3.9.2016

HR

Službeni list Europske unije

L 237/1

---

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/1450

оd 23. svibnja 2016.

o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji povezani s metodologijom za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava (1), a posebno njezin članak 45. stavak 2.,

budući da:

(1)

Učinkovita sanacija može biti izvediva i vjerojatna samo ako su instituciji odgovarajuća interna financijska sredstva za apsorpciju gubitaka i potrebe dokapitalizacije dostupna bez utjecanja na određene obveze, posebno one koju su isključene iz bail-ina. Direktivom 2014/59/EU određeno je da institucije trebaju ispunjivati minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) kako bi se izbjeglo njihovo pretjerano oslanjanje na oblike financiranja koji su isključeni iz bail-ina, s obzirom na to da bi neispunjivanje MREL-a negativno utjecalo na njihov kapacitet apsorpcije gubitaka i dokapitalizacije te, u konačnici, na ukupnu učinkovitost sanacije.

(2)

Pri utvrđivanju MREL-a u skladu s člankom 45. stavkom 6. točkama (a) i (b) Direktive 2014/59/EU, sanacijsko tijelo trebalo bi uzeti u obzir potrebu, u slučaju primjene bail-in instrumenta, za osiguranjem sposobnosti institucije da apsorbira odgovarajući iznos gubitaka i bude dokapitalizirana iznosom koji je dostatan za ponovnu uspostavu stope redovnog osnovnog kapitala na razini koja je dostatna za održanje kapitalnih zahtjeva za odobrenje za rad i istodobno dostatna za zadržavanje dostatnog povjerenja tržišta. Ta uska povezanost s nadzornim odlukama zahtijeva da sanacijsko tijelo te procjene donosi u bliskoj suradnji s nadležnim tijelima u skladu s okvirom iz članka 45. stavka 6. Direktive 2014/59/EU te da bi u skladu s time sanacijsko tijelo u okviru svoje obveze da se savjetuje s nadležnim tijelom u skladu s člankom 45. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU trebalo uzeti u obzir procjene nadležnog tijela u pogledu poslovnog modela, modela financiranja i profila rizičnosti institucije za potrebe utvrđivanja bonitetnih zahtjeva.

(3)

Osobito bi procjena potrebnog kapaciteta za apsorpciju gubitaka trebala biti usko povezana s postojećim kapitalnim zahtjevima institucije, dok bi procjena potrebnog kapaciteta za ponovnu uspostavu kapitala trebala biti usko povezana s vjerojatnim kapitalnim zahtjevima nakon primjene sanacijske strategije, osim ako postoje jasni razlozi zbog kojih bi se gubitci u sanaciji trebali procjenjivati drukčije nego u trajnom poslovanju. Slična procjena potrebna je kako bi se osiguralo da je MREL dostatan za osiguranje mogućnosti sanacije institucije ako se primjenjuju drugi instrumenti sanacije osim bail-ina.

(4)

U članku 45. stavku 6. točki (c) Direktive 2014/59/EU zahtijeva se i da sanacijska tijela uzmu u obzir mogućnost da bi određene kategorije obveza, utvrđene u planovima sanacije i procjeni mogućnosti sanacije, mogle biti isključene iz bail-ina. Na takve obveze ne bi se trebalo oslanjati za potrebe ispunjivanja MREL-a. Sanacijska tijela trebala bi osigurati i da, kada se značajni iznosi bilo koje insolvencijske kategorije obveza isključe iz bail-ina na obveznoj ili diskrecijskoj osnovi, to isključenje ne dovede do toga da obveze iste ili nadređene kategorije snose veće gubitke nego što bi snosile u slučaju insolventnosti jer bi to bila prepreka za mogućnost sanacije.

(5)

Sanacijska tijela mogu zahtijevati da se dio MREL-a iz članka 45. stavka 1. Direktive 2014/59/EU ispuni podređenim ugovornim bail-in instrumentima ili određivanjem većeg minimalnog zahtjeva ili alternativnim mjerama za uklanjanje prepreka sanaciji. Prilagodba MREL-a nije potrebna ako je rizik od kršenja načela da nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj dovoljno nizak.

(6)

Određene institucije na koje se primjenjuje Direktiva 2014/59/EU, posebno infrastrukture financijskih tržišta koje imaju odobrenje za rad kao kreditne institucije, imaju visoko specijalizirane poslovne modele i na njih se primjenjuju dodatni propisi, koje bi trebalo uzeti u obzir pri određivanju MREL-a.

(7)

Kako bi se osigurala dosljednost s bonitetnim nadzorom, sanacijsko tijelo trebalo bi, pri procjeni veličine, poslovnog modela, modela financiranja i općeg profila rizičnosti institucije, uzeti u obzir ishod postupka nadzorne provjere i ocjene koji provodi nadležno tijelo na temelju članka 97. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2), osim ako postoje jasni razlozi zbog kojih bi se gubitci u sanaciji trebali procjenjivati drukčije nego u trajnom poslovanju. Pri provedbi postupka nadzorne provjere i ocjene te podložno članku 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3), nadležno tijelo trebalo bi uzeti u obzir smjernice o zajedničkim postupcima i metodologijama za postupak nadzorne provjere i ocjene (EBA/GL/2014/13), koje je EBA izdala na temelju članka 107. stavka 3. te Direktive, i učiniti sve u svojoj moći kako bi se te smjernice poštovale u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(8)

U planovima sanacije mogu se utvrditi aranžmani za apsorpciju gubitaka i dokapitalizaciju unutar struktura grupe, uključujući s pomoću instrumenata kapitala ili prihvatljivih obveza koje su institucije izdale drugim institucijama ili subjektima unutar iste grupe. Sanacijska tijela trebala bi odrediti MREL u dosljednosti s tim aranžmanima kada su oni sastavni dio preferirane sanacijske strategije institucije ili grupe.

(9)

Kako bi se osiguralo da mogućnost sanacije ne ovisi o pružanju javne financijske potpore i da Unijin sustav aranžmana financiranja sanacije ispuni svoju svrhu doprinosa osiguranju financijske stabilnost, pri određivanju MREL-a sanacijska tijela trebala bi uzeti u obzir uvjete za korištenje aranžmana financiranja sanacije iz članka 101. stavka 2. Direktive 2014/59/EU na načine koji neizravno dovode do toga da se dio gubitaka institucije ili subjekta prenosi na aranžman financiranja sanacije.

(10)

U skladu s člankom 45. stavkom 6. točkom (f) Direktive 2014/59/EU sanacijska tijela trebala bi osim toga uzeti u obzir potencijalni štetni utjecaj propasti institucije na financijsku stabilnost. Sanacijska tijela trebala bi posebno obratiti pozornost na osiguranje toga da učinkovita sanacija sistemski važne institucije ne bude spriječena zbog iscrpljenosti njezina efektivnog kapaciteta apsorpcije gubitaka i dokapitalizacije kako je navedeno u članku 44. Direktive 2014/59/EU. To međutim ne bi trebalo dovesti do nikakvog smanjenja ili zamjene potrebe za osiguranjem dostatnog kapaciteta apsorpcije gubitaka i dokapitalizacije putem otpisa ili konverzije prihvatljivih obveza niti bi to trebalo značiti da bi za te potrebe trebalo koristiti aranžman financiranja sanacije, osim u skladu s načelima kojima je uređena njegova uporaba navedenima u članku 44. Direktive 2014/59/EU, te u svakom slučaju isključivo u mjeri u kojoj je to strogo potrebno.

(11)

U skladu s člankom 45. stavkom 6. točkom (e) Direktive 2014/59/EU sanacijska tijela trebala bi procijeniti potencijalnu visinu doprinosa sanacijskim troškovima iz sustava osiguranja depozita, procjenjivanjem iznosa doprinosa kojim bi se iz sustava osiguranja depozita moglo izvedivo i vjerojatno pridonijeti umjesto osiguranim depozitima da oni nisu bili uključeni u opseg bail-ina. Pri izradi te procjene sanacijska tijela trebala bi osigurati da su ona i institucija poduzeli sve razumne i potrebe mjere u dosljednosti sa svojim modelom financiranja kako bi zahtjev za doprinos iz sustava osiguranja depozita svela na najmanju moguću mjeru. Ako se u toj procjeni zaključi da je takav doprinos vjerojatan, sanacijska tijela mogu odrediti niži MREL. Za svaki takav pretpostavljeni doprinos trebala bi se poštovati ograničenja tih doprinosa određena u Direktivi 2014/59/EU te je stoga vjerojatno da će biti najrelevantiji za institucije koje se prvenstveno financiraju osiguranim depozitima.

(12)	Kako bi se institucijama ili subjektima na koje su primijenjeni instrumenti sanacije osiguralo dovoljno vremena da dosegnu MREL, primjereno je odrediti prijelazno razdoblje.

(13)	Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Komisiji dostavilo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

(14)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražilo očitovanje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Utvrđivanje iznosa koji je potreban kako bi se osigurala apsorpcija gubitaka

1.   Sanacijska tijela utvrđuju iznos apsorpcije gubitaka koji bi institucija ili grupa trebala biti sposobna apsorbirati.

2.   Za potrebe utvrđivanja iznosa apsorpcije gubitaka u skladu s ovim člankom i bilo kojeg doprinosa iz sustava osiguranja depozita sanacijskim troškovima na temelju članka 6., sanacijsko tijelo od nadležnog tijela zahtijeva, u dosljednosti s člankom 45. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU, sažetak kapitalnih zahtjeva koji se trenutačno primjenjuju na instituciju ili grupu, a osobito sljedeće:

(a)

kapitalne zahtjeve u skladu s člancima 92. i 458. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), što uključuje sljedeće: i. stopu redovnog osnovnog kapitala od 4,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku; ii. stopu osnovnog kapitala od 6 % ukupnog iznosa izloženosti riziku; iii. stopu ukupnog kapitala od 8 % ukupnog iznosa izloženosti riziku;

(b)	svaki zahtjev za posjedovanje dodatnog regulatornog kapitala većeg od zahtijevanog, a posebno na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU;

(c)	zahtjeve za kombinirani zaštitni sloj kako su definirani u članku 128. stavku 6. Direktive 2013/36/EU;

(d)	prag iz Basela I u skladu s člankom 500. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)	sve primjenjive zahtjeve za omjer financijske poluge.

3.   Za potrebe ove Uredbe, kapitalni zahtjevi tumače se u skladu s primjenom, od strane nadležnih tijela, prijelaznih odredbi utvrđenih u dijelu desetom glavi I. poglavljima 1., 2. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013. i u odredbama nacionalnog zakonodavstva u kojima se propisuju mogućnosti koje su nadležnim tijelima dodijeljene tom Uredbom.

4.   Iznos apsorpcije gubitaka koji će sanacijsko tijelo utvrditi treba biti zbroj zahtjeva iz stavka 2. točaka (a) (b) i (c) ili bilo koji veći iznos koji je potreban da bi se ispunilo zahtjeve iz stavka 2. točke (d) ili (e).

5.   Sanacijsko tijelo može odrediti iznos apsorpcije gubitaka primjenom jedne od sljedećih metoda:

(a)	iznos apsorpcije gubitaka jednak je standardnom iznosu apsorpcije gubitaka utvrđenom u skladu sa stavkom 4.;

(b)

iznos apsorpcije gubitaka, koji može biti ili: i. veći od standardnog iznosa apsorpcije gubitaka utvrđenog u skladu sa stavkom 4. ako vrijedi sljedeće: — standardni iznos apsorpcije gubitaka ne odražava u potpunosti potrebu za apsorpcijom gubitaka u okviru sanacije, uzimajući u obzir informacije koje se od nadležnog tijela zahtijevaju u vezi s poslovnim modelom, modelom financiranja i profilom rizičnosti institucije u skladu s člankom 4. ili — potrebno je smanjiti ili ukloniti prepreku mogućnosti sanacije ili apsorbirati gubitke koji se odnose na udjele u instrumentima na koje se primjenjuje MREL, a koje su izdali drugi subjekti grupe; ii. niži od standardnog iznosa apsorpcije gubitaka utvrđenog u skladu sa stavkom 4. u mjeri u kojoj je, uzimajući u obzir informacije primljene od nadležnog tijela u vezi s poslovnim modelom, modelom financiranja i profilom rizičnosti institucije u skladu s člankom 4.: — ocijenjeno da dodatni kapitalni zahtjevi iz stavka 2. točke (b), koji su utvrđeni na temelju rezultata testiranja otpornosti na stres ili radi pokrivanja makrobonitetnih rizika, nisu relevantni u pogledu potrebe da se osigura da se gubitci mogu apsorbirati u okviru sanacije ili — sanacijsko tijelo ocijenilo da dio zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz stavka 2. točke (c) nije relevantan u pogledu potrebe da se osigura da se gubitci mogu apsorbirati u okviru sanacije.

6.   Ako se primjenjuje mogućnost iz stavka 5. točke (b), sanacijsko tijelo nadležnom tijelu dostavlja detaljno obrazloženje utvrđenog iznosa apsorpcije gubitaka, u okviru obveze sanacijskog tijela da se savjetuje s nadležnim tijelom u skladu s člankom 45. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU.

Članak 2.

Utvrđivanje iznosa potrebnog za nastavak ispunjivanja uvjeta povezanih s odobrenjem za rad i nastavak obavljanja djelatnosti te održavanje povjerenja tržišta u instituciju

1.   Sanacijska tijela utvrđuju iznos dokapitalizacije koji bi bio potreban za provedbu preferirane sanacijske strategije, kako je utvrđeno u postupku planiranja sanacije.

2.   Ako se na temelju procjene mogućnosti sanacije zaključi da je likvidacija institucije u skladu s redovnim postupkom u slučaju insolventnosti izvediva i vjerojatna, dokapitalizacijski iznos jednak je nuli, osim ako sanacijsko tijelo odluči da je potreban pozitivan iznos jer se likvidacijom ciljevi sanacije ne bi ostvarili u istoj mjeri kao alternativnom sanacijskom strategijom.

3.   Pri procjeni regulatornih kapitalnih potreba institucije nakon provedbe preferirane sanacijske strategije, sanacijsko tijelo upotrebljava najnovije prijavljene vrijednosti relevantnog ukupnog iznosa izloženosti riziku ili nazivnik omjera financijske poluge, kako je primjenjivo, osim ako su primjenjive sve sljedeće okolnosti:

(a)	sanacijskim planom utvrđuje se, objašnjava i brojčano iskazuje svaka promjena u pogledu regulatornih kapitalnih potreba kao neposredna posljedica mjere sanacije;

(b)

za promjenu iz točke (a) u ocjeni mogućnosti sanacije smatra se da je i izvediva i vjerojatna bez negativnog utjecanja na pružanje ključnih funkcija institucije i bez uporabe izvanredne financijske potpore osim doprinosa iz aranžmana financiranja sanacije, u dosljednosti s člankom 101. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU i načelima kojima se uređuje njihova uporaba iz članka 44. stavaka 5. i 8. te Direktive.

4.   Ako promjene iz stavka 3. ovise o aktivnostima kupca imovine ili linija poslovanja institucije u sanaciji ili o aktivnostima treće strane, sanacijsko tijelo nadležnim tijelima sastavlja detaljno obrazloženje u pogledu izvedivosti i vjerojatnosti te promjene.

5.   Dokapitalizacijski iznos jednak je iznosu potrebnom za ispunjenje primjenjivih kapitalnih zahtjeva potrebnih za zadovoljenje uvjeta povezanih s odobrenjem za rad nakon provedbe preferirane sanacijske strategije ili je veći od njega.

6.   Kapitalni zahtjevi iz stavka 5. uključuju sljedeće:

(a)

kapitalne zahtjeve u skladu s člancima 92. i 458. Uredbe (EU) br. 575/2013, što uključuje sljedeće: i. stopu redovnog osnovnog kapitala u visini od 4,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku; ii. stopu osnovnog kapitala u visini od 6 % ukupnog iznosa izloženosti riziku; iii. ukupnu stopu kapitala u visini od 8 % ukupnog iznosa izloženosti riziku;

(b)	svaki zahtjev o regulatornom kapitalu koji premašuje zahtjev iz točke (a) ovog stavka, osobito u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU;

(c)	prag iz Basela I u skladu s člankom 500. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d)	sve primjenjive zahtjeve u pogledu omjera financijske poluge.

7.   Dokapitalizacijski iznos uključuje i svaki dodatni iznos koji sanacijsko tijelo smatra potrebnim za održavanje dostatnog povjerenja tržišta nakon sanacije.

8.   Standardni dodatni iznos jednak je zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj, kako je navedeno u poglavlju 4. odjeljku 1. Direktive 2013/36/EU, koji bi se na instituciju primjenjivao nakon primjene instrumenata sanacije.

Dodatni iznos koji zahtijeva sanacijsko tijelo može biti niži od standardnog iznosa ako sanacijsko tijelo utvrdi da bi niži iznos bio dostatan za održavanje povjerenja tržišta i jamčenje nastavka pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije i pristupa financiranju bez uporabe izvanredne financijske potpore, osim doprinosa iz aranžmana financiranja sanacije, u dosljednosti s člankom 101. stavkom 2. i člankom 44. stavcima 5. i 8. Direktive 2014/59/EU.

Pri procjeni iznosa potrebnog za potporu povjerenju tržišta uzima se u obzir bi li stanje kapitala institucije nakon sanacije bilo primjereno u usporedbi s postojećim stanjem kapitala u usporedivim institucijama.

9.   Sanacijsko tijelo može odrediti, uz savjetovanje s nadležnim tijelom i uzimajući u obzir informacije primljene od nadležnog tijela u vezi s poslovnim modelom, modelom financiranja i profilom rizičnosti institucije u skladu s člankom 4., da bi, neovisno o odredbama stavka 3., bilo izvedivo i vjerojatno da se nakon provedbe sanacijske strategije prestanu primjenjivati svi dodatni kapitalni zahtjevi ili dio bilo kojeg dodatnog kapitalnog zahtjeva ili zahtjevi za zaštitni sloj koji se na subjekt trenutačno primjenjuju. U tom se slučaju taj dio zahtjeva ne mora uzeti u obzir za potrebe određivanja iznosa dokapitalizacije.

10.   Pri procjeni iz stavka 7. uzimaju se u obzir kapitalna sredstva u drugim subjektima grupe koja bi izvedivo i vjerojatno bila dostupna za potporu povjerenju tržišta u subjekt nakon sanacije, u slučajevima subjekta:

(a)	koji je društvo kći grupe na koju se primjenjuje konsolidirani MREL;

(b)	koji bi i nakon provedbe preferirane strategije sanacije zadovoljavao uvjete iz točke (a) i

(c)	od kojeg se ne bi očekivalo da nakon provedbe preferirane sanacijske strategije održi povjerenje tržišta i pristup financiranju na pojedinačnoj osnovi.

11.   Ako se imovina, obveze ili linije poslovanja institucije nakon provedbe preferirane sanacijske strategije dijele na više subjekata, upućivanja na iznose izloženosti riziku i kapitalne zahtjeve iz stavaka 1. do 10. trebalo bi tumačiti kao zbroj iznosa u svim tim subjektima.

Članak 3.

Isključenja iz bail-ina ili djelomični prijenosi koji su prepreka mogućnosti sanacije

1.   Sanacijsko tijelo utvrđuje sve obveze koje su isključene iz bail-ina u skladu s člankom 44. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU ili je vjerojatno da će u potpunosti ili djelomično biti isključene iz bail-ina u skladu s člankom 44. stavkom 3. te Direktive ili u potpunosti prenesene na primatelja uporabom drugih instrumenata sanacije na temelju plana sanacije.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 6., ako se za bilo koju obvezu koja ispunjuje uvjete za uključenje u MREL utvrdi da postoji mogućnost da bude u potpunosti ili djelomično isključena u skladu sa stavkom 1., sanacijsko tijelo osigurava da MREL bude dostatan za potrebe iznosa apsorpcije gubitaka određenog u skladu s člankom 1. i za dosezanje iznosa dokapitalizacije određenog u skladu s člankom 2. bez otpisa ili konverzije tih obveza.

3.   Sanacijsko tijelo utvrđuje imaju li obveze utvrđene u skladu sa stavkom 1. isti ili niži rang u insolvencijskoj vjerovničkoj hijerarhiji u odnosu na bilo koju kategoriju obveza koja uključuje obveze koje ispunjuju uvjete za uključenje u MREL te za svaku takvu kategoriju utvrđuje predstavlja li ukupan iznos utvrđenih obveza više od 10 % te kategorije.

Ako utvrdi da su zadovoljeni uvjeti iz prvog podstavka, sanacijsko tijelo ocjenjuje i može li se potreba za apsorpcijom gubitaka i doprinosom dokapitalizaciji koja bi, da nisu isključene iz bail-ina, bila na teret obveza iz prvog podstavka, zadovoljiti obvezama koje ispunjuju uvjete za uključenje u MREL i koje nisu isključene iz apsorpcije gubitaka ili dokapitalizacije, a da se ne prekrše mjere zaštite vjerovnika iz članka 73. Direktive 2014/59/EU.

4.   Sanacijsko tijelo vodi evidenciju svih pretpostavki, vrednovanja ili drugih informacija koje su upotrijebljene kako bi se utvrdilo ispunjuje li MREL uvjete iz stavka 3.

Članak 4.

Poslovni model, model financiranja i profil rizičnosti

1.   Za potrebe članka 45. stavka 6. točke (d) Direktive 2014/59/EU, u okviru savjetovanja propisanog člankom 45. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo uzima u obzir informacije primljene od nadležnog tijela, uključujući sažetak i objašnjenje ishoda postupka nadzorne provjere i ocjene koje se provodi u skladu s člankom 97. Direktive 2013/36/EU, a posebno sljedeće:

(a)	sažetak ocjene svakog poslovnog modela, modela financiranja i općeg profila rizičnosti institucije;

(b)	sažetak ocjene koja se odnosi na to osiguravaju li kapital i likvidnost institucije dobro pokrivanje rizika povezanih s poslovnim modelom, modelom financiranja i općim profilom rizičnosti institucije;

(c)

informacije o tome kako se, na temelju ishoda postupka nadzorne provjere i ocjene, rizici i slabosti koji proizlaze iz poslovnog modela, modela financiranja i općeg profila rizičnosti institucije utvrđeni u tom postupku uzimaju u obzir, izravno ili neizravno, u okviru dodatnih kapitalnih zahtjeva koji se primjenjuje na instituciju u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU;

(d)	informacije o drugim bonitetnim zahtjevima koji se na instituciju primjenjuju radi rješavanja rizika i slabosti koji proizlaze iz poslovnog modela, modela financiranja i općeg profila rizičnosti institucije utvrđeni u postupku nadzorne provjere i ocjene.

2.   Informacije iz stavka 1. sanacijsko tijelo uzima u obzir pri svakoj prilagodbi standardnog iznosa apsorpcije gubitaka i dokapitalizacije, kako je opisano u članku 1. stavku 5. i članku 2. stavku 9., kako bi se osiguralo da prilagođeni MREL primjereno odražava rizike koji utječu na mogućnost sanacije, a koji proizlaze iz poslovnog modela, modela financiranja i općeg profila rizičnosti institucije.

Sanacijsko tijelo dostavlja nadležnom tijelu detaljno obrazloženje načina na koji su te informacije uzete u obzir u svakoj takvoj prilagodbi, u okviru obveze sanacijskog tijela da se savjetuje s nadležnim tijelom u skladu s člankom 45. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU.

3.   Ako je riječ o subjektu ili grupi na koje se primjenjuju kapitalni i bonitetni zahtjevi u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5) ili Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6), pri procjeni standardnih zahtjeva u pogledu apsorpcije gubitaka i dokapitalizacije u skladu s člancima 1. i 2. ove Uredbe trebali bi se uzeti u obzir samo kapitalni zahtjevi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i Direktivom 2013/36/EU.

Sanacijsko tijelo može prilagoditi iznos apsorpcije gubitaka kako bi uzelo u obzir izvedive i vjerojatne doprinose za apsorpciju gubitaka ili dokapitalizaciju predviđene posebnim izvorima u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 648/2012 ili Uredbe (EU) br. 909/2014.

4.   U slučaju subjekata koji su društva kćeri grupe na koju se primjenjuje konsolidirani MREL, sanacijsko tijelo iz svoje procjene iznosa apsorpcije gubitaka i iznosa dokapitalizacije može isključiti svaki zaštitni sloj koji se određuje isključivo na konsolidiranoj osnovi.

5.   Ako je kao tijelo odgovorno za određivanje protucikličkog zaštitnog sloja imenovano tijelo koje nije nadležno tijelo, sanacijsko tijelo može od imenovanog tijela zatražiti dodatne informacije.

Članak 5.

Veličina i sistemski rizik

1.   Za institucije i grupe koje su relevantna nadležna tijela imenovala kao globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) ili kao ostale sistemski važne institucije (OSV institucije) te za bilo koju drugu instituciju za koju nadležno tijelo ili sanacijsko tijelo smatra da bi u slučaju propasti vjerojatno predstavljala sistemski rizik i koja nije obuhvaćena člankom 2. stavkom 2. ove Uredbe, sanacijsko tijelo uzima u obzir zahtjeve iz članka 44. Direktive 2014/59/EU.

2.   Ako je potrebna zajednička odluka sanacijskog kolegija o MREL-u u skladu s člankom 45. Direkive 2014/59/EU, za institucije koje su relevantna nadležna tijela imenovala GSV institucijama ili OSV institucijama i za institucije u njihovu okviru te za bilo koju drugu instituciju za koju nadležno tijelo ili sanacijsko tijelo smatra da bi u slučaju propasti vjerojatno predstavljala sistemski rizik, svaka prilagodba procijenjenih kapitalnih zahtjeva na nižu vrijednost nakon sanacije u skladu s člankom 2. stavkom 3. dokumentira se i obrazlaže u informacijama koje se dostavljaju članovima sanacijskog kolegija.

Članak 6.

Doprinosi iz sustava osiguranja depozita financiranju sanacije

1.   Sanacijsko tijelo može smanjiti MREL kako bi uzelo u obzir očekivani iznos doprinosa iz sustava osiguranja depozita financiranju preferirane sanacijske strategije u skladu s člankom 109. Direktive 2014/59/EU.

2.   Iznos svakog takvog smanjenja temelji se na vjerodostojnoj procjeni mogućeg doprinosa iz sustava osiguranja depozita i za njega vrijedi barem sljedeće:

(a)	niži je od oprezne procjene mogućih gubitaka koje bi sustav osiguranja depozita morao snositi da je institucija likvidirana u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, uzimajući u obzir red prvenstva u okviru sustava osiguranja depozita u skladu s člankom 108. Direktive 2014/59/EU;

(b)	niži je od ograničenja doprinosa iz sustava osiguranja depozita određenog u članku 109. stavku 5. drugom podstavku Direktive 2014/59/EU;

(c)	njime se uzima u obzir ukupni rizik od iscrpljivanja raspoloživih financijskih sredstava sustava osiguranja depozita zbog uplaćivanja doprinosa u okviru većeg broja propasti ili sanacija banaka; i

(d)	u dosljednosti je s ostalim relevantnim odredbama u nacionalnom zakonodavstvu i obvezama i odgovornostima tijela odgovornog za sustav osiguranja depozita.

3.   Sanacijsko tijelo nakon savjetovanja s tijelom odgovornim za sustav osiguranja depozita dokumentira svoj pristup u pogledu ocjene ukupnog rizika od iscrpljivanja raspoloživih financijskih sredstava sustava osiguranja depozita i primjenjuje smanjenja u skladu sa stavkom 1., pod uvjetom da rizik nije prekomjeran.

Članak 7.

Kombinirana ocjena MREL-a

1.   Sanacijska tijela osiguravaju da MREL bude dostatan za mogući otpis ili konverziju iznosa regulatornog kapitala i kvalificiranih prihvatljivih obveza barem u visini zbroja iznosa apsorpcije gubitaka i iznosa dokapitalizacije, kako su utvrdila sanacijska tijela u skladu s člancima 1. i 2., podložno odredbama iz članaka 3. do 6.

2.   Sanacijska tijela izračunani MREL izražavaju kao postotak ukupnih obveza i regulatornog kapitala institucije, pri čemu se obveze iz izvedenica uključuju u ukupne obveze na osnovi potpunog priznavanja prava netiranja druge ugovorne strane.

3.   Sanacijska tijela utvrđuju raspored ili postupak ažuriranja MREL-a uzimajući u obzir sljedeće:

(a)	potrebu za ažuriranjem MREL-a usporedno s ocjenom mogućnosti sanacije;

(b)	vjerojatnost da bi MREL zbog volatilnosti ukupnih obveza i regulatornog kapitala subjekta ili grupe kao posljedica njihova poslovnog modela od ranijeg datuma bio neprimjeren.

Članak 8.

Prijelazne i postsanacijske mjere

1.   Odstupajući od članka 7., sanacijska tijela mogu odrediti odgovarajuće prijelazno razdoblje za dosezanje konačnog MREL-a ili za instituciju ili subjekt na koji su primijenjeni instrumenti sanacije.

2.   Za potrebe stavka 1. sanacijska tijela određuju odgovarajuće najkraće moguće prijelazno razdoblje. Uz to instituciju obavješćuju o planiranom MREL-u za svako dvanaestomjesečno razdoblje tijekom prijelaznog razdoblja. Na kraju prijelaznog razdoblja konačni MREL jednak je iznosu određenom u članku 7.

3.   Sanacijskim tijelima ne smije se onemogućiti naknadno revidiranje prijelaznog razdoblja niti bilo kojeg planiranog MREL-a.

Članak 9.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 173, 12.6.2014., str. 190.

(2)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(3)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(4)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(5)  Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.)

---

3.9.2016

HR

Službeni list Europske unije

L 237/10

---

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/1451

оd 2. rujna 2016.

o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1),

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (2), a posebno njezin članak 136. stavak 1.,

budući da:

(1)	Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)	Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Paušalne uvozne vrijednosti iz članka 136. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 određene su u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(2)  SL L 157, 15.6.2011., str. 1.

---

---

3.9.2016

HR

Službeni list Europske unije

L 237/12

---

PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/1452

оd 2. rujna 2016.

o određenim privremenim zaštitnim mjerama povezanima s afričkom svinjskom kugom u Poljskoj

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2016) 5708)

(Vjerodostojan je samo tekst na poljskom jeziku)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/662/EEZ od 11. prosinca 1989. o veterinarskim pregledima u trgovini unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (1), a posebno njezin članak 9. stavak 3.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 90/425/EEZ od 26. lipnja 1990. o veterinarskim i zootehničkim pregledima koji se primjenjuju u trgovini određenim živim životinjama i proizvodima unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (2), a posebno njezin članak 10. stavak 3.,

budući da:

(1)	Afrička svinjska kuga zarazna je virusna bolest koja pogađa domaće i divlje svinje i koja može ozbiljno utjecati na profitabilnost svinjogojstva te omesti trgovinu unutar Unije i izvoz u treće zemlje.

(2)	U slučaju izbijanja afričke svinjske kuge postoji opasnost da se uzročnik bolesti proširi na druga svinjogojska gospodarstva i na divlje svinje. Kao rezultat toga može se proširiti iz jedne države članice u drugu državu članicu i treće zemlje trgovinom živim svinjama ili njihovim proizvodima.

(3)

Direktivom Vijeća 2002/60/EZ (3) utvrđuju se minimalne mjere koje se primjenjuju unutar Unije za kontrolu afričke svinjske kuge. Člankom 9. Direktive 2002/60/EZ osigurava se uspostava zaraženih i ugroženih područja u slučaju izbijanja te bolesti, na kojima se primjenjuju mjere utvrđene člancima 10. i 11. te direktive.

(4)	Poljska je obavijestila Komisiju o trenutačnoj situaciji u pogledu afričke svinjske kuge na svojem državnom području te je u skladu s člankom 9. Direktive 2002/60/EZ uspostavila zaražena i ugrožena područja na kojima se primjenjuju mjere iz članaka 10. i 11. te Direktive.

(5)	Kako bi se spriječili nepotrebni poremećaji trgovine unutar Unije i izbjegle neopravdane prepreke trgovini koje nameću treće zemlje, potrebno je, u suradnji s predmetnom državom članicom, na razini Unije uspostaviti zaražena i ugrožena područja za afričku svinjsku kugu u Poljskoj.

(6)

U kolovozu 2016. zabilježen je jedan slučaj izbijanja bolesti kod domaćih svinja u monieckom kotaru (powiat) u Poljskoj. Budući da Poljska pruža preliminarni dokaz da je to izbijanje povezano s ljudskim djelovanjem i da postoje naznake da afrička svinjska kuga ne kola među divljim svinjama na predmetnim područjima, potrebne su posebne mjere osim onih utvrđenih Provedbenom odlukom Komisije 2014/709/EU (4), uzimajući u obzir da je to petnaesti slučaj izbijanja te bolesti kod svinja ove godine te da su se ti slučajevi izbijanja bolesti pojavili na različitim područjima Poljske na kojima su se već primjenjivala ograničenja.

(7)

Kako bi se preventivno i učinkovito reagiralo na tu situaciju, važno je propisati posebne mjere kojima se ograničava kretanje životinja i njihovih proizvoda na područjima opisanima u prilogu ovoj odluci. Te su mjere opravdane zbog tipologije izbijanja bolesti kod domaćih svinja i njihovih temeljnih uzroka.

(8)	Zbog relativno velike udaljenosti između najnovijih slučajeva izbijanja bolesti, koje Poljska privremeno pripisuje ljudskom faktoru, kao i zbog najnovijih epidemioloških podataka i u cilju sprječavanja novih slučajeva izbijanja bolesti, potrebno je i razmjerno obuhvatiti znatno veća područja.

(9)	Mjere utvrđene ovom odlukom trebale bi uključivati primjenu mjera predviđenih Direktivom 2002/60/EZ, posebno s obzirom na stroga ograničenja premještanja i prijevoza svinja kako je predviđeno člancima 10. i 11. te direktive na područjima opisanima u prilogu ovoj odluci.

(10)

Kako bi se na usklađen i razmjeran način reagiralo na taj novi epidemiološki scenarij, mjere predviđene ovom odlukom potrebno je preispitati zajedno s Provedbenom odlukom 2014/709/EU na sljedećem sastanku Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje. Preispitivanjem će posebno trebati uzeti u obzir rezultat istraga o preliminarnim informacijama u pogledu nekoliko slučajeva izbijanja bolesti kod domaćih svinja koje je Poljska prijavila u 2016., što ukazuje na to da ti slučajevi nisu povezani s divljim svinjama već s ljudskim aktivnostima, kao i rezultat daljnjeg praćenja te druge relevantne epidemiološke informacije.

(11)	U skladu s tim, u očekivanju sljedećeg sastanka Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje, područja utvrđena kao zaražena i ugrožena područja u Poljskoj trebalo bi navesti u prilogu ovoj odluci te utvrditi trajanje te regionalizacije.

(12)	Ova će se odluka preispitati na sljedećem sastanku Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Poljska je dužna osigurati da zaražena i ugrožena područja uspostavljena u skladu s člankom 9. Direktive 2002/60/EZ obuhvaćaju barem područja koja su u prilogu ovoj odluci navedena kao zaražena i ugrožena područja.

Članak 2.

Ova se odluka primjenjuje do 15. listopada 2016.

Članak 3.

Ova je odluka upućena Republici Poljskoj.

---

(1)  SL L 395, 30.12.1989., str. 13.

(2)  SL L 224, 18.8.1990., str. 29.

(3)  Direktiva Vijeća 2002/60/EZ od 27. lipnja 2002. o utvrđivanju posebnih odredaba za kontrolu afričke svinjske kuge i o izmjeni Direktive 92/119/EEZ koja se odnosi na tješinsku bolest i afričku svinjsku kugu (SL L 192, 20.7.2002., str. 27.).

(4)  Provedbena odluka Komisije 2014/709/EU od 9. listopada 2014. o mjerama kontrole zdravlja životinja u pogledu afričke svinjske kuge u određenim državama članicama i o stavljanju izvan snage Provedbene odluke 2014/178/EU (SL L 295, 11.10.2014., str. 63.)

---

---