19.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 193/1

(1)

Među trenutačnim političkim prioritetima u međunarodnom oporezivanju ističe se potreba za osiguranjem plaćanja poreza u slučaju stvaranja dobiti i vrijednosti. Stoga je vrlo važno obnoviti povjerenje u poštenje poreznih sustava i omogućiti vladama da učinkovito ostvaruju svoj porezni suverenitet. Ti su novi politički ciljevi preneseni u konkretne preporuke za djelovanje u kontekstu inicijative protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Europsko vijeće pozdravilo je to djelovanje u svojim zaključcima 13. i 14. ožujka 2013. te 19. i 20. prosinca 2013. Kao odgovor na potrebu za pravednijim oporezivanjem Komisija je u Komunikaciji od 17. lipnja 2015. utvrdila Akcijski plan za pravedno i učinkovito oporezivanje dobiti poduzeća u Europskoj uniji.

(2)

Završna izvješća o 15 mjera OECD-a protiv BEPS-a objavljeni su 5. listopada 2015. Vijeće je pozdravilo te rezultate u svojim zaključcima od 8. prosinca 2015. U zaključcima Vijeća naglasila se potreba za pronalaženjem zajedničkih ali fleksibilnih rješenja na razini EU-a u skladu sa zaključcima OECD-a o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti. Osim toga, u zaključcima se podržala učinkovita i brzo koordinirana provedba mjera za sprečavanje BEPS-a na razini EU-a i smatralo se da bi direktive EU-a, kad je to primjereno, trebale biti preferirano sredstvo za provedbu zaključaka OECD-a o BEPS-u na razini EU-a. Za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta od ključne je važnosti da države članice barem provode svoje obveze u skladu s BEPS-om i da općenito poduzimaju mjere za obeshrabrivanje prakse izbjegavanja poreza i osiguravaju pravedno i učinkovito oporezivanje u Uniji na dovoljno dosljedan i koordiniran način. Na tržištu vrlo integriranih gospodarstava javlja se potreba za zajedničkim strateškim pristupima i koordiniranim djelovanjem s ciljem poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta i što boljeg iskorištavanja pozitivnih učinaka inicijative protiv BEPS-a. Nadalje, fragmentacija tržišta mogla bi se spriječiti samo zajedničkim okvirom kojim bi se mogle ukloniti postojeće neusklađenosti i prekinuti narušavanje tržišta. Naposljetku, nacionalnim provedbenim mjerama koje slijede zajedničko usmjerenje diljem Unije osigurala bi se poreznim obveznicima pravna sigurnost da će te mjere biti u skladu s pravom Unije.

(3)

Potrebno je propisati pravila za jačanje prosječne razine zaštite protiv agresivnog poreznog planiranja na unutarnjem tržištu. Budući da bi se ta pravila trebala uklopiti u 28 zasebnih sustava poreza na dobit poduzeća, ona bi trebala biti ograničena na opće odredbe, a provedbu bi trebalo prepustiti državama članicama jer one bolje mogu oblikovati posebne elemente tih pravila na način koji najbolje odgovara njihovim sustavima poreza na dobit. Ovaj bi se cilj mogao ostvariti stvaranjem minimalne razine zaštite nacionalnih sustava oporezivanja dobiti poduzeća protiv praksi izbjegavanja poreza diljem Unije. Stoga je potrebno koordinirati odgovore država članica u provedbi rezultata 15 OECD-ovih mjera protiv BEPS-a s ciljem unaprjeđenja učinkovitosti unutarnjeg tržišta u cjelini suzbijanjem praksi izbjegavanja poreza. Stoga je potrebno uspostaviti zajedničku minimalnu razinu zaštite unutarnjeg tržišta u određenim područjima.

(4)

Potrebno je utvrditi pravila koja će se primjenjivati na sve porezne obveznike koji podliježu obvezi plaćanja poreza na dobit u državi članici. S obzirom na to da bi to dovelo do potrebe za obuhvaćanjem šireg raspona nacionalnih poreza, nije poželjno proširiti područje primjene ove Direktive na subjekte koji ne podliježu obvezi plaćanja poreza na dobit u državi članici; tj. posebno na transparentne subjekte. Ta bi se pravila trebala primjenjivati na stalne poslovne jedinice onih obveznika plaćanja poreza na dobit koji bi mogli biti smješteni u drugoj državi članici ili više drugih država članica. Obveznici poreza na dobit mogu u svrhu oporezivanja biti rezidenti u državi članici ili imati poslovni nastan u skladu sa zakonima države članice. Stalne poslovne jedinice subjekata koji su u porezne svrhe rezidenti treće zemlje također bi trebale biti obuhvaćene tim pravilima, ako su smještene u jednoj državi članici ili više njih.

(5)

Potrebno je propisati pravila protiv smanjenja porezne osnovice na unutarnjem tržištu i protiv premještanja dobiti izvan unutarnjeg tržišta. Kako bi se doprinijelo postizanju tog cilja potrebna su pravila u sljedećim područjima: ograničenja odbitka kamata, izlazno oporezivanje, opće pravilo o suzbijanju zlouporabe, pravila o kontroliranim inozemnim društvima i pravila za suzbijanje hibridnih neusklađenosti. Ako se primjenom tih pravila uzrokuje dvostruko oporezivanje, porezni obveznici trebali bi dobiti olakšice odbitkom poreza plaćenog u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, ovisno o slučaju. Prema tome, pravila ne bi trebala biti usmjerena samo na suzbijanje praksi izbjegavanja poreza, već i na izbjegavanje stvaranja drugih prepreka na tržištu, kao što je dvostruko oporezivanje.

(6)

Nastojeći smanjiti svoju globalnu poreznu obvezu grupe trgovačkih društava sve češće sudjeluju u BEPS-u plaćanjem preuveličanih kamata. Pravilo o ograničavanju kamata potrebno je radi obeshrabrivanja takvih praksi ograničavanjem mogućnosti odbijanja prekoračenih troškova zaduživanja poreznih obveznika. Stoga je potrebno odrediti omjer za mogućnost odbitka koji se odnosi na oporezivu dobit poreznog obveznika prije kamata, poreza i amortizacije (EBITDA). Države članice mogle bi smanjiti taj omjer ili postaviti vremenska ograničenja ili ograničiti iznos neraspoređenih troškova zaduživanja koji se mogu prenijeti ili odbiti s ciljem osiguranja visoke razine zaštite. S obzirom da je cilj utvrđivanje minimalnih standarda države članice mogle bi donijeti alternativnu mjeru koja se odnosi na dobit poreznog obveznika prije kamata i poreza (EBIT) i utvrditi je na način da je istovjetna omjeru koji se temelji na EBITDA-i. Države članice bi uz pravilo o ograničavanju kamata iz ove Direktive mogle upotrebljavati i ciljana pravila protiv financiranja duga unutar grupe, posebice pravila o potkapitalizaciji. Neoporezivi prihodi ne bi se smjeli poravnavati s troškovima zaduživanja koji se mogu odbiti. To je zato što bi se za izračun odbitka kamata trebao uzimati u obzir samo oporezivi prihod.

(7)

Ako je porezni obveznik dio grupe koja podnosi zakonske konsolidirane izvještaje, kada se odlučuje o pravu poreznih obveznika na odbitak većih iznosa prekoračenih troškova zaduživanja, mogla bi se uzimati u obzir zaduženost cijele grupe na globalnoj razini. Također je primjereno utvrditi pravila za odredbu o odstupanju na temelju vlasničkog kapitala (equity escape provision), u slučaju da se pravilo o ograničavanju kamata ne primjenjuje ako društvo može dokazati da je omjer vlasničkog kapitala društva u odnosu na njegovu ukupnu imovinu općenito jednak istovjetnom omjeru grupe ili veći od njega. Pravilo o ograničavanju kamata trebalo bi se primjenjivati u odnosu na prekoračene troškove zaduživanja poreznog obveznika neovisno o tome potječu li troškovi iz dugovanja na nacionalnoj razini, prekograničnoj razini unutar Unije ili s trećom zemljom i neovisno o tome potječu li od trećih strana, povezanih društava ili unutar grupe. Ako se grupa sastoji od više subjekata unutar neke države članice, ta država članica, pri primjeni pravila kojima se ograničava odbitak kamata, može razmotriti ukupni položaj svih subjekata grupe u istoj državi, uključujući zasebni porezni sustav subjekta kako bi se omogućio prijenos dobiti ili kamata među subjektima grupe.

(8)

S ciljem smanjenja administrativnog opterećenja i opterećenja u vezi s usklađivanjem, a da se pritom značajno ne umanji porezni učinak pravilâ, može biti prikladno utvrditi pravilo sigurne luke kako bi se neto kamata uvijek mogla odbiti do fiksnog iznosa, ako se tako dolazi do većeg odbitka nego kad se radi o omjeru koji se temelji na EBITDA-i. Države članice mogle bi smanjiti fiksni novčani prag kako bi osigurale višu razinu zaštite nacionalne porezne osnovice. Budući da se BEPS u načelu odvija s pomoću plaćanja preuveličanih kamata među subjektima koji su povezana društva, primjereno je i potrebno dopustiti mogućnost isključenja samostalnih subjekata iz područja primjene pravila o ograničavanju kamata s obzirom na ograničeni rizik izbjegavanja poreza. Kako bi se olakšao prijelaz na novo pravilo o ograničavanju kamata, države članice mogle bi predvidjeti klauzulu o stečenim pravima koja bi se odnosila na postojeće zajmove ako njihovi uvjeti nisu naknadno mijenjani; to znači da se u slučaju da dođe do naknadnih izmjena, stečena prava ne bi primjenjivala na bilo kakvo povećanje iznosa ili trajanje zajma, već bi bila ograničena na izvorne uvjete zajma. Ne dovodeći u pitanje pravila o državnim potporama, države članice mogle bi također isključiti prekoračene troškove zaduživanja koji su nastali zbog zajmova za financiranje dugoročnih javnih infrastrukturnih projekata, s obzirom da takvi financijski aranžmani predstavljaju nizak ili nepostojeći rizik od BEPS-a. U tom bi kontekstu države članice na pravilan način trebale dokazati da financijski aranžmani za javne infrastrukturne projekte imaju posebne značajke kojima se opravdava takvo postupanje u odnosu na ostale financijske aranžmane koji podliježu restriktivnim pravilima.

(9)

Iako je općenito prihvaćeno da bi se ograničenja u vezi s odbitkom kamate trebala primjenjivati i na financijska društva, odnosno na financijske institucije i osiguravajuća društva, jednako se priznaje da ta dva sektora imaju posebne značajke koje zahtijevaju prilagođeniji pristup. Budući da raspravama u ovom području nisu doneseni dovoljno čvrsti zaključci u međunarodnom kontekstu i kontekstu Unije, još nije moguće predvidjeti posebna pravila u financijskom sektoru i sektoru osiguranja te bi ih stoga države članice trebale moći isključiti iz područja primjene pravila o ograničavanju kamata.

(10)

Svrha je izlaznog oporezivanja osigurati da poreznom obvezniku koji premješta imovinu ili mjesto svoje porezne rezidentnosti iz porezne jurisdikcije neke države ta država oporezuje gospodarsku vrijednost kapitalne dobiti nastale na njezinu državnom području iako ta dobit još nije ostvarena u trenutku izlaza. Stoga je potrebno navesti slučajeve u kojima se na porezne obveznike primjenjuju pravila o izlaznom oporezivanju i kada se oporezuje neostvarena kapitalna dobit ugrađena u prenesenu imovinu. Također je korisno pojasniti da su prijenosi imovine, među ostalim gotovine, između matičnog društva i njezinih društava kćeri izvan područja primjene predviđenog pravila o izlaznom oporezivanju. Za izračun iznosa od ključne je važnosti utvrditi tržišnu vrijednost prenesene imovine u vrijeme izlaza imovine na temelju načela nepristrane transakcije. Kako bi se osigurala usklađenost pravila s upotrebom metode uračunavanja, poželjno je dopustiti državama članicama upućivanje na trenutak kada se gubi pravo na oporezivanje prenesene imovine. Pravo oporezivanja trebalo bi biti definirano na nacionalnoj razini. Također je potrebno dopustiti državi primateljici osporavanje vrijednosti prenesene imovine koju je utvrdila država izlaza u slučajevima kada ta vrijednost ne odražava tržišnu vrijednost. Država članica mogla bi u tu svrhu pribjeći postojećim mehanizmima rješavanja sporova. Unutar Unije od ključne je važnosti urediti primjenu izlaznog oporezivanja i navesti uvjete za usklađenost s pravom Unije. U tim bi situacijama porezni obveznici trebali imati pravo odmah platiti iznos procijenjenog izlaznog poreza ili odgoditi plaćanje iznosa poreza, plaćajući ga u obrocima tijekom određenog broja godina, po mogućnosti zajedno s kamatom i jamstvom.

U tu bi svrhu država članica mogla od dotičnog poreznog obveznika tražiti uključivanje potrebnih informacija u izjavu. Izlazno oporezivanje ne bi se smjelo primjenjivati ako se imovina prenosi privremeno i ako je imovina određena za vraćanje u državu članicu prenositelja, ako se prijenos obavlja u cilju ispunjenja bonitetnih kapitalnih zahtjeva, u svrhu upravljanja likvidnošću ili u slučaju transakcija za financiranje vrijednosnih papira ili imovine koja se daje kao jamstvo.

(11)

Opća pravila o suzbijanju zlouporabe (GAAR-ovi) u poreznim sustavima postoje s ciljem uklanjanja poreznih praksi zlouporabe koje još nisu predmetom posebnih ciljanih odredbi. Stoga je svrha GAAR-ova popuniti praznine, što ne bi smjelo utjecati na primjenjivost posebnih pravila o suzbijanju zlouporabe. GAAR-ovi bi se u Uniji trebali primijeniti na aranžmane koji su neautentični; u protivnom bi porezni obveznik trebao imati pravo za svoje poslovanje odabrati najučinkovitiju poreznu strukturu. Osim toga, važno je osigurati da se GAAR-ovi na ujednačen način primjenjuju u situacijama na nacionalnoj razini, unutar Unije i u odnosu na treće zemlje kako se njihovo područje primjene i rezultati u domaćim i prekograničnim situacijama ne bi razlikovali. Ne bi se smjelo spriječiti države članice da primjenjuju sankcije u slučaju primjene GAAR-a. Pri ocjeni treba li neki aranžman smatrati neautentičnim, države članice mogle bi razmotriti sve valjane gospodarske razloge, uključujući financijske aktivnosti.

(12)

Pravilima o kontroliranom inozemnom društvu (CFC) prihod kontroliranog društva kćeri koje plaća nisku stopu poreza ponovno se pripisuje matičnom društvu. U tom slučaju matično društvo plaća porez za taj pripisani prihod u državi u kojoj je rezident u porezne svrhe. Ovisno o prioritetima politike te države, pravila o CFC-u mogu biti usmjerena na cijelo društvo kćer koje plaća nisku stopu poreza, na određene kategorije prihoda ili samo na prihod koji je umjetno preusmjeren na društvo kćer. Posebice, kako bi se osiguralo da su pravila o CFC-u razmjeran odgovor na zabrinutosti u vezi sa BEPS-om, ključno je da se države članice koje ograničavaju svoja pravila o CFC-u na prihod koji je umjetno usmjeren na društvo kćer precizno usmjere na situacije u kojima se većina funkcija odlučivanja kojima se stvorio preusmjeren prihod na razini kontroliranog društva kćeri obavlja u državi članici poreznog obveznika. S ciljem ograničavanja administrativnog opterećenja i troškova usklađivanja, trebalo bi također biti prihvatljivo da države članice izuzmu određene subjekte s niskim dobitima ili niskom profitnom maržom koji predstavljaju manji rizik od izbjegavanja poreza. Stoga je potrebno da pravila o CFC-u obuhvate i dobiti stalnih poslovnih jedinica u kojima te dobiti ne podliježu porezu ili su neoporezive u državi članici poreznog obveznika. Međutim, nema potrebe da se na temelju pravila o CFC-u oporezuje dobiti stalnih poslovnih jedinica kojima je na temelju nacionalnih pravila uskraćena porezna olakšica jer se te stalne poslovne jedinice smatraju kontroliranim inozemnim društvima. S ciljem osiguravanja visoke razine zaštite države članice mogle bi smanjiti prag kontrole ili upotrebljavati viši prag prilikom usporedbe između stvarnog plaćenog poreza na dobit i poreza na dobit koji bi se naplatio u državi članici poreznog obveznika. Države članice bi pri prenošenju pravila o CFC-u u svoje nacionalno pravo mogle upotrebljavati dostatno visok frakcijski prag porezne stope.

Poželjno je obuhvatiti situacije u trećim zemljama i u Uniji. S ciljem usklađivanja s temeljnim slobodama kategorije prihoda trebale bi se kombinirati sa sadržajnim izuzećem kojemu je cilj ograničiti unutar Unije učinak pravila na slučajeve u kojima CFC ne obavlja znatne gospodarske aktivnosti. Važno je da porezne uprave i porezni obveznici surađuju u prikupljanju relevantnih činjenica i okolnosti s ciljem utvrđivanja treba li primijeniti pravilo o izuzeću. Trebalo bi biti prihvatljivo da pri prenošenju pravila o CFC-u u nacionalno pravo države članice upotrebljavaju bijele, sive ili crne popise trećih zemalja, koji su sastavljeni na temelju određenih kriterija iz ove Direktive i mogu uključivati razine stope poreza na dobit, ili da upotrebljavaju bijele popise država članica koji su sastavljeni na toj osnovi.

(13)

Hibridne neusklađenosti posljedica su razlika u pravnoj definiciji plaćanja (financijski instrumenti) ili subjekata i te razlike nastaju u odnosima između dvaju pravnih sustava u dvjema jurisdikcijama. Takve neusklađenosti često uzrokuju dvostruki odbitak (tj. odbitak u obje zemlje) ili odbitak prihoda u jednoj državi koji potom nije uključen u poreznu osnovicu u drugoj državi. Kako bi se neutralizirali učinci instrumenata hibridne neusklađenosti potrebno je utvrditi pravila kojima bi jedna od dvije neusklađene jurisdikcije trebala uskratiti primjenu odbitaka koje bi rezultirale takvim ishodom. U tom kontekstu korisno je pojasniti da su mjere usmjerene na rješavanje hibridnih neusklađenosti u ovoj Direktivi namijenjene rješavanju situacija neusklađenosti kojima se mogu pripisati razlike u pravnoj definiciji nekog financijskog instrumenta ili subjekta i koje ne bi smjele utjecati na opće značajke poreznog sustava države članice. Iako su države članice u okviru skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja dogovorile smjernice o poreznom tretmanu hibridnih subjekata i hibridnih stalnih poslovnih jedinica unutar Unije te o poreznom tretmanu hibridnih subjekata u odnosima s trećim zemljama, svejedno je potrebno donijeti obvezujuća pravila. Ključno je da se i dalje radi na hibridnim neusklađenostima između država članica i trećih zemalja, kao i na drugim hibridnim neusklađenostima poput onih koji se odnose na stalne poslovne jedinice.

(14)

Potrebno je pojasniti da provedba pravila protiv izbjegavanja poreza predviđenih u ovoj Direktivi ne bi smjela utjecati na obvezu poreznih obveznika da poštuju načelo nepristrane transakcije ili prema potrebi pravo država članica da prilagode poreznu obvezu naviše u skladu s načelom nepristrane transakcije.

(15)

U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (3) provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka. Pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člankom 8. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) primjenjuje se na obradu osobnih podataka provedenu u okviru ove Direktive.

(16)

S obzirom na to da je ključni cilj ove Direktive povećati otpornost unutarnjeg tržišta u cjelini u odnosu na prekograničnu praksu izbjegavanja poreza, to države članice ne mogu dostatno ostvariti djelujući samostalno. Nacionalni sustavi oporezivanja dobiti poduzeća različiti su te bi se neovisnim djelovanjem država članica samo ponovila postojeća fragmentacija unutarnjeg tržišta u području izravnog oporezivanja. Time bi se stoga omogućilo daljnje postojanje neučinkovitosti i narušavanja koji proizlaze iz odnosa različitih nacionalnih mjera. Rezultat toga bila bi nedovoljna koordinacija. Budući da zbog neučinkovitosti na unutarnjem tržištu dolazi do problema prekogranične prirode, trebalo bi donijeti korektivne mjere na razini Unije. Stoga je od ključne važnosti donijeti rješenja koja funkcioniraju na unutarnjem tržištu u cjelini, a to se može bolje ostvariti na razini Unije. Stoga Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. Ovom se Direktivom nastoji utvrđivanjem minimalne razine zaštite unutarnjeg tržišta postići osnovni minimalni stupanj koordinacije unutar Unije radi ostvarenja njezinih ciljeva.

(17)

Komisija bi trebala ocijeniti provedbu ove Direktive četiri godine nakon njezina stupanja na snagu i o tome izvijestiti Vijeće. Države članice trebale bi priopćiti Komisiji sve informacije potrebne za to ocjenjivanje,

1.

„troškovi zaduživanja” znači kamate na sve oblike duga, drugi troškovi ekonomski istovjetni kamati i troškovi koji su nastali u vezi s prikupljanjem sredstava kako je definirano u nacionalnom pravu, što među ostalim uključuje plaćanja u okviru zajmova kojima se sudjeluje u dobiti, pripisane kamate na instrumente poput zamjenjivih obveznica i obveznica bez kupona, iznose u okviru alternativnih financijskih aranžmana, poput islamskog bankarstva, element financijske pristojbe plaćanja financijskog leasinga, kapitaliziranu kamatu koja je uključena u bilančnu vrijednost dotične imovine, ili amortizaciju kapitalizirane kamate, iznose koji se mjere upućivanjem na povrat financiranja u skladu s pravilima o transfernim cijenama, ako je primjenjivo, iznose nominalnih kamata u okviru izvedenih instrumenata ili aranžmane za zaštitu od rizika u odnosu na zaduživanje subjekta, određene pozitivne ili negativne tečajne razlike pri pozajmljivanju i instrumente povezane s prikupljanjem sredstava, naknade za jamstva za financijske aranžmane, mehanizme naknade i slične troškove koji se odnose na zaduživanje;

2.

„prekoračeni troškovi zaduživanja” znači iznos za koji troškovi zaduživanja poreznog obveznika koji se mogu odbiti prekoračuju oporezivi prihod od kamata ili drugi ekonomski istovjetni oporezivi prihod koji porezni obveznik prima u skladu s nacionalnim pravom;

3.

„porezno razdoblje” znači porezna godina, kalendarska godina ili bilo koje drugo odgovarajuće razdoblje za potrebe oporezivanja;

4.

„povezano društvo” znači:

Ako pojedinac ili subjekt izravno ili neizravno posjeduje udio od 25 posto ili više u poreznom obvezniku i jednom ili više subjekata, svi dotični subjekti, uključujući poreznog obveznika, smatraju se povezanim društvima.

Za potrebe članka 9. i kada neusklađenost uključuje hibridni subjekt, ova se definicija mijenja tako da se zahtjev za udjelom od 25 posto zamjenjuje zahtjevom za udjelom od 50 posto.

5.

„financijsko društvo” znači bilo koji od sljedećih subjekata:

6.

„prijenos imovine” znači postupak kojim država članica gubi pravo na oporezivanje prenesene imovine, a imovina ostaje u pravnom ili gospodarskom vlasništvu istog poreznog obveznika;

7.

„prijenos porezne rezidentnosti” znači postupak kojim porezni obveznik prestaje u svrhu oporezivanja biti rezident određene države članice i stječe poreznu rezidentnost u drugoj državi članici ili trećoj zemlji;

8.

„prijenos djelatnosti koja se obavlja putem stalne poslovne jedinice” znači postupak kojim porezni obveznik prestaje imati nastan u državi članici u svrhu oporezivanja i stječe ga u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, a da pritom u svrhu oporezivanja ne postaje rezident te države članice ili treće zemlje;

9.

„hibridna neusklađenost” znači situacija između poreznog obveznika u jednoj državi članici i povezanog društva u drugoj državi članici ili strukturirani instrumenti između stranaka u državi članici ako se sljedeći ishod može pripisati razlikama u pravnoj definiciji financijskog instrumenta ili subjekta:

(a)

subjekt kojemu je dopušteno ili koji mora primjenjivati pravila u ime grupe, kako je definiran nacionalnim poreznim pravom;

(b)

subjekt unutar grupe, kako je definiran nacionalnim poreznim,pravom koji ne konsolidira rezultate svojih članova u svrhe oporezivanja.

(a)

odbije prekoračene troškove zaduživanja u iznosu do 3 000 000 EUR;

(b)

u potpunosti odbije prekoračene troškove zaduživanja, ako je porezni obveznik samostalan subjekt.

(a)

zajmova koji su sklopljeni prije 17. lipnja 2016., ali se isključenjem ne obuhvaća bilo kakva naknadna izmjena takvih zajmova;

(b)

zajmova upotrijebljenih za financiranje dugoročnih javnih infrastrukturnih projekata ako su nositelj projekta, troškovi zaduživanja, imovina i prihod unutar Unije.

(a)

da u potpunosti odbije prekoračene troškove zaduživanja, ako može dokazati da je omjer njegova kapitala u odnosu na njegovu ukupnu imovinu jednak istovjetnom omjeru grupe ili viši od njega te da zadovoljava sljedeće uvjete:

ili

(b)

da odbije prekoračene troškove zaduživanja u iznosu većem od onoga koji bi imao pravo odbiti u skladu sa stavkom 1. To veće ograničenje prava na odbitak prekoračenih troškova zaduživanja odnosi se na konsolidiranu grupu za potrebe financijskog računovodstva čiji je porezni obveznik član i računa se u dva koraka:

(a)

prenose prekoračeni troškovi zaduživanja, bez vremenskog ograničenja, koji se ne mogu odbiti u trenutačnom poreznom razdoblju u skladu sa stavcima od 1. do 5.;

(b)

prenose prekoračeni troškovi zaduživanja, bez vremenskog ograničenja, koji se ne mogu odbiti u trenutačnom poreznom razdoblju u skladu sa stavcima od 1. do 5., odnosno odbijaju na razdoblje od najviše tri godine; ili

(c)

prenose prekoračeni troškovi zaduživanja, bez vremenskog ograničenja, te neiskorištene kamate u roku od najviše pet godina, koji se ne mogu odbiti u trenutačnom poreznom razdoblju u skladu sa stavcima od 1. do 5.

(a)

porezni obveznik prenosi imovinu iz svojeg sjedišta u svoju stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, ako država članica u kojoj se nalazi sjedište više nema pravo oporezivati prenesenu imovinu zbog prijenosa;

(b)

porezni obveznik prenosi imovinu iz svoje stalne poslovne jedinice u državi članici u svoje sjedište ili drugu stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, ako država članica u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica više nema pravo oporezivati prenesenu imovinu zbog prijenosa;

(c)

porezni obveznik prenosi svoju poreznu rezidentnost u drugu državu članicu ili treću zemlju, osim u slučaju one imovine koja ostaje povezana sa stalnom poslovnom jedinicom u prvoj državi članici;

(d)

porezni obveznik prenosi poslovanje koje provodi njegova stalna poslovna jedinica iz države članice u drugu državu članicu ili treću zemlju, ako država članica u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica više nema pravo oporezivati prenesenu imovinu zbog prijenosa.

(a)

porezni obveznik prenosi imovinu iz svojeg sjedišta u svoju stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji koja je stranka Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru (Sporazum o EGP-u);

(b)

porezni obveznik prenosi imovinu iz stalne poslovne jedinice u državi članici u svoje sjedište ili drugu stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji koja je stranka Sporazuma o EGP-u;

(c)

porezni obveznik prenosi svoju poreznu rezidentnost u drugu državu članicu ili u treću zemlju koja je stranka Sporazuma o EGP-u;

(d)

porezni obveznik prenosi poslovanje koje je obavljala njegova stalna poslovna jedinica u drugu državu članicu ili u treću zemlju koja je stranka Sporazuma o EGP-u.

(a)

prenesena imovina ili poslovanje koje je obavljala stalna poslovna jedinica poreznog obveznika prodani su ili se njima na neki drugi način raspolagalo;

(b)

prenesena imovina naknadno je prenesena u treću zemlju,

(c)

porezna rezidentnost poreznog obveznika ili poslovanje koje je obavljala njegova stalna poslovna jedinica naknadno se prenose u treću zemlju;

(d)

porezni je obveznik u stečaju ili postupku likvidacije;

(e)

porezni obveznik ne ispuni svoje obveze u pogledu obroka i ne ispravi situaciju u razumnom vremenskom roku koji nije dulji od 12 mjeseci.

(a)

u slučaju subjekta, sâm porezni obveznik ili zajedno s povezanim društvima sudjeluje izravno ili neizravno s više od 50 posto glasačkih prava ili je izravni ili neizravni vlasnik više od 50 posto kapitala ili ostvaruje pravo na primitak više od 50 posto dobiti tog subjekta; i

(b)

stvarni porez na dobit koji su subjekt ili stalna poslovna jedinica platili manji je od razlike između poreza na dobit koji bi se naplatio subjektu ili stalnoj poslovnoj jedinici u skladu s primjenjivim sustavom poreza na dobit u državi članici poreznog obveznika i stvarnog poreza na dobit koji su subjekt ili stalna poslovna jedinica platili.

(a)

neraspodijeljeni prihod subjekta ili prihod stane poslovne jedinice koji proizlazi iz sljedećih kategorija:

Ova se točka ne primjenjuje ako kontrolirano inozemno društvo obavlja znatnu gospodarsku djelatnost s pomoću osoblja, opreme, imovine i zgrada, što se potvrđuje relevantnim činjenicama i okolnostima.

Ako je kontrolirano inozemno društvo rezident ili se nalazi u trećoj zemlji koja nije stranka Sporazuma o EGP-u, države članice mogu odlučiti ne primijeniti prethodni podstavak.

ili

(b)

neraspodijeljeni prihod subjekta ili stalne poslovne jedinice koji proizlazi iz neautentičnih aranžmana čija je glavna svrha stjecanje porezne prednosti.

Za potrebe ove točke, aranžman ili serija aranžmana smatraju se neautentičnima ako subjekt ili stalna poslovna jedinica nije vlasnik imovine ili nije preuzeo rizike iz kojih proizlazi sav njegov prihod ili dio tog prihoda, da taj prihod ili dio tog prihoda nije pod kontrolom društva u kojem se obnašaju značajne dužnosti zaposlenika, koje su važne za tu imovinu i rizike te su od presudne važnosti za stvaranje prihoda kontroliranog društva.

(a)

s računovodstvenom dobiti od najviše 750 000 EUR i neposlovnim prihodom od najviše 75 000 EUR; ili

(b)

čije računovodstvene dobiti ne iznose više od 10 posto troškova poslovanja za porezno razdoblje.

19.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 193/15

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1183/2005 (2) provodi se Odluka 2010/788/ZVSP i predviđaju određene mjere usmjerene protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo, uključujući zamrzavanje njihove imovine.

(2)

Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2293 (2016) od 21. lipnja 2016. izmijenjeni su kriteriji za uvrštenje na popis osoba i subjekata koji trebaju podlijegati mjerama ograničavanja određenima u stavcima 9. i 11. Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1807 (2008) te su proširene odredbe o embargu na oružje. U Odluci Vijeća (ZVSP) 2016/1173 (3) Vijeće je odlučilo proširiti područje primjene tih kriterija na odgovarajući način.

(3)

Regulatorno djelovanje na razini Unije stoga je potrebno kako bi se provela ova mjera, a posebno kako bi se osiguralo da je gospodarski subjekti u svim državama članicama ujednačeno primjenjuju.

(4)

Uredbu (EZ) br. 1183/2005 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 1.b stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

2.

Članak 2.a stavak 1. mijenja se kako slijedi:

19.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 193/17

(1)

U skladu s člankom 125. Uredbe (EU) br. 1308/2013 uzgajivači šećerne repe i poduzeća za proizvodnju šećera sklapaju pisane sporazume unutar sektora. U Prilogu XI. toj Uredbi utvrđeni su određeni uvjeti otkupa šećerne repe do kraja tržišne godine 2016./2017., a u Prilogu X. toj Uredbi utvrđeni su uvjeti koji vrijede od 1. listopada 2017., nakon isteka valjanosti sustava kvota.

(2)

Kako bi se u obzir uzela posebna obilježja sektora šećera i očekivani razvoj tog sektora u razdoblju nakon isteka valjanosti sustava kvota, potrebno je izmijeniti uvjete otkupa šećerne repe iz Priloga X.

(3)

Sektor šećera od šećerne repe morat će se od 1. listopada 2017. prilagoditi isteku valjanosti sustava kvota, uključujući istek valjanosti minimalne cijene šećerne repe i uređivanja količine domaće proizvodnje. Stoga je tom sektoru potreban jasan pravni okvir pri prijelazu s vrlo reguliranog sektora na liberaliziraniji sektor. Uzgajivači i poduzeća za proizvodnju šećera zatražili su dodatnu pravnu sigurnost u pogledu primjenjivih pravila za mehanizme podjele vrijednosti, uključujući tržišne bonuse i gubitke na temelju relevantnih tržišnih cijena.

(4)

Opskrbni lanac šećerom od šećerne repe Unije odlikuje se brojnim uglavnom malim uzgajivačima šećerne repe i ograničenim brojem uglavnom velikih poduzeća za proizvodnju šećera. S obzirom na potrebe dobavljača šećerne repe u pogledu planiranja i organiziranja opskrbe tvornica šećera šećernom repom tijekom razdoblja berbe šećerne repe, uzgajivačima je od interesa pregovarati o određenim uvjetima povezanima s klauzulama koje se odnose na podjelu vrijednosti za šećernu repu koju kupuju predmetna poduzeća. To je svojstveno obilježje opskrbnog lanca šećerom, koje će i dalje postojati neovisno o tome je li uspostavljen sustav kvota. Klauzulama o podjeli vrijednosti iz točke XI. Priloga XI. Uredbi (EU) br. 1308/2013 uzgajivačima šećerne repe i poduzećima za proizvodnju šećera trenutačno se omogućuje da osiguraju opskrbu na temelju prethodno utvrđenih uvjeta otkupa uz sigurnost podjele dobiti i troškova nastalih u opskrbnom lancu, što ide u korist uzgajivačima šećerne repe. Korist podjele vrijednosti sastoji se i od prijenosa cjenovnih signala na tržištu izravno na uzgajivače.

(5)

Na temelju očekivanog razvoja sektora u razdoblju nakon isteka valjanosti sustava kvota te nedavno zabilježenih relativno niskih cijena šećera ne čini se da bi novi prerađivači šećera od šećerne repe mogli ući na tržište jer bi ulaganja potrebna za uspostavu pogona za preradu šećera zahtijevala veću cijenu šećera od tržišne cijene predviđene za sljedeće tržišne godine kako bi se mogla ostvariti dobit. Naprotiv, u srednjoročnoj perspektivi Komisije predviđa se prilagodba u smjeru sniženja cijena nakon isteka valjanosti sustava kvota. Stoga se očekuje da će trenutačna struktura industrije šećera EU-a, uključujući odnos između uzgajivača šećerne repe i poduzeća za proizvodnju šećera, ostati ista u tržišnim godinama nakon ukidanja sustava kvota jer se predviđa da bi na tržište mogao ući neznatan broj novih poduzeća.

(6)

Ako se ne zadrže klauzule o podjeli vrijednosti, mogao bi se dovesti u pitanje položaj uzgajivača šećerne repe u prehrambenom lancu. Ako izgube mogućnost pregovaranja o klauzulama koje se odnose na podjelu vrijednosti, osobito u situaciji kada su cijene niske, uzgajivači šećerne repe mogli bi biti stavljeni u očito nepovoljan ekonomski položaj.

(7)

Stoga su razlozi za izmjenu Priloga X. Uredbi (EU) br. 1308/2013 kako bi se omogućilo pregovaranje o klauzulama koje se odnose na podjelu vrijednosti i dalje opravdani. Mogućnost pregovaranja o tim klauzulama bit će stoga i dalje potrebna nakon 1. listopada 2017.

(8)

Kako bi se omogućilo pregovaranje o klauzulama koje se odnose na podjelu vrijednosti, primjereno je utvrditi da se pregovori mogu odvijati samo između jednog poduzeća i njegovih trenutačnih ili potencijalnih dobavljača.

(9)

Kako bi se osigurao fleksibilan postupak pregovora, uvođenje klauzule o podjeli vrijednosti ne bi trebalo biti obvezno.

(10)

Prilog X. Uredbi (EU) br. 1308/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

19.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 193/19

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1796/1999 (2), Vijeće je uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz čelične užadi i kabela podrijetlom iz, među ostalim, Narodne Republike Kine. Nakon dvije revizije nakon isteka mjera prema članku 11. stavku 2. Osnovne uredbe, antidampinške mjere zadržane su na snazi Uredbom Vijeća (EZ) br. 1858/2005 (3) i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 102/2012 (4).

(2)

Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 400/2010 (5) Vijeće je proširilo antidampinšku pristojbu na uvoz čelične užadi i kabela podrijetlom iz, među ostalim, Narodne Republike Kine na uvoz istog proizvoda poslanog iz Republike Koreje, bez obzira na to ima li deklarirano podrijetlo iz Republike Koreje ili ne, nakon ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera u skladu s člankom 13. Osnovne uredbe. Istom Uredbom određeni korejski proizvođači izvoznici izuzeti su od tih proširenih mjera.

(3)

Mjere koje su trenutačno na snazi jesu antidampinška pristojba uvedena Provedbenom uredbom (EU) br. 102/2012 na uvoz čelične užadi i kabela podrijetlom iz, među ostalim, Narodne Republike Kine kako je proširena na, među ostalim, uvoz čelične užadi i kabela poslanih iz Republike Koreje, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Republike Koreje ili ne, kako je zadnje izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/90 (6) („mjere na snazi”). Na uvoz u Uniju proizvoda iz postupka revizije poslanog iz Republike Koreje primjenjuje se pristojba od 60,4 %, osim na proizvod koji su proizvela društva izuzeta od te pristojbe.

(4)

Europska komisija (dalje u tekstu „Komisija”) primila je zahtjev za izuzeće od antidampinških mjera primjenjivih na uvoz čelične užadi i kabela s podrijetlom iz Narodne Republike Kine kako su proširene na uvoz proizvoda poslanih iz Republike Koreje, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Republike Koreje ili ne, u skladu s člankom 11. stavkom 4. i člankom 13. stavkom 4. Osnovne uredbe.

(5)

Zahtjev je 7. rujna 2015. podnijelo trgovačko društvo Daechang Steel Co. Ltd. (dalje u tekstu „podnositelj zahtjeva”), proizvođač izvoznik čelične užadi i kabela iz Republike Koreje (dalje u tekstu „predmetna zemlja”), i ograničen je na podnositelja zahtjeva.

(6)

Podnositelj zahtjeva dostavio je dokaz prima facie da nije izvozio proizvod iz postupka revizije u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka upotrijebljenog u ispitnom postupku koji je doveo do uvođenja proširenih mjera (1. srpnja 2008. – 30. lipnja 2009.), da nije povezan ni s jednim od proizvođača izvoznika proizvoda iz postupka revizije na koje se primjenjuju antidampinške pristojbe koje su na snazi, da nije izbjegao mjere primjenjive na čeličnu užad i kabele podrijetlom iz Kine te da je preuzeo neopozivu ugovornu obvezu izvoza znatne količine u Uniju.

(7)

Nakon ispitivanja dokaza koje je dostavio podnositelj zahtjeva i savjetovanja s državama članicama te nakon što je industriji Unije omogućeno da iznese svoje primjedbe, Komisija je 26. studenoga 2015. pokrenula ispitni postupak na temelju Provedbene uredbe (EU) 2015/2179 (7). Nadalje, Komisija je u skladu s člankom 3. te Uredbe uputila carinska tijela da poduzmu odgovarajuće mjere radi evidentiranja uvoza proizvoda iz postupka revizije poslanog iz Republike Koreje koji je podnositelj zahtjeva proizveo i prodao za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 14. stavkom 5. Osnovne uredbe.

(8)

Proizvod iz postupka revizije jesu čelična užad i kabeli, uključujući zatvorenu užad, osim užadi i kabela od nehrđajućeg čelika najveće dimenzije poprečnog presjeka veće od 3 mm, poslani iz Republike Koreje, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Republike Koreje ili ne (dalje u tekstu „proizvod iz postupka revizije”), trenutačno obuhvaćeni oznakama KN ex 7312 10 81, ex 7312 10 83, ex 7312 10 85, ex 7312 10 89 i ex 7312 10 98 (oznake TARIC 7312108113, 7312108313, 7312108513, 7312108913 i 7312109813).

(9)

Razdobljem izvješćivanja obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2014. do 30. rujna 2015. Podaci su prikupljani od 2008. do kraja razdoblja izvješćivanja (dalje u tekstu „razdoblje ispitnog postupka”).

(10)

Komisija je službeno obavijestila podnositelja zahtjeva i predstavnike Republike Koreje o pokretanju revizije. Zainteresirane strane pozvane su da iznesu svoja stajališta te su obaviještene da je moguće zatražiti saslušanje. Nije zaprimljen niti jedan zahtjev.

(11)

Komisija je podnositelju zahtjeva poslala upitnik i u zadanom roku primila odgovor. Komisija je zatražila i na licu mjesta provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za reviziju. U prostorijama podnositelja zahtjeva obavljen je posjet radi provjere.

(12)

Komisija je ispitala jesu li ispunjeni uvjeti za odobravanje izuzeća u skladu s člankom 11. stavkom 4. i člankom 13. stavkom 4., odnosno:

(13)

U ispitnom postupku potvrđeno je i da podnositelj zahtjeva tijekom ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera na temelju kojeg su uvedene proširene mjere, odnosno od 1. srpnja 2008. do 30. lipnja 2009., nije izvozio proizvod iz postupka revizije u Uniju. Podnositelj zahtjeva počeo je izvoziti proizvod iz postupka revizije nakon proširenja mjera na Republiku Koreju, konkretnije, u drugoj polovini 2015.

(14)

Zatim, u ispitnom je postupku potvrđeno da podnositelj zahtjeva nije povezan ni s jednim kineskim izvoznikom ili proizvođačem na kojeg se primjenjuju antidampinške mjere uvedene Provedbenom uredbom (EU) br. 102/2012.

(15)

Nadalje, u ispitnom je postupku potvrđeno da je podnositelj zahtjeva zaista proizvođač proizvoda iz postupka revizije i da nije uključen u izbjegavanje mjera. Podnositelj zahtjeva kupuje žičane šipke od čelika domaće proizvodnje i nusproizvode (poput cinka i olova), ali žičane šipke od čelika i uvozi iz Narodne Republike Kine te ih potom dekapira, razvlači, galvanizira, još jednom razvlači, upliće i dovršava u svojim proizvodnim postrojenjima u Republici Koreji. Gotovi proizvod prodaje se na domaćem tržištu i izvozi u SAD, Aziju i Uniju.

(16)

Proizvodne djelatnosti mogu se smatrati postupkom sastavljanja ili dovršavanja. Člankom 13. stavkom 2. Osnovne uredbe utvrđuju se uvjeti u kojima se smatra da se postupkom sastavljanja izbjegavaju mjere. U točki (b) tog članka jedan je uvjet da predmetni dijelovi predstavljaju više od 60 % ukupne vrijednosti dijelova sastavljenog proizvoda. Tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da je omjer sirovina podrijetlom iz Narodne Republike Kine koje je upotrijebio podnositelj zahtjeva znatno niži od praga od 60 % koji se propisuje člankom 13. stavkom 2. točkom (b) Osnovne uredbe. Postotak upotrijebljenih dijelova (odnosno sirovina) podrijetlom iz Narodne Republike Kine iznosio je 38 %. Ako je taj prag premašen, člankom 13. stavkom 2. točkom (b) propisuje se da treba utvrditi je li dosegnut prag od 25 % dodane vrijednosti (dalje u tekstu „test dodane vrijednosti”). Prag od 60 % ukupne vrijednosti dijelova nije premašen. Stoga, na temelju stvarnih troškova nastalih tijekom razdoblja izvješćivanja, nije bilo potrebno utvrditi je li postignut prag od 25 % dodane vrijednosti u smislu članka 13. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe.

(17)

Podnositelj zahtjeva počeo je proizvoditi proizvod iz postupka revizije sredinom 2015. Zbog iznimnih troškova proizvodnje nastalih tijekom faze pokretanja proizvodnje, napravljen je drugi izračun na temelju standardnih troškova proizvodnje (pri čemu su se isključili troškovi pokretanja poslovanja i predvidjele visoke stope iskoristivosti kapaciteta proizvodnje). Utvrđeno je da je omjer sirovina podrijetlom iz Narodne Republike Kine tada predstavljao više od 60 % ukupne vrijednosti dijelova gotovog proizvoda (69 %). Zbog toga se proveo test dodane vrijednosti u skladu s člankom 13. stavkom 2. Osnovne uredbe. Test je pokazao da je dodana vrijednost dijelova donesenih iz Narodne Republike Kine bila znatno viša od praga od 25 % troškova proizvodnje kako je utvrđeno u članku 13. stavku 2. točki (b) Osnovne uredbe. Stoga se smatra da proizvodne djelatnosti podnositelja zahtjeva ne predstavljaju izbjegavanje mjera u smislu članka 13. stavka 2. Osnovne uredbe.

(18)

Naposljetku, u ispitnom postupku potvrđeno je da podnositelj zahtjeva nije gotov proizvod iz postupka revizije kupovao iz Narodne Republike Kine kako bi ga preprodao ili prekrcao u Uniji te da društvo za razdoblje izvješćivanja može opravdati svoj cjelokupni izvoz.

(19)

Komisija u kontekstu nalaza opisanih u uvodnim izjavama 13. do 18. donosi zaključak da podnositelj zahtjeva ispunjava uvjete za odobravanje izuzeća u skladu s člankom 11. stavkom 4. i člankom 13. stavkom 4. Osnovne uredbe.

(20)

Podnositelj zahtjeva i industrija Unije obaviješteni su o navedenim nalazima te im je dana mogućnost iznošenja primjedaba. Podnositelj zahtjeva izjavio je da se slaže s nalazima Komisije. Nisu dostavljene nikakve dodatne primjedbe.

(21)

U skladu s prethodno navedenim nalazima podnositelja zahtjeva treba dodati na popis trgovačkih društava koja su izuzeta od antidampinške pristojbe uvedene Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 102/2012.

(22)

Kako je utvrđeno u članku 1. stavku 2. Uredbe (EU) br. 400/2010, primjena izuzeća uvjetovana je predočenjem valjanog trgovačkog računa carinskim tijelima država članica koji je u skladu sa zahtjevima iz Priloga toj Uredbi. Ako se takav račun ne predoči, antidampinška pristojba i dalje se primjenjuje.

(23)

Osim toga, izuzeće od proširenih mjera odobreno na uvoz čelične užadi i kabela koje proizvodi podnositelj zahtjeva, u skladu s člankom 13. stavkom 4. Osnovne uredbe, i dalje vrijedi pod uvjetom da se to izuzeće opravda konačno ustanovljenim činjenicama. Ako se temeljem novih dokaza prima facie utvrdi suprotno, Komisija može pokrenuti ispitni postupak kako bi utvrdila opravdanost ukidanja izuzeća.

(24)

Izuzeće od proširenih mjera odobreno na uvoz čelične užadi i kabela koje proizvodi podnositelj zahtjeva odobrava se na temelju nalaza ove revizije. To izuzeće stoga se primjenjuje isključivo na uvoz čelične užadi i kabela poslanih iz Republike Koreje, a koje proizvodi određeni prethodno spomenuti pravni subjekt. Na uvoznu čeličnu užad i kabele koje je proizvelo trgovačko društvo čiji naziv nije izričito naveden u članku 1. stavku 4. Provedbene uredbe (EU) br. 102/2012, uključujući subjekte povezane s tim navedenim društvima, ne bi se smjelo primjenjivati izuzeće te bi se na njih trebala primjenjivati preostala carinska stopa uvedena tom Uredbom.

(25)

Provedbenu uredbu (EU) br. 102/2012, kako je zadnje izmijenjena Provedbenom uredbom (EU) 2016/90, potrebno je izmijeniti kako bi se u tablicu u članku 1. stavku 4. dodalo društvo Daechang Steel Co. Ltd.

(26)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1225/2009,

19.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 193/25

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

19.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 193/27

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 341/2007 (2) otvorene su godišnje carinske kvote za uvoz češnjaka.

(2)

Količine obuhvaćene zahtjevima za uvozne dozvole „A” podnesenima tijekom prvih sedam kalendarskih dana mjeseca srpnja 2016. za podrazdoblje od 1. rujna 2016. do 30. studenoga 2016. za neke kvote premašuju raspoložive količine. Stoga je potrebno odrediti u kojoj se mjeri mogu izdavati uvozne dozvole „A” tako da se odredi koeficijent dodjele koji će se primjenjivati na zatražene količine, izračunan u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1301/2006 (3).

(3)

Kako bi se osigurala učinkovitost mjere, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

19.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 193/29

(1)

Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane (1) („Sporazum”), stupio je na snagu 1. svibnja 2014.

(2)

U skladu s člankom 41. Sporazuma osnovan je Zajednički odbor kako bi se osigurali, među ostalim, pravilno funkcioniranje i provedba Sporazuma („Zajednički odbor”).

(3)

Kako bi se doprinijelo učinkovitoj provedbi Sporazuma, trebalo bi donijeti poslovnik Zajedničkog odbora.

(4)

Na temelju članka 41. Sporazuma, Zajednički odbor može uspostavljati specijalizirane radne skupine da bi mu pomagale u obavljanju njegovih dužnosti.

(5)

Stoga, stajalište Unije u Zajedničkom odboru u pogledu donošenja poslovnika Zajedničkog odbora i osnivanja specijaliziranih radnih skupina trebalo bi se temeljiti na priloženim nacrtima Odluka Zajedničkog odbora,

(a)

donošenjem poslovnika Zajedničkog odbora; i

(b)

osnivanjem specijaliziranih radnih skupina,

19.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 193/38

(1)

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (2) („Sporazum o EGP-u”) stupio je na snagu 1. siječnja 1994.

(2)

Na temelju članka 98. te posebno članka 102. Sporazuma o EGP-u, Zajednički odbor EGP-a može odlučiti izmijeniti, među ostalim, Prilog IX. Sporazumu o EGP-u koji sadržava odredbe o financijskim uslugama.

(3)

Sljedeći akti odnose se na financijske usluge i treba ih uključiti u Sporazum o EGP-u:

(4)

Prilog IX. Sporazumu o EGP-u trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Stajalište Unije u okviru Zajedničkog odbora EGP-a trebalo bi se stoga temeljiti na priloženim nacrtima odluka,