9.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 173/1

(1)

Europsko vijeće u zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike za 2030., te ponovno na sastanku Europskog vijeća od 17. i 18. ožujka 2016. potvrdilo je obvezujući cilj domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu do 2030. za najmanje 40 % u odnosu na 1990.

(2)

Zaključcima Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014. predviđeno je da bi Unija taj treba ostvariti zajednički na troškovno najučinkovitiji način, pri čemu bi smanjenja do 2030. u odnosu na 2005. u sektorima u sustavu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije („EU-ETS”) iznosila 43 %, a u sektorima izvan EU-ETS-a 30 %. Pariškim sporazumom (3) utvrđuje se, među ostalim, dugoročni cilj u skladu s nastojanjima da se povećanje globalne prosječne temperature zadrži na razini koja je znatno niža od 2 °C razine u predindustrijskom razdoblju te da se ulažu napori u njegovo zadržavanje na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Potrebno je da sve države članice sudjeluju u tim naporima i da svi sektori gospodarstva, uključujući prometni sektor, doprinesu postizanju smanjenja emisije o kojem se usuglasilo Europsko vijeće i ispunjenju dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma.

(3)

U Komisijinoj Europskoj strategiji iz 2016. za mobilnost s niskom razinom emisije utvrđuje se cilj u skladu s kojim će do sredine stoljeća emisije stakleničkih plinova iz prometa morati biti barem 60 % niže nego u 1990. s tendencijom pada na nultu vrijednost.

(4)

Kako bi se postigao taj cilj, prikladno je razmotriti niz različitih mjera. Uz utvrđivanje standarda za emisije CO2 za teška vozila, osobito kamiona i autobusa, te mjere mogle bi obuhvaćati druga djelovanja kojima se doprinosi poboljšanju učinkovitosti i smanjenju emisija CO2 teških vozila, kao što su optimizacija opterećenja, vožnja u konvoju, osposobljavanje vozača, upotreba alternativnih goriva, mehanizmi obnove voznog parka, gume s niskim otporom kotrljanja, smanjenje zastoja i ulaganja u održavanje infrastrukture.

(5)

Emisije stakleničkih plinova iz teških vozila trenutačno predstavljaju oko četvrtine emisija u cestovnom prometu u Uniji, a ako se ne poduzmu dodatne mjere, očekuje se da će se između 2010. i 2030. povećati za 10 %, a između 2010. i 2050. za 17 %. Kako bi se doprinijelo potrebnom smanjivanju emisija u sektoru prometa, potrebno je uvesti djelotvorne mjere za ograničavanje emisija iz teških vozila.

(6)

Komisija je 2014. u svojoj komunikaciji o Strategiji smanjenja potrošnje goriva i emisija CO2 kod teških teretnih vozila navela da je preduvjet za uvođenje takvih mjera regulirani postupak za određivanje emisija CO2 i potrošnje goriva.

(7)

U Uredbi (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (4) predviđen je okvir za utvrđivanje takvog reguliranog postupka. Mjerenja provedena u skladu s tim postupkom pružit će robusne i usporedive podatke o emisijama CO2 i potrošnji goriva pojedinačnih teških vozila za znatan dio voznog parka teških vozila u Uniji. Kupac određenog teškog vozila i njegova država članica registracije imat će pristup tim podacima, čime će se djelomično riješiti pitanje neraspoloživosti podataka.

(8)

Prijevoznička poduzeća u velikoj su mjeri mala i srednja poduzeća. Povrh toga, još nemaju pristup standardiziranim informacijama koje bi im pomogle u procjeni tehnologija za učinkovitu uporabu goriva ili u usporedbi teških vozila kako bi donosili odluke o kupnji na temelju najkvalitetnijih informacija smanjujući time svoje troškove za gorivo, koji čine više od četvrtine njihovih operativnih troškova.

(9)

Informacije o učinkovitosti teških vozila kad je riječ o emisijama CO2 i potrošnji goriva trebale bi biti javno dostupne kako bi se svim korisnicima vozila omogućilo donošenje odluka o kupnji utemeljenih na kvalitetnim informacijama te osigurala visoka razina transparentnosti. Svi proizvođači teških vozila moći će usporediti učinkovitost svojih vozila s onima drugih proizvođača. Time će se povećati poticaji za inovacije i potaknuti razvoj energetski učinkovitijih teških vozila, povećavajući time konkurentnost. Te će informacije biti solidan temelj oblikovateljima politika na razini Unije i država članica kako bi mogli razvijati politike za promicanje veće upotrebe energetski učinkovitih teških vozila.

(10)

Kako bi se dobilo potpune podatke o konfiguraciji voznog parka teških vozila u Uniji, njegovu razvoju tijekom vremena i potencijalnom utjecaju na emisije CO2, uputno je da nadležna tijela država članica prate podatke o registraciji svih novih teških vozila i svih novih prikolica, uključujući podatke o pogonskim sustavima i relevantnoj nadogradnji te o njima izvješćuju Komisiju.

(11)

Stoga je prikladno da proizvođači teških vozila prate emisije CO2 i vrijednosti potrošnje goriva utvrđene za svako od novih teških vozila te o njima izvješćuju Komisiju u skladu s Uredbom Komisije (EU) 2017/2400 (5).

(12)

Dostupnost podataka o emisijama CO2 i potrošnji goriva za različite kategorije teških vozila ovisi o tome kad će te kategorije biti obuhvaćene Uredbom Komisije (EU) 2017/2400. Kako bi se pružila jasnoća i pravna sigurnost u vezi s praćenjem i izvješćivanjem na koje su proizvođači obvezani, ovom Uredbom trebalo bi se utvrditi početne godine za praćenje svih kategorija teških vozila koje su njome obuhvaćene i izvješćivanje o njima. Na temelju Uredbe (EU) 2017/2400, podaci će biti dostupni za dio novih teških vozila koja su registrirana u 2019. Počevši od te godine od proizvođača bi se trebalo zahtijevati da prate tehničke podatke u vezi s tim vozilima i izvješćuju o tome. Podaci za druge kategorija teških vozila i skupine teških vozila postat će dostupni tek kasnije. Trebalo bi odrediti razuman vremenski okvir za utvrđivanje početnih godina za praćenje podataka za te kategorija vozila i skupine vozila te izvješćivanje o njima. S obzirom na tehničku složenost razvoja postupaka za utvrđivanje emisija CO2 i potrošnje goriva preostalih kategorija teških vozila i skupina teških vozila rok bi se trebalo odrediti na sedam godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(13)

U javnom je interesu da se tehnički podaci koji su neophodni za određivanje emisija CO2 i potrošnje goriva teških vozila aktivno pružaju na raspolaganje javnosti kako bi se povećala transparentnost kad je riječ o specifikacijama teških vozila i povezanom učinkovitošću te kako bi se poticalo tržišno natjecanje među proizvođačima. Podaci koji su osjetljive naravi zbog zaštite osobnih podataka i poštenog tržišnog natjecanja ne bi se trebali objavljivati. Određeni podaci u vezi s aerodinamičkom učinkovitošću teških vozila trebali bi se staviti na raspolaganje javnosti u obliku raspona kako bi se uzela u obzir razmatranja o poštenom tržišnom natjecanju. Dostavljeni podaci trebali bi biti lako dostupni javnosti i besplatni. Ovom Uredbom ne dovode se u pitanja daljnja prava javnog pristupa informacijama o okolišu, među ostalim u skladu s Uredbom (EU) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(14)

Važno je da sustav praćenja i izvješćivanja bude jednostavan za upotrebu svim prijevoznicima, neovisno o njihovoj veličini i resursima. Isto tako, važno je da Komisija aktivno promiče takav sustav kako bi se zajamčio njegov konkretan učinak na taj sektor i kako bi se povećala osviještenost o dostupnosti dostavljenih podataka.

(15)

Komisijina analiza podataka koje su dostavile države članice i proizvođači za prethodnu kalendarsku godinu trebala bi biti predstavljena javnosti tako da u njoj jasno iznesena učinkovitost voznog parka teških vozila Unije i svake države članice, kao i svakog proizvođača. Njome bi se trebala omogućiti usporedivost unutar i između voznih parkova u pogledu prosječne potrošnje goriva i emisija CO2 za svaku skupinu teških vozila putem profila misije.

(16)

Neophodno je da vrijednosti emisije CO2 i potrošnje goriva određene u skladu s Uredbom (EU) 2017/2400 ispravno odražavaju učinkovitost teških vozila. Tom se Uredbom stoga utvrđuju odredbe za provjeru i osiguravanje sukladnosti upotrebe simulacijskog alata i i sukladnost karakteristika relevantnih sastavnih dijelova, zasebnih tehničkih jedinica i sustava povezanih s emisijama CO2 i potrošnjom goriva. Taj postupak provjere trebao bi uključivati ispitivanje na cesti. Novim okvirom homologacije kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća (7) pruža se način osiguravanja toga da u slučaju odstupanjâ proizvođač donosi popravne mjere te da u slučaju nesukladnosti Komisija može nametnuti administrativne novčane kazne. Tim novim okvirom također se prepoznaje važnost toga da se trećim stranama dopusti nezavisno ispitivanje vozila i pristup potrebnim podacima. Komisija bi trebala pratiti rezultate takvih provjera i uključiti analizu tih rezultata u svoje godišnje izvješće.

(17)

Važno je osigurati da podaci koje se prati i o kojima se izvješćuje budu potpuni i pouzdani. Komisija bi stoga trebala moći provjeriti i po potrebi ispraviti konačne podatke. Zahtjevi za praćenje stoga bi trebali propisivati parametre s pomoću kojih se podaci mogu na odgovarajući način pratiti i provjeravati.

(18)

Komisija bi trebala imati mogućnost izricanja administrativne novčane kazne kada zaključi da podaci koje su dostavili proizvođači odstupaju od podataka zabilježenih u okviru Uredbe (EZ) br. 595/2009, i osobito skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 582/2011 (8) i Uredbom (EU) 2017/2400 ili kada proizvođač ne dostavi potrebne podatke u zadanom roku. Te bi kazne trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(19)

Na temelju iskustva stečenog praćenjem emisija CO2 i izvješćivanjem o njima u skladu s Uredbom (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (9) za nove osobne automobile i Uredbom (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10) za nova laka gospodarska vozila, uputno je Europskoj agenciji za okoliš povjeriti odgovornost za razmjenu tih podataka s nadležnim tijelima država članica i proizvođačima te za upravljanje konačnom bazom podataka u ime Komisije. Također je uputno uskladiti procedure za praćenje i izvješćivanje za teška vozila s već postojećim procedurama za laka vozila koliko god je moguće.

(20)

Kako bi se osiguralo jedinstvene uvjete za provedbu odredbi ove Uredbe u pogledu provjeravanja i ispravljanja podataka koji se prate, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(21)

Kako bi se osiguralo da zahtjevi koji se odnose na podatke i postupke praćenja i izvješćivanja i dalje tijekom vremena budu relevantni za procjenjivanje doprinosa voznog parka teških vozila emisijama CO2 kako bi se osigurala dostupnost podataka o novim i naprednim tehnologijama za smanjenje emisija CO2 i o rezultatima provjere tijekom stvarne vožnje te kako bi se osiguralo da rasponi vrijednosti otpora zraka i dalje budu relevantni u svrhe informiranja i usporedivosti te kako bi se dopunile odredbe o administrativnim novčanim kaznama, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu dopunjavanja početnih godina za praćenje obuhvaćenih kategorija teških vozila i izvješćivanje o njima, izmjene zahtjevâ u vezi s podacima i postupka praćenja i izvješćivanja iznesenog u prilozima ovoj Uredbi, utvrđivanja podataka koje trebaju dostaviti države članice za praćenje rezultata ispitivanja za provjeru sukladnosti tijekom vožnje, izmjene raspona vrijednosti otpora zraka te definiranja kriterija, izračuna i metode naplate administrativnih novčanih kazni izrečenih proizvođačima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva 13. travnja 2016. (12). Konkretno, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće moraju primati sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci moraju sustavno imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(22)

Budući da države članice ne mogu dostatno ispuniti ciljeve ove Uredbe, a to su praćenje emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila u Uniji i izvješćivanje o tim dvama parametrima, i da je te ciljeve zbog opsega i učinaka predloženih mjera lakše ispuniti na razini Unije, Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

(a)

vozila kategorija M1, M2, N1 i N2 referentne mase koja prelazi 2 610 kg i koja nisu obuhvaćena Uredbom (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i sva vozila kategorija M3 i N3;

(b)

vozila kategorija O3 i O4.

(a)

ako utvrdi da podaci koje je dostavio proizvođač u skladu s člankom 5. ove Uredbe odstupaju od podataka iz proizvođačeve evidencijske datoteke ili certifikata o homologaciji motora izdanog u okviru Uredbe (EZ) br. 595/2009 te je odstupanje namjerno ili uzrokovano teškim nemarom;

(b)

ako podaci nisu poslani u roku primjenjivom u skladu s člankom 5. stavkom 1. i odgađanje se ne može opravdati.

(a)

u postupku koji utvrdi Komisija poštuje se pravo na dobru upravu, a osobito pravo na saslušanje i pravo na pristup dosjeu, uz istodobno poštovanje legitimnih interesa povjerljivosti te komercijalne tajne;

(b)

pri izračunu odgovarajuće administrativne novčane kazne Komisija se rukovodi načelima učinkovitosti, proporcionalnosti i odvraćanja, uzimajući u obzir, kada je to relevantno, ozbiljnost i učinke odstupanja ili odlaganja, broj teških vozila na koje se odnose podaci koji odstupaju ili koji su zakašnjeli, dobru vjeru proizvođača, stupanj revnosti i suradnjeproizvođača, ponavljanje, učestalost ili trajanje odstupanja ili odlaganja, kao i prethodne sankcije izrečene istom proizvođaču;

(c)

administrativne novčane kazne naplaćuju se bez nepotrebne odgode utvrđivanjem rokova za plaćanje i, prema potrebi, uključivanjem mogućnosti raspodjele uplata na nekoliko obroka i faza.

(a)

ažuriranja ili prilagođavanja zahtjeva u vezi s podacima utvrđenima u dijelu A i. dijelu B Priloga I., ako se to smatra potrebnim za pružanje temeljite analize u skladu s člankom 10.;

(b)

dopunjavanja početnih godina u točki 1. dijela B. Priloga I.;

(c)

ažuriranja ili prilagođavanja raspona utvrđenih u dijelu C Priloga I. kako bi se uzele u obzir promjene u dizajnu teških vozila i osiguralo da su ti rasponi i dalje relevantni u svrhe informiranja i usporedivosti;

(d)

prilagođavanja postupka praćenja i izvješćivanja određenog u Prilogu II. kako bi se uzelo u obzir iskustvo stečeno provedbom ove Uredbe.

9.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 173/16

(1)

Sloboda kretanja radnika, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga temeljna su načela unutarnjeg tržišta sadržana u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Unija dalje razvija provedbu i izvršavanje tih načela, čiji je cilj osiguravanje jednakih uvjeta za poslovanje poduzeća i poštovanja prava radnika.

(2)

Sloboda pružanja usluga uključuje pravo poduzeća na pružanje usluga na državnom području druge države članice te na privremeno upućivanje svojih radnika na državno područje te države članice u tu svrhu. U skladu s člankom 56. UFEU-a zabranjuju se ograničenja slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane država članica s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koja nije država osobe kojoj su usluge namijenjene.

(3)

Prema članku 3. Ugovora o Europskoj uniji Unija treba promicati socijalnu pravdu i zaštitu. Prema članku 9. UFEU-a pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija treba uzeti u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zaposlenosti, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi.

(4)

Više od dvadeset godina nakon njezina donošenja potrebno je ocijeniti uspostavlja li se i dalje Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) odgovarajuća ravnoteža između potrebe za promicanjem slobode pružanja usluga i osiguranjem jednakih uvjeta za poslovanje s jedne strane te potrebe za zaštitom prava upućenih radnika s druge strane. Kako bi se osiguralo da se pravila ujednačeno primjenjuju i kako bi se potaknula istinska socijalna konvergencija, zajedno s revizijom Direktive 96/71/EZ prednost bi trebalo dati i provedbi i izvršavanju Direktive 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(5)

Dostatni i točni statistički podaci u području upućivanja radnika od izuzetne su važnosti, posebice u pogledu broja upućenih radnika u određenim sektorima zapošljavanja i po državama članicama. Države članice i Komisija trebale bi prikupljati i pratiti takve podatke.

(6)

Načelo jednakog postupanja i zabrana svake diskriminacije na temelju državljanstva sadržani su u pravu Unije od osnivačkih Ugovora. Načelo jednake plaće provedeno je kroz sekundarno pravo ne samo u odnosu na žene i muškarce nego i u odnosu na radnike s ugovorima na određeno vrijeme i usporedive radnike s ugovorima na neodređeno vrijeme, u odnosu na radnike koji rade u nepunom i punom radnom vremenu te u odnosu na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i usporedive radnike u poduzeću korisniku. Ta načela uključuju zabranu svake mjere kojom se izravno ili neizravno diskriminira na temelju državljanstva. Pri primjeni tih načela treba uzeti u obzir relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije.

(7)

Nadležna tijela trebala bi, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom, moći provjeriti jesu li uvjeti smještaja koje poslodavac izravno ili neizravno osigurava za upućene radnike u skladu s nacionalnim pravilima u državi članici na čije su državno područje radnici upućeni (država članica domaćin), a koja se također primjenjuju na upućene radnike.

(8)

Upućeni radnici koji su privremeno poslani iz svojeg uobičajenog mjesta rada u državi članici domaćinu u drugo mjesto rada trebali bi primati najmanje iste dodatke ili nadoknade za pokrivanje troškova putovanja, hrane i smještaja za radnike koji izbivaju iz svojeg mjesta boravišta zbog profesionalnih razloga koji se primjenjuju na lokalne radnike u toj državi članici. Isto bi se trebalo primjenjivati u pogledu troškova koje imaju upućeni radnici od kojih se traži da putuju u svoje uobičajeno mjesto rada i iz njega u državi članici domaćinu. Dvostruko plaćanje troškova putovanja, hrane i smještaja trebalo bi izbjegavati.

(9)

Upućivanje je po svojoj naravi privremeno. Upućeni radnici uobičajeno se vraćaju u državu članicu iz koje su bili upućeni nakon završetka rada radi kojeg su bili upućeni. Međutim, s obzirom na dugo trajanje nekih upućivanja i potvrđujući povezanost tržišta rada države članice domaćina i radnika koji su upućeni na tako dugotrajna razdoblja, ako upućivanje traje više od 12 mjeseci, države članice domaćini trebale bi osigurati da poduzeća koja upućuju radnike na njihovo državno područje tim radnicima zajamče dodatne uvjete zaposlenja koji se obvezno primjenjuju na radnike u državi članici u kojoj se rad obavlja. To razdoblje trebalo bi produljiti ako pružatelj usluga podnese obrazloženu obavijest.

(10)

Osiguravanje veće zaštite radnika nužno je za očuvanje slobode pružanja, kratkoročno i dugoročno, usluga na pravednoj osnovi, posebno sprečavanjem zlouporabe prava zajamčenih Ugovorima. Međutim, pravilima kojima se osigurava takva zaštita radnika ne može se utjecati na pravo poduzeća koja upućuju radnike na državno područje druge države članice da se pozovu na slobodu pružanja usluga, među ostalim u slučajevima u kojima upućivanje premašuje 12 mjeseci ili, ako je primjenjivo, 18 mjeseci. Sve odredbe primjenjive na upućene radnike u kontekstu upućivanja koje premašuje 12 mjeseci ili, ako je primjenjivo, 18 mjeseci stoga moraju biti u skladu s tom slobodom. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, ograničenja slobode pružanja usluga dopuštena su samo ako su opravdana prevladavajućim razlozima od javnog interesa i ako su razmjerna i potrebna.

(11)

Ako upućivanje premašuje 12 mjeseci ili, ako je primjenjivo, 18 mjeseci, dodatnim uvjetima zaposlenja koje treba zajamčiti poduzeće koje upućuje radnike na državno područje druge države članice trebalo bi obuhvatiti i radnike koji su upućeni kako bi zamijenili druge upućene radnike koji obavljaju istu zadaću na istome mjestu, kako bi se osiguralo da se takve zamjene ne iskorištavaju za zaobilaženje pravila koja se inače primjenjuju.

(12)

U Direktivi 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) izražava se načelo da bi osnovni uvjeti rada i zaposlenja primjenjivi na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje trebali biti najmanje jednaki uvjetima koji bi na te radnike bili primjenjivi kad bi ih na isto radno mjesto zapošljavalo poduzeće korisnik. To bi se načelo trebalo primjenjivati i na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje upućene na državno područje druge države članice. Ako se to načelo primjenjuje, poduzeće korisnik trebalo bi obavijestiti poduzeće za privremeno zapošljavanje o uvjetima rada i primicima od rada koje primjenjuje na svoje radnike. Države članice u određenim uvjetima mogu odstupiti od načela jednakog postupanja i jednake plaće u skladu s člankom 5. stavcima 2. i 3. Direktive 2008/104/EZ. Kada se primjenjuje takvo odstupanje, poduzeću za privremeno zapošljavanje nisu potrebne informacije o uvjetima rada u poduzeću korisniku i stoga se zahtjev o pružanju informacija ne bi trebao primjenjivati.

(13)

Iskustvo pokazuje da se radnike koje poduzeću korisniku ustupa poduzeće za privremeno zapošljavanje ili poduzeće koje ustupa radnike ponekad šalje na državno područje druge države članice u okviru transnacionalnog pružanja usluga. Trebalo bi osigurati zaštitu takvih radnika. Države članice trebale bi osigurati da poduzeće korisnik obavijesti poduzeće za privremeno zapošljavanje ili poduzeće koje ustupa radnike o upućenim radnicima koji privremeno rade na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj uobičajeno rade za poduzeće za privremeno zapošljavanje ili poduzeće koje ustupa radnike ili za poduzeće korisnika, kako bi se poslodavcu omogućilo da, prema potrebi, primjenjuje uvjete zaposlenja koji su povoljniji za upućenog radnika.

(14)

Ovom se Direktivom, jednako kao Direktivom 96/71/EZ, ne bi trebala dovoditi u pitanje primjena uredbi (EZ) br. 883/2004 (7) i (EZ) br. 987/2009 (8) Europskog parlamenta i Vijeća.

(15)

Zbog izrazito mobilne naravi posla u međunarodnom cestovnom prometu pri provedbi ove Direktive u tom sektoru pojavljuju se određena pravna pitanja i poteškoće koje treba riješiti, u okviru paketa za mobilnost, putem posebnih pravila za cestovni promet, jačajući također borbu protiv prijevare i zlouporabe.

(16)

Na uistinu integriranom i konkurentnom unutarnjem tržištu poduzeća se natječu na temelju čimbenika kao što su produktivnost, učinkovitost te razina obrazovanja i vještina radne snage, kao i kvaliteta i razina inovativnosti njihove robe i usluga.

(17)

Utvrđivanje pravila o primicima od rada u nadležnosti je država članica u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom. Određivanje plaća u isključivoj je nadležnosti država članica i socijalnih partnera. Posebno bi trebalo voditi računa o tome da se ne utječe na nacionalne sustave određivanja plaća ili slobodu uključenih strana.

(18)

Pri usporedbi primitaka od rada isplaćenih upućenom radniku i primitaka od rada koji mu pripadaju u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom države članice domaćina trebalo bi u obzir uzeti bruto iznos primitaka od rada. Trebalo bi uspoređivati ukupne bruto iznose primitaka od rada, a ne pojedinačne sastavne elemente primitaka od rada koji su utvrđeni kao obvezni, kako je predviđeno ovom Direktivom. Ipak, kako bi se osigurala transparentnost i nadležnim tijelima pomoglo u provedbi provjera i kontrola, nužno je da se sastavne elemente primitaka od rada može dovoljno detaljno odrediti u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom države članice iz koje je radnik bio upućen. Osim ako se dodaci koji su karakteristični za upućivanje odnose na troškove koji su stvarno nastali zbog upućivanja, kao što su troškovi putovanja, hrane i smještaja, trebalo bi ih smatrati dijelom primitaka od rada te bi ih trebalo uzeti u obzir za potrebe usporedbe ukupnih bruto iznosa primitaka od rada.

(19)

Dodaci karakteristični za upućivanje često se upotrebljavaju za više namjena. U mjeri u kojoj su namijenjeni nadoknadi za troškove nastale zbog upućivanja, kao što su troškovi putovanja, hrane i smještaja, ne bi ih trebalo smatrati dijelom primitaka od rada. Države članice odgovorne su za utvrđivanje pravila o nadoknadi za takve troškove u skladu sa svojim nacionalnim pravom i/ili praksom. Poslodavac bi trebao upućenim radnicima nadoknaditi takve troškove u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom primjenjivima na radni odnos.

(20)

S obzirom na važnost dodataka karakterističnih za upućivanje trebalo bi izbjeći nejasnoće o tome koji se elementi takvih dodataka smatraju nadoknadom za troškove nastale zbog upućivanja. Za cjelokupan dodatak trebalo bi smatrati da je plaćen kao nadoknada za troškove, osim ako je uvjetima zaposlenja koji proizlaze iz zakona ili drugih propisa, kolektivnih ugovora, arbitražnih pravorijeka ili ugovornih sporazuma koji se primjenjuju na radni odnos utvrđeno koji se elementi dodatka smatraju nadoknadom za troškove nastale zbog upućivanja, a koji su dio primitaka od rada.

(21)

Sastavni elementi primitaka od rada i drugi uvjeti zaposlenja prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima kako su navedeni u ovoj Direktivi trebali bi biti jasni i transparentni svim poduzećima i upućenim radnicima. S obzirom na to da su transparentnost informacija i pristup informacijama ključni za pravnu sigurnost i izvršavanje zakonodavstva, u pogledu članka 5. Direktive 2014/67/EU opravdano je da se obveza država članica da na jedinstvenoj službenoj nacionalnoj internetskoj stranici objavljuju informacije o uvjetima zaposlenja proširi na sastavne elemente primitaka od rada koji su utvrđeni kao obvezni, kao i na dodatne uvjete zaposlenja koji se primjenjuju na upućivanja koja premašuju 12 mjeseci ili, ako je primjenjivo, 18 mjeseci u skladu s ovom Direktivom. Svaka država članica trebala bi osigurati da su informacije koje se nalaze na jedinstvenoj službenoj nacionalnoj internetskoj stranici točne i da se redovito ažuriraju. Sve sankcije izrečene poduzeću zbog nepoštovanja uvjeta zaposlenja koje treba osigurati upućenim radnicima trebale bi biti proporcionalne, a pri određivanju sankcije trebalo bi osobito uzeti u obzir jesu li na jedinstvenoj službenoj nacionalnoj internetskoj stranici pružene informacije o uvjetima zaposlenja u skladu s člankom 5. Direktive 2014/67/EU, poštujući autonomiju socijalnih partnera.

(22)

Direktivom 2014/67/EU utvrđuje se niz odredaba kojima se osigurava da sva poduzeća izvršavaju i poštuju pravila o upućivanju radnika. Člankom 4. te direktive predviđaju se činjenični elementi koji se mogu uzeti u obzir u ukupnoj procjeni specifičnih situacija kako bi se utvrdile situacije istinskog upućivanja i spriječila zlouporaba i zaobilaženje pravila.

(23)

Prije početka upućivanja poslodavci bi trebali poduzeti odgovarajuće mjere kako bi radniku pružili ključne informacije o uvjetima zaposlenja u pogledu tog upućivanja u skladu s Direktivom Vijeća 91/533/EEZ (9).

(24)

Ovom se Direktivom uspostavlja uravnotežen okvir u pogledu slobode pružanja usluga i zaštite upućenih radnika koji je nediskriminirajući, transparentan i razmjeran te kojim se istodobno poštuje raznolikost nacionalnih odnosa između radnika i poslodavaca. Ovom se Direktivom ne sprečava primjena uvjeta zaposlenja koji su povoljniji za upućene radnike.

(25)

Kako bi se riješio problem zlouporaba u situacijama podugovaranja i kako bi se zaštitila prava upućenih radnika, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere u skladu člankom 12. Direktive 2014/67/EU za osiguranje odgovornosti u podugovaranju.

(26)

Kako bi se osigurala pravilna primjena Direktive 96/71/EZ, trebalo bi ojačati koordinaciju među nadležnim tijelima država članica te suradnju na razini Unije u borbi protiv prijevara u području upućivanja radnika.

(27)

U kontekstu borbe protiv prijevara povezanih s upućivanjem radnika Europska platforma za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada („Platforma”), uspostavljena Odlukom (EU) 2016/344 Europskog parlamenta i Vijeća (10), trebala bi, u skladu sa svojim mandatom, sudjelovati u praćenju i evaluaciji slučajeva prijevare, poboljšati provedbu i djelotvornost administrativne suradnje među državama članicama, razvijati mehanizme upozoravanja te pripomoći i pružiti potporu jačanju administrativne suradnje i razmjena informacija među nadležnim tijelima. Platforma pritom treba blisko surađivati s Odborom stručnjaka za upućene radnike, osnovanim Odlukom Komisije 2009/17/EZ (11).

(28)

Zbog transnacionalne naravi određenih slučajeva prijevare ili zlouporabe povezanih s upućivanjem radnika opravdane su konkretne mjere za jačanje transnacionalne dimenzije inspekcija, istraga i razmjena informacija među nadležnim tijelima dotičnih država članica. Stoga bi u okviru administrativne suradnje predviđene direktivama 96/71/EZ i 2014/67/EU, posebice člankom 7. stavkom 4. Direktive 2014/67/EU, nadležna tijela trebala raspolagati potrebnim sredstvima za upozoravanje na takve situacije i razmjenu informacija s ciljem sprečavanja prijevara i zlouporaba te borbe protiv njih.

(29)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (12) države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(30)

Direktivu 96/71/EZ trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

U članku 4. stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice donose odredbe za suradnju između nadležnih tijela, uključujući tijela javne vlasti, koja su, u skladu s nacionalnim pravom, odgovorna za praćenje uvjeta zaposlenja iz članka 3., među ostalim na razini Unije. Takva se suradnja posebno sastoji od odgovaranja na obrazložene zahtjeve tih tijela za informacijama o transnacionalnom ustupanju radnika te od rješavanja očitih kršenja ili mogućih slučajeva nezakonitih djelatnosti, kao što su transnacionalni slučajevi neprijavljenog rada i lažno samozapošljavanje povezani s upućivanjem radnika. Ako nadležno tijelo u državi članici iz koje je radnik upućen nema informaciju koju traži nadležno tijelo države članice na čije je državno područje radnik upućen, ono nastoji pribaviti tu informaciju od drugih tijela u toj državi članici. U slučaju da pružanje takvih informacija državi članici na čije je državno područje radnik upućen stalno kasni, obavješćuje se Komisija, koja poduzima odgovarajuće mjere.”.

4.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Praćenje, kontrola i izvršavanje

Država članica na čije je državno područje radnik upućen i država članica iz koje je radnik upućen odgovorne su za praćenje, kontrolu i izvršavanje obveza utvrđenih u ovoj Direktivi i Direktivi 2014/67/EU te poduzimaju odgovarajuće mjere u slučaju nepoštovanja ove Direktive.

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Države članice posebno osiguravaju da radnicima i/ili predstavnicima radnikâ budu na raspolaganju odgovarajući postupci za izvršavanje obveza na temelju ove Direktive.

Ako se nakon ukupne procjene koju je izvršila država članica u skladu s člankom 4. Direktive 2014/67/EU utvrdi da poduzeće nepravilno ili s ciljem prijevare stvara dojam da je situacija radnika obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, ta država članica osigurava da radnik ostvaruje koristi od relevantnog prava i prakse.

Države članice osiguravaju da ovaj članak ne dovodi do toga da dotični radnik podliježe manje povoljnim uvjetima od onih koji se primjenjuju na upućene radnike.”.

5.

Uvodni tekst Priloga zamjenjuje se sljedećim:

„Djelatnosti navedene u članku 3. stavku 2. uključuju sve građevinske poslove koji se odnose na izgradnju, popravljanje, održavanje, preinake ili rušenje zgrada, a posebno na sljedeće poslove:”.

(a)

u slučaju podugovaranja;

(b)

s obzirom na članak 3. stavak 3. ove Direktive, uzimajući u obzir razvoj događaja u vezi sa zakonodavnim aktom o izmjeni Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) u pogledu zahtjeva u vezi s izvršavanjem i o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa.

9.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 173/25

(1)

Sloboda izbora zanimanja temeljno je pravo. Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) jamči se sloboda izbora zanimanja i sloboda poduzetništva. Slobodno kretanje radnika, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga temeljna su načela unutarnjeg tržišta ugrađena u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Stoga nacionalna pravila kojima se uređuje pristup reguliranim profesijama ne bi trebala predstavljati bilo kakvu neopravdanu ili neproporcionalnu prepreku ostvarenju tih temeljnih prava.

(2)

Budući da nema posebnih odredaba prava Unije kojima se usklađuju zahtjevi za pristup određenoj reguliranoj profesiji ili za njezino obavljanje, u nadležnosti je države članice da odluče hoće li i kako regulirati određenu profesiju u granicama načela nediskriminacije i proporcionalnosti.

(3)

Načelo proporcionalnosti jedno je od općih načela prava Unije. To načelo proizlazi iz sudske prakse (3) u skladu s kojom bi nacionalne mjere koje mogu otežati ili učiniti manje privlačnim ostvarenje temeljnih sloboda zajamčenih UFEU-om trebale zadovoljiti četiri uvjeta, naime trebale bi se primjenjivati na nediskriminirajući način, trebale bi biti opravdane ciljevima od javnog interesa, trebale bi biti prikladne za osiguranje ostvarenja željenog cilja, i ne bi smjele prelaziti okvire potrebne za ostvarenje tog cilja.

(4)

Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) određena je obveza država članica da ocijene proporcionalnost svojih zahtjeva kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje te da Komisiju obavijeste o rezultatima te ocjene pokretanjem „postupka uzajamnog ocjenjivanja”. Taj postupak znači da su države članice morale provesti analitički pregled svojeg zakonodavstva o svim reguliranim profesijama na svojem državnom području.

(5)

Rezultati postupka uzajamnog ocjenjivanja ukazali su na manjak jasnoće u pogledu kriterija koje države članice primjenjuju pri ocjenjivanju proporcionalnosti zahtjeva kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje te na neujednačenu razinu kontrole takvih zahtjeva na svim razinama reguliranja. Stoga bi, kako bi se izbjegla fragmentacija unutarnjeg tržišta i uklonile prepreke pokretanju i obavljanju određenih nesamostalnih ili samostalnih djelatnosti, trebao postojati zajednički pristup na razini Unije kojim će se spriječiti donošenje neproporcionalnih mjera.

(6)

U svojoj komunikaciji od 28. listopada 2015. pod naslovom „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća”, Komisija je utvrdila potrebu za donošenjem analitičkog okvira za ocjenjivanje proporcionalnosti kojim se države članice trebaju služiti pri preispitivanju postojećih propisa o profesijama ili pri predlaganju novih.

(7)

Cilj je ove Direktive uspostaviti pravila državama članicama za provođenje ocjena proporcionalnosti prije uvođenja novih propisa, ili izmjene postojećih kojima se reguliraju profesije kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta uz istodobno jamčenje transparentnosti i visoke razine zaštite potrošača.

(8)

Djelatnosti obuhvaćene ovom Direktivom trebale bi se odnositi na regulirane profesije obuhvaćene područjem primjene Direktive 2005/36/EZ. Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na zahtjeve kojima se ograničava pristup postojećim reguliranim profesijama ili novim profesijama čije reguliranje razmatraju države članice ili njihovo obavljanje. Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati uz Direktivu 2005/36/EZ i ne dovodeći u pitanje druge odredbe utvrđene zasebnim aktom Unije u pogledu pristupa određenoj reguliranoj profesiji ili njezina obavljanja.

(9)

Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje nadležnost država članica da definiraju organizaciju i sadržaj svojih sustava obrazovanja i stručnog osposobljavanja, a posebice u pogledu mogućnosti da strukovnim organizacijama delegiraju ovlast organizacije i nadzora strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Odredbe kojima se ne bi ograničio pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje, uključujući uređivanje, tehničke prilagodbe sadržaja tečajeva osposobljavanja ili modernizaciju propisa o osposobljavanju, ne bi trebale ulaziti u područje primjene ove Direktive. Ako se profesionalno obrazovanje ili osposobljavanje sastoji od plaćenih aktivnosti, trebale bi biti zajamčene sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga.

(10)

Ako države članice prenose posebne zahtjeve koji se odnose na reguliranje određene profesije uspostavljene zasebnim aktom Unije kojim se državama članicama ne daje izbor točnog načina prenošenja, ne bi se trebala primjenjivati ocjena proporcionalnosti kako je utvrđena posebnim odredbama ove Direktive.

(11)

Države članice trebale bi se moći osloniti na zajednički regulatorni okvir koji se temelji na jasno definiranim pravnim konceptima u pogledu različitih načina reguliranja određene profesije diljem Unije. Postoji nekoliko načina reguliranja profesije, primjerice ograničavanjem prava pristupa određenoj profesiji ili njezina obavljanja na nositelje određene stručne kvalifikacije. Države članice isto tako mogu regulirati jedan od načina obavljanja profesije utvrđivanjem uvjeta za korištenje profesionalnih naziva ili nametanjem zahtjeva u pogledu kvalifikacija samo samozaposlenima, plaćenim stručnjacima, ili rukovoditeljima ili pravnim zastupnicima poduzeća, osobito ako se aktivnošću bavi pravna osoba u obliku stručnog trgovačkog društva.

(12)

Prije uvođenja novih ili izmjene postojećih odredaba zakona ili drugih propisa kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje, države članice trebale bi ocijeniti jesu li te odredbe proporcionalne. Opseg ocjenjivanja trebao bi biti proporcionalan prirodi, sadržaju i učinku odredbi koje se uvode.

(13)

Teret dokazivanja opravdanosti i proporcionalnosti je na državama članicama. Razlozi za reguliranje koje država članica navodi kao opravdane trebali bi stoga biti popraćeni analizom primjerenosti i proporcionalnosti mjere koju donosi ta država članica te konkretnim dokazima kojima se potkrepljuju njezini argumenti. Iako država članica ne mora nužno predočiti konkretnu studiju ili određeni oblik dokaza ili materijala kojim se utvrđuje proporcionalnost takve mjere prije njezina donošenja, trebala bi provesti objektivnu analizu, uzimajući u obzir posebne okolnosti te države članice, koja pokazuje da je istinski ugroženo postizanje ciljeva od javnog interesa.

(14)

Države članice trebale bi ocjene proporcionalnosti provoditi na objektivan i neovisan način, uključujući i slučajeve kada je profesija neizravno regulirana, davanjem ovlasti za reguliranje posebnom strukovnom tijelu. Te ocjene mogle bi uključivati mišljenje dobiveno od neovisnog tijela, uključujući postojeća tijela koja su dio nacionalnog zakonodavnog postupka, kojem je dotična država članica povjerila zadaću davanja takvog mišljenja. To je posebno važno u slučajevima u kojima ocjenu provode lokalna nadležna tijela, regulatorna tijela ili strukovne organizacije koji su bolje upoznati s lokalnim uvjetima i imaju specijalizirano znanje, zbog čega bi ona u određenim slučajevima mogla biti prikladnija za utvrđivanje najboljeg načina za ispunjavanje ciljeva od javnog interesa, ali čiji bi izbor politika mogao pogodovati postojećim subjektima na štetu novih sudionika na tržištu.

(15)

Primjereno je, nakon njihova donošenja, pratiti proporcionalnost novih ili izmijenjenih odredbi kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje. Preispitivanje proporcionalnosti ograničavajućih nacionalnih mjera u području reguliranih profesija ne bi se trebalo temeljiti samo na cilju te nacionalne mjere u vrijeme njezina donošenja, nego i na njezinim učincima koji se ocjenjuju nakon njezina donošenja. Ocjena proporcionalnosti nacionalne mjere trebala bi se temeljiti na promjenama koje su nastupile u području regulirane profesije nakon donošenja te mjere.

(16)

Kako je potvrđeno ustaljenom sudskom praksom, zabranjuje se svako neopravdano ograničenje koje se temelji na nacionalnom pravu u kojem se ograničava pravo poslovnog nastana ili pružanja usluga zbog, između ostalog, diskriminacije na temelju državljanstva ili boravišta.

(17)

Ako je pokretanje i obavljanje nesamostalnih ili samostalnih djelatnosti uvjetovano poštovanjem određenih zahtjeva koji se odnose na posebne stručne kvalifikacije koje su izravno ili neizravno propisale države članice, potrebno je osigurati da su takvi zahtjevi opravdani ciljevima od javnog interesa, poput onih u smislu UFEU-a, odnosno javne politike, javne sigurnosti i javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa koji su kao takvi priznati sudskom praksom Suda. Osim toga, potrebno je pojasniti da je ovo što se navodi u nastavku među prevladavajućim razlozima od javnog interesa koje je priznao Sud: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga, uključujući jamčenjem kvalitete obrtništva, i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara, sprečavanje utaje i izbjegavanja poreza te jamstvo učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike; i ciljevi kulturne politike. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, razlozi isključivo gospodarske prirode, kao što je poticanje nacionalnog gospodarstva na štetu temeljnih sloboda, te isključivo administrativni razlozi, kao što je provođenje nadzora ili prikupljanje statističkih podataka, ne mogu predstavljati prevladavajući razlog od javnog interesa.

(18)

Države članice same utvrđuju razinu zaštite koju žele pružiti ciljevima od javnog interesa i prikladnu razinu regulacije, unutar granica proporcionalnosti. Činjenica da jedna država članica propisuje manje stroga pravila od druge države članice ne znači da su pravila te druge države članice neproporcionalna i stoga nespojiva s pravom Unije.

(19)

U pogledu zaštite javnog zdravlja, u skladu s člankom 168. stavkom 1. UFEU-a, mora se zajamčiti visok stupanj zaštite ljudskog zdravlja pri određivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije. Ova Direktiva u potpunosti je u skladu s tim ciljem.

(20)

Kako bi se osigurala razmjernost odredbi koje uvode i kako bi se osigurala proporcionalnost izmjena postojećih odredaba, države članice trebale bi uzeti u obzir kriterije za ocjenu proporcionalnosti i dodatne kriterije koji su relevantni za regulirane profesije koja se analizira. Ako država članica želi regulirati određenu profesiju ili izmijeniti postojeća pravila, trebala bi u obzir uzeti prirodu rizika povezanu sa željenim ciljevima od javnog interesa, posebno rizika za primatelje usluga, uključujući potrošače, stručnjake ili treće osobe. Isto bi tako trebalo imati na umu da u području profesionalnih usluga obično postoji asimetrija u informiranosti između potrošača i stručnjaka, s obzirom na to da stručnjaci imaju visoku razinu tehničkog znanja koju potrošači možda nemaju.

(21)

Zahtjeve povezane sa stručnim kvalifikacijama trebalo bi smatrati nužnima samo kada se postojeće mjere, poput propisa u području sigurnosti proizvoda ili zaštite potrošača, ne mogu smatrati prikladnima ili stvarno učinkovitima za ostvarenje željenog cilja.

(22)

Kako bi se ispunio zahtjev proporcionalnosti, mjera bi trebala biti primjerena za osiguranje ostvarenja željenog cilja. Mjera bi se trebala smatrati prikladnom za osiguranje ostvarenja željenog cilja samo ako stvarno odražava brigu za ostvarenje tog cilja na dosljedan i sustavan način, na primjer kada se slični rizici povezani s određenim djelatnostima otklanjaju na usporediv način i kada se sva izuzeća od relevantnih ograničenja primjenjuju u skladu s navedenim ciljem. Nadalje, nacionalna mjera trebala bi stvarno pridonijeti ostvarenju željenog cilja i stoga je ne bi trebalo smatrati prikladnom ako ne utječe na razlog opravdanosti.

(23)

Države članice trebale bi uzeti u obzir ukupni učinak mjere na slobodno kretanje osoba i usluga unutar Unije, na izbor potrošača i kvalitetu pružene usluge. Na temelju toga države članice trebale bi posebno provjeriti je li opseg odredbi kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje proporcionalan važnosti ciljeva koji se žele ostvariti i očekivanih koristi.

(24)

Države članice trebale bi provesti usporedbu predmetne nacionalne mjere s alternativnim i manje ograničavajućim sredstvima kojima bi se omogućilo ostvarenje istog cilja, ali uz manje ograničenja. Ako su mjere opravdane samo zaštitom potrošača i ako su utvrđeni rizici ograničeni na odnos stručnjaka i potrošača te tako ne utječu negativno na treće strane, države članice trebale bi ocijeniti može li se cilj ostvariti sredstvima koja su manje ograničavajuća od ograničavanja djelatnosti na stručnjake. Na primjer, ako potrošači mogu razumno odabrati hoće li se koristiti uslugama kvalificiranih stručnjaka, trebalo bi primjenjivati manje ograničavajuća sredstva, kao što je zaštita profesionalnog naziva ili upis u strukovni registar. Kada su mjere usmjerene na sprečavanje rizika ozbiljnog ugrožavanja ciljeva od javnog interesa, kao što je javno zdravlje, kao način reguliranja trebalo bi razmotriti djelatnosti koje su ograničene na određenu profesiju i zaštićeni profesionalni naziv.

(25)

Ako je relevantno u svjetlu prirode i sadržaja mjere koja se analizira, države članice također bi trebale uzeti u obzir sljedeće: vezu između opsega profesionalnih djelatnosti obuhvaćenih određenom profesijom i potrebnih stručnih kvalifikacija; složenost poslova, posebno u pogledu razine, prirode i trajanja osposobljavanja ili potrebnog iskustva; postojanje različitih načina za stjecanje stručnih kvalifikacija; mogućnost da se djelatnosti ograničene na određene stručnjake podijele s drugim stručnjacima; i stupanj autonomije u obavljanju regulirane profesije, posebno kad se djelatnosti povezane s reguliranom profesijom obavljaju pod kontrolom i odgovornošću propisno kvalificiranog stručnjaka.

(26)

Ovom se Direktivom uzima u obzir znanstveni i tehnološki napredak te se doprinosi pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, uključujući u digitalnom okruženju. S obzirom na brzinu tehnološkog razvoja i znanstvenog napretka, od posebne bi važnosti moglo biti ažuriranje zahtjeva za pristup nizu profesija, posebice za profesionalne usluge koje se pružaju elektroničkim sredstvima. Ako država članica regulira određenu profesiju, trebala bi u obzir uzeti činjenicu da se uslijed znanstvenog i tehnološkog razvoja može smanjiti ili povećati asimetrija u informiranosti između stručnjaka i potrošača. Ako znanstveni i tehnološki razvoj predstavlja velik rizik za ciljeve od javnog interesa, na državama je članicama da po potrebi potaknu stručnjake da idu ukorak s tim razvojem.

(27)

Države članice trebale bi provesti sveobuhvatnu ocjenu okolnosti u kojima se mjera donosi i provodi te posebno razmotriti učinak novih ili izmijenjenih odredbi u kombinaciji s ostalim zahtjevima kojima se ograničava pristup određenoj profesiji ili njezino obavljanje. Pokretanje i obavljanje određenih djelatnosti može biti uvjetovano poštovanjem nekoliko zahtjeva kao što su pravila koja se odnose na organizaciju profesije, obvezno članstvo u strukovnoj organizaciji ili tijelu, profesionalnu etiku, nadzor i odgovornost. Stoga bi pri ocjenjivanju učinka novih ili izmijenjenih odredbi države članice trebale uzeti u obzir postojeće zahtjeve, uključujući kontinuirano stručno usavršavanje, obvezno članstvo u strukovnoj organizaciji ili tijelu, programe za registraciju ili dobivanje ovlasti, kvantitativna ograničenja, zahtjeve u pogledu posebnog pravnog oblika ili vlasničke strukture, teritorijalna ograničenja, multidisciplinarna ograničenja i pravila o nespojivosti, zahtjeve u pogledu osiguranja, zahtjeve u pogledu znanja jezika, u mjeri potrebnoj za obavljanje profesije, zahtjeve u pogledu fiksnih minimalnih i/ili maksimalnih tarifa te zahtjeve u pogledu oglašavanja.

(28)

Za ostvarenje ciljeva od javnog interesa može biti prikladno uvesti dodatne zahtjeve. Sama činjenica da njihov pojedinačni ili kombinirani učinak treba ocijeniti ne znači da su ti zahtjevi prima facie neproporcionalni. Na primjer, obveza podvrgavanja trajnom stručnom usavršavanju može biti prikladan način osiguranja da stručnjaci prate razvoj u svojim područjima rada sve dok se time ne uvode diskriminirajući i neproporcionalni uvjeti na štetu novih sudionika. Isto tako, obvezno članstvo u strukovnoj organizaciji ili tijelu može se smatrati primjerenim ako je država tim strukovnim organizacijama ili tijelima povjerila zaštitu relevantnih ciljeva od javnog interesa, na primjer nadziranje zakonitog obavljanja profesije ili organiziranje ili nadziranje kontinuiranog stručnog usavršavanja. Ako se neovisnost profesije ne može prikladno zajamčiti drugim sredstvima, države članice mogle bi razmotriti primjenu zaštitnih mjera, kao što je ograničavanje posjedovanja udjela osobama izvan struke ili propisivanje da većinu prava glasa moraju imati osobe koje se bave određenom profesijom, pod uvjetom da takve zaštitne mjere ne prelaze ono što je nužno za zaštitu cilja od javnog interesa. Države bi članice mogle razmotriti uvođenje fiksnih minimalnih i/ili maksimalnih tarifnih zahtjeva koje pružatelji usluga moraju ispuniti, posebice za usluge za koje je to potrebno kako bi se uspješno primijenilo načelo povrata troškova, ako je takvo ograničenje proporcionalno te ako su predviđena odstupanja od minimalnih i/ili maksimalnih tarifa gdje je to potrebno. Ako se uvođenjem dodatnih zahtjeva udvostručuju zahtjevi koje je država članica već uvela u okviru drugih pravila ili postupaka, takvi se zahtjevi ne mogu smatrati proporcionalnima za postizanje željenog cilja.

(29)

Na temelju glave II. Direktive 2005/36/EZ, države članice ne mogu pružateljima usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji pružaju profesionalne usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi nametnuti zahtjeve ili ograničenja zabranjena u toj Direktivi, kao što su odobrenje, registracija ili članstvo u strukovnoj organizaciji ili tijelu ili obvezu postojanja predstavnika na teritoriju države članice domaćina u svrhu omogućavanja pristupa reguliranoj profesiji ili njezinog obavljanja. Države članice mogu, gdje je to potrebno, od pružatelja usluga koji žele privremeno pružati usluge tražiti da dostave informacije u obliku pisane izjave koja se dostavlja prije prvog pružanja usluge i koja se obnavlja svake godine. Stoga, kako bi se olakšalo pružanje profesionalnih usluga, potrebno je ponovno napomenuti, uzimajući u obzir privremenu ili povremenu prirodu usluge, da bi zahtjevi kao što su automatska privremena registracija ili pro forma članstvo u strukovnoj organizaciji ili tijelu, prethodne izjave i zahtjevi u pogledu dokumenata, kao i plaćanje naknade ili bilo kakvih troškova, trebali biti proporcionalni. Ti uvjeti ne bi trebali dovesti do neproporcionalnog opterećenja pružatelja usluga niti bi trebali sprečavati slobodno pružanje usluga odnosno učiniti ga manje privlačnim. Države članice osobito bi trebale ocijeniti jesu li zahtjevi za pružanjem određenih informacija i dokumenata iz Direktive 2005/36/EZ i mogućnost dobivanja dodatnih pojedinosti putem administrativne suradnje između država članica preko informacijskog sustava unutarnjeg tržišta proporcionalni i dostatni za sprečavanje ozbiljnog rizika da pružatelji usluga zaobiđu primjenjive propise. Međutim, ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na mjere osmišljene kako bi se osiguralo poštovanje primjenjivih općih uvjeta za zapošljavanje.

(30)

Kao što je potvrđeno ustaljenom sudskom praksom, zdravlje i život ljudi na prvom je mjestu među interesima zaštićenima UFEU-om. Prema tome, države članice trebale bi uzeti u obzir cilj osiguravanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi pri procjeni zahtjeva za zdravstvene profesije, kao što su djelatnosti koje su ograničene na određenu profesiju, zaštićeni profesionalni nazivi, trajno stručno usavršavanje ili pravila koja se odnose na organizaciju profesije, profesionalnu etiku i nadzor uz poštovanje minimalnih uvjeta osposobljavanja utvrđenih u Direktivi 2005/36/EZ. Države članice posebno bi trebale osigurati da je reguliranje profesija iz područja zdravstvene skrbi povezanih s javnim zdravljem i sigurnošću pacijenata proporcionalno i da pridonosi jamčenju pristupa zdravstvenoj skrbi, što je prepoznato kao temeljno pravo u Povelji, kao i jamčenju pristupa sigurnoj, visokokvalitetnoj i učinkovitoj zdravstvenoj skrbi za građane na svojem državnom području. Prilikom utvrđivanja politika za zdravstvene usluge trebalo bi uzeti u obzir potrebu za osiguravanjem dostupnosti i visoke kvalitete usluga, te odgovarajuće i sigurne opskrbe medicinskim proizvodima, u skladu s potrebama javnog zdravlja na državnom području dotične države članice, kao i potrebu osiguranja profesionalne neovisnosti zdravstvenih stručnjaka. Što se tiče opravdanosti reguliranja profesija iz područja zdravstvene skrbi, države članice trebale bi uzeti u obzir cilj osiguravanja visoke razine zaštite ljudskog zdravlja, uključujući pristupačnost i visoku kvalitetu zdravstvene skrbi za građane, te adekvatnu i sigurnu opskrbu medicinskim proizvodima, uzimajući u obzir diskrecijsko pravo iz članka 1. ove Direktive.

(31)

Za pravilno je funkcioniranje unutarnjeg tržišta ključno osigurati da države članice građanima, predstavničkim udruženjima i drugim relevantnim dionicima, uključujući socijalne partnere, prije uvođenja novih ili izmjene postojećih zahtjeva kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje o tome pruže informacije. Države članice trebale bi na odgovarajući način uključiti sve zainteresirane strane i dati im priliku da iznesu svoja mišljenja. Ako je to relevantno i prikladno, države bi članice trebale provesti javna savjetovanja u skladu sa svojim nacionalnim postupcima.

(32)

Države članice trebale bi isto tako u cijelosti uzeti u obzir prava građana na pristup pravosuđu, kao što je zajamčeno člankom 47. Povelje i člankom 19. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Iz toga u skladu s postupcima propisanima nacionalnim pravom i ustavnim načelima slijedi da bi nacionalni sudovi trebali moći procijeniti proporcionalnost zahtjeva koji se nalaze u području primjene ove Direktive kako bi se za svaku fizičku ili pravnu osobu zajamčilo pravo na djelotvoran pravni lijek protiv ograničavanja slobode odabira zanimanja, slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga.

(33)

U svrhu razmjene informacija o najboljim praksama države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere da potaknu dijeljenje primjerenih i redovito ažuriranih informacija o reguliranju profesija, uključujući one o utjecaju takvog reguliranja, s drugim državama članicama, kao i o učincima takvog reguliranja. Komisija bi trebala olakšati tu razmjenu.

(34)

Kako bi se povećala transparentnost i promicalo ocjene proporcionalnosti utemeljene na usporedivim kriterijima, informacije koje dostave države članice, ne dovodeći u pitanje članak 346. UFEU-a, trebale bi biti lako dostupne u bazi podataka o reguliranim profesijama kako bi se drugim državama članicama i svim zainteresiranim stranama omogućilo dostavljanje primjedbi Komisiji i dotičnim državama članicama. Te bi primjedbe Komisija trebala uzeti u obzir na odgovarajući način u svojem sažetom izvješću koje se sastavlja u skladu s Direktivom 2005/36/EZ.

(35)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i izbjegavanje neproporcionalnih ograničenja pristupa reguliranim profesijama ili njihovog obavljanja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tih ciljeva,

(a)

„zaštićeni profesionalni naziv” znači oblik reguliranja profesije u kojem je upotreba naziva u profesionalnoj djelatnosti ili skupini profesionalnih djelatnosti izravno ili neizravno uvjetovana posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija na temelju zakona ili drugih propisa, i u kojem nepropisna upotreba tog naziva podliježe sankcijama;

(b)

„djelatnosti koje su ograničene na određenu profesiju” znači oblik reguliranja profesije u kojem je pristup profesionalnoj djelatnosti ili skupini profesionalnih djelatnosti izravno ili neizravno, na temelju zakona ili drugih propisa, ograničen na članove određene regulirane profesije koji imaju određenu profesionalnu kvalifikaciju, uključujući kada se djelatnost dijeli s drugim reguliranim profesijama.

(a)

prirodu rizika povezanih sa željenim ciljevima od javnog interesa, posebno rizika za primatelje usluga, uključujući potrošače, te za stručnjake ili treće osobe;

(b)

jesu li postojeća posebna ili općenita pravila, poput onih iz zakona o sigurnosti proizvoda ili zaštiti potrošača, nedostatna za postizanje željenog cilja;

(c)

prikladnost odredbe, to jest njezinu primjerenost za ostvarenje željenog cilja, i odražava li ona stvarno taj cilj na dosljedan i sustavan način te tako rješava utvrđene rizike na sličan način kao u usporedivim djelatnostima;

(d)

učinak na slobodno kretanje osoba i usluga unutar Unije, izbor potrošača i kvalitetu pružene usluge;

(e)

mogućnost primjene manje ograničavajućih sredstava za ostvarenje cilja od javnog interesa; ako su odredbe, za potrebe ove točke, opravdane samo zaštitom potrošača i ako su utvrđeni rizici ograničeni na odnos stručnjaka i potrošača bez negativnog utjecaja na treće osobe, države članice posebno ocjenjuju može li se cilj ostvariti sredstvima koja su manje ograničavajuća od ograničavanja djelatnosti;

(f)

učinak novih ili izmijenjenih odredbi u kombinaciji s drugim zahtjevima kojima se ograničava pristup profesiji ili njezino obavljanje, a posebno način na koji nove ili izmijenjene odredbe u kombinaciji s drugim zahtjevima doprinose postizanju istog cilja od javnog interesa te pitanje jesu li nužne za postizanje tog cilja.

(a)

vezu između opsega djelatnosti obuhvaćenih određenom profesijom ili ograničenih na tu profesiju i potrebnih stručnih kvalifikacija;

(b)

vezu između složenosti dotičnih poslova i potrebe da oni koji ih obavljaju posjeduju posebne stručne kvalifikacije, posebno u pogledu razine, prirode i trajanja osposobljavanja ili potrebnog iskustva;

(c)

mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije na druge načine;

(d)

mogu li se ili ne mogu, i zašto, djelatnosti ograničene na određenu profesiju podijeliti s drugim profesijama;

(e)

stupanj autonomije u obavljanju regulirane profesije te učinak organizacijskih i nadzornih rješenja na ostvarenje željenog cilja, posebno ako se djelatnosti povezane s reguliranom profesijom obavljaju pod nadzorom i odgovornošću propisno kvalificiranog stručnjaka;

(f)

znanstveni i tehnološki razvoj kojim se može učinkovito smanjiti ili povećati asimetrija u informiranosti između stručnjaka i potrošača;

(a)

djelatnosti koje su ograničene na određenu profesiju, zaštićeni profesionalni naziv ili svaki drugi oblik reguliranja u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) Direktive 2005/36/EZ;

(b)

obveze kontinuiranog stručnog usavršavanja;

(c)

pravila koja se odnose na organizaciju profesije, profesionalnu etiku i nadzor;

(d)

obvezno članstvo u strukovnoj organizaciji ili tijelu, programi za registraciju ili dobivanje ovlasti, posebno ako ti zahtjevi podrazumijevaju posjedovanje određenih stručnih kvalifikacija;

(e)

kvantitativna ograničenja, posebno zahtjevi kojima se ograničava broj dozvola za obavljanje djelatnosti, ili utvrđuje najmanji ili najveći broj zaposlenika, rukovoditelja ili predstavnika koji imaju određene stručne kvalifikacije;

(f)

zahtjevi u pogledu posebnog pravnog oblika ili zahtjevi koji se odnose na vlasničku strukturu ili upravljanje poduzećem, u mjeri u kojoj su ti zahtjevi izravno povezani s obavljanjem regulirane profesije;

(g)

teritorijalna ograničenja, uključujući kada je profesija u dijelovima državnog područja države članice regulirana na način koji je drukčiji od načina na koji je regulirana u drugim dijelovima;

(h)

zahtjevi kojima se ograničava zajedničko ili partnersko obavljanje regulirane profesije, te pravila o nespojivosti;

(i)

zahtjevi u pogledu osiguravateljskog pokrića ili druge osobne ili kolektivne zaštite od profesionalne odgovornosti;

(j)

zahtjevi u pogledu znanja jezika, u mjeri potrebnoj za obavljanje profesije;

(k)

fiksni minimalni i/ili maksimalni tarifni zahtjevi;

(l)

zahtjevi u pogledu oglašavanja.

(a)

automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo u strukovnoj organizaciji ili tijelu, kako je navedeno u članku 6. prvom podstavku točki (a) Direktive 2005/36/EZ;

(b)

izjavu koja se daje unaprijed na temelju članka 7. stavka 1. Direktive 2005/36/EZ, dokumente koji se zahtijevaju u skladu sa stavkom 2. tog članka ili bilo koji drugi jednakovrijedan zahtjev;

(c)

plaćanje naknade ili bilo kakvih troškova koje snosi pružatelj usluga i koji su povezani s administrativnim postupcima koji se odnose na pristup reguliranim profesijama.