Europskog parlamenta i Vijeća (8), trebala provesti tehnička rješenja kako bi se povećala neprekinuta dostupnost SIS-a podložno neovisnoj procjeni učinka i analizi troškova i koristi.

(9)

Potrebno je održavati priručnik kojim se utvrđuju detaljna pravila za razmjenu dopunskih informacija o mjerama kojima su razlog upozorenja („Priručnik SIRENE”). Uredi SIRENE trebali bi osigurati brzu i učinkovitu razmjenu takvih informacija.

(10)

Kako bi se osigurala učinkovita razmjena dopunskih informacija, među ostalim o mjeri navedenoj u upozorenjima koju treba poduzeti, primjereno je ojačati funkcioniranje uredâ SIRENE točnim navođenjem zahtjeva koji se odnose na dostupne resurse i osposobljavanje korisnika te rok za odgovor na upite koje zaprime od drugih ureda SIRENE.

(11)

Države članice trebale bi osigurati da osoblje njihovih ureda SIRENE raspolaže jezičnim vještinama i znanjem u području relevantnog prava i postupovnih pravila koji su potrebni za obavljanje njihovih zadaća.

(12)

Kako bi se u potpunosti mogle iskoristiti funkcije SIS-a, države članice trebale bi osigurati da se krajnji korisnici i osoblje uredâ SIRENE redovito osposobljavaju, među ostalim u pogledu sigurnosti podataka, zaštite podataka i kvalitete podataka. Uredi SIRENE trebali bi biti uključeni u razvoj programa osposobljavanja. U onoj mjeri u kojoj je to moguće, uredi SIRENE trebali bi najmanje jednom godišnje predvidjeti razmjene osoblja s drugim uredima SIRENE. Države članice potiču se na to da poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi izbjegle da se zbog fluktuacije osoblja izgube vještine i iskustva.

(13)

Operativno upravljanje središnjim komponentama SIS-a provodi agencija eu-LISA. Kako bi se agenciji eu-LISA omogućilo da namijeni potrebna financijska sredstva i ljudske resurse kojima bi se obuhvatili svih aspekti operativnog upravljanja središnjim SIS-om i komunikacijskom infrastrukturom, ovom Uredbom trebale bi se detaljno utvrditi njezine zadaće, osobito u pogledu tehničkih aspekata razmjene dopunskih informacija.

(14)

Ne dovodeći u pitanje odgovornost država članica za točnost podataka unesenih u SIS ni ulogu uredâ SIRENE kao koordinatorâ za kvalitetu, agencija eu-LISA trebala bi biti odgovorna za ojačavanje kvalitete podataka uvođenjem središnjeg alata za praćenje kvalitete podataka te bi redovito trebala dostavljati izvješća Komisiji i državama članicama. Komisija bi trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće o problemima u vezi s kvalitetom podataka s kojima se susrela. Kako bi se dodatno povećala kvaliteta podataka u SIS-u, agencija eu-LISA također bi trebala nuditi osposobljavanje o upotrebi SIS-a nacionalnim tijelima za osposobljavanje te, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, osoblju uredâ SIRENE i krajnjim korisnicima.

(15)

Kako bi se omogućilo bolje praćenje upotrebe SIS-a i analiziralo trendove u pogledu kaznenih djela, agencija eu-LISA trebala bi moći razviti vrhunsku sposobnost za statističko izvješćivanje država članica, Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije, Europola, Eurojusta i Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu bez ugrožavanja cjelovitosti podataka. Stoga bi trebalo uspostaviti središnji repozitorij. Statistički podaci koji se zadržavaju u repozitoriju ili koji se dobivaju iz tog repozitorija ne bi trebali sadržavati osobne podatke. Države članice trebale bi dostavljati statističke podatke o ostvarivanju prava na pristup, ispravcima netočnih podataka i brisanju nezakonito pohranjenih podataka u okviru suradnje između nadzornih tijela i Europskog nadzornika za zaštitu podataka na temelju ove Uredbe.

(16)

U SIS bi trebalo uvesti nove kategorije podataka kako bi se krajnjim korisnicima omogućilo da na osnovi upozorenja bez gubljenja vremena donesu odluke utemeljene na informacijama. Stoga bi, radi olakšavanja identifikacije i otkrivanja višestrukih identiteta, upozorenje trebalo uključivati, ako su te informacije dostupne, bilješku o osobnoj ispravi dotičnog pojedinca ili njezin broj i kopiju te isprave, u boji ako je to moguće.

(17)

Nadležna tijela trebala bi moći, ako je to strogo potrebno, unijeti u SIS specifične informacije o svim posebnim, objektivnim i fizičkim značajkama osobe koje nisu podložne promjenama, poput tetovaža, madeža ili ožiljaka.

(18)

Ako su dostupni, svi relevantni podaci, posebice ime dotičnog pojedinca, trebali bi biti uneseni prilikom izrade upozorenja kako bi se na najmanju moguću mjeru sveo rizik od lažnih pogodaka i nepotrebnih operativnih aktivnosti.

(19)

U SIS-u se ne bi trebali pohranjivati podaci koji se upotrebljavaju za pretraživanje, osim za vođenje evidencije radi provjere zakonitosti pretraživanja, praćenja zakonitosti obrade podataka, samopraćenje i za osiguravanje ispravnog funkcioniranja nacionalnih sustava te cjelovitosti i sigurnosti podataka.

(20)

SIS bi trebao omogućiti obradu biometrijskih podataka kako bi se pomoglo pouzdanoj identifikaciji dotičnih pojedinaca. Svako unošenje fotografija, prikaza lica ili daktiloskopskih podataka u SIS i svaka upotreba takvih podataka trebali bi biti ograničeni na ono što je nužno za ostvarivanje željenih ciljeva, trebali bi biti dopušteni pravom Unije, njima bi se trebala poštovati temeljna prava, uključujući najbolje interese djeteta, te bi trebali biti u skladu s pravom Unije o zaštiti podataka, uključujući relevantne odredbe o zaštiti podataka utvrđene u ovoj Uredbi. Isto tako, kako bi se izbjegle neugodnosti uzrokovane pogrešnom identifikacijom, SIS bi trebao omogućiti obradu podataka u vezi s pojedincima čiji je identitet zloupotrijebljen, podložno odgovarajućim zaštitnim mjerama, pribavljanju suglasnosti dotičnog pojedinca za svaku kategoriju podataka, a posebno otisaka dlana, te strogom ograničenju svrhe u koju se takvi osobni podaci mogu zakonito obrađivati.

(21)

Države članice trebale bi poduzeti potrebne tehničke mjere tako da svaki put kada su krajnji korisnici ovlašteni za pretraživanje nacionalne policijske ili imigracijske baze podataka, oni usporedno pretražuju i SIS, podložno načelima utvrđenima u članku 4. Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i članku 5. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Time bi se trebalo osigurati da SIS funkcionira kao glavna kompenzacijska mjera na području bez nadzora unutarnjih granica i da se njime bolje obuhvaća prekogranična dimenzija kriminaliteta i mobilnosti kriminalaca.

(22)

Ovom bi se Uredbom trebali odrediti uvjeti za upotrebu daktiloskopskih podataka, fotografija i prikaza lica za potrebe identifikacije i provjere. Prikaze lica i fotografije za potrebe identifikacije trebalo bi isprva upotrebljavati samo u kontekstu redovnih graničnih prijelaza. Takva bi upotreba trebala podlijegati izvješću Komisije kojim se potvrđuje dostupnost, pouzdanost i spremnost tehnologije.

(23)

Uvođenjem usluge za automatiziranu identifikaciju otisaka prstiju u okviru SIS-a dopunjuje se postojeći mehanizam iz prümskih odluka o uzajamnom prekograničnom internetskom pristupu određenim nacionalnim bazama podataka o DNK-u i sustavima za automatiziranu identifikaciju otisaka prstiju, kako je utvrđeno u odlukama Vijeća 2008/615/PUP (11) i 2008/616/PUP (12). Pretraživanjem daktiloskopskih podataka u SIS-u omogućuje se aktivna potraga za počiniteljem. Stoga bi trebalo biti moguće učitati daktiloskopske podatke nepoznatog počinitelja u SIS pod uvjetom da je osobu kojoj ti podaci pripadaju moguće s vrlo visokim stupnjem vjerojatnosti identificirati kao počinitelja teškog kaznenog djela ili kaznenog djela terorizma. To osobito vrijedi za daktiloskopske podatke pronađene na oružju ili bilo kojem predmetu upotrijebljenom za počinjenje kaznenog djela. Samu prisutnost daktiloskopskih podataka na mjestu zločina ne bi trebalo smatrati pokazateljem vrlo visokog stupnja vjerojatnosti da ti daktiloskopski podaci pripadaju počinitelju. Daljnji preduvjet za izradu takvog upozorenja trebalo bi biti to da identitet osumnjičenika nije moguće ustanoviti na osnovi podataka iz neke druge relevantne nacionalne, Unijine ili međunarodne baze podataka. Ako bi pretraživanje daktiloskopskih podataka rezultiralo mogućom podudarnošću, država članica trebala bi provesti daljnje provjere uz uključivanje stručnjaka kako bi se utvrdilo pripadaju li otisci pohranjeni u SIS-u osumnjičeniku, a država članica trebala bi utvrditi identitet te osobe. Taj bi postupak trebao biti podložan nacionalnom pravu. Takvom identifikacijom moglo bi se bitno doprinijeti istrazi te dovesti do uhićenja pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti za uhićenje.

(24)

Trebalo bi omogućiti pretraživanje daktiloskopskih podataka pohranjenih u SIS-u upotrebom potpunih ili nepotpunih kompleta otisaka prstiju ili dlanova pronađenih na mjestu zločina ako se s visokim stupnjem vjerojatnosti može ustanoviti da pripadaju počinitelju teškog kaznenog djela ili kaznenog djela terorizma, pod uvjetom da se istodobno pretražuju relevantne nacionalne baze podataka otisaka prstiju. Posebnu pozornost trebalo bi pridati uspostavi standarda kvalitete koji se primjenjuju na pohranu biometrijskih podataka, uključujući latentne daktiloskopske podatke.

(25)

Kad god se identitet osobe ne može utvrditi nijednim drugim sredstvom, trebalo bi ga pokušati utvrditi s pomoću daktiloskopskih podataka. U svim bi slučajevima trebala biti omogućena identifikacija osobe upotrebom daktiloskopskih podataka.

(26)

Trebalo bi biti moguće dodavanje profila DNK-a upozorenju u jasno definiranim slučajevima kada daktiloskopski podaci nisu dostupni. Taj profil DNK-a trebao bi biti dostupan samo ovlaštenim korisnicima. Profilima DNK-a trebala bi se olakšati identifikacija nestalih osoba kojima je potrebna zaštita, a osobito nestale djece, među ostalim dopuštanjem upotrebe profila DNK-a izravnih predaka, potomaka ili braće ili sestara kako bi se omogućila identifikacija. Podaci o DNK-u trebali bi sadržavati samo minimalne informacije potrebne za identifikaciju nestale osobe.

(27)

Profile DNK-a trebalo bi povući iz SIS-a samo ako je identifikacija nužna i razmjerna za potrebe utvrđene u ovoj Uredbi. Profile DNK-a ne bi trebalo povlačiti ili obrađivati ni za jednu drugu svrhu osim one za koju su uneseni u SIS. Pravila o zaštiti podataka i sigurnosti utvrđena u ovoj Uredbi trebala bi se primjenjivati. Prema potrebi, trebalo bi uvesti dodatne zaštitne mjere pri upotrebi profilâ DNK-a kako bi se izbjegao rizik od lažnih podudarnosti, hakiranja i neovlaštene razmjene s trećim stranama.

(28)

SIS bi trebao sadržavati upozorenja o osobama za koje se traži uhićenje radi predaje i za koje se traži uhićenje radi izručenja. Uz upozorenja, primjereno je predvidjeti razmjenu dopunskih informacija putem uredâ SIRENE koje su potrebne u postupcima predaje i izručenja. Osobito bi trebalo u SIS-u obraditi podatke iz članka 8. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP (13). Iz operativnih razloga primjereno je da država članica izdavateljica učini postojeće upozorenje za uhićenje privremeno nedostupnim nakon odobrenja pravosudnih tijela kada se za osobom na koju se odnosi Europski uhidbeni nalog intenzivno i aktivno traga, a krajnji bi korisnici koji nisu uključeni u konkretnu operaciju traganja mogli ugroziti uspješan ishod te operacije. Privremena nedostupnost takvih upozorenja u načelu ne bi trebala biti duža od 48 sati.

(29)

Trebalo bi biti moguće u SIS dodati prijevod dodatnih podataka unesenih radi predaje na temelju Europskog uhidbenog naloga i radi izručenja.

(30)

SIS bi trebao sadržavati upozorenja o nestalim osobama ili ranjivim osobama koje treba spriječiti da putuju radi osiguranja njihove zaštite ili radi sprečavanja prijetnji javnoj sigurnosti ili javnom poretku. U slučaju djece ta bi upozorenja i povezani postupci trebali biti u najboljem interesu djeteta u skladu s člankom 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 3. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989. U slučaju upozorenja u vezi s djetetom, nadležna tijela, uključujući pravosudna tijela, trebala bi poduzimati mjere i donositi odluke u suradnji s tijelima za zaštitu djece. Trebalo bi, prema potrebi, obavijestiti nacionalni pozivni centar za nestalu djecu.

(31)

Upozorenja o nestalim osobama koje treba staviti pod zaštitu trebala bi se unositi na zahtjev nadležnog tijela. Za svu djecu koja su nestala iz prihvatnih objekata država članica trebalo bi unijeti upozorenje o nestalim osobama u SIS.

(32)

Upozorenja o djeci u opasnosti od roditeljske otmice djeteta trebalo bi unijeti u SIS na zahtjev nadležnih tijela, uključujući pravosudna tijela koja su nadležna za pitanja roditeljske odgovornosti u skladu s nacionalnim pravom. Upozorenja o djeci u opasnosti od roditeljske otmice djeteta trebalo bi unijeti u SIS samo ako je ta opasnost konkretna i jasna te u ograničenim okolnostima. Stoga je potrebno predvidjeti stroge i primjerenezaštitne mjere. Kada se donosi procjena o tome postoji li konkretna i jasna opasnost da bi dijete moglo biti neposredno i protupravno odvedeno iz države članice, nadležno tijelo trebalo bi uzeti u obzir osobne okolnosti djeteta i okruženje kojemu je izloženo.

(33)

Ovom bi se Uredbom trebala uspostaviti nova kategorija upozorenjâ za određene kategorije ranjivih osoba koje treba spriječiti da putuju. Ranjivima bi trebalo smatrati osobe kojima je zbog njihove dobi, invaliditeta ili obiteljskih okolnosti potrebna zaštita.

(34)

Upozorenja o djeci koju radi njihove vlastite zaštite treba spriječiti da putuju trebalo bi unijeti u SIS ako postoji konkretna i jasna opasnost da će ih se odvesti iz države članice ili da će napustiti njezino državno područje. Takva upozorenja trebalo bi unijeti ako bi se djecu putovanjem izložilo opasnosti da postanu žrtve trgovanja ljudima ili prisilnog braka, genitalnog sakaćenja žena ili drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja, da postanu žrtve kaznenih djela terorizma ili da sudjeluju u njima, da ih se unovači u oružane skupine ili da ih se prisili na aktivno sudjelovanje u neprijateljstvima.

(35)

Upozorenja o ranjivim odraslim osobama koje radi njihove vlastite zaštite treba spriječiti da putuju trebalo bi unijeti ako bi ih se putovanjem izložilo opasnosti da postanu žrtve trgovanja ljudima ili rodno uvjetovanog nasilja.

(36)

Kako bi se zajamčile stroge i primjerene zaštitne mjere, upozorenja o djeci ili drugim ranjivim osobama koje treba spriječiti da putuju trebala bi se, ako se to zahtijeva nacionalnim pravom, unijeti u SIS nakon odluke pravosudnog tijela ili odluke nadležnog tijela koju je potvrdilo pravosudno tijelo.

(37)

Trebalo bi uvesti novu mjeru koju treba poduzeti kako bi se omogućilo da se osobu zaustavi i s njome razgovara kako bi država članica izdavateljica pribavila detaljne informacije. Ta bi se mjera trebala primjenjivati u slučajevima u kojima se, na temelju jasne naznake, osobu sumnjiči da namjerava počiniti ili da je počinila bilo koje kazneno djelo iz članka 2. stavaka 1. i 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP, ako su potrebne dodatne informacije radi izvršenja kazne zatvora ili mjere oduzimanja slobode u odnosu na osobu osuđenu za bilo koje kazneno djelo iz članka 2. stavaka 1. i 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP ili ako postoji razlog za sumnju da će osoba počiniti bilo koje od tih kaznenih djela. Tom mjerom koju treba poduzeti također se ne bi trebalo dovoditi u pitanje postojeće mehanizme uzajamne pravne pomoći. Njome bi trebalo osigurati dovoljno informacija za odluku o daljnjim mjerama. Ta nova mjera ne bi trebala dovesti do pretraživanja osobe ni njezinog uhićenja. Trebalo bi očuvati postupovna prava osumnjičenih i okrivljenih osoba u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, uključujući njihovo pravo na pristup odvjetniku u skladu s Direktivom 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(38)

U slučaju upozorenjâ o predmetima koji se oduzimaju ili upotrebljavaju kao dokaz u kaznenom postupku, predmete bi trebalo oduzeti u skladu s nacionalnim pravom kojim se određuje treba li predmet biti oduzet i u skladu s kojim uvjetima, osobito ako je u posjedu svoga zakonitog vlasnika.

(39)

SIS bi trebao sadržavati nove kategorije predmeta visoke vrijednosti, kao što je informatička oprema, koje je moguće identificirati i tražiti na temelju jedinstvenog identifikacijskog broja.

(40)

Što se tiče upozorenja koja se unose u SIS u vezi s dokumentima s ciljem oduzimanja ili upotrebe kao dokaza u kaznenom postupku, termin „lažan” trebalo bi tumačiti na način da obuhvaća i djelomično i potpuno krivotvorene isprave.

(41)

Države članice trebale bi imati mogućnost upozorenju dodati naznaku (dalje u tekstu „oznaka”), koja znači da na svojem državnom području neće provoditi mjere koje na temelju upozorenja treba provesti. Kada su upozorenja unesena za uhićenje radi predaje, ništa u ovoj Uredbi ne bi se trebalo tumačiti kao odstupanje od ili sprječavanje primjene odredaba iz Okvirne odluke 2002/584/PUP. Odluka da se upozorenju doda oznaka s ciljem neizvršenja Europskog uhidbenog naloga trebala bi se temeljiti samo na razlozima za odbijanje koji su navedeni u toj okvirnoj odluci.

(42)

Kada je dodana oznaka i kada se sazna mjesto gdje se nalazi osoba za koju se traži uhićenje radi predaje, o mjestu gdje se ta osoba nalazi uvijek bi trebalo obavijestiti pravosudno tijelo koje je izdalo nalog koje može odlučiti Europski uhidbeni nalog proslijediti nadležnomu pravosudnom tijelu u skladu s odredbama Okvirne odluke 2002/584/PUP.

(43)

Države članice trebale bi imati mogućnost uspostave poveznica među upozorenjima u SIS-u. Uspostavljanje poveznica između dvaju ili više upozorenja ne bi trebalo utjecati na mjere koje treba poduzeti, rok za preispitivanje upozorenja ili prava na pristup upozorenjima.

(44)

Upozorenja se ne bi trebala čuvati u SIS-u dulje nego što je potrebno za ostvarenje posebnih svrha u koje su unesena. Rokovi za preispitivanje za različitee kategorije upozorenja trebali bi biti primjereni s obzirom na njihovu svrhu. Upozorenja o predmetima koja su povezana s upozorenjem o osobi trebali bi se čuvati samo onoliko dugo koliko se čuva upozorenje o osobi. Odluke o zadržavanju upozorenja o osobama trebale bi se temeljiti na sveobuhvatnoj pojedinačnoj procjeni. Države članice trebale bi preispitivati upozorenja o osobama i predmetima u okviru propisanih rokova za preispitivanje te bi trebale voditi statističku evidenciju o broju upozorenja za koja je razdoblje zadržavanja produljeno.

(45)

Unošenje upozorenja u SIS i produljivanje roka valjanosti upozorenja u SIS-u trebalo bi biti podložno zahtjevu proporcionalnosti, pri čemu se razmatra je li konkretan slučaj primjeren, relevantan i dovoljno važan da opravdava unošenje upozorenja u SIS. Ako je riječ o kaznenim djelima terorizma, slučaj bi trebalo smatrati primjerenim, relevantnim i dovoljno važnim da opravdava upozorenje u SIS-u. Iz razloga javne ili nacionalne sigurnosti državama članicama iznimno bi trebalo omogućiti da se suzdrže od unošenja upozorenja u SIS ako bi se njime mogli omesti službena ili pravna ispitivanja, istrage ili postupci.

(46)

Potrebno je utvrditi pravila u vezi s brisanjem upozorenja. Upozorenje bi se trebalo čuvati samo onoliko dugo koliko je potrebno za ostvarenje svrhe za koju je uneseno. S obzirom na različite prakse država članica u pogledu određivanja trenutka kada je upozorenje ostvarilo svoju svrhu, primjereno je odrediti detaljne kriterije za svaku kategoriju upozorenja kako bi se odredilo kada ga treba izbrisati.

(47)

Cjelovitost podataka u SIS-u od ključne je važnosti. Stoga bi trebalo predvidjeti primjerene zaštitne mjere za obradu podataka u SIS-u na središnjoj, kao i na nacionalnoj razini, kako bi se osigurala zaštita podataka u svim fazama. Tijela uključena u obradu podataka trebala bi biti obvezana sigurnosnim zahtjevima iz ove Uredbe te bi trebala podlijegati jedinstvenom postupku izvješćivanja o incidentima. Njihovo osoblje trebalo bi biti primjereno osposobljeno te bi trebalo biti upoznato sa svim kaznenim djelima i sankcijama u tom pogledu.

(48)

Podatke koji se obrađuju u SIS-u i s njima povezane dopunske informacije razmijenjene na temelju ove Uredbe ne bi trebalo prenositi niti ih stavljati na raspolaganje trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama.

(49)

Primjereno je odobriti pristup SIS-u službama odgovornima za registraciju vozila, plovila i zrakoplova kako bi im se omogućilo da provjere traga li se za dotičnim prijevoznim sredstvom u državama članicama radi oduzimanja. Primjereno je također odobriti pristup SIS-u službama odgovornima za registraciju vatrenog oružja kako bi im se omogućilo da provjere traga li se za dotičnim vatrenim oružjem u državama članicama radi oduzimanja ili da provjere postoji li upozorenje o osobi koja je podnijela zahtjev za registraciju.

(50)

Izravan pristup SIS-u trebalo bi omogućiti samo nadležnim državnim službama. Taj bi se pristup trebao ograničiti na upozorenja koja se odnose na dotična prijevozna sredstva i njihove registracijske dokumente ili registarske pločice, ili na vatrena oružja i osobe koje podnose zahtjeve za njihovu registraciju. Navedene službe trebale bi prijaviti sve pogotke u SIS-u policijskim tijelima, koja bi trebala poduzeti daljnje mjere u skladu s pojedinim upozorenjem u SIS-u i o pogotku obavijestiti državu članicu izdavateljicu putem uredâ SIRENE.

(51)

Ne dovodeći u pitanje specifičnija pravila utvrđena u ovoj Uredbi, nacionalni zakoni i drugi propisi doneseni u skladu s Direktivom (EU) 2016/680 trebali bi se primjenjivati na obradu, uključujući prikupljanje i dostavljanje, osobnih podataka na temelju ove Uredbe koju provode nacionalna nadležna tijela u svrhe sprečavanja, otkrivanja, istrage ili progona kaznenih djela terorizma ili drugih teških kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija. Pristup podacima unesenima u SIS i pravo na pretraživanje takvih podataka od strane nacionalnih nadležnih tijela koja su odgovorna za sprečavanje, otkrivanje, istragu ili progon kaznenih djela terorizma ili drugih teških kaznenih djela ili izvršavanje kaznenih sankcija trebaju podlijegati svim odgovarajućim odredbama ove Uredbe i Direktive (EU) 2016/680, kako su prenesene u nacionalno pravo, a posebice praćenju koje provode nadzorna tijela iz Direktive (EU) 2016/680.

(52)

Ne dovodeći u pitanje specifičnija pravila utvrđena u ovoj Uredbi u pogledu obrade osobnih podataka, Uredba (EU) 2016/679 trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provode države članice na temelju ove Uredbe, osim ako takvu obradu provode nacionalna nadležna tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela terorizma ili drugih teških kaznenih djela.

(53)

Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (15) trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provode institucije i tijela Unije pri izvršavanju svojih odgovornosti na temelju ove Uredbe.

(54)

Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (16) trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provodi Europol na temelju ove Uredbe.

(55)

Ako nacionalni članovi Eurojusta i njihovi pomoćnici pretraživanjem u SIS-u otkriju da postoji upozorenje koje je unijela država članica, Eurojust ne može poduzeti zatražene mjere. Stoga bi trebao o tome obavijestiti dotičnu državu članicu kako bi ona mogla poduzeti daljnje mjere.

(56)

Pri upotrebi SIS-a nadležna tijela trebala bi osigurati poštovanje dostojanstva i integriteta osobe čiji se podaci obrađuju. Obradom osobnih podataka za potrebe ove Uredbe ne smije se uzrokovati diskriminacija osoba na bilo kojoj osnovi, poput spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

(57)

Kada je riječ o povjerljivosti, na dužnosnike ili ostale službenike čiji su zaposlenje i rad povezani sa SIS-om trebale bi se primjenjivati odgovarajuće odredbe Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Unije, utvrđeni u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (17) („Pravilnik o osoblju”).

(58)

I države članice i agencija eu-LISA trebale bi održavati sigurnosne planove radi lakše provedbe obveza povezanih sa sigurnošću te bi trebale međusobno surađivati kako bi iz zajedničke perspektive tražile rješenja za sigurnosna pitanja.

(59)

Nacionalna neovisna nadzorna tijela iz Uredbe (EU) 2016/679 i Direktive (EU) 2016/680 („nadzorna tijela”) trebala bi pratiti zakonitost obrade osobnih podataka koju provode države članice na temelju ove Uredbe, uključujući razmjenu dopunskih informacija. Nadzornim tijelima trebalo bi dodijeliti dostatna sredstva za obavljanje te zadaće. Trebalo bi predvidjeti prava ispitanika na pristup, ispravljanje i brisanje svojih osobnih podataka pohranjenih u SIS-u te na naknadna pravna sredstva pred nacionalnim sudovima, kao i uzajamno priznavanje presuda. Također je primjereno zahtijevati da države članice dostavljaju godišnje statističke podatke.

(60)

Nadzorna tijela trebala bi osigurati da se najmanje svake četiri godine provede revizija postupaka obrade podataka u nacionalnim sustavima njihove države članice u skladu s međunarodnim revizijskim standardima. Reviziju bi trebala provoditi nadzorna tijela ili bi nadzorna tijela trebala naručiti reviziju izravno od neovisnog revizora za zaštitu podataka. Neovisni revizor trebao bi biti pod kontrolom i odgovornošću dotičnih nadzornih tijela koja bi stoga trebala sama davati upute revizoru i jasno odrediti svrhu, opseg i metodologiju revizije, kao i smjernice i nadzor u vezi s revizijom i njezinim konačnim rezultatima.

(61)

Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi pratiti aktivnosti institucija i tijela Unije u vezi s obradom osobnih podataka na temelju ove Uredbe. Europski nadzornik za zaštitu podataka i nadzorna tijela trebali bi međusobno surađivati u praćenju SIS-a.

(62)

Europskom nadzorniku za zaštitu podataka trebalo bi odobriti dostatne resurse za obavljanje zadaća koje su mu povjerene na temelju ove Uredbe, uključujući pomoć osoba sa stručnim znanjem o biometrijskim podacima.

(63)

Uredbom (EU) 2016/794 predviđa se da Europol podupire i jača djelovanja koja provode nacionalna nadležna tijela i njihovu suradnju u suzbijanju terorizma i teških kaznenih djela te pruža analizu i procjene opasnosti. Proširenjem prava pristupa Europola upozorenjima o nestalim osobama trebala bi se dodatno poboljšati sposobnost Europola da nacionalnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva pruži sveobuhvatna operativna i analitička rješenja u vezi s trgovanjem ljudima i seksualnim iskorištavanjem djece, uključujući na internetu. Time bi se doprinijelo boljem sprečavanju tih kaznenih djela, zaštiti mogućih žrtava i istrazi protiv počinitelja. Europolov Europski centar za kiberkriminalitet također bi imao koristi od pristupa Europola upozorenjima o nestalim osobama, uključujući u slučajevima putujućih počinitelja seksualnih kaznenih djela i seksualnog zlostavljanja djece na internetu u kojima počinitelji često tvrde da imaju pristup djeci ili mogu ostvariti pristup djeci koja su možda registrirana kao nestala.

(64)

Kako bi se premostio jaz u razmjeni informacija o terorizmu, osobito o stranim terorističkim borcima kod kojih je je presudno važno praćenje njihova kretanja, države članice potiču se da s Europolom razmjenjuju informacije o aktivnostima povezanima s terorizmom. To dijeljenje informacija trebalo bi se obavljati razmjenom dopunskih informacija s Europolom o dotičnim upozorenjima. U tu bi svrhu Europol trebao uspostaviti vezu s komunikacijskom infrastrukturom.

(65)

Nužno je utvrditi i jasna pravila za Europol o obradi i preuzimanju podataka u SIS-u kako bi mu se omogućila sveobuhvatna upotreba SIS-a pod uvjetom da se poštuju standardi zaštite podataka kako je predviđeno u ovoj Uredbi i Uredbi (EU) 2016/794. U slučajevima gdje Europol pretraživanjem u SIS-u otkrije da postoji upozorenje koje je unijela država članica, Europol ne može poduzeti potrebne mjere. Stoga bi razmjenom dopunskih informacija s odgovarajućim uredom SIRENE o tome trebao obavijestiti dotičnu državu članicu kako bi ona mogla poduzeti daljnje mjere.

(66)

Uredbom (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća (18) predviđa se za potrebe te uredbe da država članica domaćin ovlašćuje članove timova iz članka 2. točke 8. te uredbe, koje je rasporedila Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, za uvid u baze podataka Unije ako je taj uvid potreban za ispunjenje operativnih ciljeva utvrđenih u operativnom planu za provedbu granične kontrole, zaštite državne granice i vraćanja. Ostale relevantne agencije Unije, osobito Europski potporni ured za azil i Europol, također mogu u timove za potporu upravljanju migracijama rasporediti stručnjake koji nisu članovi osoblja tih agencija Unije. Cilj je raspoređivanja timova iz članka 2. točaka 8. i 9. te uredbe osigurati tehničko i operativno pojačanje državama članicama koje to zatraže, osobito onima koje su suočene s nerazmjernim izazovima povezanima s migracijama. Kako bi timovi iz članka 2. točaka 8. i 9. te uredbe ispunili svoje zadaće, potreban im je pristup SIS-u putem tehničkog sučelja Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu kojim se ona povezuje sa središnjim SIS-om. Ako timovi iz članka 2. točaka 8. i 9. Uredbe (EU) 2016/1624 ili timovi osoblja pretraživanjem otkriju da postoji upozorenje koje je unijela država članica, član tima ili osoblja ne može poduzeti potrebne mjere ako ga za to nije ovlastila država članica domaćin. Stoga bi o tome trebalo obavijestiti državu članicu domaćina kako bi ona mogla poduzeti daljnje mjere. Država članica domaćin trebala bi razmjenom dopunskih informacija obavijestiti državu članicu izdavateljicu o pogotku.

(67)

Zbog njihove tehničke prirode, visoke razine detalja i čestih promjena određeni aspekti SIS-a ne mogu se iscrpno obuhvatiti ovom Uredbom. Među tim su aspektima, primjerice, tehnička pravila o unosu podataka, ažuriranju, brisanju i pretraživanju podataka te o kvaliteti podataka, pravila u vezi s biometrijskim podacima, pravila o usklađenosti i prioritetnom redu upozorenja, poveznicama među upozorenjima, određivanju roka valjanosti upozorenja unutar maksimalnog vremenskog ograničenja te o razmjeni dopunskih informacija. Stoga bi provedbene ovlasti u pogledu tih aspekata trebalo dodijeliti Komisiji. Tehničkim pravilima o pretraživanju upozorenjâ trebalo bi voditi računa o neometanom radu nacionalnih aplikacija.

(68)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Postupak za donošenje provedbenih akata na temelju ove Uredbe i Uredbe (EU) 2018/1861 trebao bi biti jednak.

(69)

Kako bi se osigurala transparentnost, agencija eu-LISA bi dvije godine nakon početka rada SIS-a na temelju ove Uredbe trebala izraditi izvješće o tehničkom funkcioniranju središnjeg SIS-a i komunikacijske infrastrukture, uključujući njihovu sigurnost, te o bilateralnoj i multilateralnoj razmjeni dopunskih informacija. Komisija bi svake četiri godine trebala izdati sveobuhvatnu ocjenu.

(70)

Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje SIS-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s novim potkategorijama predmeta koji se traže na temelju upozorenjâ o predmetima koji se oduzimaju ili upotrebljavaju kao dokaz u kaznenom postupku i u vezi s utvrđivanjem okolnosti u kojima se, u drugim kontekstima osim u kontekstu redovnih graničnih prijelaza, fotografije i prikazi lica mogu upotrebljavati za identifikaciju osoba. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (20) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(71)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno uspostavu i uređivanje informacijskog sustava Unije i razmjenu s njime povezanih dopunskih informacija, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihove prirode oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(72)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i načela koja su osobito priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Ovom se Uredbom posebno potpuno poštuje zaštita osobnih podataka u skladu s člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te istodobno nastoji osigurati sigurno okružje za sve osobe s boravištem na području Unije i posebnu zaštitu djece koja bi mogla biti žrtve trgovanja ljudima ili otmice. U slučajevima koji se odnose na djecu u prvom bi redu trebalo uzeti u obzir najbolje interese djeteta.

(73)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(74)

Ujedinjena Kraljevina sudjeluje u ovoj Uredbi u skladu s člankom 5. stavkom 1. Protokola br. 19 o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije, priloženog UEU-u i UFEU-u, i člankom 8. stavkom 2. Odluke Vijeća 2000/365/EZ (21).

(75)

Irska sudjeluje u ovoj Uredbi u skladu s člankom 5. stavkom 1. Protokola br. 19, priloženog UEU-u i UFEU-u, i člankom 6. stavkom 2. Odluke Vijeća 2002/192/EZ (22).

(76)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (23), koje pripadaju području iz članka 1. točke G Odluke Vijeća 1999/437/EZ (24).

(77)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (25), koje pripadaju području iz članka 1. točke G Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/149/PUP (26).

(78)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (27), koje pripadaju području iz članka 1. točke G Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/349/EU (28).

(79)

U pogledu Bugarske i Rumunjske ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005., te bi je trebalo čitati zajedno s odlukama Vijeća 2010/365/EU (29) i (EU) 2018/934 (30).

(80)

U pogledu Hrvatske ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011., te bi je trebalo čitati zajedno s Odlukom Vijeća (EU) 2017/733 (31).

(81)

U pogledu Cipra ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

(82)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na Irsku od datuma utvrđenih u skladu s postupcima navedenima u relevantnim instrumentima o primjeni schengenske pravne stečevine na tu državu.

(83)

Ovom se Uredbom uvodi niz poboljšanja u SIS kojima će se povećati njegova učinkovitost, ojačati zaštita podataka i proširiti prava pristupa. Za neka od tih poboljšanja nisu potrebna složena tehnička dostignuća, dok su za druga potrebne tehničke promjene različitih razmjera. Kako bi se omogućilo da poboljšanja sustava postanu dostupna krajnjim korisnicima što je prije moguće, ovom se Uredbom uvode izmjene Odluke 2007/533/PUP u nekoliko faza. Niz poboljšanja sustava trebao bi se primjenjivati odmah nakon stupanja na snagu ove Uredbe, dok bi se druga trebala početi primjenjivati jednu ili dvije godine nakon njezina stupanja na snagu. Ova Uredba trebala bi se početi primjenjivati u cijelosti u roku od tri godine od njezina stupanja na snagu. Kako bi se izbjegla kašnjenja u njezinoj primjeni, trebalo bi pomno pratiti postupnu provedbu ove Uredbe.

(84)

Uredbu (EZ) br. 1986/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (32), Odluku 2007/533/PUP i Odluku Komisije 2010/261/EU (33) trebalo bi staviti izvan snage s učinkom od datuma početka potpune primjene ove Uredbe.

(85)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (34) te je on dao mišljenje 3. svibnja 2017.,