ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 354

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Svezak 59.
23. prosinca 2016.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) 2016/2336 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o utvrđivanju posebnih uvjeta za ribolov dubokomorskih stokova u sjeveroistočnom Atlantiku i odredaba za ribolov u međunarodnim vodama sjeveroistočnog Atlantika te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2347/2002

1

 

*

Uredba (EU) 2016/2337 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1192/69 o zajedničkim pravilima normalizacije računa željezničkih prijevoznika ( 1 )

20

 

*

Uredba (EU) 2016/2338 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika ( 1 )

22

 

*

Uredba (EU) 2016/2339 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije, u pogledu robe koja je privremeno napustila carinsko područje Unije morem ili zrakom

32

 

*

Uredba (EU) 2016/2340 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1286/2014 o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode u pogledu datuma njezine primjene ( 1 )

35

 

 

DIREKTIVE

 

*

Direktiva (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ( 1 )

37

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 354/1


UREDBA (EU) 2016/2336 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 2016.

o utvrđivanju posebnih uvjeta za ribolov dubokomorskih stokova u sjeveroistočnom Atlantiku i odredaba za ribolov u međunarodnim vodama sjeveroistočnog Atlantika te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2347/2002

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) zahtijeva se da ribolovne aktivnosti budu dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinos dostupnosti opskrbe hranom. U zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP) trebalo bi primjenjivati i predostrožni pristup upravljanju ribarstvom i pristup temeljen na ekosustavu kako bi se osiguralo da negativni utjecaji ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav budu najmanji mogući te pokušalo osigurati da se ribolovnim aktivnostima izbjegava degradacija morskog okoliša. U tom su kontekstu osobito važni članak 2. stavak 2. te članci 7., 20. i 22. navedene uredbe.

(2)

Unija je predana provedbi rezolucija koje je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, posebno rezolucija 61/105 i 64/72, kojima se države i regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom poziva da osiguraju zaštitu osjetljivih dubokomorskih ekosustava od utjecaja ribolovnih alata za pridneni ribolov te održivo iskorištavanje dubokomorskih ribljih stokova.

(3)

Komisija je provela evaluaciju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2347/2002 (4) i posebno utvrdila da je opseg dotične flote bio prevelik, da nisu postojale smjernice za kontrole u određenim lukama i programe uzorkovanja te da je kvaliteta izvješćivanja država članica o razinama napora bila previše nepostojana. Nadalje, u evaluaciji Komisije zaključeno je da gornje granice kapaciteta, koje se primjenjuju od 2002., i koje se sastoje od ukupnog kapaciteta svih plovila koja su ulovila više od deset tona bilo koje mješavine dubokomorskih vrsta u jednoj od godina između 1998. i 2000., nisu imale znatnih pozitivnih učinaka. Stoga bi režim gornjih granica kapaciteta trebalo ažurirati u sklopu mjera za ispravljanje nedostataka utvrđenih u toj uredbi.

(4)

Kako bi se očuvala potrebna smanjenja ribolovnog kapaciteta u dubokomorskom ribolovu te kako bi se prikupile opsežnije informacije o dubokomorskim ribolovnim aktivnostima i njihovu utjecaju na morski okoliš, ribolov dubokomorskih vrsta trebao bi podlijegati odobrenju za ribolov. Svaki zahtjev za izdavanje odobrenja za ribolov trebao bi pratiti detaljan opis područja na kojem se namjerava obavljati ribolov, uključujući potpodručja, odjeljke i pododjeljke Međunarodnog vijeća za istraživanje mora (ICES) i Odbora za ribarstvo za srednjoistočni Atlantik (CECAF), kao i opis vrste alata, planiranog raspona dubine, planirane učestalosti i trajanja ribolovne aktivnosti te nazive dotičnih dubokomorskih vrsta.

Sustavom odobrenja za ribolov trebalo bi također doprinijeti ograničavanju kapaciteta plovila koja ispunjavaju uvjete za ribolov dubokomorskih vrsta. Kako bi mjere upravljanja bile usredotočene na dio flote koji je najvažniji za dubokomorski ribolov, odobrenja za ribolov trebalo bi izdavati ovisno o tome odnose li se na ciljani ili usputni ribolov. Međutim, zbog primjene obveze iskrcavanja ulova utvrđene u Uredbi (EU) br. 1380/2013 plovilima koja love male količine dubokomorskih vrsta i kojima trenutačno nije potrebna dozvola za dubokomorski ribolov ne bi se smjela uskratiti mogućnost da nastave sa svojim tradicionalnim ribolovnim aktivnostima.

(5)

Nositelji odobrenja za ribolov kojim se dopušta lov dubokomorskih vrsta trebali bi surađivati u znanstveno-istraživačkim aktivnostima kako bi se poboljšala procjena dubokomorskih stokova i istraživanje dubokomorskih ekosustava.

(6)

Kako bi se dodatno unaprijedila zaštita morskog okoliša, primjereno je dopustiti ciljane ribolovne aktivnosti samo na onim područjima na kojima je aktivnost dubokomorskog ribolova postojala tijekom referentnog razdoblja 2009.–2011. Međutim, u svrhu istraživačkog ribolova trebalo bi plovilima koja ciljano love dubokomorske vrste omogućiti ribolov izvan postojećeg ribolovnog područja, pod uvjetom da se procjenom učinka provedenom u skladu sa smjernicama Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) ustanovi da proširenje ribolovnog područja ne predstavlja znatan rizik od negativnog utjecaja na osjetljive morske ekosustave (VME).

(7)

Među različitim alatom koji je u uporabi, dubokomorski ribolov pridnenim povlačnim mrežama (koćama) predstavlja veći rizik za osjetljive morske ekosustave i pri takvom je ribolovu razina nenamjernog ulova dubokomorskih vrsta najviša. Kako bi se negativni utjecaji takvih dubokomorskih ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav sveli na najmanju moguću mjeru, trebalo bi ograničiti ribolov pridnenim povlačnim mrežama (koćama) na vode iznad određene dubine te predvidjeti da ribolov pridnenim alatima podliježe posebnim zahtjevima u pogledu zaštite osjetljivih morskih ekosustava. Nadalje, uporaba pridnenih alata trebala bi podlijegati evaluaciji nakon 13. siječnja 2021. Osim toga, uporaba pridnenih jednostrukih mreža stajaćica pri dubokomorskom ribolovu trenutačno je ograničena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1288/2009 (5).

(8)

Kako bi se ublažili mogući štetni utjecaji ribolova pridnenim povlačnim mrežama (koćama), primjereno je dopustiti ribolov pridnenim povlačnim mrežama (koćama) samo na dubini od 800 metara ili iznad te dubine. To ograničenje nadovezuje se na postojeće dobrovoljne mjere koje predvodi industrija, a koje se primjenjuju u vodama Unije i kojima se uzimaju u obzir posebnosti dubokomorskog ribolova u vodama Unije.

(9)

Kako bi se utjecaj dubokomorskih ribolovnih aktivnosti na osjetljive morske ekosustave sveo na najmanju moguću mjeru, primjereno je predvidjeti skup mjera s ciljem smanjenja dolaska u kontakt s takvim ekosustavima. Posebice, pri dolasku u kontakt s osjetljivim morskim ekosustavima trebalo bi se primjenjivati pravilo o nastavku plovidbe i obveza izvješćivanja. Nadalje, trebalo bi uspostaviti popis područja za koja je poznato da se na njima nalaze ili bi se na njima mogli pojaviti osjetljivi morski ekosustavi te na kojima je ribolov pridnenim alatima zabranjen.

(10)

S obzirom na to da se biološke informacije najbolje mogu prikupiti s pomoću usklađenih standarda za prikupljanje podataka, primjereno je prikupljanje podataka o djelatnostima dubokomorskog ribolova uključiti u opći okvir za prikupljanje znanstvenih podataka, te istodobno osigurati pružanje dodatnih informacija potrebnih za razumijevanje dinamike ribarstva. Sredstva za prikupljanje podataka u okviru ove Uredbe dostupna su pod uvjetima i prema načelima okvira za prikupljanje podataka predviđenog u Uredbi Vijeća (EZ) br. 199/2008 (6).

(11)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (7) utvrđuju se stroži zahtjevi u pogledu kontrole i izvršenja koji se primjenjuju u posebnim okolnostima. Ribolov dubokomorskih vrsta, koje su prirodno osjetljive na ribolov, trebalo bi stoga podvrgnuti višim razinama kontrole. Također je primjereno predvidjeti posebne slučajeve kršenja pravila ZRP-a koji bi za posljedicu trebali imati oduzimanje odobrenja za ribolov.

(12)

Konvencija o budućoj multilateralnoj suradnji u ribarstvu u sjeveroistočnom Atlantiku odobrena je Odlukom Vijeća 81/608/EEZ (8) i stupila je na snagu 17. ožujka 1982. Tom konvencijom utvrđuje se odgovarajući okvir za multilateralnu suradnju za racionalno očuvanje ribolovnih resursa u međunarodnim vodama sjeveroistočnog Atlantika i upravljanje njima. Mjere upravljanja donesene u okviru Komisije za ribarstvo sjeveroistočnog Atlantika (NEAFC) sadržavaju poseban sustav mjera za zaštitu osjetljivih morskih ekosustava u regulacijskom području NEAFC-a. Međutim, kako bi se osigurao kontinuitet postojećeg načina rada plovila Unije u vodama NEAFC-a, trenutačno primjenjiva pravila predviđena u Uredbi (EZ) br. 2347/2002 o dozvoli za ribolov u dubokom moru, određenim lukama te priopćavanju informacija koje provode države članice trebala bi se nastaviti primjenjivati na dubokomorske ribolovne aktivnosti u regulacijskom području NEAFC-a. Osim toga, kako bi se nastavilo s unapređivanjem znanstvenih spoznaja o tim stokovima, a s obzirom na to da primjenjive mjere NEAFC-a ne uključuju prisutnost promatrača, primjereno je na svim područjima Sjevernog mora i CECAF-a na kojima se obavlja ribolov dubokomorskih vrsta primijeniti istu prisutnost promatrača.

(13)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom popisa pokazatelja osjetljivih morskih ekosustava navedenoga u Prilogu III. u svrhu prilagodbe tog popisa najnovijem znanstvenom savjetu. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva (9) od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(14)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u vezi s utvrđivanjem postojećih ribolovnih područja te izradom i prilagodbom popisa područja za koja je poznato da se na njima nalaze ili bi se na njima mogli pojaviti osjetljivi morski ekosustavi, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(15)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u vezi s odobravanjem istraživačkog dubokomorskog ribolova, te s obzirom na prilagodbu utvrđivanja postojećeg područja dubokomorskog ribolova kako bi se uključile lokacije ribolovnih aktivnosti provedenih na temelju odobrenja za ribolov izdanog u skladu s ovom Uredbom, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(16)

Stoga je nužno utvrditi nova pravila kako bi se regulirao ribolov dubokomorskih stokova u vodama Unije u sjeveroistočnom Atlantiku te u međunarodnim vodama unutar područja nadležnosti CECAF-a,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Ciljevi

Ovom Uredbom doprinosi se ostvarenju ciljeva navedenih u članku 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013 u pogledu dubokomorskih vrsta i staništa. Osim toga, njome se nastoji:

(a)

unaprijediti znanstvene spoznaje o dubokomorskim vrstama i njihovim staništima;

(b)

spriječiti znatne negativne utjecaje na osjetljive morske ekosustave u okviru dubokomorskog ribolova te osigurati dugoročno očuvanje dubokomorskih ribljih stokova;

(c)

osigurati usklađenost mjera Unije u svrhu održivog upravljanja dubokomorskim ribljim stokovima s rezolucijama koje je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, posebno s rezolucijama 61/105 i 64/72.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova Uredba primjenjuje se na ribolovne aktivnosti ili planirane ribolovne aktivnosti u sljedećim vodama:

(a)

za ribarska plovila Unije i ribarska plovila trećih zemalja u vodama Unije u Sjevernom moru, u sjeverozapadnim vodama te u jugozapadnim vodama, kao i u vodama Unije u zoni ICES-a II.a;

(b)

za ribarska plovila Unije u međunarodnim vodama u područjima CECAF-a 34.1.1, 34.1.2 i 34.2.

2.   Stavkom 1. ovog članka ne dovodi se u pitanje članak 16. stavak 5.

Članak 3.

Predmet

1.   Ova Uredba primjenjuje se na vrste koje se javljaju u dubokom moru i koje karakterizira kombinacija sljedećih bioloških čimbenika: relativno kasno sazrijevanje, spor rast, dugačak očekivani životni vijek, niske stope prirodne smrtnosti, sporadičan oporavak uspješnih godišta i mrijest koji se ne odvija nužno svake godine („dubokomorske vrste”).

2.   Za potrebe ove Uredbe dubokomorske vrste i među njima najosjetljivije vrste navedene su u Prilogu I.

Članak 4.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije predviđene u članku 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013 i članku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 734/2008 (11).

2.   Osim toga, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„zone ICES-a” znači zone definirane u Uredbi (EZ) br. 218/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (12);

(b)

„zone CECAF-a” znači zone definirane u Uredbi (EZ) br. 216/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (13);

(c)

„regulacijsko područje NEAFC-a” znači vode koje podliježu Konvenciji o budućoj multilateralnoj suradnji u ribarstvu u sjeveroistočnom Atlantiku i koje se nalaze izvan voda pod ribolovnom jurisdikcijom ugovornih stranaka te konvencije;

(d)

„najosjetljivije vrste” znači dubokomorske vrste navedene u trećem stupcu tablice iz Priloga I. pod naslovom „Najosjetljivije x.”;

(e)

„djelatnost” znači ribolovne aktivnosti na određenom području kojima se ciljano love određene vrste uz uporabu određenih alata;

(f)

„djelatnost dubokomorskog ribolova” znači djelatnost ciljanog lova dubokomorskih vrsta u skladu s naznakama utvrđenima u članku 5. stavku 2.;

(g)

„centar za praćenje ribarstva” znači operativni centar koji je osnovala država članica zastave i koji je opremljen računalnom sklopovskom i programskom opremom kojom se omogućuje automatsko primanje, obrada i elektronički prijenos podataka;

(h)

„dolasci u kontakt” znači ulovi takvih količina indikatorskih vrsta osjetljivih morskih ekosustava koje premašuju granične vrijednosti navedene u Prilogu IV.;

(i)

„nenamjerni ulovi” znači slučajni ulovi morskih organizama koje se u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013 mora iskrcati i oduzeti od kvota, ili zbog toga što su ispod minimalne referentne veličine za očuvanje ili zbog toga što premašuju količine dopuštene prema pravilima o sastavu ulova i usputnom ulovu;

(j)

„pokazatelji osjetljivih morskih ekosustava” znači pokazatelji uključeni u Prilog III.;

(k)

„postojeća područja dubokomorskog ribolova” znači dio područja iz članka 2. stavka 1. točke (a), na kojem su se u prošlosti obavljale aktivnosti dubokomorskog ribolova i koje je određeno u skladu s člankom 7.

Članak 5.

Odobrenja za ribolov

1.   Ribolovne aktivnosti kojima se ciljano love dubokomorske vrste podliježu odobrenju za ribolov („odobrenje za ciljani ribolov”). U odobrenju za ciljani ribolov navode se dubokomorske vrste koje plovilo smije ciljano loviti.

2.   Za potrebe stavka 1. smatra se da plovilo koje obavlja ribolovnu aktivnost ciljano lovi dubokomorske vrste ako njegovo izvješćivanje o ulovu (u očevidniku, iskrcajnim deklaracijama, prodajnim listovima ili sličnom dokumentu) u dotičnoj kalendarskoj godini sadržava najmanje 8 % dubokomorskih vrsta u bilo kojem izlasku u ribolov.

To se, međutim, ne primjenjuje na ribarska plovila za koja ukupna evidencija dubokomorskih vrsta u dotičnoj kalendarskoj godini iznosi manje od 10 tona. Ovim podstavkom ne dovodi se u pitanje stavak 6.

3.   Ribolovne aktivnosti ribarskih plovila koja, iako ne love ciljano dubokomorske vrste, love dubokomorske vrste kao usputni ulov podliježu odobrenju za ribolov („odobrenje za usputni ulov”). U odobrenju za usputni ulov navode se dubokomorske vrste s kojima plovilo može doći u kontakt pri ciljanom ribolovu drugih vrsta.

4.   Dvije vrste odobrenja za ribolov iz stavaka 1. i 3. ovog članka moraju se jasno razlikovati u elektroničkoj bazi podataka iz članka 116. Uredbe (EZ) br. 1224/2009.

5.   Ribarskim plovilima koja nemaju nijedno od odobrenja za ribolov iz ovog članka zabranjeno je loviti dubokomorske vrste u količini koja premašuje 100 kg pri svakom pojedinačnom izlasku u ribolov. Dubokomorske vrste koje takva plovila ulove u količini koja premašuje 100 kg ne zadržavaju se na plovilu, ne prekrcavaju ni iskrcavaju, osim kada je riječ o nenamjernim ulovima dubokomorskih vrsta koje podliježu obvezi iskrcavanja utvrđenoj u članku 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013, koji se iskrcavaju i oduzimaju od kvota.

6.   Za ribarsko plovilo koje ima odobrenje za usputni ulov i ima pristup kvoti za usputne ulove dubokomorskih vrsta i koje graničnu vrijednost od 10 tona utvrđenu u stavku 2. ovog članka ne premašuje za više od 15 % ne smatra se da ciljano lovi dubokomorske vrste. Ribarsko plovilo takve ulove iskrcava i oduzima od kvote. Nenamjerni ulovi dubokomorskih vrsta koje podliježu obvezi iskrcavanja utvrđenoj u članku 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013 iskrcavaju se i oduzimaju od kvota.

7.   Ova Uredba primjenjuje se mutatis mutandis na izdavanje odobrenja za ribolov ribarskim plovilima trećih zemalja u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1006/2008 (14).

Članak 6.

Upravljanje kapacitetom

1.   Ukupan ribolovni kapacitet mjeren kao bruto tonaža i izražen u kilovatima svih ribarskih plovila Unije kojima je država članica izdala odobrenje za ciljani ribolov nikada ne premašuje ukupan ribolovni kapacitet plovilâ te države članice tijekom razdoblja 2009.–2011., u godini u kojoj je količina bila najveća:

(a)

koja su ulovila 10 tona ili više dubokomorskih vrsta tijekom bilo koje od tri kalendarske godine između 2009. i 2011., u godini u kojoj je ta količina bila najveća; i

(b)

koja su registrirana u bilo kojoj od najudaljenijih regija, u značenju iz članka 349. UFEU-a, te države članice, pri čemu je ulov dubokomorskih vrsta svakog pojedinačnog od tih plovila tijekom bilo koje od tri kalendarske godine između 2009. i 2011. činio najmanje 10 % njihova ukupnog godišnjeg ulova, u godini u kojoj je ta količina bila najveća.

2.   Odstupajući od stavka 1. točke (a), kada su državi članici dodijeljene ribolovne mogućnosti za vrste navedene u Prilogu I. prije 12. siječnja 2017., ali njezina plovila ni u jednoj od referentnih godina nisu ulovila 10 tona ili više dubokomorskih vrsta, ukupan ribolovni kapacitet takve države članice ni u kojem trenutku ne premašuje ukupan ribolovni kapacitet njezinih plovila tijekom bilo koje od tri posljednje godine u kojoj je barem jedno od njezinih plovila ulovilo 10 tona ili više dubokomorskih vrsta, u godini u kojoj je ta količina bila najveća.

Članak 7.

Postojeća područja dubokomorskog ribolova

1.   Do 13. srpnja 2017. države članice čijim je plovilima izdana dozvola za dubokomorski ribolov u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 2347/2002 i u mjeri u kojoj se ona odnosi na ribolovne aktivnosti plovila koja svake kalendarske godine ulove više od 10 tona, Komisiju putem evidencija sustava za praćenje plovila (VMS) ili, ako evidencije VMS-ova nisu dostupne, drugim sredstvima za dostavu relevantnih i provjerljivih informacija obavješćuju o lokacijama ribolovnih aktivnosti dubokomorskih vrsta tih plovila tijekom referentnih kalendarskih godina 2009.–2011.

2.   Na temelju informacija pruženih na temelju stavka 1. te na temelju najboljih znanstvenih i tehničkih informacija, Komisija do 13. siječnja 2018. provedbenim aktima utvrđuje postojeća područja dubokomorskog ribolova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 18.

Članak 8.

Opći zahtjevi za primjenu odobrenja za ribolov

1.   Svaki zahtjev za izdavanje odobrenja za ribolov popraćen je detaljnim opisom područja na kojem ribarsko plovilo namjerava obavljati ribolovne aktivnosti, vrste alata, raspona dubine na kojoj će se aktivnosti obavljati, planirane učestalosti i trajanja ribolovne aktivnosti te nazivima dotičnih dubokomorskih vrsta.

2.   Odobrenja za ciljani ribolov izdaju se samo za ribolovne aktivnosti unutar postojećih područja dubokomorskog ribolova.

3.   Odstupajući od stavka 2. ovog članka, i do utvrđivanja postojećih područja dubokomorskog ribolova u skladu s člankom 7., odobrenja za ciljani ribolov mogu se izdati pod uvjetom da je ribarsko plovilo podnijelo dokaze o tome da je obavljalo ribolovne aktivnosti u okviru djelatnosti dubokomorskog ribolova tijekom najmanje tri posljednje godine prije podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za ribolov. Takvo se odobrenje za ribolov može izdati samo za lokacije na kojima su se obavljale takve ranije ribolovne aktivnosti.

4.   Odobrenje za ribolov ne izdaje se u svrhu ribolova pridnenim povlačnim mrežama (koćama) na dubini većoj od 800 metara.

5.   Odstupajući od stavka 2., država članica može podnijeti zahtjev za obavljanje istraživačkog ribolova na lokacijama izvan postojećih područja dubokomorskog ribolova. Takav zahtjev popraćen je procjenom učinka provedenom u skladu sa standardima utvrđenima u Međunarodnim smjernicama FAO-a za upravljanje dubokomorskim ribolovom na otvorenom moru iz 2008. Pri podnošenju takvog zahtjeva država članica navodi procjenu trajanja istraživačkog ribolova, procjenu broja plovila koja će u njemu sudjelovati te njihov kapacitet. Država članica predlaže mjere ublažavanja s ciljem sprečavanja dolaska u kontakt s osjetljivim morskim ekosustavima ili njihove učinkovite zaštite.

6.   Komisija nakon procjene informacija koje su joj dostavile države članice i na temelju savjeta znanstvenog savjetodavnog tijela može provedbenim aktima izdati odobrenje za obavljanje zatraženog istraživačkog ribolova. Komisija u odobrenju posebice može definirati:

(a)

područje za obavljanje istraživačkog ribolova;

(b)

najveći broj plovila i najveći kapacitet;

(c)

trajanje takve vrste ribolova, koje ne može biti dulje od godine dana, i koje se može jednom produljiti;

(d)

najviši postotak ukupnog dopuštenog ulova dubokomorskih vrsta koji se smije uloviti u sklopu istraživačkog ribolova; te

(e)

mjere ublažavanja koje se moraju poštovati kako bi se zaštitilo osjetljive morske ekosustave.

7.   Kako bi se osiguralo prikupljanje reprezentativnih podataka prikladnih za procjenu dubokomorskih stokova i dolazaka u kontakt s osjetljivim morskim ekosustavima te upravljanje njima, svakim odobrenjem za ribolov izdanim u skladu sa stavkom 6. zahtijeva se prisutnost znanstvenih promatrača ili elektroničke opreme za daljinsko praćenje na dotičnom plovilu tijekom prvih 12 mjeseci važenja odobrenja za ribolov.

8.   Komisija može na temelju zahtjeva i informacija koje je pružila dotična država članica provedbenim aktima prilagoditi utvrđivanje postojećeg područja dubokomorskog ribolova kako bi uključila lokacije ribolovnih aktivnosti koje se obavljaju na temelju odobrenja za ribolov izdanog u skladu sa stavcima 5. i 6. ovog članka.

Članak 9.

Posebni zahtjevi za zaštitu osjetljivih morskih ekosustava

1.   Ovaj se članak primjenjuje na ribolovne operacije s pridnenim alatima na dubini većoj od 400 metara.

2.   Ako tijekom ribolovnih operacija količina pokazatelja osjetljivih morskih ekosustava, kako su definirani u Prilogu III., ulovljenih tijekom te ribolovne operacije premašuje granične vrijednosti definirane u Prilogu IV., smatra se da je došlo do kontakta s osjetljivim morskim ekosustavom. Ribarsko plovilo odmah prekida ribolov u dotičnom području. Ribarsko plovilo nastavlja s ribolovom tek kada dođe na alternativno područje koje je od područja u kojem je došlo do kontakta s osjetljivim morskim ekosustavom udaljeno najmanje pet nautičkih milja.

3.   O svakom dolasku u kontakt s osjetljivim morskim ekosustavom ribarsko plovilo odmah izvješćuje nadležna nacionalna tijela, koja o tome bez odgode obavješćuju Komisiju.

4.   Države članice upotrebljavaju najbolje dostupne znanstvene i tehničke informacije, uključujući biogeografske informacije i informacije iz stavka 3., da bi identificirale mjesta za koja je poznato da se na njima nalaze ili bi se na njima mogli pojaviti osjetljivi morski ekosustavi. Osim toga, Komisija od nadležnog znanstvenog savjetodavnog tijela traži da provede godišnju procjenu područja za koja je poznato da se na njima nalaze ili bi se na njima mogli pojaviti osjetljivi morski ekosustavi.

Ta se procjena provodi u skladu s Međunarodnim smjernicama FAO-a za upravljanje dubokomorskim ribolovom na otvorenom moru iz 2008., u njoj se primjenjuje predostrožni pristup upravljanju ribolovom kako je naveden u članku 4. stavku 1. točki 8. Uredbe (EU) br. 1380/2013 i nju se mora objaviti.

5.   Ako su na temelju postupka iz stavka 4. utvrđena područja za koja je poznato da se na njima nalaze ili bi se na njima mogli pojaviti osjetljivi morski ekosustavi, države članice i nadležno znanstveno savjetodavno tijelo o tome pravodobno obavješćuju Komisiju.

6.   Do 13. siječnja 2018., na temelju najboljih dostupnih znanstvenih i tehničkih informacija te na temelju procjena i identifikacija koje su obavile države članice i znanstveno savjetodavno tijelo, Komisija donosi provedbene akte s ciljem izrade popisa područja za koja je poznato da se na njima nalaze ili bi se na njima mogli pojaviti osjetljivi morski ekosustavi. Komisija taj popis preispituje svake godine na temelju savjeta primljenih od Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo te ga, prema potrebi, mijenja provedbenim aktima. Komisija pojedino područje može ukloniti s popisa ako na temelju procjene učinka i nakon savjetovanja s nadležnim znanstvenim savjetodavnim tijelom utvrdi da postoje dostatni dokazi koji ukazuju na to da osjetljivi morski ekosustavi nisu prisutni ili da su donesene odgovarajuće mjere očuvanja i upravljanja kojima je osigurano sprečavanje znatnih negativnih utjecaja na osjetljive morske ekosustave. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 18.

7.   Komisija na temelju najboljih dostupnih znanstvenih informacija može preispitati pokazatelje osjetljivih morskih ekosustava te je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 17. izmijeniti popis iz Priloga III.

8.   Nove procjene učinka potrebne su ako je došlo do znatnih promjena tehnika koje se koriste pri obavljanju ribolova pridnenim alatom ili ako postoje nove znanstvene informacije koje ukazuju na prisutnost osjetljivih morskih sustava na određenom području.

9.   Ribolov pridnenim alatima zabranjen je u svim područjima navedenima na popisu u skladu sa stavkom 6.

Članak 10.

Primjena posebnih odredaba o kontroli

Ribarstvo i ribolovne aktivnosti obuhvaćeni ovom Uredbom podliježu i odredbama iz članaka 7., 17., 42., 43. i 45., članka 84. stavka 1. točke (a), članka 95. stavka 3., članka 104. stavka 1., članka 105. stavka 3. točke (c), članka 107. stavka 1., članka 108. stavka 1. i članka 115. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1224/2009 te njezina Priloga I., osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi.

Članak 11.

Određene luke

1.   Države članice određuju luke u kojima se mora obaviti bilo kakav iskrcaj ili prekrcaj dubokomorskih vrsta ili bilo koje njihove mješavine u količini većoj od 100 kg. Države članice do 13. ožujka 2017. Komisiji dostavljaju popis tih određenih luka.

2.   Zabranjeno je iskrcavati količine bilo koje mješavine dubokomorskih vrsta koje premašuju 100 kg na bilo kojem mjestu osim u lukama koje su države članice odredile u skladu sa stavkom 1.

Članak 12.

Prethodno obavješćivanje

Odstupajući od članka 17. Uredbe (EZ) br. 1224/2009, zapovjednici svih ribarskih plovila Unije koji namjeravaju iskrcati 100 kg dubokomorskih vrsta ili više dužni su, bez obzira na dužinu ribarskog plovila, o toj namjeri najmanje četiri sata prije predviđenog vremena dolaska u luku obavijestiti nadležno tijelo u svojoj državi članici zastave. Zapovjednik ili druga osoba odgovorna za djelovanje plovila od 12 metara dužine ili kraćeg plovila obavješćuje nadležna tijela najmanje jedan sat prije predviđenog vremena dolaska u luku.

Članak 13.

Unosi u očevidnik u vezi s dubokim vodama

1.   Kada se primjenjuje obveza unošenja u očevidnik, zapovjednici ribarskih plovila Unije koji imaju odobrenje za ribolov u skladu s člankom 5. stavcima 1. ili 3. pri obavljanju djelatnosti dubokomorskog ribolova ili pri ribolovu na dubini ispod 400 metara:

(a)

u očevidnik u papirnatom obliku nakon svakog povlačenja podatke upisuju u novi redak; ili

(b)

ako podliježu uporabi elektroničkog sustava za evidenciju i izvješćivanje, podatke bilježe odvojeno nakon svakog povlačenja.

2.   Zapovjednici ribarskih plovila Unije u očevidnik plovila također bilježe sve količine dubokomorskih vrsta s popisa iz Priloga I. koje su ulovljene, zadržane na plovilu, prekrcane ili iskrcane u skladu s člankom 5. stavkom 5. i sve količine pokazatelja osjetljivih morskih ekosustava s popisa iz Priloga III. iznad graničnih vrijednosti utvrđenih u Prilogu IV., uključujući sastav vrsta i težinu, te o tim količinama izvješćuju nadležna tijela.

Članak 14.

Oduzimanje odobrenjâ za ribolov

Ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 4. i članak 92. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 i u skladu s njezinim člankom 90. stavkom 1., odobrenja za ribolov iz članka 5. stavaka 1. i 3. ove Uredbe oduzimaju se na najmanje dva mjeseca u sljedećim slučajevima:

(a)

ako nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni u odobrenju za ribolov u pogledu ograničenja uporabe alata, dopuštenih područja za obavljanje djelatnosti ili ograničenja ulova za vrste koje se smije ciljano loviti; ili

(b)

ako na brod nije primljen znanstveni promatrač ili ako se nije dopustilo uzorkovanje ulova u znanstvene svrhe, kako je određeno u članku 16. ove Uredbe.

Članak 15.

Pravila o prikupljanju podataka i izvješćivanju

1.   Ne dovodeći u pitanje specifičnije odredbe ove Uredbe, primjenjuje se Uredba (EZ) br. 199/2008.

2.   Pri prikupljanju podataka o djelatnostima dubokomorskog ribolova u skladu s općim pravilima o prikupljanju podataka i razinama preciznosti utvrđenima u relevantnom višegodišnjem programu Unije za prikupljanje bioloških, tehničkih, okolišnih, socijalnih i ekonomskih podataka i upravljanje njima, države članice poštuju posebne zahtjeve u pogledu prikupljanja podataka i izvješćivanja za djelatnost dubokomorskog ribolova navedene u Prilogu II.

3.   U sva odobrenja za ribolov izdana u skladu s člankom 5. države članice uključuju potrebne uvjete kako bi osigurale da dotično plovilo, u suradnji s relevantnim znanstvenim institutom, sudjeluje u bilo kojem sustavu prikupljanja podataka čije bi područje primjene obuhvaćalo ribolovne aktivnosti za koje se izdaju odobrenja.

4.   Zapovjednik plovila ili bilo koja druga osoba odgovorna za upravljanje plovilom dužni su na brod primiti znanstvenog promatrača kojeg je država članica dodijelila njihovu plovilu, osim ako to nije moguće zbog sigurnosnih razloga. Zapovjednik znanstvenom promatraču olakšava obavljanje njegovih zadaća.

5.   Država članica na zahtjev Komisije podnosi godišnja izvješća koja sadržavaju zbirne podatke o broju plovila koja plove pod njezinom zastavom, a uključena su u dubokomorski ribolov, o njihovim ribolovnim područjima, vrsti alata, veličini, broju svih vrsta izdanih odobrenja za ribolov, o lukama njihova podrijetla, ukupnim dubokomorskim ribolovnim mogućnostima dostupnima njezinim plovilima te zbirnom postotku korištenja tim ribolovnim mogućnostima. Ta se izvješća objavljuju.

Članak 16.

Prisutnost promatrača

1.   Države članice uspostavljaju program prisutnosti promatrača kako bi osigurale prikupljanje relevantnih, pravodobnih i točnih podataka o ulovu i usputnom ulovu dubokomorskih vrsta, dolascima u kontakt s osjetljivim morskim ekosustavima i drugih relevantnih informacija za učinkovitu provedbu ove Uredbe. Plovila koja koriste pridnene povlačne mreže (koće) ili pridnene jednostruke mreže stajaćice s odobrenjem za ciljani ribolov dubokomorskih vrsta podliježu prisutnosti promatrača od najmanje 20 %, osim plovila koja nisu u mogućnosti primiti promatrača zbog sigurnosnih razloga. Sva ostala plovila s odobrenjem za ribolov dubokomorskih vrsta podliježu prisutnosti promatrača od najmanje 10 %, osim plovila koja nisu u mogućnosti primiti promatrača zbog sigurnosnih razloga.

2.   Ako je država članica zatražila od svog subjekta da primi promatrača na svoje plovilo, ali se zbog razloga koji su izvan kontrole subjekta promatrač ne nalazi na plovilu, to ne sprečava to plovilo da napusti luku.

3.   Komisija do 1. siječnja 2018. na temelju podataka prikupljenih u skladu s ovom Uredbom traži znanstveni savjet o tome je li prisutnost promatrača navedena u stavku 1. ovog članka dovoljna za ispunjavanje ciljeva iz članka 1., osobito kako bi se spriječio znatan negativan utjecaj na osjetljive morske ekosustave u okviru dubokomorskog ribolova, te o tome treba li je prilagoditi na temelju ažurirane metodologije uzorkovanja. Komisija o rezultatima traženog znanstvenog savjeta bez odgode obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

4.   Ako Komisija na temelju znanstvenog savjeta iz stavka 3. smatra da bi trebalo prilagoditi postotke prisutnosti promatrača navedene u stavku 1., može podnijeti hitan prijedlog za reviziju tih postotaka.

5.   Odstupajući od članka 2., ovaj se članak primjenjuje mutatis mutandis na ribolov dubokomorskih vrsta plovilima koja upotrebljavaju pridnene povlačne mreže ili pridnene jednostruke mreže stajaćice na regulacijskom području NEAFC-a.

Članak 17.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9. stavka 6. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od 5 godina počevši od 12. siječnja 2017. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od 5 godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9. stavka 6. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 9. stavka 6. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 18.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za ribarstvo i akvakulturu. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 19.

Evaluacija

1.   Komisija najkasnije do 13. siječnja 2021., na temelju izvješćâ država članica i znanstvenih savjeta koje u tu svrhu traži, provodi evaluaciju utjecaja mjera utvrđenih u ovoj Uredbi i utvrđuje u kojoj su mjeri ispunjeni ciljevi iz članka 1. točaka (a) i (b).

2.   U fokusu evaluacije jesu trendovi u sljedećim točkama:

(a)

uporaba svih vrsta ribolovnog alata pri ciljanom ribolovu dubokomorskih vrsta s posebnim naglaskom na utjecaj na najosjetljivije vrste i osjetljive morske ekosustave;

(b)

plovila koja su prešla na upotrebu alata koji imaju manji utjecaj na morsko dno te napredak u pogledu sprečavanja, smanjenja na najmanju moguću mjeru i, ako je to moguće, iskorjenjivanja nenamjernih ulova;

(c)

opseg rada plovila koja se bave djelatnošću dubokomorskog ribolova;

(d)

cjelovitost i pouzdanost podataka koje države članice dostavljaju znanstvenim tijelima u svrhu procjene stokova ili Komisiji u slučaju zahtjeva za posebnim podacima;

(e)

dubokomorski stokovi za koje su se poboljšali znanstveni savjeti;

(f)

djelotvornost pratećih mjera za iskorjenjivanje odbacivanja ulova i za smanjenje ulova najosjetljivijih vrsta;

(g)

kvaliteta procjena učinka provedenih u skladu s člankom 8.;

(h)

broj plovila i luka u Uniji na koje izravno utječe provedba ove Uredbe;

(i)

učinkovitost mjera uspostavljenih kako bi se osigurala dugoročna održivost dubokomorskih ribljih stokova i kako bi se spriječio usputni ulov neciljanih vrsta, a posebno usputni ulov najosjetljivijih vrsta;

(j)

mjera u kojoj su osjetljivi morski ekosustavi djelotvorno zaštićeni ograničavanjem dopuštenih ribolovnih aktivnosti u postojećim područjima dubokomorskog ribolova, pravilom o nastavku plovidbe i/ili drugim mjerama;

(k)

primjena ograničenja dubine od 800 metara.

3.   Na temelju evaluacije iz stavka 1. ovog članka Komisija može iznijeti prijedloge izmjena ove Uredbe, prema potrebi. Ako iz te evaluacije posebice proizlazi da ribolov pridnenim alatima nije u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 1., Komisija može podnijeti prijedlog izmjene ove Uredbe kako bi se osiguralo da odobrenja za ciljani ribolov za plovila koja upotrebljavaju pridnene povlačne mreže (koće) ili pridnene jednostruke mreže stajaćice isteknu ili da se opozovu te da su poduzete sve potrebne mjere u vezi s pridnenim alatima, uključujući parangale, radi osiguravanja zaštite najosjetljivijih vrsta i osjetljivih morskih ekosustava.

Članak 20.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Uredba (EZ) br. 2347/2002 stavlja se izvan snage.

2.   Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

3.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, članci 3., 7. i 9. Uredbe (EZ) br. 2347/2002 i dalje se primjenjuju na ribarska plovila Unije koja obavljaju ribolovne aktivnosti na regulacijskom području NEAFC-a.

4.   Posebne dozvole za ribolov izdane u skladu s Uredbom (EZ) br. 2347/2002 vrijede najviše godinu dana od 12. siječnja 2017.

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

I. KORČOK


(1)  SL C 133, 9.5.2013., str. 41.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 10. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 18. listopada 2016. (SL C 433, 23.11.2016., str. 1.). Stajalište Europskog parlamenta od 13. prosinca 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2347/2002 od 16. prosinca 2002. o određivanju posebnih uvjeta pristupa i s njima povezanih pravila za ribolov dubokomorskih stokova (SL L 351, 28.12.2002., str. 6.).

(5)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1288/2009 od 27. studenoga 2009. o utvrđivanju prijelaznih tehničkih mjera od 1. siječnja 2010. do 30. lipnja 2011. (SL L 347, 24.12.2009., str. 6.).

(6)  Uredba Vijeća (EZ) br. 199/2008 od 25. veljače 2008. o uspostavi okvira Zajednice za prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka u sektoru ribarstva i podršci za znanstveno savjetovanje vezano uz zajedničku ribarstvenu politiku (SL L 60, 5.3.2008., str. 1.).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).

(8)  Odluka Vijeća 81/608/EEZ od 13. srpnja 1981. o sklapanju Konvencije o budućoj višestranoj suradnji u ribarstvu sjeveroistočnog Atlantika (SL L 227, 12.8.1981., str. 21.).

(9)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(10)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(11)  Uredba Vijeća (EZ) br. 734/2008 od 15. srpnja 2008. o zaštiti osjetljivih morskih ekosustava na otvorenome moru od štetnih utjecaja alata za pridneni ribolov (SL L 201, 30.7.2008., str. 8.).

(12)  Uredba (EZ) br. 218/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o podnošenju statističkih podataka o nominalnom ulovu država članica koje obavljaju ribolov u sjeveroistočnom Atlantiku (SL L 87, 31.3.2009., str. 70.).

(13)  Uredba (EZ) br. 216/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o podnošenju statističkih podataka o nominalnom ulovu država članica koje obavljaju ribolov u određenim područjima osim na području sjevernog Atlantika (SL L 87, 31.3.2009., str. 1.).

(14)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1006/2008 od 29. rujna 2008. o odobravanju ribolovnih aktivnosti koje ribarska plovila Zajednice obavljaju izvan voda Zajednice i o pristupu plovila trećih zemalja vodama Zajednice, te o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 i (EZ) br. 1627/94 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 3317/94 (SL L 286, 29.10.2008., str. 33.).


PRILOG I.

Dubokomorske vrste

Znanstveni naziv

Uobičajeni naziv

Najosjetljivije x.

Centrophorus spp.

kostelj dubljinac

 

Centroscyllium fabricii

crni morski pas

x

Centroscymnus coelolepis

kostelj portugalski

x

Centroscymnus crepidater

dugonosi baršunasti kostelj

x

Dalatias licha

drkovna

x

Etmopterus princeps

veliki kostelj crnac

x

Apristuris spp.

dubokomorska mačka roda Apristuris spp.

 

Chlamydoselachus anguineus

morski pas vrste Chlamydoselachus anguineus

 

Deania calcea

kljunasti morski pas

 

Galeus melastomus

mačka crnousta

 

Galeus murinus

morska mačka vrste Galeus murinus

 

Hexanchus griseus

pas glavonja

x

Etmopterus spinax

kostelj crnac

 

Oxynotus paradoxus

morski prasac jednoperajaš

 

Scymnodon ringens

morski pas vrste Scymnodon ringens

 

Somniosus microcephalus

morski pas vrste Somniosus microcephalus

 

Alepocephalidae

glatkoglavka

 

Alepocephalus Bairdii

Bairdijeva glatkoglavka

 

Alepocephalus rostratus

glatkoglavac Alepocephalus rostratus

 

Aphanopus carbo

crni zmijičnjak

 

Argentina silus

veliki srebrnjak

 

Beryx spp.

alfonsini (ribe roda Beryx)

 

Chaceon (Geryon) affinis

riba vrste Chaecon (Geryon) affinis

 

Chimaera monstrosa

čudnovati morski štakor

 

Hydrolagus mirabilis

morski štakor Hydrolagus mirabilis

 

Rhinochimaera atlantica

dugonosa himera Rhinochimaera atlantica

 

Coryphaenoides rupestris

tuponosi grenadir

 

Epigonus telescopus

velikookan crni

x

Helicolenus dactilopterus

jauk veliki

 

Hoplostethus atlanticus

atlantski zrcalar

x

Macrourus berglax

grenadir

 

Molva dypterigia

manjić morski

 

riba vrste Mora moro Antimora rostrata

Mora plava antimora (plavi oslić)

 

Pagellus bogaraveo

arbun velikog oka

 

Polyprion americanus

kirnja glavulja

 

Reinhardtius hippoglossoides

grenlandska ploča

 

Cataetyx laticeps

 

 

Hoplosthetus mediterraneus

mediteranski zrcalar

 

Macrouridae koje nisu Coryphaenoides rupestris i Macrourus berglax

Grenadiri osim tuponosog grenadira ili sjevernoatlantskog grenadira

 

Nesiarchus nasutus

skuša vrste Nesiarchus nasutus

 

Notocanthus chemnitzii

jegulja vrste Nesiarchus nasutus

 

Raja fyllae

raža Raja fyllae

 

Raja hyperborea

arktička raža

 

Raja nidarosiensus

raža Raja nidarosiensus

 

Trachyscorpia cristulata

bodečnjak Trachyscorpia cristulata

 

Lepidopus caudautus

zmijičnjak repaš

 

Lycodes esmarkii

riba vrste Lycodes esmarkii

 

Sebastes viviparus

bodečnjak Sebastes viviparus

 


PRILOG II.

Posebni zahtjevi u pogledu prikupljanja podataka i izvješćivanja iz članka 15. stavka 2.

1.

Države članice osiguravaju da su podaci prikupljeni za područje koje obuhvaća i vode Unije i međunarodne vode dodatno raščlanjeni tako da se odvojeno odnose ili na vode Unije ili na međunarodne vode.

2.

Ako se djelatnost dubokomorskog ribolova preklapa s aktivnošću u drugoj djelatnosti na tom istom području, prikupljanje podataka koji se odnose na djelatnost dubokomorskog ribolova provodi se odvojeno od prikupljanja podataka koji se odnose na tu drugu djelatnost.

3.

Odbačeni ulov uzorkuje se pri svim djelatnostima dubokomorskog ribolova. Strategija uzorkovanja za iskrcani i odbačeni ulov primjenjuje se na sve vrste navedene u Prilogu I. kao i na vrste iz istog pridnenog ekosustava, poput dubokomorskih koralja, spužvi ili drugih organizama iz istog ekosustava.

4.

Od promatrača raspoređenog na plovilo traži se da utvrdi i dokumentira težinu svakog kamenog koralja, mekanog koralja, spužve ili drugog organizma iz istog ekosustava koji su alatom plovila izvučeni na plovilo.

5.

Ako je u skladu s važećim višegodišnjim planom za prikupljanje podataka potrebno prikupiti podatke o ribolovnom naporu, iskazane u satima ribolova povlačnim mrežama i vremenu stajanja u vodi pasivnog ribolovnog alata, države članice zajedno s tim podacima o ribolovnom naporu prikupljaju sljedeće dodatne podatke i spremne su ih dostaviti:

(a)

geografsku lokaciju ribolovnih aktivnosti za svako pojedinačno povlačenje na temelju podataka iz VMS-a koje plovilo šalje centru za praćenje ribarstva;

(b)

dubine ribolova na kojima se upotrebljavaju ribolovni alati u slučaju da plovilo podliježe obvezi izvješćivanja uporabom elektroničkog očevidnika. Zapovjednik plovila prijavljuje dubinu ribolova u skladu sa standardiziranim formatom izvješćivanja.


PRILOG III.

Vrste pokazatelji osjetljivih morskih ekosustava

Slijedi popis tipova staništa osjetljivih morskih ekosustava s vrstama koje se najčešće nalaze u tim staništima koje se smatraju pokazateljima osjetljivih morskih ekosustava.

Tip staništa osjetljivih morskih ekosustava

Reprezentativne vrste

1.

Koraljni grebeni hladnih voda

 

(a)

greben vrste Lophelia pertusa

Lophelia pertusa

(b)

greben vrste Solenosmilia variabilis

Solenosmilia variabilis

2.

Koraljni vrt

 

(a)

Vrtovi na čvrstom dnu

 

i.

Vrtovi crnog i gorgonijskog koralja na čvrstom dnu

Anthothelidae

Chrysogorgiidae

Isididae, Keratoisidinae

Plexauridae

Acanthogorgiidae

Coralliidae

Paragorgiidae

Primnoidae

Schizopathidae

ii.

Kolonije koralja reda Scleractinia na kamenim ležištima

Lophelia pertusa

Solenosmilia variabilis

iii.

Kolonije koralja reda Scleractinia izvan grebena

Enallopsammia rostrata

Madrepora oculata

(b)

Koraljni vrtovi na mekanom dnu

 

i.

Vrtovi crnog i gorgonijskog koralja na mekanom dnu

Chrysogorgiidae

ii.

Polja čaški

Caryophylliidae

iii.

Polja koralja Pocillopora

Flabellidae

Nephtheidae

3.

Dubokomorske kolonije spužvi

 

(a)

Druge kolonije spužvi

Geodiidae

Ancorinidae

Pachastrellidae

(b)

Vrtovi spužvi na čvrstom dnu

Axinellidae

Mycalidae

Polymastiidae

Tetillidae

(c)

Zajednice staklača

Rossellidae

Pheronematidae

4.

Polja morskih perca

Anthoptilidae

Pennatulidae

Funiculinidae

Halipteridae

Kophobelemnidae

Protoptilidae

Umbellulidae

Vigulariidae

5.

Zajednice voskovica sa staništem u cijevima

Cerianthidae

6.

Fauna koja izlazi iz mulja i pijeska

Bourgetcrinidae

Antedontidae

Hyocrinidae

Xenophyophora

Syringamminidae

7.

Zajednice mahovnjaka (Bryozoa)

 


PRILOG IV.

Dolazak u kontakt s mogućim osjetljivim morskim ekosustavom definira se kao:

(a)

za koće i druge ribolovne alate osim parangala: prisutnost više od 30 kg živog koralja i/ili 400 kg žive spužve pokazatelja osjetljivih morskih ekosustava; i

(b)

za parangale: prisutnost pokazatelja osjetljivih morskih ekosustava na 10 udica na svakih 1 000 udica ili na dijelu parangala od 1 200 m, ovisno o tome što je kraće.


23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 354/20


UREDBA (EU) 2016/2337 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 2016.

o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1192/69 o zajedničkim pravilima normalizacije računa željezničkih prijevoznika

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 91. i 109.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1192/69 (4) omogućava se državama članicama da 40 navedenih željezničkih prijevoznika nadoknade plaćanje obveza koje ne vrijede za prijevoznike u drugim vrstama prijevoza. Pravilna primjena pravila normalizacije rezultira izuzimanjem države članice od obveze prijavljivanja državnih potpora.

(2)

Donesen je niz pravnih akata Unije kojima se tržišta željezničkog prijevoza robe i međunarodnog željezničkog prijevoza putnika otvaraju tržišnom natjecanju i kojima se uspostavljaju, u slučaju Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), određena temeljna načela koja uključuju: da se željezničkim prijevoznicima treba upravljati u skladu s načelima koja se primjenjuju na trgovačka društva; da tijela zadužena za dodjelu željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i naplaćivanje pristojbi za uporabu željezničke infrastrukture trebaju biti odvojena od tijela koja pružaju željezničke usluge te da trebaju postojati odvojeni računi; da svi željeznički prijevoznici koji su dobili dozvolu u skladu s kriterijima Unije trebaju imati pristup željezničkoj infrastrukturi na poštenoj i nediskriminatornoj osnovi; te da upravitelji infrastrukture mogu uživati državno financiranje.

(3)

Uredba (EEZ) br. 1192/69 nije usklađena s trenutno važećim zakonodavnim mjerama i u suprotnosti je s njima. Posebno u kontekstu liberaliziranog tržišta, na kojem se željeznički prijevoznici izravno natječu s navedenim željezničkim prijevoznicima, više nije primjereno tretirati te dvije skupine različito jednu od druge.

(4)

Radi uklanjanja neusklađenosti u pravnom poretku Unije i kako bi se uklanjanjem zastarjelog pravnog akta doprinijelo pojednostavljivanju, primjereno je staviti izvan snage Uredbu (EEZ) br. 1192/69.

(5)

Države članice mogu plaćati naknadu za troškove uređaja za osiguravanje željezničko-cestovnih prijelaza na temelju članka 8. Direktive 2012/34/EU. Međutim, može im biti potrebno vrijeme za izmjenu njihova nacionalnog prava i drugih propisa kako bi se uzelo u obzir stavljanje izvan snage Uredbe (EEZ) br. 1192/69. Stoga ovo stavljanje izvan snage ne bi trebalo imati neposredan učinak za slučajeve obuhvaćene Prilogom IV. Uredbi (EEZ) br. 1192/69,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EEZ) br. 1192/69 stavlja se izvan snage uz iznimku odredaba te uredbe koje se primjenjuju na normalizaciju računa za slučajeve iz kategorije IV., obuhvaćene Prilogom IV. toj uredbi. Te odredbe nastavljaju se primjenjivati do 31. prosinca 2017.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

I. KORČOK


(1)  SL C 327, 12.11.2013., str. 122.

(2)  SL C 356, 5.12.2013., str. 92.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Stajalište Vijeća u prvom čitanju od 17. listopada 2016. (SL C 430, 22.11.2016., str. 1.). Stajalište Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 1192/69 od 26. lipnja 1969. o zajedničkim pravilima normalizacije računa željezničkih prijevoznika (SL L 156, 28.6.1969., str. 8.).

(5)  Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).


23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 354/22


UREDBA (EU) 2016/2338 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 2016.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Željeznički prijevoz ima potencijal za rast i povećanje svojeg udjela, kao i ostvarivanje značajne uloge u sustavu održivog prijevoza i mobilnosti, stvarajući nove prilike za ulaganja i radna mjesta. Međutim, rast usluga željezničkog prijevoza putnika nije išao ukorak s razvojem drugih vrsta prijevoza.

(2)

Tržište Unije za usluge međunarodnog željezničkog prijevoza putnika otvoreno je za tržišno natjecanje od 2010. Osim toga, neke države članice otvorile su za tržišno natjecanje svoje usluge domaćeg prijevoza putnika uvođenjem prava slobodnog pristupa ili objavljivanjem natječaja za dodjelu ugovora o javnim uslugama, ili na temelju obiju mjera. Otvaranje tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika trebalo bi pozitivno utjecati na funkcioniranje jedinstvenog europskog željezničkog prostora, što bi dovelo do boljih usluga za korisnike.

(3)

U Bijeloj knjizi o prometu od 28. ožujka 2011. Komisija je najavila svoju namjeru da dovrši unutarnje tržište za usluge željezničkog prijevoza, ukidajući tehničke, administrativne i pravne prepreke kojima se ometa ulazak na željezničko tržište.

(4)

Dovršetkom jedinstvenog europskog željezničkog prostora trebao bi se unaprijediti razvoj željezničkog prijevoza kao vjerodostojne alternative drugim vrstama prijevoza, među ostalim u smislu cijene i kvalitete.

(5)

Poseban cilj ove Uredbe jest poboljšati kvalitetu, transparentnost, učinkovitost i obavljanje usluga javnog željezničkog prijevoza putnika.

(6)

Usluge na prekograničnoj razini koje se pružaju na temelju ugovorâ o javnim uslugama, uključujući usluge javnog prijevoza kojima se pokrivaju lokalne i regionalne potrebe prijevoza, trebale bi podlijegati dogovoru nadležnih tijela država članica na čijem se državnom području usluge pružaju.

(7)

Nadležna tijela trebala bi odrediti specifikacije obveza obavljanja javnih usluga u javnom prijevozu putnika. Takve bi specifikacije trebale biti usklađene s ciljevima politike, kao što je navedeno u dokumentima o politici javnog prijevoza u državama članicama.

(8)

Specifikacijama obveza obavljanja javnih usluga u javnom prijevozu putnika trebali bi se, gdje je to moguće, stvarati pozitivni mrežni učinci, među ostalim u pogledu poboljšane kvalitete usluga, socijalne i teritorijalne kohezije ili ukupne učinkovitosti sustava javnog prijevoza.

(9)

Obveze obavljanja javnih usluga trebale bi biti u skladu s politikom javnog prijevoza. Time se, međutim, nadležnim tijelima ne daje pravo na primitak određenog iznosa financiranja.

(10)

Prilikom pripreme dokumenata o politici javnog prijevoza trebalo bi provesti savjetovanje s relevantnim dionicima u skladu s nacionalnim pravom. Ti bi dionici mogli biti prijevoznici, upravitelji infrastrukture, organizacije zaposlenika i predstavnici korisnika usluga javnog prijevoza.

(11)

Za ispunjenje obveza javnih usluga koje obavljaju operateri javnih usluga trebalo bi na prikladan način isplatiti naknadu u slučaju ugovora o javnim uslugama koji nisu dodijeljeni na temelju konkurentnog postupka nadmetanja kako bi se osigurala dugoročna financijska održivost usluga javnog prijevoza putnika u skladu sa zahtjevima politike javnog prijevoza. Posebno bi se takvom naknadom trebali promicati održavanje ili razvoj učinkovitog upravljanja od strane operatera javnih usluga te pružanje usluga prijevoza putnika zadovoljavajuće visokog standarda.

(12)

U okviru uspostave jedinstvenog europskog željezničkog prostora države članice trebale bi osigurati primjerenu razinu socijalne zaštite osoblja operatera javnih usluga.

(13)

Imajući u vidu odgovarajuću integraciju socijalnih i radnih zahtjeva u postupke za dodjelu ugovora o javnim uslugama za usluge javnog prijevoza putnika, operateri javnih usluga trebali bi, pri izvršenju ugovora o javnim uslugama, poštovati obveze iz područja socijalnog i radnog prava koje se primjenjuju u državi članici u kojoj je dodijeljen ugovor o javnim uslugama, a koje proizlaze iz zakona, propisa i odluka i na nacionalnoj razini i na razini Unije, kao i iz važećih kolektivnih ugovora, pod uvjetom da su takvi nacionalni propisi i njihova primjena u skladu s pravom Unije.

(14)

Kada države članice zahtijevaju da se osoblje koje je preuzeo prethodni operater prenese novoizabranom operateru javnih usluga, takvom osoblju trebala bi se odobriti prava koja bi im pripadala da je izvršen prijenos u smislu Direktive Vijeća 2001/23/EZ (4). Države članice trebale bi moći donositi takve odredbe.

(15)

Svim zainteresiranim stranama nadležna tijela trebala bi staviti na raspolaganje relevantne informacije za pripremu ponuda u okviru konkurentnog postupka nadmetanja, osiguravajući pritom legitimnu zaštitu povjerljivih poslovnih podataka.

(16)

Obveza nadležnog tijela da svim zainteresiranim stranama stavi na raspolaganje informacije potrebne za pripremu ponude u okviru konkurentnog postupka nadmetanja ne bi se trebala odnositi na izradu dodatnih informacija kada takve informacije ne postoje.

(17)

Kako bi se u obzir uzela raznolikost teritorijalne i političke organizacije država članica, ugovor o javnim uslugama može dodijeliti nadležno tijelo koje se sastoji od skupine javnih tijela. U takvim okolnostima trebala bi postojati jasna pravila kojima se utvrđuju odgovarajuće uloge svakog javnog tijela u postupku dodjele ugovora o javnim uslugama.

(18)

S obzirom na različitost administrativnog ustroja u državama članicama, u slučaju ugovora o pružanju usluga javnog željezničkog prijevoza putnika koje izravno dodjeljuje skupina nadležnih lokalnih tijela, države članice diskrecijskim pravom utvrđuju koja su lokalna tijela nadležna u pogledu „gradskih aglomeracija” i „ruralnih područja”.

(19)

Ugovori o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika trebali bi se dodjeljivati na temelju konkurentnog postupka nadmetanja, osim u slučajevima navedenima u ovoj Uredbi.

(20)

Postupci za konkurentni natječaj za ugovore o javnim uslugama trebali bi biti otvoreni za sve operatere, trebali bi biti pravedni te bi se njima trebala poštovati načela transparentnosti i nediskriminacije.

(21)

U iznimnim okolnostima, kada su ugovori o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika dodijeljeni na temelju konkurentnog postupka nadmetanja, trebalo bi biti moguće, u ograničenom razdoblju, izravno dodijeliti nove ugovore, kako bi se osiguralo pružanje usluga na najisplativiji način. Te ugovore ne bi trebalo obnavljati za pokrivanje istih ili sličnih obveza obavljanja javnih usluga.

(22)

Ako nakon objave namjere organiziranja konkurentnog postupka nadmetanja samo jedan operater iskaže interes, nadležna tijela mogu započeti pregovore s tim operatorom kako bi dodijelila ugovor bez daljnje objave otvorenog postupka natječaja.

(23)

Pragovi de minimis za izravno dodijeljene ugovore o javnim uslugama trebali bi se prilagoditi kako bi se njima odrazili veći opsezi i jedinični troškovi usluga javnog željezničkog prijevoza putnika u odnosu da druge vrste prijevoza obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Viši pragovi trebali bi se primjenjivati i na usluge javnog prijevoza putnika, pri čemu više od 50 % vrijednosti tih usluga otpada na željeznički prijevoz.

(24)

Prilikom uspostave jedinstvenog europskog željezničkog prostora potrebna su zajednička pravila o dodjeli ugovora o javnim uslugama u tom sektoru, uzimajući pritom u obzir posebne okolnosti u svakoj državi članici.

(25)

Ako su ispunjeni određeni uvjeti u odnosu na prirodu i strukturu željezničkog tržišta ili željezničke mreže, nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena izravno dodijeliti ugovore o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika ako bi takav ugovor mogao dovesti do poboljšanja kvalitete usluga ili isplativosti ili obojega.

(26)

Nadležna tijela mogu poduzeti mjere za povećanje tržišnog natjecanja među željezničkim prijevoznicima ograničavanjem broja ugovora koje dodjeljuju jednom željezničkom prijevozniku.

(27)

Države članice trebale bi osigurati da njihovi pravni sustavi predviđaju mogućnost da neovisno tijelo procjeni odluke nadležnog tijela o izravnoj dodjeli ugovora o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika na temelju pristupa koji se zasniva na rezultatima. To bi se moglo postići u sklopu sudskog preispitivanja.

(28)

Prilikom pripreme postupaka za konkurentu dodjelu ugovora nadležna tijela trebala bi procijeniti jesu li potrebne mjere za osiguravanje učinkovita i nediskriminirajućeg pristupa odgovarajućim željezničkim vozilima. Nadležna tijela trebala bi javno objaviti izvješće o toj procjeni.

(29)

Neke ključne značajke predstojećih konkurentnih postupaka nadmetanja za ugovore o javnim uslugama trebaju biti potpuno transparentne kako bi se omogućio bolje organiziran odaziv tržišta.

(30)

Uredbu (EZ) br. 1370/2007 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1370/2007 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Podložno dogovoru nadležnih tijela država članica na čijem se državnom području usluge pružaju, obveze obavljanja javnih usluga mogu se odnositi na usluge javnog prijevoza na prekograničnoj razini, uključujući one kojima se pokrivaju lokalne i regionalne potrebe prijevoza.”

2.

U članku 2. umeće se sljedeća točka:

„(aa)

‚usluge javnog željezničkog prijevoza putnika’ znači javni željeznički prijevoz putnika ne uključujući prijevoz putnika drugim vrstama prijevoza tračnicama kao što su podzemna željeznica ili tramvaji;”.

3.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

Specifikacija obveza obavljanja javnih usluga

1.   Nadležno tijelo utvrđuje specifikacije za obveze obavljanja javnih usluga u pružanju usluga javnog prijevoza putnika i opseg primjene tih obveza obavljanja javnih usluga u skladu s člankom 2. točkom (e). Te specifikacije uključuju mogućnost grupiranja usluga koje pokrivaju trošak i usluga koje ne pokrivaju trošak.

Prilikom utvrđivanja tih specifikacija i opsega njihove primjene nadležno tijelo propisno poštuje načelo proporcionalnosti u skladu s pravom Unije.

Specifikacije su usklađene s ciljevima politike navedenima u dokumentima o politici javnog prijevoza u državama članicama.

Sadržaj i oblik dokumenata o politici javnog prijevoza te postupci za savjetovanje s relevantnim dionicima određuju se u skladu s nacionalnim pravom.

2.   Specifikacijama obveza obavljanja javnih usluga i s njima povezanom naknadom neto financijskog učinka obveza obavljanja javnih usluga:

(a)

postižu se ciljevi politike javnog prijevoza na ekonomičan način;

(b)

dugoročno se financijski podupire pružanje usluga javnog prijevoza putnika u skladu sa zahtjevima utvrđenima politikom javnog prijevoza.”

4.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)

jasno određuju obveze obavljanja javnih usluga definirane ovom Uredbom i utvrđene u skladu s njezinim člankom 2.a, kojih se operater javnih usluga treba pridržavati, kao i dotična zemljopisna područja;

(b)

unaprijed utvrđuju na objektivan i transparentan način:

i.

parametre na temelju kojih se računa eventualno plaćanje naknade; i

ii.

prirodu i doseg svih dodijeljenih isključivih prava, na način koji onemogućuje prekomjernu naknadu.

U slučaju ugovora o javnim uslugama koji nisu dodijeljeni u skladu s člankom 5. stavcima 1., 3. ili 3.b, ti se parametri utvrđuju tako da plaćanje naknade ne smije premašiti iznos potreban za pokrivanje neto financijskog učinka troškova koji su nastali i prihoda koji su ostvareni ispunjavanjem obveza obavljanja javnih usluga, uzimajući u obzir s tim povezani prihod zadržan kod operatera javnih usluga i njegovu razumnu dobit;”;

(b)

umeću se sljedeći stavci:

„4.a   Pri izvršenju ugovora o javnim uslugama operateri javnih usluga pridržavaju se obveza koje su primjenjive u području socijalnog i radnog prava koji su utvrđeni pravom Unije, nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorima.

4.b   Direktiva 2001/23/EZ primjenjuje se u slučaju promjene operatera javnih usluga kada takva promjena predstavlja prijenos poduzeća u smislu te Direktive.”;

(c)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Ako nadležna tijela u skladu s nacionalnim pravom zahtijevaju od operatera javnih usluga usklađivanje s određenim standardima kvalitete i socijalnim standardima ili utvrđuju socijalne kriterije i kriterije kvalitete, ti se standardi i kriteriji uključuju u dokumentaciju za nadmetanje i ugovore o javnim uslugama. Poštujući Direktivu 2001/23/EZ ta dokumentacija za nadmetanje i ugovori o javnim uslugama također, prema potrebi, sadrže informacije o pravima i obvezama koje se odnose na prijelaz osoblja koje je preuzeo prethodni operater.”;

(d)

dodaje se sljedeći stavak:

„8.   Od operatera će se ugovorima o javnim uslugama zahtijevati da nadležnom tijelu dostavljaju informacije nužne za dodjelu ugovora o javnim uslugama, osiguravajući pritom legitimnu zaštitu povjerljivih poslovnih informacija. Svim zainteresiranim stranama nadležna tijela stavljaju na raspolaganje relevantne informacije za pripremu ponude u okviru konkurentnog postupka nadmetanja, osiguravajući pritom legitimnu zaštitu povjerljivih poslovnih informacija. Te relevantne informacije obuhvaćaju podatke o potražnji putnika, cijenama karata, troškovima i prihodima povezanima s javnim prijevozom putnika na koji se odnosi konkurentni postupak nadmetanja te detalje o specifikacijama infrastrukture relevantnima za odvijanje prometa traženih vozila ili željezničkih vozila kako bi se zainteresiranim stranama omogućila priprema nacrta poslovnih planova utemeljenih na detaljnim informacijama. Upravitelji željezničke infrastrukture podupiru nadležna tijela pri utvrđivanju svih relevantnih specifikacija infrastrukture. Neispunjavanje gore utvrđenih odredaba podliježe pravnoj reviziji iz članka 5. stavka 7.”

5.

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom, svako lokalno nadležno tijelo, bilo ili ne bilo ono pojedinačno tijelo ili skupina tijela koja pruža integrirane usluge javnog prijevoza putnika, može odlučiti pružati usluge javnog prijevoza putnika sâmo ili izravno dodijeliti ugovore o javnim uslugama zasebnoj pravnoj osobi nad kojom lokalno nadležno tijelo, ili, u slučaju skupine tijela, barem jedno lokalno nadležno tijelo, ima kontrolu sličnu onoj nad vlastitim službama.

U slučaju usluga javnog željezničkog prijevoza putnika skupina tijela iz prvog podstavka može biti sastavljena samo od lokalnih nadležnih tijela čije zemljopisno područje nadležnosti nije cijela država. Usluga javnog prijevoza putnika ili ugovor o javnim uslugama iz prvog podstavka može pokrivati samo potrebe za prijevozom u gradskim aglomeracijama ili ruralnim područjima ili obojem.

Kada lokalno nadležno tijelo donese takvu odluku, vrijedi sljedeće:”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Sva nadležna tijela koja su se opredijelila za treću stranu koja nije njihov unutarnji operater sklapaju ugovore o javnim uslugama na temelju konkurentnog postupka nadmetanja, osim u slučajevima opisanim u stavcima 3.a, 4., 4.a, 4.b, 5. i 6. Postupak usvojen za konkurentno nadmetanje treba biti otvoren za sve operatere i pravedan te poštovati načela transparentnosti i nediskriminacije. Nakon podnošenja ponuda i mogućeg predizbora, postupak može uključivati pregovore u skladu s ovim načelima da bi se odredio najbolji način ispunjavanja posebnih ili složenih uvjeta.”;

(c)

umeću se sljedeći stavci:

„3.a   Osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom, u pogledu ugovora o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika koji su dodijeljeni na temelju konkurentnog postupka nadmetanja, nadležno tijelo može na ograničeno razdoblje odlučiti izravno dodijeliti nove ugovore ako nadležno tijelo smatra da je izravna dodjela opravdana iznimnim okolnostima. Takve iznimne okolnosti uključuju situacije u kojima:

postoji niz konkurentnih postupaka nadmetanja koje već vodi nadležno tijelo ili druga nadležna tijela koja bi mogla utjecati na broj i kvalitetu ponuda koje će vjerojatno biti zaprimljene ako ugovor podliježe u konkurentnom postupku nadmetanja, ili

promjene opsega jednog ili više ugovora o javnim uslugama potrebne su kako bi se optimiziralo pružanje javnih usluga.

Nadležno tijelo izdaje obrazloženu odluku te o tome bez neopravdanog odlaganja obavješćuje Komisiju.

Trajanje ugovora dodijeljenih na temelju ovog stavka razmjerno je iznimnim dotičnim okolnostima i ni u kojem slučaju ne premašuje pet godina.

Nadležno tijelo objavljuje takve ugovore. Pritom uzima u obzir legitimnu zaštitu povjerljivih poslovnih informacija i komercijalnih interesa.

Naknadan ugovor koji se odnosi na iste obveze obavljanja javnih usluga ne dodjeljuje se na temelju te odredbe.

3.b   Pri primjeni stavka 3. nadležna tijela mogu odlučiti primjenjivati sljedeći postupak:

 

Nadležna tijela mogu objaviti svoje namjere o dodjeli ugovora o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika objavom informacijske obavijesti u Službenom listu Europske unije.

 

Ta informacijska obavijest sadržava detaljan opis usluga koje su predmet ugovora koji treba dodijeliti, kao i vrstu i trajanje ugovora.

 

Operateri mogu iskazati svoj interes unutar razdoblja koje je utvrdilo nadležno tijelo, a koje ne smije biti kraće od 60 dana od dana objave informacijske obavijesti.

Ako nakon isteka tog razdoblja:

(a)

samo je jedan operater iskazao interes za sudjelovanje u postupku za dodjelu ugovora o javnim uslugama;

(b)

operater je propisno dokazao da će moći stvarno pružati uslugu prijevoza u skladu s obvezama utvrđenima u ugovoru o javnim uslugama;

(c)

izostanak konkurencije nije rezultat umjetnog sužavanja parametara javne nabave; i

(d)

ne postoji prihvatljiva alternativa,

nadležna tijela mogu započeti pregovore s tim operaterom u svrhu dodjele ugovora bez daljnje objave otvorenog postupka nadmetanja.”;

(d)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom, nadležno tijelo može odlučiti izravno dodijeliti ugovore o javnim uslugama:

(a)

ako je njihova prosječna godišnja vrijednost procijenjena na manje od 1 000 000 EUR ili, u slučaju ugovora o javnim uslugama koje uključuju usluge javnog željezničkog prijevoza putnika, manje od 7 500 000 EUR; ili

(b)

ako se odnose na pružanje manje od 300 000 kilometara usluga javnog prijevoza putnika godišnje ili, u slučaju kada su ugovorom o javnim uslugama obuhvaćene i usluge javnog željezničkog prijevoza putnika, manje od 500 000 kilometara.

U slučaju ugovora o javnim uslugama izravno dodijeljenoga malom ili srednjem poduzetniku koji posluje s najviše 23 cestovna vozila, te granične vrijednosti mogu se povisiti ili do prosječne godišnje vrijednosti procijenjene na manje od 2 000 000 EUR ili do pružanja manje od 600 000 kilometara usluga javnog prijevoza putnika godišnje.”;

(e)

umeću se sljedeći stavci:

„4.a   Osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom, nadležno tijelo može odlučiti izravno dodijeliti ugovore o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza:

(a)

ako smatra da je izravna dodjela opravdana odgovarajućim strukturnim i zemljopisnim značajkama dotičnog tržišta i mreže, a posebno veličinom, značajkama potražnje, složenosti mreže, tehničkom i zemljopisnom izolacijom te uslugama obuhvaćenima ugovorom; i

(b)

ako takav ugovor može dovesti do poboljšanja kvalitete usluga ili isplativosti, ili obojega, u usporedbi s prethodno dodijeljenim ugovorom o javnim uslugama.

Na temelju toga nadležno tijelo objavljuje obrazloženu odluku te o tome obavješćuje Komisiju u roku od jednog mjeseca od njezine objave. Nadležno tijelo može nastaviti s dodjelom ugovora.

Za države članice u kojima je na dan 24. prosinca 2017. najveći godišnji opseg tržišta manji od 23 milijuna vlak-kilometara i koje imaju samo jedno nadležno tijelo na nacionalnoj razini te jedan ugovor o javnim uslugama koji obuhvaća cjelokupnu mrežu, smatra se da ispunjavaju uvjete određene u točki (a). Ako nadležno tijelo neke od tih država članica odluči izravno dodijeliti ugovor o javnim uslugama, dotična država članica o tome obavješćuje Komisiju. Ujedinjena Kraljevina može odlučiti primijeniti ovaj podstavak na Sjevernu Irsku.

Ako nadležno tijelo odluči izravno dodijeliti ugovor o javnim uslugama, ono utvrđuje mjerljive, transparentne i provjerljive zahtjeve u pogledu učinkovitosti. Takvi zahtjevi obuhvaćeni su ugovorom.

Zahtjevi u pogledu učinkovitosti posebno obuhvaćaju točnost usluga, učestalost željezničkih operacija, kvalitetu željezničkih vozila i prijevozni kapacitet za putnike.

Ugovor uključuje posebne pokazatelje učinkovitosti kojima se nadležnom tijelu omogućuje provedba periodičkih procjena. Ugovor također uključuje učinkovite i odvraćajuće mjere koje treba nametnuti u slučaju da željeznički prijevoznik ne uspije ispuniti zahtjeve u pogledu učinkovitosti.

Nadležno tijelo periodički procjenjuje je li željeznički prijevoznik ostvario svoje ciljeve za ispunjavanje zahtjeva u pogledu učinkovitosti kako su utvrđeni u ugovoru te svoje nalaze javno obznanjuje. Te se periodične procjene obavljaju najmanje jednom u pet godina. Nadležno tijelo poduzima odgovarajuće i pravovremene mjere, uključujući izricanje učinkovitih i odvraćajućih ugovornih kazni ako tražena poboljšanja kvalitete usluga ili ekonomičnosti, ili obojeg, nisu ostvarena. Nadležno tijelo može u bilo koje vrijeme u potpunosti ili djelomično suspendirati ili otkazati dodijeljen ugovor na temelju ove odredbe ako operater ne ispuni zahtjeve u pogledu učinkovitosti u obavljanju usluga.

4.b   Osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom nadležno tijelo može odlučiti izravno dodijeliti ugovore o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika ako se odnose samo na usluge željezničkog prijevoza putnika koje pruža operater koji istodobno upravlja cijelom željezničkom infrastrukturom ili velikim dijelom željezničke infrastrukture na kojoj se usluge pružaju, ako je ta željeznička infrastruktura isključena iz primjene članaka 7., 7.a, 7.b, 7.c, 7.d, 8., 13. i poglavlja IV. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*1) u skladu s člankom 2. stavkom 3. točkom (a) ili (b) te Direktive.

Odstupajući od članka 4. stavka 3., trajanje izravno dodijeljenih ugovora na temelju ovog stavka i stavka 4.a ovoga članka ne premašuje 10 godina, osim ako se primjenjuje članak 4. stavak 4.

Ugovori dodijeljeni u skladu s ovim stavkom i stavkom 4.a objavljuju se, uzimajući pritom u obzir legitimnu zaštitu povjerljivih poslovnih informacija i komercijalnih interesa.

(*1)  Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).”;"

(f)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   U slučaju prekida usluga ili neposrednog rizika od nastanka takve situacije, nadležno tijelo može poduzeti izvanredne mjere.

Izvanredne mjere mogu imati oblik izravne dodjele ili službenog sporazuma o produljenju ugovora o javnim uslugama ili zahtjeva za ispunjavanjem određenih obveza obavljanja javnih usluga. Operater javne usluge ima pravo žalbe na odluku kojom se nameće ispunjavanje obveza obavljanja određenih javnih usluga. Razdoblje na koje je ugovor o javnim uslugama dodijeljen, produljen ili nametnut izvanrednim mjerama ne smije biti dulje od dvije godine.”;

(g)

umeće se sljedeći stavak:

„6.a   Radi povećanja tržišnog natjecanja među željezničkim prijevoznicima, nadležna tijela mogu odlučiti da ugovori za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika kojima su obuhvaćeni dijelovi iste mreže ili skupina trasa trebaju biti dodijeljeni različitim željezničkim prijevoznicima. U tu svrhu nadležna tijela mogu prije početka konkurentnog postupka nadmetanja odlučiti da ograniče broj ugovora koje će dodijeliti istom željezničkom prijevozniku.”;

(h)

u stavku 7., umeće se sljedeći podstavak iza prvog podstavka:

„Za slučajeve iz stavaka 4.a i 4.b te mjere uključuju mogućnost da se zatraži procjena obrazložene odluke koju je donijelo nadležno tijelo, a koju provodi neovisno tijelo koje određuje dotična država članica. Rezultat takve procjene javno je dostupan u skladu s nacionalnim pravom.”

6.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 5.a

Željeznička vozila

1.   S ciljem pokretanja konkurentnog postupka nadmetanja nadležna tijela procjenjuju jesu li potrebne mjere da bi se osigurao učinkovit i nediskriminirajući pristup odgovarajućim željezničkim vozilima. Tom se procjenom uzima u obzir prisutnost društava za leasing željezničkih vozila na relevantnom tržištu ili drugih dionika na tržištu koji pružaju usluge leasinga željezničkih vozila. Izvješće o procjeni dostupno je javnosti.

2.   Nadležna tijela mogu odlučiti, u skladu s nacionalnim pravom i sukladno pravilima o državnim potporama, poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osigurao učinkovit i nediskriminirajući pristup odgovarajućim željezničkim vozilima. Te mjere mogu uključivati:

(a)

nabavu od strane nadležnog tijela željezničkih vozila korištenih u svrhu izvršenja ugovora o javnim uslugama s ciljem da ih se stavi na raspolaganje odabranom operateru javnih usluga po tržišnoj cijeni ili u okviru ugovora o javnim uslugama u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b), člankom 6. i, ako je primjenjivo, Prilogom;

(b)

osiguranje jamstva od strane nadležnog tijela za financiranje željezničkih vozila rabljenih u svrhu izvršenja ugovora o javnim uslugama po tržišnoj cijeni ili kao dio ugovora o javnim uslugama u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b), člankom 6. i, ako je primjenjivo, s Prilogom, uključujući jamstvo kojim se pokriva rizik preostale vrijednosti;

(c)

obvezu nadležnog tijela u okviru ugovora o javnim uslugama o preuzimanju željezničkih vozila prema unaprijed definiranim financijskim uvjetima na kraju ugovora po tržišnoj cijeni; ili

(d)

suradnju s drugim nadležnim tijelima radi stvaranja većeg voznog parka željezničkih vozila.

3.   Ako se željeznička vozila stave na raspolaganje novom operateru usluga javnog prijevoza, u dokumentaciji o nadmetanju nadležno tijelo navodi sve dostupne informacije o trošku održavanja željezničkih vozila i njihovom fizičkom stanju.”

7.

U članku 6. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Sve naknade u vezi s općim pravilom ili s ugovorom o javnim uslugama u skladu su s člankom 4., bez obzira na to kako je ugovor dodijeljen. Sve naknade, bilo koje prirode, u vezi s ugovorom o javnim uslugama koji nije dodijeljen u skladu s člankom 5. stavkom 1., 3. ili 3.b odnosno u vezi s općim pravilom, također moraju biti u skladu s odredbama iz Priloga.”

8.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Svako nadležno tijelo jednom godišnje objavljuje skupno izvješće o obvezama obavljanja javnih usluga za koje je ono odgovorno. To izvješće obuhvaća datum početka i trajanja ugovorâ o javnim uslugama, o odabranim operaterima javnih usluga, plaćenim naknadama i isključivim pravima koja su uz naknadu dodijeljena tim operaterima javnih usluga. Izvješće razlučuje autobusni od željezničkog prijevoza, omogućuje nadzor i procjenu obavljanja, kvalitete i financiranja mreže javnog prijevoza i, ako je prikladno, pruža podatke o prirodi i opsegu svih dodijeljenih isključivih prava. Izvješćem se također uzimaju u obzir ciljevi politike, kao što je navedeno u dokumentima o politici javnog prijevoza u dotičnoj državi članici. Države članice olakšavaju središnji pristup tim izvješćima, na primjer na zajedničkom internetskom portalu.”;

(b)

u stavku 2. prvom podstavku dodaje se sljedeća točka:

„(d)

predviđen datum početka i trajanje ugovora o javnim uslugama.”

9.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3.:

i.

članak 5. primjenjuje se na dodjelu ugovora o javnim uslugama za usluge prijevoza putnika cestom i drugim vrstama prijevoza tračnicama osim željeznicom, kao što su podzemna željeznica ili tramvaji od 3. prosinca 2019.;

ii.

članak 5. primjenjuje se na javne usluge željezničkog prijevoza putnika od 3. prosinca 2019.;

iii.

članak 5. stavak 6 i članak 7. stavak 3. prestaju se primjenjivati počevši od 25. prosinca 2023.

Trajanje ugovora dodijeljenih u skladu s člankom 5. stavkom 6. između 3. prosinca 2019. i 24. prosinca 2023. ne smije premašivati deset godina.

Do 2. prosinca 2019. države članice trebaju poduzeti mjere postupnog usklađivanja s člankom 5. da bi se izbjegli ozbiljni strukturni problemi, posebno oni vezani uz prijevozne kapacitete.

U roku od šest mjeseci od 25. prosinca 2020. države članice Komisiji dostavljaju izvješće o napretku s naglaskom na provedbi bilo koje dodjele ugovora o javnim uslugama koji su u skladu s člankom 5. Na temelju izvješća o napretku država članica Komisija provodi preispitivanje i, prema potrebi, podnosi zakonodavne prijedloge.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„2.a   Ugovori o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika dodijeljeni izravno na temelju postupka koji nije pravedan konkurentni postupak od 24. prosinca 2017. do 2. prosinca 2019. mogu se nastaviti do datuma isteka njihove valjanosti. Odstupajući od članka 4. stavka 3., takvi ugovori ne smiju trajati dulje od deset godina, osim kada se primjenjuje članak 4. stavak 4.”;

(c)

u stavku 3. prvom podstavku točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

od 26. srpnja 2000. i prije 24. prosinca 2017. na temelju postupka koji nije pravedan konkurentni postupak nadmetanja.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan 24. prosinca 2017.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

I. KORČOK


(1)  SL C 327, 12.11.2013., str. 122.

(2)  SL C 356, 5.12.2013., str. 92.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Stajalište Vijeća u prvom čitanju od 17. listopada 2016. (SL C 430, 22.11.2016., str. 4.). Stajalište Europskog parlamenta od 14. prosinca 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL L 82., 22.3.2001., str. 16.).

(5)  Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1.).


23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 354/32


UREDBA (EU) 2016/2339 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 2016.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije, u pogledu robe koja je privremeno napustila carinsko područje Unije morem ili zrakom

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da

(1)

U svrhu olakšavanja trgovinskih tokova, člankom 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) isključuje se primjena određenih odredbi te uredbe na robu koja je privremeno napustila carinsko područje Unije dok se kretala između dvije luke ili zračne luke u Uniji bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije. Tim se odredbama uređuje obveza podnošenja ulazne skraćene deklaracije, obveza podnošenja obavijesti o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova, obveza prijevoza robe na određena mjesta i njenog podnošenja carini na mjestu na kojem se ona istovaruje ili pretovaruje, te privremeni smještaj robe.

(2)

Kao posljedica tog isključenja, nema pravne osnove za zahtijevanje da roba koju se istovaruje ili pretovaruje bude podnesena na mjestu na kojem ponovno uđe na carinsko područje Unije nakon što ga je privremeno napustila. Bez takvog podnošenja, carinskim tijelima moglo bi biti teže osigurati nadzor dotične robe pa postoji rizik da naplata uvozne carine i drugih davanja ne bude točno izvršena, kao i da nefiskalne mjere, kao što su veterinarske i fitosanitarne kontrole, ne budu pravilno primijenjene.

(3)

Članak 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 stoga bi trebalo izmijeniti kako bi se uzele u obzir različite situacije u pogledu robe koja nije roba Unije i robe Unije.

(4)

U svrhu osiguranja djelotvornog carinskog nadzora robe koja nije roba Unije, odredbe kojima se uređuje obveza prijevoza robe na određena mjesta, podnošenja carini pri istovaru ili pretovaru i čekanja odobrenja prije istovara ili pretovara, kao i odredbe o privremenom smještaju robe trebale bi se nastaviti primjenjivati na robu koja nije roba Unije. Stoga bi članak 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 trebalo izmijeniti na način da se u odnosu na robu koja nije roba Unije isključe samo pravila kojima se uređuje obveza podnošenja ulazne skraćene deklaracije i obveza podnošenja obavijesti o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova.

(5)

U svrhu osiguranja djelotvornog nadzora robe Unije, u članku 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 trebalo bi razlikovati situaciju u kojoj se status robe Unije treba dokazati prema članku 153. stavku 2. te uredbe od one u kojoj je roba Unije zadržala svoj status na temelju članka 155. stavka 2. te uredbe.

(6)

Kada je riječ o robi Unije čiji status treba dokazati prema članku 153. stavku 2. Uredbe (EU) br. 952/2013, treba se isključiti samo primjena pravila kojima se uređuje obveza podnošenja ulazne skraćene deklaracije i obveza podnošenja obavijesti o dolasku broda za plovidbu morem ili zrakoplova, čime se omogućuje odgovarajući carinski nadzor.

(7)

Pravila utvrđena u članku 139. Uredbe (EU) br. 952/2013 kojima se uređuje obveza podnošenja robe carini po istovaru ili pretovaru i obveza čekanja odobrenja prije istovara ili pretovara robe prema članku 140. te uredbe također se ne bi trebala primjenjivati na robu Unije koja je zadržala svoj status na temelju članka 155. stavka 2. te uredbe uzimajući u obzir činjenicu da, čak i ako je roba privremeno napustila carinsko područje Unije, njezin se status nije promijenio i ne treba ga dokazivati.

(8)

Upućivanja u članku 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 na članak 135. stavak 1. i članak 137. te uredbe trebalo bi izbrisati kako bi se osobe koje unose robu na carinsko područje Unije obvezalo da je prevezu na mjesto koje su odredila carinska tijela, kako bi se tim tijelima omogućilo da, ako je to potrebno, provjere radi li se o robi Unije ili o robi koja nije roba Unije.

(9)

Upućivanje u članku 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 na članak 141. te uredbe trebalo bi izbrisati kako bi se pojasnilo da se članak 141. stavak 1. te uredbe, kojim se isključuje primjena određenih odredbi na robu koja se premješta u postupku provoza, primjenjuje i kada roba ponovno uđe na carinsko područje Unije nakon što ga je privremeno napustila morem ili zrakom izravnim putem.

(10)

Upućivanje u članku 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 na članke od 144. do 149. te uredbe o privremenom smještaju također bi trebalo izbrisati. Iako se pravila utvrđena u tim članicima ne primjenjuju na robu Unije, trebala bi se primjenjivati na robu koja nije roba Unije. U tom pogledu, članak 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

Ova bi Uredba trebala stupiti na snagu što prije kako bi se osigurao djelotvoran nadzor robe bez daljnje odgode,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Članak 136. Uredbe (EU) br. 952/2013 zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 136.

Roba koja je privremeno napustila carinsko područje Unije morem ili zrakom

1.   Članci od 127. do 130. te članak 133. ne primjenjuju se u slučajevima kada se roba koja nije roba Unije unosi na carinsko područje Unije nakon što je privremeno napustila to područje morem ili zrakom te ako je taj prijevoz obavljen izravnim putem bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije.

2.   Članci od 127. do 130. te članak 133. ne primjenjuju se u slučajevima kada se roba Unije čiji carinski status treba dokazati prema članku 153. stavku 2. unosi na carinsko područje Unije nakon što je privremeno napustila to područje morem ili zrakom te ako je taj prijevoz obavljen izravnim putem bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije.

3.   Članci od 127. do 130. te članci 133., 139. i 140. ne primjenjuju se u slučajevima kada se roba Unije koja se premješta bez promjene svog carinskog statusa u skladu s člankom 155. stavkom 2., unosi na carinsko područje Unije nakon što je privremeno napustila to područje morem ili zrakom te ako je taj prijevoz obavljen izravnim putem bez zaustavljanja izvan carinskog područja Unije.”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećega dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

I. KORČOK


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 1. prosinca 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. prosinca 2016.

(2)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).


23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 354/35


UREDBA (EU) 2016/2340 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 2016.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 1286/2014 o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode u pogledu datuma njezine primjene

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom,

nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (2) uveden je niz mjera radi poboljšanja zaštite ulagatelja i obnove povjerenja potrošača u sektor financijskih usluga povećanjem transparentnosti na tržištu malih ulagatelja. Njome se od izdavatelja upakiranih investicijskih proizvoda za male ulagatelje i investicijskih osigurateljnih proizvoda zahtijeva izrada dokumenta s ključnim informacijama.

(2)

Uredbom (EU) br. 1286/2014 ovlašćuju se europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3), europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5) da izrade regulatorne tehničke standarde kojima se utvrđuju elementi dokumenta s ključnim informacijama.

(3)

Komisija je 30. lipnja 2016. donijela delegiranu uredbu o dopuni Uredbe (EU) br. 1286/2014 (6) („delegirana uredba”), kojom se određuje prikaz i sadržaj dokumenta s ključnim informacijama i njegov standardizirani oblik, metodologija na kojoj se temelji prikaz rizika i nagrade te izračun troškova, uvjeti i najmanja učestalost pregleda informacija sadržanih u dokumentu s ključnim informacijama i uvjeti za ispunjenje zahtjeva za pružanjem dokumenta s ključnim informacijama malim ulagateljima.

(4)

Europski parlament usprotivio se, 14. rujna 2016., delegiranoj uredbi koju je Komisija donijela 30. lipnja 2016. i zajedno s velikom većinom država članica pozvao na odgodu datuma početka primjene Uredbe (EU) br. 1286/2014.

(5)

Dvanaestomjesečnom odgodom osigurat će se uključenim stranama dodatni rok za ispunjavanje novih zahtjeva. S obzirom na navedene iznimne okolnosti primjereno je i opravdano na odgovarajući način izmijeniti Uredbu (EU) br. 1286/2014.

(6)

S obzirom na vrlo kratak rok do početka primjene odredaba utvrđenih Uredbom (EU) br. 1286/2014 ova bi Uredba trebala stupiti na snagu bez odgode.

(7)

Stoga je u ovom slučaju također opravdano primijeniti izuzeće za slučajeve hitnosti iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

U Uredbi (EU) br. 1286/2014 drugi stavak članka 34. zamjenjuje se sljedećim:

„Primjenjuje se od 1. siječnja 2018.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećega dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

I. KORČOK


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 1. prosinca 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. prosinca 2016.

(2)  Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1.).

(3)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(4)  Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

(5)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(6)  Delegirana uredba Komisije od 30. lipnja 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) utvrđivanjem regulatornih tehničkih standarda u vezi s prikazom, sadržajem, pregledom i revizijom dokumenata s ključnim informacijama te uvjetima za ispunjivanje zahtjeva za dostavu tih dokumenata (C(2016) 3999).


DIREKTIVE

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 354/37


DIREKTIVA (EU) 2016/2341 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 2016.

o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje

(preinačeno)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53., članak 62. i članak 114. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) značajno je izmijenjena nekoliko puta (4). S obzirom na daljnje izmjene tu bi direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Na unutarnjem tržištu institucije za strukovno mirovinsko osiguranje (IORP) trebale bi imati mogućnost poslovanja u drugim državama članicama osiguravajući pritom visoku razinu zaštite i sigurnosti članovima i korisnicima programa strukovnog mirovinskog osiguranja.

(3)

Cilj je ove Direktive minimalno usklađivanje te stoga njome ne bi trebalo sprječavati države članice da zadrže ili uvedu daljnje odredbe radi zaštite članova i korisnika programa strukovnog mirovinskog osiguranja, pod uvjetom da su takve odredbe u skladu s obvezama država članica prema pravu Unije. Ova Direktiva ne odnosi se na pitanja nacionalnog socijalnog, radnog, poreznog ili ugovornog prava, ili na adekvatnosti mirovinskog osiguranja u državama članicama.

(4)

Kako bi se dodatno olakšala mobilnost radnika među državama članicama, ovom se Direktivom žele osigurati dobro upravljanje, pružanje informacija članovima programa te transparentnost i sigurnost strukovnog mirovinskog osiguranja.

(5)

Način na koji su institucije za strukovno mirovinsko osiguranje organizirane i uređene znatno se razlikuje među državama članicama. Programima strukovnog mirovinskog osiguranja upravljaju i institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i društva za životno osiguranje. Stoga nije primjereno usvojiti jednak pristup prema svim institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje. Komisija i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebali bi u svojem djelovanju voditi računa o različitim tradicijama država članica te bi pri određivanju organizacije institucija za strukovno mirovinsko osiguranje trebali djelovati ne dovodeći u pitanje nacionalno socijalno i radno pravo.

(6)

Direktiva 2003/41/EZ predstavljala je prvi zakonodavni korak na putu prema unutarnjem tržištu za strukovno mirovinsko osiguranje, organiziranom na razini Unije. Istinsko unutarnje tržište za strukovno mirovinsko osiguranje i dalje je presudno za gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta u Uniji te za suočavanje s izazovom starenja društva. Ta direktiva iz 2003. nije tako temeljito izmijenjena da bi se njome uveo suvremeni sustav upravljanja temeljen na riziku za institucije za strukovno mirovinsko osiguranje. Odgovarajuća regulacija i nadzor na razini Unije i na nacionalnoj razini i dalje su važni za razvoj sigurnog strukovnog mirovinskog osiguranja u svim državama članicama.

(7)

Kao opće načelo, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi, prema potrebi, uzimati u obzir cilj osiguravanja međugeneracijske ravnoteže programa strukovnog mirovinskog osiguranja na način da nastoje ostvariti pravednu raspodjelu rizika i koristi među generacijama u strukovnom mirovinskom osiguranju.

(8)

Potrebno je odgovarajuće djelovanje kako bi se dodatno unaprijedili sustavi dopunske privatne mirovinske štednje kao što su programi strukovnog mirovinskog osiguranja. To je važno jer su sustavi socijalne sigurnosti pod sve većim pritiskom, što znači da se sve više oslanjamo na strukovne mirovine kako bi dopunili druge oblike mirovinskog osiguranja. Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje imaju važnu ulogu u dugoročnom financiranju gospodarstva Unije te u osiguravanju sigurnih mirovina. One su ključan dio gospodarstva Unije jer u ime približno 75 milijuna članova i korisnika upravljaju imovinom vrijednom 2,5 bilijuna EUR. Strukovne mirovine trebalo bi unaprijediti ne dovodeći, međutim, u pitanje veliku važnost mirovinskih sustava socijalne sigurnosti kao sigurne, trajne i djelotvorne socijalne zaštite koja bi trebala jamčiti pristojan životni standard u starijoj životnoj dobi te bi stoga trebala predstavljati središnju točku cilja učvršćivanja europskih socijalnih modela.

(9)

U svjetlu demografskih kretanja u Uniji i stanja nacionalnih proračuna, strukovno mirovinsko osiguranje vrijedan je dodatak mirovinskim sustavima socijalne sigurnosti. Otporan mirovinski sustav obuhvaća raznolik raspon proizvoda, raznolikost institucija te djelotvorne i učinkovite nadzorne prakse.

(10)

Države članice trebale bi zaštititi radnike od siromaštva u starijoj životnoj dobi i promicati dopunske mirovinske programe povezane s ugovorima o radu kao dodatno pokriće uz mirovine iz javnih mirovinskih sustava.

(11)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravo na zaštitu osobnih podataka, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje i pravo na visoku razinu zaštite potrošača, posebno osiguravanjem više razine transparentnosti mirovinskog osiguranja, informiranog osobnog financijskog i mirovinskog planiranja kao i olakšavanjem prekogranične djelatnosti institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i prekograničnog prijenosa mirovinskih programa. Ova Direktiva treba se provoditi u skladu s tim pravima i načelima.

(12)

Posebice bi olakšavanje prekogranične djelatnosti institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i prekograničnog prijenosa mirovinskih programa pojašnjavanjem relevantnih postupaka i uklanjanjem nepotrebnih prepreka moglo imati pozitivan utjecaj na dotična poduzeća i njihove zaposlenike, bez obzira na to u kojoj državi članici rade, i to centralizacijom upravljanja mirovinskim uslugama koje se pružaju.

(13)

Prekogranična djelatnost institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ne bi trebala dovoditi u pitanje nacionalno socijalno i radno pravo, mjerodavno za područje programâstrukovnog mirovinskog osiguranja države članice domaćina, koje je primjenjivo na odnos između poduzeća koje nudi strukovne programe („pokroviteljsko poduzeće”) te članova i korisnika. Prekogranična djelatnost i prekogranični prijenos mirovinskih programa razlikuju se, te bi trebali biti uređeni različitim odredbama. Ako prekogranični prijenos mirovinskog programa rezultira prekograničnom djelatnosti, trebale bi se primjenjivati odredbe o prekograničnoj djelatnosti.

(14)

Ako se pokroviteljsko poduzeće i institucija za strukovno mirovinsko osiguranje nalaze u istoj državi članici, činjenica da članovi ili korisnici mirovinskog programa imaju prebivalište u drugoj državi članici sama po sebi ne čini prekograničnu djelatnost.

(15)

Države članice trebale bi voditi računa o tome da je potrebno zaštititi mirovinska prava radnika koji su privremeno poslani na rad u drugu državu članicu.

(16)

Unatoč stupanju na snagu Direktive 2003/41/EZ, prekogranična djelatnost ograničena je zbog razlika u nacionalnom, socijalnom i radnom pravu. Štoviše, i dalje postoje važne bonitetne prepreke zbog kojih je za institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prekogranično upravljanje mirovinskim programima skuplje. Osim toga, potrebno je poboljšati postojeću minimalnu razinu zaštite članova i korisnika. To je još važnije i zbog toga što rizike dugovječnosti i tržišne rizike sve više snose članovi i korisnici, a ne institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ili pokroviteljsko poduzeće. Osim toga, potrebno je povećati postojeću minimalnu razinu informiranja članova i korisnika.

(17)

Bonitetna pravila utvrđena u ovoj Direktivi namijenjena su i osiguravanju visokog stupanja sigurnosti svim budućim umirovljenicima uvođenjem strogih nadzornih standarda i omogućavanju dobrog, razboritog i učinkovitog upravljanja programima strukovnog mirovinskog osiguranja.

(18)

Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi biti potpuno odvojene od bilo kojeg pokroviteljskog poduzeća i poslovati na temelju kapitalizacije u svrhu osiguravanja mirovina. Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje posluju s isključivom svrhom osiguravanja mirovina trebale bi imati slobodu pružanja usluga i slobodu ulaganja te podlijegati samo koordiniranim bonitetnim zahtjevima, bez obzira na to smatraju li se te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje pravnim subjektima.

(19)

Države članice trebale bi u skladu s načelom supsidijarnosti zadržati punu nadležnost za organizaciju svojih mirovinskih sustava kao i za odluke o ulozi svakog od triju „stupova” mirovinskog sustava u pojedinačnim državama članicama. U kontekstu drugog stupa, one bi također trebale zadržati punu nadležnost za ulogu i funkcije različitih institucija koje osiguravaju strukovne mirovine, kao što su mirovinski fondovi za cjelokupnu gospodarsku granu, korporativni mirovinski fondovi i društva za životno osiguranje. Ovom se Direktivom ne namjerava dovesti u pitanje ovo posebno pravo država članica, već ih potaknuti da izgrade odgovarajuće, sigurno i održivo strukovno mirovinsko osiguranje te olakšaju prekograničnu djelatnost.

(20)

Uzimajući u obzir potrebu da se dodatno poboljša strukovno mirovinsko osiguranje, Komisija bi trebala osigurati znatnu dodanu vrijednost na razini Unije poduzimanjem daljnjih koraka za podršku suradnji država članica sa socijalnim partnerima na poboljšanju drugog stupa programa mirovinskog osiguranja te osnivanjem skupine stručnjaka na visokoj razini radi povećanja štednje u drugom mirovinskom stupu u državama članicama, uključujući promicanje razmjene najboljih praksi među državama članicama, posebno u pogledu prekogranične djelatnosti.

(21)

Nacionalna pravila o sudjelovanju samozaposlenih osoba u institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje razlikuju se. U nekim državama članicama institucije za strukovno mirovinsko osiguranje mogu poslovati na temelju sporazuma s granskim udrugama čiji članovi djeluju u svojstvu samozaposlenih osoba ili izravno sa samozaposlenim osobama i zaposlenicima. U nekim državama članicama samozaposlena osoba može postati članom institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ako samozaposlena osoba ima ulogu poslodavca ili pruža profesionalne usluge nekom poduzeću. U nekim državama članicama samozaposlene osobe ne mogu se pridružiti instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje, osim ako su ispunjeni određeni zahtjevi, uključujući one utvrđene socijalnim i radnim pravom.

(22)

Institucije koje upravljaju programima socijalnog osiguranja koji su već koordinirani na razini Unije trebale bi biti isključene iz područja primjene ove Direktive. Ipak, trebalo bi uzeti u obzir specifičnosti institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koje u jednoj državi članici upravljaju i programima socijalne sigurnosti i programima strukovnog mirovinskog osiguranja.

(23)

Institucije koje posluju prema načelu financiranja kapitala u sklopu obveznih programa socijalne sigurnosti nisu obuhvaćene ovom Direktivom.

(24)

Financijske institucije koje već imaju koristi od zakonodavnog okvira Unije trebale bi općenito biti isključene iz područja primjene ove Direktive. Međutim, budući da i takve institucije u nekim slučajevima mogu nuditi usluge strukovnog mirovinskog osiguranja, važno je osigurati da ova Direktiva ne dovede do narušavanja tržišnog natjecanja. Takva se narušavanja mogu izbjeći primjenom bonitetnih zahtjeva ove Direktive na poslove strukovnog mirovinskog osiguranja koje obavljaju društva za životno osiguranje u skladu s člankom 2. stavkom 3. točkom (a) podtočkama od i. do iii. i člankom 2. stavkom 3. točkom (b) podtočkama od ii. do iv. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6). Komisija bi također trebala pažljivo pratiti situaciju na tržištu strukovnih mirovinskih osiguranja te procijeniti mogućnost proširenja neobvezne primjene ove Direktive na druge financijske institucije uređene propisima.

(25)

Budući da je cilj institucija za strukovno mirovinsko osiguranje osigurati financijsku sigurnost u mirovini, mirovine koje one isplaćuju trebale bi u pravilu biti u obliku doživotnih isplata, periodičnih isplata, jednokratnih isplata ili bilo koje kombinacije navedenog.

(26)

Važno je osigurati da starije osobe i osobe s invaliditetom ne budu izložene riziku siromaštva te da mogu imati dostojan životni standard. Primjereno pokriće biometrijskih rizika u okviru programâ strukovnog mirovinskog osiguranja važan je aspekt borbe protiv siromaštva i nesigurnosti starijih ljudi. Pri uspostavljanju mirovinskog programa poslodavci i zaposlenici, ili njihovi predstavnici, trebali bi razmotriti mogućnost mirovinskog programa koji uključuje pokriće rizika dugovječnosti i rizika od profesionalne nesposobnosti za rad kao i skrbi za preživjele uzdržavane osobe.

(27)

Dajući državama članicama mogućnost da iz područja primjene nacionalnog provedbenog prava isključe institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje upravljaju mirovinskim programima koji ukupno imaju manje od 100 članova može se olakšati nadzor u tim državama članicama, bez ugrožavanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta u tom području. Ipak, time se ne bi trebalo ugroziti pravo takvih institucija za strukovno mirovinsko osiguranje da imenuju investicijske upravitelje s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji su u njoj za tu djelatnost dobili valjano odobrenje za rad za upravljanje svojim investicijskim portfeljem, te skrbnike ili depozitare s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji su u njoj za tu djelatnost dobili valjano odobrenje za rad za skrbništvo nad svojom imovinom. U svakom slučaju, države članice trebale bi primjenjivati određene odredbe o pravilima ulaganja i sustavu upravljanja na institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje upravljaju mirovinskim programima koji ukupno imaju više od 15 članova.

(28)

Institucije kao što su „Unterstützungskassen” u Njemačkoj, u kojima članovi nemaju zakonska prava na primanja određenog iznosa i u kojima su njihovi interesi zaštićeni obveznim zakonskim osiguranjem u slučaju insolventnosti trebale bi biti isključene iz područja primjene ove Direktive.

(29)

Radi zaštite članova i korisnika institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi svoje djelatnosti ograničiti na one navedene u ovoj Direktivi i one koje iz njih proizlaze.

(30)

U slučaju stečaja pokroviteljskog poduzeća, članovi su izloženi riziku gubitka poslova i stečenih mirovinskih prava. Zbog toga je potrebno osigurati jasnu odvojenost pokroviteljskog poduzeća od institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i utvrditi minimalne bonitetne standarde za zaštitu članova. Pri utvrđivanju takvih standarda trebalo bi voditi računa o pristupu institucija za strukovno mirovinsko osiguranje programima za zaštitu mirovina ili sličnim mehanizmima kojima se štite stečena individualna prava članova i korisnika od rizika neispunjena obveza od strane pokroviteljskog poduzeća.

(31)

Poslovanje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i nadzor nad njima znatno se razlikuju među državama članicama. U nekim državama članicama nadzor se ne provodi samo nad samom institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje, već se može provoditi i nad subjektima ili društvima koji su dobili odobrenje za upravljanje takvim institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje. Države članice trebale bi imati mogućnost uzeti u obzir takvu specifičnost, pod uvjetom da su svi zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi stvarno ispunjeni. Države članice trebale bi također imati mogućnost društvima za osiguranje i drugim financijskim subjektima dopustiti da upravljaju institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje.

(32)

Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje su mirovinske institucije sa socijalnom svrhom koje pružaju financijske usluge. Odgovorne su za osiguravanje strukovnih mirovina te bi stoga trebale ispunjavati određene minimalne bonitetne standarde s obzirom na svoje djelatnosti i uvjete poslovanja, uzimajući u obzir nacionalna pravila i ustaljene prakse. Međutim, prema takvim se institucijama ne bi trebalo postupati kao prema običnim pružateljima financijskih usluga. Njihovu socijalnu funkciju te trostrani odnos između zaposlenika, poslodavca i institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebalo bi na odgovarajući način priznati i podržati kao vodeća načela ove Direktive.

(33)

U slučaju da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje u skladu s nacionalnim pravom upravljaju mirovinskim fondovima koji nemaju pravnu osobnost i koji se sastoje od mirovinskih programa individualnih članova čija je imovina odvojena od imovine institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, države članice trebale bi imati mogućnost smatrati svaki mirovinski fond jednim mirovinskim programom u smislu ove Direktive.

(34)

Veliki broj institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u određenim državama članicama znači da je potrebno pragmatično rješenje u pogledu prethodnog odobrenja za rad institucija za strukovno mirovinsko osiguranje. Međutim, ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje želi upravljati programom u drugoj državi članici, trebalo bi se zahtijevati prethodno odobrenje za rad od nadležnog tijela matične države članice.

(35)

Ne dovodeći u pitanje nacionalno socijalno i radno pravo u području organizacije mirovinskih sustava, uključujući obvezno članstvo i rezultate pregovora o kolektivnim ugovorima, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi imati mogućnost pružanja usluga u drugim državama članicama po primitku odobrenja za rad od nadležnog tijela matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje. Institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje trebalo bi dozvoliti prihvaćanje pokroviteljstva poduzeća koja se nalaze u bilo kojoj državi članici te upravljanje mirovinskim programima s članovima u više od jedne države članice. To bi moglo dovesti do znatne ekonomije razmjera za takve institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, poboljšati konkurentnost industrije Unije i olakšati mobilnost radne snage.

(36)

Pri ostvarivanju prava institucije za strukovno mirovinsko osiguranje sa sjedištem u jednoj državi članici na upravljanje programom strukovnog mirovinskog osiguranja ugovorenim u drugoj državi članici trebalo bi u potpunosti poštovati odredbe socijalnog i radnog prava koje su na snazi u državi članici domaćinu u mjeri u kojoj je ono mjerodavno za programe strukovnog mirovinskog osiguranja, na primjer određivanje i isplata mirovina i uvjeti za prenosivost mirovinskih prava. Trebalo bi pojasniti područje primjene bonitetnih pravila kako bi se osigurala pravna sigurnost za prekogranične djelatnosti institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

(37)

Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi unutar Unije moći prenijeti mirovinske programe na druge institucije za strukovno mirovinsko osiguranje preko granica kako bi se pojednostavnila organizacija strukovnog mirovinskog osiguranja na razini Unije. Prijenosi bi trebali podlijegati odobrenju nadležnog tijela u matičnoj državi članici institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice nakon što je to nadležno tijelo primilo suglasnost nadležnog tijela u matičnoj državi članici institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koja prenosi mirovinski program. Prijenos i uvjeti prijenosa trebali bi podlijegati prethodnom odobrenju većine dotičnih članova i većine dotičnih korisnika ili, ako je to primjenjivo, većine njihovih predstavnika, kao što su fiducijari programa koji se zasniva na fiduciji.

(38)

U slučaju prijenosa dijela mirovinskog programa, trebalo bi osigurati održivost i prenesenog dijela i preostalog dijela mirovinskog programa, a prava svih članova i korisnika trebalo bi nakon prijenosa zaštititi na odgovarajući način tako da se i od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljica i od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje primateljica zahtijeva da moraju imati dostatnu i odgovarajuću imovinu kako bi se pokrile tehničke pričuve za preneseni dio programa i preostali dio programa.

(39)

Kako bi se olakšala koordinacija nadzornih praksi, EIOPA može zatražiti informacije od nadležnih tijela u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene Uredbom (EU) br. 1094/2010. Nadalje, u slučaju cjelovitog ili djelomičnog prekograničnog prijenosa mirovinskog programa, kada je došlo do neslaganja među dotičnim nadležnim tijelima, EIOPA bi trebala imati mogućnost provedbe posredovanja.

(40)

Razborit izračun tehničkih pričuva ključni je uvjet za osiguravanje i kratkoročnog i dugoročnog ispunjavanja obveza isplate mirovina. Tehničke pričuve trebalo bi izračunati na temelju priznatih aktuarskih metoda te bi ih trebao ovjeriti aktuar ili drugi stručnjak u tom području. Najviše kamatne stope trebalo bi odabrati razborito i u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravilima. Minimalni iznos tehničkih pričuva trebao bi biti dostatan i za nastavak isplate primanja koja se već isplaćuju korisnicima te također odražavati obveze koje proizlaze iz stečenih mirovinskih prava članova. Aktuarsku funkciju trebale bi obavljati osobe koje posjeduju znanje o aktuarskoj i financijskoj matematici koje je razmjerno veličini, vrsti, opsegu i složenosti rizika svojstvenih djelatnostima institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i koje mogu dokazati svoje relevantno iskustvo u vezi s važećim profesionalnim kvalifikacijama ili drugim standardima.

(41)

Rizici koje pokrivaju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje znatno se razlikuju od jedne do druge države članice. Matične države članice stoga bi trebale imati mogućnost zahtijevati da izračun tehničkih pričuva podliježe dodatnim i detaljnijim pravilima od onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

(42)

Dostatna i primjerena imovina za pokriće tehničkih pričuva trebala bi se zahtijevati radi zaštite interesa članova i korisnika mirovinskog programa u slučaju insolventnosti pokroviteljskog poduzeća.

(43)

Kako bi se promicali jednaki uvjeti za domaće i prekogranične institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, države članice trebale bi uzimati u obzir zahtjeve u vezi s pokrićem i za domaće i za prekogranične institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

(44)

U brojnim slučajevima postoji mogućnost da pokroviteljsko poduzeće, a ne sama institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, pokriva biometrijske rizike ili jamči određena primanja ili uspješnost ulaganja. Međutim, u pojedinim slučajevima sama je institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ta koja osigurava takvo pokriće ili pruža jamstva, dok se obveze pokrovitelja općenito svode na plaćanje potrebnih doprinosa. U takvim okolnostima dotična institucija za strukovno mirovinsko osiguranje trebala bi raspolagati regulatornim kapitalom koji se temelji na vrijednosti tehničkih pričuva i rizičnog kapitala.

(45)

Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje jesu ulagatelji na vrlo dugi rok. Otkup imovine koju drže te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje općenito ne smije imati drugu svrhu osim osiguravanja mirovina. Štoviše, radi zaštite prava članova i korisnika na odgovarajući način, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi imati mogućnost odabira takve raspodjele imovine koja precizno odgovara vrsti i trajanju njihovih obveza. Stoga je potreban učinkovit nadzor i pristup pravilima ulaganja koji institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje dopuštaju dovoljnu fleksibilnost u odlučivanju o najsigurnijoj i najučinkovitijoj politici ulaganja te ih obvezuju na razborito postupanje. Poštovanje načela razboritosti stoga zahtijeva politiku ulaganja prilagođenu strukturi članstva pojedinačne institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

(46)

Utvrđivanjem načela razboritosti kao temeljnog načela kapitalnih ulaganja te omogućavanjem prekograničnog poslovanja institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje potiče se preusmjeravanje štednje u sektor strukovnog mirovinskog osiguranja, čime se pridonosi gospodarskom i socijalnom napretku.

(47)

Nadzorne metode i prakse razlikuju se među državama članicama. Stoga bi državama članicama trebalo dati određeno diskrecijsko pravo pri utvrđivanju preciznih pravila ulaganja koja žele propisati za institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje se nalaze na njihovom državnom području. Takvim se pravilima ipak ne bi smjelo ograničiti slobodno kretanje kapitala, osim ako je to opravdano bonitetnim razlozima.

(48)

Ovom bi Direktivom trebalo osigurati odgovarajuću razinu slobode ulaganja za institucije za strukovno mirovinsko osiguranje. Kao ulagatelji na vrlo dugi rok s niskim rizikom likvidnosti, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje u poziciji su, unutar razboritih granica, ulagati u nelikvidnu imovinu kao što su dionice te u druge instrumente s dugoročnim ekonomskim profilom kojima se ne trguje na uređenim tržištima, multilateralnim trgovinskim platformama (MTP) ili organiziranim trgovinskim platformama (OTP). One također mogu ostvariti korist od prednosti međunarodne diversifikacije. Ulaganja u dionice u valutama različitima od valute njihovih obveza i u druge instrumente s dugoročnim ekonomskim profilom kojima se ne trguje na uređenim tržištima, MTP-ovima ili OTP-ovima stoga ne bi trebalo ograničavati, u skladu s načelom razboritosti kako bi se zaštitili interesi članova i korisnika, osim zbog bonitetnih razloga.

(49)

Poimanje instrumenata s dugoročnim ekonomskim profilom jest široko. Takvi su instrumenti neprenosivi vrijednosni papiri te stoga nemaju pristup likvidnosti sekundarnih tržišta. Često iziskuju obveze na određeno vrijeme, što ograničava njihovu utrživost te bi trebali podrazumijevati sudjelovanje i dužničke instrumente neuvrštenih poduzeća i zajmove koji su im odobreni. Neuvrštena poduzeća uključuju infrastrukturne projekte, neuvrštena društva koja ulažu u rast, nekretnine ili drugu imovinu koja bi mogla biti prihvatljiva za dugoročna ulaganja. Infrastrukturni projekti kojim imaju nizak udio ugljika i koji su otporni na klimatske promjene često su neuvrštena imovina i oslanjaju se na dugoročne kredite za financiranje projekta.

(50)

Institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje trebalo bi omogućiti ulaganje u drugim državama članicama u skladu s pravilima njihove matične države članice kako bi se smanjio trošak prekogranične djelatnosti. Stoga se državi članici domaćinu ne bi smjelo dopustiti uvođenje dodatnih zahtjeva u vezi s ulaganjem za institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje se nalaze u drugim državama članicama.

(51)

Pojedinci moraju imati jasan pregled nad svojim stečenim mirovinskim pravima koja proizlaze iz zakonom predviđenih programa mirovinskog osiguranja i programa strukovnog mirovinskog osiguranja, posebice ako su takva prava stekli u više od jedne države članice. Taj bi se pregled mogao ostvariti uvođenjem usluga za praćenje mirovina u cijeloj Uniji, sličnih onima koje su već uspostavljene u nekim državama članicama nakon što je Komisija 16. veljače 2012. objavila bijelu knjigu pod naslovom „Program za primjerene, sigurne i održive mirovine”, u kojoj se promiče razvoj takvih usluga.

(52)

Neki rizici ne mogu se smanjiti kvantitativnim zahtjevima koji se odražavaju u zahtjevima u vezi s tehničkim pričuvama i u vezi s pokrićem, već se oni pravilno mogu otkloniti zahtjevima u vezi s upravljanjem. Stoga je za odgovarajuće upravljanje rizicima i zaštitu članova i korisnika ključno osigurati djelotvoran sustav upravljanja. Takvi bi sustavi trebali biti razmjerni veličini, vrsti, opsegu i složenosti djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

(53)

Politike nagrađivanja kojima se potiče prekomjerno preuzimanje rizika mogu ugroziti dobro i djelotvorno upravljanje rizicima institucija za strukovno mirovinsko osiguranje. Načela i zahtjevi u vezi s objavljivanjem za politike nagrađivanja koji se primjenjuju na ostale financijske institucije u Uniji trebali bi se primjenjivati i na institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, ali vodeći računa o specifičnoj upravljačkoj strukturi institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u usporedbi s ostalim financijskim institucijama i potrebi uzimanja u obzir veličine, vrste, opsega i složenosti djelatnosti institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

(54)

Ključna funkcija jest kapacitet za obavljanje određenih zadaća upravljanja. Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi raspolagati dostatnim kapacitetima za obavljanje funkcije upravljanja rizicima, funkcije unutarnje revizije i, ako je to primjenjivo, aktuarske funkcije. Osim ako je drugačije određeno u ovoj Direktivi, utvrđivanje pojedine ključne funkcije ne bi trebalo sprječavati instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje da slobodno odlučuje o načinu na koji će organizirati tu ključnu funkciju u praksi. To ne bi smjelo dovesti do neopravdano opterećujućih zahtjeva jer bi trebalo uzeti u obzir veličinu, vrstu, opseg i složenost djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

(55)

Osobe koje stvarno upravljaju institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi kao kolektiv biti stručne i primjerene, a osobe koje obavljaju ključne funkcije trebale bi imati odgovarajuće znanje i iskustvo te, ako je to primjenjivo, odgovarajuće profesionalne kvalifikacije. Međutim, zahtjevima u vezi s obavješćivanjem nadležnih tijela trebali bi podlijegati samo nositelji ključnih funkcija.

(56)

Uz iznimku funkcije unutarnje revizije, jedna osoba ili organizacijska jedinica trebala bi moći obavljati više od jedne ključne funkcije. Međutim, osoba ili organizacijska jedinica koja obavlja ključnu funkciju trebala bi biti različita od osobe ili organizacijske jedinice koja obavlja sličnu ključnu funkciju u pokroviteljskom poduzeću. Države članice trebale bi moći dopustiti instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje obavljanje ključne funkcije putem iste osobe ili organizacijske jedinice kao i pokroviteljsko poduzeće, pod uvjetom da institucija za strukovno mirovinsko osiguranje objasni na koji način ona sprječava bilo kakve sukobe interesa s pokroviteljskim poduzećem ili upravlja takvim sukobima interesa.

(57)

Ključno je da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje poboljšaju upravljanje rizicima i da pritom vode računa o cilju ostvarivanja pravedne raspodjele rizika i koristi među generacijama u strukovnom mirovinskom osiguranju kako bi se potencijalne ranjivosti u pogledu održivosti mirovinskih programa mogle pravilno razumjeti i kako bi ih se moglo raspraviti s relevantnim nadležnim tijelima. Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi u okviru svojih sustava za upravljanje rizicima za svoje djelatnosti povezane s mirovinama izraditi procjenu rizika. Tu bi procjenu rizika trebalo staviti na raspolaganje i nadležnim tijelima te bi njome, prema potrebi, trebalo obuhvatiti, između ostalog, rizike povezane s klimatskim promjenama, korištenjem resursa, okolišem, socijalne rizike i rizike povezane sa smanjenjem vrijednosti imovine zbog regulatornih promjena („bezvrijedna imovina”).

(58)

Okolišni, socijalni i upravljački čimbenici, kako su navedeni u Načelima odgovornog ulaganja koja podupiru Ujedinjeni narodi, važni su za politiku ulaganja i sustave upravljanja rizicima institucija za strukovno mirovinsko osiguranje. Države članice trebale bi od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevati da se izričito izjasne o tome kada se takvi čimbenici razmatraju u odlukama o ulaganju i na koji način oni čine dio njihova sustava upravljanja rizicima. Relevantnost i značajnost okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika za ulaganja u okviru programa te informacije o načinu na koji se o takvim čimbenicima vodi računa trebali bi činiti dio informacija koje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje pruža u skladu s ovom Direktivom. Time se ne sprječava instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje da ispuni taj zahtjev na način da u takvim informacijama navede da se okolišni, socijalni i upravljački čimbenici nisu razmatrali u njezinoj politici ulaganja ili da su troškovi sustava za praćenje relevantnosti i značajnosti takvih čimbenika te načina na koji se o njima vodi računa nerazmjerni veličini, vrsti, opsegu i složenosti njezinih djelatnosti.

(59)

Svaka država članica trebala bi zahtijevati od svake institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koja se nalazi na njezinom državnom području sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja i godišnjih izvješća kojima se uzimaju u obzir svi mirovinski programi kojima institucija za strukovno mirovinsko osiguranje upravlja te, ako je to primjenjivo, sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja i godišnjih izvješća za svaki mirovinski program pojedinačno. Godišnji financijski izvještaji i godišnja izvješća, koje propisno odobrava ovlaštena osoba i koji daju istinit i objektivan prikaz imovine, obveza i financijskog položaja institucije za strukovno mirovinsko osiguranje za svaki pojedini mirovinski program kojim upravlja institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, čine ključni izvor informacija za članove i korisnike programa te nadležna tijela. Oni posebno omogućavaju nadležnim tijelima praćenje financijske stabilnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje te procjenu sposobnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje za ispunjavanje svih njezinih ugovornih obveza. Godišnji financijski izvještaji i godišnja izvješća trebali bi biti objavljeni na internetskim stranicama, ako je to moguće, ili na druge načine kao npr. stavljanjem na raspolaganje primjeraka na zahtjev.

(60)

Politika ulaganja institucije za strukovno mirovinsko osiguranje odlučujući je čimbenik i za sigurnost i za dugoročnu ekonomsku održivost programâ strukovnog mirovinskog osiguranja. Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje stoga bi trebale sastaviti i najmanje svake tri godine preispitati izjavu o načelima ulaganja. Takva izjava trebala bi biti dostupna nadležnim tijelima te, na zahtjev, također članovima i korisnicima svakog pojedinog mirovinskog programa.

(61)

Institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje trebalo bi dopustiti da sve djelatnosti, uključujući ključne funkcije, u cijelosti ili djelomično, povjere pružateljima usluga koji djeluju u njihovo ime. Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi i dalje biti u potpunosti odgovorne za ispunjavanje svih svojih obveza na temelju ove Direktive kada izdvajaju ključne funkcije ili bilo koje druge poslove. Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi sklopiti pisani sporazum s pružateljem usluga kada izdvajaju bilo koje poslove. Za potrebe ove Direktive to ne obuhvaća sporazume o uslugama operativnog tipa, na primjer za sigurnosno osoblje ili osoblje koje se bavi održavanjem.

(62)

Države članice trebale bi moći zahtijevati imenovanje depozitara kada je riječ o pohrani imovine institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

(63)

Uzimajući u obzir vrstu uspostavljenog mirovinskog programa i povezanog administrativnog opterećenja, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi potencijalnim članovima, članovima i korisnicima pružati jasne i odgovarajuće informacije radi podrške pri donošenju odluka o njihovom umirovljenju i osigurati visoku razinu transparentnosti tijekom različitih faza programa, a to su faza prije učlanjenja, faza članstva (uključujući fazu prije umirovljenja) i faza nakon umirovljenja. Posebno bi trebalo dati informacije o stečenim mirovinskim pravima, predviđenim razinama mirovina, rizicima i jamstvima te troškovima. U slučaju da se predviđene razine mirovina temelje na ekonomskim scenarijima, te bi informacije također trebale sadržavati nepovoljan scenarij koji bi trebao biti ekstreman, ali moguć. Ako članovi snose rizik ulaganja, ključne su i dodatne informacije o ulagačkom profilu, svim dostupnim opcijama i povijesnim prinosima. Informacije bi trebale odgovarati potrebama korisnika te bi se njima trebalo voditi računa o Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, osobito u pogledu pristupačnosti i pristupa informacijama, kao što je predviđeno u članku 3. odnosno članku 21. te konvencije. Države članice mogu odlučiti dodatno odrediti tko može pružati informacije koje se daju potencijalnim članovima, članovima i korisnicima, uključujući službe za praćenje mirovina.

(64)

S obzirom na specifičnosti programa kojima se osigurava određena razina primanja, na takva primanja, osim u izvanrednim okolnostima, ne utječu povijesni prinosi ni struktura troškova. Informacije o tome stoga bi se trebale pružati samo u slučaju programa u kojima članovi snose rizik ulaganja ili mogu donositi odluke o ulaganju.

(65)

Potencijalnim članovima trebalo bi prije učlanjenja u program dati sve potrebne informacije kako bi oni mogli donijeti informiranu odluku. Ako potencijalni članovi nemaju izbora i automatski ih se učlanjuje u mirovinski program, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje trebala bi im odmah nakon učlanjenja pružiti ključne relevantne informacije o njihovu članstvu.

(66)

Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi za članove sastaviti izvještaj o mirovinskim primanjima s ključnim osobnim i općim informacijama o mirovinskom programu. Izvještaj o mirovinskim primanjima trebao bi biti jasan i sveobuhvatan te bi trebao sadržavati relevantne i odgovarajuće informacije kako bi se olakšalo razumijevanje mirovinskih prava tijekom vremena i prema programima te biti u interesu mobilnosti radne snage.

(67)

Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebale bi svoje članove obavijestiti o opcijama isplate dovoljno unaprijed prije umirovljenja. Ako se mirovina ne isplaćuje kao doživotna renta, članovi koji se približavaju umirovljenju trebali bi primiti informacije o dostupnim proizvodima za isplatu mirovina kako bi se olakšalo financijsko planiranje umirovljenja.

(68)

Tijekom faze isplate mirovine korisnici bi i dalje trebali primati informacije o svojim primanjima i odgovarajućim opcijama isplate. To je osobito važno ako korisnici u fazi isplate snose znatnu razinu rizika ulaganja. Korisnici bi također trebali biti obaviješteni o svakom smanjenju razine primanja koja im pripadaju nakon što je odluka koja će dovesti do smanjenja donesena, a prije no što se provede bilo koje takvo smanjenje. Institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje preporučuje se, kao primjer najbolje prakse, da se savjetuju s korisnicima prije donošenja takvih odluka.

(69)

Nadležnom bi tijelu pri izvršavanju ovlasti primarni ciljevi trebali biti zaštita prava članova i korisnika te stabilnost i dobro funkcioniranje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

(70)

Područje primjene bonitetnog nadzora razlikuje se među državama članicama. To može prouzročiti probleme ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje mora poštovati bonitetnu regulativu svoje matične države članice i istodobno poštovati socijalno i radno pravo svoje države članice domaćina. Pojašnjenjem područja koja se smatraju dijelom bonitetnog nadzora za potrebe ove Direktive smanjuju se pravna nesigurnost i povezani transakcijski troškovi.

(71)

Unutarnje tržište za institucije za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijeva obostrano priznavanje bonitetnih standarda. Nadležna tijela matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje trebala bi nadzirati poštuje li institucija za strukovno mirovinsko osiguranje te standarde. Države članice trebale bi nadležnim tijelima dodijeliti potrebne ovlasti za primjenu preventivnih ili korektivnih mjera ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje prekrši bilo koji od zahtjeva ove Direktive.

(72)

Kako bi se osigurao djelotvoran nadzor izdvojenih poslova, uključujući sve naknadne ponovno izdvojene poslove, ključno je da nadležna tijela imaju pristup svim relevantnim podacima pružatelja usluga kojima je povjereno obavljanje izdvojenih poslova, bez obzira na to je li taj pružatelj usluga regulirani ili neregulirani subjekt, te da imaju pravo obavljanja izravnih nadzora. Kako bi se u obzir uzela kretanja na tržištu i osiguralo stalno poštovanje uvjeta za izdvajanje, nadležna tijela trebala bi imati potrebne ovlasti da od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i pružatelja usluga zatraže informacije o bilo kojim izdvojenim poslovima.

(73)

Trebalo bi predvidjeti razmjenu informacija između nadležnih tijela vlasti, drugih tijela vlasti i ostalih tijela kojima je povjerena zadaća jačanja financijske stabilnosti i prestanka mirovinskih programa. Stoga je potrebno odrediti uvjete pod kojima bi te razmjene informacija trebale biti moguće. Nadalje, ako se informacije mogu objaviti samo uz izričitu suglasnost nadležnih tijela, tim tijelima trebalo bi omogućiti da, prema potrebi, za davanje suglasnosti zahtijevaju ispunjavanje strogih uvjeta.

(74)

Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi na temelju ove Direktive, poput razmjene ili prijenosa osobnih podataka koju provode nadležna tijela, trebala bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7), a svaka razmjena ili prijenos informacija koju provode europska nadzorno tijela na temelju ove Direktive trebala bi biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(75)

Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta za strukovno mirovinsko osiguranje organiziranog na razini Unije, Komisija bi nakon savjetovanja s EIOPA-om trebala preispitati primjenu ove Direktive i o tome sastaviti izvješće koje bi trebala podnijeti Europskom parlamentu i Vijeću do 13. siječnja 2023.

(76)

Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje među institucijama, prijelazno razdoblje u kojem se društvima za osiguranje koja ulaze u područje primjene Direktive 2009/138/EZ dopušta vođenje njihovih poslova strukovnog mirovinskog osiguranja u skladu s pravilima iz članka 4. ove Direktive trebalo bi produljiti do 31. prosinca 2022. Direktivu 2009/138/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(77)

Daljnji razvoj modelâ solventnosti, kao što je cjelovita bilanca, na razini Unije nije realan u praktičnom smislu i nije djelotvoran u smislu troškova i koristi, osobito s obzirom na raznovrsnost institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u državama članicama i među njima. Stoga na razini Unije ne bi trebalo razvijati nikakve kvantitativne zahtjeve u vezi s kapitalom u pogledu institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, kao što su Solventnost II. ili modeli temeljeni na cjelovitoj bilanci koji iz njih proizlaze, jer bi mogli smanjiti spremnost poslodavaca da pruže programe strukovnog mirovinskog osiguranja.

(78)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno stvaranje zakonodavnog okvira Unije koji obuhvaća institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja.

(79)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(80)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s prijašnjim direktivama. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz prijašnjih direktiva.

(81)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datumâ početka primjene direktiva, koji su navedeni u Prilogu I. dijelu B,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom Direktivom utvrđuju se pravila o pokretanju i obavljanju djelatnosti institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na institucije za strukovno mirovinsko osiguranje. Ako, u skladu s nacionalnim pravom, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje nemaju pravnu osobnost, države članice primjenjuju ovu Direktivu ili na te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ili, podložno stavku 2., na subjekte koji imaju odobrenje za rad koji su odgovorni za upravljanje njima i djelovanje u njihovo ime.

2.   Ova Direktiva ne primjenjuje se na:

(a)

institucije koje upravljaju programima socijalne sigurnosti obuhvaćenima Uredbom (EZ) br. 883/2004 (9) i Uredbom (EZ) br. 987/2009 (10) Europskog parlamenta i Vijeća;

(b)

institucije obuhvaćene direktivama 2009/65/EZ (11), 2009/138/EZ, 2011/61/EU (12), 2013/36/EU (13) i 2014/65/EU (14) Europskog parlamenta i Vijeća;

(c)

institucije koje posluju na temelju generacijske solidarnosti;

(d)

institucije u kojima zaposlenici pokroviteljskog poduzeća nemaju zakonska prava na primanja i u kojima pokroviteljsko poduzeće može u bilo kojem trenutku otkupiti imovinu i nije obvezno ispuniti svoje obveze isplate mirovina;

(e)

društva koja se koriste programima pričuva za mirovine radi isplate mirovina svojim zaposlenicima.

Članak 3.

Primjena na institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje upravljaju programima socijalne sigurnosti

Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje također upravljaju obveznim mirovinskim programima povezanima sa zaposlenjem, a koji se smatraju programima socijalne sigurnosti obuhvaćenima uredbama (EZ) br. 883/2004 i (EZ) br. 987/2009, obuhvaćene su ovom Direktivom u dijelu koji se odnosi na njihove poslove dobrovoljnog strukovnog mirovinskog osiguranja. U tom se slučaju obveze i pripadajuća imovina odvajaju u posebnu obračunsku jedinicu i nije moguće ta sredstva prenijeti u obvezne mirovinske programe koji se smatraju programima socijalne sigurnosti, ili obratno.

Članak 4.

Neobvezna primjena na institucije obuhvaćene Direktivom 2009/138/EZ

Matične države članice mogu odlučiti da će primjenjivati odredbe članaka od 9. do 14., članaka od 19. do 22., članka 23. stavaka 1. i 2. te članaka od 24. do 58. ove Direktive na poslove strukovnog mirovinskog osiguranja koje obavljaju društva za životno osiguranje u skladu s člankom 2. stavkom 3. točkom (a) podtočkama od i. do iii. te člankom 2. stavkom 3. točkom (b) podtočkama od ii. do iv. Direktive 2009/138/EZ. U tom se slučaju cjelokupna imovina i obveze koje se odnose na poslove strukovnog mirovinskog osiguranja odvajaju u posebnu obračunsku jedinicu, a upravljanje njima i njihova organizacija odvijaju se odvojeno od ostalih djelatnosti društva za životno osiguranje, bez ikakve mogućnosti prijenosa.

U slučaju iz prvog stavka ovog članka, i samo u mjeri u kojoj se to tiče njihovih poslova strukovnog mirovinskog osiguranja, društva za životno osiguranje ne podliježu člancima od 76. do 86., članku 132., članku 134. stavku 2., članku 173., članku 185. stavcima 5., 7. i 8. te članku 209. Direktive 2009/138/EZ.

Matična država članica osigurava da nadležna tijela ili tijela odgovorna za nadzor društava za životno osiguranje obuhvaćenih Direktivom 2009/138/EZ, u okviru svojeg nadzornog posla, provjeravaju striktnu odvojenost predmetnih poslova strukovnog mirovinskog osiguranja.

Članak 5.

Male institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i zakonom predviđeni programi

Uz iznimku članaka od 32. do 35., države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati ovu Direktivu, u cijelosti ili djelomično, na svaku instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima, a koja upravlja mirovinskim programima koji ukupno imaju manje od 100 članova. Podložno članku 2. stavku 2. takvim se institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje ipak daje pravo dobrovoljno primjenjivati ovu Direktivu. Članak 11. može se primjenjivati samo ako se primjenjuju sve ostale odredbe ove Direktive. Države članice primjenjuju članak 19. stavak 1. i članak 21. stavke 1. i 2. na svaku instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima, a koja upravlja mirovinskim programima koji ukupno imaju više od 15 članova.

Države članice mogu odlučiti primjenjivati bilo koji od članaka od 1. do 8., članak 19. i članke od 32. do 35. na institucije za koje je strukovno mirovinsko osiguranje propisano zakonom, u skladu s nacionalnim pravom, i za njega jamči državno tijelo.

Članak 6.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

1.

„institucija za strukovno mirovinsko osiguranje” znači institucija, bez obzira na njezin pravni oblik, koja posluje na temelju kapitalizacije i koja je osnovana odvojeno od pokroviteljskog poduzeća ili strukovnog udruženja u svrhu osiguravanja mirovina u kontekstu strukovne djelatnosti na temelju sporazuma ili ugovora sklopljenoga:

(a)

pojedinačno ili kolektivno između jednog ili više poslodavaca i jednog ili više zaposlenika ili njihovih predstavnika, ili

(b)

pojedinačno ili kolektivno sa samozaposlenim osobama, u skladu s pravom matične države članice i države članice domaćina,

i koja obavlja djelatnosti koje iz njega izravno proizlaze;

2.

„mirovinski program” znači ugovor, sporazum, punomoć ili pravila kojima se definira koje se mirovine osiguravaju i pod kojim uvjetima;

3.

„pokroviteljsko poduzeće” znači bilo koje poduzeće ili drugo tijelo, bez obzira na to uključuje li jednu ili više pravnih ili fizičkih osoba ili se od njih sastoji, koje djeluje kao poslodavac ili u svojstvu samozaposlene osobe ili kao njihova kombinacija i koje nudi mirovinski program ili plaća doprinose instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje;

4.

„mirovina” znači primanja koja se isplaćuju pri ostvarivanju ili očekivanom ostvarivanju prava na mirovinu, ili dodatna primanja koja se pružaju kao dopuna prethodno navedenim primanjima u obliku isplata u slučaju smrti, invalidnosti ili prestanka radnog odnosa ili u obliku isplata ili usluga za potporu u slučaju bolesti, siromaštva ili smrti. Radi omogućavanja financijske sigurnosti u mirovini ta primanja mogu imati oblik doživotnih isplata, periodičnih isplata, jednokratnih isplata ili bilo koje kombinacije navedenoga;

5.

„član” znači osoba koja nije korisnik ili potencijalni član i koja zbog svojih prijašnjih ili trenutačnih strukovnih djelatnosti ima ili će ostvariti pravo na mirovinu u skladu s odredbama mirovinskog programa;

6.

„korisnik” znači osoba koja prima mirovinu;

7.

„potencijalni član” znači osoba koja ispunjava uvjete za učlanjenje u mirovinski program;

8.

„nadležno tijelo” znači nacionalno tijelo zaduženo za obavljanje dužnosti predviđenih u ovoj Direktivi;

9.

„biometrijski rizici” znači rizici povezani sa smrću, invalidnosti i dugovječnosti;

10.

„matična država članica” znači država članica u kojoj je institucija za strukovno mirovinsko osiguranje registrirana ili ima odobrenje za rad i u kojoj se nalazi njezina središnja uprava u skladu s člankom 9.;

11.

„država članica domaćin” znači država članica čije se socijalno i radno pravo mjerodavno za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja primjenjuje na odnos između pokroviteljskog poduzeća i članova ili korisnika;

12.

„institucija za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljica” znači institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koja prenosi sve obveze mirovinskog programa, tehničke pričuve te druge obveze i prava kao i pripadajuću imovinu ili njezinu novčanu protuvrijednost ili dio njih na instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad u drugoj državi članici;

13.

„institucija za strukovno mirovinsko osiguranje primateljica” znači institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koja prima sve obveze mirovinskog programa, tehničke pričuve te druge obveze i prava kao i pripadajuću imovinu ili njezinu novčanu protuvrijednost ili dio njih od institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad u drugoj državi članici;

14.

„uređeno tržište” znači uređeno tržište kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 21. Direktive 2014/65/EU;

15.

„multilateralna trgovinska platforma” ili „MTP” znači multilateralna trgovinska platforma ili MTP kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 22. Direktive 2014/65/EU;

16.

„organizirana trgovinska platforma” ili „OTP” znači organizirana trgovinska platforma ili OTP kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 23. Direktive 2014/65/EU;

17.

„trajni medij” znači svako sredstvo koje omogućava članu ili korisniku pohranjivanje informacija naslovljenih na njega osobno na način da mu budu dostupne za buduću uporabu i tijekom razdoblja koje odgovara namjeni tih informacija te koje mu omogućuje neizmijenjenu reprodukciju pohranjenih informacija;

18.

„ključna funkcija”, unutar sustava upravljanja, znači kapacitet za obavljanje praktičnih zadaća koje obuhvaćaju funkciju upravljanja rizicima, funkciju unutarnje revizije i aktuarsku funkciju;

19.

„prekogranična djelatnost” znači upravljanje mirovinskim programom, pri čemu je odnos između pokroviteljskog poduzeća i dotičnih članova i korisnika uređen socijalnim i radnim pravom mjerodavnim za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja države članice koja nije matična država članica.

Članak 7.

Djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje

Države članice zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima da ograniče svoje djelatnosti na poslove povezane s mirovinama i djelatnosti koje iz njih proizlaze.

Ako, u skladu s člankom 4., društvo za životno osiguranje upravlja svojim poslovima strukovnog mirovinskog osiguranja tako što odvaja imovinu i obveze u posebnu obračunsku jedinicu, ta imovina i obveze odvojeni u posebnu obračunsku jedinicu ograničavaju se na poslove povezane s mirovinama i djelatnosti koje iz njih izravno proizlaze.

Kao opće načelo, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, ako je to relevantno, pri obavljanju svojih djelatnosti vode računa o cilju postizanja pravedne raspodjele rizika i koristi među generacijama.

Članak 8.

Pravna odvojenost pokroviteljskih poduzeća od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje

Države članice osiguravaju pravnu odvojenost pokroviteljskog poduzeća od institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima kako bi u interesu članova i korisnika zaštitile imovinu institucije za strukovno mirovinsko osiguranje u slučaju stečaja pokroviteljskog poduzeća.

Članak 9.

Registracija ili odobrenje za rad

1.   Države članice u pogledu svake institucije za strukovno mirovinsko osiguranje čija se središnja uprava nalazi na njihovim državnim područjima osiguravaju da je instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje u nacionalni registar registriralo nadležno tijelo ili joj izdalo odobrenje za rad.

Lokacija središnje uprave odnosi se na mjesto na kojem se donose glavne strateške odluke institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

2.   U slučaju obavljanja prekograničnih djelatnosti u skladu s člankom 11. u registru se navode i države članice u kojima ta institucija za strukovno mirovinsko osiguranje posluje.

3.   Informacije iz registra dostavljaju se EIOPA-i, koja ih objavljuje na svojim internetskim stranicama.

Članak 10.

Zahtjevi u vezi s poslovanjem

1.   Države članice u pogledu svake institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima osiguravaju:

(a)

da je institucija za strukovno mirovinsko osiguranje provela pravilno utvrđena pravila o poslovanju svakog mirovinskog programa;

(b)

da se pokroviteljsko poduzeće, u slučaju da jamči isplatu mirovina, obvezalo na redovito financiranje.

2.   U skladu s načelom supsidijarnosti i uzimajući u obzir opseg mirovinskih primanja koja nude sustavi socijalne sigurnosti, države članice mogu predvidjeti da se članovima nude dodatne pogodnosti kao što su mogućnost pokrića dugovječnosti i invalidnosti, skrbi za preživjele uzdržavane osobe te jamstvo povrata doprinosa, ako se s time slože poslodavci i zaposlenici, ili njihovi predstavnici.

Članak 11.

Prekogranične djelatnosti i postupci

1.   Ne dovodeći u pitanje nacionalno socijalno i radno pravo o organizaciji mirovinskih sustava, uključujući obvezno članstvo i rezultate pregovora o kolektivnim ugovorima, države članice dopuštaju instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima da obavlja prekograničnu djelatnost. Države članice također dopuštaju poduzećima koja se nalaze na njihovim državnim područjima pokroviteljstvo nad institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje koje namjeravaju obavljati ili obavljaju prekograničnu djelatnost.

2.   Institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koja namjerava obavljati prekograničnu djelatnosti i prihvatiti pokroviteljstvo pokroviteljskog poduzeća podliježe prethodnom odobrenju relevantnog nadležnog tijela svoje matične države članice.

3.   Institucija za strukovno mirovinsko osiguranje o svojoj namjeri obavljanja prekogranične djelatnosti obavješćuje nadležno tijelo matične države članice. Države članice zahtijevaju da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje pri obavješćivanju dostave sljedeće informacije:

(a)

ime države članice domaćina ili država članica domaćina koju(-e), ako je to primjenjivo, određuje pokroviteljsko poduzeće;

(b)

naziv i lokacija središnje uprave pokroviteljskog poduzeća;

(c)

glavna obilježja mirovinskog programa kojim će upravljati za pokroviteljsko poduzeće.

4.   Ako je nadležno tijelo matične države članice obaviješteno na temelju stavka 3. i ako nije izdalo obrazloženu odluku o tome da administrativna struktura ili financijska situacija institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ili dobar ugled ili stručne kvalifikacije ili iskustvo osoba koje vode instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje nisu kompatibilni s predloženim prekograničnim djelovanjem, to nadležno tijelo u roku od tri mjeseca od primitka svih informacija iz stavka 3. priopćava te informacije nadležnom tijelu države članice domaćina i o tome obavješćuje instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje.

Obrazložena odluka iz prvog podstavka izdaje se u roku od tri mjeseca od primitka svih informacija iz stavka 3.

5.   Ako nadležno tijelo matične države članice ne priopći informacije iz stavka 3. nadležnom tijelu države članice domaćina, ono daje obrazloženje za to dotičnoj instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje u roku od tri mjeseca od primitka tih informacija. To nepriopćavanje informacija podliježe pravu na žalbu pred sudovima u matičnoj državi članici.

6.   Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje obavljaju prekograničnu djelatnost podliježu zahtjevima u vezi s priopćavanjem informacija iz glave IV. koje je propisala država članica domaćin u pogledu potencijalnih članova, članova i korisnika na koje se odnosi ta prekogranična djelatnost.

7.   Prije nego institucija za strukovno mirovinsko osiguranje počne obavljati prekograničnu djelatnost, nadležno tijelo države članice domaćina u roku od šest tjedana od primitka informacija iz stavka 3. obavješćuje nadležno tijelo matične države članice o zahtjevima socijalnog i radnog prava mjerodavnog za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja u skladu s kojima se u državi članici domaćinu mora upravljati mirovinskim programom pod pokroviteljstvom poduzeća i o zahtjevima države članice domaćina u vezi s priopćavanjem informacija iz glave IV. koji se primjenjuju na prekograničnu djelatnost. Nadležno tijelo matične države članice te informacije priopćuje instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje.

8.   Nakon primitka obavijesti iz stavka 7., ili ako ne primi takvu obavijest od nadležnog tijela matične države članice po isteku roka predviđenog u stavku 7., institucija za strukovno mirovinsko osiguranje može početi obavljati prekograničnu djelatnost u skladu sa zahtjevima socijalnog i radnog prava države članice domaćina mjerodavnog za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja i u skladu sa zahtjevima države članice domaćina u vezi s priopćavanjem informacija kako je navedeno u stavku 7.

9.   Nadležno tijelo države članice domaćina obavješćuje nadležno tijelo matične države članice o svim znatnim promjenama zahtjeva socijalnog i radnog prava države članice domaćina mjerodavnog za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja, koje mogu utjecati na obilježja mirovinskog programa u onoj mjeri u kojoj se tiču prekogranične djelatnosti i o svim značajnim promjenama zahtjeva države članice domaćina u vezi s priopćavanjem informacija kako je navedeno u stavku 7. Nadležno tijelo matične države članice te informacije priopćava instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje.

10.   Nadležno tijelo države članice domaćina provodi kontinuirani nadzor nad institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje u pogledu usklađenosti njezinih djelatnosti sa zahtjevima socijalnog i radnog prava države članice domaćina mjerodavnog za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja i zahtjeva države članice domaćina u vezi s priopćavanjem informacija kako je navedeno u stavku 7. Ako se pri tom nadzoru otkriju nepravilnosti, nadležno tijelo države članice domaćina odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo matične države članice. Nadležno tijelo matične države članice, u suradnji s nadležnim tijelom države članice domaćina, poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da institucija za strukovno mirovinsko osiguranje prekine s otkrivenim kršenjem.

11.   Ako unatoč mjerama koje je poduzelo nadležno tijelo matične države članice, ili zbog toga što primjerenih mjera u matičnoj državi članici nema, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje nastavi s kršenjem važećih odredaba u pogledu zahtjeva socijalnog i radnog prava države članice domaćina mjerodavnog za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja ili zahtjeva države članice domaćina u vezi s priopćavanjem informacija kako je navedeno u stavku 7., nadležno tijelo države članice domaćina može, nakon što o tome obavijesti nadležno tijelo matične države članice, poduzeti primjerene mjere za sprječavanje ili sankcioniranje daljnjih nepravilnosti, uključujući, ako je to zaista potrebno, zabranu instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje da posluje u državi članici domaćinu za pokroviteljsko poduzeće.

Članak 12.

Prekogranični prijenosi

1.   Države članice dopuštaju institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima prijenos svih ili dijela obveza mirovinskog programa, tehničkih pričuva te drugih obveza i prava kao i pripadajuće imovine ili njezine novčane protuvrijednosti na instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje primateljicu.

2.   Države članice osiguravaju da troškove prijenosa ne snose preostali članovi i korisnici institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice ni postojeći članovi i korisnici institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice.

3.   Prijenos podliježe prethodnom odobrenju:

(a)

većine dotičnih članova i većine dotičnih korisnika ili, ako je to primjenjivo, većine njihovih predstavnika. Većina se definira u skladu s nacionalnim pravom. Informacije o uvjetima prijenosa dotičnim članovima i korisnicima ili, ako je to primjenjivo, njihovim predstavnicima stavlja na raspolaganje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljica pravovremeno i prije podnošenja zahtjeva iz stavka 4.; i

(b)

pokroviteljskog poduzeća, ako je to primjenjivo.

4.   Prijenos svih ili dijela obveza mirovinskog programa, tehničkih pričuva te drugih obveza i prava kao i pripadajuće imovine ili njezine novčane protuvrijednosti između institucija za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljica i institucija za strukovno mirovinsko osiguranje primateljica podliježe odobrenju nadležnog tijela matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice nakon dobivanja prethodne suglasnosti nadležnog tijela matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice. Zahtjev za odobrenje prijenosa podnosi institucija za strukovno mirovinsko osiguranje primateljica. Nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice daje ili odbija dati odobrenje i priopćava svoju odluku instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje primateljici u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva.

5.   Zahtjev za odobrenje prijenosa iz stavka 4. sadržava sljedeće informacije:

(a)

pisani sporazum između institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice i institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice u kojem se utvrđuju uvjeti prijenosa;

(b)

opis glavnih obilježja mirovinskog programa;

(c)

opis obveza i tehničkih pričuva koje treba prenijeti te drugih obveza i prava kao i pripadajuće imovine ili njezine novčane protuvrijednosti;

(d)

nazivi i lokacije središnje uprave institucija za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljica i institucija za strukovno mirovinsko osiguranje primateljica te imena država članica u kojima je svaka institucija za strukovno mirovinsko osiguranje registrirana ili ima odobrenje za rad;

(e)

lokacija središnje uprave pokroviteljskog poduzeća te naziv pokroviteljskog poduzeća;

(f)

dokaz o prethodnom odobrenju u skladu sa stavkom 3.;

(g)

ako je to primjenjivo, imena država članica čije se socijalno i radno pravo mjerodavno za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja primjenjuje na dotični mirovinski program.

6.   Nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice dostavlja zahtjev iz stavka 4. nadležnom tijelu institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice bez odgode nakon primitka tog zahtjeva.

7.   Nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno osiguranje primateljice procjenjuje samo:

(a)

je li institucija za strukovno mirovinsko osiguranje primateljica pružila sve informacije iz stavka 5.;

(b)

jesu li administrativna struktura, financijska situacija institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice i dobar ugled ili stručne kvalifikacije ili iskustvo osoba koje upravljaju institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje primateljicom kompatibilni s predloženim prijenosom;

(c)

jesu li dugoročni interesi članova i korisnika institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice te preneseni dio programa zaštićeni na odgovarajući način tijekom i nakon prijenosa;

(d)

je li na dan prijenosa u potpunosti osigurano pokriće tehničkih pričuva institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice ako prijenos rezultira prekograničnom djelatnošću; i

(e)

je li imovina koju treba prenijeti dostatna i primjerena za pokriće obveza, tehničkih pričuva i drugih obveza i prava koje treba prenijeti, u skladu s važećim pravilima u matičnoj državi članici institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice.

8.   Nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice procjenjuje samo:

(a)

jesu li, u slučaju djelomičnog prijenosa obveza mirovinskog programa, tehničkih pričuva te drugih obveza i prava kao i pripadajuće imovine ili njezine novčane protuvrijednosti, dugoročni interesi članova i korisnika preostalog dijela programa zaštićeni na odgovarajući način;

(b)

jesu li pojedinačna prava članova i korisnika barem jednaka nakon prijenosa;

(c)

je li imovina mirovinskog programa koji treba prenijeti dostatna i primjerena za pokriće obveza, tehničkih pričuva i drugih obveza i prava koje treba prenijeti, u skladu s važećim pravilima u matičnoj državi članici institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice.

9.   Nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice priopćuje rezultate procjene iz stavka 8. u roku od osam tjedana od primitka zahtjeva iz stavka 6. kako bi se nadležnom tijelu matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice omogućilo da donese odluku u skladu sa stavkom 4.

10.   Ako je odobrenje odbijeno, nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice daje obrazloženje za to odbijanje u roku od tri mjeseca iz stavka 4. To odbijanje ili izostanak djelovanja nadležnog tijela matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice podliježe pravu na žalbu pred sudovima u matičnoj državi članici institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice.

11.   Nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice obavješćuje nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice o odluci iz stavka 4. u roku od dva tjedna od donošenja te odluke.

Ako prijenos rezultira prekograničnom djelatnošću, nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice također obavješćuje nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno osiguranje primateljice o zahtjevima socijalnog i radnog prava mjerodavnog za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja u skladu s kojima se mora upravljati mirovinskim programima te o zahtjevima države članice domaćina u vezi s priopćavanjem informacija iz glave IV. koji se primjenjuju na prekograničnu djelatnost. Te informacije priopćuju se u roku od dodatna četiri tjedna.

Nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice priopćuje te informacije instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje primateljici u roku od tjedan dana od njihova primitka.

12.   Nakon primitka odluke o davanju odobrenja kako je navedeno u stavku 4. ili ako nadležno tijelo matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice nije primilo informacije o odluci po isteku roka iz stavka 11. trećeg podstavka, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje primateljica može započeti upravljati mirovinskim programom.

13.   U slučaju neslaganja oko postupka ili sadržaja činjenja ili nečinjenja nadležnog tijela matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primateljice ili institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prenositeljice, uključujući odluku o odobrenju ili odbijanju prekograničnog prijenosa, EIOPA može provesti neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. drugim stavkom točkom (c) Uredbe (EU) br. 1094/2010 na zahtjev jednog od nadležnih tijela ili na vlastitu inicijativu.

14.   Ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje primateljica obavlja prekograničnu djelatnost, primjenjuje se članak 11. stavci 9., 10. i 11.

GLAVA II.

KOLIČINSKI ZAHTJEVI

Članak 13.

Tehničke pričuve

1.   Matična država članica osigurava da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje upravljaju programima strukovnog mirovinskog osiguranja u svakom trenutku, s obzirom na cjelokupni spektar svojih mirovinskih programa, oblikuju odgovarajući iznos tehničkih pričuva koji je u skladu s financijskim obvezama koje proizlaze iz portfelja postojećih mirovinskih ugovora.

2.   Matična država članica osigurava da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje upravljaju programima strukovnog mirovinskog osiguranja, u okviru kojih se osigurava pokriće biometrijskih rizika ili jamči uspješnost ulaganja ili određena razina primanja, oblikuju dostatne tehničke pričuve s obzirom na cjelokupni spektar takvih programa.

3.   Tehničke pričuve izračunavaju se svake godine. Međutim, matična država članica može dopustiti izračun svake tri godine ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje članovima ili nadležnim tijelima dostavi potvrdu ili izvješće o usklađenjima za godine međurazdoblja. Potvrda ili izvješće odražavaju usklađen razvoj tehničkih pričuva te promjene rizika koje pokrivaju.

4.   Tehničke pričuve izračunava i ovjerava aktuar ili drugi stručnjak u tom području, uključujući revizora, ako je to dozvoljeno nacionalnim pravom, na temelju aktuarskih metoda koje su priznala nadležna tijela matične države članice, i to prema sljedećim načelima:

(a)

minimalni iznos tehničkih pričuva izračunava se s pomoću dovoljno razboritog aktuarskog vrednovanja, uzimajući u obzir sve obveze za primanja i za doprinose u skladu s mirovinskim aranžmanima institucije za strukovno mirovinsko osiguranje. On mora biti dostatan za nastavak isplata mirovina i primanja koje se već isplaćuju korisnicima te također odražavati obveze koje proizlaze iz stečenih mirovinskih prava članova. Gospodarske i aktuarske pretpostavke odabrane za vrednovanje obveza također se odabiru razborito, uzimajući u obzir, ako je to primjenjivo, primjerenu granicu nepovoljnog odstupanja;

(b)

najviše kamatne stope koje se koriste odabiru se razborito i određuju u skladu sa svim mjerodavnim pravilima matične države članice. Te razborite kamatne stope određuju se uzimajući u obzir:

i.

prinos pripadajuće imovine koju drži institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i predviđeni budući povrat od ulaganja;

ii.

tržišni prinos visokokvalitetnih obveznica, državnih obveznica, obveznica Europskog stabilizacijskog mehanizma, obveznica Europske investicijske banke ili obveznica Europskog fonda za financijsku stabilnost ili;

iii.

kombinaciju podtočaka i. i ii.;

(c)

biometrijske tablice koje se koriste za izračun tehničkih pričuva temelje se na načelima razboritosti, uzimajući u obzir glavna obilježja grupe članova i mirovinskih programa, a posebno očekivane promjene relevantnih rizika;

(d)

metoda i osnova izračuna tehničkih pričuva općenito su dosljedne od jedne do druge poslovne godine. Međutim, odstupanja se mogu opravdati promjenom pravnih, demografskih ili gospodarskih okolnosti na kojima se temelje pretpostavke.

5.   Matična država članica može izračun tehničkih pričuva podvrgnuti dodatnim i detaljnijim zahtjevima kako bi osigurala da interesi članova i korisnika budu zaštićeni na odgovarajući način.

Članak 14.

Pokriće tehničkih pričuva

1.   Matična država članica zahtijeva da svaka institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u svakom trenutku raspolaže dostatnom i primjerenom imovinom za pokriće tehničkih pričuva s obzirom na cjelokupni spektar mirovinskih programa kojima upravlja.

2.   Matična država članica može instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje dopustiti da tijekom ograničenog razdoblja ne raspolaže dostatnom imovinom za pokriće tehničkih pričuva. U tom slučaju nadležna tijela zahtijevaju da institucija za strukovno mirovinsko osiguranje donese konkretan i ostvariv plan oporavka s jasnim vremenskim rasporedom kako bi osigurala ponovno ispunjavanje zahtjeva iz stavka 1. Plan podliježe sljedećim uvjetima:

(a)

institucija za strukovno mirovinsko osiguranje izrađuje konkretan i ostvariv plan kako bi ponovo uspostavila potreban iznos imovine za potpuno i pravodobno pokriće tehničkih pričuva. Plan mora biti dostupan članovima ili, ako je to primjenjivo, njihovim predstavnicima i/ili podlijegati odobrenju nadležnih tijela matične države članice;

(b)

pri sastavljanju plana vodi se računa o specifičnoj situaciji institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, a posebno o strukturi imovine/obveza, profilu rizičnosti, planu likvidnosti, dobnoj strukturi članova koji ostvaruju pravo na mirovinu, činjenici radi li se o programima u fazi pokretanja ili programima koji prelaze iz onih bez pokrića ili s djelomičnim pokrićem na one s potpunim pokrićem;

(c)

u slučaju likvidacije mirovinskog programa tijekom razdoblja navedenog u prvoj rečenici ovog stavka, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje o tome obavješćuje nadležna tijela matične države članice. Institucija za strukovno mirovinsko osiguranje utvrđuje postupak za prijenos imovine i pripadajućih obveza tog programa drugoj instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje, društvu za osiguranje ili drugom prikladnom tijelu. O tom postupku obavješćuju se nadležna tijela matične države članice, a okvirni prikaz postupka mora biti dostupan članovima ili, ako je to primjenjivo, njihovim predstavnicima u skladu s načelom povjerljivosti.

3.   U slučaju prekogranične djelatnosti, tehničke pričuve moraju u svakom trenutku biti u potpunosti financirane s obzirom na cjelokupni spektar mirovinskih programa kojima se upravlja. Ako taj uvjet nije ispunjen, nadležno tijelo matične države članice žurno intervenira i zahtijeva od institucije za strukovno mirovinsko osiguranje da odmah osmisli primjerene mjere i provede ih bez odgode tako da članovi i korisnici budu zaštićeni na odgovarajući način.

Članak 15.

Regulatorni kapital

1.   Matična država članica osigurava da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje upravljaju mirovinskim programima kod kojih sama institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, a ne pokroviteljsko poduzeće, preuzima obvezu pokrića biometrijskog rizika ili jamči određenu uspješnost ulaganja ili određenu razinu primanja, trajno raspolažu dodatnim sredstvima povrh tehničkih pričuva kao zaštitnim dodatkom. Iznos tog zaštitnog dodatka odražava vrstu rizika i portfelj imovine u odnosu na cjelokupni spektar programa kojima se upravlja. Ta su sredstva neopterećena bilo kakvim predvidljivim obvezama i služe kao zaštitni kapital za izjednačavanje odstupanja između očekivanih i stvarnih troškova i prihoda.

2.   Za potrebe izračunavanja minimalnog iznosa dodatnih sredstava primjenjuju se pravila utvrđena u člancima 16., 17. i 18.

3.   Stavkom 1. ipak se ne sprječavaju države članice da od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koje se nalaze na njihovom državnom području zahtijevaju da raspolažu regulatornim kapitalom ili da utvrde detaljnija pravila pod uvjetom da su ona bonitetno opravdana.

Članak 16.

Raspoloživa granica solventnosti

1.   Kako bi se osigurala dugoročna održivost strukovnog mirovinskog osiguranja, države članice zahtijevaju od svake institucije za strukovno mirovinsko osiguranje iz članka 15. stavka 1. koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima da u svakom trenutku ima odgovarajuću raspoloživu granicu solventnosti s obzirom na sve njezine poslove koja je barem jednaka zahtjevima iz ove Direktive.

2.   Raspoloživa granica solventnosti obuhvaća imovinu institucije za strukovno mirovinsko osiguranje slobodnu od bilo kakvih predvidljivih obveza, umanjenu za bilo koju nepokretnu imovinu, uključujući:

(a)

uplaćeni temeljni kapital ili, u slučaju da institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ima oblik društva za uzajamno osiguranje, stvarni osnivački kapital i bilo koje račune članova društva za uzajamno osiguranje koji ispunjavaju sljedeće kriterije:

i.

osnivački akti i statut moraju propisivati da plaćanja mogu biti izvršena s tih računa u korist članova društva za uzajamno osiguranje samo ako to neće prouzročiti snižavanje raspoložive granice solventnosti ispod potrebne razine ili nakon prestanka društva kada su podmireni svi ostali dugovi društva;

ii.

osnivački akti i statut moraju propisivati da se, s obzirom na bilo koja plaćanja iz točke i. zbog razloga koji nije pojedinačni prestanak članstva u društvu za uzajamno osiguranje, nadležna tijela moraju obavijestiti barem mjesec dana unaprijed i da ona mogu zabraniti plaćanja u tom razdoblju; i

iii.

relevantne odredbe osnivačkog akta i statuta mogu biti izmijenjene tek nakon što su nadležna tijela izjavila da nemaju primjedbi na izmjene, ne dovodeći u pitanje kriterije iz podtočaka i. i ii.;

(b)

rezerve (zakonom predviđene i slobodne) koje ne odgovaraju preuzetim obvezama;

(c)

prenesenu dobit ili preneseni gubitak nakon umanjenja za dividende koje trebaju biti isplaćene; i

(d)

ako su nacionalnim pravom odobrene rezerve iz dobiti koje su iskazane u bilanci kada one mogu biti upotrijebljene za pokriće bilo kojih gubitaka koji mogu nastati i kada nisu stavljene na raspolaganje za raspodjelu članovima i korisnicama.

Raspoloživa granica solventnosti umanjuje se za iznos vlastitih dionica koje izravno drži institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

3.   Države članice mogu propisati da raspoloživa granica solventnosti može također obuhvaćati:

(a)

kumulativni povlašteni temeljni kapital i podređeni dužnički kapital u visini do 50 % vrijednosti raspoložive granice solventnosti i potrebne granice solventnosti, ovisno o tome koja je od njih niža, od čega su najviše 25 % podređeni zajmovi s fiksnim dospijećem, ili kumulativni povlašteni temeljni kapital s fiksnim rokom dospijeća, pod uvjetom da postoje obvezujući sporazumi u skladu s kojima su, u slučaju stečaja ili likvidacije institucije za mirovinsko strukovno osiguranje, podređeni temeljni kapital ili povlašteni dionički kapital po redoslijedu iza potraživanja svih ostalih vjerovnika i ne isplaćuju se sve dok se ne namire svi ostali dugovi;

(b)

vrijednosne papire koji nemaju specificiran datum dospijeća i ostale instrumente, uključujući kumulativne povlaštene dionice različite od onih iz točke (a), u maksimalnom iznosu od 50 % raspoložive ili potrebne granice solventnosti, ovisno o tome koja je od njih niža, za sve takve vrijednosne papire, i podređeni dužnički kapital iz točke (a) pod uvjetom da oni ispunjavaju sljedeće uvjete:

i.

oni ne smiju biti isplaćeni na inicijativu donositelja ili bez prethodne suglasnosti nadležnog tijela;

ii.

ugovorom o izdavanju mora se omogućiti instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje da odgodi plaćanje kamate na zajam;

iii.

potraživanja zajmodavca od institucije za strukovno mirovinsko osiguranje moraju u cijelosti po redoslijedu biti iza potraživanja svih nepodređenih vjerovnika;

iv.

u dokumentima kojima se uređuje izdavanje vrijednosnih papira mora biti predviđena mogućnost korištenja glavnice i neplaćenih kamata za pokriće gubitaka, istodobno omogućavajući instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje da nastavi poslovati; i

v.

u obzir se moraju uzeti samo iznosi uplaćeni u cijelosti.

U svrhu točke (a), podređeni dužnički kapital također ispunjava sljedeće uvjete:

i.

u obzir se moraju uzeti samo sredstva uplaćena u cijelosti;

ii.

za zajmove s fiksnim dospijećem, izvorni rok dospijeća iznosi barem pet godina. Najkasnije godinu dana prije datuma otplate, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje nadležnim tijelima na odobrenje dostavlja plan koji pokazuje kako će se raspoloživa granica solventnosti održavati ili dovesti do tražene razine u trenutku dospijeća, osim ako se opseg u kojem se zajam može smatrati komponentnom raspoložive granice solventnosti postupno smanji tijekom posljednjih pet godina prije datuma otplate. Nadležna tijela mogu dopustiti prijevremenu otplatu takvih zajmova pod uvjetom da zahtjev podnese institucija za strukovno mirovinsko osiguranje izdavatelj i da njezina raspoloživa granica solventnosti ne padne ispod zahtijevane razine;

iii.

zajmovi bez fiksnog dospijeća otplaćuju se samo podložno otkaznom roku od pet godina, osim ako se zajmovi više ne smatraju komponentom raspoložive granice solventnosti ili ako se posebno ne traži prethodna suglasnost nadležnih tijela za prijevremenu otplatu. U potonjem slučaju institucija za strukovno mirovinsko osiguranje obavješćuje nadležna tijela najmanje šest mjeseci prije datuma predložene otplate, specificirajući raspoloživu granicu solventnosti i potrebnu granicu solventnosti kako prije tako i nakon te otplate. Nadležna tijela odobravaju prijevremenu otplatu samo ako to ne rezultira smanjenjem raspoložive granice solventnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ispod potrebne razine;

iv.

ugovor o zajmu ne sadržava klauzulu kojom se određuje da će u specifičnim okolnostima, osim likvidacije institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, dug postati otplativ prije ugovorenog datuma otplate; i

v.

ugovor o zajmu može biti izmijenjen tek nakon što su nadležna tijela izjavila da nemaju primjedbi na izmjene.

4.   Na zahtjev institucije za strukovno mirovinsko osiguranje poduprijet dokazima, koji je podnesen nadležnom tijelu matične države članice i uz suglasnost tog nadležnog tijela, raspoloživa granica solventnosti također može obuhvaćati:

(a)

kada se ne primjenjuje cilmerizacija ili kada je, ako se primjenjuje, manja od opterećenja troškova pribave uključenih u premiju, razliku između necilmerizirane ili djelomično cilmerizirane matematičke pričuve i matematičke pričuve cilmerizirane po stopi koja je jednaka opterećenju troškova pribave uključenih u premiju;

(b)

bilo koje skrivene neto rezerve koje proizlaze iz vrednovanja imovine, u mjeri u kojoj takve skrivene neto rezerve nemaju značaj iznimke;

(c)

jednu polovicu neuplaćenog temeljnog kapitala ili početnog kapitala kada uplaćeni dio iznosi do 25 % tog temeljnog kapitala ili početnog kapitala, i to do 50 % raspoložive ili potrebne granice solventnosti, ovisno o tome što je manje.

Iznos iz točke (a) ne smije prijeći 3,5 % zbroja razlika između zbrojeva relevantnog kapitala djelatnosti životnog osiguranja i djelatnosti osiguranja strukovnih mirovina i matematičkih pričuva za sve police kada je moguće primijeniti cilmerizaciju. Razlika se umanjuje za iznos bilo kojih neamortiziranih troškova stjecanja koji su uknjiženi kao imovina.

Članak 17.

Potrebna granica solventnosti

1.   Potrebna granica solventnosti utvrđuje se kako je utvrđeno u stavcima od 2. do 6. u skladu s preuzetim obvezama.

2.   Potrebna granica solventnosti jednaka je zbroju sljedećih dvaju rezultata:

(a)

prvi rezultat:

4 % matematičkih pričuva koje se odnose na poslove izravnog osiguranja i prihvate u reosiguranje bruto od iznosa predanih u reosiguranje množi se omjerom koji nije niži od 85 %, za prethodnu poslovnu godinu, između matematičkih pričuva neto od iznosa predanih u reosiguranja i bruto ukupnih matematičkih pričuva;

(b)

drugi rezultat:

za police kod kojih rizični kapital nije negativna stavka, 0,3 % takvog kapitala koji preuzme institucija za strukovno mirovinsko osiguranje množi se omjerom koji nije niži od 50 %, za prethodnu poslovnu godinu, između ukupnog rizičnog kapitala koji je zadržan kao obveza institucije za strukovno mirovinsko osiguranje nakon odbitka iznosa predanih u reosiguranje i retrocesiju i ukupnog iznosa rizičnog kapitala bez odbitka reosiguranja.

Za kratkoročna osiguranja za slučaj smrti u maksimalnom razdoblju od tri godine, taj postotak iznosi 0,1 %. Kod takvih osiguranja koja se sklapaju na razdoblje duže od tri godine, ali ne duže od pet godina, taj postotak iznosi 0,15 %.

3.   Za dopunska osiguranja iz članka 2. stavka 3. točke (a) podtočke iii. Direktive 2009/138/EZ potrebna granica solventnosti jednaka je potrebnoj granici solventnosti za institucije za strukovno mirovinsko osiguranje kako je utvrđena u članku 18.

4.   Za osiguranje s kapitalizacijom isplate iz članka 2. stavka 3. točke (b) podtočke ii. Direktive 2009/138/EZ potrebna granica solventnosti jednaka je iznosu od 4 % matematičkih pričuva izračunatih u skladu sa stavkom 2. točkom (a).

5.   Za poslove iz članka 2. stavka 3. točke (b) podtočke i. Direktive 2009/138/EZ, potrebna granica solventnosti jednaka je iznosu od 1 % njihove imovine.

6.   Za osiguranja povezana s investicijskim fondovima i obuhvaćena u članku 2. stavku 3. točki (a) podtočkama i. i ii. Direktive 2009/138/EZ i za poslove iz članka 2. stavka 3. točke (b) podtočaka od iii. do v. Direktive 2009/138/EZ, potrebna granica solventnosti jednaka je zbroju sljedećeg:

(a)

ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje snosi rizik ulaganja, 4 % tehničkih pričuva, izračunanih u skladu sa stavkom 2. točkom (a);

(b)

ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ne snosi rizik ulaganja, ali je izdvajanje za pokriće troškova upravljanja utvrđeno u razdoblju dužem od pet godina, 1 % tehničkih pričuva, izračunanih u skladu sa stavkom 2. točkom (a);

(c)

ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ne snosi rizik ulaganja i pokriće troškova upravljanja nije utvrđeno u razdoblju dužem od pet godina, iznos koji je jednak 25 % neto administrativnih troškova iz prethodne poslovne godine za takva osiguranja i poslove;

(d)

ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje pokriva rizik smrti, 0,3 % rizičnog kapitala izračunanog u skladu sa stavkom 2. točkom (b).

Članak 18.

Potrebna granica solventnosti u svrhu članka 17. stavka 3.

1.   Potrebna granica solventnosti utvrđuje se na temelju godišnjeg iznosa premija odnosno doprinosa ili prosječnog opterećenja izdataka za štete u protekle tri poslovne godine.

2.   Iznos potrebne granice solventnosti jednak je višem od dvaju rezultata navedenih u stavcima 3. i 4.

3.   Osnova premije, s obzirom na to koji je viši iznos, izračunava se na temelju zaračunatih bruto premija ili doprinosa izračunanih kako je dolje navedeno i bruto zarađenih premija ili doprinosa.

Premije i doprinosi (uključujući troškove koji su slični premijama ili doprinosima) s obzirom na poslove izravnog osiguranja u prethodnoj poslovnoj godini zbrajaju se.

Tom se zbroju dodaje iznos premija primljenih za ukupno reosiguranje u prethodnoj poslovnoj godini.

Od tog se zbroja zatim oduzima ukupan iznos premija ili doprinosa otpisanih u prethodnoj poslovnoj godini kao i ukupan iznos poreza i davanja povezanih s premijama ili doprinosima koji ulaze u zbroj.

Tako dobiveni iznos dijeli se na dva dijela, pri čemu prvi doseže do 50 000 000 eura, a drugi obuhvaća preostali iznos; 18 % prvog i 16 % drugog dijela zbrajaju se.

Tako dobiveni iznos množi se omjerom koji postoji s obzirom na zbroj iznosa iz prethodnih triju poslovnih godina između iznosa izdataka za štete koje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje treba podmiriti nakon odbitka iznosa nadoknadivih na temelju reosiguranja i bruto iznosa izdataka za štete. Taj omjer ne smije biti niži od 50 %.

4.   Osnova šteta izračunava se kako slijedi:

 

Iznosi likvidiranih šteta plaćenih s obzirom na poslove izravnog osiguranja (bez odbitka bilo kojih izdataka za štete koje snose reosiguratelji i retrocedenti) u razdobljima navedenima u stavku 1. zbrajaju se.

 

Tom zbroju dodaje se iznos likvidiranih šteta plaćenih s obzirom na prihvate u reosiguranje ili retrocesije tijekom istih razdoblja i iznos pričuva šteta utvrđen na kraju prethodne poslovne godine za poslove izravnog osiguranja i prihvata u reosiguranja.

 

Od tog se iznosa zatim oduzima iznos povrata ostvarenih tijekom razdoblja navedenih u stavku 1.

 

Od preostalog se iznosa zatim oduzima iznos pričuva šteta utvrđen na početku druge poslovne godine koja prethodi posljednjoj poslovnoj godini za koju postoje financijski izvještaji, i za poslove izravnog osiguranja i za prihvate u reosiguranje.

 

Jedna trećina tako dobivenog iznosa dijeli se na dva dijela, pri čemu prvi doseže do 35 000 000 eura, a drugi obuhvaća preostali iznos; 26 % prvog i 23 % drugog dijela zbrajaju se.

 

Tako dobiveni iznos množi se omjerom koji postoji s obzirom na zbroj iznosa iz prethodnih triju poslovnih godina između iznosa izdataka za štete koje institucija za strukovno mirovinsko osiguranje treba podmiriti nakon odbitka iznosa nadoknadivih na temelju reosiguranja i bruto iznosa izdataka za štete. Taj omjer ne smije biti niži od 50 %.

5.   Kada je potrebna granica solventnosti, izračunana u skladu sa stavcima od 2. do 4., niža od potrebne granice solventnosti iz prethodne godine, potrebna granica solventnosti mora biti barem jednaka potrebnoj granici solventnosti iz prethodne godine, pomnoženoj s omjerom iznosa tehničkih pričuva za pričuve šteta na kraju prethodne poslovne godine i iznosa tehničkih pričuva za pričuve šteta na početku prethodne poslovne godine. Pri tom izračunu upotrebljavaju se tehničke pričuve umanjene za reosiguranje, ali omjer ne smije biti viši od 1.

Članak 19.

Pravila ulaganja

1.   Države članice zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima da ulažu u skladu s načelom razboritosti, a posebno u skladu sa sljedećim pravilima:

(a)

imovina se ulaže u najboljem dugoročnom interesu članova i korisnika kao cjeline. U slučaju mogućeg sukoba interesa, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ili subjekt koji upravlja njezinim portfeljem osigurava da se ulaže isključivo u interesu članova i korisnika;

(b)

u skladu s načelom razboritosti države članice dopuštaju institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje da uzmu u obzir mogući dugoročan utjecaj odluka o ulaganju na okolišne, socijalne i upravljačke čimbenike;

(c)

imovina se ulaže na način kojim se osiguravaju sigurnost, kvaliteta, likvidnost i profitabilnost portfelja kao cjeline;

(d)

imovina se većinom ulaže na uređena tržišta. Ulaganja u imovinu koja nije uvrštena za trgovanje na uređenom financijskom tržištu moraju se u svakom slučaju držati na razboritim razinama;

(e)

ulaganje u izvedene financijske instrumente moguće je u mjeri u kojoj takvi instrumenti pridonose smanjenju rizika ulaganja ili olakšavaju učinkovito upravljanje portfeljem. Treba ih vrednovati razborito, uzimajući u obzir temeljnu imovinu, te uključiti u vrednovanje imovine institucije za strukovno mirovinsko osiguranje. Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje moraju izbjegavati i prekomjernu izloženost riziku povezanu sa samo jednom drugom ugovornom strankom i drugim poslovima s izvedenicama;

(f)

imovina se mora pravilno diversificirati tako da se izbjegne pretjerano oslanjanje na pojedinu imovinu, izdavatelja ili grupu poduzeća i akumuliranje rizika u portfelju kao cjelini.

Ulaganja u imovinu koju izdaje isti izdavatelj ili izdavatelji koji pripadaju istoj grupi ne smiju instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje izlagati prekomjernom koncentracijskom riziku;

(g)

ulaganje u pokroviteljsko poduzeće ne smije iznositi više od 5 % portfelja kao cjeline, a ako pokroviteljsko poduzeće pripada grupi, ulaganje u poduzeća koja su dio iste grupe kao i pokroviteljsko poduzeće ne smije iznositi više od 10 % portfelja.

Ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ima više pokroviteljskih poduzeća, ulaganje u ta pokroviteljska poduzeća provodi se razborito, uzimajući u obzir potrebu za primjerenom diversifikacijom.

Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati zahtjeve iz točaka (f) i (g) na ulaganje u državne obveznice.

2.   Uzimajući u obzir veličinu, vrstu, opseg i složenost djelatnosti nadziranih institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, države članice osiguravaju da nadležna tijela prate primjerenost procedura institucija za strukovno mirovinsko osiguranje za procjenu kreditne sposobnosti, procjenjuju korištenje upućivanja na kreditne rejtinge koje su dodijelile agencije za kreditni rejting kako su definirane u članku 3. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (15), u njihovim politikama ulaganja i, prema potrebi, potiču ublažavanje učinka takvih upućivanja, s ciljem smanjenja isključivog i automatskog oslanjanja na takve kreditne rejtinge.

3.   Matične države članice zabranjuju institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje da uzimaju zajmove ili da djeluju kao jamac trećim stranama. Međutim, države članice mogu dopustiti institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje da uzimaju zajmove do određenog opsega samo u svrhu likvidnosti i na privremenoj osnovi.

4.   Države članice ne zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima da ulažu u određene kategorije imovine.

5.   Ne dovodeći u pitanje članak 30., države članice ne podvrgavaju odluke o ulaganju neke institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovu državnom području ili njezina upravitelja nikakvim prethodnim odobrenjima ili zahtjevima u vezi za sustavnim obavješćivanjem.

6.   U skladu s odredbama stavaka od 1. do 5. države članice mogu za institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima utvrditi detaljnija pravila, uključujući kvantitativna pravila, pod uvjetom da su ona bonitetno opravdana, kako bi odrazile cjelokupni spektar mirovinskih programa kojima te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje upravljaju.

Međutim države članice ne sprječavaju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje da:

(a)

do 70 % imovine za pokriće tehničkih pričuva ili cjelokupnog portfelja programa u kojima članovi snose rizike ulaganja ulože u dionice, prenosive vrijednosne papire koji se tretiraju kao dionice i korporativne obveznice koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu, ili putem MTP-ova ili OTP-ova, i odlučuju o relativnom ponderu tih vrijednosnih papira u njihovom portfelju ulaganja. Međutim, pod uvjetom da je to bonitetno opravdano, države članice mogu primijeniti niže ograničenje, ali ne niže od 35 % na institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje upravljaju mirovinskim programima s dugoročnim jamstvom kamatne stope, same snose rizik ulaganja i same pružaju jamstvo;

(b)

ulože do 30 % imovine za pokriće tehničkih pričuva u imovinu denominiranu u valutama različitima od one u kojoj su izražene obveze;

(c)

ulože u instrumente s dugoročnom perspektivom ulaganja, kojima se ne trguje na uređenim tržištima, MTP-ovima ili OTP-ovima;

(d)

ulože u instrumente koje izdaje ili za koje jamči EIB u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja, europskih fondova za dugoročna ulaganja, europskih fondova za socijalno poduzetništvo i europskih fondova poduzetničkog kapitala.

7.   Stavkom 6. ne isključuje se pravo država članica da zahtijevaju, i na pojedinačnoj osnovi, da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima primjenjuju stroža pravila ulaganja pod uvjetom da su ona bonitetno opravdana, a posebno s obzirom na obveze koje je preuzela institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

8.   Nadležno tijelo države članice domaćina institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koja obavlja prekograničnu djelatnost iz članka 11. ne utvrđuju pravila ulaganja kao dodatak pravilima utvrđenima u stavcima od 1. do 6. za dio imovine kojom su obuhvaćene tehničke pričuve za prekograničnu djelatnost.

GLAVA III.

UVJETI KOJIMA SE UREĐUJU DJELATNOSTI

POGLAVLJE 1.

Sustav upravljanja

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 20.

Odgovornost upravljačkog ili nadzornog tijela

1.   Države članice osiguravaju da upravljačko ili nadzorno tijelo institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prema nacionalnom pravu ima krajnju odgovornost za to da dotična institucija za strukovno mirovinsko osiguranje poštuje zakone i druge propise donesene na temelju ove Direktive.

2.   Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje uloga socijalnih partnera u upravljanju institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje.

Članak 21.

Opći zahtjevi u vezi s upravljanjem

1.   Države članice zahtijevaju da sve institucije za strukovno mirovinsko osiguranje uspostave djelotvoran sustav upravljanja kojim se osigurava dobro i razborito upravljanje njihovim djelatnostima. Taj sustav uključuje odgovarajuću i transparentnu organizacijsku strukturu s jasnom dodjelom i odgovarajućom raspodjelom odgovornosti te djelotvoran sustav kojim se osigurava prijenos informacija. Sustav upravljanja uključuje razmatranje okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika povezanih s investicijskom imovinom pri donošenju odluka o ulaganju i podliježe redovitom unutarnjem preispitivanju.

2.   Sustav upravljanja iz stavka 1. razmjeran je veličini, vrsti, opsegu i složenosti djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

3.   Države članice osiguravaju da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje u pisanom obliku utvrde politike u vezi s upravljanjem rizicima, unutarnjom revizijom i, prema potrebi, aktuarskim djelatnostima i izdvojenim poslovima te primjenjuju navedene politike. Te politike utvrđene u pisanom obliku podliježu prethodnom odobrenju upravljačkog ili nadzornog tijela institucije za strukovno mirovinsko osiguranje te se preispituju najmanje svake tri godine i prilagođavaju s obzirom na svaku znatnu izmjenu dotičnog sustava ili područja.

4.   Države članice osiguravaju da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje uspostave djelotvoran sustav unutarnje kontrole. Taj sustav uključuje administrativne i računovodstvene postupke, okvir za unutarnju kontrolu te odgovarajuće izvještajne mehanizme na svim razinama institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

5.   Države članice osiguravaju da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje poduzimaju razumne mjere u svrhu kontinuiranog i redovitog obavljanja svojih djelatnosti, uključujući razvoj planova za slučaj nepredviđenih okolnosti. S tim ciljem institucije za strukovno mirovinsko osiguranje upotrebljavaju primjerene i razmjerne sustave, resurse i postupke.

6.   Države članice zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje da imenuju najmanje dvije osobe koje stvarno upravljaju tom institucijom. Države članice na temelju obrazložene procjene koju su provela nadležna tijela mogu dopustiti da institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje stvarno upravlja samo jedna osoba. Pri toj procjeni uzima se u obzir uloga socijalnih partnera u ukupnom upravljanju institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje, kao i veličina, vrsta, opseg i složenost djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

Članak 22.

Zahtjevi u vezi sa stručnosti i primjerenosti u pogledu upravljanja

1.   Države članice zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje da osiguraju da osobe koje stvarno upravljaju institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje, osobe koje obavljaju ključne funkcije i, ako je to primjenjivo, osobe ili subjekti kojima je izdvojeno obavljanje neke ključne funkcije u skladu s člankom 31. pri obavljanju svojih zadaća ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)

zahtjev u pogledu stručnosti:

i.

za osobe koje stvarno upravljaju institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje to znači da su njihove kvalifikacije, znanje i iskustvo kolektivno odgovarajući da im omoguće osiguravanje dobrog i razboritog upravljanja institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje;

ii.

za osobe koje obavljaju ključne aktuarske funkcije ili ključne funkcije unutarnje revizije to znači da su njihove stručne kvalifikacije, znanje i iskustvo odgovarajući za primjereno obavljanje njihovih ključnih funkcija;

iii.

za osobe koje obavljaju druge ključne funkcije to znači da su njihove kvalifikacije, znanje i iskustvo odgovarajući za primjereno obavljanje njihovih ključnih funkcija; i

(b)

zahtjev u pogledu primjerenosti: imaju dobar ugled i integritet.

2.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela mogu procijeniti ispunjavaju li osobe koje stvarno upravljaju institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje ili obavljaju ključne funkcije zahtjeve utvrđene u stavku 1.

3.   Ako matična država članica od osoba iz stavka 1. zahtijeva dokaz o dobrom ugledu, dokaz o tome da u prošlosti nisu bili u stečaju, ili oba dokaza, tada ta država članica kao dovoljan dokaz za državljane drugih država članica prihvaća podnošenje izvatka iz sudskog registra druge države članice ili, ako takav sudski registar ne postoji u drugoj državi članici, istovrijedne isprave kojom se dokazuje da su ti zahtjevi ispunjeni, koju je izdalo nadležno sudsko ili upravno tijelo u državi članici čiji je dotična osoba državljanin ili u matičnoj državi članici.

4.   Ako nadležno sudsko ili upravno tijelo u državi članici čiji je dotična osoba državljanin ili u matičnoj državi članici ne izda istovrijednu ispravu kako je navedeno u stavku 3., toj osobi dopušteno je umjesto te isprave podnijeti izjavu pod prisegom.

Međutim, u matičnim državama članicama u kojima nije predviđena mogućnost davanja izjave pod prisegom, državljanima drugih dotičnih država članica dopušteno je podnijeti svečanu izjavu koja se daje pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom u matičnoj državi članici ili državi članici čiji su državljani ili pred javnim bilježnikom u jednoj od tih država članica. To tijelo ili javni bilježnik izdaje potvrdu kojom ovjerava vjerodostojnost izjave pod prisegom ili svečane izjave.

5.   Dokaz o tome da osoba ranije nije bila u stečaju iz stavka 3. može se također dostaviti u obliku izjave državljanina druge dotične države članice pred nadležnim sudskim, strukovnim ili trgovinskim tijelom u toj drugoj državi članici.

6.   Isprave iz stavaka 3., 4. i 5. podnose se u roku od tri mjeseca od datuma njihova izdavanja.

7.   Države članice određuju tijela nadležna za izdavanje isprava iz stavaka 3., 4. i 5. i o tome odmah obavješćuju druge države članice i Komisiju.

Svaka država članica također obavješćuje druge države članice i Komisiju o tijelima kojima je potrebno dostaviti isprave iz stavaka 3., 4. i 5. u potporu zahtjevu za obavljanje djelatnosti iz članka 11. na državnom području te države članice.

Članak 23.

Politika nagrađivanja

1.   Države članice zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje da utvrde i primjenjuju razumnu politiku nagrađivanja za sve osobe koje stvarno upravljaju institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje, obavljaju ključne funkcije i druge kategorije osoblja čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje na način razmjeran njezinoj veličini i unutarnjem ustrojstvu te veličini, vrsti, opsegu i složenosti njezinih djelatnosti.

2.   Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje redovito objavljuju relevantne informacije o svojoj politici nagrađivanja, osim ako je drugačije predviđeno u Uredbi (EU) 2016/679.

3.   Pri utvrđivanju i primjeni politike nagrađivanja iz stavka 1. institucije za strukovno mirovinsko osiguranje poštuju sljedeća načela:

(a)

politika nagrađivanja utvrđuje se, provodi i održava u skladu s djelatnostima, profilom rizičnosti, ciljevima, i dugoročnim interesom, financijskom stabilnosti i rezultatima institucije za strukovno mirovinsko osiguranje kao cjeline te se njome podupire dobro, razborito i djelotvorno upravljanje institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje;

(b)

politika nagrađivanja u skladu je s dugoročnim interesima članova i korisnika mirovinskih programa kojima upravlja institucija za strukovno mirovinsko osiguranje;

(c)

politika nagrađivanja uključuje mjere za izbjegavanje sukoba interesa,

(d)

politika nagrađivanja sukladna je dobrom i djelotvornom upravljanju rizicima i ne potiče preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti i pravilima institucije za strukovno mirovinsko osiguranje;

(e)

politika nagrađivanja primjenjuje se na instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje i pružatelje usluga iz članka 31. stavka 1., osim ako su ti pružatelji usluga obuhvaćeni direktivama iz članka 2. stavka 2. točke (b);

(f)

institucija za strukovno mirovinsko osiguranje utvrđuje opća načela politike nagrađivanja, preispituje je i ažurira najmanje svake tri godine, te je odgovorna za njezinu provedbu;

(g)

jasno, transparentno i djelotvorno upravljanje u pogledu nagrađivanja i njegova nadzora.

Odjeljak 2.

Ključne funkcije

Članak 24.

Opće odredbe

1.   Države članice od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevaju uspostavljanje sljedećih ključnih funkcija: funkcije upravljanja rizicima, funkcije unutarnje revizije i, ako je to primjenjivo, aktuarske funkcije. Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje omogućavaju nositeljima ključnih funkcija da stvarno obavljaju svoje dužnosti na objektivan, pošten i neovisan način.

2.   Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje mogu jednoj osobi ili organizacijskoj jedinici dopustiti obavljanje više od jedne ključne funkcije, uz iznimku funkcije unutarnje revizije iz članka 26., koja je neovisna od ostalih ključnih funkcija.

3.   Ta jedna osoba ili organizacijska jedinica koja obavlja ključnu funkciju različita je od one koja obavlja sličnu ključnu funkciju u pokroviteljskom poduzeću. Države članice mogu, uzimajući u obzir veličinu, vrstu, opseg i složenost djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, dopustiti instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje da ključne funkcije obavlja putem iste osobe ili organizacijske jedinice kao i u pokroviteljskom poduzeću, pod uvjetom da institucija za strukovno mirovinsko osiguranje objasni na koji način sprječava ili rješava eventualne sukobe interesa s pokroviteljskim poduzećem.

4.   Nositelji ključnih funkcija o svim značajnim nalazima i preporukama u području za koje su odgovorni obavješćuju administrativno, upravljačko ili nadzorno tijelo institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje odlučuje o djelovanjima koja treba poduzeti.

5.   Ne dovodeći u pitanje pravo da ne inkriminira samog sebe, nositelj ključne funkcije obavješćuje nadležno tijelo institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ako administrativno, upravljačko ili nadzorno tijelo institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ne poduzme odgovarajuće i pravovremeno korektivno djelovanje u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je osoba ili organizacijska jedinica koja obavlja ključnu funkciju utvrdila znatan rizik da institucija za strukovno mirovinsko osiguranje neće ispuniti značajan zakonski zahtjev i to prijavila administrativnom, upravljačkom ili nadzornom tijelu te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i ako bi to moglo imati znatan utjecaj na interese članova i korisnika; ili

(b)

ako je osoba ili organizacijska jedinica koja obavlja ključnu funkciju uočila značajno kršenje zakona ili drugih propisa koji se primjenjuju na instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje i njezine djelatnosti u kontekstu ključne funkcije te osobe ili organizacijske jedinice i to prijavila administrativnom, upravljačkom ili nadzornom tijelu te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

6.   Države članice osiguravaju pravnu zaštitu osobama koje obavješćuju nadležno tijelo u skladu sa stavkom 5.

Članak 25.

Upravljanje rizicima

1.   Države članice od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevaju da na način razmjeran njihovoj veličini i unutarnjem ustrojstvu te veličini, vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti uspostave djelotvornu funkciju upravljanja rizicima. Ta je funkcija strukturirana tako da olakšava funkcioniranje sustava upravljanja rizicima, za koji institucije za strukovno mirovinsko osiguranje donose strategije, procedure i postupke izvješćivanja potrebne za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, upravljanje rizicima i redovito izvješćivanje o njima administrativnog, upravljačkog ili nadzornog tijela institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, na pojedinačnoj i skupnoj razini, kojima su institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i mirovinski programi kojima upravljaju izloženi ili bi mogli biti izloženi te o međuovisnostima tih rizika.

Sustav upravljanja rizicima mora biti djelotvoran i dobro integriran u organizacijsku strukturu i procedure donošenja odluka institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

2.   Sustavom upravljanja rizicima obuhvaćeni su, na način koji je razmjeran veličini i unutarnjem ustrojstvu institucija za strukovno mirovinsko osiguranje te veličini, vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti, rizici koji mogu nastati u institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje ili poduzećima kojima su zadaće ili poslovi neke institucije za strukovno mirovinsko osiguranje izdvojeni barem u sljedećim područjima, ako je to primjenjivo:

(a)

preuzimanje rizika i oblikovanje pričuva;

(b)

upravljanje imovinom i obvezama;

(c)

ulaganja, posebno izvedenice, sekuritizacije i slične obveze;

(d)

upravljanje likvidnosnim i koncentracijskim rizicima;

(e)

upravljanje operativnim rizicima;

(f)

osiguranje i ostale tehnike smanjenja rizika;

(g)

okolišni, socijalni i upravljački rizici povezani s portfeljem ulaganja i upravljanjem njime.

3.   Ako u skladu s uvjetima mirovinskog programa rizik snose članovi i korisnici, sustavom upravljanja rizicima također se uzimaju su obzir ti rizici iz perspektive članova i korisnika.

Članak 26.

Funkcija unutarnje revizije

Države članice od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevaju da na način razmjeran njihovoj veličini i unutarnjem ustrojstvu te veličini, vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti uspostave djelotvornu funkciju unutarnje revizije. Funkcijom unutarnje revizije obuhvaćena je evaluacija primjerenosti i djelotvornosti sustava unutarnje kontrole i ostalih elemenata sustava upravljanja, uključujući, ako je to primjenjivo, izdvojene poslove.

Članak 27.

Aktuarska funkcija

1.   Ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje sama pokriva biometrijske rizike ili jamči uspješnost ulaganja ili određenu razinu primanja, države članice od te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevaju da uspostavi djelotvornu aktuarsku funkciju kojom će se:

(a)

koordinirati i nadzirati izračun tehničkih pričuva;

(b)

procjenjivati primjerenost metodologija i temeljnih modela koji se primjenjuju pri izračunu tehničkih pričuva i pretpostavki nastalih u tu svrhu;

(c)

procjenjivati dostatnost i kvaliteta podataka koji se upotrebljavaju pri izračunu tehničkih pričuva;

(d)

uspoređivati pretpostavke na kojima se temelji izračun tehničkih pričuva i iskustvo;

(e)

obavješćivati administrativno, upravljačko ili nadzorno tijelo institucije za strukovno mirovinsko osiguranje o pouzdanosti i primjerenosti izračuna tehničkih pričuva;

(f)

davati mišljenje o cjelokupnoj politici preuzimanja rizika ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ima takvu politiku;

(g)

davati mišljenje o primjerenosti mehanizama osiguranja ako institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ima takve mehanizme; i

(h)

pridonositi djelotvornoj provedbi sustava upravljanja rizicima.

2.   Države članice od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevaju imenovanje najmanje jedne neovisne osobe, unutar te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ili izvan nje, koja će biti odgovorna za aktuarsku funkciju.

Odjeljak 3.

Dokumenti o upravljanju

Članak 28.

Vlastita procjena rizika

1.   Države članice od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevaju da na način razmjeran njihovoj veličini i unutarnjem ustrojstvu te veličini, vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti provode i dokumentiraju vlastitu procjenu rizika.

Ta procjena rizika provodi se najmanje svake tri godine ili bez odgode nakon svake znatne promjene profila rizičnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ili mirovinskih programa kojima institucija za strukovno mirovinsko osiguranje upravlja. U slučaju znatne promjene profila rizičnosti određenog mirovinskog programa procjenu rizika može se ograničiti na taj mirovinski program.

2.   Države članice osiguravaju da je procjenom rizika iz stavka 1., uzimajući u obzir veličinu i unutarnje ustrojstvo institucije za strukovno mirovinsko osiguranje te veličinu, vrstu, opseg i složenost djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, obuhvaćeno sljedeće:

(a)

opis načina na koji je vlastita procjena rizika integrirana u proces upravljanja i u procedure donošenja odluka institucije za strukovno mirovinsko osiguranje;

(b)

procjena djelotvornosti sustava upravljanja rizicima;

(c)

opis načina na koji institucija za strukovno mirovinsko osiguranje sprječava sukobe interesa s pokroviteljskim poduzećem, kada institucija za strukovno mirovinsko osiguranje izdvaja ključne funkcije tom pokroviteljskom poduzeću u skladu s člankom 24. stavkom 3.;

(d)

procjena cjelokupnih potreba institucije za strukovno mirovinsko osiguranje u pogledu pokrića, uključujući opis plana oporavka ako je to primjenjivo;

(e)

procjena rizika za članove i korisnike u vezi s isplatom njihovih mirovina te djelotvornosti svih korektivnih mjera pri čemu se, ako je to primjenjivo, uzimaju u obzir:

i.

indeksacijski mehanizmi;

ii.

mehanizmi smanjenja primanja, uključujući mjeru u kojoj je stečena mirovinska primanja moguće smanjiti i pod kojim uvjetima te tko ih može smanjiti;

(f)

kvalitativna procjena mehanizama za zaštitu mirovina, uključujući, prema potrebi, jamstva, klauzule ili bilo koju drugu vrstu financijske potpore koju pruža pokroviteljsko poduzeće, osiguranje ili reosiguranje koje pruža društvo obuhvaćeno Direktivom 2009/138/EZ ili pokrivenost programom za zaštitu mirovina, u korist institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ili članova i korisnika;

(g)

kvalitativna procjena operativnih rizika;

(h)

ako se okolišni, socijalni i upravljački čimbenici uzimaju u obzir pri odlukama o ulaganju, procjena novih rizika ili rizika u nastajanju, uključujući rizike povezane s klimatskim promjenama, iskorištavanjem resursa i okolišem, socijalne rizike i rizike povezane sa smanjenjem vrijednosti imovine zbog regulatornih promjena.

3.   Za potrebe stavka 2. institucije za strukovno mirovinsko osiguranje uspostavljaju metode utvrđivanja i procjene rizika kojima jesu ili bi mogle biti kratkoročno ili dugoročno izložene i koji bi mogli imati utjecaj na sposobnost institucije za strukovno mirovinsko osiguranje da ispunjava svoje obveze. Te metode razmjerne su veličini, vrsti, opsegu i složenosti rizika svojstvenih njihovim djelatnostima. Te su metode opisane u vlastitoj procjeni rizika.

4.   Vlastita procjena rizika uzima se u obzir u strateškim odlukama institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

Članak 29.

Godišnji financijski izvještaji i godišnja izvješća

Države članice zahtijevaju od svake institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima da sastavi i javno objavljuje godišnje financijske izvještaje i godišnja izvješća za sve mirovinske programe kojima ta institucija za strukovno mirovinsko osiguranje upravlja i, ako je to primjenjivo, godišnje financijske izvještaje i godišnja izvješća za svaki mirovinski program pojedinačno. Godišnji financijski izvještaji i godišnja izvješća daju istinit i objektivan prikaz imovine, obveza i financijskog položaja institucije za strukovno mirovinsko osiguranje te sadržavaju informacije o značajnim investicijskim udjelima. Godišnji financijski izvještaji i informacije iz izvješća moraju biti dosljedni, iscrpni, objektivno prezentirani te ih moraju propisno odobriti ovlaštene osobe u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 30.

Izjava o načelima politike ulaganja

Države članice osiguravaju da sve institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima izrade i najmanje svake tri godine preispitaju pisanu izjavu o načelima politike ulaganja. Ta se izjava preispituje bez odgode nakon svih znatnih promjena u politici ulaganja. Države članice propisuju da ta izjava sadržava barem elemente kao što su metode mjerenja rizika ulaganja, primijenjene procedure upravljanja rizicima te strateška raspodjela imovine s obzirom na vrstu i trajanje mirovinskih obveza i način na koji se u politici ulaganja uzimaju u obzir okolišni, socijalni i upravljački čimbenici. Izjava se objavljuje.

POGLAVLJE 2.

Izdvajanje poslova i upravljanje ulaganjem

Članak 31.

Izdvajanje poslova

1.   Države članice mogu dopustiti institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima da povjere bilo koji posao, uključujući ključne funkcije i upravljanje tim institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje, u cijelosti ili djelomično, pružateljima usluga koji posluju u ime tih institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

2.   Države članice osiguravaju da te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i dalje budu u potpunosti odgovorne za ispunjavanje svojih obveza u skladu s ovom Direktivom kada izdvajaju ključne funkcije ili bilo koje druge poslove.

3.   Izdvajanje ključnih funkcija ili bilo kojih drugih poslova ne smije se provoditi na način koji bi mogao dovesti do:

(a)

narušavanja kvalitete sustava upravljanja dotične institucije za strukovno mirovinsko osiguranje;

(b)

neopravdanog povećanja operativnog rizika;

(c)

narušavanja sposobnosti nadležnih tijela da prate ispunjava li institucija za strukovno mirovinsko osiguranje svoje obveze;

(d)

ugrožavanja trajnog i zadovoljavajućeg pružanja usluga članovima i korisnicima.

4.   Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje osiguravaju pravilno funkcioniranje izdvojenih poslova putem procesa odabira pružatelja usluga i neprekidnim praćenjem poslova tog pružatelja usluga.

5.   Države članice osiguravaju da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje izdvajaju ključne funkcije, upravljanje tim institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje ili druge poslove obuhvaćene ovom Direktivom sklope pisani sporazum s pružateljem usluga. Takav sporazum mora biti pravno izvršiv i u njemu se moraju jasno utvrditi prava i obveze institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i pružatelja usluga.

6.   Države članice osiguravaju da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje pravovremeno obavješćuju nadležna tijela o svakom izdvajanju poslova obuhvaćenih ovom Direktivom. Kada se izdvajanje odnosi na ključne funkcije ili upravljanje institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje, nadležna tijela obavješćuju se o tome prije stupanja na snagu sporazuma o svakom takvom izdvajanju. Države članice također osiguravaju da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje obavješćuju nadležna tijela o svim kasnijim važnim promjenama u pogledu svih izdvojenih poslova.

7.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlast od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i od pružatelja usluga u bilo kojem trenutku zatražiti informacije o izdvojenim ključnim funkcijama ili bilo kojim drugim poslovima.

Članak 32.

Upravljanje ulaganjima

Države članice ne ograničavaju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje u tome da za upravljanje portfeljem ulaganja imenuju upravitelje portfeljem s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji su dobili valjano odobrenje za rad za tu djelatnost u skladu s direktivama 2009/65/EZ, 2009/138/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU i 2014/65/EU, kao i subjekte koji imaju odobrenje za rad iz članka 2. stavka 1. ove Direktive.

POGLAVLJE 3.

Depozitar

Članak 33.

Imenovanje depozitara

1.   U slučaju programa strukovnog mirovinskog osiguranja u kojem članovi i korisnici u potpunosti snose rizik ulaganja matična država članica od institucije za strukovno mirovinsko osiguranje može zahtijevati da imenuje jednog ili više depozitara za pohranu imovine i nadzorne dužnosti u skladu s člancima 34. i 35. Država članica domaćin može od takvih institucija za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevati da, kada obavljaju prekogranične djelatnosti u skladu s člankom 11., imenuju jednog ili više depozitara za pohranu imovine i nadzorne dužnosti u skladu s člancima 34. i 35., pod uvjetom da se imenovanje depozitara zahtijeva njezinim nacionalnim pravom.

2.   Za programe strukovnog mirovinskog osiguranja u kojima članovi i korisnici ne snose u potpunosti rizik ulaganja matična država članica može od institucije za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevati da imenuje jednog ili više depozitara za pohranu imovine ili za pohranu imovine i nadzorne dužnosti u skladu s člancima 34. i 35.

3.   Države članice ne ograničavaju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje u tome da imenuju depozitare s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji su dobili valjano odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU ili Direktivom 2014/65/EU, ili koji su prihvaćeni kao depozitari za potrebe Direktive 2009/65/EZ ili Direktive 2011/61/EU.

4.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi u skladu sa svojim nacionalnim pravom nadležnim tijelima omogućile da zabrane, u skladu s člankom 48., slobodno raspolaganje imovinom koju drži depozitar ili skrbnik koji se nalazi na njihovom državnom području, na zahtjev nadležnog tijela matične države članice institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

5.   Depozitara se imenuje pisanim ugovorom. U ugovoru se uređuje prijenos informacija potrebnih depozitaru za obavljanje njegovih dužnosti, kako je utvrđeno u ovoj Direktivi te ostalim mjerodavnim zakonima i drugim propisima.

6.   Pri obavljanju zadaća utvrđenih u člancima 34. i 35. institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i depozitar postupaju iskreno, pošteno, profesionalno, neovisno te u interesu članova i korisnika programa.

7.   Depozitar ne obavlja djelatnosti povezane s institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje koje mogu prouzročiti sukobe interesa između institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, članova i korisnika programa te samog depozitara, osim ako je depozitar funkcionalno i hijerarhijski odvojio obavljanje svojih zadaća depozitara od svojih ostalih zadaća koje bi mogle prouzročiti sukobe interesa i ako se mogući sukobi interesa primjereno utvrđuju, prate i otkrivaju članovima i korisnicima programa kao i administrativnom, upravljačkom ili nadzornom tijelu institucije za strukovno mirovinsko osiguranje te ako se njima primjereno upravlja.

8.   Ako ne imenuju depozitara, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje utvrđuju mehanizme za sprječavanje i rješavanje svih sukoba interesa do kojih može doći tijekom obavljanja zadaća koje inače obavljaju depozitar i upravitelj imovinom.

Članak 34.

Pohrana imovine i odgovornost depozitara

1.   Ako je imovina institucije za strukovno mirovinsko osiguranje povezana s mirovinskim programom koja se sastoji od financijskih instrumenata koji mogu biti pod skrbništvom povjerena na pohranu depozitaru, depozitar pod skrbništvom drži sve financijske instrumente koji mogu biti evidentirani na računu financijskih instrumenata otvorenom u knjigama depozitara i sve financijske instrumente koji se depozitaru mogu fizički isporučiti.

U te svrhe depozitar osigurava da su financijski instrumenti, koji se mogu evidentirati na računu financijskih instrumenata otvorenom u knjigama depozitara, evidentirani u knjigama depozitara na odvojenim računima, u skladu s pravilima utvrđenima u Direktivi 2014/65/EU, koji su otvoreni u ime institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, tako da se u svakom trenutku može jasno utvrditi da pripadaju instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje ili članovima i korisnicima mirovinskog programa.

2.   Ako se imovina institucije za strukovno mirovinsko osiguranje povezana s mirovinskim programom sastoji od druge imovine osim imovine iz stavka 1., depozitar provjerava je li institucija za strukovno mirovinsko osiguranje vlasnik imovine te vodi evidenciju te imovine. Provjera se provodi na temelju informacija ili dokumenata koje je dostavila institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ili na temelju vanjskih dokaza ako su oni dostupni. Depozitar ažurira svoju evidenciju.

3.   Države članice osiguravaju da je depozitar odgovoran instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje te članovima i korisnicima za svaki njihov gubitak nastao zbog neopravdanog neizvršavanja ili nepravilnog izvršavanja obveza depozitara.

4.   Države članice osiguravaju da na odgovornost depozitara, kako je navedeno u stavku 3., ne utječe činjenica da je svu imovinu ili dio imovine koja mu je povjerena na pohranu povjerio trećoj strani.

5.   Ako ne imenuju depozitara za pohranu imovine, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje dužne su barem:

(a)

osigurati da se s financijskim instrumentima postupa s dužnom pažnjom i da su oni zaštićeni;

(b)

voditi evidenciju koja instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje omogućava da u svakom trenutku i bez odgode utvrdi svu imovinu;

(c)

poduzimati potrebne mjere za izbjegavanje sukoba interesa u vezi s pohranom imovine;

(d)

na zahtjev obavijestiti nadležna tijela o načinu pohrane imovine.

Članak 35.

Nadzorne dužnosti

1.   Uz zadaće iz članka 34. stavaka 1. i 2. depozitar imenovan za nadzorne dužnosti:

(a)

provodi upute institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, osim ako su one protivne nacionalnom pravu ili pravilima institucije za strukovno mirovinsko osiguranje;

(b)

osigurava da u transakcijama koje uključuju imovinu institucije za strukovno mirovinsko osiguranje povezanu s mirovinskim programom svaka naknada instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje bude doznačena u uobičajenim rokovima; i

(c)

osigurava da se prihod od imovine rabi u skladu s pravilima institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., matična država članica institucije za strukovno mirovinsko osiguranje može utvrditi druge nadzorne dužnosti koje depozitar mora obavljati.

3.   Ako ne imenuje depozitara za nadzorne dužnosti, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje provodi postupke kojima se osigurava da se zadaće, čiji je nadzor inače povjeren depozitarima, propisno izvršavaju u okviru institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

GLAVA IV.

INFORMACIJE KOJE SE DAJU POTENCIJALNIM ČLANOVIMA, ČLANOVIMA I KORISNICIMA

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 36.

Načela

1.   Uzimajući u obzir vrstu uspostavljenog mirovinskog programa države članice osiguravaju da svaka institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima pruža:

(a)

potencijalnim članovima: barem informacije navedene u članku 41.;

(b)

članovima: barem informacije navedene u člancima od 37. do 40., 42. i 44., i

(c)

korisnicima: barem informacije navedene u člancima 37., 43. i 44.

2.   Informacije iz stavka 1.:

(a)

redovito se ažuriraju;

(b)

sastavljene su na jasan način, na jasnom, jezgrovitom i razumljivom jeziku, izbjegavajući upotrebu žargona i tehničkih termina ako je umjesto njih moguće koristiti svakodnevne riječi;

(c)

ne dovode u zabludu te je osigurana usklađenost terminologije i sadržaja;

(d)

prikazane su na lako čitljiv način;

(e)

dostupne su na službenom jeziku države članice čije se socijalno i radno pravo koje je mjerodavno za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja primjenjuje na dotični mirovinski program; i

(f)

stavljaju se na raspolaganje potencijalnim članovima, članovima i korisnicima besplatno, elektroničkim putem, između ostalog na trajnom mediju ili preko internetskih stranica, ili u papirnatom obliku.

3.   Države članice mogu donijeti ili zadržati dodatne odredbe o informacijama koje se daju potencijalnim članovima, članovima i korisnicima.

Članak 37.

Opće informacije o mirovinskom programu

1.   Države članice, u pogledu svih institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima, osiguravaju dostatnu obaviještenost članova i korisnika o dotičnom mirovinskom programu kojim upravlja institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, posebno o:

(a)

nazivu institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, državi članici u kojoj je institucija za strukovno mirovinsko osiguranje registrirana ili u kojoj ima odobrenje za rad te nazivu njezina nadležnog tijela;

(b)

pravima i obvezama strana uključenih u mirovinski program;

(c)

informacijama o ulagačkom profilu;

(d)

vrsti financijskih rizika koje snose članovi i korisnici;

(e)

uvjetima u vezi s potpunim ili djelomičnim jamstvima u okviru mirovinskog programa ili u vezi s određenom razinom primanja ili, ako takvo jamstvo nije predviđeno u okviru mirovinskog programa, izjavi u tu svrhu;

(f)

mehanizmima zaštite stečenih prava ili mehanizmima smanjenja primanja, ako postoje;

(g)

ako članovi snose rizik ulaganja ili mogu donositi odluke o ulaganju, informacijama o povijesnim prinosima ulaganja koja su povezana s mirovinskim programom za najmanje pet godina ili za sve godine u kojima je program poslovao ako je to razdoblje kraće od pet godina;

(h)

strukturi troškova koje snose članovi i korisnici, za programe koji ne osiguravaju određenu razinu primanja;

i.

dostupnim opcijama za članove i korisnike u pogledu njihovih mirovina;

(j)

u slučaju da član ima pravo prijenosa mirovinskih prava, dodatnim informacijama u vezi s načinom tog prijenosa.

2.   Za programe u kojima članovi snose rizik ulaganja i koji predviđaju više od jedne opcije s različitim ulagačkim profilima, članovi se obavješćuju o uvjetima u pogledu raspona dostupnih ulagačkih opcija i, ako je to primjenjivo, standardne ulagačke opcije i o pravilu mirovinskog programa prema kojem se određenom članu dodjeljuje određena ulagačka opcija.

3.   Članovi i korisnici ili njihovi predstavnici u razumnom roku primaju sve relevantne informacije o promjenama pravila mirovinskog programa. Osim toga, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje stavljaju im na raspolaganje objašnjenje utjecaja značajnih promjena tehničkih pričuva na članove i korisnike.

4.   Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje stavljaju na raspolaganje opće informacije o mirovinskom programu navedene u ovom članku.

POGLAVLJE 2.

Izvještaj o mirovinskim primanjima i dodatne informacije

Članak 38.

Opće odredbe

1.   Države članice zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje da sastave sažet dokument koji sadržava ključne informacije za svakog člana, uzimajući u obzir specifičnosti nacionalnih mirovinskih sustava i mjerodavnog nacionalnog socijalnog, radnog i poreznog prava („izvještaj o mirovinskim primanjima”). Naslov tog dokumenta sadržava izraz „izvještaj o mirovinskim primanjima”.

2.   Točan datum na koji se odnose informacije iz izvještaja o mirovinskim primanjima navodi se na jasno vidljivom mjestu.

3.   Države članice zahtijevaju da informacije sadržane u izvještaju o mirovinskim primanjima budu točne, ažurirane te da se besplatno dostavljaju svakom članu elektroničkim putem, između ostalog na trajnom mediju ili preko internetskih stranica, ili u papirnatom obliku, najmanje jednom godišnje. Na zahtjev se članovima, uz informacije dostavljene elektroničkim putem, dostavlja i primjerak u papirnatom obliku.

4.   Svaka značajna promjena informacija sadržanih u izvještaju o mirovinskim primanjima u usporedbi s prethodnom godinom jasno se navodi.

5.   Države članice određuju pravila za utvrđivanje pretpostavki projekcija iz članka 39. stavka 1. točke (d). Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje primjenjuju ta pravila kako bi, kada je to relevantno, utvrdile godišnju stopu nominalnog povrata ulaganja, godišnju stopu inflacije i trend budućih plaća.

Članak 39.

Izvještaj o mirovinskim primanjima

1.   Izvještaj o mirovinskim primanjima sadržava barem sljedeće ključne informacije za članove:

(a)

osobne podatke člana, uključujući, ovisno o tome što je primjenjivo, jasnu naznaku zakonske dobi umirovljenja, dobi umirovljenja utvrđene u mirovinskom programu ili one koju je procijenila institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ili dobi umirovljenja koju je odredio član;

(b)

naziv institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i njezinu kontaktnu adresu te naznaku mirovinskog programa člana;

(c)

ako je to primjenjivo, informacije o potpunim ili djelomičnim jamstvima u okviru mirovinskog programa i, ako je relevantno, o tome gdje se mogu pronaći dodatne informacije;

(d)

informacije o projekcijama mirovinskih primanja temeljene na mirovinskoj dobi utvrđenoj u točki (a) i izjavu o odricanju od odgovornosti u kojoj se navodi da bi se te projekcije mogle razlikovati od konačnog iznosa ostvarenih primanja. Ako se projekcije mirovinskih primanja temelje na ekonomskim scenarijima, te informacije također sadržavaju najbolji mogući scenarij i nepovoljan scenarij, uzimajući u obzir specifičnost mirovinskog programa;

(e)

informacije o stečenim pravima ili akumuliranim sredstvima, uzimajući u obzir specifičnost mirovinskog programa;

(f)

informacije o doprinosima koje su u mirovinski program uplatili pokroviteljsko poduzeće i član, barem tijekom posljednjih 12 mjeseci, uzimajući u obzir specifičnost mirovinskog programa;

(g)

raščlanjene troškove koje je oduzela institucija za strukovno mirovinsko osiguranje barem tijekom posljednjih 12 mjeseci;

(h)

informacije o razinama pokrića mirovinskog programa kao cjeline.

2.   U skladu s člankom 60. države članice razmjenjuju najbolje prakse u vezi s formatom i sadržajem izvještaja o mirovinskim primanjima.

Članak 40.

Dodatne informacije

1.   U izvještaju o mirovinskim primanjima navodi se gdje se i na koji način mogu dobiti dodatne informacije, između ostalog:

(a)

daljnje praktične informacije o opcijama člana u okviru mirovinskog programa;

(b)

informacije navedene u člancima 29. i 30.;

(c)

ako je to primjenjivo, informacije o pretpostavkama korištenima za iznose izražene u rentama, posebno s obzirom na stopu rente, vrstu pružatelja usluge i trajanje rente;

(d)

informacije o razini primanja u slučaju prestanka zaposlenja.

2.   Za mirovinske programe u kojima članovi snose rizik ulaganja i u kojima se članu posebnim pravilom određenim u mirovinskom programu nameće ulagačka opcija, u izvještaju o mirovinskim primanjima navodi se gdje su dostupne dodatne informacije.

POGLAVLJE 3.

Ostale informacije i dokumenti koji se pružaju

Članak 41.

Informacije koje se daju potencijalnim članovima

1.   Države članice zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje da osiguraju da potencijalni članovi koji nisu automatski učlanjeni u neki mirovinski program prije nego se učlane u taj mirovinski program budu obaviješteni o sljedećem:

(a)

svim relevantnim opcijama koje su im dostupne, uključujući ulagačke opcije;

(b)

relevantnim značajkama mirovinskog programa uključujući vrste primanja;

(c)

informacijama o tome jesu li i na koji način u investicijskom pristupu razmotreni okolišni, klimatski i socijalni čimbenici te čimbenici povezani s korporativnim upravljanjem; i

(d)

o tome gdje su dostupne dodatne informacije.

2.   Ako članovi snose rizik ulaganja ili mogu donositi odluke o ulaganju, potencijalnim članovima daju se informacije o povijesnim prinosima ulaganja koja su povezana s mirovinskim programom za najmanje pet godina ili za sve godine u kojima je program poslovao ako je to razdoblje kraće od pet godina te informacije o strukturi troškova koje snose članovi i korisnici.

3.   Države članice zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko da osiguraju da potencijalni članovi koji su automatski učlanjeni u neki mirovinski program budu odmah nakon njihova učlanjenja obaviješteni o:

(a)

svim relevantnim opcijama koje su im dostupne, uključujući ulagačke opcije;

(b)

relevantnim značajkama mirovinskog programa uključujući vrste primanja;

(c)

informacijama o tome jesu li i na koji način u investicijskom pristupu razmotreni okolišni, klimatski, socijalni čimbenici te čimbenici povezani s korporativnim upravljanjem; i

(d)

tome gdje su dostupne dodatne informacije.

Članak 42.

Informacije koje se daju članovima tijekom faze prije umirovljenja

Osim izvještaja o mirovinskim primanjima, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje svakom članu, pravovremeno prije dobi umirovljenja kako je navedeno u članku 39. stavku 1. točki (a) ili na zahtjev člana, pružaju informacije o dostupnim opcijama isplate njegove mirovine.

Članak 43.

Informacije koje se daju korisnicima tijekom faze isplate

1.   Države članice zahtijevaju od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje da korisnicima periodično pružaju informacije o dospjelim primanjima i odgovarajućim opcijama isplate.

2.   Institucije za strukovno mirovinsko osiguranje bez odgode obavješćuju korisnike nakon donošenja konačne odluke kojom se smanjuje razina dospjelih primanja kao i tri mjeseca prije provedbe te odluke.

3.   Kada znatnu razinu rizika ulaganja u fazi isplate snose korisnici, države članice redovito osiguravaju korisnicima odgovarajuće informacije.

Članak 44.

Dodatne informacije koje se članovima i korisnicima daju na zahtjev

Na zahtjev člana, korisnika ili njihovih predstavnika, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje pruža sljedeće dodatne informacije:

(a)

godišnje financijske izvještaje i godišnja izvješća iz članka 29. ili, ako je neka institucija za strukovno mirovinsko osiguranje nadležna za više od jednog programa, one izvještaje i ona izvješća koji se odnose na njihov mirovinski program;

(b)

izjavu o načelima politike ulaganja iz članka 30.;

(c)

sve dodatne informacije o pretpostavkama korištenima za izradu projekcija iz članka 39. stavka 1. točke (d).

GLAVA V.

BONITETNI NADZOR

POGLAVLJE 1.

Opća pravila o bonitetnom nadzoru

Članak 45.

Glavni cilj bonitetnog nadzora

1.   Glavni cilj bonitetnog nadzora jest zaštita prava članova i korisnika te osiguranje stabilnosti i dobrog funkcioniranja institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

2.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela raspolažu odgovarajućim sredstvima i da posjeduju relevantno stručno znanje, kapacitet i mandat za ostvarenje glavnog cilja nadzora iz stavka 1.

Članak 46.

Opseg bonitetnog nadzora

Države članice osiguravaju da institucije za strukovno mirovinsko osiguranje podliježu bonitetnom nadzoru, uključujući, ako je to primjenjivo potrebi, nadzor nad:

(a)

uvjetima poslovanja;

(b)

tehničkim pričuvama;

(c)

pokrićem tehničkih pričuva;

(d)

regulatornim kapitalom;

(e)

raspoloživom granicom solventnosti;

(f)

potrebnom granicom solventnosti;

(g)

pravilima ulaganja;

(h)

upravljanjem ulaganjima;

(i)

sustavom upravljanja; i

(j)

informacijama koje se pružaju članovima i korisnicima.

Članak 47.

Opća načela bonitetnog nadzora

1.   Nadležna tijela matične države članice odgovorna su za bonitetni nadzor nad institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje.

2.   Države članice osiguravaju da se nadzor temelji na pristupu koji je okrenut budućnosti i koji se temelji na riziku.

3.   Nadzor nad institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje obuhvaća odgovarajuću kombinaciju neizravnih djelatnosti i izravnih nadzora.

4.   Nadzorne ovlasti primjenjuju se na način koji je pravodoban i razmjeran veličini, vrsti, opsegu i složenosti djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

5.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela na odgovarajući način uzimaju u obzir mogući utjecaj svojih djelovanja na stabilnost financijskih sustava u Uniji, a posebno u izvanrednim situacijama.

Članak 48.

Ovlasti interveniranja i dužnosti nadležnih tijela

1.   Nadležna tijela zahtijevaju od svih institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane ili imaju odobrenje za rad na njihovim državnim područjima da imaju pouzdane administrativne i računovodstvene postupke i odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole.

2.   Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela i pravo država članica da predvide i izriču kaznene sankcije, države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela mogu izricati administrativne sankcije i druge mjere koje se primjenjuju na sva kršenja nacionalnih odredbi kojima se provodi ova Direktiva, te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se zajamčila njihova provedba. Države članice osiguravaju da su njihove administrativne sankcije i druge mjere učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

3.   Države članice mogu odlučiti ne utvrditi pravila za administrativne sankcije iz ove Direktive za kršenja koja su podložna kaznenim sankcijama prema svojem nacionalnom pravu. U tom slučaju države članice Komisiji priopćuju relevantne odredbe kaznenog prava.

4.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela bez nepotrebne odgode objave sve administrativne sankcije ili druge mjere koje su izrečene za kršenja nacionalnih odredbi kojima se provodi ova Direktiva i protiv kojih nije pravovremeno podnesena žalba, uključujući informacije o vrsti i svojstvima kršenja i identitetu odgovornih osoba. Međutim, ako nadležno tijelo smatra objavljivanje identiteta pravnih osoba ili identiteta ili osobnih podataka fizičkih osoba nerazmjernim nakon što je provedena procjena o razmjernosti objavljivanja takvih podataka za svaki pojedini slučaj, ili ako bi objavljivanje ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili istraga u tijeku, nadležna tijela mogu odlučiti odgoditi objavljivanje, otkazati ga ili objaviti sankcije anonimno.

5.   U svakoj odluci kojom se zabranjuju ili ograničuju djelatnosti neke institucije za strukovno mirovinsko osiguranje moraju biti navedeni detaljni razlozi za takvu odluku i nju se mora priopćiti dotičnoj instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje. Ta se odluka također priopćava EIOPA-i koja je dostavlja svim nadležnim tijelima u slučaju prekogranične djelatnosti kako je navedeno u članku 11.

6.   Nadležna tijela također mogu ograničiti ili zabraniti slobodno raspolaganje imovinom institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, posebno ako:

(a)

institucija za strukovno mirovinsko osiguranje nije osigurala dostatne tehničke pričuve s obzirom na cjelokupno poslovanje ili raspolaže nedostatnom imovinom za pokriće tehničkih pričuva;

(b)

institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ne raspolaže regulatornim kapitalom.

7.   Radi zaštite interesa članova i korisnika, nadležna tijela mogu ovlasti osoba koje vode instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima, u skladu s pravom matične države članice, u cijelosti ili djelomično prenijeti na posebnog predstavnika koji je stručan za izvršavanje tih ovlasti.

8.   Nadležna tijela mogu zabraniti ili ograničiti djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima posebno ako:

(a)

institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ne štiti interese članova i korisnika programa na odgovarajući način;

(b)

institucija za strukovno mirovinsko osiguranje više ne ispunjava uvjete poslovanja;

(c)

institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ozbiljno zanemaruje svoje obveze na temelju propisa kojima podliježe;

(d)

u slučaju prekogranične djelatnosti, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ne poštuje zahtjeve socijalnog i radnog prava države članice domaćina mjerodavnog za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja.

9.   Države članice osiguravaju da odluke donesene o instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje na temelju zakona i drugih propisa donesenih u skladu s ovom Direktivom podliježu pravu na žalbu pred sudom.

Članak 49.

Postupak nadzornog pregleda

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju potrebne ovlasti za pregled strategije, procedura i postupaka izvješćivanja koje su uspostavile institucije za strukovno mirovinsko osiguranje kako bi se uskladile sa zakonima i drugim propisima donesenima na temelju ove Direktive, uzimajući u obzir veličinu, vrstu, opseg i složenost djelatnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

Tim pregledom uzimaju se u obzir okolnosti u kojima posluju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i, prema potrebi, osobe koje za njih obavljaju izdvojene ključne funkcije ili bilo koje druge poslove. Pregledom su obuhvaćeni sljedeći elementi:

(a)

procjena kvalitativnih zahtjeva povezanih sa sustavom upravljanja;

(b)

procjena rizika s kojima se suočava institucija za strukovno mirovinsko osiguranje;

(c)

procjena sposobnosti institucije za strukovno mirovinsko osiguranje da procijeni te rizike i njima upravlja.

2.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju alate za praćenje, uključujući testove otpornosti na stres, koji im omogućuju da utvrde pogoršanje financijskih uvjeta u instituciji za strukovno mirovinsko osiguranje i da prate način na koji se pogoršanja otklanja.

3.   Nadležna tijela imaju potrebne ovlasti da od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje zahtijevaju otklanjanje slabosti ili nedostataka utvrđenih u postupku nadzornog pregleda.

4.   Nadležna tijela definiraju minimalnu učestalost i područje primjene pregleda utvrđenog u stavku 1. uzimajući u obzir veličinu, vrstu, opseg i složenost djelatnosti dotične institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

Članak 50.

Informacije koje se pružaju nadležnim tijelima

Države članice nadležnim tijelima osiguravaju potrebne ovlasti i sredstva s obzirom na svaku instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje koja je registrirana ili ima odobrenje za rad na njihovim državnim područjima:

(a)

da u bilo kojem trenutku mogu zahtijevati od institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, administrativnog, upravljačkog ili nadzornog tijela institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ili osoba koje stvarno upravljaju institucijom za strukovno mirovinsko osiguranje ili obavljaju ključne funkcije dostavljanje informacija o svim poslovnim pitanjima ili prosljeđivanje svih poslovnih dokumenata;

(b)

da nadziru odnose između institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i drugih društava ili između institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ako te institucije za strukovno mirovinsko osiguranje izdvoje ključne funkcije ili bilo koje druge poslove tim drugim društvima ili drugim institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje i u slučaju svakog naknadnog ponovnog izdvajanja funkcija ili poslova tim drugim društvima ili institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje, što utječe na financijsku situaciju institucije za strukovno mirovinsko osiguranje ili je u materijalnom smislu relevantno za djelotvoran nadzor;

(c)

da dobivaju sljedeće dokumente: vlastite procjene rizika, izjave o načelima politike ulaganja, godišnje financijske izvještaje i godišnja izvješća te sve ostale dokumente u svrhu nadzora.

(d)

da utvrde koji su dokumenti potrebni u svrhu nadzora, uključujući:

i.

interna izvješća za razdoblja tijekom godine;

ii.

aktuarska vrednovanja i detaljne pretpostavke;

iii.

studije o imovini i obvezama;

iv.

dokaz o usklađenosti s načelima politike ulaganja;

v.

dokaz da se doprinosi plaćaju prema planu;

vi.

izvješća osoba odgovornih za reviziju godišnjih financijskih izvještaja iz članka 29.;

(e)

da obavljaju izravni nadzor u prostorijama institucija za strukovno mirovinsko osiguranje i, prema potrebi, nad izdvojenim i svim naknadnim ponovno izdvojenim poslovima s ciljem provjere toga obavljaju li se ti poslovi u skladu s nadzornim pravilima.

(f)

da u bilo kojem trenutku zatraže informacije od institucija za strukovno mirovinsko osiguranje o izdvojenim i svim naknadnim ponovno izdvojenim poslovima.

Članak 51.

Transparentnost i odgovornost

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela obavljaju zadaće utvrđene u ovoj Direktivi na transparentan, neovisan i odgovoran način, uz dužno uvažavanje zaštite povjerljivih informacija.

2.   Države članice osiguravaju objavu sljedećih informacija:

(a)

tekstova zakona i drugih propisa te općih smjernica u području programa strukovnog mirovinskog osiguranja te informacija o tome je li država članica odlučila primjenjivati ovu Direktivu u skladu s člancima 4. i 5.;

(b)

informacija o postupku nadzornog pregleda kako je navedeno u članku 49.;

(c)

skupnih statističkih podataka o ključnim aspektima primjene bonitetnog okvira;

(d)

glavnog cilja bonitetnog nadzora i informacija o glavnim funkcijama i aktivnostima nadležnih tijela;

(e)

pravila o administrativnim sankcijama i drugim mjerama koje se primjenjuju u slučaju kršenja nacionalnih odredbi donesenih na temelju ove Direktive.

3.   Države članice osiguravaju uspostavu i primjenu transparentnih postupaka za imenovanje i razrješenje članova upravnih i upravljačkih tijela svojih nadležnih tijela.

POGLAVLJE 2.

Poslovna tajna i razmjena informacija

Članak 52.

Poslovna tajna

1.   Države članice utvrđuju pravila kojima se osigurava da sve osobe koje rade ili su radile za nadležna tijela, kao i revizori te stručnjaci koji djeluju u ime tih tijela imaju obvezu čuvanja poslovne tajne. Ne dovodeći u pitanje slučajeve obuhvaćene kaznenim pravom, navedene osobe ne smiju otkriti povjerljive informacije koje dobiju tijekom obavljanja svojih dužnosti ni jednoj osobi ili tijelu, osim u sažetom ili skupnom obliku osiguravajući pritom da nije moguće identificirati pojedinačne institucije za strukovno mirovinsko osiguranje.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako je u tijeku likvidacija mirovinskog programa, države članice mogu dopustiti otkrivanje povjerljivih informacija u građanskim ili trgovačkim postupcima.

Članak 53.

Upotreba povjerljivih informacija

Države članice osiguravaju da nadležna tijela koja prime povjerljive informacije na temelju ove Direktive te informacije upotrebljavaju samo tijekom obavljanja svojih dužnosti i u sljedeće svrhe:

(a)

radi provjere jesu li institucije za strukovno mirovinsko osiguranje prije početka obavljanja svojih djelatnosti ispunile uvjete za početak obavljanja poslova strukovnog mirovinskog osiguranja;

(b)

radi olakšavanja praćenja djelatnosti institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, uključujući praćenje tehničkih pričuva, solventnosti, sustava upravljanja te informacija pruženih članovima i korisnicima;

(c)

radi određivanja korektivnih mjera, uključujući administrativne sankcije;

(d)

ako je to dozvoljeno nacionalnim pravom, radi objavljivanja ključnih pokazatelja uspješnosti za svaku pojedinačnu instituciju za strukovno mirovinsko osiguranje, koji mogu pomoći članovima i korisnicima u donošenju financijskih odluka u vezi sa svojom mirovinom;

(e)

u okviru žalbi protiv odluka nadležnih tijela donesenih u skladu s odredbama kojima se prenosi ova Direktiva;

(f)

u sudskim postupcima povezanima s odredbama kojima se prenosi ova Direktiva.

Članak 54.

Pravo Europskog parlamenta na istragu

Člancima 52. i 53. ne dovodi se u pitanje pravo na istragu koje je Europskom parlamentu dodijeljeno člankom 226. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Članak 55.

Razmjena informacija među tijelima

1.   Člancima 52. i 53. ne sprječava se ni jedno od sljedećeg:

(a)

razmjena informacija između nadležnih tijela u istoj državi članici pri obavljanju njihovih nadzornih funkcija;

(b)

razmjena informacija između nadležnih tijela u različitim državama članicama pri obavljanju njihovih nadzornih funkcija;

(c)

razmjena informacija između nadležnih tijela i bilo kojeg od sljedećih tijela ili osoba koje se nalaze u istoj državi članici prilikom obavljanja njihovih nadzornih funkcija:

i.

tijela nadležnih za nadzor nad subjektima u financijskom sektoru i drugim financijskim organizacijama te tijela nadležnih za nadzor nad financijskim tržištima;

ii.

tijela zaduženih za održavanje stabilnosti financijskog sustava u državama članicama primjenom makrobonitetnih pravila;

iii.

tijela uključenih u likvidaciju mirovinskog programa i u druge slične postupke;

iv.

reorganizacijskih tijela čiji je cilj zaštita stabilnosti financijskog sustava;

v.

osoba nadležnih za obavljanje zakonom propisanih revizija financijskih izvještaja institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, društava za osiguranje i ostalih financijskih institucija;

(d)

otkrivanje informacija potrebnih za obavljanje njihovih dužnosti tijelima koja provode likvidaciju mirovinskog programa.

2.   Informacije koje prime tijela i osobe iz stavka 1. podliježu pravilima u pogledu poslovne tajne utvrđenima u članku 52.

3.   Člancima 52. i 53. ne sprječavaju se države članice da dopuste razmjenu informacija između nadležnih tijela i:

(a)

tijela nadležnih za nadzor nad tijelima uključenima u likvidaciju mirovinskih programa i druge slične postupke;

(b)

tijela nadležnih za nadzor nad osobama zaduženima za obavljanje zakonom propisanih revizija financijskih izvještaja institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, društava za osiguranje i ostalih financijskih institucija;

(c)

neovisnih aktuara institucija za strukovno mirovinsko osiguranje koji obavljaju nadzor nad tim institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje te tijela nadležnih za nadzor nad tim aktuarima.

Članak 56.

Prijenos informacija središnjim bankama, monetarnim vlastima, europskim nadzornim tijelima i Europskom odboru za sistemske rizike

1.   Člancima 52. i 53. ne sprječava se nadležno tijelo da prenosi informacije sljedećim subjektima u svrhu obavljanja njihovih zadaća:

(a)

središnjim bankama i drugim tijelima sa sličnom funkcijom u svojstvu monetarnih vlasti;

(b)

ostalim javnim tijelima nadležnima za nadzor nad platnim sustavima, prema potrebi;

(c)

Europskom odboru za sistemske rizike, EIOPA-i, europskom nadzornom tijelu (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) koje je osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i europskom nadzornom tijelu (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) koje je osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

2.   Člancima od 55. do 58. ne sprječavaju se tijela iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) ovog članka da nadležnim tijelima priopće informacije koje su im potrebne za potrebe članka 53.

3.   Informacije primljene u skladu sa stavcima 1. i 2. podliježu zahtjevima čuvanja poslovne tajne koji su barem istovrijedni zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi.

Članak 57.

Otkrivanje informacija tijelima državne uprave nadležnima za financijsko zakonodavstvo

1.   Člankom 52. stavkom 1., člankom 53. i člankom 58. stavkom 1. države članice ne sprječavaju se u tome da dopuste otkrivanje povjerljivih informacija između nadležnih tijela i drugih odjela njihove središnje državne uprave nadležnih za izvršavanje zakonodavstva u području nadzora nad institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje, kreditnim institucijama, financijskim institucijama, investicijskim uslugama i društvima za osiguranje ili inspektora koji djeluju u ime tih odjela.

Takvo otkrivanje provodi se samo ako je potrebno zbog razloga bonitetne kontrole te sprječavanja i sanacije propadajućih institucija za strukovno mirovinsko osiguranje. Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, osobe koje imaju pristup informacijama podliježu zahtjevima čuvanja poslovne tajne koji su barem istovrijedni zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi. Međutim, države članice osiguravaju da se informacije primljene u skladu s člankom 55. i informacije dobivene izravnom provjerom mogu otkriti samo uz izričitu suglasnost nadležnog tijela od kojeg te informacije potječu ili nadležnog tijela države članice u kojoj je provedena izravna provjera.

2.   Države članice mogu dopustiti otkrivanje povjerljivih informacija povezanih s bonitetnim nadzorom nad institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje parlamentarnim istražnim odborima ili revizorskim sudovima u državama članicama tih institucija za strukovno mirovinsko osiguranje te drugim subjektima zaduženima za istrage u državama članicama tih institucija za strukovno mirovinsko osiguranje ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

subjekti na temelju nacionalnog prava imaju nadležnost istražiti ili pregledati djelovanje tijela koja su odgovorna za nadzor nad institucijama za strukovno mirovinsko osiguranje ili za zakone kojima je uređen taj nadzor;

(b)

informacije su neophodne za ispunjavanje nadležnosti iz točke (a);

(c)

osobe koje imaju pristup informacijama podliježu zahtjevima čuvanja poslovne tajne na temelju nacionalnog prava koji su barem istovrijedni zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi;

(d)

ako informacije potječu iz druge države članice, te informacije smiju se otkriti uz izričitu suglasnost nadležnog tijela od kojeg potječu i samo u svrhe za koje je to tijelo dalo svoju suglasnost.

Članak 58.

Uvjeti za razmjenu informacija

1.   Za razmjenu informacija na temelju članka 55., prijenos informacija na temelju članka 56. i otkrivanje informacija na temelju članka 57. države članice zahtijevaju da su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

(a)

informacije se razmjenjuju, prenose ili otkrivaju u svrhu obavljanja nadzora ili supervizije;

(b)

primljene informacije podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne koja je utvrđena u članku 52.;

(c)

ako informacije potječu iz druge države članice, ne otkrivaju se bez izričite suglasnosti nadležnog tijela od kojeg potječu te, prema potrebi, samo u svrhe za koje je to tijelo dalo svoju suglasnost.

2.   Člankom 53. države članice ne sprječavaju se u tome da, s ciljem jačanja stabilnosti i integriteta financijskog sustava, dopuste razmjenu informacija između nadležnih tijela i tijela nadležnih za otkrivanje i istraživanje kršenja prava trgovačkih društava koje se primjenjuje na pokroviteljska poduzeća.

Države članice koje primjenjuju prvi podstavak zahtijevaju da su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:

(a)

informacije moraju služiti svrsi otkrivanja te istraživanja i pregledavanja kako je navedeno u članku 57. stavku 2. točki (a);

(b)

primljene informacije moraju podlijegati obvezi čuvanja poslovne tajne utvrđenoj u članku 52.;

(c)

ako informacije potječu iz druge države članice, ne otkrivaju se bez izričite suglasnosti nadležnog tijela od kojeg potječu te, prema potrebi, samo u svrhe za koje je to tijelo dalo svoju suglasnost.

3.   Ako u nekoj državi članici tijela iz prvog podstavka stavka 2. obavljaju svoju zadaću otkrivanja ili istraživanja uz pomoć osoba koje su zbog svojih specifičnih kompetencija imenovane u tu svrhu, a nisu zaposlene u javnom sektoru, primjenjuje se mogućnost razmjene informacija predviđena u članku 57. stavku 2.

Članak 59.

Nacionalne odredbe bonitetne prirode

1.   Države članice izvješćuju EIOPA-u o svojim nacionalnim odredbama bonitetne prirode koje su mjerodavne za područje programâ strukovnog mirovinskog osiguranja, a koje nisu obuhvaćene nacionalnim socijalnim i radnim pravom o organizaciji mirovinskih sustava kako je navedeno u članku 11. stavku 1.

2.   Države članice redovito ažuriraju te informacije i to najmanje svake dvije godine, a EIOPA te informacije objavljuje na svojim internetskim stranicama.

GLAVA VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 60.

Suradnja između država članica, Komisije i EIOPA-e

1.   Države članice osiguravaju na primjeren način jedinstvenu primjenu ove Direktive redovitom razmjenom informacija i iskustava s ciljem razvijanja najboljih praksi u ovoj sferi te uže suradnje koja, ako je to primjenjivo, uključuje socijalne partnere, čime se sprječavaju narušavanja tržišnog natjecanja te stvaraju potrebni uvjeti za neproblematično prekogranično članstvo.

2.   Komisija i nadležna tijela država članica blisko surađuju s ciljem olakšavanja nadzora nad poslovanjem institucija za strukovno mirovinsko osiguranje.

3.   Nadležna tijela država članica surađuju s EIOPA-om za potrebe ove Direktive, u skladu s Uredbom (EU) br. 1094/2010 i bez odgode pružaju EIOPA-i sve informacije koje su joj potrebne za obavljanje njezinih zadaća na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 1094/2010, u skladu s člankom 35. te uredbe.

4.   Svaka država članica obavješćuje Komisiju i EIOPA-u o svim većim poteškoćama koje se javljaju u pogledu primjene ove Direktive. Komisija, EIOPA i nadležna tijela dotičnih država članica ispituju te poteškoće što je prije moguće radi pronalaženja odgovarajućeg rješenja.

Članak 61.

Obrada osobnih podataka

U vezi s obradom osobnih podataka u okviru ove Direktive, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje i nadležna tijela obavljaju svoje zadaće za potrebe ove Direktive u skladu s Uredbom (EU) 2016/679. U vezi s obradom osobnih podataka koju provodi EIOPA u okviru ove Direktive, EIOPA poštuje Uredbu (EZ) br. 45/2001.

Članak 62.

Evaluacija i preispitivanje

1.   Do 13. siječnja 2023. Komisija preispituje ovu Direktivu te o njezinoj provedbi i učinkovitosti izvješćuje Europski parlament i Vijeće.

2.   Preispitivanjem iz stavka 1. posebno se razmatra sljedeće:

(a)

adekvatnost ove Direktive iz bonitetne i upravljačke perspektive;

(b)

prekogranična djelatnost;

(c)

iskustvo stečeno pri primjeni ove Direktive i njezin utjecaj na stabilnost institucija za strukovno mirovinsko osiguranje;

(d)

izvještaj o mirovinskim primanjima.

Članak 63.

Izmjena Direktive 2009/138/EZ

Direktiva 2009/138/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 13. točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.

,reosiguranje' znači jedno od sljedećega:

(a)

djelatnost koja se sastoji od prihvaćanja rizika koje je ustupilo društvo za osiguranje odnosno društvo za osiguranje iz treće zemlje ili drugo društvo za reosiguranje odnosno društvo za reosiguranje iz treće zemlje;

(b)

u slučaju udruge osiguratelja i osiguravajućih društava poznate kao Lloyd's, djelatnost koja se sastoji od prihvaćanja rizika koje je ustupio bilo koji član udruge Lloyd's, društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje koje nije udruga osiguratelja i osiguravajućih društava poznata kao Lloyd's; ili

(c)

osiguranje koje društvo za reosiguranje pruža instituciji obuhvaćenoj područjem primjene Direktive (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća (*1);

(*1)  Direktiva (EU) 2016/2341 od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354 od 23.12.2016., str. 37.)”."

2.

U članku 308.b stavak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„15.   Ako na dan stupanja na snagu ove Direktive, matične države članice primjenjuju odredbe iz članka 4. Direktive (EU) 2016/2341, te matične države članice mogu nastaviti primjenjivati zakone i druge propise koje su donijele radi usklađivanja s člancima od 1. do 19., člancima od 27. do 30., člancima od 32. do 35. i člancima od 37. do 67. Direktive 2002/83/EZ koji su na snazi 31. prosinca 2015. tijekom prijelaznog razdoblja koje ističe 31. prosinca 2022.

Ako matična država članica nastavi primjenjivati navedene zakone i druge propise, društva za osiguranje u toj matičnoj državi članici izračunavaju svoj potrebni solventni kapital kao zbroj sljedećeg:

(a)

nominalnog potrebnog solventnog kapitala s obzirom na njihove djelatnosti osiguranja, izračunanog bez poslova strukovnog mirovinskog osiguranja na temelju članka 4. Direktive (EU) 2016/2341;

(b)

granice solventnosti u pogledu poslova strukovnog mirovinskog osiguranja, izračunane u skladu sa zakonima i drugim propisima koji su doneseni radi usklađivanja s člankom 28. Direktive 2002/83/EZ.

Komisija do 31. prosinca 2017. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o tome treba li produljiti razdoblje iz prvog podstavka, uzimajući u obzir promjene prava Unije ili nacionalnog prava koje proizlaze iz ove Direktive.”

Članak 64.

Prenošenje

1.   Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 13. siječnja 2019. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive stavljene izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 65.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2003/41/EZ, kako je izmijenjena direktivama navedenima u Prilogu I. dijelu A, stavlja se izvan snage s učinkom od 13. siječnja 2019. ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datumâ početka primjene direktiva, koji su navedeni u Prilogu I. dijelu B.

Upućivanja na Direktivu 2003/41/EZ stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Članak 66.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 67.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

I. KORČOK


(1)  SL C 451, 16.12.2014., str. 109.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 24. studenoga 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. prosinca 2016.

(3)  Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 235, 23.9.2003., str. 10.).

(4)  Vidjeti Prilog I., dio A.

(5)  Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

(6)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(7)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(9)  Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1.).

(10)  Uredba (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 284, 30.10.2009., str. 1.).

(11)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32).

(12)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(13)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(14)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(15)  Uredba (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting (SL L 302, 17.11.2009., str. 1.).

(16)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(17)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).


PRILOG I.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage i popis njezinih naknadnih izmjena

(iz članka 65.)

Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 235, 23.9.2003., str. 10.)

 

Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 335, 17.12.2009., str. 1.)

samo članak 303.

Direktiva 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 331, 15.12.2010., str. 120.)

samo članak 4.

Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 174, 1.7.2011., str. 1).

samo članak 62.

Direktiva 2013/14/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 145, 31.5.2013., str. 1.)

samo članak 1.

DIO B

Popis rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datuma početka primjene

(iz članka 65.)

Direktiva

Rok za prenošenje

Datum početka primjene

2003/41/EZ

23.9.2005.

23.9.2005.

2009/138/EZ

31.3.2015.

1.1.2016.

2010/78/EU

31.12.2011.

31.12.2011.

2011/61/EU

22.7.2013.

22.7.2013.

2013/14/EU

21.12.2014.

21.12.2014.


PRILOG II.

Korelacijska tablica

Direktiva 2003/41/EZ

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6. točka (a)

Članak 6. stavak 1,

Članak 6. točka (b)

Članak 6. stavak 2.

Članak 6. točka (c)

Članak 6. stavak 3.

Članak 6. točka (d)

Članak 6. stavak 4.

Članak 6. točka (e)

Članak 6. stavak 5.

Članak 6. točka (f)

Članak 6. stavak 6.

Članak 6. stavak 7.

Članak 6. točka (g)

Članak 6. stavak 8.

Članak 6. točka (h)

Članak 6. stavak 9.

Članak 6. točka (i)

Članak 6. stavak 10.

Članak 6. točka (j)

Članak 6. stavak 11.

Članak 6. stavci od 12. do 19.

Članak 7.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 8.

Članak 9. stavak 1. točka (a)

Članak 9.

Članak 9. stavak 1. točka (c)

Članak 10. stavak 1. točka (a)

Članak 9. stavak 1. točka (e)

Članak 10. stavak 1. točka (b)

Članak 9. stavak 2.

Članak 10. stavak 2.

Članak 20., članak 9. stavak 5.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 15. stavci od 1. do 5.

Članak 13. stavci od 1. do 5.

Članak 15. stavak 6.

 

Članak 16.

Članak 14.

Članak 17.

Članak 15.

Članak 17.a stavci od 1. do 4.

Članak 16. stavci od 1. do 4.

Članak 17.a stavak 5.

 

Članak 17.b

Članak 17.

Članak 17.c

 

Članak 17.d

Članak 18.

Članak 18.

Članak 19.

Članak 20.

Članak 21.

Članak 9. stavak 1. točka (b)

Članak 22. stavak 1.

Članak 22. stavci od 2. do 7.

Članak 23.

Članak 24.

Članak 25.

Članak 26.

Članak 27.

Članak 28.

Članak 10.

Članak 29.

Članak 12.

Članak 30.

Članak 9. stavak 4.

Članak 31. stavak 1.

Članak 31. stavci od 2. do 7.

Članak 19. stavak 1.

Članak 32.

Članak 19. stavak 2. drugi podstavak

Članak 33. stavak 1.

Članak 33. stavak 2.

Članak 19. stavak 2. prvi podstavak

Članak 33. stavak 3.

Članak 19. stavak 3.

Članak 33. stavak 4.

Članak 33. stavci od 5. do 8.

Članak 34.

Članak 35.

Članak 36.

Članak 9.. stavak 1. točka (f)

Članak 37. stavak 1.

Članak 11. stavak 4. točka (c)

Članak 37. stavak 2.

Članak 11. stavak 2. točka (b)

Članak 37. stavak 3.

Članak 37. stavak 4.

Članak 38.

Članak 39.

Članak 40. stavak 1. točke od (a) do (c)

Članak 11. stavak 4. točka (b)

Članak 40. stavak 1. točka (d)

Članak 40. stavak 2.

Članak 41.

Članak 42.

Članak 11. stavak 5.

Članak 43.

Članak 11. stavak 2. točka (a)

Članak 44. točka (a)

Članak 11. stavak 3.

Članak 44. točka (b)

Članak 44. točka (c)

Članak 45.

Članak 46.

Članak 47.

Članak 14. stavak 1.

Članak 48. stavak 1.

Članak 14. stavak 2. prvi podstavak

Članak 48. stavak 2.

Članak 48. stavci od 3. do 5.

Članak 14. stavak 2. drugi podstavak

Članak 48. stavak 6.

Članak 14. stavci od 3. do 5.

Članak 48. stavci od 7. do 9.

Članak 49.

Članak 13. stavak 1.

Članak 50.

Članak 13. stavak 2.

 

 

Članak 51.

Članak 52.

Članak 53.

Članak 54.

Članak 55.

Članak 56.

Članak 57.

Članak 58.

Članak 20. stavak 11. prvi podstavak

Članak 59. stavak 1.

Članak 20. stavak 11. drugi podstavak

Članak 59. stavak 2.

Članak 20. stavak 11. treći i četvrti podstavak

 

Članak 21.

Članak 60.

Članak 61.

Članak 62.

Članak 63.

Članak 22.

Članak 64.

Članak 65.

Članak 66.

Članak 67.