ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 169

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 60.
30. lipnja 2017.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) 2017/1130 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o definiranju karakteristika ribarskih plovila

1

 

*

Uredba (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o novčanim fondovima ( 1 )

8

 

 

DIREKTIVE

 

*

Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava ( 1 )

46

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP.

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 169/1


UREDBA (EU) 2017/1130 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. lipnja 2017.

o definiranju karakteristika ribarskih plovila

(preinaka)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2930/86 (3) značajno je izmijenjena nekoliko puta (4). S obzirom na daljnje izmjene tu bi uredbu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

U okviru zajedničke ribarstvene politike upućuje se na karakteristike ribarskih plovila, kao što su duljina, širina, tonaža, datum stavljanja u službu i snaga motora.

(3)

Nužno je koristiti ista pravila za određivanje karakteristika ribarskih plovila, kako bi se ujednačili uvjeti za obavljanje djelatnosti u Uniji. Ta bi pravila trebala biti u skladu sa standardima zajedničke ribarstvene politike.

(4)

Definicije utvrđene u ovoj Uredbi trebale bi se temeljiti na inicijativama koje su već poduzele specijalizirane međunarodne organizacije.

(5)

Stoga bi trebalo uzeti u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o ribarstvu i očuvanju živih resursa na otvorenom moru, potpisanu u Ženevi 29. travnja 1958., Međunarodnu konvenciju o baždarenju brodova, potpisanu u Londonu 23. lipnja 1969. („Konvencija iz 1969.”), i Međunarodnu konvenciju o sigurnosti ribarskih brodova, potpisanu u Torremolinosu 2. travnja 1977.

(6)

Za ribarska plovila duljine preko svega manje od 15 metara metodologija utvrđena u Prilogu I. Konvenciji iz 1969. u određenim je slučajevima neprimjerena. Stoga je za ta plovila poželjna jednostavnija definicija bruto tonaže.

(7)

Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) izradila je norme za motore s unutarnjim izgaranjem, koje se u velikoj mjeri primjenjuju u državama članicama.

(8)

Kako bi se upućivanje na odgovarajuću međunarodnu normu ISO-a kojom se utvrđuju zahtjevi za određivanje trajne snage motora prilagodilo tehničkom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s donošenjem potrebnih izmjena upućivanja na odgovarajuću međunarodnu normu ISO-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (5). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Opća odredba

Definicije karakteristika ribarskih plovila utvrđene u ovoj Uredbi primjenjuju se na sva pravila Unije koja se odnose na ribarstvo.

Članak 2.

Duljina

1.   Duljina plovila jest duljina preko svega, definirana kao udaljenost u ravnoj liniji između krajnje točke pramca i krajnje točke krme.

Za potrebe ove definicije:

(a)

pramac uključuje vodonepropusnu konstrukciju brodskog trupa, kaštel, pramčanu statvu i prednju linicu, ako je ugrađena, a isključuje tangun i sigurnosnu ogradu;

(b)

krma uključuje vodonepropusnu konstrukciju brodskog trupa, zrcalnu krmu, palubu nad krmom, rampu za povlačnu mrežu i linicu, a isključuje sigurnosnu ogradu, krmene grede, pogonski mehanizam, kormilo i mehanizam kormila te ljestve i platforme za ronioce.

Duljina preko svega mjeri se u metrima s točnošću od dvije decimale.

2.   Kada se u zakonodavstvu Unije upućuje na duljinu između okomica, ona se definira kao udaljenost izmjerena između prednje i stražnje okomice kako su definirane Međunarodnom konvencijom o sigurnosti ribarskih brodova.

Duljina između okomica mjeri se u metrima s točnošću od dvije decimale.

Članak 3.

Širina

Širina plovila jest najveća širina plovila kako je definirana u Prilogu I. Međunarodnoj konvenciji o baždarenju brodova („Konvencija iz 1969.”).

Ukupna širina mjeri se u metrima s točnošću od dvije decimale.

Članak 4.

Tonaža

1.   Bruto tonaža ribarskih plovila duljine preko svega jednake ili veće od 15 metara mjeri se kako je navedeno u Prilogu I. Konvenciji iz 1969.

2.   Bruto tonaža ribarskih plovila duljine preko svega manje od 15 metara mjeri se u skladu s formulom navedenom u Prilogu I. ovoj Uredbi.

3.   Kada se u pravilima Unije upućuje na neto tonažu, ona se definira kako je navedeno u Prilogu I. Konvenciji iz 1969.

Članak 5.

Snaga motora

1.   Snaga motora jest ukupna najveća trajna snaga koja se može postići na zamašnjaku svakog motora i koja se može mehaničkim, električkim, hidrauličkim ili drugim sredstvima koristiti za pogon plovila. Međutim, kada je u motor ugrađen reduktor, snaga se mjeri na izlaznoj prirubnici reduktora.

Ne oduzima se snaga kojom motor pokreće pomoćne strojeve.

Jedinica za izražavanje snage motora jest kilovat (kW).

2.   Trajna snaga motora određuje se u skladu sa zahtjevima koje je usvojila Međunarodna organizacija za normizaciju u svojoj preporučenoj međunarodnoj normi ISO 3046/1, drugo izdanje, listopad 1981.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u składu s člankom 7. u vezi s izmjenom stavka 2. ovog članka kako bi se upućivanje na odgovarajuću međunarodnu normu ISO-a prilagodilo tehničkom napretku.

Članak 6.

Datum stavljanja u službu

Datum stavljanja u službu jest datum prvog izdavanja službene svjedodžbe o sigurnosti.

Neovisno o prvom stavku, datum stavljanja u službu jest datum prvog upisa u službeni registar ribarskih plovila:

(a)

ako službena svjedodžba o sigurnosti nije izdana; ili

(b)

u slučaju ribarskih plovila koja su stavljena u službu prije 1. prosinca 1986.

Članak 7.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 20. srpnja 2017. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 8.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EEZ) br. 2930/86 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

Članak 9.

Završne odredbe

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. lipnja 2017.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednica

H. DALLI


(1)  SL C 34, 2.2.2017., str. 140.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 4. travnja 2017. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 16. svibnja 2017.

(3)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2930/86 od 22. rujna 1986. o određivanju karakteristika ribarskih plovila (SL L 274, 25.9.1986., str. 1.).

(4)  Vidjeti Prilog II.

(5)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.


PRILOG I.

NOVA PLOVILA DULJINE PREKO SVEGA MANJE OD 15 METARA

Bruto tonaža novih ribarskih plovila duljine preko svega manje od 15 metara definira se kao:

GT = K1 · V

gdje je: K1 = 0,2 + 0,02 log10 V

a V volumen, određen s:

V = a1 (Loa · B1 · T1)

gdje je:

Loa

=

duljina preko svega (članak 2. ove Uredbe)

B1

=

širina u metrima prema Konvenciji iz 1969.

T1

=

dubina u metrima prema Konvenciji iz 1969.

a1

=

funkcija od Loa

POSTOJEĆA PLOVILA NA DAN 1. SIJEČNJA 1995. DULJINE PREKO SVEGA MANJE OD 15 METARA

Bruto tonaža ribarskih plovila postojećih na dan 1. siječnja 1995. duljine preko svega manje od 15 metara definira se kao:

GT = K1 · V

gdje je V volumen, određen s:

V = a2 (Loa · B1 · T1)

gdje je:

Loa

=

duljina preko svega (članak 2. ove Uredbe)

B1

=

širina u metrima prema Konvenciji iz 1969.

T1

=

dubina u metrima prema Konvenciji iz 1969.

a2

=

funkcija od Loa

Funkcije a1 i a2 utvrđuju se na temelju statističkih analiza prikupljenih reprezentativnih uzoraka flota država članica. One se navode u odluci Komisije zajedno s definicijama dimenzija B1 i T1 i s detaljnim pravilima za primjenu formula.


PRILOG II.

UREDBA STAVLJENA IZVAN SNAGE S NJEZINOM IZMJENOM

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2930/86

(SL L 274, 25.9.1986., str. 1.)

Uredba Vijeća (EZ) br. 3259/94

(SL L 339, 29.12.1994., str. 11.)


PRILOG III.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EEZ) br. 2930/86

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4. stavak 1. točka (a)

Članak 4. stavak 1. točka (b)

Članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavak 1. točka (c)

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 1. točka (d)

Članak 4. stavak 1. točka (e)

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 3.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 7. stavak 1.

Članak 9.

Članak 7. stavak 2.

Prilog

Prilog I.

Prilog II.

Prilog III.


30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 169/8


UREDBA (EU) 2017/1131 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. lipnja 2017.

o novčanim fondovima

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Novčani fondovi osiguravaju kratkoročno financiranje financijskim institucijama, korporacijama i vladama. Financiranjem tih subjekata novčani fondovi pridonose financiranju gospodarstva Unije. Ti subjekti upotrebljavaju svoja ulaganja u novčane fondove kao učinkovit način za raspršivanje vlastitog kreditnog rizika i kreditne izloženosti umjesto da se oslanjaju isključivo na bankovne depozite.

(2)

Na strani potražnje, novčani fondovi su kratkoročni instrument upravljanja gotovinom koji nudi visoku razinu likvidnosti i diversifikacije te stabilnu vrijednost uložene glavnice u kombinaciji s tržišno utemeljenim prinosom. Novčane fondove uglavnom upotrebljavaju korporacije koja žele kratkoročno uložiti višak gotovine. Stoga su novčani fondovi važna spona između ponude kratkoročnog novca i potražnje za njime.

(3)

Događaji do kojih je došlo za vrijeme financijske krize ukazali su na nekoliko karakteristika novčanih fondova zbog kojih su osjetljivi kada postoje poteškoće na financijskim tržištima, u kojem slučaju bi novčani fondovi mogli raspršivati ili povećavati rizike u cijelom financijskom sustavu. Kada cijene imovine u koju je novčani fond uložio počnu padati, posebice kod tržišnih stresova, novčani fond ne može uvijek ispuniti svoje obećanje i omogućiti trenutačnu isplatu uz očuvanje vrijednosti glavnice udjela ili dionice koje je izdao ulagateljima. Ta situacija, koja prema Odboru za financijsku stabilnost (FSB) i Međunarodnoj organizaciji komisija za vrijednosne papire (IOSCO) može biti osobito ozbiljna za novčane fondove s nepromjenjivom ili stabilnom neto vrijednošću imovine, mogla bi dovesti do znatnih i iznenadnih zahtjeva za isplatu, što može uzrokovati šire makroekonomske posljedice.

(4)

Veliki zahtjevi za isplatu mogli bi prisiliti novčane fondove na prodaju dijela svoje imovine za ulaganje na padajućem tržištu, što može potaknuti krizu likvidnosti. U tim okolnostima izdavatelji na tržištu novca mogu se suočiti s ozbiljnim poteškoćama u financiranju ako presuše tržišta komercijalnih zapisa i drugih instrumenata tržišta novca. To bi pak moglo dovesti do zaraze na tržištu kratkoročnog financiranja i izazvati znatne izravne poteškoće u financiranju financijskih institucija, korporacija i vlada te time i gospodarstva.

(5)

Upravitelji imovine mogu uz potporu pokrovitelja donijeti odluku o osiguravanju diskrecijske potpore kako bi se održala likvidnost i stabilnost njihovih novčanih fondova. Pokrovitelji su često prisiljeni poduprijeti svoje novčane fondove koji gube vrijednost zbog reputacijskog rizika i iz straha da bi se panika mogla proširiti na druga područja poslovanja pokrovitelja. Ovisno o veličini novčanog fonda i jačini pritiska isplata, pokroviteljska potpora može doseći razmjere koji premašuju raspoložive rezerve pokrovitelja. Novčani fond stoga ne bi smio primati vanjsku potporu.

(6)

Kako bi se očuvali integritet i stabilnost unutarnjeg tržišta, potrebno je utvrditi pravila za poslovanje novčanih fondova, a osobito za sastav portfelja novčanih fondova. Zahvaljujući tim pravilima novčani fondovi trebali bi biti otporniji te bi se ograničili prijenosnici zaraze. Jedinstvena pravila u čitavoj Uniji potrebna su kako bi se osiguralo da novčani fondovi mogu ispuniti zahtjeve za isplatu ulagatelja, posebice za vrijeme tržišnih stresova. Jedinstvena pravila za portfelj novčanog fonda isto su tako potrebna kako bi se osiguralo da se novčani fondovi mogu nositi sa znatnim i iznenadnim zahtjevima za isplatu velikog broja ulagatelja.

(7)

Jedinstvena pravila za novčane fondove nadalje su potrebna kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje tržišta kratkoročnog financiranja za financijske institucije, korporativne izdavatelje kratkoročnih dužničkih financijskih instrumenata i vlade. Osim toga, ona su potrebna kako bi se osigurao jednaki tretman ulagatelja u novčani fond i izbjeglo da primatelji kasnih isplata budu u nepovoljnom položaju ako se isplate privremeno suspendiraju ili ako se novčani fond likvidira.

(8)

Potrebno je uskladiti bonitetne zahtjeve povezane s novčanim fondovima tako da se postave jasna pravila kojima se novčanim fondovima i upraviteljima novčanih fondova u čitavoj Uniji nameću izravne obveze. Takvim bi se usklađivanjem povećala stabilnost novčanih fondova kao izvora kratkoročnog financiranja vlada i korporativnog sektora u čitavoj Uniji. Osim toga, osiguralo bi se da novčani fondovi ostanu pouzdani instrument za potrebe upravljanja gotovinom gospodarstva Unije.

(9)

Smjernice o zajedničkoj definiciji europskih novčanih fondova, koje je 19. svibnja 2010. donio Odbor europskih regulatora za vrijednosne papire kako bi se za novčane fondove Unije stvorili minimalno ravnopravni uvjeti, primijenilo je samo 12 država članica godinu dana nakon njihova stupanja na snagu, što je pokazalo da i dalje postoje razlike između nacionalnih propisa. Različitim nacionalnim pristupima ne uspijevaju se riješiti slabosti tržišta novca u Uniji te se ne uspijeva smanjiti rizik zaraze, čime se ugrožava funkcioniranje i stabilnost unutarnjeg tržišta, kao što se pokazalo za vrijeme financijske krize. Stoga se zajedničkim pravilima za novčane fondove koji su utvrđeni u ovoj Uredbi želi pružiti visoka razina zaštite za ulagatelje te spriječiti i smanjiti svaki potencijalni rizik od zaraze koji proizlazi iz mogućeg bijega ulagatelja iz novčanih fondova.

(10)

Nepostojanje uredbe kojom se utvrđuju pravila za novčane fondove znači da bi se na nacionalnoj razini i dalje mogle donositi različite mjere. Primjenom takvih mjera bi se zbog važnih razlika u ključnim standardima za zaštitu ulaganja i dalje znatno narušavalo tržišno natjecanje. Različiti zahtjevi za sastav portfelja, prihvatljivu imovinu i njezino dospijeće, likvidnost i diversifikaciju te kreditnu kvalitetu izdavatelja i instrumenata tržišta novca dovode do razlika u razini zaštite ulagatelja jer su ulaganja novčanog fonda povezana s različitim razinama rizika. Stoga je nužno donijeti jedinstveni skup pravila kako bi se spriječila zaraza tržišta kratkoročnog financiranja koja bi ugrozila stabilnost financijskog tržišta Unije. Radi ublažavanja sistemskih rizika, novčani fondovi s nepromjenjivom neto vrijednošću imovine (novčani fondovi s nepromjenjivim NAV-om) trebali bi u Uniji poslovati samo kao novčani fondovi javnog duga s nepromjenjivim NAV-om.

(11)

Nova pravila za novčane fondove nadovezuju se na Direktivu 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), koja čini pravni okvir kojim se uređuje osnivanje subjekata za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), upravljanje i trgovanje njima u Uniji, te također na Direktivu 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), koja čini pravni okvir kojim se uređuje osnivanje alternativnih investicijskih fondova (AIF-ovi), upravljanje i trgovanje njima u Uniji.

(12)

Subjekti za zajednička ulaganja u Uniji mogu poslovati kao UCITS-i kojima upravljaju društva za upravljanje UCITS-ima ili UCITS-i osnovani kao društva za investicije s odobrenjem za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili kao AIF-ovi kojima upravljaju upravitelji alternativnih investicijskih fondova (UAIF-ovi) s odobrenjem za rad ili registrirani u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Nova pravila o novčanim fondovima nadovezuju se na postojeći pravni okvir koji su uspostavile te direktive, uključujući akte donesene radi njihove provedbe, te bi se stoga trebala primjenjivati uz te direktive. Nadalje, pravila za upravljanje i trgovanje utvrđena postojećim okvirom trebala bi se primjenjivati na novčane fondove i pritom uzeti u obzir jesu li UCITS ili AIF-ovi. Isto tako, pravila o prekograničnom pružanju usluga i slobodi poslovnog nastana utvrđena direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU trebala bi se na odgovarajući način primjenjivati na prekogranične aktivnosti novčanih fondova. Istodobno, trebalo bi izričito odrediti da se niz pravila koja se odnose na politike ulaganja UCITS-a utvrđena u poglavlju VII. Direktive 2009/65/EZ prestaje primjenjivati.

(13)

Usklađena pravila trebala bi se primijeniti na subjekte za zajednička ulaganja koji imaju karakteristike novčanog fonda. Za UCITS-e i AIF-ove čiji je cilj ponuditi prinose u skladu sa stopama na tržištu novca ili očuvati vrijednost ulaganja i koji te ciljeve nastoje ostvariti ulaganjem u kratkoročnu imovinu kao što su instrumenti tržišta novca ili depoziti ili sklapanjem obrnutih repo ugovora ili određenih ugovora o izvedenicama čija je jedina svrha zaštita od rizika povezanih s drugim ulaganjima fonda, trebalo bi biti obvezno pridržavanje novih pravila o novčanim fondovima.

(14)

Posebnost novčanih fondova proizlazi iz kombinacije imovine u koju ulažu i njihovih ciljeva. Cilj nuđenja prinosa u skladu sa stopama na tržištu novca i cilj očuvanja vrijednosti ulaganja međusobno se ne isključuju. Novčani fond može imati jedan od tih ciljeva ili oba cilja istodobno.

(15)

Cilj nuđenja prinosa u skladu sa stopama na tržištu novca treba razumijevati u širem smislu. Predviđeni prinos ne treba biti savršeno usklađen sa stopama EONIA, Libor, Euribor ili bilo kojom drugom mjerodavnom stopom na tržištu novca. Cilj kojim se želi ostvariti malo bolja stopa od stope na tržištu novca ne izuzima UCITS ili AIF iz područja primjene novih jedinstvenih pravila utvrđenih u ovoj Uredbi.

(16)

Cilj očuvanja vrijednosti ulaganja ne treba smatrati kapitalnim jamstvom novčanog fonda. Treba se smatrati ciljem koji UCITS ili AIF želi ostvariti. Smanjenje vrijednosti ulaganja ne znači da je subjekt za zajednička ulaganja promijenio svoj cilj očuvanja vrijednosti ulaganja.

(17)

Važno je da se UCITS-i i AIF-ovi koji imaju karakteristike novčanih fondova odrede kao novčani fondovi i da se izričito provjeri njihova sposobnost kontinuiranog pridržavanja novih jedinstvenih pravila o novčanim fondovima. U tu svrhu nadležna tijela trebala bi novčanim fondovima izdavati odobrenje za rad. Za UCITS, odobrenje za rad kao novčani fond trebalo bi se izdati u okviru odobrenja za rad kao UCITS u skladu s usklađenim postupcima iz Direktive 2009/65/EZ. Za AIF-ove, budući da oni ne podliježu usklađenim postupcima odobrenja i nadzora iz Direktive 2011/61/EU, potrebno je predvidjeti zajednička osnovna pravila o odobrenju za rad koja održavaju postojeća usklađena pravila za UCITS-e. Tim bi se postupcima trebalo osigurati da je upravitelj AIF-a koji ima odobrenje za rad kao novčani fond UAIF koji ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2011/61/EU.

(18)

Kako bi se osiguralo da svi subjekti za zajednička ulaganja koji imaju karakteristike novčanih fondova podliježu novim zajedničkim pravilima za novčane fondove, trebalo bi zabraniti upotrebu naziva „novčani fond” ili bilo kojeg drugog izraza kojim se implicira da subjekt za zajednička ulaganja dijeli karakteristike novčanih fondova za sve subjekte koji nemaju odobrenje za rad kao novčani fond na temelju ove Uredbe. Da bi se spriječilo zaobilaženje pravila iz ove Uredbe, nadležna tijela trebala bi nadzirati tržišne prakse subjekata za zajednička ulaganja koji su osnovani ili kojima se trguje na području njihove nadležnosti kako bi se uvjerila da ne zloupotrebljavaju naziv „novčani fond” ili navode na zaključak da su novčani fond, a da pritom ne poštuju novi pravni okvir.

(19)

S obzirom da UCITS-i AIF-ovi mogu imati različite pravne oblike kojima nužno ne stječu pravnu osobnost, treba se smatrati da se odredbe ove Uredbe, kojima se zahtijeva da novčani fondovi poduzimaju mjere, odnose na upravitelje novčanih fondova ako je novčani fond ustrojen kao UCITS ili AIF koji ne može poduzimati mjere samostalno jer nema vlastitu pravnu osobnost.

(20)

Pravilima za portfelj novčanih fondova trebale bi se jasno utvrditi kategorije imovine prihvatljive za ulaganje novčanih fondova i uvjeti pod kojima je prihvatljiva. Kako bi se osigurao integritet novčanih fondova novčanim fondovima bi također trebalo zabraniti određene financijske transakcije kojima bi se ugrozila njihova strategija i ciljevi ulaganja.

(21)

Instrumenti tržišta novca su prenosivi instrumenti kojima se obično trguje na tržištu novca te uključuju blagajničke zapise i kratkoročne municipalne obveznice, potvrde o depozitu, komercijalne zapise, bankovne akcepte te srednjoročne ili kratkoročne obveznice. Instrumenti tržišta novca trebali bi biti prihvatljivi za ulaganje novčanih fondova samo ako su usklađeni s ograničenjima dospijeća te ih novčani fond svrstava u instrumente visoke kreditne kvalitete.

(22)

Pored slučaja u kojem novčani fond ulaže u bankovne depozite u skladu s pravilima svojeg fonda ili svojim dokumentima o osnivanju, trebalo bi biti moguće dopustiti novčanom fondu da drži dodatna likvidna sredstva, kao što je gotovina na bankovnom računu koja je u svakom trenutku dostupna. Držanje takvih dodatnih likvidnih sredstava moglo bi se opravdati, među ostalim, pokrićem tekućih ili izvanrednih plaćanja, u slučaju prodaje, za razdoblje potrebno za ponovno ulaganje u prihvatljivu imovinu.

(23)

Sekuritizacije i komercijalni zapisi osigurani imovinom (ABCP-ovi), trebali bi se smatrati prihvatljivim u mjeri u kojoj ispunjavaju određene zahtjeve. Zbog činjenice da su za vrijeme financijske krize određene sekuritizacije bile osobito nestabilne, trebalo bi uvesti određene kriterije kvalitete za sekuritizacije i ABCP-ove kako bi samo one sekuritizacije i ABCP-ovi koji su uspješni bili prihvatljivi. Do trenutka kada predložena Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o jednostavnim, transparentnim i standardiziranim (STS) sekuritizacijama (prijedlog Uredbe o STS sekuritizacijama) bude donesena i postane primjenjiva za potrebe ove Uredbe, novčanim fondovima trebalo bi se dozvoliti ulaganje u sekuritizacije i ABCP-ove do gornje granice od 15 % njihove imovine. Komisija bi trebala donijeti delegirani akt kako bi se zajamčilo da se kriteriji za utvrđivanje STS sekuritizacija primjenjuju za potrebe ove Uredbe. Kada se delegirani akt počne primjenjivati, novčanim fondovima trebalo bi se dozvoliti ulaganje u sekuritizacije i ABCP-ove do gornje granice od 20 % njihove imovine, od čega bi se do 15 % moglo uložiti u sekuritizacije i ABCP-ove koji nisu STS.

(24)

Novčanom fondu trebalo bi se dopustiti ulaganje u depozite do mjere u kojoj u svakom trenutku može povući novac. Stvarna mogućnost povlačenja bi se ograničila ako su sankcije za prijevremeno povlačenje tako visoke da premašuju kamate obračunate prije povlačenja. Iz tog razloga novčani fond trebao bi paziti da ne polaže depozite kod kreditnih institucija koje zahtijevaju iznadprosječne sankcije ili da ne polaže depozite na predugi rok ako to dovodi do previsokih sankcija.

(25)

Kako bi se uzele u obzir razlike u bankovnim strukturama u Uniji, osobito u manjim državama članicama ili u državama članicama koje imaju vrlo koncentriran bankovni sektor, te ako novčanom fondu ne bi bilo isplativo koristiti se uslugama kreditne institucije u drugoj državi članici, kao u slučaju kad bi za to bila potrebna konverzija valute sa svim povezanim troškovima i rizicima, trebalo bi dozvoliti određenu fleksibilnost u pogledu zahtjeva za diversifikaciju za depozite kod iste kreditne institucije.

(26)

Izvedeni financijski instrumenti prihvatljivi za ulaganje novčanog fonda trebali bi služiti isključivo za zaštitu od kamatnog i valutnog rizika te bi im temeljni instrument trebale biti samo kamatne stope, devizne valute ili indeksi tih kategorija. Svaka upotreba izvedenica u drugu svrhu ili uz drugu temeljnu imovinu trebalo bi zabraniti. Izvedenice bi se smjele upotrebljavati samo kao dopuna strategiji novčanog fonda, a ne kao glavni instrument za postizanje ciljeva novčanog fonda. Ako novčani fond ulaže u imovinu denominiranu u valuti različitoj od valute novčanog fonda, od upravitelja novčanog fonda očekuje se zaštita od cjelokupne izloženosti valutnom riziku, uključujući i putem izvedenica. Novčani fondovi trebali bi moći ulagati u izvedene financijske instrumente ako se tim instrumentima trguje na uređenom tržištu kako je navedeno u članku 50. stavcima 1. točki (a), (b) ili (c) Direktive 2009/65/EZ ili se njima trguje izvan uređenog tržišta (OTC) pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti.

(27)

Obratne repo ugovore novčani fondovi trebali bi moći upotrebljavati kao sredstvo vrlo kratkoročnog ulaganja viška gotovine pod uvjetom da je stavka u cijelosti osigurana. Kako bi se zaštitili ulagatelji, potrebno je osigurati da su kolaterali u okviru obratnih repo ugovora visoke kvalitete i da nemaju visoku korelaciju s ispunjavanjem obveza druge ugovorne strane kako bi se izbjegao negativan utjecaj u slučaju neispunjavanja obveza druge ugovorne strane. Nadalje, novčanom fondu trebalo bi biti dozvoljeno ulaganje u repo ugovore do gornje granice od 10 % njegove imovine. Druge učinkovite metode upravljanja portfeljem, uključujući pozajmljivanje vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani i pozajmljivanje vrijednosnih papira od druge ugovorne strane, novčani fond ne bi smio upotrebljavati jer bi se njima moglo narušiti ostvarivanje ciljeva ulaganja novčanog fonda.

(28)

Kako bi se ograničilo preuzimanje rizika novčanih fondova, bitno je smanjiti rizik druge ugovorne strane tako da se za portfelj novčanih fondova utvrde jasni zahtjevi za diversifikaciju. U tu svrhu obratni repo ugovori trebali bi biti u potpunosti osigurani te, kako bi se ograničio operativni rizik, jedna ugovorna strana obratnog repo ugovora ne bi smjela imati više od 15 % imovine novčanog fonda. Sve OTC izvedenice trebale bi podlijegati Uredbi (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(29)

Zbog razloga razboritosti i kako bi se izbjegao znatan utjecaj novčanog fonda na upravu izdavatelja, trebalo bi izbjeći preveliku koncentraciju ulaganja novčanog fonda u imovinu istog izdavatelja.

(30)

Novčanim fondovima koji posluju isključivo kao programi štednje zaposlenika trebalo bi omogućiti odstupanje od određenih zahtjeva primjenjivih na ulaganja u druge novčane fondove s obzirom na to da sudionici takvih programa, koji su fizičke osobe, podliježu restriktivnim uvjetima isplate koji nisu povezani s kretanjima na tržištu, već s posebnim i unaprijed utvrđenim životnim događajima, kao što je umirovljenje, i drugim posebnim okolnostima, što među ostalim uključuje stjecanje glavnog stambenog prostora, razvod, bolest ili nezaposlenost. Važno je da zaposlenici smiju ulagati u novčane fondove, koji se smatraju jednim od najsigurnijih oblika kratkoročnog ulaganja. Tim se odstupanjem ne ugrožava cilj ove Uredbe koji se odnosi na osiguravanje financijske stabilnosti jer zaposlenici koji ulažu u novčane fondove preko svojih programa štednje zaposlenika ne mogu dobiti isplatu svojih ulaganja na zahtjev. Do isplate može doći samo u slučaju određenih unaprijed utvrđenih životnih događaja. Stoga, čak i u slučaju tržišnih stresova, zaposlenici neće moći dobiti isplatu svojih ulaganja u novčane fondove.

(31)

Novčani fondovi trebali bi imati obvezu ulaganja u prihvatljivu imovinu visoke kvalitete. Stoga novčani fond treba imati razborito osmišljen unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete za određivanje kreditne kvalitete instrumenata tržišta novca, sekuritizacija i ABCP-ova u koje namjerava ulagati. U skladu s pravom Unije o ograničavanju pretjeranog oslanjanja na kreditni rejting, važno je da novčani fondovi izbjegavaju mehaničko oslanjanje i pretjerano oslanjanje na rejting koji daju agencije za kreditni rejting. Novčani fondovi trebali bi se moći koristiti rejtingom kao nadopunom vlastitoj procjeni kvalitete prihvatljive imovine. Upravitelji novčanih fondova trebali bi provesti novu procjenu instrumenata tržišta novca, sekuritizacija i ABCP-ova kada dođe do bitne promjene, posebice kada upravitelj novčanog fonda postane svjestan da je instrumentu tržišta novca, sekuritizaciji ili ABCP-u smanjen kreditni rejting ispod dva najviša kratkoročna kreditna rejtinga koje dodijeli bilo koja agencija za kreditni rejting koja je uređena i certificirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (7). U tu bi svrhu upravitelj novčanog fonda trebao moći uspostaviti unutarnji postupak za odabir agencija za kreditni rejting koje najbolje odgovaraju konkretnom portfelju ulaganja novčanog fonda i za utvrđivanje učestalosti kojom bi novčani fond trebao pratiti rejtinge tih agencija. Odabir agencija za kreditni rejting trebao bi ostati dosljedan tijekom vremena.

(32)

Uzimajući u obzir rad međunarodnih tijela kao što su IOSCO i FSB na smanjenju pretjeranog oslanjanja ulagatelja na kreditne rejtinge, te pravo Unije, uključujući Uredbu (EZ) br. 1060/2009 i Direktivu 2013/14/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8), nijednom proizvodu, uključujući novčane fondove, nije primjereno zabraniti traženje ili financiranje vanjskog kreditnog rejtinga.

(33)

Kako bi se osiguralo da upravitelji novčanih fondova za procjenu kreditne kvalitete instrumenta tržišta novca, sekuritizacije ili ABCP-a ne upotrebljavaju različite kriterije procjene i tako istom instrumentu pripisuju različite karakteristike rizika, ključno je da se upravitelji novčanih fondova oslanjanju na iste kriterije. U tu bi se svrhu minimalni kriteriji za procjenu instrumenta tržišta novca, sekuritizacije i ABCP-a trebali uskladiti. Primjeri unutarnjih kriterija za procjenu kreditne kvalitete su za izdavatelja instrumenta kvantitativne mjere, kao što su financijski pokazatelji, dinamika bilance i smjernice za profitabilnost, od kojih se svaka ocjenjuje i uspoređuje s onima poduzeća i grupa iz sektora, te za izdavatelja instrumenta kvalitativne mjere, kao što su učinkovitost uprave i korporativna strategija, od kojih se svaka analizira kako bi se osiguralo da ukupna strategija izdavatelja ne šteti njegovoj budućoj kreditnoj kvaliteti. Pozitivan ishod unutarnje procjene kreditne kvalitete trebao bi odražavati dovoljnu kreditnu sposobnost izdavatelja instrumenata i dovoljnu kreditnu kvalitetu instrumenata.

(34)

Kako bi se razvio transparentan i dosljedan unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete, upravitelj novčanog fonda trebao bi dokumentirati postupak i procjene kreditne kvalitete. Tim bi se zahtjevom trebalo osigurati da je postupak u skladu s jasnim pravilima koja se mogu nadzirati i da se ulagatelji i nadležna tijela, na zahtjev, mogu upoznati s upotrijebljenim metodologijama u skladu s ovom Uredbom.

(35)

Kako bi se smanjio rizik portfelja novčanih fondova važno je odrediti ograničenja dospijeća i predvidjeti maksimalno dopušteno ponderirano prosječno dospijeće (WAM) i ponderirano prosječno trajanje (WAL).

(36)

WAM se upotrebljava za mjerenje osjetljivosti novčanog fonda na promjene kamatnih stopa na tržištu novca. Kada određuju WAM, upravitelji novčanih fondova trebali bi uzeti u obzir utjecaj izvedenih financijskih instrumenata, depozita, repo ugovora i obratnih repo ugovora te bi se njihov učinak trebao odraziti na riziku kamatnih stopa novčanog fonda. Ako novčani fond ugovori SWAP transakciju kako bi instrument s promjenjivom stopom promijenio u instrument s fiksnom stopom, ta bi se činjenica trebala uzeti u obzir pri određivanju WAM-a.

(37)

WAL se upotrebljava za mjerenje kreditnog rizika portfelja novčanog fonda: što se više odgađa isplata glavnice, kreditni rizik je veći. WAL se upotrebljava i za ograničavanje rizika likvidnosti portfelja novčanih fondova. Za razliku od izračuna WAM-a, za izračun WAL-a za vrijednosne papire s promjenjivom stopom i strukturirane financijske instrumente nije moguće upotrijebiti datume usklađivanja kamatnih stopa, već isključivo navedeno konačno dospijeće financijskog instrumenta. Dospijeće koje se upotrebljava za izračun WAL-a jest preostali rok do dospijeća do ugovorene isplate jer je to jedini datum na koji društvo za upravljanje može opravdano očekivati da će instrument biti isplaćen. Zbog posebne prirode temeljne imovine za neke sekuritizacije i ABCP, u slučaju amortizacijskih instrumenata, WAL bi se trebao moći temeljiti na izračunu dospijeća za amortizacijske instrumente koji se temelji bilo na ugovornom amortizacijskom profilu takvih instrumenata bilo na amortizacijskom profilu temeljne imovine iz koje proizlaze novčani tokovi za isplatu takvih instrumenata.

(38)

Kako bi se poboljšala sposobnost novčanih fondova da obavljaju isplate i spriječila likvidacija njihove imovine po preniskim cijenama, novčani fondovi trebali bi uvijek držati minimalni iznos likvidne imovine koja dospijeva dnevno ili tjedno. Imovina koja dospijeva dnevno trebala bi obuhvaćati imovinu kao što su gotovina, vrijednosni papiri koji dospijevaju u roku od jednog radnog dana i obratni repo ugovori. Imovina koja dospijeva tjedno trebala bi obuhvaćati imovinu kao što su gotovina, vrijednosni papiri koji dospijevaju u roku od jednog tjedna i obratni repo ugovori. U slučaju novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčanih fondova s neto vrijednošću imovine niske volatilnosti (novčani fondovi s NAV-om niske volatilnosti), ograničeni postotak državnih vrijednosnih papira s preostalim rokom do dospijeća od 190 dana koji se mogu namiriti u roku od jednog radnog dana također bi se trebao moći uzeti u obzir kada je riječ o ispunjavanju tjednih zahtjeva za likvidnost. U slučaju novčanih fondova s promjenjivom neto vrijednošću imovine (novčani fondovi s promjenjivim NAV-om), ograničeni postotak instrumenata tržišta novca ili udjela ili dionica prihvatljivih novčanih fondova također bi se trebao moći uzeti u obzir kada je riječ o ispunjavanju tjednih zahtjeva za likvidnost pod uvjetom da se mogu namiriti u roku od pet radnih dana. Udio imovine koja dospijeva dnevno ili tjedno trebao bi se izračunavati s pomoću ugovorenog datuma isplate sredstava. Može se razmotriti mogućnost da upravitelj novčanog fonda kratkoročno raskine ugovor. Primjerice, ako se obratni repo ugovor može raskinuti uz otkazni rok od jednog radnog dana, trebao bi se smatrati imovinom koja dospijeva dnevno. Ako upravitelj ima mogućnost podići novac s depozitnog računa uz otkazni rok od jednog radnog dana, taj novac trebao bi se smatrati imovinom koja dospijeva dnevno. Ako financijski instrument uključuje opciju prodaje i prodaja se može slobodno izvršavati na dnevnoj osnovi, ili unutar pet radnih dana, a izvršna cijena prodaje je blizu očekivane vrijednosti instrumenta, taj bi se instrument trebao smatrati imovinom koja dospijeva dnevno odnosno tjedno.

(39)

S obzirom na to da novčani fondovi mogu ulagati u imovinu s različitim rasponom dospijeća, važno je da ulagatelji mogu razlikovati različite kategorije novčanih fondova. Stoga bi se novčani fond trebao razvrstati ili u kratkoročni novčani fond ili u standardni novčani fond. Cilj je kratkoročnih novčanih fondova nuditi prinose sukladne stopama na tržištu novca i istodobno osigurati najveću moguću razinu sigurnosti za ulagatelje. Rizik trajanja i kreditni rizik kratkoročnih novčanih fondova održavaju se niskima kratkim WAM-om i WAL-om.

(40)

Cilj je standardnih novčanih fondova nuditi prinose malo više od prinosa na tržištu novca te stoga ulažu u imovinu s dužim dospijećem. Kako bi se ostvario taj cilj, standardnim novčanim fondovima trebalo bi dopustiti primjenu viših granica za rizik portfelja kao što su WAM i WAL.

(41)

Na temelju članka 84. Direktive 2009/65/EZ, upravitelji novčanih fondova koji su UCITS-i imaju mogućnost u iznimnim slučajevima, u kojima okolnosti to zahtijevaju, privremeno suspendirati isplatu. Na temelju članka 16. Direktive 2011/61/EU i članka 47. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 231/2013 (9), upravitelji novčanih fondova koji su AIF-ovi mogu upotrijebiti posebne mehanizme kako bi se nosili s neočekivanom nelikvidnošću imovine fonda.

(42)

Kako bi se osiguralo odgovarajuće upravljanje likvidnošću, novčani fondovi trebali bi uvesti čvrste politike i postupke kako bi upoznali svoje ulagatelje. Politike koje upravitelj novčanog fonda provodi trebale bi pomoći razumijevanju baze ulagatelja novčanih fondova u tolikoj mjeri da se mogu predvidjeti velike isplate. Kako se novčani fond ne bi suočio s iznenadnim masovnim isplatama, posebnu pažnju trebalo bi obratiti na velike ulagatelje koji čine znatan udio u imovini novčanog fonda, primjerice kada je udio jednog ulagatelja veći od udjela imovine s dnevnim dospijećem. Kad god je to moguće upravitelj bi trebao znati tko su ulagatelji, čak i ako su zastupljeni preko povjereničkih računa, portala ili bilo kojih drugih neizravnih kupaca.

(43)

U okviru razboritog upravljanja rizicima novčani fondovi trebali bi najmanje dvaput godišnje provoditi testiranje otpornosti na stres. Od upravitelja novčanih fondova očekuje se da poduzmu mjere za jačanje otpornosti novčanih fondova kad god rezultati testiranja otpornosti na stres ukazuju na osjetljivost.

(44)

Kako bi se odrazila stvarna vrijednost imovine, prednost bi trebala imati metoda vrednovanja po tržišnoj vrijednosti. Ako se metodom vrednovanja po tržišnoj vrijednosti dobiva pouzdana vrijednost imovine, upravitelju novčanog fonda ne bi se smjela dopustiti upotreba metode vrednovanja po modelu jer se metodom vrednovanja po modelu obično postiže slabija preciznost. Za imovinu kao što su blagajnički zapisi i kratkoročne municipalne obveznice, srednjoročne ili kratkoročne obveznice općenito se očekuje da imaju pouzdanu vrijednost utvrđenu vrednovanjem po tržišnoj vrijednosti. Za vrednovanje komercijalnih zapisa ili potvrda o depozitu, upravitelj novčanog fonda trebao bi provjeriti je li cijena na sekundarnom tržištu točna. Smatra se da i otkupna cijena koju ponudi izdavatelj predstavlja dobru procjenu vrijednosti komercijalnog zapisa. Određenu je imovinu zbog njezine prirode teško vrednovati na temelju tržišnih cijena, npr. određene OTC izvedenice kojima se slabo trguje. Ako je to slučaj i ako vrednovanje po tržišnoj vrijednosti ne daje pouzdanu vrijednost imovine, upravitelj novčanog fonda trebao bi imovini pripisati fer vrijednost vrednovanjem po modelu (upravitelj novčanog fonda bi se, primjerice, trebao koristiti tržišnim podatcima kao što je prinos usporedivih izdanja i usporedivih izdavatelja) ili metode diskontiranog novčanog toka imovine. Vrednovanje po modelu koristi se financijskim modelima kako bi se imovini dodijelila fer vrijednost. Takve modele, na primjer, može razviti sam novčani fond, ili se novčani fond može koristiti postojećim modelima vanjskih strana kao što su distributeri.

(45)

Cilj je novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om očuvati uloženi kapital, a pritom osigurati visoki stupanj likvidnosti. Većina novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om pri raspodjeli dohotka ulagateljima ima neto vrijednost imovine (NAV) po udjelu ili dionici na primjer 1 EUR, 1 USD ili 1 GBP. Ostali novčani fondovi javnog duga s nepromjenjivim NAV-om akumuliraju dohodak u NAV-u fonda i pritom održavaju nepromjenjivom unutarnju vrijednost imovine.

(46)

Kako bi se uzele u obzir posebnosti novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčanih fondova s NAV-om niske volatilnosti, trebalo bi im dopustiti i upotrebu međunarodno priznate metode amortiziranog troška kako je utvrđeno u okviru međunarodnih računovodstvenih standarda koje je Unija usvojila za određenu imovinu. Ipak, kako bi se osiguralo da se razlike između nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici i NAV-a po udjelu ili dionici prate u svakom trenutku, novčani fondovi javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčani fondovi s NAV-om niske volatilnosti trebali bi isto tako izračunati vrijednost svoje imovine na temelju vrednovanja po tržišnoj vrijednosti ili vrednovanja po modelu.

(47)

Budući da bi novčani fond trebali objaviti NAV kojim se odražavaju sve promjene vrijednosti njegove imovine, objavljeni bi se NAV trebao zaokružiti najviše na sljedeći osnovni bod ili njegovu protuvrijednost. Stoga kada se NAV objavi u određenoj valuti, na primjer 1 EUR, usklađivanje vrijednosti trebalo bi se provoditi na svakih 0,0001 EUR. U slučaju NAV-a od 100 EUR, usklađivanje vrijednosti trebalo bi se provoditi na svakih 0,01 EUR. Nadalje, u slučaju novčanog fonda koji je novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčani fond s NAV-om niske volatilnosti, novčani fond trebao bi moći objaviti nepromjenjivi NAV i razliku između nepromjenjivog NAV-a i NAV-a. U tom slučaju nepromjenjivi NAV izračunava se zaokruživanjem NAV-a na najbliži cent za NAV od 1 EUR (kod svake promjene za 0,01 EUR).

(48)

Kako bi se mogle smanjiti moguće isplate ulagateljima u razdoblju jakih tržišnih stresova, novčani fondovi javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčani fondovi s NAV-om niske volatilnosti trebali bi imati uspostavljene odredbe o naknadama za likvidnost i ograničenju isplate kako bi se osigurala zaštita ulagatelja i spriječila „prednost prvog ulaska”. Naknada za likvidnost trebala bi na odgovarajući način odražavati trošak novčanog fonda za postizanje likvidnosti te ne bi smjela biti kaznena naplata kojom bi se nadoknadili gubitci drugih ulagatelja koji su rezultat isplate.

(49)

Pružanjem vanjske potpore novčanom fondu u cilju održavanja likvidnosti ili stabilnosti ili de facto ostvarivanja takva učinka, povećava se rizik zaraze između sektora novčanih fondova i ostatka financijskog sektora. Treće strane, uključujući kreditne institucije, druge financijske institucije ili pravne subjekte iz iste grupe kao i novčani fond, mogle bi pružati takvu potporu iz vlastitog interesa jer imaju gospodarsku korist u društvu za upravljanje koje upravlja novčanim fondom ili žele izbjeći narušavanje ugleda do kojeg bi došlo ako bi se njihovo ime povezivalo s neuspjehom novčanog fonda. Budući da se te treće strane ne obvezuju uvijek izričito da će pružiti ili zajamčiti potporu, nije sigurno hoće li se takva potpora dodijeliti kada je novčani fond zatreba. U takvim okolnostima, potpora koja podliježe diskrecijskom pravu pokrovitelja pridonosi nesigurnosti među sudionicima na tržištu u pogledu toga tko će snositi gubitke novčanog fonda kada do njih dođe. Zbog te nesigurnosti novčani fondovi postaju još osjetljiviji na bijeg ulagatelja tijekom razdoblja financijske nestabilnosti, kada su širi financijski rizici najizraženiji i kada raste zabrinutost u pogledu zdravog poslovanja pokrovitelja i njihove sposobnosti pružanja potpore povezanim novčanim fondovima. Iz tih razloga vanjsku potporu za novčane fondove trebalo bi zabraniti.

(50)

Prije ulaganja u novčani fond ulagateljima bi trebalo dati jasne informacije o tome je li novčani fond kratkoročni ili standardni novčani fond te je li novčani fond novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, novčani fond s NAV-om niske volatilnosti ili novčani fond s promjenjivim NAV-om. Osim toga, kako bi se izbjegla pogrešna očekivanja ulagatelja, u svakom bi se dokumentu povezanom s trgovanjem trebalo jasno navesti da ulaganja u novčani fond nisu osigurana. Novčani fondovi također bi ulagateljima na tjednoj osnovi trebali stavljati na raspolaganje određene informacije, uključujući raščlambu dospijeća portfelja, kreditni profil i pojedinosti u vezi s deset najvećih udjela u novčanom fondu.

(51)

Uz izvješćivanje koje je već predviđeno Direktivom 2009/65/EZ ili 2011/61/EU i kako bi se zajamčilo da nadležna tijela mogu otkriti, nadzirati i reagirati na rizike na tržištu novčanih fondova, novčani fondovi trebali bi svojim nadležnim tijelima dostavljati detaljan popis podataka o novčanom fondu, uključujući vrstu i karakteristike novčanog fonda, pokazatelje portfelja i informacije o imovini koja se drži u portfelju. Nadležna tijela trebala bi dosljedno prikupljati te podatke u cijeloj Uniji kako bi dobila temeljit uvid u najvažnija kretanja na tržištu novčanih fondova. Kako bi se olakšala zajednička analiza mogućih učinaka tržišta novčanih fondova u Uniji, takvi bi se podatci trebali proslijeđivati europskom nadzornom tijelu (Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA), osnovanom Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10), koje bi trebalo uspostaviti središnju bazu podataka novčanih fondova.

(52)

Tijelo nadležno za novčani fond trebalo bi provjeriti može li novčani fond kontinuirano ispunjavati odredbe ove Uredbe. Stoga bi nadležnim tijelima trebalo dati sve nadzorne i istražne ovlasti, uključujući mogućnost izricanja određenih sankcija i mjera, koje su im potrebne za izvršavanje njihovih funkcija u skladu s ovom Uredbom. Tim se ovlastima ne bi smjele dovoditi u pitanje postojeće ovlasti iz direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU. Tijela nadležna UCITS-a ili AIF-a trebala bi provjeriti i usklađenost svih subjekata za zajednička ulaganja koji imaju karakteristike novčanih fondova i postoje u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe.

(53)

Kako bi se dodatno utvrdili tehnički elementi ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s uvođenjem upućivanja na kriterije za STS sekuritizacije i ABCP-ove, u vezi s određivanjem kvantitativnih i kvalitativnih zahtjeva za likvidnost i kreditnu kvalitetu primjenjivih na imovinu, te u vezi s određivanjem kriterija za procjenu kreditne kvalitete. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (11). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(54)

Komisija bi trebala biti ovlaštena i za donošenje provedbenih tehničkih standarda putem provedbenih akata u skladu s člankom 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010. ESMA-i bi trebalo povjeriti izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda koji se podnose Komisiji u vezi s obrascem za izvješćivanje koji sadržava podatke o novčanim fondovima namijenjene nadležnim tijelima.

(55)

ESMA bi trebala moći izvršavati sve ovlasti koje su joj dodijeljene u skladu s direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU u pogledu ove Uredbe. Povjerena joj je i izrada nacrta provedbenih tehničkih standarda.

(56)

Do 21. srpnja 2022. Komisija bi trebala provesti preispitivanje ove Uredbe. U tom bi preispitivanju trebalo razmotriti iskustvo stečeno u primjeni ove Uredbe i analizirati učinke na različite gospodarske aspekte povezane s novčanim fondovima. Također bi trebalo razmotriti utjecaj na ulagatelje, novčane fondove i upravitelje novčanih fondova u Uniji. Isto tako bi se trebala ocijeniti uloga koju novčani fondovi imaju u kupnji dužničkih financijskih instrumenata koji su izdale ili za koje jamče države članice, uzimajući pritom u obzir posebne karakteristike takvih dužničkih instrumenata s obzirom na to da imaju značajnu ulogu u financiranju država članica. Nadalje, u preispitivanju bi trebalo voditi računa o izvješću iz članka 509. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlament i Vijeća (12), utjecaju ove Uredbe na tržišta kratkoročnog financiranja i regulatornim kretanjima na međunarodnoj razini. Konačno, do 21. srpnja 2022. Komisija bi trebala predstaviti izvješće o izvedivosti uspostave kvote od 80 % javnog duga EU-a, s obzirom na to da je izdavanje kratkoročnih instrumenata javnog duga EU-a uređeno pravom Unije, te je stoga, sa stajališta bonitetnog nadzora, opravdan povlašteni tretman u odnosu na javni dug zemalja izvan EU-a. S obzirom na trenutačni manjak kratkoročnih instrumenata javnog duga EU-a i nesigurnost u vezi s razvojem novoosnovanih novčanih fondova s NAV-om niske volatilnosti, Komisija bi trebala preispitati održivost uspostave kvote od 80 % javnog duga EU-a do 21. srpnja 2022., što uključuje procjenu o tome je li model novčanih fondova s NAV-om niske volatilnosti postao primjerena alternativa novčanim fondovima javnog duga s nepromjenjivim NAV-om koji su izvan EU-a.

(57)

Nova jedinstvena pravila za novčane fondove iz ove Uredbe trebala bi biti u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) i Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(58)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno osiguranje jedinstvenih razboritih zahtjeva upravljanja i transparentnosti koji se primjenjuju na novčane fondove u čitavoj Uniji, pri čemu se u potpunosti vodi računa o ravnoteži između sigurnosti i pouzdanosti novčanih fondova te učinkovitog funkcioniranja tržišta novca i troškova koje imaju razni dionici na tržištu novca, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojih opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(59)

Novim jedinstvenim pravilima za novčane fondove utvrđenim u ovoj Uredbi poštuju se temeljna prava i načela posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a osobito zaštita potrošača, sloboda poduzetništva i zaštita osobnih podataka. Nova jedinstvena pravila za novčane fondove trebala bi se primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za novčane fondove koji su osnovani u Uniji, odnosno kojima se upravlja ili trguje u Uniji, a koja se odnose na financijske instrumente prihvatljive za ulaganje novčanog fonda, njegov portfelj i vrednovanje njegove imovine te zahtjevi za izvješćivanje u vezi s novčanim fondom.

Ova se Uredba primjenjuje na subjekte za zajednička ulaganja koji:

(a)

moraju imati odobrenje za rad kao UCITS ili imaju odobrenje za rad kao UCITS u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili su AIF-ovi u skladu s Direktivom 2011/61/EU;

(b)

ulažu u kratkoročnu imovinu; i

(c)

imaju pojedinačni ili kumulativni cilj nuditi prinose u skladu sa stopama na tržištu novca ili očuvati vrijednosti ulaganja.

2.   Države članice ne smiju dodavati nikakve dodatne zahtjeve u području obuhvaćenom ovom Uredbom.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„kratkoročna imovina” znači financijska imovina čiji preostali rok do dospijeća nije dulji od dvije godine;

(2)

„instrumenti tržišta novca” znači instrumenti tržišta novca kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (o) Direktive 2009/65/EZ te instrumenti kako je navedeno u članku 3. Direktive Komisije 2007/16/EZ (15);

(3)

„prenosivi vrijednosni papiri” znači prenosivi vrijednosni papiri kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (n) Direktive 2009/65/EZ te instrumenti kako je navedeno u članku 2. stavku 1. Direktive 2007/16/EZ;

(4)

„repo ugovor” znači svaki ugovor kojim jedna ugovorna strana prenosi vrijednosne papire ili bilo koje pravo s njima povezano na drugu ugovornu stranu uz obvezu otkupa po određenoj cijeni na kasniji datum koji je određen ili će se odrediti;

(5)

„obratni repo ugovor” znači svaki ugovor kojim jedna ugovorna strana prima vrijednosne papire ili bilo koje pravo s njima povezano od druge ugovorne strane, uz obvezu da joj ih ponovno proda po određenoj cijeni na kasniji datum koji je određen ili će se odrediti;

(6)

„pozajmljivanje vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani” i „pozajmljivanje vrijednosnih papira od druge ugovorne strane” znači svaka transakcija kojom institucija ili njezina ugovorna strana prenosi vrijednosne papire pritom podliježući obvezi da će primatelj vratiti istovrijedne vrijednosne papire na kasniji datum ili kada to bude zahtijevao prenositelj, pri čemu se za instituciju koja prenosi vrijednosne papire transakcija smatra „pozajmljivanjem vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani”, a za instituciju na koju se prenose smatra se „pozajmljivanjem vrijednosnih papira od druge ugovorne strane”;

(7)

„sekuritizacija” znači sekuritizacija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 61. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(8)

„vrednovanje po tržišnim vrijednostima” znači vrednovanje pozicija po odmah dostupnim zaključnim cijenama pribavljenim od neovisnih izvora uključujući cijene s burza, elektroničkih kotacija ili kotacija više uglednih neovisnih brokera;

(9)

„vrednovanje po modelu” znači svako vrednovanje na osnovi referentnih mjerila, procijenjeno ili na drugi način izračunano iz jednog ili više tržišnih podataka;

(10)

„metoda amortiziranog troška” znači metoda vrednovanja kod koje se uzima trošak stjecanja imovine i ta se vrijednost usklađuje za amortizaciju premija ili diskonta do dospijeća;

(11)

„novčani fond javnog duga s nepromjenjivom neto vrijednošću imovine” ili „novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om” znači novčani fond:

(a)

koji nastoji održati nepromjenjivu neto vrijednost imovine (NAV) po udjelu ili dionici;

(b)

kod kojeg se prihod fonda obračunava dnevno te se može isplatiti ulagatelju ili iskoristiti za kupnju više udjela ili dionica u fondu;

(c)

kod kojeg se imovina općenito vrednuje prema metodi amortiziranog troška i kod kojeg se NAV zaokružuje na najbliži postotni bod ili njegovu protuvrijednost u valuti; i

(d)

koji ulaže barem 99,5 % svoje imovine u instrumente iz članka 17. stavka 7., obratne repo ugovore osigurane javnim dugom iz članka 17. stavka 7.i u gotovinu;

(12)

„novčani fond s neto vrijednošću imovine niske volatilnosti” ili „novčani fond s NAV-om niske volatilnosti” znači novčani fond koji je usklađen s posebnim zahtjevima iz članaka 29., 30. i 32. i članka 33. stavka 2. točke (b);

(13)

„novčani fond s promjenjivom neto vrijednošću imovine” ili „novčani fond s promjenjivim NAV-om” znači novčani fond koji je usklađen s posebnim zahtjevima iz članaka 29. i 30. i članka 33. stavka 1.;

(14)

„kratkoročni novčani fond” znači novčani fond koji ulaže u prihvatljive instrumente tržišta novca iz članka 10. stavka 1. i koji podliježe pravilima za portfelj utvrđenim u članku 24.;

(15)

„standardni novčani fond” znači novčani fond koji ulaže u prihvatljive instrumente tržišta novca iz članka 10. stavaka 1. i 2. i koji podliježe pravilima za portfelj utvrđenim u članku 25.;

(16)

„kreditna institucija” znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(17)

„nadležno tijelo novčanog fonda” znači:

(a)

za UCITS, nadležno tijelo matične države članice UCITS-a imenovano u skladu s člankom 97. Direktive 2009/65/EZ;

(b)

za AIF-ove u EU-u, nadležno tijelo matične države članice AIF-a kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki (p) Direktive 2011/61/EU;

(c)

za AIF-ove izvan EU-a bilo koje od sljedećeg:

i.

nadležno tijelo države članice u kojoj se AIF-om izvan EU-a trguje u Uniji bez putovnice;

ii.

nadležno tijelo UAIF-a u EU-u koji upravlja AIF-om izvan EU-a ako se AIF-om izvan EU-a trguje u Uniji s putovnicom ili se njime ne trguje u Uniji;

iii.

nadležno tijelo referentne države članice ako AIF-om izvan EU-a ne upravlja UAIF u EU-u i njime se trguje u Uniji s putovnicom;

(18)

„ugovoreno dospijeće” znači datum na koji se glavnica vrijednosnog papira treba u cijelosti otplatiti i koji ne podliježe nikakvoj drugoj mogućnosti;

(19)

„ponderirano prosječno dospijeće” ili „WAM” znači prosječna duljina razdoblja do ugovorenog dospijeća ili, ako je kraće, do sljedećeg usklađivanja kamatnih stopa sa stopom na tržištu novca za svu temeljnu imovinu novčanog fonda, kojim se odražavaju relativni udjeli svake imovine;

(20)

„ponderirano prosječno trajanje” ili „WAL” znači prosječna duljina razdoblja do ugovorenog dospijeća sve temeljne imovine novčanog fonda, kojim se odražavaju relativni udjeli svake imovine;

(21)

„preostali rok do dospijeća” znači duljina razdoblja preostalog do ugovorenog dospijeća vrijednosnog papira;

(22)

„kratka prodaja” znači svaka prodaja instrumenta od strane novčanog fonda pri čemu taj instrument u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora nije u vlasništvu novčanog fonda, uključujući i prodaju prilikom koje je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora novčani fond uzajmio ili pristao uzajmiti instrument za isporuku kod namirenja, što ne uključuje:

(a)

prodaju koju izvršava bilo koja strana u repo ugovoru kada je jedna strana pristala drugoj strani prodati vrijednosni papir po određenoj cijeni uz obvezu druge strane da joj ponovno proda vrijednosni papir na kasniji datum po drugoj određenoj cijeni; ili

(b)

sklapanje budućnosnice ili drugog ugovora o izvedenicama pri čemu je dogovorena prodaja vrijednosnih papira po određenoj cijeni na kasniji datum;

(23)

„upravitelj novčanog fonda” znači, u slučaju novčanog fonda koji je UCITS, društvo za upravljanje UCITS-om, ili društvo za investicije UCITS-a u slučaju samoupravljačkog UCITS-a, te, u slučaju novčanog fonda koji je AIF, UAIF ili AIF s unutarnjim upravljanjem.

Članak 3.

Vrste novčanih fondova

1.   Novčani fondovi osnivaju se kao jedna od sljedećih vrsta:

(a)

novčani fond s promjenjivim NAV-om;

(b)

novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om;

(c)

novčani fond s NAV-om niske volatilnosti.

2.   U odobrenju za rad novčanog fonda izričito se navodi kojoj od vrsta navedenih u stavku 1. novčani fond pripada.

Članak 4.

Odobrenje za rad novčanih fondova

1.   Subjekt za zajednička ulaganja ne smije se u Uniji osnovati kao novčani fond niti se njime u Uniji smije trgovati ili upravljati kao novčanim fondom ako nema odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom.

Takvo odobrenje za rad vrijedi u svim državama članicama.

2.   Subjektu za zajednička ulaganja koji odobrenje za rad kao UCITS na temelju Direktive 2009/65/EZ i kao novčani fond na temelju ove Uredbe zatraži prvi put, izdaje se odobrenje za rad kao novčani fond u okviru postupka izdavanja odobrenja za rad kao UCITS na temelju Direktive 2009/65/EZ.

Ako je subjektu za zajednička ulaganja već izdano odobrenje za rad kao UCITS u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, može podnijeti zahtjev za odobrenje za rad kao novčani fond u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima 4. i 5. ovog članka.

3.   Subjektu za zajednička ulaganja koji je AIF, a kojem je potrebno odobrenje za rad kao novčani fond, izdaje se odobrenje za rad kao novčani fond u skladu s postupkom odobrenja utvrđenim u članku 5.

4.   Subjektu za zajednička ulaganja ne izdaje se odobrenje za rad kao novčani fond ako nadležnom tijelu novčanog fonda nije pružen zadovoljavajući dokaz da novčani fond može ispuniti sve zahtjeve ove Uredbe.

5.   Za potrebe izdavanja odobrenja za rad kao novčani fond, subjekt za zajednička ulaganja podnosi svojem nadležnom tijelu sve sljedeće dokumente:

(a)

pravila fonda ili dokumente o osnivanju novčanog fonda, uključujući naznaku o kojoj se vrsti novčanog fonda od onih utvrđenih u članku 3. stavku 1. radi;

(b)

dokaz o identitetu upravitelja novčanog fonda;

(c)

dokaz o identitetu depozitara;

(d)

opis novčanog fonda, ili bilo koju informaciju o njemu, dostupne ulagateljima;

(e)

opis mehanizama i postupaka, ili bilo koju informaciju o njima, potrebnih za usklađivanje sa zahtjevima iz poglavlja od II. do VII.;

(f)

sve ostale informacije ili dokumente koje zahtijeva tijelo nadležno za novčani fond kako bi provjerilo usklađenost sa zahtjevima ove Uredbe.

6.   Nadležno tijelo svaka tri mjeseca obavješćuje ESMA-u o odobrenjima za rad izdanim ili oduzetim na temelju ove Uredbe.

7.   ESMA vodi središnji javni registar u kojem evidentira svaki novčani fonda s odobrenjem za rad u skladu s ovom Uredbom, njegovu vrstu u skladu s člankom 3. stavkom 1., bez obzira na to je li riječ o kratkoročnom ili standardnom novčanom fondu, upravitelja i nadležno tijelo novčanog fonda. Registar mora bitti dostupan u elektroničkom obliku.

Članak 5.

Postupak izdavanja odobrenja za rad novčanih fondova koji su AIF-ovi

1.   AIF-u se izdaje odobrenje za rad kao novčani fond samo ako nadležno tijelo novčanog fonda odobri zahtjev koji je podnio UAIF, koji već ima odobrenje u skladu s Direktivom 2011/61/EU za upravljanje novčanim fondom koji je AIF te ako ono također odobri pravila fonda i odabir depozitara.

2.   Kod podnošenja zahtjeva za upravljanje novčanim fondom koji je AIF, UAIF koji ima odobrenje za rad nadležnom tijelu novčanog fonda dostavlja:

(a)

pisani sporazum s depozitarom;

(b)

podatke o delegiranju poslova koji se odnose na portfelj i upravljanje rizicima te upravljanje AIF-om;

(c)

informacije o strategijama ulaganja, profilima rizičnosti i drugim karakteristikama novčanih fondova koji su AIF-ovi kojima UAIF upravlja ili namjerava upravljati.

Nadležno tijelo novčanog fonda može zatražiti od nadležnog tijela UAIF-a razjašnjenje i informacije o dokumentaciji iz prvog podstavka ili potvrdu o tome jesu li novčani fondovi obuhvaćeni područjem primjene odobrenja za rad koje je UAIF-u izdano za upravljanje. Nadležno tijelo UAIF-a odgovara u roku od 10 radnih dana od primitka takva zahtjeva.

3.   O svakoj naknadnoj promjeni dokumentacije navedene u stavku 2. UAIF odmah obavješćuje nadležno tijelo novčanog fonda.

4.   Nadležno tijelo novčanog fonda odbija zahtjev UAIF-a samo ako je primjenjivo bilo koje od sljedećeg:

(a)

UAIF nije usklađen s ovom Uredbom;

(b)

UAIF nije usklađen s Direktivom 2011/61/EU;

(c)

UAIF nema odobrenje svojeg nadležnog tijela za upravljanje novčanim fondovima;

(d)

UAIF nije dostavio dokumentaciju iz stavka 2.

Prije nego što odbije zahtjev, nadležno tijelo novčanog fonda savjetuje se s nadležnim tijelom UAIF-a.

5.   Odobrenje za rad AIF-a kao novčanog fonda ne podliježe obvezi da AIF-om upravlja UAIF kojem je izdano odobrenje za rad u matičnoj državi članici AIF-a, kao ni obvezi da UAIF u matičnoj državi članici AIF-a obavlja ili delegira bilo kakve djelatnosti.

6.   UAIF-a se u roku od dva mjeseca od zaprimanja potpunog zahtjeva obavješćuje je li AIF dobio odobrenje za rad kao novčani fond.

7.   Nadležno tijelo novčanog fonda ne izdaje AIF-u odobrenje za rad kao novčani fond ako postoje pravni razlozi koji sprečavaju AIF da svojim udjelima ili dionicama trguje u svojoj matičnoj državi članici.

Članak 6.

Uporaba naziva novčanog fonda

1.   UCITS ili AIF upotrebljava naziv „novčani fond” za sebe ili za udjele ili dionice koje izdaje samo ako UCITS ili AIF ima odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom.

UCITS ili AIF ne smije upotrebljavati dvosmislen ili netočan naziv kojim bi se ukazivalo na to da je riječ o novčanom fondu ako nema odobrenje za rad kao novčani fond u skladu s ovom Uredbom.

UCITS ili AIF ne smije imati karakteristike koje su u znatnoj mjeri slične onima iz članka 1. stavka 1., osim ako ima odobrenje za rad kao novčani fond u skladu s ovom Uredbom.

2.   Uporaba naziva „novčani fond” ili drugog naziva kojim se ukazuje na to da je UCITS ili AIF novčani fond znači uporaba u svim vanjskim dokumentima, prospektima, izvješćima, izjavama, oglasima, priopćenjima, dopisima i svim drugim dokumentima upućenima ili namijenjenima za distribuciju potencijalnim ulagateljima, imateljima udjela, dioničarima ili nadležnim tijelima u pisanom, usmenom, elektroničkom ili bilo kojem drugom obliku.

Članak 7.

Primjenjiva pravila

1.   Novčani fond i upravitelj novčanog fonda moraju u svakom trenutku biti usklađeni s ovom Uredbom.

2.   Novčani fond koji je UCITS i upravitelj novčanog fonda moraju u svakom trenutku biti usklađeni sa zahtjevima Direktive 2009/65/EZ, osim ako je drukčije određeno ovom Uredbom.

3.   Novčani fond koji je AIF i upravitelj novčanog fonda moraju u svakom trenutku biti usklađeni sa zahtjevima Direktive 2011/61/EU, osim ako je drukčije određeno ovom Uredbom.

4.   Upravitelj novčanog fonda odgovoran je za osiguravanje usklađenosti s ovom Uredbom te je odgovoran za sve gubitke ili štete nastale zbog neusklađenosti s ovom Uredbom.

5.   Ovom se Uredbom novčani fond ne sprečava da primijeni ograničenja ulaganja stroža od onih koja su propisana ovom Uredbom.

POGLAVLJE II.

Obveze povezane s politikom ulaganja novčanih fondova

Odjeljak I.

Opća pravila i prihvatljiva imovina

Članak 8.

Opća načela

1.   Ako novčani fond obuhvaća više investicijskih dijelova, za potrebe poglavlja od II. do VII. svaki se dio smatra zasebnim novčanim fondom.

2.   Novčani fond odobren kao UCITS ne podliježe obvezama koje se odnose na politike ulaganja UCITS-a utvrđenima u člancima od 49. do 50.a, u članku 51. stavku 2. i u člancima od 52. do 57. Direktive 2009/65/EZ, osim ako je ovom Uredbom izričito određeno drukčije.

Članak 9.

Prihvatljiva imovina

1.   Novčani fond smije ulagati samo u jednu ili više sljedećih kategorija financijske imovine i samo pod uvjetima određenima ovom Uredbom:

(a)

instrumente tržišta novca, uključujući financijske instrumente koje izdaju ili za koje jamče, odvojeno ili zajednički, Unija, nacionalne, regionalne i lokalne uprave država članica ili njihove središnje banke, Europska središnja banka, Europska investicijska banka, Europski investicijski fond, Europski stabilizacijski mehanizam, Europski fond za financijsku stabilnost, središnje tijelo ili središnja banka treće zemlje, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i razvoj, Razvojna banka Vijeća Europe, Europska banka za obnovu i razvoj, Banka za međunarodne namire ili neka druga relevantna međunarodna financijska institucija ili organizacija kojoj pripada jedna ili više država članica;

(b)

prihvatljive sekuritizacije i komercijalne zapise osigurane imovinom (ABCP-ovi);

(c)

depozite kod kreditnih institucija;

(d)

izvedene financijske instrumente;

(e)

repo ugovore koji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 14.;

(f)

obratne repo ugovore koji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 15.;

(g)

udjele ili dionice drugih novčanih fondova.

2.   Novčani fond ne smije obavljati ni jednu od sljedećih aktivnosti:

(a)

ulaganje u imovinu osim one iz stavka 1.;

(b)

kratku prodaju bilo kojih od sljedećih instrumenata: instrumenti tržišta novca, sekuritizacije, ABCP-ovi i udjeli ili dionice drugih novčanih fondova;

(c)

izravnu ili neizravnu izloženost dionicama ili robi, uključujući preko izvedenica, certifikata koji ih predstavljaju, indeksa koji se na njima temelje ili bilo kojeg drugog sredstva ili instrumenta iz kojih proizlazi takva izloženost;

(d)

sklapanje ugovora o pozajmljivanju vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili ugovora o pozajmljivanju vrijednosnih papira od druge ugovorne strane, ili bilo kojeg drugog ugovora kojim bi se teretila imovina novčanog fonda;

(e)

uzajmljivanje i pozajmljivanje gotovine.

3.   Novčani fond može držati dodatna likvidna sredstva u skladu s člankom 50. stavkom 2. Direktive 2009/65/EZ.

Članak 10.

Prihvatljivi instrumenti tržišta novca

1.   Instrument tržišta novca prihvatljiv je za ulaganje novčanog fonda pod uvjetom da ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a)

pripada jednoj od kategorija instrumenata tržišta novca iz članka 50. stavka 1. točke (a), (b), (c) ili (h) Direktive 2009/65/EZ;

(b)

ima jednu od sljedećih alternativnih karakteristika:

i.

pri izdavanju ima ugovoreno dospijeće od 397 dana ili manje;

ii.

ima preostali rok do dospijeća od 397 dana ili manje;

(c)

izdavatelj instrumenta tržišta novca i kvaliteti instrumenta tržišta novca dobio je pozitivnu ocjenu na temelju članaka od 19. do 22.;

(d)

ako novčani fond ulaže u sekuritizaciju ili ABCP, on podliježe zahtjevima utvrđenima u članku 11.

2.   Neovisno o stavku 1. točki (b), standardni novčani fondovi također smiju ulagati u instrumente tržišta novca s preostalim rokom do dospijeća do ugovorenog datuma isplate kraćim od dvije godine ili jednakim tom razdoblju, pod uvjetom da je preostalo vrijeme do sljedećeg datuma usklađivanja kamatnih stopa 397 dana ili manje. U tu se svrhu instrumenti tržišta novca s promjenjivom stopom i instrumenti tržišta novca s fiksnom stopom koji su zaštićeni ugovorom o razmjeni usklađuju sa stopom ili indeksom na tržištu novca.

3.   Stavak 1. točka (c) ne primjenjuje se na instrumente tržišta novca koje izdaje ili za koje jamči Unija, središnje tijelo ili središnja banka države članice, Europska središnja banka, Europska investicijska banka, Europski stabilizacijski mehanizam ili Europski fond za financijsku stabilnost.

Članak 11.

Prihvatljive sekuritizacije i ABCP-ovi

1.   I sekuritizacija i ABCP smatraju se prihvatljivima za ulaganje novčanog fonda pod uvjetom da su sekuritizacija ili ABCP dovoljno likvidni, da su dobili pozitivnu ocjenu na temelju članaka od 19. do 22. te da su jedno od sljedećeg:

(a)

sekuritizacija iz članka 13. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/61 (16);

(b)

ABCP koji je izdao program ABCP:

i.

koji u potpunosti podupire regulirana kreditna institucija koja pokriva sve likvidnosne, kreditne i značajne razrjeđivačke rizike, kao i tekuće transakcijske troškove i tekuće troškove na razini čitavog programa povezane s ABCP-om, ako je to potrebno da bi se ulagatelju zajamčila puna isplata svakog iznosa u okviru ABCP-a;

ii.

koji nije resekuritizacija, te temeljne izloženosti sekuritizacije na razini svake transakcije ABCP ne uključuju nikakvu sekuritizacijsku poziciju;

iii.

koji ne uključuje sintetsku sekuritizaciju kako je definirana u članku 242. točki 11. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

jednostavna, transparentna i standardizirana (STS) sekuritizacija ili ABCP.

2.   Kratkoročni novčani fond može ulagati u sekuritizacije ili ABCP-ove iz stavka 1. pod uvjetom da je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta, kako je primjenjivo:

(a)

ugovoreno dospijeće pri izdavanju sekuritizacija iz stavka 1. točke (a) je dvije godine ili manje, a preostalo vrijeme do sljedećeg datuma usklađivanja kamatnih stopa je 397 dana ili manje;

(b)

ugovoreno dospijeće pri izdavanju ili preostali rok do dospijeća sekuritizacija ili ABCP-ova iz stavka 1. točaka (b) i (c) je 397 dana ili manje;

(c)

sekuritizacije iz stavka 1. točaka (a) i (c) amortizacijski su instrumenti te imaju WAL od dvije godine ili manje.

3.   Standardni novčani fond može ulagati u sekuritizacije ili ABCP-ove iz stavka 1. pod uvjetom da je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta, kako je primjenjivo:

(a)

ugovoreno dospijeće pri izdavanju ili preostali rok do dospijeća sekuritizacija i ABCP-ova iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) je dvije godine ili manje, a preostalo vrijeme do sljedećeg datuma usklađivanja kamatnih stopa je 397 dana ili manje;

(b)

sekuritizacije iz stavka 1. točaka (a) i (c) amortizacijski su instrumenti te imaju WAL od dvije godine ili manje.

4.   U roku od šest mjeseci od datuma stupanja na snagu predložene Uredbe o STS sekuritizacijama, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 45. o izmjeni tog članka uvođenjem upućivanja na kriterije prema kojima se STS sekuritizacije i ABCP -ovi utvrđuju u odgovarajućim odredbama te uredbe. Izmjena počinje proizvoditi učinak najkasnije šest mjeseci od datuma stupanja na snagu tog delegiranog akta ili od datuma primjene odgovarajućih odredbi u predloženoj Uredbi o STS sekuritizacijama, ovisno o tome što nastupi kasnije.

Za potrebe prvog podstavka, kriteriji prema kojima se utvrđuju STS sekuritizacije i ABCP-ovi uključuju barem sljedeće:

(a)

zahtjeve u vezi s jednostavnošću sekuritizacije, uključujući njezin pravi prodajni karakter i poštovanje standarda povezanih s osiguravanjem izloženosti;

(b)

zahtjeve u vezi sa standardizacijom sekuritizacije, uključujući zahtjeve zadržavanja rizika;

(c)

zahtjeve u vezi s transparentnošću sekuritizacije, uključujući pružanje informacija potencijalnim ulagateljima;

(d)

za ABCP-ove, osim točaka (a), (b) i (c), zahtjeve u vezi s pokroviteljima i pokroviteljskom potporom programa ABCP-ova.

Članak 12.

Prihvatljivi depoziti kod kreditnih institucija

Depozit kod kreditne institucije prihvatljiv je za ulaganje novčanog fonda pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

riječ je o depozitu koji je povratan na zahtjev ili depozitu koji se može opozvati u svakom trenutku;

(b)

depozit dospijeva za najviše 12 mjeseci;

(c)

kreditna institucija ima statutarno sjedište u državi članici ili, ako kreditna institucija ima sjedište u trećoj zemlji, podliježe bonitetnim pravilima koja se smatraju istovjetnim onima koja su utvrđena pravom Unije u skladu s postupkom utvrđenim u članku 107. stavku 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 13.

Prihvatljivi izvedeni financijski instrumenti

Izvedeni financijski instrument prihvatljiv je za ulaganje novčanog fonda ako se njime trguje na uređenom tržištu iz članka 50. stavka 1. točke (a), (b) ili (c) Direktive 2009/65/EZ ili izvan uređenog tržišta (OTC), pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

temelj izvedenog instrumenta su kamatne stope, devizni tečajevi, valute ili indeksi jedne od tih kategorija;

(b)

izvedeni instrument služi isključivo za zaštitu od rizika kamatne stope ili tečajne stope koji su povezani s drugim ulaganjima novčanog fonda;

(c)

druge ugovorne strane u transakcijama s OTC izvedenicama su institucije koje podliježu bonitetnoj regulativi i nadzoru, te pripadaju kategorijama koje je odobrilo nadležno tijelo novčanog fonda;

(d)

OTC izvedenice podliježu svakodnevnom pouzdanom i provjerljivom vrednovanju, te ih je u svakom trenutku moguće prodati, likvidirati ili zatvoriti prijebojnom transakcijom po njihovoj fer vrijednosti na zahtjev novčanog fonda;

Članak 14.

Prihvatljivi repo ugovori

Novčani fond može sklopiti repo ugovor pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

upotrebljava se na privremenoj osnovi, ne duže od sedam radnih dana, i to samo u svrhe upravljanja likvidnošću i ne u svrhe ulaganja koje nisu navedene u točki (c);

(b)

druga ugovorna strana koja u okviru repo ugovora prima imovinu novčanog fonda kao kolateral ne smije prodavati, ulagati, založiti ili na drugi način prenositi tu imovinu bez prethodne suglasnosti novčanog fonda;

(c)

gotovinu koju primi kao dio repo ugovora novčani fond može:

i.

staviti u depozite u skladu s člankom 50. stavkom 1. točkom (f) Direktive 2009/65/EZ; ili

ii.

uložiti u imovinu iz članka 15. stavka 6., ali je ne smije uložiti u prihvatljivu imovinu iz članka 9., prenositi ili na bilo koji drugi način ponovno upotrebljavati;

(d)

gotovina koju novčani fond primi kao dio repo ugovora ne smije prelaziti 10 % njegove imovine;

(e)

novčani fond ima pravo raskinuti ugovor u svakom trenutku, uz otkazni rok od najviše dva radna dana.

Članak 15.

Prihvatljivi obratni repo ugovori

1.   Novčani fond može sklopiti obratni repo ugovor pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

novčani fond ima pravo raskinuti ugovor u svakom trenutku, uz otkazni rok od najviše dva radna dana;

(b)

tržišna vrijednost imovine primljene u okviru obratnog repo ugovora je u svakom trenutku barem jednaka vrijednosti isplaćene gotovine.

2.   Imovina koju novčani fond prima u okviru obratnog repo ugovora moraju biti instrumenti tržišta novca koji ispunjavaju uvjete iz članka 10.

Imovina koju novčani fond prima u okviru obratnog repo ugovora ne smije se prodavati, ponovno ulagati, založiti ili prenositi na drugi način.

3.   Novčani fond u okviru obratnog repo ugovora ne smije primati sekuritizacije ni ABCP-ove.

4.   Imovina koju novčani fond prima u okviru obratnog repo ugovora mora biti dovoljno diversificirana uz maksimalnu izloženost danog izdavatelja od 15 % NAV-a novčanog fonda, osim ako je ta imovina u obliku instrumenata tržišta novca koji ispunjavaju uvjete iz članka 17. stavka 7. Osim toga, imovinu koju novčani fond prima u okviru obratnog repo ugovora izdaje tijelo koje je neovisno o drugoj ugovornoj strani i za koje se očekuje da neće pokazati visoku korelaciju s ispunjavanjem obveza druge ugovorne strane.

5.   Novčani fond koji sklapa obratni repo ugovor osigurava da u svakom trenutku može opozvati puni iznos gotovine bilo na temelju obračuna bilo na temelju vrednovanja po tržišnoj vrijednosti. U slučaju da se gotovina u svakom trenutku može opozvati na temelju vrednovanja po tržišnoj vrijednosti, za izračun NAV-a novčanog fonda upotrebljava se vrijednost obratnog repo ugovora utvrđena vrednovanjem po tržišnoj vrijednosti.

6.   Odstupajući od stavka 2. ovog članka, novčani fond može u okviru obratnog repo ugovora primiti likvidne prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca osim onih koji ispunjavaju uvjete iz članka 10. pod uvjetom da je ta imovina u skladu s jednim od sljedećih uvjeta:

(a)

izdaje je ili za nju jamči Unija, središnje tijelo ili središnja banka države članice, Europska središnja banka, Europska investicijska banka, Europski stabilizacijski mehanizam ili Europski fond za financijsku stabilnost pod uvjetom da im je dodijeljena pozitivna ocjena na temelju članaka od 19. do 22.;

(b)

izdaje je ili za nju jamči središnje tijelo ili središnja banka treće zemlje, pod uvjetom da im su dobili pozitivnu ocjenu na temelju članaka od 19. do 22.;

Imovina primljena u okviru obratnog repo ugovora u skladu s prvim podstavkom ovog stavka objavljuje se ulagateljima novčanog fonda, u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

Imovina primljena u okviru obratnog repo ugovora u skladu s prvim podstavkom ovog stavka ispunjava kriterije iz članka 17. stavka 7.

7.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 45. kojima se ova Uredba dopunjuje određivanjem kvantitativnih i kvalitativnih zahtjeva za likvidnost koji su primjenjivi na imovinu iz stavka 6. te kvantitativnih i kvalitativnih zahtjeva za kreditnu kvalitetu koji su primjenjivi na imovinu iz stavka 6. točke (a) ovog članka.

U tu svrhu Komisija uzima u obzir izvješće iz članka 509. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Komisija donosi delegirane akte iz prvog podstavka najkasnije do 21. siječnja 2018.

Članak 16.

Prihvatljivi udjeli ili dionice novčanih fondova

1.   Novčani fond može steći udjele ili dionice bilo kojeg drugog novčanog fonda („ciljani novčani fond”) ako da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

najviše 10 % imovine ciljanog novčanog fonda može se, u skladu s pravilima fonda ili dokumentima o osnivanju fonda, ukupno uložiti u udjele ili dionice drugih novčanih fondova;

(b)

ciljani novčani fond nema udjele ili dionice u novčanom fondu koji to stjecanje provodi.

Novčani fond čiji su udjeli ili dionice stečeni ne smije ulagati u novčani fond koji to stjecanje provodi, tijekom razdoblja u kojemu novčani fond koji provodi stjecanje drži njegove udjele ili dionice.

2.   Novčani fond može steći udjele ili dionice drugih novčanih fondova pod uvjetom da se najviše 5 % njegove imovine uloži u udjele ili dionice jednog novčanog fonda.

3.   Novčani fond ukupno može uložiti najviše 17,5 % svoje imovine u udjele ili dionice drugih novčanih fondova.

4.   Udjeli ili dionice drugih novčanih fondova prihvatljivi su za ulaganje novčanog fonda ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

ciljani novčani fond ima odobrenje za rad na temelju ove Uredbe;

(b)

ako ciljanim novčanim fondom upravlja, izravno ili delegiranjem, isti upravitelj koji upravlja novčanim fondom koji provodi stjecanje ili bilo koje drugo trgovačko društvo s kojim je upravitelj novčanog fonda koji provodi stjecanje povezan zajedničkom upravom ili kontrolom ili značajnim izravnim ili neizravnim udjelom, upravitelj ciljanog novčanog fonda ili to drugo trgovačko društvo ne smiju naplaćivati naknade za upis ili isplatu na račun ulaganja novčanog fonda koji provodi stjecanje u udjele ili dionice ciljanog novčanog fonda;

(c)

ako novčani fond uloži 10 % ili više svoje imovine u udjele ili dionice drugih novčanih fondova:

i.

u prospektu tog novčanog fonda navodi se najviši iznos naknada za upravljanje koje se mogu naplatiti samom novčanom fondu i drugim novčanim fondovima u koje on ulaže; i

ii.

u godišnjem izvješću navodi se najveći udio naknada za upravljanje koje se naplaćuju samom novčanom fondu i drugim novčanim fondovima u koje on ulaže.

5.   Stavci 2. i 3. ovog članka ne primjenjuju se na novčani fond koji je AIF i koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 5., ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

novčanim fondom trguje se isključivo putem sustava štednje zaposlenika koji je uređen nacionalnim pravom i njegovi su ulagatelji samo fizičke osobe;

(b)

sustav štednje zaposlenika iz točke (a) ulagateljima omogućuje da traže isplatu svojih ulaganja samo ako su zadovoljeni strogi uvjeti za isplatu ulaganja koji su utvrđeni nacionalnim pravom i u skladu s kojima se isplata ulaganja može odobriti samo u određenim okolnostima koje nisu povezane s kretanjima na tržištu.

Odstupajući od stavaka 2. i 3. ovog članka, novčani fond koji je UCITS i koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 4. stavkom 2., udjele ili dionice u drugim novčanim fondovima može kupiti u skladu s člankom 55. ili 58. Direktive 2009/65/EZ pod sljedećim uvjetima:

(a)

novčanim fondom trguje se isključivo putem sustava štednje zaposlenika koji je uređen nacionalnim pravom i njegovi su ulagatelji samo fizičke osobe;

(b)

sustav štednje zaposlenika iz točka (a) ulagateljima omogućuje da traže isplatu svojih ulaganja samo ako su zadovoljeni strogi uvjeti za isplatu ulaganja koji su utvrđeni nacionalnim pravom i u skladu s kojima se isplata ulaganja može odobriti samo u određenim okolnostima koje nisu povezane s kretanjima na tržištu.

6.   Kratkoročni novčani fondovi mogu ulagati samo u udjele ili dionice drugih kratkoročnih novčanih fondova.

7.   Standardni novčani fondovi mogu ulagati u udjele ili dionice kratkoročnih novčanih fondova i standardnih novčanih fondova.

Odjeljak II.

Odredbe o politikama ulaganja

Članak 17.

Diversifikacija

1.   Novčani fond ne smije ulagati više od:

(a)

5 % svoje imovine u instrumente tržišta novca, sekuritizacije i ABCP-ove koje izdaje isto tijelo;

(b)

10 % svoje imovine u depozite kod iste kreditne institucije, osim ako je struktura bankovnog sektora u državi članici u kojoj novčani fond ima sjedište takva da nema dovoljno održivih kreditnih institucija da bi se zadovoljio zahtjev za diversifikaciju te ako je za novčani fond ekonomski neizvedivo polagati depozite u drugoj državi članici; u tom slučaju 15 % svoje imovine može deponirati kod iste kreditne institucije.

2.   Odstupajući od stavka 1. točke (a), novčani fond s promjenjivim NAV-om može uložiti do 10 % svoje imovine u instrumente tržišta novca, sekuritizacije i ABCP-ove koje izdaje isto tijelo pod uvjetom da ukupna vrijednost tih instrumenata tržišta novca, sekuritizacija i ABCP-ova koje novčani fond s promjenjivim NAV-om drži u svakom od izdavatelja u koji ulaže više od 5 % svoje imovine ne prelazi 40 % vrijednosti njegove imovine.

3.   Do datuma primjene delegiranog akta iz članka 11. stavka 4. ukupna vrijednost svih izloženosti novčanog fonda sekuritizacijama i ABCP-ovima ne smije prelaziti 15 % imovine novčanog fonda.

Od datuma primjene delegiranog akta iz članka 11. stavka 4. ukupna vrijednost svih izloženosti novčanog fonda sekuritizacijama i ABCP-ovima ne smije prelaziti 20 % imovine novčanog fonda, pri čemu se do 15 % imovine novčanog fonda može uložiti u sekuritizacije i ABCP-ove koji ne zadovoljavaju kriterije za utvrđivanje STS sekuritizacija i ABCP-ova.

4.   Ukupna izloženost novčanog fonda riziku prema istoj drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz transakcija s OTC izvedenicama koje ispunjavaju uvjete iz članka 13. ne smije prelaziti 5 % njegove imovine.

5.   Ukupni iznos gotovine novčanog fonda dane istoj drugoj ugovornoj strani kod obratnih repo ugovora ne smije prelaziti 15 % njegove imovine.

6.   Neovisno o pojedinačnim ograničenjima utvrđenim u stavcima 1. i 4., novčani fond ne smije, ako bi to dovelo do ulaganja više od 15 % njegove imovine u jedno tijelo, kombinirati niti jedno od sljedećeg:

(a)

ulaganja u instrumente tržišta novca, sekuritizacije i ABCP-ove koje izdaje to tijelo;

(b)

depozite kod tog tijela;

(c)

OTC financijske izvedene instrumente koji nose izloženost riziku druge ugovorne strane prema tom tijelu.

Odstupajući od zahtjeva za diversifikacijom navedenog u prvom podstavku, ako je struktura financijskog tržišta u državi članici u kojoj novčani fond ima sjedište takva da nema dovoljno održivih financijskih institucija da bi se zadovoljio zahtjev za diversifikaciju te ako je za novčani fond ekonomski neizvedivo koristiti se financijskim institucijama u drugoj državi članici, novčani fond može kombinirati vrste ulaganja navedene u točkama od (a) do (c) do najvišeg iznosa ulaganja od 20 % svoje imovine u jednom tijelu.

7.   Odstupajući od stavka 1. točke (a), nadležno tijelo novčanog fonda može odobriti novčanom fondu da u skladu s načelom raspršivanja rizika uloži do 100 % svoje imovine u različite instrumente tržišta novca koje izdaju ili za koje jamče, odvojeno ili zajednički, Unija, nacionalne, regionalne i lokalne uprave država članica ili njihove središnje banke, Europska središnja banka, Europska investicijska banka, Europski investicijski fond, Europski stabilizacijski mehanizam, Europski fond za financijsku stabilnost, središnje tijelo ili središnja banka treće zemlje, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i razvoj, Razvojna banka Vijeća Europe, Europska banka za obnovu i razvoj, Banka za međunarodne namire ili neka druga relevantna međunarodna financijska institucija ili organizacija kojoj pripada jedna ili više država članica.

Prvi podstavak primjenjuje se samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

novčani fond drži instrumente tržišta novca iz najmanje šest različitih izdanja predmetnog izdavatelja;

(b)

novčani fond ograničava ulaganje u instrumente tržišta novca iz istog izdanja na najviše 30 % svoje imovine;

(c)

novčani fond izričito upućuje, u svojim pravilima fonda ili u instrumentima o osnivanju, na sve uprave, institucije ili organizacije iz prvog podstavka koje izdaju ili jamče za instrumente tržišta novca u koje fond namjerava uložiti više od 5 % svoje imovine;

(d)

novčani fond uključuje u svoj prospekt i promidžbene sadržaje jasnu izjavu u kojoj se upozorava na upotrebu tog odstupanja te se navode sve uprave, institucije ili organizacije iz prvog podstavka koje izdaju ili jamče za instrumente tržišta novca u koje fond namjerava uložiti više od 5 % svoje imovine.

8.   Neovisno o pojedinačnim ograničenjima utvrđenim u stavku 1., novčani fond može uložiti najviše 10 % svoje imovine u obveznice koje izdaje jedna kreditna institucija koja ima statutarno sjedište u državi članici i koja je, prema zakonu, predmet posebnog javnog nadzora kojemu je svrha zaštita imatelja obveznica. Sredstva od izdavanja takvih obveznica ulažu se, u skladu sa zakonom, u imovinu koja, za vrijeme cijelog razdoblja važenja obveznica, može pokriti potraživanja koja proizlaze iz obveznica, te koja bi se u slučaju propasti izdavatelja prvenstveno iskoristila za isplatu glavnice i plaćanje stečenih kamata.

Ako novčani fond ulaže više od 5 % svoje imovine u obveznice koje su navedene u prvom podstavku i koje izdaje isti izdavatelj, ukupna vrijednost tih ulaganja ne smije prelaziti 40 % vrijednosti imovine novčanog fonda.

9.   Neovisno o pojedinačnim ograničenjima iz stavka 1., novčani fond može uložiti najviše 20 % svoje imovine u obveznice koje izdaje jedna kreditna institucija ako su zadovoljeni uvjeti utvrđeni u članku 10. stavku 1. točki (f) ili članku 11. stavku 1. točki (c) Delegirane uredbe (EU) 2015/61, uključujući i moguća ulaganja u imovinu iz stavka 8. ovog članka.

Ako novčani fond ulaže više od 5 % svoje imovine u obveznice koje su navedene u prvom podstavku i koje izdaje isti izdavatelj, ukupna vrijednost tih ulaganja ne smije prelaziti 60 % vrijednosti imovine novčanog fonda, uključujući i moguća ulaganja u imovinu iz stavka 8., uz poštovanje u njemu navedenih ograničenja.

10.   Trgovačka društva koja pripadaju istoj grupi za potrebe sastavljanja konsolidiranih izvještaja, na temelju Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (18) ili u skladu s priznatim međunarodnim računovodstvenim pravilima, za potrebe izračuna ograničenja iz stavaka od 1. do 6. ovog članka smatraju se jednim tijelom.

Članak 18.

Koncentracija

1.   Novčani fond ne smije držati više od 10 % instrumenata tržišta novca, sekuritizacija i ABCP-ova koje izdaje jedno tijelo.

2.   Ograničenje utvrđeno u stavku 1. ne primjenjuje se na instrumente tržišta novca koje izdaje ili za koje jamče Unija, nacionalne, regionalne i lokalne uprave država članica ili njihove središnje banke, Europska središnja banka, Europska investicijska banka, Europski investicijski fond, Europski stabilizacijski mehanizam, Europski fond za financijsku stabilnost, središnje tijelo ili središnja banka treće zemlje, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i razvoj, Razvojna banka Vijeća Europe, Europska banka za obnovu i razvoj, Banka za međunarodne namire ili neka druga relevantna međunarodna financijska institucija ili organizacija kojoj pripada jedna ili više država članica.

Odjeljak III.

Kreditna kvaliteta instrumenata tržišta novca, sekuritizacija i ABCP-ova

Članak 19.

Unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete

1.   Upravitelj novčanog fonda uvodi, provodi i dosljedno primjenjuje razborit unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete za određivanje kreditne kvalitete instrumenata tržišta novca, sekuritizacija i ABCP-ova, uzimajući u obzir izdavatelja instrumenta i karakteristike samog instrumenta.

2.   Upravitelj novčanog fonda osigurava da su informacije koje se upotrebljavaju prilikom primjene unutarnjeg postupka procjene kreditne kvalitete dovoljno kvalitetne, ažurne i da potječu od pouzdanih izvora.

3.   Unutarnji postupak procjene temelji se na razboritim, sistematičnim i kontinuiranim metodologijama procjene. Metodologije koje se upotrebljavaju podliježu validaciji upravitelja novčanog fonda na temelju ranijeg iskustva i empirijskih dokaza, uključujući retroaktivno testiranje.

4.   Upravitelj novčanog fonda osigurava da je unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete u skladu sa svim sljedećim općim načelima:

(a)

uvesti učinkoviti postupak dobivanja i ažuriranja relevantnih informacija o izdavatelju i o značajkama instrumenta;

(b)

donijeti i provoditi primjerene mjere kako bi se osiguralo da se unutarnja procjena kreditne kvalitete temelji na iscrpnoj analizi svih dostupnih i relevantnih informacija i uključuje sve relevantne čimbenike koji utječu na kreditnu sposobnost izdavatelja i kreditnu kvalitetu instrumenta;

(c)

kontinuirano nadzirati unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete, a sve procjene kreditne kvalitete preispitivati najmanje jednom godišnje;

(d)

iako ne treba dopuštati pretjerano mehaničko oslanjanje na vanjske rejtinge u skladu s člankom 5.a Uredbe (EZ) br. 1060/2009, upravitelj novčanog fonda provodi novu procjenu kreditne kvalitete za instrument tržišta novca, sekuritizacije i ABCP-ove ako je došlo do bitne promjene koja bi mogla utjecati na postojeću procjenu instrumenta;

(e)

upravitelj novčanog fonda najmanje jednom godišnje treba preispitivati metodologije za procjenu kreditne kvalitete kako bi se utvrdilo jesu li još uvijek prikladne za trenutačni portfelj i vanjske uvjete, a ta se procjena prosljeđuje nadležnom tijelu upravitelja novčanog fonda. Ako upravitelj novčanog fonda otkrije pogreške u metodologiji procjene kreditne kvalitete ili njezinoj primjeni, te pogreške odmah ispravlja.

(f)

ako se promijene metodologije, modeli ili ključne pretpostavke upotrijebljene u unutarnjem postupku procjene kreditne kvalitete, upravitelj novčanog fonda treba što je moguće prije preispitati svaku unutarnju procjenu kreditne kvalitete na koju je to imalo utjecaj.

Članak 20.

Unutarnja procjena kreditne kvalitete

1.   Upravitelj novčanog fonda primjenjuje postupak iz članka 19. kako bi utvrdio dobiva li kreditna kvaliteta instrumenta tržišta novca, sekuritizacije ili ABCP-a pozitivnu ocjenu. Ako je agencija za kreditni rejting koja je registrirana i certificirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 objavila rejting tog instrumenta tržišta novca, upravitelj novčanog fonda može u svojoj unutarnjoj procjeni kreditne kvalitete uzeti u obzir takav rejting i dodatne informacije i analize, ali se u skladu s člankom 5.a Uredbe (EZ) br. 1060/2009 ne oslanja isključivo i mehanički na taj rejting.

2.   U procjeni kreditne kvalitete u obzir se uzimaju barem sljedeći faktori i opća načela:

(a)

kvantifikacija kreditnog rizika izdavatelja i relativni rizik neispunjavanja obveza izdavatelja i instrumenta;

(b)

kvantitativni pokazatelji koji se odnose na izdavatelja instrumenta, uključujući u kontekstu makroekonomskog stanja i stanja na financijskom tržištu;

(c)

kratkoročnost instrumenata tržišta novca;

(d)

kategorija imovine instrumenta;

(e)

vrsta izdavatelja pri čemu se razlikuju barem sljedeće vrste izdavatelja: nacionalna, regionalna ili lokalna uprava, financijske korporacije i nefinancijske korporacije;

(f)

kod strukturiranih financijskih instrumenata, operativni rizik i rizik druge ugovorne strane koji su svojstveni strukturiranoj financijskoj transakciji i, u slučaju izloženosti sekuritizacijama, kreditni rizik izdavatelja, struktura sekuritizacije i kreditni rizik temeljne imovine;

(g)

profil likvidnosti instrumenta.

Prilikom utvrđivanja kreditne kvalitete instrumenta tržišta novca iz članka 17. stavka 7. upravitelj novčanog fonda može, uz faktore i opća načela iz ovog stavka, uzeti u obzir upozorenja i pokazatelje.

Članak 21.

Dokumentacija

1.   Upravitelj novčanog fonda dokumentira svoj unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete te same procjene kreditne kvalitete. Dokumentacija uključuje sve od sljedećeg:

(a)

koncept i operativne pojedinosti svojeg unutarnjeg postupka procjene kreditne kvalitete na način kojim se nadležnim tijelima omogućuje da razumiju i ocijene prikladnost procjene kreditne kvalitete;

(b)

razlog i analizu koji idu u prilog procjeni kreditne kvalitete i kojima se objašnjavaju kriteriji i učestalost preispitivanja procjene kreditne kvalitete, koje odabire upravitelj novčanog fonda;

(c)

sve veće promjene unutarnjeg postupka procjene kreditne kvalitete, uključujući utvrđivanje pokretača takvih promjena;

(d)

organizaciju unutarnjeg postupka procjene kreditne kvalitete i strukturu unutarnje kontrole;

(e)

svaku prijašnju unutarnju procjenu kreditne kvalitete instrumenata, izdavatelja i, prema potrebi, priznatih jamaca;

(f)

osobu ili osobe odgovorne za unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete.

2.   Upravitelj novčanog fonda čuva svu dokumentaciju iz stavka 1. tijekom najmanje tri puna godišnja obračunska razdoblja.

3.   Pojedinosti unutarnjeg postupka procjene kreditne kvalitete navedene su u pravilima fonda ili u dokumentima o osnivanju novčanog fonda i svi dokumenti iz stavka 1. na zahtjev se stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima novčanog fonda i nadležnim tijelima upravitelja novčanog fonda.

Članak 22.

Delegirani akti za procjenu kreditne kvalitete

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 45. radi dopune ove Uredbe određivanjem sljedećih točaka:

(a)

kriteriji za vrednovanje metodologije procjene kreditne kvalitete, kako su navedeni u članku 19. stavku 3.;

(b)

kriteriji za kvantifikaciju kreditnog rizika i relativnog rizika neispunjavanja obveza izdavatelja i instrumenta, kako su navedeni u članku 20. stavku 2. točki (a);

(c)

kriteriji za utvrđivanje kvalitativnih pokazatelja koji se odnose na izdavatelja instrumenta, kako su navedeni u članku 20. stavku 2. točki (b);

(d)

značenje bitne promjene iz članka 19. stavka 4. točke (d).

Članak 23.

Upravljanje procjenom kreditne kvalitete

1.   Unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete odobrava više rukovodstvo, upravljačko tijelo i, ako postoji, nadzorna funkcija upravitelja novčanog fonda.

Te osobe moraju dobro poznavati unutarnji postupak procjene kreditne kvalitete i metodologije koje primjenjuje upravitelj novčanog fonda te razumjeti pojedinosti povezanih izvješća.

2.   Upravitelj novčanog fonda osobe iz stavka 1. obavješćuje o profilu kreditnog rizika novčanog fonda na temelju analize unutarnjih procjena kreditne kvalitete novčanog fonda. Učestalost izvješćivanja ovisi o značaju i vrsti informacija i provodi se najmanje jednom godišnje.

3.   Više rukovodstvo kontinuirano osigurava pravilno funkcioniranje unutarnjeg postupka procjene kreditne kvalitete.

Više rukovodstvo redovito se obavješćuje o učinku unutarnjih postupaka procjene kreditne kvalitete, o područjima u kojima su utvrđeni nedostatci i stanju mjera i postupaka za uklanjanje prethodno utvrđenih nedostataka.

4.   Unutarnje procjene kreditne kvalitete i njihova periodička preispitivanja za koja je odgovoran upravitelj novčanog fonda ne smiju provoditi osobe koje upravljaju portfeljem novčanog fonda ili su za to upravljanje odgovorne.

POGLAVLJE III.

Obveze koje se odnose na upravljanje rizicima novčanih fondova

Članak 24.

Pravila za portfelj kratkoročnih novčanih fondova

1.   Kratkoročni novčani fond kontinuirano mora biti usklađen sa svim sljedećim zahtjevima u pogledu portfelja:

(a)

WAM njegova portfelja treba iznositi najviše 60 dana;

(b)

WAL njegova portfelja treba iznositi najviše 120 dana, podložno drugom i trećem podstavku;

(c)

kada je riječ o novčanim fondovima s NAV-om niske volatilnosti i novčanim fondovima javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, najmanje 10 % njihove imovine treba se sastojati od imovine koja dospijeva dnevno, obratnih repo ugovora koje se može raskinuti uz otkazni rok od jednog radnog dana ili gotovine koju se može povući uz otkazni rok od jednog radnog dana. Novčani fond s NAV-om niske volatilnosti ili novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ne smije steći nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva dnevno ako bi tim stjecanjem taj novčani fond uložio manje od 10 % svojeg portfelja u imovinu koja dospijeva dnevno;

(d)

kada je riječ o kratkoročnom novčanom fondu s promjenjivim NAV-om, najmanje 7,5 % njegove imovine treba se sastojati od imovine koja dospijeva dnevno, obratnih repo ugovora koje se može raskinuti uz otkazni rok od jednog radnog dana ili gotovine koju se može povući uz otkazni rok od jednog radnog dana. Kratkoročni novčani fond s promjenjivim NAV-om ne smije steći nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva dnevno ako bi tim stjecanjem taj novčani fond uložio manje od 7,5 % svojeg portfelja u imovinu koja dospijeva dnevno;

(e)

kada je riječ o novčanim fondovima s NAV-om niske volatilnosti i novčanim fondovima javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, najmanje 30 % njihove imovine treba se sastojati od imovine koja dospijeva tjedno, obratnih repo ugovora koje se može raskinuti uz otkazni rok od pet radnih dana ili gotovine koju se može povući uz otkazni rok od pet radnih dana. Novčani fond s NAV-om niske volatilnosti ili novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ne smije steći nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva tjedno ako bi tim stjecanjem taj novčani fond uložio manje od 30 % svojeg portfelja u imovinu koja dospijeva tjedno;

(f)

kada je riječ o kratkoročnom novčanom fondu s promjenjivim NAV-om, najmanje 15 % njegove imovine treba se sastojati od imovine koja dospijeva tjedno, obratnih repo ugovora koje se može raskinuti uz otkazni rok od pet radnih dana ili gotovine koju se može povući uz otkazni rok od pet radnih dana. Kratkoročni novčani fond s promjenjivim NAV-om ne smije steći nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva tjedno ako bi time taj novčani fond uložio manje od 15 % svojeg portfelja u imovinu koja dospijeva tjedno;

(g)

za potrebe izračuna iz točke (e), imovina iz članka 17. stavka 7. koja ima visok stupanj likvidnosti i koja se može isplatiti i namiriti u roku od jednog radnog dana te čiji preostali rok do dospijeća iznosi do 190 dana također se može uključiti u imovinu novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti i novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om koja dospijeva tjedno, u visini do 17,5 % njihove imovine;

(h)

za potrebe izračuna iz točke (f), u imovinu novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti koja dospijeva tjedno mogu se uključiti i instrumenti tržišta novca ili udjeli ili dionice drugih novčanih fondova u visini do 7,5 % njegove imovine, pod uvjetom da se mogu isplatiti i namiriti u roku od pet radnih dana;

Za potrebe prvog podstavka točke (b), pri izračunu WAL-a za vrijednosne papire prvog podstavka iz točke (b), uključujući strukturirane financijske instrumente, kratkoročni novčani fond izračun dospijeća temelji na preostalom roku do dospijeća do ugovorene isplate instrumenata. Međutim, ako financijski instrument uključuje opciju prodaje, kratkoročni novčani fond izračun dospijeća može temeljiti na datumu izvršenja opcije prodaje umjesto na preostalom roku do dospijeća, ali samo pod uvjetom da su u svakom trenutku ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i.

kratkoročni novčani fond slobodno se može koristiti opcijom prodaje na njezin datum izvršenja;

ii.

izvršna cijena opcije prodaje ostaje blizu očekivane vrijednosti instrumenta na datum izvršenja;

iii.

iz ulagačke strategije kratkoročnog novčanog fonda proizlazi da će opcija vrlo vjerojatno biti izvršena na datum izvršenja.

Odstupajući od drugog podstavka, pri izračunu WAL-a za sekuritizacije i ABCP-ove, kratkoročni novčani fond u slučaju amortizacijskih instrumenata izračun dospijeća umjesto toga može temeljiti na:

i.

ugovornom amortizacijskom profilu takvih instrumenata; ili

ii.

amortizacijskom profilu temeljne imovine iz koje proizlaze novčani tokovi za isplatu takvih instrumenata.

2.   Ako su ograničenja iz ovog članka prekoračena zbog razloga koji su izvan kontrole novčanog fonda ili uslijed ostvarivanja prava upisa ili isplate, tom novčanom fondu prioritetni cilj mora biti ispravak tog stanja, pri čemu mora voditi računa o interesima svojih imatelja udjela ili dioničara.

3.   Svi novčani fondovi iz članka 3. stavka 1. ove Uredbe mogu imati oblik kratkoročnog novčanog fonda.

Članak 25.

Pravila za portfelj standardnih novčanih fondova

1.   Standardni novčani fond kontinuirano mora biti u skladu sa svim sljedećim zahtjevima:

(a)

WAM njegova portfelja u svakom trenutku treba iznositi najviše šest mjeseci;

(b)

WAL njegova portfelja u svakom trenutku treba iznositi najviše 12 mjeseci, podložno drugom i trećem podstavku;

(c)

najmanje 7,5 % njegove imovine treba se sastojati od imovine koja dospijeva dnevno, obratnih repo ugovora koje se može raskinuti uz otkazni rok od jednog radnog dana ili gotovine koju se može povući uz otkazni rok od jednog radnog dana. Standardni novčani fond ne smiju steći nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva dnevno ako bi time taj novčani fond uložio manje od 7,5 % svojeg portfelja u imovinu koja dospijeva dnevno;

(d)

najmanje 15 % njegove imovine treba se sastojati od imovine koja dospijeva tjedno, obratnih repo ugovora koje se može raskinuti uz otkazni rok od pet radnih dana ili gotovine koju se može povući uz otkazni rok od pet radnih dana. Standardni novčani fond ne smije steći nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva tjedno ako bi time taj novčani fond uložio manje od 15 % svojeg portfelja u imovinu koja dospijeva tjedno;

(e)

za potrebe izračuna iz točke (d), u imovinu koja dospijeva tjedno mogu se uključiti i instrumenti tržišta novca ili udjeli ili dionice drugih novčanih fondova u visini do 7,5 % njegove imovine, pod uvjetom da se mogu isplatiti i namiriti u roku od pet radnih dana.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), pri izračunu WAL-a za vrijednosne papire, uključujući strukturirane financijske instrumente, standardni novčani fond izračun dospijeća temelji na preostalom roku do dospijeća do ugovorene isplate instrumenata. Međutim, ako financijski instrument uključuje opciju prodaje, standardni novčani fond izračun dospijeća može temeljiti na datumu izvršenja opcije prodaje umjesto na preostalom roku do dospijeća, ali samo pod uvjetom da su u svakom trenutku ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i.

standardni novčani fond slobodno se može koristiti opcijom prodaje na njezin datum izvršenja;

ii.

izvršna cijena opcije prodaje ostaje blizu očekivane vrijednosti instrumenta na datum izvršenja;

iii.

iz ulagačke strategije standardnog novčanog fonda proizlazi da će opcija vrlo vjerojatno biti izvršena na datum izvršenja;

Odstupajući od drugog podstavka, pri izračunu WAL-a za sekuritizacije i ABCP-ove, standardni novčani fond u slučaju amortizacijskih instrumenata izračun dospijeća umjesto toga može temeljiti na:

i.

ugovornom amortizacijskom profilu takvih instrumenata; ili

ii.

amortizacijskom profilu temeljne imovine iz koje proizlaze novčani tokovi za isplatu takvih instrumenata.

2.   Ako su ograničenja iz ovog članka prekoračena zbog razloga koji su izvan kontrole novčanog fonda ili uslijed ostvarivanja prava upisa ili isplate, tom novčanom fondu prioritetni cilj mora biti ispravak tog stanja, pri čemu mora voditi računa o interesima svojih imatelja udjela ili dioničara.

3.   Standardni novčani fond ne smije imati oblik novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti.

Članak 26.

Kreditni rejting novčanih fondova

Novčani fond koji traži ili financira vanjski kreditni rejting mora to činiti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009. Novčani fond ili upravitelj novčanog fonda moraju jasno naznačiti u prospektu novčanog fonda i u svakoj komunikaciji s ulagateljima u kojoj se spominje vanjski kreditni rejting da su taj rejting zatražili ili financirali novčani fond ili upravitelj novčanog fonda.

Članak 27.

Politika „upoznaj svojeg klijenta”

1.   Ne dovodeći u pitanje bilo koje strože zahtjeve utvrđene u Direktivi (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (19), upravitelj novčanog fonda uvodi, provodi i primjenjuje postupke te izvršava temeljitu analizu kako bi predvidio učinak istovremenih isplata nekoliko ulagatelja, uzimajući u obzir barem vrstu ulagatelja, broj udjela ili dionica u fondu koje posjeduje jedan ulagatelj te kretanja priljeva i odljeva.

2.   Ako vrijednost udjela ili dionica jednog ulagatelja premašuje iznos odgovarajućeg dnevnog zahtjeva za likvidnost novčanog fonda, upravitelj novčanog fonda uzima u obzir, uz čimbenike navedene u stavku 1., sve sljedeće:

(a)

prepoznatljiv uzorak u potrebama ulagatelja za gotovinom, uključujući ciklički razvoj broja dionica u novčanom fondu;

(b)

strah od rizika različitih ulagatelja;

(c)

stupanj korelacije ili bliska povezanost različitih ulagatelja novčanog fonda.

3.   Kada ulagatelji svoja ulaganja usmjeravaju preko posrednika, upravitelj novčanog fonda od posrednika mora tražiti informacije potrebne za ostvarivanje usklađenosti sa stavcima 1. i 2. kako bi na odgovarajući način upravljao likvidnošću i koncentracijom ulagatelja novčanog fonda.

4.   Upravitelj novčanog fonda osigurava da vrijednost udjela ili dionica jednog ulagatelja, ako čini veliki dio ukupnog NAV-a novčanog fonda, nema znatan učinak na profil likvidnosti novčanog fonda.

Članak 28.

Testiranje otpornosti na stres

1.   Svaki novčani fond mora raspolagati pouzdanim postupcima testiranja otpornosti na stres kojima se utvrđuju mogući događaji ili promjene gospodarskih uvjeta u budućnosti koji bi mogli imati nepovoljne učinke na novčani fond. Novčani fond ili upravitelj novčanog fonda procjenjuju mogući učinak tih događaja ili promjena na novčani fond. Novčani fond ili upravitelj novčanog fonda redovito provode testiranje otpornosti na stres za različite moguće scenarije.

Testiranje otpornosti na stres temelji se na objektivnim kriterijima i uzima u obzir učinke ozbiljnih vjerojatnih scenarija. U scenariju za testiranje otpornosti na stres uzimaju se u obzir barem referentni parametri koji obuhvaćaju sljedeće čimbenike:

(a)

hipotetske promjene razine likvidnosti imovine u portfelju novčanog fonda;

(b)

hipotetske promjene razine kreditnog rizika imovine u portfelju novčanog fonda, uključujući kreditne i rejting događaje;

(c)

hipotetska kretanja kamatnih stopa i tečajnih stopa;

(d)

hipotetske razine isplate;

(e)

hipotetsko širenje ili sužavanje raspona između indeksa s kojima su povezane kamatne stope vrijednosnih papira portfelja;

(f)

hipotetske makrosistemske šokove koji utječu na gospodarstvo u cjelini.

2.   Osim toga, u slučaju novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčanih fondova s NAV-om niske volatilnost, testiranjima otpornosti na stres za različite se scenarije procjenjuju razlike između nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici i NAV-a po udjelu ili dionici.

3.   Testiranje otpornosti na stres provodi se toliko često koliko je odredio upravni odbor novčanog fonda, ili prema potrebi, upravni odbor upravitelja novčanog fonda, nakon što je razmotrio koji je razmak prikladan i razuman s obzirom na tržišne uvjete i nakon što je uzeo u obzir sve predviđene promjene portfelja novčanog fonda. Testiranje otpornosti na stres provodi se najmanje dvaput godišnje.

4.   Otkrije li se testiranjem otpornosti na stres osjetljivost novčanog fonda, upravitelj novčanog fonda sastavlja opsežno izvješće s rezultatima testiranja otpornosti na stres i predloženim akcijskim planom.

Upravitelj novčanog fonda, prema potrebi, poduzima mjere jačanja otpornosti novčanog fonda, uključujući one za poboljšanje likvidnosti ili kvalitete imovine novčanog fonda i odmah obavješćuje nadležno tijelo novčanog fonda o poduzetim mjerama.

5.   Opsežno izvješće s rezultatima testiranja otpornosti na stres i predloženim akcijskim planom podnosi se na provjeru upravnom odboru novčanog fonda, kada je to primjenjivo, ili upravnom odboru upravitelja novčanog fonda. Upravni odbor izmjenjuje predloženi akcijski plan ako je to potrebno i odobrava konačni akcijski plan. Opsežno izvješće i akcijski plan čuvaju se tijekom najmanje pet godina.

Opsežno izvješće i akcijski plan podnose se nadležnom tijelu novčanog fonda na preispitivanje.

6.   Nadležno tijelo novčanog fonda opsežno izvješće iz stavka 5. šalje ESMA-i.

7.   ESMA izdaje smjernice radi uvođenja zajedničkih referentnih parametara za scenarije za testiranje otpornosti na stres uzimajući u obzir čimbenike navedene u stavku 1. Smjernice se ažuriraju najmanje jednom godišnje uzimajući u obzir najnovija tržišna kretanja.

POGLAVLJE IV.

Pravila vrednovanja

Članak 29.

Vrednovanje novčanih fondova

1.   Imovina novčanog fonda vrednuje se najmanje jednom dnevno.

2.   Imovina novčanog fonda vrednuje se upotrebom vrednovanja po tržišnoj vrijednosti kad god je to moguće.

3.   Kad se upotrebljava vrednovanje po tržišnim vrijednostima:

(a)

imovina novčanog fonda vrednuje se prema razboritim kupovnim i prodajnim vrijednostima osim ako se trgovanje imovinom može završiti po srednjim tržišnim vrijednostima;

(b)

upotrebljavaju se samo kvalitetni tržišni podatci; takvi se podatci procjenjuju na temelju svih sljedećih čimbenika:

i.

broj i kvaliteta drugih ugovornih strana;

ii.

volumen i promet imovine novčanog fonda;

iii.

opseg izdanja i udio izdanja koji novčani fond planira kupiti ili prodati.

4.   Ako upotrebu vrednovanja po tržišnoj vrijednosti nije moguće primijeniti ili tržišni podatci nisu dovoljno kvalitetni, imovina novčanog fonda vrednuje se konzervativno upotrebom vrednovanja po modelu.

Modelom se precizno procjenjuje unutarnja vrijednost imovine novčanog fonda, na temelju svih sljedećih ažuriranih ključnih čimbenika:

(a)

volumen i promet imovine novčanog fonda;

(b)

opseg izdanja i udjela izdanja koji novčani fond planira kupiti ili prodati;

(c)

tržišni rizik, kamatni rizik, kreditni rizik povezan s imovinom.

Kada se upotrebljava vrednovanje po modelu, ne upotrebljava se metoda na temelju amortiziranog troška.

5.   Vrednovanje provedeno u skladu sa stavcima 2., 3., 4., 6. i 7. dostavlja se nadležnim tijelima.

6.   Neovisno o stavcima 2., 3. i 4., imovina novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om može se vrednovati i metodom amortiziranog troška.

7.   Odstupajući od stavaka 2. i 4., osim vrednovanjem po tržišnoj vrijednosti iz stavaka 2. i 3. i vrednovanjem po modelu iz stavka 4., imovina novčanih fondova s NAV-om niske volatilnosti čiji je preostali rok do dospijeća do 75 dana može se vrednovati metodom amortiziranog troška.

Metodom amortiziranog troška koristi se za vrednovanje imovine novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti samo ako cijena te imovine izračunana u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. ne odstupa za više od 10 osnovnih bodova od cijene te imovine izračunane u skladu s prvim podstavkom ovog stavka. U slučaju takva odstupanja, cijena te imovine izračunava se u skladu sa stavcima 2., 3. i 4.

Članak 30.

Izračun NAV-a po udjelu ili dionici

1.   Novčani fond izračunava NAV po udjelu ili dionici kao razliku između ukupnog iznosa sve imovine novčanog fonda i ukupnog iznosa obveza novčanog fonda vrednovanih u skladu s vrednovanjem po tržišnoj vrijednosti ili vrednovanjem po modelu, ili oboje, podijeljeno s brojem udjela ili dionica novčanog fonda.

2.   NAV po udjelu ili dionici zaokružuje se na najbliži osnovni bod ili njegovu protuvrijednost kada se NAV objavljuje u jedinici valute.

3.   NAV po udjelu ili dionici novčanog fonda izračunava se i objavljuje najmanje jedanput dnevno na javnom dijelu internetske stranice novčanog fonda.

Članak 31.

Izračun nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om

1.   Novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om izračunava nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici kao razliku između ukupnog iznosa sve svoje imovine vrednovane u skladu s metodom amortiziranog troška, u skladu s člankom 29. stavkom 6., i ukupnog iznosa svih svojih obveza, podijeljeno s brojem preostalih udjela ili dionica novčanog fonda.

2.   Nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om zaokružuje se na najbliži postotni bod ili njegovu protuvrijednost kada se nepromjenjivi NAV objavljuje u jedinici valute.

3.   Nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om izračunava se najmanje jedanput dnevno.

4.   Razlika između nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici i NAV-a po udjelu ili dionici koji je izračunan u skladu s člankom 30. kontinuirano se nadzire i svakodnevno objavljuje na javnom dijelu mrežne stranice novčanog fonda.

Članak 32.

Izračun nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici novčanih fondova s NAV-om niske volatilnosti

1.   Novčani fond s NAV-om niske volatilnosti izračunava nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici kao razliku između ukupnog iznosa sve svoje imovine vrednovane u skladu s metodom amortiziranog troška, u skladu s člankom 29. stavkom 7., i ukupnog iznosa svih svojih obveza, podijeljeno s brojem preostalih udjela ili dionica novčanog fonda.

2.   Nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti zaokružuje se na najbliži postotni bod ili njegovu protuvrijednost kada se nepromjenjivi NAV objavljuje u jedinici valute.

3.   Nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti izračunava se najmanje jedanput dnevno.

4.   Razlika između nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici i NAV-a po udjelu ili dionici koji je izračunan u skladu s člankom 30. kontinuirano se nadzire i svakodnevno objavljuje na javnom dijelu mrežne stranice novčanog fonda.

Članak 33.

Cijena pri izdanju i isplati

1.   Udjeli ili dionice novčanog fonda izdaju se ili isplaćuju po cijeni jednakoj NAV-u po udjelu ili dionici novčanog fonda, neovisno o dopuštenim naknadama ili troškovima navedenim u prospektu novčanog fonda.

2.   Odstupajući od stavka 1.:

(a)

udjeli ili dionice novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om mogu se izdavati ili isplaćivati po cijeni jednakoj NAV-u po udjelu ili dionici novčanog fonda;

(b)

udjeli ili dionice novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti mogu se izdavati ili isplaćivati po cijeni jednakoj nepromjenjivom NAV-u po udjelu ili dionici novčanog fonda, ali samo ako nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici koji je izračuna u skladu s člankom 32. stavcima 1., 2. i 3. ne odstupa za više od 20 osnovnih bodova od NAV-a po udjelu ili dionici koji je izračunan u skladu s člankom 30.

U vezi s točkom (b), ako nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici izračunan u skladu s člankom 32. stavcima 1., 2. i 3. odstupa za više od 20 osnovnih bodova od NAV-a po udjelu ili dionici koji je izračunan u skladu s člankom 30., isplata ili upis koji slijede provode se po cijeni koja odgovara NAV-u po udjelu ili dionici koji je izračunan u skladu s člankom 30.

Upravitelj novčanog fonda prije sklapanja ugovora jasno u pisanom obliku potencijalne ulagatelje upozorava na okolnosti u kojima novčani fond s NAV-om niske volatilnosti više neće provoditi isplatu ili upis po nepromjenjivom NAV-u po udjelu ili dionici.

POGLAVLJE V.

Posebni zahtjevi za novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčane fondove s NAV-om niske volatilnosti

Članak 34.

Posebni zahtjevi za novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčane fondove s NAV-om niske volatilnosti

1.   Upravitelj novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti uvodi, provodi i dosljedno primjenjuje razborite i rigorozne postupke upravljanja likvidnošću kako bi se osiguralo poštovanje tjednih pragova likvidnosti koji se primjenjuju na takve fondove. Postupci upravljanja likvidnošću jasno su opisani u pravilima fonda ili dokumentima o osnivanju te u prospektu.

Pri osiguranju poštovanja tjednih pragova likvidnosti primjenjuje se sljedeće:

(a)

svaki put kada udio imovine koja dospijeva tjedno kako je navedeno u članku 24. stavku 1. točki (e) padne ispod 30 % ukupne imovine novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti i neto dnevne isplate tijekom jednog radnog dana premaše 10 % ukupne imovine, upravitelj novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti o tome odmah obavješćuje upravni odbor, a upravni odbor provodi dokumentiranu procjenu stanja kako bi se utvrdio odgovarajući način djelovanja, uzimajući u obzir kamate ulagatelja, te odlučuje hoće li primijeniti jednu od sljedećih mjera ili više njih:

i.

naknade za likvidnost na isplate koje primjereno odražavaju trošak novčanog fonda za postizanje likvidnosti i jamče da ulagatelji koji ostaju u fondu nisu nepravedno stavljeni u nepovoljan položaj kad drugi ulagatelji tijekom tog razdoblja traže isplatu za svoje udjele ili dionice;

ii.

ograničenja isplate kojima se iznos dionica ili udjela koji se isplaćuju na bilo koji radni dan ograničava na najviše 10 % dionica ili udjela u novčanom fondu za bilo koje razdoblje u trajanju od najviše 15 radnih dana;

iii.

suspenziju isplata za bilo koje razdoblje u trajanju od najviše 15 radnih dana; ili

iv.

ne poduzimati nikakve neposredne mjere osim izvršavanja obveze utvrđene u članku 24. stavku 2.;

(b)

svaki put kada udio imovine koja dospijeva tjedno kako je navedeno u članku 24. stavku 1. točki (e) padne ispod 10 % ukupne imovine, upravitelj novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti o tome odmah obavješćuje upravni odbor, a upravni odbor provodi dokumentiranu procjenu stanja te na temelju te procjene i imajući u vidu kamate ulagatelja primjenjuje jednu od sljedećih mjera ili više njih te dokumentira razloge svojeg odabira:

i.

naknade za likvidnost na isplate koje primjereno odražavaju trošak novčanog fonda za postizanje likvidnosti i jamče da ulagatelji koji ostaju u fondu nisu nepravedno stavljeni u nepovoljan položaj kad drugi ulagatelji tijekom tog razdoblja traže isplatu za svoje udjele ili dionice;

ii.

suspenzija isplata za razdoblje u trajanju od najviše 15 radnih dana.

2.   Ako u razdoblju od 90 dana ukupno trajanje suspenzija premaši 15 dana, novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčani fond s NAV-om niske volatilnosti automatski prestaju postojati kao novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčani fond s NAV-om niske volatilnosti. Novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčani fond s NAV-om niske volatilnosti odmah o tome pisanim putem na jasan i razumljiv način obavješćuju sve ulagatelje.

3.   Nakon što upravni odbor novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti utvrdi akcijski plan u pogledu stavka 1. točaka (a) i (b)), on odmah detaljno obrazlaže svoju odluku nadležnom tijelu tog novčanog fonda.

POGLAVLJE VI.

Vanjska potpora

Članak 35.

Vanjska potpora

1.   Novčani fond ne smije primati vanjsku potporu.

2.   Vanjska potpora znači izravna ili neizravna potpora koju novčanom fondu ponudi treća strana, uključujući pokrovitelja novčanog fonda, i čija je svrha da se zajamči likvidnost ili dovodi do jamčenja likvidnosti novčanog fonda ili stabiliziranja NAV-a po udjelu ili dionici novčanog fonda.

Vanjska potpora uključuje:

(a)

gotovinske injekcije treće strane;

(b)

kupnju imovine novčanog fonda po napuhanoj cijeni od strane treće strane;

(c)

kupnju udjela ili dionica novčanog fonda od strane treće strane kako bi se fondu osigurala likvidnost;

(d)

izdanje svih vrsta eksplicitne ili implicitne garancije, jamstava ili izjava o potpori od strane treće strane u korist novčanog fonda;

(e)

svako djelovanje od strane treće strane čiji je izravni ili neizravni cilj održavanje profila likvidnosti i NAV-a po udjelu ili dionici novčanog fonda.

POGLAVLJE VII.

Zahtjevi transparentnosti

Članak 36.

Transparentnost

1.   Novčani fond u svim vanjskim dokumentima, izvješćima, izjavama, oglasima, dopisima i svim drugim pisanim dokazima koje izdaje sam ili koje izdaje njegov upravitelj i koji su upućeni ili namijenjeni za distribuciju potencijalnim ulagateljima, imateljima udjela ili dioničarima jasno navodi koja je vrsta novčanog fonda u skladu s člankom 3. stavkom 1. i je li kratkoročni ili standardni novčani fond.

2.   Upravitelj novčanog fonda najmanje jedanput tjedno svim ulagateljima novčanog fonda na raspolaganje stavlja sve sljedeće informacije:

(a)

raščlamba dospijeća portfelja novčanog fonda;

(b)

kreditni profil novčanog fonda;

(c)

WAM i WAL novčanog fonda;

(d)

pojedinosti o deset najvećih udjela u novčanom fondu, uključujući naziv, državu, dospijeće i vrstu imovine, a u slučaju repo i obratnih repo ugovora, drugu ugovornu stranu;

(e)

ukupnu vrijednost imovine novčanog fonda;

(f)

neto prinos novčanog fonda.

3.   U svakom dokumentu novčanog fonda kojim se koristi u marketinške svrhe jasno se navode sve sljedeće izjave:

(a)

da novčani fond nije osigurano ulaganje;

(b)

da se ulaganje u novčane fondove razlikuje od ulaganja u depozite, uz izričito navođenje rizika da glavnica uložena u novčani fond može fluktuirati;

(c)

da se novčani fond ne oslanja na vanjsku potporu kojom se jamči likvidnost novčanog fonda ili stabiliziranje NAV-a po udjelu ili dionici;

(d)

da rizik gubitka glavnice snosi ulagatelj.

4.   Komunikacija novčanog fonda ili njegova upravitelja s ulagateljima ili potencijalnim ulagateljima ne smije ni na koji način sugerirati da je ulaganje u udjele ili dionice novčanog fonda osigurano.

5.   Ulagatelji u novčani fond jasno se obavješćuju o metodi ili metodama kojima se novčani fond koristi za vrednovanje imovine novčanog fonda i izračun NAV-a.

Novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčani fond s NAV-om niske volatilnosti ulagateljima i potencijalnim ulagateljima jasno objašnjava svaku primjenu metode amortiziranog troška ili zaokruživanja, ili oboje.

Članak 37.

Izvješćivanje nadležnim tijelima

1.   Za svaki novčani fond kojim upravlja, upravitelj novčanog fonda dostavlja informacije nadležnom tijelu novčanog fonda barem jedanput svaka tri mjeseca.

Odstupajući od prvog podstavka, za novčani fond čija imovina kojom se upravlja i koja ukupno ne premašuje 100 000 000 EUR, upravitelj novčanog fonda podnosi izvješće nadležnom tijelu novčanog fonda najmanje jedanput godišnje.

Upravitelj novčanog fonda na zahtjev dostavlja informacije o kojima je podneseno izvješće u skladu s prvim i drugim podstavkom i nadležnom tijelu upravitelja novčanog fonda, ako je ono različito od nadležnog tijela novčanog fonda.

2.   Dostavljene informacije u skladu sa stavkom 1. obuhvaćaju sljedeće točke:

(a)

vrstu i karakteristike novčanog fonda;

(b)

pokazatelje portfelja kao što su ukupna vrijednost imovine, NAV, WAM, WAL, raščlamba dospijeća, likvidnost i prinos;

(c)

rezultate testiranja otpornosti na stres i, prema potrebi, predloženi akcijski plan;

(d)

podatke o imovini u portfelju novčanog fonda, uključujući;

i.

karakteristike svake imovine kao što su naziv, zemlja, kategorija izdavatelja, rizik ili dospijeće te rezultat unutarnjeg postupka procjene kreditne kvalitete;

ii.

vrstu imovine, uključujući podatke o drugoj ugovornoj strani u slučaju izvedenica, repo ugovora ili obratnih repo ugovora;

(e)

informacije o obvezama novčanog fonda, uključujući:

i.

zemlju u kojoj ulagatelj ima poslovni nastan;

ii.

kategoriju ulagatelja;

iii.

aktivnosti upisa i isplate.

Ako je potrebno i propisno obrazloženo, nadležna tijela mogu zatražiti dodatne informacije.

3.   Uz informacije iz stavka 2., za svaki novčani fond s NAV-om niske volatilnosti kojim upravlja, upravitelj novčanog fonda izvješćuje o sljedećem:

(a)

svakom događaju u kojemu cijena imovine vrednovane metodom amortiziranog troška u skladu s člankom 29. stavkom 7. prvim podstavkom za više od deset osnovnih bodova odstupa od cijene imovine izračunane u skladu s člankom 29. stavcima 2., 3. i 4.;

(b)

svaki događaj u kojemu nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici koji je izračunan u skladu s člankom 32. stavcima 1. i 2. za više od 20 osnovnih bodova odstupa od NAV-a po udjelu ili dionici koji je izračunan u skladu s člankom 30.;

(c)

svaki događaj u kojemu dođe do situacije iz članka 34. stavka 3. i mjere koje poduzme upravni odbor u skladu s člankom 34. stavkom 1. točkama (a) i (b).

4.   ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda za izradu obrasca za izvješćivanje koji sadržava sve informacije iz stavaka 2. i 3.

ESMA podnosi Komisiji te nacrte provedbenih tehničkih standarda do 21. siječnja 2018.

Komisiji je dodijeljena ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

5.   Nadležna tijela dostavljaju ESMA-i sve informacije primljene u skladu s ovim člankom. Te se informacije dostavljaju ESMA-i najkasnije 30 dana od završetka tromjesečnog razdoblja izvješćivanja.

ESMA prikuplja informacije za stvaranje središnje baze podataka svih novčanih fondova koji su osnovani, kojima se upravlja ili trguje u Uniji. Europska središnja banka ima pravo pristupa toj bazi podataka isključivo u statističke svrhe.

POGLAVLJE VIII.

Nadzor

Članak 38.

Nadzor nadležnih tijela

1.   Nadležna tijela kontinuirano nadziru usklađenost s ovom Uredbom.

2.   Nadležno tijelo novčanog fonda, ili, ako je primjenjivo, nadležno tijelo upravitelja novčanog fonda odgovorno je za nadzor usklađenosti s poglavljima od II. do VII.

3.   Nadležno tijelo novčanog fonda odgovorno je za nadzor usklađenosti s obvezama utvrđenima u pravilima fonda ili dokumentima o osnivanju te s obvezama utvrđenima u prospektu, koji moraju biti u skladu s ovom Uredbom.

4.   Nadležno tijelo upravitelja novčanog fonda odgovorno je za nadzor adekvatnosti postupaka i organizacije upravitelja novčanog fonda kako bi upravitelj novčanog fonda mogao poštovati obveze i pravila koja se odnose na osnivanje i poslovanje svih novčanih fondova kojima upravlja.

5.   Nadležna tijela nadziru UCITS-e i AIF-ove koji su osnovani ili kojima se trguje na području njihove nadležnosti kako bi osigurala da ne upotrebljavaju naziv „novčani fond”ni da sugeriraju da su novčani fondovi osim ako su usklađeni s ovom Uredbom.

Članak 39.

Ovlasti nadležnih tijela

Ne dovodeći u pitanje njihove ovlasti u skladu s, prema potrebi, direktivom 2009/65/EZ ili 2011/61/EU, nadležna tijela u skladu s nacionalnim pravom imaju sve nadzorne i istražne ovlasti koje su potrebne za izvršavanje njihovih zadaća u skladu s ovom Uredbom. Osobito, ovlaštene su za sve od sljedećeg:

(a)

zatražiti pristup svakom dokumentu u bilo kojem obliku i dobiti ili uzeti presliku tog dokumenta;

(b)

zatražiti od novčanog fonda ili upravitelja novčanog fonda da informacije pruži bez odgađanja;

(c)

zatražiti informacije od svake osobe koja je povezana s aktivnostima novčanog fonda ili upraviteljem novčanog fonda;

(d)

provoditi izravne inspekcije uz prethodnu najavu ili bez nje;

(e)

poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da novčani fond ili upravitelj novčanog fonda i dalje djeluje u skladu s ovom Uredbom;

(f)

izdati nalog kako bi osigurale da novčani fond ili upravitelj novčanog fonda djeluje u skladu s ovom Uredbom i da ne ponovi ponašanje kojim bi mogao prekršiti ovu Uredbu.

Članak 40.

Sankcije i druge mjere

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama i drugim mjerama koje se primjenjuju na kršenje ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije i druge mjere moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Do 21. srpnja 2018. države članice obavješćuju Komisiju i ESMA-u o pravilima iz stavka 1. Komisiju i ESMA-u bez odgode obavješćuju o eventualnim daljnjim izmjenama tih pravila.

Članak 41.

Posebne mjere

1.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti nadležnih tijela u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili 2011/61/EU, ovisno o tome koja je primjenjiva, nadležno tijelo novčanog fonda ili upravitelj novčanog fonda, uz poštovanje načela proporcionalnosti, poduzima odgovarajuće mjere iz stavka 2. ako novčani fond ili upravitelj novčanog fonda:

(a)

ne ispuni bilo koji od zahtjeva povezanih sa sastavom imovine, čime krši članke od 9. do 16.;

(b)

ne ispuni bilo koji od zahtjeva za portfelj, čime krši članak 17., 18., 24. ili 25.;

(c)

odobrenje za rad dobio je na osnovi lažnih izjava ili na drugi nepropisan način, čime krši članak 4. ili 5.;

(d)

upotrebljava naziv „novčani fond” ili bilo koji drugi naziv na osnovi kojeg se može zaključiti da je UCITS ili AIF novčani fond, čime krši članak 6.;

(e)

ne ispuni bilo koji od zahtjeva povezanih s unutarnjom procjenom kreditne kvalitete, čime krši članak 19. ili 20.;

(f)

ne ispuni bilo koji od zahtjeva za upravljanje, dokumentaciju ili transparentnost, čime krši članak 21., 23., 26., 27., 28. ili 36.;

(g)

ne ispuni bilo koji od zahtjeva za vrednovanje, čime krši članak 29., 30., 31., 32., 33. ili 34.

2.   U slučajevima iz stavka 1. nadležno tijelo novčanog fonda prema potrebi:

(a)

poduzima mjere kako bi osiguralo da novčani fond ili upravitelj predmetnog novčanog fonda djeluje u skladu s relevantnim odredbama;

(b)

oduzima odobrenje za rad koje je izdano u skladu s člankom 4. ili 5.

Članak 42.

Ovlasti i nadležnosti ESMA-e

1.   ESMA ima ovlasti potrebne za izvršavanje zadaća koje su joj dodijeljene ovom Uredbom.

2.   Ovlasti ESMA-e u skladu s direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU izvršavaju se i u pogledu ove Uredbe i u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

3.   Za potrebe Uredbe (EU) br. 1095/2010, ova se Uredba uključuje u sve daljnje pravno obvezujuće akte Unije kojima se dodjeljuju zadaće Nadzornom tijelu iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 43.

Suradnja između nadležnih tijela

1.   Nadležno tijelo novčanog fonda i nadležno tijelo upravitelja novčanog fonda, ako se razlikuju, međusobno surađuju i razmjenjuju informacije u svrhu izvršavanja svojih zadaća na temelju ove Uredbe.

2.   Nadležna tijela i ESMA surađuju međusobno u svrhu izvršavanja svojih zadaća na temelju ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

3.   Nadležna tijela i ESMA razmjenjuju sve informacije i dokumente potrebne za izvršavanje svojih predmetnih zadaća u okviru ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010, osobito kako bi se otkrila i otklonila kršenja ove Uredbe. Nadležna tijela država članica koja su na temelju ove Uredbe odgovorna za izdavanje odobrenja za rad i nadzor nad novčanim fondovima dostavljaju informacije nadležnim tijelima drugih država članica, kad je to bitno za praćenje i reagiranje na moguće posljedice aktivnosti pojedinih novčanih fondova ili novčanih fondova općenito za stabilnost sistemski važnih financijskih institucija značajnih za sustav i za pravilno funkcioniranje tržišta na kojima novčani fondovi djeluju. Te se informacije dostavljaju i ESMA-i i Europskom odboru za sistemske rizike (ESRB), koji ih prosljeđuju nadležnim tijelima drugih država članica.

4.   Na temelju informacija koje proslijede nacionalna nadležna tijela na temelju članka 37. stavka 5., ESMA na temelju ovlasti koje su joj dodijeljene u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010 priprema izvješće za Komisiju s obzirom na preispitivanje navedeno u članku 46. ove Uredbe.

POGLAVLJE IX.

Završne odredbe

Članak 44.

Postupanje s postojećim UCITS-ima i AIF-ovima

1.   Do 21. siječnja 2019. postojeći UCITS ili AIF koji ulaže u kratkoročnu imovinu te čiji je pojedinačni ili kumulativni cilj nuditi prinose u skladu sa stopama na tržištu novca ili očuvanje vrijednosti ulaganja podnosi zahtjev nadležnom tijelu novčanog fonda zajedno sa svim dokumentima i dokazima potrebnima za dokazivanje usklađenosti s ovom Uredbom.

2.   Najkasnije u roku od dva mjeseca nakon zaprimanja potpunog zahtjeva nadležno tijelo novčanog fonda procjenjuje je li UCITS ili AIF usklađen s ovom Uredbom u skladu s člancima 4. i 5. Nadležno tijelo novčanog fonda donosi odluku i o njoj odmah obavješćuje UCITS ili AIF.

Članak 45.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 11., 15. i 22. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 11., 15. i 22. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od o boljoj izradi zakonodavstva 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članaka 11., 15. i 22. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 46.

Preispitivanje

1.   Komisija do 21. srpnja 2022. preispituje prikladnost ove Uredbe sa stajališta razboritosti i s gospodarskog stajališta, u skladu sa zaključcima savjetovanja s ESMA-om i, prema potrebi, ESRB-om, među ostalim kako bi se utvrdilo je li potrebno unijeti izmjene u režim novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčanih fondova s NAV-om niske volatilnosti.

2.   U okviru preispitivanja osobito se:

(a)

analizira iskustvo stečeno primjenom ove Uredbe, utjecaj na ulagatelje, novčane fondove i upravitelje novčanih fondova u Uniji;

(b)

procjenjuje uloga novčanih fondova u kupnji dužničkih financijskih instrumenata koje izdaju ili za koje jamče države članice;

(c)

uzimaju u obzir posebne karakteristike dužničkih financijskih instrumenata koje izdaju ili za koje jamče države članice i uloga tih dužničkih instrumenata u financiranju država članica;

(d)

uzima u obzir izvješće iz članka 509. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)

uzima u obzir učinak ove Uredbe na tržišta kratkoročnog financiranja;

(f)

uzimaju u obzir regulatorna kretanja na međunarodnoj razini.

Do 21. srpnja 2022. Komisija podnosi izvješće o izvedivosti uspostave kvote javnog duga EU-a od 80 %. U izvješću se u obzir uzima dostupnost kratkoročnih instrumenata javnog duga EU-a i procjenjuje bi li novčani fondovi s NAV-om niske volatilnosti mogli biti prikladna alternativa novčanim fondovima javnog duga s nepromjenjivim NAV-om koji su izvan EU-a. Ako Komisija u izvješću zaključi da uvođenje kvote javnog duga EU-a od 80 % i postupno ukidanje novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om koji uključuju neograničen iznos javnog duga izvan EU-a nisu izvedivi, to bi trebala obrazložiti. Ako zaključi da je uvođenje kvote javnog duga EU-a od 80 % izvedivo, Komisija može podnijeti zakonodavne prijedloge za uvođenje takve kvote, pri čemu se najmanje 80 % imovine novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om treba uložiti u instrumente javnog duga EU-a. Osim toga, ako Komisija zaključi da su novčani fondovi s NAV-om niske volatilnosti postali prikladna alternativa neeuropskim novčanim fondovima javnog duga s nepromjenjivim NAV-om koji su izvan EU-a, može donijeti odgovarajuće prijedloge za ukidanje odstupanja za sve novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om.

Rezultati preispitivanja priopćavaju se Europskom parlamentu i Vijeću uz, prema potrebi, odgovarajuće prijedloge izmjena.

Članak 47.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 21. srpnja 2018., uz iznimku članka 11. stavka 4., članka 15. stavka 7., članka 22. i članka 37. stavka 4. koji se primjenjuju od 20. srpnja 2017.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. lipnja 2017.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednica

H. DALLI


(1)  SL C 255, 6.8.2014., str. 3.

(2)  SL C 170, 5.6.2014., str. 50.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 5. travnja 2017. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 16. svibnja 2017.

(4)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(5)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

(7)  Uredba (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting (SL L 302, 17.11.2009., str. 1.).

(8)  Direktiva 2013/14/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o izmjeni Direktive 2003/41/EZ o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i Direktive 2011/61/EU o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova u odnosu na preveliko oslanjanje na kreditne rejtinge (SL L 145, 31.5.2013., str. 1.).

(9)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 231/2013 od 19. prosinca 2012. o dopuni Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na izuzeća, opće uvjete poslovanja, depozitare, financijsku polugu, transparentnost i nadzor (SL L 83, 22.3.2013., str. 1.).

(10)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(11)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(12)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(13)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(14)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(15)  Direktiva Komisije 2007/16/EZ od 19. ožujka 2007. o provedbi Direktive Vijeća 85/611/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) s obzirom na razjašnjenje nekih definicija (SL L 79, 20.3.2007., str. 11.).

(16)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.).

(17)  Uredba (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.).

(18)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(19)  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).


DIREKTIVE

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 169/46


DIREKTIVA (EU) 2017/1132 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. lipnja 2017.

o određenim aspektima prava društava

(kodificirani tekst)

(Tekst značajan za EGP)

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE I OSNIVANJE TE FUNKCIONIRANJE DRUŠTAVA KAPITALA 55

Poglavlje I.

Predmet 55

Poglavlje II.

Osnivanje i ništavost trgovačkog društva te valjanost njegovih obveza 56

Odjeljak 1.

Osnivanje dioničkog društva 56

Odjeljak 2.

Ništavost društva kapitala i valjanost njegovih obveza 57

Poglavlje III.

Objavljivanje podataka i povezivanje središnjih registara, trgovačkih registara te registara društava 59

Odjeljak 1.

Opće odredbe 59

Odjeljak 2.

Pravila o objavljivanju koja se primjenjuju na podružnice trgovačkih društava iz drugih država članica 66

Odjeljak 3.

Pravila o objavljivanju koja se primjenjuju na podružnice trgovačkih društava iz trećih zemalja 68

Odjeljak 4.

Aranžmani za primjenu i provedbu 69

Poglavlje IV.

Održavanje i promjena temeljnog kapitala 70

Odjeljak 1.

Zahtjevi u vezi s temeljnim kapitalom 70

Odjeljak 2.

Zaštitni menahizmi u pogledu temeljnog kapitala utvrđenog zakonom 71

Odjeljak 3.

Pravila o isplati 74

Odjeljak 4.

Pravila o stjecanju vlastitih dionica od strane društva 75

Odjeljak 5.

Pravila za povećanje i smanjenje temeljnog kapitala 80

Odjeljak 6.

Aranžmani za primjenu i provedbu 85

GLAVA II.

SPAJANJA I PODJELE DRUŠTAVA KAPITALA 86

Poglavlje I.

Spajanja dioničkih društava 86

Odjeljak 1.

Opće odredbe o spajanjima 86

Odjeljak 2.

Spajanje preuzimanjem 87

Odjeljak 3.

Spajanje osnivanjem novog društva 93

Odjeljak 4.

Preuzimanje jednog društva od strane drugog koje drži 90 % ili više njegovih dionica 93

Odjeljak 5.

Ostali postupci koji se smatraju spajanjima 95

Poglavlje II.

Prekogranična spajanja društava kapitala 95

Poglavlje III.

Podjele dioničkih društava 103

Odjeljak 1.

Opće odredbe 103

Odjeljak 2.

Podjela s preuzimanjem 103

Odjeljak 3.

Podjela s osnivanjem novih trgovačkih društava 110

Odjeljak 4.

Podjele pod nadzorom sudskog tijela 111

Odjeljak 5.

Ostali postupci koji se smatraju podjelama 111

Odjeljak 6.

Aranžmani za primjenu 112

GLAVA III.

ZAVRŠNE ODREDBE 112

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 50. stavak 1. i stavak 2. točku (g),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Direktive Vijeća 82/891/EEZ (3) i 89/666/EEZ (4) te direktive 2005/56/EZ (5), 2009/101/EZ (6), 2011/35/EU (7), 2012/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8) značajno su izmijenjene nekoliko puta (9). Radi jasnoće i racionalnosti te bi direktive trebalo kodificirati.

(2)

Usklađivanje predviđeno u članku 50. stavku 2. točki (g) Ugovora i u Općem programu za ukidanje ograničenjâ slobode osnivanja poduzeća, koje je započelo Prvom direktivom Vijeća 68/151/EEZ (10), posebno je važno u odnosu na dionička društva jer njihove djelatnosti prevladavaju u gospodarstvu država članica i često prelaze njihove nacionalne granice.

(3)

Kako bi se osigurala minimalna istovjetna zaštita i za dioničare i za vjerovnike dioničkih društava od posebne je važnosti koordiniranje nacionalnih odredaba u vezi s osnivanjem takvih društava i u vezi s održavanjem, povećanjem ili smanjenjem njihova temeljnog kapitala.

(4)

U Uniji statut ili akt o osnivanju dioničkog društva moraju svakoj zainteresiranoj osobi omogućiti da sazna osnovne podatke o društvu, uključujući točan sastav njegova temeljnog kapitala.

(5)

Zaštitu trećih osoba trebalo bi osigurati odredbama koje u najvećoj mogućoj mjeri ograničavaju razloge zbog kojih obveze preuzete u ime dioničkih društava ili društava s ograničenom odgovornošću nisu valjane.

(6)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost u pogledu odnosa između trgovačkih društava i trećih osoba, a također između članova društva, potrebno je ograničiti slučajeve u kojima može doći do ništavosti, ograničiti retroaktivni učinak proglašenja ništavosti te odrediti kratki rok u kojem treće osobe mogu podnijeti prigovor protiv bilo koje takve izjave.

(7)

Koordiniranje nacionalnih odredaba koje se odnose na objavljivanje podataka, valjanost preuzetih obveza i ništavost dioničkih društava ili društava s ograničenom odgovornošću od posebne je važnosti, posebno u svrhu zaštite interesa trećih osoba.

(8)

Osnovni dokumenti trgovačkog društva trebali bi biti objavljeni kako bi treće osobe mogle provjeriti njihove sadržaje i druge informacije koje se odnose na trgovačko društvo, posebno podatke o osobama koje su ovlaštene obvezati trgovačko društvo.

(9)

Ne dovodeći u pitanje bitne zahtjeve i formalnosti uspostavljene nacionalnim pravom država članica, trgovačka društva trebala bi moći odabrati hoće li pohraniti svoje obvezne dokumente i podatke u papirnatom obliku ili elektroničkim putem.

(10)

Zainteresirane strane trebale bi moći iz registra dobiti presliku takvih dokumenata i podataka u papirnatom obliku i elektroničkim putem.

(11)

Državama članicama trebalo bi omogućiti da odluče hoće li za objavljivanje obveznih dokumenata i pojedinosti u papirnatom ili elektroničkom obliku zadržati nacionalni službeni list ili će osigurati njihovo objavljivanje jednako učinkovitim sredstvima.

(12)

Prekogranični pristup informacijama o trgovačkim društvima trebalo bi olakšati omogućavajući, uz obvezujeće objavljivanje na jednom od jezika dozvoljenih u državi članici društva, dobrovoljan upis u registar zahtijevanih dokumenata i podataka na dodatnim jezicima. Treće osobe koje postupaju u dobroj vjeri trebale bi se moći osloniti na njihove prijevode.

(13)

Prikladno je razjasniti da bi obvezne podatke utvrđene u ovoj Direktivi trebalo navesti u svim dopisima i narudžbenicama društva, bilo da su u papirnatom obliku ili koriste neki drugi medij. S obzirom na tehnološki razvoj, također je prikladno osigurati da se to navođenje obveznih podataka postavi na svim internetskim stranicama trgovačkog društva.

(14)

Otvaranje podružnice, isto kao i osnivanje društva kćeri jedna je od mogućnosti koja danas trgovačkim društvima stoji na raspolaganju za ostvarivanje prava poslovnog nastana u drugoj državi članici.

(15)

Što se tiče podružnica, pomanjkanje koordiniranja, posebno u pogledu objavljivanja podataka, uzrokuje pojavu razlika u zaštiti članova društva i trećih osoba između trgovačkih društava koja posluju u drugim državama članicama otvaranjem podružnica i onih koja ondje posluju osnivajući društva kćeri.

(16)

Kako bi se osigurala zaštita osoba koje posluju s trgovačkim društvima posredstvom podružnica, u državi članici u kojoj se nalazi podružnica potrebno je uvesti mjere u vezi s objavljivanjem podataka. Ekonomski i društveni utjecaj podružnice može se u određenom pogledu uspoređivati s utjecajem društva kćeri tako da postoji javni interes za objavljivanje podataka o trgovačkom društvu u podružnici. Da bi se izvršilo takvo objavljivanje, potrebno je iskoristiti postupke koji su već uvedeni za društva s društvenim kapitalom unutar Unije.

(17)

To objavljivanje odnosi se na niz važnih dokumenata i podataka te njihove izmjene.

(18)

To objavljivanje, uz iznimku prava zastupanja, tvrtke i pravnog oblika te likvidacije trgovačkog društva i stečajnog postupka kojemu ono podliježe, može biti ograničeno na informacije koje se odnose na samu podružnicu kao i na upućivanje na registar trgovačkog društva čiji je ta podružnica dio jer su prema postojećim pravilimaUnije sve informacije koje se odnose na trgovačko društvo kao takvo dostupne u tom registru.

(19)

Nacionalne odredbe u vezi s objavljivanjem računovodstvenih dokumenata koji se odnose na podružnicu nisu više opravdane nakon provedene koordinacije nacionalnog zakonodavstva u pogledu izrade, revizije i objavljivanja računovodstvenih dokumenata trgovačkog društva. U skladu s time dovoljno je objaviti, u registru podružnice, računovodstvene dokumente na kojima je reviziju obavilo i koje je objavilo trgovačko društvo.

(20)

Dopisi i narudžbenice koje koristi podružnica trebali bi sadržavati barem iste informacije kao dopisi i nadrudžbenice koje koristi trgovačko društvo te bi u njima trebao biti naveden registar u koji je podružnica upisana.

(21)

Kako bi se osiguralo da se ciljevi ove Direktive u potpunosti ostvare te kako bi se izbjegla bilo kakva diskriminacija na osnovi zemlje podrijetla trgovačkog društva, ovom Direktivom trebalo bi također obuhvatiti podružnice koje su otvorila trgovačka društva uređena pravom trećih zemalja te koje su organizirane u pravne oblike koji se mogu usporediti s trgovačkim društvima na koja se primjenjuje ova Direktiva. Za takve podružnice potrebno je primijeniti posebne odredbe koje se razlikuju od onih koje se primjenjuju na podružnice trgovačkih društava uređene pravom drugih država članica jer se ova Direktiva ne primjenjuje na trgovačka društva iz trećih zemalja.

(22)

Ova Direktiva ni na koji način ne utječe na zahtjeve u vezi s objavljivanjem podataka za podružnice na temelju drugih odredaba, na primjer odredaba zakona u području zapošljavanja o pravima radnika na pristup informacijama te poreznih zakona, ili u statističke svrhe.

(23)

Povezivanje središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava jest mjera koja je potrebna za stvaranje pravnog i fiskalnog okruženja pogodnijeg za poduzeća. To bi trebalo doprinijeti poticanju konkurentnosti europskih poduzeća smanjenjem administrativnog opterećenja i povećanjem pravne sigurnosti te na taj način i izlasku iz svjetske ekonomske i financijske krize, što je jedan od prioriteta strategije Europa 2020. To bi također trebalo poboljšati prekograničnu komunikaciju između registara primjenom inovacija u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji.

(24)

Višegodišnjim planom djelovanja europskog e-pravosuđa 2009.-2013. (11) predviđen je razvoj europskog portala e-pravosuđe („portal”) kao jedinstvene europske točke za elektronički pristup pravnim informacijama, pravosudnim i upravnim institucijama, registrima, bazama podataka i drugim službama te se u njemu povezivanje središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava smatra važnim.

(25)

Prekogranični pristup poslovnim informacijama o trgovačkim društvima i njihovim podružnicama otvorenima u drugim državama članicama može se poboljšati samo ako se sve države članice uključe u omogućivanje elektronske komunikacije između registara i prenošenja informacija pojedinačnim korisnicima diljem Unije u standardiziranom obliku, primjenom identičnog sadržaja i interoperabilnih tehnologija. Tu interoperabilnost registara trebali bi osigurati registri država članica („nacionalni registri”) pružajući usluge koje bi trebale činiti sučelje sa središnjom europskom platformom („platforma”). Platforma bi se trebala sastojati od centraliziranog skupa alata informacijske tehnologije s uslugama i činiti zajedničko sučelje. To bi sučelje trebali koristiti svi nacionalni registri. Platforma bi također trebala pružati usluge koje bi činile sučelje s portalom koji služi kao europska točka za elektronički pristup ili prema drugim neobaveznim pristupnim točkama koje su države članice uspostavile. Platformu bi trebalo osmisliti isključivo kao sredstvo međusobnog povezivanja registara, a ne kao zaseban subjekt koji ima pravnu osobnost. Platforma bi, na temelju jedinstvenih identifikatora, trebala biti u stanju iz svakog od registara država članica slati informacije nadležnim registrima drugih država članica u standardnom formatu poruke (elektronički oblik poruka koje se razmjenjuju među informacijskim sustavima kao što je, primjerice, xml) i u odgovarajućoj jezičnoj verziji.

(26)

Cilj ove Direktive nije uspostaviti centraliziranu bazu registarskih podataka u koju bi se pohranjivale značajne informacije o trgovačkim društvima. U fazi provedbe sustava povezivanja središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava („sustav povezivanja registara”), trebalo bi utvrditi samo skup podataka potrebnih za ispravno funkcioniranje platforme. Opseg tih podataka trebao bi posebice obuhvaćati operativne podatke, rječnike i glosare. Trebalo bi ga utvrditi uzimajući u obzir i potrebu osiguravanja učinkovitog funkcioniranja sustava povezivanja registara. Ti bi se podaci trebali koristiti u svrhu omogućavanja rada platforme i nikada ne bi smjeli postati javno dostupni u izravnom obliku. Osim toga, platforma ne bi smjela mijenjati ni sadržaj podataka o trgovačkim društvima pohranjenih u nacionalnim registrima ni informacije o trgovačkim društvima koje se prenose sustavom povezivanja registara.

(27)

S obzirom na to da cilj Direktive 2012/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12) nije bio usklađivanje nacionalnih sustava središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava, tom direktivom za države članice nije utvrđena obveza izmjene unutarnjeg sustava njihovih registara, posebno u vezi s upravljanjem podacima i njihovim pohranjivanjem, naknadama te korištenjem i otkrivanjem informacija za nacionalne potrebe.

(28)

Na portalu bi se, primjenom platforme, trebali obrađivati upiti pojedinačnih korisnika u vezi s informacijama o trgovačkim društvima i njihovim podružnicama otvorenima u drugim državama članicama koje su pohranjene u nacionalnim registrima. To bi trebalo omogućiti prikazivanje rezultata pretraživanja na portalu, uključujući oznake s pojašnjenjima na svim službenim jezicima Unije, na kojima su popisane informacije stavljene na raspolaganje. S ciljem poboljšanja zaštite trećih osoba u drugim državama članicama, na portalu bi osim toga trebale biti dostupne osnovne informacije o pravnoj valjanosti dokumenata i podataka objavljenih u skladu sa zakonodavstvom država članica donesenim u skladu s ovom Direktivom.

(29)

Države članice trebale bi moći uspostaviti jednu ili više neobaveznih pristupnih točaka, koje bi mogle utjecati na korištenje i funkcioniranje platforme. Stoga bi Komisiju trebalo obavijestiti o njihovom uspostavljanju kao i o svim bitnim promjenama njihova funkcioniranja, a posebno o njihovom zatvaranju. Takva obavijest ni na koji način ne bi trebala ograničiti ovlasti država članica u vezi s uspostavljanjem i funkcioniranjem neobaveznih pristupnih točaka.

(30)

Trgovačka društva i njihove podružnice otvorene u drugim državama članicama trebale bi imati jedinstvene identifikatore koji bi omogućili njihovu nedvojbenu identifikaciju unutar Unije. Identifikator bi se koristio za komunikaciju među registrima putem sustava povezivanja registara. Stoga trgovačka društva i podružnice ne bi trebali biti dužni navoditi jedinstveni identifikator na dopisima ili narudžbenicama društva navedenima u ovoj Direktivi. Za potrebe vlastite komunikacije ona bi trebala nastaviti koristiti nacionalni registracijski broj.

(31)

Trebalo bi omogućiti uspostavljanje jasne veze između registra trgovačkog društva i registara njegovih podružnica otvorenih u drugim državama članicama koja se sastoji od razmjene informacija o otvaranju i okončanju svih postupaka likvidacije ili stečajnih postupaka nad trgovačkim društvom i o brisanju trgovačkog društva iz registra ako to za sobom povlači pravne posljedice u državi članici u kojoj se nalazi registar trgovačkog društva. Iako bi države članice trebale imati pravo odlučivati o postupcima koje će primjenjivati u pogledu podružnica registriranih na njihovom državnom području, trebale bi barem osigurati da se podružnice trgovačkog društva koje je prestalo izbrišu iz registra bez nepotrebne odgode te, ako je to primjenjivo, nakon postupka likvidacije dotične podružnice. Ova se obveza ne bi trebala primjenjivati na podružnice trgovačkih društava koja su izbrisana iz registra, ali imaju pravnog sljednika kao što je to slučaj kod svake promjene pravnog oblika društva, spajanja ili podjele društva ili prekograničnog prijenosa njegova sjedišta.

(32)

Odredbe ove Direktive koje se odnose na povezivanje registara ne bi se trebale primjenjivati na podružnicu koju je u državi članici otvorilo trgovačko društvo koje nije uređeno pravom države članice.

(33)

Države članice trebale bi osigurati da se u slučaju bilo kakvih promjena informacija o trgovačkim društvima upisanih u registar te informacije ažuriraju bez nepotrebne odgode. Ažuriranje se uobičajeno objavljuje u roku od 21 dana od primitka potpune dokumentacije o tim promjenama, uključujući provjeru zakonitosti u skladu s nacionalnim pravom. Navedeni rok trebalo bi tumačiti kao obvezu država članica da ulože razumne napore kako bi ispunile rok utvrđen u ovoj Direktivi. Rok se ne bi trebao primjenjivati na računovodstvene dokumente koje su trgovačka društva dužna podnijeti za svaku financijsku godinu. To izuzeće opravdano je preopterećenošću nacionalnih registara poslom tijekom izvještajnih razdoblja. U skladu s općim pravnim načelima koja su zajednička svim državama članicama, rok od 21 dana trebalo bi privremeno obustaviti u slučajevima više sile.

(34)

Ako Komisija odluči razviti platformu i/ili upravljati njome putem treće osobe, to bi trebalo učiniti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Odgovarajuću razinu uključenosti država članica u taj proces trebalo bi osigurati utvrđivanjem tehničkih specifikacija za potrebe postupka javne nabave, putem provedbenih akata donesenih u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(35)

Ako Komisija odluči upravljati platformom putem treće osobe, trebalo bi osigurati kontinuitet usluga koje se pružaju sustavom povezivanja registara kao i odgovarajući javni nadzor nad funkcioniranjem platforme. Detaljna pravila o operativnom upravljanju platformom trebalo bi donijeti provedbenim aktima donesenima u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. U svakom slučaju trebalo bi osigurati uključenost država članica u funkcioniranje čitavog sustava redovnim dijalogom između Komisije i predstavnika država članica o pitanjima funkcioniranja sustava povezivanja registara i njegova budućeg razvoja.

(36)

Za povezivanje središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava potrebna je koordinacija nacionalnih sustava koji imaju različite tehničke karakteristike. To zahtijeva donošenje tehničkih mjera i specifikacija kojima se moraju uzeti u obzir razlike među registrima. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za rješavanje navedenih tehničkih i operativnih pitanja. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(37)

Ovom Direktivom ne bi se trebalo ograničavati pravo država članica da zaračunavaju naknade za dobivanje informacija o trgovačkim društvima putem sustava povezivanja registara, ako su takve naknade propisane nacionalnim pravom. Stoga bi tehničkim mjerama i specifikacijama za sustav povezivanja registara trebalo omogućiti utvrđivanje načinâ plaćanja. U tom pogledu ovom Direktivom ne bi se trebalo prejudicirati nikakvo određeno tehničko rješenje jer bi načine plaćanja trebalo utvrditi u fazi donošenja provedbenih akata, uzimajući u obzir široko dostupne mogućnosti plaćanja putem interneta.

(38)

Za treće zemlje moglo bi biti poželjno da u budućnosti mogu sudjelovati u sustavu povezivanja registara.

(39)

Pravično rješenje u vezi s financiranjem sustava povezivanja registara zahtijeva sudjelovanje i Unije i njezinih država članica u financiranju toga sustava. Države članice trebale bi snositi financijski teret prilagodbe svojih nacionalnih registara tom sustavu, dok bi se središnji elementi sustava – odnosno, platforma i portal koji služe kao europska točka za elektronički pristup – trebali financirati iz odgovarajuće proračunske linije općeg proračuna Unije. Kako bi se dopunili elementi ove Direktive koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora u vezi s zaračunavanjem naknada za dobivanje informacija o trgovačkim društvima. To ne utječe na mogućnost nacionalnih registara da zaračunavaju naknade, ali bi moglo uključivati dodatnu naknadu za sufinanciranje održavanja i funkcioniranja platforme. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(40)

Potrebne su odredbe Unije za održavanje temeljnog kapitala, koji predstavlja jamstvo za vjerovnike, posebno zabranjivanjem svakog smanjenja temeljnog kapitala njegovom isplatom dioničarima u slučaju kada oni na to nemaju pravo i utvrđivanjem granica prava dioničkih društava na stjecanje vlastitih dionica.

(41)

Ograničavanje dioničkog društva u stjecanju vlastitih dionica ne bi se trebalo primjenjivati samo na stjecanja koja izvrši sâmo društvo, nego i na ona koja izvrši bilo koja osoba koja djeluje u svoje ime, a za račun društva.

(42)

Kako bi se spriječilo da dioničko društvo upotrijebi drugo društvo u kojem ima većinu glasačkih prava ili na koje može imati prevladavajući utjecaj za izvršavanje takvih stjecanja, ne poštujući s time povezana ograničenja, aranžmani kojima se uređuje stjecanje vlastitih dionica od strane društva trebali bi pokrivati najvažnije i najučestalije slučajeve u kojima dionice stječu takva druga društva. Ti aranžmani trebali bi pokrivati i upis dionica dioničkog društva.

(43)

Kako bi se spriječilo zaobilaženje odredaba ove Direktive trebalo bi aranžmanima iz uvodne izjave 42. obuhvatiti i dionička društva ili društva s ograničenom odgovornošću uređena ovom Direktivom te društva uređena zakonodavstvom trećih zemalja koja imaju usporedive pravne oblike.

(44)

Kada je odnos između dioničkog društva i drugog društva poput onog navedenog u uvodnoj izjavi 42. samo neizravan, čini se da bi bilo opravdano ublažiti odredbe koje se primjenjuju onda kada je taj odnos izravan, tako da se suspenzija glasačkih prava predvidi kao minimalna mjera u svrhu postizanja ciljeva ove Direktive.

(45)

Nadalje, opravdano je izuzeti slučajeve u kojima posebna narav profesionalne djelatnosti isključuje mogućnost ugrožavanja postizanja ciljeva ove Direktive.

(46)

Uzimajući u obzir ciljeve iz članka 50. stavka 2. točke (g) Ugovora, potrebno je da se u zakonodavstvima država članica koja se odnose na povećanje ili smanjenje temeljnog kapitala osigura poštovanje i usklađena provedba načela jednakog postupanja prema dioničarima koji su u jednakom položaju i načela zaštite vjerovnika čije su tražbine postojale prije odluke o smanjenju.

(47)

Kako bi se standardizirana zaštita vjerovnika poboljšala u svim državama članicama vjerovnici bi trebali moći, pod određenim uvjetima, pribjeći sudskim ili upravnim postupcima ako su zbog smanjenja temeljnog kapitala dioničkog društva ugrožene njihove tražbine.

(48)

Kako bi se osiguralo sprečavanje zlouporabe tržišta države članice trebale bi za potrebe provedbe ove Direktive voditi računa o odredbama Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(49)

Zaštita interesa članova društva i trećih osoba zahtijeva koordinaciju zakonodavstava država članica koja se odnose na spajanja dioničkih društava te da se odredbe o spajanjima uvedu u zakonodavstva svih država članica.

(50)

U kontekstu takve koordinacije posebno je važno da dioničari društava koja se spajaju budu na odgovarajući i što je moguće objektivniji način informirani te da njihovih prava budu primjereno zaštićena. Međutim, ako se svi dioničari tako dogovore, nije potrebno zahtijevati preispitivanje nacrta uvjeta za spajanje od strane neovisnog stručnjaka za potrebe dioničara.

(51)

Vjerovnike, uključujući imatelje zadužnica i osobe koje imaju druga prava u odnosu na društva koja se spajaju, trebalo bi zaštititi kako spajanje ne bi nepovoljno utjecalo na njihove interese.

(52)

Zahtjevi u vezi s objavljivanjem podataka radi zaštite interesa članova društva i trećih osoba trebali bi obuhvaćati spajanja kako bi treće osobe bile odgovarajuće informirane.

(53)

Zaštitni mehanizmi koji se pružaju članovima društva i trećim osobama u vezi sa spajanjima dioničkih društava trebali bi obuhvaćati određene pravne postupke koji su u bitnim značajkama slični spajanju kako se obveza pružanja takve zaštite ne bi mogla izbjeći.

(54)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost u pogledu odnosa između dotičnih društava, te između njih i trećih osoba, kao i između članova društva, neophodno je ograničiti slučajeve u kojima može doći do ništavosti tako da se propiše uklanjanje nedostataka kad god je to moguće i da se ograniči rok u kojem se može pokrenuti postupak utvrđivanja ništavosti.

(55)

Ovom se Direktivom također olakšava prekogranično spajanje društava kapitala. Zakonodavstvom država članica trebalo bi dopustiti prekogranično spajanje nacionalnog društva kapitala i društva kapitala iz druge države članice ako je nacionalnim pravom dotičnih država članica dopušteno spajanje tih vrsta društva.

(56)

Kako bi se olakšali postupci prekograničnog spajanja trebalo bi utvrditi da, osim ako je ovom Direktivom drukčije predviđeno, svako društvo koje sudjeluje u prekograničnom spajanju i svaka dotična treća osoba i dalje podliježu odredbama i formalnostima nacionalnog prava koje bi se primjenjivalo u slučaju nacionalnog spajanja. Nijednom od odredaba ili formalnosti nacionalnog prava na koje se upućuje u ovoj Direktivi ne bi trebalo uvoditi ograničenja slobode poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala, osim ako se ta ograničenja mogu opravdati u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, a posebno zahtjevima od općeg interesa, a neophodna su i razmjerna za postizanje takvih prevladavajućih zahtjeva.

(57)

Zajednički nacrt uvjeta za prekogranično spajanjetrebalo bi sastaviti uz istovjetne uvjete za svako od dotičnih trgovačkih društava u različitim državama članicama. Trebalo bi stoga utvrditi minimalni sadržaj takvog zajedničkog nacrta uvjeta, a trgovačkim društvima ostaviti slobodu da dogovore ostale uvjete.

(58)

Kako bi se zaštitili interesi članova društva i ostalih osoba zajednički nacrt uvjeta za prekogranično spajanje i zaključenje prekograničnog spajanja trebali bi se objaviti unosom u odgovarajući javni registar za svako trgovačko društvo koje se spaja.

(59)

Zakonodavstvima svih država članica trebalo bi predvidjeti da na nacionalnoj razini jedan ili više stručnjaka, za svako trgovačko društvo koje se spaja, izrade izvješće o zajedničkom nacrtu uvjeta za prekogranično spajanje. Kako bi se ograničili troškovi za stručnjake povezani s prekograničnim spajanjem, trebalo bi predvidjeti mogućnost izrade jedinstvenog izvješća namijenjenog svim članovima trgovačkih društava koja sudjeluju u prekograničnom spajanju. Zajednički nacrt uvjeta za prekogranično spajanjetrebala bi odobriti glavna skupština svakog od tih trgovačkih društava.

(60)

Kako bi se olakšali postupci prekograničnog spajanja trebalo bi predvidjeti da praćenje zaključivanja i zakonitosti postupka donošenja odluka u svakom trgovačkom društvu koje se spaja provodi nacionalno tijelo u čijoj je nadležnosti svako od tih trgovačkih društava, dok bi praćenje zaključivanja i zakonitosti prekograničnog spajanja trebalo provoditi nacionalno tijelo u čijoj je nadležnosti trgovačko društvo nastalo prekograničnim spajanjem. Dotično nacionalno tijelo moglo bi biti sud, javni bilježnik ili bilo koje drugo nadležno tijelo koje imenuje dotična država članica. Također bi trebalo utvrditi nacionalno pravo prema kojem se određuje datum na koji prekogranično spajanje počinje proizvoditi učinke, odnosno pravo koje je mjerodavno za trgovačko društvo nastalo prekograničnim spajanjem.

(61)

Kako bi se zaštitili interesi članova društva i trećih osoba trebalo bi navesti pravne učinke prekograničnog spajanja, pri čemu treba razlikovati ovisno o tome je li društvo nastalo prekograničnim spajanjem društvo preuzimatelj ili novo društvo. U interesu pravne sigurnosti, nakon datuma na koji je prekogranično spajanje počelo poizvoditi učinke ne bi smjelo više biti moguće spajanje proglasiti ništavim.

(62)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje primjena zakonodavstva o kontroli koncentracija između poduzetnika, ni na razini Unije, prema Uredbi Vijeća (EZ) br. 139/2004 (16), ni na razini država članica.

(63)

Ova Direktiva ne utječe na zakonodavstvo Unije kojim se uređuje posredovanje prilikom kreditiranja i ostalo financiranje te nacionalna pravila izrađena ili uvedena na temelju navedenog zakonodavstva Unije.

(64)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje zakonodavstvo država članica kojim se zahtijevaju informacije o mjestu središnje uprave ili glavnom mjestu poslovanja predviđenom za trgovačko društvo nastalo prekograničnim spajanjem.

(65)

Prava radnika, osim prava sudjelovanja, trebala bi i dalje podlijegati nacionalnim odredbama iz direktiva Vijeća 98/59/EZ (17) i 2001/23/EZ (18) te direktiva 2002/14/EZ (19) i 2009/38/EZ (20) Europskog parlamenta i Vijeća.

(66)

Ako radnici imaju pravo sudjelovanja u jednom od trgovačkih društava koja se spajaju prema uvjetima utvrđenima u ovoj Direktivi i ako se nacionalnim zakonodavstvom države članice u državi u kojoj trgovačko društvo nastalo prekograničnim spajanjem ima sjedište ne predviđa ista razina sudjelovanja kao u dotičnim trgovačkim društvima koja se spajaju, između ostalog u odborima nadzornog odbora koji imaju ovlast donošenja odluka, ili se ne predviđa isto pravo na ostvarivanje prava radnika u trgovačkim društvima nastalima prekograničnim spajanjem, trebalo bi urediti sudjelovanje radnika u trgovačkom društvu nastalom prekograničnim spajanjem i njihovu uključenost u u definiranje takvih prava. U tu bi svrhu, kao temelj, trebalo uzeti načela i postupke predviđene u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2157/2001 (21) i Direktivi Vijeća 2001/86/EZ (22) koji, međutim, podliježu izmjenama koje se smatraju potrebnima jer će nastalo trgovačko društvo podlijegati nacionalnom zakonodavstvu države članice u kojoj ono ima sjedište. Države članice mogu u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2001/86/EZ osigurati brz početak pregovora u skladu s člankom 133. ove Direktive, kako se spajanja ne bi nepotrebno odgađala.

(67)

U svrhu utvrđivanja razine sudjelovanja radnika u trgovačkim društvima koja se spajaju, u obzir bi trebalo uzeti i udio predstavnika radnika među članovima uprave, koja upravlja jedinicama društva zaduženima za ostvarivanje profita (profit units), pod uvjetom da je sudjelovanje radnika predviđeno.

(68)

Zaštita interesa članova društva i trećih osoba zahtijeva koordinaciju zakonodavstava država članica u dijelu koji se odnosi na podjele dioničkih društava ako države članice dopuštaju takve postupke.

(69)

U kontekstu takve koordinacije posebno je važno da dioničari društava uključenih u podjelu budu na odgovarajući i što je moguće objektivniji način informirani te da njihova prava budu na odgovarajući način zaštićena.

(70)

Vjerovnike, uključujući imatelje zadužnica i osobe koje imaju druga prava u odnosu na društva uključena u podjelu dioničkih društava,trebalo bi zaštititi kako podjela ne bi nepovoljno utjecala na njihove interese.

(71)

Zahtjevi u vezi s objavljivanjem podataka iz odjeljka 1. poglavlja III. glave I. ove Direktive trebali bi obuhvaćati podjele kako bi treće osobe bile odgovarajuće informirane.

(72)

Zaštitni mehanizmi koji se pružaju članovima društva i trećim osobama u vezi s podjelama trebali bi obuhvaćati određene pravne postupke koji su u bitnim značajkama slični podjeli kako se obveza pružanja takve zaštite ne bi mogla izbjeći.

(73)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost u pogledu odnosa između dioničkih društava uključenih u podjelu, između njih i trećih osoba te između članova društva, trebalo bi ograničiti slučajeve u kojima može doći do ništavosti tako da se propiše uklanjanje nedostataka kad god je to moguće i da se ograniči rok u kojem se može pokrenuti postupak utvrđivanja ništavosti.

(74)

Internetske stranice trgovačkog društva ili druge internetske stranice nude, u određenim slučajevima, alternativu objavljivanju putem registra trgovačkih društava. Države članice trebale bi moći odrediti one internetske stranice koje trgovačka društva mogu koristiti besplatno za takvo objavljivanje, kao što su internetske stranice poslovnih udruženja ili trgovačkih komora ili središnje elektroničke platforme iz ove Direktive. Kada postoji mogućnost korištenja internetskih stranica trgovačkog društva ili drugih internetskih stranica za objavljivanje nacrta uvjeta za spajanje i/ili podjelu kao i drugih dokumenata koji u vezi s time moraju biti dostupni dioničarima i vjerovnicima, trebala bi se poštovati jamstva povezana sa sigurnošću internetskih stranica i vjerodostojnošću dokumenata.

(75)

Države članice trebale bi moći osigurati da se zahtjevi u vezi s opširnim izvješćivanjem ili informiranjem u pogledu spajanja ili podjele trgovačkih društava utvrđeni u poglavlju I. i poglavlju III. glave II. ne moraju poštovati ako se svi dioničari trgovačkih društava uključenih u spajanje ili podjelu tako dogovore.

(76)

Svakom izmjenom poglavlja I. i poglavlja III. glave II. kojom se omogućava takav dogovor među dioničarima ne bi se trebali dovoditi u pitanje sustavi zaštite interesa vjerovnika uključenih trgovačkih društava niti pravila čiji je cilj osiguranje dostavljanja potrebnih informacija radnicima tih trgovačkih društava i javnim tijelima, kao što su porezna tijela, koja nadziru spajanje ili podjelu u skladu s važećim pravom Unije.

(77)

Nije potrebno uvesti obvezu sastavljanja računovodstvenog izvještaja kada izdavatelj čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu objavljuje polugodišnje financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(78)

Izvješće neovisnog stručnjaka o nenovčanom ulogu često nije potrebno kada izvješće neovisnog stručnjaka kojim se štite interesi dioničara ili vjerovnika također mora biti sastavljeno u kontekstu spajanja ili podjele. Države članice trebale bi stoga imati mogućnost u takvim slučajevima osloboditi trgovačka društva od obveze izvješćivanja u vezi s nenovačnim ulogom ili predvidjeti da oba izvješća može sastaviti isti stručnjak.

(79)

Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24) i Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (25) uređena je obrada osobnih podataka, uključujući elektronski prijenos osobnih podataka u državama članicama. Svaka obrada osobnih podataka u registrima država članica, od strane Komisije i, prema potrebi, od strane bilo koje treće osobe uključene u upravljanje platformom trebala bi se obavljati u skladu s navedenim aktima. Provedbeni akti koje je potrebno donijeti u vezi sa sustavom povezivanja registara trebali bi, kada je to primjerno, osigurati takvu usklađenost, posebno utvrđivanjem odgovarajućih zadaća i odgovornosti svih dotičnih sudionika kao i organizacijskih i tehničkih pravila koja se na njih primjenjuju.

(80)

Ovom Direktivom poštujuju se temeljna prava i načela utvrđena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezin članak 8. u kojem se navodi da svatko ima pravo na zaštitu osobnih podataka koji se na njega ili nju odnose.

(81)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datumâ početka primjene direktiva, koji su navedeni u Prilogu III. dijelu B,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE I OSNIVANJE TE FUNKCIONIRANJE DRUŠTAVA KAPITALA

POGLAVLJE I.

Predmet

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju mjere u vezi sa sljedećim:

koordinacijom zaštitnih mehanizama koje, radi zaštite interesa članova društva i trećih osoba, države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 54. drugog stavka Ugovora, u pogledu osnivanja dioničkih društava te održavanja i promjene njihova temeljnog kapitala, a s ciljem da se ti zaštitni mehanizmi učine istovjetnima;

koordinacijom zaštitnih mehanizama koje, radi zaštite interesa članova društva i trećih osoba, države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 54. drugog stavka Ugovora, u pogledu objavljivanja podataka, valjanosti preuzetih obveza i ništavosti dioničkih društava ili društava s ograničenom odgovornošću, a s ciljem da se ti zaštitni mehanizmi učine istovjetnima;

zahtjevima u vezi s objavljivanjem podataka u vezi s podružnicama koje su u nekoj državi članici otvorile određene vrste trgovačkih društava uređene pravom druge države;

spajanjima dioničkih društava;

prekograničnim spajanjima društava kapitala;

o podjeli dioničkih društava.

POGLAVLJE II.

Osnivanje i ništavost trgovačkog društva te valjanost njegovih obveza

Odjeljak 1.

Osnivanje dioničkog društva

Članak 2.

Područje primjene

1.   Mjere koordiniranja propisane ovim odjeljkom primjenjuju se na odredbe utvrđene zakonima i drugim propisima u državama članicama koji se odnose na vrste društava navedene u Prilogu I.Tvrtka svakog društva koje ima oblik naveden u Prilogu I. mora sadržavati oznaku koja je različita od oznake koja se zahtijeva za druge vrste društava ili biti popraćena takvom oznakom.

2.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju ovaj odjeljak na investicijska društva s promjenjivim temeljnim kapitalom i na zadruge osnovane kao jedna od vrsta društava navedenih u Prilogu I. U mjeri u kojoj se zakonodavstva država članica koriste tom mogućnošću tim se zakonodavstvima zahtijeva od takvih društava da u sve dokumente navedene u članku 26. uključe riječi „investicijsko društvo s promjenjivim temeljnim kapitalom” ili riječ „zadruga”.

Pojam „investicijsko društvo s promjenjivim temeljnim kapitalom” u smislu ove Direktive znači samo ona društva:

čija je isključiva djelatnost investiranje svojih sredstava u različite vrijednosne papire, zemljišta ili drugu imovinu s jedinim ciljem raspodjele investicijskog rizika i omogućivanja svojim dioničarima koristi od rezultata upravljanja njihovom imovinom,

koja javnosti nude vlastite dionice za upis, i

čijim se statutom predviđa da, u granicama najmanjeg i najvećeg kapitala, u bilo kojem trenutku mogu izdati, amortizirati ili preprodati svoje dionice.

Članak 3.

Obvezne informacije koje se moraju navesti u statutu ili aktu o osnivanju društva

Statut ili akt o osnivanju društva uvijek sadržava barem sljedeće informacije:

(a)

vrstu i tvrtku društva;

(b)

djelatnost društva;

(c)

ako društvo nema odobreni temeljni kapital, iznos upisanog temeljnog kapitala;

(d)

ako društvo ima odobreni temeljni kapital, iznos odobrenog temeljnog kapitala te također iznos temeljnog kapitala upisanog u trenutku osnivanja društva ili u trenutku dobivanja dozvole za početak obavljanja djelatnosti kao i u trenutku bilo koje promjene odobrenog temeljnog kapitala, ne dovodeći u pitanje članak 14. točku (e);

(e)

u mjeri u kojoj nisu određeni zakonom, pravila kojima se uređuje broj članova tijela odgovornih za zastupanje društva prema trećim osobama i postupak za njihovo imenovanje, upravljanje društvom, vođenje društva, nadzor nad društvom ili kontrola društva kao i raspodjela ovlasti među tim tijelima;

(f)

trajanje društva, osim u slučaju kada je društvo osnovano na neodređeno vrijeme.

Članak 4.

Obvezne informacije koje se moraju navesti u statutu ili aktu o osnivanju ili u zasebnim dokumentima

U statutu ili u aktu o osnivanju ili u zasebnom dokumentu koji je objavljen u skladu s postupkom utvrđenim u zakonodavstvu svake države članice u skladu s člankom 16. navode se barem sljedeće informacije:

(a)

sjedište;

(b)

nominalna vrijednost upisanih dionica i, najmanje jednom godišnje, njihov broj;

(c)

broj upisanih dionica bez navođenja nominalne vrijednosti, kada se takve dionice mogu izdati prema nacionalnom zakonodavstvu;

(d)

posebni uvjeti, ako postoje, kojima se ograničava prijenos dionica;

(e)

kada postoji više rodova dionica, informacije iz točaka (b), (c) i (d) za svaki rod i prava koja su povezana s dionicama svakog roda;

(f)

glase li dionice na ime ili na donositelja, kada su nacionalnim zakonodavstvom predviđene obje vrste, kao i sve odredbe u vezi s preoblikovanjem takvih dionica, osim ako je postupak propisan zakonom;

(g)

iznos upisanog temeljnog kapitala uplaćenog u trenutku osnivanja društva ili u trenutku dobivanja dozvole za početak obavljanja djelatnosti;

(h)

nominalna vrijednost dionica ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, broj dionica koje su izdane kao nenovčani ulog, zajedno s prirodom tog uloga i imenom osobe koja daje ulog;

(i)

identitet fizičkih ili pravnih osoba, društava ili poduzeća koji su potpisali ili u čije ime je potpisan statut ili akt o osnivanju ili, ako društvo nije bilo osnovano istodobno, nacrti navedenih dokumenata;

(j)

ukupan iznos, ili barem procjena, ukupnih troškova koje snosi društvo ili koji su mu zaračunani zbog osnivanja i, prema potrebi, prije nego što je društvo dobilo dozvolu za početak obavljanja djelatnosti;

(k)

bilo kakve posebne pogodnosti koje su u trenutku osnivanja društva ili do trenutka dobivanja dozvole za početak obavljanja djelatnosti dodijeljene bilo komu tko je sudjelovao u osnivanju društva ili u poslovima koji su doveli do izdavanja takve dozvole.

Članak 5.

Dozvola za početak obavljanja djelatnosti

1.   Kada se zakonodavstvom države članice propisuje da društvo ne smije početi obavljati djelatnosti bez odgovarajuće dozvole, u tom zakonodavstvu mora se predvidjeti i odgovornost za obveze koje je preuzelo društvo ili koje su preuzete u ime društva u razdoblju prije izdavanja ili odbijanja izdavanja takve dozvole.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na obveze u skladu s ugovorima koje je društvo sklopilo pod uvjetom da mu bude izdana dozvola za početak obavljanja djelatnosti.

Članak 6.

Društva s više članova

1.   Kada se zakonodavstvom države članice zahtijeva da društvo osnuje više članova, činjenica da jedna osoba ima sve dionice ili da je nakon osnivanja društva broj članova društva pao ispod zakonom propisanog minimuma ne dovodi automatski do prestanka društva.

2.   Ako se u slučajevima iz stavka 1. zakonodavstvom države članice dopušta da se provede likvidacija društva na temelju sudske odluke, nadležni sudac ima mogućnost dati društvu odgovarajući rok za uklanjanje nedostatka.

3.   Kada je donesena sudska odluka za likvidaciju društva kako je navedeno u stavku 2. za društvo počinje postupak likvidacije.

Odjeljak 2.

Ništavost društva kapitala i valjanost njegovih obveza

Članak 7.

Opće odredbe i solidarna odgovornost

1.   Mjere koordiniranja propisane ovim odjeljkom primjenjuju se na zakone i druge propise država članica koji se odnose na vrste društava navedene u Prilogu II.

2.   Ako je u ime društva koje je u postupku osnivanja poduzeta radnja prije nego što je društvo steklo pravnu osobnost, a to društvo ne preuzme obveze proizašle iz te radnje, za navedene su obveze bez ograničenja solidarno odgovorne osobe koje su tu radnju poduzele, osim ako je dogovoreno drukčije.

Članak 8.

Učinci objavljivanja podataka u odnosu na treće osobe

Ako su ispunjene formalnosti objavljivanja podataka o osobama koje su, kao tijelo trgovačkog društva, ovlaštene zastupati trgovačko društvo, nije moguće pozivati se, protiv trećih osoba, na bilo kakve nepravilnosti pri imenovanju tih osoba, osim ako trgovačko društvo dokaže da su te treće osobe znale za nepravilnosti.

Članak 9.

Postupci tijela društva i zastupanje

1.   Postupci tijela društva obvezuju društvo čak i ako ti postupci nisu obuhvaćeni djelatnošću društva, osim ako se takvim postupcima ne premašuju ovlasti koje su tim tijelima dodijeljene zakonom ili im se zakonom mogu dodijeliti.

Međutim, države članice mogu predvidjeti da trgovačko društvo nije obvezano kada takvi postupci nisu obuhvaćeni djelatnošću društva, ako dokaže da je treća osoba znala ili je, s obzirom na okolnosti, morala znati da dotični postupak nije obuhvaćen djelatnošću trgovačkog društva. Objava statuta sama po sebi nije dovoljan dokaz toga.

2.   Na ograničenja ovlasti tijelâ trgovačkog društva, koja proizlaze iz statuta ili iz odluke nadležnih tijela, nije se moguće pozivati protiv trećih osoba, čak i kada su bila objavljena.

3.   Ako se nacionalnim zakonodavstvom predviđa da se ovlaštenje za zastupanje trgovačkog društva, odstupajući od zakonskih pravila u tom području, može statutom dodijeliti jednoj ili više osoba koje postupaju zajednički, tim nacionalnim zakonodavstvom može se predvidjeti da se na takvu odredbu u statutu može pozivati protiv trećih osoba, pod uvjetom da se odnosi na opću ovlast zastupanja; pitanje da li se na takvu odredbu u statutu može pozivati protiv trećih osoba uređeno je člankom 16.

Članak 10.

Sastavljanje i ovjera akta o osnivanju i statuta društva u odgovarajućem pravnom obliku

U svim državama članicama čijim zakonodavstvima nije predviđen preventivni upravni ili sudski nadzor u trenutku osnivanja trgovačkog društva, akt o osnivanju, statut društva i sve izmjene tih dokumenata sastavljaju se i ovjeravaju u odgovarajućem pravnom obliku.

Članak 11.

Uvjeti za ništavost društva

Zakonodavstvima država članica može se urediti ništavost društava samo u skladu sa sljedećim odredbama:

(a)

ništavost se mora utvrditi sudskom odlukom;

(b)

ništavost se može utvrditi samo zbog sljedećih razloga:

i.

akt o osnivanju nije bio sastavljen ili nisu bila poštovana pravila o preventivnom nadzoru ili o zakonski određenom obliku,

ii.

djelatnost društva je nezakonita ili protivna javnom redu,

iii.

u aktu o osnivanju ili statutu nisu navedeni tvrtka trgovačkog društva, iznos pojedinačnih upisa kapitala, ukupan iznos upisanog temeljnog kapitala ili djelatnost trgovačkog društva,

iv.

nepoštovanje odredaba nacionalnog zakonodavstva o minimalnom iznosu temeljnog kapitala koji treba uplatiti,

v.

poslovna nesposobnost svih članova osnivača,

vi.

protivno nacionalnom zakonodavstvu kojim je trgovačko društvo uređeno, broj članova osnivača manji je od dva.

Osim razloga ništavosti iz prvog stavka, trgovačko društvo ne podliježe nijednom drugom razlogu za nepostojanje, apsolutnu ništavost ni relativnu ništavost ni utvrđivanje ništavosti.

Članak 12.

Posljedice ništavosti

1.   Pitanje da li se na odluku o ništavosti koju je donio sud može pozivati protiv trećih osoba uređeno je člankom 16. Ako se nacionalnim zakonodavstvom daje trećoj osobi pravo da pobija tu odluku, ona to može učiniti u roku šest mjeseci od dana objave sudske odluke.

2.   Posljedica ništavosti je početak likvidacije društva, kao i mogući prestanak društva.

3.   Ništavost sama po sebi ne utječe na valjanost bilo kojih obveza koje je trgovačko društvo preuzelo ili koje su preuzete prema trgovačkom društvu, ne dovodeći u pitanje posljedice likvidacije trgovačkog društva.

4.   Zakonodavstvom svake države članice mogu se urediti posljedice ništavosti na odnose između članova trgovačkog društva.

5.   Imatelji udjela u temeljnom kapitalu trgovačkog društva i dalje su dužni uplaćivati kapital koji je upisan, a koji nije uplaćen, u mjeri u kojoj to zahtijevaju obveze preuzete prema vjerovnicima.

POGLAVLJE III.

Objavljivanje podataka i povezivanje središnjih registara, trgovačkih registara te registara društava

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 13.

Područje primjene

Mjere koordiniranja propisane ovim odjeljkom primjenjuju se na zakone i druge propise država članica koji se odnose na vrste društava navedene u Prilogu II.

Članak 14.

Dokumenti i podaci koje trgovačka društva moraju objavljivati

Države članice poduzimaju mjere potrebne za osiguranje obveznog objavljivanja barem sljedećih dokumenata i podataka od strane trgovačkih društava:

(a)

akta o osnivanju te, ako je sadržan u zasebnom aktu, statuta;

(b)

svih izmjena akata iz točke (a), uključujući produljenje trajanja trgovačkog društva;

(c)

nakon svake izmjene akta o osnivanju ili statuta, cjelokupnog teksta akta o osnivanju ili statuta prema zadnjoj izmjeni;

(d)

imenovanja, prestanka obavljanja funkcije i podataka o osobama koje kao tijelo osnovano u skladu sa zakonom, ili kao članovi takvog tijela:

i.

su ovlaštene zastupati trgovačko društvo u poslovanju s trećim osobama te u pravnim postupcima; iz objave treba biti očito mogu li osobe koje su ovlaštene zastupati društvo to činiti samostalno ili trebaju djelovati zajednički,

ii.

sudjeluju u upravljanju trgovačkim društvom, nadzoru nad njime ili kontroli trgovačkog društva;

(e)

najmanje jednom godišnje, iznosa upisanog temeljnog kapitala, ako se u aktu o osnivanju ili statutu spominje odobreni temeljni kapital, osim ako povećanje upisanog temeljnog kapitala iziskuje izmjenu statuta;

(f)

računovodstvenih dokumenata za svaku financijsku godinu koji se moraju objaviti u skladu s direktivama Vijeća 86/635/EEZ (26) i 91/674/EEZ (27) te Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (28);

(g)

svake promjene sjedišta trgovačkog društva;

(h)

likvidacije društva;

(i)

svake sudske odluke kojom je utvrđena ništavost trgovačkog društva;

(j)

imenovanja likvidatora, podatke o njima i njihove ovlasti, osim ako te ovlasti izričito i isključivo proizlaze iz zakona ili statuta trgovačkog društva;

(k)

svakog završetka postupka likvidacije i, u državama članicama u kojima brisanje iz registra za sobom povlači pravne posljedice, svako takvo brisanje.

Članak 15.

Promjene u dokumentima i podacima

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se sve promjene u dokumentima i podacima iz članka 14. unesu u odgovarajući registar iz članka 16. stavka 1. prvog podstavka te da se u skladu s člankom 16. stavcima 3. i 5. objave uobičajeno u roku od 21 dana od primitka potpune dokumentacije o tim promjenama, uključujući, prema potrebi, provjeru zakonitosti koja je prema nacionalnom pravu predviđena za upis u spis.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na računovodstvene dokumente iz članka 14. točke (f).

Članak 16.

Objavljivanje u registru

1.   U svakoj državi članici otvara se spis u središnjem registru, trgovačkom registru ili registru trgovačkih društava („registar”), za svako društvo koje se u njoj registrira.

Države članice osiguravaju da trgovačka društva imaju jedinstveni identifikator na temelju kojeg ih se može nedvojbeno identificirati u komunikaciji među registrima putem sustava povezivanja središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava uspostavljenog u skladu s člankom 22. stavkom 2. („sustav povezivanja registara”). Taj jedinstveni identifikator sadržava barem elemente koji omogućavaju identifikaciju države članice u kojoj se nalazi registar, nacionalnog registra podrijela i broja trgovačkog društva u tom registru te, prema potrebi, obilježja za sprječavanje pogrešaka pri identifikaciji.

2.   Za potrebe ovog članka „elektroničkim putem” znači da su informacije prvotno poslane i primljene na svojem odredištu putem elektroničke opreme za obradu (uključujući digitalnu kompresiju) i pohranu podataka, i u cijelosti poslane, proslijeđene i primljene na način koji trebaju odrediti države članice, putem žice, radija, optičkim sredstvom ili drugim elektromagnetskim sredstvom.

3.   Svi dokumenti i podaci koji se moraju objaviti na temelju članka 14. čuvaju se u spisu ili se unose u registar; predmet unosâ u registar mora u svakom slučaju biti vidljiv u spisu.

Države članice osiguravaju da trgovačka društva i druge osobe i tijela od kojih se zahtijeva da objavljuju ili pomažu u objavljivanju svih dokumenata i podataka koji se moraju objaviti na temelju članka 14., te dokumente i podatke mogu predati elektroničkim putem. Osim toga, države članice mogu zahtijevati od svih ili od određenih kategorija trgovačkih društava da sve ili određene vrste takvih dokumenata i podataka predaju elektroničkim putem.

Svi dokumenti i podaci iz članka 14. koji su predani, bilo u papirnatom obliku ili elektroničkim putem, čuvaju se u spisu ili se unose u registar u elektroničkom obliku. U tu svrhu države članice osiguravaju da sve takve dokumente i podatke koji su predani u papirnatom obliku registar pretvori u elektronički oblik.

Dokumente i podatke iz članka 14. koji su predani u papirnatom obliku do 31. prosinca 2006. registar ne mora automatski pretvoriti u elektronički oblik. Države članice ipak osiguravaju da ih registar pretvori u elektronički oblik nakon primitka zahtjeva za objavljivanje elektroničkim putem podnesenog u skladu s mjerama donesenima radi provedbe stavka 4. ovog članka.

4.   Preslika cjelovitih dokumenata ili podataka iz članka 14. ili njihovih njihovih dijelova dostupna je na zahtjev. Zahtjevi se mogu podnijeti registru u papirnatom obliku ili elektroničkim putem, kako podnositelj zahtjeva odabere.

Preslike iz prvog podstavka dostupne su iz registra u papirnatom obliku ili elektroničkim putem, kako podnositelj zahtjeva odabere. To se primjenjuje u slučaju svih već predanih dokumenata i podataka. Međutim, države članice mogu odlučiti da se sve ili određene vrste dokumenata i podataka koji su predani u registar u papirnatom obliku najkasnije do 31. prosinca 2006., ne mogu dobiti iz registra elektroničkim putem ako je prošlo određeno razdoblje između datuma njihove predaje i datuma podnošenja zahtjeva registru. Takvo određeno razdoblje ne smije biti kraće od 10 godina.

Cijena izdavanja preslike cjelovitih dokumenata ili podataka iz članka 14. ili njihovih njihovih dijelova, bilo u papirnatom obliku ili elektroničkim putem, ne smije premašivati administrativne troškove.

Preslike na papiru dostavljene podnositelju zahtjeva ovjerene su kao „preslike istovjetne izvorniku”, osim ako podnositelj zahtjeva odustane od takve ovjere. Dostavljene elektroničke preslike nisu ovjerene kao „preslike istovjetne izvorniku”, osim ako podnositelj zahtjeva izričito zatraži takvu ovjeru.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se ovjeravanjem elektroničkih preslika jamči i vjerodostojnost njihova podrijetla i cjelovitost njihova sadržaja, barem putem naprednog elektroničkog potpisa u smislu članka 2. stavka 2. Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (29).

5.   Objavljivanje dokumenata i podataka iz stavka 3. izvršava se objavom u nacionalnom službenom listu određenom za tu svrhu od strane države članice, bilo kao cjelovitog teksta ili kao djelomičnog teksta, ili putem upućivanja na dokument koji je pohranjen u spis ili upisan u registar. Nacionalni službeni list određen za tu svrhu može se voditi u elektroničkom obliku.

Države članice mogu odlučiti zamijeniti objavu u nacionalnom službenom listu jednako učinkovitim sredstvima, što pretpostavlja barem uporabu sustava u kojem se objavljenim informacijama može pristupiti kronološkim redom preko središnje elektroničke platforme.

6.   Trgovačko društvo može se pozivati na dokumente i podatke protiv treće osobe tek nakon što su objavljeni u skladu sa stavkom 5., osim ako trgovačko društvo dokaže da su treće osobe znale za njih.

Međutim, uzimajući u obzir transakcije koje se provode prije šesnaestog dana od dana objave, na dokumente i podatke ne može se pozivati protiv trećih osoba koje dokažu da je bilo nemoguće da one znaju za njih.

7.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi izbjegle bilo kakvu nedosljednost između onog što je objavljeno u skladu sa stavkom 5. i onog što je navedeno u registru ili spisu.

Međutim, u slučaju nedosljednosti, na tekst objavljen u skladu sa stavkom 5. ne može se pozivati protiv trećih osoba; takve treće osobe mogu se, međutim, pozivati na objavljeni tekst, osim ako trgovačko društvo dokaže da su znale za tekstove pohranjene u spis ili upisane u registar.

Treće osobe mogu se, osim toga, uvijek pozivati na sve dokumente i podatke u vezi s kojima još nisu završene formalnosti objave, osim ako ih neobjavljivanje lišava učinaka.

Članak 17.

Ažurirane informacije o nacionalnom zakonodavstvu povezanom s pravima trećih osoba

1.   Države članice osiguravaju dostupnost ažuriranih informacija kojima se pojašnjavaju odredbe nacionalnog zakonodavstva na temelju kojih se treće osobe mogu pozivati na podatke i sve vrste dokumenata iz članka 14. u skladu s člankom 16. stavcima 5., 6. i 7.

2.   Države članice dostavljaju sve informacije koje su potrebne za objavu na europskom portalu e-pravosuđe („portal”) u skladu s pravilima i tehničkim zahtjevima portala.

3.   Komisija te informacije objavljuje na portalu na svim službenim jezicima Unije.

Članak 18.

Dostupnost elektronskih preslika dokumenata i podataka

1.   Elektronske preslike dokumenata i podataka iz članka 14. također su javno dostupne putem sustava povezivanja registara.

2.   Države članice osiguravaju da su dokumenti i podaci iz članka 14. dostupni putem sustava povezivanja registara u standardnom formatu poruke i da im je moguće pristupiti elektroničkim putem. Države članice također osiguravaju poštovanje minimalnih standarda sigurnosti prijenosa podataka.

3.   Komisija osigurava uslugu pretraživanja trgovačkih društava registriranih u državama članicama na svim službenim jezicima Unije, kako bi putem portala bili dostupni:

(a)

dokumenti i podaci iz članka 14.,

(b)

oznake s pojašnjenjima, dostupne na svim službenim jezicima Unije, na kojima su navedeni popisi tih podataka podataka i vrsta tih dokumenata.

Članak 19.

Naknade za dobivanje dokumena i podataka

1.   Naknade koje se zaračunavaju za dobivanje dokumenata i podataka iz članka 14. putem sustava povezivanja registara ne premašuju administrativne troškove njihova dobivanja.

2.   Države članice osiguravaju da su putem sustava povezivanja registara besplatno dostupni sljedeći podaci:

(a)

tvrtka i pravni oblik trgovačkog društva;

(b)

sjedište trgovačkog društva i država članica u kojoj je registrirano; te

(c)

registracijski broj trgovačkog društva.

Države članice mogu odlučiti da, osim tih podataka, budu besplatno dostupni i drugi dokumenti i podaci.

Članak 20.

Informacije o otvaranju i okončanju postupaka likvidacije ili stečajnih postupaka i o brisanju trgovačkog društva iz registra

1.   Registar trgovačkog društva bez odgode putem sustava povezivanja registara osigurava dostupnost informacija o otvaranju i okončanju svih postupaka likvidacije ili stečajnih postupaka nad trgovačkim društvom i o brisanju trgovačkog društva iz registra ako to za sobom povlači pravne posljedice u državi članici u kojoj se nalazi registar trgovačkog društva.

2.   Registar podružnice bez odgode putem sustava povezivanja registara osigurava primitak informacija iz stavka 1.

3.   Razmjena informacija iz stavaka 1. i 2. besplatna je za registre.

Članak 21.

Jezik objavljivanja i prijevodi dokumenata i podataka koji se moraju objaviti

1.   Dokumenti i podaci koji se moraju objaviti na temelju članka 14. sastavljaju se i predaju na jednom od jezika koji je dopušten prema jezičnim pravilima koja se primjenjuju u državi članici u kojoj je spis iz članka 16. stavka 1. otvoren.

2.   Osim obvezne objave iz članka 16. države članice dopuštaju da se prijevodi dokumenata i podataka iz članka 14. koji se moraju objaviti objave dobrovoljno u skladu s člankom 16. na bilo kojem(-im) službenom(-im) jeziku(-cima) Unije.

Države članice mogu propisati da se prijevod tih dokumenata i podataka mora ovjeriti.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi trećim osobama olakšale pristup dobrovoljno objavljenim prijevodima.

3.   Osim obvezne objave iz članka 16. i dobrovoljne objave predviđene prema stavku 2. ovog članka, države članice mogu dopustiti da se dotični dokumenti i podaci koji se moraju objaviti objave u skladu s člankom 16. na bilo kojem(-im) drugom(-im) jeziku(-cima).

Države članice mogu propisati da se prijevod tih dokumenata i podataka mora ovjeriti.

4.   U slučajevima nedosljednosti između dokumenata i podataka objavljenih na službenim jezicima registra i dobrovoljno objavljenih prijevoda, na potonje se ne može pozivati protiv trećih osoba. Treće osobe mogu se, međutim, pozivati na dobrovoljno objavljene prijevode, osim ako trgovačko društvo dokaže da su treće osobe znale za verziju koja je bila predmetom obvezne objave.

Članak 22.

Sustav povezivanja registara

1.   Uspostavlja se europska središnja platforma („platforma”).

2.   Sustav povezivanja registara čine:

registri država članica,

platforma,

portal koji služi kao europska točka za elektronički pristup.

3.   Države članice osiguravaju interoperabilnost svojih registara unutar sustava povezivanja registara putem platforme.

4.   Države članice mogu uspostaviti neobavezne pristupne točke sustavu povezivanja registara. One bez nepotrebne odgode obavješćuju Komisiju o uspostavi takvih pristupnih točaka i o svim značajnim promjenama u njihovu funkcioniranju.

5.   Pristup informacijama iz sustava povezivanja registara osigurava se putem portala i putem neobaveznih pristupnih točaka koje su uspostavile države članice.

6.   Uspostavljanje sustava povezivanja registara ne utječe na postojeće bilateralne sporazume sklopljene među državama članicama u vezi s razmjenom informacija o trgovačkim društvima.

Članak 23.

Razvoj platforme i upravljanje njome

1.   Komisija odlučuje o tome hoće li razviti platformu i/ili upravljati njome sâma ili putem treće osobe.

Ako Komisija odluči razviti platformu ili upravljati njome putem treće osobe, izbor treće osobe i provedba, od strane Komisije, sporazuma sklopljenog s tom trećom osobom obavlja se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Ako Komisija odluči razviti platformu putem treće osobe, provedbenim aktima utvrđuje tehničke specifikacije za potrebe postupka javne nabave i trajanje sporazuma koji će se sklopiti s tom trećom osobom.

3.   Ako Komisija odluči upravljati platformom putem treće osobe, provedbenim aktima donosi detaljna pravila o operativnom upravljanju platformom.

Operativno upravljanje platformom obuhvaća posebno:

nadzor nad funkcioniranjem platforme,

sigurnost i zaštitu podataka koji se šalju i razmjenjuju putem platforme,

koordinaciju odnosa između registara država članica i treće osobe.

Nadzor nad funkcioniranjem platforme provodi Komisija.

4.   Provedbeni akti iz stavaka 2. i 3. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 164. stavka 2.

Članak 24.

Provedbeni akti

Komisija provedbenim aktima donosi sljedeće:

(a)

tehničke specifikacije kojima se utvrđuju načini komunikacije elektroničkim putem za potrebe sustava povezivanja registara;

(b)

tehničke specifikacije komunikacijskih protokola;

(c)

tehničke mjere kojima se osiguravaju minimalni sigurnosni standardi informacijske tehnologije pri komunikaciji i širenju informacija unutar sustava povezivanja registara;

(d)

tehničke specifikacije kojima se utvrđuju načini razmjene informacija između registra trgovačkog društva i registra podružnice kako je navedeno u člancima 20. i 34.;

(e)

detaljan popis podataka koji se šalju u svrhu razmjene informacija među registrima, kako je navedeno u člancima 20., 34. i 130.;

(f)

tehničke specifikacije kojima se utvrđuje struktura standardnog formata poruke u svrhu razmjene informacija između registara, platforme i portala;

(g)

tehničke specifikacije kojima se utvrđuje skup podataka potrebnih kako bi platforma ispunjavala svoje funkcije te način pohrane, uporabe i zaštite takvih podataka;

(h)

tehničke specifikacije kojima se utvrđuju struktura i uporaba jedinstvenog identifikatora za komunikaciju među registrima;

(i)

specifikacije kojima se utvrđuju tehnički načini funkcioniranja sustava povezivanja registara u pogledu širenja i razmjene informacija kao i specifikacije kojima se utvrđuju usluge informacijske tehnologije koje pruža platforma, a koje osiguravaju prijenos poruka u odgovarajućoj jezičnoj verziji;

(j)

usklađene kriterije u vezi s uslugom pretraživanja dostupnom na portalu;

(k)

načine plaćanja, uzimajući u obzir dostupne načine plaćanja kao što je plaćanje putem interneta;

(l)

pojedinosti oznaka s pojašnjenjima na kojima su navedeni popisi podataka i vrste dokumenata iz članka 14.;

(m)

tehničke uvjete dostupnosti usluga koje pruža sustav povezivanja registara;

(n)

postupak i tehničke zahtjeve za povezivanje neobaveznih pristupnih točaka s platformom.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 164. stavka 2.

Članak 25.

Financiranje

1.   Uspostavljanje i budući razvoj platforme te prilagodbe portala koji proizlaze iz ove Direktive financiraju se iz općeg proračuna Unije.

2.   Održavanje i funkcioniranje platforme financiraju se iz općeg proračuna Unije te se mogu sufinancirati naknadama za pristup sustavu povezivanja registara koje se zaračunavaju pojedinačnim korisnicima. Ovaj stavak ne utječe na naknade koje se zaračunavaju na nacionalnoj razini.

3.   Delegiranim aktima i u skladu s člankom 163. Komisija može donijeti pravila o mogućem sufinanciranju platforme zaračunavanjem naknada i, u tom slučaju, o iznosu naknada koje se zaračunavaju pojedinačnim korisnicima u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

4.   Nijedna naknada koja se određuje u skladu sa stavkom 2. ovog članka ne utječe na eventualne naknade koje zaračunavaju države članice za dobivanje dokumenata i podataka kako je navedeno u članku 19. stavku 1.

5.   Nijedna naknada koja se određuje u skladu sa stavkom 2. ovog članka ne zaračunava se za dobivanje podataka iz članka 19. stavka 2. točaka (a), (b) i (c).

6.   Svaka država članica snosi troškove prilagodbe vlastitih nacionalnih registara kao i troškove njihova održavanja i funkcioniranja koji proizlaze iz ove Direktive.

Članak 26.

Informacije o dopisima i narudžbenicama

Države članice propisuju da se na dopisima i narudžbenicama, bilo da su u papirnatom obliku ili koriste neki drugi medij, navode sljedeći podaci:

(a)

informacije potrebne kako bi se identificirao registar u kojem se čuva spis iz članka 16., zajedno s brojem trgovačkog društva u tom registru;

(b)

pravni oblik trgovačkog društva, mjesto njegova sjedišta i, prema potrebi, činjenica da je društvo u likvidaciji.

Ako se u tim dokumentima spominje temeljni kapital trgovačkog društva, navodi se upisani kapital i uplaćeni kapital.

Države članice propisuju da internetske stranice društva moraju sadržavati barem podatke iz prvog stavka i, ako je to primjenjivo, navod o upisanom kapitalu i uplaćenom kapitalu.

Članak 27.

Osobe koje obavljaju formalnosti u vezi s objavljivanjem

Svaka država članica određuje osobe koje su dužne obavljati formalnosti u vezi s objavljivanjem.

Članak 28.

Sankcije

Svaka država članica predviđa odgovarajuće sankcije barem u slučaju:

(a)

neobjavljivanja računovodstvenih dokumenata kako se zahtijeva člankom 14. točkom (f);

(b)

ako obvezni podaci predviđeni u članku 26. nisu navedeni u komercijalnim dokumentima ili na internetskim stranicama društva.

Odjeljak 2.

Pravila o objavljivanju koja se primjenjuju na podružnice trgovačkih društava iz drugih država članica

Članak 29.

Objavljivanje dokumenta i podataka koji se odnose na podružnicu

1.   Dokumenti i podaci koje se odnose na podružnicu koju je u državi članici otvorilo trgovačko društvo vrste navedene u Prilogu II., koje je uređeno pravom druge države članice, objavljuju se prema pravu države članice podružnice, u skladu s člankom 16.

2.   Kada se zahtjevi u vezi s objavljivanjem za podružnicu razlikuju od onih za trgovačko društvo, zahtjevi u vezi s objavljivanjem za podružnicu imaju prednost s obzirom na transakcije koje se provode s podružnicom.

3.   Dokumenti i podaci iz članka 30. stavka 1. postaju javno dostupni putem sustava povezivanja registara. Članak 18. i članak 19. stavak 1. primjenjuju se mutatis mutandis.

4.   Države članice osiguravaju da podružnice imaju jedinstveni identifikator na temelju kojeg će ih se moći nedvojbeno identificirati u komunikaciji među registrima putem sustava povezivanja registara. Taj jedinstveni identifikator sadržava barem elemente koji omogućavaju identifikaciju države članice u kojoj se nalazi registar, nacionalnog registra podrijetla i broja podružnice u tom registru te, prema potrebi, obilježja za sprječavanje pogrešaka pri identifikaciji.

Članak 30.

Dokumenti i podaci koji se moraju objaviti

1.   Obveznim objavljivanjem predviđenim u članku 29. obuhvaćeni su samo sljedeći dokumenti i podaci:

(a)

adresa podružnice;

(b)

djelatnosti podružnice;

(c)

registar u kojem se čuva spis trgovačkog društva iz članka 16., zajedno s registracijskim brojem u tom registru;

(d)

tvrtka i pravni oblik trgovačkog društva te tvrtka podružnice ako se ona razlikuje od tvrtke trgovačkog društva;

(e)

imenovanje, prestanak obavljanja funkcije i podaci o osobama koje su ovlaštene zastupati trgovačko društvo u poslovanju s trećim osobama te u pravnim postupcima;

kao tijelo trgovačkog društva osnovano u skladu sa zakonom ili kao članovi takvog tijela, u skladu s obvezom objavljivanja od strane trgovačkog društva kako je predviđeno u članku 14. točki (d),

kao stalni predstavnici trgovačkog društva za djelatnosti podružnice, uz naznaku opsega njihovih ovlasti;

(f)

likvidacija društva, imenovanje likvidatora, podaci o njima i njihove ovlasti te okončanje likvidacije u skladu s obvezom objavljivanja od strane trgovačkog društva kako je predviđeno u članku 14. točkama (h), (j) i (k),

stečajni postupci, aranžmani, nagodbe ili drugi slični postupci kojima trgovačko društvo podliježe;

(g)

računovodstveni dokumenti u skladu s člankom 31.;

(h)

zatvaranje podružnice.

2.   Država članica u kojoj je podružnica otvorena može propisati objavljivanje, kako je navedeno u članku 29.,

(a)

potpisa osoba iz stavka 1. točaka (e) i (f) ovog članka;

(b)

akta o osnivanju te, ako je sadržan u zasebnom aktu, statuta, u skladu s člankom 14. točkama (a), (b) i (c), zajedno s izmjenama tih dokumenata;

(c)

potvrde iz registra iz stavka 1. točke (c) ovog članka koja se odnosi se na postojanje trgovačkog društva;

(d)

podataka o vrijednosnim papirima na teret imovine trgovačkog društva koje se nalazi u toj državi članici, pod uvjetom da se to objavljivanje odnosi na valjanost tih vrijednosnih papira.

Članak 31.

Ograničenja obveznog objavljivanja računovodstvenih dokumenata

Obvezno objavljivanje predviđeno člankom 30. stavkom 1. točkom (g) ograničava se na računovodstvene dokumente trgovačkog društva, koji su izrađeni, na kojima je obavljena revizija i koji su objavljeni u skladu s pravom države članice kojim je trgovačko društvo uređeno, u skladu s Direktivom 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (30) i Direktivom 2013/34/EU.

Članak 32.

Jezik objavljivanja i prijevodi dokumenata koji se moraju objaviti

Država članica u kojoj je podružnica otvorena može odrediti da dokumenti iz članka 30. stavka 2. točke (b) i članka 31. moraju biti objavljeni na drugom službenom jeziku Unije te da prijevodi tih dokumenata moraju biti ovjereni.

Članak 33.

Objavljivanje u slučaju postojanja više podružnica u državi članici

Ako je društvo otvorilo više od jedne podružnice u državi članici, objavljivanje iz članka 30. stavka 2. točke (b) i članka 31. može se izvršiti u registru podružnice koju izabere društvo.

U slučaju iz prvog podstavka, obvezno objavljivanje od strane drugih podružnica obuhvaća podatke o registru podružnice koji se objavljuju, zajedno s brojem te podružnice u tom registru.

Članak 34.

Informacije o otvaranju i okončanju postupaka likvidacije ili stečajnih postupaka i o brisanju trgovačkog društva iz trgovačkog registra

1.   Članak 20. primjenjuje se na registar trgovačkih društava, odnosno na registar podružnica.

2.   Države članice utvrđuju postupak koji se mora slijediti nakon primitka informacija iz članka 20. stavaka 1. i 2. Tim se postupkom osigurava da se podružnice trgovačkog društva koje je prestalo ili je zbog drugih razloga izbrisano iz registra također bez nepotrebne odgode izbrišu iz registra.

3.   Druga rečenica stavka 2. ne odnosi se na podružnice trgovačkih društava koja su izbrisana iz registra zbog bilo kakve promjene pravnog oblika dotičnog trgovačkog društva, spajanja ili podjele društva ili prekograničnog prijenosa njegova sjedišta.

Članak 35.

Informacije o dopisima i narudžbenicama

Države članice propisuju da se na dopisima i narudžbenicama kojima se koristi podružnica navode, osim informacija koje se propisuju člankom 26., registar u kojem se čuva spis o podružnici, zajedno s brojem podružnice u tom registru.

Odjeljak 3.

Pravila o objavljivanju koja se primjenjuju na podružnice trgovačkih društava iz trećih zemalja

Članak 36.

Objavljivanje dokumenta i podataka koji se odnose na podružnicu

1.   Dokumenti i podaci koji se odnose na podružnicu koju je u državi članici otvorilo trgovačko društvo koje nije uređeno pravom države članice, ali ima pravni oblik koji se može usporediti s vrstama trgovačkih društava navedenih u Prilogu II., objavljuju se u skladu s pravom države podružnice, kako je utvrđeno u članku 16.

2.   Primjenjuje se članak 29. stavak 2.

Članak 37.

Obvezujući dokumenti i podaci koji se moraju objaviti

Obvezno objavljivanje predviđeno u članku 36. obuhvaća barem sljedeće dokumente i podatke:

(a)

adresa podružnice;

(b)

djelatnosti podružnice;

(c)

država čijim je pravom trgovačko društvo uređeno;

(d)

ako je tako predviđeno tim pravom, registar u koji je trgovačko društvo upisano i registracijski broj trgovačkog društva u tom registru;

(e)

akt o osnivanju te, ako je sadržan u zasebnom aktu, statut, sa svim izmjenama tih dokumenata;

(f)

pravni oblik trgovačkog društva, glavno mjesto i predmet poslovanja te najmanje jednom godišnje iznos upisanog temeljnog kapitala, ako ti podaci nisu navedeni u dokumentima iz točke (e);

(g)

tvrtka trgovačkog društva i tvrtka podružnice ako se ona razlikuje od tvrtke trgovačkog društva;

(h)

imenovanje, prestanak obavljanja funkcije i podaci o osobama koje su ovlaštene zastupati trgovačko društvo u poslovanju s trećim osobama te u pravnim postupcima;

kao tijelo trgovačkog društva osnovano u skladu sa zakonom ili kao članovi takvog tijela,

kao stalni predstavnici trgovačkog društva za djelatnosti podružnice.

Navodi se opseg ovlasti osoba koje su ovlaštene zastupati trgovačko društvo, kao i mogu li te osobe samostalno zastupati trgovačko društvo ili trebaju djelovati zajednički;

(i)

likvidacija društva i imenovanje likvidatora, podatke o njima i njihove ovlasti te okončanje likvidacije,

stečajni postupci, aranžmani, nagodbe ili drugi slični postupci kojima društvo podliježe;

(j)

računovodstveni dokumenti u skladu s člankom 38.;

(k)

zatvaranje podružnice.

Članak 38.

Ograničenja obveznog objavljivanja računovodstvenih dokumenata

1.   Obvezno objavljivanje predviđeno člankom 37. točkom (j) primjenjuje se na računovodstvene dokumente trgovačkog društva, koji su izrađeni, na kojima je obavljena revizija i koji su objavljeni u skladu s pravom države članice kojim je trgovačko društvo uređeno. Ako oni nisu izrađeni u skladu s Direktivom 2013/34/EU ili na način istovjetan toj direktivi, države članice mogu zahtijevati da se izrade i objave računovodstveni dokumenti koji se odnose na djelatnosti podružnice.

2.   Primjenjuju se članci 32. i 33.

Članak 39.

Informacije o dopisima i narudžbenicama

Države članice propisuju da se na pismima i narudžbenicama kojima se koristi podružnica navodi registar u kojem se čuva spis o podružnici, zajedno s brojem podružnice u tom registru. Ako se pravom države kojim je trgovačko društvo uređeno zahtijeva upis u registar, navodi se i registar u koji je trgovačko društvo upisano, kao i registracijski broj trgovačkog društva u tom registru.

Odjeljak 4.

Aranžmani za primjenu i provedbu

Članak 40.

Sankcije

Države članice određuju odgovarajuće sankcije za slučaju da se ne ispuni obveza objavljivanja sadržaja utvrđenih u člancima 29., 30., 31., 36., 37. i 38. te ako u dopisima i narudžbenicama nedostaju obvezni podaci predviđeni u u člancima 35. i 39.

Članak 41.

Osobe koje obavljaju formalnosti u vezi s objavljivanjem

Svaka država članica određuje osobe koje su dužne obavljati formalnosti u vezi s objavljivanjem predviđene u odjeljcima 2. i 3.

Članak 42.

Iznimke od odredaba o objavljivanju računovodstvenih dokumenata za podružnice

1.   Članci 31. i 38. ne primjenjuju se na podružnice koje su otvorile kreditne i financijske institucije obuhvaćene Direktivom Vijeća 89/117/EEZ (31).

2.   Do naknadne koordinacije države članice nemaju obvezu primjenjivati članke 31. i 38. na podružnice koje su otvorila osiguravajuća društva.

Članak 43.

Odbor za kontakt

Odbor za kontakt osnovan na temelju članka 52. Direktive Vijeća 78/660/EEZ (32) također:

(a)

olakšava, ne dovodeći u pitanje članke 258. i 259. Ugovora, usklađenu primjenu odredaba odjeljaka 2., 3. i ovog odjeljka, kroz redovite sastanke na kojima se razmatraju, posebice, praktični problemi koji nastaju u vezi s njihovom primjenom;

(b)

savjetuje Komisiju, ako je to potrebno, da odredbama odjeljaka 2., 3. i ovog odjeljka nešto doda ili u njima nešto izmijeni.

POGLAVLJE IV.

Održavanje i promjena temeljnog kapitala

Odjeljak 1.

Zahtjevi u vezi s temeljnim kapitalom

Članak 44.

Opće odredbe

1.   Mjere koordiniranja propisane ovim odjeljkom primjenjuju se na odredbe utvrđene zakonima i drugim propisima u državama članicama koje se odnose na vrste društava navedene u Prilogu I.

2.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju odredbe ovog poglavlja na investicijska društva s promjenjivim temeljnim kapitalom i na zadruge osnovane kao jedna od vrsta društava navedenih u Prilogu I. U mjeri u kojoj se zakonodavstva država članica koriste tom mogućnošću tim se zakonodavstvima zahtijeva od takvih društava da u sve dokumente navedene u članku 26. uključe riječi „investicijsko društvo s promjenjivim temeljnim kapitalom” ili riječ „zadruga”.

Članak 45.

Minimalni temeljni kapital

1.   Zakonodavstvima država članica zahtijeva se da se za osnivanje društva ili za dobivanje dozvole za početak obavljanja djelatnosti upiše minimalni temeljni kapital čiji iznos nije manji od 25 000 EUR.

2.   Europski parlament i Vijeće, na prijedlog Komisije u skladu s člankom 50. stavkom 1. i člankom 50. stavkom 2. točkom (g) Ugovora, svakih pet godina preispituju i, ako je to potrebno, revidiraju iznos iz stavka 1. izražen u eurima, a s obzirom na gospodarska i monetarna kretanja u Uniji i s obzirom na tendencije da se mogućnost izbora vrste društva iz Priloga I. pruži samo velikim društvima i društvima srednje veličine.

Članak 46.

Imovina

Upisani temeljni kapital može se sastojati samo od imovine kojoj se može utvrditi gospodarska vrijednost. Međutim, obveza izvođenja radova ili pružanja usluga ne može činiti dio te imovine.

Članak 47.

Cijena za izdavanje dionica

Dionice se ne smiju izdati po cijeni koja je niža od njihove nominalne vrijednosti ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, njihove knjigovodstvene vrijednosti.

Međutim, onima koji preuzimaju obvezu plasiranja dionica u okviru obavljanja svojeg zanimanja države članice mogu dopustiti da plaćaju manje od pune cijene za dionice koje su upisali tijekom te transakcije.

Članak 48.

Isplata dionica izdanih kao protuvrijednost za ulog

Dionice izdane kao protuvrijednost za ulog uplaćuju se u trenutku osnivanja društva ili u trenutku dobivanja dozvole za početak obavljanja djelatnosti po vrijednosti od najmanje 25 % njihove nominalne vrijednosti ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, njihove knjigovodstvene vrijednosti.

Međutim, ako su dionice izdane kao protuvrijednost za nenovčani ulog u trenutku osnivanja društva ili u trenutku dobivanja dozvole za početak obavljanja djelatnosti, uplaćuju se u cijelosti u roku od pet godina od tog trenutka.

Odjeljak 2

Zaštitni menahizmi u pogledu temeljnog kapitala utvrđenog zakonom

Članak 49.

Izvješće stručnjaka o nenovčanom ulogu

1.   O svakom se nenovčanom ulogu prije osnivanja društva ili dobivanja dozvole za početak obavljanja djelatnosti sastavlja izvješće, koje sastavljaju jedan ili više neovisnih stručnjaka koje imenuje ili potvrđuje upravno ili sudsko tijelo. Takvi stručnjaci, u skladu sa zakonodavstvom svake države članice, mogu biti fizičke osobe kao i pravne osobe, društva ili poduzeća.

2.   Izvješće stručnjaka iz stavka 1. sadržava barem opis svake od stvari koje čine ulog kao i opis upotrijebljenih metoda vrednovanja te se u njemu navodi odgovaraju li vrijednosti dobivene primjenom tih metoda barem broju i nominalnoj vrijednosti ili, kada nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvenoj vrijednosti i, prema potrebi, visini premije na vrijednost dionica koje se za njih moraju izdati.

3.   Izvješće stručnjaka objavljuje se na način utvrđen u zakonodavstvu svake države članice, u skladu s člankom 16.

4.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju ovaj članak kada je 90 % nominalne vrijednosti ili, kada nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvene vrijednosti, svih dionica izdano jednom društvu ili više društava za nenovčani ulog i kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

s obzirom na društvo koje prima takav ulog, osobe iz članka 4. točke (i) dogovorile su se o tome da izvješće stručnjaka nije potrebno;

(b)

takav je sporazum objavljen kako je predviđeno u stavku 3.;

(c)

društva koja daju takav ulog raspolažu rezervama koje se prema zakonu ili statutu ne smiju raspodijeliti i čija je nominalna vrijednost ili, kada nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvena vrijednost, barem jednaka vrijednosti dionica koje su izdane za nenovčani ulog;

(d)

društva koja daju takav ulog jamče, do iznosa koji je jednak iznosu navedenom u točki (c), za dugove društva primatelja koji nastanu između trenutka izdavanja dionica za nenovčani ulog i godine dana od objave godišnjih financijskih izvještaja tog društva za financijsku godinu u kojoj je takav ulog dan. Svaki prijenos takvih dionica zabranjen je tijekom tog razdoblja;

(e)

jamstvo iz točke (d) objavljeno je, kako je predviđeno u stavku 3.; i

(f)

društva koja daju takav ulog polažu iznos koji je jednak iznosu iz točke (c) u rezervu, koja se ne smije isplaćivati prije isteka roka od tri godine od objave godišnjih financijskih izvještaja društva primatelja za financijsku godinu u kojoj je takav ulog dan ili, ako je to potrebno, prije kasnijeg datuma na koji su sve tražbine povezane jamstvom iz točke (d), koje su istaknute u navedenom razdoblju.

5.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju ovaj članak na osnivanje novog društva spajanjem ili podjelom u slučaju kada jedan ili više neovisnih stručnjaka sastave izvješće o nacrtu uvjeta za spajanje ili podjelu.

Kada države članice odluče primijeniti ovaj članak u slučajevima iz prvog podstavka, mogu predvidjeti da izvješće sastavljeno u skladu s ovim člankom stavkom 1. i izvješće jednog ili više neovisnih stručnjaka o nacrtu uvjeta za spajanje ili podjelu može sastaviti isti stručnjak ili isti stručnjaci.

Članak 50.

Odstupanje od obveze sastavljanja izvješća stručnjaka

1.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju članak 49. stavke 1., 2. i 3. u slučaju kada se, prema odluci upravnog ili upravljačkog tijela, prenosivi vrijednosni papiri, kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki 44. Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (33), ili instrumenti tržišta novca, kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki 17. navedene direktive, unose kao nenovčani ulog, a ti su vrijednosni papiri ili instrumenti tržišta novca vrednovani po ponderiranoj prosječnoj cijeni po kojoj se na jednom ili više uređenih tržišta, kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki 21. navedene direktive, njima trgovalo tijekom dostatnog razdoblja, koje treba odrediti nacionalnim zakonodavstvom, prije stvarnog datuma unosa odgovarajućeg nenovčanog uloga.

Međutim, u slučaju kada su na cijenu utjecale izvanredne okolnosti koje bi značajno promijenile vrijednost imovine na stvarni datum njezinog unosa, uključujući situacije u kojima je tržište takvih prenosivih vrijednosnih papira ili instrumenata tržišta novca postalo nelikvidno, provodi se ponovno vrednovanje na inicijativu i pod odgovornošću upravnog ili upravljačkog tijela.

Za potrebe takvog ponovnog vrednovanja primjenjuje se članak 49. stavci 1., 2. i 3.

2.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju članak 49. stavke 1., 2. i 3. u slučaju kada se, prema odluci upravnog ili upravljačkog tijela, imovina, koju ne čine prenosivi vrijednosni papiri ni instrumenti tržišta novca iz stavka 1. ovog članka, unosi kao nenovčani ulog, a čija je fer vrijednost već bila predmetom procjene ovlaštenog neovisnog stručnjaka i kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

fer vrijednost određena je na datum najviše šest mjeseci prije stvarnog datuma unosa imovine; i

(b)

vrednovanje je provedeno u skladu s općeprihvaćenim standardima vrednovanja i načelima države članice koja se primjenjuju na vrstu imovine koja se unosi.

U slučaju novih kvalifikacijskih okolnosti, koje bi značajno promijenile fer vrijednost imovine na stvarni datum njezinog unosa, provodi se ponovno vrednovanje na inicijativu i pod odgovornošću upravnog ili upravljačkog tijela.

Za potrebe ponovnog vrednovanja iz drugog podstavka primjenjuje se članak 49. stavci 1., 2. i 3.

U slučaju da takvo ponovno vrednovanje izostane, jedan ili više dioničara koji na datum donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala u vlasništvu imaju ukupno najmanje 5 % upisanog temeljnog kapitala društva mogu zahtijevati da vrednovanje provede neovisni stručnjak, pri čemu se primjenjuje članak 49. stavci 1., 2. i 3.

Takav dioničar odnosno takvi dioničari mogu podnijeti zahtjev sve do stvarnog datuma unosa imovine, pod uvjetom da na dan podnošenja zahtjeva još uvijek u vlasništvu imaju ukupno najmanje 5 % upisanog temeljnog kapitala društva, kao što je to bio slučaj na datum donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala.

3.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju članak 49. stavke 1., 2. i 3., u slučaju kada se, prema odluci upravnog ili upravljačkog tijela, imovina, koju ne čine prenosivi vrijednosni papiri ni instrumenti tržišta novca iz stavka 1. ovog članka, unosi kao nenovčani ulog čija se fer vrijednost izvodi iz vrijednosti pojedinačne imovine iz zakonskih izvještaja za prethodnu financijsku godinu, pod uvjetom da su zakonski izvještaji bili predmetom revizije u skladu s Direktivom 2006/43/EZ.

Stavak 2. drugi do peti podstavak ovog članka primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 51.

Nenovčani ulog bez izvješća stručnjaka

1.   U slučaju kada se nenovčani ulog kako je navedeno u članku 50. unosi bez izvješća stručnjaka iz članka 49. stavaka 1., 2. i 3., uz zahtjeve utvrđene u članku 4. točki (h) i u roku od mjesec dana od stvarnog datuma unosa imovine, objavljuje se izjava koja sadržava sljedeće elemente:

(a)

opis nenovčanog uloga prilikom izdavanja;

(b)

njegovu vrijednost, izvor vrednovanja te, prema potrebi, metodu vrednovanja;

(c)

izjavu o tome odgovara li dobivena vrijednost barem broju, nominalnoj vrijednosti ili, kada nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvenoj vrijednosti dionica te, prema potrebi, visini premije na dionice koje se moraju izdati za te uloge; i

(d)

izjava o tome da nisu nastupile nove kvalifikacijske okolnosti u vezi s prvotnim vrednovanjem.

Objavljivanje izjave provodi se na način utvrđen zakonodavstvom svake države članice u skladu s člankom 16.

2.   Kada se unos nenovčanog uloga predlaže bez izvješća stručnjaka, kako je navedeno u članku 49. stavcima 1., 2. i 3., u vezi s povećanjem temeljnog kapitala koje je predloženo u skladu s člankom 68. stavkom 2., obavijest koja sadržava datum donošenja odluke o povećanju temeljnog kapitala i informacije navedene u stavku 1. ovog članka objavljuje se na način utvrđen zakonodavstvom svake države članice u skladu s člankom 16., prije nego što unos imovine kao nenovčanog uloga počne proizvoditi učinke. U tom slučaju, izjava iz stavka 1. ovog članka ograničena je na izjavu o tome da od objavljivanja prethodno navedene obavijesti nisu nastupile nove kvalifikacijske okolnosti.

3.   Svaka država članica osigurava odgovarajuće zaštitne mehanizme kojima se osigurava usklađenost s postupkom utvrđenim u članku 50. i u ovom članku, u slučaju kada se nenovčani ulog unosi bez izvješća stručnjaka kako je navedeno u članku 49. stavcima 1., 2. i 3.

Članak 52.

Znatna stjecanja nakon osnivanja ili dobivanja dozvole za početak obavljanja djelatnosti

1.   Ako društvo, prije isteka roka utvrđenog nacionalnim zakonodavstvom od najmanje dvije godine od trenutka kada je bilo osnovano ili je dobilo dozvolu za početak obavljanja djelatnosti, stekne bilo kakvu imovinu koja pripada osobi ili društvu ili poduzeću iz članka 4. točke (i) kao ulog koji iznosi najmanje jednu desetinu upisanog temeljnog kapitala, to se stjecanje preispituje i njegovi detalji objavljuju se na način predviđen u članku 49. stavcima 1., 2. i 3. te se podnosi glavnoj skupštini na odobrenje.

Članci 50. i 51. primjenjuju se mutatis mutandis.

Države članice mogu također zahtijevati da se navedene odredbe primjenjuju kada imovina pripada dioničaru ili bilo kojoj drugoj osobi.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na stjecanja izvršena u okviru uobičajenog poslovanja društva, stjecanja izvršena prema nalogu ili pod nadzorom upravnih ili sudskih tijela kao ni na stjecanja na burzi.

Članak 53.

Obveza dioničara na uplatu ulogâ

Podložno odredbama koje se odnose na smanjenje upisanog temeljnog kapitala, dioničari ne mogu biti oslobođeni obveze uplate svojih uloga.

Članak 54.

Zaštitni mehanizmi u slučaju preoblikovanja

Do naknadnog koordiniranja nacionalnih zakonodavstava, države članice donose mjere potrebne za osiguravanje barem onakvih zaštitnih mehanizama kakvi su utvrđeni u člancima od 3. do 6. i člancima od 45. do 53. u slučaju preoblikovanja društva neke druge vrste u dioničko društvo.

Članak 55.

Izmjena statuta ili akta o osnivanju

Člancima od 3. do 6. i člancima od 45. do 54. ne dovode se u pitanje odredbe država članica o nadležnosti i postupku u vezi s izmjenom statuta ili akta o osnivanju.

Odjeljak 3.

Pravila o isplati

Članak 56.

Opća pravila o isplati

1.   Osim u slučajevima smanjenja upisanog temeljnog kapitala, nije moguće izvršiti nikakve isplate dioničarima kada je neto imovina kako je navedena u godišnjim financijskim izvještajima društva na zaključni dan posljednje financijske godine manja od iznosa upisanog temeljnog kapitala uvećanog za one rezerve koje se prema zakonu ili statutu trgovačkog društva ne smiju isplaćivati, ili bi nakon takve isplate postala manja.

2.   Kada iznos neuplaćenog dijela upisanog temeljnog kapitala nije uključen u imovinu prikazanu u bilanci taj se iznos odbija od iznosa upisanog temeljnog kapitala iz stavka 1.

3.   Iznos isplata dioničarima ne smije premašiti iznos dobiti na kraju posljednje financijske godine uvećane za prenesenu dobit i iznose povučene iz rezervi dostupnih u tu svrhu, te umanjene za prenesene gubitke i iznose koji se u skladu sa zakonom ili statutom, unose u rezerve.

4.   Pojam „isplata”, upotrijebljen u stavcima 1. i 3., uključuje, posebice, isplate dividendi i kamata u vezi s dionicama.

5.   Kada se zakonodavstvom države članice dopušta isplata privremenih dividendi, primjenjuju se barem sljedeći uvjeti:

(a)

sastavlja se privremena bilanca u kojoj je iskazano da su sredstva koja su na raspolaganju za isplatu dovoljna;

(b)

iznos koji treba isplatiti ne smije premašiti ukupnu dobit ostvarenu od kraja posljednje financijske godine za koju su sastavljeni godišnji financijski izvještaji, uvećanu za prenesenu dobit i iznose povučene iz rezervi dostupnih u tu svrhu i umanjenu za prenesene gubitke i iznose koji se na temelju zahtjeva iz zakona ili statuta unose u rezerve.

6.   Stavci od 1. do 5. ne utječu na odredbe država članica u vezi s povećanjem upisanog temeljnog kapitala kapitalizacijom rezervi.

7.   Zakonodavstvom država članica može se predvidjeti odstupanje od stavka 1. u slučaju investicijskih društava s fiksnim temeljnim kapitalom.

Za potrebe ovog stavka, pojam „investicijsko društvo s fiksnim temeljnim kapitalom” znači samo društva:

(a)

čija je isključiva djelatnost investiranje svojih sredstava u različite vrijednosne papire, zemljišta ili drugu imovinu s jedinim ciljem raspodjele investicijskog rizika i omogućivanja svojim dioničarima koristi od rezultata upravljanja njihovom imovinom; i

(b)

koja javnosti nude vlastite dionice za upis.

U mjeri u kojoj se zakonodavstvima država članica iskoristi navedena mogućnost, njima se:

(a)

zahtijeva od takvih društava da pojam „investicijsko društvo” uključe u sve dokumente navedene u članku 26.;

(b)

ne dopušta da takva društva čija neto imovina padne ispod iznosa navedenog u stavku 1. izvršavaju isplatu dioničarima ako je na završni dan posljednje financijske godine ukupna imovina društva kako je navedena u godišnjim financijskim izvještajima manja, ili bi nakon takve isplate postala manja, od jednog i pol iznosa ukupnih obveza društva prema vjerovnicima kako su navedene u godišnjim financijskim izvještajima; i

(c)

zahtijeva od svakog takvog društva koje izvršava isplatu dioničarima da, kada njegova neto imovina padne ispod iznosa navedenog u stavku 1., u svoje godišnje financijske izvještaje uključi odgovarajuću napomenu.

Članak 57.

Povrat nezakonito izvršenih isplata

Svaku isplatu izvršenu protivno članku 56. vraćaju dioničari koji su je primili ako društvo dokaže da su ti dioničari znali za nepravilnost izvršene isplate ili za nju, s obzirom na okolnosti, nisu mogli ne znati.

Članak 58.

Ozbiljni gubitak upisanog temeljnog kapitala

1.   U slučaju ozbiljnog gubitka upisanog temeljnog kapitala, u roku utvrđenom zakonodavstvima država članica saziva se glavna skupština dioničara kako bi se ispitalo treba li u odnosu na društvo provesti likvidaciju ili je potrebno poduzeti druge mjere.

2.   Iznos gubitka koji se smatra ozbiljnim gubitkom u smislu stavka 1. ne smije zakonodavstvima država članica biti određen kao iznos koji je viši od polovine upisanog temeljnog kapitala.

Odjeljak 4.

Pravila o stjecanju vlastitih dionica od strane društva

Članak 59.

Zabrana stjecanja vlastitih dionica

1.   Društvo ne može upisati vlastite dionice.

2.   Ako je dionice društva upisala osoba koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, smatra se da je dioničar upisao dionice za svoj račun.

3.   Osobe ili društva ili poduzeća iz članka 4. točke (i) ili, u slučaju povećanja upisanog temeljnog kapitala, članovi upravnog ili upravljačkog tijela dužni su uplaćivati uloge za dionice koje su upisane protivno ovom članku.

Međutim, zakonodavstvom države članice može se predvidjeti da se svaka takva osoba može osloboditi te obveze ako dokaže da se njoj osobno ne može pripisati nikakva krivnja.

Članak 60.

Stjecanje vlastitih dionica

1.   Ne dovodeći u pitanje načelo jednakog postupanja prema svim dioničarima koji su u jednakom položaju ni Uredbu (EU) br. 596/2014, države članice mogu dopustiti društvu stjecanje vlastitih dionica, bilo da to čini ono sâmo ili preko osobe koja djeluje u svoje ime, a za račun društva. Države članice, u mjeri u kojoj su stjecanja dopuštena, određuju da za takva stjecanja vrijede sljedeći uvjeti:

(a)

glavna skupština daje ovlaštenje u kojem se utvrđuju uvjeti za takvo stjecanje, a posebno najveći broj dionica koje se trebaju steći, trajanje razdoblja za koje se ovlaštenje daje, koje ne može biti dulje od razdoblja određenog nacionalnim zakonodavstvom, a koje pak ne premašuje pet godina te, u slučaju stjecanja za vrijednost, najviši i najniži ulog. Članovi upravnog ili upravljačkog tijela moraju se uvjeriti da su u trenutku izvršenja svakog ovlaštenog stjecanja poštovani uvjeti iz točaka (b) i (c);

(b)

stjecanja, uključujući dionice koje je društvo steklo prethodno i koje drži, te dionice koje je stekla osoba koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, ne mogu imati učinak smanjenja neto imovine ispod iznosa iz članka 56. stavaka 1. i 2.;

(c)

u transakciju se mogu uključiti samo u cijelosti plaćene dionice.

Nadalje, države članice mogu odrediti da za stjecanja u smislu prvog podstavka vrijede bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

nominalna vrijednost ili, kada ona ne postoji, knjigovodstvena vrijednost stečenih dionica, uključujući dionice koje je društvo steklo prethodno i koje drži, te dionice koje je stekla osoba koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, ne premašuje granicu koju trebaju odrediti države članice; ta granica ne smije biti niža od 10 % upisanog temeljnog kapitala;

(b)

u statutu ili aktu o osnivanju društva utvrđuju se ovlasti društva za stjecanje vlastitih dionica u smislu prvog podstavka, najveći broj dionica dionica koje se trebaju steći, trajanje razdoblja za koje se ovlaštenje daje te najviši i najniži ulog;

(c)

društvo ispunjava odgovarajuće zahtjeve u vezi s izvješćivanjem i objavljivanjem;

(d)

od određenih društava koja odrede države članice može se zahtijevati da ponište stečene dionice pod uvjetom da se iznos, jednak nominalnoj vrijednosti poništenih dionica, uključi u rezervu koja se ne može isplatiti dioničarima, osim u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala; ta se rezerva može upotrijebiti samo u svrhu povećanja upisanog temeljnog kapitala putem kapitalizacije rezervi;

(e)

stjecanjem se ne dovodi u pitanje namirenje tražbina vjerovnika.

2.   Zakonodavstvima država članica mogu se predvidjeti odstupanja od stavka 1. prvog podstavka točke (a) prve rečenice u slučaju kada je stjecanje vlastitih dionica društva potrebno za sprečavanje ozbiljne i izravne štete za društvo. U takvom slučaju upravno ili upravljačko tijelo obavješćuje sljedeću glavnu skupštinu o razlozima i naravi izvršenog stjecanja, o broju i nominalnoj vrijednosti ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, o knjigovodstvenoj vrijednosti stečenih dionica, o udjelu upisanog temeljnog kapitala koji predstavljaju i o ulogu za te dionice.

3.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju stavak 1. prvi podstavak točku (a) prvu rečenicu na dionice koje stekne društvo sâmo ili osoba koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, radi raspodjele radnicima društva ili radnicima povezanog društva. Takve dionice raspodjeljuju se u roku od 12 mjeseci od njihova stjecanja.

Članak 61.

Odstupanje od pravila o stjecanju vlastitih dionica

1.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju članak 60. na:

(a)

dionice stečene prilikom izvršavanja odluke o smanjenju temeljnog kapitala ili u okolnostima iz članka 82.;

(b)

dionice stečene kao rezultat univerzalnog pravnog sljedništva;

(c)

u cijelosti uplaćene dionice koje su stečene nenaplatno ili dionice stečene od strane banaka i drugih financijskih institucija koje kupuju dionice komisiono;

(d)

dionice stečene na temelju zakonske obveza ili kao posljedica sudske odluke za zaštitu manjinskih dioničara, posebno u slučaju spajanja, promjene djelatnosti ili oblika društva, prijenosa sjedišta u inozemstvo ili uvođenja ograničenja prilikom prijenosa dionica;

(e)

dionice stečene od dioničara u slučaju da ih on nije uplatio;

(f)

dionice stečene radi naknade štete manjinskim dioničarima u povezanim društvima;

(g)

u cijelosti uplaćene dionice koje su stečene u okviru prisilne prodaje na temelju sudskog naloga, radi plaćanja tražbina koje je društvo imalo prema vlasniku dionica; i

(h)

u cijelosti uplaćene dionice koje je izdalo investicijsko društvo s fiksnim temeljnim kapitalom, kako je definirano u članku 56. stavku 7. drugom podstavku, a to društvo ili s njim povezano društvo steklo je te dionice na zahtjev investitora. Primjenjuje se članak 56. stavak 7. treći podstavak točka (a). Takva stjecanja ne mogu imati za posljedicu smanjenje neto imovine ispod iznosa upisanog temeljnog kapitala uvećanog za rezerve čija je isplata zabranjena zakonom.

2.   Međutim, dionice stečene u slučajevima navedenima u stavku 1. točkama od (b) do (g) otuđuju se u roku od najviše tri godine od njihova stjecanja, osim ako nominalna vrijednost ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvena vrijednost stečenih dionica, uključujući dionice koje je društvo možda steklo preko osobe koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, premašuje 10 % upisanog temeljnog kapitala.

3.   Ako se dionice ne otuđe u roku utvrđenom u stavku 2., poništavaju se. Zakonodavstvom države članice poništavanje se može uvjetovati odgovarajućim smanjenjem upisanog temeljnog kapitala. Takvo smanjenje propisuje se u slučaju kada stjecanje dionica koje treba poništiti za posljedicu ima pad vrijednosti neto imovine ispod iznosa određenog u članku 56. stavcima 1. i 2.

Članak 62.

Posljedice nezakonitog stjecanja vlastitih dionica

Dionice stečene protivno odredbama članaka 60. i 61. otuđuju se u roku od godine dana od njihova stjecanja. Ako se u tom razdoblju ne otuđe, primjenjuje se članak 61. stavak 3.

Članak 63.

Držanje vlastitih dionica i godišnje izvješće u slučaju stjecanja vlastitih dionica

1.   U slučaju kada se zakonodavstvom države članice dopušta da društvo stječe vlastite dionice, bilo sâmo ili preko osobe koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, njime se propisuje da držanje tih dionica u svakom trenutku podliježe barem sljedećim uvjetima:

(a)

među pravima povezanima s dionicama u svakom se slučaju mora suspendirati pravo glasa povezano s vlastitim dionicama društva;

(b)

ako su dionice uključene u imovinu iskazanu u bilanci, u pasivu se uključuje rezerva u jednakom iznosu, koja nije na raspolaganju za isplatu.

2.   Kada se zakonodavstvom države članice dopušta da društvo stječe vlastite dionice, bilo sâmo ili preko osobe koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, njime se zahtijeva da se u godišnjem izvješću navede barem sljedeće:

(a)

razlozi za stjecanja izvršena tijekom financijske godine;

(b)

broj i nominalna vrijednost ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvena vrijednost dionica stečenih i otuđenih tijekom financijske godine i udio upisanog temeljnog kapitala koji predstavljaju;

(c)

u slučaju naplatnog stjecanja ili otuđenja, vrijednost uloga za dionice;

(d)

broj i nominalna vrijednost ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvena vrijednost svih dionica koje je društvo steklo i koje drži te udio upisanog temeljnog kapitala koji one predstavljaju.

Članak 64.

Financijska pomoć društva za stjecanje vlastitih dionica od strane treće osobe

1.   U slučaju kada države članice dopuštaju da društvo, izravno ili neizravno, predujmi novčana sredstva ili dade zajmove ili pruži jamstvo radi stjecanja vlastitih dionica od strane treće osobe, one propisuju da se na takve transakcije primjenjuju uvjeti utvrđeni u stavcima od 2. do 5.

2.   Transakcije se izvršavaju u okviru odgovornosti upravnog ili upravljačkog tijela pod fer tržišnim uvjetima, posebno u vezi s kamatama koje društvo dobiva i u vezi s jamstvom koje se društvu izda za zajmove i predujmove iz stavka 1.

Kreditna sposobnost treće osobe ili, u slučaju višestranih transakcija, svih strana koje sudjeluju, prethodno se na odgovarajući način ispituje.

3.   Upravno ili upravljačko tijelo transakcije podnosi na prethodno odobrenje glavnoj skupštini, pri čemu glavna skupština postupa u skladu s pravilima o kvorumu i većini utvrđenima u članku 83.

Upravno ili upravljačko tijelo glavnoj skupštini podnosi pisano izvješće u kojem navodi:

(a)

razloge za transakciju;

(b)

interes društva za provedbu takve transakcije;

(c)

uvjete pod kojima se transakcija provodi;

(d)

rizike transakcije u vezi s likvidnošću i solventnošću društva; i

(e)

cijenu po kojoj treća osoba treba steći dionice.

Navedeno izvješće dostavlja se registru radi objave u skladu s člankom 16.

4.   Ukupna financijska pomoć dodijeljena trećim osobama ni u kojem trenutku ne smije rezultirati smanjenjem neto imovine ispod iznosa određenog u članku 56. stavcima 1. i 2., uzimajući u obzir i eventualno smanjenje neto imovine do kojeg je moglo doći prilikom stjecanja vlastitih dionica od strane društva ili za račun društva u skladu s člankom 60. stavkom 1.

Društvo u pasivu u bilanci uključuje i rezervu, koja nije na raspolaganju za isplatu, u iznosu ukupne financijske pomoći.

5.   Kada treća osoba putem financijske pomoći društva stekne vlastite dionice tog društva u smislu članka 60. stavka 1. ili upiše dionice izdane tijekom povećanja upisanog temeljnog kapitala, takvo stjecanje ili upis obavlja se po fer cijeni.

6.   Stavci od 1. do 5. ne primjenjuju se na transakcije provedene s bankama i drugim financijskim institucijama u okviru uobičajenog poslovanja, ni na transakcije izvršene radi stjecanja dionica od strane radnika društva ili za njih odnosno od strane radnika povezanog društva ili za njih.

Međutim, te transakcije ne smiju imati za posljedicu smanjenje neto imovine ispod iznosa određenog u članku 56. stavku 1.

7.   Stavci od 1. do 5. ne primjenjuju se na transakcije izvršene radi stjecanja dionica društva kako je opisano u članku 61. stavku 1. točki (h).

Članak 65.

Dodatni zaštitni mehanizmi u slučaju transakcija između povezanih strana

U slučajevima kada su pojedinačni članovi upravnog ili upravljačkog tijela društva koje je strana u transakciji iz članka 64. stavka 1. ove Direktive ili članovi upravnog ili upravljačkog tijela matičnog poduzeća u smislu članka 22. Direktive 2013/34/EU ili sâmo takvo matično poduzeće ili pojedinci koji djeluju u svoje ime, ali za račun članova takvih tijela ili za račun takvog poduzeća strane u takvoj transakciji, države članice putem odgovarajućih zaštitnih mehanizama osiguravaju da takva transakcija nije protivna interesima društva.

Članak 66.

Prihvaćanje vlastitih dionica društva kao jamstva

1.   Prihvaćanje, bilo od strane samog društva ili preko osobe koja djeluje u svoje ime, ali za račun društva, vlastitih dionica društva kao jamstva, smatra se stjecanjem za potrebe članka 60., članka 61. stavka 1. te članaka 63. i 64.

2.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju stavak 1. na transakcije koje provode banke i druge financijske institucije u okviru uobičajenog poslovanja.

Članak 67.

Upis, stjecanje ili posjedovanje dionica od strane društva u kojem dioničko društvo drži većinu glasačkih prava ili na koje može izvršiti prevladavajući utjecaj

1.   Upis, stjecanje ili posjedovanje dionica u dioničkom društvu od strane drugog društva vrste navedene u Prilogu II., u kojem dioničko društvo, izravno ili neizravno, drži većinu glasačkih prava ili na koje može, izravno ili neizravno, izvršiti prevladavajući utjecaj, smatra se kao da je izvršilo sâmo dioničko društvo.

Prvi podstavak primjenjuje se i kada je drugo društvo uređeno pravom treće zemlje, a njegov pravni oblik usporediv je s oblicima navedenima u Prilogu II.

Međutim, u slučaju kada dioničko društvo neizravno drži većinu glasačkih prava ili neizravno može izvršiti prevladavajući utjecaj, države članice nemaju obvezu primjenjivati prvi i drugi podstavak ako predvide suspenziju glasačkih prava povezanih s dionicama u dioničkom društvu koje drži drugo društvo.

2.   U slučaju nepostojanja koordinacije nacionalnog zakonodavstva o skupini društava, države članice mogu:

(a)

definirati slučajeve u kojima se smatra da dioničko društvo može izvršiti prevladavajući utjecaj na drugo društvo; ako država članica iskoristi tu mogućnost, u njezinom se nacionalnom pravu u svakom slučaju osigurava da se prevladavajući utjecaj može izvršavati ako dioničko društvo:

i.

ima pravo imenovati ili opozvati većinu članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela, a istodobno je dioničar ili član drugog društva, ili

ii.

dioničar je ili član drugog društva i ima isključivu kontrolu nad većinom glasačkih prava dioničara ili članova društva na temelju sporazuma sklopljenog s drugim dioničarima ili članovima tog društva.

Države članice nisu dužne predvidjeti nikakve druge slučajeve osim onih iz prvog podstavka podtočaka i. i ii.;

(b)

definirati slučajeve u kojima se smatra da dioničko društvo neizravno drži glasačka prava ili da može neizravno izvršiti prevladavajući utjecaj;

(c)

detaljno navesti okolnosti u kojima se smatra da dioničko društvo drži glasačka prava.

3.   Države članice nemaju obvezu primjenjivati stavak 1. prvi i drugi podstavak ako se upis, stjecanje ili držanje izvršava za račun osobe koja nije osoba koja upisuje, stječe ili drži dionice, a nije ni dioničko društvo iz stavka 1. ni drugo društvo u kojem dioničko društvo drži, izravno ili neizravno, većinu glasačkih prava ili na koje može, izravno ili neizravno, izvršiti prevladavajući utjecaj.

4.   Države članice nemaju obvezu primjenjivati stavak 1. prvi i drugi podstavak ako upis, stjecanje ili držanje dionica izvršava drugo društvo u vlastitom svojstvu i u kontekstu svojih djelatnosti profesionalnog burzovnog posrednika za trgovanje vrijednosnim papirima, pod uvjetom da je član burze koja je smještena ili djeluje unutar države članice ili da ga potvrdi ili nadzire tijelo države članice nadležno za nadzor profesionalnih burzovnih posrednika za trgovanje vrijednosnim papirima što može, u smislu ove Direktive, uključivati kreditne institucije.

5.   Države članice nemaju obvezu primjenjivati stavak 1. prvi i drugi podstavak ako su dionice u dioničkom društvu koje drži drugo društvo stečene prije nego što je odnos između ta dva društva ispunjavao mjerila utvrđena u stavku 1.

Međutim, glasačka prava povezana s tim dionicama suspendiraju se, a dionice se uzimaju u obzir pri utvrđivanje je li ispunjen uvjet utvrđen u članku 60. stavku 1. točki (b).

6.   Države članice nemaju obvezu primjenjivati članak 61. stavak 2. ili 3. ili članak 62. ako dionice u dioničkom društvu stekne drugo društvo, pod uvjetom da predvide:

(a)

suspenziju glasačkih prava povezanih s dionicama koje u dioničkom društvu drži drugo društvo; i

(b)

da su članovi upravnog ili upravljačkog tijela dioničkog društva dužni otkupiti od drugog društva dionice iz članka 61. stavaka 2. i 3. i članka 62. po cijeni po kojoj ih je steklo drugo društvo; ta se sankcija ne primjenjuje samo ako članovi upravnog ili upravljačkog tijela dioničkog društva dokažu da društvo nije imalo nikakvu ulogu prilikom upisa odnosno stjecanja dotičnih dionica.

Odjeljak 5.

Pravila za povećanje i smanjenje temeljnog kapitala

Članak 68.

Odluka glavne skupštine o povećanju temeljnog kapitala

1.   O svakom povećanju temeljnog kapitala odlučuje glavna skupština. I ta odluka i povećanje upisanog temeljnog kapitala objavljuju se na način utvrđen zakonodavstvom svake države članice, u skladu s člankom 16.

2.   Međutim, u statutu ili u aktu o osnivanju ili u odluci glavne skupštine, koja se mora objaviti u skladu s pravilima iz stavka 1., može se odobriti povećanje upisanog temeljnog kapitala do najvišeg mogućeg iznosa koji se u njima utvrđuje tako da se vodi računa o zakonom propisanom najvišem iznosu. Kada je to primjereno, odluku o povećanju upisanog temeljnog kapitala u granicama utvrđenog iznosa donosi za to ovlašteno tijelo društva. Takva ovlast tog tijela vrijedi najviše pet godina i može se jednom ili više puta produljiti na glavnoj skupštini, svaki put za razdoblje koje nije dulje od pet godina.

3.   Kada postoji više rodova dionica, odluka glavne skupštine u vezi s povećanjem temeljnog kapitala iz stavka 1. ili u vezi s odobrenjem povećanja temeljnog kapitala iz stavka 2. podliježe zasebnom glasovanju barem za svaki rod dioničara na čija prava utječe ta transakcija.

4.   Ovaj se članak primjenjuje na izdavanje svih vrijednosnih papira koji se mogu pretvoriti u dionice ili iz kojih proizlazi pravo na upis dionica, ali ne i na pretvorbu takvih vrijednosnih papira niti na ostvarivanje prava na upis.

Članak 69.

Uplata dionica izdanih za ulog

Dionice izdane za ulog tijekom povećanja upisanog temeljnog kapitala uplaćuju se najmanje u iznosu 25 % njihove nominalne vrijednosti ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, njihove knjigovodstvene vrijednosti. Ako je predviđena viša emisijska vrijednost dionica, ona se uplaćuje u cijelosti.

Članak 70.

Dionice izdane za nenovčani ulog

1.   Kada su dionice izdane za nenovčani ulog tijekom povećanja temeljnog kapitala ulog se prenosi u cijelosti u roku od pet godina od odluke o povećanju upisanog temeljnog kapitala.

2.   Ulog iz stavka 1. navodi se u izvješću koje prije povećanja temeljnog kapitala sastavljaju jedan ili više stručnjaka, koji su neovisni o društvu, a imenovalo ih je ili potvrdilo upravno ili sudsko tijelo. Takvi stručnjaci, u skladu sa zakonodavstvom svake države članice, mogu biti fizičke osobe kao i pravne osobe, društva i poduzeća.

Primjenjuju se članak 49. stavci 2. i 3. te članci 50. i 51.

3.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju stavak 2. u slučaju kada se upisani temeljni kapital poveća radi provedbe spajanja društva, podjele ili javne ponude za kupnju ili zamjenu dionica, te radi isplate dioničarima društva koje se preuzima ili dijeli ili koje je predmetom javne ponude za kupnju ili zamjenu dionica.

U slučaju spajanja ili podjele države članice ipak primjenjuju prvi podstavak samo ako jedan ili više neovisnih stručnjaka sastavi izvješće o nacrtu uvjeta za spajanje ili podjelu.

Ako države članice odluče da ne primjenjuju stavak 2. u slučaju spajanja ili podjele, one mogu odlučiti da izvješće iz ovog članka i izvješće jednog ili više neovisnih stručnjaka o nacrtu uvjeza za spajanje ili podjelu, pripremi isti stručnjak ili isti stručnjaci.

4.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju stavak 2. ako su tijekom povećanja upisanog temeljnog kapitala sve dionice izdane za nenovčane uloge jednom ili više društava, pod uvjetom da su se svi dioničari društva koje prima uloge dogovorili o tome da nije potrebno sastavljati izvješće stručnjaka i da su ispunjeni uvjeti iz članka 49. stavka 4. točaka od (b) do (f).

Članak 71.

Povećanje temeljnog kapitala koji nije u cijelosti upisan

Ako povećanje temeljnog kapitala nije u cijelosti upisano, temeljni kapital povećava se za iznos primljenih upisa samo ako je tako predviđeno u uvjetima za izdavanje.

Članak 72.

Povećanje temeljnog kapitala novčanim ulozima

1.   Prilikom svakog povećanja temeljnog kapitala novčanim ulozima, dionice se na temelju prava prvokupa nude dioničarima, razmjerno udjelu koji njihove dionice predstavljaju u temeljnom kapitalu.

2.   U zakonodavstvu države članice:

(a)

stavak 1. ne mora se primjenjivati na dionice koje nose ograničeno pravo sudjelovanja u isplatama u smislu članka 56. i/ili u raspodjeli imovine društva u slučaju likvidacije; ili

(b)

može se dopustiti da se upisani temeljni kapital društva koji ima više rodova dionica koje nose različita prava u pogledu glasovanja ili sudjelovanja u isplatama u smislu članka 56. ili u raspodjeli imovine u slučaju likvidacije, poveća izdavanjem novih dionica samo u jednom od tih rodova, a pravo prvokupa dioničara drugih rodova ostvaruje se tek nakon što to pravo ostvare dioničari roda u kojem se izdaju nove dionice.

3.   Svaka ponuda za upis na temelju prava prvokupa i razdoblje u kojem se navedeno pravo ostvaruje objavljuju se u nacionalnom službenom listu određenom u skladu s člankom 16. Međutim, zakonodavstvom države članice ne mora se predvidjeti takva objava kada sve dionice društva glase na ime. U takvom slučaju, svi dioničari društva obavješćuju se u pisanom obliku. Pravo prvokupa ostvaruje se u roku koje nije kraći od 14 dana od dana objave ponude ili od dana otpreme pisama dioničarima.

4.   Pravo prvokupa ne može se ograničiti niti oduzeti statutom ili aktom o osnivanju. Međutim, to se može učiniti odlukom glavne skupštine. Od upravnog ili upravljačkog tijela zahtijeva se da podnese toj skupštini pisano izvješće u kojem se navode razlozi ograničavanja ili oduzimanja prava prvokupa i opravdava predložena cijena izdavanja. Glavna skupština odlučuje u skladu s pravilima o kvorumu i većini utvrđenima u članku 83. Njezina se odluka objavljuje na način utvrđen u zakonodavstvu svake države članice, u skladu s člankom 16.

5.   Zakonodavstvom države članice može se odrediti da statut, akt o osnivanju ili glavna skupština, koja djeluje u skladu s pravilima o kvorumu, većini i objavi utvrđenima u stavku 4. ovog članka, mogu tijelu društva koje je ovlašteno odlučivati o povećanju upisanog temeljnog kapitala u granicama odobrenog temeljnog kapitala dati ovlast da ograniči ili oduzme pravo prvokupa. Tu ovlast nije moguće dodijeliti za razdoblje dulje od razdoblja za ovlast predviđenu u članku 68. stavku 2.

6.   Stavci od 1. do 5. primjenjuju se na izdavanje svih vrijednosnih papira koje se mogu pretvoriti u dionice ili iz kojih proizlazi pravo na upis dionica, ali ne i na pretvorbu takvih vrijednosnih papira niti na ostvarivanje prava na upis.

7.   Pravo prvokupa ne isključuje se za potrebe stavaka 4. i 5. u slučaju kada se dionice, u skladu s odlukom o povećanju upisanog temeljnog kapitala, izdaju bankama ili drugim financijskim institucijama s ciljem njihova nuđenja dioničarima društva u skladu sa stavcima 1. i 3.

Članak 73.

Odluka glavne skupštine o smanjenju upisanog temeljnog kapitala

Svako smanjenje upisanog temeljnog kapitala, osim smanjenja na temelju sudske odluke, podliježe odluci barem glavne skupštine koja djeluje u skladu s pravilima o kvorumu i većini utvrđenima u članku 83., ne dovodeći u pitanje članke 79. i 80. Takva se odluka objavljuje na način utvrđen zakonodavstvom svake države članice u skladu s člankom 16.

U obavijesti o sazivanju skupštine navodi se barem svrha smanjenja i način na koji će se smanjenje provesti.

Članak 74.

Smanjenje upisanog temeljnog kapitala u slučaju postojanja više rodova dionica

Kada postoji više rodova dionica, odluka glavne skupštine u vezi sa smanjenjem upisanog temeljnog kapitala podliježe zasebnom glasovanju barem za svaki rod dioničara na čija prava utječe ta transakcija.

Članak 75.

Zaštitni mehanizmi za vjerovnike u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala

1.   U slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala, barem vjerovnici čije su tražbine nastale prije objave odluke o smanjenju imaju barem pravo dobiti jamstva za tražbine koje do datuma te objave još nisu dospjele. Države članice takva prava mogu isključiti samo ako vjerovnik ima odgovarajuće zaštitne mehanizme ili ako takvi zaštitni mehanizmi nisu potrebni s obzirom na imovinu društva.

Države članice utvrđuju uvjete za ostvarivanje prava predviđenog u prvom podstavku. U svakom slučaju, države članice osiguravaju da su vjerovnici ovlašteni za podnošenje zahtjeva odgovarajućem upravnom ili sudskom tijelu za dobivanje odgovarajućih zaštitnih mehanizama, pod uvjetom da mogu uvjerljivo dokazati da je zbog smanjenja upisanog temeljnog kapitala ugroženo namirenje njihovih tražbina i da im društvo nije osiguralo odgovarajuće zaštitne mehanizme.

2.   Zakonodavstvom država članica također se određuje barem to da je smanjenje ništavo ili da nije moguće izvršiti nikakvo plaćanje u korist dioničara sve dok vjerovnici nisu namireni ili dok sud ne odluči da njihovom zahtjevu ne treba udovoljiti.

3.   Ovaj se članak primjenjuje u slučaju kada je smanjenje upisanog temeljnog kapitala prouzročeno potpunim ili djelomičnim neizvršenjem plaćanja iznosa koji se duguje za uloge dioničara.

Članak 76.

Odstupanje od zaštitnih mehanizama za vjerovnike u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala

1.   Države članice nemaju obvezu primjenjivati članak 75. na smanjenje upisanog temeljnog kapitala čija je svrha pokrivanje nastalih gubitaka ili uključivanje gotovinskih iznosa u rezervu, pod uvjetom da nakon tog postupka iznos takve rezerve nije veći od 10 % smanjenog upisanog temeljnog kapitala. Osim u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala, ta rezerva ne smije se raspodijeliti dioničarima; ona se može upotrijebiti samo za pokrivanje nastalih gubitaka ili za povećanje upisanog temeljnog kapitala kapitalizacijom takve rezerve, u mjeri u kojoj države članice dopuštaju takav postupak.

2.   U slučajevima iz stavka 1., zakonodavstvima država članica predviđaju se barem potrebne mjere potrebne za kako bi se osiguralo da se iznosi dobiveni smanjenjem upisanog temeljnog kapitala ne smiju upotrijebiti za isplate ili raspodjele dioničarima ili za oslobađanje dioničara od obveze da uplaćuju svoje uloge.

Članak 77.

Smanjenje upisanog temeljnog kapitala i minimalnog temeljnog kapitala

Upisani temeljni kapital ne smije se smanjivati na iznos manji od minimalnog temeljnog kapitala utvrđenog u skladu s člankom 45.

Međutim, države članice mogu dopustiti takvo smanjenje ako istodobno propišu da odluka o smanjenju upisanog temeljnog kapitala može proizvoditi učinke samo ako je upisani temeljni kapital povećan na iznos koji je barem jednak propisanom minimumu.

Članak 78.

Amortizacija upisanog temeljnog kapitala bez njegova smanjenja

Kada se zakonodavstvom države članice dopušta potpuna ili djelomična amortizacija upisanog temeljnog kapitala bez njegova smanjenja, tim se zakonodavstvom zahtijeva barem se da poštuju sljedeći uvjeti:

(a)

kada se statutom ili aktom o osnivanju predviđa amortizacija, odluku o tome donosi glavna skupština koja glasuje barem u skladu s uobičajenim uvjetima o kvorumu i većini; kada se statutom ili aktom o osnivanju ne predviđa amortizacija, odluku o tome donosi glavna skupština koja djeluje barem u skladu s uvjetima o kvorumu i većini utvrđenima u članku 83.; odluka se objavljuje na način propisan zakonodavstvom država članica, u skladu s člankom 16.;

(b)

za amortizaciju se mogu upotrijebiti samo ona sredstva koja su na raspolaganju za isplatu u smislu članka 56. stavaka od 1. do 4.;

(c)

dioničari čije se dionice amortiziraju zadržavaju svoja prava u društvu, osim prava na isplatu svojeg ulaganja i prava na sudjelovanje u isplati inicijalne dividende za neamortizirane dionice.

Članak 79.

Smanjenje upisanog temeljnog kapitala obveznim povlačenjem dionica

1.   Kada se zakonodavstvom države članice društvima dopušta da smanjuju upisani temeljni kapital obveznim povlačenjem dionica, tim se zakonodavstvom zahtijeva se da se poštuju barem sljedeći uvjeti:

(a)

obvezno povlačenje mora biti propisano ili odobreno u statutu ili aktu o osnivanju prije upisa dionica koje trebaju biti povučene;

(b)

u slučaju kada je obvezno povlačenje odobreno samo statutom ili aktom o osnivanju, odluku o tome donosi glavna skupština, osim u slučaju kada to jednoglasno odobre dotični dioničari;

(c)

tijelo društva koje odlučuje o obveznom povlačenju određuje uvjete i način tog povlačenja, ako to već nije određeno statutom ili aktom o osnivanju;

(d)

primjenjuje se članak 75. osim ako je riječ o dionicama koje su uplaćene u cijelosti i stavljene društvu na raspolaganje besplatno ili koje su povučene uporabom sredstava koja su na raspolaganju za isplatu u skladu s člankom 56. stavcima od 1. do 4.; u tim se slučajevima iznos jednak nominalnoj vrijednosti ili, kada ona ne postoji, knjigovodstvenoj vrijednosti svih povučenih dionica mora uključiti u rezervu; osim u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala, ta rezerva ne smije se raspodijeliti dioničarima; ona se može upotrijebiti samo za pokrivanje nastalih gubitaka ili za povećanje upisanog temeljnog kapitala kapitalizacijom takve rezerve, u mjeri u kojoj države članice dopuštaju takav postupak; i

(e)

odluka o obveznom povlačenju dionica objavljuje se na način utvrđen zakonodavstvom svake države članice, u skladu s člankom 16.

2.   Članak 73. prvi stavak i članci 74., 76. i 83. ne primjenjuju se na slučajeve iz stavka 1. ovog članka.

Članak 80.

Smanjenje upisanog temeljnog kapitala povlačenjem dionica koje je društvo steklo sâmo ili preko osobe koja djeluje za račun društva

1.   U slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala povlačenjem dionica koje je društvo steklo sâmo ili preko osobe koja djeluje u svoje ime, a za račun društva, o povlačenju uvijek odlučuje glavna skupština.

2.   Primjenjuje se članak 75. osim ako su dionice u cijelosti plaćene i stečene besplatno ili uporabom sredstava koja su na raspolaganju za isplatu u skladu s člankom 56. stavcima od 1. do 4.; u tim se slučajevima iznos jednak nominalnoj vrijednosti ili, kada ona ne postoji, knjigovodstvenoj vrijednosti svih povučenih dionica uključuje u rezervu. Osim u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala, ta se rezerva ne smije raspodijeliti dioničarima. Ona se može upotrijebiti samo za pokrivanje nastalih gubitaka ili za povećanje upisanog temeljnog kapitala kapitalizacijom takve rezerve, u mjeri u kojoj države članice dopuštaju takav postupak.

3.   Članci 74., 76. i 83. ne primjenjuju se na slučajeve iz stavka 1. ovog članka.

Članak 81.

Amortizacija upisanog temeljnog kapitala ili njegovo smanjenje povlačenjem dionica kada postoji više rodova dionica

U slučajevima iz članka 78., članka 79. stavka 1. točke (b) i članka 80. stavka 1., kada postoji više rodova dionica, odluka glavne skupštine u vezi s amortizacijom upisanog temeljnog kapitala ili u vezi s njegovim smanjenjem putem povlačenja dionica podliježe zasebnom glasovanju barem za svaki rod dioničara na čija prava utječe ta transakcija.

Članak 82.

Uvjeti za amortizaciju dionica

Kada se zakonodavstvom države članice dopušta društvima da izdaju dionice koje se mogu amortizirati, tim se zakonodavstvom zahtijeva da se prilikom amortizacije takvih dionica poštuju barem sljedeći uvjeti:

(a)

amortizacija mora biti dopuštena statutom ili aktom o osnivanju društva prije upisa dionica koje se mogu amortizirati;

(b)

dionice moraju biti u cijelosti plaćene;

(c)

uvjeti i način amortizacije moraju biti utvrđeni u statutu ili aktu o osnivanju društva;

(d)

amortizacija se može provesti samo uporabom sredstava koja su na raspolaganju za isplatu, u skladu s člankom 56. stavcima od 1. do 4. ili prihodâ od novog izdavanja s ciljem provedbe takve amortizacije;

(e)

iznos jednak nominalnoj vrijednosti ili, kada ona ne postoji, knjigovodstvenoj vrijednosti svih amortiziranih dionica mora se uključiti u rezervu koja se ne smije isplatiti dioničarima, osim u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala; ona se smije upotrijebiti samo u svrhu povećanja upisanog temeljnog kapitala kapitalizacijom rezerve;

(f)

točka (e) ne primjenjuje se na amortizaciju uporabom prihodâ od novog izdavanja s ciljem provedbe takve amortizacije;

(g)

kada je predviđeno da se kao posljedica amortizacije dioničarima isplaćuje premija, premija se smije isplatiti samo iz iznosa koji su na raspolaganju za isplatu u skladu s člankom 56. stavcima od 1. do 4. ili iz rezerve koja nije rezerva iz točke (e) ovog članka, koja se ne smije isplatiti dioničarima, osim u slučaju smanjenja upisanog temeljnog kapitala; ta rezerva može se upotrijebiti samo u svrhu povećanja upisanog temeljnog kapitala kapitalizacijom rezerve ili za pokrivanje troškova iz članka 4. točke (j) ili troškova izdavanja dionica ili dužničkih vrijednosnih papira ili za plaćanje premije vlasnicima amortiziranih dionica ili dužničkih vrijednosnih papira;

(h)

obavijest o amortizaciji objavljuje se na način utvrđen zakonodavstvom svake države članice, u skladu s člankom 16.

Članak 83.

Zahtjevi u vezi s glasovanjem o odlukama glavne skupštine

Zakonodavstvom država članice propisuje se da se odluke iz članka 72. stavaka 4. i 5. i članaka 73., 74., 78. i 81. moraju donijeti najmanje dvotrećinskom većinom glasova povezanih sa zastupljenim vrijednosnim papirima ili zastupljenim upisanim temeljnim kapitalom.

Međutim, zakonodavstvima država članica može se propisati da je obična većina glasova navedenih u prvom stavku dovoljna kada je zastupljena najmanje polovica upisanog temeljnog kapitala.

Odjeljak 6.

Aranžmani za primjenu i provedbu

Članak 84.

Odstupanje od određenih zahtjeva

1.   Države članice mogu odstupiti od članka 48. prvog stavka, od članka 60. stavka 1. točke (a) prve rečenice i od članaka 68., 69. i 72., u mjeri u kojoj su takva odstupanja potrebna za donošenje ili primjenu odredaba namijenjenih poticanju radnika ili drugih skupina osoba definiranih nacionalnim zakonodavstvom na sudjelovanje u temeljnom kapitalu poduzećâ.

2.   Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju članak 60. stavak 1. točku (a) prvu rečenicu i članke 73., 74. te članke od 79. do 82. na društva koja su osnovana posebnim zakonom i koja izdaju i kapitalne dionice i radničke dionice, s time da se potonje izdaju radnicima društva kao tijelu, koje na glavnoj skupštini dioničara zastupaju predstavnici s pravom glasa.

3.   Države članice osiguravaju da se članak 49., članak 58. stavak 1., članak 68. stavci 1., 2. i 3., članak 70. stavak 2. prvi podstavak, članci od 72. do 75. te članci 79., 80. i 81. ne primjenjuju u slučaju upotrebe instrumenata sanacije te sanacijskih ovlasti i mehanizama za sanaciju predviđenih u glavi IV. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (34).

Članak 85.

Jednako postupanje prema svim dioničarima koji su u jednakom položaju

Za potrebe provedbe ovog poglavlja, zakonodavstvom država članica osigurava se jednako postupanje prema svim dioničarima koji su u jednakom položaju.

Članak 86.

Prijelazne odredbe

Države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju članak 4. točke (g), (i), (j) i (k) na društva koja već postoje na dan stupanja na snagu zakona i drugih propisa donesenih radi usklađivanja s Direktivom Vijeća 77/91/EEZ (35).

GLAVA II.

SPAJANJA I PODJELE DRUŠTAVA KAPITALA

POGLAVLJE I.

Spajanja dioničkih društava

Odjeljak 1.

Opće odredbe o spajanjima

Članak 87.

Opće odredbe

1.   Mjere koordiniranja utvrđene u ovom poglavlju primjenjuju se na zakone i druge propise država članica koji se odnose na vrste društava navedene u Prilogu I.

2.   Države članice nemaju obvezu primjenjivati ovo poglavlje na zadruge osnovane kao jedno od društava navedenih u Prilogu I. U mjeri u kojoj se zakonodavstva država članica koriste tom mogućnošću tim se zakonodavstvima zahtijeva od takvih društava da u sve dokumente iz članka 26. uključe riječ „zadruga”.

3.   Države članice nemaju obvezu primjenjivati ovo poglavlje u slučajevima kada društvo ili društva koja su predmet preuzimanja ili koja prestaju podliježu stečajnom postupku, postupcima povezanima s likvidacijom insolventnih društava, sudskim aražmanima, nagodbama i sličnim postupcima.

4.   Države članice osiguravaju da se ovo poglavlje ne primjenjuje na društvo ili društva koja podliježu upotrebi instrumenata sanacije te sanacijskih ovlasti i mehanizama za sanaciju predviđenih u glavi IV. Direktive 2014/59/EU.

Članak 88.

Pravila o spajanju preuzimanjem i o spajanju osnivanjem novog društva

Države članice u pogledu društava uređenih njihovim nacionalnim zakonodavstvom propisuju pravila kojima se uređuju spajanje preuzimanjem jednog ili više društava od strane drugog društva i spajanje osnivanjem novog društva.

Članak 89.

Definicija „spajanja preuzimanjem”

1.   Za potrebe ovog poglavlja, „spajanje preuzimanjem” znači postupak kojim jedno ili više društava prestaje bez likvidacije i prenose na drugo društvo svu svoju aktivu i pasivu, u zamjenu za izdavanje dionica društva preuzimatelja dioničarima društva ili društava koja su predmet preuzimanja te, eventualno, isplatu u gotovini koja ne premašuje 10 % nominalne vrijednosti tako izdanih dionica, ili ako te dionice nemaju nominalnu vrijednost, njihove knjigovodstvene vrijednosti.

2.   Zakonodavstvom države članice može se predvidjeti da se spajanje preuzimanjem također može izvršiti kada se jedno ili više društava koja su predmet preuzimanja nalaze u postupku likvidacije, pod uvjetom da je ta mogućnost ograničena na društva koja još nisu započela s raspodjelom imovine svojim dioničarima.

Članak 90.

Definicija „spajanja osnivanjem novog društva”

1.   Za potrebe ovog poglavlja, „spajanje osnivanjem novog društva” znači postupak kojim više društava prestaje bez likvidacije i prenose na drugo društvo koje osnivaju svu svoju aktivu i pasivu, u zamjenu za izdavanje dionica tog novog društva svojim dioničarima te, eventualno, isplatu u gotovini koja ne premašuje 10 % nominalne vrijednosti tako izdanih dionica ili, ako te dionice nemaju nominalnu vrijednost, njihove knjigovodstvene vrijednosti.

2.   Zakonodavstvom države članice može se odrediti da se spajanje osnivanjem novog društva također može izvršiti kada se jedno ili više društava koja se spajaju nalaze u postupku likvidacije, pod uvjetom da je ta mogućnost ograničena na društva koja još nisu započela s raspodjelom imovine svojim dioničarima.

Odjeljak 2.

Spajanje preuzimanjem

Članak 91.

Nacrt uvjeta za spajanje

1.   Upravna ili upravljačka tijela društava koja se spajaju sastavljaju nacrt uvjeta za spajanje u pisanom obliku.

2.   Nacrtom uvjeta za spajanje utvrđuje se barem sljedeće:

(a)

vrsta, tvrtka i sjedište svakog od društava koja se spajaju;

(b)

omjer zamjene dionica i iznos moguće isplate u gotovini;

(c)

uvjeti koji se odnose na dodjelu dionica u društvu preuzimatelju;

(d)

datum od kojeg držanje takvih dionica dioničarima daje pravo sudjelovanja u dobiti i i svi posebni uvjeti koji utječu na to pravo;

(e)

datum od kojeg se transakcije društva koje je predmet preuzimanja za potrebe knjigovodstva počinju smatrati transakcijama društva preuzimatelja;

(f)

prava koja društvo preuzimatelj prenosi na dioničare koji drže dionice s kojima su povezana posebna prava i imatelje vrijednosnih papira osim dionica, ili predložene mjere u vezi s njima;

(g)

sve posebne pogodnosti koje se dodjeljuju stručnjacima iz članka 96. stavka 1. i članovima upravnih, upravljačkih, nadzornih ili kontrolnih tijela društava koja se spajaju.

Članak 92.

Objava nacrta uvjeta za spajanje

Nacrt uvjeta za spajanje objavljuje se na način propisan zakonodavstvima država članice u skladu s člankom 16., za svako od društava koja se spajaju, najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se o tome odlučuje.

Svako od društava koja se spajaju izuzima se od zahtjeva u vezi s objavljivanjem utvrđenog u članku 16. ako tijekom neprekidnog razdoblja koje započinje najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za spajanje i koje ne završava prije završetka glavne skupštine, taj nacrt uvjeta za spajanje učini dostupnim za javnost besplatno na svojim internetskim stranicama. Države članice ne uvjetuju to izuzeće nikakvim zahtjevima ni ograničenjima, osim onih koji su potrebni kako bi se osigurala sigurnost internetskih stranica i vjerodostojnost dokumenata te mogu uvesti takve zahtjeve ili ograničenja samo u mjeri u kojoj su oni razmjerni postizanju tih ciljeva.

Odstupajući od drugog stavka ovog članka, države članice mogu zahtijevati da se objava provede putem središnje elektroničke platforme iz članka 16. stavka 5. Države članice umjesto toga mogu zahtijevati da se takva objava provede na bilo kojim drugim internetskim stranicama koje su odredile u tu svrhu. Ako države članice iskoriste jednu od tih mogućnosti, osiguravaju da se društvima ne naplaćuje posebna naknada za takvu objavu.

Kada se koriste internetske stranice koje nisu središnja elektronička platforma, objavljuje se upućivanje kojim se daje pristup tim internetskim stranicama najmanje mjesec prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine. To upućivanje uključuje datum objave nacrta uvjeta za spajanje na internetskim stranicama i besplatno je dostupno javnosti. Društvima se ne naplaćuje posebna naknada za takvu objavu.

Zabrana kojom se isključuje mogućnost naplate društvima posebne naknade za objavu, utvrđena u trećem i četvrtom stavku, ne utječe na mogućnost država članica da na društva prenesu troškove povezane sa središnjom elektroničkom platformom.

Države članice mogu zahtijevati od društava da određeno vrijeme nakon glavne skupštine drže informacije na svojim internetskim stranicama ili, ako je to primjenjivo, na središnjoj elektroničkoj platformi ili nekim drugim internetskim stranicama koje odredi dotična država članica. Države članice mogu odrediti posljedice privremenog prekida pristupa internetskim stranicama ili središnjoj elektroničkoj platformi koji je uzrokovan tehničkim ili drugim čimbenicima.

Članak 93.

Odobrenje glavne skupštine svakog od društava koja se spajaju

1.   Spajanje iziskuje barem odobrenje glavne skupštine svakog od društava koja se spajaju. Zakonodavstima država članica predviđa se da je za takvu odluku o odobrenju potrebna većina od najmanje dvije trećine glasova koji su povezani sa zastupljenim dionicama ili sa zastupljenim upisanim temeljnim kapitalom.

Međutim, zakonodavstvom države članice može se predvidjeti da je obična većina glasova navedenih u prvom podstavku dovoljna kada je zastupljena najmanje polovica upisanog temeljnog kapitala. Nadalje, prema potrebi, primjenjuju se pravila kojima se uređuju izmjene statuta.

2.   Kada postoji više rodova dionica, odluka o spajanju podliježe zasebnom glasovanju barem svakog roda dioničara na čija prava transakcija utječe.

3.   Odluka obuhvaća i odobrenje nacrta uvjeta za spajanje i sve izmjene statuta za potrebe spajanja.

Članak 94.

Iznimka od zahtjeva u vezi s odobrenjem glavne skupštine društva preuzimatelja

Zakonodavstvom države članice ne mora se zahtijevati odobrenje spajanja od strane glavne skupštine društva preuzimatelja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

društvo preuzimatelj izvršilo je objavu predviđenu u članka 92. najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine društva ili društava koja su predmet preuzimanja na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za spajanje;

(b)

najmanje mjesec dana prije datuma navedenog u točki (a), svi dioničari društva preuzimatelja imaju pravo pregledati dokumente navedene u članku 97. stavku 1. u sjedištu društva preuzimatelja;

(c)

jedan ili više dioničara društva preuzimatelja koji ima minimalni postotak upisanog kapitala ima pravo zahtijevati sazivanje glavne skupštine društva preuzimatelja s ciljem odlučivanja o odobrenju spajanja; taj minimalni postotak ne smije iznositi više od 5 %. Države članice, međutim, mogu predvidjeti isključivanje dionica bez prava glasa iz ove računice.

Za potrebe prvog podstavka točke (b) primjenjuje se članak 97. stavci 2., 3. i 4.

Članak 95.

Detaljno pisano izvješće i informacije o spajanju

1.   Upravna ili upravljačka tijela svakog od društava koja se spajaju sastavljaju detaljno pisano izvješće u kojem se pojašnjava nacrt uvjeta za spajanje i obrazlažu njihovi pravni i gospodarski razlozi, s naglaskom na omjer zamjene dionica.

U izvješću se također opisuju posebne poteškoće do kojih je eventualno došlo prilikom vrednovanja.

2.   Upravna ili upravljačka tijela svakog od uključenih društava obavješćuju glavnu skupštinu svog društva kao i upravna ili upravljačka tijela drugih uključenih društava kako bi potonja mogla obavijestiti svoje glavne skupštine o svim značajnim promjenama u aktivi i pasivi između datuma pripreme nacrta uvjeta za spajanje i datuma održavanja glavnih skupština koje odlučuju o nacrtu uvjeta za spajanje.

3.   Države članice mogu predvidjeti da izvješće iz stavka 1. i/ili informacije iz stavka 2. nisu potrebni ako su se svi dioničari i imatelji drugih vrijednosnih papira s pravom glasa svakog od društava uključenih u spajanje tako dogovorili.

Članak 96.

Preispitivanje nacrta uvjeta za spajanje od strane stručnjaka

1.   Jedan ili više stručnjaka koji djeluju u ime svakog od društava koja se spajaju, no koji su od njih neovisni, koje je imenovalo ili odobrilo nadležno sudsko ili upravno tijelo, preispituje nacrt uvjeta za spajanje i sastavlja pisano izvješće za dioničare. Međutim, zakonodavstvima država članica može se predvidjeti imenovanje jednog ili više neovisnih stručnjaka za sva društva koja se spajaju ako takvo imenovanje obavlja sudsko ili upravno tijelo na zajednički zahtjev tih društava. Takvi stručnjaci mogu biti, ovisno o zakonodavstvu svake države članice, fizičke ili pravne osobe ili društva ili poduzeća.

2.   U izvješću iz stavka 1. stručnjaci u svakom slučaju navode je li prema njihovom mišljenju omjer zamjene dionica pravedan i razuman. U njihovoj se izjavi barem:

(a)

navode metoda ili metode koje su se koristile kako bi se odredio predloženi omjer zamjene dionica;

(b)

navodi jesu li takva metoda ili metode primjerene u predmetnom slučaju, navode vrijednosti koje su dobivene korištenjem svake takve metode i daje mišljenje o relativnoj važnosti tih metoda za određivanje vrijednosti o kojoj je odlučeno.

U izvješću se također opisuju posebne poteškoće do kojih je eventualno došlo prilikom vrednovanja.

3.   Svaki stručnjak ima pravo od društava koja se spajaju dobiti sve relevantne informacije i dokumente te obaviti sve neophodne istrage.

4.   Ni ispitivanje nacrta uvjeta za spajanje ni izvješće stručnjaka nisu potrebni ako su se svi dioničari i imatelji drugih vrijednosnih papira s pravom glasa svakog od društava uključenih u spajanje tako dogovorili.

Članak 97.

Dostupnost dokumenata za pregled od strane dioničara

1.   Svi dioničari imaju pravo pregledati barem sljedeće dokumente u sjedištu najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za spajanje:

(a)

nacrt uvjeta za spajanje;

(b)

godišnje financijske izvještaje i godišnja izvješća društava koja se spajaju za prethodne tri financijske godine;

(c)

prema potrebi, računovodstveno izvješće sastavljeno na datum koji nije raniji od prvog dana trećeg mjeseca koji prethodi datumu nacrta uvjeta za spajanje ako se zadnji godišnji financijski izvještaji odnose na financijsku godinu koja je završila više od šest mjeseci prije tog datuma;

(d)

prema potrebi, izvješća upravnih ili upravljačkih tijela društava koja se spajaju predviđena u članku 95.;

(e)

prema potrebi, izvješće iz članka 96. stavka 1.

Za potrebe prvog podstavka točke (c), računovodstveno izvješće nije potrebno ako društvo objavljuje polugodišnji financijski izvještaj u skladu s člankom 5. Direktive 2004/109/EZ i stavlja ga na raspolaganje dioničarima u skladu s ovim stavkom. Osim toga, države članice mogu predvidjeti da računovodstveno izvješće nije potrebno ako se svi dioničari i imatelji drugih vrijednosnih papira s pravom glasa svakog od društava uključenih u spajanje tako dogovore.

2.   Računovodstveno izvješće iz stavka 1. prvog podstavka točke (c) sastavlja se prema istim metodama i mora imati isti format kao i zadnja godišnja bilanca.

Međutim, zakonodavstvom države članice može se predvidjeti da:

(a)

nije potrebno ponovno popisivati fizički inventar;

(b)

vrednovanja prikazana u posljednoj bilanci treba izmijeniti samo tako da prikazuju unose u knjigu računa; međutim, u obzir se uzima sljedeće:

srednjoročna deprecijacija i pričuve,

značajne promjene u stvarnoj vrijednosti koje nisu prikazane u knjigama.

3.   Svaki dioničar ima pravo dobiti, na zahtjev i besplatno, cjelovite ili, ako tako zatraži, djelomične preslike dokumenata iz stavka 1.

Ako je dioničar pristao na to da se društvo za slanje informacija koristi elektroničkim putem, takve preslike mogu se staviti na raspolaganje elektroničkom poštom.

4.   Društvo se izuzima od obveze osiguranja dostupnosti dokumenata iz stavka 1. u sjedištu društva ako ih, tijekom neprekidnog razdoblja koje počinje najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za spajanje i koje ne završava prije završetka glavne skupštine, objavi na svojim internetskim stranicama. Države članice ne uvjetuju to izuzeće nikakvim zahtjevima ni ograničenjima, osim onih koji su potrebni kako bi se osigurala sigurnost internetskih stranica i vjerodostojnost dokumenata te mogu uvesti takve zahtjeve ili ograničenja samo u mjeri u kojoj su oni razmjerni postizanju tih ciljeva.

Stavak 3. ne primjenjuje se ako internetske stranice pružaju dioničarima mogućnost, tijekom cijelog razdoblja iz prvog podstavka ovog stavka, preuzimanja i tiskanja dokumenata iz stavka 1. Međutim, u tom slučaju države članice mogu predvidjeti da trgovačko društvo te dokumente učini dostupnima u svom sjedištu kako bi ih dioničari mogli pregledati.

Države članice mogu zahtijevati od trgovačkih društava da zadrže informacije na svojim internetskim stranicama određeno vrijeme nakon glavne skupštine. Države članice mogu odrediti posljedice privremenog prekida pristupa internetskim stranicama uzrokovanog tehničkim ili drugim čimbenicima.

Članak 98.

Zaštita prava radnika

Zaštita prava radnika svakog od društava koja se spajaju uređuje se u skladu s Direktivom 2001/23/EZ.

Članak 99.

Zaštita interesa vjerovnika društava koja se spajaju

1.   Zakonodavstvima država članica predviđa se odgovarajući sustav zaštite interesa vjerovnika društava koja se spajaju čije su tražbine nastale prije objave nacrta uvjeta za spajanje, a u vrijeme te objave još nisu dospjele.

2.   Za potrebe stavka 1., zakonodavstvima država članica predviđa se barem da takvi vjerovnici imaju pravo na odgovarajuće zaštitne mehanizme ako je zbog financijskog stanja društava koja se spajaju takva zaštita potrebna i ako ti vjerovnici već nemaju takve zaštitne mehanizme.

Države članice utvrđuju uvjete zaštite predviđene u stavku 1. i u prvom podstavku ovog stavka. U svakom slučaju, države članice osiguravaju da su vjerovnici ovlašteni za podnošenje zahtjeva odgovarajućem upravnom ili sudskom tijelu za dobivanje odgovarajućih zaštitnih mjera, pod uvjetom da mogu uvjerljivo dokazati da je zbog spajanja ugroženo ispunjenje njihovih tražbina i da im društvo nije osiguralo odgovarajuće zaštitne mehanizme.

3.   Takva zaštita može se razlikovati za vjerovnike društva preuzimatelja i za vjerovnike društva koja je predmet preuzimanja.

Članak 100.

Zaštita interesa imatelja zadužnica društava koja se spajaju

Ne dovodeći u pitanje pravila kojima se uređuje kolektivno ostvarivanje njihovih prava, članak 99. primjenjuje se na imatelje zadužnica društava koja se spajaju, osim kada je spajanje odobreno na sastanku imatelja zadužnica, ako je takav sastanak predviđen nacionalnim zakonodavstvom, ili kada su ga pojedinačno odobrili imatelji zadužnica.

Članak 101.

Zaštita imatelja vrijednosnih papira, osim dionica, s kojima su povezana posebna prava

Imateljima vrijednosnih papira s kojima su povezana posebna prava, osim dionica, dodjeljuju se prava u društvu preuzimatelju, barem istovjetna onima koja su imali u društvu koje je predmet preuzimanja, osim kada su izmjene tih prava odobrene na sastanku imatelja takvih vrijednosnih papira, ako je takav sastanak sastanak predviđen nacionalnim zakonodavstvom, ili kada su ih pojedinačno odobrili imatelji takvih vrijednosnih papira, ili osim kada ti imatelji imaju pravo na otkup svojih vrijednosnh papira od strane društva preuzimatelja.

Članak 102.

Sastavljanje i ovjeravanje dokumenata u odgovarajućem pravnom obliku

1.   Kada se zakonodavstvom države članice ne predviđa preventivni sudski ili upravni nadzor zakonitosti spajanjâ ili kada se takav nadzor ne proteže na sve pravne akte potrebne za spajanje, zapisnici sa sastanaka glavnih skupština na kojima se odlučuje o spajanju i, prema potrebi, ugovor o spajanju izrađen nakon tih glavnih skupština, sastavljaju se i ovjeravaju u odgovarajućem pravnom obliku. U slučajevima kada spajanje ne moraju odobriti glavne skupštine svih društava koja se spajaju, nacrt uvjeta za spajanje sastavlja se i ovjerava u odgovarajućem pravnom obliku.

2.   Javni bilježnik ili drugo tijelo nadležno za sastavljanje i ovjeravanje dokumenata u odgovarajućem pravnom obliku provjerava i ovjerava postojanje i valjanost pravnih akata i formalnosti koje se zahtijevaju od društva za koje taj javni bilježnik ili to tijelo postupaju i nacrta uvjeta za spajanje.

Članak 103.

Datum na koji spajanje počinje proizvoditi učinke

Zakonodavstvima država članica određuje se datum na koji spajanje počinje proizvoditi učinke.

Članak 104.

Formalnosti objavljivanja

1.   Spajanje se objavljuje na način propisan zakonodavstvom svake od država članica, u skladu s člankom 16., s obzirom na svako od društava koja se spajaju.

2.   Društvo preuzimatelj može sâmo provesti formalnosti objavljivanja koje se odnose na društvo ili društva koja su predmet preuzimanja.

Članak 105.

Posljedice spajanja

1.   Spajanje ima sljedeće posljedice, ipso jure i istodobno:

(a)

prijenos sve aktive i pasive društva koje je predmet preuzimanja na društvo preuzimatelja, s učinkom između društva koje je predmet preuzimanja i društva preuzimatelja kao i prema trećim osobama;

(b)

dioničari društva koje je predmet preuzimanja postaju dioničari društva preuzimatelja; i

(c)

društvo koje je predmet preuzimanja prestaje.

2.   Dionice društva preuzimatelja ne zamjenjuju se za dionice društva koje je predmet preuzimanja, a koje drže:

(a)

sâmo društvo preuzimatelj ili osoba koja djeluje u svoje ime, ali za račun tog društva; ili

(b)

sâmo društvo koje je predmet preuzimanja ili osoba koje djeluju u svoje ime, ali za račun tog društva.

3.   Prethodno navedeno ne utječe na zakonodavstva država članica kojima se zahtijeva ispunjenje posebnih formalnosti kako bi prijenos određene imovine, prava i obveza s društva koje je predmet preuzimanja počeo proizvoditi učinke prema trećim osobama. Društvo preuzimatelj može obaviti takve formalnosti sâmo; međutim, zakonodavstvom država članica može se dopustiti društvu koje je predmet preuzimanja da nastavi obavljati takve formalnosti tijekom ograničenog razdoblja koje, osim u izvanrednim slučajevima, ne smije biti dulje od šest mjeseci od datuma na koji je spajanje počelo proizvoditi učinke.

Članak 106.

Građanskopravna odgovornost članova upravnih ili upravljačkih tijela društva koje je predmet preuzimanja

S obzirom na dioničare društva koje je predmet preuzimanja zakonodavstvom država članica utvrđuju se barem pravila o građanskopravnoj odgovornosti članova upravnih ili upravljačkih tijela tog društva u pogledu neprimjerenog postupanja članova tih tijela prilikom pripreme i provedbe spajanja.

Članak 107.

Građanskopravna odgovornost stručnjaka odgovornih za sastavljanje izvješća u ime društva koje je predmet preuzimanja

S obzirom na dioničare društva koje je predmet preuzimanja zakonodavstvom država članica utvrđuju se barem pravila o građanskopravnoj odgovornosti stručnjaka odgovornih za sastavljanje izvješća iz članka 96. stavka 1. u ime tog društva, u pogledu neprimjerenog postupanja tih stručnjaka pri izvršavanju njihovih dužnosti.

Članak 108.

Uvjeti za ništavost spajanja

1.   Zakonodavstvima država članica mogu se utvrditi pravila o ništavosti spajanja samo u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)

ništavost se mora utvrditi sudskom odlukom;

(b)

spajanja koja su počela proizvoditi učinke na temelju članka 103. mogu se proglasiti ništavima samo ako nije postojao preventivni sudski ili upravni nadzor njihove zakonitosti, ili ako nisu sastavljena i ovjerena u odgovarajućem pravnom obliku, ili ako se utvrdi da je odluka glavne skupštine ništava ili se može pobijati prema nacionalnom pravu;

(c)

postupak utvrđivanja ništavosti ne može se pokrenuti nakon isteka roka od šest mjeseci od datuma na koji je spajanje počelo proizvoditi učinke u odnosu na na osobu koja se poziva na ništavost ili ako je nedostatak uklonjen;

(d)

ako je moguće ukloniti nedostatak koji bi mogao uzrokovati ništavost spajanja, nadležni sud predmetnim društvima mora odobriti određeni rok u kojem se nedostaci mogu ukloniti;

(e)

odluka o proglašenju ništavosti spajanja mora se objaviti na način propisan zakonodavstvom svake države članice u skladu s člankom 16.;

(f)

kada je zakonodavstvom države članice trećoj osobi dopušteno pobijati takvu odluku, ta stranka to može učiniti samo u roku šest mjeseci od objave odluke na način propisan u glavi I. poglavlju III. odjeljku 1.;

(g)

odluka kojom se spajanje proglašava ništavim sama po sebi ne utječe na valjanost postojećih obveza, na teret ili u korist društva preuzimatelja, koje su nastale prije objave presude i nakon datuma na koji je spajanje počelo proizvoditi učinke; i

(h)

društva koja su sudjelovala u spajanju solidarno odgovoraju za obveze društva preuzimatelja iz točke (g).

2.   Odstupajući od stavka 1. točke (a), zakonodavstvom države članice također se može predvidjeti da ništavost spajanja utvrdi upravno tijelo ako je protiv takve odluke dopuštena žalba sudu. Stavak 1. točka (b) i točke od (d) do (h) analogijom se primjenjuju na upravno tijelo. Takav postupak utvrđivanja ništavosti ne može se pokrenuti nakon isteka roka od šest mjeseci od datuma na koji je spajanje počelo proizvoditi učinke.

3.   Prethodno navedeno ne utječe na zakonodavstva država članica o ništavosti spajanja koja je utvrđena slijedom neke druge vrste nadzora, osim preventivnog sudskog ili upravnog nadzora zakonitosti.

Odjeljak 3.

Spajanje osnivanjem novog društva

Članak 109.

Spajanje osnivanjem novog društva

1.   Članci 91., 92., 93. te članci od 95. do 108. primjenjuju se, ne dovodeći u pitanje članke 11. i 12., na spajanje osnivanjem novog društva. Za tu potrebu, „društva koja se spajaju” i „društvo koje je predmet preuzimanja” znači društva koja prestaju, a „društvo preuzimatelj” znači novo društvo.

Članak 91. stavak 2. točka (a) također se primjenjuje na novo društvo.

2.   Nacrt uvjeta za spajanje i, ako su sadržani u zasebnom dokumentu, društveni ugovor ili nacrt društvenog ugovora i statut ili nacrt statuta novog društva odobrava glavna skupština svakog od društava koje prestaje.

Odjeljak 4.

Preuzimanje jednog društva od strane drugog koje drži 90 % ili više njegovih dionica

Članak 110.

Prijenos sve aktive i pasive jednog ili više društava na drugo društvo koje drži sve njegove dionice

Države članice, s obzirom na društva uređena njihovim pravom, propisuju odredbe za postupak kojim jedno ili više društava prestaju bez likvidacije i prenose svu svoju aktivu i pasivu na drugo društvo koje drži sve njihove dionice i druge vrijednosne papire s pravom glasa na glavnoj skupštini. Takvi se postupci uređuju odredbama odjeljka 2. ovog poglavlja. Međutim, države članice ne uvode zahtjeve utvrđene u članku 91. stavku 2. točkama (b), (c) i (d), člancima 95. i 96., članku 97. stavku 1. točkama (d) i (e), članku 105. stavku 1. točki (b) te člancima 106. i 107.

Članak 111.

Iznimka od zahtjeva u vezi s odobrenjem generalne skupštine

Države članice ne primjenjuju članak 93. na postupke iz članka 110. ako se su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

izvršena je objava predviđena u članku 92. s obzirom na svako društvo uključeno u postupak, najmanje mjesec dana prije nego što postupak počne proizvoditi učinke;

(b)

najmanje mjesec dana prije nego što postupak počne proizvoditi učinke svi dioničari društva preuzimatelja imaju pravo u sjedištu društva pregledati dokumente iz članka 97. stavka 1. točaka (a), (b) i (c);

(c)

primjenjuje se članak 94. prvi stavak točka (c).

Za potrebe točke (b) prvog stavka ovog članka primjenjuje se članak 97. stavci 2., 3. i 4.

Članak 112.

Dionice koje drži društvo preuzimatelj ili se drže za račun društva preuzimatelja

Države članice mogu primijeniti članke 110. i 111. na postupke kojima jedno ili više društava prestaju bez likvidacije i prenose svu svoju aktivu i pasivu na drugo društvo ako sve dionice i druge vrijednosne papire društva ili društava koja su predmet preuzimanja navedene u članku 110. drži društvo preuzimatelj i/ili osobe koje te dionice i vrijednosne papire drže u svoje ime, ali za račun tog društva.

Članak 113.

Spajanje preuzimanjem od strane društva koje drži 90 % ili više dionica društva koje je predmet preuzimanja

Kada spajanje preuzimanjem provodi društvo koje drži 90 % ili više, ali ne sve dionice i druge vrijednosne papire s pravom glasa na glavnoj skupštini društva koje je predmet preuzimanja, države članice ne zahtijevaju odobrenje spajanja od strane glavne skupštine društva preuzimatelja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

društvo preuzimatelj ispunilo je obvezu objave predviđenu u članku 92. najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine društva ili društava koja su predmet preuzimanja, na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za spajanje;

(b)

najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog u točki (a) svi dioničari društva preuzimatelja imaju pravo u sjedištu društva pregledati dokumente iz članka 97. stavka 1. točaka (a) i (b) te, prema potrebi, točaka (c), (d) i (e);

(c)

primjenjuje se članak 94. prvi stavak točka (c).

Za potrebe točke (b) prvog stavka ovog članka primjenjuju se članak 97. stavci 2., 3. i 4.

Članak 114.

Iznimka od zahtijeva koji se primjenjuju na spajanje preuzimanjem

Države članice ne uvode zahtjeve utvrđene u člancima 95., 96. i 97. u slučaju spajanja u smislu članka 113. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

manjinski dioničari društva koje je predmet preuzimanja imaju pravo da društvo preuzimatelj stekne i njihove dionice;

(b)

ako odluče iskoristiti to pravo, imaju pravo na naknadu razmjernu vrijednosti njihovih dionica;

(c)

u slučaju neslaganja u pogledu te naknade, postoji mogućnost utvrđivanja vrijednosti naknade od strane suda ili upravnog tijela, koje u tu svrhu određuje država članica.

Država članica nema obvezu primjenjivati prvi stavak ako je zakonodavstvom te države članice društvo preuzimatelja ovlašteno da, bez prethodne javne ponude za preuzimanje, od svih imatelja preostalih vrijednosnih papira društva ili društava koja su predmet preuzimanja zahtijeva da mu prije spajanja prodaju te vrijednosne papire po pravednoj cijeni.

Članak 115.

Prijenos sve aktive i pasive od jednog ili više društava na drugo društvo koje drži 90 % ili više njihovih dionica

Države članice mogu primijeniti članke 113. i 114. na postupke kojima jedno ili više društava prestaju bez likvidacije i prenose svu svoju aktivu i pasivu na drugo društvo ako 90 % ili više, ali ne sve dionice i druge vrijednosne papire iz članka 113. društva ili društava koja su predmet preuzimanja drži društvo preuzimatelj i/ili osobe koje te dionice i vrijednosne papire drže u svoje ime, ali za račun tog društva.

Odjeljak 5.

Ostali postupci koji se smatraju spajanjima

Članak 116.

Spajanja uz isplatu u gotovini koja premašuje 10 %

Kada se u slučaju jednog od postupaka iz članka 88. zakonodavstvom države članice dopušta isplata u gotovini koja premašuje 10 % primjenjuju se odjeljak 2. i 3. ovog poglavlja te članci 113., 114. i 115.

Članak 117.

Spajanja bez prestanka postojanja svih prenesenih društava

Kada se zakonodavstvom države članice dopušta jedan od postupaka iz članaka 88., 110. i 116., a da pri tome sva prenesena društva ne prestaju postojati, prema potrebi se primjenjuju odjeljak 2., osim članka 105. stavka 1. točke (c), i odjeljci 3. ili 4. ovog poglavlja.

POGLAVLJE II.

Prekogranična spajanja društava kapitala

Članak 118.

Opće odredbe

Ovo se poglavlje primjenjuje na spajanja društava kapitala osnovanih u skladu sa pravom države članice koja imaju sjedište, središnju upravu ili glavno mjesto poslovanja u Uniji, pod uvjetom da su barem dva od tih društava uređena pravom različitih država članica („prekogranično spajanje”).

Članak 119.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja:

1.

„društvo kapitala”, dalje u tekstu „društvo”, znači:

(a)

društvo vrste koja je navedena u Prilogu II. ovoj Direktivi; ili

(b)

društvo s društvenim kapitalom koje ima pravnu osobnost, posjeduje zasebnu imovinu koja služi samo za pokriće obveza i koje, prema nacionalnom pravu kojim se to društvo uređuje, podliježe uvjetima o jamstvima kao što su ona koja su predviđena u glavi I. poglavlju II. odjeljku 2. i glavi I. poglavlju III. odjeljku 1. za zaštitu interesa članova društva i trećih osoba;

2.

„spajanje” znači postupak kojim:

(a)

jedno ili više društava u postupku prestanka društva bez likvidacije prenose svu svoju aktivu i pasivu na drugo postojeće društvo („društvo preuzimatelj”), u zamjenu za to da se njihovim članovima izdaju vrijednosni papiri ili dionice koji predstavljaju kapital tog drugog društva te, ako je to primjenjivo, isplati iznos u gotovini koji ne premašuje 10 % nominalne vrijednosti ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira ili dionica; ili

(b)

dva ili više društava u postupku prestanka društva bez likvidacije prenose svu svoju aktivu i pasivu na društvo koje oni osnivaju („novo društvo”), u zamjenu za to da se njihovim članovima izdaju vrijednosni papiri ili dionice koji predstavljaju kapital tog novog društva te, ako je to primjenjivo, isplati iznos u gotovini koji ne premašuje 10 % nominalne vrijednosti ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira ili dionica; ili

(c)

društvo koje je u postupku prestanka bez likvidacije, prenosi svu svoju aktivu i pasivu na društvo koje posjeduje sve vrijednosne papire ili dionice koji predstavljaju njegov kapital.

Članak 120.

Ostale odredbe o području primjene

1.   Neovisno o članku 119. stavku 2., ovo se poglavlje također primjenjuje na prekogranična spajanja kada se zakonodavstvom barem jedne od dotičnih država članica dopušta isplata u gotovini iz članka 119. stavka 2. točaka (a) i (b) koja premašuje 10 % nominalne vrijednosti ili, ako nominalna vrijednost ne postoji, knjigovodstvene vrijednosti vrijednosnih papira ili dionica koji predstavljaju kapital društva nastalog prekograničnim spajanjem.

2.   Države članice mogu odlučiti ne primjenjivati ovo poglavlje na prekogranična spajanja u kojima sudjeluju zadruge čak i u slučajevima kada su one obuhvaćene definicijom društva kapitala kako je utvrđeno u članku 119. stavku 1.

3.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na prekogranična spajanja u kojima sudjeluje društvo čiji je cilj kolektivno ulaganje javnog kapitala koje funkcionira na načelu raspodjele rizika i čije se udjeli na zahtjev imatelja otkupljuju ili amortiziraju, izravno ili neizravno, iz imovine tog društva. Radnja koju takvo društvo poduzme radi osiguranja da vrijednost njegovih udjela na burzi ne odstupa značajno od njegove neto knjigovodstvene vrijednosti, smatra se istovjetnom takvom otkupu ili amortizaciji.

4.   Države članice osiguravaju da se ovo poglavlje ne primjenjuje na društvo ili društva koja podliježu upotrebi instrumenata sanacije te sanacijskih ovlasti i mehanizama za sanaciju predviđenih u glavi IV. Direktive 2014/59/EU.

Članak 121.

Uvjeti za prekogranično spajanje

1.   Osim ako je drukčije predviđeno u ovom poglavlju,

(a)

prekogranična spajanja moguća su samo između tipova društava koja se mogu spajati u skladu s nacionalnim pravom dotičnih država članica;

(b)

društvo koje sudjeluje u prekograničnom spajanju mora biti usklađeno s odredbama i formalnostima nacionalnog prava kojem podliježe. Zakonodavstvo države članice kojim se nacionalnim tijelima omogućuje da se usprotive unutarnjem spajanju zbog razloga javnog interesa primjenjuje se i na prekogranično spajanje kada barem jedno od društava koja se spajaju podliježe pravu te države članice. Ova se odredba ne primjenjuje u mjeri u kojoj se primjenjuje članak 21. Uredbe (EZ) br. 139/2004.

2.   Odredbe i formalnosti iz stavka 1. točke (b) posebno uključuju one koje se odnose na postupak donošenja odluka povezanih sa spajanjem i, uzimajući u obzir prirodu prekograničnog spajanja, zaštitu vjerovnika društava koja se spajaju, imatelja zadužnica i imatelja vrijednosnih papira ili udjela, kao i radnika s obzirom na prava, osim prava uređenih u članku 133. Država članica može, u slučaju društava koja sudjeluju u prekograničnom spajanju i koja su uređena njezinim pravom, donijeti odredbe čiji je cilj osigurati odgovarajuću zaštitu članova društva u manjini, koji su se usprotivili prekograničnom spajanju.

Članak 122.

Zajednički nacrt uvjeta za prekogranično spajanje

Upravljačko ili upravno tijelo svakog od društava koja se spajaju sastavlja zajednički nacrt uvjeta za prekogranično spajanje. Zajednički nacrt uvjeta za prekogranično spajanje sadržava barem sljedeće podatke:

(a)

oblik, tvrtka i sjedište društava koja se spajaju te oblik, tvrtka i sjedište društva koji su predviđeni za društvo koje nastaje prekograničnim spajanjem;

(b)

omjer primjenljiv na zamjenu vrijednosnih papira ili udjela koji predstavljaju temeljni kapital društva i iznos svake isplate u gotovini;

(c)

uvjeti za dodjelu vrijednosnih papira ili udjela koji predstavljaju temeljni kapital društva koje nastaje prekograničnim spajanjem;

(d)

vjerojatne posljedice prekograničnog spajanja na zapošljavanje;

(e)

datum od kojeg vlasnici tih vrijednosnih papira ili udjela koji predstavljaju temeljnni kapital društva imaju pravo na sudjelovanje u dobiti i bilo koji posebni uvjeti koji utječu na to pravo;

(f)

datum od kojeg se transakcije društava koja se spajaju u računovodstvene svrhe smatraju transakcijama društva nastalog prekograničnim spajanjem;

(g)

prava koja je društvo nastalo prekograničnim spajanjem dodijelilo članovima društva koji uživaju posebna prava ili vlasnicima vrijednosnih papira koji predstavljaju kapital društva, osim udjela, ili mjere predložene u vezi s njima;

(h)

sve posebne pogodnosti koje se dodjeljuju stručnjacima koji razmatraju nacrt uvjeta za prekogranično spajanje ili članovima upravnih, upravljačkih, nadzornih ili kontrolnih tijela društava koja se spajaju;

(i)

statut društva nastalog prekograničnim spajanjem;

(j)

prema potrebi, informacije o postupcima na temelju kojih se utvrđuju, u skladu s člankom 133., aranžmani za sudjelovanje radnika u definiranju njihovih prava na sudjelovanje u društvu nastalom prekograničnim spajanjem;

(k)

informacije o procjeni aktive i pasive koja se prenosi na društvo nastalo prekograničnim spajanjem;

(l)

datumi izvještaja društava koja se spajaju, koji su iskorišteni kako bi se stvorili uvjeti za prekogranično spajanje.

Članak 123.

Objavljivanje

1.   Zajednički nacrt uvjeta za prekogranično spajanje objavljuje se na način propisan zakonodavstvima svake države članice u skladu s člankom 16. za svako od društava koja se spajaju najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se o tome odlučuje.

Svako od društava koja se spajaju izuzima se od zahtjeva u vezi s objavljivanjem utvrđenih u članku 16. ako tijekom neprekinutog razdoblja koje počinje najmanje mjesec prije dana utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za prekogranično spajanje i koje ne završava prije nego što je skupština zaključena, nacrt uvjeta za spajanje učini dostupnim za javnost besplatno na svojim internetskim stranicama. Države članice ne uvjetuju to izuzeće nikakvim zahtjevima ni ograničenjima, osim onih koji su potrebni kako bi se osigurala sigurnost internetskih stranica i vjerodostojnost dokumenata te mogu uvesti takve zahtjeve ili ograničenja samo u mjeri u kojoj su oni razmjerni postizanju tih ciljeva.

Odstupajući od drugog stavka, države članice mogu zahtijevati da se objava provede putem središnje elektroničke platforme iz članka 16. stavka 5. Države članice umjesto toga mogu zahtijevati da se takva objava provede na bilo kojim drugim internetskim stranicama koje su odredile u tu svrhu. Ako države članice iskoriste jednu od tih mogućnosti, osiguravaju da se trgovačkim društvima ne naplaćuje posebna naknada za takvu objavu.

Kada se koriste internetske stranice koje nisu središnja elektronička platforma, objavljuje se upućivanje kojim se daje pristup tim internetskim stranicama najmanje mjesec prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine. To upućivanje uključuje datum objave nacrta uvjeta za spajanje na internetskim stranicama i besplatno je dostupno javnosti. Društvima se ne naplaćuje posebna naknada za takvu objavu.

Zabrana kojom se isključuje mogućnost naplate društvima posebne naknade za objavu, utvrđena u trećem i četvrtom podstavku, ne utječe na mogućnost država članica da na društva prenesu troškove povezane sa središnjom elektroničkom platformom.

Države članice mogu zahtijevati od društava da određeno vrijeme nakon glavne skupštine drže informacije na svojim internetskim stranicama ili, ako je to primjenjivo, na središnjoj elektroničkoj platformi ili nekim drugim internetskim stranicama koje odredi dotična država članica. Države članice mogu odrediti posljedice privremenog prekida pristupa internetskim stranicama ili središnjoj elektroničkoj platformi koji je uzrokovan tehničkim ili drugim čimbenicima.

2.   Za svako od društava koja se spajaju i podložno dodatnim zahtjevima koje su uvele države članice u čijoj je nadležnosti dotično društvo, u nacionalnom službenom listu te države članice objavljuju se sljedeći podaci:

(a)

vrsta, tvrtka i sjedište svakog društva koje se spaja;

(b)

registar u koji su predani dokumenti iz članka 16. stavka 3. za svako od društava koja se spajaju i broj unosa u taj registar;

(c)

za svako od društava koja se spajaju, aranžmani postignuti u svrhu ostvarivanja prava vjerovnika i svakog člana društva u manjini u društvima koja se spajaju te adresa na kojoj se bez naknade mogu dobiti cjelovite informacije o tim aranžmanima.

Članak 124.

Izvješće upravljačkog ili upravnog tijela

Upravljačko ili upravno tijelo svakog od društava koja se spajaju sastavlja izvješće za svoje članove u kojem se objašnjavaju i opravdavaju pravni i gospodarski aspekti prekograničnog spajanja i objašnjavaju posljedice prekograničnog spajanja na članove društva, vjerovnike i radnike.

Izvješće mora biti dostupno članovima društva i predstavnicima radnika ili, ako ne postoje predstavnici radnika, samim radnicima, i to najkasnije mjesec dana prije zasjedanja glavne skupštine iz članka 126.

Ako upravljačko ili upravno tijelo bilo kojeg od društava koja se spajaju pravodobno dobije mišljenje predstavnika svojih radnika, kako je predviđeno nacionalnim zakonodavstvoma, to mišljenje prilaže se izvješću.

Članak 125.

Izvješće neovisnog stručnjaka

1.   Za svako društvo koje se spaja sastavlja se izvješće neovisnog stručnjaka za članove društva, koje mora biti dostupno najkasnije mjesec dana prije datuma održavanja glavne skupštine iz članka 126. Ti stručnjaci, ovisno o pravu svake države članice, mogu biti fizičke ili pravne osobe.

2.   Umjesto stručnjaka koji rade za račun svakog od društava koja se spajaju, jedan ili više neovisnih stručnjaka koje u tu svrhu imenuju, na zajednički zahtjev tih društava, sudska ili upravna tijela u državi članici u kojoj se nalazi jedno od društava koje se spaja, ili društvo nastalo prekograničnim spajanjem, mogu ispitati zajednički nacrt uvjeta za prekogranično spajanje i sastaviti jedinstveno pisano izvješće namijenjeno svim članovima društva.

3.   Izvješćem stručnjaka obuhvaćeni su barem podaci predviđeni u članku 96. stavku 2. Stručnjaci imaju pravo od svakog od društava koja se spajaju zahtijevati sve informacije koje smatraju potrebnima za ispunjavanje svojih dužnosti.

4.   Ni ispitivanje zajedničkog nacrta uvjeta za prekogranično spajanje od strane neovisnih stručnjaka ni izvješće stručnjaka nisu potrebni ako su se svi članovi društava uključeni u prekogranično spajanje tako dogovorili.

Članak 126.

Odobrenje glavne skupštine

1.   Nakon što izvješća iz članaka 124. i 125. primi na znanje, glavna skupština svakog od društava koja se spajaju odlučuje o odobrenju zajedničkog nacrta uvjeta za prekogranično spajanje.

2.   Glavna skupština svakog od društava koja se spajaju može zadržati pravo da provedbu prekograničnog spajanja uvjetuje svojom brzom potvrdom aranžmana za sudjelovanje radnika u društvu nastalom prekograničnim spajanjem o kojima je odlučeno.

3.   Zakonodavstvom država članica ne mora se zahtijevati da glavna skupština društva preuzimatelja odobri spajanje ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 94.

Članak 127.

Potvrda koja prethodi spajanju

1.   Svaka država članica određuje sud, javnog bilježnika ili drugo tijelo koji su nadležni za ispitivanje zakonitosti prekograničnog spajanja s obzirom na dio postupka koji se odnosi na svako društvo koje se spaja, a podliježe njezinom nacionalnom pravu.

2.   U svakoj dotičnoj državi članici tijelo iz stavka 1. svakom od društava koja se spajaju i koje podliježe pravu te države članice, odmah izdaje potvrdu kojom se nesumnjivo potvrđuje pravilno zaključenje postupaka i formalnosti koji prethode spajanju.

3.   Ako se pravom države članice kojem podliježe društvo koje se spaja predviđa postupak nadzora i postupak za izmjenu omjera primijenjenog na zamjenu vrijednosnih papira ili dionica ili postupak za nadoknadu članovima društva u manjini, a da se time ne sprečava registraciju prekograničnog spajanja, takav postupak primjenjuje se samo ako ostala društva koja se spajaju i koja se nalaze u državama članicama u kojima nije predviđen takav postupak, prilikom odobravanja nacrta uvjeta za prekogranično spajanje u skladu s člankom 126. stavkom 1. izričito prihvate mogućnost da članovi tog društva koje se spaja mogu takav postupak pokrenuti pred sudom u čijoj je nadležnosti društvo koje se spaja. U takvim slučajevima, tijelo iz stavka 1. može izdati potvrdu iz stavka 2. čak i ako je takav postupak već pokrenut. U toj se potvrdi, međutim, navodi da je postupak u tijeku. Odluka u postupku obvezuje društvo nastalo prekograničnim spajanjem i sve njegove članove.

Članak 128.

Nadzor zakonitosti prekograničnog spajanja

1.   Svaka država članica određuje sud, javnog bilježnika ili neko drugo tijelo koji su nadležni za nadzor zakonitosti prekograničnog spajanja s obzirom na dio postupka koji se odnosi na okončanje prekograničnog spajanja i, prema potrebi, osnivanje novog društva nastalog prekograničnim spajanjem kada društvo nastalo spajanjem podliježe njezinom nacionalnom pravu. Navedeno tijelo posebice osigurava da društva koja se spajaju odobre zajednički nacrt uvjeta za prekogranično spajanje prema istim uvjetima i, prema potrebi, da se utvrde aranžmani za sudjelovanje radnika u skladu s člankom 133.

2.   Za potrebe stavka 1. svako od društava koja se spajaju tijelu iz stavka 1. podnosi potvrdu iz članka 127. stavka 2. u roku od šest mjeseci od njezina izdavanja zajedno sa zajedničkim nacrtom uvjeta za prekogranično spajanje odobrenim na glavnoj skupštini iz članka 126.

Članak 129.

Datum na koji prekogranično spajanje počinje proizvoditi učinke

Pravom države članice pod čijom je jurisdikcijom društvo nastalo prekograničnim spajanjem određuje se datum na koji prekogranično spajanje počinje proizvoditi učinke. Taj datum mora biti nakon što je proveden nadzor iz članka 128.

Članak 130.

Upis u registar

Pravom svake od država članica pod čijom su jurisdikcijom bila društva koja se spajaju određuju se, za područje te države, aranžmani, u skladu s člankom 16., za objavljivanje okončanja prekograničnog spajanja u javnom registru kojem je svako od društava dužno predati dokumente.

Registar u koji se upisuje društvo nastalo prekograničnim spajanjem bez odgode obavješćuje, putem sustava povezivanja registara trgovačkih društava uspostavljenog u skladu s člankom 22. stavkom 2., registar kojem je svako od trgovačkih društava bilo dužno predati dokumente o tome da je prekogranično spajanje počelo proizvoditi učinke. Brisanje starog upisa u registar, ako je to primjenjivo, provodi se nakon primitka te obavijesti, a ne prije.

Članak 131.

Posljedice prekograničnog spajanja

1.   Od datuma iz članka 129. prekogranično spajanje koje je provedeno kako je utvrđeno u članku 119. točki 2. podtočkama (a) i (c) ima sljedeće posljedice:

(a)

sva aktiva i pasiva društva koje je predmet preuzimanja prenosi se na društvo preuzimatelja;

(b)

članovi društva koje je predmet preuzimanja postaju članovi društva preuzimatelja;

(c)

društvo koje je predmet preuzimanja prestaje postojati.

2.   Od datuma iz članka 129. prekogranično spajanje koje je provedeno kako je utvrđeno u članku 119. točki 2. podtočki (b) ima sljedeće posljedice:

(a)

sva aktiva i pasiva društava koja se spajaju prenosi se na novo društvo;

(b)

članovi društava koja se spajaju postaju članovi novog društva;

(c)

društva koja se spajaju prestaju postojati.

3.   Kada se, u slučaju prekograničnog spajanja društava obuhvaćenih ovim poglavljem, zakonodavstvom država članica zahtijeva ispunjavanje posebnih formalnosti prije nego što prijenos određene imovine, prava i obveza društava koja se spajaju počne proizvoditi učinke prema trećim osobama, te formalnosti ispunjava društvo nastalo prekograničnim spajanjem.

4.   Prava i obveze društava koja se spajaju, a koja proizlaze iz ugovora o radu ili iz radnih odnosa i koja postoje na datum na koji je prekogranično spajanje počelo proizvoditi učinke, prenose se, zbog toga što je to prekogranično spajanje počelo proizvoditi učinke, na društvo nastalo prekograničnim spajanjem na datum na koji je prekogranično spajanje počelo proizvoditi učinke.

5.   Dionice društva preuzimatelja ne zamjenjuju se za dionice društva koje je predmet preuzimanja ako ih drži:

(a)

sâmo društvo preuzimatelj ili osoba koja djeluje u svoje ime, ali za račun tog društva;

(b)

sâmo društvo koje je predmet preuzimanja ili osoba koja djeluje u svoje ime, ali za račun tog društva.

Članak 132.

Pojednostavljene formalnosti

1.   Kada prekogranično spajanje preuzimanjem provodi društvo koje drži sve dionice i druge vrijednosne papire koji daju pravo glasa na glavnoj skupštini društva odnosno društava koja su predmet preuzimanja:

članak 122. točke (b), (c) i (e), članak 125. i članak 131. stavak 1. točka (b) ne primjenjuje se,

članak 126. stavak 1. ne primjenjuje se na društvo ili društva koja su predmet preuzimanja.

2.   Kada prekogranično spajanje preuzimanjem provodi trgovačko društvo koje ima 90 % ili više, ali ne sve dionice i druge vrijednosne papire koji daju pravo glasa na glavnoj skupštini društva ili društava koja su predmet preuzimanja, zahtijevaju se izvješća jednog ili više neovisnih stručnjaka i dokumenti potrebni za nadzor, samo u mjeri u kojoj se to zahtijeva nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje ili društvo preuzimatelj ili društvo odnosno društva koja su predmet preuzimanja, u skladu s glavom II. poglavljem I.

Članak 133.

Sudjelovanje radnika

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., društvo nastalo prekograničnim spajanjem podliježe pravilima o sudjelovanju radnika koja su na snazi u državi članici u kojoj ono ima sjedište ako takva pravila uopće postoje.

2.   Međutim, pravila o sudjelovanju radnika, ako uopće postoje, koja su na snazi u državi članici u kojoj društvo nastalo prekograničnim spajanjem ima sjedište ne primjenjuju se ako barem jedno od društava koje se spajaju u roku od šest mjeseci prije objavljivanja nacrta uvjeta za prekogranično spajanje iz članka 123., ima prosječan broj radnika veći od 500 i postupa u skladu sa sustavom sudjelovanja radnika u smislu članka 2. točke (k) Direktive 2001/86/EZ ili ako se nacionalnim pravom koje se primjenjuje na društvo nastalo prekograničnim spajanjem:

(a)

predviđa barem ista razina sudjelovanja radnika koja se primjenjuje u društvima koja se spajaju, što se mjeri udjelom predstavnika radnika među članovima upravnog ili nadzornog tijela ili njihovih odbora ili uprave odgovornih za dobit društva, pod uvjetom da su radnici predstavljeni u tim tijelima; ili

(b)

predviđa isto pravo na ostvarivanje prava na sudjelovanje za radnike tijela društva nastalog prekograničnim spajanjem koja se nalaze u drugim državama članicama koje imaju radnici zaposleni u državi članici u kojoj društvo nastalo prekograničnim spajanjem ima sjedište.

3.   U slučajevima iz stavka 2., sudjelovanje radnika u društvu nastalom prekograničnim spajanjem i njihovo uključivanje u definiranje takvih prava uređuju države članice mutatis mutandis i podložno stavcima od 4. do 7. te u skladu s načelima i postupcima utvrđenima u članku 12. stavcima 2., 3. i 4. Uredbe (EZ) br. 2157/2001 i sljedećim odredbama Direktive 2001/86/EZ:

(a)

članku 3. stavcima 1., 2. i 3., članku 3. stavku 4. prvom podstavku prvoj alineji, članku 3. stavku 4. drugom podstavku te članku 3. stavcima 5. i 7.;

(b)

članku 4. stavku 1., članku 4. stavku 2. točkama (a), (g) i (h) te članku 4. stavku 3.;

(c)

članku 5.;

(d)

članku 6.;

(e)

članku 7. stavku 1., članku 7. stavku 2. prvom podstavku točki (b), članku 7. stavku 2. drugom podstavku te članku 7. stavku 3. Međutim, za potrebe ovog poglavlja, postotci koji su prema članku 7. stavku 2. prvom podstavku točki (b) Direktive 2001/86/EZ potrebni za primjenu uobičajenih pravila sadržanih u dijelu 3. Priloga navedenoj direktivi povećavaju se s 25 na 33 1/3 %;

(f)

člancima 8., 10. i 12.;

(g)

članku 13. stavku 4.;

(h)

dijelu 3. točki (b) Priloga.

4.   Prilikom uređivanja načela i postupaka iz stavka 3., države članice:

(a)

nadležnim tijelima društava koja se spajaju daju pravo da bez prethodnih pregovora izaberu da se na njih izravno primjenjuju uobičajena pravila sudjelovanja iz stavka 3. točke (h), kako je utvrđeno zakonodavstvom države članice u kojoj će društvo nastalo prekograničnim spajanjem imati sjedište te da poštuju ta pravila od datuma upisa u registar;

(b)

daju posebnom pregovaračkom tijelu pravo da većinom od dvije trećine glasova članova koji predstavljaju najmanje dvije trećine radnika, uključujući glasove članova koji predstavljaju radnike u najmanje dvije različite države članice, odluči ne započeti s pregovorima ili okončati već započete pregovore i da se pozove na važeća pravila o sudjelovanja koja su na snazi u državi članici u kojoj će se nalaziti sjedište društva nastalog prekograničnim spajanjem;

(c)

mogu, u slučaju kada se nakon prethodnih pregovora primjenjuju uobičajena pravila sudjelovanja i neovisno o takvim pravilima odlučiti ograničiti udio predstavnika radnika u upravnom tijelu društva nastalog prekograničnim spajanjem. Međutim, ako su u jednom od društava koja se spajaju predstavnici radnika činili najmanje jednu trećinu upravnog ili nadzornog odbora, ograničenje ne može rezultirati time da udio predstavnika radnika u upravnom tijelu bude manji od jedne trećine.

5.   Povećanje prava sudjelovanja radnika društva nastalog prekograničnim spajanjem zaposlenih u drugim državama članicama iz stavka 2. točke (b) ne obvezuje države članice koje se na to odluče da te radnike uzmu u obzir pri izračunu minimalnog broja radnika potrebnog da se dobije pravo sudjelovanja na temelju nacionalnog prava.

6.   Kada barem jedno od društava koja se spajaju postupa u skladu sa sustavom sudjelovanja radnika i kada se društvom nastalom prekograničnim spajanjem treba upravljati u skladu s takvim sustavom, a u skladu s pravilima iz stavka 2., to je društvo dužno uzeti pravni oblik koji dopušta ostvarivanje prava sudjelovanja.

7.   Kada društvo nastalo prekograničnim spajanjem postupa u skladu sa sustavom sudjelovanja radnika to je društvo dužno poduzeti mjere kako bi osigurala zaštita prava radnika na sudjelovanje u slučaju naknadnih nacionalnih spajanja u razdoblju od tri godine nakon što je prekogranično spajanje počelo proizvoditi učinke primjenom pravila utvrđenih u ovom članku mutatis mutandis.

Članak 134.

Valjanost

Prekogranično spajanje koje je počelo proizvoditi učinke kako je predviđeno u članku 129. ne može se proglasiti ništavim.

POGLAVLJE III.

Podjele dioničkih društava

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 135.

Opće odredbe o postupcima podjele

1.   Ako države članice dopuštaju vrstama trgovačkih društava navedenih u Prilogu I. koja podliježu njihovom zakonodavstvu, da provedu postupke podjele s preuzimanjem, kako je definirano u članku 136., te postupke čine podložnima odredbama odjeljka 2. ovog poglavlja.

2.   Ako države članice dopuštaju vrstama trgovačkih društava iz stavka 1. da provedu postupke podjele s osnivanjem novih trgovačkih društava, kako je definirano u članku 155., te postupke čine podložnima odredbama odjeljka 3. ovog poglavlja.

3.   Ako države članice dopuštaju vrstama trgovačkih društava iz stavka 1. da provedu postupke kod kojih je postupak podjele s preuzimanjem, kako je definirano u članku 136. stavku 1., kombiniran s podjelom s osnivanjem jednog ili više novih trgovačkih društava, kako je definirano u članku 155. stavku 1., te postupke čine podložnima odredbama odjeljka 2. ovog poglavlja i članka 156.

4.   Primjenjuje se članak 87. stavci 2., 3. i 4.

Odjeljak 2.

Podjela s preuzimanjem

Članak 136.

Definicija „podjele s preuzimanjem”

1.   Za potrebe ovog poglavlja, „podjela s preuzimanjem” znači postupak kojim trgovačko društvo prestaje bez likvidacije i prenosi na dva ili više trgovačkih društava svu svoju aktivu i pasivu, u zamjenu za dodjelu, dioničarima trgovačkog društva koje se dijeli, dionica u trgovačkim društvima koja primaju uloge koji su posljedica podjele (dalje u tekstu „prijamna trgovačka društva”) te eventualno isplatu u gotovini koja ne premašuje 10 % nominalne vrijednosti dodijeljenih dionica, ili ako nemaju nominalnu vrijednost, njihove knjigovodstvene vrijednosti.

2.   Primjenjuje se članak 89. stavak 2.

3.   U mjeri u kojoj se ovo poglavlje odnosi na odredbe glave II. poglavlja I., pojam „društva koja se spajaju” znači „društva uključena u podjelu”, pojam „društvo koje je predmet preuzimanja” znači „društvo koje se dijeli”, pojam „društvo preuzimatelj” znači „svako prijamno društvo”, a pojam „nacrt uvjeta za spajanje” znači „nacrt uvjeta za podjelu”.

Članak 137.

Nacrt uvjeta za podjelu

1.   Upravna ili upravljačka tijela trgovačkih društava uključenih u podjelu sastavljaju nacrt uvjeta za podjelu u pisanom obliku.

2.   U nacrtu uvjeta za podjelu navode se barem:

(a)

vrsta, tvrtka i sjedište svakog od trgovačkih društava uključenih u podjelu;

(b)

omjer zamjene dionica i iznos bilo koje isplate u gotovini;

(c)

uvjeti koji se odnose na dodjelu dionica u prijamnim trgovačkim društvima;

(d)

datum od kojeg držanje tih dionica daje pravo imateljima da sudjeluju u dobiti i svi posebni uvjeti koji utječu na to pravo;

(e)

datum od kojeg se s transakcijama trgovačkog društva koje se dijeli postupa, u računovodstvene svrhe, kao da se radi o transakcijama jednog ili drugog prijamnog trgovačkog društva;

(f)

prava koja prijamna trgovačka društva dodjeljuju imateljima dionica s kojima su povezana posebna prava i imateljima vrijednosnih papira osim dionica, ili mjere predložene u vezi s njima;

(g)

sve posebne pogodnosti koje se dodjeljuju stručnjacima iz članka 142. stavka 1. i članovima upravnih, upravljačkih, nadzornih ili kontrolnih tijela trgovačkih društava uključenih u podjelu;

(h)

točan opis i alociranje aktive i pasive koje se prenose na svako od prijamnih trgovačkih društava;

(i)

dodjela dionica prijamnih trgovačkih društava dioničarima trgovačkog društva koje se dijeli i kriteriji na kojima se temelji ta dodjela.

3.   Ako se nacrtom uvjeta za podjelu ne dodjeljuje aktiva i ako tumačenje tih uvjeta ne omogućava donošenje odluke o dodjeli, svim prijamnim trgovačkim društvima dodjeljuje se aktiva ili njezina protuvrijednost razmjerno udjelu u neto aktivi dodijeljenoj svakom od tih trgovačkih društava u skladu s nacrtom uvjeta za podjelu.

Ako se nacrtom uvjeta za podjelu ne dodjeljuje pasiva i ako tumačenje tih uvjeta ne omogućava donošenje odluke o dodjeli pasive, svako od prijamnih trgovačkih društava je solidarno odgovorno. Države članice mogu predvidjeti da je takva solidarna odgovornost ograničena na neto aktivu dodijeljenu svakom trgovačkom društvu.

Članak 138.

Objava nacrta uvjeta za podjelu

Nacrti uvjeta za podjeluobjavljuju se na način propisan zakonodavstvom svake države članice u skladu s člankom 16. za svako od trgovačkih društava uključenih u podjelu, najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se o tome odlučuje.

Svako od trgovačkih društava uključenih u podjelu izuzima se od zahtjeva u vezi s objavljivanjem utvrđenih u članku 16. ako tijekom neprekinutog razdoblja koje počinje najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za podjelu i koje ne završava prije nego što je skupština zaključena, nacrt uvjeta za podjelu učini dostupnim za javnost besplatno na svojim internetskim stranicama. Države članice ne uvjetuju to izuzeće nikakvim zahtjevima ni ograničenjima, osim onih koji su potrebni kako bi se osigurala sigurnost internetskih stranica i vjerodostojnost dokumenata te mogu uvesti takve zahtjeve ili ograničenja samo u mjeri u kojoj su oni razmjerni postizanju tih ciljeva.

Odstupajući od drugog stavka, države članice mogu zahtijevati da se objava provede putem središnje elektroničke platforme iz članka 16. stavka 5. Države članice umjesto toga mogu zahtijevati da se takva objava provede na bilo kojim drugim internetskim stranicama koje su odredile u tu svrhu. Ako države članice iskoriste jednu od tih mogućnosti, osiguravaju da se trgovačkim društvima ne naplaćuje posebna naknada za takvu objavu.

Kada se koriste internetske stranice koje nisu središnja elektronička platforma, objavljuje se upućivanje kojim se daje pristup tim internetskim stranicama najmanje mjesec prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine. To upućivanje uključuje datum objave nacrta uvjeta za spajanje na internetskim stranicama i besplatno je dostupno javnosti. Društvima se ne naplaćuje posebna naknada za takvu objavu.

Zabrana kojom se isključuje mogućnost naplate društvima posebne naknade za objavu, utvrđena u trećem i četvrtom stavku, ne utječe na mogućnost država članica da na društva prenesu troškove povezane sa središnjom elektroničkom platformom.

Države članice mogu zahtijevati od društava da određeno vrijeme nakon glavne skupštine drže informacije na svojim internetskim stranicama ili, ako je to primjenjivo, na središnjoj elektroničkoj platformi ili nekim drugim internetskim stranicama koje odredi dotična država članica. Države članice mogu odrediti posljedice privremenog prekida pristupa internetskim stranicama ili središnjoj elektroničkoj platformi koji je uzrokovan tehničkim ili drugim čimbenicima.

Članak 139.

Odobrenje glavne skupštine svakog trgovačkog društva uključenog u podjelu

1.   Za podjelu je potrebno barem odobrenje glavne skupštine svakog trgovačkog društva uključenog u podjelu. Članak 93. primjenjuje se u pogledu većine glasova potrebnih za donošenje takvih odluka, njihovog opsega i potrebe za pojedinačnim glasovanjem.

2.   Kada se dionice u prijamnim trgovačkim društvima dodjeljuju dioničarima trgovačkog društva koje se dijeli, na neki drugi način, a ne u razmjeru s njihovim pravima u kapitalu tog trgovačkog društva, države članice mogu predvidjeti da manjinski dioničari tog trgovačkog društva mogu ostvariti svoje pravo da se njihove dionice otkupe. U tom slučaju oni imaju pravo primiti naknadu koja odgovara vrijednosti njihovih dionica. U slučaju spora o toj naknadi tu naknadu može odrediti sud.

Članak 140.

Odstupanje od zahtjeva u vezi s odobrenjem glavne skupštine prijamnog trgovačkog društva

Zakonodavstvom države članice ne mora se zahtijevati da glavna skupština prijamnog trgovačkog društva odobri podjelu, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

objavljivanje predviđeno u članku 138. izvršeno je se za svako prijamno trgovačko društvo najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine trgovačkog društva koje se dijeli, a na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za podjelu;

(b)

najmanje mjesec dana prije datuma navedenog u točki (a), svi dioničari svakog prijamnog trgovačkog društva imaju pravo pregledati dokumente navedene u članku 143. stavku 1. u sjedištu tog trgovačkog društva;

(c)

jedan ili više dioničara bilo kojeg prijamnog trgovačkog društva koji drže najmanji postotak upisanog temeljnog kapitala imaju pravo zahtijevati sazivanje glavne skupštine tog prijamnog trgovačkog društva kako bi odlučila o tome hoće li odobriti podjelu ili ne. Takav najmanji postotak ne smije iznositi više od 5 %. Države članice, međutim, mogu propisati da se dionice bez prava glasa isključe iz ovog izračuna.

Za potrebe prvog stavka točke (b) primjenjuje se članak 143. stavci 2., 3. i 4.

Članak 141.

Detaljno pisano izvješće i informacije o podjeli

1.   Upravna ili upravljačka tijela svakog od trgovačkih društava uključenih u podjelu sastavljaju detaljno pisano izvješće u kojem se pojašnjava nacrt uvjeta za podjelu i obrazlažu njihovi pravni i gospodarski razlozi s naglaskom na omjer zamjene dionica i kriterij za dodjelu dionica.

2.   U izvješću se također opisuju sve posebne poteškoće do kojih je eventualno došlo prilikom vrednovanja.

Kada je to primjenjivo, u izvješću se spominje i izrada izvješća o nenovčanom ulogu iz članka 70. stavka 2. za trgovačka društva primatelje i registar u kojem se to izvješće mora pohraniti.

3.   Upravna ili upravljačka tijela trgovačkog društva koje se dijeli obavješćuju glavnu skupštinu tog trgovačkog društva kao i upravna ili upravljačka tijela prijamnih trgovačkih društava kako bi ona mogla obavijestiti svoje glavne skupštine o svim značajnim promjenama u aktivi i pasivi do kojih je došlo između datuma pripreme nacrta uvjeta za podjelu i datuma održavanja glavne skupštine trgovačkog društva koje se dijeli, na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za podjelu.

Članak 142.

Ispitivanje prijedloga podjele od strane stručnjaka

1.   Jedan ili više stručnjaka koji rade u ime svakog od trgovačkih društava uključenih u podjelu, ali su neovisni od njih, a koje je imenovalo ili odobrilo sudsko ili upravno tijelo, ispituju nacrt uvjeta za podjelu i sastavljaju pisano izvješće za dioničare. Međutim, zakonodavstvom države članice može se predvidjeti da se imenuje jedan ili više neovisnih stručnjaka za sva trgovačka društva uključena u podjelu, ako o takvom imenovanju odluči sudsko ili upravno tijelo na zajednički zahtjev tih trgovačkih društava. Ti stručnjaci mogu biti, ovisno o zakonodavstu svake države članice, fizičke ili pravne osobe ili društva ili poduzeća.

2.   Primjenjuje se članak 96. stavci 2. i 3.

Članak 143.

Dostupnost dokumenata dioničarima za pregled

1.   Svi dioničari imaju pravo pregledati barem dolje navedene dokumente u sjedištu i to najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za podjelu:

(a)

nacrt uvjeta za podjelu;

(b)

godišnje financijske izvještaje i godišnja izvješća trgovačkih društava uključenih u podjelu, za prethodne tri financijske godine;

(c)

prema potrebi, računovodstveno izvješće sastavljeno na datum koji nije prije prvog dana trećeg mjeseca koji prethodi datumu nacrta uvjeta za podjelu, ako se zadnji godišnji financijski izvještaji odnose na financijsku godinu koja je završila više od šest mjeseci prije tog datuma;

(d)

prema potrebi, izvješća upravnih ili upravljačkih tijela trgovačkih društava uključenih u podjelu predviđena u članku 141. stavku 1.;

(e)

prema potrebi, izvješća predviđena u članku 142.

Za potrebe prvog podstavka točke (c), računovodstveno izvješće nije potrebno ako društvo objavljuje polugodišnji financijski izvještaj u skladu s člankom 5. Direktive 2004/109/EZ i stavlja ga na raspolaganje dioničarima u skladu s ovim stavkom.

2.   Računovodstveno izvješće predviđeno u stavku 1. točki (c) sastavlja se prema istim metodama i mora imati isti fomrat kao i posljednja godišnja bilanca.

Međutim, zakonodavstvom države članice može se predvidjeti da:

(a)

nije potrebno ponovno popisivati fizički inventar;

(b)

vrednovanja prikazana u posljednjoj bilanci treba izmijeniti samo tako da prikazuju unose u knjigu računa; međutim, u obzir se uzima sljedeće:

i.

srednjoročna deprecijacija i pričuve,

ii.

značajne promjene u stvarnoj vrijednosti koje nisu prikazane u knjigama.

3.   Svaki dioničar ima pravo dobiti, na zahtjev i besplatno, cjelovite ili, ako tako zatraži, djelomične preslike dokumenata iz stavka 1.

Ako je dioničar pristao na to da se društvo za slanje informacija koristi elektroničkim putem, takve se preslike mogu staviti na raspolaganje elektroničkom poštom.

4.   Društvo se izuzima od obveze osiguranja dostupnosti dokumenata iz stavka 1. u sjedištu društva ako ih, tijekom neprekidnog razdoblja koje počinje najmanje mjesec dana prije datuma utvrđenog za održavanje glavne skupštine na kojoj se odlučuje o nacrtu uvjeta za podjelu i koje ne završava prije završetka glavne skupštine, objavi na svojim internetskim stranicama. Države članice ne uvjetuju to izuzeće nikakvim zahtjevima ni ograničenjima, osim onih koji su potrebni kako bi se osigurala sigurnost internetskih stranica i vjerodostojnost dokumenata te mogu uvesti takve zahtjeve ili ograničenja samo u mjeri u kojoj su oni razmjerni postizanju tih ciljeva.

Stavak 3. ne primjenjuje se ako internetske stranice pružaju dioničarima mogućnost, tijekom cijelog razdoblja iz prvog podstavka ovog stavka, preuzimanja i tiskanja dokumenata iz stavka 1. Međutim, u tom slučaju države članice mogu predvidjeti da trgovačko društvo te dokumente učini dostupnima u svom sjedištu kako bi ih dioničari mogli pregledati.

Države članice mogu zahtijevati od trgovačkih društava da zadrže informacije na svojim internetskim stranicama određeno vrijeme nakon glavne skupštine. Države članice mogu odrediti posljedice privremenog prekida pristupa internetskim stranicama uzrokovanog tehničkim ili drugim čimbenicima.

Članak 144.

Pojednostavljeni zahtjevi

1.   Ni ispitivanje nacrta uvjeta za podjelu ni izvješće stručnjaka, kako je predviđeno u članku 142. stavku 1., nisu potrebni ako su se svi dioničari i imatelji drugih vrijednosnih papira s pravom glasa svakog od društava uključenih u podjelu tako dogovorili.

2.   Države članice mogu dopustiti da se ne primjenjuju članak 141. i članak 143. stavak 1. točke (c) i (d) ako su se tako dogovorili svi dioničari i imatelji drugih vrijednosnih papira s pravom glasa svakog od društava uključenih u podjelu.

Članak 145.

Zaštita prava radnika

Zaštita prava radnika u svakom od trgovačkih drušatva uključenih u podjelu uređena je u skladu s Direktivom 2001/23/EZ.

Članak 146.

Zaštita interesa vjerovnika trgovačkih društava uključenih u podjelu; solidarna odgovornost društva primatelja

1.   Zakonodavstvima država članica osigurava se odgovarajući sustav zaštite interesa vjerovnika trgovačkih društava uključenih u podjelu, čije su tražbine nastale prije datuma objave nacrta uvjeta za podjelu, a u vrijeme te objave još nisu dospjele.

2.   Za potrebe stavka 1. zakonodavstvima država članica predviđa se barem da takvi vjerovnici imaju pravo na odgovarajuće zaštitne mehanizme ako je zbog financijskog stanja društava koja se djele takva zaštita potrebna i ako ti vjerovnici već nemaju takve zaštitne mehanizme.

Države članice utvrđuju uvjete zaštite predviđene u stavku 1. i u prvom podstavku ovog stavka. U svakom slučaju, države članice osiguravaju da su vjerovnici ovlašteni za podnošenje zahtjeva odgovarajućem upravnom ili sudskom tijelu za dobivanje odgovarajućih zaštitnih mjera, pod uvjetom da mogu uvjerljivo dokazati da je zbog podjele ugroženo ispunjenje njihovih tražbina i da im društvo nije osiguralo odgovarajuće zaštitne mehanizme.

3.   Ako obveza prema vjerovniku društva na koje je obveza prenesena u skladu s nacrtom uvjeta za podjelu nije namirena, prijamna trgovačka društva solidarno su odgovorna za tu obvezu. Države članice mogu ograničiti tu odgovornost na neto aktivu koja je dodijeljena svakom od tih trgovačkih društava, osim za trgovačko društvo na koje se obveza prenosi. Međutim, one nemaju obvezu primijeniti ovaj stavak kada postupak podjele podliježe nadzoru sudskog tijela u skladu s člankom 157., i ako se većina vjerovnika društva koje se dijeli i koja predstavlja tri četvrtine vrijednosti tražbina ili većina vjerovnika društva koje se dijeli u bilo kojem razredu vjerovnika, dogovorila da se odriče takve solidarne odgovornosti na sastanku koji je održan u skladu s člankom 157. stavkom 1. točkom (c).

4.   Primjenjuje se članak 99. stavak 3.

5.   Ne dovodeći u pitanje pravila koja uređuju kolektivno ostvarivanje njihovih prava, stavci od 1. do 4. primjenjuju se na imatelje zadužnica trgovačkih društava uključenih u podjelu, osim kada je podjela odobrena na sastanku imatelja zadužnica, ako je takav sastanak predviđen nacionalnim zakonodavstvom, ili kada su je pojedinačno odobrili imatelji zadužnica.

6.   Države članice mogu predvidjeti da prijamna trgovačka društva budu solidarno odgovorna za obveze trgovačkog društva koje se dijeli. U tom slučaju nemaju obvezu primjenjivati stavke od 1. do 5.

7.   Ako država članica kombinira sustav zaštite vjerovnika naveden u stavcima od 1. do 5. sa solidarnom odgovornošću prijamnog trgovačkog društva kako je navedeno u stavku 6., tu solidarnu odgovornost može ograničiti na neto kapital koji je dodijeljen svakom od tih trgovačkih društava.

Članak 147.

Zaštita imatelja vrijednosnih papira, osim dionica, s kojima su povezana posebna prava

Imateljima vrijednosnih papira s kojima su povezana posebna prava, osim dionica, dodjeljuju se prava u prijamnim trgovačkim društvima prema kojima se na te vrijednosne papire može pozivati u skladu s nacrtom uvjeta za podjelu, koja su barem istovjetna pravima koja su imali u trgovačkom društvu koje se dijeli, osim ako su izmjene tih prava odobrene na sastanku imatelja takvih vrijednosnih papira, ako je takav sastanak sastanak predviđen nacionalnim zakonodavstvom, ili osim ako su ih pojedinačno odobrili imatelji takvih vrijednosnih papira, ili ako ti imatelji imaju pravo na otkup svojih vrijednosnh papira.

Članak 148.

Sastavljanje i ovjera dokumenata u potrebnom pravnom obliku

Kada se zakonodavstvom države članice ne predviđa preventivni sudski ili upravni nadzor zakonitosti podjela ili kada se takav nadzor ne proteže na sve pravne akte potrebne za podjelu primjenjuje se članak 102.

Članak 149.

Datum na koji podjela počinje proizvoditi učinke

Zakonodavstvima država članica određuje se datum na koji podjela počinje proizvoditi učinke.

Članak 150.

Formalnosti objavljivanja

1.   Podjela se objavljuje na način propisano zakonodavstvom svake države članice u skladu s člankom 16., za svako trgovačko društvo uključeno u podjelu.

2.   Svako prijamno trgovačko društvo može sâmo provesti formalnosti objavljivanja koje se odnose na trgovačko društvo koje se dijeli.

Članak 151.

Posljedice podjele

1.   Podjela ima sljedeće posljedice, ipso jure i istvremeno:

(a)

prijenos, između trgovačkog društva koje se dijeli i prijamnih trgovačkih društava kao i u pogledu trećih osoba, na svako od prijamnih trgovačkih društava sve aktive i pasive trgovačkog društva koje se dijeli; takav prijenos proizvodi učinke za svu aktivu i pasivu koja se dijeli u skladu s raspodjelom utvrđenom u nacrtu uvjeta za podjelu ili u članku 137. stavku 3.;

(b)

dioničari trgovačkog društva koje se dijeli postaju dioničari jednog ili više prijamnih trgovačkih društava u skladu s raspodjelom utvrđenom u nacrtu uvjeta za podjelu;

(c)

trgovačko društvo koje se dijeli prestaje postojati.

2.   Dionice prijamnog trgovačkog društva ne mijenjaju se za dionice trgovačkog društva koje se dijeli, a koje drže:

(a)

sâmo prijamno trgovačko društvo ili osoba koja djeluje u svoje ime, ali za račun tog trgovačkog društva; ili

(b)

sâmo trgovačko društvo koje se dijeli ili osoba koja djeluje u svoje ime, ali za račun tog trgovačkog društva.

3.   Prethodno navedeno ne utječe na zakonodavstva država članica kojima se zahtijeva da trgovačko društvo koje se dijeli ispuni posebne formalnosti za prijenos određene imovine, prava i obveza, kako bi podjela počela proizvoditi učinke prema trećim osobama. Prijamno trgovačko društvo ili prijamna trgovačka društva na koja se prenosi takva imovina, prava ili obveze u skladu s nacrtom uvjeta za podjelu ili člankom 137. stavkom 3. mogu sami obaviti te formalnosti; međutim, zakonodavstvima država članica može se dopustiti trgovačkom društvu koje se dijeli da nastavi obavljati te formalnosti tijekom ograničenog razdoblja koje, osim u izvanrednim okolnostima, ne smije biti dulje od šest mjeseci od datuma na koji je podjela počela proizvoditi učinke.

Članak 152.

Građanskopravna odgovornost članova upravnih i upravljačkih tijela trgovačkog društva koje se dijeli

Zakonodavstvima država članica utvrđuju se barem pravila o građanskopravnoj odgovornosti članova upravnih i upravljačkih tijela trgovačkog društva koje se dijeli u odnosu na dioničare tog trgovačkog društva u pogledu neprimjerenog postupanja članova tih tijela prilikom pripreme i provedbe podjele kao i o građanskopravnoj odgovornosti stručnjaka odgovornih za sastavljanje izvješća predviđenog u članku 142. za to trgovačko društvo, u pogledu neprimjerenog postupanja tih stručnjaka pri izvršavanju njihovih dužnosti.

Članak 153.

Uvjeti za ništavost podjele

1.   Zakononodavstvima država članica mogu se utvrditi pravila o ništavosti podjele samo u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)

ništavost se mora utvrditi sudskom odlukom;

(b)

podjele koje su počele proizvoditi učinke na temelju članka 149. proglašavaju se ništavima samo ako nije proveden preventivni sudski ili upravni nadzor njihove zakonitosti, ili ako nisu sastavljene i ovjerene u odgovarajućem pravnom obliku, ili ako se utvrdi da je odluka glavne skupštine ništava ili se može pobijati prema nacionalnom pravu;

(c)

postupak utvrđivanja ništavosti ne pokreće se nakon isteka roka od šest mjeseci od datuma na koji je podjela počela proizvoditi činke u odnosu na osobu koja se poziva na ništavost ili ako je nedostatak uklonjen;

(d)

ako je moguće ukloniti nedostatak koji bi mogao uzrokovati ništavosti podjele, nadležni sud trgovačkim društvima koja su uključena odobrava rok u kojem se nedostaci mogu ukloniti;

(e)

odluka o proglašenju ništavosti podjele objavljuje se na način propisan zakonodavstvom svake države članice u skladu s člankom 16.

(f)

kada je zakonodavstvom države članice trećoj osobi dopušteno pobijati takvu odluku, ona to može učiniti samo u roku od šest mjeseci od objave odluke na način propisan u glavi I. poglavlju III.;

(g)

odluka kojom se spajanje proglašava ništavim sama po sebi ne utječe na valjanost postojećih obveza, na teret ili u korist prijamnih trgovačkih društava, koje su nastale prije objave i nakon datuma iz članka 149.;

(h)

svako od prijamnih trgovačkih društava odgovorno je za svoje obveze koje nastaju nakon datuma na koji je podjela počela proizvoditi učinke, a prije datuma na koji je obavljena odluka o utvrđivanju ništavosti podjele. Trgovačko društvo koje se dijeli također je odgovorno za takve obveze; države članice mogu predvidjeti da je ta odgovornost ograničena na udio neto aktive koja se prenosi na prijamno trgovačko društvo, a za čiji račun je takva obveza nastala.

2.   Odstupajući od točke (a) stavka 1. ovog članka, zakonodavstvom države članice također se može predvidjeti da ništavost podjele utvrdi upravno tijelo ako je protiv takve odluke dopuštena žalba sudu. Točka (b) i točke od (e) do (h) stavka 1. ovog članka analogijom se primjenjuju na upravno tijelo. Takav postupak utvrđivanja ništavosti ne može se pokrenuti nakon isteka roka od šest mjeseci od datuma iz članka 149.

3.   Prethodno navedeno ne utječe na zakonodavstvo država članica o ništavosti podjele utvrđene na temelju nadzora zakonitosti.

Članak 154.

Iznimka od zahtjeva u vezi s odobrenjem glavne skupštine društva koje se dijeli

Ne dovodeći u pitanje članak 140., države članice ne zahtijevaju odobrenje podjele od strane glavne skupštine za trgovačko društvo koje se dijeli ako trgovačka društva primatelji zajednički imaju sve dionice trgovačkog društva koje se dijeli i sve druge vrijednosne papire koji daju pravo glasa na glavnoj skupštini trgovačkog društva koje se dijeli, i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

svako trgovačko društvo koje sudjeluje u postupku provodi objavljivanje predviđeno u članku 138., najmanje mjesec dana prije nego što postupak počne proizvoditi učinke;

(b)

najmanje mjesec dana prije nego što postupak počne proizvoditi učinke, svi dioničari trgovačkih društava koja sudjeluju u postupku imaju pravo pregledati dokumente navedene u članku 143. stavku 1., u sjedištu svojeg trgovačkog društva;

(c)

ako se ne saziva glavna skupština trgovačkog društva koje se dijeli potrebna za odobrenje podjele, informacije predviđene u članku 141. stavku 3. obuhvaćaju sve značajne promjene u aktivi i pasivi od datuma pripreme nacrta uvjeta za podjelu.

Za potrebe prvog stavka točke (b) primjenjuju se članak 143. stavci 2., 3. i 4. i članak 144.

Odjeljak 3.

Podjela s osnivanjem novih trgovačkih društava

Članak 155.

Definicija „podjele s osnivanjem novih trgovačkih društava”

1.   Za potrebe ovog poglavlja, „podjela s osnivanjem novih trgovačkih društava” znači postupak kojim trgovačko društvo prestaje bez likvidacije i prenosi na dva ili više novoosnovana trgovačka društva svu svoju aktivu i pasivu u zamjenu za dodjelu dionica u prijamnim trgovačkim društvima dioničarima trgovačkog društva koje se dijeli, te eventualno isplatu u gotovini koja ne premašuje 10 % nominalne vrijednosti dodijeljenih dionica ili, ako one nemaju nominalnu vrijednost, njihove knjigovodstvene vrijednosti.

2.   Primjenjuje se članak 90. stavak 2.

Članak 156.

Primjena pravila o podjeli pripajanjem

1.   Članci 137., 138., 139., članak 141., članak 142. stavci 1. i 2. te članci od 143. do 153. primjenjuju se, ne dovodeći u pitanje članke 11. i 12., na podjelu s osnivanjem novih trgovačkih društava. Za tu potrebu, pojam „trgovačka društva uključena u podjelu” odnosi se na trgovačko društvo koje se dijeli, a pojam „prijamno trgovačko društvo” odnosi se na svako novo trgovačko društvo.

2.   Osim informacija navedenih u članku 137. stavku 2., u nacrtu uvjeta za podjelu navode se oblik, tvrtka i sjedište svakog od novih trgovačkih društava.

3.   Nacrt uvjeta za podjelu i, ako su sadržani u zasebnom dokumentu, društveni ugovor ili nacrt društvenog ugovora i statut ili nacrt statuta svakog od novih trgovačkih društava odobrava glavna skupština trgovačkog društva koje se dijeli.

4.   Države članice ne uvode zahtjeve utvrđene u člancima 141. i 142. i u članku 143. stavku 1. točkama (c), (d) i (e) kada su dionice u svakom od novih trgovačkih društava dodijeljene dioničarima trgovačkog društva koje je podijeljeno razmjerno njihovim pravima u temeljnom kapitalu tog trgovačkog društva.

Odjeljak 4.

Podjele pod nadzorom sudskog tijela

Članak 157.

Podjele pod nadzorom sudskog tijela

1.   Države članice mogu primijeniti stavak 2. ako postupci podjele podliježu nadzoru sudskog tijela koje ima ovlast:

(a)

sazvati glavnu skupštinu dioničara trgovačkog društva koje se dijeli kako bi se donijela odluku o podjeli;

(b)

osigurati da dioničari svakog od trgovačkih društava uključenih u podjelu prime ili da imaju mogućnost dobiti barem dokumente iz članka 143. na vrijeme kako bi ih pregledali prije datuma održavanja glavne skupštine njihovog trgovačkog društva koja se saziva radi donošenja odluke o podjeli. Ako država članica koristi mogućnost predviđenu u članku 140., razdoblje mora biti dovoljno dugo da dioničari prijamnih trgovačkih društava mogu ostvariti prava koja su im dodijeljena tim člankom;

(c)

sazvati svaki sastanak vjerovnika svakog od trgovačkih društava uključenih u podjelu kako bi se donijela odluka u vezi s podjelom;

(d)

osigurati da vjerovnici svakog od trgovačkih društava uključenih u podjelu prime ili da imaju mogućnost dobiti barem nacrt uvjeta za podjelu na vrijeme kako bi ih pregledali prije datuma iz točke (b);

(e)

odobriti nacrt uvjeta za podjelu.

2.   Kada utvrdi da su uvjeti iz stavka 1. točaka (b) i (d) ispunjeni, te da to ne može štetno utjecati na dioničare i vjerovnike, sudsko tijelo može trgovačka društva uključena u podjelu osloboditi od primjene:

(a)

članka 138., pod uvjetom da se odgovarajućim sustavom zaštite interesa vjerovnika iz članka 146. stavka 1. obuhvate sve tražbine bez obzira na njihov datum;

(b)

uvjeta iz članka 140. točaka (a) i (b) kada država članica koristi mogućnost predviđenu u članku 140.;

(c)

članka 143., koji se odnosi na rok i način propisan za pregled dokumenata koji se u njemu spominju.

Odjeljak 5.

Ostali postupci koji se smatraju podjelama

Članak 158.

Podjele uz isplatu u gotovini koja premašuje 10 %

Kada se, u slučaju da se radi o jednom od postupaka navedenih u članku 135., zakonodavstvom države članice dopušta da isplata u gotovini premašuje 10 %, primjenjuju se odjeljci 2., 3. i 4. ovog poglavlja.

Članak 159.

Podjele kojima trgovačko društvo koje se dijeli ne prestaje postojati

Kada se zakonodavstvom države članice dopušta jedan od postupaka navedenih u članku 135., s time da trgovačko društvo koje se dijeli ne prestaje postojati, primjenjuju se odjeljci 2., 3. i 4. ovog poglavlja osim članka 151. stavka 1. točke (c).

Odjeljak 6.

Aranžmani za primjenu

Članak 160.

Prijelazne odredbe

Države članice nemaju obvezu primjenjivati članke 146. i 147. na imatelje konvertibilnih zadužnica i drugih vrijednosnih papira koji se mogu pretvoriti u dionice ako je, u trenutku kada su odredbe iz članka 26. stavaka 1. ili 2. Direktive 82/891/EEZ stupile na snagu, položaj tih imatelja u slučaju podjele bio prethodno određen uvjetima izdavanja.

GLAVA III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 161.

Zaštita podataka

Obrada osobnih podataka koja se provodi u okviru ove Direktive podliježe odredbama Direktive 95/46/EZ (36).

Članak 162.

Izvješće, redovni dijalog o sustavu povezivanja registara i preispitivanje

1.   Komisija najkasnije 8. lipnja 2022. objavljuje izvješće o funkcioniranju sustava povezivanja registara u kojem posebno ispituje njegovo tehničko funkcioniranje i financijske aspekte.

2.   Tom se izvješću prema potrebi prilažu prijedlozi izmjena odredaba ove Direktive koje se odnose na sustav povezivanja registara.

3.   Komisija i predstavnici država članica redovno se sastaju kako bi u okviru odgovarajućeg foruma raspravili pitanja obuhvaćena ovom Direktivom koja se odnose na sustav povezivanja registara.

4.   Komisija do 30. lipnja 2016. preispituje funkcioniranje onih odredaba koje se odnose na zahtjeve u vezi s izvještavanjem i dokumentiranjem u slučaju spajanja i podjela i koje su izmijenjene ili dodane Direktivom 2009/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (37), a posebno njihove učinke na smanjenje administrativnih opterećenja trgovačkih društava, s obzirom na iskustvo stečeno u njihovoj primjeni, te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, uz koje, ako je to potrebno, prilaže prijedloge izmjena tih odredaba.

Članak 163.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 25. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 25. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 25. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 164.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 165.

Obavješćivanje

Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u područjima na koja se odnosi ova Direktiva.

Članak 166.

Stavljanje izvan snage

Direktive 82/891/EEZ, 89/666/EEZ, 2005/56/EZ, 2009/101/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU, kako su izmijenjene direktivama navedenima u Prilogu III., dijelu A, stavljaju se izvan snage, ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datumâ početka primjene direktiva, koji su navedeni u Prilogu III., dijelu B.

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 167.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 168.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. lipnja 2017.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednica

H. DALLI


(1)  SL C 264, 20.7.2016., str. 82.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 5. travnja 2017. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 29. svibnja 2017.

(3)  Šesta Direktiva Vijeća 82/891/EEZ od 17. prosinca 1982. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora, koja se odnosi na podjelu dioničkih društava (SL L 378, 31.12.1982., str. 47.).

(4)  Jedanaesta Direktiva Vijeća 89/666/EEZ od 21. prosinca 1989. o zahtjevima objavljivanja podataka u vezi s podružnicama koje su u nekoj državi članici otvorile određene vrste trgovačkih društava na koje se primjenjuje pravo druge države (SL L 395, 30.12.1989., str. 36.).

(5)  Direktiva 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o prekograničnim spajanjima društava kapitala (SL L 310, 25.11.2005., str. 1.).

(6)  Direktiva 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o usklađivanju zaštitnih mjera koje, radi zaštite interesa članova i trećih strana, države članice zahtijevaju za trgovačka društva u smislu članka 48. stavka 2. Ugovora, s ciljem izjednačavanja takvih zaštitnih mjera (SL L 258, 1.10.2009., str. 11.).

(7)  Direktiva 2011/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o spajanjima dioničkih društava (SL L 110, 29.4.2011., str. 1.).

(8)  Direktiva 2012/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o usklađivanju zaštitnih mehanizama koje, radi zaštite interesa članova i trećih osoba, države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 54. drugog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u pogledu osnivanja dioničkih društava te održavanja i promjene njihovog kapitala, a s ciljem ujednačavanja tih zaštitnih mehanizama (SL L 315, 14.11.2012., str. 74.).

(9)  Vidjeti Prilog III., Dio A.

(10)  Prva direktiva Vijeća 68/151/EEZ od 9. ožujka 1968. o koordiniranju zaštitnih mehanizama koje, radi zaštite interesa članica i trećih osoba, države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 58. drugog stavka Ugovora, a s ciljem ujednačavanja th zaštitnih mehanizama u cijeloj Zajednici (SL L 65, 14.3.1968., str. 8.).

(11)  SL C 75, 31.3.2009., str. 1.

(12)  Direktiva 2012/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o izmjeni Direktive Vijeća 89/666/EEZ i direktiva 2005/56/EZ i 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s povezivanjem središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava (SL L 156, 16.6.2012., str. 1.).

(13)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(14)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(15)  Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(17)  Direktiva Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (SL L 225, 12.8.1998., str. 16.).

(18)  Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL L 82, 22.3.2001., str. 16.).

(19)  Direktiva 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici (SL L 80, 23.3.2002., str. 29.).

(20)  Direktiva 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (SL L 122, 16.5.2009., str. 28.)

(21)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2157/2001 od 8. listopada 2001. o Statutu europskog društva (SE) (SL L 294, 10.11.2001., str. 1.).

(22)  Direktiva Vijeća 2001/86/EZ od 8. listopada 2001. o dopuni Statuta Europskoga društva u pogledu sudjelovanju radnika (SL L 294, 10.11.2001., str. 22.).

(23)  Direktiva 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 390, 31.12.2004., str. 38.).

(24)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(25)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(26)  Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvješćima i konsolidiranim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1.).

(27)  Direktiva Vijeća 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje (SL L 374, 31.12.1991., str. 7.).

(28)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(29)  Direktiva 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise (SL L 13, 19.1.2000., str. 12.).

(30)  Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.).

(31)  Direktiva Vijeća 89/117/EEZ od 13. veljače 1989. o obvezama podružnica osnovanih u državi članici kreditnih i financijskih institucija koje imaju sjedište izvan te države članice, u pogledu objavljivanja godišnjih računovodstvenih dokumenata (SL L 44, 16.2.1989., str. 40.).

(32)  Četvrta direktiva Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (SL L 222, 14.8.1978., str. 11.).

(33)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(34)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

(35)  Druga direktiva Vijeća 77/91/EEZ od 13. prosinca 1976. o koordinaciji zaštitnih mehanizama koje, radi zaštite interesa članica i ostalih, države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 58. stavka 2. Ugovora, s obzirom na osnivanje dioničkih društava i održavanje i promjenu njihovog kapitala, a s ciljem ujednačavanja tih zaštitnih mehanizama (SL L 26, 31.1.1977., str. 1.).

(36)  Direktiva 95/46/EZ stavlja se izvan snage i zamjenjuje, s učinkom od 25. svibnja 2018., Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(37)  Direktiva 2009/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o izmjeni direktiva Vijeća 77/91/EEZ, 78/855/EEZ i 82/891/EEZ i Direktive 2005/56/EZ u odnosu na zahtjeve za izvještavanje i dokumentiranje u slučaju spajanja i podjele (SL L 259, 2.10.2009., str. 14.).


PRILOG I.

VRSTE TRGOVAČKIH DRUŠTAVA IZ ČLANKA 2. STAVAKA 1. I 2., ČLANKA 44. STAVAKA 1. I 2., ČLANKA 45. STAVKA 2., ČLANKA 87. STAVAKA 1. I 2. I ČLANKA 135. STAVKA 1.

Belgija:

société anonyme/naamloze vennootschap;

Bugarska:

акционерно дружество;

Češka:

akciová společnost;

Danska:

aktieselskab;

Njemačka:

Aktiengesellschaft;

Estonija:

aktsiaselts;

Irska:

cuideachta phoiblí faoi theorainn scaireanna/public company limited by shares,

cuideachta phoiblí faoi theorainn ráthaíochta agus a bhfuil scairchaipiteal aici/public company limited by guarantee and having a share capital;

Grčka:

ανώνυμη εταιρεία;

Španjolska:

sociedad anónima;

Francuska:

société anonyme;

Hrvatska:

dioničko društvo;

Italija:

società per azioni;

Cipar:

δημόσιες εταιρείες περιορισμένης ευθύνης με μετοχές,

δημόσιες εταιρείες περιορισμένης ευθύνης με εγγύηση που διαθέτουν μετοχικό κεφάλαιο;

Latvija:

akciju sabiedrība;

Litva:

akcinė bendrovė;

Luksemburg:

société anonyme;

Mađarska:

nyilvánosan működő részvénytársaság;

Malta:

kumpanija pubblika ta' responsabbiltà limitata/public limited liability company;

Nizozemska:

naamloze vennootschap;

Austrija:

Aktiengesellschaft;

Poljska:

spółka akcyjna;

Portugal:

sociedade anónima;

Rumunjska:

societate pe actiuni;

Slovenija:

delniška družba;

Slovačka:

akciová spoločnosť;

Finska:

julkinen osakeyhtiö/publikt aktiebolag;

Švedska:

aktiebolag;

Ujedinjena Kraljevina:

public company limited by shares,

public company limited by guarantee and having a share capital.


PRILOG II.

VRSTE TRGOVAČKIH DRUŠTAVA IZ ČLANKA 7. STAVKA 1., ČLANKA 13., ČLANKA 29. STAVKA 1., ČLANKA 36. STAVKA 1., ČLANKA 67. STAVKA 1. I ČLANKA 119. STAVKA 1. TOČKE (a)

Belgija:

naamloze vennootschap/société anonyme,

commanditaire vennootschap op aandelen/société en commandite par actions,

personenvennootschap met beperkte aansprakelijkheid/société de personnes à responsabilité limitée;

Bugarska:

акционерно дружество, дружество с ограничена отговорност, командитно дружество с акции;

Češka:

společnost s ručením omezeným, akciová společnost;

Danska:

aktieselskab, kommanditaktieselskab, anpartsselskab;

Njemačka:

die Aktiengesellschaft, die Kommanditgesellschaft auf Aktien, die Gesellschaft mit beschränkter Haftung;

Estonija:

aktsiaselts, osaühing;

Irska:

cuideachtaí atá corpraithe faoi dhliteanas teoranta/companies incorporated with limited liability;

Grčka:

ανώνυμη εταιρεία, εταιρεία περιωορισμένης ευθύνης, ετερόρρυθμη κατά μετοχές εταιρεία;

Španjolska:

la sociedad anónima, la sociedad comanditaria por acciones, la sociedad de responsabilidad limitada;

Francuska:

société anonyme, société en commandite par actions, société à responsabilité limitée, société par actions simplifiée;

Hrvatska:

dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću;

Italija:

società per azioni, società in accomandita per azioni, società a responsabilità limitata;

Cipar:

δημόσιες εταιρείες περιορισμένης ευθύνης με μετοχές ή με εγγύηση, ιδιωτικές εταιρείες περιορισμένης ευθύνης με μετοχές ή με εγγύηση;

Latvija:

akciju sabiedrība, sabiedrība ar ierobežotu atbildību, komanditsabiedrība;

Litva:

akcinė bendrovė, uždaroji akcinė bendrovė;

Luksemburg:

société anonyme, société en commandite par actions, société à responsabilité limitée;

Mađarska:

részvénytársaság, korlátolt felelősségű társaság;

Malta:

kumpannija pubblika/public limited liability company,

kumpannija privata/private limited liability company;

Nizozemska:

naamloze vennootschap, besloten vennootschap met beperkte aansprakelijkheid;

Austrija:

die Aktiengesellschaft, die Gesellschaft mit beschränkter Haftung;

Poljska:

spółka z ograniczoną odpowiedzialnością, spółka komandytowo-akcyjna, spółka akcyjna;

Portugal:

sociedade anónima de responsabilidade limitada, sociedade em comandita por ações, sociedade por quotas de responsabilidade limitada;

Romunjska:

societate pe acțiuni, societate cu răspundere limitată, societate în comandită pe acțiuni;

Slovenija:

delniška družba, družba z omejeno odgovornostjo, komaditna delniška družba;

Slovačka:

akciová spoločnosť, spoločnosť s ručením obmedzeným;

Finska:

yksityinen osakeyhtiö/privat aktiebolag,

julkinen osakeyhtiö/publikt aktiebolag;

Švedska:

aktiebolag;

Ujedinjena Kraljevina:

companies incorporated with limited liability.


PRILOG III.

DIO A

DIREKTIVE STAVLJENE IZVAN SNAGE I POPIS NJIHOVIH NAKNADNIH IZMJENA

(IZ ČLANKA 166.)

Direktiva Vijeća 82/891/EEZ

(SL L 378, 31.12.1982., str. 47.)

Direktiva 2007/63/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 300, 17.11.2007., str. 47.)

Članak 3.

Direktiva 2009/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 259, 2.10.2009., str. 14.)

Članak 3.

Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 173, 12.6.2014., str. 190.)

Članak 116.

Direktiva Vijeća 89/666/EEZ

(SL L 395, 30.12.1989., str. 36.)

Direktiva 2012/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 156, 16.6.2012., str. 1.)

Članak 1.

Direktiva 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 310, 25.11.2005., str. 1.)

Direktiva 2009/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 259, 2.10.2009., str. 14.)

Članak 4.

Direktiva 2012/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 156, 16.6.2012., str. 1.)

Članak 2.

Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 173, 12.6.2014., str. 190.)

Članak 120.

Direktiva 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 258, 1.10.2009., str. 11.)

Direktiva 2012/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 156, 16.6.2012., str. 1.)

Članak 3.

Direktiva Vijeća 2013/24/EU

(SL L 158, 10.6.2013., str. 365.)

Članak 1. i točka 1., dio A Priloga

Direktiva 2011/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 110, 29.4.2011., str. 1.)

Direktiva Vijeća 2013/24/EU

(SL L 158, 10.6.2013., str. 365.)

Članak 1. i točka 3., dio A Priloga

Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 173, 12.6.2014., str. 190.)

Članak 122.

Direktiva 2012/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 315, 14.11.2012., str. 74.)

Direktiva Vijeća 2013/24/EU

(SL L 158, 10.6.2013., str. 365.)

Članak 1. i točka 4., dio A Priloga

Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 173, 12.6.2014., str. 190.)

Članak 123.

DIO B

ROKOVI ZA PRENOŠENJE U NACIONALNO PRAVO I DATUMI POČETKA PRIMJENE

(IZ ČLANKA 166.)

Direktiva

Rok za prenošenje

Datum početka primjene

82/891/EEZ

1. siječnja 1986.

89/666/EEZ

1. siječnja 1992.

1. siječnja 1993. (1)

2005/56/EZ

15. prosinca 2007.

2007/63/EZ

31. prosinca 2008.

2009/109/EZ

30. srpnja 2011.

2012/17/EU

7. srpnja 2014. (2)

2013/24/EU

1. srpnja 2013.

2014/59/EU

31. prosinca 2014.

1. siječnja 2015. (3)


(1)  U skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive 89/666/EZ, države članice moraju odrediti da se odredbe koje se navode u stavku 1. primjenjuju od 1. siječnja 1993., a odredbe u vezi s računovodstvenim dokumentima prvi se put primjenjuju na godišnje financijske izvještaje za financijsku godinu koja počinje 1. siječnja 1993. ili tijekom 1993.

(2)  U skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive 2012/17/EU države članice najkasnije 8. lipnja 2017., moraju donijeti, objaviti i primjeniti odredbe potrebne za usklađivanje s:

člankom 1. stavcima 3. i 4. i člankom 5.a Direktive 89/666/EEZ,

člankom 13. Direktive 2005/56/EZ,

člankom 3. stavkom 1. drugim podstavkom, člankom 3.b, člankom 3.c, člankom 3.d i člankom 4.a stavcima od 3. do 5. Direktive 2009/101/EZ.

(3)  U skladu s člankom 130. stavkom 1. trećim podstavkom Direktive 2014/59/EU, države članice moraju primjenjivati odredbe donesene radi usklađivanja s glavom IV. poglavljem IV. odjeljkom 5. najkasnije od 1. siječnja 2016.


PRILOG IV.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 82/891/EEZ

Direktiva 89/666/EEZ

Direktiva 2005/56/EZ

Direktiva 2009/101/EZ

Direktiva 2011/35/EU

Direktiva 2012/30/EU

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

 

 

 

 

 

Članak 135.

Članak 2.

 

 

 

 

 

Članak 136.

Članak 3. stavak 1. i 2.

 

 

 

 

 

Članak 137. stavci 1. i 2.

Članak 3. stavak 3. točka (a)

 

 

 

 

 

Članak 137. stavak 3. prvi podstavak

Članak 3. stavak 3. točka (b)

 

 

 

 

 

Članak 137. stavak 3. drugi podstavak

Članak 4.

 

 

 

 

 

Članak 138.

Članak 5.

 

 

 

 

 

Članak 139.

Članak 6.

 

 

 

 

 

Članak 140.

Članak 7.

 

 

 

 

 

Članak 141.

Članak 8.

 

 

 

 

 

Članak 142.

Članak 9.

 

 

 

 

 

Članak 143.

Članak 10.

 

 

 

 

 

Članak 144.

Članak 11.

 

 

 

 

 

Članak 145.

Članak 12.

 

 

 

 

 

Članak 146.

Članak 13.

 

 

 

 

 

Članak 147.

Članak 14.

 

 

 

 

 

Članak 148.

Članak 15.

 

 

 

 

 

Članak 149.

Članak 16.

 

 

 

 

 

Članak 150.

Članak 17.

 

 

 

 

 

Članak 151.

Članak 18.

 

 

 

 

 

Članak 152.

Članak 19.

 

 

 

 

 

Članak 153.

Članak 20. točke (a) i (b)

 

 

 

 

 

Članak 154. točke (a) i (b)

Članak 20. točka (d)

 

 

 

 

 

Članak 154. točka (c)

Članak 21.

 

 

 

 

 

Članak 155.

Članak 22. stavci 1., 2. i 3.

 

 

 

 

 

Članak 156., stavci 1., 2. i 3.

Članak 22. stavak 5.

 

 

 

 

 

Članak 156., stavak 4.

Članak 23.

 

 

 

 

 

Članak 157.

Članak 24.

 

 

 

 

 

Članak 158.

Članak 25.

 

 

 

 

 

Članak 159.

Članak 26. stavak 1.

 

 

 

 

 

Članak 26. stavak 2.

 

 

 

 

 

Članak 160. stavak 1.

Članak 26. stavak 3.

 

 

 

 

 

Članak 26. stavak 4.

 

 

 

 

 

Članak 160. stavak 2.

Članak 26. stavak 5.

 

 

 

 

 

Članak 27.

 

 

 

 

 

 

Članak 1.

 

 

 

 

Članak 29.

 

Članak 2.

 

 

 

 

Članak 30.

 

Članak 3.

 

 

 

 

Članak 31.

 

Članak 4.

 

 

 

 

Članak 32.

 

Članak 5.

 

 

 

 

Članak 33.

 

 

 

 

 

Članak 34. stavak 1.

 

Članak 5.a stavci 1., 2. i 3.

 

 

 

 

Članak 20. stavci 1., 2. i 3.

 

Članak 33. stavak 1.

 

Članak 5.a stavak 4.

 

 

 

 

Članak 34. stavak 2.

 

Članak 5.a stavak 5.

 

 

 

 

Članak 34. stavak 3.

 

Članak 6.

 

 

 

 

Članak 35.

 

Članak 7.

 

 

 

 

Članak 36.

 

Članak 8.

 

 

 

 

Članak 37.

 

Članak 9.

 

 

 

 

Članak 38.

 

Članak 10.

 

 

 

 

Članak 39.

 

Članak 11.

 

 

 

 

 

Članak 11.a

 

 

 

 

Članak 161.

 

Članak 12.

 

 

 

 

Članak 40.

 

Članak 13.

 

 

 

 

Članak 41.

 

Članak 14.

 

 

 

 

Članak 42.

 

Članak 15.

 

 

 

 

 

Članak 16.

 

 

 

 

 

Članak 17.

 

 

 

 

Članak 43.

 

Članak 18.

 

 

 

 

 

 

Članak 1.

 

 

 

Članak 118.

 

 

Članak 2.

 

 

 

Članak 119.

 

 

Članak 3.

 

 

 

Članak 120.

 

 

Članak 4.

 

 

 

Članak 121.

 

 

Članak 5.

 

 

 

Članak 122.

 

 

Članak 6.

 

 

 

Članak 123.

 

 

Članak 7.

 

 

 

Članak 124.

 

 

Članak 8.

 

 

 

Članak 125.

 

 

Članak 9.

 

 

 

Članak 126.

 

 

Članak 10.

 

 

 

Članak 127.

 

 

Članak 11.

 

 

 

Članak 128.

 

 

Članak 12.

 

 

 

Članak 129.

 

 

Članak 13.

 

 

 

Članak 130.

 

 

Članak 14.

 

 

 

Članak 131.

 

 

Članak 15.

 

 

 

Članak 132.

 

 

Članak 16.

 

 

 

Članak 133.

 

 

Članak 17.

 

 

 

Članak 134.

 

 

Članak 17.a

 

 

 

Članak 161.

 

 

Članak 18.

 

 

 

 

 

 

Članak 19.

 

 

 

 

 

Članak 20.

 

 

 

 

 

Članak 21.

 

 

 

 

 

 

Članak 1.

 

 

Prilog II.

 

 

 

Članak 2.

 

 

Članak 14.

 

 

 

Članak 2.a

 

 

Članak 15.

 

 

 

Članak 3.

 

 

Članak 16.

 

 

 

Članak 3.a

 

 

Članak 17.

 

 

 

Članak 3.b

 

 

Članak 18.

 

 

 

Članak 3.c

 

 

Članak 19.

 

 

 

Članak 3.d

 

 

Članak 20.

 

 

 

Članak 4.

 

 

Članak 21.

 

 

 

Članak 4.a

 

 

Članak 22.

 

 

 

Članak 4.b

 

 

Članak 23.

 

 

 

Članak 4.c prvi i drugi stavak

 

 

Članak 24. prvi i drugi stavak

 

 

 

Članak 4.c treći stavak

 

 

 

 

 

Članak 4.d

 

 

Članak 25.

 

 

 

Članak 4.e

 

 

Članak 165.

 

 

 

Članak 5.

 

 

Članak 26.

 

 

 

Članak 6.

 

 

Članak 27.

 

 

 

Članak 7.

 

 

Članak 28.

 

 

 

Članak 7.a

 

 

Članak 161.

 

 

 

 

 

Članak 7. stavak 1.

 

 

 

Članak 8.

 

 

Članak 7. stavak 2.

 

 

 

Članak 9.

 

 

Članak 8.

 

 

 

Članak 10.

 

 

Članak 9.

 

 

 

Članak 11.

 

 

Članak 10.

 

 

 

Članak 12.

 

 

Članak 11.

 

 

 

Članak 13.

 

 

Članak 12.

 

 

 

Članak 13.a

 

 

Članak 163.

 

 

 

Članak 14.

 

 

 

 

 

Članak 15.

 

 

 

 

 

Članak 16.

 

 

 

 

 

Članak 17.

 

 

 

 

 

Članak 18.

 

 

 

 

 

Prilog I.

 

 

 

 

 

Prilog II.

 

 

 

 

 

 

Članak 1.

 

Članak 87.

 

 

 

 

Članak 2.

 

Članak 88.

 

 

 

 

Članak 3.

 

Članak 89.

 

 

 

 

Članak 4.

 

Članak 90.

 

 

 

 

Članak 5.

 

Članak 91.

 

 

 

 

Članak 6.

 

Članak 92.

 

 

 

 

Članak 7.

 

Članak 93.

 

 

 

 

Članak 8.

 

Članak 94.

 

 

 

 

Članak 9.

 

Članak 95.

 

 

 

 

Članak 10.

 

Članak 96.

 

 

 

 

Članak 11.

 

Članak 97.

 

 

 

 

Članak 12.

 

Članak 98.

 

 

 

 

Članak 13.

 

Članak 99.

 

 

 

 

Članak 14.

 

Članak 100.

 

 

 

 

Članak 15.

 

Članak 101.

 

 

 

 

Članak 16.

 

Članak 102.

 

 

 

 

Članak 17.

 

Članak 103.

 

 

 

 

Članak 18.

 

Članak 104.

 

 

 

 

Članak 19.

 

Članak 105.

 

 

 

 

Članak 20.

 

Članak 106.

 

 

 

 

Članak 21.

 

Članak 107.

 

 

 

 

Članak 22.

 

Članak 108.

 

 

 

 

Članak 23.

 

Članak 109.

 

 

 

 

Članak 24.

 

Članak 110.

 

 

 

 

Članak 25.

 

Članak 111.

 

 

 

 

Članak 26.

 

Članak 112.

 

 

 

 

Članak 27.

 

Članak 113.

 

 

 

 

Članak 28.

 

Članak 114.

 

 

 

 

Članak 29.

 

Članak 115.

 

 

 

 

Članak 30.

 

Članak 116.

 

 

 

 

Članak 31.

 

Članak 117.

 

 

 

 

Članak 32.

 

 

 

 

 

Članak 33.

 

 

 

 

 

Članak 34.

 

 

 

 

 

Prilog I.

 

 

 

 

 

Prilog II.

 

 

 

 

 

 

Članak 1. stavak 1.

Članak 2. stavak 1.

 

Članak 44. stavak 1.

Članak 1. stavak 2.

Članak 2. stavak 2.

 

Članak 44. stavak 2.

 

 

 

 

 

Članak 2.

Članak 3.

 

 

 

 

 

Članak 3.

Članak 4.

 

 

 

 

 

Članak 4.

Članak 5.

 

 

 

 

 

Članak 5.

Članak 6.

 

 

 

 

 

Članak 43.

 

 

 

 

 

Članak 6.

Članak 45.

 

 

 

 

 

Članak 7.

Članak 46.