27.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 345/1

(1)

Uredbom (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (3) predviđaju se usklađena pravila i postupci za olakšavanje suradnje između nacionalnih tijela koja su odgovorna za izvršavanje prekograničnih propisa o zaštiti potrošača. Člankom 21.a Uredbe (EZ) br. 2006/2004 predviđa se preispitivanje djelotvornosti te uredbe i njezinih operativnih mehanizama. Nakon takvog preispitivanja Komisija je zaključila da Uredba (EZ) br. 2006/2004 nije dostatna za djelotvorno suočavanje s izazovima izvršavanja na jedinstvenom tržištu, uključujući izazove jedinstvenog digitalnog tržišta.

(2)

U Komunikaciji Komisije od 6. svibnja 2015. pod naslovom „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” kao jedan od prioriteta te strategije utvrđena je potreba za jačanjem povjerenja potrošača s pomoću bržeg, agilnijeg i dosljednijeg izvršavanja pravila za potrošače. U Komunikaciji Komisije od 28. listopada 2015. pod naslovom „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” ponovno je istaknuto da bi izvršavanje zakonodavstva Unije u području zaštite potrošača trebalo dodatno ojačati reformom Uredbe (EZ) br. 2006/2004.

(3)

Zbog nedjelotvornog izvršavanja u slučajevima prekograničnih povreda, uključujući povrede u digitalnom okruženju, trgovcima je omogućeno da premještanjem unutar Unije izbjegnu izvršavanje. To također dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja u odnosu na trgovce koji poštuju zakone i posluju na domaćem tržištu ili prekogranično, bilo na internetu ili izvan njega, te se time izravno šteti potrošačima i potkopava povjerenje potrošača u prekogranične transakcije i unutarnje tržište. Stoga je za otkrivanje i istragu povreda obuhvaćenih ovom Uredbom te za davanje naloga za njihov prestanak ili za njihovu zabranu potrebna povećana razina usklađenosti koja uključuje djelotvornu i učinkovitu suradnju u izvršavanju među nadležnim javnim tijelima za izvršavanje.

(4)

Uredbom (EZ) br. 2006/2004 uspostavljena je diljem Unije mreža nadležnih javnih tijela za izvršavanje. Potrebna je djelotvorna koordinacija među različitim nadležnim tijelima koja sudjeluju u toj mreži kao i djelotvorna koordinacija među ostalim javnim tijelima na razini država članica. Koordinacijsku ulogu jedinstvenog ureda za vezu trebalo bi u svakoj državi članici povjeriti javnom tijelu. To tijelo trebalo bi imati dovoljne ovlasti i potrebna sredstva za preuzimanje te ključne uloge. Svaku državu članicu potiče se da, na temelju ove Uredbe, jedno od nadležnih tijela imenuje jedinstvenim uredom za vezu.

(5)

Potrošače bi trebalo zaštititi i od povreda obuhvaćenih ovom Uredbom koje su već prestale, ali čiji se štetni učinci mogu nastaviti. Nadležna tijela trebala bi imati potrebne minimalne ovlasti za istragu takvih povreda i davanje naloga za prestanak takvih povreda ili njihovu zabranu u budućnosti kako bi se spriječilo njihovo ponavljanje i time osigurala visoka razina zaštite potrošača.

(6)

Nadležna tijela trebala bi imati minimalni skup ovlasti za istragu i izvršavanje kako bi primjenjivala ovu Uredbu, brže i učinkovitije međusobno surađivala i odvraćala trgovce od počinjenja povreda obuhvaćenih ovom Uredbom. Te bi ovlasti trebale biti dostatne za učinkovito rješavanje izazova izvršavanja u okviru e-trgovine i digitalnog okruženja i za sprečavanje trgovaca koji nisu usklađeni s propisima u iskorištavanju praznina u sustavu izvršavanja premještanjem u države članice čija nadležna tijela nisu opremljena za rješavanje nezakonitih praksi. Te bi ovlasti državama članicama trebale omogućiti osiguravanje valjane razmjene potrebnih informacija i dokaza među nadležnim tijelima radi ostvarivanja jednake razine djelotvornog izvršavanja u svim državama članicama.

(7)

Svaka država članica trebala bi osigurati da sva nadležna tijela pod njezinom jurisdikcijom imaju sve minimalne ovlasti koje su potrebne kako bi se osigurala pravilna primjena ove Uredbe. Međutim, države članice trebale bi moći odlučiti da neće dodijeliti sve ovlasti svakom nadležnom tijelu, pod uvjetom da se svaka od tih ovlasti u vezi s bilo kojom povredom obuhvaćenom ovom Uredbom može izvršavati djelotvorno i prema potrebi. Države članice trebale bi također moći odlučiti, u skladu s odredbama ove Uredbe, da prenesu određene zadaće imenovanim tijelima ili da nadležnim tijelima dodijele ovlast za savjetovanje s organizacijama potrošača, udruženjima trgovaca, imenovanim tijelima ili drugim dotičnim osobama u pogledu djelotvornosti obveza koje je predložio trgovac radi prestanka povrede obuhvaćene ovom Uredbom. Međutim, države članice ne bi trebale biti obvezne uključiti imenovana tijela u primjenu ove Uredbe ili predvidjeti savjetovanja s organizacijama potrošača, udruženjima trgovaca, imenovanim tijelima ili drugim dotičnim osobama u pogledu djelotvornosti predloženih obveza radi prestanka povrede obuhvaćene ovom Uredbom.

(8)

Nadležna tijela trebala bi biti u stanju pokretati istrage ili postupke na vlastitu inicijativu ako za povrede obuhvaćene ovom Uredbom saznaju na neki drugi način osim putem prigovora potrošača.

(9)

Nadležna tijela trebala bi imati pristup svim relevantnim dokumentima, podatcima i informacijama povezanima s predmetom istrage ili usklađenih istraga potrošačkog tržišta (sweeps) kako bi utvrdila je li došlo do povrede propisa Unije kojima se štite interesi potrošača ili dolazi li do takve povrede, a posebno kako bi identificirala odgovornog trgovca, bez obzira na to tko je u posjedu dokumenata, podataka ili informacija o kojima je riječ i neovisno o njihovu obliku ili formatu, mediju na kojem su pohranjeni ili mjestu na kojemu su pohranjeni. Nadležna tijela trebala bi moći izravno zahtijevati da treće strane u digitalnom vrijednosnom lancu dostave sve relevantne dokaze, podatke i informacije u skladu s Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), i u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti osobnih podataka.

(10)

Nadležna tijela trebala bi stoga moći zatražiti sve relevantne informacije od svih javnih tijela, tijela ili agencija u svojim državama članicama ili od svih fizičkih osoba ili pravnih osoba, među ostalim od, primjerice, pružatelja platnih usluga, pružatelja internetskih usluga, telekomunikacijskih operatera, registara za domene i voditelja registara za domene te pružatelja usluga smještaja na poslužitelju kako bi se utvrdilo je li došlo do povrede obuhvaćene ovom Uredbom ili dolazi li do takve povrede.

(11)

Nadležna tijela trebala bi moći provoditi potrebne inspekcije na licu mjesta te bi trebala imati ovlasti za ulazak u sve prostorije, na sva zemljišta ili u sva prijevozna sredstva, koje trgovac obuhvaćen inspekcijom upotrebljava u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću.

(12)

Nadležna tijela trebala bi moći od bilo kojeg predstavnika ili člana osoblja trgovca obuhvaćenog inspekcijom zatražiti da iznese objašnjenja o činjenicama, informacijama, podatcima ili dokumentima koji se odnose na predmet inspekcije te bi trebala moći zabilježiti odgovore tog predstavnika ili člana osoblja.

(13)

Nadležna tijela trebala bi moći provjeriti usklađenost s propisima Unije kojima se štite interesi potrošača i pribaviti dokaze o povredama obuhvaćenima ovom Uredbom, među ostalim o povredama do kojih dođe tijekom ili nakon kupnje robe ili usluga. Nadležna tijela trebala bi stoga imati ovlast za kupnju robe ili usluga u okviru probnih kupnji, ako je to potrebno, pod tajnim identitetom, kako bi otkrila povrede obuhvaćene ovom Uredbom, poput odbijanjâ provedbe prava potrošača na odustajanje u slučaju ugovora na daljinu, te za pribavljanje dokaza. Ta bi ovlast trebala uključivati i ovlast pregledavanja, promatranja, proučavanja, rastavljanja ili testiranja proizvoda ili usluge koje je nadležno tijelo kupilo u te svrhe. Ovlast za kupnju robe ili usluga u okviru probnih kupnji mogla bi uključivati ovlast nadležnih tijela za osiguravanje povrata bilo kakvog izvršenog plaćanja, ako takav povrat ne bi bio nerazmjeran te bi i inače bio u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom.

(14)

Nadležna tijela trebala bi, osobito u digitalnom okruženju, moći brzo i djelotvorno zaustaviti povrede obuhvaćene ovom Uredbom, a osobito kada trgovac koji prodaje robu ili usluge skriva svoj identitet ili se premješta unutar Unije ili u treću zemlju kako bi izbjegao izvršavanje. U slučajevima kada postoji rizik od ozbiljne štete kolektivnim interesima potrošača, nadležna tijela trebala bi moći donijeti privremene mjere u skladu s nacionalnim pravom, uključujući uklanjanje sadržaja s internetskog sučelja ili izdavanje naloga da se potrošačima prilikom pristupanja internetskom sučelju jasno prikaže upozorenje. Privremenim mjerama ne bi trebalo prelaziti ono što je potrebno za ostvarivanje njihova cilja. Osim toga, nadležna tijela trebala bi imati ovlast za izdavanje naloga da se potrošačima prilikom pristupanja internetskom sučelju jasno prikaže upozorenje ili za izdavanje naloga da se ukloni ili izmijeni digitalni sadržaj ako ne postoje druga djelotvorna sredstva za zaustavljanje nezakonite prakse. Takvim mjerama ne bi trebalo prelaziti ono što je potrebno za ostvarivanje cilja zaustavljanja ili zabrane povrede obuhvaćene ovom Uredbom.

(15)

Radeći na ostvarivanju cilja ove Uredbe te istodobno naglašavajući važnost spremnosti trgovaca da postupaju u skladu s propisima Unije kojima se štite interesi potrošača i isprave posljedice svojih povreda obuhvaćenih ovom Uredbom, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost postizanja dogovora s trgovcima o obvezama koje sadržavaju korake i mjere koje trgovac mora poduzeti u pogledu povrede, a osobito radi prestanka povrede.

(16)

Sankcije za povrede prava zaštite potrošača važan su dio sustava izvršavanja jer izravno utječu na stupanj do kojeg javno izvršavanje ima ulogu odvraćanja. Budući da nacionalni režimi sankcija ne omogućavaju uvijek uzimanje u obzir prekogranične dimenzije povrede, nadležna tijela trebala bi, kao dio svojih minimalnih ovlasti, imati pravo izricanja sankcija za povrede obuhvaćene ovom Uredbom. Od država članica ne bi se trebalo zahtijevati da uspostave novi režim sankcija za povrede obuhvaćene ovom Uredbom. Umjesto toga, one bi od nadležnih tijela trebale zahtijevati da primjenjuju mjerodavni režim za istu povredu na nacionalnoj razini, uzimajući u obzir, ako je to moguće, stvarnu razinu i opseg dotične povrede. S obzirom na nalaze iz Izvješća Komisije o provjeri prikladnosti prava o zaštiti potrošača i stavljanju proizvoda na tržište moglo bi se smatrati potrebnim ojačati razinu sankcija za povrede prava Unije o zaštiti potrošača.

(17)

Potrošači bi trebali imati pravo na zaštitu zbog štete prouzročene povredama obuhvaćenima ovom Uredbom. Ovisno o slučaju, ovlast nadležnih tijela da od trgovca, na njegovu inicijativu, prime dodatne korektivne obveze u korist potrošača koji su oštećeni navodnom povredom obuhvaćenom ovom Uredbom ili, prema potrebi, ovlast za zahtijevanje od trgovca obveza da ponudi odgovarajuće mjere popravljanja štete potrošačima oštećenima tom povredom trebala bi doprinijeti uklanjanju štetnog utjecaja prekogranične povrede na potrošače. Te mjere popravljanja štete mogle bi, među ostalim, uključivati popravak, zamjenu, sniženje cijene, raskid ugovora ili povrat iznosa plaćenog za robu li usluge, ovisno o tome što je od navedenoga primjereno kako bi se ublažile negativne posljedice povrede obuhvaćene ovom Uredbom za oštećenog potrošača, u skladu sa zahtjevima prava Unije. Time ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo potrošača da putem odgovarajućih sredstava traži zaštitu. Kada je to primjenjivo, nadležna tijela trebala bi odgovarajućim sredstvima obavijestiti potrošače, koji tvrde da su pretrpjeli štetu uslijed povrede obuhvaćene ovom Uredbom, o načinu na koji mogu potraživati odštetu u skladu s nacionalnim pravom.

(18)

Provedba i izvršavanje ovlasti pri primjeni ove Uredbe trebali bi biti razmjerni i prikladni s obzirom na narav i ukupnu stvarnu ili moguću štetu od povrede propisa Unije kojima se štite interesi potrošača. Nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir sve činjenice i okolnosti slučaja te bi trebala odabrati najprimjerenije mjere koje su ključne za suočavanje s povredom obuhvaćenom ovom Uredbom. Te bi mjere trebale biti razmjerne, djelotvorne i odvraćajuće.

(19)

Provedba i izvršavanje ovlasti pri primjeni ove Uredbe trebali bi biti usklađeni i s drugim pravom Unije i nacionalnim pravom, među ostalim i s primjenjivim postupovnim jamstvima i načelima temeljnih prava. Države članice trebale bi moći slobodno utvrditi uvjete i ograničenja za izvršavanje ovlasti u nacionalnom pravu, u skladu s pravom Unije. Ako je, primjerice, u skladu s nacionalnim pravom za ulazak u prostorije fizičkih osoba i pravnih osoba potrebno prethodno odobrenje pravosudnoga tijela dotične države članice, tada bi se ovlast za ulazak u takve prostorije trebala izvršavati tek nakon što se takvo prethodno odobrenje pribavi.

(20)

Države članice trebale bi moći odabrati hoće li nadležna tijela te ovlasti izvršavati izravno, na temelju svoje nadležnosti, uz pomoć drugih nadležnih tijela ili drugih javnih tijela, davanjem naloga imenovanim tijelima ili podnošenjem zahtjeva nadležnim sudovima. Države članice trebale bi osigurati djelotvorno i pravodobno izvršavanje tih ovlasti.

(21)

Kada odgovaraju na zahtjeve podnesene putem mehanizma uzajamne pomoći, nadležna bi se tijela, prema potrebi, trebala koristiti i ostalim ovlastima ili mjerama koje su im dodijeljene na nacionalnoj razini, uključujući ovlast za pokretanje kaznenog progona ili upućivanje predmeta u kazneni progon. Od ključne je važnosti da sudovi i druga tijela, osobito ona uključena u kazneni progon, imaju potrebna sredstva i ovlasti za djelotvornu i pravodobnu suradnju s nadležnim tijelima.

(22)

Trebalo bi poboljšati djelotvornost i učinkovitost mehanizma uzajamne pomoći. Zatražene informacije trebalo bi dostavljati u rokovima utvrđenima u ovoj Uredbi te bi potrebne istražne mjere i mjere izvršavanja trebalo pravodobno donositi. Nadležna tijela trebala bi odgovarati na zahtjeve za informacije i provedbu u utvrđenim rokovima, osim ako je drugačije dogovoreno. Obveze nadležnog tijela u okviru uzajamne pomoći trebale bi ostati nepromijenjene, osim ako je vjerojatno da će se djelovanjima izvršavanja i administrativnim odlukama donesenima na nacionalnoj razini izvan okvira mehanizma uzajamne pomoći osigurati brz i djelotvoran prestanak ili zabrana povrede unutar Unije. U tom bi pogledu administrativne odluke trebalo razumjeti kao odluke kojima se provode mjere poduzete radi ostvarivanja prestanka ili zabrane povrede unutar Unije. U tim iznimnim slučajevima nadležna tijela trebala bi imati pravo odbiti postupiti u skladu sa zahtjevom za mjere izvršavanja koji je podnesen u okviru mehanizma uzajamne pomoći.

(23)

Komisija bi trebala biti sposobnija u koordiniranju i praćenju funkcioniranja mehanizma uzajamne pomoći, izdavanju smjernica te davanju preporuka i mišljenja državama članicama kada se pojave problemi. Komisija bi isto tako trebala biti sposobnija u djelotvornom i brzom pomaganju nadležnim tijelima da riješe sporove o tumačenju njihovih obveza koje proizlaze iz mehanizma uzajamne pomoći.

(24)

Ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti usklađena pravila kojima se utvrđuju postupci za koordinaciju istražnih mjera i mjera izvršavanja u vezi s raširenim povredama i raširenim povredama s dimenzijom Unije. Koordiniranim djelovanjima protiv raširenih povreda i raširenih povreda s dimenzijom Unije trebalo bi osigurati da nadležna tijela mogu birati najprimjerenije i najučinkovitije alate za zaustavljanje tih povreda i da, prema potrebi, mogu od odgovornih trgovaca primiti ili zahtijevati korektivne obveze u korist potrošačâ.

(25)

Kao dio koordiniranog djelovanja, dotična nadležna tijela trebala bi koordinirati svoje istražne mjere i mjere izvršavanja radi djelotvornog rješavanja raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije i ostvarivanja njezina prestanka ili zabrane. U tu svrhu nadležna tijela trebala bi razmjenjivati sve potrebne dokaze i informacije te pružati potrebnu pomoć. Nadležna tijela kojih se tiče raširena povreda ili raširena povreda s dimenzijom Unije trebala bi poduzimati potrebne mjere izvršavanja na koordiniran način radi ostvarivanja prestanka ili zabrane te povrede.

(26)

Sudjelovanje svakog nadležnog tijela u koordiniranom djelovanju, a posebno u istražnim mjerama i mjerama izvršavanja koje je to nadležno tijelo dužno poduzeti, trebalo bi biti dostatno za djelotvorno suočavanje s raširenom povredom ili raširenom povredom s dimenzijom Unije. Nadležna tijela kojih se tiče ta povreda trebala bi biti dužna poduzimati samo one istražne mjere i mjere izvršavanja koje su potrebne za pribavljanje svih potrebnih dokaza i informacija u pogledu raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije te za ostvarivanje prestanka ili zabrane povrede. Međutim, nedostatak dostupnih sredstava nadležnog tijela kojeg se tiče ta povreda ne bi se trebao smatrati opravdanjem za nesudjelovanje u koordiniranom djelovanju.

(27)

Nadležna tijela kojih se tiče raširena povreda ili raširena povreda s dimenzijom Unije i koja sudjeluju u koordiniranom djelovanju trebala bi moći provesti nacionalne istražne aktivnosti i aktivnosti izvršavanja u vezi s istom povredom i protiv istog trgovca. Međutim, istodobno bi obveza nadležnoga tijela da svoje istražne aktivnosti i aktivnosti izvršavanja u okviru koordiniranog djelovanja koordinira s drugim nadležnim tijelima kojih se ta povreda tiče trebala ostati nepromijenjena, osim ako postoji vjerojatnost da bi se djelovanjima izvršavanja i administrativnim odlukama donesenima na nacionalnoj razini izvan okvira koordiniranog djelovanja osigurali brz i djelotvoran prestanak ili zabrana raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije. U tom bi pogledu administrativne odluke trebalo razumjeti kao odluke kojima se provode mjere poduzete radi ostvarivanja prestanka ili zabrane povrede. U tim iznimnim slučajevima nadležna tijela trebala bi imati pravo odbiti sudjelovanje u koordiniranom djelovanju.

(28)

Ako postoji opravdana sumnja u raširenu povredu, nadležna tijela kojih se tiče ta povreda trebala bi dogovorom pokrenuti koordinirano djelovanje. Kako bi se utvrdilo kojih se nadležnih tijela raširena povreda tiče, trebalo bi razmotriti sve relevantne aspekte te povrede, a osobito mjesto na kojem trgovac ima poslovni nastan ili na kojem boravi, lokaciju imovine trgovca, lokaciju potrošača oštećenih navodnom povredom te lokaciju prodajnih mjesta trgovca, odnosno trgovina i internetskih stranica.

(29)

Komisija bi trebala bliskije surađivati s državama članicama radi sprečavanja pojave povreda velikih razmjera. Stoga bi Komisija trebala obavješćivati nadležna tijela ako sumnja na bilo kakve povrede obuhvaćene ovom Uredbom. Ako, primjerice, praćenjem upozorenja koja su izdala nadležna tijela, Komisija opravdano sumnja da je došlo do raširene povrede s dimenzijom Unije, ona bi putem nadležnih tijela i jedinstvenih ureda za vezu kojih se tiče navodna povreda o tome trebala obavijestiti države članice, navodeći u obavijesti razloge kojima se opravdava moguće koordinirano djelovanje. Dotična nadležna tijela trebala bi provesti odgovarajuće istrage na temelju informacija koje su im dostupne ili kojima mogu lako pristupiti. Nadležna tijela trebala bi o rezultatima svojih istraga obavijestiti druga nadležna tijela, jedinstvene urede za vezu kojih se tiče ta povreda i Komisiju. Ako dotična nadležna tijela zaključe da je u takvim istragama otkriveno da je povreda možda u tijeku, ona bi trebala započeti s koordiniranim djelovanjem, poduzimanjem mjera određenih u ovoj Uredbi. Koordinirano djelovanje kojim se pristupa rješavanju raširene povrede s dimenzijom Unije uvijek bi trebala koordinirati Komisija. Ako je očito da se ta povreda tiče određene države članice, tada bi ona trebala sudjelovati u koordiniranom djelovanju radi pomaganja u prikupljanju svih potrebnih dokaza i informacija povezanih s povredom te radi ostvarivanja njezina prestanka ili zabrane. S obzirom na mjere izvršavanja primjena ove Uredbe ne bi trebala utjecati na kaznene i sudske postupke u državama članicama. Trebalo bi poštovati načelo ne bis in idem. Međutim, ako isti trgovac ponovi isto činjenje ili propuštanje koje je predstavljalo povredu obuhvaćenu ovom Uredbom koja je već bila predmetom postupaka izvršavanja koji su rezultirali prestankom ili zabranom te povrede, to bi se trebalo smatrati novom povredom te bi nadležna tijela trebala postupati u vezi s njome.

(30)

Dotična nadležna tijela trebala bi poduzeti potrebne istražne mjere kako bi utvrdila detalje raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije, te osobito identitet trgovca, činjenja ili propuštanja koja je trgovac počinio i učinke povrede. Nadležna tijela trebala bi poduzimati mjere izvršavanja na temelju ishoda istrage. Prema potrebi, ishod istrage i procjenu raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije trebalo bi utvrditi u zajedničkom stajalištu koje su usuglasila nadležna tijela države članice koje se tiče koordinirano djelovanje te bi to zajedničko stajalište trebalo uputiti trgovcu odgovornom za tu povredu. Zajedničko stajalište ne bi trebalo predstavljati obvezujuću odluku nadležnih tijela. Međutim, njime bi se adresatu trebala pružiti prilika da se izjasni o pitanjima koja su dio zajedničkog stajališta.

(31)

U kontekstu raširenih povreda ili raširenih povreda s dimenzijom Unije trebalo bi poštovati prava trgovaca na obranu. Zbog toga je osobito potrebno trgovcu dati pravo na saslušanje i pravo da se tijekom postupaka koristi službenim jezikom ili jednim od službenih jezika koji se koriste za službene svrhe u državi članici u kojoj trgovac ima poslovni nastan ili u kojoj boravi. Također je od ključne važnosti osigurati usklađenost s pravom Unije o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija.

(32)

Dotična nadležna tijela trebala bi u okviru svoje nadležnosti poduzimati potrebne istražne mjere i mjere izvršavanja. Međutim, učinci raširenih povreda ili raširenih povreda s dimenzijom Unije nisu ograničeni samo na jednu državu članicu. Stoga je potrebna suradnja među nadležnim tijelima radi suočavanja s tim povredama i ostvarivanja njihova prestanka ili zabrane.

(33)

Djelotvorno otkrivanje povreda obuhvaćenih ovom Uredbom trebalo bi podupirati razmjenom informacija između nadležnih tijela i Komisije putem izdavanja upozorenja ako postoji opravdana sumnja na takve povrede. Komisija bi trebala koordinirati funkcioniranje razmjene informacija.

(34)

Organizacije potrošača imaju ključnu ulogu u informiranju potrošača o njihovim pravima, u podučavanju potrošača i zaštiti njihovih interesa, uključujući rješavanje sporova. Potrošače bi trebalo poticati da surađuju s nadležnim tijelima kako bi se ojačala primjena ove Uredbe.

(35)

Organizacijama potrošača i, prema potrebi, udruženjima trgovaca trebalo bi biti dopušteno da obavijeste nadležna tijela o povredama obuhvaćenima ovom Uredbom na koje se sumnja i s njima dijele informacije potrebne kako bi se povrede otkrile, istražile i zaustavile, da daju svoje mišljenje o istragama ili povredama i da obavijeste nadležna tijela o zlouporabama propisa Unije kojima se štite interesi potrošača.

(36)

Radi osiguravanja pravilne provedbe ove Uredbe, države članice trebale bi imenovanim tijelima, europskim potrošačkim centrima, organizacijama i udrugama potrošača te, prema potrebi, udruženjima trgovaca, koja imaju potrebno stručno znanje, dodijeliti ovlast za izdavanje vanjskih upozorenja nadležnim tijelima relevantnih država članica i Komisiji o povredama obuhvaćenima ovom Uredbom na koje se sumnja te za dostavljanje potrebnih informacija koje su im dostupne. Države članice mogle bi imati primjerene razloge zbog kojih ne dodjeljuju takvim subjektima ovlast za poduzimanje navedenih djelovanja. U tom kontekstu, ako država članica odluči da neće dopustiti nekom od tih subjekata da izdaje vanjska upozorenja, ona bi trebala pružiti objašnjenje kojim se opravdavaju razlozi za takvo postupanje.

(37)

Opsežne provjere još su jedan oblik koordinacije pri izvršavanju koji se pokazao djelotvornim alatom u borbi protiv povreda propisa Unije kojima se štite interesi potrošača te koji bi u budućnosti trebalo zadržati i ojačati, kako za sektore na internetu tako i one izvan njega. Opsežne provjere osobito bi trebalo provoditi kada tržišni trendovi, prigovori potrošača ili drugi pokazatelji upućuju na to da je došlo do povreda propisa Unije kojima se štite interesi potrošača ili da do takvih povreda dolazi.

(38)

Podatci koji se odnose na prigovore potrošača mogli bi pomoći oblikovateljima politika na razini Unije i na nacionalnoj razini u ocjenjivanju funkcioniranja potrošačkih tržišta i u otkrivanju povreda. Trebalo bi promicati razmjenu takvih podataka na razini Unije.

(39)

Ključno je da se, u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se doprinijelo ostvarivanju cilja ove Uredbe, države članice međusobno obavješćuju i da obavješćuju Komisiju o svojim aktivnostima u vezi sa zaštitom interesa potrošača, među ostalim o svojoj potpori aktivnostima predstavnika potrošača, svojoj potpori aktivnostima tijela nadležnih za izvansudske nagodbe u potrošačkim sporovima i svojoj potpori pristupu potrošača pravosuđu. U suradnji s Komisijom, države članice trebale bi moći provoditi zajedničke aktivnosti s obzirom na razmjenu informacija o politikama zaštite potrošača u prethodno spomenutim područjima.

(40)

Postojeći izazovi izvršavanja prelaze granice Unije te interese Unijinih potrošača treba zaštititi od nepoštenih trgovaca koji se nalaze u trećim zemljama. Zbog toga bi trebalo s trećim zemljama u pregovorima dogovoriti međunarodne sporazume o uzajamnoj pomoći pri izvršavanju propisa Unije kojima se štite interesi potrošača. Tim bi međunarodnim sporazumima trebalo obuhvatiti predmet utvrđen u ovoj Uredbi te bi ih trebalo u pregovorima dogovoriti na razini Unije kako bi se osigurala optimalna zaštita Unijinih potrošača i nesmetana suradnja s trećim zemljama.

(41)

Informacije koje se razmjenjuju među nadležnim tijelima trebale bi podlijegati strogim pravilima o povjerljivosti i čuvanju profesionalne i poslovne tajne kako se ne bi ugrozilo istrage ili nepravedno naškodilo ugledu trgovaca. Nadležna tijela trebala bi odlučiti da otkriju takve informacije samo onda kada je to primjereno i potrebno te na pojedinačnoj osnovi, u skladu s načelom proporcionalnosti, uzimajući u obzir javni interes, kao što su javna sigurnost, zaštita potrošača, javno zdravlje, zaštita okoliša ili pravilna provedba kaznenih istraga.

(42)

Kako bi se poboljšala transparentnost mreže suradnje i podigla razina svijesti potrošača i javnosti općenito, Komisija bi svake dvije godine trebala sastaviti pregled informacija, statističkih podataka i kretanja u području izvršavanja prava zaštite potrošača, prikupljenih u okviru suradnje u vezi s izvršavanjem predviđene ovom Uredbom, i takav pregled staviti na raspolaganje javnosti.

(43)

Raširene povrede trebalo bi rješavati djelotvorno i učinkovito. Kako bi se to ostvarilo trebalo bi uspostaviti sustav u okviru kojeg se svake dvije godine razmjenjuju prioriteti u vezi s izvršavanjem.

(44)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se utvrdili praktični i operativni aranžmani za funkcioniranje elektroničke baze podataka. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(45)

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje sektorska pravila Unije kojim se predviđa suradnja među sektorskim regulatorima ili primjenjiva sektorska pravila Unije o odšteti potrošačima za štetu nastalu zbog povreda tih pravila. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje ni ostali sustavi i mreže suradnje utvrđeni u sektorskom zakonodavstvu Unije. Ovom se Uredbom promiču suradnja i koordinacija između mreže za zaštitu potrošača i mreža regulatornih tijela i tijela uspostavljenih sektorskim zakonodavstvom Unije. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje primjena, u državama članicama, onih mjera koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim i kaznenim stvarima.

(46)

Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje pravo na zahtijevanje pojedinačne ili kolektivne odštete, koje podliježe nacionalnom pravu, te se njome ne predviđa izvršavanje tih zahtjeva.

(47)

U kontekstu ove Uredbe trebale bi se primjenjivati Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7), i Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(48)

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje primjenjiva pravila Unije o ovlastima nacionalnih regulatornih tijela uspostavljenih sektorskim zakonodavstvom Unije. Kada je to primjereno i moguće, ta bi se tijela trebala koristiti ovlastima koje su im na raspolaganju na temelju prava Unije i nacionalnog prava za prestanak ili zabranu povreda obuhvaćenih ovom Uredbom i za pomoć nadležnim tijelima u tome.

(49)

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje uloga i ovlasti nadležnih tijela i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo u vezi sa zaštitom kolektivnih ekonomskih interesa potrošača u pitanjima koja se odnose na usluge povezane s računima za plaćanje i ugovore o kreditima koji se odnose na stambene nekretnine na temelju Direktive 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Direktive 2014/92/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(50)

S obzirom na postojeće mehanizme suradnje na temelju Direktive 2014/17/ЕU i Direktive 2014/92/ЕU, mehanizam uzajamne pomoći ne bi se trebao primjenjivati na povrede unutar Unije iz tih direktiva.

(51)

Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje Uredba Vijeća br. 1 (11).

(52)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i koja su prisutna u ustavnim tradicijama država članica. U skladu s time ovu bi Uredbu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, među ostalim onima koji se odnose na slobodu izražavanja te slobodu i pluralizam medija. Kada izvršavaju minimalne ovlasti utvrđene u ovoj Uredbi, nadležna tijela trebala bi uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između interesa zaštićenih temeljnim pravima, poput visoke razine zaštite potrošača, slobode poduzetništva i slobode informiranja.

(53)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno suradnju između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača ne mogu dostatno ostvariti države članice jer ne mogu osigurati suradnju i koordinaciju ako djeluju same, nego se zbog njegova teritorijalnog područja primjene i područja primjene u odnosu na osobe on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(54)

Uredbu (EZ) br. 2006/2004 trebalo bi stoga staviti izvan snage,

1.

„propisi Unije kojima se štite interesi potrošača” znači uredbe i direktive kako su prenesene u unutarnji pravni poredak država članica, koje su navedene u Prilogu ovoj Uredbi;

2.

„povreda unutar Unije” znači svako činjenje ili propuštanje protivno propisima Unije kojima se štite interesi potrošača, a kojim je nanesena, kojim se nanosi ili će vjerojatno biti nanesena šteta kolektivnim interesima potrošača koji borave u državi članici koja nije država članica u kojoj:

3.

„raširena povreda” znači:

4.

„raširena povreda s dimenzijom Unije” znači raširena povreda kojom je nanesena, kojom se nanosi ili će vjerojatno biti nanesena šteta kolektivnim interesima potrošača u najmanje dvjema trećinama država članica koje zajedno čine najmanje dvije trećine stanovništva Unije;

5.

„povrede obuhvaćene ovom Uredbom” znači povrede unutar Unije, raširene povrede i raširene povrede s dimenzijom Unije;

6.

„nadležno tijelo” znači svako javno tijelo uspostavljeno na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini i koje je države članica imenovala kao odgovorno za izvršavanje propisa Unije kojima se štite interesi potrošača;

7.

„jedinstveni ured za vezu” znači javno tijelo koje je država članica imenovala kao odgovorno za koordiniranje primjene ove Uredbe u toj državi članici;

8.

„imenovano tijelo” znači tijelo koje ima legitiman interes za prestanak ili zabranu povreda propisa Unije kojima se štite interesi potrošača, a koje je imenovala država članica i kojem naloge daje nadležno tijelo u svrhu prikupljanja potrebnih informacija i radi poduzimanja potrebnih mjere izvršavanja koje su tom imenovanom tijelu na raspolaganju na temelju nacionalnog prava radi ostvarivanja prestanka ili zabrane povrede i koje djeluje u ime tog nadležnog tijela;

9.

„tijelo podnositelj zahtjeva” znači nadležno tijelo koje podnosi zahtjev za uzajamnu pomoć;

10.

„tijelo primatelj zahtjeva” znači nadležno tijelo koje prima zahtjev za uzajamnu pomoć;

11.

„trgovac” znači svaka fizička ili pravna osoba, neovisno o tome je li u privatnom ili javnom vlasništvu koja djeluje, među ostalim i preko drugih osoba koje djeluju u njezino ime ili za njezin račun, u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću;

12.

„potrošač” znači svaka fizička osoba koja djeluje u svrhe koje ne ulaze u okvir njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

13.

„prigovor potrošača” znači izjava, potkrijepljena dostatnim dokazima, da je trgovac počinio, čini ili će vjerojatno počiniti povredu propisa Unije kojima se štite interesi potrošača;

14.

„šteta nanesena kolektivnim interesima potrošača” znači stvarna ili potencijalna šteta nanesena interesima više potrošača zahvaćenih povredama unutar Unije, raširenim povredama ili raširenim povredama s dimenzijom Unije;

15.

„internetsko sučelje” znači svi računalni programi, uključujući internetske stranice ili njihov dio ili aplikaciju, kojima upravlja trgovac ili kojima se upravlja u njegovo ime, i koji služe kako bi se potrošačima dao pristup robi ili uslugama trgovca;

16.

„opsežne provjere (sweeps)” znači usklađene istrage potrošačkih tržišta istodobnim koordiniranim kontrolnim djelovanjima radi provjere usklađenosti s propisima Unije kojima se štite interesi potrošača ili radi otkrivanja povreda tih propisa.

(a)

ako imenovano tijelo ne uspije pribaviti potrebne informacije ili ostvariti prestanak ili zabranu povrede obuhvaćene ovom Uredbom bez odgode; ili

(b)

ako se nadležna tijela kojih se tiče povreda obuhvaćena ovom Uredbom ne slažu s time da se imenovanom tijelu smije dati nalog u skladu sa stavkom 1.

(a)

identitet i podatke za kontakt nadležnih tijela, jedinstvenog ureda za vezu, imenovanih tijela i subjekata koji izdaju vanjska upozorenja na temelju članka 27. stavka 1.; i

(b)

informacije o organizaciji, ovlastima i odgovornostima nadležnih tijela.

(a)

ovlast za pristup svim relevantnim dokumentima, podatcima ili informacijama povezanima s povredom obuhvaćenom ovom Uredbom, u bilo kojem obliku ili formatu i bez obzira na medij na kojem su pohranjeni ili mjesto na kojem su pohranjeni;

(b)

ovlast da od svih javnih tijela, tijela ili agencija u svojoj državi članici ili od svih fizičkih osoba ili pravnih osoba zatraže dostavljanje svih relevantnih informacija, podataka ili dokumenata, u bilo kojem obliku ili formatu i bez obzira na medij na kojem su pohranjeni ili mjesto na kojem su pohranjeni, kako bi se utvrdilo je li došlo do povrede obuhvaćene ovom Uredbom ili dolazi li do takve povrede te kako bi se utvrdili detalji takve povrede, među ostalim praćenje financijskih i podatkovnih tokova, utvrđivanje identiteta osoba uključenih u financijske i podatkovne tokove, te utvrđivanje informacija o bankovnom računu i vlasništva internetskih stranica;

(c)

ovlast za provedbu potrebnih inspekcija na licu mjesta, uključujući ovlast za ulazak u sve prostorije, na sva zemljišta ili u sva prijevozna sredstva koje trgovac obuhvaćen inspekcijom upotrebljava u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću, ili ovlast da zahtijevaju od drugih javnih tijela da to učine kako bi se ispitale, zaplijenile, uzele ili pribavile kopije informacija, podataka ili dokumenata, bez obzira na medij na kojem su pohranjeni; ovlast da zaplijene sve informacije, podatke ili dokumente tijekom potrebnog razdoblja i u mjeri potrebnoj za inspekciju; ovlast da zatraže od svih predstavnika ili članova osoblja trgovca obuhvaćenog inspekcijom iznošenje objašnjenja o činjenicama informacijama, podatcima ili dokumentima koji se odnose na predmet inspekcije te da zabilježe odgovore;

(d)

ovlast za kupnju robe ili usluga u okviru probnih kupnji, među ostalim, ako je to potrebno, pod tajnim identitetom, kako bi otkrila povrede obuhvaćene ovom Uredbom i pribavila dokaze, uključujući ovlast za pregledavanje, promatranje, proučavanje, rastavljanje ili testiranje robe ili usluga.

(a)

ovlast za donošenje privremenih mjera radi izbjegavanja rizika od ozbiljne štete kolektivnim interesima potrošača;

(b)

ovlast za zahtijevanje od trgovca odgovornog za povredu obuhvaćenu ovom Uredbom obveza u smislu prestanka te povrede ili ovlast za prihvaćanje takvih obveza;

(c)

ovlast za primanje od trgovca, na njegovu inicijativu, dodatnih korektivnih obveza u korist potrošača oštećenih navodnom povredom obuhvaćenom ovom Uredbom ili, prema potrebi, ovlast za zahtijevanje od trgovca obveza da ponudi odgovarajuće mjere popravljanja štete potrošačima oštećenima tom povredom;

(d)

kada je to primjenjivo, ovlast za obavješćivanje, odgovarajućim sredstvima, potrošača koji tvrde da su pretrpjeli štetu uslijed povrede obuhvaćene ovom Uredbom o načinu na koji mogu potraživati odštetu u skladu s nacionalnim pravom;

(e)

ovlast za izdavanje pisanog naloga trgovcu da prestane s povredama obuhvaćenima ovom Uredbom;

(f)

ovlast za osiguravanje prestanka ili zabrane povreda obuhvaćenih ovom Uredbom;

(g)

ako nije dostupno nijedno drugo djelotvorno sredstvo za osiguravanje prestanka ili zabrane povrede obuhvaćene ovom Uredbom te kako bi se izbjegao rizik od ozbiljne štete kolektivnim interesima potrošača:

uključujući zahtijevanjem od treće osobe ili drugog javnog tijela da provede takve mjere.

(h)

ovlast za izricanje sankcija, kao što su novčane kazne ili periodični penali, za povrede obuhvaćene ovom Uredbom te za nepoštovanje bilo koje odluke, naloga, privremene mjere, obveze trgovca ili neke druge mjere donesene na temelju ove Uredbe.

(a)

nadležna tijela izravno, na temelju svoje nadležnosti;

(b)

ili se ovlasti, prema potrebi, izvršavaju uz pomoć drugih nadležnih tijela ili drugih javnih tijela;

(c)

davanjem naloga imenovanim tijelima ako je to primjenjivo; ili

(d)

podnošenjem zahtjeva sudovima nadležnima za donošenje potrebne odluke, među ostalim, prema potrebi, i podnošenjem pravnog sredstva, ako zahtjev za donošenje potrebne odluke nije bio uspješan.

(a)

jesu li izrečene privremene mjere;

(b)

je li povreda prestala;

(c)

koje su mjere donesene i jesu li te mjere provedene;

(d)

o tome u kojoj su mjeri potrošačima oštećenima navodnom povredom ponuđene korektivne obveze.

(a)

nakon savjetovanja s tijelom podnositeljem zahtjeva, pokazalo se da tijelu podnositelju zahtjeva ne trebaju tražene informacije kako bi utvrdilo je li došlo do povrede unutar Unije ili dolazi li do takve povrede ili kako bi utvrdilo postoji li opravdana sumnja da do nje može doći;

(b)

tijelo podnositelj zahtjeva ne slaže se s time da informacije podliježu pravilima o povjerljivosti i o čuvanju profesionalne i poslovne tajne utvrđenima u članku 33.;

(c)

kaznene istrage ili sudski postupci već su pokrenuti protiv istog trgovca u vezi s istom povredom unutar Unije pred pravosudnim tijelima u državi članici tijela primatelja zahtjeva ili tijela podnositelja zahtjeva.

(a)

kaznene istrage ili sudski postupci već su pokrenuti ili postoji presuda, sudska nagodba ili sudski nalog u vezi s istom povredom unutar Unije i protiv istog trgovca pred pravosudnim tijelima u državi članici tijela primatelja zahtjeva;

(b)

izvršavanje potrebnih ovlasti izvršavanja već je pokrenuto ili je već donesena administrativna odluka u vezi s istom povredom unutar Unije i protiv istog trgovca u državi članici tijela primatelja zahtjeva radi ostvarivanja brzog i djelotvornog prestanka ili zabrane povrede unutar Unije;

(c)

nakon odgovarajuće istrage tijelo primatelj zahtjeva zaključilo je da nije došlo do povrede unutar Unije;

(d)

tijelo primatelj zahtjeva zaključilo je da tijelo podnositelj zahtjeva nije pružilo informacije koje su potrebne u skladu s člankom 13. stavkom 1.;

(e)

tijelo primatelj zahtjeva prihvatilo je obveze koje je predložio trgovac radi prestanka povrede unutar Unije u utvrđenom roku, a taj rok još nije istekao.

(a)

u državi članici tog nadležnog tijela već su pokrenuti kaznena istraga ili sudski postupci, donesena je sudska odluka ili je postignuta sudska nagodba u odnosu na istog trgovca u vezi s istom povredom;

(b)

u državi članici tog nadležnog tijela izvršavanje potrebnih ovlasti izvršavanja pokrenuto je već prije izdavanja upozorenja iz članka 17. stavka 3. ili je donesena administrativna odluka protiv istog trgovca u vezi s istom povredom radi ostvarivanja brzog i djelotvornog prestanka ili zabrane raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije;

(c)

nakon primjerene istrage pokazalo se da je stvarni ili potencijalni učinak navodne raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije u državi članici tog nadležnog tijela zanemariv te stoga to nadležno tijelo ne treba donositi nikakve mjere izvršavanja;

(d)

u državi članici tog nadležnog tijela nije došlo do relevantne raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije te stoga to nadležno tijelo ne treba donositi nikakve mjere izvršavanja;

(e)

nadležno tijelo prihvatilo je obveze koje je predložio trgovac odgovoran za raširenu povredu ili raširenu povredu s dimenzijom Unije radi prestanka te povrede u državi članici tog nadležnog tijela te stoga to nadležno tijelo ne treba donositi nikakve mjere izvršavanja.

(a)

hitno djelovanje izvršavanja potrebno je radi ostvarivanja brzog i djelotvornog prestanka ili zabrane povrede;

(b)

nije vjerojatno da će povreda prestati kao rezultat obveza koje je predložio trgovac odgovoran za povredu;

(c)

trgovac odgovoran za povredu nije predložio obveze prije isteka roka koji su odredila dotična nadležna tijela;

(d)

obveze koje je predložio trgovac odgovoran za povredu nisu dostatne za osiguravanje prestanka povrede ili, prema potrebi, za osiguravanje popravljanja štete koja je potrošačima nanesena povredom; ili

(e)

trgovac odgovoran za povredu nije proveo obveze za prestanak povrede ili, prema potrebi, za osiguravanje popravljanja štete koja je potrošačima nanesena povredom, u roku iz članka 20. stavka 3.;

(a)

osigurava da su sva dotična nadležna tijela i Komisija na odgovarajući način i pravodobno obaviješteni o napretku istrage ili djelovanja izvršavanja, ovisno o slučaju, te da su obaviješteni o svim predviđenim sljedećim koracima i mjerama koje će se donijeti;

(b)

koordinira i prati istražne mjere koje dotična nadležna tijela poduzimaju u skladu s ovom Uredbom;

(c)

koordinira pripremu i razmjenu svih potrebnih dokumenata između dotičnih nadležnih tijela i Komisije;

(d)

održava kontakte s trgovcem i drugim stranama kojih se tiču istražne mjere ili mjere izvršavanja, ovisno o slučaju, osim ako su se dotična nadležna tijela i koordinator drugačije dogovorili;

(e)

kada je to primjenjivo, koordinira procjenu, savjetovanje i praćenje koje provode dotična nadležna tijela, kao i ostale korake potrebne za obradu i provedbu obveza koje su predložili dotični trgovci;

(f)

kada je to primjenjivo, koordinira mjere izvršavanja koje su donijela dotična nadležna tijela;

(g)

koordinira zahtjeve za uzajamnu pomoć koje su podnijela dotična nadležna tijela u skladu s poglavljem III.

(a)

opis činjenja ili propuštanja koje predstavlja povredu;

(b)

detalje o proizvodu ili usluzi na koju se povreda odnosi;

(c)

imena država članica kojih se povreda tiče ili kojih bi se mogla ticati;

(d)

identitet trgovca ili trgovaca odgovornih za povredu ili za koje se sumnja da su odgovorni za povredu;

(e)

pravnu osnovu za moguća djelovanja upućivanjem na nacionalno pravo i odgovarajuće odredbe pravnih akata Unije navedenih u Prilogu;

(f)

opis svih pravnih postupaka, mjera izvršavanja ili drugih mjera poduzetih u vezi s povredom te njihove datume i trajanje, kao i njihov status;

(g)

identitete nadležnih tijela koja pokreću pravne postupke i poduzimaju druge mjere.

(a)

osposobljavanju svojih službenika uključenih u primjenu ove Uredbe;

(b)

prikupljanju, razvrstavanju i razmjeni podataka o prigovorima potrošača;

(c)

uspostavi mreža službenika specifičnih za određeni sektor;

(d)

izradi informacijskih i komunikacijskih alata; i

(e)

kada je to primjenjivo, razvoju standarda, metodologija i smjernica u pogledu primjene ove Uredbe.

(a)

dokazivanje povreda obuhvaćenih ovom Uredbom; ili

(b)

ostvarivanje prestanka ili zabrane povreda obuhvaćenih ovom Uredbom.

(a)

tijelo primatelj zahtjeva na temelju članka 12. stavka 2. obavijesti Komisiju da je povreda unutar Unije prestala;

(b)

koordinator na temelju članka 22. stavka 1. obavijesti o zaključenju koordiniranog djelovanja;

(c)

su informacije unesene u bazu podataka u svim ostalim slučajevima.

(a)

informacije o tržišnim trendovima koji bi mogli utjecati na interese potrošača u dotičnoj državi članici i u drugim državama članicama;

(b)

pregled djelovanja provedenih na temelju ove Uredbe u posljednje dvije godine, a osobito istražnih mjera i mjera izvršavanja povezanih s raširenim povredama;

(c)

statističke podatke razmijenjene putem upozorenjâ iz članka 26.;

(d)

okvirna prioritetna područja, za sljedeće dvije godine, za izvršavanje propisa Unije kojima se štite interesi potrošača u dotičnoj državi članici; i

(e)

predložena prioritetna područja, za sljedeće dvije godine, za izvršavanje propisa Unije kojima se štite interesi potrošača na razini Unije.

27.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 345/27

(1)

Odbor za međunarodne računovodstvene standarde objavio je 24. srpnja 2014. Međunarodni standard financijskog izvještavanja (MSFI) 9 Financijski instrumenti (MSFI 9). MSFI-jem 9 želi se poboljšati financijsko izvještavanje o financijskim instrumentima hvatanjem ukoštac s problemima koji su se tijekom financijske krize pojavili u tom području. Konkretno, MSFI 9 odgovor je na poziv skupine G20 da se prijeđe na napredniji model za priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka po financijskoj imovini. U odnosu na priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka po financijskoj imovini njime se zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard (MRS) 39.

(2)

Komisija je usvojila MSFI 9 Uredbom Komisije (EU) 2016/2067 (4). U skladu s tom Uredbom kreditne institucije i investicijska društva („institucije”) koje se koriste MSFI-jevima za pripremanje svojih financijskih izvještaja moraju primjenjivati MSFI 9 od početnog datuma svoje prve financijske godine koja počinje 1. siječnja 2018. ili nakon toga.

(3)

Primjenom MSFI-ja 9 moglo bi doći do iznenadnog znatnog povećanja rezervacija za očekivane kreditne gubitke te stoga i do iznenadnog smanjenja redovnog osnovnog kapitala institucija. Dok Bazelski odbor za nadzor banaka trenutačno razmatra dugoročniji regulatorni tretman rezervacija za očekivane kreditne gubitke, u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebalo bi predvidjeti prijelazna uređenja kojima se institucijama omogućuje ublažavanje tog potencijalno znatnog negativnog učinka na redovni osnovni kapital koji proizlazi iz obračuna očekivanih kreditnih gubitaka.

(4)

Europski parlament u svojoj rezoluciji od 6. listopada 2016. o Međunarodnom standardu financijskog izvještavanja: MSFI 9 (6) pozvao je na režim progresivnog postupnog uvođenja kojim bi se ublažio utjecaj novog modela umanjenja vrijednosti iz MSFI-ja 9.

(5)

Ako je u početnoj bilanci stanja institucije na dan kada prvi put primjenjuje MSFI 9 razvidno smanjenje redovnog osnovnog kapitala kao posljedica povećanih rezervacija za očekivane kreditne gubitke, uključujući rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke tijekom vijeka trajanja za financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke kako je utvrđeno u Dodatku A MSFI -ju 9 kako je naveden u Prilogu Uredbi Komisije (EZ) br. 1126/2008 (7) („Prilog u vezi s MSFI-jem 9”), u usporedbi sa završnom bilancom stanja od prethodnog dana, instituciji bi trebalo odobriti da u svoj redovni osnovni kapital uvrsti dio povećanih rezervacija za očekivane kreditne gubitke za prijelazno razdoblje. To prijelazno razdoblje trebalo bi trajati najviše pet godina a trebalo bi započeti u 2018.Dio rezervacija za očekivane kreditne gubitke koji može biti uvršten u redovni osnovni kapital trebao bi se s vremenom smanjivati do nule kako bi se ostvarila potpuna provedba MSFI-ja 9 na dan neposredno nakon završetka prijelaznog razdoblja. Učinak rezervacija za očekivane kreditne gubitke na redovni osnovni kapital ne bi trebao biti u potpunosti neutraliziran tijekom prijelaznog razdoblja.

(6)

Institucije bi trebale odlučiti hoće li primjenjivati ta prijelazna uređenja te o tome obavijestiti nadležno tijelo. Instituciji bi tijekom prijelaznog razdoblja trebalo omogućiti da jednom izmjeni svoju prvotnu odluku, podložno prethodnom odobrenju nadležnog tijela koje bi trebalo osigurati da takva odluka nije potaknuta razmatranjima o regulatornoj arbitraži.

(7)

Budući da bi se rezervacije za očekivane kreditne gubitke nastale nakon dana na koji institucija prvi put primijeni MSFI 9 mogle neočekivano povećati zbog lošijih makroekonomskih izgleda, institucijama bi u takvim slučajevima trebalo dodatno pomoći.

(8)

Institucije koje odluče primjenjivati prijelazna uređenja trebale bi biti obvezne prilagoditi izračun regulatornih stavki na koje izravno utječu rezervacije za očekivane kreditne gubitke kako bi se osiguralo da ne prime neprikladnu kapitalnu olakšicu. Primjerice, specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik za koje je vrijednost izloženosti smanjena u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik trebali bi biti smanjeni za faktor koji ima učinak povećanja vrijednosti izloženosti. Time bi se osiguralo da institucija nema koristi i od povećanja svojeg redovnog osnovnog kapitala zbog prijelaznih uređenja i od smanjene vrijednosti izloženosti.

(9)

Institucije koje odluče primjenjivati prijelazna uređenja MSFI-ja 9 određena u ovoj Uredbi trebale bi javno obznaniti svoj regulatorni kapital, stope kapitala i omjer financijske poluge, uz primjenu prijelaznih uređenja i bez njihove primjene, kako bi javnost mogla utvrditi učinak tih uređenja.

(10)

Prikladno je osigurati prijelazna uređenja i za izuzeće od ograničenja velike izloženosti dostupnog za izloženosti određenom dugu javnog sektora država članica koji je nominiran u domaćoj valuti bilo koje države članice. Prijelazno razdoblje trebalo bi trajati tri godine počevši od 1. siječnja 2018. za izloženosti te vrste nastale 12. prosinca 2017. ili nakon toga, a izloženosti te vrste nastale prije tog datuma trebalo bi nastaviti priznavati te bi one i dalje trebale biti izuzete od velikih izloženosti.

(11)

Kako bi se omogućilo da se prijelazna uređenja predviđena u ovoj Uredbi primjenjuju od 1. siječnja 2018., ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(12)

Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 473.a

Uvođenje MSFI-ja 9

1.   Odstupajući od članka 50. i do kraja prijelaznog razdoblja iz stavka 6. ovog članka, iznos izračunan u skladu s ovim stavkom mogu u svoj redovni osnovni kapital uvrstiti:

Iznos iz prvog podstavka izračunava se kao zbroj sljedećeg:

(a)

za izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. iznos (ABSA) izračunan prema sljedećoj formuli: pri čemu je: A2,SA = iznos izračunan u skladu sa stavkom 2.; A4,SA = iznos izračunan u skladu sa stavkom 4. na temelju iznosa izračunanih u skladu sa stavkom 3.; f= primjenjivi faktor utvrđen u stavku 6.; t= povećanje redovnog osnovnog kapitala zbog poreznog odbitka za iznose A2,SA i A4,SA;

(b)

za izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3. iznos (ABIRB) izračunan prema sljedećoj formuli: pri čemu je: A2,IRB = iznos izračunan u skladu sa stavkom 2. prilagođen u skladu sa stavkom 5. točkom (a); A4,IRB = iznos izračunan u skladu sa stavkom 4. na temelju iznosa izračunanih u skladu sa stavkom 3., prilagođenih u skladu sa stavkom 5. točkama (b) i (c); f= primjenjivi faktor utvrđen u stavku 6.; t= povećanje redovnog osnovnog kapitala zbog poreznog odbitka za iznose A2,IRB i A4,IRB.

2.   Institucije izračunavaju iznose A2,SA i A2,IRB iz stavka 1. drugog podstavka točke (a), odnosno (b), kao veći od iznosa navedenih odvojeno u točkama (a) i (b) ovog stavka za svoje izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. te za svoje izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3.:

3.   Institucije izračunavaju iznos za koji iznos iz točke (a) prelazi iznos iz točke (b) ovog stavka odvojeno za svoje izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. te za svoje izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3.:

4.   Za izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2., kod kojih iznos utvrđen u skladu sa stavkom 3. točkom (a) prelazi iznos iz točke (b) stavka 3., institucije određuju A4,SA kao iznos jednak razlici između tih dvaju iznosa, a inače određuju A4,SA kao iznos jednak nuli.

Za izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3., kod kojih iznos utvrđen u skladu sa stavkom 3. točkom (a), nakon primjene stavka 5. točke (b), prelazi iznos za te izloženosti kako je navedeno u točki (b) stavka 3., nakon primjene stavka 5. točke (c), institucije određuju A4,IRB kao iznos jednak razlici između tih dvaju iznosa, a inače određuju A4,IRB kao iznos jednak nuli.

5.   Za izloženosti koje podliježu ponderiranju rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 3. institucije primjenjuju stavke od 2. do 4. kako slijedi:

6.   Institucije primjenjuju sljedeći faktor za izračun iznosâ ABSA i ABIRB iz stavka 1. drugog podstavka točke (a), odnosno točke (b):

Institucije čija financijska godina počinje nakon 1. siječnja 2018., ali prije 1. siječnja 2019., prilagođavaju datume iz prvog podstavka točaka od (a) do (e) tako da odgovaraju njihovoj financijskoj godini i prilagođene datume prijavljuju svojim nadležnim tijelima te ih javno obznanjuju.

Institucije koje s primjenom računovodstvenih standarda iz stavka 1. počinju 1. siječnja 2019. ili nakon toga, primjenjuju relevantne faktore u skladu s prvim podstavkom točkama od (b) do (e), počevši od faktora koji odgovara godini prve primjene tih računovodstvenih standarda.

7.   Ako institucija u svoj redovni osnovni kapital uvrštava iznos u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ona ponovno izračunava sve zahtjeve utvrđene ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU koji su u vezi s bilo kojom od sljedećih stavki, ne uzimajući u obzir učinke koje te rezervacije za očekivane kreditne gubitke, koje je uvrstila u svoj redovni osnovni kapital, imaju na te stavke:

(b)

vrijednosti izloženosti kako je utvrđena u skladu s člankom 111. stavkom 1. pri čemu se specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik za koji se umanjuje vrijednost izloženosti množe sa sljedećim faktorom prilagodbe (sf): pri čemu je: ABSA = iznos izračunan u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom točkom (a); RASA = ukupni iznos specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik;

8.   U razdoblju iz stavka 6. ovog članka, uz objavljivanje informacija koje se zahtijevaju u dijelu osmom, institucije koje su odlučile primijeniti prijelazna uređenja utvrđena u ovom članku objavljuju iznose regulatornog kapitala, redovnog osnovnog kapitala i osnovnog kapitala, stopu redovnog osnovnog kapitala, stopu osnovnog kapitala, ukupnu stopu kapitala i omjer financijske poluge koje bi imali ako ne bi primijenili ovaj članak.

9.   Institucija odlučuje hoće li primijeniti uređenja iz ovog članka tijekom prijelaznog razdoblja te obavješćuje nadležno tijelo o svojoj odluci do 1. veljače 2018. Ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela jednom može izmijeniti, tijekom prijelaznog razdoblja, svoju prvotnu odluku. Institucije javno obznanjuju svaku odluku donesenu u skladu s ovim podstavkom.

Institucija koja je odlučila primijeniti prijelazna uređenja iz ovog članka može odlučiti ne primijeniti stavak 4., pri čemu o toj odluci obavješćuje nadležno tijelo do 1. veljače 2018. Institucija u tom slučaju određuje iznos A4 iz stavka 1. kao nulu. Ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela jednom može izmijeniti, tijekom prijelaznog razdoblja, svoju prvotnu odluku. Institucije javno obznanjuju svaku odluku donesenu u skladu s ovim podstavkom.

10.   U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, EBA najkasnije do 30. lipnja 2018. objavljuje smjernice o zahtjevima za objavljivanje utvrđenima u ovom članku.”;

2.

u članku 493. dodaju se sljedeći stavci:

„4.   Odstupajući od članka 395. stavka 1., nadležna tijela mogu institucijama dopustiti da im nastanu bilo koje izloženosti iz stavka 5. ovog članka koje ispunjavaju uvjete navedene u stavku 6. ovog članka, do sljedećih ograničenja:

Ograničenja navedena u prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) primjenjuju se na vrijednosti izloženosti nakon primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika u skladu s člancima od 399. do 403.

5.   Prijelazno uređenje utvrđeno u stavku 4. primjenjuje se na sljedeće izloženosti:

Za potrebe prvog podstavka točaka (a), (b) i (c), prijelazno uređenje utvrđeno u stavku 4. ovog članka primjenjuju se samo na stavke imovine i druge izloženosti prema subjektima javnog sektora, ili za koje oni jamče, koje se tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi, jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave u skladu s člankom 116. stavkom 4. Ako se stavke imovine i druge izloženosti prema subjektima javnog sektora, ili za koje oni jamče, tretiraju kao izloženosti prema jedinici područne (regionalne) ili lokalne samouprave u skladu s člankom 116. stavkom 4., prijelazno uređenje utvrđeno u stavku 4. ovog članka primjenjuje se samo kada se izloženosti toj jedinici područne (regionalne) ili lokalne samouprave tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi u skladu s člankom 115. stavkom 2.

6.   Prijelazno uređenje utvrđeno u stavku 4. ovog članka primjenjuje se samo ako izloženost iz stavka 5. ovog članka ispunjava sljedeće uvjete:

7.   Izloženost iz stavka 5. ovog članka koja je nastala prije 12. prosinca 2017. i kojoj je na dan 31. prosinca 2017. bio dodijeljen ponder rizika od 0 % u skladu s člankom 495. stavkom 2. izuzeta je od primjene članka 395. stavka 1.”

27.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 345/34

(1)

Od predstavljanja komunikacije Komisije „Plana ulaganja za Europu” („Plan ulaganja”) 26. studenog 2014. poboljšali su se uvjeti za povećanje ulaganja te se vraća povjerenje u europsko gospodarstvo i rast. Unija se već četvrtu godinu nalazi u razdoblju umjerenog oporavka te je rast bruto domaćeg proizvoda u 2015. iznosio 2 %, iako stope nezaposlenosti i dalje ostaju na razini iznad onih prije krize. Sveobuhvatni napori pokrenuti Planom ulaganja već daju konkretne rezultate, unatoč tome što još nije moguće procijeniti puni učinak koji je Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) imao na rast jer makroekonomski učinci većih projekata ulaganja ne mogu biti neposredni. Ulaganja su postupno rasla tijekom 2017., ali ritam je i dalje spor i ispod je dosad zabilježenih razina.

(2)

Trebalo bi zadržati taj pozitivan investicijski zamah te bi trebalo nastaviti s naporima da se ponovno ostvari dugoročno održiv trend ulaganja na način kojim se usmjerava na realno gospodarstvo. Mehanizmi Plana ulaganja djeluju i trebalo bi ih se ojačati radi nastavka mobilizacije privatnih ulaganja tako da se stvori znatan makroekonomski učinak i da se doprinese otvaranju radnih mjesta u sektorima koji su važni za budućnost Europe a u kojima su i dalje prisutni tržišni nedostaci ili neoptimalne ulagačke situacije.

(3)

Komisija je 1. lipnja 2016. objavila komunikaciju naslovljenu „Europa ponovno ulaže – Analiza napretka Plana ulaganja za Europu i budući koraci” u kojoj su opisana postignuća Plana ulaganja i planirani budući koraci, uključujući produljenje trajanja EFSU-a nakon početne tri godine, povećanje dijela za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) u postojećem okviru i poboljšanje Europskog savjetodavnog centra za ulaganja (ESCU).

(4)

Europski revizorski sud usvojio je 11. studenoga 2016. mišljenje u vezi s Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) 2015/1017 i priloženom evaluacijom Komisije u skladu s člankom 18. stavkom 2. Uredbe (EU) 2015/1017 naslovljeno „EFSU: rani prijedlog za proširenje i povećanje”.

(5)

EFSU, koji provodi i sufinancira Grupa Europske investicijske banke (EIB), napreduje, gledano iz kvantitativne perspektive, prema cilju mobiliziranja najmanje 315 000 000 000 EUR dodatnih ulaganja u realno gospodarstvo do sredine 2018. Odgovor tržišta i apsorpcija na tržištu bili su osobito brzi u dijelu za MSP-ove u kojem EFSU ostvaruje rezultate daleko iznad očekivanja oslanjajući se, za ubrzani početak, na prvotno korištenje postojećim instrumentima i mandatima Europskog investicijskog fonda (EIF) (InnovFin MSP instrument za jamstva, Instrument za kreditna jamstva (LGF) COSME, i mandat za sredstva rizičnog kapitala koja financira EIB). Dio za MSP-ove povećan je stoga u srpnju 2016. za 500 000 000 EUR unutar postojećih parametara Uredbe (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Budući da postoji velika potražnja za financiranjem MSP-a u okviru EFSU-a, veći dio financiranja treba usmjeriti na MSP-ove. U tom pogledu, 40 % povećane sposobnosti podnošenja rizika EFSU-a trebalo bi usmjeriti na povećanje pristupa financiranju za MSP-ove.

(6)

Europsko vijeće zaključilo je 28. lipnja 2016. da su Planom ulaganja za Europu, a posebno EFSU-om, već bili ostvareni konkretni rezultati te se njima poduzimao važan korak u smjeru potpomaganja mobiliziranja privatnog ulaganja, pritom se pametno koristeći oskudnim proračunskim sredstvima. Europsko vijeće zabilježilo je da Komisija ubrzo namjerava predstaviti prijedloge o budućnosti EFSU-a, što bi Europski parlament i Vijeće trebali hitno ispitati.

(7)

EFSU je uspostavljen na početno razdoblje od tri godine, a cilj mu je bio mobilizirati ulaganja u vrijednosti od najmanje 315 000 000 000 EUR, doprinoseći time cilju poticanja rasta i zapošljavanja. No želja za ostvarenjem glavnog cilja ne bi trebala prevladati nad dodatnošću odabranih projekata. Unija se stoga obvezala ne samo na produljenje trajanja razdoblja ulaganja i financijskog kapaciteta EFSU-a, već i na povećanje naglaska na dodatnost. Produljenjem je obuhvaćeno razdoblje trenutačnog višegodišnjeg financijskog okvira, a njime bi se trebala osigurati ulaganja u vrijednosti od najmanje 500 000 000 000 EUR do 2020. Kako bi se dodatno povećali kapaciteti EFSU-a i ostvario cilj udvostručavanja ulaganja, i države članice trebale bi dati svoj doprinos što je prije moguće.

(8)

EFSU i njegova provedba ne mogu ostvariti svoj potpuni potencijal bez provedbe aktivnosti usmjerenih na jačanje jedinstvenog tržišta, stvaranje povoljnog poslovnog okružja i provedbu socijalno uravnoteženih i održivih strukturnih reformi. Osim toga, dobro strukturirani projekti kao dio planova za investicije i razvoj koji su doneseni na razini država članica ključni su za uspjeh EFSU-a.

(9)

Za razdoblje nakon 2020. Komisija namjerava predstaviti potrebne prijedloge kako bi se osiguralo da se strateška ulaganja nastave na održivoj razini. Svi zakonodavni prijedlozi trebali bi se temeljiti na zaključcima iz izvješća Komisije i na neovisnoj evaluaciji koja uključuje makroekonomsku procjenu koristi održavanja programa radi poticanja ulaganja. U tom izvješću i neovisnoj evaluaciji trebalo bi također, u mjeri u kojoj je to primjenjivo, ispitati primjenu Uredbe (EU) 2015/1017 kako je izmijenjena ovom Uredbom, tijekom produljenog razdoblja provedbe EFSU-a.

(10)

EFSU-om, kako je produljen ovom Uredbom, trebali bi se riješiti preostali tržišni nedostaci i neoptimalne ulagačke situacije te nastaviti mobilizacija, uz povećanu dodatnost, financiranja privatnog sektora za ulaganja koja su ključna za buduće otvaranje radnih mjesta, uključujući zapošljavanje mladih, rast i konkurentnost u Europi. Takva ulaganja uključuju ulaganja u području energetike, okoliša i borbe protiv klimatskih promjena, društvenog i ljudskog kapitala te pripadajuće infrastrukture, zdravstva, istraživanja i inovacija, prekograničnog i održivog prometa te digitalne transformacije. Konkretno, trebalo bi pojačati doprinos operacija koje podupire EFSU postizanju ambicioznih ciljeva Unije utvrđenih na 21. Konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COP21) i preuzetu obvezu Unije da smanji emisije stakleničkih plinova za 80 % – 95 %. Kako bi se pojačao element borbe protiv klimatskih promjena u okviru EFSU-a, EIB bi trebao iskoristiti iskustvo koje ima kao jedan od najvećih pružatelja financiranja u području borbe protiv klimatskih promjena u svijetu, i upotrijebiti svoju najsuvremeniju međunarodno dogovorenu metodologiju kako bi vjerodostojno utvrdio komponente projekata ili udjele troškova borbe protiv klimatskih promjena. Projekti se ne bi smjeli umjetno strukturirati tako da odgovaraju definicijama MSP-ova i malih poduzeća srednje tržišne kapitalizacije. Isto bi se tako sve veću važnost trebalo davati prioritetnim projektima u području energetskog međupovezivanja i projektima u području energetske učinkovitosti.

Osim toga, potpora EFSU-a za autoceste trebala bi biti ograničena na potporu privatnim i/ili javnim ulaganjima u promet u kohezijskim zemljama, u manje razvijenim regijama ili prekograničnim projektima u području prometa ili ako je ona potrebna radi unapređivanja, održavanja ili poboljšanja sigurnosti na cestama, razvoja uređaja inteligentnih prometnih sustava (ITS) ili pružanja jamstva za integritet i standarde postojećih autocesta u transeuropskoj prometnoj mreži, posebno sigurnih parkirališta, crpki za čista alternativna goriva i sustava za punjenje električnih vozila, ili doprinosa za dovršenje transeuropske prometne mreže do 2030. u skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013 (5) i Uredbom (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i vijeća (6). U digitalnom sektoru i unutar područja primjene ambiciozne politike Unije u području digitalnoga gospodarstva, trebalo bi odrediti nove ciljeve za digitalnu infrastrukturu kako bi se osiguralo da se premosti digitalni jaz i da Unija bude globalni predvodnik u novom dobu takozvanog „interneta stvari”, tehnologije lanca blokova, kibersigurnosti i mrežne sigurnosti. Premda su projekti u području poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture te drugih elemenata šireg biogospodarstva već prihvatljivi, radi jasnoće trebalo bi jasno utvrditi da oni pripadaju u opće ciljeve prihvatljive za potporu EFSU-a.

(11)

Kulturne i kreativne industrije imaju ključnu ulogu u reindustrijalizaciji Europe, one su pokretači rasta i imaju strateški položaj u poticanju širenja inovacija u druge industrijske sektore kao što su turizam, maloprodaja i digitalne tehnologije. Uz program Kreativna Europa uspostavljen Uredbom (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7) te Instrument jamstva za kulturne i kreativne sektore uspostavljen na temelju te uredbe, EFSU bi također trebao pomoći u rješavanju problema manjka kapitala u tim sektorima pružanjem dodatne potpore koja bi bila komplementarna s potporom koja se pruža u okviru programa Kreativna Europa i Instrumenta jamstva za kulturne i kreativne sektore kako bi se u većoj mjeri mogli financirati ti projekti visokog rizika.

(12)

Operacije u kojima sudjeluju subjekti koji se nalaze u Uniji, a koje se protežu izvan nje, također bi trebale primati potporu EFSU-a ako se njima promiče ulaganje u Uniju, posebno kada uključuju prekogranične elemente. ESCU bi trebao pružati proaktivnu potporu za promicanje i poticanje takvih operacija.

(13)

Pri odabiru projekata trebalo bi povećati dodatnost koja je glavna karakteristika EFSU-a. Osobito, operacije bi trebale biti prihvatljive za potporu EFSU-a samo ako se njima rješavaju jasno utvrđeni tržišni nedostaci ili neoptimalne ulagačke situacije. Za operacije u području fizičke infrastrukture u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije kojima su povezane dvije države članice ili više njih, uključujući e-infrastrukturu te posebno širokopojasnu infrastrukturu, kao i usluge potrebne za izgradnju, uspostavu, održavanje ili funkcioniranje te infrastrukture, trebalo bi smatrati snažnim pokazateljima dodatnosti s obzirom na poteškoće koje su svojstvene takvim operacijama i visoku dodanu vrijednost za Uniju.

(14)

EFSU bi u pravilu trebao biti usmjeren na projekte s višim profilom rizika od projekata koji primaju potporu EIB-ovih uobičajenih operacija, a Odbor za ulaganja EFSU-a („Odbor za ulaganja”) bi, pri ocjenjivanju dodatnosti, trebao uzeti u obzir rizike koji otežavaju ulaganja kao što su rizici specifični za određenu zemlju, sektor ili regiju i rizici povezani s inovacijama, osobito tehnologijama za rast, održivost i povećanje produktivnosti koje nemaju dokazanu djelotvornost.

(15)

Radi osiguravanja šire zemljopisne pokrivenosti EFSU-a i povećanja učinkovitosti intervencije EFSU-a, trebalo bi poticati operacije kombiniranja i/ili mješovitog financiranja u kojima se kombiniraju oblici bespovratne potpore i/ili financijski instrumenti iz općeg proračuna Unije, kao što su europski strukturni i investicijski fondovi ili oni dostupni u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) uspostavljeni Uredbom (EU) br. 1316/2013 i Obzora 2020. - Okvirni program za istraživanja i inovacije uspostavljen Uredbom (EU) br. 1291/2013 (8) s financiranjem Grupe EIB-a, uključujući financiranje EIB-a u okviru EFSU-a, i drugih ulagača. Cilj kombiniranja i/ili mješovitog financiranja jest povećavanje dodane vrijednosti potrošnje Unije privlačenjem dodatnih sredstava od privatnih ulagača i osiguravanje ekonomske i financijske održivosti poduprtih aktivnosti. U tu je svrhu 1 000 000 000 EUR odobrenih sredstava prenesena usporedno s predstavljanjem prijedloga Komisije za ovu Uredbu iz financijskih instrumenata CEF-a u bespovratna sredstva CEF-a radi lakšeg mješovitog financiranja s EFSU-om. U tu je svrhu u veljači 2017. uspješno pokrenut poziv za mješovito financiranje. Dodatnih 145 000 000 EUR prenosi se u druge relevantne instrumente, posebno one namijenjene za energetsku učinkovitost. Potrebne je daljnje djelovanje kako bi se osiguralo da se fondovi Unije i potpora EFSU-a mogu lako kombinirati.

Iako je Komisija već objavila konkretne smjernice o tom predmetu, trebalo bi nastaviti razvijati pristup pitanju kombiniranja fondova Unije s EFSU-om, u cilju povećanja ulaganja koja će imati koristi od učinka poluge do kojeg dolazi kombiniranjem fondova Unije i EFSU-a, uzimajući u obzir moguće zakonodavne promjene. Kako bi se osigurala gospodarska učinkovitost i odgovarajuća financijska poluga, takvo kombiniranje financija ne bi trebalo u načelu iznositi više od 90 % ukupnih troškova projekta za manje razvijene regije i 80 % za sve ostale regije.

(16)

Kako bi se povećalo iskorištavanje EFSU-a u manje razvijenim regijama i tranzicijskim regijama, trebalo bi proširiti raspon općih ciljeva prihvatljivih za potporu EFSU-a. Projekti bi i dalje podlijegali ispitivanju Odbora za ulaganja i trebaju biti u skladu s istim kriterijima prihvatljivosti za upotrebu jamstva uspostavljenog na temelju Uredbe (EU) 2015/1017 („jamstvo EU-a”), uključujući načelo dodatnosti. S obzirom na to da ne bi trebalo biti ograničenja u pogledu veličine projekata koji su prihvatljivi za potporu EFSU-a, male projekte ne bi trebalo obeshrabrivati od prijave za financiranje iz EFSU-a. Štoviše, potrebno je daljnje djelovanje za jačanje tehničke pomoći i promicanja EFSU-a u manje razvijenim regijama i tranzicijskim regijama.

(17)

Platforme za ulaganja ključan su instrument za rješavanje tržišnih nedostataka, osobito u financiranju višestrukih, regionalnih ili sektorskih projekata, uključujući projekte energetske učinkovitosti i prekogranične projekte. Također je važno poticati partnerstva s nacionalnim razvojnim bankama ili institucijama, među ostalim s ciljem osnivanja platformi za ulaganja. Suradnja s financijskim posrednicima u tom smislu također može imati važnu ulogu. U tom bi kontekstu EIB trebao prema potrebi financijskim posrednicima ili odobrenim prihvatljivim subjektima delegirati procjenu, odabir i praćenje malih potprojekata.

(18)

U slučaju delegiranja procjene, odabira i praćenja malih projekata financijskim posrednicima ili odobrenim prihvatljivim subjektima, Odbor za ulaganja ne bi trebao zadržati pravo odobravanja upotrebe jamstva EU-a za potprojekte u okviru takvog financiranja EIB-a i operacija ulaganja kod kojih je doprinos EFSU-a takvim malim potprojektima ispod utvrđenog praga. Upravljački odbor EFSU-a („Upravljački odbor”) trebao bi, kada je to potrebno, pružati smjernice o postupku koji će Odbor za ulaganja primjenjivati za ocjenjivanje potprojekata iznad tog utvrđenog praga.

(19)

Tijekom čitavog razdoblja ulaganja Unija bi trebala osigurati jamstvo EU-a koje ni u kojem trenutku ne bi trebalo premašivati 26 000 000 000 EUR kako bi se omogućila potpora EFSU-a ulaganjima, od čega bi najviše 16 000 000 000 EUR trebalo biti dostupno prije 6. srpnja 2018.

(20)

Kada se jamstvo EU-a kombinira s iznosom od 7 500 000 000 EUR koje treba osigurati EIB, očekuje se da bi potpora EFSU-a trebala proizvesti 100 000 000 000 EUR dodatnih ulaganja EIB-a i EIF-a. Očekuje se da će iznos potpore EFSU-a od 100 000 000 000 EUR proizvesti najmanje 500 000 000 000 EUR dodatnih ulaganja u realnom gospodarstvu do kraja 2020.

(21)

Kako bi se djelomično financirao doprinos iz općeg proračuna Unije Jamstvenom fondu EU-a za dodatna ulaganja, trebalo bi napraviti prijenos iz raspoložive omotnice CEF-a, predviđenog Uredbom (EU) br. 1316/2013, kao i iz prihoda i otplata iz dužničkog instrumenta CEF-a i iz Europskog fonda za energetiku, klimatske promjene i infrastrukturu 2020. („fond Marguerite”). Prijenos iz prihoda i otplata zahtijeva odstupanje od članka 140. stavka 6. drugog i trećeg podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (9) kako bi se odobrila njihova upotreba u okviru drugog instrumenta.

(22)

Na temelju iskustva stečenog iz ulaganja poduprtih EFSU-om, ciljni iznos Jamstvenog fonda trebao bi se povećati na 35 % ukupnih obveza jamstva EU-a, čime bi se osigurala primjerena razina zaštite.

(23)

S obzirom na to da se očekuje daljnja velika potražnja za financiranjem MSP-ova u okviru EFSU-a, trebalo bi povećati dio za MSP-ove EFSU-a. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti socijalnim poduzećima i socijalnim uslugama, među ostalim s pomoću razvoja i uvođenja novih instrumenata koji su prikladni za potrebe i specifičnosti sektora socijalnih poduzeća i socijalnih usluga.

(24)

EIB i EIF trebali bi osigurati da krajnji korisnici, uključujući MSP-ove, budu svjesni postojanja potpore EFSU-a kako bi se povećala vidljivost jamstva EU-a. U svim sporazumima o pružanju potpore EFSU-a trebalo bi jasno istaknuti upućivanje na EFSU.

(25)

Radi povećanja transparentnosti operacija EFSU-a Odbor za ulaganja trebao bi objasniti u svojim odlukama, koje se javno objavljuju i dostupne su, razloge zbog kojih smatra da bi određenoj operaciji trebalo biti odobreno jamstvo EU-a te se osobito usmjeriti na usklađenost s kriterijem dodatnosti. Tablica pokazatelja trebala bi se objaviti po potpisivanju operacije u okviru jamstva EU-a. Objava ne bi smjela sadržavati poslovno osjetljive informacije.

(26)

Tablicom pokazatelja trebalo bi se koristiti pridržavajući se u potpunosti ove Uredbe te Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/1558 (10) i njezina Priloga kao neovisnim i transparentnim alatom za procjenu kojim se Odboru za ulaganja omogućuje davanje prednosti upotrebi jamstva EU-a za operacije s boljim rezultatima i većom dodanom vrijednošću. EIB bi trebao unaprijed izračunati bodove i pokazatelje te pratiti rezultate po završetku projekta.

(27)

Radi boljeg ocjenjivanja projekata, Upravljački odbor trebao bi, u okviru strateške orijentacije EFSU-a, utvrditi minimalni rezultat za svaki stup u tablici pokazatelja.

(28)

Relevantna politika Unije o nekooperativnim jurisdikcijama u porezne svrhe utvrđena je u pravnim aktima Unije i u zaključcima Vijeća, osobito u prilogu onima od 8. studenoga 2016. i svakom naknadnom ažuriranju.

(29)

Dubinske analize EIB-ovih ulagačkih operacija i operacija financiranja u okviru ove Uredbe trebale bi uključivati iscrpnu provjeru usklađenosti s primjenjivim zakonodavstvom Unije i dogovorenim međunarodnim standardima te standardima Unije o mjerama protiv pranja novca, borbi protiv financiranja terorizma, poreznih prijevara i izbjegavanja plaćanja poreza. EIB bi nadalje, u kontekstu izvješćivanja o EFSU-u, trebao dostaviti informacije, prema pojedinim zemljama, o usklađenosti operacija EFSU-a s politikom EIB-a i EIF-a o nekooperativnim jurisdikcijama, kao i popis posrednika s kojima EIB i EIF surađuju.

(30)

Primjereno je izraditi određena tehnička pojašnjenja povezana sa sadržajem sporazuma o upravljanju EFSU-om, o odobravanju jamstva EU-a i o instrumentima koji su obuhvaćeni tim sporazumom, uključujući pokriće tečajnog rizika u određenim situacijama. Sporazum s EIB-om o upravljanju EFSU-om i odobravanju jamstva EU-a trebalo bi prilagoditi u skladu s ovom Uredbom.

(31)

Bez obzira na njegov cilj oslanjanja na postojeće savjetodavne usluge EIB-a i Komisije, a kako bi djelovao kao jedinstveni stručni savjetodavni centar za financiranje projekata u Uniji, ESCU bi trebalo poboljšati, a njegove bi aktivnosti trebale biti usmjerene i na aktivan doprinos sektorskoj i zemljopisnoj diversifikaciji EFSU-a, podupiranje EIB-a i nacionalnih razvojnih banaka ili institucija u pokretanju i razvoju operacija, posebno u manje razvijenim regijama i regijama u tranziciji te, prema potrebi, pružanju pomoći u strukturiranju zahtjeva za potporu EFSU-a. ESCU bi trebao nastojati sklopiti barem jedan sporazum o suradnji s nacionalnom razvojnom bankom ili institucijom po državi članici. U državama članicama u kojima razvojne banke ili institucije ne postoje ESCU bi prema potrebi i na zahtjev dotične države članice trebao osigurati proaktivnu savjetodavnu potporu u vezi s osnivanjem takve banke ili institucije. ESCU bi posebnu pozornost trebao posvetiti potpori pripremi projekata kojima su obuhvaćene dvije države članice ili više njih i projekata kojima se doprinosi ostvarivanju ciljeva utvrđenih na konferenciji COP21. Također bi trebao aktivno doprinositi uspostavi platformi za ulaganja i pružati savjete o kombiniranju drugih izvora financiranja Unije s EFSU-om. Lokalnu prisutnost ESCU-a trebalo bi osigurati gdje je to potrebno, uzimajući u obzir postojeće programe potpora, u cilju pružanja konkretne, proaktivne i prilagođene pomoći na terenu.

(32)

Europski semestar za koordinaciju ekonomskih politika temelji se na detaljnoj analizi planova proračunskih, makroekonomskih i strukturnih reformi država članica i pruža im preporuke za svaku zemlju pojedinačno. U tom kontekstu EIB bi trebao obavijestiti Komisiju o svojim nalazima u pogledu prepreka i slabih točaka za ulaganja u državama članicama, utvrđenih tijekom provođenja operacija ulaganja obuhvaćenih ovom Uredbom. Komisija se poziva da te zaključke, uz ostale, uključi u svoj rad koji poduzima u kontekstu trećeg stupa Plana ulaganja.

(33)

Kako bi se riješili tržišni nedostaci i neusklađenosti, kako bi se potaknula primjerena dodatna ulaganja te kako bi se promicala geografska i regionalna usklađenost operacija koje se podupiru EFSU-om, nužan je integriran i usmjeren pristup s ciljem promicanja rasta, otvaranja radnih mjesta i ulaganja. Troškom financiranja EFSU-a trebalo bi se doprinijeti ostvarivanju tih ciljeva.

(34)

Radi promicanja ciljeva u pogledu ulaganja iz Uredbe (EU) 2015/1017 trebalo bi se, prema potrebi, poticati mješovito financiranje s postojećim sredstvima kako bi se osigurale odgovarajuće povlastice u uvjetima financiranja u okviru EFSU-a, uključujući trošak operacija.

(35)

U slučajevima kada bi zbog stresnih uvjeta na financijskom tržištu bila spriječena provedba održivog projekta ili ako je potrebno olakšati uspostavljanje platformi za ulaganja ili financiranje projekata u sektorima ili područjima koja odlikuje znatan tržišni nedostatak ili neoptimalna ulagačka situacija, EIB i Komisija trebali bi u cilju olakšavanja provedbe projekta uvesti promjene, posebno u vezi s naknadom jamstva EU-a kako bi se doprinijelo smanjenju troška financiranja operacije koji snosi korisnik financiranja EIB-a u okviru EFSU-a. Slične napore trebalo bi uložiti kako bi se osiguralo pružanje potpore malim projektima u okviru EFSU-a. Kada upotreba lokalnih ili regionalnih posrednika omogućuje smanjenje troškova financiranja EFSU-a za male projekte, trebalo bi uzeti u obzir i takav oblik postupanja.

(36)

U skladu s potrebom za financijskom održivošću EFSU-a, potrebno je uskladiti napore za smanjenje troška financiranja operacija EFSU-a u slučaju stresnih uvjeta na financijskim tržištima ili kako bi se olakšala uspostava platformi za ulaganja ili financiranje projekata u sektorima ili područjima koja karakterizira znatan tržišni nedostatak ili neoptimalna ulagačka situacija, s drugim dostupnim financijskim sredstvima i instrumentima Unije kojima se koristi Grupa EIB-a.

(37)

Uredbe (EU) br. 1316/2013 i (EU) 2015/1017 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 2. točki 4. podtočka (b) zamjenjuje se sljedećim:

2.

Članak 4. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Za potrebe ove Uredbe ,dodatnost’ znači potpora EFSU-a operacijama kojima se rješavaju tržišni nedostaci ili neoptimalne ulagačke situacije i koje se ne bi mogle provesti tijekom razdoblja u kojem se može upotrebljavati jamstvo EU-a ili barem ne u istoj mjeri, putem EIB-a, EIF-a ili postojećih financijskih instrumenata Unije bez potpore EFSU-a. Projekti koje podupire EFSU moraju podržavati opće ciljeve utvrđene člankom 9. stavkom 2., moraju stremiti otvaranju radnih mjesta i postizanju održivog rasta te moraju imati u pravilu viši profil rizika od projekata koje podupiru EIB-ove uobičajene operacije. Općenito, portfelj EFSU-a ima viši profil rizika od portfelja ulaganja koji podupire EIB u skladu s njegovim uobičajenim ulagačkim politikama prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Radi boljeg rješavanja tržišnih nedostataka ili neoptimalnih ulagačkih situacija i radi olakšavanja, posebno, korištenja upravljačkim platformama za manje projekte, čime se jamči komplementarnost i time izbjegava isključivanje sudionika na istom tržištu, posebne aktivnosti EIB-a koje podupire EFSU, kao najbolji način i ako je to opravdano:

Ne dovodeći u pitanje uvjet zadovoljavanja definicije dodatnosti iz prvog podstavka, sljedeći elementi snažno upućuju na to da se radi o dodatnosti:

4.

Članak 6. mijenja se kako slijedi:

5.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

6.

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

7.

U članku 10. stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećom:

8.

Članak 11. mijenja se kako slijedi:

9.

Članak 12. mijenja se kako slijedi:

10.

Članak 14. mijenja se kako slijedi:

11.

Članak 16. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   EIB, prema potrebi u suradnji s EIF-om, svakih šest mjeseci podnosi izvješće Komisiji o svojim operacijama financiranja i ulaganja obuhvaćenima ovom Uredbom. U izvješće je uključena procjena usklađenosti sa zahtjevima za upotrebu jamstva EU-a i s ključnim pokazateljima uspješnosti iz članka 4. stavka 2. točke (f) podtočke iv. Izvješće sadržava i statističke, financijske i računovodstvene podatke o svakoj EIB-ovoj operaciji financiranja i ulaganja te na agregatnoj osnovi. Jednom godišnje, izvješće također uključuje podatke o preprekama ulaganjima s kojima se EIB susreo tijekom provođenja operacija ulaganja obuhvaćenih ovom Uredbom.”;

12.

Članak 17. mijenja se kako slijedi:

13.

Članak 18. mijenja se kako slijedi:

14.

U članku 19. dodaje se sljedeći stavak:

„EIB i EIF o postojanju potpore EFSU-a obavješćuju krajnje korisnike, uključujući MSP-ove, ili obvezuju financijske posrednike da ih o tome obavijeste, tako što te informacije čine jasno vidljivima, osobito u slučaju MSP-ova, u relevantnom sporazumu o pružanju potpore EFSU-a, povećavajući na taj način javnu osviještenost i poboljšavajući vidljivost.”;

15.

Članak 20. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Za potrebe stavka 1. ovog članka Revizorskom sudu se na zahtjev i u skladu s člankom 287. stavkom 3. UFEU-a dodjeljuje pun pristup svakom dokumentu ili informaciji koji su potrebni za izvršenje njegove zadaće.”;

16.

Članak 22. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   U svojim operacijama financiranja i ulaganja obuhvaćenima ovom Uredbom EIB i EIF pridržavaju se primjenjivog zakonodavstva Unije i dogovorenih međunarodnih standarda i standarda Unije te stoga ne podupiru projekte u okviru ove Uredbe kojima se doprinosi pranju novca, financiranju terorizma, izbjegavanju plaćanja poreza, poreznim prijevarama ili utaji poreza.

Uz to, EIB i EIF ne započinju i ne ponavljaju operacije sa subjektima registriranima ili uspostavljenima u jurisdikcijama navedenima u relevantnoj politici Unije o nekooperativnim jurisdikcijama, ili za koje se utvrdi da su treće zemlje visokog rizika u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (*3), ili koji se u praksi ne pridržavaju dogovorenih poreznih standarda Unije ili međunarodno utvrđenih poreznih standarda o transparentnosti i razmjeni informacija.

Pri sklapanju sporazuma s financijskim posrednicima EIB i EIF prenose uvjete iz ovog članka u relevantne sporazume i zahtijevaju od financijskih posrednika da ih izvijeste o poštovanju tih uvjeta.

EIB i EIF preispituju svoju politiku o nekooperativnim jurisdikcijama najkasnije nakon što Unija donese popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe.

Svake godine nakon toga EIB i EIF podnose izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi svoje politike o nekooperativnim jurisdikcijama u vezi s EFSU-ovim operacijama financiranja i ulaganja, uključujući informacije po zemljama i popis posrednika s kojima surađuju.

(*3)  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).”;"

17.

U članku 23. stavku 2., prva i druga rečenica prvog podstavka zamjenjuju se sljedećim:

„Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 7. stavaka 13. i 14. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 4. srpnja 2015. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja tog razdoblja od pet godina.”;

18.

Prilog II. mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

1.

U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Financijska omotnica za provedbu CEF-a za razdoblje 2014. –2020. određuje se u iznosu od 30 192 259 000 EUR u tekućim cijenama. Taj se iznos raspoređuje na sljedeći način:

Ti iznosi ne dovode u pitanje primjenu mehanizma fleksibilnosti predviđenog Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (*4).

(*4)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. –2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).”;"

2.

U članku 14. dodaju se sljedeći stavci:

„5.   Odstupajući od članka 140. stavka 6. drugog i trećeg podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, prihodi i otplate iz financijskih instrumenata uspostavljenih ovom Uredbom i financijskih instrumenata uspostavljenih Uredbom (EZ) br. 680/2007 koji su spojeni s financijskim instrumentima uspostavljenima ovom Uredbom u skladu sa stavkom 3. ovog članka čine, do iznosa od najviše 125 000 000 EUR, unutarnji namjenski prihod u smislu članka 21. stavka 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za Europski fond za strateška ulaganja uspostavljen Uredbom (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća (*5).

6.   Odstupajući od članka 140. stavka 6. drugog i trećeg podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, prihodi i otplate iz fonda Europskog fonda za energetiku, klimatske promjene i infrastrukturu 2020. (,fond Marguerite’) uspostavljenog u skladu s Uredbom (EZ) br. 680/2007 čine, do iznosa od najviše 25 000 000 EUR, unutarnji namjenski prihod u smislu članka 21. stavka 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za Europski fond za strateška ulaganja uspostavljen Uredbom (EU) 2015/1017.

(*5)  Uredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (SL L 169, 1.7.2015., str. 1.).”."

27.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 345/53

(1)

Direktive Vijeća 91/672/EEZ (3) i 96/50/EZ (4) prvi su koraci prema usklađivanju i priznavanju stručnih kvalifikacija za članove posade u unutarnjoj plovidbi.

(2)

Zahtjevi za članove posade koji plove rijekom Rajnom nisu obuhvaćeni područjem primjene direktiva 91/672/EEZ i 96/50/EZ te ih utvrđuje Središnja komisija za plovidbu Rajnom (CCNR), u skladu s Pravilnikom o osoblju u plovidbi Rajnom.

(3)

Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) primjenjuje se na zanimanja u plovidbi unutarnjim plovnim putovima, osim na zanimanja zapovjednika. Međutim, uzajamno priznavanje diploma i svjedodžbi na temelju Direktive 2005/36/EZ nije u potpunosti prilagođeno redovitim i učestalim prekograničnim aktivnostima u zanimanjima u plovidbi unutarnjim plovnim putovima koje su poglavito prisutne na unutarnjim plovnim putovima povezanima s unutarnjim plovnim putovima druge države članice.

(4)

U studiji o evaluaciji koju je 2014. provela Komisija istaknuta je činjenica da se mobilnost članova posade u unutarnjoj plovidbi otežava ograničenjem područja primjene direktiva 91/672/EEZ i 96/50/EZ na zapovjednike te izostankom automatskog priznavanja svjedodžbi zapovjednika koje su izdane u skladu s tim direktivama o Rajni.

(5)

Kako bi se olakšala mobilnost, osigurala sigurnost plovidbe te osigurala zaštita ljudskih života i okoliša, bitno je da članovi posade palube, a posebno osobe nadležne za izvanredne situacije na putničkim plovilima i osobe uključene u opskrbu plovila na ukapljeni prirodni plin posjeduju svjedodžbe o svojim kvalifikacijama. Za učinkovitu provedbu trebali bi imati te svjedodžbe kod sebe prilikom obavljanja svojeg zanimanja. Ta se razmatranja odnose i na mlade osobe za koje je važno da im sigurnost i zdravlje na radu budu zaštićeni u skladu s Direktivom Vijeća 94/33/EZ (6).

(6)

Plovidba za sport ili zabavu, upravljanje trajektima koji se ne kreću samostalno te plovidba oružanih snaga i hitnih službi aktivnosti su za koje nisu potrebne kvalifikacije slične kvalifikacijama koje su potrebne za profesionalnu plovidbu za prijevoz robe i ljudi. Stoga osobe koje obavljaju te aktivnosti ne bi trebale biti obuhvaćene ovom Direktivom.

(7)

Zapovjednici koji plove u okolnostima koje predstavljaju poseban sigurnosni rizik trebali bi imati posebna odobrenja, osobito za plovidbu u velikim plovnim sastavima, na plovnim objektima na ukapljeni prirodni plin, u uvjetima smanjene vidljivosti, na unutarnjim plovnim putovima pomorskog karaktera ili na plovnim putovima koji predstavljaju posebne rizike za plovidbu. Za dobivanje takvih odobrenja zapovjednici bi trebali biti dužni dokazati i posebne dodatne kompetencije.

(8)

Kako bi osigurale sigurnost plovidbe, države članice trebale bi utvrditi unutarnje plovne putove pomorskog karaktera prema usklađenim kriterijima. Zahtjevi u pogledu kompetencija za plovidbu tim plovnim putovima trebali bi se definirati na razini Unije. Ako je to nužno za osiguranje sigurnosti plovidbe, a da se pritom nepotrebno ne ograničava mobilnost zapovjednika, države članice trebale bi, prema potrebi u suradnji s relevantnom europskom komisijom za rijeke, imati i mogućnost utvrđivanja plovnih putova koji predstavljaju posebne rizike za plovidbu, prema usklađenim kriterijima i postupcima u skladu s ovom Direktivom. U takvim bi se slučajevima povezani zahtjevi u pogledu kompetencija trebali utvrditi na razini države članice.

(9)

Kako bi se doprinijelo mobilnosti osoba uključenih u upravljanje plovnim objektima širom Unije i s obzirom na to da bi sve svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, brodarske knjižice i svi brodski dnevnici izdani u skladu s ovom Direktivom trebali biti u skladu sa zahtijevanim minimalnim standardima prema usklađenim kriterijima, države članice trebale bi priznavati stručne kvalifikacije potvrđene u skladu s ovom Direktivom. Stoga bi nositelji takvih kvalifikacija trebali moći obavljati svoju profesiju na svim unutarnjim plovnim putovima Unije.

(10)

S obzirom na nedostatak prekograničnih aktivnosti na određenim nacionalnim unutarnjim plovnim putovima te kako bi se smanjili troškovi, države članice trebale bi imati mogućnost odrediti da svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti nisu obvezne na nacionalnim unutarnjim plovnim putovima koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putem druge države članice. Međutim, svjedodžbe Unije trebale bi omogućiti pristup aktivnostima plovidbe na tim nepovezanim plovnim putovima.

(11)

Direktiva 2005/36/EZ i dalje se primjenjuje na članove posade palube koji su izuzeti od obveze posjedovanja svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti izdane u skladu s ovom Direktivom te se i dalje primjenjuje na kvalifikacije za plovidbu unutarnjim plovnim putovima koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom.

(12)

Ako države članice odobre izuzeća od obveze posjedovanja svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti, one bi trebale priznavati svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti za osobe koje plove svojim nacionalnim unutarnjim plovnim putovima koji nisu povezani s plovnom mrežom druge države članice u kojoj se izuzeće primjenjuje. Te države članice također bi na zahtjev člana posade trebale osigurati da podaci o plovidbenom stažu i obavljenim putovanjima u pogledu tih unutarnjih plovnih putova budu potvrđeni u brodarskim knjižicama osoba koje posjeduju svjedodžbu Unije o stručnoj osposobljenosti. Nadalje, te države članice trebale bi poduzeti i provoditi odgovarajuće mjere i sankcije za sprečavanje prijevara i ostalih nezakonitih radnji povezanih sa svjedodžbama Unije o stručnoj osposobljenosti i brodarskim knjižicama o tim nepovezanim unutarnjim plovnim putovima.

(13)

Države članice koje primjenjuju izuzeća od obveze posjedovanja svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti trebale bi imati mogućnost suspenzije svjedodžbi Unije o stručnoj osposobljenosti za osobe koje plove njihovim nacionalnim unutarnjim plovnim putovima koji nisu povezani s plovnom mrežom druge države članice u kojoj se izuzeće primjenjuje.

(14)

Država članica čiji nijedan unutarnji plovni put nije povezan s plovnom mrežom druge države članice i koja odluči ne izdavati svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti u skladu s ovom Direktivom imala bi nerazmjernu i nepotrebnu obvezu kada bi morala prenijeti i provoditi sve odredbe ove Direktive. Stoga bi takvu državu članicu trebalo izuzeti od obveze prenošenja i provedbe odredaba povezanih s izdavanjem svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti dokle god provodi odluku o neizdavanju svjedodžbi Unije o stručnoj osposobljenosti. Takva država članica ipak bi trebala biti dužna priznavati svjedodžbu Unije o stručnoj osposobljenosti na svojem državnom području s ciljem promicanja mobilnosti radnika unutar Unije, smanjenja administrativnog opterećenja povezanog s mobilnošću radne snage i povećanja privlačnosti profesije.

(15)

U nekim državama članicama unutarnja plovidba nije učestala aktivnost, već se provodi samo lokalno ili sezonski na plovnim putovima koji nisu povezani s drugim državama članicama. Iako bi se načelo priznavanja stručnih svjedodžbi u skladu s ovom Direktivom trebalo poštovati i u tim državama članicama, administrativno opterećenje trebalo bi biti razmjerno. Primjenom alata poput baza podataka i registara prouzročilo bi se znatno administrativno opterećenje bez stvarne koristi s obzirom na to da je protok informacija među državama članicama moguće ostvariti i drugim načinima suradnje. Stoga je opravdano da se dotičnim državama članicama omogući da prenesu samo minimalne odredbe potrebne za priznavanje stručnih svjedodžbi izdanih u skladu s ovom Direktivom.

(16)

U određenim državama članicama plovidba unutarnjim plovnim putovima nije tehnički moguća. Stoga bi za te države članice obveza prenošenja ove Direktive predstavljala nerazmjerno administrativno opterećenje.

(17)

Važno je da sektor unutarnjih plovnih putova može pružiti programe usmjerene na zadržavanje osoba starijih od 50 godina i unapređenje vještina i zapošljivosti mladih.

(18)

Komisija bi trebala osigurati jednake uvjete za sve članove posade koji isključivo i redovito obavljaju svoju profesiju u Uniji te bi trebala zaustaviti svako smanjenje plaća i svaku diskriminaciju na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili zastave registracije.

(19)

S obzirom na uspostavljenu suradnju Unije i CCNR-a od 2003. koja je dovela do uspostave Europskog odbora za izradu standarda unutarnje plovidbe (CESNI) pod okriljem CCNR-a te radi pojednostavnjenja pravnih okvira kojima se uređuju stručne kvalifikacije u Europi, na svim unutarnjim plovnim putovima Unije trebale bi biti valjane svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, brodarske knjižice i brodski dnevnici izdani u skladu s Pravilnikom o osoblju u plovidbi Rajnom, kojim se utvrđuju zahtjevi jednaki zahtjevima iz ove Direktive. Takve svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, brodarske knjižice i brodski dnevnici koje izdaju treće zemlje trebali bi se priznavati u Uniji podložno načelu uzajamnosti.

(20)

Važno je da poslodavci primjenjuju socijalno i radno zakonodavstvo države članice u kojoj se izvršava aktivnost prilikom zapošljavanja u Uniji članova posade palube sa svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti, brodarskim knjižicama i brodskim dnevnicima koje su izdale treće zemlje i koje su priznala nadležna tijela u Uniji.

(21)

Kako bi se dodatno uklonile prepreke mobilnosti radnika i dodatno pojednostavnili pravni okviri kojima se uređuju stručne kvalifikacije u Europi, sve svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, brodarske knjižice ili brodski dnevnici koje izdaju treće zemlje na temelju zahtjeva koji su jednaki onima utvrđenima u ovoj Direktivi također se mogu priznati na svim plovnim putovima Unije, podložno procjeni Komisije i priznavanju dokumenata izdanih u skladu s ovom Direktivom u toj trećoj zemlji.

(22)

Države članice trebale bi izdavati svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti samo osobama koje imaju minimalnu razinu kompetencije, minimalnu dob, razinu zdravstvene sposobnosti i plovidbeni staž koji su potrebni za dobivanje određene kvalifikacije.

(23)

Važno je da Komisija i države članice potiču mlade na stjecanje stručnih kvalifikacija za unutarnju plovidbu te da Komisija i države članice donesu posebne mjere za potporu aktivnosti socijalnih partnera u tom smislu.

(24)

Kako bi se osiguralo uzajamno priznavanje kvalifikacija, svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti trebale bi se temeljiti na kompetencijama potrebnima za upravljanje plovnim objektima. Države članice trebale bi osigurati da osobe kojima se izdaju svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti imaju odgovarajuću minimalnu razinu kompetencije koja se potvrđuje na temelju odgovarajuće procjene. Takve procjene mogle bi se provesti u obliku administrativnog ispita ili bi mogle biti dio odobrenih programa osposobljavanja koji se provode u skladu sa zajedničkim standardima kako bi se osigurala usporediva minimalna razina kompetencije u svim državama članicama za različite kvalifikacije.

(25)

Kada plove unutarnjim plovnim putovima Unije zapovjednici bi trebali moći primijeniti znanje o pravilima o prometu na unutarnjim plovnim putovima, poput Europskog kodeksa za unutarnje plovne putove (CEVNI) ili drugih relevantnih prometnih propisa, kao i o primjenjivim pravilima o članovima posade plovnog objekta, među ostalim o vremenu odmora, kako je utvrđeno zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom ili posebnim propisima dogovorenima na regionalnoj razini, poput Pravilnika o osoblju u plovidbi Rajnom.

(26)

Zbog odgovornosti u pogledu sigurnosti pri obavljanju profesije zapovjednika prilikom plovidbe uz pomoć radara i opskrbe plovnih objekata na ukapljeni prirodni plin ili plovidbe plovnim objektima na ukapljeni prirodni plin potrebno je provjeriti, na temelju praktičnih ispita, je li stvarno postignuta tražena razina kompetencije. Takvi praktični ispiti mogli bi se provesti uz pomoć odobrenih simulatora kako bi se dodatno olakšala evaluacija kompetencije.

(27)

Vještine za upravljanje radijskim sustavom na plovilu ključne su za osiguranje sigurnosti unutarnje plovidbe. Važno je da države članice potiču bilo kojeg člana posade palube koji će možda trebati upravljati plovnim objektom da pohađa osposobljavanje i stekne svjedodžbu za upravljanje takvim radijskim sustavima. Za zapovjednike i kormilare takvo bi osposobljavanje i stjecanje svjedodžbe trebalo biti obvezno.

(28)

Programe osposobljavanja potrebno je odobriti kako bi se potvrdilo da su ti programi u skladu sa zajedničkim minimalnim zahtjevima o sadržaju i organizaciji. Uz takvu usklađenost moguće je ukloniti nepotrebne prepreke početku rada u profesiji time što osobe koje su već stekle nužne vještine tijekom strukovnog osposobljavanja ne moraju polagati nepotrebne dodatne ispite. Postojanje odobrenih programa osposobljavanja moglo bi olakšati početak rada u profesiji unutarnje plovidbe i radnicima koji imaju prethodno iskustvo iz drugih sektora jer bi mogli imati koristi od namjenskih programa osposobljavanja koji se nadovezuju na njihove već stečene kompetencije.

(29)

Kako bi se dodatno olakšala mobilnost zapovjednika, državama članicama, podložno pristanku države članice u kojoj se nalazi dionica unutarnjeg plovnog puta s posebnim rizicima, trebalo bi dopustiti da procijene kompetencije potrebne za plovidbu na toj posebnoj dionici unutarnjeg plovnog puta.

(30)

Plovidbeni staž trebao bi se provjeriti potvrđenim unosima u brodarske knjižice. Kako bi se takva provjera omogućila, države članice trebale bi izdavati brodarske knjižice i brodske dnevnike te osigurati da se u potonjima nalazi evidencija putovanja plovnog objekta. Zdravstvenu sposobnost kandidata trebao bi potvrditi ovlašteni liječnik.

(31)

Ako aktivnosti utovara i istovara zahtijevaju obavljanje aktivnih plovidbenih aktivnosti, poput jaružanja ili manevara između točaka utovara ili istovara, države članice trebale bi vrijeme koje je potrebno za obavljanje takvih aktivnosti smatrati plovidbenim stažem te ga na odgovarajući način evidentirati.

(32)

Ako mjere predviđene u ovoj Direktivi obuhvaćaju obradu osobnih podataka, ona bi se trebala provoditi u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka, posebice uredbama (EZ) br. 45/2001 (7) i (EU) 2016/679 (8) Europskog parlamenta i Vijeća.

(33)

Kako bi se doprinijelo učinkovitoj administraciji u pogledu svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti, države članice trebale bi odrediti nadležna tijela za provedbu ove Direktive i uspostaviti registre za bilježenje podataka o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti, brodarskim knjižicama i brodskim dnevnicima. Radi lakše razmjene informacija među državama članicama i s Komisijom u svrhu provedbe, izvršenja i evaluacije ove Direktive te u statističke svrhe, za održavanje sigurnosti i radi jednostavnosti plovidbe, države članice trebale bi prijaviti takve informacije, uključujući podatke o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti, brodarskim knjižicama i brodskim dnevnicima, njihovim uključivanjem u bazu podataka koju vodi Komisija. Komisija bi pri vođenju te baze podataka trebala na odgovarajući način poštovati načela zaštite osobnih podataka.

(34)

Tijela, uključujući tijela u trećim zemljama, koja izdaju svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, brodarske knjižice i brodske dnevnike u skladu s pravilima koja su jednaka onima iz ove Direktive, obrađuju osobne podatke. Tijela uključena u provedbu i izvršenje ove Direktive i, prema potrebi, međunarodne organizacije koje su utvrdile ta jednaka pravila trebali bi također imati pristup bazi podataka koju vodi Komisija za potrebe evaluacije ove Direktive, u statističke svrhe, za održavanje sigurnosti, radi osiguravanja jednostavnosti plovidbe te kako bi se olakšala razmjena podataka među tim tijelima. Međutim, takav bi pristup trebao podlijegati odgovarajućem stupnju zaštite podataka, posebno u slučaju osobnih podataka, a u slučaju trećih zemalja i međunarodnih organizacija, i načelu uzajamnosti.

(35)

Radi daljnje modernizacije sektora unutarnjih plovnih putova i smanjenja administrativnog opterećenja uz istodobno ograničavanje rizika od manipuliranja dokumentima Komisija bi, uzimajući u obzir načelo bolje regulative, trebala razmotriti ispitivanje mogućnosti zamjene papirnate verzije svjedodžbi Unije o stručnoj osposobljenosti, brodarskih knjižica i brodskih dnevnika elektroničkim alatima, poput elektroničkih strukovnih iskaznica i elektroničkih plovnih jedinica.

(36)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu protivljenja, prema potrebi, namjeravanom donošenju, od strane države članice, zahtjeva u pogledu kompetencija za posebne rizike na određenim dionicama unutarnjih plovnih putova. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(37)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu donošenja obrazaca za izdavanje svjedodžbi Unije o stručnoj osposobljenosti, svjedodžbi o praktičnom ispitu, brodarskih knjižica i brodskih dnevnika te donošenja odluka o priznavanju u skladu s člankom 10. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(38)

Kako bi se osigurali minimalni usklađeni standardi za izdavanje svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti, olakšala razmjena informacija među državama članicama te olakšala provedba, praćenje i evaluacija ove Direktive od strane Komisije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu uspostave standarda kompetencije, standarda zdravstvene sposobnosti, standarda za praktične ispite, standarda za odobravanje simulatora i standarda kojima se definiraju značajke i uvjeti upotrebe baze podataka koju treba voditi Komisija za držanje kopija ključnih podataka povezanih sa svjedodžbama Unije o stručnoj osposobljenosti, brodarskim knjižicama, brodskim dnevnicima i priznatim dokumentima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (10). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(39)

Prijelaznim mjerama trebao bi se riješiti ne samo problem svjedodžbi izdanih zapovjednicima u skladu s Direktivom 96/50/EZ, Pravilnikom o osoblju u plovidbi Rajnom ili određenim nacionalnim zakonodavstvom, nego i problem svjedodžbi izdanih ostalim kategorijama članova posade palube koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive. Tim bi mjerama što je više moguće trebalo zaštititi prethodno dodijeljena prava i trebalo bi nastojati kvalificiranim članovima posade dati razumno vrijeme u kojem mogu podnijeti zahtjev za izdavanje svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti. Tim bi se mjerama stoga trebalo odrediti odgovarajuće razdoblje tijekom kojeg se te svjedodžbe mogu nastaviti primjenjivati na unutarnjim plovnim putovima Unije na kojima su vrijedile prije završetka razdoblja za prenošenje. Tim bi se mjerama trebao osigurati i sustav prijelaza na nova pravila za sve te svjedodžbe, posebno u pogledu putovanjâ od lokalnog interesa.

(40)

Bliskom suradnjom između Unije i CCNR-a i razvojem standarda CESNI-ja olakšava se usklađivanje zakonodavstva u području stručnih kvalifikacija u unutarnjoj plovidbi u Europi. CESNI, koji je otvoren za sudjelovanje stručnjaka iz svih država članica, sastavlja standarde u području unutarnje plovidbe, uključujući standarde za stručne kvalifikacije. Europske komisije za rijeke, relevantne međunarodne organizacije, socijalni partneri i strukovna udruženja trebali bi biti u potpunosti uključeni u osmišljavanje i sastavljanje standarda CESNI-ja. Ako su uvjeti utvrđeni u ovoj Direktivi ispunjeni, Komisija bi trebala uzeti u obzir standarde CESNI-ja pri donošenju provedbenih i delegiranih akata u skladu s ovom Direktivom.

(41)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest uspostavu zajedničkog okvira za priznavanje minimalnih stručnih kvalifikacija za unutarnju plovidbu, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(42)

Kako bi se poboljšala ravnoteža spolova u sektoru unutarnjih plovnih putova, važno je promicati pristup žena kvalifikacijama i profesiji.

(43)

U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije informacije koje su države članice dužne dostaviti Komisiji u kontekstu prenošenja direktiva moraju biti jasne i precizne. Tako je i u slučaju ove Direktive kojom se predviđa poseban ciljani pristup prenošenju.

(44)

Direktive 91/672/EEZ i 96/50/EZ trebalo bi stoga staviti izvan snage,

(a)

plovilima duljine 20 metara ili više;

(b)

plovilima kojima je umnožak duljine, širine i gaza volumen od 100 kubičnih metara ili više;

(c)

tegljačima i potiskivačima namijenjenima za:

(d)

putničkim plovilima;

(e)

plovilima koja moraju posjedovati potvrdu o homologaciji u skladu s Direktivom 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11);

(f)

plutajućim postrojenjima.

(a)

koje plove za sport ili zabavu;

(b)

uključene u upravljanje trajektima koji se ne kreću samostalno;

(c)

uključene u upravljanje plovnim objektima kojima se koriste oružane snage, snage održavanja javnog reda, službe civilne zaštite, uprave plovnih putova, vatrogasne službe i druge hitne službe.

(a)

plove na ograničenim putovanjima od lokalnog interesa, čija udaljenost od mjesta polaska ni u jednom trenutku ne premašuje deset kilometara; ili

(b)

plove tijekom sezonske plovidbe.

1.

„unutarnji plovni put” znači plovni put osim mora, otvoren za plovidbu plovnim objektom iz članka 2.;

2.

„plovni objekt” znači plovilo ili plutajuće postrojenje;

3.

„plovilo” znači plovilo unutarnje plovidbe ili pomorski brod;

4.

„tegljač” znači plovilo posebno izgrađeno za tegljenje;

5.

„potiskivač” znači plovilo posebno izgrađeno za poriv potiskivanog sastava;

6.

„putničko plovilo” znači plovilo koje je izgrađeno i opremljeno za prijevoz više od 12 putnika;

7.

„svjedodžba Unije o stručnoj osposobljenosti” znači svjedodžba koju izdaje nadležno tijelo, a kojom se potvrđuje da osoba ispunjava zahtjeve iz ove Direktive;

8.

„Konvencija STCW” znači Konvencija STCW kako je definirana u članku 1. točki 21. Direktive 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12);

9.

„članovi posade palube” znači osobe uključene u općenito upravljanje plovnim objektom koji plovi unutarnjim plovnim putovima Unije, a koje obavljaju razne zadaće kao što su zadaće povezane s plovidbom, nadzorom rada plovnog objekta, rukovanjem teretom, skladištenjem, prijevozom putnika, brodostrojarstvom, održavanjem i popravcima, komunikacijom, zdravljem i sigurnošću te zaštitom okoliša, osim osoba koje su isključivo zadužene za upravljanje strojevima, dizalicama ili električnom i elektroničkom opremom;

10.

„svjedodžba radiooperatera” znači nacionalna svjedodžba koju izdaje država članica u skladu s Pravilnikom o radiokomunikacijama priloženim Međunarodnoj konvenciji o telekomunikacijama, kojom se odobrava upravljanje radiokomunikacijskom stanicom na plovnom objektu unutarnje plovidbe;

11.

„stručnjak za putničku plovidbu” znači osoba koja radi na plovilu i koja je stručno osposobljena za poduzimanje mjera u izvanrednim situacijama na putničkim plovilima;

12.

„stručnjak za ukapljeni prirodni plin” znači osoba osposobljena da bude uključena u postupak opskrbe plovnog objekta koji kao gorivo upotrebljava ukapljeni prirodni plin ili da bude zapovjednik koji upravlja takvim plovnim objektom;

13.

„zapovjednik” znači član posade palube osposobljen za upravljanje plovnim objektom na unutarnjim plovnim putovima država članica i koji je osposobljen da ima opću odgovornost na plovnom objektu, među ostalim za posadu, za putnike i za teret;

14.

„posebni rizik” znači sigurnosni rizik zbog posebnih uvjeta plovidbe zbog kojih zapovjednici trebaju imati kompetencije veće od očekivanih prema općim standardima kompetencije za upravljačku razinu;

15.

„kompetencija” znači dokazana sposobnost korištenja znanjem i vještinama potrebnima u okviru utvrđenih standarda za pravilno izvršenje zadaća potrebnih za upravljanje plovnim objektom na unutarnjim plovnim putovima;

16.

„upravljačka razina” znači razina odgovornosti povezana s funkcijom zapovjednika i s osiguravanjem da drugi članovi posade palube pravilno izvršavaju sve zadaće u upravljanju plovnim objektom;

17.

„operativna razina” znači razina odgovornosti povezana s funkcijom voditelja čamca, starijeg voditelja čamca ili kormilara te s održavanjem kontrole nad izvođenjem svih zadaća unutar određenog područja odgovornosti te osobe u skladu s odgovarajućim postupcima i pod vodstvom osobe koja je na upravljačkoj razini;

18.

„veliki plovni sastav” znači potiskivani sastav čiji umnožak ukupne duljine i ukupne širine potiskivanog plovnog objekta iznosi 7 000 četvornih metara ili više;

19.

„brodarska knjižica” znači osobni registar u kojem se bilježe podaci o povijesti rada člana posade, posebno plovidbeni staž i obavljena putovanja;

20.

„brodski dnevnik” znači službena evidencija putovanja plovnog objekta i njegove posade;

21.

„aktivna brodarska knjižica” ili „aktivni brodski dnevnik” znači brodarska knjižica ili brodski dnevnik u koji se mogu bilježiti podaci;

22.

„plovidbeni staž” znači vrijeme u danima koje su članovi posade palube proveli na brodu tijekom putovanja na plovnom objektu na unutarnjim plovnim putovima, uključujući aktivnosti utovara i istovara koje zahtijevaju obavljanje aktivnih plovidbenih aktivnosti, koje je potvrdilo nadležno tijelo;

23.

„plutajuće postrojenje” znači plutajuća konstrukcija opremljena radnim uređajima, kao što su dizalice, jaružala, zabijači stupova ili dizala;

24.

„duljina” znači najveća duljina trupa u metrima, bez kormila i tanguna;

25.

„širina” znači najveća širina trupa u metrima, izmjerena na vanjskom rubu oplate boka (bez bočnih kotača, bokobrana i sličnog);

26.

„gaz” znači vertikalna udaljenost u metrima od najniže točke trupa ne uzimajući u obzir kobilicu ili druge fiksno pričvršćene dijelove do vodne linije maksimalnog gaza;

27.

„sezonska plovidba” znači aktivnost plovidbe koja se provodi ne dulje od šest mjeseci svake godine.

(a)

plove plovnim putovima koji su klasificirani kao unutarnji plovni putovi pomorskog karaktera u skladu s člankom 8.;

(b)

plove plovnim putovima koji su utvrđeni kao dionice unutarnjih plovnih putova s posebnim rizicima u skladu s člankom 9.;

(c)

plove uz pomoć radara;

(d)

plove na plovnom objektu koji kao gorivo upotrebljava ukapljeni prirodni plin;

(e)

plove u velikim plovnim sastavima.

(a)

primjenjuje se Konvencija o međunarodnim pravilima o izbjegavanju sudara na moru iz 1972.;

(b)

plutače i znakovi u skladu su s pomorskim sustavom;

(c)

na tom unutarnjem plovnom putu potrebna je terestrička navigacija; ili

(d)

za plovidbu na tom unutarnjem plovnom putu potrebna je pomorska oprema za čiju se upotrebu zahtijeva posebno znanje.

(a)

čestih promjena obrazaca i brzine toka;

(b)

hidromorfoloških značajki unutarnjeg plovnog puta i nepostojanja odgovarajućih informacija o plovnom putu na unutarnjem plovnom putu ili prikladnih karata;

(c)

prisutnosti posebne regulacije lokalnog prometa koja je opravdana posebnim hidromorfološkim značajkama unutarnjeg plovnog puta; ili

(d)

visoke učestalosti nesreća na određenoj dionici unutarnjeg plovnog puta koja se pripisuje nedostatku kompetencije koja nije obuhvaćena standardima iz članka 17.

(a)

svojem identitetu;

(b)

tome da ispunjavaju minimalne zahtjeve utvrđene u Prilogu I. o dobi, kompetenciji, administrativnoj usklađenosti i plovidbenom stažu za kvalifikaciju za koju podnose zahtjev;

(c)

tome da ispunjavaju standarde zdravstvene sposobnosti u skladu s člankom 23., prema potrebi.

(a)

svojem identitetu;

(b)

tome da ispunjavaju minimalne zahtjeve utvrđene u Prilogu I. o dobi, kompetenciji, administrativnoj usklađenosti i plovidbenom stažu za posebno odobrenje za koje podnose zahtjev;

(c)

tome da posjeduju svjedodžbu Unije o stručnoj osposobljenosti zapovjednika ili svjedodžbu priznatu u skladu s člankom 10. stavcima 2. i 3., ili da ispunjavaju minimalne zahtjeve za svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti zapovjednika predviđene ovom Direktivom.

(a)

svojem identitetu;

(b)

tome da ispunjavaju zahtjeve utvrđene u skladu s člankom 20. za kompetenciju za posebne rizike na određenoj dionici unutarnjeg plovnog puta za koju se zahtijeva odobrenje;

(c)

tome da posjeduju svjedodžbu Unije o stručnoj osposobljenosti zapovjednika ili svjedodžbu priznatu u skladu s člankom 10. stavcima 2. i 3., ili da ispunjavaju minimalne zahtjeve za svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti zapovjednika predviđene ovom Direktivom.

(a)

za svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti člana posade palube i za posebna odobrenja osim onog iz članka 6. točke (d) dostavljen odgovarajući dokaz u obliku dokumenata iz članka 11. stavka 1. točaka (a) i (c);

(b)

za svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti za posebne radnje dostavljen odgovarajući dokaz u obliku dokumenata iz članka 11. stavka 1. točaka (a) i (b).

(a)

u nadležnosti upravnog tijela u skladu s člankom 18.; ili

(b)

kao dio programa osposobljavanja koji je odobren u skladu s člankom 19.

(a)

svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti zapovjednika;

(b)

posebnog odobrenja za plovidbu uz pomoć radara kako je navedeno u članku 6. točki (c);

(c)

svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti stručnjaka za ukapljeni prirodni plin;

(d)

svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti stručnjaka za putničku plovidbu.

(a)

ako su ciljevi osposobljavanja, gradivo, metode, sredstva predavanja, postupci, uključujući prema potrebi upotrebu simulatora, i nastavni materijal propisno dokumentirani i ako kandidati s pomoću njih mogu postići standarde kompetencije iz članka 17. stavka 1.;

(b)

ako programe za ocjenjivanje odgovarajućih kompetencija provode kvalificirane osobe koje temeljito poznaju program osposobljavanja;

(c)

ako ispitivanje kojim se provjerava usklađenost sa standardima kompetencije iz članka 17. stavka 1. provode kvalificirani ispitivači koji nisu u sukobu interesa.

(a)

ograničenog broja putovanja koji će se provesti na dotičnoj dionici;

(b)

ispita u simulatoru;

(c)

ispita s više ponuđenih odgovora;

(d)

usmenog ispita; ili

(e)

kombinacije sredstava iz točaka od (a) do (d).

(a)

izdavanje prve svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti člana posade palube;

(b)

izdavanje svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti zapovjednika;

(c)

produljenje valjanosti svjedodžbe Unije o stručnoj osposobljenosti člana posade palube ako su ispunjeni uvjeti navedeni u stavku 3. ovog članka.

(a)

provedbe, izvršenja i evaluacije ove Direktive;

(b)

razmjene informacija između tijela koja imaju pristup bazi podataka iz članka 25. i Komisije;

(c)

izrade statistike.

(a)

upute za unos podataka u bazu podataka;

(b)

prava pristupa za korisnike, koja se prema potrebi razlikuju po vrsti korisnika, vrsti pristupa i namjeni za koju se podaci upotrebljavaju;

(c)

najdulje trajanje zadržavanja tih podataka u skladu sa stavkom 3. ovog članka, koje se prema potrebi razlikuje po vrsti dokumenta;

(d)

upute o funkcioniranju baze podataka i njezinoj interakciji s registrima iz stavka 1. ovog članka.

(a)

da su zahtjevi iz članka 9. Uredbe (EZ) br. 45/2001 ispunjeni; i

(b)

da treća zemlja ili međunarodna organizacija državama članicama ili Komisiji ne ograničava pristup svojoj odgovarajućoj bazi podataka.

(a)

organiziraju i nadziru ispite iz članka 18.;

(b)

odobravaju programe osposobljavanja iz članka 19.;

(c)

odobravaju simulatore iz članka 21.;

(d)

izdaju, suspendiraju ili opozivaju svjedodžbe ili produljuju njihovu valjanost te izdaju posebna odobrenja iz članaka 4., 5., 6., 11., 12., 13., 14. i 38. kao i brodarske knjižice i brodske dnevnike iz članka 22.;

(e)

potvrđuju plovidbeni staž u brodarskim knjižicama iz članka 22.;

(f)

određuju liječnike koji smiju izdavati liječničke potvrde u skladu s člankom 23.;

(g)

vode registre iz članka 25.;

(h)

otkrivaju i suzbijaju prijevare i druge nezakonite radnje iz članka 29.

(a)

izdavanje, produljenje valjanosti, suspenzija i opoziv svjedodžbi Unije o stručnoj osposobljenosti, brodarskih knjižica i brodskih dnevnika;

(b)

svi tečajevi i programi za osposobljavanje;

(c)

ispitivanja i procjene koje provodi svaka država članica ili se provode u njezinoj nadležnosti; i

(d)

kvalifikacije i iskustvo koji se zahtijevaju od predavača i ispitivača.

(a)

da su ti standardi dostupni i ažurirani;

(b)

da ti standardi ispunjavaju sve primjenjive zahtjeve utvrđene u prilozima;

(c)

da interesi Unije nisu ugroženi promjenama u procesu donošenja odluka CESNI-ja.

(a)

da su ti standardi dostupni i ažurirani;

(b)

da ti standardi ispunjavaju sve primjenjive zahtjeve utvrđene u prilozima;

(c)

da interesi Unije nisu ugroženi promjenama u procesu donošenja odluka CESNI-ja.

(a)

za svjedodžbu Unije o stručnoj osposobljenosti voditelja čamca: 540 dana plovidbenog staža uključujući najmanje 180 dana unutarnje plovidbe;

(b)

za svjedodžbu Unije o stručnoj osposobljenosti starijeg voditelja čamca: 900 dana plovidbenog staža uključujući najmanje 540 dana unutarnje plovidbe;

(c)

za svjedodžbu Unije o stručnoj osposobljenosti kormilara: 1 080 dana plovidbenog staža uključujući najmanje 720 dana unutarnje plovidbe.

(a)

da se ta aktivnost unutarnje plovidbe provodi na početku ili na završetku putovanja pomorskog prijevoza; i

(b)

da je država članica priznala svjedodžbe iz ovog stavka na najmanje pet godina 16. siječnja 2018. na dotičnim unutarnjim plovnim putovima.