Samo izvorni tekstovi UN/ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i datum stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u najnovijem izdanju statusnog dokumenta UNECE-a TRANS/WP.29/343 koji je dostupan na:

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 139 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji osobnih automobila s obzirom na sustave pomoći pri kočenju (BAS) [2018/1591]

Uključuje sav važeći tekst do:

dopune 1. izvornoj verziji Pravilnika – datum stupanja na snagu: 29. prosinca 2018.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.

Područje primjene

2.

Definicije

3.

Zahtjev za homologaciju

4.

Homologacija

5.

Opći zahtjevi

6.

Funkcionalni zahtjevi

7.

Opći ispitni zahtjevi

8.

Ocjena prisutnosti sustava pomoći pri kočenju kategorije „A”

9.

Ocjena prisutnosti sustava pomoći pri kočenju kategorije „B”

10.

Preinaka tipa vozila ili sustava pomoći pri kočenju i proširenje homologacije

11.

Sukladnost proizvodnje

12.

Sankcije za nesukladnost proizvodnje

13.

Trajno obustavljena proizvodnja

14.

Imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja i nadležnih homologacijskih tijela

PRILOZI

1.

Izjava

2.

Izgled homologacijskih oznaka

3.

Metoda za određivanje vrijednosti FABS i aABS

4.

Obrada podataka za sustav pomoći pri kočenju

1.   PODRUČJE PRIMJENE

1.1   Ovaj se Pravilnik primjenjuje na homologaciju vozila kategorije M1 i N1 (1) s obzirom na sustav pomoći pri kočenju.

1.2   Ovaj se Pravilnik ne odnosi na:

1.2.1

vozila čija konstrukcijska brzina nije veća od 25 km/h;

1.2.2

vozila opremljena za vozače s invaliditetom.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika upotrebljavaju se sljedeće definicije:

2.1	„homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na sustav pomoći pri kočenju.

2.2

„Tip vozila” znači kategorija vozila koja se ne razlikuju prema bitnim karakteristikama kao što su: 2.2.1 trgovačko ime ili marka proizvođača; 2.2.2 obilježja vozila koja znatno utječu na djelovanje sustava pomoći pri kočenju (npr. konstrukcija kočnog sustava); 2.2.3 konstrukcija sustava pomoći pri kočenju.

2.3	„Najveća masa” znači najveća masa koju je naveo proizvođač vozila kao tehnički dopuštenu (ta masa može biti veća od „najveće dopuštene mase” koju je propisalo nadležno nacionalno tijelo).

2.4	„Raspodjela mase po osovinama” znači raspodjela utjecaja sile teže na masu vozila i/ili njegova tereta po osovinama.

2.5	„Opterećenje kotača/osovine” znači okomita statička reakcija (sila) površine ceste u području dodira na kotač/kotače osovine.

2.6

„Sustav pomoći pri kočenju (BAS)” znači funkcija kočnog sustava koja na temelju načina kako vozač koči prepoznaje da je potrebno kočenje u nuždi te u takvim uvjetima: (a) pomaže vozaču da ostvari najveći stupanj kočenja koji je moguće postići; ili (b) dovoljna je za aktiviranje djelovanja protublokirajućeg kočnog sustava punim ciklusom. 2.6.1 „Sustav pomoći pri kočenju kategorije A” znači sustav koji prepoznaje stanje kočenja u nuždi prvenstveno (2) na temelju sile kojom vozač djeluje na papučicu kočnice. 2.6.2 „Sustav pomoći pri kočenju kategorije B” je sustav koji prepoznaje stanje nenadanog kočenja prvenstveno (2) na temelju brzine kojom vozač djeluje na pedalu kočnice.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na sustav pomoći pri kočenju podnosi proizvođač vozila ili njegov ovlašteni predstavnik.

3.2   Zahtjevu se prilažu ovi dokumenti u tri primjerka i sa sljedećim pojedinostima:

3.2.1

opis tipa vozila s obzirom na elemente navedene u stavku 2.2. Moraju se navesti brojevi i/ili simboli za identifikaciju tipa vozila i tipa motora;

3.2.2

popis propisno identificiranih sastavnih dijelova koji čine sustav pomoći pri kočenju;

3.2.3

dijagram sastavljenog sustava pomoći pri kočenju i naznaka položaja njegovih sastavnih dijelova u vozilu;

3.2.4

detaljni nacrti svakog sastavnog dijela kako bi ih se moglo lako pronaći i identificirati.

3.3   Tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja mora se dostaviti vozilo reprezentativno za tip koji se homologira.

4.   HOMOLOGACIJA

4.1   Ako tip vozila za koje se traži homologacija u skladu s ovim Pravilnikom ispunjava zahtjeve iz stavaka 5. i 6., dodjeljuje se homologacija tom tipu vozila.

4.2   Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke označuju niz izmjena koji obuhvaća najnovije važne tehničke izmjene Pravilnika u vrijeme dodjele homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti homologacijski broj drugom tipu vozila s obzirom na sustave pomoći pri kočenju.

4.3   Obavijest o homologaciji ili odbijanju homologacije tipa vozila u skladu s ovim Pravilnikom dostavlja se ugovornim strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu u skladu s predloškom iz Priloga 1. ovom Pravilniku i sa sažetkom informacija iz dokumenata iz stavaka od 3.2.1. do 3.2.4., nacrtima koje je podnositelj zahtjeva za homologaciju dostavio u formatu koji nije veći od A4 (210 × 297 mm) ili presavijenima na veličinu tog formata i u odgovarajućem mjerilu.

4.4   Na svako se vozilo koje odgovara tipu vozila homologiranom na temelju ovog Pravilnika pričvršćuje, vidljivo i na lako dostupno mjesto kako je navedeno na homologacijskom obrascu, međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.4.1

kruga oko slova „E” iza kojeg slijedi razlikovni broj zemlje koja je dodijelila homologaciju (3) i

4.4.2

broja ovog Pravilnika iza kojeg slijede slovo „R”, crtica i homologacijski broj desno od kruga propisanog u stavku 4.4.1.

4.5   Ako vozilo odgovara tipu vozila homologiranom na temelju jednog ili više drugih pravilnika priloženih Sporazumu u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika, simbol propisan u stavku 4.4.1. nije potrebno ponavljati; u tom se slučaju brojevi pravilnika i homologacije te dodatni simboli svih pravilnika na temelju kojih je homologacija dodijeljena u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika navode u okomitim stupcima desno od simbola propisanog u stavku 4.4.1.

4.6   Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.7   Homologacijska oznaka mora se postaviti blizu pločice s podacima o vozilu ili na nju.

4.8   U Prilogu 2. ovom Pravilniku prikazani su primjeri izgleda homologacijskih oznaka.

5.   OPĆI ZAHTJEVI

5.1   Vozila moraju biti opremljena sustavom pomoći pri kočenju koji ispunjava funkcionalne zahtjeve navedene u stavku 6. ovog Pravilnika. Sukladnost s tim zahtjevima dokazuje se ispunjavanjem odredaba iz stavka 8. ili 9. ovog Pravilnika u skladu s ispitnim zahtjevima navedenima u stavku 7. ovog Pravilnika. Osim zahtjeva iz ovog Pravilnika, vozila moraju biti opremljena i ABS-om u skladu s tehničkim zahtjevima iz Pravilnika UN-a br. 13-H.

5.2   Sustav pomoći pri kočenju mora biti konstruiran, proizveden i ugrađen tako da vozilo, pri uobičajenoj uporabi vozila i bez obzira na vibracije kojima može biti izloženo, bude u skladu s odredbama iz ovog Pravilnika.

5.3   Posebice, sustav pomoći pri kočenju mora biti konstruiran, proizveden i ugrađen tako da je otporan na utjecaje korozije i starenja kojima je izložen.

5.4   Magnetska i električna polja ne smiju negativno utjecati na učinkovitost sustava pomoći pri kočenju. To se dokazuje ispunjavanjem tehničkih zahtjeva i poštovanjem prijelaznih odredaba Pravilnika br. 10 primjenom:

(a)	niza izmjena 03 za vozila bez spojnog sustava za punjenje sustava za pohranjivanje električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja (pogonske baterije);

(b)	niza izmjena 04 za vozila sa spojnim sustavom za punjenje sustava za pohranjivanje električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja (pogonske baterije).

5.5   Procjena sigurnosnih aspekata sustava pomoći pri kočenju mora biti uključena u ukupnu ocjenu sigurnosti kočnog sustava, kako je utvrđeno u zahtjevima iz Pravilnika br. 13-H povezanima sa složenim elektroničkim upravljačkim sustavima. Taj se zahtjev smatra ispunjenim predočenjem potvrde na temelju Pravilnika br. 13-H kojom se dokazuje da je homologacija obuhvaćala sustav pomoći pri kočenju.

5.6   Odredbe za redoviti tehnički pregled elektroničkih sustava pomoći pri kočenju

5.6.1   Na redovitim tehničkim pregledima mora biti moguće potvrditi ispravnost radnog stanja vizualnim opažanjem signala upozorenja nakon pokretanja vozila.

5.6.2   Pri homologaciji moraju se povjerljivo u glavnim crtama opisati primijenjeni načini zaštite od jednostavnih neovlaštenih preinaka rada signala upozorenja. Druga je mogućnost ispunjavanja tog zahtjeva u pogledu zaštite postojanje sekundarnog načina za provjeru ispravnosti radnog stanja.

6.   FUNKCIONALNI ZAHTJEVI

6.1   Opće karakteristike radne sposobnosti sustava pomoći pri kočenju kategorije „A”

Ako se zbog primjene relativno velike sile na papučici prepozna slučaj kočenja u nuždi, dodatna sila na papučici za postizanje djelovanja ABS-a punim ciklusom mora se smanjiti u odnosu na silu na papučici koja je potrebna bez rada sustava pomoći pri kočenju.

Sukladnost s ovim zahtjevom dokazana je ako su ispunjene odredbe stavaka od 8.1. do 8.3. ovog Pravilnika.

6.2   Opće karakteristike radne sposobnosti sustava pomoći pri kočenju kategorije „B”

Ako se prepozna slučaj kočenja u nuždi, makar i samo zbog nagle uporabe papučice kočnice, sustav pomoći pri kočenju mora podići tlak kako bi se osigurao najveći stupanj kočenja koji je moguće postići ili kako bi se aktiviralo djelovanje ABS-a punim ciklusom.

Sukladnost s ovim zahtjevom dokazana je ako su ispunjene odredbe stavaka od 9.1. do 9.3. ovog Pravilnika.

7.   OPĆI ISPITNI ZAHTJEVI

7.1   Varijable

Tijekom obavljanja ispitivanja opisanih u ovom Pravilniku moraju se izmjeriti sljedeće varijable:

7.1.1

sila na papučici kočnice, Fp;

7.1.2

brzina vozila, vx;

7.1.3

usporenje vozila, ax;

7.1.4

temperatura kočnica, Td;

7.1.5

tlak kočnice, P, ako je primjenjivo;

7.1.6

brzina papučice kočnice, vp, izmjerena na sredini pločice papučice ili na mjestu na mehanizmu papučice na kojem je pomak razmjeran s pomakom središta pločice papučice, što omogućava jednostavno umjeravanje mjerenja.

7.2   Mjerna oprema

7.2.1   Varijable navedene u stavku 7.1. moraju se izmjeriti odgovarajućim pretvornicima. Točnost mjerenja, radna područja, postupci filtriranja, obrada podataka i drugi zahtjevi opisani su u normi ISO 15037–1: 2006.

7.2.2   Točnost mjerenja sile na papučici i temperature diska mora biti kako slijedi:

Sustav područja varijabli	Tipično radno područje pretvornika	Preporučene maksimalne pogreške pri bilježenju
Sila na papučici	0 do 2 000 N	± 10 N
Temperatura kočnica	0 – 1 000 °C	± 5 °C
Tlak kočenja (*1)	0 – 20 MPa (*1)	± 100 kPa (*1)

7.2.3   Pojedinosti o analognoj i digitalnoj obradi podataka iz postupaka za ispitivanje sustava pomoći pri kočenju opisane su u Prilogu 4. ovom Pravilniku. Frekvencija uzrokovanja za prikupljanje podataka mora iznositi najmanje 500 Hz.

7.2.4   Osim mjernih metoda iz stavka 7.2.3. dopuštene su i druge metode ako se njima postiže najmanje istovrijedna razina točnosti.

7.3   Ispitni uvjeti

7.3.1   Uvjeti opterećenja ispitnog vozila: vozilo mora biti neopterećeno. Osim vozača, na prednjem sjedalu može biti još jedna osoba koja je zadužena za bilježenje rezultata ispitivanja.

7.3.2   Ispitivanje kočenja obavlja se na suhoj površini koja omogućuje dobro prianjanje.

7.4   Ispitna metoda

7.4.1   Ispitivanja u skladu s opisom iz stavaka 8. i 9. ovog odjeljka obavljaju se pri ispitnoj brzini od 100 ± 2 km/h. Vozilo mora voziti ispitnom brzinom u ravnoj liniji.

7.4.2   Prosječna temperatura radnih kočnica na najtoplijoj osovini vozila, izmjerena unutar kočnih obloga ili na površini tarnog pojasa diska ili bubnja, mora iznositi između 65 i 100 °C prije svakog aktiviranja kočnica.

7.4.3   Za potrebe ispitivanja referentno vrijeme, t0, određuje se kao trenutak kada sila na papučici kočnice postigne 20 N.

Napomena: Za vozila opremljena kočnim sustavom kojemu pomaže izvor energije primijenjena sila na papučici ovisi o razini energije u uređaju za pohranu energije. Na početku ispitivanja stoga se mora osigurati dovoljna razina energije.

8.   OCJENA PRISUTNOSTI SUSTAVA POMOĆI PRI KOČENJU KATEGORIJE „A”

Sustav pomoći pri kočenju kategorije „A” mora ispunjavati ispitne zahtjeve iz stavaka 8.1. i 8.2.

8.1   Ispitivanje 1.: referentno ispitivanje za određivanje vrijednosti FABS i aABS.

8.1.1   Referentne vrijednosti FABS i aABS određuju se u skladu s postupkom opisanim u Prilogu 3. ovom Pravilniku.

8.2   Ispitivanje 2.: za aktiviranje sustava pomoći pri kočenju

8.2.1   Kad se prepozna stanje kočenja u nuždi, u sustavima koji su osjetljivi na silu na papučici mora se pokazati znatno povećanje omjera između:

(a)	tlaka u vodu kočnice i sile na papučici kočnice, kad je to dopušteno u skladu sa stavkom 8.2.5.; ili

(b)	usporenja vozila i sile na papučici kočnice.

8.2.2   Zahtjevi u pogledu radne sposobnosti sustava pomoći pri kočenju kategorije „A” ispunjeni su ako je moguće utvrditi specifičnu karakteristiku kočenja za koju je sila na papučici za (FABS – FT) između 40 % i 80 % niža u odnosu na (FABS extrapolated – FT).

8.2.3   FT i aT su granične vrijednosti za silu i usporenje kao što je prikazano na slici 1. Vrijednosti FT i aT dostavljaju se tehničkoj službi pri podnošenju homologacijskog zahtjeva. Vrijednost aT mora iznositi između 3,5 m/s2 i 5,0 m/s2.

Slika 1.a

Karakteristika sile na papučici potrebna za postizanje najvećeg usporenja sa sustavom pomoći pri kočenju kategorije „A”

usporenje, a

FABS, extrapolated

FABS, max

FABS

FABS, min

sila na papučici kočnice, F

FT

aT

aABS

između 3,5 i 5,0 m/s2

8.2.4   Ravna crta iscrtava se iz ishodišta kroz točku FT, aT (kako je prikazano na slici 1.a). Vrijednost sile „F” na papučici kočnice u točki sjecišta između te crte i vodoravne crte utvrđene s a = aABS utvrđena je kao FABS, extrapolated:

8.2.5   Proizvođač može za vozila kategorije N1 ili za vozila kategorije M1 koja se zasnivaju na vozilima kategorije N1, bruto mase veće od 2 500 kg, utvrditi vrijednosti sile na papučici za FT, FABS,min, FABS,max i FABS,extrapolated iz karakteristike odzivnog tlaka u vodu kočnice umjesto iz karakteristike usporenja vozila. To se mjerenje mora provesti pri povećavanju sile kojom se djeluje na papučicu kočnice.

8.2.5.1   Tlak pri kojem ABS počne djelovati utvrđuje se izvođenjem pet ispitivanja počevši od 100 ± 2 km/h u kojima se djeluje na papučicu kočnice do točke početka djelovanja ABS-a, a srednja vrijednost tih pet tlakova, izmjerenih ispitivanjem tlaka na prednjim kotačima i zabilježenih, označava se kao PABS.

8.2.5.2   Graničnu vrijednost tlaka PT određuje proizvođač i ona odgovara usporenju u području od 2,5 – 4,5 m/s2.

8.2.5.3   Slika 1.b oblikuje se u skladu sa stavkom 8.2.4., ali za utvrđivanje parametara iz stavka 8.2.5. ovog Pravilnika obavljaju se mjerenja tlaka u vodu kočnica, pri čemu je:

Slika 1.b

Karakteristika sile na papučici potrebna za postizanje najvećeg usporenja sa sustavom pomoći pri kočenju kategorije „A”

tlak u vodu kočnice, P

FABS, extrapolated

FABS, max

FABS

FABS, min

sila na papučici kočnice, F

FT

PT

PABS

prag promjene sile

8.3   Procjena podataka

Prisutnost sustava pomoći pri kočenju kategorije „A” dokazana je ako

FABS,min ≤ FABS ≤ FABS,max

pri čemu je:

FABS,max – FT ≤ (FABS,extrapolated – FT) · 0,6

i

FABS,min – FT ≥ (FABS,extrapolated – FT) · 0,2

9.   OCJENA PRISUTNOSTI SUSTAVA POMOĆI PRI KOČENJU KATEGORIJE „B”

Sustav za pomoć pri kočenju kategorije B mora ispunjavati ispitne zahtjeve iz stavaka 9.1. i 9.2. ovog odjeljka.

9.1   Ispitivanje 1.: referentno ispitivanje za određivanje vrijednosti FABS i aABS.

9.1.1   Referentne vrijednosti FABS i aABS određuju se u skladu s postupkom opisanim u Prilogu 3. ovom Pravilniku.

9.2   Ispitivanje 2.: za aktiviranje sustava pomoći pri kočenju

Vozilo mora voziti u ravnoj liniji ispitnom brzinom u skladu sa stavkom 7.4. ovog Pravilnika. Vozač brzo pritisne papučicu kočnice u skladu sa slikom 2., čime simulira zaustavljanje u nuždi tako da se sustav pomoći pri kočenju aktivira, a ABS djeluje punim ciklusom.

Za aktiviranje sustava pomoći pri kočenju upotrebljava se papučica kočnice kako je odredio proizvođač vozila. Proizvođač pri podnošenju zahtjeva za homologaciju tehničku službu obavješćuje o potrebnoj sili koja se primjenjuje na papučicu. Tehničkoj službi dostavljaju se zadovoljavajući dokazi da se sustav pomoći pri kočenju aktivira u uvjetima koje je odredio proizvođač u skladu sa stavkom 16.1.1. ili 16.1.2. Priloga 1.

Nakon t = t0 + 0,8 s i sve dok vozilo ne smanji brzinu na 15 km/h, sila na papučici kočnice održava se u području između FABS, upper i FABS, lower, pri čemu FABS, upper iznosi 0,7 FABS, a FABS, lower iznosi 0,5 FABS.

Zahtjevi se smatraju ispunjenima i ako nakon t = t0 + 0,8 sila na papučici padne ispod vrijednosti FABS, lower uz uvjet da je ispunjen zahtjev iz stavka 9.3.

9.3   Procjena podataka

Prisutnost sustava pomoći pri kočenju kategorije „B” dokazuje se ako se prosječno usporenje (aBAS) od najmanje 0,85 · aABS održava od trenutka t = t0 + 0,8 s do trenutka smanjenja brzine vozila na 15 km/h.

Slika 2.

Primjer ispitivanja 2. sustava pomoći pri kočenju kategorije „B”

faza paničnog pritiska na papučicu

sila na papučici kočnice F

početna sila na papučici

FABS, lower

FABS, upper

t0

faza procjene BAS-a (završava pri brzini od 15 km/h)

t0 + 0,8 sekundi

vrijeme

Usporenje

aBAS

aABS

usporenje, ax

sila na papučici kočnice

10.   PREINAKA TIPA VOZILA ILI SUSTAVA POMOĆI PRI KOČENJU I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

10.1   Homologacijsko tijelo koje je homologiralo tip vozila mora se obavijestiti o svakoj preinaci postojećeg tipa vozila.

To tijelo tada:

(a)	odlučuje, u dogovoru s proizvođačem, da treba izdati novu homologaciju; ili

(b)	primjenjuje postupak iz stavka 10.1.1. (revizija) i, ako je primjenjivo, postupak iz stavka 10.1.2. (proširenje).

10.1.1   Revizija

Kada se promijene pojedinosti zabilježene u opisnim dokumentima i homologacijsko tijelo smatra da učinjene preinake vjerojatno neće imati znatne štetne učinke te da su nožne komande u svakom slučaju još u skladu sa zahtjevima, preinaka se označuje kao „revizija”.

U tom slučaju homologacijsko tijelo prema potrebi izdaje izmijenjene stranice opisnih dokumenata, označujući svaku izmijenjenu stranicu tako da jasno ukaže na vrstu preinake i datum ponovnog izdavanja. Smatrat će se da taj zahtjev ispunjava pročišćena i ažurirana inačica opisnih dokumenata s priloženim podrobnim opisom promjena.

10.1.2   Proširenje

Preinaka se označuje kao „proširenje” ako, uz promjenu pojedinosti zabilježenih u opisnim dokumentima,

(a)	zahtijevaju se daljnje inspekcije ili ispitivanja; ili

(b)	promijeni se bilo koji podatak u izjavi (uz iznimku njezinih priloga); ili

(c)	homologacija prema kasnijoj seriji izmjena zatražena je nakon što su stupile na snagu.

10.2   Potvrđivanje ili odbijanje homologacije s navedenim preinakama dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom koji je određen u stavku 4.3. Uz to, u skladu s tim mijenja se sadržaj opisnih dokumenata i ispitnih izvješća, priloženih izjavi iz Priloga 1., kako bi se u sadržaju prikazao datum posljednje revizije ili proširenja.

10.3   Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj svakom obrascu s izjavom sastavljenom za takvo proširenje.

11.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

Postupci za provjeru sukladnosti proizvodnje moraju biti u skladu s postupcima iz Dodatka 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2) uz sljedeće zahtjeve:

11.1   Vozilo homologirano na temelju ovog Pravilnika proizvodi se tako da ispunjavajući zahtjeve utvrđene u stavcima 5. i 6. bude sukladno s homologiranim tipom.

11.2   Tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u svakom trenutku provjeriti metode za kontrolu sukladnosti koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu. Te se provjere obično provode jednom svake dvije godine.

12.   SANKCIJE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

12.1   Homologacija dodijeljena s obzirom na tip vozila na temelju ovog Pravilnika može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavku 11.1.

12.2   Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno dodijeljenu homologaciju, o tome bez odgode obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem s izjavom u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

13.   TRAJNO OBUSTAVLJENA PROIZVODNJA

Ako nositelj homologacije u potpunosti obustavi proizvodnju tipa vozila homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje tijelo koje je izdalo homologaciju. Nakon što primi tu obavijest, to je tijelo dužno o tome obavijestiti ostale stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik kopijama obrasca s izjavom u skladu s predloškom iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

14.   IMENA I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIH TIJELA

Ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik prijavljuju Tajništvu Ujedinjenih naroda imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te homologacijskih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima se moraju poslati obrasci izjave kojom se potvrđuje dodjeljivanje, proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije izdani u drugim državama.

---

(1)  Definicije kategorija vozila M1 i N1 nalaze se u Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3.), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.4, stavak 2. – www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29resolutions.html

(2)  Prema podacima proizvođača vozila.

(3)  Razlikovni brojevi ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. navedeni su u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev. 4, Prilog 3. – www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29resolutions.html

(*1)  Primjenjuje se kako je navedeno u stavku 8.2.5.

Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i datum stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u najnovijem izdanju statusnog dokumenta UNECE-a TRANS/WP.29/343 koji je dostupan na:

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 140 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji osobnih automobila s obzirom na elektronički sustav za nadzor stabilnosti (ESC) [2018/1592]

Uključujući sav važeći tekst do:

Dopune 2. izvornoj verziji Pravilnika – datum stupanja na snagu: 29. prosinca 2018.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.

Područje primjene

2.

Definicije

3.

Zahtjev za homologaciju

4.

Homologacija

5.

Opći zahtjevi

6.

Funkcionalni zahtjevi

7.

Zahtjevi u pogledu radnog učinka

8.

Ispitni uvjeti

9.

Postupak ispitivanja

10.

Preinake tipa vozila ili elektroničkog sustava za nadzor stabilnosti i proširenje homologacije

11.

Sukladnost proizvodnje

12.

Sankcije za nesukladnost proizvodnje

13.

Trajno obustavljena proizvodnja

14.

Imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja te homologacijskih tijela

PRILOZI

1.

Izjava

2.

Izgled homologacijskih oznaka

3.

Primjena simulacije dinamičke stabilnosti

4.

Simulator dinamičke stabilnosti i njegova validacija

5.

Izvješće o simulatorskom ispitivanju funkcije kontrole stabilnosti vozila

1.   PODRUČJE PRIMJENE

1.1.   Ovaj se Pravilnik primjenjuje na homologaciju vozila kategorije M1 i N1 (1) s obzirom na elektronički sustav za nadzor stabilnosti (ESC).

1.2.   Ovaj se Pravilnik ne odnosi na:

1.2.1.

vozila čija konstrukcijska brzina nije veća od 25 km/h;

1.2.2.

vozila opremljena za vozače s invaliditetom.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika upotrebljavaju se sljedeće definicije.

2.1.	„Homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na elektronički nadzor stabilnosti.

2.2.

„Tip vozila” znači kategorija vozila koja se ne razlikuju prema bitnim karakteristikama kao što su: 2.2.1. trgovačko ime ili marka proizvođača; 2.2.2. obilježja vozila koja znatno utječu na djelovanje elektroničkog sustava za nadzor stabilnosti (npr. najveća masa, položaj težišta, razmak kotača, međuosovinski razmak, dimenzije guma i konstrukcija kočnog sustava); 2.2.3. izvedba elektroničkog sustava za nadzor stabilnosti.

2.3.	„Najveća masa” znači najveća masa koju je naveo proizvođač vozila kao tehnički dopuštenu (ta masa može biti veća od „najveće dopuštene mase” koju je propisalo nadležno nacionalno tijelo).

2.4.	„Raspodjela mase po osovinama” znači raspodjela utjecaja sile teže na masu vozila i/ili njegova tereta po osovinama.

2.5.	„Opterećenje kotača/osovine” znači okomita statička reakcija (sila) površine ceste u području dodira na kotač/kotače osovine.

2.6.	„Ackermannov kut zakretanja” znači kut čija je tangenta međuosovinski razmak podijeljen s polumjerom zakretanja pri vrlo niskoj brzini.

2.7.

„Elektronički sustav za nadzor stabilnosti (ESC)” znači sustav sa svim sljedećim značajkama: 2.7.1. sustav poboljšava stabilnost vozila u smjeru vožnje barem tako da ima sposobnost pojedinačne automatske kontrole kočnih momenata lijevih i desnih kotača na svakoj osovini (2) kako bi se – na temelju ocjene stvarnog ponašanja vozila u odnosu na ponašanje vozila koje zahtijeva vozač – ispravio moment skretanja sa željenog smjera; 2.7.2 sustavom se upravlja računalom uz primjenu algoritma zatvorene petlje kako bi se na temelju ocjene stvarnog ponašanja vozila u odnosu na ponašanje vozila koje zahtijeva vozač ograničilo preupravljanje odnosno podupravljanje vozila; 2.7.3. sustav može izravno utvrditi kutnu brzinu skretanja vozila i procijeniti bočno proklizavanje ili derivaciju bočnog proklizavanja vozila u odnosu na vrijeme; 2.7.4. sustav može pratiti upravljanje vozača vozilom; i 2.7.5. sustav ima algoritam za utvrđivanje potrebe da vozaču pomogne zadržati nadzor nad vozilom te način da, prema potrebi, promijeni pogonski moment.

2.8.	„Bočno ubrzanje” znači sastavnica vektora ubrzanja točke na vozilu okomito u odnosu na os x vozila (uzdužnu) i usporedno s ravninom ceste.

2.9.	„Preupravljanje” znači stanje u kojem je kutna brzina skretanja vozila veća od kutne brzine skretanja do koje bi došlo pri brzini vozila kao rezultat Ackermannova kuta zakretanja.

2.10.

„Bočno proklizavanje ili kut bočnog proklizavanja” znači inverzni tangens omjera bočne brzine i uzdužne brzine težišta vozila.

2.11.

„Podupravljanje” znači stanje u kojem je kutna brzina skretanja vozila manja od kutne brzine skretanja do koje bi došlo pri brzini vozila kao rezultat Ackermannova kuta zakretanja.

2.12.

„Kutna brzina skretanja” znači brzina promjene kuta smjera vozila mjerena u stupnjevima na sekundu rotacije oko okomite osi kroz težište vozila.

2.13.

„Vršni koeficijent kočne sile (PBC)” znači mjera za trenje guma i površine ceste na temelju najvećeg usporenja gume koja se kotrlja.

2.14.

„Zajednički prostor” znači područje u kojem se može prikazati više od jednog signala upozorenja, indikatora, simbola za prepoznavanje ili druge poruke, ali ne istodobno.

2.15.

„Faktor statičke stabilnosti” znači polovina razmaka kotača vozila podijeljena s visinom težišta vozila, izražena i kao SSF = T/2H, pri čemu je: T = razmak kotača vozila (za vozila koja imaju više od jednog razmaka kotača upotrebljava se prosječna vrijednost; za osovine s dvostrukim kotačima za izračun vrijednosti „T” upotrebljavaju se vanjski kotači), a H = visina težišta vozila.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na ESC podnosi proizvođač vozila ili njegov ovlašteni predstavnik.

3.2.   Zahtjevu se prilažu sljedeći dokumenti u tri primjerka i sa sljedećim pojedinostima:

3.2.1.

opis tipa vozila s obzirom na elemente navedene u stavku 2.2. Moraju se navesti brojevi i/ili simboli za identifikaciju tipa vozila i tipa motora;

3.2.2.

popis sastavnih dijelova, propisno identificiranih, koji čine sustav ESC;

3.2.3.

dijagram sastavljenog sustava ESC i naznaka položaja njegovih sastavnih dijelova u vozilu;

3.2.4.

detaljni nacrti svakog sastavnog dijela kako bi ih se moglo lako pronaći i identificirati.

3.3.   Tehničkoj službi koja provodi homologacijska ispitivanja mora se dostaviti vozilo koje je reprezentativno za tip koji se homologira.

4.   HOMOLOGACIJA

4.1.   Ako tip vozila za koji je podnesen zahtjev za homologaciju na temelju ovog Pravilnika ispunjava zahtjeve iz stavaka 5., 6. i 7. u nastavku, dodjeljuje se homologacija tipa vozila.

4.2.   Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje homologacijski broj; njegove prve dvije znamenke označuju niz izmjena koji obuhvaća najnovije bitne tehničke izmjene Pravilnika u vrijeme izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila s obzirom na elektronički nadzor stabilnosti.

4.3.   Obavijest o homologaciji ili odbijanju homologacije tipa vozila na temelju ovog Pravilnika dostavlja se ugovornim strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu u skladu s predloškom iz Priloga 1. ovom Pravilniku i sa sažetkom informacija iz dokumenata iz stavaka od 3.2.1. do 3.2.4. te nacrtima koje je podnositelj zahtjeva za homologaciju dostavio u formatu koji nije veći od A4 (210 × 297 mm) ili presavijenima na veličinu tog formata i u odgovarajućem mjerilu.

4.4.   Na svako se vozilo koje odgovara tipu vozila homologiranom na temelju ovog Pravilnika pričvršćuje, vidljivo i na lako dostupno mjesto kako je navedeno na homologacijskom obrascu, međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.4.1.

kruga oko slova „E” iza kojeg slijedi razlikovni broj zemlje koja je dodijelila homologaciju (3) i

4.4.2.

broja ovog Pravilnika iza kojeg slijede slovo „R”, crtica i homologacijski broj desno od kruga propisanog u stavku 4.4.1.

4.5.   Ako vozilo odgovara tipu vozila homologiranom na temelju jednog ili više drugih pravilnika priloženih Sporazumu u zemlji koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika, simbol propisan u stavku 4.4.1. nije potrebno ponavljati; u tom se slučaju brojevi pravilnika, homologacijski brojevi i dodatni simboli svih pravilnika na temelju kojih je homologacija dodijeljena u zemlji koja je dodijelila homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom navode u okomitim stupcima desno od simbola propisanog u stavku 4.4.1.

4.6.   Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.7.   Homologacijska oznaka mora se postaviti blizu pločice s podacima o vozilu ili na nju.

4.8.   U Prilogu 1. ovom Pravilniku prikazani su primjeri izgleda homologacijskih oznaka.

5.   OPĆI ZAHTJEVI

5.1.   Vozila moraju biti opremljena sustavom ESC koji ispunjava funkcionalne zahtjeve iz stavka 6. i zahtjeve u pogledu radne sposobnosti iz stavka 7. u postupcima ispitivanja iz stavka 9. i u ispitnim uvjetima navedenima u stavku 8. ovog Pravilnika.

5.1.1.   Kao alternativa zahtjevima iz stavka 5.1., vozila kategorija M1 i N1 čija je masa u voznom stanju veća od 1 735 kg mogu biti opremljena funkcijom kontrole stabilnosti vozila koja uključuje sprečavanje prevrtanja i održavanje smjera te ispunjava tehničke zahtjeve i prijelazne odredbe iz Priloga 21. Pravilniku br. 13. Ta vozila ne moraju ispunjavati funkcionalne zahtjeve iz stavka 6. i zahtjeve u pogledu radne sposobnosti iz stavka 7. u skladu s postupcima ispitivanja iz stavka 9. i sukladno s ispitnim uvjetima navedenima u stavku 8. ovog Pravilnika.

5.2.   ESC mora biti konstruiran, proizveden i ugrađen tako da vozilo, pri uobičajenoj uporabi vozila i bez obzira na vibracije kojima može biti izloženo, bude u skladu s odredbama ovog Pravilnika.

5.3.   Posebice, ESC mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen tako da je otporan na utjecaje korozije i starenja kojima je izložen.

5.4.   Magnetska i električna polja ne smiju negativno utjecati na djelotvornost ESC-a. To se dokazuje ispunjavanjem tehničkih zahtjeva i poštovanjem prijelaznih odredaba Pravilnika br. 10 primjenom:

(a)	niza izmjena 03 za vozila bez spojnog sustava za punjenje sustava za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja (pogonske baterije);

(b)	niza izmjena 04 za vozila sa spojnim sustavom za punjenje sustava za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja (pogonske baterije).

5.5.   Procjena sigurnosnih aspekata ESC-a s obzirom na njegov izravni učinak na kočni sustav mora biti uključena u ukupnu ocjenu sigurnosti kočnog sustava, kako je utvrđeno u zahtjevima iz Pravilnika br. 13-H povezanima sa složenim elektroničkim upravljačkim sustavima. Taj se zahtjev smatra ispunjenim predočenjem potvrde na temelju Pravilnika br. 13-H koji uključuje sustav ESC koji se homologira.

5.6.   Odredbe za redoviti tehnički pregled sustava ESC

5.6.1.   Na redovitim tehničkim pregledima mora biti moguće potvrditi ispravnost radnog stanja vizualnim opažanjem signala upozorenja nakon pokretanja vozila.

5.6.2.   U trenutku homologacije moraju se povjerljivo u glavnim crtama opisati primijenjeni načini zaštite od jednostavnih neovlaštenih preinaka rada signala upozorenja. Druga je mogućnost ispunjavanja tog zahtjeva u pogledu zaštite postojanje sekundarnog načina za provjeru ispravnosti radnog stanja.

6.   FUNKCIONALNI ZAHTJEVI

Svako vozilo podneseno za homologaciju u skladu s ovim Pravilnikom mora biti opremljeno elektroničkim sustavom za nadzor stabilnosti (ESC) koji:

6.1.   može primjenjivati kočni moment na sva četiri kotača pojedinačno (4) i ima nadzorni algoritam koji iskorištava tu mogućnost;

6.2.   radi pri svim brzinama vozila, u svim fazama vožnje, uključujući ubrzanje, vožnju s motorom u praznom hodu i smanjenje brzine (uključujući kočenje), osim

6.2.1.

kada vozač isključi ESC;

6.2.2.

kada je brzina vozila niža od 20 km/h;

6.2.3.

do završetka samoprovjere nakon paljenja i provjere vjerodostojnosti, najviše dvije minute nakon pokretanja vozila pod uvjetima iz stavka 9.10.2.;

6.2.4.

kod vožnje unatrag;

6.3.   može se aktivirati i ako je aktiviran protublokirajući kočni sustav ili sustav za sprečavanje proklizavanja pogonskih kotača.

7.   ZAHTJEVI U POGLEDU RADNOG UČINKA

Tijekom svakog ispitivanja koje se provodi u ispitnim uvjetima iz stavka 8. i postupka ispitivanja iz stavka 9.9., vozilo s uključenim sustavom ESC mora ispunjavati kriterije za stabilnost u smjeru vožnje iz stavaka 7.1. i 7.2. te kriterij odziva iz stavka 7.3. tijekom svakog od navedenih ispitivanja koja se obavljaju s kutom kola upravljača (5) 5 A ili većim, no ograničenim u skladu sa stavkom 9.9.4., pri čemu je A kut kola upravljača izračunan u stavku 9.6.1.

Ako je vozilo fizički ispitano u skladu sa stavkom 8., sukladnost izvedbi ili varijanti istog tipa vozila može se dokazati računalnom simulacijom koja poštuje ispitne uvjete iz stavka 8. i ispitni postupak iz stavka 9.9. Upotreba simulatora određena je u Prilogu 4. ovom Pravilniku.

7.1.   Kutna brzina skretanja izmjerena 1 sekundu nakon završetka brzog manevriranja volanom metodom „sine with dwell” (vrijeme T0 + 1 na slici 1.) ne smije prijeći 35 % prve najveće vrijednosti kutne brzine skretanja zabilježene nakon što kut kola upravljača promijeni smjer (između prve i druge najveće vrijednosti) ( na slici 1.) u istom ispitivanju.

Slika 1.

Položaj kola upravljača i podaci o kutnoj brzini koji se upotrebljavaju za procjenu bočne stabilnosti

Tekst slike

7.2.   Kutna brzina skretanja izmjerena 1,75 sekundi nakon završetka brzog manevriranja volanom metodom „sine with dwell” ne smije prijeći 20 % prve najveće vrijednosti kutne brzine skretanja zabilježene nakon što kut kola upravljača promijeni smjer (između prve i druge najveće vrijednosti) u istom ispitivanju.

7.3.   Bočni pomak težišta vozila u odnosu na njegovu početnu pravocrtnu putanju iznosi najmanje 1,83 m za vozila bruto mase od 3 500 kg ili manje te 1,52 m za vozila najveće mase veće od 3 500 kg kada se izračuna 1,07 sekundu nakon početka zakretanja. Početak zakretanja definiran je u stavku 9.11.6.

7.3.1.   Bočni pomak izračunava se dvostrukim integralom u odnosu na vrijeme mjerenja bočnog ubrzanja na težištu vozila primjenom sljedeće formule:

U homologacijskim ispitivanjima dopuštena je i druga mjerna metoda pod uvjetom da se njome postiže najmanje istovrijedna razina točnosti kao metodom izračuna dvostrukog integrala.

7.3.2.   Vrijeme t = 0 za integraciju je trenutak započinjanja zakretanja koji se naziva početkom zakretanja. Početak zakretanja definiran je u stavku 9.11.6.

7.4.   Otkrivanje kvara ESC-a

Vozilo mora biti opremljeno signalom koji vozača upozorava da je došlo do kvara koji utječe na generiranje ili prijenos upravljačkih ili odzivnih signala u elektroničkom sustavu za nadzor stabilnosti vozila.

7.4.1.   Signal koji upozorava na kvar ESC-a:

7.4.1.1.

mora ispunjavati odgovarajuće tehničke zahtjeve iz Pravilnika br. 121;

7.4.1.2.

osim u slučajevima iz stavka 7.4.1.3., signal koji upozorava na kvar ESC-a pali se u slučaju kvara i nastavlja svijetliti u uvjetima navedenima u stavku 7.4. sve dok kvar traje ako je sustav za paljenje u položaju „uključeno”;

7.4.1.3.

osim u slučajevima iz stavka 7.4.2., svaki signal koji upozorava na kvar ESC-a uključuje se za potrebe provjere rada lampice kada se sustav za paljenja prebaci u položaj „uključeno”, a motor ne radi, ili kada je sustav za paljenje u položaju između „uključeno” i „pokretanje” koji je proizvođač odredio kao položaj provjere;

7.4.1.4.

gasi se u sljedećem ciklusu paljenja nakon uklanjanja kvara u skladu sa stavkom 9.10.4.;

7.4.1.5.

može se upotrebljavati i za signaliziranje kvara povezanih sustava/funkcija, uključujući sprečavanje proklizavanja pogonskih kotača, pomoć pri stabilizaciji prikolice, kontrolu kočenja pri skretanju i druge slične funkcije koje za djelovanje upotrebljavaju zaklopku gasa i/ili pojedinačnu kontrolu momenta te s ESC-om dijele zajedničke sastavne dijelove.

7.4.2.   Uključivanje signala koji upozorava na kvar ESC-a nije potrebno ako djeluje sigurnosna blokada elektropokretača.

7.4.3.   Zahtjev iz stavka 7.4.1.3. ne odnosi se na signale upozorenja koji se nalaze u zajedničkom prostoru.

7.4.4.   Za signaliziranje djelovanja ESC-a i/ili s njime povezanih sustava (kako je navedeno u stavku 7.4.1.5.) te djelovanja ESC-a na kut zakretanja jednog kotača ili više njih proizvođač može upotrijebiti treptanje signala koji upozorava na kvar ESC-a.

7.5.   Komanda „ESC Off” i druge komande sustava

Proizvođač može ugraditi komandu „ESC off” (ESC isključen) koja mora svijetliti kada se uključe glavna svjetla vozila i čija je svrha da prebaci sustav ESC u način rada u kojem više ne ispunjava zahtjeve u pogledu radne sposobnosti iz stavaka 7., 7.1., 7.2. i 7.3. Proizvođači mogu osigurati i komande za druge sustave koji imaju sekundarni učinak na djelovanje ESC-a. Komande oba tipa koje prebacuju sustav ESC u način rada u kojem on više ne ispunjava zahtjeve u pogledu radne sposobnosti iz stavaka 7., 7.1., 7.2. i 7.3. dopuštene su ako sustav ispunjava i zahtjeve iz stavaka 7.5.1., 7.5.2. i 7.5.3.

7.5.1.   Na početku svakog novog ciklusa paljenja sustav ESC vozila redovito se vraća u početni način rada koji je odredio proizvođač i koji ispunjava zahtjeve iz stavaka 6. i 7. bez obzira na način rada koji je vozač prethodno izabrao. Međutim, sustav ESC vozila ne mora se vratiti u način rada koji ispunjava zahtjeve stavaka od 7. do 7.3. na početku svakog novog ciklusa paljenja ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

7.5.1.1.

vozilo se upotrebljava u konfiguraciji pogona na četiri kotača koju vozač odabire za terensku vožnju pri niskim brzinama, a kojom se zajedno blokiraju pogonski zupčanici prednjih i stražnjih osovina te osigurava dodatno smanjenje stupnja prijenosa između brzine motora i vozila od najmanje 1,6; ili

7.5.1.2.

vozač je odabrao konfiguraciju pogona na četiri kotača namijenjenu za vožnju pri višim brzinama po cestama pokrivenima snijegom, pijeskom ili blatom, a kojom se zajedno blokiraju pogonski zupčanici prednjih i stražnjih osovina, pod uvjetom da vozilo u tom načinu rada ispunjava zahtjeve u pogledu radne sposobnosti u odnosu na stabilnost iz stavaka 7.1. i 7.2. u ispitnim uvjetima iz stavka 8. Međutim, ako sustav ima više od jednog načina rada ESC-a koji ispunjava zahtjeve iz stavaka 7.1. i 7.2. pri konfiguraciji vožnje koja je odabrana u prethodnom ciklusu paljenja, ESC se na početku svakog novog ciklusa paljenja mora vratiti u početni način rada koji je odredio proizvođač za navedenu konfiguraciju vožnje.

7.5.2.   Komanda čija je jedina svrha da prebaci sustav ESC u način rada u kojem on više ne ispunjava zahtjeve u pogledu radne sposobnosti iz stavaka 7., 7.1., 7.2. i 7.3. mora ispunjavati odgovarajuće tehničke zahtjeve iz Pravilnika br. 121.

7.5.3.   Komanda ESC-a čija je svrha da prebaci sustav ESC u različite načine rada od kojih najmanje jedan više ne ispunjava zahtjeve u pogledu radne sposobnosti iz stavaka 7., 7.1., 7.2. i 7.3. mora ispunjavati odgovarajuće tehničke zahtjeve iz Pravilnika br. 121.

U slučaju kada se načinom rada sustava ESC upravlja upravljačkom napravom s više funkcija, položaj upravljačke naprave tog načina rada na zaslonu mora biti jasno označen vozaču simbolom „isključeno” za isključen elektronički sustav za nadzor stabilnosti, kako je definirano u Pravilniku br. 121.

7.5.4.   Uređaj za upravljanje drugim sustavom koji ima popratni učinak prebacivanja sustava ESC u način rada koji ne ispunjava zahtjeve u pogledu radne sposobnosti iz stavaka 7., 7.1., 7.2. i 7.3. ne mora se označavati simbolom za isključen ESC iz stavka 7.5.2.

7.6.   Signal upozorenja „ESC off” (ESC isključen)

Ako se proizvođač odluči za ugradnju komande kojom se isključuje ili smanjuje djelovanje sustava ESC u skladu sa stavkom 7.5., zahtjevi u odnosu na signal upozorenja iz stavaka od 7.6.1. do 7.6.4. moraju biti ispunjeni kako bi se vozač upozorio na stanje ograničene ili smanjene funkcionalnosti sustava ESC. Taj se zahtjev ne primjenjuje na način rada iz stavka 7.5.1.2. koji odabire vozač.

7.6.1.   Proizvođač vozila mora osigurati signal upozorenja koji označuje da je vozilo u načinu rada u kojem se ne mogu ispuniti zahtjevi iz stavaka 7., 7.1., 7.2. i 7.3. ako taj način rada postoji.

7.6.2.   Signal upozorenja „ESC off” (ESC isključen):

7.6.2.1.

mora ispunjavati odgovarajuće tehničke zahtjeve iz Pravilnika br. 121;

7.6.2.2.

mora ostati upaljen sve dok je ESC u načinu rada u kojem se ne mogu ispuniti zahtjevi iz stavaka 7., 7.1., 7.2. i 7.3.;

7.6.2.3.

osim u slučajevima iz stavaka 7.6.3. i 7.6.4., svaki signal upozorenja „ESC off” (ESC isključen) mora se aktivirati za potrebe provjere rada lampice kada se sustav za paljenje prebaci u položaj „uključeno”, a motor ne radi, ili kada je sustav za paljenje u položaju između „uključeno” i „pokretanje” koji je proizvođač odredio kao položaj provjere;

7.6.2.4.

mora se ugasiti kada se sustav ESC vrati u početni položaj koji je odredio proizvođač.

7.6.3.   Uključivanje signala koji upozorava na to da je ESC isključen nije potrebno ako djeluje sigurnosna blokada elektropokretača.

7.6.4.   Zahtjev iz stavka 7.6.2.3. ovog odjeljka ne odnosi se na signale upozorenja koji se nalaze u zajedničkom prostoru.

7.6.5.   Proizvođač može signal upozorenja „ESC off” (ESC isključen) upotrijebiti i za signaliziranje razine djelovanja ESC-a različite od početnog načina rada koji je odredio proizvođač čak i ako bi vozilo na navedenoj razini djelovanja ESC-a ispunjavalo zahtjeve stavaka 7., 7.1., 7.2. i 7.3. ovog odjeljka.

7.7.   Tehnička dokumentacija sustava ESC

Kao potvrdu da je vozilo opremljeno sustava ESC-om koji je u skladu s definicijom sustava ESC iz stavka 2.7. ovog Pravilnika opisna dokumentacija mora uključivati dokumentaciju proizvođača vozila koja je navedena u stavcima od 7.7.1. do 7.7.4.

7.7.1.   Dijagram sustava na kojem je označena sva strojna oprema ESC-a. Na dijagramu moraju biti označeni svi sastavni dijelovi koji se upotrebljavaju za stvaranje kočnog momenta za svaki kotač te za određivanje kutne brzine skretanja vozila, procijenjenog bočnog proklizavanja ili derivacije bočnog proklizavanja i vozačeva upravljanja.

7.7.2.   Kratko pisano obrazloženje u kojem su opisane osnovne radne karakteristike sustava ESC. To obrazloženje mora sadržavati kratki opis sposobnosti sustava da primijeni kočni moment na svaki kotač i načina na koji sustav mijenja pogonski moment tijekom aktiviranja sustava ESC te mora prikazati da je kutna brzina skretanja vozila određena izravno čak i u uvjetima kada nema podataka o brzini kotača. U obrazloženju mora biti utvrđen i raspon brzina vozila i faze vožnje (ubrzanje, usporenje, vožnja s motorom u praznom hodu, tijekom aktiviranja ABS-a ili sprečavanja proklizavanja pogonskih kotača) u kojima se sustav ESC može aktivirati.

7.7.3.   Dijagram toka. Dijagram se prilaže kao pojašnjenje uz obrazloženje iz stavka 7.7.2.

7.7.4.   Informacije o podupravljanju. Kratki opis odgovarajućih unosa u računalo koje upravlja strojnom opremom sustava ESC i načina kako se oni upotrebljavaju za ograničavanje podupravljanja vozila.

8.   ISPITNI UVJETI

8.1.   Uvjeti okoline

8.1.1.   Okolna temperatura mora iznositi između 0 °C i 45 °C.

8.1.2.   Najveća brzina vjetra ne smije prelaziti 10 m/s za vozila sa SSF > 1,25 i 5 m/s za vozila sa SSF ≤ 1,25.

8.2.   Površina ceste na kojoj se provode ispitivanja

8.2.1.   Ispitivanja se provode na suhoj, jednolikoj i dobro asfaltiranoj površini. Nisu primjerene površine s nepravilnostima i valovite površine kao što su nagibi i velike raspukline.

8.2.2.   Ako nije drukčije određeno, ispitna površina ima nazivni (6) vršni koeficijent kočne sile (PBC) 0,9 kod mjerenja:

8.2.2.1.

standardnom referentnom ispitnom gumom E1136 Američke udruge za standardizaciju i testiranje materijala (ASTM), u skladu s metodom ASTM E1337-90 pri brzini od 40 milja na sat; ili

8.2.2.2.

metodom k opisanom u Dodatku 2. Prilogu 6. Pravilniku br. 13-H.

8.2.3.   Ispitna površina mora imati stalni nagib između 0 i 1 %.

8.3.   Uvjeti za vozilo

8.3.1.   Sustav ESC mora biti uključen u svim ispitivanjima.

8.3.2.   Masa vozila. Rezervoar za gorivo napunjen je barem do razine od 90 % zapremnine; ukupno unutarnje opterećenje iznosi 168 kg, što uključuje ispitnog vozača, oko 59 kg ispitne opreme (automatski uređaj za upravljanje, sustav za prikupljanje podataka i napajanje uređaja za upravljanje), a mogu biti potrebni i dodatni utezi kako bi se nadoknadila nedovoljna težina ispitnog vozača i ispitne opreme. Ako je potrebno, dodatni se utezi polažu na pod iza prednjeg putničkog sjedišta ili, prema potrebi, u predio za noge suvozača. Svi se dodatni utezi moraju pričvrstiti tako da se onemogući njihovo pomicanje tijekom ispitivanja.

8.3.3.   Gume. Gume se napušu do tlaka u hladnim gumama koji je preporučio proizvođač, npr. u skladu s podacima na pločici vozila ili oznakom o tlaku na gumama. Mogu se postaviti i zračnice za sprečavanje pražnjenja.

8.3.4.   Vanjski stabilizatori protiv prevrtanja. U ispitivanju se, prema potrebi, mogu koristiti vanjski stabilizatori protiv prevrtanja ako je to potrebno za sigurnost ispitnih vozača U tom se slučaju za vozila s faktorom statičke stabilnosti (SSF) ≤ 1,25 primjenjuje sljedeće:

8.3.4.1.

Vozila čija masa u voznom stanju iznosi manje od 1 588 kg moraju biti opremljena „lakim” vanjskim stabilizatorima protiv prevrtanja. Najveća konstrukcijska masa lakih vanjskih stabilizatora protiv prevrtanja je 27 kg, a najveći moment valjanja inercije 27 kg · m2.

8.3.4.2.

Vozila čija masa u voznom stanju iznosi od 1 588 do 2 722 kg moraju biti opremljena „standardnim” vanjskim stabilizatorima protiv prevrtanja. Najveća konstrukcijska masa standardnih vanjskih stabilizatora protiv prevrtanja je 32 kg, a najveći moment valjanja inercije 35,9 kg · m2.

8.3.4.3.

Vozila čija masa u voznom stanju iznosi 2 722 kg ili više moraju biti opremljena „teškim” vanjskim stabilizatorima protiv prevrtanja. Najveća konstrukcijska masa teških vanjskih stabilizatora protiv prevrtanja je 39 kg, a najveći moment valjanja inercije 40,7 kg · m2.

8.3.5.   Automatski uređaj za upravljanje. U ispitivanjima iz stavaka 9.5.2., 9.5.3., 9.6. i 9.9. upotrebljava se robot programiran za izvršavanje zahtijevanog uzorka upravljanja. Uređaj za upravljanje mora biti sposoban osigurati upravljački moment od 40 do 60 Nm. Uređaj za upravljanje mora moći primijeniti taj moment pri brzinama kola upravljača do 1 200 stupnjeva u sekundi.

9.   POSTUPCI ISPITIVANJA

9.1.   Gume se napušu do tlaka u hladnim gumama koji je preporučio proizvođač, npr. u skladu s podacima na pločici vozila ili oznakom o tlaku na gumama.

9.2.   Provjera žarulje signala upozorenja. Kada je vozilo u stanju mirovanja i sustav za paljenje je u položaju „isključeno” ili „blokirano”, paljenje se uključuje stavljanjem u položaj „uključeno” ili, ako je primjenjivo, u odgovarajući položaj za provjeru lampice. Signal koji upozorava na kvar ESC-a pali se radi provjere njegova djelovanja u skladu sa stavkom 7.4.1.3., a ako je vozilo opremljeno i signalom upozorenja „ESC off” (ESC isključen), tijekom provjere pali se i taj signal u skladu sa stavkom 7.6.2.3. U skladu sa stavcima 7.4.3. i 7.6.4. nije potrebna provjera žarulje signala upozorenja koji se nalazi u zajedničkom prostoru.

9.3.   Provjera komande „ESC off” (ESC isključen). Na vozilima koja su opremljena komandom „ESC off” (ESC isključen) na vozilu u stanju mirovanja i sa sustavom za paljenje u položaju „isključeno” ili „blokirano”, uključite sustav za paljenje prebacivanjem u položaj „uključeno”. Uključite komandu „ESC off” (ESC isključen) i provjerite svijetli li signal upozorenja „ESC off” (ESC isključen) u skladu sa stavkom 7.6.2. Sustav za paljenje prebacite u položaj „isključeno” ili „blokirano”. Ponovo uključite sustav za paljenje stavljanjem prekidača u položaj „uključeno” i provjerite da se signal upozorenja „ESC off” (ESC isključen) ugasio, što ukazuje na to da se sustav ESC vratio u početno stanje u skladu sa stavkom 7.5.1.

9.4.   Priprema kočnica

Kočnice vozila pripremaju se na način opisan u stavcima od 9.4.1. do 9.4.4.

9.4.1.   Niz od deset zaustavljanja obavlja se pri brzini od 56 km/h s prosječnim usporenjem od oko 0,5 g.

9.4.2.   Odmah nakon niza od deset zaustavljanja pri brzini od 56 km/h vozilo se još triput zaustavlja od brzine 72 km/h pri većem usporenju.

9.4.3.   Tijekom zaustavljanja iz stavka 9.4.2. papučica kočnice pritisne se dovoljnom silom da protublokirajući kočni sustav vozila (ABS) bude aktivan tijekom većeg dijela svakog kočenja.

9.4.4.   Nakon posljednjeg zaustavljanja iz stavka 9.4.2. vozilo se pet minuta vozi brzinom od 72 km/h da se kočnice ohlade.

9.5.   Priprema guma

Gume se pripremaju u skladu s postupkom iz stavaka od 9.5.1. do 9.5.3. da se istroši sjaj kalupa i dostigne radna temperatura neposredno prije početka ispitivanja iz stavaka 9.6. i 9.9.

9.5.1.   Ispitno vozilo vozi se u krugu promjera 30 metara brzinom koja proizvodi bočno ubrzanje od približno 0,5 do 0,6 g, prvo u tri kruga u smjeru kazaljke na satu, a nakon toga u tri kruga u smjeru suprotnom od kazaljke na satu.

9.5.2.   Uz primjenu sinusoidnog uzorka upravljanja pri frekvenciji od 1 Hz, pri čemu najveća amplituda kuta kola upravljača odgovara najvećem bočnom ubrzanju od 0,5 do 0,6 g, i pri brzini vozila od 56 km/h vozilo vozi u četiri prolaska i pri svakom prolasku napravi 10 ciklusa sinusoidnog upravljanja.

9.5.3.   Amplituda kuta kola upravljača posljednjeg ciklusa posljednjeg prolaska mora biti dvostruko veća od amplitude ostalih ciklusa. Najveći dopušteni vremenski razmak između svakog kruga i prolaska je pet minuta.

9.6.   Postupak upravljanja s postupnim povećanjem

Vozilo se ispituje u dva niza ispitivanja s postupnim povećanjem zakretanja kola upravljača pri stalnoj brzini od 80 ± 2 km/h i uzorkom zakretanja kola upravljača koje se povećava za 13,5 stupnjeva u sekundi sve dok se ne postigne bočno ubrzanje od približno 0,5 g. Svaki niz ispitivanja ponavlja se tri puta. U jednom nizu primjenjuje se zakretanje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, a u drugom zakretanje u smjeru kazaljke na satu. Najveći dopušteni vremenski razmak između svakog ispitivanja je pet minuta.

9.6.1.   Tijekom ispitivanja upravljanja s postupnim povećanjem odredi se vrijednost „A”. „A” je kut kola upravljača u stupnjevima koji proizvodi ustaljeno bočno ubrzanje (ispravljeno metodama iz stavka 9.11.3.) od 0,3 g za ispitno vozilo. U svakom od šest ispitivanja upravljanja s postupnim povećanjem linearnom se regresijom izračuna A uz točnost od 0,1 stupnja. Iz apsolutne vrijednosti od šest izračunanih vrijednosti A izračuna se prosjek koji se zaokruži na 0,1 stupnja točnosti i to je završna vrijednost A koja se upotrebljava u nastavku.

9.7.   Nakon što se utvrdi vrijednost A, neposredno prije obavljanja ispitivanja brzim manevriranjem volanom metodom „sine with dwell” iz stavka 9.9. ponovo se, bez zamjene guma, provodi postupak pripreme guma u skladu sa stavkom 9.5. Prvi niz ispitivanja brzim manevriranjem volanom metodom „sine with dwell” mora početi u roku od dva sata nakon završetka ispitivanja upravljanja s postupnim povećanjem iz stavka 9.6.

9.8.   Provjerava se da je sustav ESC uključen tako da se provjeri da signal koji upozorava na kvar ESC-a i signal „ESC off” (ESC isključen) (ako postoji) ne svijetle.

9.9.   Ispitivanje brzim manevriranjem volanom metodom „sine with dwell” s obzirom na reakciju i odziv u slučaju preupravljanja

Vozilo se ispituje u dva niza ispitivanja uz primjenu uzorka upravljanja koji se sastoji od sinusoide pri frekvenciji od 0,7 Hz s kašnjenjem od 500 ms koje počinje u drugoj najvišoj amplitudi kako je prikazano na slici 2. (ispitivanja brzim manevriranjem volanom metodom „sine with dwell”). U jednom se nizu u prvoj polovici ciklusa primjenjuje zakretanje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, a u drugom se u prvoj polovici ciklusa primjenjuje zakretanje u smjeru kazaljke na satu. Vozilo se između svakog pojedinačnog ispitivanja u nizu smije hladiti od 1,5 do 5 minuta u stanju mirovanja.

Slika 2.

Brzo manevriranje volanom metodom „sine with dwell”

Tekst slike

9.9.1.   Kretanje upravljanja počinje kada vozilo vozi brzinom od 80 ± 2 km/h s motorom u praznom hodu u visokom stupnju prijenosa.

9.9.2.   Amplituda upravljanja za početno ispitivanje svakog niza je 1,5 A, pri čemu je A kut kola upravljača u skladu sa stavkom 9.6.1.

9.9.3.   U svakom nizu ispitivanja amplituda se u svakom ispitivanju povećava za 0,5 A pod uvjetom da ta amplituda upravljanja nije viša od amplitude u posljednjem ispitivanju u skladu sa stavkom 9.9.4.

9.9.4.   Amplituda upravljanja posljednjeg ispitivanja u svakom nizu iznosi 6,5 A ili 270 stupnjeva, ovisno o tome što je veće, ako je izračunana vrijednost za 6,5 A niža ili jednaka 300 stupnjeva. Ako bilo koje povećanje od 0,5 A do 6,5 A rezultira vrijednošću većom od 300 stupnjeva, amplituda upravljanja u posljednjem ispitivanju mora biti 300 stupnjeva.

9.9.5.   Nakon završetka dva niza ispitivanja obavlja se naknadna obrada podataka o kutnoj brzini skretanja i bočnom ubrzanju u skladu sa stavkom 9.11.

9.10.   Otkrivanje kvara ESC-a

9.10.1.   Jedan ili više kvarova ESC-a simulira se prekidom napajanja bilo kojeg sastavnog dijela ESC-a ili prekidom bilo koje električne veze između sastavnih dijelova ESC-a (s isključenim motorom vozila). Pri simuliranju kvara ESC-a električne se veze između signala upozorenja ili više njih i/ili neobveznog uređaja za upravljanje sustavom ESC ne smiju prekinuti.

9.10.2.   Na vozilu u stanju mirovanja i dok je sustav za paljenje u položaju „isključeno” ili „blokirano”, sustav za paljenje prebaci se u položaj za pokretanje i motor se pokrene. Vozilo se kreće prema naprijed dok ne postigne brzinu od 48 ± 8 km/h. Najkasnije 30 sekundi nakon pokretanja motora i u iduće dvije minute pri toj brzini najmanje jednom glatko okrene se volan u lijevo i u desno, a da se pritom ne izgubi stabilnost u smjeru vožnje, i jednom se zakoči. Provjerava se da se do kraja tog postupka lampica koja ukazuje na kvar ESC-a upalila u skladu sa stavkom 7.4.

9.10.3.   Vozilo se zaustavlja i sustav za paljenje prebaci u položaj „isključeno” ili „blokirano”. Nakon pet minuta sustav za paljenje prebaci se u položaj za pokretanje i motor se pokrene. Provjerava se da se lampica ponovo upalila radi upozoravanja na kvar i da je ostala upaljena sve dok motor radi ili dok se kvar ne ukloni.

9.10.4.   Sustav za paljenje prebaci se u položaj „isključeno” ili „blokirano”. Sustav ESC se vraća u uobičajeni način rada, sustav za paljenje prebaci se u položaj za pokretanje i motor se pokrene. Još se jednom ponavlja postupak iz stavka 9.10.2. i provjerava se da se signal upozorenja ugasio u tom trenutku ili odmah nakon toga.

9.11.   Naknadna obrada podataka – izračuni za metriku učinka

Mjerenja i izračuni kutne brzine skretanja i bočnog pomaka obrađuju se postupcima utvrđenima u stavcima od 9.11.1. do 9.11.8.

9.11.1.   Neobrađeni podaci o kutu kola upravljača filtriraju se 12-polnim bezfaznim Butterworthovim filtrom i graničnom frekvencijom od 10 Hz. Filtrirani podaci zatim se postave na nulu kako bi se pomak senzora kompenzirao primjenom statičkih podataka prije ispitivanja.

9.11.2.   Neobrađeni podaci o kutnoj brzini skretanja filtriraju se 12-polnim bezfaznim Butterworthovim filtrom i graničnom frekvencijom od 6 Hz. Filtrirani podaci zatim se postave na nulu kako bi se pomak senzora kompenzirao primjenom statičkih podataka prije ispitivanja.

9.11.3.   Neobrađeni podaci o bočnom ubrzanju filtriraju se 12-polnim bezfaznim Butterworthovim filtrom i graničnom frekvencijom od 6 Hz. Filtrirani podaci zatim se postave na nulu kako bi se pomak senzora kompenzirao primjenom statičkih podataka prije ispitivanja. Podaci o bočnom ubrzanju u težištu vozila utvrđuju se otklanjanjem učinaka uzrokovanih nagibom nadgradnje vozila te korekcijom za položaj senzora pomoću pretvorbe koordinata. Za potrebe prikupljanja podataka mjerač bočnog ubrzanja postavlja se što bliže položaju uzdužnog i bočnog težišta vozila.

9.11.4.   Brzina kola upravljača utvrđuje se diferencijacijom filtriranih podataka o kutu kola upravljača. Podaci o brzini kola upravljača nakon toga se filtriraju filtrom kliznog prosjeka od 0,1 sekunde.

9.11.5.   Podatkovni kanali bočnog ubrzanja, kutne brzine skretanja i kuta kola upravljača podešavaju se na nulu primjenom definiranog „raspona za kalibraciju”. Metode utvrđivanja raspona za kalibraciju utvrđene su u stavcima 9.11.5.1. i 9.11.5.2.

9.11.5.1.   S pomoću podataka o brzini kola upravljača izračunanih upotrebom metoda iz stavka 9.11.4. utvrđuje se prvi trenutak kada brzina kola upravljača prijeđe 75 stupnjeva/s. Od tog trenutka brzina kola upravljača mora najmanje 200 ms ostati veća od 75 stupnjeva/s. Ako drugi uvjet nije ispunjen, utvrđuje se sljedeći trenutak kada brzina kola upravljača prijeđe 75 stupnjeva/s te se ponovo provjerava uvjet od 200 ms. Taj se postupak ponavlja dok se ne ispune oba uvjeta.

9.11.5.2.   „Raspon za kalibraciju” definira se kao razdoblje od 1,0 sekunde prije trenutka kada brzina kola upravljača prijeđe 75 stupnjeva/s (trenutak kada brzina upravljača prijeđe 75 stupnjeva/s znači završetak „raspona za kalibraciju”).

9.11.6.   Početak zakretanja definira se kao prvi trenutak kada filtrirani podaci o kutu kola upravljača postavljeni na nulu postignu – 5 stupnjeva (ako je početno zakretanje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu) ili + 5 stupnjeva (ako je početno zakretanje u smjeru kazaljke na satu) nakon trenutka koji označava završetak „raspona za kalibraciju”. Vrijednost vremena na početku zakretanja se interpolira.

9.11.7.   Završetak zakretanja definira se kao trenutak kada se kut kola upravljača vrati na nulu nakon završetka brzog manevriranja volanom metodom „sine with dwell”. Vrijednost vremena u trenutku kada je kut kola upravljača nula stupnjeva se interpolira.

9.11.8.   Druga najveća kutna brzina skretanja definira se kao prva najveća kutna brzina skretanja koja nastaje promjenom smjera kola upravljača. Kutne brzine skretanja pri 1,0 i 1,75 sekundi nakon završetka upravljanja utvrđuju se interpolacijom.

9.11.9.   Utvrdite bočnu brzinu integriranjem podataka o bočnom ubrzanju koji su korigirani, filtrirani i postavljeni na nulu. Postavite bočnu brzinu na nulu u točki početka zakretanja. Utvrdite bočni pomak integriranjem bočne brzine postavljene na nulu. Postavite bočni pomak na nulu u točki početka zakretanja. Bočni pomak mjeri se 1,07 sekunde nakon točke početka zakretanja i utvrđuje se interpolacijom.

10.   PREINAKE TIPA VOZILA ILI ELEKTRONIČKOG SUSTAVA ZA NADZOR STABILNOSTI I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

10.1.   Homologacijsko tijelo koje je homologiralo taj tip vozila mora se obavijestiti o svakoj preinaci tipa vozila.

To tijelo zatim:

(a)	odlučuje, u dogovoru s proizvođačem, da treba dodijeliti novu homologaciju; ili

(b)	primjenjuje postupak iz stavka 10.1.1. (revizija) i, ako je primjenjivo, postupak iz stavka 10.1.2. (proširenje).

10.1.1.   Revizija

Kada se promijene pojedinosti zabilježene u opisnoj dokumentaciji i homologacijsko tijelo smatra da učinjene preinake vjerojatno neće imati znatne štetne učinke te da su nožne komande u svakom slučaju još u skladu sa zahtjevima, preinaka se označuje kao „revizija”.

U takvom slučaju homologacijsko tijelo prema potrebi izdaje izmijenjene stranice opisne dokumentacije, označujući svaku izmijenjenu stranicu tako da jasno ukaže na vrstu preinake i datum ponovnog izdavanja. Smatra se da taj zahtjev ispunjava pročišćena i ažurirana inačica opisne dokumentacije s priloženim podrobnim opisom promjena.

10.1.2.   Proširenje

Preinaka se označuje kao „proširenje” ako, uz promjenu pojedinosti zabilježenih u opisnoj dokumentaciji,

(a)	potrebne su daljnje inspekcije ili ispitivanja; ili

(b)	promijeni se bilo koji podatak u izjavi (uz iznimku njezinih priloga); ili

(c)	homologacija prema kasnijoj seriji izmjena zatražena je nakon što su stupile na snagu.

10.2.   Potvrđivanje ili odbijanje homologacije s navedenom preinakom dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom koji je određen u stavku 4.3. Uz to, u skladu s tim mijenja se sadržaj opisnih dokumenata i ispitnih izvješća, priloženih izjavi iz Priloga 1., kako bi se u sadržaju prikazao datum posljednje revizije ili proširenja.

10.3.   Nadležno tijelo koje izdaje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj svakom obrascu s izjavom sastavljenom za takvo proširenje.

11.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

Postupci za provjeru sukladnosti proizvodnje moraju biti u skladu s postupcima iz Dodatka 2. Sporazumu (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2) uz sljedeće zahtjeve:

11.1.

Vozilo homologirano na temelju ovog Pravilnika proizvodi se tako da ispunjavajući zahtjeve utvrđene u stavcima 5., 6. i 7. bude sukladno s homologiranim tipom.

11.2.

Homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u svako doba provjeriti metode kontrole sukladnosti koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu. Te se provjere obično provode jedanput u svake dvije godine.

12.   SANKCIJE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

12.1.   Homologacija dodijeljena s obzirom na tip vozila na temelju ovog Pravilnika može se povući ako nisu ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavku 8.1.

12.2.   Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno dodijeljenu homologaciju, o tome bez odgode obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem s izjavom u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

13.   TRAJNO OBUSTAVLJENA PROIZVODNJA

Ako nositelj homologacije potpuno prestane proizvoditi tip vozila homologiran u skladu s ovim Pravilnikom, o tome je dužan obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Nakon što primi tu obavijest, to je tijelo dužno o tome obavijestiti ostale ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik kopijama obrasca s izjavom u skladu s predloškom iz Priloga 5. ovom Pravilniku.

14.   IMENA I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I HOMOLOGACIJSKIH TIJELA

Ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik prijavljuju Tajništvu Ujedinjenih naroda imena i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te homologacijskih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima se moraju poslati obrasci izjave kojom se potvrđuje dodjeljivanje, proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije izdani u drugim državama.

---

(1)  Kategorije vozila M1 i N1 definirane su u Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev. 4, stavak 2. – www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29resolutions.html

(2)  Skupina osovina smatra se jednom osovinom, a dvostruki kotači jednim kotačem.

(3)  Razlikovni brojevi ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. nalaze se u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev. 4, Prilog 3. – www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29resolutions.html

(4)  Skupina osovina smatra se jednom osovinom, a dvostruki kotači jednim kotačem.

(5)  U tekstu ovog Pravilnika pretpostavlja se da se vozilom upravlja kolom upravljača. Vozila u kojima se upotrebljavaju drugi tipovi uređaja za upravljanje vozilom mogu se homologirati u skladu s ovim Prilogom ako proizvođač tehničkoj službi može dokazati da se zahtjevi u pogledu radne sposobnosti u skladu s ovim Pravilnikom mogu ispuniti upotrebom upravljanja koje je ekvivalentno upravljanju utvrđenom u stavku 7. ovog Pravilnika.

(6)  „Nazivna” vrijednost označava teoretsku ciljnu vrijednost.

Samo izvorni tekstovi UNECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i datum stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u najnovijem izdanju statusnog dokumenta UNECE-a TRANS/WP.29/343 koji je dostupan na:

http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html

Pravilnik br. 141 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na sustave za nadzor tlaka u gumama (TPMS) [2018/1593]

Datum stupanja na snagu: 22. siječnja 2017.

SADRŽAJ

PRAVILNIK

1.

Područje primjene

2.

Definicije

3.

Zahtjev za homologaciju

4.

Homologacija

5.

Specifikacije i ispitivanja

6.

Dodatne informacije

7.

Preinake i proširenje homologacije tipa vozila

8.

Sukladnost proizvodnje

9.

Sankcije za nesukladnost proizvodnje

10.

Trajno obustavljena proizvodnja

11.

Imena i adrese homologacijskih tijela i tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja

PRILOZI

1.

Izjava

2.

Izgled homologacijskih oznaka

3.

Ispitni zahtjevi za sustave za nadzor tlaka u gumama (TPMS)

1.   PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na homologaciju vozila kategorije M1 najveće mase koja ne premašuje 3 500 kg i N1 (1) ako su opremljena sustavom za nadzor tlaka u gumama, osim vozila opremljenih dvostrukim kotačima na istoj osovini.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1	„Homologacija vozila” znači homologacija tipa vozila s obzirom na njegov sustav za nadzor tlaka u gumama.

2.2	„Tip vozila” znači vozila koja se bitno ne razlikuju s obzirom na sljedeće osnovne značajke: (a) trgovačko ime ili marka proizvođača; (b) obilježja vozila koja znatno utječu na rad sustava za nadzor tlaka u gumama; (c) koncepciju sustava za nadzor tlaka u gumama.

2.3	„Kotač” znači cjeloviti kotač koji se sastoji od naplatka i diska kotača.

2.4

„Guma” znači pneumatska guma, koja je ojačana fleksibilna ovojnica koja obuhvaća – ili s kotačem na koji je postavljena tvori – neprekinutu, u biti toroidnu, zatvorenu komoru koja sadržava plin (obično zrak) ili plin i tekućinu, a obično je namijenjena za uporabu pod tlakom većim od atmosferskog tlaka.

2.5	„Najveća masa” znači najveća vrijednost koju je za predmetno vozilo deklarirao proizvođač kao tehnički dopuštenu (ta masa može biti veća od „najveće dopuštene mase” koju je propisalo nacionalno nadležno tijelo).

2.6

„Najveće opterećenje osovine” znači najveća vrijednost, koju je naveo proizvođač, ukupne okomite sile između gaznih površina guma ili gusjenica jedne osovine i tla, a proizlazi iz dijela mase vozila koji nosi ta osovina; to opterećenje može biti veće od „odobrenog opterećenja osovine” koje je propisalo nadležno nacionalno tijelo. Zbroj opterećenja osovina može biti veći od vrijednosti koja odgovara ukupnoj masi vozila.

2.7	„Sustav za nadzor tlaka u gumama (TPMS)” znači sustav ugrađen na vozilo, koji može procjenjivati tlak u gumama ili varijacije tog tlaka tijekom vremena i prenositi te informacije korisniku tijekom vožnje.

2.8	„Tlak u hladnoj gumi” znači tlak u gumi pri temperaturi okoline, u odsutnosti povećanja tlaka koji je posljedica korištenja gume.

2.9	„Preporučeni tlak u hladnoj gumi (P rec )” znači tlak koji proizvođač vozila preporučuje za svaku gumu na poziciji gdje se ona nalazi na vozilu, za predviđene uvjete uporabe (npr. brzina i opterećenje) predmetnog vozila, kako je definirano na naljepnici u vozilu i/ili priručniku za uporabu vozila.

2.10	„Radni tlak u uporabi (P warm )” znači tlak u svakoj pojedinoj gumi na vozilu koji je veći od tlaka hladne gume (Prec) zbog utjecaja temperature tijekom korištenja vozila.

2.11	„Ispitni tlak (P test )” znači tlak u odabranim gumama za svaku poziciju na vozilu nakon što su ispuhane tijekom ispitnog postupka.

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU

3.1   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na sustav za nadzor tlaka u gumama podnosi proizvođač vozila ili njegov ovlašteni zastupnik.

3.2   Uz zahtjev se prilaže, u tri primjerka, opis tipa vozila s obzirom na stavke navedene u Prilogu 1. ovom Pravilniku:

3.3   Vozilo reprezentativno za tip za koji se podnosi zahtjev za homologaciju mora se dostaviti homologacijskom tijelu ili tehničkoj službi odgovornoj za provedbu homologacijskih ispitivanja.

3.4   Prije dodjeljivanja homologacije homologacijsko tijelo provjerava postoje li zadovoljavajuća rješenja za osiguravanje djelotvornog nadzora nad sukladnošću proizvodnje.

4.   HOMOLOGACIJA

4.1   Ako tip vozila dostavljen za homologaciju na temelju ovog Pravilnika ispunjava zahtjeve iz stavka 5., tom se vozilu dodjeljuje homologacija.

4.2   Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje homologacijski broj. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 00 za Pravilnik u izvornom obliku) označavaju niz izmjena s najnovijim glavnim tehničkim izmjenama Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

4.3   Obavijest o homologaciji ili proširenju ili odbijanju homologacije tipa vozila u skladu s ovim Pravilnikom dostavlja se ugovornim strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu koji je u skladu s predloškom iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

4.4   Na svako se vozilo koje odgovara tipu vozila homologiranom na temelju ovog Pravilnika pričvršćuje, vidljivo i na lako dostupno mjesto kako je navedeno na homologacijskom obrascu, međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.4.1

kruga oko slova „E”, iza kojeg se nalazi razlikovni broj države koja je odobrila homologaciju (2);

4.4.2

broja ovog Pravilnika, iza kojega slijede slovo „R”, crtica i homologacijski broj desno od oznaka propisanih u stavku 4.4.1.

4.5   Ako je vozilo u skladu s tipom vozila koji je na temelju jednog ili više pravilnika priloženih Sporazumu homologiran u državi koja je dodijelila homologaciju na temelju ovog Pravilnika, simbol propisan stavkom 4.4.1. ovog Pravilnika ne treba ponavljati; u tom se slučaju broj Pravilnika i homologacijski broj te dodatni simboli iz svih pravilnika na temelju kojih je homologacija dodijeljena u zemlji koja je dodijelila homologaciju prema ovom Pravilniku navode u okomitim stupcima desno od simbola opisanog u stavku 4.4.1.

4.6   Homologacijska oznaka mora biti lako čitljiva i neizbrisiva.

4.7   Homologacijska oznaka postavlja se blizu pločice s podacima vozila koju je pričvrstio proizvođač ili na tu pločicu.

4.8   U Prilogu 2. ovom Pravilniku prikazani su primjeri homologacijskih oznaka.

5.   SPECIFIKACIJE I ISPITIVANJA

5.1   Općenito

5.1.1   Sva vozila kategorije M1 do 3 500 kg i N1, u oba slučaja s jednostrukim gumama na svim osovinama, opremljena sustavom za nadzor tlaka u gumama u skladu s definicijom iz stavka 2.7., moraju ispunjavati zahtjeve u pogledu radnih karakteristika iz stavaka od 5.1.2. do 5.5.5. ovog Pravilnika u nizu različitih cestovnih i klimatskih uvjeta na državnim područjima ugovornih strana.

5.1.2   Sustav za nadzor tlaka u gumama koji je ugrađen u vozilo ne smije gubiti djelotvornost pod utjecajem magnetskih ili električnih polja. To se dokazuje ispunjavanjem tehničkih zahtjeva i poštovanjem prijelaznih odredaba Pravilnika br. 10 primjenom:

(a)	niza izmjena 03 za vozila bez spojnog sustava za punjenje sustava za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja (pogonskih baterija);

(b)	niza izmjena 04 za vozila sa spojnim sustavom za punjenje sustava za pohranu električne energije s mogućnošću ponovnog punjenja (pogonskih baterija);

5.1.3   Sustav funkcionira pri brzini od 40 km/h ili manjoj pa sve do najveće konstrucijski predviđene brzine vozila.

5.1.4   Vozilo mora uspješno proći ispitivanja (bušenja gume, ispitivanje difuzije i neispravnost) kako je navedeno u Prilogu 3.

5.2   Otkrivanje pada tlaka u gumi koji se povezuje s incidentom.

5.2.1   TPMS uključuje svijetleći signal upozorenja opisan u stavku 5.5. u roku ne dužem od deset minuta ukupnog vremena vožnje nakon što se radni tlak u uporabi u jednoj od guma na vozilu smanjio za dvadeset posto ili je na minimalnoj vrijednosti od 150 kPa, što god je od to dvoje više.

5.3   Otkrivanje vrijednosti tlaka u gumi na razini znatno nižoj od preporučenog tlaka za optimalan rad vozila uključujući potrošnju goriva i sigurnost.

5.3.1   TPMS uključuje svijetleći signal upozorenja opisan u stavku 5.5. u roku ne dužem od šezdeset minuta ukupnog vremena vožnje nakon što se radni tlak u uporabi u bilo kojoj od guma na vozilu, od jedne do ukupno četiri, smanjio za dvadeset posto ili je na minimalnoj vrijednosti od 150 kPa, što god je od to dvoje više.

5.4   Otkrivanje neispravnosti

5.4.1   TPMS uključuje svijetleći signal upozorenja opisan u stavku 5.5. u roku ne dužem od deset minuta nakon pojave neispravnosti koja utječe na generiranje ili prijenos upravljačkih ili odzivnih signala u sustavu za nadzor tlaka u gumama ugrađenom u vozilu.

5.5   Znakovi upozorenja

5.5.1   Znak upozorenja je optički uočljiv signal upozorenja u skladu s pravilnikom br. 121.

5.5.2   Signal upozorenja aktivira se kad je prekidač paljenja u položaju „on” (uključeno) (provjera lampica na kontrolnoj tabli). Taj se zahtjev ne odnosi na signale upozorenja koji se prikazuju u zajedničkom prostoru.

5.5.3   Signal upozorenja mora biti vidljiv i pri dnevnom svjetlu; vozač mora moći s vozačkog sjedala lako provjeriti njegovu ispravnost.

5.5.4   Znak koji signalizira neispravnost može biti isti signal upozorenja kao i onaj koji se koristi za signaliziranje nedovoljne napuhanosti guma. Ako se signal upozorenja opisan u stavku 5.5.1. koristi za signaliziranje nedovoljne napuhanosti guma i za signaliziranje neispravnosti TPMS-a, primjenjuje se sljedeće: s prekidačem paljenja motora u položaju „uključeno”, signal upozorenja mora se upaliti i treptati, čime pokazuje neispravnost. Ubrzo zatim signal upozorenja mora stalno svijetliti sve dok postoji neispravnost, a prekidač za paljenje nalazi se u položaju „uključeno”. Takav raspored treptanja i svijetljenja ponavlja se svaki put kada je prekidač za paljenje u položaju „uključeno” dok se neispravnost ne ukloni.

5.5.5   Znak upozorenja iz stavka 5.5.1. može se upotrebljavati u načinu treptanja za svrhe pružanja informacije o resetiranju sustava za nadzor tlaka u gumama u skladu s korisničkim priručnikom za uporabu vozila.

6.   DODATNE INFORMACIJE

6.1   Korisnički priručnik vozila, ako postoji, mora sadržavati barem sljedeće informacije:

6.1.1

Izjavu da je vozilo opremljeno takvim sustavom (i informacije kako resetirati sustav, ako on ima takvu mogućnost).

6.1.2

Sliku znaka upozorenja iz stavka 5.5.1. (i sliku znaka neispravnosti ako se za tu funkciju upotrebljava namjenski, poseban znak).

6.1.3

Dodatne informacije o tome koliko je važno kada je znak koji upozorava na niski tlak u gumama upaljen i opis korektivnih mjera koje u tom slučaju treba poduzeti.

6.2   Ako uz vozilo nije isporučen korisnički priručnik, informacije iz stavka 6.1. moraju biti prikazane na vidljivom mjestu u vozilu.

7.   PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA VOZILA

7.1   O svakoj se preinaci tipa vozila kako je određeno stavkom 2.2. obavješćuje homologacijsko tijelo koje je homologiralo taj tip vozila. Homologacijsko tijelo tada može:

7.1.1

smatrati da preinake neće nepovoljno utjecati na uvjete na temelju kojih je dodijeljena homologacija i dodijeliti proširenje homologacije;

7.1.2

smatrati da preinake utječu na uvjete na temelju kojih je dodijeljena homologacija i zahtijevati daljnja ispitivanja ili dodatne provjere prije dodjeljivanja proširenja homologacije.

7.2   Potvrđivanje ili odbijanje homologacije s navedenim preinakama dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom koji je određen u stavku 4.3.

7.3   Homologacijsko tijelo obavješćuje druge ugovorne stranke o proširenju izjavom iz Priloga 1. ovom Pravilniku. Homologacijsko tijelo dodjeljuje svakom proširenju serijski broj, tzv. broj proširenja.

8.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1   Postupci sukladnosti proizvodnje moraju biti u skladu s postupcima utvrđenima u Dodatku 2. Sporazumu (E/ECE/324–E/ECE/TRANS/505/Rev.2), sa sljedećim uvjetima:

8.2   Homologacijsko tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u svako doba provjeriti sukladnost proizvodnje u svakom proizvodnom pogonu. Uobičajena učestalost tih provjera je najmanje jednom godišnje.

9.   SANKCIJE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1   Homologacija koja je dodijeljena za tip vozila prema ovom Pravilniku može biti povučena ako nisu ispunjeni zahtjevi iz stavka 8.

9.2   Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tome odmah izvješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik tako što im šalje presliku homologacijskog obrasca na čijem se završetku nalazi – potpisana, datirana i napisana velikim slovima – bilješka „HOMOLOGACIJA POVUČENA”.

10.   TRAJNO OBUSTAVLJENA PROIZVODNJA

Ako nositelj homologacije u potpunosti prekine proizvodnju tipa vozila homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje ovlašteno tijelo koje je homologaciju dodijelilo. Po primitku odgovarajuće obavijesti to tijelo o tome izvješćuje druge stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik tako što im šalje presliku homologacijskog obrasca na čijem se završetku nalazi – potpisana, datirana i napisana velikim slovima – bilješka „PROIZVODNJA OBUSTAVLJENA”.

11.   IMENA I ADRESE HOMOLOGACIJSKIH TIJELA I TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA

Ugovorne stranke Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja i homologacijskih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima se šalju obrasci izdani u drugim državama kojima se potvrđuje homologacija ili proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije odnosno konačna obustava proizvodnje.

---

(1)  Kako je definirano u Konsolidiranoj rezoluciji o izradi vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.6, st. 2. – www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29resolutions.html.

(2)  Razlikovni brojevi ugovornih strana Ugovora iz 1958. navedeni su u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3.), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.6/Annex 3 – www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29resolutions.html.