ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 65

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Svezak 59.
11. ožujka 2016.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

DIREKTIVE

 

*

Direktiva (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku

1

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka (EU) 2016/344 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o uspostavi Europske platforme za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada ( 1 )

12

 

 

II.   Nezakonodavni akti

 

 

MEĐUNARODNI SPORAZUMI

 

*

Informacije o stupanju na snagu Sporazuma između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil

21

 

*

Aranžman između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil

22

 

 

UREDBE

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/345 оd 10. ožujka 2016. o utvrđivanju učestalosti prijava poruka o statusu kontejnera, formata podataka i metode prijenosa

38

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/346 оd 10. ožujka 2016. o određivanju stavki koje treba uključiti u Carinski informacijski sustav

40

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/347 оd 10. ožujka 2016. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u vezi s točnim formatom popisa upućenih osoba i za ažuriranje popisa upućenih osoba u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 )

49

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/348 оd 10. ožujka 2016. o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 98/2012 u pogledu najmanje preporučene količine pripravka 6-fitaze (EC 3.1.3.26) koju proizvodi Komagataella pastoris (DSM 23036) kao dodatka hrani za životinje za tovne svinje (nositelj odobrenja Huvepharma EOOD) ( 1 )

56

 

 

Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/349 оd 10. ožujka 2016. o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

59

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka Vijeća (EU) 2016/350 od 25. veljače 2016. o sklapanju Aranžmana između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil

61

 

*

Odluka Vijeća (EU) 2016/351 od 4. ožujka 2016. o utvrđivanju stajališta koje je potrebno zauzeti u ime Europske unije u okviru Glavnog vijeća Svjetske trgovinske organizacije o zahtjevu Jordana za izuzeće WTO-a u pogledu prijelaznog razdoblja za ukidanje njegova programa izvoznih subvencija

63

 

*

Odluka Vijeća (EU) 2016/352 od 4. ožujka 2016. o utvrđivanju stajališta koje treba donijeti u ime Europske unije u relevantnim odborima Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu u vezi s prijedlozima izmjena pravilnikâ UN-a br. 10, 34, 41, 46, 48, 50, 51, 53, 55, 60, 73, 83, 94, 107, 110, 113, 118, 125, 128, 130 i 131 te prijedlogom novog pravilnika o homologaciji tihih vozila za cestovni prijevoz (QRTV)

64

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

DIREKTIVE

11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/1


DIREKTIVA (EU) 2016/343 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 9. ožujka 2016.

o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 82. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Načelo pretpostavke nedužnosti i pravo na pošteno suđenje utvrđeni su u člancima 47. i 48. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (Povelja), članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), članku 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (MPGPP) i članku 11. Opće deklaracije o ljudskim pravima.

(2)

Unija je za cilj postavila održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde. U skladu sa zaključcima predsjedništva Europskog vijeća u Tampereu od 15. i 16. listopada 1999., a posebno njihove točke 33., veće uzajamno priznavanje presuda i drugih sudskih odluka i potrebno usklađivanje zakonodavstva olakšalo bi suradnju među nadležnim tijelima te sudsku zaštitu pojedinačnih prava. Načelo uzajamnog priznavanja trebalo bi stoga postati temelj pravosudne suradnje u građanskim i kaznenim stvarima u Uniji.

(3)

U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU), pravosudna suradnja u kaznenim stvarima u Uniji trebala bi se temeljiti na načelu uzajamnog priznavanja presuda i drugih sudskih odluka.

(4)

Temeljna pretpostavka za provedbu tog načela počiva na povjerenju država članica u kaznenopravne sustave drugih država članica. Stupanj primjene načela uzajamnog priznavanja uvelike ovisi o nizu parametara koji uključuju mehanizme za zaštitu prava osumnjičenika ili optuženika i zajedničke minimalne standarde potrebne radi olakšavanja primjene tog načela.

(5)

Iako su države članice ugovorne strane EKLJP-a i MPGPP-a, iskustvo je pokazalo da to samo po sebi ne omogućuje dovoljan stupanj povjerenja u kaznenopravne sustave drugih država članica.

(6)

Vijeće je 30. studenoga 2009. donijelo rezoluciju za smjernice za jačanje postupovnih prava osumnjičenika ili optuženika u kaznenom postupku (3) („Smjernice”). Smjernice se, uz primjenu postupnog pristupa, pozivaju na donošenje mjera vezanih za pravo na prevođenje i usmeno prevođenje (mjera A), pravo na informacije o pravima i razlozima optužbe (mjera B), pravo na pravne savjete i pravnu pomoć (mjera C), pravo na komuniciranje s rodbinom, poslodavcima i konzularnim tijelima (mjera D) te posebnu zaštitu za osumnjičenike ili optuženike koji su ranjive osobe (mjera E).

(7)

Europsko vijeće je 11. prosinca 2009. pozdravilo Smjernice i uključilo ih u Stockholmski program – Otvorena i sigurna Europa koja služi svojim građanima i štiti ih (4) (točka 2.4.). Europsko vijeće naglasilo je da su smjernice nepotpune i pozvalo Komisiju da istraži daljnje elemente minimalnih postupovnih prava osumnjičenika i optuženika te da procijeni treba li riješiti druga pitanja, primjerice pretpostavku nedužnosti, radi promicanja snažnije suradnje u tom području.

(8)

Do danas su na temelju Smjernica donesene tri mjere o postupovnim pravima u kaznenom postupku, i to direktive 2010/64/EU (5), 2012/13/EU (6) i 2013/48/EU (7) Europskog parlamenta i Vijeća.

(9)

Svrha je ove Direktive jačanje prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku utvrđivanjem zajedničkih minimalnih pravila o određenim vidovima pretpostavke nedužnosti i pravu sudjelovati na raspravi.

(10)

Utvrđivanjem zajedničkih minimalnih pravila o zaštiti postupovnih prava osumnjičenika ili optuženika, ova Direktiva nastoji ojačati međusobno povjerenje država članica u njihove sustave kaznenog pravosuđa te time olakšati uzajamno priznavanje odluka u kaznenim stvarima. Takvim zajedničkim minimalnim pravilima mogle bi se ukloniti i prepreke slobodnom kretanju građana na području država članica.

(11)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati samo na kaznene postupke, kako ih tumači Sud Europske unije (Sud), ne dovodeći u pitanje sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava. Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na građanske postupke ili na upravne postupke, među ostalim ako potonji mogu dovesti do sankcija, kao što su postupci u vezi s tržišnim natjecanjem, trgovinom, financijskim uslugama, prometom, porezima ili prirezima, i istrage upravnih tijela u vezi s takvim postupcima.

(12)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na fizičke osobe koje su osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku. Trebala bi se primjenjivati od trenutka kada je osoba osumnjičena ili optužena za počinjenje kaznenog djela ili navodnog kaznenog djela te stoga čak i prije nego što su nadležna tijela države članice obavijestila osobu, službenim dopisom ili na neki drugi način, da je osumnjičenik ili optuženik. Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati u svim fazama kaznenog postupka sve dok odluka o konačnom utvrđivanju je li osumnjičenik ili optuženik počinio kazneno djelo ne postane konačna. Pravni postupci i pravna sredstva koji su dostupni samo kad je ta odluka postala konačna, uključujući postupke pred Europskim sudom za ljudska prava, ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom.

(13)

Ovom se Direktivom priznaju različite potrebe i razine zaštite određenih vidova pretpostavke nedužnosti u odnosu na fizičke i pravne osobe. Što se tiče fizičkih osoba, takva se zaštita odražava u dobro utvrđenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava. Međutim, Sud je priznao da se prava koja proizlaze iz pretpostavke nedužnosti ne primjenjuju na pravne osobe na isti način kao i na fizičke osobe.

(14)

U trenutačnoj fazi razvoja nacionalnih prava i sudske prakse na nacionalnoj razini i na razini Unije, prerano je na razini Unije donositi propise o pravu na pretpostavku nedužnosti u odnosu na pravne osobe. Ova se Direktiva stoga ne bi trebala primjenjivati na pravne osobe. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje primjenu pretpostavke nedužnosti na pravne osobe, kako je osobito utvrđeno u EKLJP-u te kako to tumače Europski sud za ljudska prava i Sud.

(15)

Pretpostavku nedužnosti pravnih osoba trebalo bi osigurati postojećim zakonodavnim jamstvima i sudskom praksom, čiji razvoj treba odrediti postoji li potreba za djelovanjem Unije.

(16)

Pretpostavka nedužnosti bila bi prekršena u slučaju da se u izjavama za javnost tijela javne vlasti ili u sudskim odlukama, osim onih o krivnji, za osumnjičenika ili optuženika navodi da je kriv, dok god toj osobi nije dokazana krivnja u skladu sa zakonom. U tim se izjavama ili sudskim odlukama ne bi trebalo odražavati mišljenje da je osoba kriva. Time se ne bi trebale dovoditi u pitanje radnje kaznenog progona kojima je cilj dokazati krivnju osumnjičenika ili optuženika, kao što je optužnica, ni sudske odluke slijedom kojih na snagu stupa uvjetna kazna, pod uvjetom da su poštovana prava na obranu. Time se također ne bi trebalo dovesti u pitanje privremene odluke postupovne prirode koje donose sudska ili druga nadležna tijela i koje se temelje na sumnji ili elementima inkriminirajućih dokaza kao što su odluke o istražnom pritvoru, pod uvjetom da se u njima ne upućuje na osumnjičenike ili optuženike kao na krive. Prije donošenja privremene odluke postupovne prirode nadležno tijelo prvo bi moralo provjeriti postoje li dostatni elementi inkriminirajućih dokaza protiv osumnjičenika ili optuženika kojima bi se opravdala dotična odluka koja bi mogla upućivati na te elemente.

(17)

Pojam „izjave za javnost tijela javne vlasti” trebao bi značiti sve izjave koje se odnose na kazneno djelo i koje dolaze od tijela uključenog u kazneni postupak u vezi s tim kaznenim djelom, kao što su pravosudna, policijska tijela ili druga tijela kaznenog progona, ili od nekog drugog tijela javne vlasti, kao što su ministri ili drugi javni službenici, podrazumijevajući da se njima ne dovodi u pitanje nacionalno pravo o imunitetu.

(18)

Obveza da se za osumnjičenike ili optuženike ne navodi da su krivi ne bi trebala spriječiti tijela javne vlasti da u javnosti šire informacije o kaznenom postupku kada je to nužno iz razloga povezanih s kaznenom istragom, primjerice kada se objavi video materijal i od javnosti zatraži pomoć u identificiranju navodnog počinitelja kaznenog djela, ili zbog javnog interesa, primjerice kada se iz sigurnosnih razloga stanovnicima područja pogođenog navodnim kaznenim djelom protiv okoliša pruže informacije ili kada tužiteljstvo ili drugo nadležno tijelo pruži objektivne informacije o okolnostima kaznenog postupka kako bi se spriječilo ometanje javnog reda. Djelovanje na temelju tih razloga trebalo bi biti ograničeno na situacije u kojima bi ono, uzimajući u obzir sve interese, bilo razumno i razmjerno. U svakom slučaju, način na koji se informacije šire i kontekst u kojem se one šire ne bi trebali stvoriti dojam da je osoba kriva prije nego što joj je krivnja dokazana u skladu sa zakonom.

(19)

Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da kada pružaju informacije medijima tijela javne vlasti ne navode za osumnjičenike ili optuženike da su krivi dok god im se krivnja ne dokaže u skladu sa zakonom. U tu bi svrhu države članice trebale obavijestiti tijela javne vlasti o važnosti uzimanja u obzir pretpostavke nedužnosti pri pružanju ili objavljivanju informacija medijima. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje nacionalno pravo o zaštiti slobode tiska i drugih medija.

(20)

Nadležna tijela trebala bi se uzdržavati od predstavljanja osumnjičenika ili optuženika kao krivih na sudu ili u javnosti korištenjem mjera tjelesnog ograničavanja slobode kao što su lisice, stakleni kavezi, kavezi i okovi, osim ako je korištenje tih mjera potrebno zbog posebnosti slučaja bilo u pogledu sigurnosti, uključujući sprečavanje osumnjičenika ili optuženika da naškode sami sebi ili drugima ili da nanesu štetu nekoj imovini, bilo u pogledu sprečavanja bijega osumnjičenika ili optuženika ili njihova stupanja u kontakt s trećim osobama kao što su svjedoci ili žrtve. Pod mogućnošću primjene mjera tjelesnog ograničavanja slobode ne podrazumijeva se da nadležna tijela trebaju donijeti službenu odluku o tim mjerama.

(21)

Kada je to provedivo, nadležna bi se tijela također trebala uzdržati od predstavljanja osumnjičenika ili optuženika na sudu i u javnosti u zatvorskoj odjeći kako bi se izbjegao dojam da su te osobe krive.

(22)

Teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenika i optuženika je na tužiteljstvu, a svaka sumnja trebala bi ići u korist osumnjičenika ili optuženika. Do kršenja pretpostavke nedužnosti došlo bi u slučaju da se teret dokaza prebaci s tužiteljstva na obranu, ne dovodeći u pitanje ovlasti suda u pogledu utvrđivanja činjenica po službenoj dužnosti, neovisnost pravosuđa pri utvrđivanju krivnje osumnjičenika ili optuženika, i upotrebu činjeničnih ili zakonskih pretpostavki o kaznenoj odgovornosti osumnjičenika ili optuženika. Takve bi se pretpostavke trebale svoditi na razumne granice, uzimajući u obzir važnost svega što se dovodi u pitanje i poštovanje prava na obranu, a načini kojima se to postiže trebali bi biti u razumnoj mjeri razmjerni opravdanom cilju koji se želi postići. Takve pretpostavke trebale bi se moći pobiti, a u svakom slučaju trebalo bi ih se primijeniti samo ako se poštuju prava na obranu.

(23)

U različitim državama članicama su za traženje inkriminirajućih i oslobađajućih dokaza uz tužitelja zaduženi i suci i nadležni sudovi. Države članice koje nemaju akuzatorni sustav trebale bi moći zadržati svoj sadašnji sustav pod uvjetom da je on u skladu s ovom Direktivom i s drugim relevantnim odredbama prava Unije i međunarodnog prava.

(24)

Pravo braniti se šutnjom važan je vid pretpostavke nedužnosti te bi trebao služiti kao zaštita od samoizlaganja kaznenom progonu.

(25)

Pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu također je važan vid pretpostavke nedužnosti. Osumnjičenike ili optuženike ne bi trebalo prisiljavati da, kada se od njih traži da daju izjavu ili odgovore na pitanja, dostave dokaze ili dokumente ili da dostave informacije na temelju kojih bi same sebe izložile kaznenom progonu.

(26)

Pravo osobe braniti se šutnjom i pravo da samu sebe ne izloži kaznenom progonu trebalo bi se primjenjivati na pitanja koja se odnose na kazneno djelo za čije je počinjenje netko osumnjičen ili optužen, a ne, primjerice, na pitanja koja se odnose na utvrđivanje identiteta osumnjičenika ili optuženika.

(27)

Pod pravom braniti se šutnjom i pravom osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu podrazumijeva se da nadležna tijela ne bi trebala prisiljavati osumnjičenike ili optuženike na izlaganje informacija ako to one ne žele. Kako bi se utvrdilo je li došlo do kršenja prava braniti se šutnjom i pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu, trebalo bi u obzir uzeti tumačenje prava na pošteno suđenje prema EKLJP-u, od strane Europskog suda za ljudska prava.

(28)

Ostvarivanje prava osobe braniti se šutnjom ili prava osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu ne bi trebalo koristiti protiv osumnjičenika ili optuženika i to se samo po sebi ne bi trebalo smatrati dokazom da je dotična osoba počinila predmetno kazneno djelo. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje nacionalna pravila o ocjeni dokaza koju obavljaju sudovi ili suci, pod uvjetom da se poštuju prava na obranu.

(29)

Ostvarivanjem prava osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu ne bi se trebalo nadležna tijela spriječiti u prikupljanju dokaza koji se zakonski mogu dobiti od osumnjičenika ili optuženika uporabom zakonitih mjera prisile i koji postoje neovisno o volji osumnjičenika ili optuženika, kao što su materijal stečen na temelju naloga za pretres, materijal u odnosu na koji postoji pravna obveza zadržavanja i dostavljanja na zahtjev, uzorci daha, krvi i urina te tkivo u svrhe analize DNA.

(30)

Pravo braniti se šutnjom i pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu ne bi trebalo spriječiti države članice u donošenju odluke da se kod lakših kažnjivih djela, kao što su manja prometna kažnjiva djela, vođenje postupka ili nekih njegovih faza odvija pisanim putem ili bez ispitivanja osumnjičene ili optužene osobe od strane nadležnih tijela u vezi s predmetnim kaznenim djelom, pod uvjetom da je to u skladu s pravom na pošteno suđenje.

(31)

Države članice trebale bi osigurati da se osumnjičenicima ili optuženicima u slučajevima u kojima im se pružaju informacije o pravima u skladu s člankom 3. Direktive 2012/13/EU također pruže informacije o pravu da same sebe ne izlože kaznenom progonu, kako se ono primjenjuje u okviru nacionalnog prava i u skladu s ovom Direktivom.

(32)

Države članice trebale bi osigurati da se osumnjičenicima ili optuženicima u slučajevima u kojima im se daje obavijest o pravima u skladu s člankom 4. Direktive 2012/13/EU također u toj obavijesti pruže informacije o pravu da same sebe ne izlože kaznenom progonu, kako se ono primjenjuje u okviru nacionalnog prava i u skladu s ovom Direktivom.

(33)

Pravo na pošteno suđenje jedno je od temeljnih načela demokratskog društva. Pravo osumnjičenika i optuženika da sudjeluje na raspravi temelji se na tom pravu te bi trebalo biti osigurano diljem Unije.

(34)

Ako iz razloga koji su izvan njihove kontrole osumnjičenici ili optuženici nisu u mogućnosti sudjelovati na raspravi, trebali bi imati mogućnost zatražiti novi datum rasprave u vremenskom razdoblju propisanom nacionalnim pravom.

(35)

Pravo osumnjičenika i optuženika da sudjeluju na raspravi nije apsolutno. U određenim bi se okolnostima osumnjičenik i optuženik trebali moći, izrijekom ili prešutno, ali jasno, odreći tog prava.

(36)

U određenim okolnostima trebalo bi biti moguće donijeti odluku o krivnji ili nedužnosti osumnjičenika ili optuženika čak i ako dotična osoba ne sudjeluje na raspravi. To može biti slučaj ako se osumnjičenika ili optuženika pravovremeno obavijesti o raspravi i o posljedicama nedolaska, no ta se osoba svejedno ne pojavi. Obavješćivanje osumnjičenika ili optuženika o raspravi trebalo bi podrazumijevati da mu je osobno uručen sudski poziv ili da je na neki drugi način primio službene informacije o dogovorenom mjestu i vremenu rasprave na način koji mu je omogućio da bude upoznat s održavanjem rasprave. Obavješćivanje osumnjičenika ili optuženika o posljedicama nedolaska bi se posebno trebalo tumačiti kao obavješćivanje te osobe da se odluka može donijeti ako se ona i ne pojavi na raspravi.

(37)

Također bi trebalo moći održati suđenje koje može završiti odlukom o krivnji ili nedužnosti, u odsutnosti osumnjičenika ili optuženika, ako je ta osoba obaviještena o suđenju i ako je dala punomoć branitelju, kojeg je sama imenovala ili ga je imenovala država, da je zastupa na suđenju, a i koja je osumnjičenika ili optuženika zastupala.

(38)

Prilikom razmatranja je li način na koji se dostavljaju podaci dovoljan da se osigura da je osoba upoznata s održavanjem rasprave, posebna pozornost trebala bi se, ako je potrebno, posvetiti dužnoj pažnji koju su tijela javne vlasti uložila da obavijeste dotičnu osobu i dužnoj pažnji dotične osobe da primi informacije koje su joj upućene.

(39)

Kada države članice pružaju mogućnost održavanja rasprava u odsutnosti osumnjičenika ili optuženika, ali uvjeti za donošenje odluke u odsutnosti pojedinog osumnjičenika ili optuženika nisu ispunjeni jer osumnjičenik ili optuženik nije lociran unatoč uloženim razumnim naporima, primjerice zato što je u bijegu, donošenje odluke u odsutnosti osumnjičenika ili optuženika ipak bi trebalo biti moguće, kao i izvršenje te odluke. U tom bi slučaju države članice trebale osigurati da u trenutku kada se osumnjičenici ili optuženici obavješćuju o toj odluci, posebno prilikom uhićenja, također budu informirani o mogućnosti osporavanja odluke i pravu na obnovu postupka ili na drugo pravno sredstvo. Te informacije trebalo bi dostaviti u pisanom obliku. Te se informacije mogu dostaviti i usmeno, pod uvjetom da se činjenica o njihovu dostavljanju primi na znanje u skladu s postupkom bilježenja podataka predviđenim nacionalnim pravom.

(40)

Nadležnim tijelima u državi članici također bi trebalo omogućiti da osumnjičenika ili optuženika privremeno udalje s rasprave kada je to u interesu osiguravanja ispravnog vođenja kaznenog postupka. To bi primjerice mogao biti slučaj ako osumnjičenik ili optuženik ometa raspravu te ga se na nalog suca mora izvesti iz sudnice, ili ako se čini da prisutnost osumnjičenika ili optuženika sprečava pravilno saslušanje svjedoka.

(41)

Pravo sudjelovati na raspravi može se ostvariti samo ako se održi jedno saslušanje ili više njih. To znači da se pravo sudjelovanja na raspravi ne može primijeniti ako nacionalna postupovna pravila ne predviđaju saslušanja. Takva nacionalna pravila trebala bi biti u skladu s Poveljom i EKLJP-om, kako ih tumače Sud i Europski sud za ljudska prava, posebno u pogledu prava na pošteno suđenje. To je primjerice slučaj ako se postupak vodi u pojednostavljenom obliku nakon pisanog postupka, u cijelosti ili djelomično, ili kod postupka kod kojega nije predviđeno saslušanje.

(42)

Države članice trebale bi osigurati da se pri provedbi ove Direktive, a posebno u pogledu prava osobe da sudjeluje na raspravi i prava na obnovu postupka, u obzir uzmu posebne potrebe ranjivih osoba. U skladu s Preporukom Komisije od 27. studenoga 2013. o postupovnim jamstvima za ranjive osobe osumnjičene ili optužene u kaznenom postupku (8), ranjivi osumnjičenici ili optuženici trebalo bi smatrati da znači svi osumnjičenici ili optuženici koji nisu sposobni razumjeti kazneni postupak ili u njemu učinkovito sudjelovati zbog svoje dobi, psihičkog ili fizičkog stanja ili bilo kakva oblika invaliditeta.

(43)

Djeca su ranjiva i trebalo bi im dati poseban stupanj zaštite. Stoga bi se u kontekstu nekih prava predviđenih ovom Direktivom trebala utvrditi posebna postupovna jamstva.

(44)

Načelom učinkovitosti zakonodavstva EU-a zahtijeva se od država članica da uspostave prikladna i učinkovita pravna sredstva u slučaju povrede prava koja pojedinci imaju u skladu sa zakonodavstvom Unije. Učinkovito pravno sredstvo dostupno u slučaju povrede bilo kojeg od prava iz ove Direktive trebalo bi imati, u što većoj mogućoj mjeri, učinak stavljanja osumnjičenika ili optuženika u isti položaj u kojem bi se našli da nije došlo do povrede, s ciljem zaštite prava na pošteno suđenje i prava na obranu.

(45)

Pri ocjenjivanju izjava osumnjičenika ili optuženika ili dokaza dobivenih kršenjem njihova prava da se brane šutnjom ili njihova prava da sami sebe ne izlože kaznenom progonu, sudovi i suci trebali bi poštovati prava na obranu i pravičnost postupka. U tom bi kontekstu u obzir trebalo uzeti sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj bi se u slučaju podnošenja izjava dobivenih mučenjem ili drugom metodom zlostavljanja kojom se krši članak 3. EKLJP-a, a koje služe kao dokaz za utvrđivanje relevantnih činjenica u kaznenom postupku, cijeli postupak proglasio nepoštenim. Prema Konvenciji UN-a protiv torture i drugih načina okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja na bilo koju izjavu za koju se utvrdi da je dobivena mučenjem ne bi se trebalo pozivati kao na dokaz u postupku, osim u onom protiv osobe optužene za mučenje kao dokaz da je ta izjava dana.

(46)

Radi praćenja i ocjenjivanja učinkovitosti ove Direktive, države članice Komisiji bi trebale slati raspoložive podatke povezane s provedbom prava utvrđenih u ovoj Direktivi. Takvi bi podaci mogli uključivati podatke koje su zabilježila pravosudna tijela i tijela kaznenog progona u vezi s pravnim sredstvima primijenjenima u slučaju povrede bilo kojeg od vidova pretpostavke nedužnosti obuhvaćene ovom Direktivom ili prava sudjelovati na raspravi.

(47)

Ovom se Direktivom podržavaju temeljna prava i načela koja su priznata Poveljom i EKLJP-om, uključujući zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, pravo na slobodu i sigurnost, poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na integritet osobe, prava djeteta, integraciju osoba s invaliditetom, pravo na učinkovito pravno sredstvo i pravo na pošteno suđenje, pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu. U obzir bi prije svega trebalo uzeti članak 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u skladu s kojim Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom te u skladu s kojim temeljna prava, kako su zajamčena ECHR-om i kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, čine opća načela prava Unije.

(48)

S obzirom na to da se ovom Direktivom utvrđuju minimalna pravila, države članice trebale bi moći proširiti prava utvrđena ovom Direktivom kako bi osigurale višu razinu zaštite. Razina zaštite koju pružaju države članice nikad ne bi smjela pasti ispod razine standarda predviđenih Poveljom i EKLJP-om, kako ih tumače Sud i Europski sud za ljudska prava.

(49)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno, utvrđivanje zajedničkih minimalnih pravila za određene vidove prava na pretpostavku nedužnosti i za pravo sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega mjera oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(50)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(51)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE 1.

PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju zajednička minimalna pravila koja se odnose na:

(a)

određene vidove pretpostavke nedužnosti u kaznenim postupcima;

(b)

pravo sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na fizičke osobe koje su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku. Primjenjuje se u svim fazama kaznenog postupka, od trenutka kada je osoba osumnjičena ili optužena za počinjenje kaznenog djela ili navodnog kaznenog djela pa sve do trenutka kada odluke o konačnom utvrđivanju je li ta osoba počinila predmetno kazneno djelo postane konačna.

POGLAVLJE 2.

PRETPOSTAVKA NEDUŽNOSTI

Članak 3.

Pretpostavka nedužnosti

Države članice osiguravaju da se osumnjičenici ili optuženici smatraju nedužnima dok im se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.

Članak 4.

Javna upućivanja na krivnju

1.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da se, dok god se osumnjičeniku ili optuženiku ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom, u izjavama za javnost tijela javne vlasti i sudskim odlukama, osim onih o krivnji, za tu osobu ne navodi da je kriva. Time se ne dovode u pitanje radnje kaznenog progona kojima je cilj dokazati krivnju osumnjičenika ili optuženika ni privremene odluke postupovne prirode koje donose sudska ili druga nadležna tijela i koje se temelje na sumnji ili inkriminirajućim dokazima.

2.   Države članice u skladu s ovom Direktivom te osobito s člankom 10. osiguravaju da su, u slučaju kršenja obveze određene u stavku 1. ovog članka da se za osumnjičenike ili optuženike ne navodi da su krivi, na raspolaganju odgovarajuće mjere.

3.   Obveza utvrđena u stavku 1. da se za osumnjičenike ili optuženike ne navodi da su krivi ne sprečava tijela javne vlasti da u javnosti šire informacije o kaznenom postupku ako je to izričito potrebno iz razloga povezanih s kaznenom istragom ili s javnim interesom.

Članak 5.

Predstavljanje osumnjičenika ili osuđenika

1.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da se osumnjičenici ili optuženici na sudu i u javnosti upotrebom mjera tjelesnog ograničavanja slobode ne predstavljaju kao krivi.

2.   Stavkom 1. države članice ne sprečava se da primjenjuju mjere tjelesnog ograničavanja slobode, potrebne zbog posebnosti određenog slučaja, a koje se odnose na sigurnost ili sprečavanje bijega osumnjičenika ili optuženika ili na njihov kontakt s trećim osobama.

Članak 6.

Teret dokaza

1.   Države članice osiguravaju da je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenika ili optuženika na tužitelju. Time se ne dovodi u pitanje obveza suca ili nadležnog suda da traži inkriminirajuće i oslobađajuće dokaze te pravo obrane da podnese dokaze u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom.

2.   Države članice osiguravaju da svaka sumnja u krivnju ide u korist osumnjičenika ili optuženika, čak i kada sud ocjenjuje mogućnost puštanja dotične osobe na slobodu.

Članak 7.

Pravo braniti se šutnjom i pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu

1.   Države članice osiguravaju da osumnjičenici i optuženici imaju pravo braniti se šutnjom u vezi s kaznenim djelom za čije su počinjenje osumnjičeni ili optuženi.

2.   Države članice osiguravaju da osumnjičenici i optuženici imaju pravo same sebe ne izložiti kaznenom progonu.

3.   Ostvarivanje prava osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu ne sprečava prikupljanje dokaza koji se zakonski mogu dobiti od osumnjičenika ili optuženika uporabom zakonitih mjera prisile i koji postoji neovisno o volji osumnjičenika ili optuženika.

4.   Države članice svojim pravosudnim tijelima mogu dopustiti da pri donošenju presude koju će izreći u obzir uzmu suradnju osumnjičenika i optuženika.

5.   Ostvarivanje prava osumnjičenika i optuženika da se brane šutnjom i da sami sebe ne izlože kaznenom progonu ne smije se upotrijebiti protiv njih te se ne smije smatrati dokazom da su počinili predmetno kazneno djelo.

6.   Ovim se člankom države članice ne sprečava u donošenju odluke da se kod lakših kažnjivih djela vođenje postupka ili nekih njegovih faza odvija pisanim putem ili bez ispitivanja osumnjičenika ili optuženika od strane nadležnih tijela u vezi s predmetnim kaznenim djelom, pod uvjetom da je to u skladu s pravom na pošteno suđenje.

POGLAVLJE 3.

PRAVO SUDJELOVATI NA RASPRAVI

Članak 8.

Pravo sudjelovati na raspravi

1.   Države članice osiguravaju da osumnjičenici i optuženici imaju pravo sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku koji se vodi protiv njih.

2.   Države članice mogu predvidjeti da se rasprava koja može završiti donošenjem odluke o krivnji ili nedužnosti osumnjičenika ili optuženika može voditi u njegovoj odsutnosti pod uvjetom da:

(a)

osumnjičenik ili optuženik pravovremeno je obaviješten o raspravi i o posljedicama neopravdanog nedolaska; ili

(b)

osumnjičenika ili optuženika koji je obaviješten o raspravi zastupa opunomoćeni branitelj kojeg je osumnjičenik ili optuženik sam imenovao ili ga je imenovala država.

3.   Odluka koja je donesena u skladu sa stavkom 2. može se izvršiti protiv dotičnog osumnjičenika ili optuženika.

4.   Kada države članice predvide mogućnost održavanja suđenja u odsutnosti osumnjičenika ili optuženika, ali nije moguće ispuniti uvjete iz stavka 2. ovog članka jer se osumnjičenik ili optuženik ne može locirati unatoč ulaganju razumnih napora, države članice mogu predvidjeti mogućnost donošenja i izvršenja odluke. U tom slučaju države članice osiguravaju da u trenutku kada se osumnjičenici ili optuženici obavješćuju o toj odluci, posebno prilikom uhićenja, također budu informirane o mogućnosti osporavanja odluke i pravu na obnovu postupka ili na drugo pravno sredstvo u skladu s člankom 9.

5.   Ovim se člankom ne dovode u pitanje nacionalna pravila kojima se predviđa da sudac ili nadležni sud osumnjičenika ili optuženika može privremeno udaljiti s rasprave kada je to u interesu osiguravanja ispravnog vođenja kaznenog postupka, pod uvjetom da se poštuju prava na obranu.

6.   Ovaj članak ne dovodi u pitanje nacionalna pravila kojima se predviđa da se postupak ili neke njegove faze provode u pisanom obliku, pod uvjetom da je to u skladu s pravom na pošteno suđenje.

Članak 9.

Pravo na obnovu postupka

Države članice osiguravaju da osumnjičenici ili optuženici koji nisu sudjelovali na raspravi u kaznenom postupku koji se vodio protiv njih i u slučaju da nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 2. imaju pravo na obnovu postupka ili drugo pravno sredstvo kojim se omogućuje novo utvrđivanje merituma predmeta, uključujući ispitivanje novih dokaza, što bi moglo dovesti do ukidanja izvorne odluke. U tom pogledu države članice jamče da dotični osumnjičenici i optuženici imaju pravo biti nazočni i sudjelovati na raspravi u skladu s postupcima predviđenima nacionalnim pravom te ostvariti svoja prava na obranu.

POGLAVLJE 4.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 10.

Pravna sredstva

1.   Države članice osiguravaju da osumnjičenici i optuženici, ako su njihova prava iz ove Direktive prekršena, imaju na raspolaganju učinkovito pravno sredstvo.

2.   Ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila i sustave o prihvatljivosti dokaza, države članice tijekom kaznenog postupka osiguravaju da se, pri procjeni izjava koje su dali osumnjičenici ili optuženici ili dokaza prikupljenih uslijed kršenja prava da se brane šutnjom ili prava da sami sebe ne izlože kaznenom progonu, poštuju prava obrane i pravičnost postupka.

Članak 11.

Prikupljanje podataka

Do 1. travnja 2020. i svake tri godine nakon toga države članice Komisiji dostavljaju raspoložive podatke iz kojih je vidljivo kako se provode prava utvrđena u ovoj Direktivi.

Članak 12.

Izvješće

Do 1. travnja 2021. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o provedbi ove Direktive.

Članak 13.

Klauzula o ograničavanju ili odstupanju

Ništa u ovoj Direktivi ne može se tumačiti kao ograničavanje ili odstupanje od bilo kojih prava ili postupovnih jamstava predviđenih Poveljom, EKLJP-om ili drugim odgovarajućim odredbama međunarodnog prava ili pravom bilo koje države članice kojim je predviđena viša razina zaštite.

Članak 14.

Prenošenje

1.   Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 1. travnja 2018. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 15.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 16.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 9. ožujka 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednica

J.A. HENNIS-PLASSCHAERT


(1)  SL C 226, 16.7.2014., str. 63.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 20. siječnja 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 12. veljače 2016.

(3)  SL C 295, 4.12.2009., str. 1.

(4)  SL C 115, 4.5.2010., str. 1.

(5)  Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima (SL L 280, 26.10.2010., str. 1.).

(6)  Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (SL L 142, 1.6.2012., str. 1.).

(7)  Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (SL L 294, 6.11.2013., str. 1).

(8)  SL C 378, 24.12.2013., str. 8.


ODLUKE

11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/12


ODLUKA (EU) 2016/344 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 9. ožujka 2016.

o uspostavi Europske platforme za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 153. stavak 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Komisija je u svojoj komunikaciji od 18. travnja 2012. pod naslovom „Oporavak koji donosi veliki broj radnih mjesta” istaknula potrebu za poboljšanom suradnjom među državama članicama i najavila pokretanje savjetovanja o uspostavi platforme na razini Unije između inspektorata rada i drugih izvršnih tijela u svrhu borbe protiv neprijavljenog rada, s ciljem poboljšanja suradnje, dijeljenja najboljih praksi i određivanja zajedničkih načela za inspekcije.

(2)

U skladu s člankom 148. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Vijeće je Odlukom (EU) 2015/1848 (4) donijelo smjernice za politike zapošljavanja država članica. Te smjernice služe kao putokaz državama članicama pri definiranju nacionalnih programa reformi i provedbi reformi. Smjernice za zapošljavanje temelj su preporuka za pojedine zemlje koje Vijeće upućuje državama članicama na temelju tog članka. Posljednjih godina te preporuke za pojedine zemlje obuhvaćale su preporuke za borbu protiv neprijavljenog rada.

(3)

U članku 151. UFEU-a kao ciljevi u području socijalne politike navode se promicanje zapošljavanja te poboljšanje životnih i radnih uvjeta. Radi postizanja navedenih ciljeva Unija može podupirati i dopunjavati aktivnosti država članica u područjima zdravlja i sigurnosti na radu, radnih uvjeta, integriranja osoba isključenih s tržišta rada i borbe protiv socijalne isključenosti. U skladu s člankom 153. stavkom 2. točkom (a) UFEU-a Unija može donijeti mjere za poticanje suradnje među državama članicama, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanja zakona i propisa država članica.

(4)

Europski parlament u svojoj rezoluciji od 14. siječnja 2014. o učinkovitim inspekcijama rada kao strategiji za poboljšanje radnih uvjeta u Europi pozdravio je inicijativu Komisije za uspostavu europske platforme te je pozvao na pojačanu suradnju na razini Unije radi rješavanja neprijavljenog rada koji prema rezoluciji šteti gospodarstvu Unije, dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja, ugrožava financijsku održivost socijalnih modela Unije te uzrokuje sve veći nedostatak socijalne zaštite radnika i zaštite radnih mjesta.

(5)

Neprijavljeni rad definiran je u Komunikaciji Komisije od 24. listopada 2007. pod naslovom „Jačanje borbe protiv neprijavljenog rada” kao „bilo koja plaćena djelatnost koja je po svojoj prirodi zakonita, no nije prijavljena javnim tijelima, uzimajući u obzir razlike među regulatornim sustavima država članica”. Tom definicijom isključene su sve nezakonite djelatnosti.

(6)

Neprijavljeni rad često ima prekograničnu dimenziju. Priroda neprijavljenog rada može se razlikovati od zemlje do zemlje, ovisno o gospodarskom, administrativnom i društvenom kontekstu. Nacionalno zakonodavstvo u pogledu neprijavljenog rada i definicije korištene na nacionalnoj razini raznoliki su. Stoga bi mjere za rješavanje neprijavljenog rada trebale biti osmišljene tako da se vodi računa o tim razlikama.

(7)

Prema procjenama neprijavljeni rad čini značajan dio gospodarstva Unije. S obzirom na to da je neprijavljeni rad različito definiran u nacionalnim zakonodavstvima država članica, teško je dobiti precizne podatke o tome u kojoj je mjeri neprijavljeni rad rasprostranjen.

(8)

Zloupotreba statusa samozaposlene osobe, kako je definirano u nacionalnom pravu, bilo na nacionalnoj razini ili u prekograničnim situacijama, oblik je lažno prijavljenog rada koji je često povezan s neprijavljenim radom. Lažno samozapošljavanje događa se kada se osoba prijavi kao samozaposlena osoba premda ispunjava uvjete koji su karakteristični za radni odnos, a kako bi izbjegla određene pravne ili fiskalne obveze. Platformom uspostavljenom ovom Odlukom („Platforma”) trebalo bi rješavati različite oblike neprijavljenog rada i lažno prijavljeni rad koji je povezan s neprijavljenim radom, uključujući lažno samozapošljavanje.

(9)

Neprijavljeni rad ima ozbiljne posljedice za dotične radnike, koji su primorani prihvatiti nesigurne, a ponekad i opasne radne uvjete, puno niže plaće, grubo kršenje radničkih prava i znatno smanjenu zaštitu na temelju zakonodavstva o radu i socijalnoj zaštiti, čime se tim radnicima uskraćuju odgovarajuće socijalne naknade, mirovinska prava i pristup zdravstvenoj skrbi, kao i razvoj vještina i mogućnosti cjeloživotnog učenja.

(10)

Iako negativni učinci neprijavljenog rada na društvo i gospodarstvo poprimaju razne oblike, Platforma je usmjerena na poboljšanje uvjeta rada i promicanje integriranja na tržište rada te socijalne uključenosti. Neprijavljeni rad ima ozbiljne posljedice na proračun zbog smanjenih prihoda od poreza i socijalnih doprinosa, ugrožavajući time financijsku održivost sustava socijalne zaštite. On negativno utječe na zapošljavanje i produktivnost te narušava jednake uvjete poslovanja.

(11)

Neprijavljeni rad različito utječe na različite društvene skupine, između ostalog na žene, migrante i radnike u kućanstvu jer su neki neprijavljeni radnici u posebno osjetljivom položaju.

(12)

Države članice uvele su cijeli niz politika i mjera za rješavanje neprijavljenog rada. Države članice sklopile su i bilateralne sporazume te provele multilateralne projekte povezane s određenim aspektima neprijavljenog rada. Rješavanje složenog problema neprijavljenog rada još uvijek treba razvijati te ono zahtijeva holistički pristup. Platformom se ne bi trebala sprječavati primjena bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili aranžmana o administrativnoj suradnji.

(13)

Sudjelovanjem u aktivnostima Platforme ne dovode se u pitanje nadležnosti i/ili obveze država članica da rješavaju neprijavljeni rad, uključujući njihove nacionalne ili međunarodne odgovornosti iz, između ostalog, relevantnih i važećih konvencija Međunarodne organizacije rada, kao što su Konvencija br. 81 o inspekciji rada u industriji i trgovini.

(14)

Suradnja među državama članicama na razini Unije i dalje je daleko od sveobuhvatne, kako u pogledu država članica koje sudjeluju, tako i u pogledu pitanja koja su njome obuhvaćena. Ne postoji formalni mehanizam za prekograničnu suradnju između relevantnih tijela država članica u svrhu sveobuhvatnog rješavanja pitanja povezanih s neprijavljenim radom.

(15)

Poticanje suradnje među državama članicama na razini Unije nužno je kako bi se pomoglo državama članicama da učinkovitije i djelotvornije rješavaju neprijavljeni rad. U tom bi kontekstu Platforma trebala biti usmjerena na olakšavanje i podupiranje razmjene najboljih praksi i informacija te na osiguravanje okvira na razini Unije u svrhu razvoja zajedničkog razumijevanja, stručnih znanja i analize u vezi s neprijavljenim radom. Usuglašene definicije i zajedničko poimanje neprijavljenog rada trebali bi odražavati promjene na tržištu rada. Platformom bi se također trebala poticati suradnja između različitih izvršnih tijela država članica koje dobrovoljno sudjeluju u takvim prekograničnim djelovanjima.

(16)

Cilj ove Odluke jest poticati suradnju među državama članicama na razini Unije. Stanje u pogledu neprijavljenog rada vrlo se razlikuje između država članica, pa se stoga također razlikuju potrebe relevantnih tijela i drugih sudionika iz različitih država članica u pogledu područja suradnje. Države članice ostaju nadležne za odlučivanje o razini svojeg sudjelovanja u aktivnostima koje su Platformom odobrene na plenarnoj razini.

(17)

Na razini Unije trebalo bi poticati blisku i djelotvornu suradnju među državama članicama radi pružanja potpore i dopunjavanja njihovih aktivnosti za rješavanje neprijavljenog rada. Djelovanje na nacionalnoj razini ovisi o specifičnom kontekstu u pojedinačnim državama članicama te aktivnosti u okviru Platforme ne mogu zamijeniti procjenu primjerenih djelovanja koja treba poduzeti na nacionalnoj razini.

(18)

Države članice i njihova relevantna tijela ostaju nadležna za utvrđivanje, analizu i rješavanje praktičnih problema povezanih s izvršavanjem relevantnog prava Unije o radnim uvjetima i socijalnoj zaštiti na radu te za odlučivanje o mjerama koje treba poduzeti na nacionalnoj razini kako bi se proveli rezultati aktivnosti Platforme.

(19)

Platforma bi trebala koristiti sve relevantne izvore informacija, posebice studije, bilateralne sporazume sklopljene između država članica i projekte multilateralne suradnje, te stvoriti sinergije između postojećih instrumenata i struktura na razini Unije kako bi u najvećoj mogućoj mjeri povećala učinak tih mjera u odvraćanju od neprijavljenog rada i njegovu sprečavanju. Djelovanja Platforme mogla bi biti u obliku okvira za zajedničko osposobljavanje, revizija stručnjaka, uspostave alata kao što je interaktivna baza znanja, vodeći računa o postojećim studijama izvedivosti, između ostalog o radu Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), te rješenjâ za razmjenu podataka, uvažavajući važnost zaštite podataka. Razinu svijesti o neprijavljenom radu moglo bi se podići europskim kampanjama ili zajedničkim strategijama koje se temelje na politikama i strategijama za jačanje svijesti o neprijavljenom radu, a koje u različitoj mjeri već postoje u državama članicama. Platforma bi također trebala uključivati nevladine sudionike kao važan izvor informacija.

(20)

Platforma bi trebala doprinijeti jačanju suradnje među državama članicama, između ostalog olakšavanjem inovativnih pristupa prekograničnoj suradnji i izvršavanju te evaluacijom iskustava država članica u pogledu takve suradnje. Pravovremene razmjene informacija ključne su za suzbijanje neprijavljenog rada.

(21)

Ako članica Platforme smatra da bi za razmjenu informacija i najboljih praksi u okviru Platforme bilo korisno iznijeti pojedinačne slučajeve, te bi slučajeve trebalo anonimizirati, prema potrebi. Platforma može biti djelotvorna samo u okruženju u kojem su osobe koje prijavljuju slučajeve neprijavljenog rada zaštićene od nepovoljnog postupanja. Stoga bi Platforma trebala biti forum za razmjenu najboljih praksi u tom smislu.

(22)

Razmjena informacija i najboljih praksi trebala bi omogućiti Platformi da pruža doprinose korisne za moguće djelovanje na razini Unije radi rješavanja neprijavljenog rada, između ostalog djelovanjem Komisije. U kontekstu europskog semestra aktivnosti Platforme mogle bi pružiti koristan doprinos kada se razmatraju mjere povezane s neprijavljenim radom.

(23)

Različita nacionalna izvršna tijela bave se problemom neprijavljenog rada, poput inspektorata rada, drugih tijela koja se bave pitanjima zdravlja i sigurnosti na radu, inspektorata socijalne sigurnosti i poreznih tijela. U pojedinim slučajevima također mogu biti uključeni migracijska tijela i službe za zapošljavanje, kao i carinska tijela te tijela zadužena za provedbu zajedničke prometne politike, policija, državno odvjetništvo i socijalni partneri.

(24)

Radi sveobuhvatnog i uspješnog rješavanja neprijavljenog rada potrebno je provesti kombinaciju politika u državama članicama. To bi trebalo olakšati poticanjem strukturirane suradnje između relevantnih tijela i drugih sudionika. Platformom bi trebalo obuhvatiti sva relevantna nacionalna tijela, osobito izvršna tijela, koja vode i/ili su aktivna u rješavanju neprijavljenog rada. Države članice ostaju nadležne za odlučivanje o tome koja ih tijela predstavljaju u različitim aktivnostima Platforme. Suradnja između nacionalnih tijela država članica trebala bi biti u skladu s važećim pravom Unije i nacionalnim pravom.

(25)

Kako bi se ostvarili njezini ciljevi, Platformu bi u svakoj državi članici trebao podupirati viši predstavnik, koji bi trebao koordinirati tijela država članica i povezati se s njima te, prema potrebi, s drugim sudionicima, uključujući socijalne partnere, koji se bave višestrukim aspektima neprijavljenog rada.

(26)

Platformom bi trebalo obuhvatiti socijalne partnere na razini Unije, kako međuindustrijske tako i iz onih sektora koji su najteže pogođeni neprijavljenim radom ili imaju posebnu ulogu u rješavanju neprijavljenog rada, te bi Platforma trebala surađivati s relevantnim međunarodnim organizacijama, kao što su Međunarodna organizacija rada, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj, i agencijama Unije, osobito Eurofoundom i Europskom agencijom za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA). Sudjelovanjem Eurofounda i EU-OSHA-e kao promatrača u radu Platforme ne bi se trebali proširiti njihovi postojeći mandati.

(27)

Platforma bi trebala donijeti svoj poslovnik, programe rada i redovita izvješća.

(28)

Platforma bi trebala moći osnivati radne skupine radi ispitivanja specifičnih pitanja te bi se trebala moći osloniti na stručna znanja osoba koje imaju specifične kompetencije.

(29)

Platforma bi trebala surađivati s relevantnim skupinama stručnjaka i odborima na razini Unije čiji je rad povezan s neprijavljenim radom.

(30)

Platforma i njezine aktivnosti trebale bi se financirati iz osi PROGRESS Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije Europske unije (EaSI) u okviru odobrenih sredstava koja odrede Europski parlament i Vijeće. Komisija bi trebala osigurati da se financijska sredstva namijenjena Platformi koriste na transparentan i učinkovit način.

(31)

S obzirom na važnost otvorenosti i pristupa dokumentima koji su odraženi u načelima iz članka 15. UFEU-a, Platforma bi trebala djelovati na transparentan način i u skladu s tim načelima.

(32)

Komisija bi trebala poduzeti potrebne administrativne korake za uspostavu Platforme.

(33)

Platforma bi trebala u potpunosti poštovati temeljna prava i slijediti načela priznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije.

(34)

Na obradu osobnih podataka koja se provodi u okviru ove Odluke primjenjuju se Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), kao i relevantne nacionalne provedbene mjere.

(35)

U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka,

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Uspostava Platforme

Uspostavlja se Platforma za jačanje suradnje među državama članicama na razini Unije u rješavanju neprijavljenog rada („Platforma”).

Za potrebe ove Odluke „rješavanje”, u odnosu na neprijavljeni rad, znači sprečavanje, odvraćanje od i borba protiv neprijavljenog rada te poticanje prijavljivanja neprijavljenog rada.

Članak 2.

Sastav Platforme

1.   Platforma se sastoji od:

(a)

višeg predstavnika kojeg imenuje svaka država članica da zastupa tu državu članicu;

(b)

predstavnika Komisije;

(c)

najviše četiri predstavnika međuindustrijskih socijalnih partnera na razini Unije, koje imenuju ti socijalni partneri tako da obje strane industrije budu jednako zastupljene.

2.   Sljedeće osobe mogu prisustvovati sastancima Platforme kao promatrači, a njihovi se doprinosi uzimaju u obzir u skladu s njezinim Poslovnikom:

(a)

najviše 14 predstavnika socijalnih partnera iz sektora koji bilježe visoku učestalost neprijavljenog rada, koje imenuju ti socijalni partneri tako da obje strane industrije budu jednako zastupljene;

(b)

predstavnik Eurofounda;

(c)

predstavnik EU-OSHA-e;

(d)

predstavnik Međunarodne organizacije rada;

(e)

predstavnik svake treće zemlje iz Europskoga gospodarskog prostora;

I promatrače koji nisu promatrači iz prvog podstavka može se pozvati da prisustvuju sastancima Platforme, a njihovi doprinosi uzimaju se u obzir u skladu s njezinim Poslovnikom, ovisno o pitanju koje treba raspraviti.

Članak 3.

Nacionalne mjere

Ovom se Odlukom ne dovodi u pitanje nadležnost država članica za odlučivanje o mjerama koje treba poduzeti na nacionalnoj razini radi rješavanja neprijavljenog rada.

Članak 4.

Ciljevi

Osnovna svrha Platforme jest pružanje doprinosa dodane vrijednosti na razini Unije kako bi doprinijela rješavanju složenog problema neprijavljenog rada, uz potpuno poštovanje nacionalnih nadležnosti i postupaka.

Platformom se doprinosi djelotvornijim djelovanjima Unije i nacionalnim djelovanjima s ciljem poboljšanja radnih uvjeta, promicanja integriranja na tržište rada i socijalne uključenosti, uključujući uspješnije izvršavanje zakonodavstva u tim područjima, te smanjenja neprijavljenog rada i pojavljivanja formalnih radnih mjesta, čime se izbjegava pogoršavanje kvalitete rada te narušavanje zdravlja i sigurnosti na radu, i to na sljedeće načine:

(a)

jačanjem suradnje između relevantnih tijela i drugih uključenih sudionika država članica kako bi učinkovitije i djelotvornije rješavali neprijavljeni rad u njegovim različitim oblicima te lažno prijavljeni rad povezan s njime, uključujući lažno samozapošljavanje;

(b)

poboljšanjem kapaciteta različitih relevantnih tijela i sudionika država članica za rješavanje neprijavljenog rada u pogledu njegovih prekograničnih aspekata te tako doprinoseći jednakim uvjetima poslovanja;

(c)

povećanjem svijesti javnosti o pitanjima povezanima s neprijavljenim radom i o hitnoj potrebi za odgovarajućim djelovanjem te poticanjem država članica da pojačaju svoje napore u rješavanju neprijavljenog rada.

POGLAVLJE II.

MISIJA I AKTIVNOSTI

Članak 5.

Misija

U svrhu ostvarivanja ciljeva navedenih u članku 4. Platforma na razini Unije potiče suradnju među državama članicama:

(a)

razmjenom najboljih praksi i informacija;

(b)

razvojem stručnih znanja i analiza;

(c)

poticanjem i olakšavanjem inovativnih pristupa za djelotvornu i učinkovitu prekograničnu suradnju te evaluacijom iskustava;

(d)

doprinošenjem razumijevanju pitanja povezanih s neprijavljenim radom na horizontalnoj razini.

Članak 6.

Aktivnosti

1.   Pri provedbi svoje misije Platforma posebno provodi sljedeće aktivnosti:

(a)

poboljšava saznanja o neprijavljenom radu, također s obzirom na uzroke i regionalne razlike, putem usuglašenih definicija i zajedničkih poimanja, mjernih alata koji se temelje na dokazima te promicanjem usporedne analize i relevantnih metodoloških instrumenata za prikupljanje podataka, oslanjajući se na rad drugih sudionika, uključujući Odbor za zapošljavanje (EMCO) i Odbor za socijalnu zaštitu (SPC);

(b)

poboljšava znanje o različitim sustavima i praksama za rješavanje neprijavljenog rada i međusobno razumijevanje o njima, uključujući njegove prekogranične aspekte;

(c)

razvija analize djelotvornosti različitih mjera politika za rješavanje neprijavljenog rada, uključujući preventivne mjere i sankcije;

(d)

uspostavlja alate za učinkovitu razmjenu informacija i iskustava, na primjer bazu znanja koja sadrži različite poduzete prakse i poduzete mjere, uključujući bilateralne ili multilateralne sporazume koji se u državama članicama primjenjuju za rješavanje neprijavljenog rada;

(e)

razvija alate kao što su smjernice za izvršavanje, priručnici dobre prakse i zajednička načela inspekcija za rješavanje neprijavljenog rada te evaluira iskustva u korištenju takvim alatima;

(f)

olakšava i podupire različite oblike suradnje među državama članicama povećanjem njihova kapaciteta za rješavanje prekograničnih aspekata neprijavljenog rada promicanjem i olakšavanjem inovativnih pristupa, kao što su razmjena osoblja, korištenje bazama podataka u skladu s važećim nacionalnim zakonodavstvom o zaštiti podataka i zajedničke aktivnosti, te evaluacijom iskustava takve suradnje koju su poduzele sudjelujuće države članice;

(g)

ispituje izvedivost sustava brze razmjene informacija i poboljšava razmjenu podataka u skladu s pravilima Unije o zaštiti podataka, uključujući ispitivanje mogućnosti Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI), uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7), i elektroničke razmjene informacija o socijalnoj sigurnosti (EESSI);

(h)

razmjenjuje iskustva nacionalnih tijela u primjeni prava Unije relevantnog za rješavanje neprijavljenog rada;

(i)

razvija te, prema potrebi, poboljšava kapacitete za osposobljavanje relevantnih tijela i razvija okvir za provedbu zajedničkog osposobljavanja;

(j)

organizira stručne revizije za praćenje napretka u rješavanju neprijavljenog rada u državama članicama koje su odlučile sudjelovati u takvim revizijama;

(k)

razmjenjuje iskustva i razvija najbolje prakse s obzirom na suradnju između relevantnih tijela država članica i, prema potrebi, trećih zemalja, radi povećanja učinkovitosti takve suradnje u rješavanje problema povezanih s neprijavljenim radom u tim zemljama;

(l)

povećava svijest o problemu neprijavljenog rada provođenjem zajedničkih aktivnosti kao što su europske kampanje i koordiniranjem regionalnih strategija ili strategija na razini Unije, uključujući sektorske pristupe;

(m)

razmjenjuje iskustva u pogledu savjetovanja i informacija koje se pružaju radnicima pogođenima praksom neprijavljenog rada.

2.   U provedbi aktivnosti iz stavka 1. Platforma se koristi svim relevantnim izvorima informacija, između ostalog studijama ili projektima multilateralne suradnje te uzima u obzir relevantne instrumente i strukture Unije, kao i iskustvo relevantnih bilateralnih sporazuma.

POGLAVLJE III.

FUNKCIONIRANJE PLATFORME

Članak 7.

Viši predstavnici

1.   Svaka država članica imenuje višeg predstavnika kao člana Platforme s pravom glasa.

Svaka država članica osigurava da njezin viši predstavnik ima odgovarajući mandat za provedbu aktivnosti Platforme. Svaka država članica također imenuje jednog zamjenika koji zamjenjuje njezina višeg predstavnika kada je to potrebno i koji ima pravo glasa u takvim slučajevima.

2.   Pri imenovanju svojeg višeg predstavnika i njegova zamjenika, svaka država članica trebala bi uzeti u obzir sva relevantna javna tijela, posebno izvršna tijela i druge sudionike uključene u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom. Isto se tako, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom, može uključiti socijalne partnere ili druge relevantne sudionike.

3.   Svaki viši predstavnik imenovan u skladu s ovim člankom sudjeluje na plenarnim sastancima Platforme i, prema potrebi, u drugim aktivnostima i radnim skupinama Platforme.

Svaki viši predstavnik Komisiji dostavlja popis i kontaktne podatke relevantnih tijela i, prema potrebi, socijalnih partnera i drugih relevantnih sudionika koji su uključeni u rješavanje neprijavljenog rada.

Svaki viši predstavnik povezuje se sa svim relevantnim tijelima i, prema potrebi, sa socijalnim partnerima i drugim relevantnim sudionicima, ovisno o aktivnostima Platforme, te koordinira njihovo sudjelovanje na sastancima Platforme i/ili njihov doprinos aktivnostima Platforme ili njezinih radnih skupina.

Članak 8.

Funkcioniranje

1.   Platformom predsjeda predstavnik Komisije. Predsjedniku pomažu dva potpredsjednika, koje se bira iz redova viših predstavnika.

Predsjedništvo čine predsjednik i potpredsjednici.

Predsjedništvo priprema i organizira rad Platforme zajedno s Tajništvom, koje djeluje kao tajništvo Platforme, Predsjedništva i radnih skupina. Tajništvo pruža Komisija.

2.   Platforma se sastaje najmanje dva puta godišnje.

3.   Pri provedbi svoje misije Platforma donosi odluke o:

(a)

svojem Poslovniku;

(b)

dvogodišnjim programima rada u kojima se, između ostalog, navode njezini prioriteti i konkretan opis aktivnosti iz članka 6.;

(c)

izvješćima Platforme svake dvije godine;

(d)

osnivanju radnih skupina radi ispitivanja pitanja utvrđenih u njezinim programima rada, uključujući praktične aranžmane za one radne skupine koje treba raspustiti nakon što ispune svoje mandate.

Platforma donosi odluke iz ovog stavka običnom većinom. Predstavnik Komisije i viši predstavnici imaju svaki po jedan glas.

4.   Predsjedništvo može, prema potrebi, pozvati stručnjake koji posjeduju specifične kompetencije u području o kojem se raspravlja da sudjeluju, na pojedinačnoj osnovi, u raspravama Platforme ili radnih skupina.

5.   Platformi pomaže Tajništvo iz stavka 1. Tajništvo priprema sastanke Platforme, izrađuje nacrte programa rada Platforme i nacrte izvješća te prati aktivnosti nakon sastanaka Platforme i njihove zaključke.

6.   Komisija redovito izvješćuje Europski parlament i Vijeće o aktivnostima Platforme, između ostalog u pogledu zajedničkih sastanaka sa stručnim skupinama i odborima. Ona podnosi programe rada i izvješća Platforme Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija.

Članak 9.

Suradnja

1.   Platforma djelotvorno surađuje s drugim relevantnim stručnim skupinama i odborima na razini Unije čiji je rad povezan s neprijavljenim radom, posebno s Odborom viših inspektora rada, Stručnim odborom za upućivanje radnika, Administrativnom komisijom za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, Mrežom javnih službi za zapošljavanje, EMCO-om, SPC-om i Radnom skupinom za administrativnu suradnju u području izravnog oporezivanja, pazeći pritom da ne obavlja isti posao kao oni. Platforma, prema potrebi, poziva predstavnike tih skupina i odbora da prisustvuju njezinim sastancima kao promatrači. Radi učinkovitijeg rada i većeg utjecaja također se mogu organizirati zajednički sastanci.

2.   Platforma uspostavlja odgovarajuću suradnju s Eurofoundom i EU-OSHA-om.

Članak 10.

Naknada troškova

Komisija nadoknađuje troškove putovanja i, prema potrebi, troškove boravka članovima, zamjenicima, promatračima i pozvanim stručnjacima povezane s aktivnostima Platforme.

Članovi, zamjenici članova, promatrači i pozvani stručnjaci ne primaju naknadu za usluge koje pružaju.

Članak 11.

Financijska potpora

Ukupna sredstva za provedbu ove Odluke uspostavljaju se u okviru EaSI-ja. Komisija na transparentan i učinkovit način upravlja financijskim sredstvima EaSI-ja koja su namijenjena Platformi.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 12.

Preispitivanje

Do 13. ožujka 2020. Komisija, nakon savjetovanja s Platformom, podnosi izvješće o primjeni i dodanoj vrijednosti ove Odluke Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija te predlaže, prema potrebi, potrebne izmjene. U izvješću se posebno ocjenjuje u kojoj je mjeri Platforma doprinijela ostvarivanju ciljeva utvrđenih u članku 4., ispunila svoju misiju kako je utvrđena u članku 5., provela aktivnosti utvrđene u članku 6. i riješila prioritete utvrđene u njezinim programima rada. Ako je to potrebno, Komisija podnosi prijedloge koji se odnose na funkcioniranje Platforme.

Članak 13.

Adresati

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Strasbourgu 9. ožujka 2016.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednica

J.A. HENNIS-PLASSCHAERT


(1)  SL C 458, 19.12.2014., str. 43.

(2)  SL C 415, 20.11.2014., str. 37.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 2. veljače 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 24. veljače 2016.

(4)  Odluka Vijeća (EU) 2015/1848 od 5. listopada 2015. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica za 2015. (SL L 268, 15.10.2015., str. 28.).

(5)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(6)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(7)  Uredba (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2008/49/EZ („Uredba IMI”) (SL L 316, 14.11.2012., str. 1.).


II. Nezakonodavni akti

MEĐUNARODNI SPORAZUMI

11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/21


Informacije o stupanju na snagu Sporazuma između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil

Sporazum između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil stupio je na snagu 1. ožujka 2016., nakon što je 26. veljače 2016. završen postupak određen u članku 13. stavku 2. Sporazuma.


11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/22


ARANŽMAN

između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil

EUROPSKA UNIJA, dalje u tekstu „EU”,

s jedne strane, i

ŠVICARSKA KONFEDERACIJA, dalje u tekstu „Švicarska”,

s druge strane,

uzimajući u obzir članak 49. stavak 1. Uredbe (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o osnivanju Europskog potpornog ureda za azil (1), dalje u tekstu „Uredba”,

budući da:

(1)

U Uredbi je navedeno da je, kako bi ispunio svoju svrhu, Europski potporni ured za azil, dalje u tekstu „Potporni ured”, otvoren za sudjelovanje zemalja koje su sklopile sporazume s EU-om kojima su prihvatile i primjenjuju pravo EU-a u području na koje se primjenjuje ova Uredba, odnosno Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske, u daljnjem tekstu „pridružene zemlje”,

(2)

Švicarska je sklopila s EU-om sporazume na temelju kojih je prihvatila i primjenjuje pravo EU-a u području na koje se primjenjuje Uredba, posebno Sporazum između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za određivanje države nadležne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili u Švicarskoj (2),

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Opseg sudjelovanja

Švicarska potpuno sudjeluje u radu Potpornog ureda i ima pravo dobivati potporu od Potpornog ureda u skladu s Uredbom i uvjetima iz ovog Aranžmana.

Članak 2.

Upravljački odbor

Švicarska ima svog predstavnika u upravljačkom odboru Potpornog ureda u svojstvu promatrača bez prava glasa.

Članak 3.

Financijski doprinos

1.   Švicarska doprinosi prihodu Potpornog ureda godišnjim iznosom koji se izračunava u skladu s njezinim bruto domaćim proizvodom (BDP) kao postotak BDP-a svih sudjelujućih država u skladu s formulom utvrđenom u Prilogu I.

2.   Financijski doprinos iz stavka 1. primjenjuje se sljedećeg dana od dana stupanja na snagu ovog Aranžmana. Prvi financijski doprinos smanjuje se razmjerno preostalom trajanju godine nakon stupanja na snagu ovog Aranžmana.

Članak 4.

Zaštita podataka

1.   Švicarska primjenjuje svoja nacionalna pravila o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (3).

2.   Za potrebe ovog Aranžmana, na obradu osobnih podataka u Potpornom uredu primjenjuje se Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti osoba u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (4).

3.   Švicarska poštuje pravila o povjerljivosti dokumenata Potpornog ureda kako je propisano u Poslovniku upravljačkog odbora.

Članak 5.

Pravni status

Potporni je ured prema švicarskom zakonodavstvu pravna osoba te u Švicarskoj uživa najširu pravnu sposobnost koju pravnim osobama dodjeljuje švicarsko zakonodavstvo. On poglavito može stjecati ili prodavati pokretnu i nepokretnu imovinu, te može biti stranka u sudskom postupku.

Članak 6.

Odgovornost

Na odgovornost Potpornog ureda primjenjuje se članak 45. stavci 1., 3. i 5. Uredbe.

Članak 7.

Sud Europske unije

Švicarska priznaje nadležnost Suda Europske unije nad Potpornim uredom, kako je predviđeno u članku 45. stavcima 2. i 4. Uredbe.

Članak 8.

Osoblje Potpornog ureda

1.   U skladu s člankom 38. stavkom 1. i člankom 49. stavkom 1. Uredbe, na državljane Švicarske koji se zapošljavaju kao osoblje Potpornog ureda primjenjuju se Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije, pravila koja su institucije EU-a zajedno donijele u svrhu primjene Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja te provedbene mjere koje je donio Potporni ured u skladu s člankom 38. stavkom 2. Uredbe.

2.   Odstupajući od članka 12. stavka 2. točke (a) i članka 82. stavka 3. točke (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, državljane Švicarske koji uživaju sva prava građana izvršni direktor Potpornog ureda može zaposliti u skladu s postojećim pravilima za odabir i zapošljavanje osoblja koje je donio Potporni ured.

3.   Članak 38. stavak 4. Uredbe primjenjuje se mutatis mutandis na državljane Švicarske.

4.   Državljani Švicarske ne mogu biti imenovani na mjesto izvršnog direktora Potpornog ureda.

Članak 9.

Povlastice i imuniteti

1.   Švicarska primjenjuje na Potporni ured i na njegove zaposlenike Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije iz Priloga II. ovom Aranžmanu kao i sva druga pravila donesena u skladu s tim Protokolom koja se odnose na pitanja zaposlenika Potpornog ureda.

2.   Postupak za primjenu Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije utvrđen je u Dodatku Prilogu II.

Članak 10.

Borba protiv prijevare

Odredbe koje se tiču članka 44. Uredbe koje se odnose na financijsku kontrolu EU-a u Švicarskoj u odnosu na sudionike u aktivnostima Potpornog ureda navedene su u Prilogu III.

Članak 11.

Odbor

1.   Odbor, koji se sastoji od predstavnika Europske komisije i Švicarske, prati pravilnu provedbu ovog Aranžmana i osigurava kontinuirano davanje podataka i razmjenu stajališta na tu temu. Iz praktičnih razloga, taj se odbor sastaje zajedno s drugim odborima osnovanima s drugim pridruženim zemljama koje sudjeluju na temelju članka 49. stavka 1. Uredbe. Odbor se sastaje na zahtjev Švicarske ili Europske komisije. O radu odbora obavješćuje se upravljački odbor Potpornog ureda.

2.   U odboru se razmjenjuju informacije i stajališta o predviđenom zakonodavstvu EU-a, koje izravno utječe na Uredbu ili ju izmjenjuje ili se očekuje da će imati utjecaj na financijski doprinos iz članka 3. ovog Aranžmana.

Članak 12.

Prilozi

Prilozi ovom Aranžmanu čine sastavni dio ovog Aranžmana.

Članak 13.

Stupanje na snagu

1.   Ugovorne stranke odobravaju ovaj Aranžman u skladu sa svojim postupcima. One obavještavaju jedna drugu o okončanju tih postupaka.

2.   Ovaj Aranžman stupa na snagu prvog dana prvog mjeseca koji slijedi nakon dana zadnje obavijesti iz stavka 1.

Članak 14.

Raskid i važenje

1.   Ovaj se Aranžman sklapa na neodređeno razdoblje.

2.   Svaka ugovorna stranka može, nakon savjetovanja s Odborom, raskinuti ovaj Aranžman obavješćivanjem druge ugovorne stranke. Ovaj Aranžman prestaje važiti šest mjeseci od dana takve obavijesti.

3.   Aranžman se raskida u slučaju raskida Aranžmana između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za utvrđivanje države koja je odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil koji je podnesen u jednoj od država članica ili u Švicarskoj. (5)

4.   Ovaj je Aranžman sastavljen u duplikatu na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, hrvatskom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom i talijanskom jeziku, s tim da je svaki tekst jednako vjerodostojan.

Съставено в Брюксел на десети юни две хиляди и четиринадесета година.

Hecho en Bruselas, el diez de junio de dos mil catorce.

V Bruselu dne desátého června dva tisíce čtrnáct.

Udfærdiget i Bruxelles den tiende juni to tusind og fjorten.

Geschehen zu Brüssel am zehnten Juni zweitausendvierzehn.

Kahe tuhande neljateistkümnenda aasta juunikuu kümnendal päeval Brüsselis.

Έγινε στις Βρυξέλλες, στις δέκα Ιουνίου δύο χιλιάδες δεκατέσσερα.

Done at Brussels on the tenth day of June in the year two thousand and fourteen.

Fait à Bruxelles, le dix juin deux mille quatorze.

Sastavljeno u Bruxellesu desetog lipnja dvije tisuće četrnaeste.

Fatto a Bruxelles, addì dieci giugno duemilaquattordici.

Briselē, divi tūkstoši četrpadsmitā gada desmitajā jūnijā.

Priimta du tūkstančiai keturioliktų metų birželio dešimtą dieną Briuselyje.

Kelt Brüsszelben, a kétezer-tizennegyedik év június havának tizedik napján.

Magħmul fi Brussell, fl-għaxar jum ta’ Ġunju tas-sena elfejn u erbatax.

Gedaan te Brussel, de tiende juni tweeduizend veertien.

Sporządzono w Brukseli dnia dziesiątego czerwca roku dwa tysiące czternastego.

Feito em Bruxelas, em dez de junho de dois mil e catorze.

Întocmit la Bruxelles la zece iunie două mii paisprezece.

V Bruseli desiateho júna dvetisícštrnásť.

V Bruslju, dne desetega junija leta dva tisoč štirinajst.

Tehty Brysselissä kymmenentenä päivänä kesäkuuta vuonna kaksituhattaneljätoista.

Som skedde i Bryssel den tionde juni tjugohundrafjorton.

За Европейския съюз

Рог la Unión Europea

Za Evropskou unii

For Den Europæiske Union

Für die Europäische Union

Euroopa Liidu nimel

Για την Ευρωπαϊκή Ένωση

For the European Union

Pour l'Union européenne

Za Europsku uniju

Per l'Unione europea

Eiropas Savienības vārdā –

Europos Sąjungos vardu

Az Európai Unió részéről

Għall-Unjoni Ewropea

Voor de Europese Unie

W imieniu Unii Europejskiej

Pela União Europeia

Pentru Uniunea Europeană

Za Európsku úniu

Za Evropsko unijo

Euroopan unionin puolesta

För Europeiska unionen

Image

За Конфедерация Швейцария

Por la Confederación Suiza

Za Švýcarskou konfederaci

For Det Schweiziske Forbund

Für die Schweizerische Eidgenossenschaft

Šveitsi Konföderatsiooni nimel

Για την Ελβετική Συνομοσπονδία

For the Swiss Confederation

Pour la Confédération suisse

Za Švicarsku Konfederaciju

Per la Confederazione Svizzera

Šveices Konfederācijas vārdā –

Šveicarijos Konfederacijos vardu

A Svájci Államszövetség részéről

Għall-Konfederazzjoni Svizzera

Voor de Zwitserse Bondsstaat

W imieniu Konfederacji Szwajcarskiej

Pela Confederação Suíça

Pentru Confederația Elvețiană

Za Švajčiarsku konfederáciu

Za Švicarsko konfederacijo

Sveitsin valaliiton puolesta

För Schweiziska edsförbundet

Image


(1)  SL EU L 132, 29.5.2010., str. 11.

(2)  SL EU L 53, 27.2.2008., str. 5.

(3)  Odluka Komisije od 26. srpnja 2000. u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o odgovarajućoj zaštiti osobnih podataka predviđenoj u Švicarskoj (SL EZ L 215, 25.8.2000., str. 1.).

(4)  SL EZ L 8, 12.1.2001., str. 1.

(5)  SL EU L 53, 27.2.2008., str. 5.


PRILOG I.

FORMULA ZA IZRAČUN DOPRINOSA

1.

Financijski doprinos Švicarske prihodu Potpornog ureda određen u članku 33. stavku 3. točki (d) Uredbe izračunava se na sljedeći način:

Najnoviji konačni podaci o bruto domaćem proizvodu (BDP) Švicarske dostupni 31. ožujka svake godine dijele se sa zbrojem iznosa BDP-a svih država koje sudjeluju u Potpornom uredu koji su dostupni za istu godinu. Dobiveni postotak primjenjuje se na dio odobrenog prihoda Potpornog ureda definiran u članku 33. stavku 3. točki (a) Uredbe u predmetnoj godini u svrhu izračuna financijskog doprinosa Švicarske.

2.

Financijski doprinos plaća se u eurima.

3.

Švicarska plaća svoj financijski doprinos najkasnije 45 dana nakon primitka obavijesti o terećenju. Za svako kašnjenje u plaćanju financijskog doprinosa Švicarskoj obračunava se zatezna kamata na iznos dugovanja od datuma dospijeća. Kao kamatna stopa uzima se važeća kamatna stopa koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja, kako je objavljeno u seriji C Službenog lista Europske unije na snazi prvog dana u mjesecu dospijeća, uvećana za 3,5 postotna boda.

4.

Financijski doprinos Švicarske prilagođava se u skladu s ovim Prilogom ako se financijski doprinos EU-a unesen u opći proračun Europske unije određen u članku 33. stavku 3. točki (a) Uredbe poveća u skladu s člancima 26., 27. ili 41. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002. (1). U tom je slučaju dospijeće razlike 45 dana nakon primitka obavijesti o terećenju.

5.

Ako se iznosi koje je EU platio Potpornom uredu u skladu s člankom 33. stavkom 3. točkom (a) Uredbe koji se odnose na godinu N ne potroše do 31. prosinca godine N ili ako se proračun Potpornog ureda za godinu N smanji u skladu s člancima 26., 27. ili 41. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, dio tih nepotrošenih ili umanjenih uplaćenih sredstava koji odgovara postotku doprinosa Švicarske prenosi se u proračun Potpornog ureda za godinu N + 1. U skladu s tim smanjuje se doprinos Švicarske proračunu Potpornog ureda za godinu N + 1.


(1)  SL EU L 298, 26.10.2012., str. 1.


PRILOG II.

PROTOKOL (br. 7)

O POVLASTICAMA I IMUNITETIMA EUROPSKE UNIJE

VISOKE UGOVORNE STRANKE,

UZIMAJUĆI U OBZIR da u skladu s člankom 343. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 191. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju („EZAE”), Europska unija i EZAE na državnim područjima država članica uživaju takve povlastice i imunitete koji su im potrebni za obavljanje njihovih zadaća,

SPORAZUMJELE SU SE o sljedećim odredbama koje se prilažu Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju:

POGLAVLJE I.

Dobra, sredstva, imovina i poslovanje Europske unije

Članak 1.

Prostorije i zgrade Unije nepovredive su. Izuzete su od pretrage, rekvizicije, konfiskacije ili izvlaštenja. Dobra i imovina Unije ne mogu biti predmetom upravnih ili sudskih mjera prisile bez ovlaštenja Suda.

Članak 2.

Arhive Unije nepovredive su.

Članak 3.

Unija, njezina imovina, prihodi i ostala dobra oslobođeni su od svih neposrednih poreza.

Vlade država članica, kad god je to moguće, poduzimaju odgovarajuće mjere za doznačivanje ili povrat iznosa posrednih poreza ili poreza na prodaju uključenih u cijenu pokretnina ili nekretnina kada Unija za svoje službene potrebe obavlja veće kupnje čija cijena uključuje takve poreze. Međutim, primjena navedenih odredaba ne smije imati za posljedicu narušavanje tržišnog natjecanja unutar Unije.

Ne odobravaju se oslobođenja u odnosu na poreze i davanja koji se plaćaju samo kao naknade za javne komunalne usluge.

Članak 4.

Unija je oslobođena od svih carina, zabrana i ograničenja pri uvozu i izvozu na predmete namijenjene njezinoj službenoj uporabi: tako uvezenim predmetima ne smije se raspolagati, ni uz naplatu ni besplatno, na državnom području zemlje u koju su uvezeni, osim pod uvjetima koje odobri vlada te zemlje.

Unija je također oslobođena od svih carina i svih zabrana i ograničenja na uvoz i izvoz svojih publikacija.

POGLAVLJE II.

Komunikacija i propusnice

Članak 5.

(bivši članak 6.)

Pri službenoj komunikaciji i prijenosu svih svojih dokumenata institucije Unija na državnom području svake države članice uživaju tretman koji ta država priznaje diplomatskim misijama.

Službena prepiska i ostala službena komunikacija institucija Unije ne podliježu cenzuri.

Članak 6.

(bivši članak 7.)

Predsjednici institucija Unije mogu članovima i službenicima tih institucija izdati propusnice u obliku koji propisuje Vijeće, odlučujući običnom većinom, i koje vlasti država članica priznaju kao valjane putne isprave. Te se propusnice (laissez-passer) izdaju dužnosnicima i ostalim službenicima pod uvjetima koji su utvrđeni Pravilnikom o osoblju za dužnosnike i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Unije.

Komisija može sklopiti sporazume na temelju kojih se te propusnice (laissez-passer) priznaju kao valjane putne isprave na državnom području trećih zemalja.

POGLAVLJE III.

Članovi Europskog parlamenta

Članak 7.

(bivši članak 8.)

Slobodno kretanje članova Europskog parlamenta prilikom putovanja do mjesta ili iz mjesta sastajanja Europskog parlamenta ne podliježe nikakvim administrativnim ili drugim ograničenjima.

Članovima Europskog parlamenta odobravaju se u vezi s carinskom i deviznom kontrolom:

(a)

od strane njihove vlade, iste olakšice koje se odobravaju višim dužnosnicima prilikom putovanja u inozemstvo radi privremenih službenih misija;

(b)

od strane vlada ostalih država članica, iste olakšice koje se odobravaju predstavnicima stranih vlada na privremenim službenim misijama.

Članak 8.

(bivši članak 9.)

Članovi Europskog parlamenta ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svojih dužnosti.

Članak 9.

(bivši članak 10.)

Tijekom zasjedanja Europskog parlamenta njezini članovi uživaju:

(a)

na državnom području svoje države, imunitet priznat članovima parlamenta te države;

(b)

na državnom području bilo koje druge države članice, imunitet od svake mjere zadržavanja i od sudskih postupaka.

Na isti se način imunitet primjenjuje na članove tijekom putovanja do mjesta ili iz mjesta sastajanja Europskog parlamenta.

Ako je član zatečen u počinjenju kaznenog djela, nije moguće pozivanje na imunitet te u tom slučaju Europski parlament može ostvariti svoje pravo na ukidanje imuniteta jednom od svojih članova.

POGLAVLJE IV.

Predstavnici država članica koji sudjeluju u radu institucija Europske unije

Članak 10.

(bivši članak 11.)

Predstavnici država članica koji sudjeluju u radu institucija Unije, njihovi savjetnici i tehnički stručnjaci uživaju uobičajene povlastice, imunitete i olakšice prilikom obnašanja svojih dužnosti i tijekom putovanja do mjesta ili iz mjesta sastajanja.

Ovaj se članak također primjenjuje na članove savjetodavnih tijela Unije.

POGLAVLJE V.

Dužnosnici i ostali službenici Europske unije

Članak 11.

(bivši članak 12.)

Na državnom području svake države članice i neovisno o njihovu državljanstvu, dužnosnici i ostali službenici Unije:

(a)

pridržavajući se odredaba Ugovorâ koje se s jedne strane odnose na propise o odgovornosti dužnosnika i ostalih službenika prema Uniji, s druge strane, na nadležnost Suda u sporovima između Unije i njezinih dužnosnika i ostalih službenika, uživaju imunitet od sudskih postupaka u pogledu radnja koje oni poduzimaju u službenom svojstvu, uključujući izgovorene ili napisane riječi. Taj imunitet uživaju i nakon prestanka obnašanja dužnosti;

(b)

zajedno sa svojim bračnim drugovima i uzdržavanim članovima obitelji ne podliježu imigracijskim ograničenjima ni formalnostima za prijavu stranaca;

(c)

uživaju jednake olakšice koje se uobičajeno dodjeljuju dužnosnicima međunarodnih organizacija vezano uz monetarne ili devizne propise;

(d)

imaju pravo bez carine uvesti pokućstvo i druge predmete za osobnu uporabu prilikom prvog preuzimanja dužnosti u dotičnoj zemlji, te pravo da ih nakon prestanka dužnosti u toj zemlji ponovno izvezu bez carina, u oba slučaja pridržavajući se uvjeta koje vlada zemlje u kojoj ostvaruju to pravo smatra nužnima;

(e)

imaju pravo bez carine uvesti motorno vozilo za osobnu uporabu, kupljeno u zemlji svojeg posljednjeg boravišta ili u zemlji čiji su državljani prema uvjetima koji vrijede na unutarnjem tržištu te zemlje, te ga ponovno izvesti bez carine, u oba slučaja pridržavajući se uvjeta koje vlada zemlje u kojoj ostvaruju to pravo smatra nužnima.

Članak 12.

(bivši članak 13.)

Dužnosnici i ostali službenici Unije dužni su plaćati porez u korist Unije na plaće, nadnice i prihode koje im isplaćuje Unija, u skladu s uvjetima i postupkom koje utvrđuju Europski parlament i Vijeće, uredbama, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja sa zainteresiranim institucijama.

Oni su oslobođeni od plaćanja nacionalnih poreza na plaće, nadnice i prihode koje im isplaćuje Unija.

Članak 13.

(bivši članak 14.)

Pri primjeni poreza na dohodak, poreza na bogatstvo i poreza na nasljedstvo te pri primjeni konvencija o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sklopljenih među državama članicama Unije, za dužnosnike i ostale službenike Unije, koji isključivo radi obnašanja svojih dužnosti u službi Unije imaju boravište na državnom području države članice koja nije zemlja njihove porezne rezidentnosti, u trenutku stupanja u službu Unije, smatra se, kako u zemlji njihova stvarnog boravišta tako i u zemlji njihove porezne rezidentnosti, da su zadržali rezidentnost u potonjoj zemlji, pod uvjetom da je ta država članica Unije. Ta se odredba također primjenjuje na bračnog druga ako se ne bavi vlastitim plaćenim zanimanjem, i na djecu koju uzdržavaju i za koju skrbe osobe iz ovog članka.

Pokretna imovina koja pripada osobama iz prethodnog stavka i koja se nalazi na državnom području zemlje u kojoj borave oslobođena je od poreza na nasljedstvo u toj zemlji; za takvu se imovinu pri izračunu tog poreza smatra, uz poštovanje prava trećih zemalja i moguće primjene odredaba međunarodnih konvencija o dvostrukom oporezivanju, da se nalazi u zemlji porezne rezidentnosti.

Pri primjeni odredaba ovog članka ne uzima se u obzir rezidentnost stečena isključivo zbog obnašanja dužnosti u službi drugih međunarodnih organizacija.

Članak 14.

(bivši članak 15.)

Europski parlament i Vijeće, uredbama, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s ostalim zainteresiranim institucijama, utvrđuju program prava iz socijalne sigurnosti za dužnosnike i ostale službenike Unije.

Članak 15.

(bivši članak 16.)

Europski parlament i Vijeće, uredbama, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s ostalim zainteresiranim institucijama, određuju kategorije dužnosnika i ostalih službenika Unije na koje se u cijelosti ili djelomično primjenjuju odredbe članka 11., članka 12. stavka 2. i članka 13.

Imena, razredi i adrese dužnosnika i ostalih službenika uključenih u takve kategorije periodično se dostavljaju vladama država članica.

POGLAVLJE VI.

Povlastice i imuniteti misija trećih zemalja akreditiranih pri Europskoj uniji

Članak 16.

(bivši članak 17.)

Država članica na čijem državnom području Unija ima svoje sjedište priznaje uobičajeni diplomatski imunitet i privilegije misijama trećih zemalja akreditiranim pri Uniji.

POGLAVLJE VII.

Opće odredbe

Članak 17.

(bivši članak 18.)

Dužnosnicima i ostalim službenicima Unije priznaju se povlastice, imuniteti i olakšice isključivo u interesu Unije.

Svaka institucija Unije dužna je ukinuti imunitet priznat dužnosniku ili drugom službeniku kad god ona smatra da ukidanje tog imuniteta nije protivno interesima Unije.

Članak 18.

(bivši članak 19.)

Institucije Unije surađuju s odgovornim tijelima zainteresiranih država članica radi primjene ovog Protokola.

Članak 19.

(bivši članak 20.)

Članci 11. do 14. i članak 17. primjenjuju se na predsjednika Europskog Vijeća.

Oni se također primjenjuju na članove Komisije.

Članak 20.

(bivši članak 21.)

Članci 11. do 14. i članak 17. primjenjuju se na suce, nezavisne odvjetnike, tajnike i pomoćne izvjestitelje Suda Europske unije, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 3. Protokola o Statutu Suda Europske unije o imunitetu sudaca i nezavisnih odvjetnika od sudskih postupaka.

Članak 21.

(bivši članak 22.)

Ovaj se Protokol također primjenjuje na Europsku investicijsku banku, na članove njezinih tijela, na njezino osoblje i na predstavnike država članica koji sudjeluju u njezinim aktivnostima, ne dovodeći u pitanje odredbe Protokola o Statutu Banke.

Europska investicijska banka povrh toga oslobođena je od svakog oblika oporezivanja ili nameta slične naravi pri osnivanju i bilo kakvom povećanju kapitala te od različitih formalnosti koje mogu biti s tim povezane u državi sjedišta Banke. Slično tome, prestanak Banke ili njezina likvidacija nemaju za posljedicu nikakve namete. Naposljetku, djelatnosti Banke i njezinih tijela, koje se obavljaju u skladu s njezinim Statutom, ne podliježu porezu na promet.

Članak 22.

(bivši članak 23.)

Ovaj se Protokol također primjenjuje na Europsku središnju banku, na članove njezinih tijela i na njezino osoblje, ne dovodeći u pitanje odredbe Protokola o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke.

Europska središnja banka je povrh toga oslobođena od svakog oblika oporezivanja ili nameta slične naravi pri povećanju kapitala te različitih formalnosti koje mogu biti povezane s time u državi sjedišta Banke. Djelatnosti Banke i njezinih tijela, koje su obavljene u skladu sa Statutom Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke ne podliježu porezu na promet.

Dodatak PRILOGU II.

POSTUPAK ZA PRIMJENU U ŠVICARSKOJ PROTOKOLA O POVLASTICAMA I IMUNITETIMA EUROPSKE UNIJE

1.   Proširenje primjene na Švicarsku

Smatra se da svako upućivanje na države članice u Protokolu o povlasticama i imunitetima Europske unije (dalje u tekstu „Protokol”) uključuje i Švicarsku ako sljedeće odredbe ne određuju drukčije.

2.   Izuzeće Potpornog ureda od neposrednih poreza (uključujući PDV)

Na proizvode i usluge koji se izvoze iz Švicarske ne primjenjuje se švicarski porez na dodanu vrijednost (PDV). Za robu i usluge dostavljene Potpornom uredu u Švicarskoj za njegovu službenu uporabu, u skladu s člankom 3. drugim stavkom Protokola, oslobođenje od PDV-a daje se u obliku povrata. Oslobođenje od PDV-a odobrava se ako stvarna kupovna cijena robe i usluga navedenih na računu ili jednakovrijednom dokumentu iznosi najmanje 100 švicarskih franaka (uključujući porez).

Povrat PDV-a dobiva se nakon dostave Odjelu za PDV Švicarske porezne uprave službenih švicarskih obrazaca predviđenih za tu svrhu. U pravilu se zahtjevi za povrat obrađuju u roku od tri mjeseca od datuma kada su podneseni zajedno sa svom pratećom dokumentacijom.

3.   Postupak za primjenu pravila koja se odnose na osoblje Potpornog ureda

U odnosu na članak 12. stavak 2. Protokola, Švicarska izuzima, u skladu s načelima nacionalnog prava, dužnosnike i druge službenike Potpornog ureda u smislu članka 2. Uredbe Vijeća (Euratom, EZUČ, EEZ) br. 549/69 od 25. ožujka 1969. o utvrđivanju kategorija dužnosnika i drugih službenika Europskih zajednica na koje se primjenjuju odredbe članka 12., drugog stavka članka 13. i članka 14. Protokola o povlasticama i imunitetima Zajednica (1) od primjene saveznih, kantonskih i općinskih poreza na plaće, nadnice i naknade koje im plaća EU i primjenjuje interni porez u vlastitu korist.

Švicarska se za potrebe primjene članka 13. Protokola ne smatra državom članicom u smislu gore navedene točke 1.

Dužnosnici i ostali službenici Potpornog ureda i članovi njihovih obitelji, koji su članovi sustava socijalne sigurnosti primjenjivog na dužnosnike i ostale službenike EU-a nisu obvezni biti članovima švicarskog sustava socijalne sigurnosti.

Sud Europske unije isključivo je nadležan u svim pitanjima o odnosima između Potpornog ureda ili Europske komisije i njihovih zaposlenika u pogledu primjene Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja drugih službenika Europske unije te drugih odredaba prava EU-a u kojem su propisani uvjeti rada.


(1)  SL EZ L 74, 27.3.1969., str. 1 Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 371/2009, (SL EU L 121, 15.5.2009., str. 1.)


PRILOG III.

FINANCIJSKA KONTROLA SUDIONIKA IZ ŠVICARSKE U AKTIVNOSTIMA POTPORNOG UREDA

Članak 1.

Izravna komunikacija

Potporni Ured i Europska komisija izravno komuniciraju sa svim osobama ili subjektima s poslovnim nastanom u Švicarskoj koji sudjeluju u aktivnostima Potpornog ureda kao izvođači, sudionici u programima Potpornog ureda, primatelji plaćanja iz proračuna Potpornog ureda ili proračuna EU-a ili kao podizvođači. Te osobe mogu izravno Europskoj Komisiji i Potpornom uredu slati sve relevantne informacije i dokumentaciju koje su dužni dostaviti na temelju instrumenata na koje se odnosi ovaj Aranžman te sklopljenih ugovora ili sporazuma i svih odluka donesenih na temelju tih sporazuma ili ugovora.

Članak 2.

Revizije

1.   U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002. (1), Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 23. prosinca 2002. o Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (2) i drugim instrumentima iz ovog Aranžmana, u ugovorima ili sporazumima i odlukama donesenima s korisnicima s poslovnim nastanom u Švicarskoj mogu biti predviđene znanstvene, financijske, tehnološke ili druge revizije koje službenici Potpornog ureda i Europske komisije, ili bilo koje druge osobe koje su za to ovlastili Potporni ured i Europska komisija, mogu u bilo kojem trenutku provoditi u poslovnim prostorijama korisnika ili njegovih podizvođača.

2.   Službenici Potpornog ureda i Europske komisije i druge od njih ovlaštene osobe imaju odgovarajući pristup lokacijama, radovima i dokumentima te svim informacijama potrebnima za provođenje takvih revizija, uključujući onima u elektroničkom obliku. Pravo pristupa izričito se navodi u ugovorima ili sporazumima sklopljenima radi provedbe instrumenata na koje se odnosi ovaj Aranžman.

3.   Europski revizorski sud ima ista prava kao Europska komisija.

4.   Revizije se mogu provoditi do pet godina nakon isteka ovog Aranžmana ili prema uvjetima iz sklopljenih ugovora ili sporazuma i donesenih odluka.

5.   Švicarski savezni ured za reviziju unaprijed se obavješćuje o revizijama koje se provode na švicarskom državnom području. Ta obavijest ne predstavlja pravni uvjet za provođenje tih revizija.

Članak 3.

Terenske provjere

1.   U okviru ovog Aranžmana, Europska komisija (OLAF) ovlaštena je provoditi provjere na terenu i inspekcije na državnom području Švicarske, u skladu s uvjetima iz Uredbe Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (3).

2.   Provjere i inspekcije na terenu priprema i provodi Komisija u bliskoj suradnji sa Švicarskim saveznim uredom za reviziju ili drugim nadležnim švicarskim tijelima koje odredi Švicarski savezni ured za reviziju, koji se pravovremeno obavješćuju o predmetu, cilju i pravnoj osnovi provjera i inspekcija kako bi mogli osigurati svu potrebnu pomoć. U tu svrhu službenici nadležnih švicarskih tijela mogu sudjelovati u provjerama i inspekcijama na terenu.

3.   Provjere i inspekcije na terenu mogu zajednički provoditi Komisija i predmetna švicarska tijela, ako ona tako žele.

4.   Ako sudionici u programu odbiju provjeru ili inspekciju na terenu, švicarska tijela, djelujući u skladu s nacionalnim propisima, inspektorima Komisije pružaju potrebnu pomoć kako bi im se omogućilo da obave svoju dužnost provođenja provjere ili inspekcije na terenu.

5.   Komisija u najkraćem mogućem roku izvješćuje Švicarski savezni ured za reviziju o svim činjenicama ili sumnjama koje se odnose na nepravilnost otkrivenu tijekom provjere ili inspekcije na terenu. U svakom slučaju Europska komisija je dužna obavijestiti gore navedeno tijelo o rezultatima tih provjera i inspekcija.

Članak 4.

Informiranje i savjetovanje

1.   Za potrebe pravilne provedbe ovog Priloga nadležna tijela Švicarske i Unije redovito razmjenjuju informacije i, na zahtjev jedne od ugovornih stranaka, provode savjetovanja.

2.   Nadležna švicarska tijela bez odlaganja obavješćuju Potporni ured i Komisiju o svim činjenicama ili sumnjama koje su doznala u vezi s nepravilnosti povezanom sa sklapanjem i provedbom ugovora ili sporazuma sklopljenih u primjeni instrumenata na koje se odnosi ovaj Aranžman.

Članak 5.

Povjerljivost

Informacije koje se u bilo kojem obliku priopće ili prime na temelju ovog Priloga smatraju se profesionalnom tajnom te se štite na isti način kako su slične informacije zaštićene zakonodavstvom Švicarske i odgovarajućim odredbama koje se primjenjuju na institucije EU-a. Takve se informacije smiju priopćiti samo osobama koje ih moraju doznati na temelju svoje službene dužnosti unutar institucija Unije, u državama članicama ili u Švicarskoj i ne smiju se koristiti u druge svrhe osim za osiguranje učinkovite zaštite financijskih interesa ugovornih stranaka.

Članak 6.

Administrativne mjere i kazne

Ne dovodeći u pitanje primjenu švicarskog kaznenog prava, Potporni ured ili Europska komisija mogu određivati administrativne mjere i kazne u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (4) i Delegiranom Uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. pravilima primjene Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (5) i s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (6).

Članak 7.

Povrat i izvršenje

Odluke koje Potporni ured ili Komisija donesu u okviru područja primjene ovog Aranžmana, a kojima se subjektima koji nisu države nameće novčana obveza, izvršive su u Švicarskoj. Nalog za izvršenje, uz kontrolu koja obuhvaća samo provjeru vjerodostojnosti akta, izdaje tijelo koje odredi švicarska vlada i o tome obavješćuje Potporni ured ili Europsku komisiju. Izvršenje se provodi u skladu sa švicarskim postupovnim propisima. Zakonitost odluke o izvršenju podliježe kontroli Suda Europske unije.

Presude Suda Europske unije donesene na temelju arbitražne klauzule izvršive su pod istim uvjetima.


(1)  SL EU L 298, 26.10.2012., str. 1.

(2)  SL EZ L 357, 31.12.2002., str. 72. kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 652/2008 (SL EU L 181, 10.7.2008., str. 23.).

(3)  SL EZ L 292, 15.11.1996., str. 2.

(4)  SL EU L 298, 26.10.2012., str. 1.

(5)  SL EU L 362, 31.12.2012., str. 1.

(6)  SL EZ L 312, 23.12.1995., str. 1.


UREDBE

11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/38


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/345

оd 10. ožujka 2016.

o utvrđivanju učestalosti prijava poruka o statusu kontejnera, formata podataka i metode prijenosa

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (1), a posebno njezin članak 18.c,

budući da:

(1)

Uredbom (EZ) br. 515/97 predviđeno je da prijevoznici u registar CSM-ova kojim upravlja Komisija dostavljaju podatke o kretanju kontejnera za događaje iz članka 18.a stavka 6. Uredbe, ali samo ako su oni poznati prijevozniku koji prijavljuje te ako su podaci za takve događaje dobiveni, prikupljeni ili održavani u njihovoj elektroničkoj evidenciji.

(2)

Kako bi se osigurali pravovremena analiza podataka o kretanju kontejnera i neometan prijenos tih podataka od pomorskih prijevoznika u registar poruka o statusu kontejnera te kako bi se jamčila pregledna raznolikost mogućnosti kodiranja podataka, trebalo bi utvrditi učestalost prijava CSM-ova, format CSM-ova te metodu prijenosa.

(3)

Zbog obujma kontejnerskog prometa i redovitih promjena u njemu učinkovito otkrivanje prijevara u velikoj mjeri ovisi o pravovremenom utvrđivanju sumnjivih kretanja kontejnera. Kako bi se jamčila učinkovita upotreba primljenih podataka ograničavanjem rizika da će se sumnjive pošiljke premještati na nepoznatu lokaciju prije nego što ih se može uspješno otkriti, prijevoznici bi trebali prenositi CSM-ove u registar CSM-ova najkasnije 24 sata nakon što je CSM dobiven, prikupljen ili održavan u elektroničkoj evidenciji prijevoznika.

(4)

Kako bi se smanjilo financijsko opterećenje za industriju i olakšao prijenos CSM-ova, prijevoznici bi trebali koristiti jednu od glavnih normi, odnosno ANSI ASC X12 ili UN/EDIFACT. ANSI ASC X12 je protokol za elektroničku razmjenu podataka (EDI) Američkog instituta za nacionalne standarde (ANSI), a UN/EDIFACT je norma za elektroničku razmjenu podataka razvijena u okviru Ujedinjenih naroda (UN). Korištenje takvim normama trebalo bi smanjiti troškove provedbe za prijevoznike budući da se te norme univerzalno upotrebljavaju u pomorskoj industriji za potrebe elektroničke razmjene podataka.

(5)

Kako bi se zajamčili siguran prijenos podataka te odgovarajuća razina povjerljivosti i cjelovitosti podataka koji se prenose, CSM-ove treba slati koristeći se sigurnim protokolom za prijenos podataka (SFTP) koji je razvilo radno tijelo za razvoj interneta (IETF). Tom se metodom prijenosa jamči potrebna razina sigurnosti, a industrija je smatra prihvatljivom u pogledu izvedivosti provedbe. Kako bi se smanjio trošak provedbe, prijevoznicima bi trebalo dopustiti i druge metode prijenosa, uz uvjet da mogu jamčiti jednaku razinu sigurnosti podataka u usporedbi sa SFTP-om.

(6)

Kako bi se smanjilo financijsko opterećenje prijenosa CSM-ova, prijevoznicima bi trebalo omogućiti prijenos svih CSM-ova dobivenih, prikupljenih ili održavanih u njihovoj elektroničkoj evidenciji bez odabira pojedinačnih CSM-ova. U tim slučajevima, Komisiji i nadležnim tijelima država članica trebalo bi omogućiti pristup tim podacima i njihovu upotrebu u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 515/97.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog Uredbom (EZ) br. 515/97,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Učestalost prijava CSM-ova

Prijevoznici dostavljaju potpune CSM-ove dobivene, prikupljene ili održavane u elektroničkoj evidenciji prijevoznika u registar CSM-ova najkasnije 24 sata nakon što je CSM unesen u elektroničku evidenciju prijevoznika.

Prijenos povijesnih CSM-ova u skladu s člankom 18.a stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 515/97 provodi se unutar 24 sata nakon dobivanja ili prikupljanja prvog CSM-a u elektroničkoj evidenciji prijevoznika kojim se utvrđuje da će se kontejner uvesti na carinsko područje Unije.

Članak 2.

Format podataka u CSM-ovima

Prijevoznici prijavljuju CSM-ove u skladu s normom ANSI ASC X12 ili s normom UN/EDIFACT.

Članak 3.

Metoda prijenosa CSM-ova

1.   Prijevoznici prenose CSM-ove koristeći se sigurnim protokolom za prijenos podataka (SFTP).

Prijevoznicima je dopušten prijenos CSM-ova i drugim metodama pod uvjetom da mogu jamčiti razinu sigurnosti usporedivu sa SFTP-om.

2.   CSM-ovi se mogu prenositi:

(a)

selektivnom prijavom pojedinačnih CSM-ova kako je navedeno u članku 18.a stavku 6. Uredbe (EZ) br. 515/97; ili

(b)

prijenosom svih CSM-ova dobivenih, prikupljenih ili održavanih u elektroničkoj evidenciji prijevoznika bez odabira pojedinačnih CSM-ova.

Ako prijevoznik prenosi CSM-ove u skladu s točkom (b), ujedno prihvaća da Komisija i države članice imaju pristup tim podacima i upotrebljavaju ih u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 515/97.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. rujna 2016.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. ožujka 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 82, 22.3.1997., str. 1.


11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/40


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/346

оd 10. ožujka 2016.

o određivanju stavki koje treba uključiti u Carinski informacijski sustav

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (1), a posebno njezin članak 25. stavak 1.,

budući da:

(1)

Carinski informacijski sustav (CIS) uspostavljen je kako bi se nadležnim tijelima pomoglo u sprečavanju, istraživanju i kaznenom progonu radnji koje predstavljaju povredu carinskog i poljoprivrednog zakonodavstva. U tu svrhu nadležna tijela država članica unose u CIS informacije o relevantnim događajima poput zapljene ili zadržavanja robe. Kako bi CIS i dalje mogao služiti potrebama nadležnih tijela, potrebno je ažurirati popis stavki koje treba uključiti u CIS.

(2)

Svaki događaj prijavljen u CIS sadržava niz temeljnih elemenata koji su potrebni za smisleno tumačenje predmeta. Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo jednostavno pronalaženje određenih predmeta ili događaja u CIS-u, trebalo bi omogućiti pretraživanje sustava prema referentnim oznakama predmeta te je stoga referentnu oznaku predmeta potrebno uključiti kao stavku u CIS.

(3)

Prijevare obično podrazumijevaju aktivno sudjelovanje jedne ili više osoba. Točno i nedvosmisleno identificiranje osoba uključenih u radnje koje bi mogle biti prijevarne od iznimne je važnosti za uspješnu istragu događaja. Stoga je u CIS potrebno prijaviti podatke koji se odnose na poduzeća i osobe uključene u prijevare ili radnje koje bi mogle biti prijevarne.

(4)

S obzirom da modus operandi komercijalnih prijevara te metoda skrivanja ovise o prijevoznom sredstvu, pojedinosti o prijevoznom sredstvu treba uključiti u CIS kao jednu od obaveznih stavki.

(5)

Modeli prijevoza koji nisu ekonomski opravdani smatraju se relevantnim pokazateljima određenih vrsta prijevare kao što su primjerice lažne izjave o podrijetlu robe. Stoga je važno znati pojedinosti o putovima koji se koriste za prijevoz robe jer oni mogu biti važni pri utvrđivanju prijevara. Informacije o pojedinim fazama puta smatraju se bitnima za odgovarajuću istragu carinskih prijevara i trebaju biti uvrštene kao stavka u CIS.

(6)

Carine i ostale pristojbe razlikuju se s obzirom na posebne značajke robe. Kako bi se osiguralo odgovarajuće praćenje predmeta ili događaja prijavljenih u CIS, u sustav je potrebno upisati specifikacije koje se odnose na robu uključenu u predmet.

(7)

Analiza konkretnih zapljena, oduzimanja ili zadržavanja robe bit će od pomoći u razvoju preventivnih mjera protiv budućih pojava istog tipa carinskih prijevara. Stoga je važno u CIS uvrstiti relevantne informacije koje se odnose na zapljenu, zadržavanje ili oduzimanje.

(8)

Sve mjere koje poduzimaju relevantna tijela trebale bi biti opravdane te utemeljene na odgovarajućim pokazateljima rizika. Stoga je u CIS potrebno uključiti informacije o procjeni rizika kao jednu od stavki.

(9)

Ovisno o predmetu, relevantna dokumentacija koju treba priložiti uz predmet u CIS-u može biti vrlo raznolika. Ta dokumentacija može uključivati, ali nije ograničena na, trgovinske dokumente koje pribavi nadležno tijelo.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog Uredbom (EZ) br. 515/97,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Stavke

Stavke koje treba uključiti u bazu podataka CIS-a pod kategorijama iz članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97 su sljedeće:

(a)

stavke koje su zajedničke svim kategorijama iz članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97:

referentna oznaka predmeta,

osnovne informacije o predmetu,

prilaganje relevantnih dokumenata;

(b)

dodatne stavke za kategoriju iz točke (a) članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97:

pojedinosti o robi,

dokumentacija,

informacije o zapljeni, zadržavanju ili oduzimanju,

mjere,

pokazatelji rizika,

dio za primjedbe;

(c)

dodatne stavke za kategoriju iz točke (b) članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97:

pojedinosti o prijevoznom sredstvu,

dokumentacija,

faze puta,

mjere,

pokazatelji rizika,

dio za primjedbe;

(d)

dodatne stavke za kategoriju iz točke (c) članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97:

podaci o uključenim poduzećima,

dokumentacija,

mjere,

pokazatelji rizika,

dio za primjedbe;

(e)

dodatne stavke za kategoriju iz točke (d) članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97:

podaci o uključenim osobama,

dokumentacija,

mjere,

pokazatelji rizika,

dio za primjedbe;

(f)

dodatne stavke za kategoriju iz točke (e) članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97:

pojedinosti o trendovima prijevare,

pokazatelji rizika;

(g)

dodatne stavke za kategoriju iz točke (f) članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97:

pojedinosti o dostupnosti stručnog znanja;

(h)

dodatne stavke za kategoriju iz točke (g) članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97:

informacije o zapljeni, zadržavanju ili oduzimanju,

mjere,

pokazatelji rizika;

(i)

dodatne stavke za kategoriju iz točke (h) članka 24. Uredbe (EZ) br. 515/97:

informacije o zapljeni, zadržavanju ili oduzimanju,

mjere,

pokazatelji rizika.

Daljnje pojedinosti u odnosu na gore navedene stavke navedene su u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Stavljanje izvan snage

Članak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 696/98 (2) briše se.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. rujna 2016.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. ožujka 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 82, 22.3.1997., str. 1.

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 696/98 od 27. ožujka 1998. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći među upravnim tijelima država članica i o suradnji između potonjih i Komisije radi osiguravanja pravilne primjene zakona o carinskim i poljoprivrednim stvarima (SL L 96, 28.3.1998., str. 22.).


PRILOG

(a)

REFERENTNA OZNAKA PREDMETA

Identifikacijski broj predmeta

Referentna oznaka dokumenta

Nacionalni referentni broj

Sažetak

Nadležno tijelo

Osoba za kontakt

Datum

(b)

OSNOVNE INFORMACIJE O PREDMETU

Vrsta prijevare

Vrsta izvješća

Prijevozno sredstvo

Kvaliteta informacija

(c)

DOKUMENTI

Vrsta

Broj dokumenta

Plaćanje vozarine

Datum izdavanja

Mjesto izdavanja

(d)

PODACI O UKLJUČENIM OSOBAMA

Uključenost

Ime

Prezime

Djevojačko prezime

Drugo ime (alias)

Spol

Posebne i trajne fizičke značajke

Mjesto rođenja

Datum rođenja

Državljanstvo

Adresa

Ulica

Broj

Poštanski pretinac

Poštanski broj

Grad

Država

Broj telefona/mobilnog telefona

Broj telefaksa/adresa elektroničke pošte

Identifikacijske isprave

Vrsta isprave

Broj isprave

Datum izdavanja

Mjesto izdavanja

Država

Prtljaga

Kategorija

Vrsta

Marka

Broj oznake

Rukovanje

Putne karte

Datum kupnje

Način plaćanja

Izdane u (država)

Tko ih je izdao

Početak putovanja

Trajanje boravka (broj dana)

Gotovina

Prijavljena

Predviđena namjena

Podrijetlo

Valuta

Vrsta gotovine

Iznos

Konvertirani iznos (EUR)

Upozorenje

(e)

PODACI O UKLJUČENIM PODUZEĆIMA

Uključenost

Ime

Poslovno ime

Vrsta registracije

Registracijski broj (1)

Adresa*

Ulica

Broj

Poštanski pretinac

Poštanski broj

Grad

Država

Broj telefona/mobilnog telefona

Broj telefaksa/adresa elektroničke pošte

(f)

POJEDINOSTI O PRIJEVOZNOM SREDSTVU

6.1.

KONTEJNER

Vrsta

Broj

Status

Broj plombe

Dimenzije

(g)

6.2.

CESTOVNI PRIJEVOZ

Vrsta

Vrsta registracije

Država podrijetla

Marka

Registarska oznaka

Boja

Otisnuta imena ili logotipi

Broj plombe

(h)

6.3.

MALO PLOVILO

Vrsta

Ime

Zastava

Luka upisa

Duljina

Jedinica duljine

Bruto tonaža prema Međunarodnoj konvenciji o baždarenju brodova

Boja

Vrsta registracije plovila

Registracijski broj plovila

(i)

6.4.

TRGOVAČKI BROD

Vrsta

Ime

Zastava

Vrsta registracije plovila

Registracijski broj broda

(j)

6.5.

ŽELJEZNIČKI PRIJEVOZ

Vrsta

Broj vlaka

Trgovačko društvo

Država podrijetla

Broj vagona

Broj plombe

(k)

6.6.

ZRAČNI PRIJEVOZ

Vrsta

Broj leta

Vrsta prijevoza

Zračni prijevoznik

Registracijski broj

Prijevoznik

Registarska oznaka

MRN (referentni broj kretanja)

Rukovanje

Broj plombe

6.7.

DOSTAVA POŠTOM ILI KURIRSKOM SLUŽBOM

Vrsta

Broj leta

Prijevoznik

Registarska oznaka

MRN (referentni broj kretanja)

(l)

ITINERER

Faza puta

Datum

Država

Mjesto

Vrsta lokacije

Geografska širina

Geografska dužina

Prijevozno sredstvo

(m)

POJEDINOSTI O ROBI

Status robe

Vrsta robe

Opis

Kategorija

Oznaka HS/oznaka KN/oznaka TARIC (6, 8, 10 znamenki)

Carinski postupak

Ukupni fakturirani iznos

Valuta

Konvertirani iznos (EUR)

Marka

Proizvođač

Količina

Jedinica

Bruto masa

Obujam

Neto masa

Oznake/upozorenja (pričvršćeni na ambalaži)

Upozorenje

8.1.

DODATNA POLJA ZA DUHAN

Vrsta proizvoda

8.2.

DODATNA POLJA ZA PREKURSORE ZA DROGE

Vrsta lijeka

Količina

Jedinica

Logotipi

8.3.

DODATNA POLJA ZA GOTOVINU

Predviđena namjena

Podrijetlo

Iznos

Vrste gotovine

Količina

(n)

INFORMACIJE O ZAPLJENI, ZADRŽAVANJU ILI ODUZIMANJU

Status

Datum

Država

Vrsta lokacije

Mjesto zapljene

Geografska širina

Geografska dužina

Modus operandi

Vrsta skrivanja

Pojedinosti o skrivanju

Nadležno tijelo

(o)

DJELOVANJA

Zatražene mjere

Razlog za djelovanje

Sumnja na modus operandi

Sumnja na vrstu skrivanja

Poduzete mjere

Datum

(p)

POKAZATELJI RIZIKA

(q)

DIO ZA PRIMJEDBE

Primjedba

(r)

PRILAGANJE RELEVANTNIH DOKUMENATA

Upućivanje

(s)

POJEDINOSTI O TRENDOVIMA PRIJEVARE

(t)

POJEDINOSTI O DOSTUPNOSTI STRUČNOG ZNANJA


(1)  Ovu se stavku ne može popuniti ako se time može identificirati fizička osoba.


11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/49


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/347

оd 10. ožujka 2016.

o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u vezi s točnim formatom popisa upućenih osoba i za ažuriranje popisa upućenih osoba u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (1), a posebno njezin članak 18. stavak 9.,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 596/2014 izdavatelji, sudionici na tržištu emisijskih jedinica, dražbovne platforme, dražbovatelji i kontrolor dražbe ili svaka osoba koja djeluje u njihovo ime ili za njihov račun obvezni su sastavljati popise upućenih osoba i ažurirati ih u skladu s točnim formatom.

(2)

Određivanjem točnog formata, uključujući i upotrebu standardnih predložaka, trebala bi se olakšati jedinstvena primjena zahtjeva za sastavljanje i ažuriranje popisa upućenih osoba propisanih u Uredbi (EU) br. 596/2014. Time bi se isto tako trebalo osigurati da se nadležnim tijelima dostavljaju potrebne informacije za obavljanje zadatka zaštite cjelovitosti financijskih tržišta i provođenja istrage o mogućoj zlouporabi tržišta.

(3)

S obzirom na to da u jednom subjektu istodobno može postojati više dijelova povlaštenih informacija, popisima upućenih osoba trebalo bi se točno identificirati specifične dijelove povlaštenih informacija kojima su osobe koje rade za izdavatelje, sudionike na tržištu emisijskih jedinica, dražbovne platforme, dražbovatelje i kontrolora dražbe imale pristup (je li riječ o, među ostalim, dogovoru, projektu, korporativnom ili financijskom događaju, objavljivanju financijskih izvještaja ili upozorenjima u pogledu dobiti). Stoga bi popis upućenih osoba trebalo podijeliti u dijelove sa zasebnim odjeljkom za svaki dio povlaštene informacije. U svakom odjeljku trebale bi biti nabrojene sve osobe koje imaju pristup istom specifičnom dijelu povlaštene informacije.

(4)

Kako bi se izbjeglo više unosa koji se odnose na iste pojedince u različitim odjeljcima popisa upućenih osoba, izdavatelji, sudionici na tržištu emisijskih jedinica, dražbovne platforme, dražbovatelji i kontrolor dražbe ili osobe koje djeluju u njihovo ime ili za njihov račun mogu odlučiti sastaviti i ažurirati dodatni dio popisa upućenih osoba, koji bi se nazivao odjeljkom trajno upućenih osoba, a koji bi bio drugačije prirode od ostatka odjeljaka popisa upućenih osoba jer ne bi nastajao zbog postojanja specifičnog dijela povlaštene informacije. U takvom bi slučaju odjeljak trajno upućenih osoba trebao obuhvaćati samo one osobe koje zbog prirode svoje funkcije ili položaja uvijek imaju pristup svim povlaštenim informacijama koje posjeduje izdavatelj, sudionik na tržištu emisijskih jedinica, dražbovna platforma, dražbovatelj ili kontrolor dražbe.

(5)

Popis upućenih osoba trebao bi u načelu sadržavati osobne podatke koji olakšavaju identifikaciju upućenih osoba. Takve bi informacije trebale sadržavati datum rođenja, privatnu adresu i, prema potrebi, nacionalni identifikacijski broj predmetnih pojedinaca.

(6)

Popis upućenih osoba trebao bi sadržavati i podatke koji mogu pomoći nadležnim tijelima u provođenju istraga, brzoj analizi aktivnosti trgovanja upućenih osoba, utvrđivanju odnosa između upućenih osoba i osoba koje se bave sumnjivim trgovanjem i u identifikaciji kontakata između njih u kritičnim trenucima. U tom pogledu su ključni telefonski brojevi jer se njima nadležnim tijelima omogućuje brzo djelovanje i potraživanje zapisa o podatkovnom prometu, ako je to potrebno. Nadalje, takve bi podatke trebalo dostaviti odmah na početku, kako cjelovitost istrage ne bi bila ugrožena time što se nadležno tijelo mora tijekom istrage ponovno obratiti izdavatelju, sudioniku na tržištu emisijskih jedinica, dražbovnoj platformi, dražbovatelju, kontroloru dražbe ili upućenoj osobi s dodatnim zahtjevima za informacije.

(7)

Kako bi se osiguralo da se popis upućenih osoba može nadležnom tijelu na zahtjev učiniti što brže dostupnim i kako se istraga ne bi ugrozila time što je potrebno zatražiti informacije od osoba s popisa upućenih osoba, popis upućenih osoba trebao bi biti sastavljen u elektroničkom formatu te bi ga se uvijek trebalo ažurirati bez odlaganja kada se dogodi neka od okolnosti iz Uredbe (EU) br. 596/2014 na temelju koje se zahtijeva ažuriranje popisa upućenih osoba.

(8)

Uporaba specifičnih elektroničkih formata za dostavljanje popisa upućenih osoba koje utvrđuju nadležna tijela također bi trebala smanjiti administrativno opterećenje nadležnim tijelima, izdavateljima, sudionicima na tržištu emisijskih jedinica, dražbovnim platformama, dražbovateljima ili kontroloru dražbe te onima koji djeluju u njihovo ime ili za njihov račun. Elektroničkim formatima trebala bi se omogućiti povjerljivost informacija na popisu upućenih osoba i poštivanje pravila propisanih zakonodavstvom Unije o obradi i prijenosu osobnih podataka.

(9)

S obzirom na to da su izdavatelji na rastućim tržištima MSP-ova izuzeti od obveze sastavljanja i ažuriranja popisa upućenih osoba te stoga mogu pripremati i čuvati te informacije u formatu koji je drugačiji od elektroničkog formata koji se ovom Uredbom propisuje za ostale izdavatelje, nužno je da se izdavateljima na rastućem tržištu MSP-ova ne nameće zahtjev uporabe elektroničkog formata za dostavljanje popisa upućenih osoba nadležnim tijelima. Isto tako, primjereno je ne zahtijevati dostavljanje određenih osobnih podataka kada takvi podaci nisu dostupni tim izdavateljima u trenutku kada se zatraži popis upućenih osoba. Popise upućenih osoba trebalo bi u svakom slučaju dostavljati tako da se osigura potpunost, povjerljivost i cjelovitost informacija.

(10)

Ova Uredba temelji se na nacrtu provedbenih tehničkih standarda koje je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala dostavilo Komisiji.

(11)

Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu provedbenih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražilo mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(12)

Kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje financijskih tržišta, potrebno je da ova Uredba žurno stupi na snagu te da se odredbe utvrđene ovom Uredbom primjenjuju od istog datuma kao i odredbe utvrđene Uredbom (EU) br. 596/2014,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuje se sljedeća definicija:

 

„elektronička sredstva” znači sredstva elektroničke opreme za obradu (uključujući i digitalno sažimanje), pohranu i prijenos podataka upotrebom žica, radija, optičke tehnologije ili bilo kojeg drugog elektromagnetskog sredstva.

Članak 2.

Format za sastavljanje i ažuriranje popisa upućenih osoba

1.   Izdavatelji, sudionici na tržištu emisijskih jedinica, dražbovne platforme, dražbovatelji i kontrolor dražbe ili svaka osoba koja djeluje u njihovo ime ili za njihov račun osigurava da je njihov popis upućenih osoba podijeljen u zasebne odjeljke koji se odnose na različite povjerljive informacije. Kada se identificiraju nove povjerljive informacije, popisu upućenih osoba dodaju se novi odjeljci, kako je definirano člankom 7. Uredbe (EU) br. 596/2014.

Svaki odjeljak popisa upućenih osoba sadržava samo podatke o pojedincima koji imaju pristup povjerljivim informacijama relevantnima za taj odjeljak.

2.   Osobe iz stavka 1. mogu umetnuti dodatni odjeljak u svoj popis upućenih osoba s podacima o pojedincima koji uvijek imaju pristup svim povjerljivim informacijama („trajno upućene osobe”).

Podaci o trajno upućenim osobama iz dodatnog odjeljka navedenog u prvom podstavku ne uključuju se u druge odjeljke popisa upućenih osoba navedene u stavku 1.

3.   Osobe iz stavka 1. sastavljaju i ažuriraju popis upućenih osoba u elektroničkom formatu u skladu s predloškom 1. iz Priloga I.

Kada popis upućenih osoba sadržava dodatni odjeljak iz stavka 2., osobe iz stavka 1. sastavljaju i ažuriraju taj odjeljak u elektroničkom formatu u skladu s predloškom 2. iz Priloga I.

4.   Elektroničkim formatima iz stavka 3. uvijek se mora osigurati:

(a)

povjerljivost obuhvaćenih informacija tako što je pristup popisu upućenih osoba ograničen na jasno identificirane osobe u okviru izdavatelja, sudionika na tržištu emisijskih jedinica, dražbovne platforme, dražbovatelja i kontrolora dražbe ili svake osobe koja djeluje u njihovo ime ili za njihov račun kojoj je taj pristup potreban zbog prirode njezine funkcije ili položaja;

(b)

točnost informacija sadržanih u popisu upućenih osoba;

(c)

pristup ranijim verzijama popisa upućenih osoba i njihov dohvat.

5.   Popis upućenih osoba iz stavka 3. podnosi se uporabom elektroničkih sredstava koja je odredilo nadležno tijelo. Nadležna tijela na svojoj internetskoj stranici objavljuju elektronička sredstva koja je potrebno upotrebljavati. Tim elektroničkim sredstvima osigurava se očuvanje potpunosti, cjelovitosti i povjerljivosti informacija tijekom prijenosa.

Članak 3.

Izdavatelji na rastućim tržištima MSP-ova

Za potrebe članka 18. stavka 6. točke (b) Uredbe (EU) br. 596/2014 izdavatelj čiji su financijski instrumenti uvršteni za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova dostavlja nadležnom tijelu na njegov zahtjev popis upućenih osoba u skladu s predloškom u Prilogu II. i u formatu kojim se osigurava očuvanje potpunosti, cjelovitosti i povjerljivosti informacija tijekom prijenosa.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 3. srpnja 2016.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. ožujka 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 173, 12.6.2014., str. 1.

(2)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).


PRILOG I.

PREDLOŽAK 1.

Popis upućenih osoba: odjeljak koji se odnosi na [Naziv povjerljive informacije koja se odnosi na dogovor ili temelji na događaju]

Datum i vrijeme (nastanka ovog odjeljka popisa upućenih osoba, tj. kada su povjerljive informacije identificirane): [ gggg-mm-dd; hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme) ]

Datum i vrijeme (zadnjeg ažuriranja): [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme) ]

Datum prijenosa nadležnom tijelu: [ gggg-mm-dd ]

Ime(na) upućene osobe

Prezime(na) upućene osobe

Djevojačko prezime upućene osobe (ako je različito)

Službeni telefonski broj ili brojevi (izravna telefonska linija na poslu i broj službenog mobitela)

Naziv i adresa poduzeća

Funkcija i razlog zbog kojeg je upućena osoba

Stečen (datum i vrijeme kada je osoba stekla pristup povlaštenim informacijama)

Prestao (datum i vrijeme kada je osoba prestala imati pristup povlaštenim informacijama)

Datum rođenja

Nacionalni identifikacijski broj (prema potrebi)

Privatni telefonski brojevi (kućni telefonski broj i broj privatnog mobitela)

Potpuna privatna adresa (ulica, kućni broj, mjesto, poštanski broj, zemlja)

[Tekst]

[Tekst]

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Adresa izdavatelja/sudionika na tržištu emisijskih jedinica/dražbovne platforme/dražbovatelja/kontrolora dražbe ili treće osobe upućene osobe]

[Tekst kojim se opisuje uloga, funkcija i razlog zbog kojeg se ta osoba nalazi na ovom popisu]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[gggg-mm-dd]

[Broj i/ili tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Tekst: detaljna privatna adresa upućene osobe

ulica i kućni broj

mjesto

poštanski broj

zemlja]

PREDLOŽAK 2.

Odjeljak trajno upućenih osoba na popisu upućenih osoba

Datum i vrijeme (nastanka odjeljka trajno upućenih osoba) [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme) ]

Datum i vrijeme (zadnjeg ažuriranja): [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme) ]

Datum prijenosa nadležnom tijelu: [ gggg-mm-dd ]

Ime(na) upućene osobe

Prezime(na) upućene osobe

Djevojačko prezime upućene osobe (ako je različito)

Službeni telefonski broj ili brojevi (izravna telefonska linija na poslu i broj službenog mobitela)

Naziv i adresa poduzeća

Funkcija i razlog zbog kojeg je upućena osoba

Uključen

(datum i vrijeme kada je osoba uključena u odjeljak trajno upućenih osoba)

Datum rođenja

Nacionalni identifikacijski broj (prema potrebi)

Privatni telefonski brojevi (kućni telefonski broj i broj privatnog mobitela)

Potpuna privatna adresa

(ulica, kućni broj, mjesto, poštanski broj, zemlja)

[Tekst]

[Tekst]

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Adresa izdavatelja/sudionika na tržištu emisijskih jedinica/dražbovne platforme/dražbovatelja/kontrolora dražbe ili treće osobe upućene osobe]

[Tekst kojim se opisuje uloga, funkcija i razlog zbog kojeg se ta osoba nalazi na ovom popisu]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[gggg-mm-dd]

[Broj i/ili tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Tekst: detaljna privatna adresa upućene osobe

ulica i kućni broj

mjesto

poštanski broj

zemlja]


PRILOG II.

Predložak za popis upućenih osoba koji dostavljaju izdavatelji financijskih instrumenata koji su uvršteni za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova

Datum i vrijeme (nastanka): [ gggg-mm-dd, hh:mm UTC (koordinirano svjetsko vrijeme) ]

Datum prijenosa nadležnom tijelu: [ gggg-mm-dd ]

Ime(na) upućene osobe

Prezime(na) upućene osobe

Djevojačko prezime upućene osobe (ako je različito)

Službeni telefonski broj ili brojevi (izravna telefonska linija na poslu i broj službenog mobitela)

Naziv i adresa poduzeća

Funkcija i razlog zbog kojeg je upućena osoba

Stečen (datum i vrijeme kada je osoba stekla pristup povlaštenim informacijama)

Prestao (datum i vrijeme kada je osoba prestala imati pristup povlaštenim informacijama)

Nacionalni identifikacijski broj (prema potrebi)

Ili datum rođenja

Potpuna privatna adresa (ulica, kućni broj, mjesto, poštanski broj, zemlja)

(Ako su dostupni u trenutku kada nadležno tijelo podnosi zahtjev)

Privatni telefonski brojevi (kućni telefonski broj i broj privatnog mobitela)

(Ako su dostupni u trenutku kada nadležno tijelo podnosi zahtjev)

[Tekst]

[Tekst]

[Tekst]

[Brojevi (bez razmaka)]

[Adresa izdavatelja ili treće osobe upućene osobe]

[Tekst kojim se opisuje uloga, funkcija i razlog zbog kojeg se ta osoba nalazi na ovom popisu]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[gggg-mm-dd, hh:mm UTC]

[Broj i/ili tekst ili gggg-mm-dd za datum rođenja]

[Tekst: detaljna privatna adresa upućene osobe

ulica i kućni broj

mjesto

poštanski broj

zemlja]

[Brojevi (bez razmaka)]


11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/56


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/348

оd 10. ožujka 2016.

o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 98/2012 u pogledu najmanje preporučene količine pripravka 6-fitaze (EC 3.1.3.26) koju proizvodi Komagataella pastoris (DSM 23036) kao dodatka hrani za životinje za tovne svinje (nositelj odobrenja Huvepharma EOOD)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje (1), a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

budući da:

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobrenje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje i izmjenu tog odobrenja.

(2)

Uporaba pripravka 6-fitaze (EC 3.1.3.26) koju proizvodi Komagataella pastoris (DSM 23036), prethodno poznata kao Pichia pastoris, za tovne piliće i purane za tov, piliće uzgojene za nesenje, purane uzgojene za rasplod, nesilice, ostale ptičje vrste za tov i nesenje, odbijenu prasad, tovne svinje i krmače bila je odobrena do 28. veljače 2022. Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 98/2012 (2) nakon zahtjeva podnesenog u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

U skladu s člankom 13. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 nositelj odobrenja predložio je promjenu uvjeta odobrenja tog pripravka kao dodatka hrani za životinje za tovne svinje kojom bi se smanjila najmanja preporučena količina od 250 OTU/kg na 125 OTU/kg. Uz zahtjev su priloženi relevantni popratni podaci. Komisija je taj zahtjev proslijedila Europskoj agenciji za sigurnost hrane (dalje u tekstu „Agencija”).

(4)

Agencija je u mišljenju od 9. srpnja 2015. (3) zaključila da bi u predloženim novim uvjetima uporabe pripravak 6-fitaze (EC 3.1.3.26) koju proizvodi Komagataella pastoris (DSM 23036) mogao biti učinkovit u zatraženoj najmanjoj preporučenoj količini od 125 OTU/kg potpune krmne smjese za tovne svinje. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za plan praćenja nakon stavljanja na tržište. Potvrdila je i izvješće o metodama analize dodatka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Ocjenom pripravka 6-fitaze (EC 3.1.3.26) koju proizvodi Komagataella pastoris (DSM 23036) utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za odobravanje iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(6)

Provedbenu uredbu (EU) br. 98/2012 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog Provedbenoj uredbi (EU) br. 98/2012 zamjenjuje se tekstom navedenim u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. ožujka 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 268, 18.10.2003., str. 29.

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 98/2012 od 7. veljače 2012. o odobrenju 6-fitaze (EC 3.1.3.26) koju proizvodi Pichia pastoris (DSM 23036) kao dodatka hrani za životinje za tovne piliće i purane za tov, piliće uzgojene za nesenje, purane uzgojene za rasplod, nesilice, ostale ptičje vrste za tov i nesenje, odbijenu prasad, tovne svinje i krmače (nositelj odobrenja Huvepharma AD) (SL L 35, 8.2.2012., str. 6.).

(3)  EFSA Journal 2015.; 13(7):4200.


PRILOG

Identifikacijski broj dodatka hrani za životinje

Naziv nositelja odobrenja

Dodatak hrani za životinje

Sastav, kemijska formula, opis, analitička metoda

Vrsta ili kategorija životinje

Najviša dob

Najmanja preporučena količina

Najveća preporučena količina

Ostale odredbe

Datum isteka valjanosti odobrenja

Jedinice aktivnosti/kg potpune krmne smjese s udjelom vlage od 12 %

Kategorija zootehničkih dodataka hrani za životinje. Funkcionalna skupina: tvari za poticanje probavljivosti

4a16

Huvepharma EOOD

6-fitaza

(EC 3.1.3.26)

Sastav dodatka

Pripravak 6-fitaze (EC 3.1.3.26) koju proizvodi Komagataella pastoris (DSM 23036) s najmanjom aktivnošću od:

 

4 000 OTU (1)/g u krutom obliku

 

8 000 OTU/g u tekućem obliku

Karakteristike aktivne tvari

6-fitaza (EC 3.1.3.26) koju proizvodi Komagataella pastoris (DSM 23036)

Analitička metoda  (2)

Kolorimetrijska metoda koja se temelji na kvantifikaciji anorganskog fosfata oslobođenog enzimom od natrijeva fitata.

Tovni pilići, pilići uzgojeni za nesenje, nesilice, ostale ptičje vrste, osim purana za tov i purana uzgojenih za rasplod, tovne svinje i krmače

125 OTU

1.

U uputama za uporabu dodatka hrani i premiksa potrebno je navesti temperaturu skladištenja, rok valjanosti i stabilnost pri peletiranju.

2.

Najveća preporučena količina za sve odobrene vrste: 500 OTU/kg potpune krmne smjese.

3.

Za uporabu u krmnoj smjesi koja sadržava više od 0,23 % fitinom vezanog fosfora.

4.

Radi sigurnosti pri rukovanju upotrebljavati zaštitu za dišne organe, naočale i rukavice.

28. veljače 2022.

Purani za tov, purani uzgajani za rasplod, prasad (odbijena)

250 OTU


(1)  1 OTU jest količina enzima kojom se katalizira oslobađanje 1 mikromola anorganskog fosfata u minuti od 5,1 mM natrijeva fitata u citratnom puferu s pH 5,5 na 37 °C, izmjerena kao plava boja kompleksa fosfornog molibdata pri 820 nm.

(2)  Podaci o analitičkim metodama dostupni su na sljedećoj adresi Referentnog laboratorija Zajednice: http://irmm.jrc.ec.europa.eu/EURLs/EURL_feed_additives/Pages/index.aspx.


11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/59


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/349

оd 10. ožujka 2016.

o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1),

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (2), a posebno njezin članak 136. stavak 1.,

budući da:

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Paušalne uvozne vrijednosti iz članka 136. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 određene su u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 10. ožujka 2016.

Za Komisiju,

u ime predsjednika,

Jerzy PLEWA

Glavni direktor za poljoprivredu i ruralni razvoj


(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(2)  SL L 157, 15.6.2011., str. 1.


PRILOG

Paušalne uvozne vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

(EUR/100 kg)

Oznaka KN

Oznaka treće zemlje (1)

Standardna uvozna vrijednost

0702 00 00

IL

236,2

MA

99,3

SN

176,8

TN

112,1

TR

100,4

ZZ

145,0

0707 00 05

MA

84,5

TR

153,1

ZZ

118,8

0709 93 10

MA

66,0

TR

158,8

ZZ

112,4

0805 10 20

EG

45,8

IL

68,5

MA

56,0

TN

64,1

TR

64,4

ZZ

59,8

0805 50 10

MA

119,5

TR

90,9

ZZ

105,2

0808 10 80

CL

93,0

CN

66,5

US

185,1

ZZ

114,9

0808 30 90

AR

110,9

CL

129,6

CN

103,0

TR

153,6

ZA

110,7

ZZ

121,6


(1)  Nomenklatura država utvrđena Uredbom Komisije (EU) br. 1106/2012 od 27. studenoga 2012. o provedbi Uredbe (EZ) br. 471/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o statistici Zajednice u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama, u pogledu ažuriranja nomenklature država i područja (SL L 328, 28.11.2012., str. 7.). Oznakom „ZZ” označava se „drugo podrijetlo”.


ODLUKE

11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/61


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2016/350

od 25. veljače 2016.

o sklapanju Aranžmana između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 74. i članak 78. stavke 1. i 2., u vezi s njegovim člankom 218. stavkom 6. točkom (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)

U skladu s Odlukom Vijeća br. 185/2014/EU (1), Aranžman između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil („Aranžman”) potpisan je dana 11. veljače 2014., podložno njegovu sklapanju.

(2)

Aranžman bi trebalo odobriti.

(3)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 21 Uredbe (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2), Ujedinjena Kraljevina i Irska sudjeluju u Uredbi i obvezane su njome. One bi stoga trebale primijeniti članak 49. stavak 1. Uredbe (EU) br. 439/2010 sudjelujući u donošenju ove Odluke. Ujedinjena Kraljevina i Irska stoga sudjeluju u ovoj Odluci.

(4)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 22 Uredbe (EU) br. 439/2010, Danska ne sudjeluje u Uredbi i nije njome obvezana. Danska stoga ne sudjeluje o ovoj Odluci,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ovime se u ime Unije odobrava Aranžman između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil.

Tekst Aranžmana priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća u ime Europske unije podnosi obavijest iz članka 13. stavka 1. Aranžmana (3).

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. veljače 2016.

Za Vijeće

Predsjednik

K.H.D.M. DIJKHOFF


(1)  Odluka Vijeća br. 185/2014/EU od 11. veljače 2014. o potpisivanju, u ime Unije, Aranžmana između Europske unije i Švicarske Konfederacije o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil (SL L 102, 5.4.2014., str. 1.).

(2)  Uredba (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o osnivanju Europskog potpornog ureda za azil (SL L 132, 29.5.2010., str. 11.).

(3)  Datum stupanja na snagu Aranžmana objavit će Glavno tajništvo Vijeća u Službenom listu Europske unije.


11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/63


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2016/351

od 4. ožujka 2016.

o utvrđivanju stajališta koje je potrebno zauzeti u ime Europske unije u okviru Glavnog vijeća Svjetske trgovinske organizacije o zahtjevu Jordana za izuzeće WTO-a u pogledu prijelaznog razdoblja za ukidanje njegova programa izvoznih subvencija

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 4. prvi podstavak, u vezi s člankom 218. stavkom 9.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Člankom IX. stavcima 3. i 4. Sporazuma iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije („Sporazum o WTO-u”) utvrđeni su postupci za odobravanje izuzeća koja se odnose na multilateralne trgovinske sporazume iz Priloga 1.A ili 1.B ili 1.C Sporazumu o WTO-u i njihove priloge.

(2)

Dana 27. srpnja 2007. Jordanu je odobreno produljenje prijelaznog razdoblja predviđenog Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama („Sporazum o SKM-u”) za ukidanje njegova programa izvoznih subvencija u obliku djelomičnog ili potpunog izuzeća od poreza na dohodak za dobit ostvarenu od određenih oblika izvoza. To je produljenje nastavljeno do 31. prosinca 2013. s razdobljem postupnog ukidanja do 31. prosinca 2015., u skladu s postupcima za nastavak produljenjâ na temelju članka 27. stavka 4. Sporazuma o SKM-u prijelaznog razdoblja iz članka 27. stavka 2. točke (b) tog Sporazuma za određene zemlje u razvoju.

(3)

Na temelju članka IX. stavka 3. Sporazuma o WTO-u Jordan je podnio zahtjev za izuzeće od obveze postupnog ukidanja iz članka 27. stavka 4. Sporazuma o SKM-u do 31. prosinca 2018. u pogledu svojeg programa izvoznih subvencija.

(4)

Odobrenje tog izuzeća ne bi negativno utjecalo na gospodarstvo ni trgovinske interese Unije, a podržalo bi Jordan u njegovim naporima za odgovaranje na gospodarske izazove s kojima se susreće zbog teške i nestabilne političke situacije u regiji.

(5)

Stoga je primjereno utvrditi stajalište koje je potrebno zauzeti u ime Unije u okviru Glavnog vijeća WTO-a kako bi se podržao zahtjev za izuzeće koji je podnio Jordan,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje je u ime Europske unije potrebno zauzeti u okviru Glavnog vijeća Svjetske trgovinske organizacije jest da se podrži zahtjev za izuzeće Jordana u pogledu produljenja do 31. prosinca 2018. prijelaznog razdoblja za ukidanje njegova programa izvoznih subvencija u skladu s odredbama zahtjeva za izuzeće.

To stajalište izražava Komisija.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 4. ožujka 2016.

Za Vijeće

Predsjednica

S.A.M. DIJKSMA


11.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 65/64


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2016/352

od 4. ožujka 2016.

o utvrđivanju stajališta koje treba donijeti u ime Europske unije u relevantnim odborima Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu u vezi s prijedlozima izmjena pravilnikâ UN-a br. 10, 34, 41, 46, 48, 50, 51, 53, 55, 60, 73, 83, 94, 107, 110, 113, 118, 125, 128, 130 i 131 te prijedlogom novog pravilnika o homologaciji tihih vozila za cestovni prijevoz (QRTV)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. u vezi s člankom 218. stavkom 9.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Unija je u skladu s Odlukom Vijeća 97/836/EZ (1) pristupila Sporazumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o prihvaćanju jednakih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i uvjetima za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju takvih propisa („Revidirani sporazum iz 1958.”).

(2)

U skladu s Odlukom Vijeća 2000/125/EZ (2) Unija je pristupila Sporazumu o utvrđivanju globalnih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima („Usporedni sporazum”).

(3)

Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) sustavi homologacije država članica zamijenjeni su homologacijskim postupkom Unije te je uspostavljen usklađeni okvir s administrativnim odredbama i općim tehničkim zahtjevima za sva nova vozila, sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice. Tom su se direktivom pravilnici UN-a uključili u sustav EU homologacije tipa, kao zahtjevi za homologaciju tipa ili kao alternative zakonodavstvu Unije. Od donošenja te direktive pravilnici UN-a sve se više uključuju u zakonodavstvo Unije u okviru EU homologacije tipa.

(4)

S obzirom na iskustva i tehnički razvoj potrebno je prilagoditi zahtjeve koji se odnose na određene elemente ili značajke obuhvaćene pravilnicima UN-a br. 10, 34, 41, 46, 48, 50, 51, 53, 55, 60, 73, 83, 94, 107, 110, 113, 118, 125, 128, 130 i 131 radi tehničkog napretka.

(5)

Kako bi se utvrdile jedinstvene odredbe o homologaciji tihih vozila za cestovni prijevoz (QRTV) s obzirom na njihovu smanjenu čujnost, trebalo bi donijeti novi pravilnik UN-a o QRTV-u.

(6)

Stoga je potrebno utvrditi stajalište koje treba donijeti u ime Unije u Upravnom odboru Revidiranog sporazuma iz 1958. te u Izvršnom odboru Usporednog sporazuma u pogledu donošenja tih akata UN-a,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje treba donijeti u ime Unije u Upravnom odboru Revidiranog sporazuma iz 1958. te u Izvršnom odboru Usporednog sporazuma od 7. do 11. ožujka 2016. jest da se glasuje za prijedloge navedene u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 4. ožujka 2016.

Za Vijeće

Predsjednica

S.A.M. DIJKSMA


(1)  Odluka Vijeća 97/836/EZ od 27. studenoga 1997. s obzirom na pristupanje Europske zajednice Sporazumu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o prihvaćanju jednakih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima i uvjetima za uzajamno priznavanje homologacija dodijeljenih na temelju tih propisa („Revidirani Sporazum iz 1958.”) (SL L 346, 17.12.1997., str. 78.).

(2)  Odluka Vijeća 2000/125/EZ od 31. siječnja 2000. o sklapanju Sporazuma o utvrđivanju globalnih tehničkih propisa za vozila na kotačima, opremu i dijelove koji mogu biti ugrađeni i/ili upotrijebljeni u vozilima na kotačima („Usporedni sporazum”) (SL L 35, 10.2.2000., str. 12.).

(3)  Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).


PRILOG

Broj pravilnika

Točka dnevnog reda

Naslov točke dnevnog reda

Oznaka referentnog dokumenta

10

4.9.1.

Prijedlog dopune 1. niza izmjena 05 Pravilnika br. 10 (elektromagnetska kompatibilnost (EMC))

ECE/TRANS/WP.29/2016/16

10

4.9.2.

Prijedlog dopune 3. niza izmjena 04 Pravilnika br. 10 (elektromagnetska kompatibilnost (EMC))

ECE/TRANS/WP.29/2016/17

34

4.8.1.

Prijedlog dopune 1. niza izmjena 03 Pravilnika br. 34 (sprječavanje rizika od požara)

ECE/TRANS/WP.29/2016/8

41

4.6.1.

Prijedlog dopune 4. niza izmjena 04 Pravilnika br. 41 (emisija buke motocikala)

ECE/TRANS/WP.29/2016/3

46

4.8.2.

Prijedlog dopune 3. niza izmjena 04 Pravilnika br. 46 (uređaji za neizravno gledanje)

ECE/TRANS/WP.29/2016/9

48

4.9.3.

Prijedlog dopune 7. niza izmjena 06 Pravilnika br. 48 (ugradnja uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju)

ECE/TRANS/WP.29/2016/18

48

4.9.4.

Prijedlog dopune 9. niza izmjena 05 Pravilnika br. 48 (ugradnja uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju)

ECE/TRANS/WP.29/2016/19

48

4.9.5.

Prijedlog dopune 16. niza izmjena 04 Pravilnika br. 48 (ugradnja uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju)

ECE/TRANS/WP.29/2016/20

50

4.9.6.

Prijedlog dopune 18. izvornog niza izmjena Pravilnika br. 50 (pozicijska i kočna svjetla i pokazivači smjera za mopede i motocikle)

ECE/TRANS/WP.29/2016/21

51

4.6.2.

Prijedlog dopune 1. niza izmjena 03 Pravilnika br. 51 (buka vozila kategorija M i N)

ECE/TRANS/WP.29/2016/4

53

4.9.7.

Prijedlog dopune 18. niza izmjena 01 Pravilnika br. 53 (ugradnja uređaja za osvjetljenje i svjetlosnu signalizaciju za vozila kategorije L3)

ECE/TRANS/WP.29/2016/22

53

4.9.8.

Prijedlog novog niza izmjena 02 Pravilnika br. 53 (ugradnja uređaja za osvjetljenje i svjetlosnu signalizaciju za vozila kategorije L3)

ECE/TRANS/WP.29/2016/23

55

4.7.1.

Prijedlog dopune 5. niza izmjena 01 Pravilnika br. 55 (mehaničke spojnice)

ECE/TRANS/WP.29/2016/5

60

4.15.1.

Prijedlog dopune 5. Pravilnika br. 60 (vozačeve komande (mopedi/motocikli))

ECE/TRANS/WP.29/2016/27

73

4.12.1.

Prijedlog ispravka 1. (samo na francuskom jeziku) niza izmjena 01 Pravilnika br. 73 (bočni zaštitni uređaji)

ECE/TRANS/WP.29/2016/31

83

4.15.2.

Prijedlog dopune 2. niza izmjena 07 Pravilnika br. 83 (emisije iz vozila kategorija M1 i N1)

ECE/TRANS/WP.29/2016/28

94

4.11.1.

Prijedlog ispravka 3. (samo na ruskom jeziku) niza izmjena 01 Pravilnika br. 94 (zaštita putnika u slučaju čelnog sudara)

ECE/TRANS/WP.29/2016/32

107

4.8.3.

Prijedlog dopune 5. niza izmjena 05 Pravilnika br. 107 (opća konstrukcija gradskih i međugradskih autobusa)

ECE/TRANS/WP.29/2016/10

107

4.8.4.

Prijedlog dopune 5. niza izmjena 06 Pravilnika br. 107 (opća konstrukcija gradskih i međugradskih autobusa)

ECE/TRANS/WP.29/2016/11

107

4.8.5.

Prijedlog niza izmjena 07 Pravilnika br. 107 (opća konstrukcija gradskih i međugradskih autobusa)

ECE/TRANS/WP.29/2016/12

110

4.8.6.

Prijedlog niza izmjena 02 Pravilnika br. 110 (vozila koja upotrebljavaju SPP ili UNP)

ECE/TRANS/WP.29/2016/13

113

4.9.9.

Prijedlog dopune 6. niza izmjena 01 Pravilnika br. 113 (glavna svjetla koja emitiraju simetrični kratki svjetlosni snop)

ECE/TRANS/WP.29/2016/24

118

4.8.7.

Prijedlog dopune 2. niza izmjena 02 Pravilnika br. 118 (ponašanje materijala pri gorenju)

ECE/TRANS/WP.29/2016/14

125

4.8.8.

Prijedlog dopune 1. niza izmjena 01 Pravilnika br. 125 (prednje vidno polje vozača)

ECE/TRANS/WP.29/2016/15

128

4.9.10.

Prijedlog dopune 5. izvornog niza izmjena Pravilnika br. 128 (izvori svjetlosti sa svjetlećom diodom (LED))

ECE/TRANS/WP.29/2016/25

130

4.7.2.

Prijedlog dopune 1. Pravilnika br. 130 (sustav za upozoravanje na napuštanje prometne trake (LDWS))

ECE/TRANS/WP.29/2016/6

131

4.7.3.

Prijedlog dopune 2. niza izmjena 01 Pravilnika br. 131 (napredni sustavi za kočenje u nuždi (AEBS))

ECE/TRANS/WP.29/2016/7

 

4.13.1.

Prijedlog novog pravilnika o homologaciji tihih vozila za cestovni prijevoz (QRTV)

ECE/TRANS/WP.29/2016/26