ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 344

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Svezak 59.
17. prosinca 2016.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

DIREKTIVE

 

*

Direktiva (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ ( 1 )

1

 

 

II.   Nezakonodavni akti

 

 

UREDBE

 

*

Uredba Vijeća (EU) 2016/2285 od 12. prosinca 2016. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za ribarska plovila Unije za određene dubokomorske riblje stokove za 2017. i 2018. i izmjeni Uredbe Vijeća (EU) 2016/72

32

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2286 оd 15. prosinca 2016. o utvrđivanju detaljnih pravila o primjeni politike pravedne uporabe, o metodologiji procjene održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te o zahtjevu koji podnosi pružatelj usluga roaminga za potrebe te procjene ( 1 )

46

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2287 оd 16. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 431/2008 o otvaranju i predviđanju upravljanja uvoznom carinskom kvotom za smrznuto meso od životinja vrste goveda i Provedbene uredbe (EU) br. 593/2013 o otvaranju i upravljanju carinskim kvotama za visokokvalitetno svježe, rashlađeno i smrznuto goveđe meso i smrznuto bivolje meso

63

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2288 оd 16. prosinca 2016. o odobrenju piperonil-butoksida kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 18 ( 1 )

65

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2289 оd 16. prosinca 2016. o odobrenju epsilon-momfluorotrina kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 18 ( 1 )

68

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2290 оd 16. prosinca 2016. o odobrenju peroctene kiseline kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 11 i 12 ( 1 )

71

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2291 оd 16. prosinca 2016. o odobrenju L(+) mliječne kiseline kao aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 1 ( 1 )

74

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2292 оd 16. prosinca 2016. o određivanju ponderiranog prosjeka najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2015/2352 ( 1 )

77

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2293 оd 16. prosinca 2016. o izmjeni Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi

79

 

 

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/2294 оd 16. prosinca 2016. o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

81

 

 

ODLUKE

 

*

Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/2295 оd 16. prosinca 2016. o izmjeni odluka 2000/518/EZ, 2002/2/EZ, 2003/490/EZ, 2003/821/EZ, 2004/411/EZ, 2008/393/EZ, 2010/146/EU, 2010/625/EU i 2011/61/EU te provedbenih odluka 2012/484/EU i 2013/65/EU o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka u određenim zemljama u skladu s člankom 25. stavkom 6. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćeno pod brojem dokumenta C(2016) 8353)  ( 1 )

83

 

*

Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/2296 оd 16. prosinca 2016. o uspostavi neovisne skupine stručnjaka imenovane kao tijelo za reviziju izvedbe jedinstvenog europskog neba

92

 

*

Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/2297 оd 16. prosinca 2016. o izmjeni odluka 2001/497/EZ i 2010/87/EU o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka u treće zemlje i obrađivačima u tim zemljama u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćeno pod brojem dokumenta C(2016) 8471)  ( 1 )

100

 

 

SMJERNICE

 

*

Smjernica (EU) 2016/2298 Europske središnje banke od 2. studenoga 2016. o izmjeni Smjernice (EU) 2015/510 o provedbi okvira monetarne politike Eurosustava (ESB/2016/31)

102

 

*

Smjernica (EU) 2016/2299 Europske središnje banke od 2. studenoga 2016. o izmjeni Smjernice (EU) 2016/65 o korektivnim faktorima koji se primjenjuju u provedbi okvira monetarne politike Eurosustava (ESB/2016/32)

117

 

*

Smjernica (EU) 2016/2300 Europske središnje banke od 2. studenoga 2016. o izmjeni Smjernice ESB/2014/31 o dodatnim privremenim mjerama koje se odnose na operacije refinanciranja Eurosustava i prihvatljivost instrumenata osiguranja (ESB/2016/33)

123

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

DIREKTIVE

17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/1


DIREKTIVA (EU) 2016/2284 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. prosinca 2016.

o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

U Uniji je u posljednjih 20 godina postignut znatan napredak u području antropogenih emisija u zrak i kvalitete zraka, osobito zahvaljujući posebnim politikama Unije, uključujući Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2005. pod naslovom „Tematska strategija u vezi s onečišćenjem zraka” („TSAP”). Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) bila je od ključne važnosti u postizanju tog napretka određivanjem gornjih granica ukupnih godišnjih emisija država članica počevši od 2010. nadalje za sumporov dioksid (SO2), dušikove okside (NOx), nemetanske hlapive organske spojeve (NMHOS) i amonijak (NH3). Kao rezultat toga u Uniji između 1990. i 2010. emisije sumporovog dioksida smanjene su za 82 %, emisije dušikovih oksida za 47 %, emisije nemetanskih hlapivih organskih spojeva za 56 %, a emisije amonijaka za 28 %. Međutim, kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 18. prosinca 2013. pod naslovom „Program Čisti zrak za Europu” („revidirani TSAP”), značajni negativni učinci i rizici za ljudsko zdravlje i okoliš i dalje su prisutni.

(2)

Sedmim programom djelovanja za okoliš (5) potvrđuje se dugoročni cilj Unije za politiku u području zraka radi postizanja razina kvalitete zraka koje ne dovode do značajnih negativnih učinaka i rizika za ljudsko zdravlje i okoliš, te se u tom cilju njime poziva na potpuno usklađivanje s postojećim zakonodavstvom Unije o kvaliteti zraka, strateške ciljeve i djelovanja nakon 2020., kao i na pojačane napore na područjima u kojima su stanovništvo i ekosustavi izloženi visokim razinama onečišćujućih tvari u zraku, i pojačane sinergije između zakonodavstva o kvaliteti zraka i ciljeva politike Unije koji su postavljeni, posebno, u pogledu klimatskih promjena i bioraznolikosti.

(3)

Revidiranim TSAP-om određeni su novi strateški ciljevi za razdoblje do 2030. s ciljem daljnjeg napretka prema dugoročnom cilju Unije o kvaliteti zraka.

(4)

Države članice i Unija u postupku su ratifikacije Minamatske konvencije o živi iz 2013. Programa Ujedinjenih naroda za okoliš kojom se nastoji zaštititi ljudsko zdravlje i okoliš putem smanjenja emisija žive iz postojećih i novih izvora, s ciljem njezina stupanja na snagu u 2017. Komisija bi trebala stalno preispitivati prijavljene emisije te onečišćujuće tvari.

(5)

Države članice i Unija stranke su Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. („Konvencija LRTAP”) i nekoliko njezinih protokola, uključujući Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona iz 1999. koji je revidiran 2012. („revidirani Protokol iz Göteborga”).

(6)

U odnosu na 2020. godinu i nakon nje, revidiranim Protokolom iz Göteborga za svaku se stranku utvrđuju nove obveze smanjenja emisija u pogledu sumporovog dioksida, dušikovih oksida, nemetanskih hlapivih organskih spojeva, amonijaka i sitnih lebdećih čestica u odnosu na 2005. kao baznu godinu, promiče se smanjenje emisija crnog ugljika i poziva se na prikupljanje i održavanje informacija o štetnim učincima koncentracije i taloženja onečišćujućih tvari u zraku na ljudsko zdravlje i okoliš, kao i na sudjelovanje u programima usmjerenima na učinke u okviru Konvencije LRTAP.

(7)

Režim nacionalnih gornjih granica emisija utvrđen Direktivom 2001/81/EZ trebalo bi stoga revidirati kako bi ga se uskladilo s međunarodnim obvezama Unije i država članica. U tu svrhu nacionalne obveze smanjenja emisija za svaku godinu od 2020. do 2029. u ovoj Direktivi identične su onima iz revidiranog Protokola iz Göteborga.

(8)

Države članice trebale bi provesti ovu Direktivu tako da se učinkovito doprinosi ostvarenju dugoročnog cilja Unije u području kvalitete zraka potkrijepljenog smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije te ciljeva Unije o zaštiti bioraznolikosti i ekosustava smanjenjem razina i taloženja tvari koje onečišćuju zrak zakiseljavanjem, eutrofikacijom i ozonom ispod kritičnih opterećenja i razina, kako je utvrđeno Konvencijom LRTAP.

(9)

Ovom Direktivom trebalo bi se na troškovno učinkovit način, uz poboljšanje kvalitete zraka na svjetskoj razini te poboljšanje sinergija s klimatskim i energetskim politikama Unije, doprinijeti i ostvarenju ciljeva kvalitete zraka utvrđenih u zakonodavstvu Unije i ublažavanju utjecaja klimatskih promjena, izbjegavajući pritom udvostručenje postojećeg zakonodavstva Unije.

(10)

Ovom Direktivom također se doprinosi smanjenju troškova uzrokovanih onečišćenjem zraka u Uniji koji su povezani sa zdravljem tako što se poboljšava dobrobit građana Unije, kao i poticanju prelaska na zelenu ekonomiju.

(11)

Ovom Direktivom trebalo bi doprinijeti postupnom smanjenju onečišćenja zraka čime se nadograđuje na smanjenja ostvarena zakonodavstvom Unije za kontrolu onečišćenja zraka na izvoru koje se odnosi na emisije specifičnih tvari.

(12)

Zakonodavstvom Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru trebala bi se djelotvorno ostvariti očekivana smanjenja emisija. Utvrđivanje nedjelotvornog zakonodavstva Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru i reakcija na njega u ranoj fazi od ključne je važnosti za postizanje širih ciljeva kvalitete zraka, što je vidljivo iz razlike između stvarnih emisija dušikovih oksida i emisija dušikovih oksida dobivenih laboratorijskim ispitivanjem iz dizelskih automobila EURO 6.

(13)

Države članice trebale bi poštovati obveze smanjenja emisija utvrđene u ovoj Direktivi od 2020. do 2029. i od 2030. nadalje. Kako bi osigurale vidljiv napredak prema ispunjenju obveza za 2030., države članice trebale bi utvrditi okvirne razine emisija u 2025. koje bi bile tehnički izvedive i ne bi dovele do nerazmjernih troškova te bi trebale nastojati uskladiti se s takvim razinama. Ako se emisije za 2025. ne mogu ograničiti u skladu s utvrđenom putanjom smanjenja, države članice u svojim naknadnim izvješćima, koja trebaju pripremiti na temelju ove Direktive, trebale bi navesti razloge za to odstupanje, kao i mjere kojima bi se države članice vratile na svoju putanju.

(14)

Nacionalne obveze smanjenja emisija za 2030. i nadalje utvrđene u ovoj Direktivi temelje se na procijenjenom potencijalu smanjenja svake države članice iz izvješća TSAP-a br. 16 iz siječnja 2015. („TSAP 16”), na tehničkom ispitivanju razlika između nacionalnih procjena i onih iz TSAP-a 16 te na političkom cilju održavanja sveukupnog smanjenja učinaka na zdravlje do 2030. (u usporedbi s 2005.) što je moguće bliže prijedlogu Komisije za ovu Direktivu. S ciljem povećanja transparentnosti Komisija bi trebala objaviti temeljne pretpostavke upotrijebljene u TSAP-u 16.

(15)

Usklađenost s nacionalnim obvezama smanjenja emisija trebala bi se procjenjivati s obzirom na specifični metodološki status u trenutku određivanja obveze.

(16)

Zahtjevi za izvješćivanje i obveze smanjenja emisija trebali bi se temeljiti na nacionalnoj potrošnji energije i prodanih goriva. Međutim, neke države članice mogu, na temelju Konvencije LRTAP, odabrati da kao temelj za usklađenost upotrijebe ukupnu nacionalnu emisiju izračunanu na temelju upotrijebljenih goriva u sektoru cestovnog prometa. Ta bi se mogućnost trebala zadržati u ovoj Direktivi kako bi se osigurala koherentnost između međunarodnog prava i prava Unije.

(17)

Kako bi se riješile neke neizvjesnosti svojstvene utvrđivanju nacionalnih obveza smanjenja emisija, u revidirani Protokol iz Göteborga uključene su fleksibilnosti koje bi trebalo unijeti u ovu Direktivu. Revidiranim Protokolom iz Göteborga posebice se uspostavlja mehanizam za prilagodbu inventara nacionalnih emisija i za izračun prosjeka godišnjih nacionalnih emisija za najviše tri godine ako su ispunjeni određeni uvjeti. Osim toga, u ovoj Direktivi trebalo bi utvrditi fleksibilnosti kada se njome nameće obveza smanjenja koja prekoračuje troškovno učinkovito smanjenje utvrđeno u TSAP-u 16 te za pomoć državama članicama u slučaju iznenadnih i iznimnih događaja povezanih s proizvodnjom energije ili opskrbom energijom pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti. Komisija bi trebala pratiti uporabu tih fleksibilnosti uzimajući u obzir smjernice razvijene u okviru Konvencije LRTAP. Za potrebe procjene zahtjevâ za prilagodbe, trebalo bi smatrati da su obveze smanjenja emisija za razdoblje od 2020. do 2029. bile utvrđene 4. svibnja 2012., odnosno na dan kada je revidiran Protokol iz Göteborga.

(18)

Svaka država članica trebala bi izraditi, donijeti i provesti nacionalni program kontrole onečišćenja zraka radi poštovanja svojih obveza smanjenja emisija i učinkovitog doprinosa ostvarenju ciljeva kvalitete zraka. U tu bi svrhu države članice trebale uzeti u obzir potrebu za smanjenjem emisija, posebice dušikovih oksida i sitnih lebdećih čestica, u zonama i aglomeracijama pogođenima prekomjernim koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku i/ili u onim zonama i aglomeracijama koje znatno doprinose onečišćenju zraka u drugim zonama ili aglomeracijama, među ostalim i u susjednim zemljama. Nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka trebalo bi se u tom smislu doprinijeti uspješnoj provedbi planova za kvalitetu zraka utvrđenih na temelju članka 23. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(19)

Kako bi se smanjile emisije iz antropogenih izvora, nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka trebalo bi uzeti u obzir mjere primjenjive na sve relevantne sektore, uključujući poljoprivredu, energetiku, industriju, cestovni promet, unutarnji brodski promet, grijanje u kućanstvima te uporabu izvancestovnih pokretnih strojeva i otapala. Međutim, države članice trebale bi imati pravo odlučivanja o mjerama koje treba donijeti za poštovanje obveza smanjenja emisija utvrđenih u ovoj Direktivi.

(20)

Pri izradi nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka države članice trebale bi uzeti u obzir najbolje prakse u traženju rješenja za, među ostalim, najštetnije onečišćujuće tvari u području primjene ove Direktive, a u odnosu na osjetljive skupine stanovništva.

(21)

Poljoprivredom se znatno doprinosi atmosferskim emisijama amonijaka i sitnih lebdećih čestica. Kako bi se te emisije smanjile, u nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka trebale bi biti uključene mjere primjenjive na poljoprivredni sektor. Takve mjere trebale bi biti troškovno učinkovite i temeljiti se na specifičnim informacijama i podacima, uzimajući u obzir znanstveni napredak i mjere koje su države članice prethodno poduzele. Zajedničkom poljoprivrednom politikom državama članicama pruža se mogućnost da posebnim mjerama doprinesu kvaliteti zraka. Budućom evaluacijom omogućit će se bolje razumijevanje učinaka tih mjera.

(22)

Poboljšanja u kvaliteti zraka trebalo bi postići razmjernim mjerama. Poduzimajući mjere koje treba unijeti u nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka, a koje su primjenjive na poljoprivredni sektor, države članice trebale bi osigurati da se njihov utjecaj na mala poljoprivredna gospodarstva u potpunosti uzme u obzir kako bi se što je više moguće ograničili svi dodatni troškovi.

(23)

Ako određene mjere poduzete u skladu s nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka s ciljem sprečavanja emisija u poljoprivrednom sektoru ispunjavaju uvjete za financijsku potporu, osobito mjere koje poduzimaju poljoprivredna gospodarstva za koje su potrebne značajne promjene praksi ili značajna ulaganja, Komisija bi trebala olakšati pristup takvoj financijskoj potpori i drugom dostupnom financiranju Unije.

(24)

Kako bi smanjile emisije, države članice trebale bi razmotriti potporu prijelazu na ulaganja u čiste i učinkovite tehnologije. Inovacije mogu pomoći u poboljšanju održivosti i rješavanju problema na izvoru poboljšavanjem sektorskih odgovora na izazove povezane s kvalitetom zraka.

(25)

Trebalo bi redovno ažurirati nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka, uključujući analizu za potporu određivanju politika i mjera.

(26)

Kako bi izradile nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka s čvrstim temeljima i njihove moguće ažurirane verzije, države članice trebale bi te programe i njihove ažurirane verzije podvrgnuti savjetovanju s javnošću i s nadležnim tijelima na svim razinama te u vrijeme dok su još sve opcije u pogledu politika i mjera otvorene. Ako bi provedba njihovih programa mogla utjecati na kvalitetu zraka u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, države članice trebale bi pokrenuti prekogranična savjetovanja, u skladu sa zahtjevima utvrđenima u pravu Unije i međunarodnom pravu, među ostalim u Konvenciji UNECE-a o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica („Konvencija iz Espooa”) iz 1991. i njezinom Protokolu o strateškoj procjeni okoliša iz 2003.

(27)

Cilj je ove Direktive, među ostalim, zaštititi ljudsko zdravlje. Kako je Sud istaknuo u više navrata, bilo bi u suprotnosti s obvezujućim učinkom, koji se pridaje direktivi člankom 288. trećim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u načelu isključiti mogućnost da se osobe kojih se to tiče pozivaju na obvezu koja se nameće direktivom. To se razmatranje osobito primjenjuje u pogledu direktive čiji je cilj kontrola i smanjenje atmosferskog onečišćenja i koja je stoga namijenjena zaštiti ljudskog zdravlja.

(28)

Države članice trebale bi pripremati nacionalne inventare i projekcije emisija, kao i informativna izvješća o inventaru te o njima izvješćivati za sve onečišćujuće tvari u zraku obuhvaćene ovom Direktivom, što bi Uniji trebalo omogućiti da poštuje svoje obveze izvješćivanja u okviru Konvencije LRTAP i njezinih protokola.

(29)

Radi održavanja sveukupne dosljednosti za Uniju u cjelini, države članice trebale bi osigurati da njihovo izvješćivanje Komisiji o njihovim nacionalnim inventarima i projekcijama emisija kao i informativnim izvješćima o inventaru bude potpuno usklađeno s njihovim izvješćivanjem u okviru Konvencije LRTAP.

(30)

Kako bi se procijenila učinkovitost nacionalnih obveza smanjenja emisija utvrđenih ovom Direktivom, države članice trebale bi također pratiti učinke onečišćenja zraka na kopnene i vodne ekosustave te bi o takvim učincima trebale izvješćivati. Kako bi se osigurao troškovno učinkovit pristup, države članice trebale bi se moći služiti neobvezujućim pokazateljima praćenja navedenima u ovoj Direktivi te bi se trebale koordinirati s drugim programima praćenja uspostavljenima na temelju povezanih direktiva i, prema potrebi, Konvencije LRTAP.

(31)

Trebalo bi uspostaviti Europski forum za čisti zrak koji bi uključivao sve dionike, uključujući nadležna tijela država članica na svim relevantnim razinama, radi razmjene iskustava i dobrih praksi te posebno radi pružanja doprinosa za smjernice te olakšavanja koordinirane provedbe zakonodavstva i politika Unije povezanih s poboljšanjem kvalitete zraka.

(32)

U skladu s Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), države članice trebale bi osigurati aktivno i sustavno širenje informacija elektroničkim putem.

(33)

Direktivu 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) potrebno je izmijeniti radi osiguravanja dosljednosti te direktive s Konvencijom UNECE-a o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. („Aarhuška konvencija”).

(34)

Kako bi se uzela u obzir tehnička i međunarodna zbivanja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom Priloga I., kao i Priloga III. dijela 2. te Priloga IV., kako bi ih se prilagodilo zbivanjima u okviru Konvencije LRTAP te u vezi s izmjenom Priloga V. kako bi ga se prilagodilo tehničkom i znanstvenom napretku te zbivanjima u okviru Konvencije LRTAP. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (9) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(35)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu fleksibilnosti i nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka na temelju ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(36)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i osigurati njihovu provedbu. Te sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(37)

S obzirom na vrstu i opseg promjena koje bi trebalo unijeti u Direktivu 2001/81/EZ, tu bi direktivu trebalo zamijeniti kako bi se povećala pravna sigurnost, jasnoća, transparentnost i pojednostavnjenje zakonodavstva. Kako bi se osigurao kontinuitet u poboljšavanju kvalitete zraka, države članice trebale bi poštovati nacionalne gornje granice emisija utvrđene u Direktivi 2001/81/EZ dok nove nacionalne obveze smanjenja emisija utvrđene ovom Direktivom ne postanu primjenjive 2020.

(38)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja i okoliša, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekogranične prirode onečišćenja zraka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(39)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (11), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ciljevi i predmet

1.   Kako bi se ostvario napredak u postizanju razina kvalitete zraka koje ne dovode do značajnih negativnih učinaka i rizika za ljudsko zdravlje i okoliš, ovom se Direktivom uspostavljaju obveze smanjenja emisija za antropogene atmosferske emisije država članica sumporovog dioksida (SO2), dušikovih oksida (NOx), nemetanskih hlapivih organskih spojeva (NMHOS), amonijaka (NH3) i sitnih lebdećih čestica (PM2,5) te se zahtijeva izrada, donošenje i provedba nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka, kao i praćenje emisija tih onečišćujućih tvari i drugih onečišćujućih tvari navedenih u Prilogu I. i njihovih učinaka te izvješćivanje o njima.

2.   Ovom se Direktivom također doprinosi postizanju:

(a)

ciljeva kvalitete zraka utvrđenih zakonodavstvom Unije i napretka u smjeru dugoročnog cilja Unije za postizanje razina kvalitete zraka u skladu sa smjernicama o kvaliteti zraka koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija;

(b)

ciljeva Unije u području bioraznolikosti i ekosustava u skladu sa Sedmim programom djelovanja za okoliš;

(c)

pojačanih sinergija između politika Unije za kvalitetu zraka i drugih relevantnih politika Unije, osobito klimatskih i energetskih politika.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na emisije onečišćujućih tvari navedenih u Prilogu I. iz svih izvora prisutnih na državnom području država članica, njihovu isključivom gospodarskom pojasu i zoni kontrole onečišćenja.

2.   Ova Direktiva ne obuhvaća emisije na Kanarskim otocima, u francuskim prekomorskim departmanima, na Madeiri i Azorima.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„emisija” znači ispuštanje tvari iz točkastog ili raspršenog izvora u atmosferu;

2.

„antropogene emisije” znači atmosferske emisije onečišćujućih tvari povezane s ljudskim aktivnostima;

3.

„prekursori ozona” znači dušikovi oksidi, nemetanski hlapivi organski spojevi, metan i ugljikov monoksid;

4.

„ciljevi kvalitete zraka” znači granične vrijednosti, ciljne vrijednosti i obveze u pogledu koncentracije izlaganja za kvalitetu zraka utvrđene Direktivom 2008/50/EZ i Direktivom 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12);

5.

„sumporov dioksid” ili „SO2” znači svi sumporni spojevi izraženi kao sumporov dioksid, uključujući sumporov trioksid (SO3), sumpornu kiselinu (H2SO4) i reducirani sumporni spojevi kao što su sumporovodik (H2S), merkaptani i dimetil sulfidi;

6.

„dušikovi oksidi” ili „NOx” znači dušikov oksid i dušikov dioksid, izraženi kao dušikov dioksid;

7.

„nemetanski hlapivi organski spojevi” ili „NMHOS” znači svi organski spojevi osim metana, koji mogu proizvoditi fotokemijske oksidanse reakcijom s dušikovim oksidima uz djelovanje sunčeve svjetlosti;

8.

„sitne lebdeće čestice” ili „PM2,5” znači čestice aerodinamičkog promjera jednakoga ili manjega od 2,5 mikrometra (μm);

9.

„crni ugljik” ili „BC” znači ugljične lebdeće čestice koje apsorbiraju svjetlost.

10.

„nacionalna obveza smanjenja emisija” znači obveza država članica na smanjenje emisija neke tvari; njome se navodi smanjenje emisija koje je kao minimum potrebno postići u ciljnoj kalendarskoj godini, kao postotak ukupnih emisija ispuštenih tijekom bazne godine (2005.);

11.

„ciklus polijetanja i slijetanja” znači ciklus koji uključuje kretanje zrakoplova po tlu (pri polasku i dolasku), polijetanje, uspinjanje, približavanje, slijetanje i sve ostale aktivnosti zrakoplova koje se odvijaju na visini nižoj od 3 000 stopa;

12.

„međunarodni pomorski promet” znači putovanja na moru i obalnim vodama plovila svih zastava, osim ribarskih plovila, koja odlaze s državnog područja jedne zemlje i dolaze na državno područje druge zemlje;

13.

„zona kontrole onečišćenja” znači morsko područje koje ne prelazi 200 nautičkih milja od polaznih crta od kojih se računa širina teritorijalnog mora, koje je država članica uspostavila radi sprečavanja, smanjenja i kontrole onečišćenja s plovila u skladu s primjenjivim međunarodnim pravilima i normama;

14.

„zakonodavstvo Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru” znači zakonodavstvo Unije čiji je cilj smanjenje emisija onečišćujućih tvari u zraku obuhvaćenih ovom Direktivom poduzimanjem mjera za ublažavanje na izvoru.

Članak 4.

Nacionalne obveze smanjenja emisija

1.   Države članice kao minimum ograničavaju svoje godišnje antropogene emisije sumporovog dioksida, dušikovih oksida, nemetanskih hlapivih organskih spojeva, amonijaka i sitnih lebdećih čestica u skladu s nacionalnim obvezama smanjenja emisija primjenjivima od 2020. do 2029. i od 2030. nadalje, kako je utvrđeno u Prilogu II.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice poduzimaju potrebne mjere namijenjene ograničavanju svojih antropogenih emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida, nemetanskih hlapivih organskih spojeva, amonijaka i sitnih lebdećih čestica za 2025. Okvirne razine tih emisija utvrđuju se linearnom putanjom smanjenja utvrđenom između njihovih razina emisija definiranih obvezama smanjenja emisija za 2020. i razina emisija definiranih obvezama smanjenja emisija za 2030.

Države članice mogu slijediti nelinearnu putanju smanjenja ako je to ekonomski ili tehnički učinkovitije te pod uvjetom da se ona od 2025. postupno približava linearnoj putanji smanjenja te da se njome ne utječe na obvezu smanjenja emisija za 2030. Države članice utvrđuju tu nelinearnu putanju smanjenja i razloge zbog kojih se ona slijedi u nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka koje treba dostaviti Komisiji u skladu sa člankom 10. stavkom 1.

Ako se emisije za 2025. ne mogu ograničiti u skladu s utvrđenom putanjom smanjenja, države članice u naknadnim informativnim izvješćima o inventaru, koja trebaju dostaviti Komisiji u skladu s člankom 10. stavkom 2., navode razloge za to odstupanje, kao i mjere kojima bi se države članice vratile na svoju putanju.

3.   Sljedeće emisije ne uzimaju se u obzir u svrhu usklađivanja sa stavcima 1. i 2.:

(a)

emisije zrakoplova koje nisu obuhvaćene ciklusom polijetanja i slijetanja;

(b)

emisije nastale iz nacionalnog pomorskog prometa prema državnim područjima ili iz državnih područja navedenih u članku 2. stavku 2.;

(c)

emisije iz međunarodnog pomorskog prometa;

(d)

emisije dušikovih oksida i nemetanskih hlapivih organskih spojeva nastale aktivnostima obuhvaćenima kategorijama 3B (gospodarenje stajskim gnojivom) i 3D (poljoprivredna tla) nomenklature za izvješćivanje (NFR) iz 2014. kako je predviđena Konvencijom LRTAP.

Članak 5.

Fleksibilnosti

1.   Države članice mogu uspostaviti, u skladu s Prilogom IV. dijelom 4., prilagođene godišnje nacionalne inventare emisija za sumporov dioksid, dušikove okside, nemetanske hlapive organske spojeve, amonijak i sitne lebdeće čestice ako bi primjena unaprjeđenih metoda inventara emisija ažuriranih u skladu sa znanstvenim spoznajama dovela do nepoštovanja njihovih nacionalnih obveza smanjenja emisija.

U svrhu utvrđivanja jesu li ispunjeni relevantni uvjeti navedeni u Prilogu IV. dijelu 4., smatra se da su obveze smanjenja emisija za godine od 2020. do 2029. utvrđene 4. svibnja 2012.

Od 2025. primjenjuju se sljedeći dodatni uvjeti na prilagodbe u slučaju da se za utvrđivanje emisija iz posebnih kategorija izvora upotrebljavaju čimbenici emisija ili metodologije koji su znatno različiti u usporedbi s onima koji su se očekivali kao rezultat provedbe dotične norme ili standarda na temelju zakonodavstva Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru, u skladu s Prilogom IV. dijelom 4. točkom 1. podtočkom (d) ii. i iii.:

(a)

dotična država članica, uzevši u obzir nalaze nacionalnih programa za inspekciju i izvršenje kojima se prati djelotvornost zakonodavstva Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru, dokaže da znatno različiti čimbenici emisije ne proizlaze iz domaće provedbe ili izvršenja tog zakonodavstva;

(b)

dotična država članica obavijestila je o znatnoj razlici u čimbenicima emisija Komisiju koja, u skladu s člankom 11. stavkom 2., ispituje potrebu za daljnjim djelovanjem.

2.   Ako u određenoj godini država članica zbog iznimno hladne zime ili iznimno suhog ljeta ne može poštovati svoje obveze smanjenja emisija, te obveze može poštovati uzimajući prosjek svojih nacionalnih godišnjih emisija za dotičnu godinu, prethodnu godinu i sljedeću godinu, pod uvjetom da taj prosjek ne prekoračuje nacionalnu godišnju razinu emisija određenu obvezom smanjenja države članice.

3.   Ako u određenoj godini država članica, za koju su jedna ili više obveza smanjenja utvrđenih u Prilogu II. postavljene na razini strožoj od troškovno učinkovitog smanjenja utvrđenog u TSAP-u 16., ne može poštovati relevantne obveze smanjenja emisija nakon što je provela sve troškovno učinkovite mjere, za nju se smatra da poštuje tu relevantnu obvezu smanjenja emisija za najviše pet godina, pod uvjetom da za svaku od tih godina nadomjesti to nepoštovanje obveza istovrijednim smanjenjem emisija druge onečišćujuće tvari navedene u Prilogu II.

4.   Smatra se da država članica poštuje svoje obveze iz članka 4. za najviše tri godine ako nepoštovanje njezinih obveza smanjenja emisija za relevantne onečišćujuće tvari proizlazi iz iznenadnog i iznimnog prekida ili gubitka kapaciteta u opskrbi električnom energijom i/ili toplinom ili u proizvodnom sustavu, što nije bilo moguće razumno predvidjeti i pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

dotična država članica dokazala je da su poduzeti svi razumni napori, uključujući provedbu novih mjera i politika radi osiguranja poštovanja obveza te da će se i dalje poduzimati kako bi razdoblje nepoštovanja trajalo što kraće; i

(b)

dotična država članica dokazala je da bi provedba dodatnih mjera i politika uz one navedene u točki (a) dovela do nerazmjernih troškova, znatno ugrozilo nacionalnu energetsku sigurnost ili predstavljala znatan rizik energetskog siromaštva za značajan dio stanovništva.

5.   Države članice koje namjeravaju primijeniti stavak 1., 2., 3. ili 4. o tome obavješćuju Komisiju do 15. veljače dotične godine izvješćivanja. U informacije se uključuju dotične onečišćujuće tvari i sektori te, kada je moguće, razmjer učinaka na nacionalne inventare emisija.

6.   Komisija uz pomoć Europske agencije za okoliš preispituje i procjenjuje ispunjava li uporaba bilo kojeg oblika fleksibilnosti za određenu godinu relevantne uvjete navedene u stavku 1. ovog članka i Prilogu IV. dijelu 4. ili stavcima 2., 3. ili 4. ovog članka, ako je to primjenjivo.

Ako Komisija smatra da uporaba određenog oblika fleksibilnosti nije u skladu s relevantnim uvjetima navedenima u stavku 1. ovog članka i Prilogu IV. dijelu 4. ili stavcima 2., 3. ili 4. ovog članka, donosi odluku u roku od devet mjeseci od dana primitka relevantnog izvješća iz članka 8. stavka 4. te obavješćuje dotičnu državu članicu da se uporaba takve fleksibilnosti ne može prihvatiti i navodi razloge tog odbijanja. Ako Komisija nije podnijela prigovor u roku od devet mjeseci od dana primitka relevantnog izvješća iz članka 8. stavka 4., dotična država članica smatra da je uporaba te fleksibilnosti valjana i prihvaćena za tu godinu.

7.   Komisija može donijeti provedbene akte u kojima se detaljno određuju pravila za uporabu fleksibilnosti iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17.

8.   Komisija pri izvršavanju svojih ovlasti na temelju stavaka 6. i 7. uzima u obzir odgovarajuće dokumente sa smjernicama izrađene u okviru Konvencije LRTAP.

Članak 6.

Nacionalni programi kontrole onečišćenja zraka

1.   Države članice izrađuju, donose i provode svoje nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka u skladu s Prilogom III. dijelom 1. kako bi ograničile svoje godišnje antropogene emisije u skladu s člankom 4. te doprinijele ostvarivanju ciljeva iz ove Direktive u skladu s člankom 1. stavkom 1.

2.   Pri izradi, donošenju i provedbi programa iz stavka 1. države članice:

(a)

procjenjuju u kojoj je mjeri vjerojatno da će nacionalni izvori emisija utjecati na kvalitetu zraka na njihovim državnim područjima i u susjednim državama članicama koristeći se, prema potrebi, podacima i metodologijama razvijenima u okviru europskog programa praćenja i evaluacije (EMEP) na temelju Protokola uz Konvenciju LRTAP, koji se odnosi na dugoročno financiranje zajedničkog programa praćenja i procjene dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi;

(b)

uzimaju u obzir potrebu smanjenja emisija onečišćujućih tvari u zraku radi postizanja usklađenosti s ciljevima kvalitete zraka na svojim državnim područjima i, prema potrebi, u susjednim državama članicama;

(c)

pri poduzimanju mjera za postizanje svojih nacionalnih obveza smanjenja za sitne lebdeće čestice, prednost daju mjerama za smanjenje emisija crnog ugljika;

(d)

osiguravaju koherentnost s drugim relevantnim planovima i programima uspostavljenima na temelju zahtjeva utvrđenih u nacionalnom zakonodavstvu ili zakonodavstvu Unije.

S ciljem poštovanja relevantnih nacionalnih obveza smanjenja emisija, države članice uključuju u svoje nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka mjere za smanjenje emisija koje su utvrđene kao obvezne u Prilogu III. dijelu 2. i mogu u te programe uključiti mjere za smanjenje emisija utvrđene kao neobvezujuće u Prilogu III. dijelu 2. ili mjere koje imaju jednakovrijedni učinak ublažavanja.

3.   Države članice ažuriraju svoje nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka najmanje svake četiri godine.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., politike i mjere smanjenja emisija sadržane u nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka ažuriraju se u roku od 18 mjeseci od podnošenja najnovijeg nacionalnog inventara emisija ili nacionalnih projekcija emisija ako se prema podnesenim podacima obveze iz članka 4. ne poštuju ili postoji rizik nepoštovanja.

5.   Države članice se o svojim nacrtima nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka i svim bitnim ažuriranjima prije dovršenja tih programa savjetuju s javnošću, u skladu s Direktivom 2003/35/EZ, i s nadležnim tijelima za koja je vjerojatno da se, zbog njihovih posebnih okolišnih nadležnosti u području onečišćenja zraka, kvalitete i upravljanja na svim razinama, na njih odnosi provedba nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka.

6.   Prema potrebi provode se prekogranična savjetovanja.

7.   Komisija prema potrebi olakšava izradu i provedbu nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka razmjenom dobrih praksi.

8.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16. radi izmjene ove Direktive u vezi s prilagodbom Priloga III. dijela 2. zbivanjima, uključujući tehnički napredak, u okviru Konvencije LRTAP.

9.   Komisija može uspostaviti smjernice za izradu i provedbu nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka.

10.   Komisija također putem provedbenih akata određuje format nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17.

Članak 7.

Financijska potpora

Komisija nastoji olakšati pristup postojećim sredstvima Unije u skladu s pravnim odredbama kojima se ta sredstva uređuju radi potpore mjerama koje treba poduzeti s ciljem ispunjavanja ciljeva ove Direktive.

Ta sredstva Unije uključuju sadašnje i buduće dostupno financiranje na temelju, među ostalim:

(a)

Okvirnog programa za istraživanje i inovacije;

(b)

europskih strukturnih i investicijskih fondova, uključujući odgovarajuće financiranje u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

(c)

instrumenata za financiranje okoliša i klimatskih aktivnosti poput programa LIFE;

Komisija procjenjuje mogućnost stvaranja jedinstvenog sučelja, u okviru kojega bilo koja zainteresirana strana može lako provjeriti informacije o dostupnosti sredstava Unije i povezanim postupcima za pristup, za projekte koji se bave problemima onečišćenja zraka.

Članak 8.

Nacionalni inventari i projekcije emisija te informativna izvješća o inventaru

1.   Države članice pripremaju i svake godine ažuriraju nacionalne inventare emisija onečišćujućih tvari iz tablice A Priloga I., u skladu s ondje navedenim zahtjevima.

Države članice mogu pripremiti i svake godine ažurirati nacionalne inventare emisija onečišćujućih tvari iz tablice B Priloga I., u skladu s ondje navedenim zahtjevima.

2.   Države članice pripremaju i ažuriraju svake četiri godine prostorno raščlanjene nacionalne inventare emisija i inventare velikih točkastih izvora te, svake dvije godine, nacionalne projekcije emisija onečišćujućih tvari iz tablice C Priloga I., u skladu s ondje navedenim zahtjevima.

3.   Države članice izrađuju informativno izvješće o inventaru koje se prilaže nacionalnim inventarima i projekcijama emisija iz stavaka 1. i 2., u skladu sa zahtjevima iz tablice D Priloga I.

4.   Države članice koje se odluče za neki od oblika fleksibilnosti u skladu s člankom 5. u informativno izvješće o inventaru za dotičnu godinu uključuju informacije kojima se pokazuje da uporaba te fleksibilnosti ispunjava relevantne uvjete iz članka 5. stavka 1. i Priloga IV. dijela 4 ili, ako je to primjenjivo, iz članka 5. stavka 2., 3. ili 4.

5.   Države članice pripremaju i ažuriraju nacionalne inventare emisija (prema potrebi uključujući prilagođene nacionalne inventare emisija), nacionalne projekcije emisija, prostorno raščlanjene nacionalne inventare emisija, inventare velikih točkastih izvora i informativna izvješća o inventaru, koja im se prilažu, u skladu s Prilogom IV.

6.   Komisija uz pomoć Europske agencije za okoliš jednom godišnje priprema i ažurira inventare emisija na razini Unije i informativno izvješće o inventaru te, svake dvije godine, projekcije emisija na razini Unije i, svake četiri godine, prostorno raščlanjene inventare emisija na razini Unije i inventare velikih točkastih izvora na razini Unije, za onečišćujuće tvari navedene u Prilogu I. na temelju informacija iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka.

7.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16. radi izmjene ove Direktive u vezi s prilagodbom Priloga I. i Priloga IV. zbivanjima, uključujući tehnički i znanstveni napredak, u okviru Konvencije LRTAP.

Članak 9.

Praćenje učinaka onečišćenja zraka

1.   Države članice osiguravaju praćenje negativnih učinaka onečišćenja zraka na ekosustave na temelju mreže lokacija za praćenje koja je reprezentativna za njihova slatkovodna, prirodna i poluprirodna staništa i šumske vrste ekosustavâ, primjenjujući troškovno učinkovit pristup koji se temelji na procjeni rizika.

U tu se svrhu države članice koordiniraju s drugim programima praćenja uspostavljenima u skladu sa zakonodavstvom Unije, uključujući Direktivu 2008/50/EZ, Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) i Direktivu Vijeća 92/43/EEZ (14) te, prema potrebi, Konvenciju LRTAP, te se prema potrebi koriste podacima prikupljenima u okviru tih programa praćenja.

Kako bi udovoljile zahtjevima iz ovog članka, države članice mogu se služiti neobvezujućim pokazateljima praćenja navedenima u Prilogu V.

2.   Pri prikupljanju i dostavljanju informacija navedenih u Prilogu V. mogu se upotrebljavati metodologije utvrđene Konvencijom LRTAP i njezinim priručnicima za međunarodne programe suradnje.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16. radi izmjene ove Direktive u vezi s prilagodbom Priloga V. tehničkom i znanstvenom napretku te zbivanjima u okviru Konvencije LRTAP.

Članak 10.

Izvješćivanje država članica

1.   Države članice Komisiji dostavljaju svoje prve nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka do 1 travnja 2019.

Kada se nacionalni program kontrole onečišćenja zraka ažurira na temelju članka 6. stavka 4., dotična država članica dostavlja ažurirani program Komisiji u roku od dva mjeseca.

Komisija ispituje nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka i njihove ažurirane verzije s obzirom na zahtjeve iz članka 4. stavka 2. i članka 6.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji i Europskoj agenciji za okoliš svoje nacionalne inventare i projekcije emisija, prostorno raščlanjene nacionalne inventare emisija, inventare velikih točkastih izvora i informativna izvješća o inventaru iz članka 8. stavaka 1., 2. i 3. te, ako je relevantno, članka 8. stavka 4. u skladu s datumima izvješćivanja utvrđenima u Prilogu I.

To je izvješćivanje dosljedno s izvješćivanjem tajništvu Konvencije LRTAP.

3.   Komisija uz pomoć Europske agencije za okoliš i u savjetovanju s dotičnim državama članicama preispituje podatke nacionalnih inventara emisija u prvoj godini izvješćivanja i redovito nakon toga. To preispitivanje obuhvaća sljedeće:

(a)

provjere kako bi se ustanovilo jesu li dostavljene informacije transparentne, točne, dosljedne, usporedive i potpune;

(b)

provjere kako bi se utvrdili slučajevi u kojima su podaci iz inventara pripremljeni na način koji je nedosljedan sa zahtjevima utvrđenima na temelju međunarodnog prava, posebice Konvencije LRTAP;

(c)

prema potrebi, izračun proizišlih potrebnih tehničkih ispravaka, uz savjetovanje s dotičnom državom članicom.

Ako dotična država članica i Komisija ne mogu postići dogovor o nužnosti ili sadržaju tehničkih ispravaka u skladu s točkom (c), Komisija donosi odluku kojom se utvrđuju tehnički ispravci koje dotična država članica treba primijeniti.

4.   Države članice dostavljaju Komisiji i Europskoj agenciji za okoliš sljedeće informacije navedene u članku 9.:

(a)

do 1. srpnja 2018. i svake četiri godine nakon toga, položaj lokacija za praćenje te povezane pokazatelje koji se upotrebljavaju za praćenje učinaka onečišćenja zraka; i

(b)

do 1. srpnja 2019. i svake četiri godine nakon toga, podatke o praćenju iz članka 9.

Članak 11.

Izvješća Komisije

1.   Komisija do 1. travnja 2020. i svake četiri godine nakon toga izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku postignutom u provedbi ove Direktive, uključujući procjenu njezina doprinosa postizanju ciljeva navedenih u članku 1., uključujući:

(a)

napredak u postizanju:

i.

okvirnih razina emisija i obveza smanjenja emisija iz članka 4. te, ako je to primjenjivo, o razlozima zbog kojih neke od tih obveze nisu ispunjene;

ii.

razina kvalitete zraka u skladu sa smjernicama o kvaliteti zraka koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija;

iii.

ciljeva Unije u području bioraznolikosti i ekosustava u skladu sa Sedmim programom djelovanja za okoliš;

(b)

utvrđivanje daljnjih mjera koje su potrebne na razini Unije i država članica za postizanje ciljeva navedenih u točki (a);

(c)

uporabu sredstava Unije za potporu mjerama poduzetima s ciljem usklađivanja s ciljevima ove Direktive;

(d)

rezultate ispitivanja nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka i njihovih ažuriranih verzija, koje je Komisija provela u skladu s člankom 10. stavkom 1. trećim podstavkom;

(e)

evaluaciju zdravstvenih, okolišnih i društveno-gospodarskih učinaka ove Direktive.

2.   Ako izvješće ukazuje da bi neispunjavanje okvirnih razina emisija i obveza smanjenja emisija iz članka 4. moglo biti rezultat nedjelotvornog zakonodavstva Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru, uključujući njegovu provedbu na razini država članica, Komisija prema potrebi ispituje potrebu za daljnjim djelovanjem, istodobno razmatrajući sektorske učinke provedbe. Komisija prema potrebi podnosi zakonodavne prijedloge, uključujući novo zakonodavstvo o kontroli onečišćenja zraka na izvoru, kako bi se osiguralo poštovanje obveza iz ove Direktive.

Članak 12.

Europski forum za čisti zrak

Komisija uspostavlja Europski forum za čisti zrak radi pružanja doprinosa za smjernice i olakšanja koordinirane provedbe zakonodavstva i politika Unije povezanih s poboljšanjem kvalitete zraka, čime se omogućuje redovito okupljanje svih dionika, uključujući nadležna tijela država članica na svim relevantnim razinama, Komisiju, industriju, civilno društvo i znanstvenu zajednicu. Na Europskom forumu za čisti zrak razmjenjuju se iskustva i dobre prakse, između ostalog u vezi sa smanjenjem emisija od grijanja u kućanstvima i cestovnog prometa, kojima se mogu pružiti informacije te poboljšati nacionalni programi kontrole onečišćenja zraka i njihova provedba.

Članak 13.

Preispitivanje

1.   Na osnovi izvješćâ iz članka 11. stavka 1. Komisija preispituje ovu Direktivu najkasnije 31. prosinca 2025. s ciljem očuvanja napretka prema ostvarivanju ciljeva iz članka 1. stavka 2., posebice uzimajući u obzir znanstveni i tehnički napredak te provedbu klimatskih i energetskih politika Unije.

Prema potrebi, Komisija podnosi zakonodavne prijedloge za obveze smanjenja emisija za razdoblje nakon 2030.

2.   U pogledu amonijaka Komisija u svojem preispitivanju posebno ocjenjuje:

(a)

najnovije znanstvene dokaze;

(b)

ažuriranja dokumenta sa smjernicama UNECE-a za sprečavanje i smanjenje emisija amonijaka iz poljoprivrednih izvora iz 2014. („Dokument sa smjernicama o amonijaku”) (15) i Okvirnog kodeksa UNECE-a dobre poljoprivredne prakse za smanjenje emisija amonijaka (16), kako je zadnje revidiran 2014.;

(c)

ažuriranja najboljih raspoloživih tehnika kako su definirane u članku 3. točki 10. Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17),

(d)

poljoprivredno-okolišne mjere u okviru zajedničke poljoprivredne politike.

3.   Na osnovi prijavljenih nacionalnih emisija žive Komisija procjenjuje njihov utjecaj na postizanje ciljeva iz članka 1. stavka 2. i razmatra mjere za smanjenje tih emisija te prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog.

Članak 14.

Pristup informacijama

1.   Države članice, u skladu s Direktivom 2003/4/EZ, osiguravaju aktivno i sustavno širenje sljedećih informacija javnosti objavljivanjem na javno dostupnim internetskim stranicama:

(a)

nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka i svih ažuriranih verzija;

(b)

nacionalnih inventara emisija (uključujući, ako je to primjenjivo, prilagođene nacionalne inventare emisija), nacionalnih projekcija emisija, informativnih izvješća o inventaru i dodatnih izvješća i informacija dostavljenih Komisiji u skladu s člankom 10.

2.   Komisija, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (18), osigurava aktivno i sustavno širenje javnosti inventara i projekcija emisija na razini Unije te informativnih izvješća o inventaru na javno dostupnim internetskim stranicama.

3.   Komisija na svojim internetskim stranicama objavljuje:

(a)

temeljne pretpostavke koje se uzimaju u obzir za svaku državu članicu za definiranje njihovih nacionalnih potencijala smanjenja emisija, a koje su upotrijebljene u pripremi TSAP-a 16;

(b)

popis relevantnog zakonodavstva Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru; i

(c)

rezultate ispitivanja iz članka 10. stavka 1. trećeg podstavka.

Članak 15.

Suradnja s trećim zemljama i koordinacija unutar međunarodnih organizacija

Unija i države članice, prema potrebi, ne dovodeći u pitanje članak 218. UFEU-a, ostvaruju bilateralnu i multilateralnu suradnju s trećim zemljama te koordinaciju unutar relevantnih međunarodnih organizacija kao što su Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), UNECE, Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), Međunarodna pomorska organizacija (IMO) i Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO), među ostalim razmjenom informacija, u području tehničkih i znanstvenih istraživanja te razvoja, s ciljem poboljšanja osnove za omogućavanje smanjenja emisija.

Članak 16.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 8., članka 8. stavka 7. i članka 9. stavka 3. dodjeljuju se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 31. prosinca 2016. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 8., članka 8. stavka 7. i članka 9. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (19).

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 8., članka 8. stavka 7. i članka 9. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 17.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za kvalitetu zraka osnovan člankom 29. Direktive 2008/50/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 18.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 19.

Izmjena Direktive 2003/35/EZ

U Prilogu I. Direktivi 2003/35/EZ dodaje se sljedeća točka:

„(g)

Članak 6. stavak 1. Direktive (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ (*1).

Članak 20.

Prenošenje

1.   Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 1. srpnja 2018.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člankom 10. stavkom 2. do 15. veljače 2017.

Države članice o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 21.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Direktiva 2001/81/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. srpnja 2018.

Odstupajući od prvog podstavka:

(a)

članci 1. i 4. Direktive 2001/81/EZ te Prilog I. toj direktivi dalje se primjenjuju do 31. prosinca 2019.;

(b)

članci 7. i 8. Direktive 2001/81/EZ te Prilog III. toj direktivi stavljaju se izvan snage 31. prosinca 2016.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VI.

2.   Države članice mogu do 31. prosinca 2019. primjenjivati članak 5. stavak 1. ove Direktive u odnosu na gornje granice iz članka 4. Direktive 2001/81/EZ i Priloga I. toj direktivi.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu 31. prosinca 2016.

Članak 23.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

I. KORČOK


(1)  SL C 451, 16.12.2014., str. 134.

(2)  SL C 415, 20.11.2014., str. 23.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 23. studenoga 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. prosinca 2016.

(4)  Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisije za određene onečišćujuće tvari (SL L 309, 27.11.2001., str. 22.).

(5)  Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”, (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).

(6)  Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (SL L 152, 11.6.2008., str. 1.).

(7)  Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).

(8)  Direktiva 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu (SL L 156, 25.6.2003., str. 17.).

(9)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(10)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(11)  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(12)  Direktiva 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim aromatskim ugljikovodicima u zraku (SL L 23, 26.1.2005., str. 3.).

(13)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(14)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(15)  Odluka 2012/11, ECE/EB/AIR/113/Add. 1.

(16)  Odluka ECE/EB.AIR/127, stavak 36.e.

(17)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).

(18)  Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 25.9.2006., str. 13.).

(19)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.


PRILOG I.

PRAĆENJE ATMOSFERSKIH EMISIJA I IZVJEŠĆIVANJE O NJIMA

Tablica A

Zahtjevi povezani s godišnjim izvješćivanjem o emisijama kako je navedeno u članku 8. stavku 1. prvom podstavku

Element

Onečišćujuće tvari

Vremenski nizovi

Datumi izvješćivanja

Ukupne nacionalne emisije prema kategoriji izvora iz NFR-a (1)  (2)

SO2, NOX, NMHOS, NH3, CO

teški metali (Cd, Hg, Pb) (3)

POP-ovi (4) (ukupni PAH-ovi (5), benzo(a)piren, benzo(b)fluoranten, benzo(k)fluoranten, indeno(1,2,3-cd)piren, dioksini/furani, PCB-ovi (6), HCB (7))

Godišnje, od 1990. do godine izvješćivanja minus 2 (X-2)

15. veljače (9)

Ukupne nacionalne emisije prema kategoriji izvora iz NFR-a (2)

PM2,5, PM10  (8) i, ako je dostupno, BC

Godišnje, od 2000. do godine izvješćivanja minus 2 (X-2)

15. veljače (9)


Tablica B

Zahtjevi povezani s godišnjim izvješćivanjem o emisijama kako je navedeno u članku 8. stavku 1. drugom podstavku

Element

Onečišćujuće tvari

Vremenski nizovi

Datum izvješćivanja

Ukupne nacionalne emisije prema kategoriji izvora iz NFR-a (10)

teški metali (As, Cr, Cu, Ni, Se i Zn i njihovi spojevi) (11)

TSP (12)

Godišnje, od 1990. (2000. za TSP) do godine izvješćivanja minus 2 (X-2)

15. veljače


Tablica C

Zahtjevi za izvješćivanje o emisijama i projekcijama kako je navedeno u članku 8. stavku 2.

Element

Onečišćujuće tvari

Vremenski nizovi/ciljane godine

Datumi izvješćivanja

Nacionalni prostorni podaci o emisijama prema kategorijama izvora (generirani NFR)

SO2, NOX, NMHOS, CO, NH3, PM10, PM2,5

teški metali (Cd, Hg, Pb)

POP-ovi (ukupni PAH-ovi, HCB, PCB-i, dioksini/furani)

BC (ako je dostupno)

Svake četiri godine za godinu izvješćivanja minus 2 (X-2)

Od 2017.

1. svibnja (13)

Veliki točkasti izvori (LPS) prema kategorijama izvora (generirani NFR)

SO2, NOX, NMHOS, CO, NH3, PM10, PM2,5

teški metali (Cd, Hg, Pb)

POP-ovi (ukupni PAH-ovi, HCB, PCB-i, dioksini/furani)

BC (ako je dostupno)

Svake četiri godine za godinu izvješćivanja minus 2 (X-2)

Od 2017.

1. svibnja (13)

Projekcija emisija prema skupnom NFR-u

SO2, NOX, NH3, NMHOS, PM2,5 i, ako je dostupno, BC

Svake dvije godine, obuhvaćajući godine obuhvaćene projekcijama 2020., 2025., 2030. i, ako je dostupno, 2040. i 2050.

Od 2017.

15. ožujka


Tablica D

Zahtjevi povezani s godišnjim izvješćivanjem o informativnom izvješću o inventaru iz članka 8. stavka 3.

Element

Onečišćujuće tvari

Vremenski nizovi/ciljane godine

Datumi izvješćivanja

Informativno izvješće o inventaru

SO2, NOX, NMHOS, NH3, CO, PM2,5, PM10

teški metali (Cd, Hg, Pb) i BC

POP-ovi (ukupni PAH-ovi (policiklički aromatski ugljikovodici), benzo(a)piren, benzo(b)fluoranten, benzo(k)fluoranten, indeno(1,2,3-cd)piren, dioksini/furani, PCB-i, HCB)

ako je dostupno, teški metali (As, Cr, Cu, Ni, Se i Zn i njihovi spojevi) i TSP

Sve godine

(kako je navedeno u tablicama A-B-C)

15. ožujka


(1)  Nomenklatura za izvješćivanje (NFR) kako je predviđena Konvencijom LRTAP.

(2)  O prirodnim emisijama izvješćuje se u skladu s metodologijama utvrđenima Konvencijom LRTAP i Smjernicama EMEP-a/EEA-e o inventarima emisija onečišćujućih tvari u zraku. One se ne uključuju u ukupne nacionalne emisije i o njima se zasebno izvješćuje.

(3)  Cd (kadmij), Hg (živa), Pb (olovo).

(4)  POP-ovi (postojane organske onečišćujuće tvari).

(5)  PAH-ovi (policiklički aromatski ugljikovodici).

(6)  PBC-ovi (poliklorirani bifenili).

(7)  HCB (heksaklorobenzen).

(8)  „PM10” znači čestice aerodinamičkog promjera jednakog ili manjeg od 10 mikrometara (μm).

(9)  Ponovno dostavljanje podataka zbog grešaka vrši se u roku od četiri tjedna te uključuje jasno objašnjenje napravljenih izmjena.

(10)  O prirodnim emisijama izvješćuje se u skladu s metodologijama utvrđenima Konvencijom LRTAP i Smjernicama EMEP-a/EEA-e o inventarima emisija onečišćujućih tvari u zraku. One se ne uključuju u ukupne nacionalne emisije i o njima se zasebno izvješćuje.

(11)  As (arsen), Cr (krom), Cu (bakar), Ni (nikal), Se (selenij), Zn (cink).

(12)  TSP (ukupno suspendirane čestice).

(13)  Ponovno dostavljanje podataka zbog grešaka vrši se u roku od četiri tjedna te uključuje jasno objašnjenje napravljenih izmjena.


PRILOG II.

NACIONALNE OBVEZE SMANJENJA EMISIJA

Tablica A

Obveze smanjenja emisija za sumporov dioksid (SO2), dušikove okside (NOx) i nemetanske hlapive organske spojeve (NMHOS). Bazna godina za obveze smanjenja emisija je 2005., a za cestovni promet primjenjuju se na emisije izračunane na temelju prodanih goriva (*1).


Država članica

Smanjenje SO2 u usporedbi s 2005.

Smanjenje NOx u usporedbi s 2005.

Smanjenje NMHOS u usporedbi s 2005.

Za bilo koju godinu od 2020. do 2029.

 

Za bilo koju godinu od 2030.

Za bilo koju godinu od 2020. do 2029.

 

Za bilo koju godinu od 2030.

Za bilo koju godinu od 2020. do 2029.

 

Za bilo koju godinu od 2030.

Belgija

43 %

 

66 %

41 %

 

59 %

21 %

 

35 %

Bugarska

78 %

 

88 %

41 %

 

58 %

21 %

 

42 %

Češka

45 %

 

66 %

35 %

 

64 %

18 %

 

50 %

Danska

35 %

 

59 %

56 %

 

68 %

35 %

 

37 %

Njemačka

21 %

 

58 %

39 %

 

65 %

13 %

 

28 %

Estonija

32 %

 

68 %

18 %

 

30 %

10 %

 

28 %

Grčka

74 %

 

88 %

31 %

 

55 %

54 %

 

62 %

Španjolska

67 %

 

88 %

41 %

 

62 %

22 %

 

39 %

Francuska

55 %

 

77 %

50 %

 

69 %

43 %

 

52 %

Hrvatska

55 %

 

83 %

31 %

 

57 %

34 %

 

48 %

Irska

65 %

 

85 %

49 %

 

69 %

25 %

 

32 %

Italija

35 %

 

71 %

40 %

 

65 %

35 %

 

46 %

Cipar

83 %

 

93 %

44 %

 

55 %

45 %

 

50 %

Latvija

8 %

 

46 %

32 %

 

34 %

27 %

 

38 %

Litva

55 %

 

60 %

48 %

 

51 %

32 %

 

47 %

Luksemburg

34 %

 

50 %

43 %

 

83 %

29 %

 

42 %

Mađarska

46 %

 

73 %

34 %

 

66 %

30 %

 

58 %

Malta

77 %

 

95 %

42 %

 

79 %

23 %

 

27 %

Nizozemska

28 %

 

53 %

45 %

 

61 %

8 %

 

15 %

Austrija

26 %

 

41 %

37 %

 

69 %

21 %

 

36 %

Poljska

59 %

 

70 %

30 %

 

39 %

25 %

 

26 %

Portugal

63 %

 

83 %

36 %

 

63 %

18 %

 

38 %

Rumunjska

77 %

 

88 %

45 %

 

60 %

25 %

 

45 %

Slovenija

63 %

 

92 %

39 %

 

65 %

23 %

 

53 %

Slovačka

57 %

 

82 %

36 %

 

50 %

18 %

 

32 %

Finska

30 %

 

34 %

35 %

 

47 %

35 %

 

48 %

Švedska

22 %

 

22 %

36 %

 

66 %

25 %

 

36 %

Ujedinjena Kraljevina

59 %

 

88 %

55 %

 

73 %

32 %

 

39 %

EU 28

59 %

 

79 %

42 %

 

63 %

28 %

 

40 %


Tablica B

Obveze smanjenja emisija za amonijak (NH3) i sitne lebdeće čestice (PM2,5). Bazna godina za obveze smanjenja emisija je 2005., a za cestovni promet primjenjuju se na emisije izračunane na temelju prodanih goriva (*2).


Država članica

Smanjenje NH3 u usporedbi s 2005.

Smanjenje PM2,5 u usporedbi s 2005.

Za bilo koju godinu od 2020. do 2029.

 

Za bilo koju godinu od 2030.

Za bilo koju godinu od 2020. do 2029.

 

Za bilo koju godinu od 2030.

Belgija

2 %

 

13 %

20 %

 

39 %

Bugarska

3 %

 

12 %

20 %

 

41 %

Češka

7 %

 

22 %

17 %

 

60 %

Danska

24 %

 

24 %

33 %

 

55 %

Njemačka

5 %

 

29 %

26 %

 

43 %

Estonija

1 %

 

1 %

15 %

 

41 %

Grčka

7 %

 

10 %

35 %

 

50 %

Španjolska

3 %

 

16 %

15 %

 

50 %

Francuska

4 %

 

13 %

27 %

 

57 %

Hrvatska

1 %

 

25 %

18 %

 

55 %

Irska

1 %

 

5 %

18 %

 

41 %

Italija

5 %

 

16 %

10 %

 

40 %

Cipar

10 %

 

20 %

46 %

 

70 %

Latvija

1 %

 

1 %

16 %

 

43 %

Litva

10 %

 

10 %

20 %

 

36 %

Luksemburg

1 %

 

22 %

15 %

 

40 %

Mađarska

10 %

 

32 %

13 %

 

55 %

Malta

4 %

 

24 %

25 %

 

50 %

Nizozemska

13 %

 

21 %

37 %

 

45 %

Austrija

1 %

 

12 %

20 %

 

46 %

Poljska

1 %

 

17 %

16 %

 

58 %

Portugal

7 %

 

15 %

15 %

 

53 %

Rumunjska

13 %

 

25 %

28 %

 

58 %

Slovenija

1 %

 

15 %

25 %

 

60 %

Slovačka

15 %

 

30 %

36 %

 

49 %

Finska

20 %

 

20 %

30 %

 

34 %

Švedska

15 %

 

17 %

19 %

 

19 %

Ujedinjena Kraljevina

8 %

 

16 %

30 %

 

46 %

EU 28

6 %

 

19 %

22 %

 

49 %


(*1)  Države članice koje, na temelju Konvencije LRTAP, imaju mogućnost izabrati da kao temelj za usklađenost upotrijebe ukupne nacionalne emisije izračunane na temelju upotrijebljenih goriva mogu zadržati tu mogućnost kako bi osigurale koherentnost između međunarodnog prava i prava Unije.

(*2)  Države članice koje, na temelju Konvencije LRTAP, imaju mogućnost izabrati da kao temelj za usklađenost upotrijebe ukupne nacionalne emisije izračunane na temelju upotrijebljenih goriva mogu zadržati tu mogućnost kako bi osigurale koherentnost između međunarodnog prava i prava Unije.


PRILOG III.

SADRŽAJ NACIONALNIH PROGRAMA KONTROLE ONEČIŠĆENJA ZRAKA NAVEDENIH U ČLANCIMA 6. I 10.

DIO 1.

Minimalni sadržaj nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka

1.

Početnim nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka iz članaka 6. i 10. obuhvaćen je barem sljedeći sadržaj:

(a)

nacionalni okvir politika za područje kvalitete zraka i onečišćenja zraka u čijem je kontekstu program izrađen, uključujući:

i.

prioritete politike i njihov odnos s prioritetima utvrđenima u drugim relevantnim područjima politike, uključujući klimatske promjene te, kad je to prikladno, poljoprivredu, industriju i promet;

ii.

nadležnosti dodijeljene nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima;

iii.

napredak u smanjenju emisija i poboljšanju kvalitete zraka postignut postojećim politikama i mjerama te stupanj usklađenosti s nacionalnim obvezama i obvezama Unije;

iv.

predviđen daljnji razvoj uz pretpostavku da ne bude izmjena već donesenih politika i mjera;

(b)

razmatrane opcije politike za koje se smatra da su u skladu s obvezama smanjenja emisija za razdoblje od 2020. do 2029. i od 2030. nadalje i prijelaznim razinama emisija utvrđenima za 2025. te da doprinose dodatnom poboljšanju kvalitete zraka, kao i analize tih opcija, uključujući metodu analize; kad je to dostupno, individualni ili kombinirani utjecaj politika i mjera za smanjenje emisija, kvalitetu zraka i okoliš te s time povezanih neizvjesnosti;

(c)

mjere i politike odabrane za donošenje, uključujući raspored za njihovo donošenje, provedbu i preispitivanje te odgovorna nadležna tijela;

(d)

prema potrebi, objašnjenje razloga zašto se okvirne razine emisija za 2025. ne mogu postići bez mjera koje podrazumijevaju nerazmjerne troškove;

(e)

prema potrebi, prikaz uporabe fleksibilnosti navedenih u članku 5. i sve posljedice za okoliš koje proizlaze iz takve uporabe;

(f)

procjena o načinu na koji se odabranim politikama i mjerama osigurava koherentnost s planovima i programima uspostavljenima u drugim relevantnim područjima politike.

2.

Ažuriranim verzijama nacionalnog programa kontrole onečišćenja zraka iz članaka 6. i 10. obuhvaćeno je barem sljedeće:

(a)

procjena napretka ostvarenog u vezi s provedbom programa, smanjenjem emisija i smanjenjem koncentracija;

(b)

sve znatne promjene u kontekstu politike, procjenama, programu ili rasporedu njegove provedbe.

DIO 2.

Mjere za smanjenje emisija iz članka 6. stavka 2. drugog podstavka

Države članice uzimaju u obzir relevantni Dokument sa smjernicama o amonijaku i koriste se najboljim raspoloživim tehnikama u skladu s Direktivom 2010/75/EU.

A.   Mjere radi kontrole emisija amonijaka

1.

Države članice uspostavljaju nacionalni savjetodavni kodeks dobre poljoprivredne prakse za kontrolu emisija amonijaka, uzimajući u obzir Okvirni kodeks UNECE-a dobre poljoprivredne prakse za smanjenje emisija amonijaka iz 2014., kojim je obuhvaćeno barem sljedeće:

(a)

upravljanje dušikom, vodeći računa o čitavom ciklusu dušika;

(b)

strategije hranjenja stoke;

(c)

tehnike razgrtanja gnojiva uz niske emisije;

(d)

sustavi skladištenja gnojiva uz niske emisije;

(e)

sustavi smještaja životinja uz niske emisije;

(f)

mogućnosti ograničavanja emisija amonijaka iz uporabe mineralnih gnojiva.

2.

Države članice mogu utvrditi nacionalnu bilancu dušika radi praćenja promjena sveukupnih gubitaka reaktivnog dušika iz poljoprivrede, uključujući amonijak, dušikov oksid, amonij, nitrate i nitrite, na temelju načela navedenih u Dokumentu sa smjernicama UNECE-a o bilancama dušika (1).

3.

Države članice zabranjuju upotrebu gnojiva na bazi amonijevog karbonata i mogu smanjiti emisije amonijaka iz anorganskih gnojiva sljedećim pristupima:

(a)

zamjenom gnojiva na bazi uree gnojivima na bazi amonijevog nitrata;

(b)

kada se i dalje koriste gnojiva na bazi uree, primjenom metoda za koje se pokazalo da smanjuju emisije amonijaka za najmanje 30 % u usporedbi s upotrebom referentne metode, kako je utvrđeno u Dokumentu sa smjernicama o amonijaku;

(c)

promicanjem zamjene anorganskih gnojiva organskim gnojivima te, u slučaju daljnje upotrebe anorganskih gnojiva, njihovim razgrtanjem u skladu s predvidivim potrebama predmetnih usjeva ili travnjaka u vezi s dušikom i fosforom, uzimajući u obzir i postojeći hranjivi sadržaj u tlu i hranjive tvari iz drugih gnojiva.

4.

Države članice mogu smanjiti emisije amonijaka iz stajskog gnojiva sljedećim pristupima:

(a)

smanjenjem emisija koje nastaju uslijed nanošenja tekućeg i krutoga gnojiva na obradivu zemlju i travnjake primjenom metoda kojima se emisije smanjuju za najmanje 30 % u usporedbi s referentnom metodom opisanom u Dokumentu sa smjernicama o amonijaku te uz sljedeće uvjete:

i.

razgrtanjem gnojiva i tekućih gnojiva samo u skladu s predvidivim potrebama za hranjivim tvarima predmetnih usjeva ili travnjaka u vezi s dušikom i fosforom, uzimajući u obzir i postojeći hranjivi sadržaj u tlu i hranjive tvari iz drugih gnojiva;

ii.

nerazgrtanjem gnojiva i tekućih gnojiva po zemlji koja je zasićena vodom, poplavljena, smrznuta ili prekrivena snijegom;

iii.

nanošenjem tekućih gnojiva koja se razgrću po travnjaku povlačnom cijevi, povlačnim letvama ili plitkim ili dubokim ubrizgavanjem;

iv.

unošenjem gnojiva i tekućih gnojiva koja se razgrću po obradivoj zemlji u tlo u roku od četiri sata od razgrtanja;

(b)

smanjenjem emisija koje nastaju uslijed skladištenja gnojiva izvan nastambi za životinje sljedećim pristupima:

i.

za skladišta tekućega gnojiva izgrađena nakon 1. siječnja 2022., uporabom sustava ili tehnika skladištenja uz niske emisije za koje se pokazalo da smanjuju emisije amonijaka za najmanje 60 % u usporedbi s referentnom metodom opisanom u Dokumentu sa smjernicama o amonijaku, a za postojeća skladišta tekućeg gnojiva za najmanje 40 %;

ii.

prekrivanjem skladišta za kruto gnojivo;

iii.

osiguravanjem dovoljnog kapaciteta skladištenja gnojiva za poljoprivredna gospodarstva kako bi se gnojivo moglo razgrtati samo u razdobljima koja su pogodna za rast usjeva;

(c)

smanjenjem emisija iz nastambi životinja uporabom sustava za koje se pokazalo da smanjuju emisije amonijaka za najmanje 20 % u usporedbi s referentnom metodom opisanom u Dokumentu sa smjernicama o amonijaku;

(d)

smanjenjem emisija iz gnojiva uporabom strategija hranjenja životinja hranom s niskim sadržajem bjelančevina za koju se pokazalo da smanjuje emisije amonijaka za najmanje 10 % u usporedbi s referentnom metodom opisanom u Dokumentu sa smjernicama o amonijaku.

B.   Mjere smanjenja emisija radi kontrole emisija sitnih lebdećih čestica i crnog ugljika

1.

Ne dovodeći u pitanje Prilog II. o višestrukoj sukladnosti Uredbi (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2), države članice mogu zabraniti spaljivanje ostataka i otpada od žetve i šumskih ostataka na otvorenom području.

Države članice nadziru i izvršavaju provedbu bilo koje zabrane provedene u skladu s prvim podstavkom. Svako izuzeće od takve zabrane ograničeno je na preventivne programe kojima je cilj izbjegavanje jakih požara koji se nekontrolirano šire, suzbijanje štetnih organizama ili očuvanje bioraznolikosti.

2.

Države članice mogu uspostaviti nacionalni savjetodavni kodeks dobre poljoprivredne prakse za pravilno upravljanje ostacima od žetve na temelju sljedećih pristupa:

(a)

poboljšanje strukture tla inkorporacijom ostataka od žetve;

(b)

poboljšanje tehnike inkorporacije ostataka od žetve;

(c)

alternativna upotreba ostataka od žetve;

(d)

poboljšanje stanja hranjivih tvari i strukture tla inkorporacijom gnojiva prema potrebi kako bi se postigao optimalan rast biljaka i time izbjeglo spaljivanje gnojiva (stajski gnoj, slamnata stelja).

C.   Sprečavanje učinaka na mala poljoprivredna gospodarstva

Pri poduzimanju mjera opisanih odjeljcima A i B, države članice osiguravaju da se učinci na mala i mikro poljoprivredna gospodarstva u potpunosti uzimaju u obzir.

Države članice mogu, primjerice, izuzeti mala i mikro poljoprivredna gospodarstva iz tih mjera kada je to moguće i primjereno s obzirom na primjenjive obveze smanjenja.


(1)  Odluka 2012/10, ECE/EB.AIR/113/Add 1.

(2)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008; SL L 347, 20.12.2013., str. 549.).


PRILOG IV.

METODOLOGIJE PRIPREME I AŽURIRANJA NACIONALNIH INVENTARA I PROJEKCIJA EMISIJA, INFORMATIVNIH IZVJEŠĆA O INVENTARU I PRILAGOĐENIH NACIONALNIH INVENTARA EMISIJA IZ ČLANAKA 5. I 8.

Za onečišćujuće tvari iz Priloga I. države članice pripremaju nacionalne inventare emisija, prilagođene nacionalne inventare emisija prema potrebi, nacionalne projekcije emisija, prostorno raščlanjene nacionalne inventare emisija, inventare velikih točkastih izvora i informativna izvješća o inventaru primjenom metodologija koje su donijele stranke Konvencije LRTAP (Smjernice o izvješćivanju EMEP-a) te se od njih traži da se koriste Smjernicama EMEP-a/EEA-e o inventarima emisija onečišćujućih tvari u zraku (Smjernice EMEP-a/EEA-e) koje se u njoj spominju. Osim toga, dodatne informacije, posebno podaci o aktivnosti, potrebne za procjenu nacionalnih inventara i projekcija emisija pripremaju se u skladu s istim smjernicama.

Oslanjanjem na Smjernice o izvješćivanju EMEP-a ne dovode se u pitanje dodatni aranžmani određeni ovim Prilogom i zahtjevi koji se odnose na nomenklaturu za izvješćivanje, vremenske nizove i datume izvješćivanja određene u Prilogu I.

DIO 1.

Godišnji nacionalni inventari emisija

1.

Nacionalni inventari emisija moraju biti transparentni, dosljedni, usporedivi, potpuni i točni.

2.

Emisije iz utvrđenih ključnih kategorija izračunavaju se u skladu s metodologijama definiranima u Smjernicama EMEP-a/EEA-e i s ciljem primjene metodologije 2. razine ili više razine (detaljnije).

Države članice mogu se koristiti drugim znanstveno utemeljenim i kompatibilnim metodologijama za utvrđivanje nacionalnih inventara emisija pod uvjetom da te metodologije daju točnije procjene nego metodologije iz Smjernica EMEP-a/EEA-e.

3.

Za emisije iz prometa, države članice izračunavaju emisije i izvješćuju o njima u skladu s nacionalnim energetskim bilancama dostavljenima Eurostatu.

4.

Emisije iz cestovnog prometa izračunavaju se i o njima se izvješćuje na temelju goriva prodanih (1) u dotičnoj državi članici. Osim toga, države članice mogu izvijestiti i o emisijama iz cestovnog prometa na temelju upotrijebljenih goriva ili prijeđenih kilometara u državi članici.

5.

Države članice izvješćuju o svojim godišnjim nacionalnim emisijama izraženima u primjenjivoj jedinici određenoj u obrascu za izvješćivanje NFR-a iz Konvencije LRTAP.

DIO 2.

Nacionalne projekcije emisija

1.

Nacionalne projekcije emisija moraju biti transparentne, dosljedne, usporedive, potpune i točne, a dostavljenim informacijama mora biti obuhvaćeno barem sljedeće:

(a)

jasno utvrđivanje donesenih i planiranih politika i mjera uključenih u projekcije;

(b)

prema potrebi, rezultati analize osjetljivosti provedene u svrhu projekcija;

(c)

opis metodologija, modela, temeljnih pretpostavki te ključnih ulaznih i izlaznih parametara.

2.

Projekcije emisija procjenjuju se i svrstavaju u relevantne sektore izvora. Države članice pripremaju projekciju „s mjerama” (donesene mjere) i, kada je potrebno, projekciju „s dodatnim mjerama” (planirane mjere) za svaku onečišćujuću tvar u skladu s uputama utvrđenima u Smjernicama EMEP-a/EEA-e.

3.

Nacionalne projekcije emisija moraju biti u skladu s godišnjim nacionalnim inventarom emisija za godinu x-3 i projekcijama dostavljenima u okviru Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

DIO 3.

Informativno izvješće o inventaru

Informativna izvješća o inventaru pripremaju se u skladu sa Smjernicama o izvješćivanju EMEP-a i dostavljaju uporabom obrasca za izvješća o inventarima kako je u njima navedeno. Izvješće o inventarima mora uključivati barem sljedeće informacije:

(a)

opise, upućivanja i izvore informacija specifičnih metodologija, pretpostavki, čimbenika emisije i podataka o aktivnosti te razloge njihova odabira;

(b)

opis nacionalnih ključnih kategorija izvora emisija;

(c)

informacije o neizvjesnostima, osiguranju kvalitete i provjeri;

(d)

opis institucijskih aranžmana za pripremu inventara;

(e)

nove izračune i planirana poboljšanja;

(f)

ako je bitno, informacije o uporabi fleksibilnosti predviđenih u članku 5. stavcima 1., 2., 3. i 4.;

(g)

ako je bitno, informacije o razlozima za odstupanje od putanje smanjenja određene u skladu s člankom 4. stavkom 2., kao i mjere za vraćanje na putanju;

(h)

sažetak.

DIO 4.

Prilagodba nacionalnih inventara emisija

1.

Država članica koja predloži prilagodbu svojeg nacionalnog inventara emisija u skladu s člankom 5. stavkom 1. u svoj prijedlog Komisiji uključuje barem sljedeću popratnu dokumentaciju:

(a)

dokaz da je dotična nacionalna obveza (ili obveze) smanjenja emisija premašena;

(b)

dokaz o mjeri u kojoj se prilagodbom inventara emisija smanjuje prekoračenje i doprinosi usklađenosti s dotičnom nacionalnom obvezom (ili obvezama) smanjenja emisija;

(c)

procjenu hoće li se i kada ispuniti dotična nacionalna obveza (ili obveze) smanjenja emisija na temelju nacionalnih projekcija emisija bez prilagodbe;

(d)

dokaz o tome da je prilagodba u skladu s jednom ili nekoliko sljedećih triju okolnosti. Prema potrebi moguće je upućivanje na relevantne prethodne prilagodbe:

i.

u slučaju novih kategorija izvora emisija:

dokaz da je nova kategorija izvora emisija priznata u znanstvenoj literaturi i/ili Smjernicama EMEP-a/EEA-a;

dokaz da ta kategorija izvora nije bila uključena u relevantni povijesni nacionalni inventar emisija u vrijeme kada je utvrđena obveza smanjenja emisija;

dokaz da emisije iz nove kategorije izvora ometaju državu članicu u ispunjenju obveza smanjenja emisija, potkrijepljen iscrpnim opisom metodologija, podataka i čimbenika emisije korištenih kako bi se došlo do tog zaključka;

ii.

u slučaju da su za utvrđivanje emisija iz posebnih kategorija izvora korišteni znatno različiti čimbenici emisija:

opis izvornih čimbenika emisije, uključujući iscrpan opis znanstvene osnove od koje je dobiven čimbenik emisije;

dokaz da su izvorni čimbenici emisije korišteni za utvrđivanje smanjenja emisija u vrijeme kad su utvrđena;

opis ažuriranih čimbenika emisije, uključujući iscrpne informacije o znanstvenoj osnovi od koje je dobiven čimbenik emisije;

usporedba procjena emisija izrađenih uporabom izvornih i ažuriranih čimbenika emisije, kojom se pokazuje da zbog promjene čimbenika emisije država članica nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze smanjenja;

razlozi za odlučivanje o tome jesu li promjene čimbenika emisije znatne;

iii.

u slučaju da su za utvrđivanje emisija iz posebnih kategorija izvora korištene znatno različite metodologije:

opis izvornih korištenih metodologija, uključujući iscrpne informacije o znanstvenoj osnovi od koje je dobiven čimbenik emisije;

dokaz da je izvorna metodologija korištena za utvrđivanje smanjenja emisija u vrijeme kad su utvrđena;

opis ažurirane korištene metodologije, uključujući iscrpan opis znanstvene osnove ili reference od koje je dobivena;

usporedba procjena emisija izrađenih uporabom izvornih i ažuriranih metodologija kojom se pokazuje da zbog promjene metodologije država članica nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze smanjenja;

razlozi za odlučivanje o tome jesu li promjene metodologije znatne.

2.

Države članice mogu dostaviti iste popratne informacije za postupke prilagodbe na temelju sličnih preduvjeta, uz uvjet da svaka država članica podnese potrebne zasebne informacije koje se na nju odnose kako je navedeno u stavku 1.

3.

Države članice ponovno izračunavaju prilagođene emisije kako bi se, u mjeri u kojoj je to moguće, osigurala dosljednost vremenskih nizova za svaku godinu u kojoj se jedna ili više prilagodbi primjenjuje.


(1)  Države članice koje, na temelju Konvencije LRTAP, imaju mogućnost izabrati da kao temelj za usklađenost upotrijebe ukupne nacionalne emisije izračunane na temelju upotrijebljenih goriva mogu zadržati tu mogućnost kako bi osigurale koherentnost između međunarodnog prava i prava Unije.

(2)  Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).


PRILOG V.

NEOBVEZUJUĆI POKAZATELJI ZA PRAĆENJE UČINAKA ONEČIŠĆENJA ZRAKA IZ ČLANKA 9.

(a)

za slatkovodne ekosustave: utvrđivanje opsega biološke štete, uključujući osjetljive receptore (mikrofite, makrofite i diatome) i smanjenje stokova riba i beskralježnjaka:

 

ključni pokazatelj kapaciteta neutralizacije kiselina (ANC) i pomoćni pokazatelji kiselosti (pH), otopljenog sulfata (SO4), nitrata (NO3) i otopljenog organskog ugljika:

 

učestalost uzorkovanja: od godišnjeg (jesensko miješanje u jezerima) do mjesečnog (vodotoci).

(b)

za kopnene ekosustave: ocjena kiselosti tla, gubitka hranjivih tvari iz tla, stanja i količine dušika te gubitka bioraznolikosti:

i.

ključni pokazatelj kiselosti tla: izmjenjive frakcije bazičnih kationa (bazična zasićenost) i izmjenjivi aluminij u tlima:

 

učestalost uzorkovanja: svakih deset godina;

 

pomoćni pokazatelji: pH, sulfat, nitrat, bazični kationi, koncentracije aluminija u otopini tla:

 

učestalost uzorkovanja: svake godine (prema potrebi);

ii.

ključni pokazatelj ispiranja nitrata iz tla (NO3,leach):

učestalost uzorkovanja: svake godine;

iii.

ključni pokazatelj omjera ugljika i dušika (C/N) i pomoćni pokazatelj ukupnog dušika u tlu (Ntot):

učestalost uzorkovanja: svakih deset godina;

iv.

ključni pokazatelj ravnoteže hranjivih tvari u lišću (N/P, N/K, N/Mg):

učestalost uzorkovanja: svake četiri godine.

(c)

za kopnene ekosustave: ocjena štete za rast vegetacije i bioraznolikost zbog ozona:

i.

ključni pokazatelj rasta vegetacije i štete za lišće i pomoćni pokazatelj toka ugljika (Cflux):

učestalost uzorkovanja: svake godine;

ii.

ključni pokazatelj prekoračenja kritičnih razina na temelju toka:

učestalost uzorkovanja: svake godine tijekom sezone rasta.


PRILOG VI.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 2001/81/EZ

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

članak 2. prvi podstavak i drugi podstavak točke (c), (d) i (e)

Članak 2.

članak 3. točka (e)

članak 3. točka 1.

članak 3. točke 2., 3., 4., 5., 8., 9., 12. i 13.

članak 3. točka (i)

članak 3. točka 6.

članak 3. točka (k)

članak 3. točka 7.

članak 3. točka (h)

članak 3. točka 10.

članak 3. točka (g)

članak 3. točka 11.

Članak 4.

članak 4. stavci 1. i 2.

članak 2. drugi podstavak točke (a) i (b)

članak 4. stavak 3.

Članak 5.

članak 6. stavak 1.

članak 6. stavak 1.

članak 6. stavak 2.

članak 6. stavak 2. i stavci od 5. do 10.

članak 6. stavak 3.

članak 6. stavci 3. i 4.

Članak 7.

članak 7. stavak 1.

članak 8. stavak 1. prvi podstavak

članak 8. stavak 1. drugi podstavak i stavci od 2. do 4.

članak 7. stavak 2.

članak 8. stavak 5.

članak 7. stavak 3.

članak 8. stavak 6.

članak 7. stavak 4.

članak 8. stavak 7.

Članak 9.

članak 8. stavak 2.

članak 10. stavak 1.

članak 8. stavak 1.

članak 10. stavak 2.

članak 10. stavci 3. i 4.

Članak 9.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 10.

Članak 13.

članak 6. stavak 4.

članak 14. stavak 1.

članak 7. stavak 3. i članak 8. stavak 3.

članak 14. stavci 2. i 3.

Članak 11.

Članak 15.

članak 13. stavak 3.

Članak 16.

članak 13. stavci 1. i 2.

Članak 17.

Članak 14.

Članak 18.

Članak 19.

Članak 15.

Članak 20.

Članak 21.

Članak 16.

Članak 22.

Članak 17.

Članak 23.

članak 8. stavak 1. i Prilog III.

Prilog I.

Prilog I.

Prilog II.

prilozi III., V. i VI.

Prilog III.

Prilog IV.


Izjava Komisije o preispitivanju emisija metana

Komisija smatra da je kvaliteta zraka dovoljno jak razlog za preispitivanje razvoja emisija metana u državama članicama kako bi se smanjila koncentracija ozona u EU-u i poticala smanjenja metana na međunarodnoj razini.

Komisija potvrđuje da na temelju prijavljenih nacionalnih emisija namjerava dodatno procijeniti utjecaj emisija metana na postizanje ciljeva iz članka 1. stavka 2. Direktive o nacionalnim gornjim granicama emisija te da će razmotriti mjere za smanjenje tih emisija i, po potrebi, podnijeti zakonodavni prijedlog u tu svrhu. U svojoj procjeni Komisija će uzeti u obzir daljnji međunarodni napredak te aktualne studije u tom području, koje bi se trebale završiti u 2017.


II. Nezakonodavni akti

UREDBE

17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/32


UREDBA VIJEĆA (EU) 2016/2285

od 12. prosinca 2016.

o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za ribarska plovila Unije za određene dubokomorske riblje stokove za 2017. i 2018. i izmjeni Uredbe Vijeća (EU) 2016/72

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniraju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Člankom 43. stavkom 3. Ugovora predviđa se da Vijeće na prijedlog Komisije donosi mjere za utvrđivanje i raspodjelu ribolovnih mogućnosti.

(2)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (1) zahtijeva se donošenje mjera očuvanja uzimajući u obzir raspoložive znanstvene, tehničke i gospodarske savjete, uključujući, kada je to relevantno, izvješća koja je sastavio Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF).

(3)

Zadaća je Vijeća donijeti mjere o utvrđivanju i raspodjeli ribolovnih mogućnosti, uključujući i, prema potrebi, određene uvjete koji su s tim funkcionalno povezani. Ribolovne mogućnosti trebalo bi raspodijeliti među državama članicama tako da se svakoj državi članici osigura relativna stabilnost ribolovnih aktivnosti za svaki stok ili ribarstvo i uvažavajući na odgovarajući način ciljeve zajedničke ribarstvene politike utvrđene Uredbom (EU) br. 1380/2013.

(4)

Ribolovne mogućnosti za dubokomorske vrste, kako su definirane u članku 2. točki (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 2347/2002 (2) utvrđuju se svake dvije godine.

(5)

Ukupni dopušteni ulov („TAC”) trebalo bi utvrditi na temelju dostupnih znanstvenih savjeta, uzimajući u obzir biološke i društveno-gospodarske aspekte te istodobno osiguravajući pošten tretman različitih ribarskih sektora, kao i s obzirom na mišljenja izražena tijekom savjetovanja s dionicima, a posebno u predmetnim savjetodavnim vijećima.

(6)

Ribolovne mogućnosti trebale bi biti u skladu s međunarodnim sporazumima i načelima, kao što su Sporazum Ujedinjenih naroda o očuvanju i upravljanju pograničnim ribljim naseljima i stokovima vrlo migratornih vrsta iz 1995. (3), i detaljnim načelima upravljanja utvrđenima u Međunarodnim smjernicama za upravljanje dubokomorskim ribolovom na otvorenom moru Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu iz 2008., prema kojima bi osobito regulatorno tijelo trebalo biti opreznije ako su informacije nesigurne, nepouzdane ili nedostatne. Nepostojanje odgovarajućih znanstvenih informacija ne bi smjelo biti razlog za odgađanje ili nepoduzimanje mjera očuvanja i upravljanja.

(7)

Najnoviji znanstveni savjeti Međunarodnog vijeća za istraživanje mora (ICES) i STECF-a upućuju na to da se većina dubokomorskih stokova i dalje izlovljava neodrživo i da bi ribolovne mogućnosti za te stokove radi osiguravanja njihove održivosti trebalo dodatno smanjiti dok razvoj stokova ne pokaže pozitivan trend rasta.

(8)

S obzirom na savjete ICES-a, primjereno je da TAC za rumenca okana u sjeverozapadnim vodama bude TAC samo za usputni ulov.

(9)

Značajan ulov rumenca okana ostvaruje se u relevantnim područjima Odbora za ribarstvo za srednjoistočni Atlantik (CECAF) i Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju (GFCM), koja graniče s potpodručjem ICES-a IX. S obzirom na to da su podaci ICES-a za ta susjedna područja nepotpuni, područje primjene TAC-a trebalo bi ostati ograničeno na potpodručje ICES-a IX. Međutim, s ciljem pripremanja budućih odluka o upravljanju trebalo bi donijeti odredbe o dostavi podataka za ta susjedna područja.

(10)

ICES je preporučio da ne bi smjelo biti ulova zvjezdooka do 2020. U prošlosti su utvrđeni TAC-ovi za zvjezdooka (ti su TAC-ovi od 2010. utvrđeni na nulu). Primjereno je zabraniti ulov, zadržavanje na plovilu, prekrcavanje ili iskrcavanje tih vrsta s obzirom na to da je stok iscrpljen i neće se obnoviti. ICES napominje da od 2010. nije bilo usmjerenog Unijina ribolova zvjezdooka u sjeveroistočnom Atlantiku.

(11)

Prema savjetima koje je pružio ICES, ograničeno promatranje na plovilima pokazuje da je postotak grenadira manji od 1 % od prijavljenog ulova tuponosoga grenadira. Na temelju tih okolnosti ICES savjetuje da ne bi smjelo biti usmjerenog ribolova grenadira te da bi usputni ulov trebalo ubrojiti u TAC za tuponosoga grenadira kako bi se mogućnost od netočnog prijavljivanja te vrste svela na najmanju mjeru. ICES je naznačio da su prisutne znatne razlike, veće od jednog reda veličine (više od deset puta), između relativnih omjera tuponosoga grenadira i grenadira prijavljenih u službenim iskrcajima te opaženih ulova i znanstvenih istraživanja u područjima u kojima se trenutačno odvija ribolov grenadira. Za tu vrstu na raspolaganju su veoma ograničeni podaci, a za neke prijavljene podatke o iskrcaju ICES smatra da su netočno prijavljene vrste. Posljedica je toga nemogućnost utvrđivanja točne povijesne evidencije ulova grenadira. Stoga bi, u skladu sa znanstvenim savjetima, sve usputne ulove grenadira trebalo ograničiti na 1 % kvote svake države članice za tuponosoga grenadira i ubrajati ih u te kvote.

(12)

ICES savjetuje da bi usmjereni ulov dubokomorskih morskih pasa trebalo postaviti na nulu. Međutim, ICES istodobno naznačuje da restriktivna ograničenja ulova dovode do netočnog prijavljivanja neizbježnog usputnog ulova dubokomorskih morskih pasa. Osobito, usmjereni artizanalni dubokomorski ribolov crnog zmijičnjaka uporabom parangala dovodi do neizbježnog usputnog ulova dubokomorskih morskih pasa koji se trenutačno odbacuju mrtvi. S obzirom na navedeno te kako bi se prikupili znanstveni podaci o dubokomorskim morskim psima, trebalo bi probno uvesti restriktivan dopušteni usputni ulov za 2017. i 2018. dopuštanjem ograničenog iskrcavanja neizbježnog usputnog ulova dubokomorskih morskih pasa u usmjerenom artizanalnom ribolovu crnog zmijičnjaka uporabom parangala. Parangali su priznati kao oprema za selektivni ribolov kada se upotrebljavaju za takve ribolove. Dotične države članice trebale bi razviti mjere regionalnog upravljanja ribolovom crnog zmijičnjaka te utvrditi posebne mjere prikupljanja podataka za dubokomorske morske pse kako bi osigurale pomno praćenje stokova. Utvrđivanjem dopuštenih usputnih ulova Unije za dubokomorske morske pse u vodama Unije i međunarodnim vodama u potpodručjima ICES-a V., VI., VII., VIII. i IX.; u vodama Unije i međunarodnim vodama potpodručja ICES-a X. te u vodama Unije u zonama CECAF-a 34.1.1, 34.1.2 i 34.2 ne dovodi se u pitanje načelo relativne stabilnosti u pogledu dubokomorskih morskih psa na tim područjima.

(13)

U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 847/96 (4) trebalo bi odrediti stokove koji podliježu različitim mjerama iz te uredbe. Zaštitni TAC trebalo bi primjenjivati na stokove za koje nije dostupna znanstveno utemeljena procjena ribolovnih mogućnosti, posebno za godinu u kojoj bi trebalo odrediti TAC; u ostalim bi slučajevima trebalo primjenjivati analitički TAC. S obzirom na savjete ICES-a i STECF-a povezane sdubokomorskim ribljim stokovima, oni stokovi za koje nije dostupna znanstveno utemeljena procjena odgovarajućih ribolovnih mogućnosti trebali bi podlijegati zaštitnim TAC-ovima.

(14)

U skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 847/96 Portugal je 15. rujna 2016. podnio zahtjev upućen Komisiji za povećanjem TAC-a za inćune za 2016. u potpodručjima IX. i X. ICES-a i u vodama Unije u području CECAF-a 34.1.1 na 15 000 tona. U svojem savjetu od 21. listopada 2016. ICES je potvrdio iznimno dobro stanje tog stoka inćuna te činjenicu da se ulovi od 15 000 tona tijekom 2016. mogu smatrati održivi. Uredbu Vijeća (EU) 2016/72 (5) stoga bi trebalo izmijeniti u skladu s tim.

(15)

Ribolovne mogućnosti za inćune u potpodručjima ICES-a IX. i X.; i u vodama Unije u području CECAF-a 34.1.1. predviđene Uredbom (EU) 2016/72 primjenjuju se od 1. siječnja 2016. Odredbe o izmjeni utvrđene u ovoj Uredbi trebale bi se također primjenjivati od tog datuma. Takvom retroaktivnom primjenom ne dovode se u pitanje načela pravne sigurnosti i zaštita opravdanih očekivanja jer su dotične ribolovne mogućnosti povećane u usporedbi s mogućnostima utvrđenima u Uredbi (EU) 2016/72.

(16)

Kako bi se izbjegli prekidi ribolovnih aktivnosti i osigurala egzistencija ribara Unije, ovu bi Uredbu trebalo primjenjivati od 1. siječnja 2017. Zbog hitnosti ova bi Uredba trebala stupiti na snagu odmah nakon objave,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom za 2017. i 2018. utvrđuju godišnje ribolovne mogućnosti koje su na raspolaganju ribarskim plovilima Unije za stokove određenih dubokomorskih vrsta u vodama Unije i u određenim vodama koje nisu vode Unije u kojima su potrebna ograničenja ulova.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„ribarsko plovilo Unije” znači ribarsko plovilo koje plovi pod zastavom države članice i registrirano je u Uniji;

(b)

„vode Unije” znači vode pod suverenitetom ili jurisdikcijom država članica, s izuzetkom voda koje graniče s područjima navedenima u Prilogu II. Ugovora;

(c)

„ukupni dopušteni ulov” (TAC) znači količina koja se smije izloviti i iskrcati iz svakog ribljeg stoka svake godine;

(d)

„kvota” znači udjel TAC-a koji je dodijeljen Uniji ili državi članici;

(e)

„međunarodne vode” znači vode koje nisu pod suverenitetom ili jurisdikcijom nijedne države.

2.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije zona:

(a)

zone ICES-a (Međunarodnog vijeća za istraživanje mora) zemljopisna su područja navedena u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 218/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (6);

(b)

zone CECAF-a (Odbor za ribarstvo za istočni središnji Atlantik) zemljopisna su područja navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 216/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

Članak 3.

TAC-ovi i raspodjele

U Prilogu su navedeni TAC-ovi za dubokomorske vrste koje ulove ribarska plovila Unije u vodama Unije ili u određenom vodama koje nisu vode Unije, raspodjela tih TAC-ova među državama članicama i prema potrebi uvjeti koji su s tim funkcionalno povezani.

Članak 4.

Posebne odredbe o raspodjeli ribolovnih mogućnosti

1.   Raspodjelom ribolovnih mogućnosti među državama članicama kako je utvrđena u ovoj Uredbi ne dovode se u pitanje:

(a)

razmjene na temelju članka16. stavka 8. Uredbe (EU) br. 1380/2013;

(b)

smanjenja i preraspodjele na temelju članka 37. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (8);

(c)

preraspodjele na temelju članka 10. stavka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008 (9);

(d)

dodatni iskrcaji dopušteni na temelju članka 3. Uredbe (EZ) br. 847/96;

(e)

količine zadržane na temelju članka 4. Uredbe (EZ) br. 847/96;

(f)

smanjenja na temelju članaka 105. i 107. Uredbe (EZ) br. 1224/2009.

2.   Osim ako je u Prilogu ovoj Uredbi navedeno drukčije, članak 3. Uredbe (EZ) br. 847/96 primjenjuje se na stokove koji podliježu zaštitnom TAC-u, a članak 3. stavci 2. i 3. te članak 4. te uredbe primjenjuju se na stokove koji podliježu analitičkom TAC-u.

Članak 5.

Uvjeti za iskrcaj ulova i usputnog ulova

Riba koja potječe iz stokova za koje je utvrđen TAC zadržava se na plovilu ili iskrcava jedino ako su ulov ostvarila ribarska plovila koja plove pod zastavom države članice koja raspolaže kvotom i ako ta kvota nije iscrpljena.

Članak 6.

Zabrana

Ribarskim plovilima Unije zabranjuje se ribolov zvjezdooka (Hoplostethus atlanticus) u vodama Unije i međunarodnim vodama potpodručja ICES-a I., II., III., IV., V., VI.; VII.; VIII., IX., X., XII. i XIV. te zadržavanje na plovilu, prekrcavanje ili iskrcavanje zvjezdooka ulovljenog na tom području.

Članak 7.

Prijenos podataka

Kada na temelju članaka 33. i 34. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 države članice Komisiji dostavljaju podatke o iskrcanim količinama ulova, one upotrebljavaju šifre stokova koje su navedene u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 8.

Izmjena Uredbe (EU) 2016/72

U Prilogu I.A Uredbi (EU) 2016/72, unos u tablici za inćun u potpodručjima ICES-a IX. i X. i u vodama Unije u području CECAF-a 34.1.1. (ANE/9/3411) zamjenjuje se sljedećim:

Vrsta:

Inćun

Engraulis encrasicolus

Zona:

IX. i X.; vode Unije u području CECAF-a 34.1.1.

(ANE/9/3411)

Španjolska

7 174

 

 

Portugal

7 826

 

 

Unija

15 000

 

 

TAC

15 000

 

Zaštitni TAC

Članak 9.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2017. Međutim, članak 8. primjenjuje se od 1. siječnja 2016.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. prosinca 2016.

Za Vijeće

Predsjednica

G. MATEČNÁ


(1)  Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2347/2002 od 16. prosinca 2002. o određivanju posebnih uvjeta pristupa i s njima povezanih pravila za ribolov dubokomorskih stokova (SL L 351, 28.12.2002., str. 6.).

(3)  Sporazum o primjeni odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim naseljima i stokovima vrlo migratornih vrsta (SL L 189, 3.7.1998., str. 16.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 847/96 od 6. svibnja 1996. o uvođenju dodatnih uvjeta za upravljanje godišnjim ukupnim dopuštenim ulovom (TAC) i kvotama (SL L 115, 9.5.1996., str. 3.).

(5)  Uredba Vijeća (EU) 2016/72 od 22. siječnja 2016. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za 2016. za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koje se primjenjuju u vodama Unije te za ribarska plovila Unije u određenim vodama izvan Unije i o izmjeni Uredbe (EU) 2015/104 (SL L 22, 28.1.2016., str. 1.).

(6)  Uredba (EZ) br. 218/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o podnošenju statističkih podataka o nominalnom ulovu država članica koje obavljaju ribolov u sjeveroistočnom Atlantiku (SL L 87, 31.3.2009., str. 70.).

(7)  Uredba (EZ) br. 216/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o podnošenju statističkih podataka o nominalnom ulovu država članica koje obavljaju ribolov u određenim područjima osim na području sjevernog Atlantika (SL L 87, 31.3.2009., str. 1.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).

(9)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1006/2008 od 29. rujna 2008. o odobravanju ribolovnih aktivnosti koje ribarska plovila Zajednice obavljaju izvan voda Zajednice i o pristupu plovila trećih zemalja vodama Zajednice, te o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 i (EZ) br. 1627/94 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 3317/94 (SL L 286, 29.10.2008., str. 33.).


PRILOG

Osim ako je navedeno drukčije, upućivanja na ribolovne zone jesu upućivanja na zone ICES-a.

DIO 1.

Definicija vrsta i skupina vrsta

1.

Na popisu navedenom u dijelu 2. ovog Priloga riblji stokovi navedeni su abecednim redoslijedom latinskih imena vrsta. Međutim, dubokomorski morski psi stavljeni su na početak popisa. Za potrebe ove Uredbe navodi se sljedeća usporedna tablica uobičajenih i latinskih naziva:

Uobičajeni naziv

Troslovna oznaka (alpha-3)

Znanstveni naziv

Crni zmijičnjak

BSF

Aphanopus carbo

Alfonsini

ALF

Beryx spp.

Tuponosi grenadir

RNG

Coryphaenoides rupestris

Grenadir

RHG

Macrourus berglax

Rumenac okan

SBR

Pagellus bogaraveo

Tabinja bjelica

GFB

Phycis blennoides

2.

Za potrebe ove Uredbe „dubokomorski morski psi” znači sljedeći popis vrsta:

Uobičajeni naziv

Troslovna oznaka (alpha-3)

Znanstveni naziv

Morska mačka vrste Apristurus

API

Apristurus spp.

Morski pas vrste Chlamydoselachus anguineus

HXC

Chlamydoselachus anguineus

Kostelj dubljinac

CWO

Centrophorus spp.

Portugalski morski pas

CYO

Centroscymnus coelolepis

Dugonosi baršunasti kostelj

CYP

Centroscymnus crepidater

Crni morski pas

CFB

Centroscyllium fabricii

Kljunasti morski pas

DCA

Deania calcea

Drkovina

SCK

Dalatias licha

Veliki kostelj crnac

ETR

Etmopterus princeps

Kostelj crnac

ETX

Etmopterus spinax

Morska mačka vrste Galeus murinus

GAM

Galeus murinus

Pas glavonja

SBL

Hexanchus griseus

Morski pas vrste Oxynotus paradoxus

OXN

Oxynotus paradoxus

Morski pas vrste Scymnodon ringens

SYR

Scymnodon ringens

Grenlandski morski pas

GSK

Somniosus microcephalus

DIO 2.

Godišnje ribolovne mogućnosti (u tonama žive mase)

Vrsta:

Dubokomorski morski psi

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama V., VI., VII., VIII. i IX.

(DWS/56789-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Unija

10 (1)

10 (1)

 

 

TAC

10 (1)

10 (1)

 

Zaštitni TAC

Ne primjenjuje se članak 3. Uredbe (EZ) br. 847/96.


Vrsta:

Dubokomorski morski psi

Zona:

vode Unije i međunarodne vode u zoni X.

(DWS/10-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Portugal

10 (2)

10 (2)

 

 

Unija

10 (2)

10 (2)

 

 

TAC

10 (2)

10 (2)

 

Zaštitni TAC

Ne primjenjuje se članak 3. Uredbe (EZ) br. 847/96.


Vrsta:

Dubokomorski morski psi, Deania hystricosa i Deania profundorum

Zona:

Međunarodne vode zone XII.

(DWS/12INT-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Irska

0

0

 

 

Španjolska

0

0

 

 

Francuska

0

0

 

 

Ujedinjena Kraljevina

0

0

 

 

Unija

0

0

 

 

TAC

0

0

 

Zaštitni TAC

Ne primjenjuje se članak 3. Uredbe (EZ) br. 847/96.


Vrsta:

Dubokomorski morski psi

Zona:

Vode Unije CECAF 34.1.1., 34.1.2. i 34.2.

(DWS/F3412C)

Godina

2017.

2018.

 

 

Unija

10 (3)

10 (3)

 

 

TAC

10 (3)

10 (3)

 

Zaštitni TAC

Ne primjenjuje se članak 3. Uredbe (EZ) br. 847/96.


Vrsta:

Crni zmijičnjak

Aphanopus carbo

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama I., II. III. i IV.

(BSF/1234-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Njemačka

3

3

 

 

Francuska

3

3

 

 

Ujedinjena Kraljevina

3

3

 

 

Unija

9

9

 

 

TAC

9

9

 

Zaštitni TAC


Vrsta:

Crni zmijičnjak

Aphanopus carbo

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama V., VI., VII. i XII.

(BSF/56712-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Njemačka

34

30

 

 

Estonija

17

15

 

 

Irska

84

74

 

 

Španjolska

168

148

 

 

Francuska

2 362

2 078

 

 

Latvija

110

97

 

 

Litva

1

1

 

 

Poljska

1

1

 

 

Ujedinjena Kraljevina

168

148

 

 

Ostali

9 (4)

8 (4)

 

 

Unija

2 954

2 600

 

 

TAC

2 954

2 600

 

Analitički TAC


Vrsta:

Crni zmijičnjak

Aphanopus carbo

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama VIII., IX. i X.

(BSF/8910-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Španjolska

10

9

 

 

Francuska

26

23

 

 

Portugal

3 294

2 965

 

 

Unija

3 330

2 997

 

 

TAC

3 330

2 997

 

Analitički TAC


Vrsta:

Crni zmijičnjak

Aphanopus carbo

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u području CECAF-a 34.1.2.

(BSF/C3412-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Portugal

2 488

2 189

 

 

Unija

2 488

2 189

 

 

TAC

2 488

2 189

 

Zaštitni TAC


Vrsta:

Alfonsini

Beryx spp.

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama III., IV., V., VI., VII., VIII., IX., X., XII. i XIV.

(ALF/3X14-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Irska

9

9

 

 

Španjolska

63

63

 

 

Francuska

17

17

 

 

Portugal

182

182

 

 

Ujedinjena Kraljevina

9

9

 

 

Unija

280

280

 

 

TAC

280

280

 

Analitički TAC


Vrsta:

Tuponosi grenadir

Coryphaenoides rupestris

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama I., II. i IV.

(RNG/124-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Danska

1 (5)

1 (5)

 

 

Njemačka

1 (5)

1 (5)

 

 

Francuska

7 (5)

7 (5)

 

 

Ujedinjena Kraljevina

1 (5)

1 (5)

 

 

Unija

10 (5)

10 (5)

 

 

TAC

10 (5)

10 (5)

 

Zaštitni TAC


Vrsta:

Tuponosi grenadir

Coryphaenoides rupestris

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zoni III.

(RNG/03-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Danska

263 (6)  (7)

211 (6)  (7)

 

 

Njemačka

1 (6)  (7)

1 (6)  (7)

 

 

Švedska

14 (6)  (7)

11 (6)  (7)

 

 

Unija

278 (6)  (7)

223 (6)  (7)

 

 

TAC

278 (6)  (7)

223 (6)  (7)

 

Zaštitni TAC


Vrsta:

Tuponosi grenadir

Coryphaenoides rupestris

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode zona V.b, VI. i VII.

(RNG/5B67-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Njemačka

6 (8)  (9)

6 (8)  (9)

 

 

Estonija

45 (8)  (9)

46 (8)  (9)

 

 

Irska

198 (8)  (9)

203 (8)  (9)

 

 

Španjolska

49 (8)  (9)

50 (8)  (9)

 

 

Francuska

2 513  (8)  (9)

2 569  (8)  (9)

 

 

Litva

58 (8)  (9)

59 (8)  (9)

 

 

Poljska

29 (8)  (9)

30 (8)  (9)

 

 

Ujedinjena Kraljevina

148 (8)  (9)

151 (8)  (9)

 

 

Ostali

6 (8)  (9)  (10)

6 (8)  (9)  (10)

 

 

Unija

3 052  (8)  (9)

3 120  (8)  (9)

 

 

TAC

3 052  (8)  (9)

3 120  (8)  (9)

 

Analitički TAC


Vrsta:

Tuponosi grenadir

Coryphaenoides rupestris

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama VIII., IX., X., XII. i XIV.

(RNG/8X14-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Njemačka

17 (11)  (12)

14 (11)  (12)

 

 

Irska

4 (11)  (12)

3 (11)  (12)

 

 

Španjolska

1 883  (11)  (12)

1 508  (11)  (12)

 

 

Francuska

87 (11)  (12)

69 (11)  (12)

 

 

Latvija

30 (11)  (12)

24 (11)  (12)

 

 

Litva

4 (11)  (12)

3 (11)  (12)

 

 

Poljska

590 (11)  (12)

472 (11)  (12)

 

 

Ujedinjena Kraljevina

8 (11)  (12)

6 (11)  (12)

 

 

Unija

2 623  (11)  (12)

2 099  (11)  (12)

 

 

TAC

2 623  (11)  (12)

2 099  (11)  (12)

 

Analitički TAC


Vrsta:

Rumenac okan

Pagellus bogaraveo

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama VI., VII. i VIII.

(SBR/678-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Irska

4 (13)

4 (13)

 

 

Španjolska

116 (13)

104 (13)

 

 

Francuska

6 (13)

5 (13)

 

 

Ujedinjena Kraljevina

14 (13)

13 (13)

 

 

Ostali

4 (13)

4 (13)

 

 

Unija

144 (13)

130 (13)

 

 

TAC

144 (13)

130 (13)

 

Analitički TAC


Vrsta:

Rumenac okan

Pagellus bogaraveo

Zona:

vode Unije i međunarodne vode u zoni IX. (14)

(SBR/09-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Španjolska

137 (15)

130 (15)

 

 

Portugal

37 (15)

35 (15)

 

 

Unija

174 (15)

165 (15)

 

 

TAC

174 (15)

165 (15)

 

Analitički TAC


Vrsta:

Rumenac okan

Pagellus bogaraveo

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zoni X.

(SBR/10-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Španjolska

5

5

 

 

Portugal

507

507

 

 

Ujedinjena Kraljevina

5

5

 

 

Unija

517

517

 

 

TAC

517

517

 

Analitički TAC


Vrsta:

Tabinja bjelica

Phycis blennoides

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama I., II. III. i IV.

(GFB/1234-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Njemačka

9

8

 

 

Francuska

9

8

 

 

Ujedinjena Kraljevina

15

13

 

 

Unija

33

29

 

 

TAC

33

29

 

Analitički TAC


Vrsta:

Tabinja bjelica

Phycis blennoides

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama V., VI. i VII.

(GFB/567-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Njemačka

11 (16)

10 (16)

 

 

Irska

278 (16)

247 (16)

 

 

Španjolska

628 (16)

559 (16)

 

 

Francuska

380 (16)

338 (16)

 

 

Ujedinjena Kraljevina

869 (16)

774 (16)

 

 

Unija

2 166  (16)

1 928  (16)

 

 

TAC

2 166  (16)

1 928  (16)

 

Analitički TAC


Vrsta:

Tabinja bjelica

Phycis blennoides

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama VIII. i IX.

(GFB/89-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Španjolska

258 (17)

230 (17)

 

 

Francuska

16 (17)

14 (17)

 

 

Portugal

11 (17)

10 (17)

 

 

Unija

285 (17)

254 (17)

 

 

TAC

285 (17)

254 (17)

 

Analitički TAC


Vrsta:

Tabinja bjelica

Phycis blennoides

Zona:

Vode Unije i međunarodne vode u zonama X. i XII.

(GFB/1012-)

Godina

2017.

2018.

 

 

Francuska

9

8

 

 

Portugal

40

36

 

 

Ujedinjena Kraljevina

9

8

 

 

Unija

58

52

 

 

TAC

58

52

 

Analitički TAC

(1)  Isključivo za usputni ulov u ribolovu parangalom usmjeren na crnog zmijičnjaka. Ne dopušta se usmjereni ribolov.

(2)  Isključivo za usputni ulov u ribolovu parangalom usmjeren na crnog zmijičnjaka. Ne dopušta se usmjereni ribolov.

(3)  Isključivo za usputni ulov u ribolovu parangalom usmjeren na crnog zmijičnjaka. Ne dopušta se usmjereni ribolov.

(4)  Isključivo za usputni ulov. U okviru ove kvote nije dopušten usmjereni ribolov.

(5)  Nije dopušten usmjereni ribolov grenadira. Usputni ulov grenadira (RHG/124-) mora se ubrojiti u ovu kvotu. Ne smiju premašivati 1 % kvote.

(6)  U zoni ICES-a III.a ne smije se obavljati usmjereni ribolov tuponosoga grenadira.

(7)  Nije dopušten usmjereni ribolov grenadira. Usputni ulov grenadira (RHG/03-) mora se ubrojiti u ovu kvotu. Ne smiju premašivati 1 % kvote.

(8)  Najviše 10 % svake kvote smije se izloviti u vodama Unije i međunarodnim vodama u zonama VIII., IX., X., XII. i XIV. (RNG/*8X14- za tuponosog grenadira; RHG/*8X14- za usputni ulov grenadira)).

(9)  Nije dopušten usmjereni ribolov grenadira. Usputni ulov grenadira (RHG/5B67-) mora se ubrojiti u ovu kvotu. Ne smiju premašivati 1 % kvote.

(10)  Isključivo za usputni ulov. Nije dopušten usmjereni ribolov.

(11)  Najviše 10 % svake kvote smije se izloviti u vodama Unije i međunarodnim vodama u zonama V.b, VI., VII. (RNG/*5B67- za tuponosog grenadira; RHG/*5B67- za usputni ulov grenadira).

(12)  Nije dopušten usmjereni ribolov grenadira. Usputni ulov grenadira (RHG/8X14-) mora se ubrojiti u ovu kvotu. Ne smiju premašivati 1 % kvote.

(13)  Isključivo za usputni ulov. U okviru ove kvote nije dopušten usmjereni ribolov.

(14)  Ulovi u području GFCM-a 37.1.1 svejedno se prijavljuju (SBR/F3711). Ulovi u području CECAF-a 34.1.11 svejedno se prijavljuju (SBR/F34111).

(15)  Najviše 8 % ove kvote smije se izloviti u vodama Unije i međunarodnim vodama u zonama VI., VII. i VIII. (SBR/*678-).

(16)  Najviše 8 % ove kvote smije se izloviti u vodama Unije i međunarodnim vodama u zonama VIII. i IX. (GFB/*89-).

(17)  Najviše 8 % ove kvote smije se izloviti u vodama Unije i međunarodnim vodama u zonama V., VI. i VII. (GFB/*567-).


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/46


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2286

оd 15. prosinca 2016.

o utvrđivanju detaljnih pravila o primjeni politike pravedne uporabe, o metodologiji procjene održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te o zahtjevu koji podnosi pružatelj usluga roaminga za potrebe te procjene

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (1), a posebno njezin članak 6.d. stavak 1.,

Nakon savjetovanja s Tijelom europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC),

budući da:

(1)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 pružatelji usluga roaminga, u skladu s „politikom pravedne uporabe”, ne bi korisnicima roaminga uz domaće maloprodajne cijene smjeli ni u jednoj državi članici naplaćivati nikakve dodatne naknade za dolazne ili odlazne pozive u reguliranom roamingu, poslane regulirane SMS poruke ni za regulirane podatkovne usluge u roamingu, uključujući MMS poruke. Ta se odredba primjenjuje od 15. lipnja 2017., uz uvjet da se do tog dana već počeo primjenjivati zakonodavni akt koji je donesen na temelju prijedloga o veleprodajnom tržištu roaminga iz članka 19. stavka 2. te Uredbe.

(2)

U Uredbi (EU) br. 531/2012 predviđeno je da u posebnim i iznimnim okolnostima pružatelj usluga roaminga može svojem državnom regulatornom tijelu poslati zahtjev za odobrenje naplate dodatne naknade svojim korisnicima roaminga. Uz sve takve zahtjeve za odobrenje treba priložiti sve potrebne podatke kojima se dokazuje da bez maloprodajnih dodatnih naknada za usluge u roamingu pružatelj usluga ne bi mogao nadoknaditi troškove pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate.

(3)

Radi ujednačene primjene diljem Unije svih politika kojima je cilj sprječavanje zloporabe i prekomjerne uporabe usluga roaminga („politika pravedne uporabe”) te radi odobrenja dodatne naplate, potrebno je utvrditi detaljna pravila primjene politike pravedne uporabe, pravila u pogledu metodologije procjene održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te zahtjeva koji pružatelj usluga roaminga treba podnijeti u svrhu te procjene.

(4)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012, politikom pravedne uporabe nastoji se spriječiti da korisnici roaminga zlorabe i prekomjerno rabe regulirane maloprodajne usluge roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama, primjerice u svrhe osim povremenog putovanja, kao što je svakodnevna uporaba takvih usluga. Provedbenim mjerama trebalo bi se osigurati da mogućnost primjene politike pravedne uporabe roaminga radi ostvarenja tog cilja pružatelji usluga roaminga ne iskorištavaju u druge svrhe na štetu korisnika roaminga koji na bilo koji način povremeno putuju.

(5)

Ukidanjem maloprodajnih dodatnih naknada u Uniji primjenjuju se jednaki tarifni uvjeti na uporabu mobilnih usluga u roamingu u inozemstvu unutar Unije kao u matičnoj državi (npr. u državi u kojoj korisnik ima pretplatu). Cilj je Uredbe (EU) br. 531/2012 ukloniti razlike između domaćih cijena i cijena koje se primjenjuju na roaming tijekom povremenih putovanja unutar Unije, čime bi se omogućile usluge„u roamingu kao kod kuće”, Međutim svrha tih pravila nije uvođenje stalnog roaminga diljem Unije, tj. nije im svrha da primjerice korisnik iz države članice s višim cijenama u kojoj su cijene domaćih mobilnih usluga više kupuje, u cilju stalnog roaminga u toj državi, usluge od operatorâ s poslovnim nastanom u državama članicama u kojima su cijene domaćih mobilnih usluga niže, a u kojima korisnik nema boravište ni druge stabilne veze s tim državama članicama zbog kojih često i dulje boravi na njihovim državnim područjima.

(6)

Trajnom uporabom reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama osim za potrebe povremenog putovanja vjerojatno bi se narušilo tržišno natjecanje, vršio bi se pritisak povećanja domaćih cijena na domaćem tržištu te bi se ugrozili poticaji za ulaganja na domaćim i posjećenim tržištima. Na posjećenim tržištima posjećeni operatori trebali bi se izravno natjecati s domaćim pružateljima usluga iz drugih država članica u kojima se cijene, troškovi, regulatorni uvjeti i uvjeti u pogledu tržišnog natjecanja mogu znatno razlikovati te na temelju uvjeta veleprodajnih usluga roaminga koji su utvrđeni isključivo za olakšavanje povremenog roaminga. Kad je riječ o domaćim operatorima, trajna uporaba domaćih tarifa u roamingu može dovesti do odbijanja pristupa ili do ograničenja veleprodajnih usluga roaminga od strane posjećenog operatora, do toga da domaći operator ograniči količine domaćih podataka ili do primjene viših domaćih cijena koje utječu na sposobnost domaćeg operatora da pruža usluge uobičajenim domaćim korisnicima i kod kuće i u inozemstvu.

(7)

Potrebno je utvrditi provedbena pravila utemeljena na jasnim i općeprimjenjivim načelima koja obuhvaćaju brojne i različite obrasce povremenih putovanja korisnika roaminga kako bi se osiguralo da politika pravedne uporabe ne bude prepreka takvim korisnicima u potpunom iskorištavanju usluga „u roamingu kao kod kuće”. Da bi pružatelj usluga roaminga primjenjivao politiku pravedne uporabe, trebalo bi se uobičajeno smatrati da korisnik povremeno putuje u inozemstvo unutar Unije kada taj korisnik uobičajeno boravi u državi članici pružatelja usluga roaminga ili ima stabilne veze s tom državom članicom zbog kojih često i dulje boravi na njezinu državnom području, a ostvaruje potrošnju reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u bilo kojoj drugoj državi članici.

(8)

Uredbom (EU) br. 531/2012 predviđeno je da se svakom politikom pravedne uporabe korisnicima pružatelja usluga roaminga mora omogućiti potrošnja količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivoj domaćoj maloprodajnoj cijeni koja je u skladu s njihovim domaćim tarifnim planovima.

(9)

Ova Uredba ne bi trebala dovesti u pitanje mogućnost da pružatelji usluga roaminga nude, a korisnici roaminga svjesno da izaberu alternativnu tarifu za roaming u skladu s člankom 6.e stavkom 3. Uredbe (EU) br. 531/2012, što bi moglo uključivati ugovorne uvjete uporabe koji nisu obuhvaćeni politikom pravedne uporabe uspostavljene u skladu s ovom Uredbom.

(10)

Kako se maloprodajne usluge roaminga ne bi zlorabile ili prekomjerno rabile osim za potrebe povremenog putovanja izvan države članice boravišta korisnika ili države članice s kojom korisnik ima druge stabilne veze zbog kojih često i dulje boravi na njezinu državnom području, pružatelji usluga roaminga možda će trebati odrediti uobičajeno boravište korisnika svojih usluga roaminga ili postojanje takve stabilne veze. S obzirom na uobičajene oblike dokaza u pojedinim državama članicama i percipirane razine rizika zloporabe ili prekomjerne uporabe, pružatelj usluga roaminga trebao bi, pod nadzorom državnog regulatornog tijela, moći odrediti razuman dokaz mjesta boravišta koji mu je potrebno dostaviti, a s obzirom na proporcionalnost općenitog dokumentacijskog opterećenja i njegovu prikladnosti u nacionalnom kontekstu. Takvi dokazi mogu za individualne korisnike podrazumijevati izjavu korisnika, valjanu ispravu kojom se potvrđuje njegova država članica boravišta, poštansku adresu ili adresu naplate za druge usluge u državi članici pružatelja usluge roaminga, visokoškolske obrazovne ustanove o redovitom upisu, potvrdu o prijavi za lokalne izbore ili o plaćanju lokalnih poreza/glavarine. Za poslovne korisnike takav dokaz može podrazumijevati dokumentaciju o mjestu osnivanja ili poslovnog nastana gospodarskog subjekta, mjesto stvarnog obavljanja glavne gospodarske djelatnosti ili glavno mjesto gdje zaposlenici koji se koriste predmetnom SIM karticom obavljaju svoje poslove. Stabilne veze s državom članicom zbog kojih korisnik učestalo i dugo boravi na njezinu državnom području mogu proizlaziti iz stalnog i trajnog radnog odnosa, među ostalim i kada je riječ o pograničnim radnicima, trajnih ugovornih odnosa koji od samozaposlene osobe zahtijevaju sličan stupanj fizičke prisutnosti, pohađanja redovnih studijskih programa ili iz drugih situacija, primjerice upućeni radnici ili umirovljenici koji u jednakoj mjeri moraju biti prisutni na tom području.

(11)

Pružatelji usluga roaminga trebali bi zahtjeve za podnošenje dokaza o uobičajenom boravištu ili drugim stabilnim vezama zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području određene države članice nakon sklapanja predmetnog ugovora ograničiti izričito na slučajeve u kojima podaci koji se prikupljaju u svrhu naplate upućuju na zloporabu ili prekomjernu uporabu koje nisu povezane s povremenim putovanjima. Zatraženi dokazi trebali bi sadržavati samo ono što je nužno i razmjerno da bi se potvrdila povezanost potrošača s državom članicom pružatelja usluga roaminga. Od potrošača se ne bi trebala zahtijevati dokumentacija kojom se potvrđuje poštovanje uvjeta politike pravedne uporabe ako za to ne postoje navedeni razlozi. Posebno se ne bi trebalo zahtijevati periodično podnošenje takve dokumentacije koja nije povezana s procjenom vjerojatnosti zloporabe ili prekomjerne uporabe temeljenom na riziku.

(12)

Kako bi korisnicima omogućili uporabu količina reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivoj domaćoj maloprodajnoj cijeni koja je u skladu s njihovim domaćim tarifnim planovima, pružatelj usluga roaminga povrh domaćih ograničenja količina mobilnih usluga koje su na raspolaganju korisniku roaminga ne bi smio uvesti druga ograničenja ako predmetni korisnik povremeno putuje unutar Unije. Ta domaća ograničenja trebala bi obuhvaćati sve primjenjive politike pravedne uporabe u pogledu domaće potrošnje tarifnog plana.

(13)

U okviru određenih domaćih tarifnih planova, u daljnjem tekstu „otvoreni paketi podataka”, uporaba podataka može biti neograničena ili se mogu pružati određene količine podataka po niskoj implicitnoj domaćoj jediničnoj cijeni u odnosu na reguliranu veleprodajnu naknadu za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) br. 531/2012. Ako ti tarifni planovi ne uključuju zaštitne mjere u pogledu otvorenih paketa podataka, vjerojatnije je da će ti tarifni planovi, a ne neki drugi, biti predmet organizirane preprodaje osobama koje u državi članici tog pružatelja usluga roaminga nemaju stvarno boravište ni stabilne veze zbog kojih u toj državi članici često i dulje borave. Nadalje, takva zloporaba ili prekomjerna uporaba otvorenih paketa podataka u roamingu mogla bi dovesti do ukidanja tih tarifnih planova na domaćim tržištima ili do ograničavanja usluga roaminga u okviru tih tarifnih planova na štetu domaćih korisnika, što bi bilo protivno cilju Uredbe (EU) br. 531/2012. Taj je rizik znatno manje izražen kada je riječ o pozivima i SMS uslugama jer te usluge podliježu većim fizičkim ili vremenskim ograničenjima te su stvarni obrasci uporabe posljednjih godina stabilni ili su u laganom padu. Time se ne dovodi u pitanje pravo operatora da poduzme mjere u pogledu obrazaca uporabe govornih ili SMS usluga koji su u velikoj mjeri netipični, a proizlaze iz prijevarnih aktivnosti. Iako je potrebno osigurati dodatne zaštitne mjere u pogledu takvih povećanih rizika zloporabe reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama u okviru otvorenih paketa podataka, domaćim korisnicima koji povremeno putuju u Uniji ipak bi trebalo omogućiti uporabu maloprodajnih količina takvih usluga koje su dvaput veće od količina koje se mogu kupiti po gornjoj veleprodajnoj cijeni podataka u roamingu u novčanom iznosu koji je jednak ukupnoj maloprodajnoj domaćoj cijeni, bez PDV-a, za komponentu mobilnih usluga koja je dio domaćeg tarifnog plana za cijelo predmetno obračunsko razdoblje. To je količina koja je u skladu s domaćim tarifnim planom jer je prilagođena domaćoj maloprodajnoj cijeni predmetnog tarifnog plana i može se stoga primjenjivati u slučaju otvorenih paketa podataka, uključujući u paketu s drugim maloprodajnim mobilnim uslugama. Primjenom multiplikatora 2 primjereno se uzima u obzir činjenica da operatori često dogovaraju veleprodajne cijene podataka u roamingu niže od primjenjive gornje cijene te da korisnici često ne potroše ukupnu količinu podataka dopuštenu u okviru tarifnog plana. U tom će se pogledu korisnicima transparentnost jamčiti na temelju usklađenosti s odredbama Uredbe (EU) br. 531/2012, u skladu s kojima je pružatelj usluga roaminga dužan korisniku roaminga poslati obavijest u trenutku kada korisnik u potpunosti iskoristi primjenjivu količinu povezanu s pravednom uporabom reguliranih usluga podatkovnog roaminga i pritom navesti dodatnu naknadu koja će se primjenjivati ako korisnik roaminga nastavi s uporabom reguliranih usluga podatkovnog roaminga.

(14)

Kako bi se uklonio rizik od uporabe unaprijed plaćenih pretplata koje ne podrazumijevaju dugoročne obveze samo u svrhu trajnog roaminga, pružatelj usluga roaminga trebao bi imati pravo da, umjesto da zatraži da mu se dostave dokazi o boravištu ili stabilnim vezama zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području određene države članice, ograniči uporabu regulirane maloprodajne podatkovne usluge u roamingu po primjenjivim domaćim maloprodajnih cijenama s pomoću unaprijed plaćene pretplate na količine koje se mogu kupiti po gornjoj veleprodajnoj cijeni, bez PDV-a, podataka u roamingu u novčanom iznosu koji je jednak toj unaprijed plaćenoj pretplati u trenutku uporabe usluge roaminga.

(15)

Pružatelj usluga roaminga trebao bi moći poduzeti mjere za otkrivanje i sprječavanje zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama osim za potrebe povremenog putovanja. Korisnici u roamingu istodobno bi trebali biti zaštićeni od svih mjera koje na bilo koji način mogu utjecati na njihovu mogućnost uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama za vrijeme povremenih putovanja u inozemstvu unutar Unije. Mjere za otkrivanje i sprječavanje zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama trebale bi biti jednostavne i transparentne te bi se njima trebalo smanjiti administrativno opterećenje za korisnike roaminga te prekomjerna i nepotrebna upozorenja. U skladu sa zahtjevima u pogledu boravišta ili stabilnih veza zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području države članice pružatelja usluga roaminga, pokazatelji vjerojatnosti zloporabe ili prekomjerne uporabe trebali bi se temeljiti na objektivnim pokazateljima obrazaca prometa koji pokazuju da je korisnik uglavnom boravio u državi pružatelja usluga roaminga ili da je pretežito na domaćoj razini upotrebljavao domaće mobilne usluge. Ti bi se objektivni pokazatelji po definiciji trebali odnositi na određeno vremensko razdoblje. To bi razdoblje trebalo biti dovoljno dugo, najmanje četiri mjeseca, kako bi korisnici u roamingu mogli upotrebljavati maloprodajne usluge roaminga po domaćim cijenama za vrijeme predvidljivih oblika povremenih putovanja u Uniji. Na pokazatelje boravka u zemlji pružatelja usluga roaminga ne bi trebala negativno utjecati nenamjerna uporaba roaminga u pograničnim područjima. U tom pogledu kako bi se uzeli u obzir slučajevi nenamjernih korisnika roaminga i pograničnih radnika, ako se korisnik prijavi na mrežu pružatelja usluga roaminga u bilo kojem trenutku tijekom određenog dana taj bi dan za potrebe primjene objektivnih pokazatelja trebalo smatrati danom boravka u državi pružatelja usluga roaminga. U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 pružatelji usluga roaminga trebali bi isto tako pružiti odgovarajuće informacije kako bi se korisnicima omogućilo aktivno sprječavanje nenamjerne uporabe roaminga. Boravak i potrošnja izvan Unije ni bi smjeli negativno utjecati na mogućnost korisnika roaminga da se koristi uslugama „u roamingu kao kod kuće” diljem Unije jer oni ne mogu poslužiti kao pokazatelji rizika o tome da se korisnik koristi uslugama roaminga po primjenjivoj domaćoj maloprodajnoj cijeni u državi članici pružatelja usluga roaminga osim za potrebe povremenog putovanja. U tom bi se pogledu takav boravak i potrošnja za potrebe primjene objektivnih pokazatelja trebali smatrati domaćima. Pružatelj usluga roaminga može se oslanjati i na druge jasne dokaze o zloporabi ili prekomjernoj uporabi reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama, primjerice pretplata koja se rijetko upotrebljava u državi članici pružatelja usluga roaminga, već uglavnom u roamingu ili ako isti korisnik u roamingu upotrijebi nekoliko pretplata u nizu.

(16)

U skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 531/2012 o zaštiti transparentnosti u uporabi usluga roaminga i u skladu s pravilima o ugovorima u sektoru elektroničkih komunikacija, potrošačima bi trebalo jasno priopćiti ugovorne odredbe kojima se predviđa politika pravedne uporabe prije njihove primjene. Pružatelj usluga roaminga trebao bi obavijestiti državno regulatorno tijelo o politikama pravedne uporabe koju taj pružatelj usluga roaminga primjenjuje u skladu s ovom Uredbom.

(17)

Obrada podataka o prometu i lokaciji podliježe odredbama Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2). Naime, člankom 6. pružatelju usluga roaminga omogućuje se obrada podataka o prometu koji su potrebni za naplatu računa pretplatniku ili plaćanja za međusobno povezivanje. Zbog primjene mjera za otkrivanje i sprječavanje zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama pružatelj usluga roaminga ne bi trebao pohranjivati i automatski obrađivati osobne identifikacijske podatke korisnika, uključujući podatke o lokaciji i prometu, koji nisu povezani ili su nerazmjerni potrebama otkrivanja i sprječavanja zloporabe ili prekomjerne uporabe.

(18)

Naime, pružatelj usluga roaminga trebao bi moći otkriti i spriječiti da treće strane kršenjem ugovornih uvjeta na veleprodajnoj ili maloprodajnoj razini troše „promet u roamingu kao kod kuće” kako bi zahvaljujući arbitraži cijena prodajom korisnicima koji uobičajeno nemaju boravište ili druge stabilne veze s državom članicom pružatelja usluga roaminga ostvarile gospodarsku korist. Ako operator na temelju objektivnih i potkrijepljenih dokaza utvrdi takvu sustavnu zloporabu, trebao bi u trenutku poduzimanja mjere obavijestiti državno regulatorno tijelo o dokazima sustavne zloporabe i mjerama poduzetima za osiguravanje usklađenosti sa svim uvjetima predmetnog ugovora.

(19)

U posebnim slučajevima, ako operator ima potkrijepljene dokaze o obrascu potrošnje određenog korisnika u roamingu koji upućuju na rizik zloporabe ili prekomjerne uporabe određene regulirane maloprodajne usluge roaminga po domaćoj maloprodajnoj cijeni osim za potrebe povremenog putovanja, korisnika bi trebalo prvo upozoriti na rizik aktiviranja naknade za roaming. Objektivne kriterije koji bi bili pokazatelji vjerojatnosti zloporabe ili prekomjerne uporabe trebalo bi precizirati unaprijed u ugovoru.

(20)

Mogućnost da pružatelj usluga roaminga naplati dodatne naknade ne dovodi u pitanje proporcionalne mjere koje se radi poštovanja svih uvjeta predmetnog ugovora mogu poduzeti u okviru nacionalnog prava u skladu s pravom Unije u slučaju da korisnik namjerno dostavi netočne informacije.

(21)

Pružatelji usluga roaminga u okviru svoje politike pravedne uporabe trebali bi primjenjivati transparentne, jednostavne i učinkovite postupke rješavanja korisničkih pritužbi u pogledu primjene te politike. U skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 korisnici u roamingu trebali bi u svakom slučaju imati pristup tijelu nadležnom za izvansudsko rješavanje sporova koje pošteno i brzo rješava neriješene sporove između potrošača i pružatelja usluga roaminga koji proizlaze iz primjene politike pravedne uporabe u skladu s člankom 34. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(22)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 državna regulatorna tijela moraju strogo pratiti i nadzirati primjenu politike pravedne uporabe kako bi se osiguralo da domaći pružatelji usluga roaminga provođenjem politike pravedne uporabe ne ugrožavaju mogućnost uporabe usluga „u roamingu kao kod kuće”. Ako državno regulatorno tijelo utvrdi kršenje obveza iz Uredbe o roamingu, ima ovlasti zahtijevati trenutačni prestanak takvog kršenja.

(23)

Ovom Uredbom ne bi se trebala dovesti u pitanje postojeća prava i obveze u okviru prava Unije ili nacionalnog prava u skladu s pravom Unije. To se posebno odnosi na pravo krajnjih korisnika da se koriste mobilnim elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama u svim državama članicama bez obzira na njihovo državljanstvo ili mjesto boravišta u Uniji; sva nacionalna pravila koja zahtijevaju dokaz identiteta ili drugi dokaz za stjecanje SIM kartice ili drugog oblika pretplate na takve mreže ili usluge; sve nacionalne mjere u pogledu kontinuiteta usluge ili unaprijed plaćenih iznosa na računu određenog broja ili SIM kartice; te pravo pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga da primjenjuje odgovarajuće mjere u skladu s nacionalnim pravom radi borbe protiv prijevara.

(24)

Budući da se obrasci uporabe usluga roaminga mijenjaju tijekom godine, zahtjeve za odobrenje primjene dodatne naknade koje podnosi pružatelj usluga roaminga u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate trebalo bi procijeniti na temelju podataka o prometu koji obuhvaćaju najmanje 12 mjeseci. Za izračunavanje količine prometa tijekom godine pružatelju usluga roaminga trebalo bi dopustiti prikazati projekcije prometa. Te bi se projekcije trebale temeljiti na stvarnim podacima, primjerice na podacima o stvarnoj uporabi roaminga, ekstrapolacijama stvarne domaće uporabe roaminga na uporabu roaminga, ekstrapolacijama stvarne uporabe roaminga od strane određenog znatnog dijela korisnika roaminga koji upotrebljavaju tarifne planove „u roamingu kao kod kuće” na sve korisnike u roamingu u okviru pravila „u roamingu kao kod kuće”, u skladu s člankom 6.a Uredbe (EU) br. 531/2012. Pri razmatranju zahtjeva za odstupanje od održivosti domaćeg modela naplate koje podnose različiti podnositelji zahtjeva, državna regulatorna tijela trebala bi osigurati dosljednost pretpostavki koje je svaki podnositelj imao pri izvođenju predviđenih količina, nakon što su u obzir uzela relevantne razlike u komercijalnom pozicioniranju i bazi korisnika.

(25)

Svi podaci o troškovima i prihodima koje pružatelj usluga roaminga prilaže uz zahtjev za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate trebali bi se temeljiti na financijskim izvješćima koji se mogu se prilagoditi projekcijama količine prometa. Odstupanja od projekcija troškova utemeljenih na financijskim izvješćima trebalo bi dopustiti samo ako su potkrijepljena dokazom da su u vrijeme podnošenja zahtjeva već sklopljene financijske obveze.

(26)

Za utvrđivanje troškova i prihoda pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga trebalo bi primijeniti harmoniziranu metodologiju radi osiguravanja dosljedne procjene zahtjeva za odobrenje primjene dodatne naknade koji podnosi pružatelj usluga roaminga u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate.

(27)

Pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga podrazumijeva dvije opće kategorije troškova: trošak nabave pristupa veleprodajnom roamingu od posjećenih mreža za neuravnotežen promet te drugi troškovi koji se odnose na roaming. U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012, trošak nabave pristupa veleprodajnom roamingu od posjećenih mreža za neuravnotežen promet obuhvaća važeće veleprodajne naknade za roaming koje se primjenjuju na količine za koje izlazni promet roaminga pružatelja usluga roaminga premašuje njegov ulazni promet roaminga. Pružatelji usluga roaminga koji na domaćem tržištu kupuju veleprodajni pristup roamingu od drugog pružatelja (kao što su operatori pokretnih virtualnih mreža) mogu snositi veće troškove za veleprodajni pristup roamingu nego pružatelji od kojih su kupili pristup ako domaći operator mreže pružatelju usluga roaminga koji kupuje domaći veleprodajni pristup naplati cijenu za veleprodajni pristup roamingu koja je veća od cijene koju je domaći operator osigurao od posjećenih operatora mreže za sebe i/ili za pružanje povezanih usluga. Takvi visoki troškovi za veleprodajni pristup roamingu mogli bi navesti pružatelje usluga koji kupuju domaći veleprodajni pristup da zatraže odobrenje za primjenu dodatne naknade za roaming te bi državna regulatorna tijela trebala uzeti u obzir taj aspekt pri razmatranju tih zahtjeva.

(28)

Ostali troškovi pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga povezani isključivo s roamingom zajednički su pružanju usluga roaminga u Uniji i u državama koje nisu članice EU-a, a neki su zajednički i pružanju veleprodajnih i maloprodajnih usluga roaminga. Za potrebe zahtjeva za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming koji pružatelj usluga roaminga podnosi u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate, zajednički bi se troškovi trebali raspodijeliti na pružanje maloprodajnih usluga roaminga unutar Unije te, u slučaju zajedničkih troškova pružanja maloprodajnih i veleprodajnih usluga roaminga, u skladu s općim omjerom prihoda od ulaznog i izlaznog roaminga.

(29)

Troškovi pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga mogli bi se izračunati tako da se pribroji udio zajedničkih i općih troškova pružanja mobilnih maloprodajnih usluga općenito, pod uvjetom da izračun odražava omjer koji se koristio za raspodjelu prihoda od svih ostalih mobilnih maloprodajnih usluga na takve usluge.

(30)

Pri određivanju prihoda od pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, u zahtjevu za odobrenje primjene dodatne naknade koji podnosi pružatelj usluga roaminga u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate trebalo bi uzeti u obzir sve maloprodajne prihode izravno naplaćene za pružanje maloprodajnih mobilnih usluga u posjećenoj državi članici, primjerice prihodi od prekomjerne količine prometa u okviru bilo koje politike pravedne uporabe ili od drugih reguliranih usluga roaminga, kao i sve druge naknade po jedinici ili druga plaćanja uporabe mobilnih maloprodajnih usluga u posjećenoj državi članici.

(31)

Budući da se regulirane maloprodajne usluge roaminga pružaju pod primjenjivim domaćim uvjetima, trebalo bi smatrati da iz njih proistječu određeni prihodi od fiksnih periodičnih naknada za pružanje domaćih mobilnih maloprodajnih usluga. Trebalo bi ih stoga uzeti u obzir pri procjeni zahtjeva pružatelja usluge roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate u skladu s metodologijom određenom u toj Uredbi. U tu svrhu prihodi od svake maloprodajne mobilne usluge trebali bi se raspodijeliti tako da odražavaju omjer prometa različitih mobilnih usluga ponderiran u skladu s omjerom prosječnih veleprodajnih naknada za roaming po jedinici.

(32)

Da bi se smatralo da ugrožava održivost domaćeg modela naplate operatera, sva netomarža maloprodajnih usluga roaminga dobivena odbitkom troškova pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga od odgovarajućih prihoda trebala bi biti negativna barem za iznos koji bi mogao znatno utjecati na kretanje domaćih cijena. Naime, da bi se smatralo da postoji takav rizik, negativna netomarža maloprodajnih usluga roaminga trebala bi predstavljati barem znatan dio ukupne zarade od pružanja drugih mobilnih usluga prije odbitka kamata, poreza i amortizacije.

(33)

Čak i ako netomarža maloprodajnih usluga roaminga predstavlja znatan udio u cjelokupnoj marži za pružanje drugih mobilnih usluga, zbog posebnih okolnosti, primjerice razine tržišnog natjecanja na domaćem tržištu ili posebnih karakteristika podnositelja zahtjeva, ipak bi se mogao ukloniti rizik znatnog utjecaja na kretanje domaćih cijena.

(34)

U svojem zahtjevu za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming koji podnosi u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate, pružatelj usluga roaminga trebao bi procijeniti gubitke uzrokovane pružanjem usluga „u roamingu kao kod kuće” i odgovarajuće mehanizme primjene dodatne naknade za nadoknadu tih gubitaka, uzimajući u obzir primjenjive maksimalne veleprodajne naknade.

(35)

Državna regulatorna tijela trebala bi moći izdati odobrenje primjene dodatne naknade za roaming prvog dana primjene ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming u Uniji u skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012. U tu se svrhu razmjena informacija između pružatelja usluga roaminga koji razmatra takav zahtjev i državnih regulatornih tijela, kao i dostavljanje informacija i odgovarajuće dokumentacije u tom pogledu, mogu predvidjeti prije tog datuma.

(36)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 državno regulatorno tijelo trebalo bi odobriti primjenu dodatne naknade za roaming na razdoblje od 12 mjeseci. Za obnovu tog odobrenja pružatelj usluga roaminga trebao bi ažurirati informacije te ih svakih 12 mjeseci dostavljati državnom regulatornom tijelu u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012.

(37)

Uzimajući u obzir obveze državnih regulatornih tijela da strogo nadziru primjenu politike pravedne uporabe i mjere održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te da svake godine na godišnjoj bazi izvješćuju Komisiju o primjeni relevantnih odredbi, ovom bi se Uredbom trebao utvrditi minimum podataka koje trebaju prikupiti i proslijediti Komisiji kako bi nadgledala poštovanje tih obveza.

(38)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 Komisija treba, u svjetlu tržišnih kretanja, redovito revidirati ovaj provedbeni akt.

(39)

Odbor za komunikacije nije dostavio mišljenje.

(40)

Ovom uredbom poštuju se temeljna prava i postupa se u skladu s načelima priznatima Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Shodno tomu ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, posebno s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravom na zaštitu osobnih podataka, slobodom izražavanja i slobodom poduzetništva. U svakoj obradi osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi se poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te ona mora biti u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), Direktivom 2002/58/EZ, kako je izmijenjena direktivama 2006/24/EZ (6) i 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Naime, pružatelji usluga moraju jamčiti da je svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe nužna i razmjerna za postizanje odgovarajućeg cilja,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

ODJELJAK I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju detaljna pravila kako bi se osigurala usklađena provedba politike pravedne uporabe koju pružatelji usluge roaminga mogu primijeniti na potrošnju reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama u skladu s člankom 6.b Uredbe (EU) br. 531/2012.

2.   Uredbom se utvrđuju i detaljna pravila u pogledu sljedećeg:

(a)

zahtjevâ pružateljâ usluga roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming koji su podneseni u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate;

(b)

metodologije koju trebaju primijeniti državna regulatorna tijela kada procjenjuju je li pružatelj usluge roaminga utvrdio da ne može nadoknaditi svoje troškove pružanja reguliranih usluga roaminga, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz Uredbe (EU) br. 531/2012.

2.   Primjenjuju se i sljedeće definicije:

(a)

„stabilne veze” s državom članicom znači učestalo i dugo boravište na državnom području određene države članice koje može biti posljedica stalnog i trajnog radnog odnosa, među ostalim i kada je riječ o pograničnim radnicima; trajnih ugovornih odnosa koji od samozaposlene osobe zahtijevaju sličan stupanj fizičke prisutnosti; pohađanja redovnih studijskih programa; ili drugih situacija, primjerice upućeni radnici ili umirovljenici koji u jednakoj mjeri moraju biti prisutni na tom području.

(b)

„maloprodajne mobilne usluge” znači javne mobilne komunikacijske usluge koje se pružaju krajnjim korisnicima, uključujući glasovne, SMS i podatkovne usluge;

(c)

„otvoreni paket podataka” znači tarifni plan za jednu mobilnu maloprodajnu uslugu ili više njih kojim se ne ograničava količina maloprodajnih mobilnih podatkovnih usluga uključena uz fiksnu periodičnu naknadu ili u okviru kojeg je domaća jedinična cijena maloprodajnih mobilnih podatkovnih usluga – dobivena kada se ukupna domaća maloprodajna cijena mobilnih usluga, bez PDV-a, za cjelokupno obračunsko razdoblje podijeli s ukupnom količinom maloprodajnih mobilnih podatkovnih usluga koja je dostupna u domaćoj mreži – manja od maksimalne regulirane veleprodajne naknade za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) 531/2012;

(d)

„unaprijed plaćeni tarifni plan” znači tarifni plan u okviru kojeg se maloprodajne mobilne usluge pružaju nakon oduzimanja iznosa koji je korisnik stavio na raspolaganje pružatelju usluga na jediničnoj osnovi, a iz kojeg se korisnik može povući bez sankcija nakon što se taj dostupni iznos potroši ili prestane vrijediti;

(e)

„posjećena država članica” znači država članica koja nije država članica domaćeg pružatelja usluga korisnika roaminga;

(f)

„marža mobilnih usluga” znači dobit (prije odbitka kamata, poreza i amortizacije) od prodaje mobilnih usluga koje nisu maloprodajne usluge roaminga koje se pružaju unutar Unije,čime se isključuju troškovi maloprodajnih usluga roaminga i od njih nastali prihodi;

(g)

„grupa” znači matično društvo i sva njegova društva kćeri koja se nalaze pod njegovom kontrolom u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (8).

ODJELJAK II.

POLITIKA PRAVEDNE UPORABE

Članak 3.

Osnovno načelo

1.   Pružatelj usluga roaminga nudi regulirane maloprodajne usluge roaminga po domaćim maloprodajnim cijenama svojim korisnicima u roamingu koji u državi članici tog pružatelja usluga roaminga imaju uobičajeno boravište ili s kojom imaju stabilne veze zbog kojih u toj državi članici često i dulje borave tijekom povremenih putovanja unutar Unije.

2.   Sve politike pravedne uporabe koje primjenjuje pružatelj usluga roaminga u cilju sprječavanja zlorabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga podliježu uvjetima utvrđenima u člancima 4. i 5. i njima se svim takvim korisnicima u roamingu osigurava pristup reguliranim maloprodajnim uslugama roaminga po domaćim maloprodajnim cijenama tijekom tih povremenih putovanja unutar Unije pod istim uvjetima kao da su te usluge iskorištene u domaćoj mreži.

Članak 4.

Pravedna uporaba

1.   U svrhu primjene politike pravedne uporabe pružatelj usluga roaminga može od svojih korisnika roaminga zahtijevati dokaz o uobičajenom boravištu u državi članici pružatelja usluga roaminga ili drugih stabilnih veza s tom državom članicom zbog kojih često i dulje borave na njezinu državnom području.

2.   Ne dovodeći u pitanje primjenjivo domaće ograničenje količine, u slučaju otvorenog paketa podataka korisnik roaminga može tijekom povremenih putovanja u Uniji upotrebljavati količinu maloprodajnih podatkovnih usluga roaminga po domaćoj maloprodajnoj cijeni koja je najmanje dvaput veća od količine dobivene dijeljenjem ukupne domaće maloprodajne cijene tog otvorenog paketa podataka, bez PDV-a, za cjelokupno obračunsko razdoblje s maksimalnim reguliranim veleprodajnim naknadama za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) br. 531/2012.

U slučaju prodaje maloprodajnih mobilnih usluga u paketu s drugim uslugama ili terminalnom opremom pri utvrđivanju ukupne domaće maloprodajne cijene paketa podataka, za potrebe članka 2. stavka 2. točke (c) i ovog stavka, uzima se u obzir cijena, bez PDV-a, koja se primjenjuje pri odvojenoj prodaji komponente maloprodajnih mobilnih usluga koja je dio tog paketa, ako je dostupna, ili cijena za samostalnu prodaju takvih usluga s istim značajkama.

3.   U slučaju unaprijed plaćenih tarifnih planova, umjesto zahtjeva u pogledu politike pravedne uporabe iz stavka 1., pružatelj usluga roaminga može ograničiti uporabu maloprodajnih podatkovnih usluga roaminga u Uniji po domaćoj maloprodajnoj cijeni na količine koje su jednake barem količini dobivenoj dijeljenjem ukupnog preostalog dostupnog iznosa, bez PDV-a, koji je korisnik već platio pružatelju usluge, u trenutku početka uporabe usluge roaminga, s reguliranom maksimalnom veleprodajnom naknadom za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) br. 531/2012.

4.   U kontekstu obrade podataka o prometu u skladu s člankom 6. Direktive 2002/58/EZ, kako bi se spriječilo da korisnici roaminga zlorabe ili prekomjerno rabe regulirane maloprodajne usluge roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama, pružatelj usluga roaminga može primijeniti poštene, razumne i razmjerne mehanizme kontrole utemeljene na objektivnim pokazateljima rizika zloporabe ili prekomjerne uporabe izvan okvira povremenih putovanja unutar Unije.

Objektivni pokazatelji mogu uključivati mjere za utvrđivanje toga jesu li korisnici pretežito na domaćoj razini upotrebljavali domaće mobilne usluge ili one u roamingu te jesu li korisnici uglavnom boravili u državi pružatelja usluga roaminga ili u drugoj državi članici.

Kako bi se osiguralo da korisnici u roamingu koji povremeno putuju ne bi primili nepotrebna ili prekomjerna upozorenja u skladu s člankom 5. stavkom 4., pružatelji usluga roaminga koji primjenjuju takve mjere za utvrđivanje rizika od zloporabe ili prekomjerne uporabe usluga roaminga kumulativno promatraju takve pokazatelje boravka i potrošnje tijekom razdoblja od najmanje četiri mjeseca.

Pružatelj usluga roaminga u ugovorima s korisnicima roaminga navodi na koju se maloprodajnu mobilnu uslugu ili usluge odnose pokazatelj potrošnje i minimalno trajanje razdoblja promatranja.

Dokazima o tome da nije došlo do zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga smatraju se dokazi o tome je li korisnik pretežito upotrebljavao domaće mobilne usluge ili je li uglavnom boravio u državi pružatelja usluga roaminga.

Za potrebe drugog, trećeg i petog podstavka svaki dan u kojem je korisnik u roamingu prijavljen na domaću mrežu broji se kao dan boravka tog korisnika u državi pružatelja usluga roaminga.

Drugi objektivni pokazatelji rizika zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama mogu uključivati samo sljedeće:

(a)

dugotrajnu neaktivnost određene SIM kartice povezane uglavnom ili isključivo s uporabom u roamingu;

(b)

pretplatu i uzastopnu uporabu više SIM kartica od strane istog korisnika u roamingu.

5.   Ako pružatelj usluga roaminga na temelju objektivnih i potkrijepljenih dokaza utvrdi da se veći broj SIM kartica organizirano preprodaje osobama koje u državi članici tog pružatelja usluga roaminga nemaju stvarno boravište ni stabilne veze zbog kojih u toj državi članici često i dulje borave kako bi se omogućila potrošnja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama osim za potrebe povremenog putovanja, taj pružatelj usluga roaminga može poduzeti hitne razmjerne mjere kako bi osigurao poštovanje osnovnog ugovora.

6.   Kada djeluje u skladu s ovim odjeljkom, pružatelj usluga roaminga usklađen je s direktivama 2002/58/EZ i 95/46/EZ, nacionalnim mjerama za provedbu tih direktiva te Uredbom (EU) 2016/679.

7.   Ovom Uredbom nisu obuhvaćene politike pravedne uporabe utvrđene ugovornim odredbama o alternativnim tarifama za uslugu roaminga pruženu u skladu s člankom 6.e stavkom 3. Uredbe (EU) br. 531/2012.

Članak 5.

Transparentnost i nadzor politika pravedne uporabe

1.   Ako pružatelj usluga roaminga primjenjuje politiku pravedne uporabe, on u ugovore s korisnicima roaminga uključuje sve uvjete koji se odnose na tu politiku, uključujući sve kontrolne mehanizme koji se primjenjuju u skladu s člankom 4. stavkom 4. Pružatelj usluga roaminga u okviru svoje politike pravedne uporabe primjenjuje transparentne, jednostavne i učinkovite postupke rješavanja korisničkih pritužbi u vezi s primjenom politike pravedne uporabe. Time se ne dovode u pitanje prava korisnika roaminga, u skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012, na transparentne, jednostavne, poštene i brze postupke izvansudskog rješavanja sporova utvrđene u državi članici pružatelja roaminga u skladu s člankom 34. Direktive 2002/22/EZ. Takvim se mehanizmom za pritužbe i postupcima rješavanja sporova korisnicima roaminga omogućuje da, kao odgovor na upozorenje u skladu sa stavkom 3. prvim podstavkom, dostave dokaz da regulirane maloprodajne usluge roaminga upotrebljavaju samo za potrebe povremenog putovanja.

2.   Pružatelj usluga roaminga obavještava državno regulatorno tijelo o politikama pravedne uporabe u skladu s ovom Uredbom.

3.   Ako postoje objektivni i potkrijepljeni dokazi temeljeni na objektivnim pokazateljima iz članka 4. stavka 4. koji upućuju na rizik da određeni korisnik zlorabi ili prekomjerno rabi regulirane maloprodajne usluge roaminga u Uniji po domaćim maloprodajnim cijenama, pružatelj usluga roaminga dotičnom se korisniku šalje upozorenje o utvrđenom obrascu ponašanja koje upućuje na takav rizik prije primjene bilo kakve dodatne naknade u skladu s člankom 6.e Uredbe (EU) br. 531/2012.

U slučajevima kada takav rizik proizlazi iz neispunjavanja kriterija pretežite uporabe domaćih mobilnih usluga i pretežitog boravka u državi pružatelja usluga roaminga tijekom definiranog razdoblja promatranja iz članka 4. stavka 4. petog podstavka, u svrhu rješavanja mogućih naknadnih pritužbi kako je predviđeno u stavku 1. ili postupka rješavanja sporova u skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 u pogledu primjene dodatne naknade u obzir se uzimaju dodatni pokazatelji rizika koji proizlaze iz ukupnog boravka u inozemstvu ili ukupne uporabe od strane korisnika roaminga.

Ovaj se stavak primjenjuje neovisno o tome je li korisnik roaminga dostavio dokumentirani dokaz o boravištu ili stabilnim vezama zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području pružatelja usluge roaminga u skladu s člankom 4. stavkom 1.

4.   Kada upozorava korisnika roaminga u skladu sa stavkom 3., pružatelj usluga roaminga obavještava korisnika da se nakon datuma takvog upozorenja za svaku daljnju uporabu reguliranih maloprodajnih usluga roaminga s predmetne SIM kartice može primijeniti dodatna naknada u skladu s člankom 6.e Uredbe (EU) br. 531/2012 ako u roku, koji ne može biti kraći od dva tjedna, ne promijeni obrazac uporabe, čime se dokazuje stvarna domaća potrošnja ili boravak.

5.   Pružatelj usluga roaminga prestaje primjenjivati dodatnu naknadu čim potrošnja tog korisnika više ne upućuje na rizik zloporabe ili prekomjerne uporabe predmetne regulirane maloprodajne usluge roaminga na temelju pokazatelja iz članka 4. stavka 4.

6.   Ako pružatelj usluga roaminga utvrdi da se SIM kartice organizirano preprodaju osobama koje u državi članici tog pružatelja usluga roaminga nemaju uobičajeno boravište ni stabilne veze zbog kojih u toj državi članici često i dulje borave kako bi se omogućila potrošnja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga osim za potrebe povremenog putovanja izvan države članice u skladu s člankom 4. stavkom 3., taj pružatelj usluga državnom regulatornom tijelu dostavlja dokaze o predmetnoj sustavnoj zloporabi i obavješćuje ga o mjerama poduzetima radi poštovanja svih uvjeta iz osnovnog ugovora najkasnije u isto vrijeme kada se ta mjere poduzima.

ODJELJAK III.

ZAHTJEV I METODOLOGIJA ZA PROCJENU ODRŽIVOSTI UKIDANJA MALOPRODAJNIH DODATNIH NAKNADA ZA ROAMING

Članak 6.

Popratni podaci uz zahtjev pružatelja usluge roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate

1.   Zahtjevi pružatelja usluga roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate („zahtjev”) procjenjuju se na temelju projekcije podataka o ukupnim količinama reguliranih maloprodajnih usluga roaminga za razdoblje od 12 mjeseci počevši najranije od 15. lipnja 2017. koju je dostavio pružatelj usluga roaminga koji podnosi zahtjev. Za prvu primjenu ta se predviđanja količine procjenjuju primjenom jedne od sljedećih mogućnosti ili kombinacijom više njih:

(a)

stvarne količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga koje pruža podnositelj zahtjeva po maloprodajnim cijenama roaminga primjenjivima prije 15. lipnja 2017.;

(b)

predviđene količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga nakon 15. lipnja 2017., pri čemu se predviđene količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u tom razdoblju procjenjuju na temelju stvarne domaće maloprodajne uporabe mobilnih usluga i vremena koje korisnici roaminga podnositelja zahtjeva provedu u inozemstvu unutar Unije;

(c)

predviđene količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga nakon 15. lipnja 2017., pri čemu se količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga procjenjuju na temelju razmjerne promjene u količinama reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u tarifnim planovima podnositelja zahtjeva, koji čine znatan dio baze korisnika na temelju kojih je podnositelj zahtjeva odredio cijene reguliranih maloprodajnih usluga roaminga na domaćoj razini za razdoblje od najmanje 30 dana, u skladu s metodologijom iz Priloga I.

U slučaju ažuriranja zahtjeva koji se podnose u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 predviđene ukupne količine reguliranih usluga roaminga ažuriraju se uzimajući u obzir stvarni obrazac prosječne potrošnje domaćih mobilnih usluga pomnožen s utvrđenim brojem korisnika roaminga i vremena koje su proveli u posjećenim državama članicama tijekom prethodnih 12 mjeseci.

2.   Svi podaci o troškovima i prihodima podnositelja zahtjeva temelje se na financijskim izvješćima, dostupnima državnim regulatornim tijelima, a ti se podaci mogu prilagoditi procjenama količina iz stavka 1. Pri predviđanju troškova, odstupanja od iznosa dobivenih iz prijašnjih financijskih izvješća uzimaju se u obzir samo ako su potkrijepljena dokazom o preuzetim financijskim obvezama za razdoblje obuhvaćeno predviđanjima.

3.   Podnositelj zahtjeva dostavlja sve potrebne podatke kojima se koristio za utvrđivanje marže mobilnih usluga te ukupne stvarne i procijenjene troškove pružanja reguliranih usluga roaminga i od toga nastale prihode u relevantnom razdoblju.

Članak 7.

Određivanje troškova povezanih isključivo s roamingom za pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga

1.   Kako bi se utvrdilo da podnositelj zahtjeva ne može nadoknaditi svoje troškove, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate, u obzir se uzimaju samo sljedeći troškovi povezani isključivo s roamingom ako su potkrijepljeni dokazima u zahtjevu za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming:

(a)

troškovi za kupnju veleprodajnog pristupa roamingu;

(b)

maloprodajni troškovi povezani isključivo s roamingom.

2.   U pogledu stvarnih troškova nastalih radi kupnje reguliranih veleprodajnih usluga roaminga u obzir se uzima samo iznos za koji ukupna plaćanja podnositelja zahtjeva drugim stranama koji pružaju te usluge u Uniji premašuju ukupne iznose koje je podnositelj zahtjeva obračunao za pružanje istih usluga drugim pružateljima usluga roaminga u Uniji. U pogledu iznosa koji se pružatelju usluga roaminga plaćaju za pružanje reguliranih veleprodajnih usluga roaminga, pružatelj usluga roaminga predviđa količinu tih veleprodajnih usluga roaminga koje su u skladu s pretpostavkom na kojoj se temelji predviđena količina iz članka 6. stavka 1.

3.   U pogledu maloprodajnih troškova povezanih isključivo s roamingom u obzir se uzimaju samo sljedeći troškovi, uz uvjet da su u zahtjevu dokumentima potkrijepljeni:

(a)

operativni troškovi i troškovi upravljanja koji se odnose na uslugu roaminga, uključujući sve sustave poslovnog obavješćivanja i softver namijenjene pružanju usluge roaminga i upravljanju njome;

(b)

troškovi obračunavanja prijenosa podataka i plaćanja, uključujući troškove obračunavanje prijenosa podataka i financijskog obračunavanja;

(c)

troškovi ugovaranja i sklapanja ugovora, uključujući vanjske pristojbe i upotrebu unutarnjih resursa;

(d)

troškovi nastali radi usklađivanja sa zahtjevima za pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga utvrđenima u člancima 14. i 15. Uredbe (EU) br. 531/2012, uzimajući u obzir politiku pravedne uporabe koju primjenjuje pružatelj usluga roaminga.

4.   Troškovi navedeni u stavku 3. točkama (a), (b) i (c) uzimaju se u obzir samo razmjerno omjeru ukupnog prometa reguliranih maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva i ukupnog maloprodajnog izlaznog prometa i veleprodajnog ulaznog prometa njegovih usluga roaminga, u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu II. točkama 1. i 2. te razmjerno omjeru ukupnog prometa njegovih maloprodajnih usluga roaminga unutar Unije i ukupnog prometa njegovih maloprodajnih usluga unutar i izvan Unije, u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu II. točkama 1. i 3.

5.   Troškovi navedeni u stavku 3. točki (d) uzimaju se u obzir samo razmjerno omjeru ukupnog prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva unutar Unije i ukupnog prometa njegovih maloprodajnih usluga roaminga unutar i izvan Unije, u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu II. točkama 1. i 3.

Članak 8.

Raspodjela maloprodajnih združenih i zajedničkih troškova na pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga

1.   Osim troškova određenih u skladu s člankom 7., dio združenih i zajedničkih troškova nastalih pružanjem maloprodajnih mobilnih usluga općenito može se uključiti u zahtjev za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming. U obzir se uzimaju samo sljedeći troškovi, uz uvjet da su u zahtjevu potkrijepljeni dokumentima:

(a)

troškovi obračuna i naplate, uključujući sve troškove povezane s obradom, izračunom, izradom i isporukom konkretnog računa korisniku;

(b)

troškovi prodaje i distribucije, uključujući troškove poslovanja trgovina i drugih distribucijskih kanala za prodaju maloprodajnih mobilnih usluga;

(c)

troškovi korisničke podrške, uključujući troškove poslovanja svih usluga korisničke podrške dostupnih konačnom korisniku;

(d)

troškovi upravljanja lošim potraživanjima, uključujući troškove nastale otpisom nenaplativih potraživanja prema korisnicima te naplatom loših potraživanja;

(e)

marketinški, uključujući sve troškove oglašavanja mobilnih usluga.

2.   Ako su u zahtjevu potkrijepljeni dokumentima, troškovi iz stavka 1. uzimaju se u obzir samo razmjerno omjeru ukupnog prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva unutar Unije i ukupnog maloprodajnog prometa svih maloprodajnih mobilnih usluga, koji je izračunan kao ponderirani prosjek tog omjera po mobilnoj usluzi, pri čemu ponderi odražavaju prosječne veleprodajne cijene roaminga koje je platio podnositelj zahtjeva u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu II. točkama 1. i 4.

Članak 9.

Određivanje prihoda od pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga

1.   Kako bi se utvrdilo da podnositelj zahtjeva ne može nadoknaditi svoje troškove, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate, u obzir se uzimaju samo sljedeći prihodi i uključuju u zahtjev za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming:

(a)

prihodi koji izravno proizlaze iz prometa maloprodajnih mobilnih usluga koji potječe iz posjećene države članice;

(b)

udio zajedničkih prihoda od prodaje maloprodajnih mobilnih usluga na temelju fiksnih periodičnih naknada.

2.   Prihodi iz stavka 1. točke (a) obuhvaćaju sljedeće:

(a)

sve maloprodajne naknade naplaćene u skladu s člankom 6.e Uredbe (EU) br. 531/2012 za promet koji premašuje bilo koju politiku pravedne uporabe koje primjenjuje pružatelj usluga roaminga;

(b)

sve prihode od alternativnih reguliranih usluga roaminga u skladu s člankom 6.e stavkom 3. Uredbe (EU) br. 531/2012;

(c)

sve domaće maloprodajne cijene koje se obračunavaju i naplaćuju na temelju jedinice ili premašuju fiksne periodične naknade za pružanje maloprodajnih mobilnih usluga, aktivirane uporabom maloprodajnih mobilnih usluga u posjećenoj državi članici.

3.   Za potrebe utvrđivanja prihoda iz stavka 1. točke (b) u slučaju prodaje maloprodajnih mobilnih usluga u paketu s drugim uslugama ili terminalnom opremom, u obzir se uzimaju samo prihodi povezani s prodajom maloprodajnih mobilnih usluga. Ti se prihodi određuju u odnosu na cijenu za odvojenu prodaju svakog dijela paketa, ako je dostupna, ili za samostalnu prodaju takvih usluga s istim značajkama.

4.   Za određivanje udjela ukupnih prihoda od prodaje maloprodajnih mobilnih usluga povezanih s pružanjem reguliranih maloprodajnih usluga roaminga primjenjuje se metodologija utvrđena u Prilogu II. točkama 1. i 5.

Članak 10.

Procjena zahtjeva pružatelja usluge roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate

1.   Pri procjeni zahtjeva pružatelja usluga roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate, državno regulatorno tijelo može utvrditi da podnositelj zahtjeva ne može nadoknaditi troškove pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate, samo ako negativna maloprodajna neto marža za roaming podnositelja zahtjeva iznosi najmanje 3 % ili više njegove marže mobilnih usluga.

Iznos maloprodajne netomarže za roaming razlika je koja preostane nakon što se troškovi pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga odbiju od prihoda od pružanja tih usluga, kako je utvrđeno u skladu s ovom Uredbom. Državna regulatorna tijela pri određivanju tog iznosa provjeravaju podatke priložene zahtjevu kako bi se osigurala usklađenost s metodologijom utvrđivanja troškova i prihoda, kako je utvrđeno člancima 7., 8. i 9.

2.   U slučajevima kada apsolutna vrijednost maloprodajne netomarže za roaming iznosi 3 % marže mobilnih usluga ili više od toga, državno regulatorno tijelo unatoč tomu odbija odobriti dodatnu naknadu ako može utvrditi da zbog posebnih okolnosti nije vjerojatno da bi održivost domaćeg modela naplate bila ugrožena. Te okolnosti uključuju sljedeće situacije:

(a)

podnositelj zahtjeva dio je grupe i postoje dokazi o unutarnjim transfernim cijenama u korist drugih ovisnih društava grupe unutar Unije, posebno u pogledu znatne neravnoteže veleprodajnih naknada za roaming koje se primjenjuju unutar grupe;

(b)

stupanj tržišnog natjecanja na domaćim tržištima upućuje na to da postoji kapacitet apsorpcije smanjenih marži;

(c)

primjenom strože politike pravedne uporabe, koja je i dalje u skladu s člancima 3. i 4., maloprodajna netomarža za roaming smanjila bi se na manje od 3 %.

3.   U iznimnim okolnostima kada operator ima negativnu maržu mobilnih usluga i negativnu maloprodajnu netomaržu za roaming, nacionalno regulatorno tijelo odobrava naplatu dodatne naknade za regulirane usluge roaminga.

4.   Državno regulatorno tijelo pri odobrenju dodatne naknade za regulirane usluge roaminga u konačnoj odluci utvrđuje iznos provjerene negativne maloprodajne marže za roaming za koju se može osigurati povrat naplatom maloprodajne dodatne naknade na usluge roaminga koje se pružaju unutar Unije. Dodatna naknada u skladu je s pretpostavkama o prometu roaminga na kojima se temelji procjena zahtjeva i određuje se u skladu s načelima iz članka 8. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9).

ODJELJAK IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Praćenje politike pravedne uporabe i zahtjevâ pružatelja usluge roaminga za odobrenje naplate dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate

Radi praćenja dosljedne primjene članaka 6.b i 6.c Uredbe (EU) br. 531/2012 i ove Uredbe te godišnjeg obavješćivanja Komisije o zahtjevima na temelju članka 6.d stavka 5. Uredbe (EU) br. 531/2012 državno regulatorno tijelo redovito prikuplja informacije o sljedećem:

(a)

sva djelovanja koja poduzimaju radi praćenja provedbe članka 6.b Uredbe (EU) br. 531/2012 i detaljnih pravila utvrđenih ovom Uredbom;

(b)

broj podnesenih, odobrenih i obnovljenih zahtjeva za naplatu dodatne naknade za roaming tijekom godine u skladu s člankom 6.c stavcima 2. i 4. Uredbe (EU) br. 531/2012;

(c)

veličina negativnih maloprodajnih netomarži za roaming utvrđenih u njihovim odlukama o odobrenju dodatne naknade za roaming i aranžmani u pogledu dodatne naknade prijavljeni u zahtjevima za odobrenje naplate dodatne naknade koje je pružatelj usluga podnio u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate.

Članak 12.

Preispitivanje

Ne dovodeći u pitanje mogućnost da se ranije provede preispitivanje na temelju prvog iskustva u provedbi i znatnih promjena čimbenika iz članka 6.d stavka 2. Uredbe (EU) br. 531/2012, Komisija će nakon savjetovanja s BEREC-om preispitati ovaj provedbeni akt najkasnije do lipnja 2019.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 172, 30.6.2012., str. 10.

(2)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(3)  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL L 108, 24.4.2002., str. 51.).

(4)  Direktiva 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika s obzirom na elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Direktiva o univerzalnim uslugama), Direktiva 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (SL L 337, 18.12.2009., str. 11.).

(5)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(6)  Direktiva 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ (SL L 105, 13.4.2006., str. 54.).

(7)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika („Uredba EZ o koncentracijama”) (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(9)  Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, 24.4.2002., str. 33.).


PRILOG I.

Proporcionalna promjena stvarnih količina reguliranih usluga roaminga prema načelu uporabe usluga „roaminga kao kod kuće” u odnosu na isto razdoblje prethodne godine:

Formula

 

k = usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna);

 

n je broj dana primjene uporabe usluge „roaminga kao kod kuće” (n ≥ 30); a

 

t je godina prve primjene usluge „roaminga kao kod kuće”.

Taj bi postotak trebalo koristiti za procjenu promjene količina tijekom 12-mjesečnog razdoblja iz projekcija tako da se pomnoži s količinama u prethodnoj godini.


PRILOG II.

1.

Ponderi wi mobilnih maloprodajnih usluga:

Formula

k = usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna) prosječna veleprodajna cijena roaminga koju plaća operator odnosi se na prosječnu jediničnu cijenu za neuravnotežen promet koji plaća operator za svaku uslugu, pri čemu je jedinica za svaku uslugu cent po i. minuti za glasovnu uslugu, ii. SMS za SMS uslugu i iii. MB za podatkovnu uslugu.

2.

Omjer ukupne količine prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva i njegova ukupnog maloprodajnog izlaznog prometa i veleprodajnog ulaznog prometa usluga roaminga:

Formula

k

=

usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna).

3.

Omjer ukupne količine prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva unutar Unije i ukupnog prometa njegovih maloprodajnih usluga roaminga unutar i izvan Unije:

Formula

k

=

usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna).

4.

Omjer ukupne količine prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva unutar Unije i ukupnog maloprodajnog prometa svih maloprodajnih mobilnih usluga:

Formula

k

=

usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna).

5.

Prihod od roaminga unutar EU-a:

Formula

k

=

usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna).


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/63


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2287

оd 16. prosinca 2016.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 431/2008 o otvaranju i predviđanju upravljanja uvoznom carinskom kvotom za smrznuto meso od životinja vrste goveda i Provedbene uredbe (EU) br. 593/2013 o otvaranju i upravljanju carinskim kvotama za visokokvalitetno svježe, rashlađeno i smrznuto goveđe meso i smrznuto bivolje meso

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 te (EZ) br. 1234/2007 (1), a posebno njezin članak 187. točku (a),

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 431/2008 (2) propisuje se otvaranje i upravljanje uvoznom carinskom kvotom za smrznuto meso od životinja vrste goveda obuhvaćeno oznakom KN 0202 i proizvode obuhvaćene oznakom KN 0206 29 91.

(2)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 593/2013 (3) propisuje se otvaranje i upravljanje carinskim kvotama za visokokvalitetno svježe, rashlađeno i smrznuto goveđe meso i smrznuto bivolje meso.

(3)

Pristupanjem Republike Hrvatske Europska unija proširila je svoju carinsku uniju. Stoga je EU na temelju pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO) morao pokrenuti pregovore sa zemljama članicama WTO-a koje imaju pregovaračka prava s državom članicom koja pristupa kako bi se usuglasila moguća kompenzacijska prilagodba.

(4)

Sporazumom u obliku razmjene pisama između Europske unije i Istočne Republike Urugvaja na temelju članka XXIV. stavka 6. i članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u pogledu izmjene povlastica na popisu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji, odobrenim Odlukom Vijeća (EU) 2016/1884 (4), predviđa se povećanje dviju postojećih carinskih kvota Unije za govedinu. Postojeće kvote za meso bez kostiju od životinja vrste goveda trebale bi se povećati za 76 tona, a postojeće kvote za smrznuto meso od životinja vrste goveda trebale bi se povećati za 1 875 tona.

(5)

Budući da se Sporazum između Europske unije i Istočne Republike Urugvaja primjenjuje od 1. siječnja 2017., primjereno je da se i ova Uredba primjenjuje od toga datuma.

(6)

U svrhu primjerenog upravljanja carinskim kvotama u skladu s Uredbom (EZ) br. 431/2008, dodatna količina smrznutog mesa od životinja vrste goveda trebala bi biti dostupna iz kvotnog razdoblja 2017./2018.

(7)

Stoga bi Uredbu (EZ) br. 431/2008 i Provedbenu uredbu (EU) br. 593/2013 trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Članak 1. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 431/2008 mijenja se kako slijedi:

1.

U prvom podstavku riječi „53 000 tona” zamjenjuju se riječima „54 875 tona”.

2.

Dodaje se sljedeći drugi podstavak:

„Međutim za razdoblje uvoznih carinskih kvota 2016./2017. ukupna količina iznosi 53 000 tona.”.

Članak 2.

Provedbena uredba (EU) br. 593/2013 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

66 826 tona za visokokvalitetno svježe, rashlađeno ili smrznuto meso od životinja vrste goveda obuhvaćeno oznakama KN 0201 i 0202 te za proizvode obuhvaćene oznakama KN 0206 10 95 i 0206 29 91.”.

2.

U prvom podstavku članka 2. točke (c) riječi „6 300 tona” zamjenjuju se riječima „6 376 tona”.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2017.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 431/2008 od 19. svibnja 2008. o otvaranju i predviđanju upravljanja uvoznom carinskom kvotom za smrznuto meso od životinja vrste goveda obuhvaćeno oznakom KN 0202 i proizvode obuhvaćene oznakom KN 0206 29 91 (SL L 130, 20.5.2008., str. 3.).

(3)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 593/2013 od 21. lipnja 2013. o otvaranju i upravljanju carinskim kvotama za visokokvalitetno svježe, rashlađeno i smrznuto goveđe meso i smrznuto bivolje meso (SL L 170, 22.6.2013., str. 32.).

(4)  Odluka Vijeća (EU) 2016/1884 od 18. listopada 2016. o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Istočne Republike Urugvaja na temelju članka XXIV. stavka 6. i članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u pogledu izmjene koncesija u rasporedu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji (SL L 291, 26.10.2016., str. 1.).


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/65


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2288

оd 16. prosinca 2016.

o odobrenju piperonil-butoksida kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 18

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (1), a posebno njezin članak 89. stavak 1. treći podstavak,

budući da:

(1)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1062/2014 (2) utvrđen je popis postojećih aktivnih tvari koje treba ocijeniti radi njihova mogućeg odobrenja za uporabu u biocidnim proizvodima. Taj popis uključuje piperonil-butoksid.

(2)

Piperonil-butoksid ocijenjen je za uporabu u proizvodima vrste 18, „Insekticidi, akaricidi i proizvodi za suzbijanje drugih člankonožaca”, kako je utvrđena u Prilogu V. Uredbi (EU) br. 528/2012.

(3)

Grčka je imenovana nadležnim ocjenjivačkim tijelom te je 29. svibnja 2015. podnijela izvješće o ocjeni, zajedno sa svojim preporukama.

(4)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Delegirane uredbe (EU) br. 1062/2014 Odbor za biocidne proizvode 16. lipnja 2016. sastavio je mišljenje Europske agencije za kemikalije, uzimajući u obzir zaključke nadležnog ocjenjivačkog tijela.

(5)

U skladu s tim mišljenjem može se očekivati da će biocidni proizvodi vrste 18 koji sadržavaju piperonil-butoksid ispuniti zahtjeve iz članka 19. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 528/2012 ako se zadovolje određene specifikacije i uvjeti koji se odnose na njihovu uporabu.

(6)

Stoga je primjereno odobriti piperonil-butoksid za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 18, podložno određenim specifikacijama i uvjetima.

(7)

Budući da piperonil-butoksid ispunjuje kriterije kao vrlo postojan (vP) u skladu s Prilogom XIII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (3), tretirane proizvode koji su tretirani piperonil-butoksidom ili ga sadržavaju trebalo bi propisno označiti pri stavljanju na tržište.

(8)

Prije odobrenja aktivne tvari zainteresiranim stranama trebalo bi omogućiti primjereno razdoblje za poduzimanje pripremnih mjera potrebnih za ispunjenje novih zahtjeva.

(9)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za biocidne proizvode,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Piperonil-butoksid odobrava se kao aktivna tvar za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 18, podložno specifikacijama i uvjetima iz Priloga.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 167, 27.6.2012., str. 1.

(2)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1062/2014 оd 4. kolovoza 2014. o programu rada za sustavni pregled svih postojećih aktivnih tvari sadržanih u biocidnim proizvodima iz Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 294, 10.10.2014., str. 1.).

(3)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).


PRILOG

Uobičajeni naziv

Kemijski naziv prema IUPAC-u

Identifikacijski brojevi

Najmanji stupanj čistoće aktivne tvari (1)

Datum odobrenja

Datum isteka odobrenja

Vrsta proizvoda

Posebne odredbe

Piperonil-butoksid

Kemijski naziv prema IUPAC-u:

5-{[2-(2-butoksietoksi)etoksi]metil}-6-propil-1,3-benzodioksol

EZ br.: 200-076-7

CAS br.: 51-03-6

94 % masenog udjela

1. srpnja 2018.

30. lipnja 2028.

18

Odobrenja za biocidne proizvode podliježu sljedećim uvjetima:

1.

Pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje izloženosti, rizicima i učinkovitosti povezanima sa svakom uporabom na koju se odnosi zahtjev za odobrenje, a koja nije proučena u okviru procjene rizika za aktivnu tvar na razini Unije.

2.

S obzirom na rizike utvrđene za ocijenjene uporabe, pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje sljedećem:

(a)

površinskim vodama i sedimentima, za proizvode koji se upotrebljavaju u zatvorenom prostoru za zamagljivanje;

(b)

površinskim vodama, sedimentima i tlu, za proizvode koji se upotrebljavaju na otvorenom za zamagljivanje.

3.

Za proizvode čiji se ostatci mogu nalaziti u hrani ili hrani za životinje treba provjeriti je li potrebno odrediti nove ili izmijeniti postojeće maksimalne razine ostataka (MRO-ovi) u skladu s Uredbom (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (2) ili Uredbom (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (3) te poduzeti sve odgovarajuće mjere za smanjenje rizika kako bi se osiguralo da se ne prekorače primjenjivi MRO-ovi.

Stavljanje na tržište tretiranih proizvoda podliježe sljedećem uvjetu:

Osoba nadležna za stavljanje na tržište tretiranog proizvoda koji je tretiran piperonil-butoksidom ili koji ga sadržava dužna je osigurati da su na oznaci tog tretiranog proizvoda navedene informacije iz članka 58. stavka 3. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 528/2012.


(1)  Čistoća navedena u ovom stupcu bila je najmanji stupanj čistoće aktivne tvari ocijenjene u skladu s člankom 89. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 528/2012. Aktivna tvar u proizvodu kakav se stavlja na tržište može biti jednake ili različite čistoće ako je dokazano da je tehnički ekvivalentna ocijenjenoj aktivnoj tvari.

(2)  Uredba (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o propisivanju postupaka Zajednice za određivanje najvećih dopuštenih količina rezidua farmakološki djelatnih tvari u hrani životinjskog podrijetla, o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2377/90 i o izmjeni Direktive 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 152, 16.6.2009., str. 11.).

(3)  Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/68


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2289

оd 16. prosinca 2016.

o odobrenju epsilon-momfluorotrina kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 18

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (1), a posebno njezin članak 90. stavak 2.,

budući da:

(1)

Ujedinjena Kraljevina primila je 29. svibnja 2013. zahtjev, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), za uvrštenje aktivne tvari „epsilon-momfluorotrin” u Prilog I. toj direktivi za uporabu u proizvodima vrste 18, „Insekticidi, akaricidi i proizvodi za suzbijanje drugih člankonožaca”, kako je utvrđena u Prilogu V. toj direktivi koja odgovara vrsti proizvoda 18 kako je utvrđena u Prilogu V. Uredbi (EU) br. 528/2012.

(2)

Ujedinjena Kraljevina podnijela je 6. listopada 2015. izvješće o ocjeni zajedno sa svojim preporukama, u skladu s člankom 90. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 528/2012.

(3)

Odbor za biocidne proizvode 16. lipnja 2016. sastavio je mišljenje Europske agencije za kemikalije, uzimajući u obzir zaključke nadležnog ocjenjivačkog tijela.

(4)

U skladu s tim mišljenjem može se očekivati da će biocidni proizvodi vrste 18 koji sadržavaju epsilon-momfluorotrin ispuniti zahtjeve iz članka 19. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 528/2012 ako se zadovolje određene specifikacije i uvjeti koji se odnose na njihovu uporabu.

(5)

Stoga je primjereno odobriti epsilon-momfluorotrin za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 18, podložno određenim specifikacijama i uvjetima.

(6)

Prije odobrenja aktivne tvari zainteresiranim stranama trebalo bi omogućiti primjereno razdoblje za poduzimanje pripremnih mjera potrebnih za ispunjenje novih zahtjeva.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za biocidne proizvode,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Epsilon-momfluorotrin odobrava se kao aktivna tvar za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 18, podložno specifikacijama i uvjetima iz Priloga.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 167, 27.6.2012., str. 1.

(2)  Direktiva 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište (SL L 123, 24.4.1998., str. 1.).


PRILOG

Uobičajeni naziv

Kemijski naziv prema IUPAC-u

Identifikacijski brojevi

Najmanji stupanj čistoće aktivne tvari (1)

Datum odobrenja

Datum isteka odobrenja

Vrsta proizvoda

Posebne odredbe

Epsilon-momfluorotrin

Kemijski naziv prema IUPAC-u:

 

Svi izomeri: 2,3,5,6-tetrafluoro-4-(metoksimetil)benzil (EZ)-(1RS,3RS;1SR,3SR)-3-(2-cijanoprop-1-enil)-2,2-dimetilciklopropankarboksilat

 

Izomer RTZ: 2,3,5,6-tetrafluoro-4-(metoksimetil)benzil (Z)-(1R,3R)-3-(2-cijanoprop-1-enil)-2,2-dimetilciklopropankarboksilat

EZ br.: nema

CAS br.:

 

Svi izomeri: 609346-29-4

 

Izomer RTZ: 1065124-65-3

Svi izomeri: 93 % masenog udjela

Izomeri RTZ: 82,5 % masenog udjela

1. srpnja 2017.

30. lipnja 2027.

18

Odobrenja za biocidne proizvode podliježu sljedećim uvjetima:

1.

Pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje izloženosti, rizicima i učinkovitosti povezanima sa svakom uporabom na koju se odnosi zahtjev za odobrenje, a koja nije proučena u okviru procjene rizika za aktivnu tvar na razini Unije.

2.

S obzirom na rizike utvrđene za ocijenjene uporabe, pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje površinskim vodama, sedimentima i tlu, za proizvode koji se upotrebljavaju: i. u zatvorenom prostoru za raspršivanje u zrak; i ii. na otvorenom za raspršivanje po površini.

3.

Za proizvode čiji se ostatci mogu nalaziti u hrani ili hrani za životinje treba provjeriti je li potrebno odrediti nove ili izmijeniti postojeće maksimalne razine ostataka (MRO-ovi) u skladu s Uredbom (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (2) ili Uredbom (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (3) te poduzeti sve odgovarajuće mjere za smanjenje rizika kako bi se osiguralo da se ne prekorače primjenjivi MRO-ovi.


(1)  Čistoća navedena u ovom stupcu bila je najmanji stupanj čistoće aktivne tvari ocijenjene u skladu s člankom 90. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 528/2012. Aktivna tvar u proizvodu kakav se stavlja na tržište može biti jednake ili različite čistoće ako je dokazano da je tehnički ekvivalentna ocijenjenoj aktivnoj tvari.

(2)  Uredba (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o propisivanju postupaka Zajednice za određivanje najvećih dopuštenih količina rezidua farmakološki djelatnih tvari u hrani životinjskog podrijetla, o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2377/90 i o izmjeni Direktive 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 152, 16.6.2009., str. 11.).

(3)  Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/71


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2290

оd 16. prosinca 2016.

o odobrenju peroctene kiseline kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 11 i 12

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (1), a posebno njezin članak 89. stavak 1. treći podstavak,

budući da:

(1)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1062/2014 (2) utvrđen je popis postojećih aktivnih tvari koje treba ocijeniti radi njihova mogućeg odobrenja za uporabu u biocidnim proizvodima. Na tom se popisu nalazi i peroctena kiselina.

(2)

Peroctena kiselina ocijenjena je za uporabu u proizvodima vrste 11, sredstva za zaštitu tekućina u rashladnim i radnim sustavima, i vrste 12, slimicidi, kako je opisano u Prilogu V. Uredbi (EU) br. 528/2012.

(3)

Finska je imenovana nadležnim ocjenjivačkim tijelom te je 3. srpnja 2015. podnijela izvješća o ocjeni, zajedno sa svojim preporukama.

(4)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Delegirane uredbe (EU) br. 1062/2014 Odbor za biocidne proizvode sastavio je 14. lipnja 2016. mišljenja Europske agencije za kemikalije, uzimajući u obzir zaključke nadležnog ocjenjivačkog tijela.

(5)

U skladu s tim mišljenjima može se očekivati da će biocidni proizvodi vrste 11 i 12 koji sadržavaju peroctenu kiselinu ispuniti kriterije iz članka 19. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 528/2012 ako se zadovolje određene specifikacije i uvjeti koji se odnose na njihovu uporabu.

(6)

Stoga je primjereno odobriti peroctenu kiselinu za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 11 i 12, podložno određenim specifikacijama i uvjetima.

(7)

Peroctena kiselina jest vodena otopina koja sadržava octenu kiselinu i vodikov peroksid. Zbog prisutnosti vodikova peroksida, koji se može upotrebljavati u proizvodnji prekursora eksploziva, odobrenja za biocidne proizvode koji sadržavaju peroctenu kiselinu ne bi trebala dovoditi u pitanje Uredbu (EU) br. 98/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(8)

Prije odobrenja aktivne tvari trebalo bi zainteresiranim stranama omogućiti primjereno razdoblje za donošenje pripremnih mjera potrebnih za ispunjenje novih zahtjeva.

(9)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za biocidne proizvode,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Peroctena kiselina odobrava se kao aktivna tvar za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 11 i 12, podložno specifikacijama i uvjetima iz Priloga.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 167, 27.6.2012., str. 1.

(2)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1062/2014 od 4. kolovoza 2014. o programu rada za sustavni pregled svih postojećih aktivnih tvari sadržanih u biocidnim proizvodima iz Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 294, 10.10.2014., str. 1.).

(3)  Uredba (EU) br. 98/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva (SL L 39, 9.2.2013., str. 1.).


PRILOG

Uobičajeni naziv

Kemijski naziv prema IUPAC-u

Identifikacijski brojevi

Najmanji stupanj čistoće aktivne tvari (1)

Datum odobrenja

Datum isteka odobrenja

Vrsta proizvoda

Posebne odredbe

Peroctena kiselina

Kemijski naziv prema IUPAC-u:

Peroksietanska kiselina

EZ br.: 201-186-8

CAS br.: 79-21-0

Specifikacija se temelji na ishodišnim materijalima vodikovu peroksidu i octenoj kiselini, koji se upotrebljavaju za proizvodnju peroctene kiseline.

Peroctena kiselina u vodenoj otopini koja sadržava octenu kiselinu i vodikov peroksid.

1. srpnja 2018.

30. lipnja 2028.

11

Odobrenja za biocidne proizvode podliježu sljedećim uvjetima:

1.

Pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje izloženosti, rizicima i učinkovitosti povezanima sa svakom uporabom na koju se odnosi zahtjev za odobrenje, a koja nije proučena u okviru procjene rizika za aktivnu tvar na razini Unije.

2.

Zbog prisutnosti vodikova peroksida, odobrenja za biocidne proizvode ne dovode u pitanje Uredbu (EU) br. 98/2013.

3.

S obzirom na rizike utvrđene za ocijenjene uporabe, pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje:

(a)

industrijskim i profesionalnim korisnicima;

(b)

morskoj vodi za proizvode koji se upotrebljavaju u jednoprotočnim rashladnim sustavima;

(c)

podzemnoj i površinskoj vodi za proizvode koji se upotrebljavaju u velikim otvorenim recirkulacijskim rashladnim sustavima.

12

Odobrenja za biocidne proizvode podliježu sljedećim uvjetima:

1.

Pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje izloženosti, rizicima i učinkovitosti povezanima sa svakom uporabom na koju se odnosi zahtjev za odobrenje, a koja nije proučena u okviru procjene rizika za aktivnu tvar na razini Unije.

2.

Zbog prisutnosti vodikova peroksida, odobrenja za biocidne proizvode ne dovode u pitanje Uredbu (EU) br. 98/2013.

3.

S obzirom na rizike utvrđene za ocijenjene uporabe, pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje industrijskim i profesionalnim korisnicima.


(1)  Čistoća navedena u ovom stupcu bila je najmanji stupanj čistoće aktivne tvari ocijenjene u skladu s člankom 89. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 528/2012. Aktivna tvar u proizvodu kakav se stavlja na tržište može biti jednake ili različite čistoće ako je dokazano da je tehnički ekvivalentna ocijenjenoj aktivnoj tvari.


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/74


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2291

оd 16. prosinca 2016.

o odobrenju L(+) mliječne kiseline kao aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 1

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (1), a posebno njezin članak 90. stavak 2.,

budući da:

(1)

Njemačka je 29. kolovoza 2013. primila zahtjev, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), za uvrštenje aktivne tvari L(+) mliječne kiseline u Prilog I. toj Direktivi za uporabu u proizvodima vrste 1 za osobnu higijenu ljudi, kako je utvrđena u Prilogu V. toj Direktivi, što odgovara vrsti proizvoda 1 kako je opisano u Prilogu V. Uredbi (EU) br. 528/2012.

(2)

Njemačka je 5. veljače 2015. podnijela izvješće o ocjenjivanju zajedno sa svojim preporukama, u skladu s člankom 90. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 528/2012.

(3)

Mišljenje Europske agencije za kemikalije sastavio je 10. prosinca 2015. Odbor za biocidne proizvode, uzimajući pritom u obzir zaključke nadležnog ocjenjivačkog tijela.

(4)

U skladu s tim mišljenjem može se očekivati da će biocidni proizvodi vrste 1 koji sadržavaju L(+) mliječnu kiselinu ispuniti kriterije iz članka 19. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 528/2012 ako se zadovolje određene specifikacije i uvjeti koji se odnose na njihovu uporabu.

(5)

Stoga je primjereno odobriti L(+) mliječnu kiselinu za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 1, podložno određenim specifikacijama i uvjetima.

(6)

Prije odobrenja aktivne tvari trebalo bi zainteresiranim stranama omogućiti primjereno razdoblje za donošenje pripremnih mjera potrebnih za ispunjenje novih zahtjeva.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za biocidne proizvode,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

L(+) mliječna kiselina odobrava se kao aktivna tvar za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 1, podložno specifikacijama i uvjetima iz Priloga.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 167, 27.6.2012., str. 1.

(2)  Direktiva 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište (SL L 123, 24.4.1998., str. 1.).


PRILOG

Uobičajeni naziv

Kemijski naziv prema IUPAC-u

Identifikacijski brojevi

Najmanji stupanj čistoće aktivne tvari (1)

Datum odobrenja

Datum isteka odobrenja

Vrsta proizvoda

Posebni uvjeti

L-(+)-mliječna kiselina

Kemijski naziv prema IUPAC-u:

(S)-2-hidroksipropionska kiselina

EZ br.: 201-196-2

CAS br.: 79-33-4

95,5 % masenog udjela

1. srpnja 2017.

30. lipnja 2027.

1

Odobrenja za biocidne proizvode podliježu sljedećim uvjetima:

1.

Pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje izloženosti, rizicima i učinkovitosti povezanima sa svakom uporabom na koju se odnosi zahtjev za odobrenje, a koja nije proučena u okviru procjene rizika za aktivnu tvar na razini Unije.

2.

S obzirom na rizike utvrđene za ocijenjene uporabe, pri ocjeni proizvoda posebna se pozornost posvećuje neprofesionalnim korisnicima.


(1)  Čistoća navedena u ovom stupcu bila je najmanji stupanj čistoće aktivne tvari ocijenjene u skladu s člankom 89. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 528/2012. Aktivna tvar u proizvodu kakav se stavlja na tržište može biti jednake ili različite čistoće ako je dokazano da je tehnički ekvivalentna ocijenjenoj aktivnoj tvari.


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/77


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2292

оd 16. prosinca 2016.

o određivanju ponderiranog prosjeka najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2015/2352

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (1), a posebno njezin članak 6.e stavak 2.,

budući da:

(1)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 domaći davatelji usluga ne bi smjeli korisnicima roaminga u bilo kojoj državi članici naplaćivati dodatnu naknadu u odnosu na domaću maloprodajnu cijenu za bilo koji regulirani dolazni poziv u roamingu, u granicama u kojima je to dopušteno politikom poštene uporabe. Ta se odredba primjenjuje od 15. lipnja 2017., uz uvjet da se do tog dana već počeo primjenjivati zakonodavni akt koji je donesen na temelju prijedloga o veleprodajnom tržištu roaminga iz članka 19. stavka 2. te Uredbe.

(2)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 domaći davatelji usluga mogu primjenjivati dodatnu naknadu u odnosu na domaću maloprodajnu cijenu za korištenje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga tijekom prijelaznog razdoblja od 30. travnja 2016. do dana kada se počne primjenjivati zakonodavni akt predviđen u članku 19. stavku 2. te Uredbe.

(3)

Uredbom (EU) br. 531/2012 domaćim davateljima usluga omogućeno je da nakon prijelaznog razdoblja primjenjuju dodatnu naknadu u odnosu na domaću maloprodajnu cijenu za korištenje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga koje prelaze bilo koje granične vrijednosti utvrđene na temelju politike poštene uporabe.

(4)

Uredbom (EU) br. 531/2012 bilo kakva naknada koja se primjenjuje na regulirane dolazne pozive u roamingu ograničava se na ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije.

(5)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/2352 (2) određen je ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije s primjenom od 30. travnja 2016., na temelju vrijednosti podataka od 1. srpnja 2015.

(6)

Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije dostavilo je Komisiji ažurirane podatke prikupljene od državnih regulatornih tijela država članica o sljedećem: i. najvećoj razini cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama koju su ona, u skladu s člancima 7. i 16. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) (Okvirna direktiva) i člankom 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) (Direktiva o pristupu), odredila na svakom nacionalnom tržištu za veleprodajno završavanje govornih poziva na pojedinačnim mobilnim mrežama i ii. ukupnom broju pretplatnika u državama članicama.

(7)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 Komisija je izračunala ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije na sljedeći način: i. pomnožila je najveću cijenu završavanja poziva u pokretnim mrežama koja je dopuštena u određenoj državi članici s ukupnim brojem pretplatnika u toj državi članici te je ii. zbrojila taj umnožak za sve države članice, a zatim je iii. ukupnu dobivenu vrijednost podijelila s ukupnim brojem pretplatnika u svim državama članicama, na temelju vrijednosti podataka na dan 1. srpnja 2016. Za države izvan europodručja mjerodavni devizni tečaj jest prosjek za drugo tromjesečje 2016. dobiven iz baze podataka Europske središnje banke.

(8)

Stoga je potrebno ažurirati vrijednost ponderiranog prosjeka najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije utvrđenu Provedbenom uredbom (EU) 2015/2352.

(9)

Provedbenu uredbu (EU) 2015/2352 trebalo bi stoga staviti izvan snage.

(10)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 Komisija treba svake godine preispitati ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije.

(11)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za komunikacije,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije određuje se na 0,0108 EUR po minuti.

Članak 2.

Provedbena uredba (EU) 2015/2352 stavlja se izvan snage.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 172, 30.6.2012., str. 10.

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2352 оd 16. prosinca 2015. o određivanju ponderiranog prosjeka najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije (SL L 331, 17.12.2015., str. 7.).

(3)  Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, 24.4.2002., str. 33.).

(4)  Direktiva 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (SL L 108, 24.4.2002., str. 7.).


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/79


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2293

оd 16. prosinca 2016.

o izmjeni Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (1), a posebno članak 9. stavak 1. točku (d),

budući da:

(1)

Uredbom (EEZ) br. 2658/87 uspostavljena je nomenklatura robe (dalje u tekstu „KN”) kako bi se istodobno ispunili zahtjevi Zajedničke carinske tarife, statistike vanjske trgovine Unije i drugih politika Unije u vezi s uvozom ili izvozom robe.

(2)

Odlukom (EU) 2016/1885 (2) Vijeće je sklopilo Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Narodne Republike Kine u skladu s člankom XXIV. stavkom 6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija u rasporedu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji (dalje u tekstu „Sporazum”). U Sporazumu se propisuje smanjenje carina za dvije kategorije proizvoda. Unija i Kina međusobno su se obavijestile o dovršetku svojih unutarnjih postupaka za stupanje na snagu Sporazuma, pa Sporazum treba stupiti na snagu 1. siječnja 2017.

(3)

U Zajedničkoj carinskoj tarifi nužno je provesti mjere propisane Odlukom (EU) 2016/1885. Prilog I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87 stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način.

(4)

Izmijenjene carinske stope trebale bi se primjenjivati od datuma stupanja na snagu Sporazuma. Ova bi Uredba stoga trebala hitno stupiti na snagu.

(5)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora za carinski zakonik,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2017.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 256, 7.9.1987., str. 1.

(2)  Odluka Vijeća (EU) 2016/1885 od 18. listopada 2016. o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Narodne Republike Kine u skladu s člankom XXIV. stavkom 6. i člankom XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. u vezi s izmjenom koncesija u rasporedu Republike Hrvatske u okviru njezina pristupanja Europskoj uniji (SL L 291, 26.10.2016., str. 7.).


PRILOG

Dio drugi Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87 mijenja se kako slijedi:

(1)

u odjeljku XII. poglavlja 64. redak oznake KN 6404 19 90 zamjenjuje se sljedećim:

„6404 19 90

– – –

ostalo

16,9

pa”;

(2)

u odjeljku XVI. poglavlja 84. redak oznake KN 8415 10 90 zamjenjuje se sljedećim:

„8415 10 90

– –

razdvojeni (‚split’)

2,5

—”.


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/81


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2294

оd 16. prosinca 2016.

o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1),

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (2), a posebno njezin članak 136. stavak 1.,

budući da:

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Paušalne uvozne vrijednosti iz članka 136. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 određene su u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju,

u ime predsjednika,

Jerzy PLEWA

Glavni direktor

Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj


(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(2)  SL L 157, 15.6.2011., str. 1.


PRILOG

Paušalne uvozne vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

(EUR/100 kg)

Oznaka KN

Oznaka treće zemlje (1)

Standardna uvozna vrijednost

0702 00 00

MA

99,7

SN

241,4

TN

269,5

TR

111,3

ZZ

180,5

0707 00 05

MA

79,2

TR

154,2

ZZ

116,7

0709 93 10

MA

150,3

TR

167,9

ZZ

159,1

0805 10 20

IL

126,4

TR

73,7

ZZ

100,1

0805 20 10

MA

70,4

ZZ

70,4

0805 20 30 , 0805 20 50 , 0805 20 70 , 0805 20 90

IL

113,5

JM

125,0

MA

74,5

TR

76,2

ZZ

97,3

0805 50 10

AR

76,7

TR

88,5

ZZ

82,6

0808 10 80

US

132,4

ZZ

132,4

0808 30 90

CN

94,8

ZZ

94,8


(1)  Nomenklatura država utvrđena Uredbom Komisije (EU) br. 1106/2012 od 27. studenoga 2012. o provedbi Uredbe (EZ) br. 471/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o statistici Zajednice u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama, u pogledu ažuriranja nomenklature država i područja (SL L 328, 28.11.2012., str. 7.). Oznakom „ZZ” označava se „drugo podrijetlo”.


ODLUKE

17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/83


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/2295

оd 16. prosinca 2016.

o izmjeni odluka 2000/518/EZ, 2002/2/EZ, 2003/490/EZ, 2003/821/EZ, 2004/411/EZ, 2008/393/EZ, 2010/146/EU, 2010/625/EU i 2011/61/EU te provedbenih odluka 2012/484/EU i 2013/65/EU o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka u određenim zemljama u skladu s člankom 25. stavkom 6. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2016) 8353)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (1), a posebno njezin članak 25. stavak 6.,

nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka,

budući da:

(1)

U svojoj presudi od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv Povjerenika za zaštitu podataka (2) Sud Europske unije presudio je da je donošenjem članka 3. Odluke 2000/520/EZ (3) Komisija prekoračila ovlasti koje su joj dodijeljene člankom 25. stavkom 6. Direktive 95/46/EZ, tumačene u svjetlu Povelje Europske unije o temeljnim pravima, te je članak 3. te Odluke proglasio nevaljanim.

(2)

Člankom 3. stavkom 1. prvim podstavkom Odluke 2000/520/EZ utvrđeni su restriktivni uvjeti pod kojima nacionalna nadzorna tijela mogu odlučiti suspendirati protok podataka prema samocertificiranom poduzeću u SAD-u, neovisno o Komisijinoj odluci o primjerenosti.

(3)

U svojoj presudi u predmetu Schrems Sud je objasnio da su nacionalna nadzorna tijela i dalje nadležna za nadzor nad prijenosom osobnih podataka trećoj zemlji koja je predmet Komisijine odluke o primjerenosti te da Komisija nema nadležnost da ograniči njihove ovlasti na temelju članka 28. Direktive 95/46/EZ. Na temelju tog članka ta tijela imaju, posebice, istražne ovlasti, kao što je ovlast za prikupljanje svih podataka potrebnih za izvršavanje njihovih nadzornih dužnosti, učinkovite ovlasti za posredovanje, primjerice nametanje privremene ili konačne zabrane obrade podataka, te ovlast za sudjelovanje u sudskim postupcima (4).

(4)

Sud je u presudi u predmetu Schrems naveo da u skladu s člankom 25. stavkom 6. drugim podstavkom Direktive 95/46/EZ države članice i njihova tijela moraju poduzeti potrebne mjere za usklađivanje s aktima institucija Unije jer se ti akti u načelu smatraju zakonitima i proizvode pravne učinke do njihova povlačenja, poništenja u postupku za poništenje ili proglašavanja nevaljanima nakon zahtjeva za prethodnu odluku ili tužbenog zahtjeva za proglašenje nezakonitosti.

(5)

Stoga je Komisijina odluka o primjerenosti donesena u skladu s člankom 25. stavkom 6. Direktive 95/46/EZ obvezujuća za sva tijela država članica kojima je upućena, uključujući njihova neovisna nadzorna tijela, u mjeri u kojoj ta odluka ima učinak odobravanja prijenosa osobnih podataka iz predmetne države članice u treću zemlju koja je njome obuhvaćena. (5) Iz navedenog proizlazi da nacionalna nadzorna tijela ne mogu donijeti mjere protivne Komisijinoj odluci o primjerenosti, primjerice akte kojima se ta odluka proglašava nevaljanom ili kojima je svrha s obvezujućim učinkom odrediti da treća zemlja obuhvaćena tom odlukom ne osigurava primjerenu razinu zaštite. Kako je objašnjeno u presudi u predmetu Schrems, time se ne sprečava nacionalno nadzorno tijelo da ispita žalbu pojedinca u vezi s razinom zaštite osobnih podataka osiguranom u trećoj zemlji koja je predmet Komisijine odluke o primjerenosti, te ako je smatra osnovanom, da pokrene sudski postupak pred nacionalnim sudovima kako bi ti sudovi, ako i oni smatraju da je valjanost Komisijine odluke upitna, podnijeli zahtjev za prethodnu odluku radi razmatranja valjanosti odluke (6).

(6)

Odluke Komisije 2000/518/EZ (7), 2002/2/EZ (8), 2003/490/EZ (9), 2003/821/EZ (10), 2004/411/EZ (11), 2008/393/EZ (12), 2010/146/EU (13), 2010/625/EU (14) i 2011/61/EU (15) te provedbene odluke Komisije 2012/484/EU (16) i 2013/65/EU (17), koje su odluke o primjerenosti, sadržavaju ograničenje ovlasti nacionalnih nadzornih tijela usporedivo s člankom 3. stavkom 1. prvim podstavkom Odluke 2000/520/EZ koju je Sud proglasio nevaljanom.

(7)

U svjetlu presude u predmetu Schrems i u skladu s člankom 266. Ugovora odredbe tih odluka o ograničavanju ovlasti nacionalnih nadzornih tijela trebalo bi stoga zamijeniti novima.

(8)

U presudi u predmetu Schrems Sud je dodatno pojasnio da je zbog mogućih promjena u razini zaštite koju osigurava treća zemlja Komisija nakon donošenja odluke na temelju članka 25. stavka 6. Direktive 95/46/EZ dužna redovito provjeravati činjeničnu i pravnu opravdanost utvrđenja o odgovarajućoj razini zaštite koju osigurava predmetna treća zemlja (18). U svjetlu zaključaka iz te presude o pristupu javnih tijela osobnim podacima trebalo bi pratiti i pravila i prakse kojima se uređuje taj pristup.

(9)

Stoga će Komisija stalno pratiti promjene, u pravu i u praksi, koje bi mogle utjecati na funkcioniranje takvih odluka u onim zemljama za koje je donijela odluke o primjerenosti, uključujući one promjene koje se odnose na pristup javnih tijela osobnim podacima.

(10)

Radi lakšeg djelotvornog praćenja funkcioniranja odluka o primjerenosti koje su trenutačno na snazi države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o relevantnim mjerama koje poduzimaju nacionalna nadzorna tijela.

(11)

Radna skupina za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka, koja je osnovana u skladu s člankom 29. Direktive 95/46/EZ, objavila je mišljenje koje je uzeto u obzir pri pripremi ove Odluke.

(12)

Mjere navedene u ovoj Odluci u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 31. stavkom 1. Direktive 95/46/EZ.

(13)

Odluke 2000/518/EZ, 2002/2/EZ, 2003/490/EZ, 2003/821/EZ, 2004/411/EZ, 2008/393/EZ, 2010/146/EU, 2010/625/EU i 2011/61/EU te provedbene odluke 2012/484/EU i 2013/65/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odluka 2000/518/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema Švicarskoj kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.”;

2.

umeće se sljedeći članak 3.a:

„Članak 3.a

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Švicarske koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Švicarska osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite u Švicarskoj ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da švicarska javna tijela nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Švicarske i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 2.

Odluka 2002/2/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema primatelju u Kanadi, čije djelatnosti potpadaju u područje primjene kanadskog Zakona o zaštiti osobnih podataka i elektroničkih dokumenata, kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.”;

2.

umeće se sljedeći članak 3.a:

„Članak 3.a

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Kanade koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Kanada osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite u Kanadi ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da kanadska javna tijela nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Kanade i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 3.

Odluka 2003/490/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema Argentini kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.”;

2.

umeće se sljedeći članak 3.a:

„Članak 3.a

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Argentine koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Argentina osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite u Argentini ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da argentinska javna tijela nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Argentine i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 4.

Odluka 2003/821/EZ članci 3. i 4. zamjenjuju se kako slijedi:

„Članak 3.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema Bailiwicku Guernseyju kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 4.

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Guernseyja koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Guernsey osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite u Guernseyju ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da javna tijela Guernseyja nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Guernseyja i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 5.

Odluka 2004/411/EZ članci 3. i 4. zamjenjuju se kako slijedi:

„Članak 3.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema Otoku Manu kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 4.

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Otoka Mana koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Otok Man osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite na Otoku Manu ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da javna tijela Otoka Mana nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Otoka Mana i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 6.

Odluka 2008/393/EZ članci 3. i 4. zamjenjuju se kako slijedi:

„Članak 3.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema Jerseyju kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 4.

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Jerseyja koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Jersey osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite u Jerseyju ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da javna tijela Jerseyja nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Jerseyja i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 7.

Odluka Komisije 2010/146/EU članci 3. i 4. zamjenjuju se kako slijedi:

„Članak 3.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema primatelju na Farskim otocima, čije djelatnosti potpadaju u područje primjene Zakona o obradi osobnih podataka Farskih otoka, kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 4.

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Farskih otoka koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavljaju li Farski otoci osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite na Farskim otocima ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da javna tijela Farskih otoka nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Farskih otoka i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”.

Članak 8.

Odluka 2010/625/EU članci 3. i 4. zamjenjuju se kako slijedi:

„Članak 3.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema Andori kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 4.

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Andore koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Andora osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite u Andori ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da javna tijela Andore nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Andore i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 9.

Odluka Komisije 2011/61/EU članci 3. i 4. zamjenjuju se kako slijedi:

„Članak 3.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema Državi Izraelu kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 4.

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Države Izraela koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Država Izrael osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite u Državi Izraelu ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da izraelska javna tijela nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Izraela i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 10.

Provedbena odluka 2012/484/EU članci 2. i 3. zamjenjuju se kako slijedi:

„Članak 2.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema Istočnoj Republici Urugvaju kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 3.

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Istočne Republike Urugvaja koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Istočna Republika Urugvaj osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite u Istočnoj Republici Urugvaju ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da urugvajska javna tijela nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Urugvaja i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 11.

Provedbena odluka 2013/65/EU članci 2. i 3. zamjenjuju se kako slijedi:

„Članak 2.

Svaki put kad nadležna tijela u državama članicama upotrijebe svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ radi suspenzije ili konačne zabrane protoka podataka prema Novom Zelandu kako bi se zaštitili pojedinci u pogledu obrade njihovih osobnih podataka predmetna država članica odmah obavješćuje Komisiju, koja tu obavijest prosljeđuje ostalim državama članicama.

Članak 3.

1.   Komisija će stalno pratiti promjene u pravnom poretku Novog Zelanda koje bi mogle utjecati na funkcioniranje ove Odluke, uključujući promjene u pogledu pristupa javnih tijela osobnim podacima, kako bi procijenila nastavlja li Novi Zeland osiguravati odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka.

2.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o slučajevima u kojima se djelovanjem tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti sa standardima zaštite u Novom Zelandu ne osigurava takva usklađenost.

3.   Države članice i Komisija međusobno se obavješćuju o naznakama da javna tijela Novog Zelanda nadležna za nacionalnu sigurnost, kazneni progon ili druge javne interese zadiru u pravo pojedinaca na zaštitu njihovih osobnih podataka u mjeri koja prelazi ono što je nužno ili da ne postoji djelotvorna pravna zaštita protiv takvog zadiranja.

4.   Ako je dokazano da odgovarajuća razina zaštite više nije osigurana, uključujući u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovog članka, Komisija obavješćuje nadležno tijelo Novog Zelanda i, prema potrebi, predlaže nacrt mjera u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive 95/46/EZ radi stavljanja izvan snage, suspenzije ili ograničenja područja primjene ove Odluke.”

Članak 12.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Věra JOUROVÁ

Članica Komisije


(1)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(2)  ECLI:EU:C:2015:650.

(3)  Odluka Komisije 2000/520/EZ od 26. srpnja 2000. sukladno s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenosti zaštite koju pružaju načela privatnosti „sigurne luke” i uz njih vezana često postavljana pitanja koje je izdalo Ministarstvo trgovine SAD-a (SL L 215, 25.8.2000., str. 7.).

(4)  Schrems, točke 40. i dalje, točke od 101. do 103.

(5)  Schrems, točke 51., 52. i 62.

(6)  Schrems, točke 52., 62. i 65.

(7)  Odluka Komisije 2000/518/EZ od 26. srpnja 2000. sukladno Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka koja postoji u Švicarskoj (SL L 215, 25.8.2000., str. 1.).

(8)  Odluka Komisije 2002/2/EZ od 20. prosinca 2001. sukladno Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka propisanoj u Zakonu o zaštiti osobnih podataka i elektroničkih dokumenata Kanade (SL L 2, 4.1.2002., str. 13.).

(9)  Odluka Komisije 2003/490/EZ od 30. lipnja 2003. sukladno Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka u Argentini (SL L 168, 5.7.2003., str. 19.).

(10)  Odluka Komisije 2003/821/EZ od 21. studenoga 2003. o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka u Guernseyju (SL L 308, 25.11.2003., str. 27.).

(11)  Odluka Komisije 2004/411/EZ od 28. travnja 2004. o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka na Otoku Manu (SL L 151, 30.4.2004., str. 48.).

(12)  Odluka Komisije 2008/393/EZ od 8. svibnja 2008. sukladno Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka u Jerseyju (SL L 138, 28.5.2008., str. 21.).

(13)  Odluka Komisije 2010/146/EU od 5. ožujka 2010. sukladno Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti propisanoj Zakonom o obradi osobnih podataka Farskih otoka (SL L 58, 9.3.2010., str. 17.).

(14)  Odluka Komisije 2010/625/EU od 19. listopada 2010. sukladno Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka u Andori (SL L 277, 21.10.2010., str. 27.).

(15)  Odluka Komisije 2011/61/EU od 31. siječnja 2011. sukladno Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka u Državi Izrael s obzirom na automatiziranu obradu osobnih podataka (SL L 27, 1.2.2011., str. 39.).

(16)  Provedbena odluka Komisije 2012/484/EU od 21. kolovoza 2012. sukladno Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka u Istočnoj Republici Urugvaju s obzirom na automatiziranu obradu osobnih podataka (SL L 227, 23.8.2012., str. 11.).

(17)  Provedbena odluka Komisije 2013/65/EU od 19. prosinca 2012. sukladno Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka koja postoji u Novom Zelandu (SL L 28, 30.1.2013., str. 12.).

(18)  Schrems, točka 76. Takva provjera potrebna je, u svakom slučaju, kad Komisija dobije informacije na temelju kojih može opravdano posumnjati u to.


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/92


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/2296

оd 16. prosinca 2016.

o uspostavi neovisne skupine stručnjaka imenovane kao tijelo za reviziju izvedbe jedinstvenog europskog neba

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o utvrđivanju okvira za stvaranje jedinstvenog europskog neba (Okvirna uredba) (1), a posebno njezin članak 11. stavak 2.,

budući da:

(1)

Tijelo za reviziju izvedbe jedinstvenog europskog neba svojim radom doprinosi poboljšavanju Europske mreže za upravljanje zračnim prometom (EATMN), konkretno time što Komisiji daje nepristrane i dokazima potkrijepljene preporuke u vezi s izvedbom usluga u zračnoj plovidbi na razini Unije i lokalnim razinama te mrežnih funkcija. Pomoć koju pruža tijelo za reviziju izvedbe neophodna je za postizanje ciljeva dovršenja jedinstvenog europskog neba, za što su ključni pokretači plan performansi utvrđen u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 390/2013 (2), uključujući dodatan potreban razvoj s obzirom na iskustva stečena u njegovoj dosadašnjoj primjeni, i s njim blisko povezan sustav obračuna naknada utvrđen u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 391/2013 (3), te općenitije za postizanje ciljeva Komisijine strategije zrakoplovstva (4).

(2)

Imenovanje sadašnjeg tijela za reviziju izvedbe završava 31. prosinca 2016., u skladu s Provedbenom odlukom Komisije (EU) br. 2014/672/EU (5). Komisija bi trebala imenovati novo tijelo za reviziju izvedbe koje bi nakon navedenog datuma pomagalo Komisiji i nacionalnim nadzornim tijelima. Razdoblje imenovanja trebalo bi biti od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2024. kako bi bilo dovoljno dugačko i kako bi se tako osigurale neprekinutost i stabilnost, a time što se utvrđuje na određeni rok u skladu je s referentnim razdobljima kako se zahtijeva člankom 3. stavkom 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 390/2013.

(3)

S obzirom na to da se razdoblje imenovanja nastavlja iz drugog u treće referentno razdoblje, pri svakom bi se ponovnom izboru članova tijela za reviziju izvedbe trebali osigurati što lakše prijelazno razdoblje i neprekinutost stečenog iskustva i dostupnog znanja.

(4)

Kako bi tijelo za reviziju izvedbe bilo što nepristranije, trebalo bi uspostaviti neovisnu skupinu stručnjaka koja bi pomagala u provedbi plana performansi te bi je trebalo imenovati tijelom za reviziju izvedbe.

(5)

U članku 11. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 549/2004 općenito je opisana uloga tijela za reviziju izvedbe u kontekstu sheme izvedbe. U članku 3. Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013 dodatno su u glavnim crtama opisane njegove zadaće i aktivnosti. Određene su zadaće utvrđene i u članku 6. stavku 1. Uredbe (EU) br. 598/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Radi jasnoće i potpunosti i u skladu sa svim tim odredbama trebalo bi popisati sve zadaće tijela za reviziju izvedbe. Tijelo za reviziju izvedbe trebalo bi pomagati Komisiji davanjem savjeta, svojim stručnim znanjem i pružanjem drugih usluga. Ono bi u tu svrhu trebalo koordinirati svoj rad s nacionalnim nadzornim tijelima. Osim toga, trebalo bi pomoći nacionalnim nadzornim tijelima ako to zatraže.

(6)

Kako bi tijelo za reviziju izvedbe učinkovito i djelotvorno funkcioniralo, Komisija bi za njega trebala osigurati tajništvo koje će mu pomagati u radu.

(7)

Članovi tijela za reviziju provedbe trebali bi biti visokokvalificirani stručnjaci s odgovarajućim znanjem u ključnim područjima izvedbe. Članove bi, osim predsjednika, trebalo odabrati na temelju poziva na podnošenje prijava i postupka odabira, poštujući načela objektivnosti, jednakih prilika i transparentnosti te osiguravajući otkrivanje postojećih ili mogućih sukoba interesa, a imenovati bi ih trebalo u osobnom svojstvu. Uzimajući u obzir njegove posebne zadaće i odgovornosti, Komisija bi trebala imenovati predsjednika u skladu sa svojim internim administrativnim dogovorima, pritom poštujući navedena načela i osiguravajući navedeno otkrivanje.

(8)

S obzirom na njihove kvalifikacije i stručnost, zahtjeve koji se odnose na nepristranost i nepostojanje sukoba interesa, na to da su imenovani u osobnom svojstvu te na važnost njihova rada, ti bi članovi, osim predsjednika, trebali primiti naknadu veću od nadoknade troškova i ta bi naknada trebala biti razmjerna zadaćama za koje su zaduženi. Naknada predsjedniku i nadoknada njegovih troškova trebale bi se isplaćivati u skladu s internim administrativnim dogovorima Komisije.

(9)

Stoga je primjereno da se aktivnosti tijela za reviziju izvedbe i troškovi pružanja administrativne i tehničke podrške financiraju iz proračuna Unije.

(10)

Za rad tijela za reviziju izvedbe nužan je pristup podacima povezanima s performansama iz Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013 koji su dostupni unutar Eurocontrola. Komisija bi stoga s Eurocontrolom trebala uspostaviti odgovarajuće mehanizme kako bi se osigurao taj pristup, što uključuje prikupljanje, vrednovanje, prethodnu analizu i stavljanje tih podataka na raspolaganje. U tim se mehanizmima u obzir treba uzeti paneuropska dimenzija revizije izvedbe, u skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2015/2394 (7).

(11)

Kako bi tijelo za reviziju izvedbe ispravno funkcioniralo, trebalo bi utvrditi odgovarajuća pravila u vezi s njegovim poslovnikom i o tome kako ono treba izvješćivati Komisiju. Trebalo bi utvrditi i pravila o otkrivanju informacija.

(12)

Osobne podatke trebalo bi obrađivati u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(13)

Ova se Odluka ne bi trebala primjenjivati nakon kraja razdoblja na koje je tijelo za reviziju izvedbe imenovano, čije je trajanje utvrđeno u ovoj Odluci.

(14)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za jedinstveno nebo uspostavljenog u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 549/2004,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Imenovanje tijela za reviziju izvedbe

1.   Za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2024. uspostavlja se neovisna skupina stručnjaka u području izvedbe usluga u zračnoj plovidbi i mrežnih funkcija unutar jedinstvenog europskog neba.

2.   Skupina stručnjaka iz stavka 1. imenuje se tijelom za reviziju izvedbe jedinstvenog europskog neba za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2024.

Članak 2.

Zadaće

Tijelo za reviziju izvedbe ima sljedeće zadaće:

(a)

pomagati Komisiji u provedbi plana performansi, posebno u pogledu aktivnosti iz članka 3. stavka 3. i članka 6. točke (a) Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013;

(b)

na zahtjev Komisije pružati ad hoc informacije ili izvješća o pitanjima povezanima s performansama, u skladu s člankom 3. stavkom 4. Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013;

(c)

pomagati Komisiji, kad to zatraži, u definiranju načina pristupanja podacima povezanima s performansama iz članaka 21. i 22. Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013;

(d)

pomagati nacionalnim nadzornim tijelima, kad to zatraže, u provedbi plana performansi davanjem neovisnog stajališta o pitanjima performansi i određivanjem raspona indikativnih vrijednosti za postavljanje cilja, u skladu s člankom 3. stavkom 6. točkama (b) i (c) Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013;

(e)

podupirati nadležna tijela, kad to zatraže, u procjeni situacije u vezi s bukom u zračnim lukama za koje su odgovorna, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 598/2014.

Članak 3.

Savjetodavna uloga

1.   Komisija može od tijela za reviziju izvedbe zatražiti savjet o bilo kojem pitanju povezanom s izvedbom usluga u zračnoj plovidbi i mrežnim funkcijama unutar jedinstvenog europskog neba.

2.   Tijelo za reviziju izvedbe može na vlastitu inicijativu Komisiji davati izvješća i preporuke za poboljšanje plana performansi, u skladu s člankom 3. stavkom 5. Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013.

Članak 4.

Sastav tijela te imenovanje članova i predsjednika

1.   Tijelo za reviziju izvedbe sastoji se od devet članova, uključujući predsjednika.

2.   Članovi su, osim predsjednika, pojedinci imenovani u osobnom svojstvu na temelju odabira među prijavama dostavljenima u okviru poziva.

3.   Članove, osim predsjednika, u ime Komisije i nakon savjetovanja s državama članicama imenuje glavni direktor Glavne uprave Komisije za mobilnost i promet među stručnjacima s odgovarajućim znanjem koji su se javili na poziv na podnošenje prijava. Kriteriji za odabir članova i uvjeti koje oni moraju ispunjavati uključuju i one utvrđene u Prilogu.

4.   Glavni direktor Glavne uprave Komisije za mobilnost i promet savjetuje se s državama članicama i nakon toga u ime Komisije te u skladu s njezinim administrativnim dogovorima na mjesto predsjednika tijela za reviziju izvedbe imenuje stručnjaka s odgovarajućim znanjem. Predsjednik nastupa kao predstavnik tijela za reviziju izvedbe i predsjeda njegovim sastancima.

5.   Mandat predsjednika i drugih članova traje dvije godine i može se obnoviti dvaput. Odjednom se mogu obnoviti mandati najviše dvije trećine članova.

6.   Član koji više ne može učinkovito pridonositi odlukama tijela za reviziju izvedbe, koji da ostavku ili ne ispunjava uvjete iz članaka 5. i 6. može biti zamijenjen, u skladu sa stavcima 2., 3. i 4., kako je primjereno, za preostalo vrijeme njegova mandata.

7.   Glavni direktor Glavne uprave Komisije za mobilnost i promet može u ime Komisije utvrditi rezervni popis odgovarajućih kandidata koji se mogu imenovati kao zamjena postojećih članova, osim predsjednika. Glavni direktor treba od podnositelja prijava zatražiti suglasnost prije nego što njihova imena uključi na rezervni popis.

8.   Imena pojedinaca imenovanih kao članovi tijela za reviziju izvedbe objavljuju se u Službenom listu Europske unije.

9.   Osobni podaci prikupljaju se, obrađuju i objavljuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Članak 5.

Načela članstva

1.   Tijelo za reviziju izvedbe i njegovi članovi pri obavljanju svojih dužnosti moraju biti nepristrani te djelovati neovisno o vanjskom utjecaju i u javnom interesu. Članovi u tu svrhu potpisuju izjavu kojom se obvezuju da će svoje funkcije u tijelu za reviziju izvedbe izvršavati u skladu s prethodno navedenim.

2.   Članovi ne smiju delegirati svoje odgovornosti drugim osobama.

3.   Pojedinci koji se prijavljuju radi izbora u članstvo moraju dostaviti izjavu o sukobu interesa i u njoj navesti sve okolnosti zbog kojih bi mogao nastati sukob interesa, kako je utvrđeno u pozivu na podnošenje prijava iz članka 4. stavka 2. Pojedinac kojeg se imenuje na mjesto predsjednika također mora pravodobno i prije imenovanja navesti sve takve okolnosti. Svi ti pojedinci moraju u toj izjavi navesti barem sve svoje relevantne profesionalne ili financijske interese te sve situacije u kojima bi se zbog njihovih interesa mogla ugroziti ili se razumno smatra da bi se mogla ugroziti njihova sposobnost da kao članovi tijela za reviziju izvedbe djeluju nepristrano i u javnom interesu.

4.   Za potrebe procjene može li nastati sukob interesa u obzir se uzima više čimbenika, među ostalim priroda, vrsta i važnost pojedinčeva interesa te stupanj u kojem se može razumno očekivati da bi interes mogao utjecati na savjete koje daje pojedinac i na sveukupni postupak odlučivanja u tijelu za reviziju izvedbe. Smatra se da je interes neznatan ili minimalan ako nije vjerojatno da ugrožava ili da bi se razumno moglo smatrati da ugrožava sposobnost pojedinca da pri davanju savjeta Komisiji djeluje nepristrano i u javnom interesu.

5.   Komisija objavljuje obrasce izjava imenovanih članova o sukobu interesa na posebnoj internetskoj stranici. Poduzimaju se tehničke mjere kako bi se za tražilice naznačilo da se obrasci izjava o sukobu interesa ne bi smjeli pojaviti u rezultatima pretraživanja.

6.   Članovi podliježu obvezi profesionalne tajne i Komisijinim sigurnosnim pravilima u vezi sa zaštitom klasificiranih podataka Unije, koji su utvrđeni u odlukama Komisije (EU, Euratom) 2015/443 (9) i (EU, Euratom) 2015/444 (10).

7.   Članovi na početku svakog mandata potpisuju pisanu izjavu o povjerljivosti.

Članak 6.

Način rada

1.   Podložno prethodnom odobrenju koje glavni direktor Glavne uprave Komisije za mobilnost i promet daje u ime Komisije, posebno u pogledu financiranja tijela za reviziju izvedbe, to tijelo donosi sljedeće dokumente:

(a)

svoj godišnji program rada i godišnje izvješće;

(b)

svoj poslovnik;

(c)

načine suradnje s nacionalnim nadzornim tijelima;

(d)

radne dogovore s pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, operatorima zračnih luka, koordinatorima zračnih luka i zračnim prijevoznicima iz članka 3. stavka 8. Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013;

(e)

plan upravljanja podacima.

2.   Tijelo za reviziju izvedbe donosi izvješća, preporuke i dokumente iz stavka 1. običnom većinom.

3.   Za potrebe istraživanja posebnih pitanja koja su bitna za njegov rad, tijelo za reviziju izvedbe može uspostaviti podskupine svojih članova na temelju pravilnika koje sâmo definira, a u dogovoru s glavnim direktorom Glavne uprave Komisije za mobilnost i promet, koji djeluje u ime Komisije. Podskupine se raspuštaju čim ispune zadaću za koju su osnovane.

4.   Tijelo za reviziju izvedbe i njegove podskupine sastaju se u prostorima Komisije. No, u iznimnim se slučajevima sastanci mogu održati drugdje.

5.   Prisustvo članova tijela za reviziju izvedbe na sastancima tog tijela, kao i njegovih podskupina, obvezno je. Opravdanja izostanaka šalju se predsjedniku i tajništvu.

6.   Tijelo za reviziju izvedbe osigurava, uz potporu tajništva, da se u njegovoj metodologiji odražavaju najnoviji znanstveni standardi.

Članak 7.

Administrativna i tehnička podrška

1.   Komisija daje potrebnu administrativnu i tehničku podršku za funkcioniranje tijela za reviziju izvedbe, što uključuje tajništvo za to tijelo i njegove podskupine, kako bi osigurala njegovo učinkovito i djelotvorno funkcioniranje. Tajništvo saziva plenarne sastanke tijela za reviziju izvedbe i pruža potporu na njima te saziva sastanke podskupina.

Administrativna i tehnička potpora pruža se na ekonomičan način i njome se osigurava funkcionalna i tehnička neovisnost tijela za reviziju izvedbe pri izvršavanju njegovih zadaća.

2.   Ako se Eurocontrol utvrdi kao odgovarajući davatelj podataka, Komisija s njim uspostavlja prikladne mehanizme radi prikupljanja, vrednovanja, prethodne analize i stavljanja tih podataka na raspolaganje te kako bi tijelu za reviziju izvedbe osigurala neprekinut pristup podacima povezanima s performansama iz članka 21. Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013 koji su dostupni unutar Eurocontrola.

Članak 8.

Izvješćivanje i transparentnost

1.   Pri izvršenju zadaća koje su mu dodijeljene u članku 2., tijelo za reviziju izvedbe izdaje izvješća i daje preporuke Komisiji.

2.   Tijelo za reviziju izvedbe omogućuje nacionalnim nadzornim tijelima da provjere činjenične podatke povezane s procjenjivanjem i praćenjem planova performansi prije nego što izda svoja izvješća.

3.   Komisija objavljuje sva izvješća i preporuke tijela za reviziju izvedbe na posebnoj internetskoj stranici.

4.   Izvješća ili preporuke ne objavljuju se ako bi se njihovim stavljanjem na uvid ili stavljanjem na uvid njihova dijela ugrozila zaštita javnog ili privatnog interesa, kako je definirano u članku 4. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

5.   Tijelo za reviziju izvedbe donosi godišnje izvješće o svojem radu, među ostalim o suradnji s Europskom agencijom za sigurnost zračnog prometa, radnim dogovorima s pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, operatorima zračnih luka, koordinatorima zračnih luka i zračnim prijevoznicima iz članka 3. stavaka 7. i 8. Provedbene uredbe (EU) br. 390/2013 te o mehanizmu suradnje s Eurocontrolom u vezi s pristupom podacima povezanima s performansama iz članka 7. stavka 2.

6.   Komisija prati funkcioniranje tijela za reviziju izvedbe i redovito izvješćuje države članice o napretku njegova rada.

Članak 9.

Naknade, troškovi i nadoknade

1.   Članovi tijela za reviziju izvedbe, osim predsjednika, imaju pravo na posebnu naknadu u iznosu od najviše 600 EUR u obliku dnevnog jediničnog troška za svaki puni radni dan. Ukupna naknada izračunava se i zaokružuje na viši iznos koji najpribližnije odgovara naknadi za pola radnog dana. Isplata se vrši u eurima.

2.   Komisija nadoknađuje putne troškove i troškove boravka članova, osim predsjednika, u skladu s Odlukom Komisije C(2007)5858 (12). Naknade tih troškova isplaćuju se u granicama raspoloživih odobrenih sredstava raspoređenih u okviru godišnjeg postupka raspodjele sredstava.

3.   Komisija u skladu sa svojim administrativnim dogovorima predsjedniku tijela za reviziju izvedbe isplaćuje nadoknadu i nadoknađuje njegove putne troškove i troškove dnevnica.

Članak 10.

Financiranje

Troškovi aktivnosti nastali radi izvršenja zadaća iz članka 2., među ostalim troškovi koji odgovaraju naknadama i povratu troškova članovima tijela za reviziju izvedbe iz članka 9., i troškovi pružanja administrativne i tehničke podrške iz članka 7. financiraju se iz proračuna Unije. Troškovi koji se odnose na naknade i nadoknade iz članka 9. stavaka 1. i 2. financiraju se u skladu s člankom 204. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i člankom 287. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 (14).

Članak 11.

Stavljanje izvan snage

Provedbena odluka 2014/672/EU stavlja se izvan snage.

Članak 12.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2024.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 96, 31.3.2004., str. 1.

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 390/2013 od 3. svibnja 2013. o utvrđivanju plana performansi za usluge u zračnoj plovidbi i mrežne funkcije (SL L 128, 9.5.2013., str. 1.).

(3)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 391/2013 od 3. svibnja 2013. o utvrđivanju zajedničkog sustava obračuna naknada za usluge u zračnoj plovidbi (SL L 128, 9.5.2013., str. 31.).

(4)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Strategija zrakoplovstva za Europu, COM(2015) 598 final.

(5)  Provedbena odluka Komisije 2014/672/EU od 24. rujna 2014. o produljenju imenovanja tijela za reviziju performansi jedinstvenog europskog neba (SL L 281, 25.9.2014., str. 5.).

(6)  Uredba (EU) br. 598/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o utvrđivanju pravila i postupaka u vezi s uvođenjem operativnih ograničenja povezanih s bukom u zračnim lukama Unije unutar uravnoteženog pristupa kojom se stavlja izvan snage Direktiva 2002/30/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 65.).

(7)  Odluka Vijeća (EU) 2015/2394 od 8. prosinca 2015. o stajalištu koje države članice trebaju zauzeti u ime Europske unije u vezi s odlukama koje treba donijeti Stalna komisija Eurocontrola u odnosu na uloge i zadaće Eurocontrola i centralizirane usluge (SL L 332, 18.12.2015., str. 136.).

(8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(9)  Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji (SL L 72, 17.3.2015., str. 41.).

(10)  Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 od 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).

(11)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(12)  Odluka Komisije C(2007) 5858 od 5. prosinca 2007. Pravila o naknadi troškova osobama izvan Komisije, pozvanima na sudjelovanje u sastancima u svojstvu stručnjaka.

(13)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298 26.10.2012., str. 1.).

(14)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).


PRILOG

Kriteriji za odabir članova tijela za reviziju izvedbe i uvjeti koje oni moraju ispunjavati

Kriteriji za odabir članova tijela za reviziju izvedbe i uvjeti koje oni moraju ispunjavati uključuju sljedeće:

(a)

dokazanu i odgovarajuću stručnost, znanje i visoku razinu profesionalnog iskustva podnositelja prijave u područjima relevantnima za ključna područja izvedbe;

(b)

uravnoteženu zastupljenost znanja i stručnosti članova u svim ključnim područjima izvedbe, njihova spola i zemljopisnog podrijetla;

(c)

uravnoteženu zastupljenost znanja u sljedećim područjima (među ostalima):

politici EU-a u području zrakoplovstva i primjenjivom zakonodavstvu;

upravljanju zračnim prijevoznicima i/ili zračnim lukama;

zahtjevima za vojne misije i vođenju vojnih operacija;

ekonomskim pitanjima u zrakoplovstvu, upravljanju uvođenjem SESAR-a i Unijinim mehanizmima financiranja;

određivanju referentnih mjerila, tehnikama analize troškova i koristi i financijskom planiranju;

međuovisnostima između troškova i drugih područja izvedbe te između civilnih i vojnih zahtjeva;

identificiranju sigurnosnih rizika i mjerenju razine sigurnosti;

sustavu za trgovanje emisijama (ETS) i mjerenju utjecaja na okoliš (npr. rješavanje problema utjecaja zrakoplovstva na okoliš, emisija CO2 i buke, rad na povećanju učinkovitosti goriva);

utjecaju uzrokovanom međudjelovanjem prostora SES-a sa susjednim zračnim prostorima, što uključuje upravljanje žarišnim točkama i protokom zračnog prometa;

(d)

sposobnost analiziranja i procjene međuovisnosti područja izvedbe i njihova međudjelovanja te definiranja budućih ciljeva izvedbe temeljenih na planiranim operativnim i tehnološkim poboljšanjima;

(e)

odgovarajuće poznavanje jezika kako bi podnositelj prijave mogao u potpunosti i djelotvorno sudjelovati u radu tijela za reviziju izvedbe;

(f)

neovisnost i nepostojanje sukoba interesa.


17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/100


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/2297

оd 16. prosinca 2016.

o izmjeni odluka 2001/497/EZ i 2010/87/EU o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka u treće zemlje i obrađivačima u tim zemljama u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2016) 8471)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom protoku takvih podataka (1), a posebno njezin članak 26. stavak 4.,

nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka,

budući da:

(1)

Sud Europske unije, u svojoj presudi od 6. listopada 2015. u predmetu C-362/14 Maximillian Schrems protiv Povjerenika za zaštitu podataka  (2) utvrdio je da je Komisija donošenjem članka 3. Odluke 2000/520/EZ (3) premašila ovlasti koje su joj dodijeljene člankom 25. stavkom 6. Direktive 95/46/EZ, kad se tumači u kontekstu Povelje o temeljnim pravima Europske unije, te je članak 3. te Odluke proglasio nevažećim.

(2)

U članku 3. stavku 1. prvom podstavku Odluke 2000/520/EZ utvrđeni su ograničavajući uvjeti pod kojima nadležna tijela država članica mogu donijeti odluku da suspendiraju protok podataka prema američkoj organizaciji koja je sama potvrdila da se pridržava načela, neovisno o tome je li Komisija utvrdila primjerenost ili ne.

(3)

Sud je u svojoj presudi u predmetu Schrems utvrdio da su nacionalna tijela država članica nadležna za nadzor prijenosa osobnih podataka u treću zemlju za koju je Komisija donijela odluku o primjerenoj razini zaštite te da Komisija nije ovlaštena ograničavati ovlasti tih tijela prema članku 28. Direktive 95/46/EZ. U skladu s tim člankom ta tijela imaju istražne ovlasti, kao što je ovlast za prikupljanje svih podataka potrebnih za izvršavanje svojih nadzornih dužnosti i učinkovite ovlasti za posredovanje, kao što je nametanje privremene ili konačne zabrane obrade podataka te ovlast za sudjelovanje u sudskim postupcima (4).

(4)

U istoj presudi Sud je podsjetio da u skladu s člankom 25. stavkom 6. drugim podstavkom Direktive 95/46/EZ države članice i njihova tijela moraju poduzeti potrebne mjere za usklađivanje s aktima institucija Unije jer se ti akti u načelu smatraju zakonitima i proizvode pravne učinke do njihova povlačenja, poništenja u postupku za poništenje ili proglašavanja nevažećima nakon zahtjeva za prethodnu odluku ili tužbenog zahtjeva za proglašenje nezakonitosti.

(5)

Mutatis mutandis, Odluka Komisije donesena u skladu s člankom 26. stavkom 4. Direktive 95/46/EZ obvezujuća je za sva tijela država članica kojima je upućena, uključujući njihova neovisna nadzorna tijela, jer se njome priznaje da se prijenosima koji se provode na temelju standardnih ugovornih klauzula utvrđenih u Direktivi pružaju dovoljna jamstva kao što je propisano člankom 26. stavkom 2. te Direktive. To ne sprječava nacionalno nadzorno tijelo da izvršava svoje ovlasti nadzora tokova podataka, uključujući ovlasti obustave ili zabrane prijenosa osobnih podataka ako utvrdi da se tim prijenosom krši zakon o zaštiti podataka u EU-u ili pojedinačnoj državi članici, primjerice, ako uvoznik podataka ne poštuje standardne ugovorne klauzule.

(6)

Odluke Komisije 2001/497/EZ (5) i 2010/87/EU (6) sadržavaju ograničenje ovlasti nacionalnih nadzornih tijela koje je usporedivo s onim iz članka 3. stavka 1. prvog podstavka Odluke 2000/520/EZ, koji je Sud proglasio nevažećim.

(7)

S obzirom na presudu u predmetu Schrems i u skladu s člankom 266. Ugovora, odredbe u tim Odlukama kojima se ograničavaju ovlasti nacionalnih nadzornih tijela stoga je potrebno zamijeniti.

(8)

Kako bi se pospješio učinkovit nadzor funkcioniranja odluka o standardnim ugovornim klauzulama koji je trenutačno na snazi, države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o relevantnima mjerama koje su poduzela nacionalna nadzorna tijela.

(9)

Radna skupina za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka, koja je osnovana u skladu s člankom 29. Direktive 95/46/EZ, objavila je mišljenje koje je uzeto u obzir pri sastavljanju ove Odluke.

(10)

Mjere navedene u ovoj Odluci u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 31. stavkom 1. Direktive 95/46/EZ.

(11)

Odluke 2001/497/EZ i 2010/87/EU potrebno je stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Članak 4. Odluke 2001/497/EZ zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Ako nadležna tijela država članica izvršavaju svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ čiji je ishod suspenzija ili potpuna zabrana protoka podataka prema trećim zemljama radi zaštite osoba u pogledu obrade njihovih osobnih podataka, predmetna država članica bez odgode o tome obavješćuje Komisiju koja informacije prosljeđuje drugim državama članicama.”.

Članak 2.

Članak 4. Odluke 2010/87/EU zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Kad god nadležna tijela država članica izvršavaju svoje ovlasti u skladu s člankom 28. stavkom 3. Direktive 95/46/EZ, a čiji je ishod suspenzija ili potpuna zabrana protoka podataka prema trećim zemljama radi zaštite osoba u pogledu obrade njihovih osobnih podataka, predmetna država članica bez odgode o tome obavješćuje Komisiju koja informacije prosljeđuje drugim državama članicama.”.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2016.

Za Komisiju

Věra JOUROVÁ

Članica Komisije


(1)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(2)  ECLI:EU:C:2015:650.

(3)  Odluka Komisije 2000/520/EZ od 26. srpnja 2000. sukladno s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o primjerenosti zaštite koju pružaju načela privatnosti „sigurne luke” i uz njih vezana često postavljana pitanja koje je izdalo Ministarstvo trgovine SAD-a (SL L 215, 25.8.2000., str. 7.).

(4)  Schrems, točke 40. i dalje, od 101. do 103.

(5)  Odluka Komisije 2001/497/EZ od 15. lipnja 2001. o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka u treće zemlje, u skladu s Direktivom 95/46/EZ (SL L 181, 4.7.2001., str. 19.).

(6)  Odluka Komisije 2010/87/EU od 5. veljače 2010. o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka obrađivačima u trećim zemljama u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 39, 12.2.2010., str. 5.).


SMJERNICE

17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/102


SMJERNICA (EU) 2016/2298 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 2. studenoga 2016.

o izmjeni Smjernice (EU) 2015/510 o provedbi okvira monetarne politike Eurosustava (ESB/2016/31)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno prvu alineju njegova članka 127. stavka 2.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno prvu alineju njegova članka 3. stavka 1., članak 9. stavak 2., članak 12. stavak 1., članak 14. stavak 3., članak 18. stavak 2. te članak 20. prvi stavak,

budući da:

(1)

Ostvarenje jedinstvene monetarne politike iziskuje određivanje sredstava, instrumenata i postupaka koje koristi Eurosustav, koji se sastoji od Europske središnje banke (ESB) i nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro (dalje u tekstu: nacionalne središnje banke), radi provedbe te politike na jedinstven način u državama članicama čija je valuta euro.

(2)

Za potrebe operacija monetarne politike, Eurosustav može provoditi aukcije s fiksnom kamatnom stopom ili aukcije s promjenjivom kamatnom stopom. Smjernicu (EU) 2015/510 Europske središnje banke (ESB/2014/60) (1) trebalo bi izmijeniti tako da uključi neka potrebna tehnička i urednička poboljšanja u odnosu na operativne faze aukcija.

(3)

Eurosustav smatra potrebnim izmijeniti kriterije prihvatljivosti i prilagoditi mjere za kontrolu rizika primjenjive na neosigurane dužničke instrumente s pravom prvenstva koje su izdale kreditne institucije ili investicijska društva ili s njima blisko povezani subjekti unutar svog okvira kolaterala kako bi se uzela u obzir provedba Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2) u državama članicama.

(4)

Eurosustav je razvio jedinstveni okvir za imovinu prihvatljivu kao kolateral, tako da se svi kreditni poslovi Eurosustava provode usklađeno provedbom Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60) u svim državama članicama čija je valuta euro. Upravno vijeće smatra potrebnim uvesti neke promjene u okvir kolaterala Eurosustava radi omogućavanja uključivanja strukture kupona s mogućim negativnim novčanim tokovima za utrživu imovinu.

(5)

Eurosustav zahtijeva dostavu sveobuhvatnih i standardiziranih podataka na razini pojedinačnog kredita o skupu imovine koja stvara novčani tok i kojom su osigurani vrijednosni papiri osigurani imovinom. Odgovarajuće strane moraju dostaviti podatke na razini pojedinačnog kredita repozitoriju podataka na razini pojedinačnog kredita koji je odredio Eurosustav. Zahtjeve Eurosustava za određivanje repozitorija podataka na razini pojedinačnog kredita i postojeći postupak određivanja potrebno je detaljnije pojasniti radi transparentnosti.

(6)

S ciljem zaštite adekvatnosti kolaterala Eurosustava, potrebno je izmijeniti kriterije prihvatljivosti za kreditna potraživanja, a posebno kriterij ograničenja realizacije. Nacionalne središnje banke trebaju poduzeti posebne mjere radi isključivanja ili značajnog umanjivanja rizika prijeboja kad prihvaćaju kreditna potraživanja kao kolateral. Kreditna potraživanja nastala prije 1. siječnja 2018. na koja se nisu odnosile te mjere mogu biti mobilizirana kao kolateral do 31. prosinca 2019. pod uvjetom da su ispunjeni svi drugi kriteriji prihvatljivosti.

(7)

Radi zaštite Eurosustava od rizika financijskih gubitaka u slučaju nastanka statusa neispunjenja obveze druge ugovorne strane, prihvatljiva imovina koja je mobilizirana kao kolateral za kreditne poslove Eurosustava trebala bi biti podvrgnuta mjerama za kontrolu rizika utvrđenim u glavi VI. četvrtog dijela Smjernice (EU) 2015/510 (ESB/2014/60). Zbog redovitog preispitivanja okvira za kontrolu rizika Eurosustava, Upravno vijeće smatra da je potrebno izvršiti određene prilagodbe.

(8)

Prihvatljiva imovina mora udovoljavati zahtjevima kreditne kvalitete Eurosustava navedenim u Okviru za kreditnu procjenu Eurosustava (ECAF) koji određuje postupke, pravila i tehnike radi osiguravanja udovoljavanju zahtjevima Eurosustava za visokim bonitetnim standardima za prihvatljivu imovinu. Nakon preispitivanja pravila ECAF-a, potrebno je izvršiti određene promjene, posebno u odnosu na opće kriterije za prihvaćanje vanjskih institucija za kreditnu procjenu (VIKP) i dodatne operativne zahtjeve za vanjske institucije za kreditnu procjenu u odnosu na pokrivene obveznice.

(9)

Potrebno je izvršiti određene manje tehničke izmjene radi jasnoće, primjerice u odnosu na stručne nazive u vezi s pokrivenim obveznicama.

(10)

Smjernicu (EU) 2015/510 (ESB/2014/60) stoga treba na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU SMJERNICU:

Članak 1.

Izmjene

Smjernica (EU) 2015/510 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 12. zamjenjuje se sljedećim:

„12.

‚pokrivena obveznica’ znači dužnički instrument koji ima dvostruku ulogu: (a) izravnu ili neizravnu prema kreditnoj instituciji; i (b) prema dinamičnom pokrivenom skupu odnosne imovine, a za koji nema tranširanja rizika;”;

(b)

umeće se sljedeća točka 46.a:

„46.a

‚investicijsko društvo’ znači investicijsko društvo sa značenjem iz točke 2. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;”;

(c)

točka 48. zamjenjuje se sljedećim:

„48.

‚pokrivena obveznica velikog iznosa’ znači pokrivena obveznica s opsegom izdanja od najmanje 1 milijardu eura, za koju najmanje tri održavatelja tržišta osiguravaju redovne ponude na kupnju i prodaju;”;

(d)

točka 71. zamjenjuje se sljedećim:

„71.

‚ostale pokrivene obveznice’ znači strukturirane pokrivene obveznice ili multi cédulas;”;

(e)

točka 74. zamjenjuje se sljedećim:

„74.

‚javni kreditni rejting’ znači kreditni rejting koji je: (a) izdan ili potvrđen od strane agencije za kreditni rejting registrirane u Uniji koja je prihvaćena kao vanjska institucija za kreditnu procjenu od strane Eurosustava; i (b) koji je javno objavljen ili raspodijeljen temeljem pretplate;”;

(f)

točka 88. zamjenjuje se sljedećim:

„88.

‚strukturirana pokrivena obveznica’ znači pokrivena obveznica, osim multi cédulas, koja nije izdana u skladu sa zahtjevima iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

(*1)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32).”;"

(g)

točka 94. zamjenjuje se sljedećim:

„94.

‚pokrivena obveznica usklađena s UCITS-om’ znači pokrivena obveznica izdana u skladu sa zahtjevima iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ;”.

2.

Članak 25. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. tablica 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Tablica 4.

Operativne faze aukcija

Faza 1.

Najava aukcije

(a)

Javna najava ESB-a

(b)

Javna najava nacionalnih središnjih banaka i izravna najava pojedinim drugim ugovornim stranama (ako se smatra potrebnim)

Faza 2.

Priprema drugih ugovornih strana i dostava ponuda

Faza 3.

Prikupljanje ponuda od strane Eurosustava

Faza 4.

Raspodjela na aukciji i objava rezultata aukcije

(a)

odluka ESB-a o raspodjeli na aukciji

(b)

javna objava ESB-a rezultata raspodjele

Faza 5.

Izdavanje potvrda o pojedinim rezultatima raspodjele

Faza 6.

Namira transakcija”;

(b)

u stavku 2. tablice 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„Tablica 5.

Okvirni vremenski okvir za operativne faze standardnih aukcija (vremena su navedena prema srednjoeuropskom vremenu  (3) )

Image Tekst slike

Tablica 6.

Okvirni vremenski okvir za operativne faze brzih aukcija (vremena su navedena prema SEV-u)

Image Tekst slike

(3)  Srednjoeuropsko vrijeme (SEV) uzima u obzir promjenu na srednjoeuropsko ljetno računanje vremena."

3.

U članku 30. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   ESB unaprijed javno najavljuje standardne aukcije. Osim toga, nacionalne središnje banke mogu standardne aukcije najaviti javno i izravno drugim ugovornim stranama, ako to smatraju potrebnim.

2.   ESB može unaprijed javno najaviti brze aukcije. Kod brzih aukcija koje su unaprijed javno najavljene, NSB može izravno stupiti u vezu s odabranim drugim ugovornim stranama, ako to smatra potrebnim. Kod brzih aukcija koje nisu unaprijed javno najavljene, nacionalne središnje banke izravno stupaju u vezu s odabranim drugim ugovornim stranama.”.

4.

U članku 43. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   ESB javno objavljuje odluku o raspodjeli na aukciji u odnosu na rezultate aukcije. Pored toga, nacionalne središnje banke mogu objaviti odluku ESB-a o raspodjeli na aukciji javno i izravno drugim ugovornim stranama, ako to smatraju potrebnim.”.

5.

U članku 55.a stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Kada se radi o podružnicama, informacije koje se dostavljaju na temelju stavka 1. odnose se na instituciju kojoj podružnica pripada.”.

6.

U članku 61. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   ESB objavljuje ažurirani popis prihvatljive utržive imovine na svojoj mrežnoj stranici, u skladu s tamo navedenim metodologijama, i ažurira taj popis svakog dana kada je otvoren sustav TARGET2. Utrživa imovina uključena na popis prihvatljive utržive imovine postaje prihvatljiva za upotrebu u kreditnim poslovima Eurosustava nakon što bude objavljena na popisu. Iznimno od navedenog, u pojedinom slučaju kratkoročnih dužničkih instrumenata s istim danom namire vrijednosti, Eurosustav može dodijeliti prihvatljivost od datuma izdanja. Imovina procijenjena u skladu s člankom 87. stavkom 3. ne objavljuje se na ovom popisu prihvatljive utržive imovine.”.

7.

U članku 63. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Da bi bili prihvatljivi, dužnički instrumenti moraju imati jednu od sljedećih struktura kupona do konačnog otkupa:

(a)

fiksni kupon, bez kupona ili višestupanjski kuponi s unaprijed određenim rasporedom kupona i unaprijed određenim vrijednostima kupona; ili

(b)

kuponi s promjenjivom kamatnom stopom koji imaju sljedeću strukturu: kuponska stopa = (referentna kamatna stopa * l) ± x, s f ≤ kuponske stope ≤ c, gdje:

i.

referentna kamatna stopa je samo jedna od sljedećih u određenom trenutku:

kamatna stopa na eurskom novčanom tržištu, npr. Euribor, LIBOR ili slični indeksi,

kamatna stopa na ugovore o razmjeni s nepromjenjivim rokom dospijeća, npr. CMS, EIISDA; EUSA,

prinos na jednu državnu obveznicu iz europodručja ili indeks nekolicine takvih obveznica s dospijećem od godine dana ili manje,

indeks inflacije u europodručju;

ii.

f (donja granica), c (gornja granica), l (faktor financijske poluge/smanjenja financijske poluge) i x (marža) su, ako postoje, brojevi koji su ili unaprijed određeni pri izdavanju, ili koji se tijekom vremena mogu mijenjati samo kako je unaprijed određeno pri izdavanju, kada je l veći od nule tijekom cjelokupnog vijeka trajanja imovine. Za kupone s promjenjivom kamatnom stopom s referentnom kamatnom stopom s indeksom inflacije, l je jednako jedan.”.

8.

Umeće se sljedeći članak 77.a:

„Članak 77.a

Ograničenja investicija za vrijednosne papire osigurane imovinom

Svaka novčana investicija koja predstavlja potraživanje na bankovnom računu izdavatelja ili bilo kojeg posredničkog SPV-a prema dokumentaciji o transakcijama ne smije se sastojati, u cijelosti ili djelomično, stvarno ili potencijalno, od tranši drugih vrijednosnih papira osiguranih imovinom, kreditnih zapisa, ugovora o razmjeni ili drugih izvedenih instrumenata, sintetskih vrijednosnih papira ili sličnih potraživanja.”.

9.

U članku 73. stavak 7. briše se.

10.

U članku 78. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Sveobuhvatni i standardizirani podaci na razini pojedinačnog kredita o skupu imovine koja stvara novčani tok i kojom su osigurani vrijednosni papiri osigurani imovinom stavljaju se na raspolaganje u skladu s postupcima utvrđenima u Prilogu VIII. koji uključuju informacije o zahtijevanoj ocjeni kvalitete podataka i zahtjeve za određivanje, od strane Eurosustava, repozitorija podataka na razini pojedinačnog kredita. Pri procjeni prihvatljivosti Eurosustav uzima u obzir: (a) svaki propust dostavljanja podataka; i (b) koliko često pojedina polja s podacima na razini pojedinačnog kredita ne sadržavaju smislene podatke.”.

11.

U odjeljku 2. poglavlja 1. glave II. dijela četvrtog umeće se sljedeći pododjeljak 4.:

„Pododjeljak 4.

Posebni kriteriji prihvatljivosti za određene neosigurane dužničke instrumente

Članak 81.a

Kriteriji prihvatljivosti za određene neosigurane dužničke instrumente

1.   Da bi bili prihvatljivi za kreditne poslove Eurosustava, neosigurani dužnički instrumenti koje su izdale kreditne institucije ili investicijska društva ili s njima blisko povezani subjekti kako su određeni u članku 138. stavku 2. moraju udovoljiti općim kriterijima prihvatljivosti u odnosu na sve vrste utržive imovine utvrđene u odjeljku 1. s izuzetkom zahtjeva utvrđenih u članku 64. u mjeri u kojoj je neosigurani dužnički instrument podređen na temelju zakona.

2.   Za potrebe ovog pododjeljka, podređenost na temelju zakona znači podređenost, utemeljena na zakonskom okviru primjenjivom na izdavatelja, neosiguranog dužničkog instrumenta na koji se ne odnosi podređenost u skladu s uvjetima dužničkog instrumenta, tj. ugovorna podređenost.”.

12.

U članku 83. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Rejting izdanja koje je dodijelio VIKP: ovaj rejting odnosi se na kreditnu procjenu VIKP-a dodijeljenu izdanju ili, ako ne postoji rejting izdanja koje je dodijelio isti VIKP, program ili seriju izdanja pod kojom je imovina izdana. Procjena VIKP-a dodijeljena programu ili seriji izdanja bitna je samo ako se odnosi na određenu imovinu i ako izričito i nedvosmisleno odgovara ISIN oznaci imovine koju je dodijelio VIKP te ako ne postoji drugačiji rejting izdanja dodijeljen od strane istog VIKP-a. Za rejtinge izdanja od strane VIKP-a, Eurosustav ne pravi razliku s obzirom na izvorni rok dospijeća imovine.”.

13.

U članku 104. umeće se sljedeći stavak 3.a:

„3.a   Od 1. siječnja 2018., nacionalne središnje banke moraju koristiti mehanizam kojim osiguravaju isključivanje ili znatno smanjenje rizika prijeboja kad prihvaćaju kao kolateral kreditna potraživanja koja su stvorena nakon tog datuma. Kreditna potraživanja koja su stvorena prije 1. siječnja 2018. koja nisu bila predmet tog mehanizma mogu biti mobilizirana kao kolateral do 31. prosinca 2019. pod uvjetom da su ispunjeni drugi kriteriji prihvatljivosti.”.

14.

Članak 120. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Za potrebe ECAF-a, opći kriteriji za prihvaćanje za vanjske institucije za kreditnu procjenu su sljedeći:

(a)

Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala registrira vanjske institucije za kreditnu procjenu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009.

(b)

Vanjske institucije za kreditnu procjenu moraju ispunjavati operativne kriterije i osiguravati odgovarajuće pokriće kako bi se osigurala učinkovita provedba ECAF-a. Kreditna procjena VIKP-a posebno se koristi ako Eurosustav ima na raspolaganju informacije o tim procjenama, kao i informacije potrebne za usporedbu i dodjelu odnosno raspoređivanje procjena na određene stupnjeve kreditne kvalitete Eurosustava i za potrebe provođenja postupka analize učinkovitosti na temelju članka 126.

2.   Eurosustav zadržava pravo odlučiti hoće li započeti postupak prihvaćanja ECAF-a na zahtjev agencije za kreditni rejting (CRA). Prilikom donošenja odluke, Eurosustav uzima u obzir, između ostalog, osigurava li agencija za kreditni rejting odgovarajuće pokriće za učinkovitu provedbu ECAF-a u skladu sa zahtjevima iz Priloga IX.a.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak 2.a:

„2.a   Nakon započinjanja postupka prihvaćanja ECAF-a, Eurosustav mora istražiti sve dodatne informacije koje smatra potrebnim radi osiguravanja učinkovite provedbe ECAF-a, uključujući sposobnost VIKP-a da ispuni kriterije i pravila postupka analize učinkovitosti ECAF-a u skladu sa zahtjevima iz Priloga IX. i posebnim kriterijima iz Priloga IX.b (ako je primjenjivo). Eurosustav zadržava pravo odlučiti hoće li prihvatiti VIKP za potrebe ECAF-a na osnovi dobivenih informacija i svoje vlastite dubinske analize.”.

15.

U članku 122. stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

ažurnu procjenu od strane nadležnog tijela koja odražava trenutno dostupne informacije o svim pitanjima koja utječu na korištenje IRB sustava za potrebe osiguranja i sva pitanja koja se odnose ne podatke koji se koriste za postupak analize učinkovitosti ECAF-a;”.

16.

U članku 137. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Primjenjuju se opći kriteriji prihvatljivosti za utrživu imovinu koji su utvrđeni u glavi II. dijela četvrtog, osim što utrživa imovina:

(a)

može biti izdana, može se držati i namirivati izvan EGP-a;

(b)

može biti nominirana u valutama koje nisu euro; i

(c)

ne smije imati vrijednost kupona koja dovodi do negativnog novčanog toka.”.

17.

U članku 138. stavku 3. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

bliske veze između druge ugovorne strane i subjekta javnog sektora iz EGP-a koji ima pravo razrezivanja poreza, ili slučajeve kada za dužnički instrument jamči jedan ili više subjekata javnog sektora iz EGP-a koji ima pravo razrezivanja poreza, a odgovarajuće jamstvo udovoljava obilježjima navedenim u članku 114.; i u svim slučajevima podliježe članku 139. stavku 1.;”.

18.

U članku 139. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Neosigurani dužnički instrumenti koje izdaje druga ugovorna strana ili drugi subjekt u bliskoj vezi s tom drugom ugovornom stranom, kako je određeno u stavku 2. članka 138., i za koje u cijelosti jamči jedan ili više subjekata javnog sektora iz EGP-a koji imaju pravo razrezivanja poreza, neće biti mobilizirani kao kolateral za kreditne poslove Eurosustava niti od strane te druge ugovorne strane:

(a)

izravno; niti

(b)

neizravno, kada su uključeni u skup pokrivenih obveznica.”.

19.

U članku 141. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Druga ugovorna strana ne smije dostaviti ili upotrebljavati kao kolateral neosigurane dužničke instrumente koje je izdala kreditna institucija ili bilo koji drugi subjekt s kojim je ta kreditna institucija u bliskoj vezi, u mjeri u kojoj vrijednost tog kolaterala koji je izdala ta kreditna institucija ili drugi subjekt s kojim je u bliskoj vezi, nakon primjene važećeg korektivnog faktora, prelazi 2,5 % ukupne vrijednosti imovine koju ta druga ugovorna strana upotrebljava kao kolateral. Ovaj prag od 2,5 % ne primjenjuje se niti u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)

ako vrijednost takve imovine ne prelazi 50 milijuna EUR nakon primjene važećeg korektivnog faktora; niti

(b)

ako za takvu imovinu jamči subjekt javnog sektora koji ima pravo razrezivanja poreza, jamstvom koje ispunjava obilježja navedena u članku 114.”.

20.

Članak 143. briše se.

21.

Umeće se sljedeći članak 144.a:

„Članak 144.a

Prihvatljiva imovina s negativnim novčanim tokom

1.   Nacionalne središnje banke osiguravaju da druga ugovorna strana ostane odgovorna za pravovremeno plaćanje bilo kojeg iznosa negativnog novčanog toka povezanog s prihvatljivom imovinom koju je dostavio ili upotrijebio kao kolateral.

2.   Ako druga ugovorna strana pravovremeno ne izvrši plaćanje u skladu sa stavkom 1. Eurosustav može, ali nije obvezan, izvršiti odgovarajuće plaćanje. Nacionalne središnje banke osiguravaju da druga ugovorna strana nadoknadi Eurosustavu, odmah po primitku zahtjeva Eurosustava, svaki iznos negativnog novčanog toka koji je Eurosustav platio kao rezultat neispunjavanja obveze druge ugovorne strane. Ako druga ugovorna strana pravovremeno ne izvrši plaćanje u skladu sa stavkom 1., Eurosustav ima pravo teretiti odmah i bez prethodne obavijesti iznos jednak iznosu koji Eurosustav treba platiti u ime takve druge ugovorne strane:

(a)

s odgovarajućeg računa platnog modula (PM) druge ugovorne strane u sustavu TARGET2, kako je propisano u članku 36. stavku 6. Priloga II. Smjernici ESB/2012/27; ili

(b)

s prethodnim odobrenjem banke za namiru, s TARGET2 PM računa banke za namiru, koji se koristi za kreditne poslove Eurosustava odgovarajuće druge ugovorne strane; ili

(c)

s bilo kojeg računa koji se može koristiti za operacije monetarne politike Eurosustava i koji odgovarajuća druga ugovorna strana ima kod NSB-a.

3.   Svaki iznos koji je Eurosustav platio temeljem stavka 2. koji druga ugovorna strana nije nadoknadila odmah po primitku zahtjeva i koji se ne može teretiti od strane Eurosustava s bilo kojeg odgovarajućeg računa kako je propisano stavkom 2. smatrat će se kreditom Eurosustava, na koji se primjenjuje sankcija u skladu s člankom 154.”.

22.

U članku 154. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

u odnosu na obratne transakcije i valutne ugovore o razmjeni za potrebe monetarne politike, obveze, kako je utvrđeno u članku 15., da se na odgovarajući način osigura i namiri iznos koji je raspodijeljen drugoj ugovornoj strani za vrijeme cijelog razdoblja određene operacije uključujući svaki neotplaćeni iznos određene operacije u slučaju prijevremenog raskida od strane NSB-a za vrijeme preostalog razdoblja operacije.”.

23.

U članku 154. stavku 1. dodaje se sljedeća točka (e):

„(e)

svaka obveza plaćanja u skladu s člankom 144.a stavkom 3.”.

24.

U članku 156. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

izrečena je novčana kazna;”.

25.

U članku 156. stavku 4. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

izrečena je novčana kazna;”.

26.

U članku 166. dodaje se sljedeći stavak 4.a:

„4.a   Svaki NSB primjenjuje ugovore ili propise koji osiguravaju da, u svako doba, matični NSB bude u pravnom položaju da izrekne novčanu kaznu za nepostupanje druge ugovorne strane da nadoknadi ili plati, u cijelosti ili djelomično, bilo koji iznos kredita ili cijene otkupa, ili da dostavi kupljenu imovinu, o dospijeću ili kad je inače dospjela, u slučaju da nisu dostupna sredstva u skladu s člankom 166. stavkom 2. Novčana kazna izračunava se u skladu s Prilogom VII., odjeljkom I., stavkom 1. točkom (a) ove Smjernice i Prilogom VII., odjeljkom I., stavcima 2. i 4. ove Smjernice, uzimajući u obzir iznos gotovine koju druga ugovorna strana ne može platiti ili nadoknaditi ili imovine koju druga ugovorna strana ne može isporučiti i broj kalendarskih dana tijekom kojih druga ugovorna strana nije platila, nadoknadila ili isporučila.”.

27.

Prilozi VII., VIII. i XII. mijenjaju se, a novi Prilog IX.a i Prilog IX.b umeću se u skladu s Prilogom ovoj Smjernici.

Članak 2.

Stupanje na snagu i provedba

1.   Ova Smjernica stupa na snagu danom obavještavanja nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro.

2.   Nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro poduzimaju potrebne mjere kako bi se uskladile s ovom Smjernicom i primjenjuju ih od 1. siječnja 2017. One su obvezne obavijestiti ESB o propisima i sredstvima u vezi s tim mjerama najkasnije do 5. prosinca 2016.

Članak 3.

Adresati

Ova je Smjernica upućena svim središnjim bankama Eurosustava.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 2. studenoga 2016.

Upravno vijeće ESB-a

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  Smjernica (EU) 2015/510 Europske središnje banke od 19. prosinca 2014. o provedbi monetarne politike Eurosustava (ESB/2014/60) (Smjernica o općoj dokumentaciji) (SL L 91, 2.4.2015., str. 3.).

(2)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU, te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).


PRILOG

Prilozi VII., VIII. i XII. Smjernici (EU) 2015/510 (ESB/2014/60) mijenjaju se, a novi prilozi IX.a i IX.b umeću se, kako slijedi:

1.

U Prilogu VII., stavak 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

za neispunjavanje obveze iz članka 154. stavka 1. točke (d) ili (e), novčana kazna obračunava se upotrebom kamatne stope na mogućnost posudbe na kraju dana koja se primjenjuje na dan kada je započelo neispunjavanje obveze, uvećane za 5 postotnih bodova. Za ponavljane povrede obveze iz članka 154. stavka 1. točke (d) ili obveza iz članka 154. stavka 1. točke (e) unutar razdoblja od 12 mjeseci, počevši od dana prve povrede, zatezna kamatna stopa povećava se za daljnja 2,5 postotna boda za svaku povredu.”

2.

U Prilogu VII., stavak 5. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Razdoblje počeka od sedam kalendarskih dana primjenjuje se kad povreda proizlazi iz promjene postupka vrednovanja, bez dostave takvih dodatnih neosiguranih dužničkih instrumenata i bez uklanjanja imovine iz ukupnog skupa kolaterala, na temelju sljedećeg:

i.

vrijednost već dostavljenih neosiguranih dužničkih instrumenata se povećala; ili

ii.

ukupna vrijednost skupa kolaterala se smanjila.

U takvim slučajevima od druge ugovorne strane zahtijeva se da uskladi vrijednost svog ukupnog skupa kolaterala i/ili vrijednost takvih neosiguranih dužničkih instrumenata unutar razdoblja počeka, a kako bi osigurala postupanje u skladu s primjenjivim ograničenjem.”.

3.

U Prilogu VII., stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.

Ako je druga ugovorna strana dostavila informacije koje negativno utječu na vrijednost njezina kolaterala sa stajališta Eurosustava u odnosu na članak 145. stavak 4., primjerice netočne informacije o nepodmirenom iznosu iskorištenog kreditnog potraživanja koja je pogrešna ili je bila pogrešna ili zastarjela, ili ako druga ugovorna strana pravovremeno ne dostavi informacije kako se zahtijeva na temelju članka 101. stavka 1. točke (a) podtočke iv., iznos (vrijednost) kolaterala na koji se negativno utjecalo uzima se u obzir za izračun novčane kazne na temelju stavka 3. i ne primjenjuje se razdoblje počeka. Ako je netočna informacija ispravljena unutar primjenjivog razdoblja za obavijest, npr. za kreditna potraživanja tijekom sljedećeg poslovnog dana u skladu s člankom 109. stavkom 2., kazna se ne izriče.”.

4.

U Prilogu VII., stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.

Za neispunjavanje obveza iz članka 154. stavka 1. točke (d) ili (e), novčana kazna izračunava se primjenom zatezne kamatne stope, u skladu sa stavkom 1. točkom (b), do iznosa neovlaštenog pristupa druge ugovorne strane mogućnosti granične posudbe od središnje banke ili neplaćenog kredita Eurosustava.”.