30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 168/1

(1)

Nesmetan pristup diljem Unije uslugama internetskog sadržaja koje se zakonito pružaju potrošačima u njihovoj državi članici boravišta važan je za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta i djelotvornu primjenu načela slobode kretanja osoba i usluga. Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica koje se, među ostalim, temelji na slobodi kretanja osoba i usluga, stoga je potrebno osigurati da se potrošači mogu koristiti prenosivim uslugama internetskog sadržaja kojima se omogućava pristup sadržajima poput glazbe, igara, filmova, zabavnih programa ili sportskih događaja ne samo u svojoj državi članici boravišta nego i kada se privremeno nalaze u drugoj državi članici u svrhe kao što su odmor, putovanje, poslovni put, obrazovna mobilnost. Stoga bi trebalo ukloniti prepreke koje u takvim slučajevima otežavaju pristup takvim uslugama internetskog sadržaja i korištenje njima.

(2)

Tehnološkim razvojem koji je doveo do naglog širenja prenosivih uređaja poput laptopa, tableta i pametnih telefona sve se više olakšava korištenje uslugama internetskog sadržaja tako što je pristup sadržaju omogućen bez obzira na lokaciju potrošača. Potrošači sve više traže pristup sadržajima i inovativnim internetskim uslugama ne samo u svojoj državi članici boravišta nego i kada se privremeno nalaze u drugoj državi članici.

(3)

Potrošači sve više sklapaju ugovore s pružateljima usluga radi pružanja usluga internetskog sadržaja. Međutim, potrošači koji se privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta često više ne mogu pristupiti niti se mogu koristiti uslugama internetskog sadržaja za koje su zakonito stekli pravo pristupa i korištenja u svojoj državi članici boravišta.

(4)

Brojne su prepreke koje otežavaju pružanje usluga internetskog sadržaja potrošačima koji se privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta. Određene internetske usluge obuhvaćaju sadržaje poput glazbe, igara, filmova ili zabavnih programa koji su zaštićeni autorskim pravom ili srodnim pravima u skladu s pravom Unije. U ovom se trenutku prepreke prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja razlikuju od sektora do sektora. Prepreke proizlaze iz činjenice da se prava prijenosa sadržaja zaštićenog autorskim pravom ili srodnim pravima, poput audiovizualnih djela, često licenciraju na teritorijalnoj osnovi, kao i iz činjenice da bi pružatelji usluga internetskog sadržaja mogli odlučiti pružati usluge samo na određenim tržištima.

(5)

Isto vrijedi i za sadržaje, poput sportskih događaja, koji nisu zaštićeni autorskim pravom ili srodnim pravima u skladu s pravom Unije, ali bi mogli biti zaštićeni autorskim pravom ili srodnim pravima prema nacionalnom pravu ili nekim drugim posebnim nacionalnim propisom, a koje organizatori takvih događaja također često licenciraju ili ih pružatelji usluga internetskog sadržaja nude na teritorijalnoj osnovi. Prijenos takva sadržaja putem organizacija za radiodifuziju zaštićen je srodnim pravima koja su usklađena na razini Unije. Nadalje, prijenos takva sadržaja često uključuje dijelove, poput glazbe, video sekvence otvaranja ili zatvaranja ili grafike, koji su zaštićeni autorskim pravom. Isto tako, određeni aspekti prijenosa takva sadržaja, osobito oni koji se odnose na radiodifuziju događaja od velike važnosti za društvo, kao i na kratke vijesti o događajima od velikog interesa za javnost, usklađeni su Direktivom 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4). Konačno, audiovizualne medijske usluge u smislu Direktive 2010/13/EU obuhvaćaju usluge kojima se omogućuje pristup sadržaju poput sportskih događaja, vijesti i tekućih događaja.

(6)

Usluge internetskog sadržaja sve se više stavljaju na tržište u paketu u kojem se sadržaj koji nije zaštićen autorskim pravom ili srodnim pravima ne može odvojiti od sadržaja koji je zaštićen autorskim pravom ili srodnim pravima, bez da se značajno umanjuje vrijednost usluge pružene potrošaču. To se posebno odnosi na vrhunski sadržaj poput sportskih događaja ili drugih događaja za koje postoji znatan interes potrošačâ. Kako bi pružatelji usluga internetskog sadržaja potrošačima pružili potpuni pristup svojim uslugama internetskog sadržaja kad se potrošači privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta, nužno je ovom Uredbom obuhvatiti i sadržaj kojim se koriste usluge internetskog sadržaja i stoga je nužno da se ova Uredba primjenjuje i na audiovizualne medijske usluge u smislu Direktive 2010/13/EU i prijenose organizacija za radiodifuziju u cijelosti.

(7)

Prava koja se odnose na djela zaštićena autorskim pravom i na građu zaštićenu srodnim pravima („djela i druga zaštićena građa”) usklađena su, među ostalim, u direktivama 96/9/EZ (5), 2001/29/EZ (6), 2006/115/EZ (7) i 2009/24/EZ (8) Europskog parlamenta i Vijeća. Odredbe međunarodnih sporazuma u području autorskog prava i srodnih prava koje je sklopila Unija, posebno Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva koji je priložen kao Prilog 1.C Sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije od 15. travnja 1994., Ugovora o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo od 20. prosinca 1996. i Ugovora o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo od 20. prosinca 1996., kako su izmijenjeni, čine sastavni dio pravnog poretka Unije. Pravo unije trebalo bi, koliko god je to moguće, tumačiti na način koji je u skladu s međunarodnim pravom.

(8)

Bitno je da pružatelji usluga internetskog sadržaja koji se koriste djelima ili drugom zaštićenom građom kao što su knjige, audiovizualna djela, snimljena glazba ili radiotelevizijsko emitiranje imaju pravo korištenja tim sadržajem na relevantnim područjima.

(9)

Za prijenos sadržaja zaštićenog autorskim pravom ili srodnim pravima koji obavljaju pružatelji usluga internetskog sadržaja potrebno je odobrenje relevantnih nositelja prava, poput autora, izvođača, producenata ili organizacija za radiodifuziju, u pogledu sadržaja uključenog u prijenos. To se odnosi i na slučajeve kada se takav prijenos odvija kako bi se potrošaču omogućilo preuzimanje radi korištenja uslugom internetskog sadržaja.

(10)

Stjecanje licencije za relevantna prava nije uvijek moguće, posebno kada se prava na sadržaj licenciraju na isključivoj osnovi. Kako bi se osiguralo djelotvorno poštivanje teritorijalne ekskluzivnosti, pružatelji usluga internetskog sadržaja često se u ugovorima o licenciji s nositeljima prava, uključujući organizacije za radiodifuziju ili organizatore događaja, obvezuju da će svojim pretplatnicima spriječiti pristup svojoj usluzi te korištenje njome izvan područja za koje posjeduju licenciju. Takvim se ugovornim ograničenjima koja su nametnuta pružateljima od njih zahtijeva da poduzmu mjere poput onemogućivanja pristupa svojim uslugama s adresa internetskog protokola (IP) koje se nalaze izvan dotičnog područja. Prema tome, jedna od prepreka prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja nalazi se u ugovorima sklopljenima između pružatelja usluga internetskog sadržaja i njihovih pretplatnika, koji odražavaju odredbe o teritorijalnom ograničenju u ugovorima sklopljenima između tih pružatelja i nositelja prava.

(11)

Sudsku praksu Suda Europske unije trebalo bi uzeti u obzir prilikom ocjene cilja zaštite prava intelektualnog vlasništva u odnosu na temeljne slobode zajamčene Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(12)

Stoga je cilj ove Uredbe prilagodba usklađenog pravnog okvira za autorsko pravo i srodna prava te utvrđivanje zajedničkog pristupa pružanju usluga internetskog sadržaja pretplatnicima koji se privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta uklanjanjem prepreka prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja koje se pružaju zakonito. Ovom bi se Uredbom trebalo zajamčiti prekograničnu prenosivost usluga internetskog sadržaja u svim relevantnim sektorima i tako potrošačima pružiti dodatan način zakonitog pristupa internetskom sadržaju bez dovođenja u pitanje visoke razine zaštite zajamčene autorskim pravom i srodnim pravima u Uniji, bez izmjene postojećih modela licenciranja poput licenciranja na teritorijalnoj osnovi, te bez utjecaja na postojeće mehanizme financiranja. Koncept prekogranične prenosivosti usluga internetskog sadržaja trebalo bi razlikovati od koncepta prekograničnog pristupa potrošača uslugama internetskog sadržaja koje se pružaju u državi članici koja nije njihova država članica boravišta, što nije obuhvaćeno ovom Uredbom.

(13)

Imajući u vidu instrumente Unije koji već postoje u području oporezivanja, područje oporezivanja potrebno je isključiti iz područja primjene ove Uredbe. Ova Uredba stoga ne bi trebala utjecati na primjenu bilo koje odredbe u vezi s oporezivanjem.

(14)

Ovom se Uredbom definira nekoliko koncepata potrebnih za njezinu primjenu, među ostalim i država članica boravišta. Državu članicu boravišta trebalo bi utvrditi uzimajući u obzir ciljeve ove Uredbe i potrebu da se osigura njezina ujednačena primjena u Uniji. Definicija države članice boravišta podrazumijeva da pretplatnik ima stvarno i stalno boravište u toj državi članici. Pružatelj usluge internetskog sadržaja koji je provjerio državu članicu boravišta u skladu s ovom Uredbom trebao bi za svrhe ove Uredbe moći pretpostaviti da je država članica boravišta koja je provjerena jedina država članica boravišta pretplatnika. Pružatelji ne bi trebali biti obvezni provjeravati jesu li njihovi pretplatnici također i pretplatnici usluga internetskog sadržaja u drugim državama članicama.

(15)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na usluge internetskog sadržaja koje pružatelji, nakon što od nositelja prava steknu odgovarajuća prava za određeno državno područje, pružaju svojim pretplatnicima na temelju ugovora bilo kojim načinom, uključujući putem internetskog prijenosa (streaming), preuzimanja, aplikacije i bilo koje druge tehnike kojom se omogućuje korištenje tim sadržajem. Za potrebe ove Uredbe pojam ugovor trebalo bi razumjeti kao da obuhvaća sve sporazume između pružatelja i pretplatnika, uključujući i aranžmane kojima pretplatnik pristane na opće uvjete pružatelja za pružanje usluga internetskog sadržaja, bez obzira na to pružaju li se one u zamjenu za novčano plaćanje ili bez novčanog plaćanja. Registracija radi primanja obavijesti o sadržaju ili puko prihvaćanje HTML kolačića ne bi se trebali smatrati pružanjem usluga internetskog sadržaja za potrebe ove Uredbe.

(16)

Internetska usluga koja nije audiovizualna medijska usluga u smislu Direktive 2010/13/EU i koja se koristi djelima, drugim vrstama zaštićene građe ili prijenosima organizacija za radiodifuziju samo kao pomoć ne bi trebala biti obuhvaćena ovom Uredbom. Takve usluge obuhvaćaju internetske stranice koje se koriste djelima ili drugom zaštićenom građom samo kao pomoć, kao što su grafički elementi ili glazba u pozadini, iako je glavna namjena takvih internetskih stranica, primjerice, prodaja robe.

(17)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati samo na usluge internetskog sadržaja kojima pretplatnici stvarno mogu pristupiti i koristiti se njima u svojoj državi članici boravišta bez ograničavanja na određenu lokaciju zato što nije primjereno zahtijevati od pružatelja usluga internetskog sadržaja koji ne nude prenosive usluge internetskog sadržaja u državi članici u kojoj pretplatnik ima boravište da takve usluge nude preko granice.

(18)

Ova Uredba trebala bi se odnositi na usluge internetskog sadržaja koje se pružaju u zamjenu za novčano plaćanje. Pružatelji takvih usluga mogu provjeriti državu članicu u kojoj njihovi pretplatnici imaju boravište. Trebalo bi se smatrati da se pravo na korištenje uslugom internetskog sadržaja stječe u zamjenu za novčano plaćanje bez obzira na to je li to plaćanje izvršeno izravno pružatelju usluga internetskog sadržaja ili drugoj strani, poput pružatelja koji nudi paket usluga u kojem se kombiniraju usluga elektroničkih komunikacija i usluga internetskog sadržaja koju pruža drugi pružatelj usluga. Za potrebe ove Uredbe plaćanje obavezne pretplate za usluge javne radiodifuzije ne bi se trebalo smatrati novčanim plaćanjem za uslugu internetskog sadržaja.

(19)

Pružatelji usluga internetskog sadržaja ne bi smjeli svojim pretplatnicima nametati nikakve dodatne naknade za pružanje prekogranične prenosivosti u skladu s ovom Uredbom. Međutim, moguće je da pretplatnici, kako bi mogli pristupati uslugama internetskog sadržaja i koristiti se njima u državi članici koja nije njihova država članica boravišta, mogu podlijegati plaćanju naknada operatorima elektroničkih komunikacijskih mreža koje se koriste za pristup takvim uslugama.

(20)

Pružatelji usluga internetskog sadržaja koje se pružaju bez novčanog plaćanja u pravilu ne provjeravaju državu članicu boravišta svojih pretplatnika. Uključivanje takvih usluga internetskog sadržaja u područje primjene ove Uredbe dovelo bi do bitne promjene načina isporuke tih usluga i nerazmjernih troškova. Međutim, isključivanje tih usluga iz područja primjene ove Uredbe značilo bi da pružatelj tih usluga ne bi mogao iskoristiti pravni mehanizam koji je predviđen ovom Uredbom i kojim se pružateljima usluga internetskog sadržaja omogućuje da ponude prekograničnu prenosivost takvih usluga, čak i kada odluče uložiti u sredstva koja omogućuju provjeru države članice boravišta njihovih pretplatnika. U skladu s time bi pružatelji usluga internetskog sadržaja koje se pružaju bez novčanog plaćanja trebali imati mogućnost izbora da ih se uključi u područje primjene ove Uredbe ako ispunjavaju uvjete u vezi s provjerom države članice boravišta pretplatnika. Ako takvi pružatelji iskoriste tu mogućnost, trebali bi se pridržavati istih obveza koje su ovom Uredbom određene za pružatelje usluga internetskog sadržaja koje se pružaju u zamjenu za novčano plaćanje. Nadalje, trebali bi pravovremeno obavijestiti pretplatnike, relevantne nositelje autorskog prava i srodnih prava te relevantne nositelje svih drugih prava na sadržaj usluge internetskog sadržaja o svojoj odluci da iskoriste tu mogućnost. Takve informacije mogle bi se pružiti na internetskoj stranici pružatelja usluga.

(21)

Kako bi se osigurala prekogranična prenosivost usluga internetskog sadržaja, potrebno je zahtijevati od pružatelja usluga internetskog sadržaja koji su obuhvaćen ovom Uredbom da pretplatnicima omoguće korištenje takvim uslugama u državi članici u kojoj se privremeno nalaze na isti način kao i u njihovoj državi članici boravišta. Pretplatnici bi trebali imati pristup uslugama internetskog sadržaja s istim sadržajem, u istom opsegu i za isti broj uređaja, za isti broj korisnika te u istom opsegu funkcija koje se nude u njihovoj državi članici boravišta. Bitno je da obveza pružanja prekogranične prenosivosti usluge internetskog sadržaja bude obvezna te da je stoga stranke ne bi smjele moći isključiti, od nje odstupiti ili mijenjati njezine učinke. Trebalo bi smatrati da sve radnje pružatelja koje bi pretplatnike sprečavale da usluzi pristupe ili da se njome koriste dok se privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta, na primjer ograničenja u pogledu funkcija usluge ili kvalitete njezine isporuke, predstavljaju zaobilaženje obveze pružanja prekogranične prenosivosti usluga internetskog sadržaja i da su stoga u suprotnosti s ovom Uredbom.

(22)

Zahtjev da isporuka usluga internetskog sadržaja pretplatnicima koji se privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta budu iste kvalitete kao i u državi članici boravišta mogao bi pružateljima usluga internetskog sadržaja, a time u konačnici i pretplatnicima, prouzročiti visoke troškove. Stoga nije primjereno ovom Uredbom zahtijevati da pružatelji osiguraju kvalitetu isporuke takvih usluga koja bi bila veća od kvalitete dostupne putem lokalnog internetskog pristupa koji je pretplatnik odabrao dok se privremeno nalazi u drugoj državi članici. U takvim slučajevima pružatelj usluge ne bi trebao biti odgovoran za nižu kvalitetu isporuke. Unatoč tome, ako pružatelj usluga pretplatnicima izričito jamči određenu kvalitetu isporuke kada se privremeno nalaze u drugoj državi članici, pružatelj usluga trebao bi biti obvezan tim jamstvom. Pružatelj usluga trebao bi, na osnovi informacija kojima raspolaže, svojim pretplatnicima unaprijed pružiti informacije o kvaliteti isporuke usluge internetskog sadržaja u državama članicama koje nisu njihova država članica boravišta, a posebno činjenicu da se kvaliteta isporuke može razlikovati od one primjenjive u državi članici boravišta. Pružatelj ne bi trebao imati obvezu aktivnog traženja informacija o kvaliteti isporuke usluge internetskog sadržaja u državama članicama koje nisu država članica boravišta pretplatnika. Relevantne informacije mogle bi se pružiti na internetskoj stranici pružatelja.

(23)

Kako bi se osiguralo da pružatelji usluga internetskog sadržaja obuhvaćenih ovom Uredbom ispunjavaju obvezu pružanja prekogranične prenosivosti svojih usluga, bez stjecanja relevantnih prava u drugoj državi članici, potrebno je propisati da ti pružatelji uvijek imaju pravo pretplatnicima pružati te usluge kada se privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta. To bi trebalo postići utvrđivanjem da se smatra da se pružanje usluga internetskog sadržaja, pristupanje tim uslugama i korištenje njima odvija u državi članici boravišta pretplatnika. Taj pravni mehanizam trebao bi se primjenjivati isključivo u svrhu osiguravanja prekogranične prenosivosti usluga internetskog sadržaja. Trebalo bi se smatrati da se usluga internetskog sadržaja pruža zakonito ako se i usluga i sadržaj pružaju u na zakonit način u državi članici boravišta. Ovom se Uredbom, a posebno pravnim mehanizmom prema kojem se smatra da se pružanje usluga internetskog sadržaja, pristupanje tim uslugama i korištenje njima odvija u državi članici boravišta pretplatnika, ne sprečava pružatelja da svojem pretplatniku omogući dodatni pristup sadržaju koji pružatelj zakonito pruža u državi članici u kojoj se pretplatnik privremeno nalazi i korištenje tim sadržajem.

(24)

U pogledu licenciranja autorskog prava ili srodnih prava, pravni mehanizam utvrđen u ovoj Uredbi znači da bi trebalo smatrati da se dotične radnje reproduciranja, priopćivanja javnosti i stavljanje djelâ i druge zaštićene građe na raspolaganje javnosti, kao i radnje izvlačenja ili ponovnog korištenja u vezi s bazama podataka zaštićenima pravima sui generis, do kojih dolazi kada se usluga pruža pretplatnicima kada se privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta, odvijaju u državi članici u kojoj pretplatnik ima boravište. Stoga bi trebalo smatrati da pružatelji usluga internetskog sadržaja obuhvaćenih ovom Uredbom te radnje izvršavaju na temelju odgovarajućih odobrenja koja su im dali predmetni nositelji prava za državu boravišta njihovih pretplatnika. Kad god pružatelji imaju pravo izvršavanja radnje priopćavanja javnosti ili reproduciranja u državi članici boravišta njihovih pretplatnika na temelju odobrenja koja su im izdali predmetni nositelji prava, pretplatnici koji se privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta trebali bi moći pristupiti usluzi i koristiti se njome, a po potrebi i izvršavati relevantne radnje reproduciranja, poput preuzimanja, na koje bi imali pravo u svojoj državi članici boravišta. Pružanje usluga internetskog sadržaja od strane pružateljâ pretplatnicima koji se privremeno nalaze u državi članici koja nije njihova država članica boravišta te pristupanje pretplatnika toj usluzi i korištenje njome u skladu s ovom Uredbom ne bi se smjelo smatrati povredom autorskog prava ili srodnih prava ni bilo kojeg drugog prava mjerodavnog za pružanje internetskog sadržaja iz te usluge, pristup njemu i korištenje njime.

(25)

Pružatelji usluga internetskog sadržaja obuhvaćenih ovom Uredbom ne bi trebali biti odgovorni ni za kakvu povredu ugovornih odredbi koje su suprotne obvezi da svojim pretplatnicima omoguće korištenje takvim uslugama u državi članici u kojoj se privremeno nalaze. Stoga bi ugovorne odredbe kojima je svrha zabraniti ili ograničiti prekograničnu prenosivost takvih usluga internetskog sadržaja trebale biti neizvršive. Pružatelji usluga i nositelji prava relevantnih za pružanje usluga internetskog sadržaja ne bi smjeli imati pravo zaobići primjenu ove Uredbe odabirom prava treće zemlje kao prava mjerodavnog za ugovore među njima. Isto bi trebalo vrijediti i za ugovore sklopljene između pružatelja i pretplatnika.

(26)

Ovom bi Uredbom trebalo pretplatnicima omogućiti uživanje usluga internetskog sadržaja na koje su se pretplatili u svojoj državi članici boravišta kada se privremeno nalaze u drugoj državi članici. Pretplatnici bi trebali moći ostvariti prekograničnu prenosivost usluga internetskog sadržaja samo ako je njihovo boravište u državi članici Europske unije. Stoga bi pružatelji usluga internetskog sadržaja na temelju ove Uredbe trebali biti dužni primijeniti razumna, razmjerna i djelotvorna sredstva kako bi provjerili državu članicu boravišta svojih pretplatnika. U tu bi se svrhu pružatelji trebali koristiti sredstvima provjere popisanima u ovoj Uredbi. To ne priječi sklapanje sporazuma pružatelja usluga i nositelja prava o tim sredstvima provjere u okvirima ove Uredbe. Cilj je popisa pružiti pravnu sigurnost u pogledu sredstava provjere koje trebaju upotrebljavati pružatelji te ograničiti zadiranje u privatnost pretplatnika. U svakom bi slučaju trebalo uzeti u obzir učinkovitost i razmjernost sredstava provjere u određenoj državi članici za određenu vrstu usluge internetskog sadržaja. Pružatelji bi trebali upotrebljavati dva sredstva provjere osim ako je s dovoljnom sigurnošću moguće utvrditi državu članicu boravišta pretplatnika na temelju jednog sredstva provjere. U slučajevima kada pružatelj usluga ima opravdane sumnje u pogledu države članice boravišta pretplatnika, trebao bi moći ponovno provjeriti državu članicu boravišta pretplatnika. Pružatelj bi trebao primijeniti potrebne tehničke i organizacijske mjere koje se zahtijevaju na temelju primjenjivih pravila o zaštiti podataka za obradu osobnih podataka prikupljenih u svrhu provjere države članice boravišta pretplatnika na temelju ove Uredbe. Primjeri takvih mjera uključuju pružanje transparentnih informacija pojedincima o postupcima koji su upotrijebljeni pri provjeri i o svrsi provjere te primjerene sigurnosne mjere.

(27)

Kako bi provjerio državu članicu boravišta pretplatnika, pružatelj usluge internetskog sadržaja trebao bi, po mogućnosti, koristiti informacije koje posjeduje kao što su informacije o obračunu. U pogledu ugovora sklopljenih prije datuma primjene ove Uredbe te o provjerama koje se provode pri produženju ugovora, pružatelju bi trebalo dozvoliti da zatraži od pretplatnika da mu dostavi informacije neophodne za provjeru države članice boravišta pretplatnika samo kad nju nije moguće utvrditi na osnovi informacija koje pružatelj već posjeduje.

(28)

Provjere IP adrese koje se provode na osnovi ove Uredbe trebalo bi provoditi u skladu s direktivama 95/46/EZ (9) i 2002/58/EZ (10) Europskog parlamenta i Vijeća. Osim toga, za potrebe provjere države članice boravišta pretplatnika nije bitna precizna lokacija pretplatnika nego podatak u kojoj državi članici pretplatnik pristupa usluzi. Stoga za tu svrhu nije potrebno niti prikupljati ni obrađivati podatke o preciznoj lokaciji pretplatnika ni bilo kakve druge osobne podatke. Ako pružatelj usluga ima opravdane sumnje u pogledu države članice boravišta pretplatnika i obavi provjeru IP adrese radi provjere države članice pretplatnika, isključiva je svrha takvih provjera da se utvrdi pristupa li pretplatnik usluzi internetskog sadržaja odnosno koristi li je u državi članici boravišta ili izvan nje. Stoga bi u tim slučajevima podatke iz provjere IP adresa trebalo prikupljati samo u binarnom formatu i u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka. Pružatelj usluga ne bi smio prelaziti tu razinu pojedinosti.

(29)

Nositelj autorskog prava, srodnih prava ili bilo kojeg drugog prava na sadržaj usluga internetskog sadržaja trebao bi i dalje zadržati slobodu ugovaranja da odobri da se njegov sadržaj pruža, da mu se pristupa i da se koristi njime u skladu s ovom Uredbom bez provjere države članice boravišta. To posebno može biti relevantno u područjima kao što su glazba i e-knjige. Svaki nositelj prava trebao bi moći slobodno donositi takve odluke prilikom sklapanja ugovora s pružateljima usluga internetskog sadržaja. Ugovorima između pružatelja i nositelja prava ne bi se smjela ograničiti mogućnost nositelja prava da povuku takvo odobrenje uz uvjet dostavljanja obavijesti pružatelju u razumnom roku. Odobrenje pojedinog nositelja prava samo po sebi pružatelja ne oslobađa obveze da provjeri državu članicu boravišta pretplatnika. Obveza provjere države članice boravišta pretplatnika ne bi se trebala primjenjivati samo u slučaju kada svi nositelji autorskog prava, srodnih prava ili bilo kojeg drugog prava na sadržaj kojim se koristi pružatelj odluče odobriti da se njihov sadržaju pruža, da mu se pristupa i da se njime koristi bez provjere države članice boravišta pretplatnika, a za utvrđivanje države članice boravišta pretplatnika trebalo bi se tada koristiti ugovorom o pružanju usluga internetskog sadržaja između pružatelja i pretplatnika. Svi drugi aspekti ove Uredbe trebali bi se i dalje primjenjivati u takvim slučajevima.

(30)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i priznaju načela koja su utvrđena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). U skladu s tim, ovu bi Uredbu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, posebno pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života, prava na zaštitu osobnih podataka, prava na slobodu izražavanja i prava na slobodu poduzetništva te prava vlasništva, uključujući i pravo intelektualnog vlasništva. Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje te je nužno da takva obrada bude u skladu s direktivama 95/46/EZ i 2002/58/EZ. Pružatelji usluga internetskog sadržaja trebali bi osobito osigurati da svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe bude nužna, razumna i razmjerna za postizanje zadanog cilja. Kada je za pružanje usluge dovoljna autentikacija pretplatnika, ne bi smjelo zahtijevati identifikaciju pretplatnika. Podatke prikupljene na osnovi ove Uredbe za potrebe provjere države članice boravišta pružatelj ne bi smio čuvati duže od vremena potrebnog za obavljanje provjere. Po završetku provjere te podatke trebalo bi odmah i nepovratno uništiti. Međutim, time se ne dovodi u pitanje pohrana podataka prikupljenih za neku drugu zakonitu namjenu, pod uvjetom da se poštuju primjenjiva pravila o zaštiti podataka, što obuhvaća i pravila o njihovu pohranjivanju.

(31)

Ugovori o licenciji sadržaja obično se sklapaju na relativno dugi rok. Slijedom toga, te kako bi se svim potrošačima koji borave u Uniji osigurala prekogranična prenosivost usluga internetskog sadržaja istodobno te bez nepotrebne odgode, ova Uredba trebala bi se primjenjivati i na ugovore koji su sklopljeni i prava koja su stečena prije datuma njezine primjene ako su ti ugovori i prava bitni za prekograničnu prenosivost usluge internetskog sadržaja koja se pruža nakon tog datuma. Takva primjena ove Uredbe potrebna je i radi osiguravanja jednakih uvjeta pružateljima usluga internetskog sadržaja obuhvaćenih ovom Uredbom koji posluju na unutarnjem tržištu, posebno kad je riječ o malim i srednjim poduzećima, čime bi se omogućilo da i pružatelji usluga koji su s nositeljima prava sklopili dugoročne ugovore svojim pretplatnicima nude prekograničnu prenosivost, neovisno o mogućnosti pružatelja da o takvim ugovorima ponovno pregovara. Nadalje, takvom primjenom ove Uredbe osiguralo bi se da pružatelji, nakon što poduzmu mjere potrebne za prekograničnu prenosivost svojih usluga, mogu ponuditi prenosivost za svoju cjelokupnu ponudu internetskog sadržaja. To bi se trebalo primjenjivati i na pružatelje usluga internetskog sadržaja koji nude pakete u kojima se kombiniraju usluge elektroničkih komunikacija i usluge internetskog sadržaja. Na kraju, takvom primjenom ove Uredbe nositeljima prava bi se omogućilo da ne moraju ponovno pregovarati o svojim postojećim ugovorima o licenciji kako bi pružateljima usluga omogućili da nude prekograničnu prenosivost svojih usluga.

(32)

S tim u skladu, budući da će se ova Uredba primjenjivati i na neke ugovore koji su sklopljeni i prava koja su stečena prije datuma njezine primjene, primjereno je i omogućiti razuman rok između datuma stupanja na snagu ove Uredbe i datuma njezine primjene kako bi se nositeljima prava i pružateljima usluga internetskog sadržaja obuhvaćenih ovom Uredbom omogućilo da se prilagode novonastalom stanju, a pružateljima da izmijene uvjete korištenja svojim uslugama. Promjene uvjeta korištenja uslugama internetskog sadržaja koje se nude u paketima kojima se kombinira elektronička komunikacijska usluga i usluga internetskog sadržaja, a koje su poduzete isključivo radi usklađivanja s odredbama ove Uredbe, pretplatnicima ne bi smjele davati nikakvo pravo na temelju nacionalnih propisa kojima se prenosi regulatorni okvir za elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske usluge, na raskid ugovora o pružanju takvih elektroničkih komunikacijskih usluga.

(33)

Cilj je ove Uredbe poboljšati konkurentnost poticanjem inovacija u sektoru usluga internetskog sadržaja i privlačenjem većeg broja potrošača. Ova Uredba ne bi smjela utjecati na primjenu pravila tržišnog natjecanja, a posebno na članke 101. i 102. UFEU-a. Pravilima predviđenim ovom Uredbom ne bi se smjelo koristiti za ograničavanje tržišnog natjecanja na način koji je suprotan UFEU-u.

(34)

Ova Uredba ne bi smjela utjecati na primjenu Direktive 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11), posebno na njezinu glavu III. Ova je Uredba u skladu s ciljem da se olakša zakonit pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom ili srodnim pravima te s njime povezanim uslugama.

(35)

Kako bi se osigurala prekogranična prenosivost usluga internetskog sadržaja u Uniji, primjereno je donijeti uredbu koja je izravno primjenjiva u državama članicama. To je potrebno kako bi se zajamčila ujednačena primjena propisa o prekograničnoj prenosivosti u svim državama članicama te njihovo istodobno stupanje na snagu u pogledu svih usluga internetskog sadržaja. Samo se uredbom može osigurati razina pravne sigurnosti potrebne da se potrošačima omogući da u potpunosti iskoriste mogućnosti prekogranične prenosivosti diljem Unije.

(36)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, a to je prilagodba pravnog okvira kako bi se u Uniji omogućila prekogranična prenosivost usluga internetskog sadržaja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog razmjera predloženog djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. Posebno, ovom Uredbom bitno se ne utječe na način na koji se licenciraju prava, a nositelje prava i pružatelje usluga ne obvezuje se na ponovno pregovaranje o ugovorima. Štoviše, ovom se Uredbom od pružatelja ne zahtijeva poduzimanje mjera za osiguranje kvalitete isporuke usluga internetskog sadržaja izvan države članice u kojoj pretplatnici imaju boravište. Naposljetku, ova se Uredba ne primjenjuje na pružatelje usluga internetskog sadržaja koje se pružaju bez novčanog plaćanja i koji ne koriste mogućnost da omoguće prekograničnu prenosivost svojih usluga. Stoga se ovom Uredbom ne nameću nikakvi nerazmjerni troškovi,

1.

„pretplatnik” znači svaki potrošač koji, na temelju ugovora o pružanju usluge internetskog sadržaja s pružateljem, bez obzira na to pruža li se u zamjenu za novčano plaćanje ili bez takva plaćanja, ima pravo pristupa toj usluzi i pravo njome se koristiti u državi članici boravišta;

2.

„potrošač” znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Uredbom djeluje u svrhe koje ne ulaze u okvir njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti;

3.

„država članica boravišta” znači država članica, utvrđena na temelju članka 5., u kojoj pretplatnik ima svoje stvarno i stalno boravište;

4.

„privremeno se nalaziti u državi članici” znači biti prisutan u ograničenom razdoblju u državi članici koja nije država članica boravišta;

5.

„usluga internetskog sadržaja” znači usluga kako je definirana u člancima 56. i 57. UFEU-a koju pružatelj zakonito pruža pretplatnicima u njihovoj državi članici boravišta na ugovoreni način i putem interneta, koja je prenosiva i koja je:

6.

„prenosiv” znači obilježje internetskog sadržaja da pretplatnici mogu stvarno pristupiti usluzi internetskog sadržaja i njome se koristiti u svojoj državi članici boravišta bez ograničenja na određenu lokaciju.

(a)

osobnu iskaznicu, sredstvo elektroničke identifikacije, a naročito ono koje je obuhvaćeno sustavom elektroničke identifikacije prijavljenim u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12), ili bilo koju drugu valjanu ispravu o identitetu kojom se potvrđuje država članica boravišta pretplatnika;

(b)

podatke o plaćanju, na primjer, bankovni račun ili broj kreditne ili debitne kartice pretplatnika;

(c)

mjesto ugradnje STB prijamnika („set-top box”), dekodera ili sličnog uređaja koji se koristi za pružanje usluga pretplatniku;

(d)

pretplatnikovo plaćanje naknade za druge usluge u predmetnoj državi članici, kao što je usluga javne radiodifuzije;

(e)

ugovor o pružanju internetskih ili telefonskih usluga ili bilo koju sličnu vrstu ugovora koja povezuje pretplatnika s državom članicom;

(f)

upis u lokalni popis birača ako su dotični podaci javno dostupni;

(g)

plaćanje lokalnih poreza ako su dotični podaci javno dostupni;

(h)

račun o komunalnim uslugama koji povezuje pretplatnika s državom članicom;

(i)

adresu pretplatnika za slanje računa ili njegovu poštansku adresu;

(j)

izjavu pretplatnika kojom potvrđuje svoju adresu u državi članici;

(k)

provjeru adrese internetskog protokola (IP) radi utvrđivanja države članice u kojoj pretplatnik pristupa usluzi internetskog sadržaja.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 168/12

(1)

Ova Uredba predstavlja ključan korak prema dovršetku unije tržišta kapitala, kako je utvrđena u Komunikaciji Komisije od 30. rujna 2015. pod nazivom „Akcijski plan o izgradnji unije tržišta kapitala”. Cilj je unije tržišta kapitala pomoći društvima u dobivanju pristupa raznovrsnijim izvorima kapitala iz cijele Europske unije („Unija”), osigurati učinkovitiji rad tržištâ te ulagateljima i štedišama ponuditi dodatne mogućnosti upotrebe novca kako bi se povećao rast i otvorila nova radna mjesta.

(2)

Direktivom 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđena su usklađena načela i pravila o prospektu koji je potrebno sastaviti, odobriti i objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu. Uzimajući u obzir razvoj na zakonodavnom i tržišnom planu od njezina stupanja na snagu, tu bi direktivu trebalo staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom.

(3)

Objavljivanje informacija u slučajevima javnih ponuda vrijednosnih papira ili uvrštenja vrijednosnih papira za trgovanje na uređenom tržištu nužno je radi zaštite ulagateljâ uklanjanjem asimetričnosti informacija između njih i izdavateljâ. Usklađivanjem takvog objavljivanja omogućuje se uspostavljanje mehanizma prekogranične putovnice kojim se olakšava učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu širokog spektra vrijednosnih papira.

(4)

Različiti pristupi doveli bi do rascjepkanosti unutarnjeg tržišta jer bi se na izdavatelje, ponuditelje i osobe koje traže uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu primjenjivala različita pravila u različitim državama članicama te bi se prospektima odobrenima u jednoj državi članici moglo onemogućiti korištenje u drugim državama članicama. U slučaju izostanka usklađenog okvira kojim bi se osigurala ujednačenost objavljivanja i funkcioniranje putovnice u Uniji vjerojatno bi se zbog razlika u zakonodavstvu država članica stvorile prepreke nesmetanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta vrijednosnih papira. Stoga, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i poboljšali uvjeti njegova funkcioniranja, posebno u pogledu tržišta kapitala, te kako bi se zajamčila visoka razina zaštite potrošačâ i ulagateljâ, primjereno je utvrditi regulatorni okvir za prospekte na razini Unije.

(5)

Primjereno je i potrebno da pravila o objavljivanju prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili uvrštenja za trgovanje na uređenom tržištu imaju zakonodavni oblik uredbe kako bi se osiguralo da se odredbe kojima se izravno nalažu obveze osobama koje su uključene u javne ponude vrijednosnih papira i uvrštenja vrijednosnih papira za trgovanje na uređenom tržištu primjenjuju na jedinstven način u cijeloj Uniji. Budući da pravni okvir odredaba o prospektima nužno uključuje mjere kojima se utvrđuju točni zahtjevi u pogledu svih različitih aspekata svojstvenih prospektima, čak bi i male razlike u pristupu jednom od tih aspekata mogle dovesti do znatnih prepreka prekograničnim ponudama vrijednosnih papira, višestrukim uvrštenjima na uređena tržišta i propisima Unije o zaštiti potrošača. Stoga bi se upotrebom uredbe, koja je izravno primjenjiva te je nije potrebno prenijeti u nacionalno pravo, trebala smanjiti mogućnost poduzimanja različitih mjera na nacionalnoj razini, osigurati dosljedan pristup i veću pravnu sigurnost te spriječiti pojava takvih značajnih prepreka. Upotrebom uredbe povećat će se i povjerenje u transparentnost tržišta u Uniji, smanjiti regulatorna složenost te troškovi za društva povezani s pretraživanjem i usklađivanjem.

(6)

Na temelju procjene Direktive 2010/73/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđeno je da se određenim promjenama koje su uvedene tom direktivom nisu ispunili njihovi izvorni ciljevi i da su daljnje izmjene propisa iz područja prospekta u Uniji potrebne s ciljem pojednostavnjenja i poboljšanja njezine primjene, povećanja njezine učinkovitosti i unaprjeđenja međunarodne konkurentnosti Unije, čime bi se pridonijelo smanjenju administrativnih opterećenja.

(7)

Cilj je ove Uredbe osigurati zaštitu ulagateljâ i učinkovitost tržišta, uz istovremeno unaprjeđenje unutarnjeg tržišta kapitala. Pružanjem informacija koje su, u skladu s prirodom izdavatelja i vrijednosnih papira, potrebne kako bi se ulagateljima omogućilo donošenje utemeljene odluke o ulaganju osigurava se, zajedno s pravilima poslovanja, zaštita ulagateljâ. Nadalje, takve informacije predstavljaju učinkovito sredstvo za povećanje povjerenja u vrijednosne papire i time doprinose pravilnom funkcioniranju i razvoju tržištâ vrijednosnih papira. Objava prospekta odgovarajući je način da se te informacije učine dostupnima.

(8)

Zahtjevima za objavljivanje iz ove Uredbe ne sprječava se državu članicu, nadležno tijelo ili burzu da svojim pravilnikom propiše druge posebne zahtjeve u kontekstu uvrštenja vrijednosnih papira za trgovanje na uređenom tržištu, posebno u pogledu korporativnog upravljanja. Takvim se zahtjevima ne bi smjelo izravno ili neizravno ograničavati sastavljanje, sadržaj i distribucija prospekta kojeg je odobrilo nadležno tijelo.

(9)

Nevlasnički vrijednosni papiri koje su izdale države članice ili jedno od regionalnih ili lokalnih tijela države članice, javna međunarodna tijela čija je članica jedna ili više država članica, Europska središnja banka ili središnje banke država članica ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Uredbom i stoga se ova Uredba ne bi trebala odnositi na njih.

(10)

Obveza objave prospekta trebala bi se primjenjivati i na vlasničke i na nevlasničke vrijednosne papire javno ponuđene ili uvrštene za trgovanje na uređenim tržištima kako bi se osigurala zaštita ulagateljâ. Neki od vrijednosnih papira obuhvaćenih ovom Uredbom daju imatelju pravo stjecanja prenosivih vrijednosnih papira ili primitak iznosa u novcu putem namire u novcu određene upućivanjem na druge instrumente, posebno prenosive vrijednosne papire, valute, kamatne stope ili prinose, robu ili druge indekse ili mjere. Ovom su Uredbom posebno obuhvaćeni varanti, pokriveni varanti, certifikati, potvrde o depozitu i konvertibilne obveznice, kao što su vrijednosni papiri konvertibilni prema izboru ulagatelja.

(11)

Kako bi se osiguralo odobrenje i prekogranična uporaba prospekta te nadzor usklađenosti s ovom Uredbom, za svaki je prospekt potrebno utvrditi nadležno tijelo. Stoga bi ovom Uredbom trebalo jasno odrediti matičnu državu članicu koja je najmjerodavnija za odobrenje prospekta.

(12)

Za javne ponude vrijednosnih papira s ukupnom vrijednošću u Uniji nižom od 1 000 000 EUR trošak izrade prospekta u skladu s ovom Uredbom vjerojatno će biti nerazmjeran predviđenim prihodima od ponude. Stoga je primjereno da se obveza sastavljanja prospekta u skladu s ovom Uredbom ne primjenjuje na takve manje ponude. Države članice ne bi smjele proširiti obvezu sastavljanja prospekta u skladu s ovom Uredbom na javne ponude vrijednosnih papira čija je ukupna vrijednost ispod tog praga. Međutim, države članice trebale bi moći predvidjeti druge zahtjeve za objavljivanje na nacionalnoj razini u mjeri u kojoj takvi zahtjevi ne predstavljaju nerazmjerno ili nepotrebno opterećenje u odnosu na takve ponude vrijednosnih papira.

(13)

Nadalje, s obzirom na različite veličine financijskih tržišta u Uniji, primjereno je državama članicama dati mogućnost da se javne ponude vrijednosnih papira koje ne premašuju 8 000 000 EUR izuzmu iz obveze objave prospekta predviđene ovom Uredbom. Osobito, države članice trebale bi slobodno moći u svojem nacionalnom pravu utvrditi prag između 1 000 000 EUR i 8 000 000 EUR, izražen kao ukupna vrijednost ponude u Uniji tijekom razdoblja od 12 mjeseci, ispod kojeg bi trebalo primjenjivati izuzeće, uzimajući u obzir razinu zaštite domaćih ulagatelja koju smatraju primjerenom. Međutim, na takve izuzete javne ponude vrijednosnih papira ne bi trebalo primjenjivati sustav prekogranične uporabe u okviru ove Uredbe. Ispod tog praga države članice trebale bi moći zahtijevati druge zahtjeve za objavljivanje na nacionalnoj razini do mjere u kojoj takvi zahtjevi ne predstavljaju nerazmjerno ili nepotrebno opterećenje u odnosu na te izuzete ponude vrijednosnih papira. Nijednom odredbom ove Uredbe ne bi se smjelo spriječiti te države članice da na nacionalnoj razini donesu pravila kojima se operatorima multilateralnih trgovinskih platformi (MTP-ovi) omogućuje da odrede sadržaj dokumenta o uvrštenju koji izdavatelj treba predočiti nakon što se njegovi vrijednosni papiri inicijalno uvrste za trgovanje ili u odnosu na načine njegova preispitivanja.

(14)

Samo uvrštenje vrijednosnih papira za trgovanje na MTP-u ili objavu ponude za kupnju i prodaju ne treba same po sebi smatrati javnom ponudom vrijednosnih papira te stoga ne podliježu obvezi sastavljanja prospekta u skladu s ovom Uredbom. Prospekt bi se trebao zahtijevati samo ako su te situacije popraćene obaviješću koja predstavlja „javnu ponudu vrijednosnih papira” kako je definirana u ovoj Uredbi.

(15)

Ako je ponuda vrijednosnih papira upućena isključivo ograničenom krugu ulagatelja koji nisu kvalificirani ulagatelji, sastavljanje prospekta predstavlja nerazmjerno opterećenje s obzirom na mali broj osoba na koje je ponuda usmjerena te stoga ne bi trebalo zahtijevati prospekt. To bi se, na primjer, primjenjivalo u slučaju ponude upućene ograničenom broju srodnika ili poznanika rukovoditeljâ društva.

(16)

Ovu bi Uredbu trebalo tumačiti na način koji je u skladu s Direktivom 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), ako je primjenjivo, u kontekstu ponuda za preuzimanje, transakcija spajanja i drugih transakcija kojima se utječe na vlasništvo ili kontrolu društava.

(17)

Poticanje direktora i zaposlenika na držanje vrijednosnih papira svojeg društva može imati pozitivan učinak na upravljanje društvom te se time može pomoći u stvaranju dugoročne vrijednosti poticanjem predanosti i osjećaja vlasništva zaposlenika, usklađivanjem odgovarajućih interesa dioničara i zaposlenika te pružanjem potonjima prilika za ulaganje. Sudjelovanje zaposlenika u vlasništvu njihova društva posebno je važno za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) u kojima pojedini zaposlenici vjerojatno imaju znatnu ulogu u uspjehu društva. Stoga ne bi smjela postojati obveza objave prospekta za ponude izrađene u okviru plana radničkog dioničarstva u Uniji, pod uvjetom da je dostupan dokument u kojem su sadržane informacije o broju i prirodi vrijednosnih papira te razlozi za ponudu ili dodjelu i pojedinosti o njima kako bi se osigurala zaštita ulagatelja. Kako bi se osigurao jednak pristup planu radničkog dioničarstva za sve direktore i zaposlenike, neovisno o tome ima li njihov poslodavac poslovni nastan u Uniji ili izvan nje, više ne bi trebala biti potrebna odluka o istovjetnosti za tržišta trećih zemalja dok god je takav dokument dostupan. Stoga će svi sudionici plana radničkog dioničarstva ostvariti korist od jednakog postupanja i informacija.

(18)

Izdanja dionica ili vrijednosnih papira kojima se daje pristup dionicama, a koja dovode do razvodnjavanja, često se odnose na transakcije sa znatnim učinkom na strukturu kapitala, očekivanja i financijsku situaciju izdavatelja za koje su potrebne informacije sadržane u prospektu. Za razliku od toga, ako izdavatelj ima dionice koje su već uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu, ne bi trebalo zahtijevati prospekt za svako daljnje uvrštenje dionica istog roda na isto uređeno tržište, među ostalim ako te dionice proizlaze iz konverzije ili zamjene drugih vrijednosnih papira ili iz ostvarivanja prava na temelju drugih vrijednosnih papira, pod uvjetom da novouvrštene dionice predstavljaju ograničen udjel u odnosu na dionice istog roda koje su već uvrštene na istom uređenom tržištu, osim ako se to uvrštenje provodi zajedno s javnom ponudom vrijednosnih papira koja je obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. Isto bi se načelo trebalo općenitije primjenjivati na vrijednosne papire koji su zamjenjivi vrijednosnim papirima koji su već uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu.

(19)

Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje zakone i druge propise donesene na temelju Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) u odnosu na sanaciju kreditnih institucija, posebno njezin članak 53. stavak 2., članak 59. stavak 2. i članak 63. stavci 1. i 2. ako ne postoji obveza objave prospekta.

(20)

Izuzeća od obveze objavljivanja prospekta na temelju ove Uredbe trebala bi se moći kombinirati, ako su za javnu ponudu vrijednosnih papira i/ili za uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu uvjeti za ta izuzeća istovremeno ispunjena. Na primjer, ako je ponuda istodobno upućena kvalificiranim ulagateljima, nekvalificiranim ulagateljima koji se obvežu na ulaganje od najmanje 100 000 EUR svaki, zaposlenicima izdavatelja i osim toga ograničenom broj nekvalificiranih ulagatelja koji ne premašuje brojku određenu ovom Uredbom, ta bi ponuda trebala biti izuzeta od obveze objavljivanja prospekta.

(21)

Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje tržišta na veliko za nevlasničke vrijednosne papire i povećala likvidnost tržišta, važno je odrediti odvojeno ublaženo postupanje u odnosu na nevlasničke vrijednosne papire koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i osmišljeni za kvalificirane ulagatelje. Takvo ublaženo postupanje trebalo bi se sastojati od zahtjeva za minimalnim informacijama koji su manje opterećujući od onih koje se odnose na nevlasničke vrijednosne papire ponuđene malim ulagateljima, nepostojanja zahtjeva za uključivanje sažetka u prospekt te fleksibilnijih zahtjeva u pogledu jezika. Ublaženo postupanje trebalo bi se najprije primjenjivati na nevlasničke vrijednosne papire, neovisno o njihovoj nominalnoj vrijednosti, kojima se trguje samo na uređenom tržištu, ili na nekom njegovom posebnom segmentu, kojem samo kvalificirani ulagatelji imaju pristup za potrebe trgovanja takvim vrijednosnim papirima, a zatim na nevlasničke vrijednosne papire čija pojedinačna nominalna vrijednost iznosi najmanje 100 000 EUR, čime se odražava povećani kapacitet ulaganja onih ulagatelja na koje se prospekt odnosi. Kvalificiranim ulagateljima ne bi se smjela dopustiti ponovna prodaja nekvalificiranim ulagateljima nevlasničkih vrijednosnih papira kojima se trguje samo na uređenom tržištu, ili na nekom njegovu posebnom segmentu, kojem samo kvalificirani ulagatelji imaju pristup za svrhe trgovanja takvim vrijednosnim papirima, osim ako je prospekt sastavljen u skladu s ovom Uredbom koja je primjerena za nekvalificirane ulagatelje. U tu svrhu, ključno je da tržišni operateri pri uspostavi takvih uređenih tržišta ili nekog njihovog posebnog segmenta ne dopuštaju izravni ili neizravni pristup nekvalificiranim ulagateljima tom uređenom tržištu ili posebnom segmentu.

(22)

Ako dodjela vrijednosnih papira ne uključuje element samostalnog izbora na strani primatelja, uključujući dodjelu vrijednosnih papira ako se dodjela ne može odbiti, ili ako dodjela automatski slijedi nakon odluke suda, poput dodjele vrijednosnih papira postojećim vjerovnicima tijekom sudskog postupka u slučaju nesolventnosti, takva se dodjela ne bi smjela smatrati javnom ponudom vrijednosnih papira.

(23)

Izdavatelji, ponuditelji ili osobe koje traže uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu vrijednosnih papira koji ne podliježu obvezi objavljivanja prospekta trebali bi imati koristi od jedinstvene putovnice ako odluče dobrovoljno poštovati ovu Uredbu.

(24)

S obzirom na posebnosti različitih vrsta vrijednosnih papira, izdavateljâ, ponuda i uvrštenja, ovom Uredbom određuju se pravila za različite oblike prospekata: standardni prospekt, prospekt na veliko za nevlasničke vrijednosne papire, osnovni prospekt, pojednostavnjeni prospekt za sekundarna izdanja i prospekt EU-a za rast. Stoga bi sva upućivanja na „prospekt” u okviru ove Uredbe trebalo shvatiti kao upućivanja na sve oblike prospekata, osim ako je izričito navedeno drukčije.

(25)

Za javne ponude vrijednosnih papira koje su ograničene na kvalificirane ulagatelje ne bi trebalo zahtijevati objavljivanje predviđeno prospektom. Suprotno tome, svaka ponovna javna prodaja ili javno trgovanje putem uvrštenja za trgovanje na uređenom tržištu trebali bi zahtijevati objavu prospekta.

(26)

Valjani prospekt koji sastavi izdavatelj ili osoba odgovorna za sastavljanje prospekta, koji je dostupan javnosti u trenutku konačnog plasmana vrijednosnih papira preko financijskih posrednika ili kod bilo koje naknadne ponovne prodaje vrijednosnih papira, pruža ulagateljima dovoljno informacija za donošenje utemeljenih odluka o ulaganju. Stoga bi se financijski posrednici koji plasiraju ili naknadno ponovno prodaju vrijednosne papire trebali moći osloniti na inicijalni prospekt koji je objavio izdavatelj ili osoba odgovorna za sastavljanje prospekta dok god je on valjan ili je valjano dopunjen te pod uvjetom da je izdavatelj ili osoba odgovorna za sastavljanje takvog prospekta suglasna s njegovom upotrebom. Izdavatelju ili osobi odgovornoj za sastavljanje prospekta trebalo bi omogućiti da dodaje uvjete takve suglasnosti. Suglasnost u pogledu upotrebe prospekta, uključujući sve uvjete koji su joj dodani, trebalo bi dati u obliku pisanog sporazuma, čime se omogućuje da relevantne strane ocijene je li ponovna prodaja ili konačni plasman vrijednosnih papira u skladu sa sporazumom. U slučaju da je dana suglasnost za upotrebu prospekta, izdavatelj ili osoba odgovorna za sastavljanje inicijalnog prospekta trebala bi biti odgovorna i za informacije navedene u njemu, a u slučaju osnovnog prospekta, za pružanje i unos konačnih uvjeta te ne bi trebalo zahtijevati nikakav drugi prospekt. Međutim, u slučaju da izdavatelj ili osoba odgovorna za sastavljanje takvog inicijalnog prospekta nije suglasna s njegovom upotrebom od financijskog posrednika trebalo bi zahtijevati da objavi novi prospekt. U tom slučaju, financijski posrednik trebao bi biti odgovoran za informacije navedene u prospektu, uključujući sve informacije uključene upućivanjem, a u slučaju osnovnog prospekta, uključene u konačne uvjete.

(27)

Usklađivanjem informacija sadržanih u prospektu trebalo bi omogućiti jednaku zaštitu ulagateljâ na razini Unije. Kako bi se ulagateljima omogućilo donošenje utemeljene odluke o ulaganju, te bi informacije trebale biti dostatne i objektivne te napisane i predstavljene u sažetom i razumljivom obliku u kojem ih je moguće jednostavno analizirati. Informacije obuhvaćene prospektom trebalo bi prilagoditi vrsti prospekta, prirodi i okolnostima izdavatelja, vrsti vrijednosnih papira te tome jesu li ulagatelji na koje je ponuda usmjerena isključivo kvalificirani ulagatelji. Prospekt ne bi trebao sadržavati informacije koje nisu bitne ili specifične za izdavatelja i dotične vrijednosne papire jer bi se time mogle sakriti informacije koje su relevantne za odluku o ulaganju, a time i ugroziti zaštita ulagateljâ.

(28)

Sažetak prospekta trebao bi biti koristan izvor informacija za ulagatelje, a posebno za male ulagatelje. Trebao bi biti samodostatan dio prospekta usmjeren na ključne informacije koje su ulagateljima potrebne kako bi mogli odlučiti koje će ponude i uvrštenja vrijednosnih papira za trgovanje dalje proučavati pregledavanjem prospekta u cjelini radi donošenja odluke. Takve ključne informacije trebale bi prenijeti bitna obilježja i rizike povezane s izdavateljem, bilo kojim jamcem i vrijednosnim papirima ponuđenima ili uvrštenima za trgovanje na uređenom tržištu. Trebao bi sadržavati i opće uvjete ponude.

(29)

Čimbenike rizika u sažetku trebalo bi predstaviti tako da se navede ograničeni izbor specifičnih rizika koje izdavatelj smatra najbitnijima za ulagatelja kada potonji donosi odluku o ulaganju. Opis čimbenika rizika u sažetku trebao bi se odnositi na konkretnu ponudu i trebao bi biti pripremljen isključivo na korist ulagateljima, a ne služiti iznošenju općenitih izjava o riziku ulaganja ili ograničavanju odgovornosti izdavatelja, ponuditelja ili bilo koje osobe koja djeluje u njihovo ime. Tim čimbenicima rizika trebalo bi, ako je primjenjivo, istaknuti rizike, posebno za male ulagatelje, u slučaju kada vrijednosne papire izdaju kreditne institucije koje podliježu bail-inu na temelju Direktive 2014/59/EU.

(30)

Sažetak prospekta trebao bi biti kratak, jednostavan i ulagateljima lako razumljiv. Trebao bi biti pisan jednostavnim, netehničkim jezikom, predstavljajući informacije na lako dostupan način. Ne bi trebao biti samo skup izvadaka iz prospekta. Primjereno je odrediti najveću dopuštenu duljinu sažetka kako bi se osiguralo da se ulagatelje ne odbije od njegova čitanja i kako bi se izdavatelje potaknulo da odaberu informacije koje su bitne za ulagatelje. U određenim okolnostima navedenima u ovoj Uredbi, trebalo bi povećati najveću duljinu sažetka.

(31)

Kako bi se osigurala jedinstvena struktura sažetka prospekta, trebalo bi osigurati opće odjeljke i podnaslove, s naznakom sadržaja koji bi izdavatelj trebao ispuniti kratkim, narativnim opisima, uključujući brojčane podatke, prema potrebi. Pod uvjetom da su informacije predstavljene na pošten i uravnotežen način, izdavateljima bi trebalo dati diskrecijsko pravo u pogledu odabira informacija koje smatraju bitnima i smislenima.

(32)

Sažetak prospekta trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri izraditi prema dokumentu s ključnim informacijama koji se zahtijeva na temelju Uredbe (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Ako su vrijednosni papiri obuhvaćeni područjem primjene i ove Uredbe i Uredbe (EU) br. 1286/2014, potpuna ponovna upotreba sadržaja dokumenta s ključnim informacijama u sažetku smanjila bi troškove usklađivanja i administrativna opterećenja za izdavatelje na najmanju moguću mjeru, te se ovom Uredbom trebalo olakšati takva ponovna upotreba. Međutim, ne bi se smjelo odustati od zahtjeva za izradu sažetka ako se zahtijeva dokument s ključnim informacijama jer potonji ne sadržava ključne informacije o izdavatelju i javnoj ponudi ili uvrštenju dotičnih vrijednosnih papira za trgovanje na uređenom tržištu.

(33)

Nijedna osoba ne bi smjela podlijegati građanskopravnoj odgovornosti isključivo na temelju sažetka, uključujući bilo koji njegov prijevod, osim ako dovodi u zabludu, ako je netočan ili nedosljedan s relevantnim dijelovima prospekta ili ako ne pruža, kada se čita zajedno s drugim dijelovima prospekta, ključne informacije kako bi se ulagateljima pomoglo pri razmatranju ulaganja u takve vrijednosne papire. Sažetak bi trebao sadržavati jasno upozorenje u tom smislu.

(34)

Izdavateljima koji opetovano prikupljaju sredstva na tržištima kapitala trebalo bi ponuditi specifične oblike registracijskih dokumenata i prospekata te specifične postupke za njihovo podnošenje i odobrenje kako bi im se dalo više fleksibilnosti i omogućilo iskorištavanje tržišnih prilika. U svakom slučaju, ti oblici i postupci trebali bi biti neobavezni i ostavljeni na izbor izdavateljima.

(35)

Za sve nevlasničke vrijednosne papire, uključujući one koji se izdaju stalno ili opetovano ili kao dio ponudbenog programa, izdavateljima bi trebalo dopustiti sastavljanje prospekta u obliku osnovnog prospekta.

(36)

Primjereno je pojasniti da bi konačni uvjeti osnovnog prospekta trebali sadržavati samo informacije koje se odnose na obavijest o vrijednosnim papirima specifične za pojedino izdanje i koje se mogu odrediti samo u vrijeme pojedinog izdanja. Takve informacije mogu, na primjer, uključivati međunarodni jedinstveni identifikacijski broj vrijednosnog papira (ISIN), cijenu izdanja, datum dospijeća, bilo koji kupon, datum izvršenja, cijenu izvršenja, otkupnu cijenu i druge uvjete koji nisu poznati u trenutku sastavljanja osnovnog prospekta. Ako konačni uvjeti nisu uključeni u osnovni prospekt, nadležno ih tijelo ne bi trebalo odobravati, nego bi samo trebali biti podneseni tom tijelu. Ostale nove informacije koje mogu utjecati na procjenu izdavatelja i vrijednosnih papira trebale bi biti uključene u dopunu osnovnog prospekta. Ni konačni uvjeti ni dopuna ne bi se smjeli upotrebljavati za uključivanje vrste vrijednosnih papira koja nije prethodno opisana u osnovnom prospektu.

(37)

U okviru osnovnog prospekta izdavatelj bi trebao sastaviti sažetak samo u pogledu svakog pojedinačnog izdanja kako bi se smanjila administrativna opterećenja te povećala čitljivost za ulagatelje. Sažetak tog izdanja trebalo bi priložiti konačnim uvjetima te bi ga nadležno tijelo trebalo odobriti samo ako su konačni uvjeti uključeni u osnovni prospekt ili u njegovu dopunu.

(38)

S ciljem povećanja fleksibilnosti i troškovne učinkovitosti osnovnog prospekta, izdavatelju bi trebalo dopustiti sastavljanje osnovnog prospekta kao zasebnih dokumenata.

(39)

Česte izdavatelje trebalo bi poticati na sastavljanje vlastitog prospekta kao zasebnih dokumenata jer se time može smanjiti njihov trošak usklađivanja s ovom Uredbom te im omogućiti brzu reakciju na tržišne prilike. Izdavatelji čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenim tržištima ili na MTP-ovima trebali bi stoga imati mogućnost, ali ne i obvezu, sastaviti i objaviti univerzalni registracijski dokument svake financijske godine koji sadržava pravne, poslovne, financijske i računovodstvene informacije te informacije o strukturi vlasništva te u kojem je naveden opis izdavatelja za tu financijsku godinu. Pod uvjetom da ispunjava kriterije utvrđene u ovoj Uredbi, izdavatelja bi trebalo smatrati čestim izdavateljem od trenutka kada podnese univerzalni registracijski dokument nadležnom tijelu na odobrenje. Sastavljanje univerzalnog registracijskog dokumenta izdavatelju bi trebalo omogućiti ažuriranje informacija i sastavljanje prospekta kad tržišni uvjeti postanu povoljni za javnu ponudu vrijednosnih papira ili uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu dodavanjem obavijesti o vrijednosnim papirima i sažetka. Univerzalni registracijski dokument trebao bi biti višenamjenski u toj mjeri da bi njegov sadržaj trebao biti jednak bez obzira na to upotrebljava li ga izdavatelj naknadno za javnu ponudu vrijednosnih papira ili uvrštenje za trgovanje vlasničkim ili nevlasničkim vrijednosnim papirima na uređenom tržištu. Stoga bi se standardi objavljivanja za univerzalni registracijski dokument trebali temeljiti na standardima za vlasničke vrijednosne papire. Univerzalni registracijski dokument trebao bi predstavljati izvor upućivanja na izdavatelja, pružajući ulagateljima i analitičarima minimalne informacije koje su potrebne za donošenje utemeljene procjene poslovanja društva, njegova financijskog položaja, zarade i očekivanja, upravljanja i strukture vlasništva.

(40)

Izdavatelja koji je podnio i zaprimio odobrenje univerzalnog registracijskog dokumenta za dvije uzastopne godine može se smatrati dobro poznatim nadležnom tijelu. Stoga bi trebalo omogućiti podnošenje svih naknadnih univerzalnih registracijskih dokumenata i njihovih izmjena bez prethodnog odobrenja te njihovo ex post preispitivanje koje nadležno tijelo provodi ako to smatra potrebnim. Svako nadležno tijelo trebalo bi odlučiti o učestalosti tog preispitivanja uzimajući u obzir, primjerice, svoju procjenu rizika izdavatelja, kvalitetu njegovih prošlih objavljivanja ili vrijeme koje je proteklo od posljednjeg preispitivanja podnesenog univerzalnog registracijskog dokumenta.

(41)

Sve dok univerzalni registracijski dokument nije sastavni dio odobrenog prospekta, trebalo bi omogućiti da njegove izmjene na dobrovoljnoj osnovi provede izdavatelj, primjerice u slučaju bitne promjene u organizacijskoj ili financijskoj situaciji izdavatelja, ili da se one provedu na zahtjev nadležnog tijela u okviru ex-post preispitivanja nakon podnošenja ako je zaključeno da nisu ispunjeni standardi u pogledu potpunosti, razumljivosti i dosljednosti. Te bi izmjene trebalo objaviti u skladu s istim uvjetima koji se primjenjuju na univerzalni registracijski dokument. Osobito, ako nadležno tijelo utvrdi bitan propust, bitnu pogrešku ili bitnu netočnost, izdavatelj bi trebao izmijeniti svoj univerzalni registracijski dokument i bez nepotrebne odgode učiniti ga dostupnim javnosti. S obzirom na to da nije riječ o javnoj ponudi ili uvrštenju za trgovanje vrijednosnih papira, postupak izmjene univerzalnog registracijskog dokumenta trebalo bi razlikovati od postupka za dopunu prospekta koji bi trebalo primjenjivati samo nakon odobrenja prospekta.

(42)

Ako izdavatelj sastavlja prospekt koji se sastoji od zasebnih dokumenata, sve sastavne dijelove prospekta trebalo bi odobriti, uključujući, ako je primjenjivo, univerzalni registracijski dokument i sve njegove izmjene ako su prethodno podneseni nadležnom tijelu, ali nisu odobreni. Izmjene univerzalnog registracijskog dokumenta ne bi smjele podlijegati odobrenju nadležnog tijela u vrijeme unosa, nego bi ih trebalo odobriti isključivo kada se svi sastavni dijelovi prospekta podnesu na odobrenje.

(43)

Kako bi se ubrzao postupak izrade prospekta i olakšao pristup tržištima kapitala na troškovno učinkovit način, čestim izdavateljima koji izrađuju univerzalni registracijski dokument trebalo bi omogućiti brži postupak odobrenja s obzirom na to da je glavni sastavni dio prospekta već odobren ili je već dostupan nadležnom tijelu za preispitivanje. Vrijeme potrebno za odobrenje prospekta trebalo bi stoga skratiti ako registracijski dokument ima oblik univerzalnog registracijskog dokumenta.

(44)

Čestim izdavateljima trebalo bi omogućiti upotrebu univerzalnog registracijskog dokumenta i njegovih izmjena kao sastavnog dijela osnovnog prospekta. Ako je česti izdavatelj prikladan za sastavljanje prospekta EU-a za rast ili pojednostavnjenog prospekta koji podliježe pojednostavnjenim obvezama objavljivanja za sekundarna izdanja ili prospekta na veliko za nevlasničke vrijednosne papire, trebalo bi mu dopustiti uporabu njegova univerzalnog registracijskog dokumenta i njegovih izmjena kao sastavnog dijela svakog takvog prospekta, umjesto posebnog registracijskog dokumenta koji se zahtijeva u okviru tog režima objavljivanja.

(45)

Pod uvjetom da izdavatelj poštuje postupke za podnošenje, širenje i pohranu propisanih informacija te da poštuje rokove utvrđene u člancima 4. i 5. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), trebalo bi mu dopustiti objavljivanje godišnjih i polugodišnjih financijskih izvještaja, kako se zahtijevaju na temelju Direktive 2004/109/EZ, kao dijelova univerzalnog registracijskog dokumenta, osim ako se matične države članice izdavatelja razlikuju za potrebe primjene ove Uredbe i Direktive 2004/109/EZ te osim ako zbog jezika univerzalnog registracijskog dokumenta nisu ispunjeni uvjeti iz članka 20. Direktive 2004/109/EZ. Time bi se trebala smanjiti administrativna opterećenja povezana s višestrukim podnošenjima, a da se pritom ne utječe na javno dostupne informacije ili nadzor tih izvještaja na temelju Direktive 2004/109/EZ.

(46)

Za valjanost prospekta trebalo bi odrediti jasan rok kako bi se izbjeglo donošenje odluka o ulaganju koje se temelje na zastarjelim informacijama. Radi poboljšanja pravne sigurnosti, valjanost prospekta trebala bi započeti s njegovim odobrenjem u trenutku koji nadležno tijelo može lako provjeriti. Javnu ponudu vrijednosnih papira u okviru osnovnog prospekta trebalo bi produljiti i nakon isteka valjanosti osnovnog prospekta samo ako je sljedeći osnovni prospekt odobren i objavljen prije nego što ta valjanost istekne i ako je njime obuhvaćen nastavak ponude.

(47)

Informacije o porezima na prihod od vrijednosnih papira u prospektu prema svojoj prirodi mogu biti samo generičke, uz malu dodanu informativnu vrijednost za pojedinačnog ulagatelja. S obzirom na to da tim informacija treba biti obuhvaćena ne samo zemlja u kojoj izdavatelj ima sjedište, nego i zemlje u kojima se daje ponuda ili se traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu, ako dolazi do prekogranične uporabe prospekta, njegova je izrada skupa te se time mogu otežati prekogranične ponude. Stoga bi prospekt trebao sadržavati samo upozorenje da porezno zakonodavstvo države članice izdavatelja i države članice u kojoj je ulagatelj osnovan može utjecati na prihod dobiven od vrijednosnih papira. Međutim, prospekt bi i dalje trebao sadržavati odgovarajuće informacije o oporezivanju ako predloženo ulaganje uključuje specifični porezni sustav, na primjer u slučaju ulaganja u vrijednosne papire kojima se ulagateljima omogućuje povoljan porezni tretman.

(48)

Nakon što se rod vrijednosnih papira uvrsti za trgovanje na uređenom tržištu, izdavatelj ulagateljima redovito objavljuje informacije u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (10) te Direktivom 2004/109/EZ. Potreba za cijelim prospektom u slučajevima naknadnih javnih ponuda ili uvrštenja za trgovanje na uređenom tržištu tog izdavatelja stoga nije toliko izražena. Odvojeni pojednostavnjeni prospekt stoga bi trebao biti dostupan za upotrebu u slučaju sekundarnih izdanja te je njegov sadržaj potrebno smanjiti u odnosu na uobičajeni režim, uzimajući u obzir informacije koje su već objavljene. Međutim, ulagateljima je potrebno pružiti konsolidirane i dobro strukturirane informacije, posebno ako se te informacije ne moraju redovito objavljivati u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014 i Direktivom 2004/109/EZ.

(49)

Pojednostavnjene obveze objavljivanja za sekundarna izdanja trebale bi biti dostupne za javne ponude izdavateljâ čijim se vrijednosnim papirima trguje na rastućim tržištima MSP-ova s obzirom na to da su njihovi operateri u skladu s Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) obvezni uspostaviti i primjenjivati propise kojima se osigurava odgovarajuće redovito objavljivanje.

(50)

Pojednostavnjene obveze objavljivanja za sekundarna izdanja trebale bi biti dostupne za primjenu tek nakon isteka minimalnog razdoblja od inicijalnog uvrštenja roda vrijednosnih papira izdavatelja za trgovanje na uređenom tržištu ili rastućem tržištu MSP-ova. Odgodom od 18 mjeseci trebalo bi se osigurati da izdavatelj barem jednom ispuni obvezu objavljivanja godišnjeg financijskog izvještaja u skladu s Direktivom 2004/109/EZ ili u skladu s pravilima tržišnog operatera rastućeg tržišta MSP-ova.

(51)

Jedan je od temeljnih ciljeva unije tržišta kapitala olakšati pristup financiranju na tržištima kapitala za MSP-ove u Uniji. Primjereno je proširiti definiciju MSP-ova tako da se obuhvate MSP-ovi kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU radi osiguravanja usklađenost između ove Uredbe i Direktive 2014/65/EU. S obzirom na to da MSP-ovi obično trebaju prikupiti relativno manje iznose za razliku od drugih izdavatelja, trošak sastavljanja standardnog prospekta može biti nerazmjerno visok te bi ih mogao odvratiti od javne ponude svojih vrijednosnih papira. Istovremeno, zbog svoje veličine i potencijalno kraćeg vijeka poslovanja, MSP-ovi mogu predstavljati specifični rizik ulaganja u odnosu na veće izdavatelje te bi trebali objaviti informacije dostatne da ulagatelji mogu donijeti odluku o ulaganju. Osim toga, ovom bi se Uredbom trebalo zajamčiti da se rastućim tržištima MSP-ova, koji su obećavajući instrument kojim se manjim rastućim društvima omogućuje prikupljanje kapitala, posvećuje posebna pozornost kako bi se MSP-ove potaknulo da se za financiranje služe tržištima kapitala. Međutim, uspjeh takvih mjesta ovisi o njihovoj sposobnosti da se pobrinu za potrebe za financiranjem rastućih MSP-ova. Na isti bi način određena društva koja nude vrijednosne papire čija ukupna vrijednost u Uniji ne premašuje 20 000 000 EUR imala korist od lakšeg pristupa financiranju putem tržišta kapitala s ciljem rasta te bi trebala moći prikupljati sredstva uz troškove koji nisu nerazmjerno visoki. Stoga je primjereno da se ovom Uredbom uspostave konkretna razmjerna pravila u pogledu prospekta EU-a za rast koji je na raspolaganju takvim društvima. Trebalo bi uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između troškovno učinkovitog pristupa financijskim tržištima i zaštite ulagateljâ pri prilagodbi sadržaja prospekta EU-a za rast. Kao i u slučaju drugih vrsta prospekta iz ove Uredbe, nakon odobravanja bi se na prospekt EU-a za rast trebao primjenjivati sustav prekogranične uporabe u okviru ove Uredbe te bi stoga trebao vrijediti za sve javne ponude vrijednosnih papira u cijeloj Uniji.

(52)

Sažete informacije koje treba objaviti u okviru prospekata EU-a za rast trebalo bi prilagoditi tako da su usmjerene na informacije koje su bitne i relevantne za ulaganje u ponuđene vrijednosne papire te na potrebu da se osigura proporcionalnost između veličine društva i njegovih potreba za financijskim sredstvima s jedne strane te troška sastavljanja prospekta s druge strane.

(53)

Proporcionalne obveze objavljivanja za prospekte EU-a za rast ne bi se smjele primjenjivati ako društvo već ima vrijednosne papire uvrštene za trgovanje na uređenim tržištima, tako da se ulagatelji na uređenim tržištima osjećaju sigurni da izdavatelji u čije vrijednosne papire ulažu podliježu jednom skupu pravila o objavljivanju. Stoga ne bi smio postojati dvostruki standard objavljivanja na uređenim tržištima ovisno o veličini izdavatelja.

(54)

Primarna je svrha uključivanja čimbenika rizika u prospekt osigurati da ulagatelji izvrše utemeljenu procjenu tih rizika te donesu odluke o ulaganju imajući sve činjenice na raspolaganju. Čimbenike rizika stoga bi trebalo ograničiti na rizike koji su bitni i specifični za izdavatelja i njegove vrijednosne papire te koji su potkrijepljeni sadržajem prospekta. Prospekt ne bi smio sadržavati čimbenike rizika koji su generički i služe samo kao oslobođenja od odgovornosti jer bi se njima mogli sakriti specifičniji čimbenici rizika kojih bi ulagatelji trebali biti svjesni te tako onemogućiti predstavljanje informacija u prospektu u sažetom i razumljivom obliku u kojem ih je moguće jednostavno analizirati. Među ostalim, okolišne, društvene i upravljačke okolnosti također mogu predstavljati posebne i bitne rizike za izdavatelja i njegove vrijednosne papire, te bi u tom slučaju trebale biti objavljene. Kako bi se ulagateljima pomoglo pri utvrđivanju najvažnijih rizika, izdavatelj bi trebao na odgovarajući način opisati i predstaviti svaki čimbenik rizika u prospektu. U sažetak bi trebalo uključiti ograničeni broj čimbenika rizika koje je odabrao izdavatelj.

(55)

Tržišna praksa prema kojoj odobreni prospekt ne uključuje konačnu cijenu ponude i/ili količinu vrijednosnih papira koji su predmet javne ponude, neovisno o tome je li izražen kao broj vrijednosnih papira ili kao ukupni nominalni iznos, trebala bi biti prihvatljiva ako se takvu konačnu cijenu ponude i/ili količinu ne može uključiti u prospekt, pod uvjetom da se u tom slučaju jamči zaštita ulagateljima. Ulagateljima bi trebalo omogućiti pravo na povlačenje kada konačna cijena ponude ili količina vrijednosnih papira budu poznati, ili bi u prospektu trebalo objaviti najvišu cijenu koju će ulagatelji možda trebati platiti za vrijednosne papire, ili najveću količinu vrijednosnih papira, ili metode procjene i kriterije i/ili uvjete, u skladu s kojima treba biti određena cijena vrijednosnih papira te objašnjenje svih korištenih metoda procjene, poput metode diskontiranog novčanog toka, istorazinske analize ili neke druge općeprihvaćene metode procjene. Metode procjene i kriteriji trebali bi biti dostatno precizni, kako bi se cijena mogla predvidjeti te kako bi se osigurala razina zaštite ulagateljâ koja je slična objavi najviše cijene ponude. U vezi s tim ne bi bilo prihvatljivo samo upućivanje na metodu prikupljanja ponuda kao metode procjene ili kriterija, ako u prospekt nije uključena najviša cijena.

(56)

Nadležno tijelo trebalo bi na temelju izuzeća u određenim okolnostima dopustiti izostavljanje osjetljivih informacija iz prospekta ili njegovih sastavnih dijelova, s ciljem izbjegavanja štetnih situacija za izdavatelja.

(57)

Države članice objavljuju brojne informacije o svojoj financijskoj situaciji koje su, u pravilu, dostupne javnosti. Stoga, ako država članica jamči za ponudu vrijednosnih papira, te se informacije ne bi trebale navesti u prospektu.

(58)

Dopuštanje izdavateljima da uključuju upućivanjem na dokumente koji sadržavaju informacije koje je u prospektu potrebno objaviti, pod uvjetom da su takvi dokumenti objavljeni u elektroničkom obliku, trebalo bi olakšati postupak sastavljanja prospekta i sniziti troškove izdavateljima, a da se pri tom ne ugrozi zaštita ulagateljâ. Međutim, pojednostavnjivanje i smanjivanje troškova sastavljanja prospekta ne bi se smjelo postići na štetu drugih interesa koje je prospektom potrebno štititi, među ostalim dostupnost informacija. Jezik koji se upotrebljava za informacije uključene upućivanjem trebao bi biti u skladu s pravilima o jeziku koja se primjenjuju na prospekte. Informacije uključene upućivanjem trebale bi se moći odnositi na povijesne podatke, međutim ako takve informacije više nisu relevantne zbog bitnih izmjena, to bi trebalo jasno navesti u prospektu te bi trebalo navesti i ažurirane informacije.

(59)

Sve propisane informacije definirane u članku 2. stavku 1. točki (k) Direktive 2004/109/EZ trebale bi biti prihvatljive da se u prospekt uključuju upućivanjem. Izdavatelji čijim se vrijednosnim papirima trguje na MTP-u te izdavatelji koji su izuzeti od objavljivanja godišnjih i polugodišnjih financijskih izvještaja u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2004/109/EZ isto bi tako trebali moći uključivati u prospektu upućivanjem na u cijelosti ili na dijelove svojih godišnjih i privremenih financijskih informacija, revizorskih izvješća, financijskih izvještaja, izvješća rukovodstva ili izvješća o korporativnom upravljanju ako su objavljeni u elektroničkom obliku.

(60)

Nemaju svi izdavatelji pristup odgovarajućim informacijama i smjernicama o postupku provjere i odobrenja te o koracima koje je potrebno poduzeti radi odobrenja prospekta jer u različitim državama članicama nadležna tijela imaju drukčije pristupe. Ovom Uredbom trebale bi se ukloniti te razlike usklađivanjem kriterija za provjeru prospekta i usklađivanjem pravila koja se odnose na postupak odobrenja nadležnih tijela njihovim pojednostavnjenjem. Važno je osigurati da sva nadležna tijela primjenjuju usklađeni pristup kada provjeravaju potpunost, dosljednost i razumljivost informacija sadržanih u prospektu uzimajući u obzir da je potreban proporcionalan pristup pri provjeri prospekata na temelju okolnosti izdavatelja i izdanja. Smjernice o načinu na koji se zahtijeva odobrenje za prospekt trebale bi biti javno dostupne na internetskim stranicama nadležnih tijela. Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) trebalo bi imati ključnu ulogu u jačanju konvergencije nadzora u tom području primjenjujući svoje ovlasti na temelju Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (12). Posebno, ESMA bi trebala provoditi istorazinske ocjene kojima bi se obuhvatile aktivnosti nadležnih tijela u skladu s ovom Uredbom u odgovarajućem vremenskom okviru prije preispitivanja ove Uredbe te u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

(61)

Kako bi se olakšao pristup tržištima država članica, važno je da su naknade koje nadležna tijela naplaćuju za odobrenje i podnošenje prospekata te s njima povezanih dokumenata razumne, razmjerne i javno objavljene.

(62)

S obzirom na to da se na internetu osigurava jednostavan pristup informacijama te kako bi se osigurala veća dostupnost ulagateljima, odobreni prospekt trebalo bi uvijek objaviti u elektroničkom obliku. Prospekt bi trebalo objaviti u posebnom dijelu internetske stranice izdavatelja, ponuditelja ili osobe koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ili, ako je primjenjivo, na internetskim stranicama financijskih posrednika koji provode poslove plasmana ili prodaje vrijednosnih papira uključujući i platne agente, na internetskim stranicama uređenog tržišta na kojem se traži uvrštenje za trgovanje ili na internetskim stranicama operatera MTP-a.

(63)

Svi odobreni prospekti, ili eventualno popis prospekata s poveznicama na odgovarajuće za to predviđene dijelove internetskih stranica, trebali bi se objaviti na internetskim stranicama nadležnog tijela matične države članice izdavatelja, a svaki bi prospekt nadležno tijelo trebalo prenijeti ESMA-i zajedno s relevantnim podatcima koji omogućuju njegovo razvrstavanje. ESMA bi trebala osigurati mehanizam centralizirane pohrane prospekata kojim bi se javnosti omogućio besplatan pristup uz odgovarajuće tražilice. Kako bi se zajamčilo da ulagatelji imaju pristup pouzdanim podatcima koji se mogu pravodobno i učinkovito upotrebljavati i analizirati, određene informacije u prospektima, kao što su brojevi ISIN, kojima se identificiraju vrijednosni papiri, i identifikatori pravne osobe (brojevi LEI), kojima se identificiraju izdavatelji, ponuditelji i jamci, trebale bi biti strojno čitljive, uključujući i kada se koriste metapodatci. Prospekti bi trebali biti javno dostupni najmanje deset godina nakon njihove objave kako bi se osiguralo da je razdoblje njihove javne dostupnosti u skladu s razdobljem javne dostupnosti godišnjih i polugodišnjih financijskih izvještaja u skladu s Direktivom 2004/109/EZ. Prospekti bi uvijek trebali biti ulagateljima dostupni na trajnom mediju, besplatno na zahtjev. Ako potencijalni ulagatelj uputi poseban zahtjev za papirnatim primjerkom, taj bi ulagatelj trebao moći dobiti tiskanu verziju prospekta. Međutim, time se od izdavatelja, ponuditelja, osobe koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ili financijskog posrednika ne zahtijeva da ima u pričuvi tiskane primjerke prospekta kako bi se ispunilo takve potencijalne zahtjeve.

(64)

Potrebno je i uskladiti oglašavanja kako se ne bi narušilo povjerenje javnosti i dovelo u pitanje pravilno funkcioniranje financijskih tržišta. Pravednost i točnost oglašavanja te njihova usklađenost sa sadržajem prospekta od najveće su važnosti za zaštitu ulagateljâ, uključujući male ulagatelje. Ne dovodeći u pitanje sustav prekogranične uporabe u okviru ove Uredbe, nadzor tih oglašavanja sastavni je dio uloge nadležnih tijela. Zahtjevima u vezi s oglašavanjem u ovoj Uredbi ne bi se smjelo dovoditi u pitanje ostale primjenjive odredbe prava Unije, posebno one koje se odnose na zaštitu potrošača i nepoštene trgovačke prakse.

(65)

Ulagatelji bi trebali pravilno ocijeniti svaki značajan novi čimbenik, bitnu pogrešku ili bitnu netočnost koja bi mogla utjecati na procjenu ulaganja, a koja je nastala nakon objave prospekta, ali prije zaključenja ponude ili početka trgovanja na uređenom tržištu te se zbog toga zahtijeva odobrenje i distribucija dopune prospekta bez nepotrebne odgode.

(66)

Kako bi se poboljšala pravna sigurnost, trebalo bi pojasniti odgovarajuće rokove u kojima izdavatelj treba objaviti dopunu prospekta i u kojima ulagatelji imaju pravo povući svoj prihvat ponude nakon objave dopune. S jedne strane, obveza dopune prospekta trebala bi se primjenjivati kada se značajan novi čimbenik, bitna pogreška ili bitna netočnost pojavi prije zaključenja razdoblja ponude ili početka trgovanja takvim vrijednosnim papirima na uređenom tržištu, ovisno o tome što nastupi kasnije. S druge strane, pravo na povlačenje prihvata trebalo bi se primjenjivati samo u slučaju kad se prospekt odnosi na javnu ponudu vrijednosnih papira i kada se značajan novi čimbenik, bitna pogreška ili bitna netočnost pojavi ili primijeti prije zaključenja razdoblja ponude i isporuke vrijednosnih papira. Stoga bi pravo na povlačenje trebalo biti povezano s vremenom nastanka značajnog novog čimbenika, bitne pogreške ili bitne netočnosti koji su uzrokovali dopunu te bi se trebalo primijeniti pod uvjetom da se događaj koji je bio povod tome dogodio dok je ponuda bila otvorena i prije isporuke vrijednosnih papira. Na pravo na povlačenje koje se ulagateljima daje zbog značajnog novog čimbenika, bitne pogreške ili bitne netočnosti koji su nastali ili su primijećeni tijekom razdoblja valjanosti prospekta ne utječe činjenica da se odgovarajuća dopuna objavljuje nakon razdoblja valjanosti tog prospekta. U slučaju da se ponuda nastavlja u okviru dva uzastopna osnovna prospekta, činjenica da je izdavatelj u postupku dobivanja odobrenja sljedećeg osnovnog prospekta ne isključuje obvezu dopune prethodnog osnovnog prospekta do isteka njegove valjanosti i dodjeljuje s njim povezana prava na povlačenje. Radi poboljšanja pravne sigurnosti u dopuni prospekta trebalo bi navesti datum isteka prava na povlačenje. Financijski posrednici trebali bi obavijestiti ulagatelje o njihovim pravima i olakšati postupke kad ulagatelji ostvaraju svoje pravo na povlačenje prihvata.

(67)

Obveza izdavatelja da prevede cijeli prospekt na sve relevantne službene jezike obeshrabruje prekogranične ponude ili višestruko trgovanje. Kako bi se olakšale prekogranične ponude, samo bi sažetak trebao biti dostupan na službenom jeziku ili na najmanje jednom službenom jeziku države članice domaćina ili na drugom jeziku koji prihvaća nadležno tijelo te države članice.

(68)

Nadležno tijelo države članice domaćina trebalo bi biti ovlašteno primiti potvrdu od nadležnog tijela matične države članice u kojoj se navodi da je prospekt sastavljen u skladu s ovom Uredbom. Nadležno tijelo matične države članice trebalo bi obavijestiti i izdavatelja ili osobu odgovornu za sastavljanje prospekta o potvrdi o odobrenju prospekta koja je upućena tijelu države članice domaćina kako bi se izdavatelju ili osobi odgovornoj za sastavljanje prospekta sa sigurnošću pružila informacija je li i kada obavijest stvarno dostavljena. Svi prijenosi dokumenata između nadležnih tijela za potrebe obavješćivanja trebali bi se obavljati putem portala za obavješćivanje koji uspostavlja ESMA.

(69)

Ako ova Uredba omogućuje izdavatelju odabir matične države članice u svrhu odobrenja prospekta, primjereno je osigurati da taj izdavatelj može kao sastavni dio svojeg prospekta upotrebljavati registracijski dokument ili univerzalni registracijski dokument, koji je već odobrilo nadležno tijelo druge države članice. Stoga bi trebalo uvesti sustav obavješćivanja među nadležnim tijelima kako bi se osiguralo da takav registracijski dokument ili univerzalni registracijski dokument ne podliježe provjeri ili odobrenju nadležnog tijela koje odobrava prospekt i da nadležna tijela budu odgovorna samo za sastavni dio prospekta koji su odobrila, među ostalim u slučaju naknadnog sastavljanja dopune.

(70)

Da bi se osiguralo potpuno ostvarenje svrha ove Uredbe, potrebno je u njezino područje primjene uključiti i vrijednosne papire koje su izdali izdavatelji za koje je mjerodavno zakonodavstvo trećih zemalja. Kako bi se osigurala razmjena informacija i suradnja s tijelima trećih zemalja u vezi s učinkovitim izvršavanjem ove Uredbe, nadležna tijela trebala bi sklopiti aranžmane o suradnji s odgovarajućim tijelima u trećim zemljama. Svi prijenosi osobnih podataka izvršeni na temelju tih sporazuma trebali bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(71)

Raznolikost nadležnih tijela u državama članicama, s različitim odgovornostima, mogla bi stvoriti nepotrebne troškove i preklapanje odgovornosti bez pružanja bilo kakve dodatne koristi. U svakoj državi članici trebalo bi odrediti jedno nadležno tijelo za odobrenje prospekata i preuzimanje odgovornosti za nadzor usklađenosti s ovom Uredbom. To bi se nadležno tijelo trebalo osnovati kao upravno tijelo i u takvom obliku da se jamči njegova neovisnost od gospodarskih sudionika i izbjegnu sukobi interesa. Određivanjem nadležnog tijela za odobrenje prospekata ne bi se smjela isključiti suradnja između tog nadležnog tijela i trećih strana, kao što su regulatorna tijela za bankarstvo i osiguranje ili tijela za uvrštenje, u cilju jamčenja učinkovite provjere i odobrenja prospekata u interesu izdavateljâ, ulagateljâ, sudionikâ na tržištu i tržištâ. Delegiranje zadaća nadležnog tijela trećim stranama trebalo bi se dopustiti samo ako je povezano s objavom odobrenih prospekata.

(72)

Skupom učinkovitih alata i ovlasti te resursa nadležnih tijela svake države članice jamči se učinkovitost nadzora. Ovom bi se Uredbom stoga posebno trebao predvidjeti minimalan skup nadzornih i istražnih ovlasti koje bi trebalo povjeriti nadležnim tijelima država članica u skladu s nacionalnim pravom. Te bi ovlasti trebalo izvršavati, ako se to zahtijeva nacionalnim pravom, primjenom na nadležna pravosudna tijela. Pri izvršavanju svojih ovlasti prema ovoj Uredbi nadležna tijela i ESMA trebali bi djelovati objektivno i nepristrano te biti neovisni u odlučivanju.

(73)

Za potrebe otkrivanja kršenja ove Uredbe potrebno je da nadležna tijela imaju pristup mjestima koja ne uključuju privatne stambene prostore fizičkih osoba radi zapljene dokumentacije. Pristup tim prostorijama potreban je ako postoji opravdana sumnja da postoje dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom nadzora ili istrage te da bi mogli biti relevantni za dokazivanje kršenja ove Uredbe. Pristup je osim toga potreban ako osoba kojoj je prethodno već poslan zahtjev za informacijama ne postupi u skladu s tim ili ako se opravdano smatra da se ni u slučaju dostavljanja zahtjeva ne bi postupilo u skladu s njim odnosno da bi se dokumenti ili informacije na koje se zahtjev odnosi bili uklonjeni, izmijenjeni ili uništeni.

(74)

U skladu s Komunikacijom Komisije od 8. prosinca 2010. o jačanju sustava sankcioniranja u sektoru financijskih usluga i kako bi se osiguralo da su zahtjevi iz ove Uredbe ispunjeni, važno je da države članice poduzmu potrebne korake kako bi se osiguralo da kršenja ove Uredbe podliježu odgovarajućim administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama. Te sankcije i mjere trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te bi se njima trebao osigurati jedinstveni pristup u državama članicama i odvraćajući učinak. Ovom se Uredbom ne bi smjela ograničiti mogućnost država članica da predvide više razine administrativnih sankcija.

(75)

Kako bi se osiguralo da odluke kojima se izriču administrativne sankcije ili druge administrativne mjere koje donose nadležna tijela imaju odvraćajući učinak na najširu javnost, u pravilu bi ih trebalo objavljivati, osim ako nadležno tijelo u skladu s ovom Uredbom smatra da ih je potrebno objaviti na anonimnoj osnovi, odgoditi objavu ili ih ne objaviti.

(76)

Iako bi države članice trebale moći utvrditi pravila o administrativnim i kaznenim sankcijama za ista kršenja, od država članica ne bi se smjelo zahtijevati da pravila o administrativnim sankcijama za kršenja ove Uredbe koja podliježu kaznenim sankcijama prema njihovom nacionalnom pravu utvrde do 21. srpnja 2018. U skladu s nacionalnim pravom države članice nemaju obvezu uvesti i administrativne i kaznene sankcije za isto kršenje, ali bi to trebale moći učiniti ako im je to dopušteno njihovim nacionalnim pravom. Međutim, zadržavanje kaznenih sankcija umjesto administrativnih sankcija za kršenja ove Uredbe ne bi smjelo umanjiti ni na bilo koji drugi način utjecati na sposobnost nadležnih tijela za pravodobnu suradnju, pristup informacijama i njihovu razmjenu s nadležnim tijelima drugih država članica za potrebe ove Uredbe, među ostalim nakon upućivanja određenih kršenja pravosudnim tijelima nadležnima za kazneni progon.

(77)

Zviždači bi mogli upozoriti nadležna tijela na nove informacije, čime im pomažu u otkrivanju slučajeva kršenja ove Uredbe i izricanju sankcija u tom pogledu. Ovom bi se Uredbom stoga trebalo osigurati postojanje prikladnih mjera kojima se zviždačima omogućuje prijavljivanje stvarnih ili mogućih kršenja ove Uredbe nadležnim tijelima te ih se štiti od odmazde.

(78)

Kako bi se odredili zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi sa sadržajem minimalnih informacija u određenim dokumentima koji trebaju biti učinjeni dostupnim javnosti vezano za ponuđene vrijednosne papire kao zamjensku naknada u ponudi za preuzimanje, spajanje ili podjelu, provjeru, odobrenje, podnošenje i preispitivanje univerzalnog registracijskog dokumenta i svih njegovih izmjena, kao i uvjeta pod kojima se gubi status čestog izdavatelja, oblik prospekta, osnovni prospekt i konačne uvjete, te posebnih informacija koje se moraju uključiti u prospekt, minimalnih informacija koje se trebaju uključiti u univerzalni registracijski dokument, sažetih informacija koje se trebaju uključiti u pojednostavnjeni prospekt u slučaju sekundarnih izdanja i MSP-a, specifičnog sažetog sadržaja i standardiziranog oblika te redoslijeda prospekta EU-a za rast i njegova posebnog sažetka, kriterija procjene i predstavljanja čimbenika rizika od strane izdavatelja, provjere i odobrenja prospekata te općih kriterija istovjetnosti za prospekte koje sastavljaju izdavatelji iz trećih zemalja. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 (15). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(79)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u pogledu istovjetnosti zakonâ o prospektu u trećim zemljama, provedbene ovlasti za donošenje odluke o toj istovjetnosti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(80)

Tehničkim standardima u pogledu financijskih usluga trebalo bi osigurati primjerenu zaštitu ulagateljâ i potrošačâ u Uniji. Bilo bi učinkovito i primjereno ESMA-i, kao tijelu s visoko specijaliziranim stručnim znanjem, povjeriti izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji ne uključuju donošenje političkih odluka, kao i njihovu dostavu Komisiji.

(81)

Komisija bi trebala biti ovlaštena donijeti regulatorne tehničke standarde koje izradi ESMA u pogledu sadržaja i oblika predstavljanja ključnih financijskih informacija koje je potrebno uključiti u sažetak, slučajeva u kojima je moguće da se određene informacije izostave iz prospekta, informacija koje je potrebno uključiti upućivanjem i drugih vrsta dokumenata koji se zahtijevaju pravom Unije, objave prospekta, podataka potrebnih za razvrstavanje prospekata u mehanizmu pohrane koji vodi ESMA, odredbe u vezi s oglašavanjem, situacija u kojima je zbog značajnog novog čimbenika, bitne pogreške ili bitne netočnosti koja se odnosi na informacije uključene u prospekt potrebna dopuna prospekata koji se treba objaviti, tehničkih rješenja koja su potrebna za funkcioniranje ESMA-inog portala za obavješćivanje, minimalnog sadržaja za aranžmane o suradnji s nadzornim tijelima u trećim zemljama te predložaka koji se trebaju upotrebljavati u tu svrhu te informacija koje nadležna tijela i ESMA razmjenjuju u kontekstu obveze suradnje. Komisija bi trebala donijeti te nacrte regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(82)

Komisija bi također trebala biti ovlaštena donijeti provedbene tehničke standarde koje izradi ESMA i u pogledu standardnih obrazaca, predložaka i postupaka za obavijest o potvrdi o odobrenju, prospekta, registracijskog dokumenta, univerzalnog registracijskog dokumenta i svih njihovih dopuna i prijevoda, dopune prospekta i prijevoda prospekta i/ili sažetka, standardnih obrazaca, predložaka i postupaka za suradnju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima te postupaka i obrazaca za razmjenu informacija između nadležnih tijela i ESMA-e. Komisija bi trebala donijeti te nacrte provedbenih tehničkih standarda putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(83)

U izvršavanju svojih delegiranih i provedbenih ovlasti u skladu s ovom Uredbom Komisija bi trebala poštovati sljedeća načela:

(84)

Svaku obradu osobnih podataka u okviru ove Uredbe, kao što je razmjena ili prijenos osobnih podataka među nadležnim tijelima, trebalo bi provesti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, a svaku razmjenu ili prijenos informacija koju obavlja ESMA-a trebalo bi provesti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

(85)

Komisija bi trebala do 21. srpnja 2022. preispitati primjenu ove Uredbe i procijeniti posebno jesu li obveze objavljivanja za sekundarna izdanja i za prospekt EU-a za rast, univerzalni registracijski dokument i sažetak prospekta i dalje primjereni za ispunjenje ciljeva ove Uredbe. Izvješćem bi se posebno trebalo analizirati relevantne brojčane podatke i trendove u vezi s prospektom EU-a za rast te procijeniti postiže li se novim režimom odgovarajuća ravnoteža između zaštite ulagateljâ i smanjenja administrativnih opterećenja za društva koja se njime imaju pravo koristiti. Takvim bi se preispitivanjem trebalo također procijeniti mogu li izdavatelji, posebno MSP-ovi, pribaviti brojeve LEI i ISIN po razumnoj cijeni i u razumnom roku.

(86)

Primjenu zahtjeva iz ove Uredbe trebalo bi stoga odgoditi kako bi se omogućilo donošenje delegiranih i provedbenih akata i kako bi se nadležnim tijelima i sudionicima na tržištu omogućilo da se prilagode i planiraju primjenu novih mjera.

(87)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest poboljšanje zaštite ulagateljâ i učinkovitosti tržišta, uz istodobno uspostavljanje unije tržišta kapitala, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojih učinaka oni na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi se ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(88)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela koja su posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Stoga bi ovu Uredbu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(89)

U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka,

(a)

udjele koje izdaju subjekti za zajednička ulaganja koji nisu zatvorenog tipa;

(b)

nevlasničke vrijednosne papire koje izdaje država članica ili jedno od regionalnih ili lokalnih tijela države članice, javna međunarodna tijela čija je članica jedna ili više država članica, Europska središnja banka ili središnje banke država članica;

(c)

udjele u kapitalu središnjih banaka država članica;

(d)

vrijednosne papire za koje država članica ili regionalno ili lokalno tijelo države članice bezuvjetno i neopozivo jamče;

(e)

vrijednosne papire koje izdaju udruženja s pravnom osobnošću ili neprofitna tijela priznata od države članice, radi pribavljanja sredstava potrebnih za postizanje njihovih neprofitnih ciljeva;

(f)

nezamjenjive udjele u kapitalu čija je glavna svrha dati imatelju pravo na posjedovanje stana ili drugog oblika nekretnine ili njezinog dijela i kada se udjeli ne mogu prodati bez odricanja od ovog prava;

(a)

ponudu vrijednosnih papira upućenu isključivo kvalificiranim ulagateljima;

(b)

ponudu vrijednosnih papira upućenu manjem broju od 150 fizičkih ili pravnih osoba po državi članici, koje nisu kvalificirani ulagatelji;

(c)

ponudu vrijednosnih papira čija pojedinačna nominalna vrijednost iznosi najmanje 100 000 EUR;

(d)

ponudu vrijednosnih papira upućenu ulagateljima koji stječu vrijednosne papire ukupne vrijednosti od najmanje 100 000 EUR po ulagatelju, za svaku zasebnu ponudu;

(e)

dionice izdane u zamjenu za dionice istog roda koje su već izdane, ako izdavanje takvih novih dionica ne uključuje povećanje temeljnog kapitala;

(f)

vrijednosne papire koji se nude kao zamjenska naknada u ponudi za preuzimanje, pod uvjetom da je dokument koji sadržava informacije o transakciji i njezinu učinku na izdavatelja učinjen dostupnim javnosti u skladu s postupcima iz članka 21. stavka 2.;

(g)

vrijednosne papire koji se nude, dodjeljuju ili se trebaju dodijeliti u vezi sa spajanjem ili podjelom, pod uvjetom da je dokument koji sadržava informacije o transakciji i njezinu učinku na izdavatelja učinjen dostupnim javnosti u skladu s postupcima iz članka 21. stavka 2.;

(h)

dividende koje se isplaćuju postojećim dioničarima u obliku dionica istog roda kao i dionice na koje se odnose takve isplate dividende, pod uvjetom da je dostupan dokument koji sadržava informacije o broju i karakteristikama dionica te razlozima i detaljima ponude;

(i)

vrijednosne papire, koje sadašnjim ili bivšim direktorima ili zaposlenicima nudi, dodjeljuje ili treba dodijeliti njihov poslodavac ili povezano društvo, pod uvjetom da je dostupan dokument koji sadržava informacije o broju i karakteristikama vrijednosnih papira te razlozima i detaljima ponude ili dodjele.

(j)

nevlasničke vrijednosne papire koje stalno ili opetovano izdaju kreditne institucije kad je ukupna agregirana vrijednost u Uniji za ponuđene vrijednosne papire manja od 75 000 000 EUR po kreditnoj instituciji izračunana tijekom razdoblja od 12 mjeseci, pod uvjetom da ti vrijednosni papiri:

(a)

vrijednosne papire zamjenjive vrijednosnim papirima koji su već uvršteni za trgovanje na istom uređenom tržištu, pod uvjetom da u razdoblju od 12 mjeseci predstavljaju manje od 20 % broja vrijednosnih papira koji su već uvršteni za trgovanje na istom uređenom tržištu;

(b)

dionice koje nastaju konverzijom ili zamjenom drugih vrijednosnih papira ili izvršavanjem prava koja su dana drugim vrijednosnim papirima, ako su nastale dionice istog roda kao dionice koje su već uvrštene za trgovanje na istom uređenom tržištu, pod uvjetom da nastale dionice u razdoblju od 12 mjeseci predstavljaju manje od 20 % broja dionica istog roda koje su već uvrštene za trgovanje na istom uređenom tržištu, podložno drugom podstavku ovog stavka;

(c)

vrijednosni papiri koji proizlaze iz konverzije ili zamjene drugih vrijednosnih papira, vlastitih sredstava ili prihvatljivih obveza od strane sanacijskog tijela zbog izvršenja ovlasti iz članka 53. stavka 2., članka 59. stavka 2. ili članka 63. stavka 1. ili 2. Direktive 2014/59/EU;

(d)

dionice izdane u zamjenu za dionice istog roda koje su već uvrštene za trgovanje na istom uređenom tržištu, ako izdavanje takvih dionica ne uključuje povećanje temeljnog kapitala;

(e)

vrijednosne papire ponuđene kao zamjenska naknada u ponudi za preuzimanje, pod uvjetom da je dokument koji sadržava informacije o transakciji i njezinu učinku na izdavatelja učinjen dostupnim javnosti u skladu s postupcima iz članka 21. stavka 2.;

(f)

vrijednosne papire koji su ponuđeni, dodijeljeni ili trebaju biti dodijeljeni u vezi sa spajanjem ili podjelom, pod uvjetom da je dokument koji sadržava informacije o transakciji i njezinu učinku na izdavatelja učinjen dostupnim javnosti u skladu s postupcima iz članka 21. stavka2.;

(g)

dionice koje su ponuđene, dodijeljene ili koje trebaju biti besplatno dodijeljene postojećim dioničarima, i dividende isplaćene u obliku dionica istog roda kao i dionice na koje se odnose takve isplate dividende, pod uvjetom da su navedene dionice istog roda kao i dionice koje su već uvrštene za trgovanje na istom uređenom tržištu te da je dostupan dokument koji sadržava informacije o broju i karakteristikama dionica te razlozima i detaljima ponude ili dodjele;

(h)

vrijednosne papire, koje je sadašnjim ili bivšim direktorima ili zaposlenicima ponudio, dodijelio ili treba dodijeliti njihov poslodavac ili povezano društvo, pod uvjetom da su navedeni vrijednosni papiri istog roda kao i vrijednosni papiri koji su već uvršteni za trgovanje na istom uređenom tržištu te da je dostupan dokument koji sadržava informacije o broju i karakteristikama vrijednosnih papira te razlozima i detaljima ponude ili dodjele;

(i)

nevlasnički vrijednosni papiri koje stalno ili opetovano izdaju kreditne institucije kad je ukupna agregirana vrijednost u Uniji za ponuđene vrijednosne papire manja od 75 000 000 EUR po kreditnoj instituciji izračunana tijekom razdoblja od 12 mjeseci, pod uvjetom da ti vrijednosni papiri:

(j)

vrijednosne papire već uvrštene za trgovanje na drugom uređenom tržištu, pod sljedećim uvjetima:

(a)

ako je prospekt sastavljen u skladu s ovom Uredbom ili Direktivom 2003/71/EZ prilikom javne ponude ili uvrštenja za trgovanje na uređenom tržištu vrijednosnih papira kojima se daje pristup dionicama;

(b)

ako su vrijednosni papiri kojima se daje pristup dionicama izdani prije 20. srpnja 2017.;

(c)

ako dionice ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala kako je utvrđeno u članku 26. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (19) neke institucije kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 3. te Uredbe i nastale su konverzijom instrumenata dodatnog osnovnog kapitala koje je ta institucija izdala zbog nastanka događaja koji je pokretač kako je utvrđeno u članku 54. stavku 1. točki (a) te Uredbe;

(d)

ako dionice ispunjavaju uvjete kao prihvatljiva vlastita sredstva ili prihvatljiva osnovna vlastita sredstva kako su definirana u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20) i nastale su konverzijom drugih vrijednosnih papira koja je pokrenuta u svrhu ispunjavanja obveza u pogledu usklađivanja s potrebnim solventnim kapitalom ili minimalnim potrebnim kapitalom kako je utvrđeno u glavi I. poglavlju VI. odjeljcima 4. i 5. Direktive 2009/138/EZ ili solventnošću grupe kako je utvrđeno u glavi III. Direktive 2009/138/EZ;

(a)

„vrijednosni papiri” znači prenosivi vrijednosni papiri kako su definirani člankom 4. stavkom 1. točkom 44. Direktive 2014/65/EU s izuzetkom instrumenata tržišta novca kako su definirani člankom 4. stavkom 1. točkom 17. Direktive 2014/65/EU, s dospijećem kraćim od 12 mjeseci;

(b)

„vlasnički vrijednosni papiri” znači dionice i drugi prenosivi vrijednosni papiri koji su istovjetni udjelima u društvima, kao i bilo koja druga vrsta prenosivih vrijednosnih papira koji daju pravo stjecanja bilo kojeg prethodno navedenog vrijednosnog papira kao posljedicu njihove konverzije ili izvršavanja njima danih prava, pod uvjetom da su vrijednosni papiri posljednje vrste izdani od izdavatelja temeljnih dionica ili subjekta koji pripada grupi navedenog izdavatelja;

(c)

„nevlasnički vrijednosni papiri” znači svi vrijednosni papiri koji nisu vlasnički vrijednosni papiri;

(d)

„javna ponuda vrijednosnih papira” znači priopćavanje osobama u bilo kojem obliku i bilo kojim sredstvima, kojim se predstavlja dovoljno informacija o uvjetima ponude i ponuđenim vrijednosnim papirima, kako bi se ulagatelju omogućilo da donese odluku o kupnji ili upisu tih vrijednosnih papira. Ova se definicija primjenjuje i na plasman vrijednosnih papira putem financijskih posrednika;

(e)

„kvalificirani ulagatelji” znači osobe ili subjekti koji su navedeni u točkama od 1. do 4. odjeljka I. Priloga II. Direktivi 2014/65/EU te osobe ili subjekti s kojima se na zahtjev postupa kao s profesionalnim klijentima u skladu s odjeljkom II. tog priloga ili su priznati kao kvalificirani nalogodavatelji u skladu s člankom 30. Direktive 2014/65/EU, osim ako su sklopili sporazum da se s njima postupa kao s malim ulagateljima u skladu s četvrtim stavkom odjeljka I. tog priloga. Za potrebe primjene prve rečenice ove točke, investicijska društva i kreditne institucije na zahtjev izdavatelja priopćuju kategorizaciju svojih klijenata izdavatelju, uz poštovanje relevantnog zakonodavstva o zaštiti podataka;

(f)

„mala i srednja poduzeća” ili „MSP-ovi” znači bilo koje od sljedećeg:

(g)

„kreditna institucija” znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)

„izdavatelj” znači pravna osoba koja izdaje ili namjerava izdati vrijednosne papire;

(i)

„ponuditelj” znači pravna osoba ili pojedinac koji javno nudi vrijednosne papire;

(j)

„uređeno tržište” znači uređeno tržište kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 21. Direktive 2014/65/EU;

(k)

„oglašavanje” znači priopćavanje koje uključuje obje sljedeće karakteristike:

(l)

„propisane informacije” znači propisane informacije kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki (k) Direktive 2004/109/EZ;

(m)

„matična država članica” znači:

(n)

„država članica domaćin” znači država članica u kojoj je upućena javna ponuda vrijednosnih papira ili traženo uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu, kad se ona razlikuje od matične države članice;

(o)

„nadležno tijelo” znači tijelo koje određuje svaka država članica u skladu s člankom 31., osim ako je drukčije navedeno u ovoj Uredbi;

(p)

„subjekt za zajednička ulaganja koji nije zatvorenog tipa” znači otvoreni investicijski fondovi i investicijska društva koji imaju obje sljedeće karakteristike:

(q)

„udjeli u subjektu za zajednička ulaganja” znači vrijednosni papiri koje izdaje subjekt za zajednička ulaganja na osnovi kojeg imatelj udjela stječe prava nad imovinom u takvom subjektu;

(r)

„odobrenje” znači pozitivna odluka nadležnog tijela matične države članice na kraju provjere potpunosti, dosljednosti i razumljivosti informacija danih u prospektu;

(s)

„osnovni prospekt” znači prospekt koji je u skladu s člankom 8. i, prema izboru izdavatelja, konačni uvjeti ponude;

(t)

„radni dani” znači radni dani relevantnog nadležnog tijela, izuzev subote, nedjelje i praznika, kako su definirani u nacionalnom pravu koje se primjenjuje na to nadležno tijelo;

(u)

„multilateralna trgovinska platforma” ili „MTP” znači multilateralna trgovinska platforma kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 22. Direktive 2014/65/EU;

(v)

„organizirana trgovinska platforma” ili „OTP” znači organizirana trgovinska platforma kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 23. Direktive 2014/65/EU;

(w)

„rastuće tržište MSP-ova” znači rastuće tržište malih i srednjih poduzeća kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 12. Direktive 2014/65/EU;

(x)

„izdavatelj iz treće zemlje” znači izdavatelj osnovan u trećoj zemlji;

(y)

„razdoblje ponude” znači razdoblje tijekom kojeg potencijalni ulagatelji mogu kupiti ili upisati predmetne vrijednosne papire;

(z)

„trajni medij” znači svako sredstvo koje:

(a)

takve ponude ne podliježu obavješćivanju u skladu s člankom 25.; i

(b)

ukupna naknada za svaku takvu ponudu u Uniji manja je od novčanog iznosa izračunanog tijekom razdoblja od 12 mjeseci, koji ne smije premašiti 8 000 000 EUR.

(a)

imovine i obveza, dobiti i gubitaka, financijskog položaja te očekivanja izdavatelja i bilo kojeg jamca;

(b)

prava povezanih s vrijednosnim papirima; i

(c)

razloga izdavanja i njegova učinka na izdavatelja.

(a)

karakteristikama izdavatelja;

(b)

vrsti vrijednosnih papira;

(c)

okolnostima izdavatelja;

(d)

prema potrebi, hoće li se nevlasničkim vrijednosnim papirima čija pojedinačna nominalna vrijednost iznosi najmanje 100 000 EUR ili trgovati samo na uređenom tržištu, ili na nekom njegovu posebnom segmentu, kojem samo kvalificirani ulagatelji imaju pristup za svrhe trgovanja vrijednosnim papirima.

(a)

takvim vrijednosnim papirima trguje se samo na uređenom tržištu, ili na nekom njegovu posebnom segmentu, kojem pristup imaju samo kvalificirani ulagatelji za svrhe trgovanja takvim vrijednosnim papirima; ili

(b)

pojedinačna nominalna vrijednost takvih vrijednosnih papira iznosi najmanje 100 000 EUR.

(a)

predstavljen i strukturiran tako da je jednostavan za čitanje, upotrebom slova veličine koja omogućuje čitanje;

(b)

pisan na jeziku i u stilu kojima se olakšava razumijevanje informacija, a posebno na jeziku koji je jasan, netehnički, sažet i razumljiv ulagateljima.

(a)

uvod, s upozorenjima;

(b)

ključne informacije o izdavatelju;

(c)

ključne informacije o vrijednosnim papirima;

(d)

ključne informacije o javnoj ponudi vrijednosnih papira i/ili uvrštenju za trgovanje na uređenom tržištu.

(a)

ime i međunarodni identifikacijski broj (ISIN) vrijednosnih papira;

(b)

identitet i podatke za kontakt izdavatelja, uključujući njegov identifikator pravne osobe (broj LEI);

(c)

ako je primjenjivo, identitet i podatke za kontakt ponuditelja, uključujući njegov broj LEI ako ponuditelj ima pravnu osobnost, ili osobe koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu;

(d)

identitet i podatke za kontakt nadležnog tijela koje odobrava prospekt i, ako je različito, nadležnog tijela koje je odobrilo registracijski dokument ili univerzalni registracijski dokument;

(e)

datum odobrenja prospekta.

(a)

sažetak je potrebno čitati kao uvod u prospekt;

(b)

ulagatelj bi svaku odluku o ulaganju u vrijednosne papire trebao temeljiti na razmatranju prospekta kao cjeline;

(c)

ako je primjenjivo, da ulagatelj može izgubiti cjelokupni uloženi kapital ili dio njega te, ako obveza ulagatelja nije ograničena na iznos ulaganja, upozorenje da ulagatelj može izgubiti više od uloženog kapitala i opseg takvog mogućeg gubitka;

(d)

ako se sudu podnese tužba koja se odnosi na informaciju sadržanu u prospektu, tužitelj ulagatelj može biti obvezan, prema nacionalnom pravu, snositi troškove prijevoda prospekta prije nego što započne sudski postupak;

(e)

da građanskopravnoj odgovornosti podliježu samo osobe koje su sastavile sažetak, uključujući njegov prijevod, ali samo ako sažetak dovodi u zabludu, ako je netočan ili nedosljedan, kada ga se čita zajedno s drugim dijelovima prospekta, ili ne pruža, kad ga se čita zajedno s drugim dijelovima prospekta, ključne informacije kako bi se ulagateljima pomoglo pri razmatranju ulaganja u takve vrijednosne papire;

(f)

ako je primjenjivo, upozorenje o razumijevanju propisano u skladu s člankom 8. stavkom 3. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1286/2014.

(a)

u pododjeljku pod naslovom „Tko je izdavatelj vrijednosnih papira?” kratak opis izdavatelja vrijednosnih papira, uključujući najmanje sljedeće:

(b)

u pododjeljku pod naslovom „Koje su ključne financijske informacije u pogledu izdavatelja?” odabir povijesnih ključnih financijskih informacija koje se predstavljaju za svaku financijsku godinu razdoblja obuhvaćenog povijesnim financijskim informacijama, te za svako naknadno financijsko razdoblje tijekom godine popraćeno usporedivim podatcima za isto razdoblje prethodne financijske godine. Zahtjev za usporednim informacijama o bilanci ispunjen je predstavljanjem informacija iz bilance na kraju godine. Ključne financijske informacije, ako je primjenjivo, uključuju:

(c)

u pododjeljku pod naslovom „Koji su ključni rizici specifični za izdavatelja?” kratak opis najbitnijih čimbenika rizika specifičnih za izdavatelja sadržanog u prospektu, pri čemu se ne prelazi ukupan broj čimbenika rizika utvrđen u stavku 10.

(a)

u pododjeljku pod naslovom „Koja su glavna obilježja vrijednosnih papira?” kratak opis vrijednosnih papira koji se javno nude i/ili uvrštavaju za trgovanje na uređenom tržištu, uključujući najmanje sljedeće:

(b)

u pododjeljku pod naslovom „Gdje će se trgovati vrijednosnim papirima?” naznaku o tome jesu li ili hoće li vrijednosni papiri biti predmet zahtjeva za uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ili za trgovanje na MTP-u te naziv svih tržišta na kojima se vrijednosnim papirima trguje ili će se trgovati.

(c)

ako postoji jamstvo za vrijednosne papire, u pododjeljku pod naslovom „Postoji li jamstvo za vrijednosne papire?”, sljedeće informacije:

(d)

u pododjeljku pod naslovom „Koji su ključni rizici specifični za vrijednosne papire?” kratak opis najbitnijih čimbenika rizika specifičnih za vrijednosne papire sadržane u prospektu, pri čemu se ne prelazi ukupan broj čimbenika rizika utvrđen u stavku 10.

(a)

u pododjeljku pod naslovom „Pod kojim uvjetima i prema kojem rasporedu mogu uložiti u ovaj vrijednosni papir?”, ako je primjenjivo, opće uvjete, uvjete i očekivani raspored ponude, pojedinosti o uvrštenju za trgovanje na uređenom tržištu, plan distribucije, iznos i postotak trenutačnog razvodnjavanja koje proizlazi iz ponude te procjenu ukupnih troškova izdanja i/ili ponude, uključujući procijenjene troškove koje izdavatelj ili ponuditelj naplaćuje ulagatelju.

(b)

ako se razlikuje od izdavatelja, u pododjeljku pod naslovom „Tko je ponuditelj i/ili osoba koja traži uvrštenje za trgovanje?”, kratak opis ponuditelja vrijednosnih papira i/ili osobe koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu, uključujući njegov domicil i pravni oblik, pravo na temelju kojeg posluje i zemlju u kojoj je osnovan.

(c)

u pododjeljku pod naslovom „Zašto se ovaj prospekt izrađuje?”, kratak opis razloga za ponudu ili uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu, kao i, ako je primjenjivo:

(a)

predložak pod naslovom „obrazac konačnih uvjeta” koji je potrebno ispuniti za svako pojedino izdanje i u kojem se navode dostupne mogućnosti u pogledu informacija koje se treba odrediti u konačnim uvjetima ponude;

(b)

adresu internetskih stranica na kojima će se objaviti konačni uvjeti.

(a)

da su konačni uvjeti izrađeni za potrebe ove Uredbe i da se moraju čitati zajedno s osnovnim prospektom i bilo kojom njegovom dopunom kako bi se dobile sve relevantne informacije;

(b)

ako su osnovni prospekt i bilo koja njegova dopuna objavljeni u skladu s postupcima utvrđenim u članku 21.;

(c)

da je sažetak pojedinog izdanja priložen konačnim uvjetima.

(a)

informacije sadržane u registracijskom dokumentu ili univerzalnom registracijskom dokumentu;

(b)

informacije koje bi inače bile sadržane u relevantnoj obavijesti o vrijednosnim papirima ne uključujući konačne uvjete, ako konačni uvjeti nisu uključeni u osnovni prospekt.

(a)

ključne informacije u osnovnom prospektu, uključujući ključne informacije o izdavatelju;

(b)

ključne informacije u odgovarajućim konačnim uvjetima, uključujući ključne informacije koje nisu uključene u osnovni prospekt.

(a)

prilikom podnošenja ili dostavljanja za potrebe odobrenja svakog univerzalnog registracijskog dokumenta, izdavatelj nadležnom tijelu dostavlja pisanu potvrdu da su, prema njegovom saznanju, sve propisane informacije koje je trebalo objaviti u skladu s Direktivom 2004/109/EZ, ako je primjenjivo, i na temelju Uredbe (EU) br. 596/2014 podnesene i objavljene u skladu s tim aktima tijekom prethodnih 18 mjeseci ili tijekom razdoblja od početka obveze na objavu propisanih informacija, ovisno o tome što je kraće; i

(b)

ako je nadležno tijelo obavilo preispitivanje iz stavka 8., izdavatelj je izmijenio svoj univerzalni registracijski dokument u skladu s postupcima iz stavka 9.

(a)

uključiti u univerzalni registracijski dokument popis međusobnog upućivanja na informacije u kojem je utvrđeno gdje se u univerzalnom registracijskom dokumentu nalazi svaka stavka potrebna u godišnjim i polugodišnjim financijskim izvještajima;

(b)

podnijeti univerzalni registracijski dokument u skladu s člankom 19. stavkom 1. Direktive 2004/109/EZ te ga učiniti dostupnim službeno imenovanom mehanizmu iz članka 21. stavka 2. te direktive;

(c)

uključiti u univerzalni registracijski dokument izjavu o odgovornosti u skladu s uvjetima koji se zahtijevaju u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (c) i člankom 5. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2004/109/EZ.

(a)

dovodi u zabludu, netočan je ili nedosljedan, kad ga se čita zajedno s drugim dijelovima prospekta; ili

(b)

ne pruža, kad ga se čita zajedno s drugim dijelovima prospekta, ključne informacije kako bi se ulagateljima pomoglo pri razmatranju ulaganja u vrijednosne papire.

(a)

različite vrste informacija koje su potrebne ulagateljima, a koje se odnose na vlasničke vrijednosne papire u usporedbi s nevlasničkim vrijednosnim papirima; dosljedan pristup primjenjuje se u pogledu informacija koje se zahtijevaju u prospektu za vrijednosne papire koji imaju sličnu ekonomsku logiku, posebno izvedene vrijednosne papire;

(b)

različite vrste i karakteristike ponuda i uvrštenja za trgovanje na uređenom tržištu nevlasničkih vrijednosnih papira;

(c)

upotrijebljeni oblik i informacije koje se zahtijevaju u osnovnom prospektu koje se odnose na nevlasničke vrijednosne papire, uključujući varante u bilo kojem obliku;

(d)

ako je primjenjivo, pravnu prirodu izdavatelja;

(e)

ako je primjenjivo, specifičnu prirodu djelatnosti izdavatelja.

(a)

kojima se trguje samo na uređenom tržištu, ili na nekom njegovu posebnom segmentu, kojem pristup imaju samo kvalificirani ulagatelji za potrebe trgovanja takvim vrijednosnim papirima; ili

(b)

čija pojedinačna nominalna vrijednost iznosi najmanje 100 000 EUR.

(a)

izdavatelji čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu ili rastućem tržištu MSP-ova neprekidno najmanje posljednjih 18 mjeseci i koji izdaju vrijednosne papire koji su zamjenjivi s postojećim vrijednosnim papirima koji su već izdani;

(b)

izdavatelji čiji su vlasnički vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu ili rastućem tržištu MSP-ova neprekidno najmanje posljednjih 18 mjeseci i koji izdaju nevlasničke vrijednosne papire.

(c)

ponuditelji vrijednosnih papira koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu ili rastućem tržištu MSP-ova neprekidno najmanje posljednjih 18 mjeseci.

(a)

očekivanja izdavatelja i značajne promjene u poslovanju i financijskom položaju izdavatelja i jamca koje su nastale nakon završetka posljednje financijske godine, ako ih je bilo;

(b)

prava povezana s vrijednosnim papirima;

(c)

razloge izdavanja i njegov učinak na izdavatelja, među ostalim na njegovu cjelokupnu strukturu kapitala, te upotrebu prihoda.

(a)

godišnje i polugodišnje financijske informacije objavljene tijekom 12 mjeseci prije odobrenja prospekta;

(b)

ako je primjenjivo, predviđanja i procjene dobiti;

(c)

kratak sažetak relevantnih informacija objavljenih tijekom 12 mjeseci prije odobrenja prospekta u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014;

(d)

čimbenike rizika;

(e)

za vlasničke vrijednosne papire izvještaj o obrtnom kapitalu, izjavu o kapitalizaciji i zaduženosti, objavljivanje relevantnih sukoba interesa i transakcija između povezanih osoba, glavne dioničare te, ako je primjenjivo, pro forma financijske informacije.

(a)

MSP-ovi;

(b)

izdavatelji, osim MSP-ova, čijim se vrijednosnim papirima trguje ili će se trgovati na rastućem tržištu MSP-ova, pod uvjetom da su ti izdavatelji imali prosječnu tržišnu kapitalizaciju manju od 500 000 000 EUR na temelju kotacija na kraju godine za prethodne tri kalendarske godine;

(c)

izdavatelji, osim onih iz točaka (a) i (b), ako ukupna vrijednost javne ponude vrijednosnih papira u Uniji u razdoblju od 12 mjeseci nije veća od 20 000 000 EUR te pod uvjetom da takvi izdavatelji nemaju vrijednosnih papira kojima se trguje na MTP-u i prosječni broj njihovih zaposlenika tijekom prethodne financijske godine nije prelazio 499;

(d)

ponuditelji vrijednosnih papira koje su izdali izdavatelji iz točaka (a) i (b).

(a)

informacije koje su bitne i relevantne za ulagatelje pri donošenju odluke o ulaganju;

(b)

potrebu da se osigura razmjernost između veličine društva i troškova izrade prospekta.

(a)

potrebi da osigura da prospekt EU-a za rast bude znatno jednostavniji od standardnog prospekta u pogledu administrativnog opterećenja i troškova za izdavatelje;

(b)

potrebi za olakšanjem pristupa tržištima kapitala za MSP-ove i svođenjem troškova za MSP-ove na najmanju moguću mjeru, osiguravajući pritom povjerenje ulagatelja u ulaganja u takva društva;

(c)

različitim vrstama informacija koje se odnose na vlasničke i nevlasničke vrijednosne papire, a koje su potrebne ulagateljima.

(a)

prihvat kupnje ili upisa vrijednosnih papira može biti povučen u roku koji nije kraći od dva radna dana nakon što je podnesena konačna ponudbena cijena i/ili količina vrijednosnih papira koji će se javno ponuditi; ili

(b)

u prospektu objavljuje se sljedeće:

(a)

objava takvih informacija bila bi suprotna javnom interesu;

(b)

objava takvih informacija ozbiljno bi štetila izdavatelju ili jamcu, ako postoji, pod uvjetom da nije vjerojatno da bi izostavljanje takvih informacija dovelo javnost u zabludu u pogledu činjenica i okolnosti bitnih za utemeljenu procjenu izdavatelja ili jamca, ako postoji, i prava danih vrijednosnim papirima na koje se prospekt odnosi;

(c)

takve su informacije od manje važnosti samo za specifičnu ponudu ili uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu i ne bi utjecale na procjenu financijskog položaja i očekivanja izdavatelja ili jamca, ako postoji.

(a)

dokumenti koje je nadležno tijelo odobrilo ili su mu podneseni, u skladu s ovom Uredbom ili Direktivom 2003/71/EZ;

(b)

dokumenti iz članka 1. stavka 4. točaka od (f), do (i),članka 1. stavka 5. točaka od (e), do (h) i članka 1. stavka 5. prvog podstavka točke (j) podtočke v.;

(c)

propisane informacije;

(d)

godišnje financijske informacije i financijske informacije za međurazdoblja;

(e)

revizijska izvješća i financijski izvještaji;

(f)

izvješća poslovodstva iz poglavlja 5. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (22);

(g)

izvješća o korporativnom upravljanju iz članka 20. Direktive 2013/34/EU;

(h)

izvješća o određivanju vrijednosti imovine ili društva;

(i)

izvješća o primitcima iz članka 9.b X. Direktive 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23);

(j)

godišnja izvješća ili bilo koje informacije koje se priopćuju u skladu s člancima 22. i 23. Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (24);

(k)

osnivački akt i statut.

(a)

o toj činjenici obavješćuje izdavatelja, ponuditelja ili osobu koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu bez odgađanja i najkasnije unutar roka utvrđenog u stavku 2. prvom podstavku ili, ako je primjenjivo, stavku 3., koji se računa od podnošenja nacrta prospekta i/ili dodatnih informacija; i

(b)

jasno naznačuje promjene ili dodatne informacije koje su potrebne.

(a)

internetskoj stranici izdavatelja, ponuditelja ili osobe koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu;

(b)

internetskoj stranici financijskih posrednika koji obavljaju poslove plasmana ili prodaje vrijednosnih papira, uključujući platne agente;

(c)

internetskoj stranici uređenog tržišta na kojem se traži uvrštenje za trgovanje ili, ako se ne traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu, internetskoj stranici operatera MTP-a.

(a)

objavljuju i svim drugim ulagateljima kojima je ponuda upućena, u slučaju da se objava prospekta ne zahtijeva u skladu s člankom 1. stavkom (4) ili (5); ili

(b)

uključuju u prospekt ili u dopunu prospekta u skladu s člankom 23. stavkom 1. u slučaju da se objava prospekta zahtijeva.

(a)

da se pravo na povlačenje odobrava samo onim ulagateljima koji su pristali kupiti ili upisati vrijednosne papire prije nego što je dopuna objavljena te ako vrijednosni papiri ulagateljima još nisu bili dostavljeni u trenutku nastanka ili primjećivanja značajnog novog čimbenika, bitne pogreške ili bitne netočnosti;

(b)

razdoblje u kojem ulagatelji mogu ostvariti pravo na povlačenje; i

(c)

s kime ulagatelji mogu stupiti u kontakt ako žele ostvariti pravo na povlačenje.

(a)

sažetak pojedinog izdanja priložen konačnim uvjetima dostupan je na službenom jeziku ili na najmanje jednom od službenih jezika države članice domaćina ili na nekom drugom jeziku koji je prihvatilo nadležno tijelo države članice domaćina, u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom ili stavkom 3. drugim podstavkom, kako je primjenjivo;

(b)

ako se osnovni prospekt treba prevesti na temelju stavka 2. ili 3., kako je primjenjivo, na konačne uvjete i sažetak pojedinog izdanja koji im je priložen, primjenjuju se isti zahtjevi u pogledu prevođenja kao i oni koji vrijede za osnovni prospekt.

(a)

takvim vrijednosnim papirima trgovat će se samo na uređenom tržištu, ili na nekom njegovu posebnom segmentu, kojem radi trgovanja takvim vrijednosnim papirima mogu pristupiti samo kvalificirani ulagatelji; ili

(b)

pojedinačna nominalna vrijednost takvih vrijednosnih papira iznosi najmanje 100 000 EUR.

(a)

zahtjevi u pogledu informacija prema zakonodavstvu te treće zemlje jednaki su zahtjevima u skladu s ovom Uredbom; i

(b)

nadležno tijelo matične države članice sklopilo je u skladu s člankom 30. aranžmane o suradnji s relevantnim nadzornim tijelima treće zemlje u kojoj izdavatelj ima poslovni nastan.

(a)

zadaće koje je potrebno poduzeti i uvjeti pod kojima ih je potrebno provesti;

(b)

klauzula kojom se treća strana obvezuje poslovati i biti tako ustrojena na takav način da se izbjegne sukob interesa i da se osigura da se informacije stečene tijekom izvršavanja delegiranih zadaća ne upotrebljavaju na nepošten način ili za sprečavanje tržišnog natjecanja; i

(c)

svi sporazumi koji su sklopljeni između nadležnog tijela i treće strane kojoj su zadaće delegirane.

(a)

zahtijevati od izdavateljâ, ponuditeljâ ili osoba koje traže uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu da uključe u prospekt dodatne informacije, ako je to potrebno radi zaštite ulagateljâ;

(b)

zahtijevati od izdavateljâ, ponuditeljâ ili osoba koje traže uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu i od osoba koje ih kontroliraju ili koje oni kontroliraju da dostave informacije i dokumente;

(c)

zahtijevati od revizorâ i rukovoditeljâ izdavatelja, ponuditelja ili osobe koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu, kao i od financijskih posrednika kojima je povjerena provedba javne ponude vrijednosnih papira ili traženje uvrštenja za trgovanje na uređenom tržištu, da dostave informacije;

(d)

suspendirati javnu ponudu vrijednosnih papira ili uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu na najviše 10 uzastopnih radnih dana u svakom pojedinom slučaju ako postoji osnovana sumnja da je prekršena ova Uredba;

(e)

zabraniti ili suspendirati oglase ili od izdavateljâ, ponuditeljâ ili osoba koje traže uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ili relevantnih financijskih posrednika zahtijevati da prekinu ili suspendiraju oglašavanje na najviše 10 uzastopnih radnih dana u svakom pojedinom slučaju ako postoji osnovana sumnja da je prekršena ova Uredba;

(f)

zabraniti javnu ponudu vrijednosnih papira ili uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ako utvrde da je ova Uredba prekršena ili da postoji osnovana sumnja da će biti prekršena;

(g)

suspendirati ili od relevantnih uređenih tržišta, MTP-ova ili OTP-ova zahtijevati da suspendiraju trgovanje na uređenom tržištu, na MTP-u ili OTP-u na najviše 10 uzastopnih radnih dana u svakom pojedinom slučaju ako postoji osnovana sumnja da je prekršena ova Uredba;

(h)

zabraniti trgovanje na uređenom tržištu, MTP-u ili OTP-u ako utvrde da je prekršena ova Uredba;

(i)

objaviti činjenicu da izdavatelj, ponuditelj ili osoba koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ne ispunjava svoje obveze;

(j)

suspendirati provjeru prospekta koji je podnesen na odobrenje ili suspendirati ili ograničiti javnu ponudu ili uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ako nadležno tijelo izvršava svoju ovlast u pogledu uvođenja zabrane ili ograničenja u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (26), sve dok ta zabrana ili ograničenje ne prestane;

(k)

odbiti odobriti prospekt koji je sastavio određeni izdavatelj, ponuditelj ili osoba koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu na najviše pet godina ako je taj izdavatelj, ponuditelj ili osoba koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu opetovano i ozbiljno prekršio ovu Uredbu;

(l)

objaviti ili zahtijevati od izdavatelja da objavi sve bitne informacije koje mogu utjecati na procjenu javno ponuđenih vrijednosnih papira ili uvrštenih za trgovanje na uređenom tržištu kako bi se osigurala zaštita ulagateljâ ili nesmetano funkcioniranje tržišta;

(m)

suspendirati ili zahtijevati da relevantno uređeno tržište, MTP ili OTP suspendira trgovanje vrijednosnim papirima ako smatraju da je izdavateljeva situacija takva da bi trgovanje štetilo interesima ulagateljâ;

(n)

provoditi izravne nadzore ili istrage na mjestima koja nisu privatni stambeni prostori fizičkih osoba te u tu svrhu ulaziti u prostore i imati pristup dokumentima i drugim podatcima u bilo kojem obliku, ako postoji opravdana sumnja da dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom inspekcijskog pregleda ili istrage mogu biti relevantni za dokazivanje kršenja ove Uredbe.

(a)

izravno;

(b)

u suradnji s drugim tijelima;

(c)

u okviru svoje odgovornosti delegiranjem drugim tijelima;

(d)

podnošenjem zahtjeva nadležnim sudskim tijelima.

(a)

ako bi udovoljavanje zahtjevu vjerojatno negativno utjecalo na njegovu vlastitu istragu, izvršavanje zakonodavstva ili na kaznenu istragu;

(b)

ako je već pokrenut sudski postupak u vezi s istim djelima i protiv istih osoba pred tijelima države članice kojoj je zahtjev upućen;

(c)

ako je donesena pravomoćna presuda u odnosu na te osobe za iste radnje u državi članici kojoj je upućen zahtjev.

(a)

samostalno provesti izravni nadzor ili istragu;

(b)

dopustiti nadležnom tijelu koje je podnijelo zahtjev da sudjeluje u izravnom nadzoru ili istrazi;

(c)

dopustiti nadležnom tijelu koje je podnijelo zahtjev da samostalno provede izravni nadzor ili istragu;

(d)

imenovati revizore ili stručne osobe da provedu izravni nadzor ili istragu;

(e)

podijeliti određene zadaće povezane s nadzornim aktivnostima s drugim nadležnim tijelima.

(a)

kršenja članka 3., članka 5., članka 6., članka 7. stavaka od 1. do 11., članka 8., članka 9., članka 10., članka 11. stavaka 1. i 3., članka 14. stavaka 1. i 2., članka 15. stavka 1., članka 16. stavaka 1., 2. i 3., članka 17., članka 18., članka 19. stavaka od 1. do 3., članka 20. stavka 1., članka 21. stavaka od 1. do 4. i od 7. do 11., članka 22. stavaka od 2. do 5., članka 23. stavaka 1., 2., 3. i 5. te članka 27.;

(b)

nesudjelovanje ili nepridržavanje pravila tijekom istrage, izravnog nadzora ili zahtjeva iz članka 32.

(a)

javne izjave u kojoj je navedena odgovorna fizička osoba ili pravni subjekt i vrsta kršenja u skladu s člankom 42.;

(b)

naloga kojim se od odgovorne fizičke osobe ili pravnog subjekta traži da prekine postupanje koje predstavlja kršenje;

(c)

najviših administrativnih novčanih sankcija u iznosu najmanje dvaput većem od iznosa ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka zbog kršenja, ako ih je moguće utvrditi;

(d)

u slučaju pravne osobe, najviših administrativnih novčanih sankcija od najmanje 5 000 000 EUR ili, u državama članicama čija valuta nije euro, odgovarajuće vrijednosti u nacionalnoj valuti 20. srpnja 2017., ili 3 % ukupnog godišnjeg prometa te pravne osobe u skladu s posljednjim raspoloživim financijskim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo.

Ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva koje mora sastaviti konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU, relevantni ukupni godišnji promet jest ukupni godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda prema relevantnom pravu Unije u području računovodstva, u skladu s posljednjim raspoloživim konsolidiranim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva;

(e)

u slučaju fizičke osobe, najviših administrativnih novčanih sankcija u iznosu od najmanje 700 000 EUR ili, u državama članicama čija valuta nije euro, odgovarajuće vrijednosti u nacionalnoj valuti 20. srpnja 2017.

(a)

ozbiljnost i trajanje kršenja;

(b)

stupanj odgovornosti osobe odgovorne za kršenje;

(c)

financijsku snagu osobe odgovorne za kršenje, kako je prikazana ukupnim prometom odgovorne pravne osobe ili godišnjim prihodom i neto imovinom odgovorne fizičke osobe;

(d)

utjecaj kršenja na interese malih ulagatelja;

(e)

značaj ostvarene dobiti, gubitaka koje je osoba odgovorna za kršenje izbjegla ili gubitaka koje su zbog kršenja imale treće osobe, u mjeri u kojoj ih je moguće utvrditi;

(f)

razinu suradnje osobe odgovorne za kršenje s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka te osobe;

(g)

prethodna kršenja osobe odgovorne za kršenje;

(h)

mjere koje je osoba odgovorna za kršenje poduzela nakon kršenja kako bi spriječila ponovno kršenje.

(a)

posebne postupke za zaprimanje prijava stvarnih ili mogućih kršenja i daljnje postupanje, uključujući uspostavu sigurnih komunikacijskih kanala za takve prijave;

(b)

odgovarajuću zaštitu zaposlenika koji rade na temelju ugovora o radu, a koji prijave kršenja, barem od osvete, diskriminacije i drugih vrsta nepoštenog postupanja poslodavca ili trećih strana prema njima;

(c)

zaštitu identiteta i osobnih podataka osobe koja prijavljuje kršenja i fizičke osobe koja je navodno odgovorna za kršenje u svim fazama postupka, osim ako se takvo objavljivanje zahtijeva nacionalnim pravom u kontekstu daljnje istrage ili daljnjih sudskih postupaka.

(a)

odgode objavu odluke o izricanju sankcije ili mjere do trenutka kad razlozi za neobjavljivanje prestanu postojati;

(b)

objave odluku o izricanju sankcije ili mjere na anonimnoj osnovi na način koji je u skladu s nacionalnim pravom, ako se tom anonimnom objavom osigurava učinkovita zaštita dotičnih osobnih podataka;

(c)

ne objave odluku o izricanju sankcije ili mjere ako smatraju da mogućnosti iz točaka (a) i (b) nisu dostatne kako bi se osigurali:

(a)

članka 4. stavka 2. točaka (a) i (g) Direktive 2003/71/EZ, koje se stavljaju izvan snage s učinkom od 20. srpnja 2017.; i

(b)

članka 1. stavka 2. točke (h) i članka 3. stavka 2. točke (e) Direktive 2003/71/EZ, koje se stavljaju izvan snage s učinkom od 21. srpnja 2018.

(a)

vrste izdavatelja, posebice kategorije osoba iz članka 15. stavka 1. točaka od (a) do (d); i

(b)

vrste izdanjâ, posebno ukupna vrijednost ponuda, vrste prenosivih vrijednosnih papira, vrste mjesta trgovanja i nominalne vrijednosti.

(a)

analiza opsega u kojem se obveze objavljivanja utvrđene u člancima 14. i 15. te univerzalni registracijski dokument iz članka 9. upotrebljavaju u Uniji;

(b)

statistički podatci o osnovnim prospektima i konačnim uvjetima te o prospektima koji su sastavljeni kao zasebni dokumenti ili kao jedinstveni dokument;

(c)

statistika o prosječnim i ukupnim vrijednostima javnih ponuda vrijednosnih papira na koje se primjenjuje ova Uredba, neuvrštenih društava, društava čijim se vrijednosnim papirima trguje na MTP-ovima, uključujući rastuća tržišta MSP-ova, i društava čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenim tržištima. Ako je primjenjivo, u toj se statistici raščlanjuju inicijalne javne ponude i naknadne ponude te vlasnički i nevlasnički vrijednosni papiri;

(d)

statistički podatci o upotrebi postupaka za obavješćivanje iz članaka 25. i 26., uključujući raspodjelu broja potvrda o odobrenju, izdanih u vezi s prospektima, registracijskim dokumentima i univerzalnim registracijskim dokumentima, po državi članici.

(a)

broj prospekata EU-a za rast u vezi s osobama u svakoj od četiriju kategorija iz članka 15. stavka 1. točaka od (a) do (d) te analizu razvoja svakog takvog broja i trendova u odabiru mjesta trgovanja od strane osoba koje imaju pravo koristiti se prospektom EU-a za rast;

(b)

analizu o tome postiže li se prospektom EU-a za rast odgovarajuća ravnoteža između zaštite ulagateljâ i smanjenja administrativnih opterećenja za osobe koje imaju pravo koristiti se njime.