19.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 76/1

(1)

Jamstveni fond za vanjska djelovanja („Fond”) uređen je Uredbom vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 (2).

(2)

Fond se financira godišnjom uplatom iz općeg proračuna Unije, kamatama na uložena sredstva Fonda i povratom sredstava od dužnika koji nisu ispunili svoje obveze.

(3)

Prihodi od premija na rizik ostvareni u okviru operacija financiranja Europske investicijske banke (EIB), koje su obuhvaćene proračunskim jamstvom Unije, trebali bi se uplaćivati u Fond.

(4)

Ako iznos Fonda premašuje 10 % ukupnih nepodmirenih obveza Unije, višak bi trebalo uplatiti natrag u opći proračun Unije kako bi se opći proračun Unije bolje zaštitio od mogućeg dodatnog rizika neispunjavanja obveza u okviru EIB-ovih operacija financiranja usmjerenih na dugoročnu gospodarsku otpornost izbjeglica, migranata, zajednica domaćina i tranzitnih zajednica te zajednica podrijetla kao strateški odgovor na rješavanje temeljnih uzroka migracija.

(5)

Uredbu (EZ, Euratom) br. 480/2009 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

u članku 2. dodaje se sljedeća alineja:

2.

u članku 3. treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ako iznos Fonda premašuje 10 % ukupnih nepodmirenih obveza Unije, višak se uplaćuje natrag u opći proračun Europske unije. Na temelju razlike na kraju godine n – 1 između 10 % iznosa ukupnih nepodmirenih obveza Unije i vrijednosti neto imovine Fonda, izračunane na početku godine n, taj se višak uplaćuje jednom transakcijom u poseban naslov izvještaja o prihodima općeg proračuna Europske unije za godinu n + 1.”;

3.

članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Komisija povjerava financijsko upravljanje Fondom EIB-u.

Do 30. lipnja 2019. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi neovisnu vanjsku procjenu prednosti i nedostataka povjeravanja financijskog upravljanja imovinom Fonda i Europskog fonda za održivi razvoj Komisiji, EIB-u ili tima dvjema institucijama zajedno, uzimajući u obzir relevantne tehničke i institucijske kriterije korištene pri usporedbi usluga upravljanja imovinom, uključujući tehničku infrastrukturu, usporedbu troškova pruženih usluga, institucijsku strukturu, izvješćivanje, uspješnost, odgovornost i stručnost svake institucije i ostale mandate upravljanja imovinom za opći proračun Europske unije. Procjena će, prema potrebi, biti popraćena zakonodavnim prijedlogom.”;

4.

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Komisija do 31. svibnja svake godine Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu podnosi godišnje izvješće o upravljanju Fondom u prethodnoj kalendarskoj godini. Godišnje izvješće sadržava prikaz financijskog stanja i informacije o funkcioniranju Fonda na kraju prethodne kalendarske godine, financijske tokove te važne transakcije i sve relevantne informacije o financijskim računima, kao što su iscrpne informacije o nepodmirenim zajmovima pokrivenima jamstvom ili imovini Fonda tijekom prethodne kalendarske godine, kao i zaključke te izvučene pouke. Izvješće obuhvaća i informacije o financijskom upravljanju i uspješnosti te riziku Fonda na kraju prethodne kalendarske godine. Od 2019. i svake treće godine nakon toga ono obuhvaća i ocjenu prikladnosti cilja od 9 % i praga od 10 % za Fond kako je navedeno u članku 3. drugom odnosno trećem stavku.”

19.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 76/3

(1)

Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) uspostavljen je sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije radi promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na troškovno i gospodarski učinkovit način.

(2)

Europsko vijeće u listopadu 2014. obvezalo se smanjiti ukupne emisije stakleničkih plinova Unije do 2030. za najmanje 40 % u odnosu na razine iz 1990. Svi bi sektori gospodarstva trebali doprinijeti postizanju tih smanjenja emisija, a taj se cilj treba troškovno najučinkovitije ostvariti u okviru sustava trgovanja emisijama Europske unije („EU sustav trgovanja emisijama”) kojim će se emisije do 2030. smanjiti za 43 % u odnosu na razine iz 2005. To je potvrđeno u predviđenoj, i na nacionalnoj razini utvrđenoj, obvezi smanjenja za Uniju i njezine države članice dostavljenoj Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) 6. ožujka 2015.

(3)

Pariški sporazum, usvojen 12. prosinca 2015. u okviru UNFCCC-a, („Pariški sporazum”) stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Njegove stranke postigle su dogovor da će zadržati povećanje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju te uložiti napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Stranke su se također dogovorile da će periodično provjeravati provedbu Pariškog sporazuma kako bi procijenile kolektivni napredak u smjeru postizanja svrhe Pariškog sporazuma i njegovih dugoročnih ciljeva.

(4)

U skladu s obvezom koju su suzakonodavci izrazili u Direktivi 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Odluci br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), svi gospodarski sektori trebali bi doprinositi smanjenju emisija stakleničkih plinova. U skladu s Pariškim sporazumom Unija i njezine države članice obvezali su se na postizanje cilja smanjenja emisija na razini cjelokupnog gospodarstva. U okviru Međunarodne pomorske organizacije (IMO) u tijeku su nastojanja da se ograniče emisije u međunarodnom pomorskom prometu koja bi trebalo poticati. IMO je uspostavio proces u okviru kojeg bi se 2018. usvojila početna strategija za smanjenje emisija kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prometa. Hitno je potrebno usvojiti ambiciozan cilj za smanjenje emisija kao dio te početne strategije te je važno osigurati pravedan doprinos međunarodnog pomorskog prometa nastojanjima da se postigne cilj u pogledu razine znatno niže od 2 °C, koji je dogovoren u okviru Pariškog sporazuma. Komisija bi to trebala redovito preispitivati i najmanje jednom godišnje Europski parlament i Vijeće izvijestiti o napretku postignutom u okviru IMO-a na postizanju ambicioznog cilja za smanjenje emisija i o popratnim mjerama kako bi se osigurao odgovarajući doprinos tog sektora nastojanjima potrebnim za postizanje ciljeva dogovorenih u okviru Pariškog sporazuma. Djelovanje IMO-a ili Unije trebalo bi početi 2023., uključujući pripremni rad u vezi s donošenjem i provedbom te odgovarajuće razmatranje od strane svih dionika.

(5)

Europsko vijeće u svojim je zaključcima od listopada 2014. potvrdilo da će djelotvoran, reformiran EU sustav trgovanja emisijama s instrumentom za stabilizaciju tržišta biti glavni europski instrument za postizanje cilja smanjenja emisija od najmanje 40 %, uz godišnji faktor smanjenja od 2,2 % od 2021. nadalje. Europsko vijeće potvrdilo je i da besplatna dodjela emisijskih jedinica neće prestati važiti, nego da će se postojeće mjere nastaviti primjenjivati nakon 2020. radi sprečavanja rizika od istjecanja ugljika zbog klimatske politike, dokle god se ne poduzimaju usporedivi napori u drugim velikim gospodarstvima, te bez smanjivanja udjela emisijskih jedinica koje trebaju biti prodane na dražbi. Udio koji će biti prodan na dražbi trebao bi biti izražen kao postotak u Direktivi 2003/87/EZ kako bi se poboljšala sigurnost planiranja u pogledu odluka o ulaganju i povećala transparentnost, a cjelokupni sustav učinio jednostavnijim i razumljivijim.

(6)

Ključni je prioritet Unije uspostava otporne energetske unije da bi svojim građanima i industriji osigurala sigurnu, održivu, konkurentnu i povoljnu energiju. Za postizanje tog cilja potreban je nastavak ambicioznih mjera u području klime u okviru kojih je EU sustav trgovanja emisijama osnova klimatske politike Unije, kao i napredak u drugim aspektima energetske unije. Provedbom ambicije određene u okviru klimatske i energetske politike Unije do 2030. doprinosi se ostvarivanju smislene cijene ugljika i daljnjem poticanju troškovno učinkovitog smanjenja emisija stakleničkih plinova.

(7)

Člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) zahtijeva se da se politika Unije temelji na načelu da onečišćivač plaća te se na temelju toga Direktivom 2003/87/EZ predviđa postupni prijelaz na prodaju svih jedinica na dražbi. Izbjegavanje istjecanja ugljika opravdava privremenu odgodu prodaje svih jedinica na dražbi, a ciljana besplatna dodjela emisijskih jedinica industriji opravdana je kako bi se uvažili stvarni rizici od povećanja emisija stakleničkih plinova u trećim zemljama gdje industrija ne podliježe sličnim ograničenjima za ugljik, sve dok usporedive mjere klimatske politike nisu poduzete u drugim velikim gospodarstvima.

(8)

Dražbe emisijskih jedinica ostaju opće pravilo, a besplatna dodjela emisijskih jedinica iznimka. U Komisijinoj procjeni učinka navedeno je da udio emisijskih jedinica koje trebaju biti prodane na dražbi iznosi 57 % u razdoblju od 2013. do 2020. Taj bi udio u načelu trebao ostati 57 %. On se sastoji od emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbi u ime država članica, uključujući emisijske jedinice izdvojene za nove sudionike koje nisu dodijeljene, emisijske jedinice za modernizaciju proizvodnje električne energije u nekim državama članicama i emisijske jedinice koje se trebaju prodavati na dražbi kasnije jer su stavljene u rezervu za stabilnost tržišta uspostavljenu Odlukom (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća (7). U taj bi udio trebalo biti uključeno 75 milijuna emisijskih jedinica koje se upotrebljavaju za potporu inovacijama. U slučaju da se zbog potražnje za besplatnim emisijskim jedinicama stvori potreba za primjenom jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije prije 2030., udio emisijskih jedinica koje se trebaju prodati na dražbi u desetogodišnjem razdoblju koje započinje 1. siječnja 2021. trebalo bi smanjiti za do najviše 3 % ukupne količine emisijskih jedinica. U svrhu solidarnosti, rasta i međusobne povezanosti, 10 % emisijskih jedinica koje države članice trebaju prodati na dražbi trebalo bi se rasporediti među onim državama članicama čiji bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku prema tržišnim cijenama nije premašio 90 % prosjeka Unije u 2013., a ostatak emisijskih jedinica trebao bi se rasporediti među svim državama članicama na temelju verificiranih emisija. Odstupanje u pogledu doprinosa toj raspodjeli u razdoblju od 2013. do 2020. za određene države članice s prosječnom razinom dohotka po stanovniku koja je za više od 20 % iznad prosjeka Unije trebalo bi prestati važiti.

(9)

Uvažavajući međudjelovanje klimatskih politika na razini Unije i na nacionalnoj razini, države članice trebale bi u slučaju zatvaranja kapaciteta za proizvodnju električne energije na svojem državnom području imati mogućnost poništavanja emisijskih jedinica iz količine emisijskih jedinica koje prodaju na dražbi. Kako bi se osigurala predvidivost za operatere i sudionike na tržištu u vezi s količinom emisijskih jedinica koje se mogu prodati na dražbi, mogućnost poništavanja emisijskih jedinica u takvim slučajevima trebalo bi ograničiti na količinu koja odgovara prosječnoj količini verificiranih emisija iz dotičnog postrojenja tijekom petogodišnjeg razdoblja koje prethodi zatvaranju.

(10)

Kako bi se očuvala dobrobit za okoliš koja proizlazi iz smanjenja emisija u Uniji dok se istodobno mjerama u trećim zemljama industriju ne potiče da na sličan način smanji emisije, trebalo bi nastaviti s prijelaznom besplatnom dodjelom emisijskih jedinica postrojenjima u sektorima i podsektorima izloženima stvarnom riziku od istjecanja ugljika. Iskustvom stečenim tijekom rada EU sustava trgovanja emisijama potvrđeno je da su sektori i podsektori izloženi različitim razinama rizika od istjecanja ugljika i da je besplatnom dodjelom emisijskih jedinica spriječeno istjecanje ugljika. Dok se neki sektori i podsektori mogu smatrati izloženima većem riziku od istjecanja ugljika, drugi su sposobni prenijeti znatan dio troškova emisijskih jedinica za pokrivanje svojih emisija u cijene proizvoda bez gubitka tržišnog udjela i snose samo preostali dio troškova tako da je rizik od istjecanja ugljika u njihovu slučaju nizak. Komisija bi trebala odrediti i razlikovati relevantne sektore na temelju njihovih intenziteta trgovine i intenziteta emisija radi boljeg utvrđivanja sektora izloženih stvarnom riziku od istjecanja ugljika.

Iako bi se procjena sektora i podsektora trebala provoditi na četveroznamenkastoj razini (oznaka NACE-4), trebalo bi predvidjeti i posebne okolnosti u kojima bi moglo biti primjereno postojanje mogućnosti da se zatraži procjena na šesteroznamenkastoj ili osmeroznamenkastoj razini (Prodcom). Takva bi mogućnost trebala postojati ako se za sektore i podsektore prethodno smatralo da su izloženi istjecanju ugljika na šesteroznamenkastoj ili osmeroznamenkastoj razini (Prodcom), s obzirom da se određenim oznakama NACE, posebno onima koje završavaju s .99, obuhvaćaju „drugdje nerazvrstane” („d.n.”) heterogene djelatnosti. Ako se na neki sektor ili podsektor primjenjuju referentne vrijednosti za rafinerije ili za druge proizvode, tu bi okolnost trebalo uzeti u obzir kako bi se, prema potrebi, napravila kvalitativna analiza rizika od istjecanja ugljika i osigurali jednaki uvjeti za proizvode koji se proizvode u rafinerijama i u kemijskim postrojenjima. Ako se na temelju kriterija intenziteta trgovine i intenziteta emisija prekorači prag određen uzimanjem u obzir odgovarajuće mogućnosti dotičnih sektora i podsektora da prenesu troškove u cijene proizvoda, taj bi se sektor ili podsektor trebao smatrati izloženim riziku od istjecanja ugljika. Za ostale sektore i podsektore trebalo bi smatrati da su u manjoj mjeri ili nimalo izloženi riziku od istjecanja ugljika. Vođenjem računa o mogućnostima sektora i podsektora izvan proizvodnje električne energije da prenesu troškove kroz cijene proizvoda također bi se trebala smanjiti neočekivana dobit. Osim ako je drukčije odlučeno u okviru preispitivanja na temelju članka 30. Direktive 2003/87/EZ, trebalo bi nakon 2026. ravnomjerno smanjivati besplatnu dodjelu emisijskih jedinica sektorima i podsektorima za koje se smatra da su izloženi niskom ili nikakvom riziku od istjecanja ugljika, uz iznimku centralnog grijanja, kako bi besplatna dodjela emisijskih jedinica dosegla razinu nula u 2030.

(11)

Referentne vrijednosti za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica primjenjive od 2013. nadalje trebalo bi preispitati radi izbjegavanja neočekivane dobiti i odražavanja tehnološkog napretka u dotičnim sektorima u razdoblju od 2007. do 2008. te u svakom kasnijem razdoblju za koje su besplatne dodjele emisijskih jedinica utvrđene u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ. Radi odražavanja tehnološkog napretka u dotičnim sektorima i prilagodbe referentnih vrijednosti relevantnom razdoblju dodjele, trebalo bi predvidjeti ažuriranje referentnih vrijednosti za besplatne dodjele emisijskih jedinica postrojenjima, određenih na temelju podataka iz 2007. i 2008., u skladu s uočenim poboljšanjem. Zbog predvidljivosti to bi trebalo učiniti primjenom faktora koji predstavlja najbolju procjenu napretka u svim sektorima, pri čemu bi trebalo uzeti u obzir pouzdane, objektivne i verificirane podatke iz postrojenja, vodeći računa o prosječnom učinku 10 % najučinkovitijih postrojenja, tako da se referentnim vrijednostima odražava stvarna stopa poboljšanja. Ukažu li podaci na godišnje smanjenje manje od 0,2 % ili veće od 1,6 % u odnosu na vrijednost iz 2007. i 2008. tijekom relevantnog razdoblja, povezanu referentnu vrijednost trebalo bi prilagoditi prema stopama koje nisu stvarne stope poboljšanja kako bi se očuvali poticaji za smanjenje emisija i pravilno nagradile inovacije. Za razdoblje od 2021. do 2025. te bi referentne vrijednosti trebalo prilagoditi u odnosu na svaku godinu između 2008. i sredine razdoblja od 2021. do 2025. ili s 0,2 % ili s 1,6 %, što dovodi do poboljšanja od 3 % odnosno 24 % u odnosu na vrijednost primjenjivu u razdoblju od 2013. do 2020. Za razdoblje od 2026. do 2030. te bi referentne vrijednosti trebalo prilagoditi na isti način, što dovodi do poboljšanja od 4 % odnosno 32 % u odnosu na vrijednost primjenjivu u razdoblju od 2013. do 2020. Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti za proizvodnju aromata, vodika i sintetskog plina u rafinerijama i kemijskim postrojenjima, referentne vrijednosti za aromate, vodik i sintetski plin trebalo bi i dalje usklađivati s referentnim vrijednostima za rafinerije.

(12)

Razina besplatne dodjele emisijskih jedinica za postrojenja trebala bi se bolje uskladiti s njihovim stvarnim razinama proizvodnje. U tu bi svrhu trebalo periodično prilagođivati dodjele na ravnomjeran način kako bi se u obzir uzela relevantna povećanja i smanjenja u proizvodnji. Podaci koji se upotrebljavaju u ovom kontekstu trebali bi biti potpuni, dosljedni i neovisno verificirani te bi trebali imati jednako visoku razinu točnosti i kvalitete kao i podaci upotrijebljeni za utvrđivanje besplatne dodjele emisijskih jedinica. Kako bi se spriječile manipulacije ili zlouporabe sustava za prilagodbe dodjele emisijskih jedinica i izbjeglo svako nepotrebno administrativno opterećenje, uzimajući u obzir rok koji se primjenjuje na obavijest o promjenama u proizvodnji, te imajući u vidu potrebu za osiguravanjem da se promjene dodjela provode na učinkovit, nediskriminirajuć i ujednačen način, relevantni prag trebalo bi utvrditi na 15 % i ocjenjivati ga na temelju pomičnog prosjeka dviju godina. Komisija bi trebala moći razmotriti uspostavu dodatnih mjera, kao što su uporaba apsolutnih pragova u pogledu promjena dodjela ili u pogledu roka koji se primjenjuje na obavijest o promjenama u proizvodnji.

(13)

Bilo bi poželjno da države članice djelomično osiguraju nadoknadu, u skladu s pravilima o državnim potporama, određenim postrojenjima u sektorima ili podsektorima za koje je utvrđena izloženost znatnom riziku od istjecanja ugljika zbog troškova povezanih s emisijama stakleničkih plinova ugrađenih u cijene električne energije, među ostalim, za potrošnju električne energije samih postrojenja, proizvedene izgaranjem otpadnih plinova. Moguće je da će države članice nastojanjem da se za nadoknadu neizravnih troškova upotrebljava najviše 25 % prihoda ostvarenih dražbama emisijskih jedinica pospješiti postizanje ciljeva EU sustava trgovanja emisijama i očuvati cjelovitost unutarnjeg tržišta i uvjeta tržišnog natjecanja. Kako bi se poboljšala transparentnost u odnosu na mjeru do koje se takva nadoknada pruža, države članice trebale bi redovito izvješćivati javnost o mjerama koje su na snazi i o korisnicima, istodobno osiguravajući da su povjerljiva priroda određenih informacija i te zaštita podataka propisno uzeti u obzir. Ako država članica upotrijebi znatnu količinu svojih prihoda od dražbi za nadoknadu neizravnih troškova, postoji povećan interes za javnu objavu razloga za tu odluku. Pri preispitivanju svojih smjernica o državnim potporama za nadoknade neizravnih troškova emisija, Komisija bi, među ostalim, trebala razmotriti korisnost gornjih granica za nadoknade koje dodjeljuju države članice. Pri preispitivanju Direktive 2003/87/EZ trebalo bi uzeti u obzir mjeru u kojoj su te financijske mjere bile djelotvorne u izbjegavanju znatnih rizika od istjecanja ugljika zbog neizravnih troškova i razmotriti mogućnost daljnjeg usklađivanja mjera, uključujući usklađeni mehanizam. Financiranje borbe protiv klimatskih promjena od strane javnog sektora imat će važnu ulogu u mobiliziranju sredstava i nakon 2020.

Stoga bi se prihodi od dražbi trebali upotrebljavati i za financiranja mjera u području klime u ugroženim trećim zemljama, posebice u najmanje razvijenim zemljama, uključujući prilagodbu utjecajima klimatskih promjena, među ostalim putem Zelenog klimatskog fonda UNFCCC-a. Iznos financiranja borbe protiv klimatskih promjena koji treba mobilizirati ovisit će i o ambiciji i kvaliteti nacionalno utvrđenih doprinosa, naknadnim investicijskim planovima i postupcima nacionalnog planiranja prilagodbe. U pogledu mogućih socijalnih posljedica potrebnih politika i ulaganja države članice trebale bi prihode od dražbi upotrijebiti i kako bi doprinijele pravednom prijelazu na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika poticanjem osposobljavanja i preraspodjele rada te u socijalnom dijalogu sa zajednicama i regijama na koje utječe tranzicija radnih mjesta.

(14)

Glavna dugoročna poticajna mjera koja proizlazi iz Direktive 2003/87/EZ za hvatanje i skladištenje CO2 („CCS”), za nove tehnologije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i za napredne inovacije u tehnologijama i procesima s niskim emisijama ugljika, uključujući hvatanje i upotrebu ugljika sigurne za okoliš („CCU”), jest cjenovni signal za ugljik koji se Direktivom stvara te činjenica da neće biti potrebno predati emisijske jedinice za emisije CO2 koje su izbjegnute ili trajno uskladištene. Osim toga, kako bi se dopunilo sredstva koja se već upotrebljavaju za ubrzanje demonstriranja komercijalnih postrojenja za CCS i inovativnih tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, emisijske jedinice trebale bi se upotrebljavati za dodjelu zajamčenih nagrada za puštanje u pogon postrojenja za CCS ili CCU, nove tehnologije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i industrijske inovacije u tehnologijama i procesima s niskim emisijama ugljika u Uniji povezane s izbjegavanjem ili skladištenjem dovoljne količine emisija CO2, pod uvjetom da je sklopljen sporazum o razmjeni znanja.

Uz 400 milijuna emisijskih jedinica koje su prvotno bile stavljene na raspolaganje za razdoblje od 2021. nadalje, prihodima od 300 milijuna emisijskih jedinica za razdoblje od 2013. do 2020., koje još nisu upotrijebljene za inovacijske aktivnosti, trebalo bi dodati 50 milijuna nedodijeljenih emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta te ih pravodobno upotrijebiti za potporu inovacijama. Ovisno o opsegu smanjenja udjela emisijskih jedinica koje treba prodati na dražbi kako bi se izbjegla potreba za primjenom jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije, trebalo bi količinu raspoloživih emisijskih jedinica u okviru tog fonda povećati za najviše 50 milijuna emisijskih jedinica. Najveći dio te potpore trebao bi ovisiti o verificiranom izbjegavanju emisija stakleničkih plinova, a istodobno bi trebalo biti moguće pružiti određenu potporu ako su postignuti unaprijed određeni ključni ciljevi, uzimajući u obzir upotrijebljenu tehnologiju i posebne okolnosti u okviru sektora u kojem se upotrebljava. Ključne ciljeve trebalo bi utvrditi tako da se omoguće odgovarajuća financijska sredstva za projekt. Najviši dopušteni postotak potpore za troškove projekta može se razlikovati ovisno o kategoriji projekta. Na odgovarajući način trebalo bi uzeti u obzir projekte koji će s aspekta inovacija imati znatan učinak u cijeloj Uniji.

(15)

Grčki BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama bio je niži od 60 % prosjeka Unije u 2014., no ta država nije korisnica Modernizacijskog fonda te bi stoga trebala moći zatražiti emisijske jedinice u svrhu sufinanciranja dekarbonizacije opskrbe električnom energijom otoka koji se nalaze unutar njezina državnog područja. Te bi emisijske jedinice trebale dolaziti iz maksimalne količine emisijskih jedinica iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ koje nisu besplatno dodijeljene do 31. prosinca 2020. te bi se trebale prodavati na dražbi u skladu s modalitetima koji se primjenjuju na Modernizacijski fond.

(16)

Trebalo bi uspostaviti Modernizacijski fond od 2 % ukupne količine emisijskih jedinica u EU sustavu trgovanja emisijama, prodanih na dražbi u skladu s pravilima i modalitetima za dražbe putem zajedničke dražbovne platforme iz Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010 (8). Ovisno o opsegu smanjenja udjela emisijskih jedinica koje treba prodati na dražbi kako bi se izbjegla potreba za primjenom jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije, trebalo bi količinu raspoloživih emisijskih jedinica u okviru Modernizacijskog fonda povećati za najviše 0,5 % ukupne količine emisijskih jedinica. Države članice čiji je BDP po stanovniku u 2013. po tržišnim cijenama bio niži od 60 % prosjeka Unije trebale bi biti prihvatljive za financiranje iz Modernizacijskog fonda te bi do 2030. trebale moći odstupiti od primjene načela sveobuhvatne dražbe za proizvodnju električne energije upotrebom opcije besplatne dodjele emisijskih jedinica kako bi se transparentno promicalo stvarna ulaganja u modernizaciju njihova energetskog sektora te se istodobno izbjeglo narušavanje unutarnjeg energetskog tržišta. Ulaganja u okviru Modernizacijskog fonda kojima se nastoji poboljšati energetska učinkovitost mogla bi uključivati ulaganja u elektrifikaciju prometa, posebice cestovnog prometa. Pravilima upravljanja Modernizacijskom fondom trebao bi se stvoriti usklađen, sveobuhvatan i transparentan okvir radi osiguravanja najučinkovitije moguće provedbe, uzimajući u obzir potrebu za jednostavnim pristupom za sve sudionike i mogućnosti poticanja ulaganja u državama članicama. Funkcija strukture upravljanja trebala bi biti razmjerna svrsi osiguravanja odgovarajuće upotrebe sredstava.

Ta struktura upravljanja trebala bi uključivati odbor za ulaganja te bi pri odlučivanju trebalo uzeti u obzir stručna znanja Europske investicijske banke (EIB), osim u slučaju u kojem se mali projekti podupiru zajmovima nacionalne razvojne banke ili bespovratnim sredstvima iz nacionalnog programa koji ima iste ciljeve kao i Modernizacijski fond. Kako bi se utvrdili i otkrili mogući sukobi interesa, sastav odbora za ulaganja, životopise njegovih članova, kao i njihove izjave o interesima trebalo bi objaviti i redovito ažurirati. Kako bi se osiguralo da se potrebe za ulaganjem u državama članicama s niskim dohotkom rješavaju na odgovarajući način, sredstva za Modernizacijski fond trebala bi se raspodijeliti među državama članicama na temelju kombiniranih kriterija od 50 % udjela verificiranih emisija i 50 % udjela BDP-a. Financijska pomoć iz Modernizacijskog fonda mogla bi se pružati u različitim oblicima. Kako bi se mobilizirala sredstva i osigurao veći učinak relevantnih ulaganja, besplatne emisijske jedinice za modernizaciju proizvodnje električne energije u nekim državama članicama i dostupna sredstva iz Modernizacijskog fonda za ulaganja koja nisu na popisu prioritetnih područja trebalo bi nadopuniti sredstvima privatnih pravnih subjekata, kojima bi mogla biti obuhvaćena zasebna sredstva privatnih pravnih subjekata koja su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu tijela javne vlasti.

(17)

Kako bi se racionalizirali mehanizmi financiranja i smanjilo administrativno opterećenje povezano s njihovom provedbom, dotičnim državama članicama trebalo bi omogućiti da se u skladu s odredbama Modernizacijskog fonda koriste svojim udjelom u 10 % preraspodijeljenih emisijskih jedinica i u prijelaznim besplatnim dodjelama u svrhu modernizacije energetskog sektora. Kako bi se osigurala predvidljivost i transparentnost u pogledu količine emisijskih jedinica koje su raspoložive za prodaju na dražbi ili za prijelaznu besplatnu dodjelu te u pogledu imovine kojom upravlja Modernizacijski fond, države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o svojoj namjeri da prije 2021. povećaju svoja sredstva u okviru Modernizacijskog fonda.

(18)

Europsko vijeće je u listopadu 2014. potvrdilo da bi mogućnost besplatne dodjele za energetski sektor trebalo zadržati do 2030. te da bi trebalo poboljšati modalitete, uključujući transparentnost, neobvezne besplatne dodjele emisijskih jedinica za modernizaciju energetskog sektora u određenim državama članicama. Dotična država članica trebala bi odabrati ulaganja u vrijednosti od 12,5 milijuna EUR ili većoj putem natječajnog postupka na osnovi jasnih i transparentnih pravila kako bi se osiguralo da se besplatna dodjela emisijskih jedinica upotrebljava za promicanje stvarnih ulaganja kojima se modernizira ili diversificira energetski sektor u skladu s ciljevima energetske unije. Za financiranje iz besplatne dodjele emisijskih jedinica trebala bi biti prihvatljiva i ulaganja čija je vrijednost niža od 12,5 milijuna EUR. Dotična država članica trebala bi odabrati takva ulaganja na temelju jasnih i transparentnih kriterija. Rezultati tog postupka odabira trebali bi podlijegati postupku javnog savjetovanja. Javnost bi trebala biti pravodobno obavješćivana o odabiru projekata ulaganja, kao i o njihovoj provedbi. Ulaganja bi trebalo nadopuniti sredstvima privatnih pravnih subjekata, kojima bi mogla biti obuhvaćena zasebna sredstva privatnih pravnih subjekata koji su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu tijela javne vlasti.

(19)

Financiranje iz EU sustava trgovanja emisijama trebalo bi biti usklađeno s ciljevima okvira klimatske i energetske politike Unije do 2030. i dugoročnim ciljevima iznesenima u Pariškom sporazumu, kao i drugim programima financiranja Unije kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje.

(20)

Postojećim odredbama na snazi o izuzimanju malih postrojenja iz EU sustava trgovanja emisijama omogućuje se postrojenjima koja su izuzeta da takva i ostanu, a državama članicama trebalo bi omogućiti da ažuriraju svoje popise izuzetih postrojenja, dok bi državama članicama koje trenutačno ne primjenjuju tu mogućnost trebalo omogućiti da to učine na početku svakog razdoblja dodjele. Istodobno bi u svrhu izbjegavanja nepotrebnog administrativnog opterećenja državama članicama trebalo omogućiti i da iz EU sustava trgovanja emisijama isključe postrojenja koja emitiraju manje od 2 500 tona ekvivalenta ugljičnog dioksida u svakoj od tri godine koje prethode početku svakog razdoblja dodjele, kao i pričuvne ili pomoćne jedinice s manje od 300 radnih sati u svakoj godini tog trogodišnjeg razdoblja. Trebalo bi zadržati mogućnost uključivanja dodatnih djelatnosti i plinova u sustav, a da ih se pritom ne smatra novim sudionicima. Tom mogućnošću uključivanja dodatnih djelatnosti i plinova nakon 2020. ne bi se smjela dovoditi u pitanje količina emisijskih jedinica na razini Unije u okviru EU sustava trgovanja emisijama ni iznosi koji iz toga proizlaze.

(21)

Direktivom 2003/87/EZ propisuje se da države članice podnose izvješće o njezinoj provedbi na temelju upitnika ili nacrta koji Komisija sastavlja u skladu s postupkom iz Direktive Vijeća 91/692/EEZ (9). Komisija je predložila stavljanje izvan snage zahtjeva u pogledu izvješćivanja na temelju Direktive 91/692/EEZ. Stoga je upućivanje na Direktivu 91/692/EEZ primjereno zamijeniti upućivanjem na postupak iz Direktive 2003/87/EZ.

(22)

Odlukom (EU) 2015/1814 uspostavlja se rezerva za stabilnost tržišta za EU sustav trgovanja emisijama kako bi ponuda na dražbama bila fleksibilnija, a sustav otporniji. Tom se odlukom ujedno osigurava da se emisijske jedinice koje nisu dodijeljene novim sudionicima do 2020. te koje nisu dodijeljene zbog prestanka i djelomičnog prestanka rada stavljaju u rezervu za stabilnost tržišta.

(23)

Djelotvoran i reformiran EU sustav trgovanja emisijama instrumentom za stabilizaciju tržišta glavno je sredstvo Unije za postizanje dogovorenog cilja do 2030., kao i obveza iz Pariškog sporazuma. Kako bi se riješila trenutačna neravnoteža između ponude i potražnje emisijskih jedinica na tržištu, rezerva za stabilnost tržišta uspostavit će se u okviru Odluke (EU) 2015/1814 u 2018. te će od 2019. postati operativna. S obzirom na potrebu da se uspostavi vjerodostojan signal za ulaganja kako bi se na troškovno učinkovit način smanjile emisije CO2 i s ciljem jačanja EU sustava trgovanja emisijama, trebalo bi izmijeniti Odluku (EU) 2015/1814 kako bi se do 31. prosinca 2023. povećale postotne stope za utvrđivanje broja emisijskih jedinica koje se svake godine trebaju stavljati u rezervu. Nadalje, u svrhu dugoročnog poboljšanja funkcioniranja EU sustava trgovanja emisijama, počevši od 2023., trebale bi prestati vrijediti sve emisijske jedinice iz navedene rezerve koje premašuju ukupan broj emisijskih jedinica prodanih na dražbi u prethodnoj godini, osim ako je u okviru prvog preispitivanja u skladu s člankom 3. Odluke (EU) 2015/1814 drukčije odlučeno. U okviru redovitih preispitivanja funkcioniranja rezerve trebalo bi jednako tako razmotriti treba li zadržati te povećane stope.

(24)

Direktiva 2003/87/EZ trebala bi se redovito preispitivati s obzirom na međunarodna kretanja i uložene napore za postizanje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma. Mjere potpore određenim energetski intenzivnim industrijama koje bi mogle podlijegati istjecanju ugljika kako je navedeno u člancima 10.a i 10.b Direktive2003/87/EZ također bi trebalo redovito preispitivati s obzirom na mjere klimatske politike u drugim velikim gospodarstvima. U tom kontekstu, preispitivanjem Direktive 2003/87/EZ moglo bi se razmotriti je li postojeće mjere za sprečavanje istjecanja ugljika primjereno zamijeniti, prilagoditi ili dopuniti prilagodbama granica emisija ugljika ili alternativnim mjerama, pod uvjetom da su takve mjere u potpunosti usklađene s pravilima Svjetske trgovinske organizacije, kako bi se na taj način EU sustavom trgovanja emisijama obuhvatili i uvoznici proizvoda koji se proizvode u sektorima ili podsektorima utvrđenima u skladu s člankom 10.a. Direktive2003/87/EZ. Komisija bi Europski parlament i Vijeće trebala izvješćivati u kontekstu svakog globalnog pregleda stanja dogovorenog u okviru Pariškog sporazuma, posebice u pogledu potrebe za strožim politikama i mjerama Unije, uključujući EU sustav trgovanja emisijama, imajući pritom u vidu potrebno smanjenje emisija stakleničkih plinova Unije i njezinih država članica. Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi, trebala moći podnijeti prijedloge za izmjenu Direktive 2003/87/EZ. Komisija bi u sklopu redovitog izvješćivanja u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) također trebala ocijeniti ishod pospješujućeg dijaloga iz 2018. u okviru UNFCCC-a (dijalog Talanoa).

(25)

Kako bi se donijelo nezakonodavne akte opće primjene radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu ključni, ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u skladu s člankom 3.d stavkom 3., člankom 10. stavkom 4., člankom 10.a stavcima 1. i 8., člankom 10.b stavkom 5., člankom 19. stavkom 3., člankom 22., člankom 24. stavkom 3., člankom 24.a stavkom 1., člankom 25.a stavkom 1. i člankom 28.c Direktive 2003/87/EZ. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (11). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. U pogledu delegiranja u skladu s člankom 10. stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ, one države članice koje se ne služe zajedničkom dražbovnom platformom trebale bi moći i dalje to ne činiti. Osim toga, delegiranjem se ne bi smjelo utjecati na pravo država članica da utvrde uporabu svojih prihoda od dražbi.

(26)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu članka 10.a stavka 2. podstavaka od trećeg do šestog, članka 10.a stavka 21., članka 10.d, članka 14. stavaka 1. i 2., članaka 15. i 16. i članka 21. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ te prilogâ IV. i V. te direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(27)

Kako bi se ovlasti Komisije svele na najmanju moguću mjeru, trebalo bi staviti izvan snage postojeće ovlasti u odnosu na donošenje akata o sljedećem: funkcioniranju posebne rezerve iz članka 3.f stavka 9. Direktive 2003/87/EZ, daljnjem određivanju količine međunarodnih jedinica za razmjenu i dodjeljivanju količina međunarodnih jedinica koje se mogu razmjenjivati iz članka 11.a stavka 8. te direktive, utvrđivanju dodatnih standarda o tome što se može razmjenjivati iz članka 11.a stavka 9. te direktive te utvrđivanju dodatnih pravila o dvostrukom računanju iz članka 11.b stavka 7. te direktive. Akti doneseni na temelju tih odredaba i dalje se primjenjuju.

(28)

Akti doneseni na temelju Direktive 2003/87/EZ o predmetima u pogledu kojih se ovom Direktivom Komisiju ovlašćuje za donošenje delegiranih ili provedbenih akata nastavljaju se primjenjivati do njihova stavljanja izvan snage ili izmjene. U slučaju Odluke Komisije 2011/278/EU (13) posljednji stupac njezina Priloga I. stavit će se izvan snage ako i kada Komisija donese provedbeni akt za potrebe određivanja revidiranih referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica. Kako bi se povećala predvidljivost i pojednostavnili administrativni postupci, Odluka Komisije 2014/746/EU (14) trebala bi se i dalje primjenjivati do kraja 2020.

(29)

Delegiranim i provedbenim aktima na koje se upućuje u ovoj Direktivi trebalo bi se, posebno u odnosu na odredbe o praćenju, izvješćivanju i verifikaciji te o Registru Unije, nastojati pojednostavniti pravila i smanjiti svako administrativno opterećenje u mjeri u kojoj je to moguće, a da se pritom ne dovode u pitanje okolišni integritet, sigurnost ili pouzdanost EU sustava trgovanja emisijama. Prilikom pripreme tih akata Komisija bi posebno trebala procijeniti učinkovitost pojednostavnjenih pravila o praćenju, među ostalim u pogledu jedinica za proizvodnju električne energije pomoćnih jedinica i u izvanrednim slučajevima, uzimajući u obzir sate rada godišnje te u pogledu drugih malih emitera, te bi trebala procijeniti mogućnosti daljnjeg razvoja tih pravila.

(30)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s obrazloženjima (15) države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac prijenos takvih dokumenata smatra opravdanim.

(31)

Ovom se Direktivom nastoji doprinijeti postizanju cilja visoke razine zaštite okoliša u skladu s načelom održivog razvoja na troškovno najučinkovitiji način, osiguravajući pritom postrojenjima dovoljno vremena za prilagodbu i omogućavajući povoljniji pristup osobito pogođenim osobama na razmjeran način u najvećoj mogućoj mjeri u skladu s drugim ciljevima ove Direktive.

(32)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela osobito priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(33)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

1.

U cijeloj Direktivi riječi „sustav Zajednice” zamjenjuje se riječima „EU sustav trgovanja emisijama” te se izvršavaju sve potrebne gramatičke promjene.

2.

Ne odnosi se na verziju na hrvatskom jeziku.

3.

U cijeloj Direktivi, uz iznimku slučajeva iz točke 1. ovog članka i iz članka 26. ove Direktive, riječ „Zajednica” zamjenjuje se riječju „Unija” te se izvršavaju sve potrebne gramatičke promjene.

4.

U cijeloj Direktivi riječi „regulatorni postupak spomenut u članku 23. stavku 1.”, „regulatorni postupak naveden u članku 23. stavku 1.” i „regulatorni postupak iz članka 23. stavka 1.” zamjenjuju se riječima „postupak ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.” te se izvršavaju sve potrebne gramatičke promjene.

5.

U članku 3. c stavku 2. prvom podstavku i u članku 10. stavku 1.a, upućivanje na „članak 13. stavak 1.” zamjenjuje se upućivanjem na „članak 13.”.

6.

U članku 3.g, u članku 5. prvom podstavku točki (d), u članku 6. stavku 2. točki (c), u članku 14. stavcima 2., 3. i 4., u članku 19. stavcima 1. i 4. i u članku 29.a stavku 4. riječ „uredba”, u članku 10.a stavku 2. drugom podstavku riječ „propisi” te u članku 24. stavku 3. prvom podstavku riječ „odredba” zamjenjuju se riječju „akti” te se izvršavaju sve potrebne gramatičke promjene.

7.

U članku 3. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

8.

U članku 3.d stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u pogledu detaljnih mehanizama prema kojima države članice putem dražbe prodaju emisijske jedinice za zrakoplovstvo u skladu s stavcima 1. i 2. ovog članka ili u skladu s člankom 3.f stavkom 8. Broj emisijskih jedinica koje svaka država članica u svakom razdoblju prodaje na dražbi razmjeran je njezinu udjelu u ukupnim pripisanim emisijama iz zračnog prometa za sve države članice za referentnu godinu, prijavljenima u skladu s člankom 14. stavkom 3. i verificiranima u skladu s člankom 15. Za razdoblje iz članka 3.c stavka 1. referentna godina jest 2010., a za svako sljedeće razdoblje iz članka 3.c referentna godina jest kalendarska godina koja završava 24 mjeseca prije početka razdoblja na koje se dražba odnosi. Delegiranim aktima osigurava se poštovanje načela utvrđenih u članku 10. stavku 4 prvom podstavku”.

9.

U članku 3.f stavak 9. briše se.

10.

U članku 6. stavku 1. treći podstavak briše se.

11.

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Usklađenost s Direktivom 2010/75/EU

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, kada postrojenja obavljaju djelatnosti navedene u Prilogu I. Direktivi 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*1), uvjeti i postupak za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova budu usklađeni s uvjetima i postupkom za izdavanje dozvole iz te direktive. Zahtjevi utvrđeni u člancima 5., 6. i 7. ove Direktive mogu postati sastavni dio postupaka propisanih Direktivom 2010/75/EU.

(*1)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).”."

12.

U članku 9. drugi i treći stavak zamjenjuju se sljedećim:

„Počevši od 2021., linearni faktor iznosi 2,2 %.”.

13.

Članak 10. mijenja se kako slijedi:

14.

Članak 10.a mijenja se kako slijedi:

15.

Članci 10.b i 10.c zamjenjuju se sljedećima:

„Članak 10.b

Prijelazne mjere za potporu određenim energetski intenzivnim industrijama u slučaju istjecanja ugljika

1.   Sektori i podsektori u odnosu na koje produkt nastao množenjem intenziteta njihove trgovine s trećim zemljama, definiranog kao omjer ukupne vrijednosti izvoza u treće zemlje plus vrijednost uvoza iz trećih zemalja i ukupne veličine tržišta za Europski gospodarski prostor (godišnji promet plus ukupni uvoz iz trećih zemalja), s njihovim intenzitetom emisija, mjerenim u kgCO2, podijeljeno s njihovom bruto dodanom vrijednošću (u eurima), premašuje 0,2 smatraju se izloženima riziku od istjecanja ugljika. Takvim sektorima i podsektorima dodjeljuju se besplatne emisijske jedinice za razdoblje do 2030. po stopi od 100 % količine utvrđene u skladu s člankom 10.a.

2.   Sektori i podsektori u odnosu na koje produkt nastao množenjem intenziteta njihove trgovine s trećim zemljama intenzitetom njihovih emisija premašuje 0,15 mogu biti uključeni u skupinu iz stavka 1., pri uporabi podataka za godine od 2014. do 2016., na temelju kvalitativne procjene i sljedećih kriterija:

3.   Sektori i podsektori koji ne premašuju prag iz stavka 1., ali čiji intenzitet emisija, koji je izmjeren u kgCO2, podijeljeno s njihovom bruto dodanom vrijednosti (u eurima), premašuje 1,5, također se procjenjuju na četveroznamenkastoj razini (oznaka NACE-4). Komisija javno objavljuje rezultate te procjene.

U roku od tri mjeseca od objave iz prvog podstavka sektori i podsektori iz tog podstavka mogu zatražiti od Komisije ili kvalitativnu procjenu njihove izloženosti istjecanju ugljika na četveroznamenkastoj razini (oznaka NACE-4) ili procjenu na temelju klasifikacije robe koja se upotrebljava za statističke podatke o industrijskoj proizvodnji u Uniji na osmeroznamenkastoj razini (Prodcom). U tu svrhu sektori i podsektori dostavljaju, zajedno sa zahtjevom, valjano potkrijepljene, potpune i neovisno verificirane podatke kako bi Komisiji omogućili provedbu procjene.

Ako se sektor ili podsektor odluči za procjenu na četveroznamenkastoj razini (oznaka NACE-4), može se uključiti u skupinu iz stavka 1. na temelju kriterija iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c). Ako se sektor ili podsektor odluči za procjenu na osmeroznamenkastoj razini (Prodcom), uključuje se u skupinu iz stavka 1. pod uvjetom da je, na toj razini, premašen prag od 0,2 iz stavka 1.

Sektori i podsektori za koje se besplatna dodjela emisijskih jedinica izračunava na temelju referentnih vrijednosti iz članka 10.a stavka 2. četvrtog podstavka mogu isto tako zatražiti da budu procijenjeni u skladu s trećim podstavkom ovog stavka.

Odstupajući od stavaka 1. i 2., država članica može do 30. lipnja 2018. zatražiti razmatranje uključivanja u skupinu iz stavka 1. sektora ili podsektora navedenog u Prilogu Odluci Komisije 2014/746/EU (*6) u pogledu klasifikacija na šesteroznamenkastoj ili osmeroznamenkastoj razini (Prodcom). Svaki takav zahtjev razmatra se samo ako je država članica koja podnosi zahtjev utvrdila da je primjena tog odstupanja opravdana na temelju valjano obrazloženih, potpunih, verificiranih i revidiranih podataka za zadnjih pet godina koje je dostavio dotičan sektor ili podsektor te je svoj zahtjev popratila svim relevantnim informacijama. Na temelju tih podataka provodi se uključivanje dotičnog sektora ili podsektora u pogledu tih klasifikacija uz uvjet da se, unutar heterogene četveroznamenkaste razine (oznaka NACE-4), dokazalo da on ima znatno viši intenzitet trgovine i emisija na šesteroznamenkastoj ili osmeroznamenkastoj razini (Prodcom), koji premašuje prag iz stavka 1.

4.   Za druge sektore i podsektore smatra se da mogu više troškova za emisijske jedinice ugraditi u cijene proizvoda te se njima besplatno dodjeljuje 30 % količina emisijskih jedinica utvrđenih na temelju članka 10.a. Osim ako je drukčije odlučeno u okviru preispitivanja na temelju članka 30., nakon 2026. smanjuje se u jednakim iznosima besplatna dodjela emisijskih jedinica drugim sektorima i podsektorima, uz iznimku centralnog grijanja, kako bi besplatna dodjela emisijskih jedinica dosegnula razinu nula u 2030.

5.   Komisija je ovlaštena do 31. prosinca 2019. donositi delegirane akte u skladu s člankom 23. za dopunu ove Direktive u pogledu određivanja sektora i podsektora za koje se procjenjuje da su izloženi riziku istjecanja ugljika, kako je navedeno u stavcima 1., 2. i 3. ovog članka, za aktivnosti na četveroznamenkastoj razini (oznaka NACE-4) u pogledu stavka 1. ovog članka, na temelju podataka dostupnih za tri zadnje kalendarske godine.

Članak 10.c

Mogućnost prijelazne besplatne dodjele emisijskih jedinica za modernizaciju energetskog sektora

1.   Odstupajući od članka 10.a stavaka od 1. do 5. države članice čiji je BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama (u eurima) u 2013. bio niži od 60 % prosjeka Unije mogu prijelazne besplatne emisijske jedinice dodijeliti postrojenjima za proizvodnju električne energije radi modernizacije, diversifikacije i održive transformacije energetskog sektora. Ulaganja koja dobiju potporu moraju biti usklađena s prijelazom na sigurno i održivo gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, ciljevima okvira klimatske i energetske politike Unije do 2030. i dugoročnim ciljevima iz Pariškog sporazuma. Odstupanje predviđeno ovim stavkom prestaje 31. prosinca 2030.

2.   Dotična država članica organizira natječajni postupak, koji treba provesti u jednom ili više krugova između 2021. i 2030., za projekte čiji ukupni iznos ulaganja premašuje 12,5 milijuna EUR kako bi odabrala ulaganja koja se financiraju besplatnom dodjelom emisijskih jedinica. U tom natječajnom postupku:

Odstupajući od članka 10. stavka 1. te ne dovodeći u pitanje posljednju rečenicu stavka 1. ovog članka, u slučaju da je ulaganje koje je odabrano putem natječajnog postupka otkazano ili planirani učinci nisu postignuti, namijenjene emisijske jedinice mogu se nakon isteka najmanje jedne godine upotrijebiti u jednom dodatnom krugu natječajnog postupka za financiranje drugih ulaganja.

Do 30. lipnja 2019. svaka država članica koja namjerava iskoristiti neobveznu prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za modernizaciju energetskog sektora objavljuje detaljan nacionalni okvir kojim se utvrđuje natječajni postupak, uključujući planirani broj krugova iz prvog podstavka, i kriterije za odabir kako bi se mogle dostaviti primjedbe javnosti.

Ako se ulaganja čija je vrijednosti niža od 12,5 milijuna EUR trebaju podupirati besplatnom dodjelom emisijskih jedinica, a nisu odabrana u okviru natječajnog postupka iz ovog stavka, država članica odabire projekte na temelju objektivnih i transparentnih kriterija. Rezultati tog postupka odabira objavljuju se kako bi se mogle dostaviti primjedbe javnosti. Na temelju toga dotična država članica do 30. lipnja 2019. utvrđuje, objavljuje i Komisiji dostavlja popis ulaganja. Ako se unutar istog postrojenja provodi više od jednog ulaganja, ona se ocjenjuju kao cjelina kako bi se utvrdilo je li vrijednost navedenog praga od 12,5 milijuna EUR prekoračena, osim ako su ta ulaganja, neovisno, tehnički ili financijski održiva.

3.   Vrijednost planiranih ulaganja jednaka je najmanje tržišnoj vrijednosti besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica, uzimajući u obzir potrebu za ograničenjem izravno povezanih povećanja cijena. Tržišna je vrijednost prosjek cijene emisijskih jedinica na zajedničkoj dražbovnoj platformi u prethodnoj kalendarskoj godini. Besplatnom dodjelom emisijskih jedinica može se pružiti potpora za najviše 70 % relevantnih troškova ulaganja, pod uvjetom da privatni pravni subjekti financiraju ostatak troškova.

4.   Prijelazne besplatno dodijeljene emisijske jedinice oduzimaju se od količine emisijskih jedinica koju bi država članica inače prodala na dražbi. Ukupna količina besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica ne smije biti veća od 40 % količine emisijskih jedinica koju će na temelju članka 10. stavka 2. točke (a) dotična država članica primiti u razdoblju od 2021. do 2030. raspoređeno u jednake godišnje količine tijekom tog razdoblja.

5.   Ako se na temelju članka 10.d stavka 4. država članica koristi emisijskim jedinicama koje su raspodijeljene za potrebe solidarnosti, rasta i međusobne povezanosti unutar Unije u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (b), ta država članica, odstupajući od stavka 4. ovog članka, za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica može upotrijebiti ukupnu količinu od najviše 60 % emisijskih jedinica koje je primila u razdoblju od 2021. do 2030. na temelju članka 10. stavka 2. točke (a), koristeći se odgovarajućim iznosom emisijskih jedinica koje su raspodijeljene u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (b).

Sve emisijske jedinice koje do 2020. nisu dodijeljene u skladu s ovim člankom mogu se tijekom razdoblja od 2021. do 2030. dodijeliti za ulaganja odabrana natječajnim postupkom iz stavka 2., osim ako dotična država članica do 30. rujna 2019. obavijesti Komisiju da u razdoblju od 2021. do 2030. ne namjerava dodijeliti sve te emisijske jedinice ili njihov dio te o količini emisijskih jedinica koje bi umjesto toga trebalo prodati na dražbi u 2020. Ako su takve emisijske jedinice dodijeljene u razdoblju od 2021. do 2030., odgovarajući iznos emisijskih jedinica uzima se u obzir pri primjeni ograničenja od 60 % utvrđenog u prvom podstavku ovog stavka.

6.   Emisijske jedinice dodjeljuju se operaterima uz uvjet da se dokaže da je ulaganje, odabrano u skladu s pravilima natječajnog postupka, provedeno. Ako je zbog ulaganja došlo do povećanja kapaciteta za proizvodnju električne energije, dotični operater ujedno dokazuje da je do početka uporabe dodatnog kapaciteta on sam ili drugi povezani operater iz uporabe povukao odgovarajuću količinu emisijski intenzivnijih kapaciteta za proizvodnju električne energije.

7.   Države članice zahtijevaju od proizvođača električne energije i operatera mreže koji ostvaruju koristi da ih do 28. veljače svake godine izvijeste o provedbi odabranih ulaganja, među ostalim o saldu besplatnih emisijskih jedinica i nastalih rashoda ulaganja te o vrsti ulaganja kojima je dana potpora. Države članice o tome dostavljaju izvješća Komisiji, a Komisija ta izvješća objavljuje.

(*6)  Odluka Komisije 2014/746/EU od 27. listopada 2014. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, popisa sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika, za razdoblje od 2015. do 2019. (SL L 308, 29.10.2014., str. 114.)”."

16.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 10.d

Modernizacijski fond

1.   Za razdoblje od 2021. do 2030. uspostavlja se fond za potporu ulaganjima koje predlože države članice korisnice, uključujući financiranje projekata malih ulaganja, za modernizaciju energetskih sustava i poboljšanje energetske učinkovitosti u državama članicama čiji je BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama niži od 60 % prosjeka Unije u 2013. („Modernizacijski fond”). Modernizacijski fond financira se dražbama emisijskih jedinica kako je utvrđeno u članku 10.

Ulaganja koja dobiju potporu moraju biti usklađena s ciljevima ove Direktive, kao i s ciljevima okvira klimatske i energetske politike Unije do 2030. i dugoročnim ciljevima iznesenima u Pariškom sporazumu. Modernizacijski fond ne podupire postrojenja za proizvodnju energije koja se služe krutim fosilnim gorivima, izuzev učinkovitih i održivih sustava centralnog grijanja u državama članicama čiji je BDP po glavi stanovnika prema tržišnim cijenama niži od 30 % prosjeka Unije u 2013., uz uvjet da se barem jednakovrijedna količina emisijskih jedinica upotrebljava za ulaganja na temelju članka 10.c koja ne uključuju kruta fosilna goriva.

2.   Najmanje 70 % financijskih sredstava iz Modernizacijskog fonda upotrebljava se za potporu ulaganjima u proizvodnju i uporabu električne energije iz obnovljivih izvora, poboljšanje energetske učinkovitosti, izuzev energetske učinkovitosti vezane za proizvodnju energije pri čemu se upotrebljavaju kruta fosilna goriva, skladištenje energije i modernizaciju energetskih mreža, uključujući cjevovode za centralno grijanje, elektroenergetske prijenosne mreže i povećanje međusobnih veza između država članica, kao i za potporu pravednom prijelazu u regijama koje ovise o ugljiku u državama članicama korisnicama, kako bi se pružila potpora preraspoređivanju, prekvalifikaciji i usavršavanju radnika, obrazovanje, inicijative u vezi s traženjem posla i novoosnovana poduzeća, u dijalogu sa socijalnim partnerima. Prihvatljiva su i ulaganja u energetsku učinkovitost u prometu, zgrade, poljoprivredu i gospodarenje otpadom.

3.   Modernizacijski fond djeluje pod odgovornošću država članica korisnica. EIB osigurava da se emisijske jedince prodaju na dražbi u skladu s načelima i modalitetima utvrđenima u članku 10. stavku 4. te je odgovoran za upravljanje prihodima. EIB prosljeđuje prihode državama članicama na temelju odluke Komisije o isplati, ako su te isplate za ulaganja u skladu sa stavkom 2. ovog članka ili, ako ulaganja ne potpadaju pod područja navedena u stavku 2. ovog članka, u skladu s preporukama odbora za ulaganja. Komisija svoju odluku donosi pravodobno. Prihodi se raspodjeljuju među državama članicama i prema udjelima utvrđenima u Prilogu II.b, u skladu sa stavcima od 6. do 12. ovog članka.

4.   Svaka dotična država članica može upotrijebiti sve emisijske jedinice besplatno dodijeljene na temelju članka 10.c stavka 4., ili dio tih emisijskih jedinica, te količinu emisijskih jedinica raspodijeljenih za potrebe solidarnosti, rasta i međusobne povezanosti unutar Unije u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (b), ili dio te količine, u skladu s člankom 10.d, kako bi se pružila potpora ulaganjima u okviru Modernizacijskog fonda, čime se povećavaju raspodijeljena sredstva za tu državu članicu. Dotična država članica do 30. rujna 2019. obavješćuje Komisiju o povezanim količinama emisijskih jedinica koje treba upotrebljavati u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (b), člankom 10.c i člankom 10.d.

5.   Osniva se odbor za ulaganja za potrebe Modernizacijskog fonda. Odbor za ulaganja sastoji se od po jednog predstavnika iz svake države članice korisnice, Komisije i EIB-a, kao i od triju predstavnika koje su druge države članice izabrale na razdoblje od pet godina. Njime predsjeda predstavnik Komisije. Po jedan predstavnik iz svake države članice koja nije članica odbora za ulaganja može sudjelovati na sastancima u svojstvu promatrača.

Odbor za ulaganja djeluje na transparentan način. Sastav odbora za ulaganja, životopisi njegovih članova, kao i njihove izjave o interesima stavljaju se na raspolaganje javnosti i, prema potrebi, ažuriraju.

6.   Prije nego što odluči o financiranju ulaganja iz svojeg udjela u Modernizacijskom fondu, država članica korisnica odboru za ulaganja i EIB-u predstavlja projekt ulaganja. Ako EIB potvrdi da ulaganje potpada pod područja navedena u stavku 2., država članica može pristupiti financiranju projekta ulaganja iz svojeg udjela.

Ako ulaganje u modernizaciju energetskih sustava, u pogledu kojeg se predlaže financiranje sredstvima Modernizacijskog fonda, ne potpada pod područja navedena u stavku 2., odbor za ulaganja procjenjuje tehničku i financijsku održivost tog ulaganja, uključujući smanjenje emisija koje se njima postiže, te izdaje preporuku o financiranju ulaganja sredstvima Modernizacijskog fonda. Odbor za ulaganja osigurava da se svim ulaganjima koja se odnose na centralno grijanje postiže znatno poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija. Ta preporuka može sadržavati prijedloge u vezi s odgovarajućim financijskim instrumentima. Sredstvima iz Modernizacijskog fonda može se poduprijeti do 70 % relevantnih troškova ulaganja koje ne potpada pod područja navedena u stavku 2. uz uvjet da preostale troškove financiraju privatni pravni subjekti.

7.   Odbor za ulaganja nastoji preporuke donijeti konsenzusom. Ako odbor za ulaganja ne može odlučiti konsenzusom unutar roka koji odredi predsjedatelj, odluku donosi običnom većinom.

Ako predstavnik EIB-a ne potvrdi financiranje ulaganja, preporuka se donosi samo ako dvotrećinska većina svih članova glasuje za njezino donošenje. U tom slučaju predstavnik države članice u kojoj se ulaganje treba odvijati i predstavnik EIB-a nemaju pravo glasovati. Ovaj podstavak ne primjenjuje se na male projekte financirane zajmovima koje daje nacionalna razvojna banka ili bespovratnim sredstvima kojima se doprinosi provedbi nacionalnog programa kojim se postižu posebni ciljevi u skladu s ciljevima Modernizacijskog fonda, uz uvjet da se u okviru tog programa ne upotrijebi više od 10 % udjela države članice iz Priloga II.b.

8.   Svi akti ili preporuke EIB-a ili odbora za ulaganja doneseni na temelju stavaka 6. i 7. donose se pravodobno te se u njima navode razlozi na kojima se temelje. Takvi se akti i preporuke objavljuju.

9.   Države članice korisnice odgovorne su za praćenje provedbe odabranih projekata.

10.   Države članice korisnice svake godine izvješćuju Komisiju o ulaganjima koja se financiraju sredstvima Modernizacijskog fonda. Izvješće se objavljuje, a uključuje:

11.   Odbor za ulaganja svake godine izvješćuje Komisiju o iskustvima s ocjenjivanjem ulaganjâ. Komisija, uzimajući u obzir nalaze odbora za ulaganja, do 31. prosinca 2024. preispituje područja za projekte iz stavka 2. te osnovu na kojoj odbor za ulaganja temelji svoje preporuke.

12.   Komisija donosi provedbene akte u pogledu detaljnih pravila o funkcioniranju Modernizacijskog fonda. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.”.

17.

U članku 11. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Popis postrojenja obuhvaćenih ovom Direktivom za petogodišnje razdoblje koje započinje 1. siječnja 2021. podnosi se do 30. rujna 2019., a popisi za svako sljedeće petogodišnje razdoblje dostavljaju se svakih pet godina nakon toga. Svaki popis uključuje informacije o proizvodnim aktivnostima, prijenosima topline i plinova, proizvodnji električne energije i emisijama na razini potpostrojenja tijekom pet kalendarskih godina prije njihova dostavljanja. Besplatne emisijske jedinice dodjeljuju se samo postrojenjima koja su dostavila takve informacije.”.

18.

U članku 11.a stavci 8. i 9. brišu se.

19.

U članku 11.b stavak 7. briše se.

20.

U članku 12. stavku 4. dodaju se sljedeće rečenice:

„U slučaju zatvaranja kapaciteta za proizvodnju električne energije na njihovom državnom području zbog dodatnih nacionalnih mjera, države članice mogu poništiti emisijske jedinice iz ukupne količine emisijskih jedinica, koje namjeravaju prodati na dražbi, iz članka 10. stavka 2. do iznosa koji odgovara prosjeku verificiranih emisija dotičnog postrojenja tijekom petogodišnjeg razdoblja koje prethodi zatvaranju. Dotična država članica obavješćuje Komisiju o takvoj namjeri poništavanja u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 4.”.

21.

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

Valjanost emisijskih jedinica

Emisijske jedinice, koje se izdaju od 1. siječnja 2013. nadalje, vrijede neograničeno. Emisijske jedinice, koje se izdaju od 1. siječnja 2021. nadalje, uključuju naznaku o tome u kojem su desetogodišnjem razdoblju od 1. siječnja 2021. nadalje izdane te su valjane za emisije od prve godine tog razdoblja nadalje.”.

22.

U članku 14. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija donosi provedbene akte o detaljnim aranžmanima za praćenje emisija i izvješćivanje o njima, i, ako je to relevantno, o podacima o aktivnostima, koje proizlaze iz aktivnosti navedenih u Prilogu I., za praćenje i dostavu podataka o tonskim kilometrima za potrebu primjene u skladu s člankom 3.e ili 3.f, koja se temelji na načelima praćenja i izvješćivanja utvrđenima u Prilogu IV. i zahtjevima utvrđenima u stavku 2. ovog članka. U tim provedbenim aktima ujedno se navodi potencijal za globalno zagrijavanje svakog stakleničkog plina u okviru zahtjevâ za praćenje emisija tog plina i izvješćivanje o njima.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.”.

23.

U članku 15. treći, četvrti i peti stavak zamjenjuju se sljedećim:

„Komisija donosi provedbene akte o verifikaciji izvješća o emisijama na temelju načela utvrđenih u Prilogu V., kao i za akreditaciju i nadzor verifikatora. Komisija može donijeti i provedbene akte za verifikaciju izvješćâ, koja podnose operateri zrakoplova na temelju članka 14. stavka 3., i zahtjevâ u skladu s člancima 3.e i 3.f, među ostalima i postupke za verifikaciju koje trebaju koristiti verifikatori. U njima se utvrđuju uvjeti za akreditaciju i povlačenje akreditacije, za uzajamno priznavanje te, prema potrebi, za istorazinsko ocjenjivanje akreditacijskih tijela.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.”.

24.

U članku 16. stavak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„12.   Komisija donosi provedbene akte o detaljnim pravilima u vezi s postupcima iz ovog članka. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.”.

25.

U članku 19. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive utvrđivanjem svih potrebnih zahtjeva u pogledu Registra Unije za razdoblje trgovanja koje započinje 1. siječnja 2013. i za naknadna razdoblja u obliku standardiziranih elektroničkih baza podataka koje sadrže uobičajene podatkovne elemente za praćenje izdavanja, držanja, prijenosa i poništenja emisijskih jedinica, ako je primjenjivo, kao i radi osiguranja javnog pristupa i povjerljivosti prema potrebi. Ti delegirani akti sadržavaju i odredbe kojima se stavljaju na snagu pravila o uzajamnom priznavanju emisijskih jedinica iz sporazumâ o povezivanju sustavâ trgovanja emisijama.”.

26.

Članak 21. mijenja se kako slijedi:

27.

Članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

Izmjene prilogâ

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. u vezi s izmjenom, prema potrebi, prilogâ ovoj Direktivi, uz iznimku prilogâ I., II.a i II.b, s obzirom na izvješća iz članka 21. i iskustvo primjene ove Direktive. Prilozi IV. i V. mogu se izmijeniti kako bi se poboljšali praćenje, izvješćivanje i verifikacija emisija.”.

28.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.a

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za klimatske promjene osnovan člankom 26. Uredbe (EU) 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*7). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*8).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*7)  Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.)."

(*8)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

29.

Članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 23.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3.d stavka 3., članka 10. stavka 4., članka 10.a stavaka 1. i 8., članka 10.b stavka 5., članka 19. stavka 3., članka 22., članka 24. stavka 3., članka 24.a stavka 1., članka 25.a stavka 1. i članka 28.c dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 8. travnja 2018.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3.d stavka 3., članka 10. stavka 4., članka 10.a stavaka 1. i 8., članka 10.b stavka 5., članka 19. stavka 3., članka 22., članka 24. stavka 3., članka 24.a stavka 1., članka 25.a stavka 1. i članka 28.c. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 (*9).

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 3.d stavka 3., članka 10. stavka 4., članka 10.a stavaka 1. i 8., članka 10.b stavka 5., članka 19. stavka 3., članka 22., članka 24. stavka 3., članka 24.a stavka 1., članka 25.a stavka 1. i članka 28.c stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

(*9)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.”."

30.

Članak 24. mijenja se kako slijedi:

31.

Članak 24.a mijenja se kako slijedi:

32.

U članku 25. stavak 2. briše se.

33.

U članku 25.a stavku 1. prvi i drugi podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„Ako treća zemlja donese mjere za smanjenje učinka koje na klimatske promjene imaju letovi koji započinju u toj trećoj zemlji i završavaju u Uniji, Komisija nakon savjetovanja s tom trećom zemljom i s državama članicama u okviru Odbora iz članka 22.a stavka 1. razmatra mogućnosti za osiguravanje optimalnog međudjelovanja između EU sustava trgovanja emisijama i mjera te zemlje.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. radi izmjene Priloga I. ovoj Direktivi kako bi se omogućilo da letovi koji započinju u dotičnoj trećoj zemlji budu izuzeti iz zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. ili kako bi se predvidjele druge izmjene zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I., izuzev u pogledu područja primjene, koje su nužne zbog sporazuma sklopljenog na temelju članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.”.

34.

U članku 27. stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Svako takvo postrojenje ostaje u EU sustavu trgovanja emisijama u preostalom razdoblju iz članka 11. stavka 1. tijekom kojeg je ponovno uvedeno.”.

35.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 27.a

Neobvezno isključenje postrojenja koja emitiraju manje od 2 500 tona

1.   Države članice mogu iz EU sustava trgovanja emisijama isključiti postrojenja koja su nadležno tijelo dotične države članice izvijestila o emisijama manjim od 2 500 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase, tijekom svake od tri godine koje prethode obavijesti iz točke (a), pod uvjetom da dotična država članica:

2.   Ako se postrojenje ponovno uključi u EU sustav trgovanja emisijama u skladu sa stavkom 1. točkom (c) ovog članka, sve emisijske jedinice dodijeljene u na temelju članka 10.a odobravaju se počevši od godine ponovnog uključenja u sustav. Emisijske jedinice dodijeljene takvom postrojenju oduzimaju se od količine koju u skladu s člankom 10. stavkom 2. na dražbi prodaje država članica u kojoj se nalazi postrojenje.

3.   Države članice mogu iz EU sustava trgovanja emisijama isključiti i pričuvne ili pomoćne jedinice s manje od 300 radnih sati godišnje u svakoj od triju godina koje prethode obavijesti iz stavka 1. točke (a) pod istim uvjetima kao što je utvrđeno u stavcima 1. i 2.”.

36.

Članak 28.c zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 28.c

Odredbe za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju u svrhu globalne tržišno utemeljene mjere

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u pogledu odgovarajućeg praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija u svrhu provedbe globalne tržišno utemeljene mjere ICAO-a za sve linije koje su njome obuhvaćene. Ti delegirani akti temelje se na relevantnim instrumentima koji se donose u okviru ICAO-a, njima se izbjegava bilo kakvo narušavanje tržišnog natjecanja, usklađene su s načelima sadržanima u aktima iz članka 14. stavka 1. te se njima osigurava da se podnesena izvješća o emisijama verificiraju u skladu s načelima i kriterijima za verifikaciju utvrđenima u članku 15.”.

37.

Članak 30. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 30.

Preispitivanje s obzirom na provedbu Pariškog sporazuma i kretanja u vezi s tržištima ugljika u drugim velikim gospodarstvima

1.   Ova Direktiva redovito se preispituje s obzirom na međunarodna kretanja i uložene napore za postizanje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma.

2.   Mjere potpore određenim energetski intenzivnim industrijama koje mogu podlijegati istjecanju ugljika iz članaka 10.a i 10.b također se preispituju s obzirom na mjere klimatske politike u drugim velikim gospodarstvima. Komisija s time u vezi ujedno razmatra bi li trebalo dodatno uskladiti mjere koje se odnose na nadoknadu neizravnih troškova.

3.   Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće u kontekstu svakog globalnog pregleda stanja dogovorenog u okviru Pariškog sporazuma, posebno u pogledu potrebe za dodatnim politikama i mjerama Unije s ciljem potrebnih smanjenja stakleničkih plinova Unije i njezinih država članica, među ostalim vezano za linearni faktor iz članka 9. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću može predlagati odgovarajuće izmjene ove Direktive.

4.   Komisija prije 1. siječnja 2020. predstavlja ažuriranu analizu učinaka zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2, kojoj se prema potrebi prilaže prijedlog o najboljem načinu hvatanja ukoštac s tim učincima.”.

38.

U Prilogu II.a Direktivi 2003/87/EZ unosi za Belgiju, Italiju, Luksemburg i Švedsku brišu se.

39.

Prilog II.b Direktivi 2003/87/EZ zamjenjuje se tekstom iz Priloga I. ovoj Direktivi.

40.

Prilog IV. Direktivi 2003/87/EZ mijenja se u skladu s Prilogom II. ovoj Direktivi.

1.

U stavku 5. prvom podstavku dodaje se sljedeća rečenica:

„Odstupajući od prve i druge rečenice, do 31. prosinca 2023. udvostručuju se postoci i 100 milijuna emisijskih jedinica iz tih rečenica.”.

2.

Umeće se sljedeći stavak:

„5.a   Osim ako je drukčije odlučeno u okviru prvog preispitivanja provedenog u skladu s člankom 3., počevši od 2023. prestaju vrijediti sve emisijske jedinice koje se nalaze u rezervi, a koje premašuju ukupan broj emisijskih jedinica prodanih na dražbi u prethodnoj godini.”.

19.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 76/28

(1)

Direktivom (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća (2) usklađuju se nacionalne odredbe u vezi s distribucijom proizvoda osiguranja i reosiguranja te investicijskih proizvoda osiguranja od strane posrednika u osiguranju i društava za osiguranje te njihovih zaposlenika i od strane sporednih posrednika u osiguranju u Uniji.

(2)

U skladu s člankom 42. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97 države članice trebaju staviti na snagu zakone i druge propise koji su potrebni za usklađivanje s tom direktivom do 23. veljače 2018.

(3)

Komisija je 21. rujna 2017. donijela delegirane uredbe (EU) 2017/2358 (3) i (EU) 2017/2359 (4) kojima se dopunjuje Direktiva (EU) 2016/97.

(4)

U svojim odlukama o nepodnošenju prigovora na delegirane uredbe (EU) 2017/2358 i (EU) 2017/2359 Europski parlament pozvao je Komisiju da donese zakonodavni prijedlog o utvrđivanju 1. listopada 2018. umjesto 23. veljače 2018. kao datuma početka primjene zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje s Direktivom (EU) 2016/97. Europski parlament potkrijepio je taj zahtjev naglašavanjem potrebe da se društvima za osiguranje i distributerima osiguranja dâ više vremena da se bolje pripreme za ispravnu i učinkovitu provedbu Direktive (EU) 2016/97 i da provedu tehničke i organizacijske promjene koje su potrebne za usklađivanje s delegiranim uredbama (EU) 2017/2358 i (EU) 2017/2359.

(5)

Direktivu (EU) 2016/97 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

S obzirom na vrlo kratko razdoblje preostalo prije stavljanja na snagu nacionalnih zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje s Direktivom (EU) 2016/97 te kako bi se osigurala pravna sigurnost i izbjegli mogući poremećaji na tržištu, ova bi Direktiva trebala hitno stupiti na snagu te bi se trebala primjenjivati, s retroaktivnim učinkom, od 23. veljače 2018.

(7)

Zbog toga je u ovom slučaju također opravdano primijeniti iznimku za žurne slučajeve iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije,

1.

U članku 42. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim podstavcima:

„1.   Države članice do 1. srpnja 2018. donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Države članice te mjere primjenjuju najkasnije od 1. listopada 2018.”.

2.

U članku 44. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Direktiva 2002/92/EZ, kako je izmijenjena direktivama navedenima u dijelu A Priloga II. ovoj Direktivi, stavlja se izvan snage s učinkom od 1. listopada 2018., ne dovodeći u pitanje obveze država članica koje se tiču vremenskih ograničenja za prenošenje direktiva navedenih u dijelu B Priloga II. ovoj Direktivi u nacionalno pravo.”.

19.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 76/30

(1)

Međunarodna zajednica suočava se s dosad nezabilježenom migracijskom i izbjegličkom krizom koja zahtijeva solidarnost i učinkovitu mobilizaciju financijskih sredstava te poziva na suočavanje s postojećim izazovima i njihovo rješavanje na usklađen način. Potrebna je suradnja svih sudionika kako bi se primijenile održive srednjoročne i dugoročne politike te učinkovito upotrijebili postojeći programi s ciljem razvoja i podupiranja inicijativa kojima se doprinosi ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda (UN) te suočavanju s političkim, socijalnim, gospodarskim i okolišnim čimbenicima koji su temeljni uzroci migracija, uključujući, ali ne ograničavajući se na, siromaštvo, nejednakost, demografski rast, manjak radnih mjesta, ograničen pristup obrazovanju i gospodarskim mogućnostima, nestabilnost, sukobe, klimatske promjene i dugoročne posljedice prisilnog raseljavanja.

(2)

Uz osiguravanje sredstava za rješavanje temeljnih uzroka migracija iznimno je važno da Unija ostane u potpunosti predana politikama u drugim ključnim prioritetnim strateškim područjima, kao što je navedeno u globalnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije.

(3)

Razvijen je novi okvir za partnerstvo s trećim zemljama koji je usmjeren na rezultate i kojim se u obzir uzimaju sve politike i instrumenti Unije. Kao dio tog novog okvira za partnerstvo uspostavljen je Unijin plan za vanjska ulaganja kako bi se poduprla ulaganja u regijama izvan Unije te istodobno doprinijelo ostvarenju ciljeva održivog razvoja UN-a i rješavanju temeljnih uzroka migracija. Njime bi također trebalo doprinijeti ispunjavanju ciljeva UN-ovog Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva Pariškog sporazuma donesenog u okviru Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime („Pariški sporazum”) kao i ciljeva ostalih instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja.

(4)

Europsko vijeće podržalo je 28. lipnja 2016. prijedlog Europske investicijske banke (EIB) da se planu za vanjska ulaganja doprinosi preko EIB-ove inicijative za jačanje otpornosti koja je osmišljena za poticanje ulaganja u južnom susjedstvu i na zapadnom Balkanu.

(5)

Ključni element EIB-ove inicijative za jačanje otpornosti jest proširenje, u pogledu količine i kvalitete, EIB-ova mandata za vanjsko kreditiranje. To bi EIB-u trebalo omogućiti da brzo doprinosi ciljevima plana za vanjska ulaganja, posebice osiguravanjem dodatnih sredstava korisnicima iz privatnog sektora s ciljem privlačenja (crowding-in) privatnih ulaganja i poticanja dugoročnih ulaganja.

(6)

Strateški odbor Europskog fonda za održivi razvoj, u kojem EIB ima svoga predstavnika, pružit će smjernice o komplementarnosti EIB-ove inicijative za jačanje otpornosti s elementima plana za vanjska ulaganja u skladu sa svojim poslovnikom i ne dovodeći u pitanje interna pravila upravljanja EIB-a.

(7)

Proračunsko jamstvo za operacije financiranja koje se provode izvan Unije („jamstvo EU-a”) izdano je EIB-u Odlukom br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(8)

U skladu s Odlukom br. 466/2014/EU Komisija je u suradnji s EIB-om pripremila izvješće o preispitivanju u sredini razdoblja u kojemu je na temelju neovisne vanjske evaluacije provedena evaluacija provedbe te odluke.

(9)

Dugoročnu gospodarsku otpornost izbjeglica, migranata, zajednica domaćina i tranzitnih zajednica te zajednica podrijetla kao strateški odgovor na rješavanje temeljnih uzroka migracija trebalo bi dodati kao novi cilj koji se podupire jamstvom EU-a („novi cilj”).

(10)

Operacije koje se podupiru u okviru novog cilja trebale bi se razlikovati od naporâ Unije u području granične kontrole.

(11)

Kako bi se omogućilo da se mandatom za vanjsko kreditiranje odgovori na moguće predstojeće izazove i prioritete Unije te kako bi se ostvario novi cilj, trebalo bi povećati najvišu gornju granicu za EIB-ove operacije financiranja u okviru jamstva EU-a na 32 300 000 000 EUR.

(12)

U okviru općeg mandata, 1 400 000 000 EUR trebalo bi namijeniti za projekte u javnom sektoru usmjerene na ostvarenje novog cilja.

(13)

U okviru novog mandata za kreditiranje privatnog sektora najviši iznos od 2 300 000 000 EUR trebalo bi dodijeliti projektima usmjerenima na ostvarenje novog cilja, unutar maksimalno povećane gornje granice, i pokriti ga Sveobuhvatnim jamstvom Unije.

(14)

Uspjeh jednog od glavnih ciljeva EIB-a u okviru mandata za vanjsko kreditiranje, odnosno potpora razvoju lokalnog privatnog sektora, posebno potpora mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), ovisi o čimbenicima kao što su pristup MSP-ova financiranju, kreditiranju i tehničkoj pomoći, o promicanju poduzetništva i o naporima da se potakne prijelaz s nesigurnog neformalnoga gospodarstva u formalni sektor. U tom kontekstu EIB-ovim operacijama financiranja trebalo bi se nastojati poduprijeti male ulagačke projekte koje provode MSP-ovi kao i ulagačke projekte na udaljenim ruralnim područjima i u područjima obrade vode za piće, zbrinjavanja otpadnih voda te obnovljive energije.

(15)

Trebalo bi osigurati komplementarnost i koordiniranost s inicijativama Unije kojima se nastoje riješiti temeljni uzroci migracija, između ostalog putem potpore Unije za održivu reintegraciju migranata povratnika u zemljama podrijetla.

(16)

U skladu s Pariškim sporazumom EIB bi trebao nastojati održati visoku razinu operacija povezanih s klimom, čiji bi obujam trebao činiti najmanje 25 % ukupnih EIB-ovih operacija financiranja izvan Unije. EIB-ove operacije financiranja obuhvaćene Odlukom br. 466/2014/EU trebale bi biti u skladu s ostvarenjem cilja prema kojem se do 2020. najmanje 35 % ukupnih EIB-ovih operacija financiranja treba ostvarivati u gospodarstvima u usponu i zemljama u razvoju izvan Unije. EIB bi trebao uzeti u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. svibnja 2013. o postupnom ukidanju subvencija štetnih za okoliš ili gospodarstvo, uključujući one za fosilna goriva.

(17)

Trebalo bi utvrđivati cijenu rizika za opći proračun Unije povezanog s EIB-ovim operacijama financiranja u okviru mandata za kreditiranje privatnog sektora. Prihode nastale iz takvog utvrđivanja cijene rizika trebalo bi uplaćivati u Jamstveni fond za vanjska djelovanja osnovan Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 (3) kako bi se pokrio komercijalni rizik i izbjegla narušavanja tržišta.

(18)

EIB bi u svojem okviru za mjerenje rezultata trebao izraditi i primjenjivati niz pokazatelja za projekte usmjerene na ostvarenje novog cilja. Stoga bi ocjenu doprinosa EIB-ovih operacija financiranja novom cilju, uključujući, ako je to primjenjivo, doprinos ciljevima održivog razvoja UN-a, uključivanje lokalnog civilnog društva i usklađivanje s prioritetima vanjske politike Unije i proračunskim prioritetima, trebalo uključiti u Komisijino godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o EIB-ovim operacijama financiranja.

(19)

Vidljivost i transparentnost EIB-ovih operacija financiranja obuhvaćenih Odlukom br. 466/2014/EU, posebno u pogledu projekata koji se financiraju preko financijskih posrednika, trebalo bi osigurati poboljšavanjem pristupa informacijama za institucije Unije i opću javnost, uzimajući u obzir potrebu za zaštitom povjerljivih informacija i osjetljivih poslovnih informacija.

(20)

Relevantna politika Unije o nekooperativnim jurisdikcijama u porezne svrhe utvrđena je u pravnim aktima Unije i u zaključcima Vijeća, osobito u prilogu onima od 8. studenoga 2016., i svakom naknadnom ažuriranju.

(21)

Dubinske analize EIB-ovih operacija financiranja obuhvaćenih Odlukom br. 466/2014/EU trebale bi uključivati iscrpnu provjeru usklađenosti s primjenjivim zakonodavstvom Unije i dogovorenim međunarodnim standardima te standardima Unije o mjerama protiv pranja novca, borbi protiv financiranja terorizma, poreznih prijevara i izbjegavanja plaćanja poreza. EIB bi nadalje, u kontekstu izvješćivanja u vezi s mandatom za vanjsko kreditiranje, trebao dostavljati informacije, prema pojedinim zemljama, o usklađenosti EIB-ovih operacija financiranja s politikom EIB-a o nekooperativnim jurisdikcijama, kao i popis posrednika s kojima EIB surađuje.

(22)

EIB je 12. listopada 2016. odobrio provedbu EIB-ove inicijative za jačanje otpornosti. Projekti u okviru EIB-ove inicijative za jačanje otpornosti koji su odobreni nakon tog datuma, a prije stupanja na snagu ove Odluke i sklapanja sporazuma o jamstvu trebali bi moći biti obuhvaćeni jamstvom EU-a, pod uvjetom da Komisija potvrdi da su u skladu s novim ciljem i da se njima poštuju uvjeti sporazuma o jamstvu.

(23)

EIB-ove operacije financiranja u korist trgovačkih društava trebale bi biti pokrivene Sveobuhvatnim jamstvom za privatni sektor samo ako se njima promiče uključiv rast i pojačano stvaranje radnih mjesta i ako ne dobivaju prikladno financiranje s lokalnih financijskih tržišta.

(24)

EIB-ove operacije financiranja trebale bi biti u skladu s načelima navedenima u Komunikaciji Komisije od 25. listopada 2011. pod naslovom „Obnovljena strategija EU-a 2011.–2014. za društveno odgovorno poslovanje”, između ostalog i u pogledu financijskih posrednika.

(25)

Kada se promijene prioriteti vanjske politike Unije ili u slučajevima hitnih i kriznih situacija do kojih bi moglo doći tijekom trajanja mandata, i u skladu s relevantnim rezolucijama Europskog parlamenta te odlukama i zaključcima Vijeća, gornja granica za preraspodjelu među regijama koju provodi EIB tijekom mandata može se povećati s 10 % na 20 %. Komisija bi trebala redovito obavješćivati Europski parlament i Vijeće o takvim preraspodjelama.

(26)

S obzirom na važnost EIB-ove inicijative za jačanje otpornosti u strategiji Unije za rješavanje temeljnih uzroka migracija te potreba tranzitnih zajednica i zajednica domaćina, i dalje je od najveće važnosti da iznosi u okviru gornjih granica mandata za vanjsko kreditiranje koji su namijenjeni za projekte usmjerene prema novom cilju budu u potpunosti iskorišteni. Međutim, ako zbog nepredviđenih okolnosti namijenjene iznose ne bude moguće u potpunosti iskoristiti, trebalo bi omogućiti i veću fleksibilnost. Stoga, ako do 30. lipnja 2019. EIB zaključi da nije u mogućnosti iskoristiti svoj predviđeni cilj u okviru EIB-ove inicijative za jačanje otpornosti, trebalo bi biti moguće preraspodijeliti do 20 % od 1 400 000 000 EUR u okviru općeg mandata koji su namijenjeni za projekte javnog sektora i do 20 % od 2 300 000 000 EUR u okviru mandata za kreditiranje privatnog sektora unutar pretpristupnih zemalja i korisnika te zemalja susjedstva i partnerskih zemalja i/ili među njima. Za sve takve preraspodjele preduvjet bi trebao biti prethodni sporazum između Komisije i EIB-a.

(27)

Popise prihvatljivih regija i zemalja i potencijalno prihvatljivih regija i zemalja trebalo bi izmijeniti kako bi se isključile regije i zemlje s visokim prihodima koje imaju visoki kreditni rejting, odnosno Brunej, Čile, Island, Izrael, Singapur, Južna Koreja i Tajvan. Osim toga, na popis potencijalno prihvatljivih regija i zemalja trebalo bi dodati Iran.

(28)

Odluku br. 466/2014/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Gornje granice za EIB-ove operacije financiranja u okviru jamstva EU-a

1.   Najviša gornja granica EIB-ovih operacija financiranja u okviru jamstva EU-a tijekom cijelog razdoblja 2014.–2020. iznosi 32 300 000 000 EUR. Iznosi prvotno namijenjeni za operacije financiranja koji su kasnije poništeni ne uzimaju se u obzir za gornju granicu.

Ta se najviša gornja granica sastoji od:

2.   Najviši iznosi iz stavka 1. sastoje se od regionalnih gornjih granica i dodatnih gornjih granica kako su utvrđene u Prilogu I. Unutar regionalnih gornjih granica i tijekom razdoblja obuhvaćenog ovom Odlukom EIB osigurava raspodjelu po zemljama unutar regija koje su obuhvaćene jamstvom EU-a, uravnoteženu u skladu s prioritetima vanjske politike Unije, koji se moraju odraziti u regionalnim tehničkim operativnim smjernicama iz članka 5.”.

2.

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Opći ciljevi i načela

1.   Jamstvo EU-a dodjeljuje se samo za EIB-ove operacije financiranja koje imaju dodanu vrijednost na temelju vlastite ocjene EIB-a i kojima se podupire neki od sljedećih općih ciljeva:

2.   Uz očuvanje posebnog svojstva EIB-a kao investicijske banke, EIB-ove operacije financiranja koje se provode u okviru ove Odluke doprinose općim interesima Unije, a posebno načelima na kojima se temelji vanjsko djelovanje Unije, kako su navedena u članku 21. UEU-a, te doprinose provedbi međunarodnih sporazuma o okolišu u kojima je Unija stranka. Upravljačka tijela EIB-a potiču se na poduzimanje potrebnih mjera za prilagodbu aktivnosti EIB-a kako bi se pružao doprinos vanjskim politikama Unije na djelotvoran način i kako bi se na odgovarajući način ispunili zahtjevi utvrđeni u ovoj Odluci.

3.   Jedan od temeljnih ciljeva EIB-ovih operacija financiranja u područjima obuhvaćenima općim ciljevima navedenima u stavku 1. jest regionalna integracija među zemljama, između ostalog, posebno gospodarska integracija između pretpristupnih zemalja i korisnika, zemalja susjedstva i partnerskih zemalja te Unije. EIB poduzima operacije financiranja u zemljama korisnicama u područjima obuhvaćenima općim ciljevima podržavanjem izravnih stranih ulaganja kojima se promiče gospodarska integracija s Unijom.

4.   U zemljama u razvoju, kako su definirane na popisu primatelja službene razvojne pomoći Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, EIB-ovim operacijama financiranja u skladu s člancima 208. i 209. UFEU-a doprinosi se ciljevima politike razvojne suradnje Unije, osobito smanjenju siromaštva uključivim rastom te održivim gospodarskim, okolišnim i socijalnim razvojem.

5.   Kako bi se osiguralo da ulaganja privatnog sektora imaju najveći utjecaj na razvoj, EIB nastoji doprinijeti stvaranju povoljnih uvjeta za privatna poduzeća i ulaganja te prvenstveno osigurava jačanje lokalnog privatnog sektora u zemljama korisnicama, uključujući zadruge i socijalna poduzeća, putem potpore lokalnom ulaganju kako je predviđeno u stavku 1. točki (a). EIB-ovim operacijama financiranja kojima se podupiru opći ciljevi utvrđeni u stavku 1. nastoji se također povećati potpora ulagačkim projektima koje vode MSP-ovi iz zemlje primateljice i iz Unije tako što se novim ulagačkim projektima koje vode MSP-ovi omogućuje pristup financiranju. EIB-ovim operacijama financiranja omogućuje se MSP-ovima da, između ostalog, iskoriste pristup tržištu za MSP-ove u prihvatljivim zemalja i njihovu integraciju u svjetske lance vrijednosti te se dodatno doprinosi jačanju konkurentnosti poduzeća iz Unije.

Kako bi se djelotvorno pratilo i evaluiralo korištenje sredstava u korist dotičnih MSP-ova, EIB provodi temeljite dubinske analize te utvrđuje i održava odgovarajuće ugovorne odredbe kojima se uvode standardne obveze u vezi s izvješćivanjem i za financijske posrednike i za krajnje korisnike. EIB nastoji utvrditi prepreke za financiranje s kojima se suočavaju MSP-ovi te doprinijeti njihovu uklanjanju.

EIB surađuje s financijskim posrednicima koji mogu odgovoriti na posebne potrebe MSP-ova u zemljama u kojima djeluje i koji se pridržavaju zahtjeva iz članka 13., kako su preneseni u sporazume na temelju stavka 1. trećeg podstavka tog članka.

6.   EIB-ovim operacijama financiranja kojima se pruža potpora općem cilju utvrđenom u stavku 1. točki (b) podupiru se ulagački projekti uglavnom u područjima prometa, energetike, okolišne infrastrukture, informacijske i komunikacijske tehnologije, zdravlja i obrazovanja. To uključuje proizvodnju i integraciju energije iz obnovljivih izvora, mjere energetske učinkovitosti, preobrazbu energetskih sustava kojom se omogućuje prelazak na tehnologije i goriva s nižom emisijom ugljičnog dioksida, održivu sigurnost opskrbe energijom i energetsku infrastrukturu, između ostalog za proizvodnju plina i njegov prijenos na energetsko tržište Unije, kao i elektrifikaciju ruralnih područja, okolišnu infrastrukturu poput infrastrukture za vodoopskrbu te odvodnju otpadnih voda i zelenu infrastrukturu, telekomunikacije i infrastrukturu širokopojasne mreže.

7.   EIB-ovim operacijama financiranja kojima se podupiru opći ciljevi utvrđeni u stavku 1. točki (c) podupiru se ulagački projekti ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima kojima se doprinosi općim ciljevima Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Pariškog sporazuma donesenog u okviru te konvencije, posebno izbjegavanjem ili smanjenjem emisija stakleničkih plinova i smanjenjem ugljičnog otiska u područjima obnovljive energije, energetske učinkovitosti i održivog prometa ili povećanjem otpornosti ugroženih zemalja, sektora i zajednica na nepovoljne učinke klimatskih promjena.

Kriteriji prihvatljivosti za projekte u području klimatskog djelovanja definirani su u klimatskoj strategiji EIB-a. Na temelju metodologija koje je izradio EIB za ocjenu emisija stakleničkih plinova projekata i varijacija tih emisija, postupak ocjene utjecaja na okoliš obuhvaća analizu ugljičnog otiska kako bi se utvrdilo osiguravaju li se prijedlozima projekata optimalna poboljšanja energetske učinkovitosti.

Tijekom razdoblja obuhvaćenog ovom Odlukom EIB nastoji održati visoku razinu operacija povezanih s klimom, čiji obujam čini najmanje 25 % ukupnih EIB-ovih operacija financiranja izvan Unije. EIB-ovo financiranje na temelju ove Odluke mora biti u skladu s ostvarenjem cilja prema kojem se do 2020. najmanje 35 % ukupnih EIB-ovih operacija financiranja treba ostvarivati u gospodarstvima u usponu i zemljama u razvoju izvan Unije.

EIB-ove operacije financiranja obuhvaćaju, između ostalog, konkretne mjere za postupno ukidanje financiranja projekata kojima se negativno utječe na ostvarenje klimatskih ciljeva Unije i povećanje napora za pružanje potpore obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti.

EIB unaprjeđuje elemente u vezi s prilagodbom na klimatske promjene u svojem doprinosu projektima u svim EIB-ovim operacijama financiranja u okviru EIB-ova mandata za vanjsko kreditiranje.

8.   EIB-ovim operacijama financiranja kojima se podupiru opći ciljevi utvrđeni u stavku 1. točki (d) podupiru se ulagački projekti kojima se nastoje riješiti temeljni uzroci migracija i kojima se doprinosi dugoročnoj gospodarskoj otpornosti i ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda te kojima se osigurava održivi razvoj u zemljama korisnicama.

Osiguravajući potpuno poštovanje ljudskih, radnih i socijalnih prava, temeljnih sloboda i rodne ravnopravnosti provedbom pristupa koji se temelji na pravima, obuhvaćajući sva ljudska i socijalna prava u skladu s načelima transparentnosti, sudjelovanja, nediskriminacije i odgovornosti, EIB-ovim operacijama financiranja:

EIB-ovim operacijama financiranja podupire se sljedeće:

9.   EIB-ovim operacijama financiranja kojima se podupiru opći ciljevi utvrđeni u stavku 1. prepoznaje se da je rodna ravnopravnost međusektorsko pitanje koje je ključno za postizanje održivog razvoja i predstavlja bitan element za dubinske analize projekata. U svim takvim operacijama financiranja primjenjuje se rodna perspektiva. EIB osigurava da sve EIB-ove operacije financiranja budu u skladu s obvezama utvrđenima u njegovoj rodnoj strategiji i akcijskom planu za rodnu ravnopravnost.

10.   EIB nastoji osigurati da se poduzeća koja sudjeluju u projektima koje EIB sufinancira drže načelâ transparentnosti plaća i rodne ravnopravnosti te načela jednakih plaća kako je utvrđeno u Direktivi 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*1). Odlukama EIB-a o financiranju projekata u obzir se uzimaju djelovanja poduzeća koja su potencijalni korisnici u pogledu jednakih plaća i društveno odgovornog poslovanja.

11.   Jamstvom EU-a pokrivaju se samo EIB-ove operacije financiranja koje se provode u prihvatljivim zemljama koje su sklopile okvirni sporazum s EIB-om o uspostavi pravnih uvjeta pod kojima se takve operacije moraju provoditi i koji moraju biti usklađeni s Izjavom EIB-a o okolišnim i socijalnim načelima i standardima te Priručnikom EIB-a za okolišna i socijalna pitanja.

(*1)  Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).”"

3.

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

4.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

5.

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

6.

U članku 10. dodaje se sljedeći stavak:

„Utvrđuje se cijena rizika za proračun Unije povezanog s EIB-ovim operacijama financiranja u okviru mandata za kreditiranje privatnog sektora iz članka 2. stavka 1. točke (b), a prihodi nastali iz utvrđivanja cijene komercijalnog rizika uplaćuju se u Jamstveni fond.”

7.

Članak 11. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

8.

Članak 12. mijenja se kako slijedi:

9.

Članci 13. i 14. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 13.

Sprečavanje pranja novca, borba protiv financiranja terorizma, oporezivanje i nekooperativne jurisdikcije

1.   U svojim operacijama financiranja obuhvaćenima ovom Odlukom EIB se pridržava primjenjivog zakonodavstva Unije i dogovorenih međunarodnih standarda i standarda Unije te stoga ne podupire projekte u okviru ove Odluke kojima se doprinosi pranju novca, financiranju terorizma, izbjegavanju plaćanja poreza, poreznim prijevarama ili utaji poreza.

Uz to, EIB ne započinje i ne ponavlja operacije sa subjektima registriranima ili uspostavljenima u jurisdikcijama navedenima u relevantnoj politici Unije o nekooperativnim jurisdikcijama, ili za koje se utvrdi da su visokorizične treće zemlje u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (*2), ili koji se u praksi ne pridržavaju dogovorenih poreznih standarda Unije ili međunarodno utvrđenih poreznih standarda o transparentnosti i razmjeni informacija. EIB može odstupiti od tog načela samo ako se projekt fizički provodi u jednoj od tih jurisdikcija i ako ne postoji nijedan pokazatelj da relevantna operacija doprinosi pranju novca, financiranju terorizma, izbjegavanju plaćanja poreza, poreznim prijevarama ili utaji poreza.

Pri sklapanju sporazumâ s financijskim posrednicima EIB prenosi uvjete iz ovog članka u relevantne sporazume i zahtijeva od financijskih posrednika da ga izvješćuju o poštovanju tih uvjeta.

EIB preispituje svoju politiku o nekooperativnim jurisdikcijama najkasnije nakon što Unija donese popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe. Svake godine nakon toga EIB podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi svoje politike o nekooperativnim jurisdikcijama u vezi sa svojim operacijama financiranja, uključujući informacije po zemljama i popis posrednika s kojima surađuje.

2.   U svojim operacijama financiranja obuhvaćenima ovom Odlukom EIB primjenjuje načela i standarde utvrđene u pravu Unije o sprečavanju korištenja financijskim sustavom u svrhu pranja novca i financiranja terorizma, a posebno Uredbom (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća (*3) i Direktivom (EU) 2015/849. Posebno, EIB uvjetuje i izravno financiranje i financiranje putem posrednika u okviru ove Odluke otkrivanjem informacija o stvarnom vlasništvu u skladu s Direktivom (EU) 2015/849.

Članak 14.

Sporazum o jamstvu

Komisija i EIB potpisuju sporazum o jamstvu u kojem se utvrđuju detaljne odredbe i postupci u vezi s jamstvom EU-a kako je određeno u članku 8. Navedeni sporazum o jamstvu dostavlja se Europskom parlamentu i Vijeću podložno njihovim odgovarajućim unutarnjim pravilima o postupanju s povjerljivim informacijama.

(*2)  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.)."

(*3)  Uredba (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o informacijama koje su priložene prijenosu novčanih sredstava i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1781/2006 (SL L 141, 5.6.2015., str. 1.).”"

10.

Članak 18. mijenja se kako slijedi:

11.

Članak 20. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 20.

Izvješćivanje

Do 30. lipnja 2019. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće u kojem se evaluira primjena ove Odluke i pružaju saznanja za moguću novu odluku o pokrivenosti EIB-ovih operacija financiranja u okviru EIB-ova mandata za vanjsko kreditiranje jamstvom EU-a.

Komisija do 31. prosinca 2021. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Odluke.”

12.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 20.a

Prijelazna odredba

EIB može financirati projekte koji su odobreni nakon 12. listopada 2016., a prije 8. travnja 2018. i sklapanja sporazuma o jamstvu između Komisije i EIB-a. Takvi projekti smiju biti pokriveni jamstvom EU-a, pod uvjetom da Komisija potvrdi da su u skladu s ciljem utvrđenim u članku 3. stavku 1. točki (d) i da se u njima poštuju uvjeti sporazuma o jamstvu.”

13.

Prilozi I., II. i III. zamjenjuju se tekstom navedenim u Prilogu ovoj Odluci.

14.

U Prilogu IV. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Aktivnost EIB-a u partnerima koji sudjeluju u pretpristupnom procesu odvija se u okviru utvrđenom u pristupnim i europskim partnerstvima kojima se utvrđuju prioriteti za pretpristupne zemlje i korisnike kako bi se ostvario napredak u približavanju Uniji i kojima se osigurava okvir za pomoć Unije. Proces stabilizacije i pridruživanja je okvir politike Unije za zapadni Balkan. Temelji se na progresivnom partnerstvu, u kojem Unija nudi trgovinske koncesije, gospodarsku i financijsku pomoć i ugovorne odnose putem sporazumâ o stabilizaciji i pridruživanju. Pretpristupna financijska pomoć pomaže pretpristupnim zemljama i korisnicima da se pripreme za obveze i izazove članstva u Uniji. Takvom pomoći podupire se proces reformi, uključujući pripreme za moguće članstvo. Ona se usredotočuje na izgradnju institucija, usklađivanje s pravnom stečevinom Unije, pripremu za politike i instrumente Unije i promicanje mjera za ostvarenje gospodarske konvergencije.”