28.1.2016

Službeni list Europske unije

L 21/2

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/98

оd 16. listopada 2015.

o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s regulatornim tehničkim standardima kojima se utvrđuju opći uvjeti djelovanja kolegija supervizora

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

Uzimajući u obzir Direktivu 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljaju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (1), a posebno njezin članak 51. stavak 4. i članak 116. stavak 4.,

budući da:

(1)

Kartiranje grupe institucija, kojim bi se utvrdili subjekti grupe u Uniji ili u trećoj zemlji, a za svaki subjekt grupe utvrdila njegova vrsta, mjesto, nadležna tijela uključena u njegov nadzor, primjenjive iznimke u pogledu bonitetnog nadzora, njegova važnost za grupu i za zemlju u kojoj mu je odobren rad ili zemlju poslovnog nastana te kriteriji za utvrđivanje te važnosti, smatra se ključnim elementom za utvrđivanje članova kolegija i potencijalnih promatrača. U tom su kontekstu informacije o važnosti određene podružnice za grupu i za državu članicu poslovnog nastana ključne za određivanje sudjelovanja nadležnih tijela te države članice u aktivnostima kolegija. Informacije o vrsti subjekata grupe, bez obzira je li riječ o institucijama, podružnicama ili ostalim subjektima financijskog sektora, te o zemlji u kojoj im je odobren rad ili zemlji poslovnog nastana, bez obzira je li riječ o državi članici ili trećoj zemlji, važne su i za utvrđivanje članova kolegija i potencijalnih promatrača.

(2)

Informacije o važnosti subjekta za grupu i njegova važnost za državu članicu u kojoj mu je odobren rad ili u kojoj ima poslovni nastan ključne su za utvrđivanje razine uključenosti nadležnog tijela predmetne države članice u aktivnosti kolegija, a posebno u provedbi postupka nadzorne provjere i ocjene.

(3)

Pisani sporazumi o usklađivanju i suradnji iz članka 115. Direktive 2013/36/EU trebali bi obuhvaćati sva područja rada kolegija kako bi se povećala učinkovitost kolegijâ nadzornih tijela. Pisani sporazumi trebali bi obuhvaćati i sporazume između nekih članova kolegija uključenih u posebne aktivnosti kolegija, poput aktivnosti koje se obavljaju s pomoću posebnih podstruktura kolegija. Pisani sporazumi trebali bi obuhvaćati i operativne aspekte rada kolegija, koji su ključni za olakšavanje rada kolegija u okviru redovnog poslovanja i u izvanrednim situacijama. Budući da je od ključne važnosti osigurati suradnju unutar kolegija prije nastanka problema povezanih sa sanacijom grupe te radi doprinosa njihovu rješavanju, pisanim sporazumima trebalo bi predvidjeti postupke usklađivanja odgovarajućih ulaznih podataka kao i zadaće i ulogu konsolidirajućeg nadzornog tijela pri priopćavanju tih informacija preko sanacijskog tijela za grupu kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (44) Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2) sanacijskom kolegiju. Pisani sporazumi trebali bi biti sveobuhvatni, dosljedni i iscrpni te bi nadležnim tijelima trebali osigurati odgovarajuću i primjerenu osnovu kako bi oni svoje obveze i zadaće mogli obavljati u okviru, a ne izvan kolegija.

(4)

Kolegiji imaju ključnu ulogu pri razmjeni informacija, predviđanju izvanrednih situacija i njihovom rješavanju te podršci kojom konsolidirajućem nadzornom tijelu omogućuju učinkovitu provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi. Kako bi se osigurala dosljednost i Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo omogućilo obavljanje njegovih zadaća kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i člankom 116. Direktive 2013/36/EU, primjereno je da EBA sudjeluje u radu svih kolegija u svojstvu člana.

(5)

Kako bi mogli obavite sve aktivnosti kolegija, konsolidirajuće nadzorno tijelo i ostali članovi kolegija trebali bi imati pregled aktivnosti svih subjekata grupe, uključujući aktivnosti subjekata koji obavljaju financijske djelatnosti, ali ne ispunjuju uvjete za institucije te subjekata koji posluju izvan Unije. Potrebno je promicati interakciju između konsolidirajućeg nadzornog tijela, članova kolegija, nadzornih tijela trećih zemalja, tijela javnih vlasti ili tijela koja su nadležna za nadzor subjekta grupe ili su u njega uključena, uključujući tijela nadležna za bonitetni nadzor subjekata grupe koji posluju u financijskom sektoru ili tijela nadležna za nadzor tržišta financijskih instrumenata, sprječavanje upotrebe financijskog sustava za pranje novca i financiranje terorizma te zaštitu potrošača omogućavanjem sudjelovanja nadzornim tijelima iz trećih zemalja, tijelima javne vlasti i drugim tijelima u radu kolegija u svojstvu promatrača, ovisno o slučaju.

(6)	Članovi kolegija trebali bi raspravljati i dogovoriti se o eventualnom opsegu i razini uključenosti promatrača u rad kolegija. Pisanim sporazumima o usklađivanju i suradnji potrebno je jasno utvrditi okvir za sudjelovanje promatrača u radu kolegija te ga priopćiti promatračima.

(7)

Članovi kolegija nadzornih tijela trebaju tijesno surađivati, usklađujući u najvećoj mogućoj mjeri nadzorne aktivnosti, kako bi bolje obavili svoje zadaće i izbjegli udvostručavanja zadaća, uključujući ponavljanje zahtjeva za dostavu informacija upućenih subjektima grupe nad kojima se provodi nadzor. U tom bi se kontekstu članovi kolegija trebali redovito koristiti sporazumima o povjeravanju zadaća i prenošenju odgovornosti, a barem nakon što članovi kolegija izrade plan nadzora kolegija.

(8)

Konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi raspolagati svim informacijama potrebnima za ispunjavanje svojih zadaća te koordinirati prikupljanje i širenje informacija dobivenih od bilo kojeg člana ili promatrača kolegija ili subjekta grupe ili informacija dobivenih od sanacijskog kolegija, osobito nadležnog sanacijskog tijela za grupu. Isto vrijedi i za članove kolegija. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrđuje važnost određene informacije za nekog člana kolegija, uključujući i nadležno tijelo u državi članici domaćina u kojoj značajna podružnica ima poslovni nastan, ono članovima kolegija ne bi trebalo neopravdano onemogućiti dobivanje informacija.

(9)

Članove kolegija koji sudjeluju u obavljanju zadaća iz članka 113. Direktive 2013/36/EU trebalo bi poticati na razmjenu informacija o ocjeni glavnih elemenata postupka nadzorne provjere i ocjene iz članka 97. te Direktive, uzimajući u obzir da se postupak nadzorne provjere i ocjene u državama članicama može provoditi na različit način, ovisno o prijenosu pravila Unije u nacionalno zakonodavstvo, uzimajući istodobno u obzir smjernice koje je izdala EBA na temelju članka 107. stavka 3. Direktive 2013/36/EU.

(10)

Kako bi se olakšala suradnja između nadležnih tijela i uskladile odluke namijenjene rješavanju problema usklađenosti institucije sa zahtjevima u pogledu pristupa za koje je potrebno odobrenje nadležnih tijela prije primjene za izračun kapitalnih zahtjeva (upotreba internih modela za kreditni rizik, tržišni rizik, rizik druge ugovorne strane i operativni rizik), potrebno je utvrditi uvjete suradnje između konsolidirajućeg nadzornog tijela i odgovarajućeg nadležnog tijela u pogledu razmjene informacija o učinkovitosti tih internih pristupa te uvjete za raspravu i postizanje sporazuma o mjerama za rješavanje utvrđenih neučinkovitosti.

(11)

Radi lakšeg utvrđivanja ranih znakova upozorenja, potencijalnih rizika i slabosti povezanih s grupom i njezinim subjektima te sustavom u kojem posluju, od članova kolegija očekuje se da kvantitativne podatke o grupi i njezinim subjektima razmjenjuju na dosljedan i usporediv način. Ti podatci trebaju obuhvaćati glavne dijelove podataka koje su prikupila nadležna tijela u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014 (4) uz navođenje jedinstvenih formata, učestalosti, datuma izvješćivanja, definicija i informatičkih rješenja koje institucije trebaju primjenjivati za potrebe nadzornog izvješćivanja, a trebaju se razmjenjivati za vrijeme dok nadležna tijela izrađuju izvješće o procjeni rizika grupe i donose zajedničke odluke o kapitalu i likvidnosti u skladu s člankom 113. Direktive 2013/36/EU. Svaki kolegij precizno utvrđuje sadržaj skupa informacija koje se u te svrhe razmjenjuje.

(12)

Kako bi bolje utvrdili prioritete zajedničkog rada, članovi kolegija pri izradi plana nadzora kolegija uzimaju u obzir izvješće o procjeni rizika grupe i zajedničku odluku o kapitalu i likvidnosti. Stoga izradu plana nadzora kolegija treba započeti po završetku procjene rizika grupe i postupka za donošenje zajedničke odluke, a za njegovo zaključenje nadležna tijela trebaju uzeti u obzir zadaće koje su se obvezala obaviti na nacionalnoj razini, resurse dodijeljene tim zadaćama i o odgovarajuće rokove za njihovo obavljanje.

(13)

Članovi kolegija trebali bi koordinirati svoje aktivnosti pri pripremama za izvanredne situacije i tijekom njih, npr. nepovoljna kretanja koja mogu ozbiljno ugroziti uredno funkcioniranje i cjelovitost financijskih tržišta ili stabilnost cijelog financijskog sustava Unije ili njegova dijela ili druge situacije koje utječu ili bi mogle izravno utjecati na financijsku i poslovnu situaciju grupe banaka ili na neko od njezinih društava kćeri. Stoga bi planiranje i koordinacija aktivnosti nadležnih tijela pri pripremama za izvanredne situacije i tijekom njih trebalo uključivati, ali bez ograničavanja na njih, aktivnosti iz odgovarajućih odredbi Direktive 2014/59/EU; posebno aktivnosti kojima je cilj usklađivanje planova oporavka grupe i osiguravanje usklađenih ulaznih podataka sanacijskim tijelima treba, prema potrebi, smatrati primjerima aktivnostima za izvanredne situacije i pripreme za njih.

(14)

Članovi kolegija pri rješavanju izvanredne situacije, uz koordinaciju konsolidirajućeg nadzornog tijela, trebali bi nastojati izraditi usklađenu nadzornu ocjenu situacije, dogovoriti usklađeni odgovor u vezi s nadzorom i pratiti provedbu tog odgovora kako bi se osigurala pravilna ocjena i rješavanje izvanredne situacije. Trebali bi također osigurati usklađenost vanjske komunikacije te da ona obuhvaća podatke koje su članovi kolegija unaprijed međusobno dogovorili.

(15)

Odredbe ove Uredbe blisko su međusobno povezane jer se odnose na opće uvjete rada kolegijâ nadzornih tijela. Kako bi se osigurala međusobna usklađenost odredaba, koje bi trebale stupiti na snagu u isto vrijeme, te osobama koje podliježu obvezama utvrđenima tim odredbama omogućio cjelovit pregled i koordinirani pristup njima, poželjno je uvrstiti sve regulatorne tehničke standarde propisane člankom 51. stavkom 4. i člankom 116. stavkom 4. Direktive 2013/36/EU u jednu uredbu.

(16)

Budući da je ogromna većina kolegijâ nadzornih tijela diljem EU-a osnovana u skladu s člankom 116. Direktive 2013/36/EU, čini se primjerenijim prvo navesti uvjete koji se odnose na kolegije osnovane u skladu s člankom 116. Direktive 2013/36/EU prije navođenja uvjeta koji se odnose na kolegije osnovane u skladu s člankom 51. Direktive 2013/36/EU, pri čemu bi se prvi smatrali općenitim, a potonji posebnim slučajem.

(17)	Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Komisiji dostavilo europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo).

(18)	EBA je provela otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražilo očitovanje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom određuju opći uvjeti djelovanja kolegija nadzornih tijela („kolegij”) osnovanog u skladu s člankom 116. i člankom 51. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU.

POGLAVLJE 2.

UVJETI DJELOVANJA KOLEGIJÂ OSNOVANIH U SKLADU S ČLANKOM 116. DIREKTIVE 2013/36/EU

ODJELJAK 1.

Osnivanje i rad kolegija

Članak 2.

Kartiranje grupe institucija

1. Radi utvrđivanje članova i potencijalnih promatrača kolegija nadzornih tijela, konsolidirajuće nadzorno tijelo provodi kartiranje grupe institucija u skladu s člankom 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/99 (5).

2. Kartiranjem grupe institucija utvrđuju se sljedeće skupine subjekata:

(a)	institucije kojima je odobren rad i podružnice s poslovnim nastanom u državi članici;

(b)	subjekti financijskog sektora kojima je odobren rad u državi članici;

(c)	institucije kojima je odobren rad i podružnice s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

3. U kartiranju za svaku instituciju kojoj je odobren rad i podružnicu s poslovnim nastanom u državi članici navode se sljedeći podatci:

(a)	država članica u kojoj je instituciji odobren rad ili podružnica ima poslovni nastan;

(b)

tijelo nadležno za nadzor institucije ili nadležno tijelo države članice domaćina u kojoj podružnica ima poslovni nastan kao i ostala tijela nadležna za financijski sektor te države članice, poput tijela nadležnih za nadzor tržišta financijskih instrumenata, sprječavanje upotrebe financijskog sustava za pranje novca i financiranje terorizma ili zaštitu potrošača;

(c)

za instituciju, uključujući društva kćeri matičnog društva iz EU-a s poslovnim nastanom u istoj državi članici kao i samo matično društvo iz EU-a, informacije o tome primjenjuje li se na tu instituciju pojedinačni bonitetni nadzor ili joj je odobreno pojedinačno izuzeće od primjene zahtjeva utvrđenih u dijelovima 2. do 8. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) na temelju članaka 7., 8. ili 10. te Uredbe;

(d)

za instituciju, informacije o važnosti te institucije za državu članicu u kojoj joj je odobren rad te relevantni kriteriji kojima se nadležna tijela koriste pri utvrđivanju te važnosti kao i informacije o važnosti te institucije za grupu, uz uvjet da ukupna vrijednost imovine i izvanbilančnih stavaka te institucije prelazi 1 % ukupne vrijednosti imovine grupe i izvanbilančnih stavaka na konsolidiranoj osnovi;

(e)

za podružnicu, informacije o važnosti te podružnice za državu članicu u kojoj ima poslovni nastan, posebno je li ta podružnica određena kao značajna ili je to predloženo u skladu s člankom 51. Direktive 2013/36/EU kao i informacije o važnosti te podružnice za grupu, uz uvjet da ukupna vrijednost imovine i izvanbilančnih stavaka te podružnice prelazi 1 % ukupne vrijednosti imovine grupe i izvanbilančnih stavaka na konsolidiranoj osnovi.

4. U kartiranju za svaki subjekt financijskog sektora, instituciju ili podružnicu iz stavka 2. točaka (b) i (c) navode se sljedeći podatci:

(a)	država članica u kojoj je subjektu financijskog sektora odobren rad ili treća zemlja u kojoj je instituciji odobren rad ili u kojoj podružnica ima poslovni nastan;

(b)	tijelo nadležno za nadzor ili uključeno u nadzor tog subjekta financijskog sektora, institucije ili podružnice;

(c)

informacije o važnosti tog subjekta financijskog sektora, institucije ili podružnice za grupu, uz uvjet da ukupna vrijednost imovine i izvanbilančnih stavaka tog subjekta financijskog sektora, institucije ili podružnice prelazi 1 % ukupne vrijednosti imovine grupe i izvanbilančnih stavaka na konsolidiranoj osnovi.

Članak 3.

Imenovanje članova i promatrača kolegija

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo poziva sljedeća tijela da postanu članovi kolegija:

(a)

tijela nadležna za nadzor institucija koje su društva kćeri matične institucije iz EU-a, matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a i nadležna tijela država članica domaćina u kojima značajne podružnice kako se navode u članku 51. Direktive 2013/36/EU imaju poslovni nastan;

(b)	središnje banke ESSB-a država članica koje su u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom uključene u bonitetni nadzor pravnih subjekata iz točke (a), ali koje nisu nadležna tijela;

(c)

EBA.

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može pozvati nadležna tijela država članica domaćina u kojima podružnice koje nisu značajne imaju poslovni nastan da u radu kolegija sudjeluju kao promatrači u skladu s postupkom utvrđenim u članku 3. stavku 1. točki (b) Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može pozvati nadzorna tijela trećih zemalja u kojima je institucijama odobren rad ili u kojima podružnice imaju poslovni nastan da u radu kolegija sudjeluju kao promatrači u skladu s postupkom utvrđenim u članku 3. stavku 1. točki (c) Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može pozvati sljedeća tijela da u radu kolegija sudjeluju kao promatrači u skladu s postupkom utvrđenim u članku 3. stavku 1. točki (d) Provedbene uredbe (EU) 2016/99:

(a)	središnje banke ESSB-a koje nisu ovlaštene nacionalnim zakonodavstvom za nadzor institucije kojoj je u državi članici odobren rad ili podružnice s poslovnim nastanom;

(b)

tijela javnih vlasti ili tijela u državi članici koja su nadležna za nadzor subjekta grupe ili su u njega uključena, uključujući tijela nadležna za bonitetni nadzor subjekata grupe koji posluju u financijskom sektoru ili tijela nadležna za nadzor tržišta financijskih instrumenata, sprječavanje upotrebe financijskog sustava za pranje novca i financiranje terorizma ili zaštitu potrošača.

5. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija pisanim sporazumima o usklađivanju i suradnji iz članka 5. točke (c) utvrđuju sporazume o sudjelovanju promatrača u radu kolegija. Konsolidirajuće nadzorno tijelo te sporazume priopćuje promatračima.

Članak 4.

Priopćivanje osnivanja kolegija i njegova sastava

Konsolidirajuće nadzorno tijelo obavještava matično društvo iz EU-a grupe o osnivanju kolegija i identitetu njegovih članova i promatrača, kao i o svim promjenama njegova sastava.

Članak 5.

Pisani sporazumi o usklađivanju i suradnji

Pisani sporazumi o usklađivanju i suradnji iz članka 115. Direktive 2013/36/EU uključuju najmanje sljedeće:

(a)	informacije o cjelokupnom ustroju grupe koje obuhvaćaju sve subjekte grupe;

(b)	identitet članova i promatrača kolegija;

(c)	opis uvjeta sudjelovanja promatrača u radu kolegija navedenih u članku 3. stavku 5. ove Uredbe, uključujući njihovo sudjelovanje u dijalozima i postupcima kolegija te njihova prava i obveze u pogledu razmjene informacija;

(d)	opis sporazuma o razmjeni informacija uključujući njihov opseg i učestalost te komunikacijske kanale;

(e)	opis sporazuma o postupanju s povjerljivim informacijama;

(f)	opis sporazuma o povjeravanju zadaća i prenošenju odgovornosti, prema potrebi;

(g)	opis svih podstruktura kolegija;

(h)	opis okvira planiranja i koordinacije nadzornih aktivnosti u okviru redovnog poslovanja;

(i)	opis okvira planiranja i koordinacije nadzornih aktivnosti pri pripremama za izvanredne situacije i tijekom njih, uključujući planove za nepredvidive okolnosti, komunikacijske alate i postupke;

(j)	opis politike komuniciranja konsolidirajućeg nadzornog tijela i članova kolegija s matičnim društvom iz EU-a i subjektima grupe;

(k)	dogovoreni postupci i rokovi za optjecaj dokumentacije sa sastanaka;

(l)	svi sporazumi između članova kolegija, uključujući dogovorene pokazatelje za utvrđivanje ranih znakova upozorenja, potencijalnih rizika i slabosti;

(m)	opis okvira za osiguravanje usklađenih ulaznih podataka sanacijskom kolegiju, posebno za osiguravanje usklađenih ulaznih podataka bez ograničenja za potrebe postupka savjetovanja navedenog u člancima 12., 13., 16., 18., 91. i 92. Direktive 2014/59/EU;

(n)	opis uloge konsolidirajućeg nadzornog tijela u pogledu koordinacije dostave ulaznih podataka iz točke (m) nadležnom sanacijskom kolegiju preko sanacijskog tijela za grupu;

(o)	odredbe o sporazumima kojima se uređuje prestanak sudjelovanja člana ili promatrača u radu kolegija.

Članak 6.

Sudjelovanje na sastancima i u aktivnostima kolegija

1. Pri donošenju odluke o tijelima koja će sudjelovati na sastancima ili u aktivnostima kolegija u skladu s člankom 116. stavkom 7. Direktive 2013/36/EU konsolidirajuće nadzorno tijelo u obzir uzima sljedeće:

(a)	teme o kojima će se raspravljati i svrhu sastanka ili aktivnosti, posebno u pogledu njihove važnosti za svaki subjekt grupe;

(b)	važnost subjekta grupe za državu članicu u kojoj je subjektu odobren rad ili u kojoj ima poslovni nastan te njegova važnost za grupu.

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija brinu se da na sastancima i u aktivnostima kolegija sudjeluju najprimjereniji predstavnici, ovisno o temama i ciljevima sastanka ili aktivnosti kolegija. Ti predstavnici ovlašteni su da u ime svojih tijela u najvećoj mogućoj mjeri preuzmu obveze u pogledu odluka koje se namjeravaju donijeti tijekom sastanaka ili aktivnosti.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može pozvati predstavnike subjekata grupe da sudjeluju na sastanku ili u aktivnosti kolegija, ovisno o temama i ciljevima sastanka ili aktivnosti kolegija.

Članak 7.

Povjeravanje zadaća i prenošenje odgovornosti

1. Pri izradi plana nadzora kolegija u skladu s člankom 16. te prema potrebi njegova ažuriranja, konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija uzimaju u obzir mogućnost sporazuma o dobrovoljnom povjeravanju zadaća i dobrovoljnom prenošenju odgovornosti u skladu s člankom 116. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2013/36/EU, posebno ako se očekuje da bi se tim povjeravanjem ili prenošenjem mogao ostvariti učinkovitiji i uspješniji nadzor, posebno uklanjanjem nepotrebnog udvostručavanja nadzornih zahtjeva, uključujući one koji se odnose na zahtjeve za dostavu informacija.

2. Sklapanje sporazuma o povjeravanju zadaća i prenošenju odgovornosti konsolidirajuće nadzorno tijelo priopćuje matičnom društvu iz EU-a, a nadležno tijelo koje prenosi svoje ovlasti, predmetnoj instituciji.

Članak 8.

Razmjena informacija među članovima kolegija i grupe institucija

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo odgovorno je za slanje informacija i zahtijevanje informacija od matičnog društva iz EU-a. Članovi kolegija odgovorni su za slanje informacija i zahtijevanje informacija od institucija i podružnica pod svojim nadzorom.

2. Ako član kolegija iznimno namjerava poslati informacije ili zahtijevati informacije od matičnog društva iz EU-a, on o tome unaprijed obavješćuje konsolidirajuće nadzorno tijelo.

3. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo iznimno namjerava poslati informacije ili zahtijevati informacije od institucije ili podružnice izvan svojega nadzora, ono o tome unaprijed obavješćuje člana kolegija odgovornoga za nadzor te institucije ili podružnice.

ODJELJAK 2.

Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u okviru redovnog poslovanja

Članak 9.

Opći uvjeti za razmjenu informacija između konsolidirajućeg nadzornog tijela i članova kolegija

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija razmjenjuju sve informacije potrebne radi lakšeg izvršavanja zadaća iz članaka 112. i 113. Direktive 2013/36/EU, u skladu sa zahtjevima koji se odnose na povjerljivost utvrđenima glavom VII. poglavljem 1. odjeljkom II. te Direktive, a prema potrebi i člancima 54. i 58. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7).

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija razmjenjuju i sve informacije potrebne radi lakšeg izvršavanja zadaća iz članka 8. Direktive 2014/59/EU.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija razmjenjuju sve informacije iz stavaka 1. i 2., bez obzira jesu li dobivene od subjekta grupe, nadležnog ili nadzornog tijela ili iz drugog izvora, te u skladu s člankom 7. Provedbene uredbe (EU) 2016/99. Te su informacije u dovoljnoj mjeri adekvatne, precizne i pravodobne.

Članak 10.

Razmjena informacija u cilju izrade procjene rizika grupe i donošenja zajedničkih odluka

1. Za potrebe donošenja zajedničkih odluka o bonitetnim zahtjevima za određenu instituciju kako se navodi u članku 113. Direktive 2013/36/EU, konsolidirajuće nadzorno tijelo i odgovarajući članovi kolegija iz stavka 1. tog članka razmjenjuju sve potrebne informacije, na pojedinačnoj i na konsolidiranoj razini, u cilju donošenja zajedničke odluke.

2. Posebno konsolidirajuće nadzorno tijelo i odgovarajući članovi kolegija iz stavka 1. razmjenjuju informacije o ishodima postupka nadzorne provjere i ocjene provedenog u skladu s člankom 97. Direktive 2013/36/EU. U tim se informacijama navodi ishod procjene najmanje sljedećih elemenata:

(a)	analiza poslovnog modela, uključujući procjenu održivosti postojećeg poslovnog modela i dugoročnu održivost poslovne strategije institucije;

(b)	sporazumi o internom upravljanju institucijom i mehanizmi kontrole na razini institucije;

(c)

pojedinačni rizici za kapital institucije, koji obuhvaćaju sljedeće elemente:

i.	individualni rizici svojstveni instituciji;

ii.	upravljanje rizicima i kontrolni mehanizmi;

(d)	procjena adekvatnosti internog kapitala, uključujući predloženi zahtijevani regulatorni kapital u skladu s člankom 104. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU;

(e)

rizici za likvidnost i izvore financiranja institucije, koji obuhvaćaju sljedeće elemente:

i.	rizik za likvidnost i rizik za izvore financiranja;

ii.	upravljanje rizikom za likvidnost i rizikom za izvore financiranja;

(f)	procjena adekvatnosti likvidnosti, uključujući predložene kvantitativne i kvalitativne mjere likvidnosti u skladu s člankom 105. Direktive 2013/36/EU;

(g)	ostale nadzorne mjere ili mjere za ranu intervenciju koje su poduzete ili se planiraju poduzeti u cilju rješavanja neučinkovitosti utvrđenih postupkom nadzorne provjere i ocjene;

(h)	rezultati nadzornih testiranja otpornosti na stres provedenih u skladu s člankom 100. Direktive 2013/36/EU;

(i)	nalazi izravnih kontrola na licu mjesta i neizravnog nadzora relevantnih za procjenu profila rizika grupe ili bilo kojeg njezinog subjekta.

Članak 11.

Razmjena informacija u pogledu kontinuirane provjere odobrenja za upotrebu internih pristupa i neznatnih proširenja ili promjena internih modela

1. Radi osiguranja koherentnosti i usklađenosti u pogledu kontinuirane provjere odobrenja za upotrebu internih pristupa kako se navodi u članku 101. Direktive 2013/36/EU, konsolidirajuće nadzorno tijelo i odgovarajući članovi kolegija, koji nadziru institucije kojima je odobrena upotreba internih pristupa u skladu s člankom 143. stavkom 1., člankom 151. stavkom 4. ili stavkom 9., člankom 283., člankom 312. stavkom 2. ili člankom 363. Uredbe (EU) br. 575/2013, razmjenjuju sve informacije o ishodu te kontinuirane provjere i sve ostale bitne informacije.

2. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo ili bilo koji odgovarajući član kolegija iz stavka 1. utvrdi da neka institucija kojoj je odobren rad u državi članici, uključujući matično društvo iz EU-a, više ne ispunjava sve zahtjeve za primjenu internog pristupa ili utvrdi slabosti u skladu s člankom 101. Direktive 2013/36/EU, oni prema potrebi bez odlaganja razmjenjuju sljedeće informacije u cilju postizanja zajedničkog sporazuma iz članka 8. Provedbene uredbe (EU) 2016/99:

(a)	procjena učinka utvrđene slabosti i problema neusklađenosti i njihove važnosti;

(b)	procjena plana za ponovno uspostavu usklađenosti i rješavanje utvrđenih slabosti koji je iznijelo matično društvo iz EU-a ili bilo koja institucija kojoj je odobren rad u državi članici, uključujući informacije o rokovima za provedbu plana;

(c)

informacije o namjerama konsolidirajućeg nadzornog tijela ili bilo kojeg odgovarajućeg člana kolegija da ukinu odobrenje ili ograniče upotrebu modela na usklađena područja ili na područja u kojima se usklađenost može ostvariti u odgovarajućem roku ili na ona područja na koja ne utječe utvrđena slabost;

(d)	informacije o svim predloženim dodatnim kapitalnim zahtjevima u skladu s člankom 104. stavkom 2. točkom (d) Direktive 2013/36/EU u smislu nadzorne mjere za rješavanje problema neusklađenosti ili utvrđenih slabosti.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i odgovarajući članovi kolegija iz stavka 1. razmjenjuju informacije i o neznatnim proširenjima ili promjenama internih modela kako se navodi u članku 13. Provedbene uredbe (EU) 2016/100 (8).

4. Informacije iz stavaka 1. i 2. razmatraju se i uzimaju u obzir pri izradi procjene rizika grupe i donošenja zajedničke odluke u skladu s člankom 113. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU.

Članak 12.

Razmjena informacija o ranim znakovima upozorenja, potencijalnim rizicima i slabostima

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija koji sudjeluju u izradi izvješća o procjeni rizika grupe iz članka 113. stavka 2. točke (a) Direktive 2013/36/EU ili izvješća o procjeni profila likvidnosnog rizika grupe iz članka 113. stavka 2. točke (b) te Direktive radi donošenja zajedničkih odluka o bonitetnim zahtjevima za određenu instituciju kako se navodi u tom članku razmjenjuju kvantitativne informacije radi utvrđivanja ranih znakova upozorenja, potencijalnih rizika i slabosti i doprinosa izvješću o procjeni rizika grupe i izvješću o procjeni profila likvidnosnog rizika grupe.

2. Informacije iz stavka 1. izrađuju se na temelju informacija koje su prikupila nadležna tijela u skladu s Provedbenom Uredbom (EU) br. 680/2014 kako bi se osigurala dosljednost i usporedivost upotrijebljenih podataka. Te informacije obuhvaćaju najmanje sve subjekte grupe kojima je u državi članici odobren rad ili u njoj imaju poslovni nastan i najmanje za sljedeća područja:

(a)

kapital;

(b)	likvidnost;

(c)	kvaliteta imovine;

(d)	izvori sredstava;

(e)	profitabilnost;

(f)	koncentracijski rizik.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija iz stavka 1. razmatraju i razmjenu informacija o makroekonomskom okruženju u kojem grupa institucija i njezini subjekti posluju.

Članak 13.

Razmjena informacija u vezi s neusklađenosti i kaznama

1. Članovi kolegija konsolidirajućem nadzornom tijelu dostavljaju informacije o svim situacijama u pogledu koje su članovi kolegija utvrdili da institucija ili podružnica pod njihovim nadzorom nije bila u skladu s nacionalnim propisom ili propisom Unije ili regulatornim zahtjevima koji se odnose na bonitetni nadzor ili nadzor tržišnih postupaka institucija, uključujući zahtjeve utvrđene u Uredbi (EU) br. 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU i o svim administrativnim kaznama ili drugim administrativnim mjerama primijenjenima u skladu s člancima 64. do 67. Direktive 2013/36/EU kada te informacije budu utjecale ili bi mogle utjecati na profil rizika grupe ili bilo kojeg njezinog subjekta. Članovi kolegija s konsolidirajućim nadzornim tijelom raspravljaju o mogućem učinku tih neusklađenosti i kaznama na subjekte grupe ili na grupu u cjelini.

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo odlučuje o priopćivanju informacija iz stavka 1. članovima kolegija za koje se smatra da su im te informacije relevantne u skladu s člankom 7. Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

Članak 14.

Razmjena informacija o procjeni plana oporavka grupe

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija razmjenjuju sve informacije potrebne onima koji sudjeluju u postupku donošenja zajedničke odluke o elementima iz članka 8. stavka 2. Direktive 2014/59/EU.

2. Za potrebe stavka 1. konsolidirajuće nadzorno tijelo članovima kolegija dostavlja plan za oporavak grupe u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7. točki Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo osigurava primjereno obavješćivanje svih članova kolegija o ishodu postupka iz stavka 1.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje sanacijsko tijelo za grupu o rokovima za reviziju i ocjenu plana za oporavak grupe i određuju datum do kojeg sanacijsko tijelo za grupu treba dostaviti svoje preporuke, ako ih ima, u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 2014/59/EU.

Članak 15.

Razmjena informacija o sporazumima o financijskoj potpori grupi

Konsolidirajuće nadzorno tijelo osigurava primjereno obavješćivanje svih članova kolegija o glavnim uvjetima za sklapanje sporazuma o financijskoj potpori grupi odobrenima u skladu s postupkom za donošenje zajedničke odluke iz članka 20. Direktive 2014/59/EU.

Članak 16.

Uspostava i ažuriranje plana nadzora kolegija

1. Za potrebe uspostave plana nadzora kolegija u skladu s člankom 116. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2013/36/EU, konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija utvrđuju nadzorne aktivnosti koje treba poduzeti.

2. Plan nadzora kolegija sadržava najmanje sljedeće:

(a)

područja zajedničkog rada utvrđena procjenom rizika grupe i procjenom profila likvidnosnog rizika grupe te zajedničkim odlukama o bonitetnim zahtjevima za određenu instituciju u skladu s člankom 113. Direktive 2013/36/EU ili bilo kojom drugom aktivnošću kolegija, uključujući napore u cilju veće učinkovitosti nadzora i uklanjanja nepotrebnog udvostručavanja zadaća u skladu s člankom 116. stavkom 1. točkom (d) te Direktive;

(b)	odgovarajući planovi nadzora konsolidirajućeg nadzornog tijela i članova kolegija za matično društvo te svih institucija kojima je odobren rad i podružnica s poslovnim nastanom u državi članici;

(c)	područje na koje su usredotočeni rad i planirane nadzorne aktivnosti kolegija, uključujući planirane kontrole na licu mjesta u skladu s člankom 99. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2013/36/EU;

(d)	članovi kolegija odgovorni za poduzimanje planiranih nadzornih aktivnosti;

(e)	očekivani rokovi za svaku planiranu nadzornu aktivnost, s obzirom na vremenski raspored i trajanje.

3. Uspostava i ažuriranje plana nadzora kolegija provodi se u skladu s člankom 11. Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

ODJELJAK 3.

Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti pri pripremama za izvanredne situacije i tijekom njih

Članak 17.

Uspostava okvira kolegija za izvanredne situacije

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija uspostavljaju okvir kolegija za moguće izvanredne situacije u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2013/36/EU (dalje u tekstu „okvir kolegija za izvanredne situacije”), uzimajući u obzir posebnosti i ustroj grupe institucija.

2. Okvir kolegija za izvanredne situacije sadržava najmanje sljedeće:

(a)	posebni postupci za kolegij koji se primjenjuju kada nastupi izvanredna situacija iz članka 114. stavka 1. Direktive 2013/36/EU;

(b)	najmanji skup informacija koje se razmjenjuju kada nastupi izvanredna situacija iz članka 114. stavka 1. Direktive 2013/36/EU.

3. Najmanji skup informacija iz stavka 2. točke (b) sadržava sljedeće:

(a)	pregled situacije koja je nastupila, uključujući uzrok nastanka izvanredne situacije, i očekivani učinak izvanredne situacije na subjekte grupe ili na grupu u cjelini, na likvidnost tržišta te stabilnost financijskog sustava;

(b)	pojašnjenje mjera i aktivnosti koje je poduzelo ili ih planira poduzeti konsolidirajuće nadzorno tijelo, bilo koji član kolegija i sama grupa subjekata;

(c)	najnovije dostupne kvantitativne informacije o likvidnosti i kapitalnom položaju subjekata grupe na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi.

Članak 18.

Opći uvjeti u pogledu razmjene informacija tijekom izvanredne situacije

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija razmjenjuju sve informacije potrebne radi lakšeg izvršavanja zadaća iz članka 114. stavka 1. Direktive 2013/36/EU, u skladu sa zahtjevima koji se odnose na povjerljivost utvrđenima glavom VII. poglavljem 1. odjeljkom II. te Direktive, a prema potrebi i člancima 54. i 58. Direktive 2004/39/EZ.

2. Nakon što ga na izvanrednu situaciju upozori bilo koji član ili promatrač kolegija ili to utvrdi samo, konsolidirajuće nadzorno tijelo članovima kolegija koji nadziru subjekte grupe na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati te Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo u skladu s postupcima utvrđenima člankom 17. stavkom 2. točkom (a) priopćuje informacije navedene u članku 17. stavku 2. točki (b).

3. Ovisno o vrsti i težini izvanredne situacije, njezinom potencijalnom utjecaju na sustav ili drugoj vrsti utjecaja te vjerojatnosti njezina širenja, članovi kolegija koji nadziru subjekte grupe na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati i konsolidirajuće nadzorno tijelo mogu odlučiti o razmjeni dodatnih informacija.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo razmatra jesu li informacije iz stavaka 2. i 3. bitne za izvršavanje zadaća sanacijskog kolegija. U potvrdnom slučaju konsolidirajuće nadzorno tijelo te informacije priopćuje sanacijskom tijelu za grupu kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 1. točkom (44) Direktive 2014/59/EU.

5. Informacije iz stavaka 2. i 3. po potrebi se ažuriraju čim nove informacije postanu dostupne.

6. Ako se razmjena informacija ili priopćivanje iz ovog članka obavlja usmenim putem, predmetna nadležna tijela o daljnjem postupanju koje namjeravaju poduzeti odgovaraju pravodobno u pisanom obliku.

Članak 19.

Koordinacija nadzorne ocjene izvanredne situacije

1. U slučaju izvanredne situacije konsolidirajuće nadzorno tijelo koordinira ocjenu izvanredne situacije (u daljem tekstu „koordinirana nadzorna ocjena”) u suradnji s članovima kolegija koji nadziru subjekte grupe na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati.

2. Koordinirana nadzorna ocjena izvanredne situacije, koja se provodi u skladu s člankom 14. Provedbene uredbe (EU) 2016/99 sadržava najmanje sljedeće elemente:

(a)	vrsta i težina izvanredne situacije;

(b)	utjecaj ili potencijalni utjecaj izvanredne situacije na grupu i bilo koji od njezinih subjekata na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati;

(c)	rizik prekograničnog širenja.

3. Pri ocjeni stavka 2. točke (c) konsolidirajuće nadzorno tijelo razmatra potencijalne posljedice za sustav u državama članicama u kojima je subjektima grupe odobren rad ili u kojima značajne podružnice imaju poslovni nastan.

Članak 20.

Koordinacija nadzornog odgovora na izvanredne situacije

1. U slučaju izvanredne situacije konsolidirajuće nadzorno tijelo koordinira izradu nadzornog odgovora na izvanrednu situaciju (u daljem tekstu „koordinirani nadzorni odgovor”) u suradnji s članovima kolegija koji nadziru subjekte grupe na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati.

2. Koordinirana nadzorna ocjena iz članka 19. temelj je koordiniranog nadzornog odgovora, kojim će se utvrditi potrebne nadzorne aktivnosti, njihov opseg te vremenski raspored njihove provedbe.

3. Koordinirani nadzorni odgovor izrađuju konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija koji nadziru subjekte grupe na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati.

Članak 21.

Praćenje provedbe koordiniranog nadzornog odgovora na izvanredne situacije

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija koji nadziru subjekte grupe na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati prate provedbu koordiniranog nadzornog odgovora iz članka 20. i o tome razmjenjuju informacije.

2. Informacije koje se razmjenjuju uključuju najmanje ažurirane informacije o provedbi dogovorenih aktivnosti u predviđenim rokovima, kao što se navodi u članku 20. stavku 2., te o potrebi ažuriranja ili prilagodbe tih aktivnosti.

Članak 22.

Koordinacija vanjske komunikacije u izvanrednoj situaciji

1. U okviru primjenjivog zakonodavstva Unije i nacionalnog zakonodavstva, konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija koji nadziru subjekte grupe na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati u najvećoj mogućoj mjeru koordiniraju vanjsku komunikaciju.

2. Za potrebe koordinacije vanjske komunikacije konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija dogovaraju se o sljedećim elementima:

(a)	raspodjela odgovornosti u vezi s koordinacijom vanjske komunikacije u raznim fazama izvanredne situacije;

(b)

razina informacija koje se objavljuje uzimajući u obzir potrebu zadržavanja povjerenja tržišta i sve ostale obveze objavljivanja ako se financijskim instrumentima koje izdaju subjekti grupe na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati javno trguje na jednom ili više reguliranih tržišta u Uniji;

(c)	koordinacija priopćenjâ za javnost, uključujući i ona koja iznosi samo jedan član kolegija, posebno ako bi priopćenja mogla imati posljedice na subjekte grupe koji su pod nadzorom drugih članova kolegija;

(d)	raspodjela odgovornosti i odgovarajući vremenski raspored za kontaktiranje subjekata grupe;

(e)	raspodjela odgovornosti i aktivnosti koji treba poduzeti za potrebe vanjske komunikacije o koordiniranim aktivnostima poduzetima radi rješavanja izvanredne situacije;

(f)	opis mogućih koordinacijskih aktivnosti s drugom skupinom ili kolegijem koji mogu biti uključeni u rješavanje izvanredne situacije koja utječe na grupu, poput skupine za upravljanje u kriznim situacijama ili sanacijskog kolegija.

POGLAVLJE 3.

UVJETI RADA KOLEGIJÂ OSNOVANIH U SKLADU S ČLANKOM 51. STAVKOM 3. DIREKTIVE 2013/36/EU

ODJELJAK 1.

Osnivanje i rad kolegija

Članak 23.

Imenovanje članova i promatrača kolegija

1. Nakon provedbe kartiranja institucije s podružnicama u drugim državama članicama skladu s člankom 2. Provedbene uredbe (EU) 2016/99 nadležna tijela matične države članice pozivaju sljedeća tijela da postanu članovi kolegija:

(a)	nadležna tijela država članica domaćina u kojima značajne podružnice imaju poslovni nastan;

(b)	središnje banke ESSB-a država članica koje su u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom uključene u bonitetni nadzor značajnih podružnica iz točke (a), ali koje nisu nadležna tijela;

(c)

EBA.

2. Nadležna tijela matične države članice mogu pozvati nadležna tijela države članice domaćina u kojoj podružnice koje nisu značajne imaju poslovni nastan da u radu kolegija sudjeluju kao promatrači u skladu s postupkom utvrđenim u članku 3. stavku 1. točki (b) Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

3. Nadležna tijela matične države članice mogu pozvati nadzorna tijela trećih zemalja u kojima podružnice odgovarajuće institucije imaju poslovni nastan da u radu kolegija sudjeluju kao promatrači u skladu s postupkom utvrđenim u članku 3. stavku 1. točki (c) Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

4. Nadležna tijela matične države članice mogu pozvati sljedeća tijela da u radu kolegija sudjeluju kao promatrači u skladu s postupkom utvrđenim u članku 3. stavku 1. točki (d) Provedbene uredbe (EU) 2016/99:

(a)	središnje banke ESSB-a koje nisu ovlaštene nacionalnim zakonodavstvom za nadzor institucije kojoj je odobren rad ili podružnica s poslovnim nastanom u državi članici;

(b)

tijela javnih vlasti ili tijela u državi članici koja su nadležna za nadzor institucije ili njezinih podružnica ili su u njega uključena, uključujući tijela nadležna za nadzor tržišta financijskih instrumenata, sprječavanje upotrebe financijskog sustava za pranje novca i financiranje terorizma ili zaštitu potrošača.

5. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija pisanim sporazumima iz članka 51. stavka 3. Direktive 2013/36/EU utvrđuju sporazume o sudjelovanju promatrača u radu kolegija. Nadležna tijela matične države članice te sporazume priopćuju promatračima.

Članak 24.

Priopćivanje osnivanja kolegija i njegova sastava

Nadležna tijela matične države članice obavještavaju instituciju o osnivanju kolegija i identitetu njegovih članova i promatrača, kao i sve promjene njegova sastava.

Članak 25.

Sklapanje pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji

Osnivanje i rad kolegija za značajne podružnice osnovanih u skladu s člankom 51. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU temelji se na pisanim sporazumima o usklađivanju i suradnji sklopljenima u skladu s člankom 5. ove Uredbe.

Članak 26.

Sudjelovanje na sastancima i u aktivnostima kolegija

1. Pri donošenju odluke o tijelima koja će sudjelovati na sastancima ili u aktivnostima kolegija u skladu s člankom 51. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU nadležna tijela matične države članice u obzir uzimaju sljedeće:

(a)	teme o kojima će se raspravljati i svrhu sastanka ili aktivnosti, posebno u pogledu njihove važnosti za svaku podružnicu;

(b)	važnost podružnice za državu članicu u kojoj ima poslovni nastan te njezina važnost za instituciju.

2. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija brinu se da na sastancima i u aktivnostima kolegija sudjeluju najprimjereniji predstavnici, ovisno o temama i ciljevima sastanka ili aktivnosti kolegija. Ti predstavnici ovlašteni su da u ime svojih tijela u najvećoj mogućoj mjeri preuzmu obveze u pogledu odluka koje se namjeravaju donijeti tijekom sastanaka ili aktivnosti.

3. Nadležna tijela matične države članice mogu pozvati predstavnike institucije da sudjeluju na sastanku ili u aktivnosti kolegija, ovisno o temama i ciljevima sastanka ili aktivnosti kolegija.

Članak 27.

Uvjeti komunikacije

1. Komunikacija s institucijom i njezinim podružnicama organizira se u skladu s nadzornim odgovornostima koje su nadležnim tijelima matične države članice i članovima kolegija dodijeljene na temelju poglavlja 4. glave V. i poglavlja VII. Direktive 2013/36/EU.

2. Sastanci i aktivnosti kolegija organiziraju se u skladu s člankom 18. Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

ODJELJAK 2.

Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u okviru redovnog poslovanja

Članak 28.

Opći uvjeti za razmjenu informacija između nadležnih tijela matične države članice i članova kolegija

1. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija razmjenjuju sve informacije kako bi se omogućila suradnja u skladu s člankom 50. i člankom 51. stavkom 2. Direktive 2013/36/EU.

2. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija razmjenjuju i sve informacije kako bi se omogućila suradnja iz članaka 6., 7. i 8. Direktive 2014/59/EU.

3. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija razmjenjuju informacije iz stavaka 1. i 2., bez obzira na to jesu li dobivene od institucije, nadležnog odnosno nadzornog tijela ili iz drugog izvora. Te su informacije u dovoljnoj mjeri adekvatne, precizne i pravodobne.

Članak 29.

Razmjena informacija o ishodu postupka nadzorne provjere i ocjene

Informacije koje nadležna tijela matične države članice priopćuju članovima kolegija obuhvaćaju informacije iz članka 4., članka 5., članaka 7. do 13. i članka 17. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 524/2014 (9) kao ishod postupka nadzorne provjere i ocjene provedenoga u skladu s člankom 97. Direktive 2013/36/EU.

Članak 30.

Razmjena informacija o procjeni plana oporavka

1. Nadležna tijela matične države članice savjetuju se s nadležnim tijelima država članica domaćina u kojima značajne podružnice imaju poslovni nastan o planu oporavka u mjeri u kojoj je to važno za predmetnu podružnicu, u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.

2. Za potrebe stavka 1. nadležna tijela matične države članice dostavljaju plan oporavka institucije nadležnim tijelima država članica domaćina u kojima značajne podružnice imaju poslovni nastan u skladu s člankom 19. Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

3. Nadležna tijela matične države članice osiguravaju primjereno obavješćivanje svih članova kolegija o ishodu postupka iz stavka 1.

Članak 31.

Uspostava i ažuriranje plana nadzora kolegija

1. Za potrebe uspostave plana nadzora kolegija u skladu s člankom 99. Direktive 2013/36/EU, nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija utvrđuju nadzorne aktivnosti koje treba poduzeti.

2. Plan nadzora kolegija sadržava najmanje sljedeće:

(a)	područja zajedničkog rada utvrđena kao ishod postupka nadzorne provjere i ocjene provedenog u skladu s člankom 97. Direktive 2013/36/EU ili ishod bilo koje druge aktivnosti koju je kolegij poduzeo;

(b)	područja na koja su usredotočeni rad i planirane nadzorne aktivnosti kolegija, uključujući planirane kontrole na licu mjesta i provjere značajnih podružnica u skladu s člankom 52. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU;

(c)	imena članova kolegija odgovornih za poduzimanje planiranih nadzornih aktivnosti;

(d)	očekivani rokovi za svaku planiranu nadzornu aktivnost, s obzirom na vremenski raspored i trajanje.

3. Pri izradi plana nadzora kolegija te prema potrebi njegova ažuriranja, nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija uzimaju u obzir mogućnost sporazuma o dobrovoljnom povjeravanju zadaća i dobrovoljnom prenošenju odgovornosti, posebno ako se očekuje da bi se tim povjeravanjem ili prenošenjem mogao ostvariti učinkovitiji i uspješniji nadzor, posebno uklanjanjem nepotrebnog udvostručavanja nadzornih zahtjeva, uključujući one koji se odnose na zahtjeve za dostavu informacija.

4. Sklapanje sporazuma o povjeravanju zadaća i prenošenju odgovornosti nadležna tijela matične države članice priopćuju predmetnoj instituciji, a nadležno tijelo koje prenosi svoje ovlasti, predmetnoj podružnici.

5. Uspostava i ažuriranje plana nadzora kolegija provodi se u skladu s člankom 20. Provedbene uredbe (EU) 2016/99.

ODJELJAK 3.

Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti pri pripremama za izvanredne situacije i tijekom njih te završne odredbe

Članak 32.

Uspostava okvira kolegija za izvanredne situacije

1. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija uspostavljaju okvir kolegija za moguće izvanredne situacije u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2013/36/EU (dalje u tekstu „okvir kolegija za izvanredne situacije”).

2. Okvir kolegija za izvanredne situacije sadržava najmanje sljedeće:

(a)	posebni postupci za kolegij koji se primjenjuju kada nastupi izvanredna situacija iz članka 114. stavka 1. Direktive 2013/36/EU;

(b)	najmanji skup informacija koje se razmjenjuju kada nastupi izvanredna situacija iz članka 114. stavka 1. Direktive 2013/36/EU.

3. Najmanji skup informacija iz stavka 2. točke (b) sadržava sljedeće:

(a)	pregled situacije koja je nastupila, uključujući uzrok nastanka izvanredne situacije, i očekivani učinak izvanredne situacije na instituciju, na likvidnost tržišta te stabilnost financijskog sustava;

(b)	pojašnjenje mjera i aktivnosti koje su poduzela ili ih planiraju poduzeti nadležna tijela matične države članice, bilo koji član kolegija ili sama institucija;

(c)	najnovije dostupne kvantitativne informacije o likvidnosti i kapitalnom položaju institucije.

Članak 33.

Opći uvjeti u pogledu razmjene informacija tijekom izvanredne situacije

1. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija razmjenjuju sve informacije potrebne radi lakšeg izvršavanja zadaća iz članka 114. stavka 1. Direktive 2013/36/EU, u skladu sa zahtjevima koji se odnose na povjerljivost utvrđenima glavom VII. poglavljem 1. odjeljkom II. te Direktive, a prema potrebi i člancima 54. i 58. Direktive 2004/39/EZ.

2. Nakon što ih na izvanrednu situaciju upozori bilo koji član ili promatrač kolegija ili to sama utvrde, nadležna tijela matične države članice članovima kolegija koji nadziru podružnice na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati te Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo u skladu s postupcima utvrđenima člankom 32. stavkom 2. točkom (a) priopćuju informacije navedene u članku 32. stavku 2. točki (b).

3. Ovisno o vrsti i težini izvanredne situacije, njezinom potencijalnom utjecaju na sustav ili drugoj vrsti utjecaja te vjerojatnosti njezina širenja, članovi kolegija koji nadziru podružnice na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati i nadležna tijela matične države članice mogu odlučiti o razmjeni dodatnih informacija.

4. Nadležna tijela matične države članice razmatraju jesu li informacije iz stavaka 2. i 3. bitne za izvršavanje zadaća sanacijskog kolegija. U potvrdnom slučaju nadležna tijela matične države članice te informacije priopćuju sanacijskom tijelu za grupu kako je utvrđeno člankom 3. Direktive 2014/59/EU.

5. Informacije iz stavaka 2. i 3. po potrebi se ažuriraju čim nove informacije postanu dostupne.

Članak 34.

Koordinacija nadzorne ocjene izvanredne situacije

1. U slučaju izvanredne situacije nadležna tijela matične države članice koordiniraju izradu nadzorne ocjene izvanredne situacije (u daljem tekstu „koordinirana nadzorna ocjena”) u suradnji s članovima kolegija u skladu s člankom 112. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU.

2. Koordinirana nadzorna ocjena izvanredne situacije, koju izrađuju nadležna tijela matične države članice, sadržava najmanje sljedeće elemente:

(a)	vrsta i težina izvanredne situacije;

(b)	utjecaj ili potencijalni utjecaj izvanredne situacije na instituciju i bilo koju od njezinih podružnica na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati;

(c)	rizik prekograničnog širenja.

3. Pri ocjeni stavka 2. točke (c) nadležna tijela matične države članice razmatraju potencijalne posljedice za sustav u državama članicama u kojima značajne podružnice imaju poslovni nastan.

Članak 35.

Koordinacija nadzornog odgovora na izvanredne situacije

1. U slučaju izvanredne situacije nadležna tijela matične države članice koordiniraju izradu nadzornog odgovora na izvanrednu situaciju (u daljem tekstu „koordinirani nadzorni odgovor”) u suradnji s članovima kolegija u skladu s člankom 112. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU.

2. Koordinirana nadzorna ocjena iz članka 34. temelj je koordiniranog nadzornog odgovora, kojim će se utvrditi potrebne nadzorne aktivnosti, njihov opseg te vremenski raspored njihove provedbe.

Članak 36.

Praćenje provedbe koordiniranog nadzornog odgovora na izvanredne situacije

1. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija koji nadziru podružnice na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati prate provedbu koordiniranog nadzornog odgovora iz članka 35. i o tome razmjenjuju informacije.

2. Informacije koje se razmjenjuju uključuju najmanje ažurirane informacije o provedbi dogovorenih aktivnosti u predviđenim rokovima, kao što se navodi u članku 35. stavku 2., te o potrebi ažuriranja ili prilagodbe tih aktivnosti.

Članak 37.

Koordinacija vanjske komunikacije u izvanrednoj situaciji

Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija odgovorni za nadzor podružnica na koje izvanredna situacija utječe ili bi mogla utjecati u najvećoj mogućoj mjeru koordiniraju vanjsku komunikaciju, uzimajući u obzir elemente navedene u članku 22. stavku 2., kao i pravne obveze ili ograničenja propisane nacionalnim pravom.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. listopada 2015.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 338.

(2) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.)

(3) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 1.).

(4) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 od 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).

(5) Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/99 od 16. listopada 2015. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje operativno funkcioniranje kolegijâ nadzornih tijela u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (vidjeti str. 21. ovoga Službenog lista).

(6) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(7) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).

(8) Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/100 od 16. listopada 2015. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje postupak za donošenje zajedničke odluke u vezi sa zahtjevom za izdavanje određenih bonitetnih odobrenja na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (vidjeti str. 45. ovoga Službenog lista).

(9) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 524/2014 оd 12. ožujka 2014. o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju informacije koje si međusobno dostavljaju nadležna tijela matične države članice i države članice domaćina (SL L 148, 20.5.2014., str. 6.).

28.1.2016

Službeni list Europske unije

L 21/21

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/99

оd 16. listopada 2015.

o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u pogledu određivanja operativnog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (1), a posebno njezin članak 51. stavak 5. i članak 116. stavak 5.,

budući da:

(1)

Postupak utvrđivanja i ažuriranja karte subjekata grupe u Uniji i trećim zemljama trebalo bi voditi konsolidirajuće nadzorno tijelo, koje bi trebalo osigurati da potencijalni članovi kolegija imaju mogućnost komentirati postupak i dati mu svoj doprinos kako bi se osiguralo učinkovito utvrđivanje svih subjekata grupe te kako bi karta sadržavala točne i ažurne informacije o subjektima, uključujući podružnice grupe. Kako bi se olakšala provedba postupka kartiranja, osiguralo prikupljanje svih potrebnih informacija i njihovo uključenje u kartu grupe institucija te kako bi se smanjili troškovi usklađivanja za konsolidirajuće nadzorno tijelo ili nadležna tijela matične države članice te za druge članove kolegija, pri kartiranju bi se trebalo koristiti zajedničkim predloškom.

(2)

Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo namjerava pozvati nadležna tijela država članica domaćina u kojima imaju poslovni nastan podružnice koje se ne smatraju značajnim podružnicama ili nadzorna tijela iz trećih zemalja i druga relevantna tijela da sudjeluju u kolegiju kao promatrači, ono mora osigurati da članovi kolegija o tome budu unaprijed obaviješteni i da im se ostavi dovoljno vremena da ocijene i prihvate taj prijedlog ili da mu se usprotive. Kako bi se osiguralo primjereno upravljanje postupkom, konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi prvo pozvati tijela koja ispunjavaju uvjete da postanu članovi kolegija, a zatim uputiti pozive potencijalnim promatračima kolegija.

(3)

Prije prihvaćanja poziva koji mu je uputilo konsolidirajuće nadzorno tijelo potencijalni promatrač trebao bi biti upoznat s uvjetima sudjelovanja koje su dogovorili konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija. Konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi imati obvezu uvrstiti uvjete sudjelovanja promatrača u pisane sporazume o usklađivanju i suradnji kolegija.

(4)

Postupak sklapanja i izmjene pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji trebalo bi voditi konsolidirajuće nadzorno tijelo, koje bi trebalo osigurati da članovi kolegija imaju mogućnost komentirati predložene sporazume i dati im svoj prilog, uključujući uvjete sudjelovanja promatrača. Kako bi se osigurala dosljednost sporazuma koje sklapaju kolegiji nadzornih tijela, u smislu strukture i odredaba koje obuhvaćaju, i istodobno omogućila potrebna fleksibilnost za uključivanje posebnih sporazuma i dogovora kolegija, trebalo bi ih sastavljati u skladu sa zajedničkim predloškom.

(5)	Pri organiziranju savjetovanja s članovima kolegija o raznim operativnim aspektima rada kolegija konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi jasno priopćiti odgovarajući rok do kojeg se očekuju komentari i mišljenja članova kolegija.

(6)	Uvažavajući razne nadzorne zadaće koje konsolidirajuće nadzorno tijelo i drugi članovi kolegija moraju obaviti te njihovu složenost, minimalna očekivana učestalost sastanaka kolegija trebala bi biti jedanput godišnje.

(7)	S obzirom na to da se kolegiji nadzornih tijela mogu organizirati u raznim podstrukturama, nužno je osigurati da svi članovi kolegija budu pravodobno i primjereno obaviješteni o svim raspravama i odlukama donesenima u okviru pojedinih podstruktura.

(8)	Kako bi se zaštitila povjerljivost informacija koje se razmjenjuju između konsolidirajućeg nadzornog tijela ili nadležnih tijela matične države članice i članova kolegija, kolegije nadzornih tijela trebalo bi poticati na upotrebu sigurnih sredstava komunikacije.

(9)

Kako bi se osiguralo učinkovito i djelotvorno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela, potrebno je da članovi kolegija razmjenjuju sve informacije koje su im potrebne za procjenu i poduzimanje mjera za zaštitu interesa deponenata i investitora u vlastitoj državi članici te za zaštitu financijske stabilnosti u Uniji. Stoga, ako konsolidirajuće nadzorno tijelo smatra da određena informacija nije relevantna za pojedinog člana kolegija, ono bi trebalo obrazložiti svoju odluku, nakon što se savjetovalo s tim članom i dostavilo mu sve potrebne elemente za procjenu relevantnosti.

(10)

Kada se kontinuiranom provjerom odobrenja za upotrebu internih pristupa otkriju slabosti u skladu s člankom 101. Direktive 2013/36/EU, nužno je da konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija koji nadziru subjekte grupe pogođene tim slabostima surađuju kako bi se procijenila značajnost tih slabosti i donijela odluka o odgovarajućim mjerama. Odluku o određivanju dodatnih kapitalnih zahtjeva ili opozivu odobrenog modela trebali bi zajednički donijeti konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantni članovi kolegija.

(11)

Kako bi se olakšalo utvrđivanje ranih znakova upozorenja, potencijalnih rizika i ranjivosti za potrebe izvješća o procjeni rizika grupe i izvješća o procjeni likvidnosnog rizika, važno je da konsolidirajuće nadzorno tijelo i drugi članovi kolegija unaprijed dogovore skup pokazatelja, koji će se razmjenjivati najmanje jedanput godišnje. Kako bi se osigurala dosljednost i usporedivost, te bi pokazatelje trebalo izračunavati na temelju nadzornih podataka koje nadležna tijela prikupljaju u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014 (2).

(12)	Postupak utvrđivanja i ažuriranja okvira kolegija za izvanredne situacije trebalo bi voditi konsolidirajuće nadzorno tijelo ili nadležna tijela matične države članice, koja bi trebala osigurati da članovi kolegija imaju mogućnost komentirati predloženi okvir i dati mu svoj prilog.

(13)

U izvanrednim situacijama trebalo bi osigurati suradnju između konsolidirajućeg nadzornog tijela i svih članova kolegija odgovornih za nadzor subjekata grupe koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni izvanrednom situacijom te usklađivanje pri procjeni izvanredne situacije, nadzornom odgovoru na izvanrednu situaciju te praćenju i ažuriranju nadzornog odgovora, uz primjerenu uključenost konsolidirajućeg nadzornog tijela i svih članova kolegija odgovornih za nadzor subjekata grupe koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni tom izvanrednom situacijom. Osim toga konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi redovito obavješćivati sve članove kolegija o glavnim elementima donesenih odluka i razmijenjenih informacija u vezi s izvanrednom situacijom.

(14)

Odredbe ove Uredbe međusobno su usko povezane jer se odnose na operativno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela. Kako bi se osigurala dosljednost među tim odredbama, koje bi trebale stupiti na snagu u isto vrijeme, te kako bi se osobama koje podliježu tim obvezama omogućila široka preglednost i jednostavan pristup tim odredbama, poželjno je jednom uredbom obuhvatiti sve provedbene tehničke standarde predviđene člankom 51. stavkom 5. i člankom 116. stavkom 5. Direktive 2013/36/EU.

(15)

Budući da je velika većina kolegija nadzornih tijela u EU-u osnovana u skladu s člankom 116. Direktive 2013/36/EU, bilo bi primjereno prvo odrediti operativno funkcioniranje kolegija iz članka 116. Direktive 2013/36/EU, a zatim operativno funkcioniranje kolegija iz članka 51. Direktive 2013/36/EU jer su, kako se čini, ovi prvi općeniti slučaj, a potonji poseban slučaj.

(16)	Ova se Uredba temelji na nacrtu provedbenih tehničkih standarda koji je Komisiji dostavilo europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA).

(17)

EBA je provela otvoreno javno savjetovanje o nacrtu provedbenih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom određuje operativno funkcioniranje kolegija nadzornih tijela („kolegij”) osnovanih u skladu s člankom 116. i člankom 51. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU.

POGLAVLJE 2.

OPERATIVNO FUNKCIONIRANJE KOLEGIJA OSNOVANIH U SKLADU S ČLANKOM 116. DIREKTIVE 2013/36/EU

ODJELJAK 1.

Osnivanje i funkcioniranje kolegija

Članak 2.

Utvrđivanje i ažuriranje karte grupe institucija

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja nacrt karte, sastavljen u skladu s člankom 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/98 (4), tijelima koja ispunjavaju uvjete da postanu članovi kolegija u skladu s člankom 3. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 (dalje u tekstu: „potencijalni članovi kolegija”) i poziva ih da dostave svoja mišljenja, navodeći odgovarajući rok za njihovu dostavu.

2. Za potrebe finalizacije karte, ne dovodeći u pitanje primjenu članka 51. Direktive 2013/36/EU, konsolidirajuće nadzorno tijelo razmatra sva mišljenja i zadrške potencijalnih članova kolegija.

3. Nakon finalizacije konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja kartu grupe svim potencijalnim članovima kolegija.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo ažurira kartu u skladu s postupkom iz stavaka 1. do 3. barem jedanput godišnje, ili češće u slučaju značajnih promjena strukture grupe.

5. Za izradu i ažuriranje karte grupe institucija konsolidirajuće nadzorno tijelo upotrebljava predložak iz Priloga I.

Članak 3.

Osnivanje kolegija

1. Pri osnivanju kolegija konsolidirajuće nadzorno tijelo provodi sljedeće korake:

(a)	konsolidirajuće nadzorno tijelo upućuje pozive tijelima iz članka 3. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98;

(b)

konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje članove kolegija koji su prihvatili poziv iz stavka 3. ovog članka o svojoj namjeri da uputi poziv nadležnim tijelima podružnica koje se ne smatraju značajnim podružnicama kako bi sudjelovali u kolegiju kao promatrači u skladu s člankom 3. stavkom 2. Delegirane uredbe (EU) 2016/98;

(c)	konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje članove kolegija koji su prihvatili poziv iz stavka 3. ovog članka o svojoj namjeri da uputi poziv nadzornom tijelu iz treće zemlje da sudjeluje u kolegiju kao promatrač u skladu s člankom 3. stavkom 3. Delegirane uredbe (EU) 2016/98;

(d)	konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje članove kolegija koji su prihvatili poziv iz stavka 3. ovog članka o svojoj namjeri da uputi poziv tijelu iz članka 3. stavka 4. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 da sudjeluje u kolegiju kao promatrač.

Za potrebe prvog podstavka točaka (b), (c) i (d) uz obavijest se prilaže prijedlog konsolidirajućeg nadzornog tijela u pogledu uvjeta sudjelovanja promatrača u kolegiju koji će se uključiti u pisane sporazume o usklađivanju i suradnji u skladu s člankom 5. točkom (c) Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

Osim toga, za potrebe prvog podstavka točke (c) uz obavijest se prilaže mišljenje konsolidirajućeg nadzornog tijela o ocjeni istovjetnosti zahtjeva u pogledu povjerljivosti i čuvanja poslovne tajne koji se primjenjuju na nadzorno tijelo iz treće zemlje.

U obavijesti iz drugog podstavka utvrđuje se odgovarajući rok u kojem članovi kolegija koji nisu suglasni mogu u pisanom obliku iznijeti podrobno obrazloženi prigovor u vezi s bilo kojim aspektom prijedloga ili mišljenja konsolidirajućeg nadzornog tijela.

2. Nakon postizanja suglasnosti o prijedlogu među svim članovima kolegija, koju će konsolidirajuće nadzorno tijelo pretpostaviti ako se u navedenom roku ne iznese prigovor, konsolidirajuće nadzorno tijelo upućuje poziv tijelu iz stavka 1. točke (b), (c) ili (d) da postane promatrač kolegija. Pozivu se prilažu uvjeti sudjelovanja promatrača dogovoreni među članovima kolegija i uključeni u pisane sporazume o usklađivanju i suradnji.

3. Tijela koja prime poziv da postanu članovi ili promatrači taj status stječu prihvaćanjem poziva. Tijela koja prihvate poziv da postanu promatrači prihvaćaju i uvjete sudjelovanja promatrača koje im je priopćilo konsolidirajuće nadzorno tijelo.

4. Tijela iz stavka 1. točaka (b), (c) i (d) mogu zahtijevati da postanu promatrači u kolegiju. Odgovarajući zahtjev upućuje se konsolidirajućem nadzornom tijelu. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo odluči pozvati ta tijela da sudjeluju u kolegiju kao promatrači, ono primjenjuje postupke iz stavka 1. točaka (b), (c) i (d), ovisno o slučaju.

Članak 4.

Izrada i ažuriranje popisa s podacima za kontakt

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo vodi i prosljeđuje potpune podatke za kontakt koristeći se predloškom iz Priloga II., uključujući podatke za kontakt izvan radnog vremena koje će upotrebljavati u svojoj komunikaciji s članovima i promatračima kolegija tijekom izvanrednih situacija. Popis s podacima za kontakt i popis s podacima za kontakt u izvanrednim situacijama prilažu se pisanim sporazumima o usklađivanju i suradnji iz članka 5. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

2. Članovi kolegija konsolidirajućem nadzornom tijelu dostavljaju svoje podatke za kontakt i obavješćuju ga o svim promjenama tih podataka bez neprimjerenog odlaganja.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja članovima kolegija ažuriranu verziju popisa s podacima za kontakt i popisa za podacima za kontakt u izvanrednim situacijama.

Članak 5.

Sklapanje i izmjene pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo sastavlja prijedlog za sklapanje pisanog sporazuma o usklađivanju i suradnji u skladu s člankom 115. Direktive 2013/36/EU i člankom 5. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja prijedlog članovima kolegija i poziva ih da mu dostave svoja mišljenja, navodeći odgovarajući rok za njihovu dostavu.

3. Za potrebe finalizacije pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji konsolidirajuće nadzorno tijelo uzima u obzir sva mišljenja i zadrške članova kolegija te po potrebi objašnjava zašto ih nije uključilo.

4. Nakon finalizacije konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja pisane sporazume o usklađivanju i suradnji članovima kolegija.

5. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija to smatraju potrebnim, provedba pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji može se provjeriti simulacijama ili na drugi način, ovisno o slučaju.

6. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija razmatraju potrebu za izmjenama pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji u slučaju promjene bilo kojeg od njegovih elemenata u skladu s člankom 5. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

Pisani sporazumi o usklađivanju i suradnji izmjenjuju se kako bi se uzele u obzir promjene u članstvu kolegija.

Elemente pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji koji se odnose na okvir kolegija u pripremi za izvanredne situacije i tijekom njih konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija preispituju periodično, kako je utvrđeno u tim sporazumima.

7. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija izmjenjuju pisane sporazume o usklađivanju i suradnji u skladu s postupkom opisanim u stavcima 1. do 4.

8. Konsolidirajuće nadzorno tijelo pri sklapanju i izmjeni pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji upotrebljava predložak iz Priloga II.

Članak 6.

Operativni aspekti sastanaka i aktivnosti kolegija

1. Kolegiji održavaju najmanje jedan fizički sastanak godišnje. Međutim, konsolidirajuće nadzorno tijelo može uz suglasnost svih članova kolegija, uzimajući u obzir posebnosti grupe, odrediti drukčiju učestalost fizičkih sastanaka.

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo jasno utvrđuje ciljeve sastanaka kolegija. Konsolidirajuće nadzorno tijelo osigurava da se u dnevnom redu sastanaka odražavaju ti ciljevi te poziva sve članove kolegije da predlože dodatne točke dnevnog reda. Konsolidirajuće nadzorno tijelo uzima u obzir sve prijedloge točaka dnevnog reda koje dostave članovi te na zahtjev obrazlaže zašto ih nije uključilo.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija koji sudjeluju u određenoj aktivnosti ili sastanku kolegija razmjenjuju dokumente i svoje doprinose radnim dokumentima dovoljno rano kako bi se svim sudionicima na sastanku kolegija omogućilo aktivno sudjelovanje u raspravi.

ODJELJAK 2.

Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u redovnom poslovanju

Članak 7.

Opći okvir za razmjenu informacija između konsolidirajućeg nadzornog tijela, članova kolegija i promatrača

1. Po primitku informacija iz članka 9. stavka 3. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 od člana kolegija konsolidirajuće nadzorno tijelo te informacije prosljeđuje:

(a)	ostalim članovima kolegija;

(b)	promatračima kojima smatra da ih je primjereno dostaviti, u skladu s uvjetima njihova sudjelovanja u kolegiju.

2. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo smatra da informacije iz stavka 1. nisu relevantne za pojedinog člana kolegija, ono se prethodno savjetuje s njim i daje mu uvid u glavni sadržaj informacija kako bi mu omogućilo da utvrdi stvarnu relevantnost.

3. Ako je kolegij organiziran u raznim podstrukturama, konsolidirajuće nadzorno tijelo u potpunosti i pravodobno obavješćuje sve članove kolegija o radnjama koje su poduzete ili o mjerama koje su provedene u raznim podstrukturama kolegija.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija dogovaraju sredstva za razmjenu informacija i navode ih u pisanim sporazumima o usklađivanju i suradnji iz članka 5. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

Članak 8.

Kontinuirana provjera odobrenja za upotrebu internih pristupa

1. Ako institucija koja je dobila odobrenje za rad u državi članici, uključujući matičnu instituciju iz EU-a, više ne ispunjava zahtjeve za primjenu internog pristupa u skladu s člankom 143. stavkom 1., člankom 151. stavkom 4. ili 9., člankom 283., člankom 312. stavkom 2. ili člankom 363. Uredbe (EU) br. 575/2013, ili ako je bilo koji relevantni član kolegija u smislu članka 11. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 utvrdio slabosti u skladu s člankom 101. Direktive 2013/36/EU, konsolidirajuće nadzorno tijelo i taj član kolegija zajednički djeluju i konzultiraju se radi dogovora o opozivu odobrenja za upotrebu tog pristupa, uvođenju dodatnih kapitalnih zahtjeva ili ograničenju upotrebe internog modela iz članka 11. stavka 2. točke (c) ili (d) te Delegirane uredbe.

2. Odluku o opozivu odobrenog modela zajednički donose konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantni članovi kolegija koji nadziru subjekte koji upotrebljavaju odobreni model i koji su pogođeni neučinkovitostima utvrđenima u skladu sa stavkom 1. Suradnja između konsolidirajućeg nadzornog tijela i tih članova kolegija odvija se u skladu s postupkom predviđenim odredbama Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/100 (5).

3. Odluka koja dovodi do uvođenja dodatnih kapitalnih zahtjeva donosi se u okviru postupka zajedničke odluke o kapitalu u skladu s člankom 113. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2013/36/EU.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje sve ostale članove kolegija o odlukama donesenima u skladu sa stavkom 1. ako smatra da bi ta informacija mogla utjecati na ostale aktivnosti kolegija ili da je bitna za izvršavanje zadaća ostalih članova kolegija.

Članak 9.

Obavješćivanje o proširenjima ili promjenama internih modela koji nisu značajni

1. U slučaju proširenja ili promjena modela koji nisu značajni, ali utječu na bilo koju instituciju koja je dobila odobrenje za rad u državi članici, uključujući matično društvo iz EU-a, konsolidirajuće nadzorno tijelo o tim proširenjima ili promjenama bez odlaganja obavješćuje sve relevantne članove kolegija u smislu članka 11. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

2. Relevantni član kolegija u smislu članka 11. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 obavješćuje konsolidirajuće nadzorno tijelo o svim proširenjima i promjenama koji nisu značajni, ali koji utječu na bilo koju instituciju u području njegove nadzorne odgovornosti.

3. Ako relevantni član kolegija u smislu članka 11. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 ima dvojbe u pogledu klasifikacije određenog proširenja ili promjene kao proširenja ili promjene koji nisu značajni, on te dvojbe priopćuje konsolidirajućem nadzornom tijelu, koje te informacije prosljeđuje ostalim relevantnim članovima kolegija u smislu članka 11. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo ima dvojbe u pogledu klasifikacije određenog proširenja ili promjene kao proširenja ili promjene koji nisu značajni, ono te dvojbe priopćuje svim relevantnim članovima kolegija u smislu članka 11. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

Konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantni članovi kolegija u smislu članka 11. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 raspravljaju o pojedinostima tih dvojbi u svrhu postizanja zajedničkog stajališta o značajnosti tog proširenja ili promjene.

4. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantni članovi kolegija u smislu članka 11. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 smatraju da je dotična institucija proširenja ili promjene internog modela pogrešno klasificirala kao proširenja ili promjene koji nisu značajni, oni o tome bez odlaganja obavješćuju dotičnu instituciju.

Članak 10.

Razmjena informacija o ranim znakovima upozorenja, potencijalnim rizicima i ranjivostima

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija koji sudjeluju u izradi izvješća o procjeni rizika grupe iz članka 113. stavka 2. točke (a) Direktive 2013/36/EU ili izvješća o procjeni likvidnosnog rizika iz članka 113. stavka 2. točke (b) te Direktive za potrebe donošenja zajedničkih odluka o bonitetnim zahtjevima za određenu instituciju u skladu s tim člankom dogovaraju pokazatelje za utvrđivanje ranih znakova upozorenja, potencijalnih rizika i ranjivosti iz članka 12. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

Ti se pokazatelji izračunavaju na temelju informacija koje nadležna tijela prikupljaju od nadziranih institucija u skladu s Provedbenom uredbom (EU) br. 680/2014.

Dogovoreni pokazatelji navode se u pisanim sporazumima o usklađivanju i suradnji u skladu s člankom 5. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

2. Svaki član kolegija iz stavka 1. priopćuje konsolidirajućem nadzornom tijelu vrijednosti dogovorenih pokazatelja za institucije iz svojeg područja nadzorne odgovornosti, prema potrebi.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo prosljeđuje svim članovima kolegija iz stavka 1. vrijednosti iz stavka 2. i vrijednosti dogovorenih pokazatelja za matično društvo iz EU-a te na konsolidiranoj razini.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija iz stavka 1. razmjenjuju vrijednosti dogovorenih pokazatelja najmanje jedanput godišnje, ili češće ako se tako dogovore navedena nadležna tijela.

Članak 11.

Utvrđivanje i ažuriranje plana nadzora kolegija

1. Nakon donošenja zajedničkih odluka o bonitetnim zahtjevima za određenu instituciju u skladu s člankom 113. Direktive 2013/36/EU članovi kolegija dostavljaju svoj doprinos konsolidirajućem nadzornom tijelu za potrebe utvrđivanja plana nadzora kolegija iz članka 116. stavka 1. točke (c) Direktive 2013/36/EU i članka 16. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

2. Nakon primitka doprinosa članova kolegija konsolidirajuće nadzorno tijelo sastavlja nacrt plana nadzora kolegija.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja nacrt plana nadzora kolegija članovima kolegija i poziva ih da mu dostave svoja mišljenja o područjima zajedničkog rada, navodeći odgovarajući rok za njihovu dostavu.

4. Za potrebe dovršenja plana nadzora kolegija konsolidirajuće nadzorno tijelo uzima u obzir sva mišljenja i zadrške članova kolegija te po potrebi obrazlaže zašto ih nije uključilo.

5. Nakon dovršenja plana nadzora konsolidirajuće nadzorno tijelo taj plan dostavlja članovima kolegija.

6. Plan nadzora kolegija ažurira se najmanje jedanput godišnje, ili češće ako se to smatra potrebnim kao posljedica postupka nadzorne provjere i ocjene iz članka 97. Direktive 2013/36/EU ili kao posljedica zajedničkih odluka o bonitetnim zahtjevima za određenu instituciju u skladu s člankom 113. te Direktive.

7. Konsolidirajuće nadzorno tijelo ažurira plan nadzora kolegija u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima 1. do 5.

ODJELJAK 3.

Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u pripremi za izvanredne situacije i tijekom njih

Članak 12.

Utvrđivanje i ažuriranje okvira kolegija za izvanredne situacije

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo sastavlja prijedlog za utvrđivanje okvira kolegija za izvanredne situacije u skladu s člankom 17. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja prijedlog članovima kolegija i poziva ih da mu dostave svoja mišljenja, navodeći odgovarajući rok za njihovu dostavu.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo uzima u obzir sva mišljenja i zadrške članova kolegija te prema potrebi obrazlaže zašto ih nije uključilo.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja završnu verziju okvira kolegija za izvanredne situacije članovima kolegija.

5. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija razmatraju najmanje jedanput godišnje potrebu za ažuriranjem okvira kolegija za izvanredne situacije.

6. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija ažuriraju okvir kolegija za izvanredne situacije u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima 1. do 4.

Članak 13.

Razmjena informacija tijekom izvanredne situacije

1. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo sazna za izvanrednu situaciju koja je pogodila ili bi mogla pogoditi instituciju koja je dobila odobrenje za rad u državi članici ili podružnicu grupe koja ima poslovni nastan u državi članici, ono bez neprimjerenog odlaganja na to upozorava EBA-u i člana kolegija koji nadzire instituciju ili podružnicu koja je pogođena ili bi mogla biti pogođena tom izvanrednom situacijom.

2. Ako član kolegija sazna za izvanrednu situaciju koja je pogodila ili bi mogla pogoditi instituciju koja je dobila odobrenje za rad u državi članici ili podružnicu grupe koja ima poslovni nastan u državi članici, on na to upozorava konsolidirajuće nadzorno tijelo bez neprimjerenog odlaganja.

3. Konsolidirajuće nadležno tijelo osigurava da svi ostali članovi kolegija budu odgovarajuće obaviješteni o glavnim elementima sljedećega:

(a)	usklađena nadzorna procjena izvanredne situacije kako je navedeno u članku 14.;

(b)	usklađeni nadzorni odgovor kako je navedeno u članku 15., uključujući poduzete ili planirane radnje, i njegovo praćenje kako je navedeno u članku 16.;

(c)

mjere rane intervencije donesene na temelju članka 27., članka 28. i članka 29. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6), ovisno o slučaju, uzimajući u obzir potrebu za usklađivanjem tih mjera u skladu s člankom 30. te Direktive ili utvrđivanjem uvjeta za sanaciju na temelju članka 32. te Direktive.

4. Ako je izgledno da bi usklađeni nadzorni odgovor na izvanrednu situaciju iz članka 15. bio učinkovitiji kada bi se uključili sanacijsko tijelo na razini grupe, sanacijska tijela društava kćeri ili sanacijska tijela država u kojima se nalaze značajne podružnice, središnje banke, nadležna ministarstva i sustavi osiguranja depozita, konsolidirajuće nadzorno tijelo razmatra uključivanje tih tijela.

5. Ako je izvanredna situacija ograničena na određeni subjekt grupe, njome upravlja član kolegija odgovoran za nadzor dotičnog subjekta grupe u suradnji s konsolidirajućim nadzornim tijelom.

Članak 14.

Usklađivanje nadzorne procjene izvanredne situacije

1. Za potrebe članka 19. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 konsolidirajuće nadzorno tijelo koordinira izradu nacrta usklađene nadzorne procjene izvanredne situacije na temelju vlastite procjene i procjene članova kolegija koji nadziru subjekte grupe koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni izvanrednom situacijom.

2. Nacrt usklađene nadzorne procjene izvanredne situacije obuhvaća subjekte grupe koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni izvanrednom situacijom. Konsolidirajuće nadzorno tijelo na odgovarajući način uzima u obzir mišljenja i procjene članova kolegija odgovornih za nadzor tih subjekata grupe.

3. Ako je izvanredna situacija ograničena na određeni subjekt grupe, član kolegija odgovoran za nadzor tog subjekta provodi nadzornu procjenu izvanredne situacije u suradnji s konsolidirajućim nadzornim tijelom.

Članak 15.

Usklađivanje nadzornog odgovora na izvanrednu situaciju

1. Za potrebe članka 20. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 konsolidirajuće nadzorno tijelo vodi izradu usklađenog nadzornog odgovora na izvanrednu situaciju za grupu i subjekte grupe koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni izvanrednom situacijom. Konsolidirajuće nadzorno tijelo na odgovarajući način uzima u obzir mišljenja i procjene članova kolegija odgovornih za nadzor tih subjekata grupe.

2. Ako je izvanredna situacija ograničena na određeni subjekt grupe, član kolegija odgovoran za nadzor tog subjekta grupe provodi izradu usklađenog nadzornog odgovora na izvanrednu situaciju u suradnji s konsolidirajućim nadzornim tijelom.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija izvršavaju zadaće iz stavaka 1. i 2. bez neprimjerenog odlaganja.

4. Izrada usklađene nadzorne procjene izvanredne situacije iz članka 14. i izrada usklađenog nadzornog odgovora na nju mogu se odvijati paralelno.

Članak 16.

Praćenje i ažuriranje usklađenog nadzornog odgovora na izvanrednu situaciju

1. Za potrebe članka 21. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 konsolidirajuće nadzorno tijelo usklađuje praćenje provedbe dogovorenih radnji utvrđenih u usklađenom nadzornom odgovoru iz članka 15.

2. Članovi kolegija odgovorni za nadzor subjekata grupe koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni izvanrednom situacijom obavješćuju konsolidirajuće nadzorno tijelo o tijeku izvanredne situacije i provedbi dogovorenih radnji u odnosu na odgovarajuće subjekte grupe, prema potrebi.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja članovima kolegija, uključujući EBA-u, ažurirane informacije o praćenju usklađenog nadzornog odgovora, a one obuhvaćaju grupu i subjekte grupe koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni izvanrednom situacijom.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i članovi kolegija odgovorni za nadzor subjekata grupe koji su pogođeni ili bi mogli biti pogođeni izvanrednom situacijom razmatraju potrebu za ažuriranjem usklađenog nadzornog odgovora uzimajući u obzir informacije koje su međusobno razmijenili tijekom praćenja njegove provedbe.

5. Zahtjevi iz stavaka 1. do 4. primjenjuju se bez neprimjerenog odlaganja.

POGLAVLJE 3.

OPERATIVNO FUNKCIONIRANJE KOLEGIJA OSNOVANIH U SKLADU S ČLANKOM 51. STAVKOM 3. DIREKTIVE 2013/36/EU

ODJELJAK 1.

Osnivanje i funkcioniranje kolegija

Članak 17.

Utvrđivanje i ažuriranje karte institucije, osnivanje kolegija, izrada i ažuriranje popisa s podacima za kontakt te sklapanje i izmjene pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji

U slučaju kolegija osnovanih u skladu s člankom 51. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU, nadležna tijela matične države članice odgovorna su za utvrđivanje i ažuriranje karte institucije, osnivanje kolegija, izradu i ažuriranje popisa s podacima za kontakt te sklapanje i izmjene pisanih sporazuma o usklađivanju i suradnji u skladu s člancima 2. do 5., u mjeri u kojoj je to primjereno.

Članak 18.

Operativni aspekti sastanaka i aktivnosti kolegija

1. Nadležna tijela matične države članice uspostavljaju redovitu suradnju s članovima kolegija, koja može biti u obliku sastanaka ili drugih aktivnosti.

2. Nadležna tijela matične države članice o organizaciji sastanaka i aktivnostima kolegija te njihovim ciljevima obavješćuju članove kolegija, uključujući EBA-u.

3. Nadležna tijela matične države članice jasno utvrđuju ciljeve sastanaka kolegija. Nadležna tijela matične države članice osiguravaju da se u dnevnom redu sastanaka odražavaju ti ciljevi te poziva sve članove kolegije da predlože dodatne točke dnevnog reda. Nadležna tijela matične države članice uzimaju u obzir sve prijedloge točaka dnevnog reda koje su dostavili članovi te na zahtjev obrazlažu zašto ih nisu uključila.

4. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija koji sudjeluju u određenoj aktivnosti ili sastanku kolegija dostavljaju dokumente i svoje doprinose radnim dokumentima dovoljno rano kako bi se svim sudionicima na sastanku kolegija omogućilo aktivno sudjelovanje u raspravi.

ODJELJAK 2.

Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u redovnom poslovanju

Članak 19.

Opći okvir za razmjenu informacija između nadležnih tijela matične države članice, članova kolegija i promatrača

1. Za potrebe članka 28. stavka 3. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 članovi kolegija šalju informacije nadležnim tijelima matične države članice.

2. Nadležna tijela matične države članice šalju informacije iz stavka 1.:

(a)	članovima kolegija;

(b)	promatračima kojima smatraju da ih je primjereno dostaviti, u skladu s uvjetima njihova sudjelovanja u kolegiju.

3. Ako nadležna tijela matične države članice smatraju da neke informacije iz stavka 1. nisu relevantne za pojedinog člana kolegija, ono će se prethodno savjetovati s tim članom i dati mu uvid u glavni sadržaj informacija kako bi mu omogućila da utvrdi stvarnu relevantnost.

4. Ako je kolegij organiziran u raznim podstrukturama, nadležna tijela matične države članice u potpunosti i pravodobno obavješćuju sve članove kolegija o radnjama koje su poduzete ili o mjerama koje su provedene u raznim podstrukturama kolegija.

5. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija dogovaraju sredstva za razmjenu informacija i navode ih u pisanim sporazumima o usklađivanju i suradnji iz članka 5. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

Članak 20.

Utvrđivanje i ažuriranje plana nadzora kolegija

1. Za potrebe utvrđivanja plana nadzora kolegija iz članka 99. Direktive 2013/36/EU u skladu s člankom 31. Delegirane uredbe (EU) 2016/98 članovi kolegija dostavljaju svoj doprinos nadležnim tijelima matične države članice.

2. Po primitku doprinosa članova kolegija nadležna tijela matične države članice sastavljaju nacrt plana nadzora kolegija.

3. Nadležna tijela matične države članice dostavljaju nacrt plana nadzora kolegija članovima kolegija i pozivaju ih da im dostave svoja mišljenja o područjima zajedničkog djelovanja, navodeći odgovarajući rok za njihovu dostavu.

4. Za potrebe dovršenja plana nadzora kolegija nadležna tijela matične države članice uzimaju u obzir sva mišljenja i zadrške članova kolegija te po potrebi obrazlažu zašto ih nisu uključila.

5. Nakon njegova dovršenja nadležna tijela matične države članice dostavljaju plan nadzora kolegija članovima kolegija.

6. Plan nadzora kolegija ažurira se najmanje jedanput godišnje, ili češće ako se to smatra potrebnim kao posljedica postupka nadzorne provjere i ocjene iz članka 97. Direktive 2013/36/EU.

7. Nadležna tijela matične države članice ažuriraju plan nadzora kolegija u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima 1. do 5.

ODJELJAK 3.

Planiranje i usklađivanje nadzornih aktivnosti u pripremi za izvanredne situacije i tijekom njih te završne odredbe

Članak 21.

Utvrđivanje i ažuriranje okvira kolegija za izvanredne situacije

1. Za potrebe utvrđivanja okvira kolegija za izvanredne situacije nadležna tijela matične države članice sastavljaju prijedlog u skladu s člankom 32. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

2. Nadležna tijela matične države članice dostavljaju svoj prijedlog članovima kolegija i pozivaju ih da mu dostave svoja mišljenja, navodeći odgovarajući rok za njihovu dostavu.

3. Nadležna tijela matične države članice uzimaju u obzir mišljenja i zadrške članova kolegija te prema potrebi obrazlažu zašto ih nisu uključila.

4. Nadležna tijela matične države članice dostavljaju članovima kolegija završnu verziju okvira kolegija za izvanredne situacije.

5. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija razmatraju najmanje jedanput godišnje potrebu za ažuriranjem okvira kolegija za izvanredne situacije.

6. Nadležna tijela matične države članice i članovi kolegija ažuriraju okvir kolegija za izvanredne situacije u skladu s postupkom iz stavaka 1. do 4.

Članak 22.

Razmjena informacija tijekom izvanredne situacije

1. Ako nadležna tijela matične država članica saznaju za izvanrednu situaciju kojom je pogođena ili bi mogla biti pogođena institucija, ona na to bez neprimjerenog odlaganja upozoravaju EBA-u i članove kolegija.

2. Ako član kolegija sazna za izvanrednu situaciju kojom je pogođena ili bi mogla biti pogođena podružnica u njegovoj državi, on na to bez neprimjerenog odlaganja upozorava nadležna tijela matične države članice.

Članak 23.

Usklađivanje nadzorne procjene izvanredne situacije

Nadležna tijela matične države članice dostavljaju nadzornu procjenu izvanredne situacije članovima kolegija koji nadziru podružnice koje su pogođene ili bi mogle biti pogođene izvanrednom situacijom za potrebe članka 34. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

Članak 24.

Usklađivanje i praćenje nadzornog odgovora na izvanrednu situaciju

1. Nadležna tijela matične države članice izrađuju usklađeni nadzorni odgovor na izvanrednu situaciju za potrebe članka 35. Delegirane uredbe (EU) 2016/98. Nadležna tijela matične države članice na odgovarajući način uzimaju u obzir mišljenja članova kolegija koji nadziru podružnice koje su pogođene ili bi mogle biti pogođene izvanrednom situacijom.

2. Nadležna tijela matične države članice prema potrebi usklađuju praćenje provedbe radnji utvrđenih u nadzornom odgovoru.

3. Članovi kolegija obavješćuju nadležna tijela matične države članice o tijeku izvanredne situacije i provedbi dogovorenih radnji u odnosu na podružnice u njihovoj državi.

4. Nadležna tijela matične države članice dostavljaju članovima kolegija, uključujući EBA-u, ažurirane informacije o praćenju nadzornog odgovora.

5. Izrada nadzorne procjene izvanredne situacije iz članka 23. i izrada usklađenog nadzornog odgovora na nju mogu se odvijati paralelno.

Članak 25.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. listopada 2015.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 338.

(2) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 od 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).

(4) Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/98 od 16. listopada 2015. o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na regulatorne tehničke standarde kojima se pobliže određuju opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela (Vidjeti stranicu 2. ovog Službenog lista).

(5) Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/100 od 16. listopada 2015. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje proces zajedničkog odlučivanja u vezi sa zahtjevom za izdavanje određenih bonitetnih odobrenja na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (Vidjeti stranicu 45. ovog Službenog lista).

(6) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

PRILOG I.

Predložak za kartiranje

Matična institucija iz EU-a/matični financijski holding iz EU-a/matični mješoviti financijski holding iz EU-a/institucija
Ukupan iznos imovine i izvanbilančnih stavki (u milijunima eura)
Je li utvrđen(a) kao globalna sistemski važna institucija (GSV) ili druga sistemski važna instituciji (OSV)?
Je li odobreno izuzeće na temelju članka 7. ili 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 (izuzeća od kapitalnih zahtjeva)? (D/N)
Je li odobreno izuzeće na temelju članka 8. ili 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 (izuzeća od likvidnosnih zahtjeva)? (D/N)

Institucije koje su dobile odobrenje za rad u državi članici/subjekti financijskog sektora koji su dobili odobrenje za rad u državi članici

Je li institucija/subjekt financijskog sektora važna(-an) za grupu?

(D/N)

Je li institucija/subjekt financijskog sektora važna(-an) za državu članicu u kojoj je dobila(-o) odobrenje za rad?

(D/N)

Ukupan iznos imovine i izvanbilančnih stavki institucije/subjekta financijskog sektora (u milijunima eura)

Kriteriji primijenjeni za utvrđivanje važnosti za državu članicu, ako je primjenjivo

Kriteriji primijenjeni za utvrđivanje važnosti za grupu, ako je primjenjivo

Je li odobreno izuzeće na temelju članka 7. ili 10. Uredbe (EU) br. 575/2013

(izuzeća od kapitalnih zahtjeva)?

(D/N)

Nadležno tijelo/drugo tijelo

Država članica

Institucija/subjekt financijskog sektora

Identifikator pravnog subjekta, ako on postoji (privremena oznaka LEI ili globalni sustav LEI)

Je li institucija/subjekt financijskog sektora utvrđen(a) kao OSV institucija?

Neposredno matično društvo institucije/subjekta financijskog sektora

Identifikator pravnog subjekta, ako on postoji (privremena oznaka LEI ili globalni sustav LEI)

Je li neposredno matično društvo utvrđeno kao OSV institucija?

Sanacijski kolegiji:

Zemlje članice i zemlje promatrači:

Tijela članovi i tijela promatrači:

Grupa za upravljanje rizikom:

Zemlje članice:

Tijela članovi:

		Naziv konsolidirajućeg nadzornog tijela ili nadležnog tijela matične države članice:
		Adresa konsolidirajućeg nadzornog tijela ili nadležnog tijela matične države članice:
		Osoba za kontakt (ime, adresa e-pošte, broj telefona) konsolidirajućeg nadzornog tijela ili nadležnog tijela matične države članice:

Je li odobreno izuzeće na temelju članka 8. ili 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 (izuzeća od likvidnosnih zahtjeva)? (D/N)	Je li relevantno tijelo član ili promatrač u kolegiju? Ako jest i dio je određene podstrukture kolegija, navedite koje.	Podružnice s poslovnim nastanom u državi članici						Je li podružnica važna za grupu? (D/N)	Kriteriji primijenjeni za utvrđivanje važnosti, ako je primjenjivo	Je li podružnica važna za državu članicu u skladu s člankom 51. Direktive 2013/36/EU? (D/N)	Je li relevantno tijelo član ili promatrač u kolegiju? Ako jest i dio je određene podstrukture kolegija, navedite koje.
		Nadležno tijelo/drugo tijelo	Država članica	Podružnica	Institucija u okviru koje je osnovana podružnica	Identifikator pravnog subjekta institucije u okviru koje je osnovana podružnica, ako on postoji (privremena oznaka LEI ili globalni sustav LEI)	Je li institucija u okviru koje je podružnica osnovana utvrđena kao OSV institucija? (D/N)	Je li podružnica važna za grupu? (D/N)

Institucije koje su dobile odobrenje za rad i podružnice s poslovnim nastanom u trećoj zemlji						Je li podružnica važna za grupu? (D/N)	Kriteriji primijenjeni za utvrđivanje važnosti, ako je primjenjivo	Jesu svi članovi kolegija zahtjeve u pogledu povjerljivosti i čuvanja poslovne tajne primjenjive na nadzorno tijelo iz treće zemlje ocijenili istovjetnima? (D/N)	Je li nadzorno tijelo iz treće zemlje promatrač u kolegiju? Ako jest i dio je određene podstrukture kolegija, navedite koje.
Nadzorno tijelo iz treće zemlje	Treća zemlja	Institucija/podružnica	Identifikator pravnog subjekta institucije, ako on postoji (privremena oznaka LEI ili globalni sustav LEI)	Neposredno matično društvo institucije	Identifikator pravnog subjekta neposrednog matičnog društva, ako on postoji (privremena oznaka LEI ili globalni sustav LEI)	Je li podružnica važna za grupu? (D/N)












Postoji li je druga izvaneuropska struktura kolegija? (D/N) (ako postoji, potrebno je navesti naziv kolegija i nadzorno tijelo domaćina):	Zemlje članice:	Tijela članovi:
Naziv kolegija

PRILOG II.

Predložak za pisane sporazume o usklađivanju i suradnji kolegija nadzornih tijela osnovanog za

grupu <XY>/instituciju <A>

28.1.2016

Službeni list Europske unije

L 21/45

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/100

оd 16. listopada 2015.

o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje proces zajedničkog odlučivanja u vezi sa zahtjevom za izdavanje određenih bonitetnih odobrenja na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 20. stavak 8.,

budući da:

(1)

Pri ocjeni potpunosti zahtjeva za izdavanje određenih bonitetnih odobrenja, a prije donošenja odluke o izdavanju odobrenja iz članka 20. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013, konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantna nadležna tijela trebala bi ostvariti pravodobnu i učinkovitu suradnju te postići suglasnost o primitku potpunog zahtjeva odnosno o dijelovima zahtjeva koji se smatraju nepotpunima.

(2)

Konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi podnositelju zahtjeva i relevantnim nadležnim tijelima potvrditi datum primitka potpunog zahtjeva kako bi se osigurala jasnoća u pogledu točnog datuma početka roka od šest mjeseci za donošenje zajedničke odluke i smanjio rizik mogućih sporova o tom početnom datumu.

(3)

Ocjena potpunosti zahtjeva trebala bi se temeljiti na elementima koje nadležna tijela ocjenjuju pri donošenju odluke o izdavanju traženog odobrenja. Jasnom vezom između ocjene nadležnih tijela i informacija koje se zahtijevaju u podnesenim zahtjevima pridonosi se poboljšanju kvalitete zahtjeva te osigurava dosljednost sadržaja zahtjeva i ocjena potpunosti među kolegijima nadzornih tijela.

(4)

Važno je dobro definirati svaki korak kako bi se osigurala dosljedna primjena procesa donošenja zajedničke odluke. Jasno definiranim procesom olakšava se pravodobna razmjena informacija, osigurava razmjerna dodjela nadzornih resursa i učinkovito upravljanje njima, promiče međusobno razumijevanje, razvija povjerenje među nadzornim tijelima i promiče djelotvoran nadzor.

(5)

Ocjena potpunosti zahtjeva trebala bi biti odvojena od ocjene zahtjeva koju nadležna tijela provode za potrebe mišljenja o izdavanju zahtjeva. Vrijeme predviđeno za svaki korak u procesu zajedničkog odlučivanja trebalo bi biti razmjerno složenosti i opsegu tog koraka, uzimajući u obzir činjenicu da se rok za donošenje zajedničke odluke ne može produljiti niti odgoditi.

(6)

Konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi biti u mogućnosti ocijeniti jesu li modelom za koji se traži odobrenje obuhvaćene izloženosti u područjima sudske nadležnosti izvan Unije i, ako jesu, na koji način. U tom kontekstu, trebalo bi promicati interakciju između nadležnih tijela i nadzornih tijela u trećim zemljama kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da u potpunosti ocijene učinkovitost modela.

(7)	Pravodobno i realno planiranje ključno je za proces zajedničkog odlučivanja. Svako uključeno nadležno tijelo trebalo bi konsolidirajućem nadzornom tijelu dostaviti svoj doprinos zajedničkoj odluci pravodobno i učinkovito.

(8)	Kako bi se osigurala ujednačenost zahtjeva, trebalo bi utvrditi korake u provedbi ocjenjivanja i donošenju zajedničke odluke, imajući na umu da se neke zadaće u procesu mogu obavljati usporedno, dok se druge moraju obavljati sukcesivno.

(9)	Kako bi se olakšalo donošenje zajedničkih odluka, nadležna tijela koja su uključena u proces odlučivanja vode dijalog, osobito prije donošenja konačne zajedničke odluke.

(10)	Kako bi uspostavljeni proces bio djelotvoran, konsolidirajuće nadzorno tijelo trebalo bi imati krajnju odgovornost za utvrđivanje koraka u donošenju zajedničke odluke o odobrenju internih modela.

(11)	Trebalo bi utvrditi jasne odredbe o sadržaju zajedničkih odluka kojima se osigurava da su zajedničke odluke u potpunosti obrazložene i pridonose učinkovitom praćenju uvjeta odobrenja.

(12)	Trebalo bi utvrditi standarde u pogledu priopćivanja zajedničke odluke kako bi se razjasnio tijek procesa nakon donošenja zajedničke odluke, osigurala transparentnost u pogledu postupanja u vezi s ishodom odluke i, prema potrebi, olakšale prateće mjere.

(13)

Vremenski okvir procesa za donošenje zajedničke odluke o zahtjevima za izdavanje odobrenja koji se odnose na značajna proširenja ili promjene modela i podjela posla između konsolidirajućeg nadzornog tijela i relevantnih nadležnih tijela trebali bi biti razmjerni opsegu tih značajnih proširenja odnosno promjena modela.

(14)

Proces zajedničkog odlučivanja iz članka 20. Uredbe (EU) br. 575/2013 sadržava i postupak u slučaju da se ne donese zajednička odluka. Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti primjene tog dijela procesa, a posebno kako bi se osiguralo donošenje potpuno obrazloženih odluka i razjasnilo postupanje u pogledu mišljenja i ograda koje su iznijela relevantna nadležna tijela, trebalo bi utvrditi standarde kojima se utvrđuje vremenski okvir za donošenje odluka u slučaju da se ne donese zajednička odluka i priopćivanje tih odluka.

(15)	Ova se Uredba temelji na nacrtu provedbenih tehničkih standarda koji je Europskoj komisiji dostavilo europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, EBA).

(16)

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom pobliže određuje proces zajedničkog odlučivanja iz članka 20. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 u vezi sa zahtjevima za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. i članka 363. te Uredbe u cilju lakšeg donošenja zajedničkih odluka.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

„relevantno nadležno tijelo” znači nadležno tijelo različito od konsolidirajućeg nadzornog tijela koje je odgovorno za nadzor društava kćeri koja sudjeluju u podnošenju zajedničkog zahtjeva matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a u državi članici, a koje je zaduženo za donošenje zajedničke odluke u skladu s člankom 20. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 o zahtjevu iz članka 20. stavka 1. točke (a) te Uredbe;

2.	„podnositelj zahtjeva” znači matična institucija iz EU-a i njezina društva kćeri ili društva kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a koji podnose zahtjev;

3.	„izvješće o ocjeni” znači izvješće koje sadržava ocjenu zahtjeva u skladu s člankom 6.

POGLAVLJE II.

PROCES ZAJEDNIČKOG ODLUČIVANJA

Članak 3.

Uključivanje nadzornih tijela iz trećih zemalja u proces ocjenjivanja

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može u ocjenjivanje zahtjeva podnesenih u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 uključiti nadzorna tijela iz trećih zemalja koja sudjeluju u kolegiju nadzornih tijela u skladu s člankom 3. stavkom 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/98 (3) ako podnositelj zahtjeva posluje u toj trećoj zemlji i namjerava predmetne metodologije primjenjivati na izloženosti u toj trećoj zemlji. U tom slučaju konsolidirajuće nadzorno tijelo i ta nadležna tijela postižu suglasnost o opsegu uključivanja nadzornih tijela iz treće zemlje u svrhu:

(a)	osiguravanja doprinosa za izvješće o ocjeni koje sastavlja konsolidirajuće nadzorno tijelo;

(b)	uključivanja doprinosa iz točke (a), u obliku priloga, u izvješće o ocjeni koje sastavlja konsolidirajuće nadzorno tijelo.

2. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo uključi nadzorna tijela iz trećih zemalja, ono nadzornim tijelima iz trećih zemalja ne prosljeđuje izvješća o ocjeni relevantnih nadležnih tijela bez izričite suglasnosti tih nadležnih tijela.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja relevantnim nadležnim tijelima potpune informacije o opsegu, razini i prirodi uključivanja nadzornih tijela iz trećih zemalja u proces ocjenjivanja te u kojoj je mjeri njihov doprinos upotrijebljen pri sastavljanju njegova izvješća.

Članak 4.

Ocjena potpunosti zahtjeva

1. Zahtjev koji je podnio podnositelj zahtjeva u vezi s odobrenjem iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. ili članka 363. Uredbe (EU) br. 575/2013 konsolidirajuće nadzorno tijelo bez odgode prosljeđuje relevantnim nadležnim tijelima, a u svakom slučaju u roku od 10 dana.

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantna nadležna tijela ocjenjuju potpunost zahtjeva u roku od šest tjedana nakon što je konsolidirajuće nadzorno tijelo primilo zahtjev.

3. Zahtjev se smatra potpunim ako sadržava sve informacije koje su nadležnim tijelima potrebne za ocjenu zahtjeva u skladu sa zahtjevima navedenima u Uredbi (EU) br. 575/2013, a posebno u njezinim člancima 143., 144., 151., 283., 312. i 363.

4. Relevantna nadležna tijela svoju ocjenu potpunosti zahtjeva dostavljaju konsolidirajućem nadzornom tijelu.

5. U ocjeni iz stavka 4. navode se elementi zahtjeva koji su ocijenjeni kao nepotpuni ili nedostajući.

6. Ako relevantno nadležno tijelo konsolidirajućem nadzornom tijelu ne dostavi ocjenu potpunosti zahtjeva u roku utvrđenom u stavku 2., smatra se da relevantno nadležno tijelo zahtjev smatra potpunim.

7. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo ili bilo koje relevantno nadležno tijelo smatra da su informacije navedene u zahtjevu nepotpune, konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje podnositelja zahtjeva o tome koji se dijelovi zahtjeva smatraju nepotpunima ili nedostajućima te podnositelju zahtjeva pruža mogućnost da dostavi nedostajuće informacije.

8. Ako podnositelj zahtjeva dostavi nedostajuće informacije iz stavka 7., konsolidirajuće nadzorno tijelo te informacije prosljeđuje relevantnim nadležnim tijelima bez odgode, a u svakom slučaju u roku od 10 dana od primitka tih informacija.

9. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantna nadležna tijela ocjenjuju potpunost zahtjeva, uzimajući u obzir dodatne informacije, u roku od šest tjedana nakon što je konsolidirajuće nadzorno tijelo primilo te informacije u skladu s postupkom iz stavaka 3. do 6.

10. Ako je potpun zahtjev prethodno ocijenjen kao nepotpun, smatra se da rok od šest mjeseci iz članka 20. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 počinje teći na dan kada je konsolidirajuće nadzorno tijelo primilo informacije kojima je upotpunjen zahtjev.

11. Kada se zahtjev ocijeni potpunim, konsolidirajuće nadzorno tijelo o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva i relevantna nadležna tijela navodeći datum primitka potpunog zahtjeva ili datum primitka informacija kojima je upotpunjen zahtjev.

12. U svakom slučaju konsolidirajuće nadzorno tijelo ili bilo koje relevantno nadležno tijelo može od podnositelja zahtjeva zahtijevati dodatne informacije za potrebe ocjenjivanja zahtjeva i donošenja zajedničke odluke o zahtjevu.

Članak 5.

Planiranje koraka u procesu zajedničkog odlučivanja

1. Prije početka procesa zajedničkog odlučivanja konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantna nadležna tijela dogovaraju vremenski raspored koraka u procesu zajedničkog odlučivanja i podjelu posla. U slučaju neslaganja, konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrđuje vremenski raspored uzimajući u obzir mišljenja i ograde relevantnih nadležnih tijela. Vremenski raspored utvrđuje se u roku od šest tjedana od primitka potpunog zahtjeva. Konsolidirajuće nadzorno tijelo konačni raspored prosljeđuje relevantnim nadležnim tijelima.

2. Vremenski raspored sadržava datum primitka potpunog zahtjeva u skladu s člankom 4. stavkom 9. i barem sljedeće korake:

(a)	suglasnost u pogledu vremenskog rasporeda i podjele posla između konsolidirajućeg nadzornog tijela i relevantnih nadležnih tijela;

(b)	suglasnost u pogledu opsega uključivanja nadzornih tijela iz trećih zemalja u skladu s člankom 3.;

(c)	dijalog između konsolidirajućeg nadzornog tijela, relevantnih nadležnih tijela i podnositelja zahtjeva o pojedinostima zahtjeva, ako konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantna nadležna tijela to smatraju potrebnim;

(d)	podnošenje izvješća o ocjeni relevantnih nadležnih tijela konsolidirajućem nadzornom tijelu u skladu s člankom 6. stavkom 2.;

(e)	dijalog o izvješćima o ocjeni između konsolidirajućeg nadzornog tijela i relevantnih nadležnih tijela u skladu s člankom 7. stavkom 2.;

(f)	izradu nacrta zajedničke odluke konsolidirajućeg nadzornog tijela i njegovu dostavu relevantnim nadležnim tijelima u skladu s člankom 7. stavcima 3. i 4.;

(g)	konzultacije s podnositeljem zahtjeva o nacrtu zajedničke odluke ako se to zahtijeva zakonodavstvom države članice;

(h)	dijalog između konsolidirajućeg nadzornog tijela i relevantnih nadležnih tijela o nacrtu zajedničke odluke u skladu s člankom 7. stavkom 4.;

(i)	dostavu nacrta zajedničke odluke konsolidirajućeg nadzornog tijela relevantnim nadležnim tijelima radi davanja suglasnosti i donošenja zajedničke odluke u skladu s člankom 8.;

(j)	priopćivanje zajedničke odluke podnositelju zahtjeva u skladu s člankom 9.

3. Vremenski raspored mora ispunjavati sve sljedeće zahtjeve:

(a)	razmjeran je opsegu zahtjeva;

(b)	odražava opseg i složenost svake zadaće koju obavljaju relevantna nadležna tijela i konsolidirajuće nadzorno tijelo te složenost institucija u grupi na koju se primjenjuje zajednička odluka;

(c)	njime se uzimaju u obzir, u mjeri u kojoj je to moguće, ostale aktivnosti konsolidirajućeg nadzornog tijela i relevantnih nadležnih tijela u okviru plana nadzora kolegija iz članka 16. Delegirane uredbe (EU) 2016/98.

4. Pri podjeli posla uzima se u obzir sljedeće:

(a)	opseg i složenost zahtjeva;

(b)	značaj opsega zahtjeva za svaku instituciju;

(c)	vrsta i područje izloženosti ili rizika na koje se odnosi zahtjev;

(d)	mjera u kojoj izloženosti ili preuzeti rizici u određenom području sudske nadležnosti pridonose značaju promjena ili proširenja modela kada se ocjenjuju na konsolidiranoj razini;

(e)	sposobnost konsolidirajućeg nadzornog tijela i svakog relevantnog nadležnog tijela da izvrši potrebne zadaće povezane s ocjenjivanjem i davanjem potpuno obrazloženog mišljenja.

Za potrebe prvog podstavka točke (c), ako je zemljopisno područje izloženosti ili rizika različito od područja u kojem se njima upravlja ili u kojem se knjiže ili se njima trguje, podjelom posla utvrđuju se zasebne nadležnosti za nadležna tijela države članice u kojoj se te izloženosti ili rizici nalaze i za nadležna tijela države članice u kojoj se njima upravlja odnosno u kojoj se knjiže ili se njima trguje.

5. Konsolidirajuće nadzorno tijelo podnositelju zahtjeva priopćuje okvirni rok za dijalog iz stavka 2. točke (c) i procijenjeni rok za priopćenje iz stavka 2. točke (i).

6. Ako je potrebno ažurirati vremenski raspored ili podjelu posla, konsolidirajuće nadzorno tijelo to čini nakon konzultacija s relevantnim nadležnim tijelima.

Članak 6.

Sastavljanje izvješća o ocjeni

1. Relevantna nadležna tijela i konsolidirajuće nadzorno tijelo ocjenjuju zahtjev na temelju podjele posla utvrđene u skladu s člankom 5. stavkom 1. Te se ocjene iskazuju u obliku izvješća o ocjeni.

2. Svako relevantno nadležno tijelo dostavlja svoje izvješće o ocjeni konsolidirajućem nadzornom tijelu do datuma navedenog u vremenskom rasporedu na temelju članka 5. stavka 2. točke (d).

3. Svako izvješće o ocjeni sadržava barem sve sljedeće elemente:

(a)	mišljenje o izdavanju traženog odobrenje na temelju zahtjeva iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. ili članka 363. Uredbe (EU) br. 575/2013, uz obrazloženje tog mišljenja;

(b)	uvjete, ako oni postoje, koji se trebaju primjenjivati u vezi s tim odobrenjem, uključujući odgovarajuće obrazloženje i vremenski raspored za njihovo ispunjenje;

(c)	ocjene elemenata koje nadležna tijela ocjenjuju u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 u vezi s odobrenjima iz članaka 143., 144., 151., 283., 312. i 363. te Uredbe;

(d)	preporuke, ako one postoje, za ispravljanje nedostataka utvrđenih tijekom ocjenjivanja zahtjeva i donošenja zajedničke odluke o zahtjevu.

Članak 7.

Izrada nacrta zajedničke odluke

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo relevantnim nadležnim tijelima dostavlja sva izvješća o ocjeni iz članka 6. koja su relevantna za njihovu ocjenu.

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo vodi dijalog s relevantnim nadležnim tijelima, kako je navedeno u vremenskom rasporedu iz članka 5. stavka 2. točke (e), na temelju izvješća o ocjeni koja su sastavili konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantna nadležna tijela u cilju izrade nacrta zajedničke odluke.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo izrađuje u potpunosti obrazložen nacrt zajedničke odluke. U nacrtu zajedničke odluke navodi se sljedeće:

(a)	nazivi konsolidirajućeg nadzornog tijela i relevantnih nadležnih tijela koja su bila uključena u izradu nacrta zajedničke odluke;

(b)	naziv grupe institucija i popis svih institucija unutar grupe na koje se odnosi i primjenjuje nacrt zajedničke odluke, uključujući podatke o području primjene nacrta zajedničke odluke;

(c)	upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo povezano s pripremom, dovršenjem i primjenom nacrta zajedničke odluke;

(d)	datum nacrta zajedničke odluke i svih relevantnih ažuriranja nacrta u slučaju značajnih proširenja ili promjena iz članka 13.;

(e)	mišljenje o izdavanju traženog odobrenja na temelju izvješća o ocjeni iz članka 6.;

(f)	u slučaju pozitivnog mišljenja o izdavanju odobrenja iz točke (e), datum od kojeg se izdaje odobrenje;

(g)	kratak opis rezultata ocjenjivanja za svaku instituciju unutar grupe;

(h)	moguće preporuke o ispravljanju nedostataka utvrđenih tijekom ocjenjivanja zahtjeva i donošenja zajedničke odluke o zahtjevu;

(i)	ako je primjenjivo, uvjeti koje podnositelj zahtjeva treba ispuniti prije uporabe odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. ili članka 363. Uredbe (EU) br. 575/2013, uključujući odgovarajuće obrazloženje;

(j)	referentni datum na koji se odnose točke (g), (h) i (i);

(k)	ako je primjenjivo, vremenski okvir za ispunjenje uvjeta iz točke (i) ili za provedbu preporuka iz točke (h);

(l)	ako je primjenjivo, vremenski okvir za provedbu nacrta zajedničke odluke u okviru odgovarajućih nacionalnih odobrenja.

4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja nacrt zajedničke odluke relevantnim nadležnim tijelima za potrebe dijaloga iz članka 5. stavka 2. točke (h), prema potrebi.

Članak 8.

Donošenje zajedničke odluke

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo revidira nacrt zajedničke odluke, prema potrebi, u skladu sa zaključcima dijaloga iz članka 7. stavka 4. i sastavlja konačni nacrt zajedničke odluke.

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo konačni nacrt zajedničke odluke šalje relevantnim nadležnim tijelima bez odgode, a u svakom slučaju do roka utvrđenog u vremenskom rasporedu u skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (i), navodeći rok u kojem je potrebno dostaviti pisanu suglasnost, koja se može poslati elektroničkim putem.

3. Relevantna nadležna tijela koja se slažu s primljenim konačnim nacrtom zajedničke odluke konsolidirajućem nadzornom tijelu dostavljaju pisanu suglasnost u navedenom roku.

4. Zajednička odluka smatra se donesenom samo ako su sva relevantna nadležna tijela dostavila pisanu suglasnost.

5. Zajednička odluka sastoji se od zajedničke odluke i pisanih suglasnosti koje su joj priložene. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja zajedničku odluku svim relevantnim nadležnim tijelima.

Članak 9.

Priopćivanje zajedničke odluke

1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo priopćuje zajedničku odluku iz članka 8. stavka 5. podnositelju zahtjeva u skladu s člankom 20. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, prema potrebi s informacijama o provedbi zajedničke odluke u okviru odgovarajućih nacionalnih odobrenja, do roka utvrđenog u vremenskom rasporedu iz članka 5. stavka 2. točke (j).

2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo relevantnim nadležnim tijelima potvrđuje da je podnositelju zahtjeva priopćilo zajedničku odluku.

3. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i relevantna nadležna tijela prema potrebi raspravljaju o zajedničkoj odluci s institucijama s poslovnim nastanom na njihovu području sudske nadležnosti na koje se primjenjuje zajednička odluka u cilju razjašnjenja pojedinosti odluke i njezine primjene.

POGLAVLJE III.

NESLAGANJA I ODLUKE U SLUČAJU KADA NIJE DONESENA ZAJEDNIČKA ODLUKA

Članak 10.

Proces odlučivanja ako nije donesena zajednička odluka

1. Ako se ne postigne suglasnost u roku iz članka 20. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013, konsolidirajuće nadzorno tijelo konzultira se na zahtjev bilo kojeg relevantnog nadležnog tijela s Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo (EBA). Konsolidirajuće nadzorno tijelo može se konzultirati s EBA-om i na vlastitu inicijativu.

2. Ako se u roku iz članka 20. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 ne donese zajednička odluka, odluka konsolidirajućeg nadzornog tijela iz članka 20. stavka 4. prvog podstavka te Uredbe utvrđuje se u pisanom obliku i donosi do najkasnijeg od sljedećih datuma:

(a)	jedan mjesec nakon isteka roka iz članka 20. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 ako ni jedno od dotičnih nadležnih tijela nije uputilo predmet EBA-i u skladu s člankom 20. stavkom 4. četvrtim podstavkom te Uredbe;

(b)	jedan mjesec nakon dostave savjeta EBA-e na temelju stavka 1. ovog članka ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo konzultiralo s EBA-om u roku iz članka 20. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)	jedan mjesec nakon donošenja odluke EBA-e u skladu s člankom 20. stavkom 4. četvrtim podstavkom Uredbe (EU) br. 575/2013.

3. U slučaju konzultacija s EBA-om u skladu sa stavkom 1., odluka konsolidirajućeg nadzornog tijela iz stavka 2. sadržava objašnjenje mogućih odstupanja od savjeta EBA-e.

Članak 11.

Sastavljanje odluka koje se donose u slučaju kada nije donesena zajednička odluka

Odluka koju konsolidirajuće nadzorno tijelo donosi u slučaju kada nije donesena zajednička odluka sadržava sve točke iz članka 7. stavka 3. koje su potrebne.

Članak 12.

Priopćivanje odluka donesenih u slučaju kada nije donesena zajednička odluka

Konsolidirajuće nadzorno tijelo priopćuje svoju odluku podnositelju zahtjeva i relevantnim nadležnim tijelima bez odgode u skladu s člankom 20. stavkom 4. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 575/2013.

POGLAVLJE IV.

AŽURIRANJE ODLUKA U SLUČAJU ZNAČAJNIH PROŠIRENJA ILI PROMJENA MODELA I STUPANJE NA SNAGU

Članak 13.

Značajna proširenja ili promjene modela

1. Ako se zahtjev za izdavanje odobrenja odnosi na značajna proširenja ili promjene modela u skladu s člankom 143. stavkom 3., člankom 151. stavcima 4. i 9., člankom 283., člankom 312. stavkom 2. ili člankom 363. Uredbe (EU) br. 575/2013, konsolidirajuće nadzorno tijelo i nadležna tijela odgovorna za nadzor institucija na koje utječu ta značajna proširenja ili promjene modela zajednički djeluju i konzultiraju se kako bi donijeli odluku o izdavanju traženog odobrenja u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) br. 575/2013 slijedeći postupak iz članaka 3. do 9. ove Uredbe.

2. Vremenski raspored procesa zajedničkog odlučivanja o izdavanju odobrenja za značajna proširenja i promjene ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a)	razmjeran je opsegu značajnih proširenja ili promjena modela;

(b)	razmjeran je zadaćama i podjeli posla između konsolidirajućeg nadzornog tijela i relevantnih nadležnih tijela odgovornih za nadzor institucija na koje utječu ta značajna proširenja ili promjene modela.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), ako se zahtjev odnosi na značajno proširenje ili promjenu modela koja utječe na institucije koje imaju poslovni nastan samo u jednoj državi članici, vrijeme koje konsolidirajuće nadzorno tijelo ima na raspolaganju u svim dijelovima procesa iz članaka 3. do 9. mora se svesti na najmanju moguću mjeru.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. listopada 2015.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(2) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(3) Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/98 od 16. listopada 2015. o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na regulatorne tehničke standarde kojima se pobliže određuju opći uvjeti za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela (vidjeti str. 2. ovog Službenog lista).

28.1.2016

Službeni list Europske unije

L 21/54

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/101

оd 26. listopada 2015.

o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za bonitetno vrednovanje u skladu s člankom 105. stavkom 14.

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

budući da:

(1)

Članak 105. Uredbe (EU) br. 575/2013 odnosi se na standarde za bonitetno vrednovanje koji se primjenjuju na sve pozicije u knjizi trgovanja. Međutim u članku 34. te Uredbe zahtijeva se da institucije standarde iz članka 105. primjenjuju na svu imovinu mjerenu po fer vrijednosti. Kombinacijom njihovim odredaba, iz prethodno spomenutih članka proizlazi da se zahtjevi za bonitetno vrednovanje primjenjuju na sve pozicije po fer vrijednosti neovisno o tome drže li se u knjizi trgovanja ili ne, pri čemu se izraz „pozicije” odnosi isključivo na financijske instrumente i robu.

(2)

Ako bi se primjenom bonitetnog vrednovanja dobila niža apsolutna knjigovodstvena vrijednost imovine ili viša apsolutna knjigovodstvena vrijednost obveza od stvarno priznate računovodstvene vrijednosti, trebalo bi izračunati dodatnu prilagodbu vrednovanja kao apsolutnu vrijednost razlike između tih dviju vrijednosti jer bi bonitetna vrijednost uvijek trebala biti jednaka ili manja od fer vrijednosti imovine i jednaka ili viša od fer vrijednosti obveza.

(3)

U slučaju pozicija koje se vrednuju kod kojih promjena u računovodstvenom vrednovanju ima tek djelomičan utjecaj ili nema utjecaja na redovni osnovni kapital, dodatne prilagodbe vrednovanja trebalo bi primjenjivati samo u mjeri u kojoj promjena u računovodstvenom vrednovanju utječe na redovni osnovni kapital. To uključuje pozicije koje podliježu računovodstvu zaštite, pozicije raspoložive za prodaju, u mjeri u kojoj njihove promjene u vrednovanju podliježu bonitetnom filtru, te suprotne pozicije koje se u potpunosti podudaraju.

(4)

Dodatne prilagodbe vrednovanja utvrđuju se samo za potrebe izračunavanja prilagodbi redovnog osnovnog kapitala, prema potrebi. Dodatne prilagodbe vrednovanja ne utječu na utvrđivanje kapitalnih zahtjeva u skladu s člankom 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 (osim ako se primjenjuje odstupanje za mali obujam poslova iz knjige trgovanja u skladu s člankom 94. te Uredbe).

(5)

Kako bi se osigurao dosljedan okvir s pomoću kojeg će institucije izračunavati dodatne prilagodbe vrednovanja, potrebna je jasna definicija ciljne razine pouzdanosti i elemenata nesigurnosti vrednovanja koje je potrebno uzeti u obzir pri utvrđivanju bonitetne vrijednosti te definirane metodologije za postizanje tražene razine pouzdanosti na temelju trenutačnih tržišnih uvjeta.

(6)

Dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena, troškove zatvaranja pozicija i rizik modela trebalo bi izračunavati na temelju izloženosti vrednovanja, koje se temelje na financijskim instrumentima ili portfeljima financijskih instrumenata. U tu svrhu financijski instrumenti mogu se spajati u portfelje ako se, u slučaju dodatnih prilagodbi vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena i troškove zatvaranja pozicija, instrumenti vrednuju na temelju istog faktora rizika ili ako se, u slučaju dodatnih prilagodbi vrednovanja za rizik modela, vrednuju na temelju istog modela za određivanje cijena.

(7)

S obzirom na to da se određene dodatne prilagodbe vrednovanja koje se odnose na nesigurnost vrednovanja ne zbrajaju, trebalo bi u određenim kategorijama dodatnih prilagodbi vrednovanja dopustiti zbirni pristup kojim se uzimaju u obzir koristi diversifikacije za elemente dodatne prilagodbe vrednovanja koji se ne odnose na element očekivanog izlaznog troška koji nije uključen u fer vrijednost. Za potrebe zbrajanja dodatnih prilagodbi vrednovanja trebalo bi omogućiti ostvarivanje koristi diversifikacije na razliku između očekivane vrijednosti i bonitetne vrijednosti kako banke čija je fer vrijednost već razboritija od očekivane vrijednosti ne bi dobile manju korist diversifikacije od onih koje kao fer vrijednost upotrebljavaju očekivanu vrijednost.

(8)

Budući da će institucije s portfeljima male fer vrijednosti uglavnom imati ograničenu nesigurnost vrednovanja, njima bi trebalo omogućiti da pri procjeni dodatnih prilagodbi vrednovanja primjenjuju jednostavniji pristup od institucija s portfeljima s većom fer vrijednošću. Veličinu portfelja po fer vrijednosti za potrebe određivanja mogućnosti primjene pojednostavnjenog pristupa trebalo bi procijeniti na svakoj razini na kojoj se izračunavaju kapitalni zahtjevi.

(9)	Kako bi nadležna tijela mogla ocijeniti jesu li te institucije ispravno primijenile zahtjeve za procjenu ukupne razine potrebnih dodatnih prilagodbi vrednovanja, institucije bi trebale imati odgovarajuću dokumentaciju, sustave i kontrole.

(10)	Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Komisiji dostavilo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

(11)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražilo očitovanje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Metodologija za izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja

Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja potrebne za prilagodbu fer vrijednosti bonitetnoj vrijednosti i te dodatne prilagodbe vrednovanja izračunavaju tromjesečno u skladu s metodom iz poglavlja 3., osim ako ispunjavaju uvjete za primjenu metode iz poglavlja 2.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„pozicija koja se vrednuje” znači financijski instrument ili roba ili portfelj financijskih instrumenata ili robe koji se drže u knjizi trgovanja ili knjizi pozicija kojima se ne trguje i koji se mjere po fer vrijednosti;

(b)	„ulazni parametar vrednovanja” znači tržišni ili interno procijenjeni parametar ili matrica parametara koji utječu na fer vrijednost pozicije koja se vrednuje;

(c)	„izloženost vrednovanja” znači iznos pozicije koja se vrednuje koja je osjetljiva na promjene ulaznog parametra vrednovanja.

Članak 3.

Izvori tržišnih podataka

1. Ako institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja na temelju tržišnih podataka, one pritom uzimaju u obzir isti opseg tržišnih podataka koji se upotrebljava u postupku neovisne provjere cijena iz članka 105. stavka 8. Uredbe (EU) br. 575/2013, ovisno o slučaju, podložno prilagodbama opisanima u tom članku.

2. Pri utvrđivanju bonitetne vrijednosti institucije uzimaju u obzir puni opseg raspoloživih i pouzdanih izvora tržišnih podataka, uključujući, ovisno o slučaju, sve niže navedeno:

(a)	cijene s burza na likvidnom tržištu;

(b)	trgovanje istim ili vrlo sličnim instrumentom, bilo na temelju vlastitih podataka institucije ili, ako su raspoloživi, podataka o trgovanju na tržištu;

(c)	trgovinske kotacije brokera i drugih tržišnih sudionika;

(d)	podaci pružatelja usuglašene usluge;

(e)	indikativne kotacije brokera;

(f)	vrednovanja kolaterala druge ugovorne strane.

3. Ako se za potrebe članaka 9., 10. i 11. primjenjuje pristup temeljen na stručnoj procjeni, potrebno je razmotriti alternativne metode i izvore informacija, uključujući, ovisno o slučaju, sve niže navedeno:

(a)	korištenje zamjenskih podataka na temelju sličnih instrumenata za koje ima dovoljno podataka;

(b)	primjena bonitetnih promjena na ulazne parametre vrednovanja;

(c)	utvrđivanje prirodnih granica vrijednosti instrumenta.

POGLAVLJE II.

POJEDNOSTAVNJENI PRISTUP ZA UTVRĐIVANJE DODATNIH PRILAGODBI VREDNOVANJA

Članak 4.

Uvjeti za primjenu pojednostavnjenog pristupa

1. Institucije mogu primjenjivati pojednostavnjeni pristup opisan u ovom poglavlju samo ako zbroj apsolutne vrijednosti imovine i obveza po fer vrijednosti, kako je navedeno u financijskim izvještajima institucije u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, iznosi manje od 15 milijardi EUR.

2. Suprotne pozicije imovine i obveza po fer vrijednosti koje se u potpunosti podudaraju izuzimaju se iz izračuna iz stavka 1. Kada je riječ o imovini i obvezama po fer vrijednosti kod kojih promjena u računovodstvenom vrednovanju ima djelomični utjecaj na redovni osnovni kapital ili nema utjecaja na njega, njihove se vrijednosti uključuju samo razmjerno utjecaju odgovarajuće promjene u vrednovanju na redovni osnovni kapital.

3. Prag iz stavka 1. primjenjuje se na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi. Ako se probije prag na konsolidiranoj osnovi, osnovni pristup primjenjuje se na sve subjekte uključene u konsolidaciju.

4. Ako institucije koje primjenjuju pojednostavnjeni pristup ne ispune uvjet iz stavka 1. tijekom dva uzastopna tromjesečja, one o tome odmah obavješćuju relevantno nadležno tijelo i dogovaraju plan provedbe pristupa iz članka 3. u sljedeća dva tromjesečja.

Članak 5.

Utvrđivanje dodatnih prilagodbi vrednovanja na temelju pojednostavnjenog pristupa

Institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja na temelju pojednostavnjenog pristupa kao 0,1 % zbroja apsolutne vrijednosti imovine i obveza po fer vrijednosti uključenih u izračun praga iz članka 4.

Članak 6.

Utvrđivanje ukupnih dodatnih prilagodbi vrednovanja na temelju pojednostavnjenog pristupa

Za institucije koje primjenjuju pojednostavnjeni pristup ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja za potrebe članka 1. odgovaraju dodatnoj prilagodbi vrednovanja dobivenoj izračunom iz članka 5.

POGLAVLJE III.

OSNOVNI PRISTUP ZA UTVRĐIVANJE DODATNIH PRILAGODBI VREDNOVANJA

Članak 7.

Pregled osnovnog pristupa

1. Dodatne prilagodbe vrednovanja na temelju osnovnog pristupa institucije izračunavaju primjenom sljedećeg pristupa u dva koraka:

(a)	izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja za svaku kategoriju navedenu u članku 105. stavcima 10. i 11. Uredbe (EU) br. 575/2013 („dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije”) u skladu sa stavkom 2. ovog članka;

(b)	zbrajaju iznose koji proizlaze iz točke (a) za sve dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije kako bi dobile ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja za potrebe članka 1.

2. Za potrebe stavka 1. točke (a) institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije na jedan od sljedećih načina:

(a)	u skladu s člancima 9. do 17.;

(b)

ako za određene pozicije primjena članaka 9. do 17. nije moguća, u skladu sa „zamjenskim pristupom”, pri čemu utvrđuju povezane financijske instrumente i izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja kao zbroj sljedećega:

i.	100 % neto iznosa nerealizirane dobiti po povezanim financijskim instrumentima;

ii.	u slučaju izvedenica, 10 % zamišljene vrijednosti povezanih financijskih instrumenata;

iii.	u slučaju neizvedenih financijskih instrumenata, 25 % apsolutne vrijednosti razlike između fer vrijednosti i nerealizirane dobiti, kako je utvrđeno u točki i., povezanih financijskih instrumenata.

Za potrebe točke (b) podtočke i. prvog stavka „nerealizirana dobit” znači promjena, ako je pozitivna, fer vrijednosti od početka trgovanja utvrđena na osnovi FIFO („prvi unutra, prvi van”).

Članak 8.

Opće odredbe za izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja na temelju osnovnog pristupa

1. Kada je riječ o imovini i obvezama po fer vrijednosti kod kojih promjena u računovodstvenom vrednovanju ima djelomični utjecaj na redovni osnovni kapital ili nema utjecaja na njega, dodatne prilagodbe vrednovanja izračunavaju se razmjerno promjeni u računovodstvenom vrednovanju koja utječe na redovni osnovni kapital.

2. U slučaju dodatnih prilagodbi vrednovanja na razini kategorije iz članaka 14. do 17., institucije nastoje postići razinu pouzdanosti bonitetne vrijednosti istovjetnu onoj iz članaka 9. do 13.

3. Dodatnim prilagodbama vrednovanja smatraju se one prilagodbe vrednovanja potrebne za postizanje utvrđene bonitetne vrijednosti koje premašuju prilagodbe primijenjene u fer vrijednosti institucije za koje se može utvrditi da se odnose na isti izvor nesigurnosti vrednovanja kao dodatna prilagodba vrednovanja. Ako se ne može utvrditi da se prilagodba primijenjena u fer vrijednosti institucije odnosi na određenu kategoriju dodatne prilagodbe vrednovanja na razini na kojoj se izračunavaju odgovarajuće dodatne prilagodbe vrednovanja, ta se prilagodba ne uključuje u izračun dodatnih prilagodbi vrednovanja.

4. Dodatne prilagodbe vrednovanja uvijek su pozitivne, među ostalim i na razini izloženosti vrednovanja i na razini kategorije te prije i poslije zbrajanja.

Članak 9.

Izračunavanje dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena

1. Dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena izračunavaju se na razini izloženosti vrednovanja („pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena”).

2. Vrijednost dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena procjenjuje se kao nula samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)	institucija ima čvrste dokaze o trgovinskoj cijeni za izloženost vrednovanja ili se cijena može utvrditi s pomoću pouzdanih podataka na temelju likvidnog dvosmjernog tržišta kako je navedeno u članku 338. stavku 1. drugom podstavku Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	izvori tržišnih podataka iz članka 3. stavka 2. ne upućuju na značajnu nesigurnost vrednovanja.

3. Ako se ne može dokazati da dodatna prilagodba vrednovanja za izloženost vrednovanja iznosi nula, institucije pri procjeni dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena upotrebljavaju izvore podataka utvrđene u članku 3. U tom se slučaju izračun dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena provodi kako je navedeno u stavcima 4. i 5.

4. Institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja za izloženosti vrednovanja povezane sa svim ulaznim parametrima vrednovanja upotrijebljenima u odgovarajućem modelu vrednovanja.

(a)

Za procjenu tih dodatnih prilagodbi vrednovanja zahtijeva se sljedeća razina detaljnosti:

i.	ako su raščlanjeni, svi ulazni parametri vrednovanja potrebni za izračun izlazne cijene za poziciju koja se vrednuje; ili

ii.	cijena instrumenta.

(b)

Svi ulazni parametri vrednovanja iz točke (a) podtočke i. tretiraju se zasebno. Ako se ulazni parametri vrednovanja sastoje od matrice parametara, dodatne prilagodbe vrednovanja izračunavaju se na temelju izloženosti vrednovanja povezanih sa svakim parametrom u toj matrici. Ako se ulazni parametri vrednovanja ne odnose na instrumente kojima se trguje, institucije raspoređuju ulazne parametre vrednovanja i povezanu izloženost vrednovanja na skup instrumenata kojima se trguje na tržištu. Institucije mogu smanjiti broj parametara ulaznih podataka vrednovanja za potrebe izračuna dodatnih prilagodbi vrednovanja koristeći se bilo kojom odgovarajućom metodologijom pod uvjetom da ti smanjeni parametri ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

i.	ukupna vrijednost smanjene izloženosti vrednovanja jednaka je ukupnoj vrijednosti izvorne izloženosti vrednovanja;

ii.	smanjeni skup parametara može se rasporediti na skup instrumenata kojima se trguje na tržištu;

iii.	omjer mjere varijance 2 definirane u nastavku i mjere varijance 1 definirane u nastavku, na temelju povijesnih podataka iz posljednjih 100 dana trgovanja, manji je od 0,1.

(c)

Za potrebe ovog stavka „mjera varijance 1” znači varijanca dobiti i gubitka izloženosti vrednovanja na temelju nesmanjenih ulaznih parametara vrednovanja, a „mjera varijance 2” znači varijanca dobiti i gubitka izloženosti vrednovanja na temelju nesmanjenih ulaznih parametara vrednovanja, umanjeno za izloženost vrednovanja na temelju smanjenih ulaznih parametara vrednovanja. Ako se za potrebe izračuna dodatnih prilagodbi vrednovanja koristi smanjeni broj parametara, zaključak da su kriteriji iz točke (b) ispunjeni podliježe provjeri metodologije netiranja koju provodi neovisna kontrolna funkcija te internoj validaciji barem jedanput godišnje.

5. Dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena utvrđuju se kako slijedi:

(a)

ako ima dovoljno podataka za formiranje niza uvjerljivih vrijednosti za ulazne parametre vrednovanja:

i.	za ulazne parametre vrednovanja kod kojih se niz uvjerljivih vrijednosti temelji na izlaznim cijenama institucije procjenjuju točku unutar tog niza za koju s 90 %tnom pouzdanošću mogu utvrditi da bi pri izlasku iz izloženosti vrednovanja mogle postići tu cijenu ili bolju;

ii.

za ulazne parametre vrednovanja kod kojih se niz uvjerljivih vrijednosti temelji na srednjim tržišnim cijenama institucije procjenjuju točku unutar tog niza za koju s 90 %tnom pouzdanošću mogu utvrditi da bi srednja vrijednost koju bi mogle postići pri izlasku iz izloženosti vrednovanja bila na razini te cijene ili bolja od nje;

(b)

ako za pojedini ulazni parametar vrednovanja nema dovoljno podataka za formiranje uvjerljivog niza vrijednosti, institucije primjenjuju pristup temeljen na stručnoj procjeni koristeći se raspoloživim kvalitativnim i kvantitativnim podacima kako bi postigle razinu pouzdanosti bonitetne vrijednosti ulaznog parametra koja odgovara onoj koja se zahtijeva u točki (a). Institucije obavješćuju nadležna tijela o izloženostima vrednovanja u odnosu na koje se primjenjuje taj pristup te metodologiji primijenjenoj za utvrđivanje dodatne prilagodbe vrednovanja;

(c)

institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena primjenom jednog od sljedećih pristupa:

i.	primjenom razlike između ulaznih parametara vrednovanja procijenjenih u skladu s točkom (a) ili točkom (b) i ulaznih parametara vrednovanja upotrijebljenih za izračun fer vrijednosti na izloženost vrednovanja svake pozicije koja se vrednuje;

ii.	kombiniranjem ulaznih parametara vrednovanja procijenjenih u skladu s točkom (a) ili točkom (b) i ponovnim vrednovanjem pozicija koje se vrednuju na temelju tih vrijednosti. Institucije zatim uzimaju razliku između ponovno vrednovanih pozicija i pozicija po fer vrijednosti.

6. Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije za neizvjesnost tržišnih cijena primjenom formule za metodu 1 ili metodu 2 iz Priloga na pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena.

Članak 10.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija

1. Dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija izračunavaju se na razini izloženosti vrednovanja („pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija”).

2. Ako je institucija dodatnu prilagodbu vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena za izloženost vrednovanja izračunala na temelju izlazne cijene, vrijednost pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija može se procijeniti kao nula.

3. Ako institucija primjenjuje odstupanje iz članka 105. stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013, vrijednost dodatne prilagodbe vrednovanja za pojedinačne troškove zatvaranja pozicija može se procijeniti kao nula pod uvjetom da institucija pruži dokaze da je s 90 %tnom pouzdanošću utvrdila da postoji dovoljna likvidnost koja omogućuje izlazak iz povezanih izloženosti vrednovanja po srednjoj tržišnoj cijeni.

4. Ako se za izloženost vrednovanja ne može utvrditi da dodatna prilagodba vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija iznosi nula, institucije upotrebljavaju izvore podataka utvrđene u članku 3. U tom se slučaju dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija izračunavaju kako je navedeno u stavcima 5. i 6. ovog članka.

5. Institucije izračunavaju dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija za izloženosti vrednovanja povezane sa svim ulaznim parametrima vrednovanja upotrijebljenima u odgovarajućem modelu vrednovanja.

(a)

Za procjenu dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija zahtijeva se sljedeća razina detaljnosti:

i.	ako su raščlanjeni, svi ulazni parametri vrednovanja potrebni za izračun izlazne cijene za poziciju koja se vrednuje; ili

ii.	cijena instrumenta.

(b)

Svi ulazni parametri vrednovanja iz točke (a) podtočke i. tretiraju se zasebno. Ako se ulazni parametri vrednovanja sastoje od matrice parametara, institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija na temelju izloženosti vrednovanja povezanih sa svakim parametrom u toj matrici. Ako se ulazni parametri vrednovanja ne odnose na instrumente kojima se trguje, institucije izrijekom raspoređuju ulazne parametre vrednovanja i povezanu izloženost vrednovanja na skup instrumenata kojima se trguje na tržištu. Institucije mogu smanjiti broj ulaznih parametara vrednovanja za potrebe izračuna dodatnih prilagodbi vrednovanja primjenom bilo koje odgovarajuće metodologije pod uvjetom da ti smanjeni parametri ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

i.	ukupna vrijednost smanjene izloženosti vrednovanja jednaka je ukupnoj vrijednosti izvorne izloženosti vrednovanja;

ii.	smanjeni skup parametara može se rasporediti na skup instrumenata kojima se trguje na tržištu;

iii.	omjer mjere varijance 2 i mjere varijance 1, na temelju povijesnih podataka iz posljednjih 100 dana trgovanja, manji je od 0,1.

Za potrebe ovog stavka mjera varijance 1 znači varijanca dobiti i gubitka izloženosti vrednovanja na temelju nesmanjenih ulaznih parametara vrednovanja, a mjera varijance 2 znači varijanca dobiti i gubitka izloženosti vrednovanja na temelju nesmanjenih ulaznih parametara vrednovanja, umanjeno za izloženost vrednovanja na temelju smanjenih ulaznih parametara vrednovanja.

(c)	Ako se za potrebe izračuna dodatnih prilagodbi vrednovanja koristi smanjeni broj parametara, zaključak da su kriteriji iz točke (b) ispunjeni podliježe neovisnoj provjeri koju provodi kontrolna funkcija te internoj validaciji barem jedanput godišnje.

6. Dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija utvrđuju se kako slijedi:

(a)

ako ima dovoljno podataka za formiranje niza uvjerljivih podataka o razlikama između ponuđene i tražene cijene za ulazne parametre vrednovanja, institucije procjenjuju točku unutar tog niza za koju s 90 %tnom pouzdanošću mogu utvrditi da bi razlika koju bi mogle postići pri izlasku iz izloženosti vrednovanja bila na razini te cijene ili bolja;

(b)

ako nema dovoljno podataka za formiranje niza uvjerljivih podataka o razlikama između ponuđene i tražene cijene, institucije primjenjuju pristup temeljen na stručnoj procjeni koristeći se kvalitativnim i kvantitativnim podacima kako bi postigle razinu pouzdanosti bonitetne vrijednosti istovjetnu onoj koja se zahtijeva u slučaju kada je raspoloživ niz uvjerljivih vrijednosti. Institucije obavješćuju nadležna tijela o izloženostima vrednovanja u odnosu na koje se primjenjuje taj pristup te metodologiji primijenjenoj za utvrđivanje dodatne prilagodbe vrednovanja;

(c)	institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija primjenom iznosa od 50 % procijenjene razlike između ponuđene i tražene cijene u skladu s točkom (a) ili (b) na izloženosti vrednovanja povezane s ulaznim parametrima vrednovanja iz stavka 5.

7. Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije za troškove zatvaranja pozicija primjenom formule za metodu 1 ili metodu 2 iz Priloga na pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija.

Članak 11.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za rizik modela

1. Institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za rizik modela za svaki model vrednovanja („pojedinačna dodatna prilagodba vrednovanja za rizik modela”) uzimajući u obzir rizik modela vrednovanja koji proizlazi iz mogućeg postojanja niza različitih modela ili kalibracija modela koje primjenjuju tržišni sudionici te nedostatka fiksne izlazne cijene za određeni proizvod koji se vrednuje. Institucije ne uzimaju u obzir rizik modela vrednovanja koji proizlazi iz kalibracija na temelju tržišnih parametara i koji je obuhvaćen člankom 9.

2. Dodatna prilagodba vrednovanja za rizik modela izračunava se primjenom jednog od pristupa iz stavaka 3. i 4.

3. Ako je moguće, institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za rizik modela utvrđivanjem niza uvjerljivih vrednovanja dobivenih odgovarajućim alternativnim modelima i kalibracijama. U tom slučaju institucije procjenjuju točku unutar dobivenog niza vrednovanja za koju s 90 %tnom pouzdanošću mogu utvrditi da bi pri izlasku iz izloženosti vrednovanja mogle postići tu cijenu ili bolju.

4. Ako institucije ne mogu primjenjivati pristup utvrđen u stavku 3., one za procjenu dodatne prilagodbe vrednovanja za rizik modela primjenjuju pristup temeljen na stručnoj procjeni.

5. Pristupom temeljenim na stručnoj procjeni uzimaju u obzir svi sljedeći elementi:

(a)	složenost proizvoda relevantnih za model;

(b)	raznolikost mogućih matematičkih pristupa i parametara modela, ako ti parametri modela nisu povezani s tržišnim varijablama;

(c)	mjera u kojoj je tržište relevantnih proizvoda „jednosmjerno”;

(d)	postojanje rizika u relevantnim proizvodima od kojih zaštita nije moguća;

(e)	prikladnost modela za utvrđivanje ponašanja isplate proizvoda u portfelju.

Institucije obavješćuju nadležna tijela o modelima na koje se primjenjuje taj pristup te metodologiji primijenjenoj za utvrđivanje dodatne prilagodbe vrednovanja.

6. Ako institucije primjenjuju metodu opisanu u stavku 4., razboritost metode potvrđuje se godišnje usporedbom sljedećega:

(a)	dodatnih prilagodbi vrednovanja izračunanih metodom iz stavka 4. da se primjenjuje na značajan uzorak modela vrednovanja za koje institucija primjenjuje metodu iz stavka 3.; i

(b)	dodatnih prilagodbi vrednovanja dobivenih metodom iz stavka 3. za isti uzorak modela vrednovanja.

7. Institucije izračunavaju ukupne dodatne prilagodbe vrednovanja na razini kategorije za rizik modela primjenom formule za metodu 1 ili metodu 2 iz Priloga na pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za rizik modela.

Članak 12.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za nerealizirane kreditne raspone

1. Institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za nerealizirane kreditne raspone koja odražava nesigurnost vrednovanja u prilagodbi potrebnoj u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom kako bi se uključila sadašnja vrijednost očekivanih gubitaka zbog statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u vezi s pozicijama izvedenica.

2. Element dodatne prilagodbe vrednovanja koji se odnosi na neizvjesnost tržišnih cijena institucije uključuju u okviru kategorije dodatnih prilagodbi vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena. Element dodatne prilagodbe vrednovanja koji se odnosi na neizvjesnost troškova zatvaranja pozicija uključuje se u okviru kategorije dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija. Element dodatne prilagodbe vrednovanja koji se odnosi na rizik modela uključuje se u okviru kategorije dodatnih prilagodbi vrednovanja za rizik modela.

Članak 13.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za troškove investiranja i financiranja

1. Institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za troškove investiranja i financiranja koja odražava nesigurnost vrednovanja u troškovima financiranja koji se upotrebljavaju pri procjeni izlazne cijene u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

Članak 14.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za koncentrirane pozicije

1. U slučaju koncentriranih pozicija koje se vrednuju institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za koncentrirane pozicije („pojedinačne dodatne prilagodbe vrednovanja za koncentrirane pozicije”) primjenom sljedećeg pristupa u tri koraka:

(a)	utvrđivanje koncentriranih pozicija koje se vrednuju;

(b)	procjena razboritog izlaznog razdoblja za svaku utvrđenu koncentriranu poziciju koja se vrednuje ako za veličinu pozicije koja se vrednuje nije raspoloživa tržišna cijena;

(c)	ako je razborito izlazno razdoblje duže od 10 dana, procjena dodatne prilagodbe vrednovanja uzimajući u obzir volatilnost ulaznih parametara vrednovanja, volatilnost razlike između ponuđene i tražene cijene i utjecaj hipotetske izlazne strategije na tržišne cijene.

2. Za potrebe stavka 1. točke (a) pri utvrđivanju koncentriranih pozicija koje se vrednuju uzimaju se u obzir svi sljedeći elementi:

(a)	veličina svih pozicija koje se vrednuju u odnosu na likvidnost povezanog tržišta;

(b)	sposobnost institucije da trguje na tom tržištu;

(c)	prosječni dnevni promet tržišta i uobičajeni protrgovani dnevni promet institucije. Institucije utvrđuju i dokumentiraju metodologiju primijenjenu za utvrđivanje koncentriranih pozicija koje se vrednuju za koje se izračunava dodatna prilagodba vrednovanja za koncentrirane pozicije.

3. Institucije izračunavaju ukupnu dodatnu prilagodbu vrednovanja na razini kategorije za dodatne prilagodbe vrednovanja za koncentrirane pozicije kao zbroj pojedinačnih dodatnih prilagodbi vrednovanja za koncentrirane pozicije.

Članak 15.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za buduće administrativne troškove

1. Ako institucija za izloženost vrednovanja izračunava dodatne prilagodbe vrednovanja za neizvjesnost tržišnih cijena i troškove zatvaranja pozicija, koje podrazumijevaju potpuni izlazak iz izloženosti, ona može iznos dodatne prilagodbe vrednovanja za buduće administrativne troškove procijeniti kao nula.

2. Ako se ne može dokazati da dodatna prilagodba vrednovanja za izloženost vrednovanja iznosi nula u skladu sa stavkom 1., institucije izračunavaju dodatnu prilagodbu vrednovanja za buduće administrativne troškove („pojedinačna dodatna prilagodba vrednovanja za buduće administrativne troškove”) uzimajući u obzir administrativne troškove i buduće troškove zaštite tijekom očekivanog trajanja izloženosti vrednovanja za koje se pri dodatnoj prilagodbi vrednovanja za troškove zatvaranja pozicija ne primjenjuje izravna izlazna cijena, diskontirane primjenom stope koja približno odgovara stopi bez rizika.

3. Za potrebe stavka 2. budući administrativni troškovi uključuju sve dodatne troškove osoblja i fiksne troškove koji će vjerojatno nastati upravljanjem portfeljem, s time da se sa smanjenjem veličine portfelja može pretpostaviti i smanjenje tih troškova.

4. Institucije izračunavaju ukupnu dodatnu prilagodbu vrednovanja na razini kategorije za dodatne prilagodbe vrednovanja za buduće administrativne troškove kao zbroj pojedinačnih prilagodbi vrednovanja za buduće administrativne troškove.

Članak 16.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za ranije zatvaranje pozicija

Institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za ranije zatvaranje pozicija uzimajući u obzir potencijalne gubitke koji proizlaze iz izvanugovornog ranijeg zatvaranja pozicija u trgovanjima klijenata. Dodatna prilagodba vrednovanja za ranije zatvaranje pozicija izračunava se uzimajući u obzir postotak trgovanja klijenata kod kojih je u prošlosti došlo do ranijeg zatvaranja pozicija te gubitke koji nastaju u tim slučajevima.

Članak 17.

Izračunavanje dodatnih prilagodbi vrednovanja za operativni rizik

1. Institucije procjenjuju dodatnu prilagodbu vrednovanja za operativni rizik procjenom potencijalnih gubitaka koji mogu nastati kao posljedica operativnog rizika povezanog s procesima vrednovanja. Ta procjena uključuje procjenu pozicija koje se vrednuju za koje se tijekom procesa potvrđivanja bilance ocijenilo da su izložene riziku, među ostalim i zbog pravnih sporova.

2. Ako institucija primjenjuje napredni pristup za operativni rizik kako je navedeno u dijelu trećem glavi III. poglavlju 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, ona može navesti da dodatna prilagodba vrednovanja operativnog rizika iznosi nula pod uvjetom da pruži dokaz da je operativni rizik u vezi s procesima vrednovanja, kako je određeno u skladu sa stavkom 1, u cijelosti uzet u obzir u izračunu na temelju naprednog pristupa mjerenja.

3. U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 2. institucija izračunava dodatnu prilagodbu vrednovanja za operativni rizik u iznosu od 10 % zbroja ukupnih dodatnih prilagodbi vrednovanja na razini kategorije za neizvjesnost tržišnih cijena i troškove zatvaranja pozicija.

POGLAVLJE IV.

DOKUMENTACIJA, SUSTAVI I KONTROLE

Članak 18.

Zahtjevi u vezi s dokumentacijom

1. Institucije su obvezne na odgovarajući način dokumentirati metodologiju bonitetnog vrednovanja. Ta dokumentacija uključuje interne politike u kojima se navode smjernice o svim sljedećim točkama:

(a)	opseg metodologija za kvantificiranje dodatnih prilagodbi vrednovanja za svaku poziciju koja se vrednuje;

(b)	hijerarhija metodologija za svaku kategoriju imovine, proizvod ili poziciju koja se vrednuje;

(c)	hijerarhija izvora tržišnih podataka upotrijebljenih u metodologiji za dodatne prilagodbe vrednovanja;

(d)	tražena svojstva tržišnih podataka kojima se opravdava dodatna prilagodba vrednovanja procijenjena kao nula za svaku kategoriju imovine, proizvod ili poziciju koja se vrednuje;

(e)	primijenjena metodologija, ako se za utvrđivanje dodatne prilagodbe vrednovanja primjenjuje pristup temeljen na stručnoj procjeni;

(f)	metodologija kojom se utvrđuje je li za poziciju koja se vrednuje potrebna dodatna prilagodba vrednovanja za koncentrirane pozicije;

(g)	pretpostavljeno izlazno razdoblje za potrebe izračunavanja dodatnih prilagodbi vrednovanja za koncentrirane pozicije, ako je relevantno;

(h)	imovina i obveze po fer vrijednosti kod kojih promjena u računovodstvenom vrednovanju ima djelomičan utjecaj na redovni osnovni kapital ili nema utjecaja na njega u skladu s člankom 4. stavkom 2. i člankom 8. stavkom 1.

2. Institucije osim toga vode evidenciju koja omogućuje analizu izračuna dodatnih prilagodbi vrednovanja na razini izloženosti vrednovanja, a informacije iz procesa izračunavanja dodatnih prilagodbi vrednovanja dostavljaju se višem rukovodstvu kako bi se omogućio uvid u razinu nesigurnosti vrednovanja u pogledu portfelja pozicija po fer vrijednosti institucije.

3. Dokumentaciju iz stavka 1. više rukovodstvo ocjenjuje i odobrava najmanje jedanput godišnje.

Članak 19.

Sustavi i zahtjevi kontrole

1. Dodatne prilagodbe vrednovanja podliježu početnom odobrenju i naknadnom praćenju od strane neovisne jedinice za kontrolu.

2. Institucije imaju učinkovite kontrole u vezi s upravljanjem svim pozicijama po fer vrijednosti te odgovarajuće resurse za provedbu tih kontrola i osiguravanje pouzdanih procesa vrednovanja, također i u razdobljima stresa. To uključuje sve niže navedeno:

(a)	ocjena učinkovitosti modela vrednovanja najmanje jedanput godišnje;

(b)	odobrenje rukovodstva za sve znatne promjene politika vrednovanja;

(c)	jasna izjava o sklonosti institucije da preuzima rizike kojima se izlaže pozicijama podložnima nesigurnosti vrednovanja, koja se prati ukupno na razini institucije u cjelini;

(d)	neovisnost u procesu vrednovanja između jedinica za preuzimanje i kontrolu rizika;

(e)	sveobuhvatni proces unutarnje revizije u vezi s procesima i kontrolama vrednovanja.

3. Institucija osigurava učinkovite i dosljedne kontrole u vezi s procesom vrednovanja pozicija po fer vrijednosti. Te kontrole podliježu redovitoj provjeri unutarnje revizije. Kontrole uključuju sve niže navedeno:

(a)	precizno utvrđen popis proizvoda na razini institucije, kojim se osigurava da je svaka pozicija koja se vrednuje jedinstveno povezana s definicijom proizvoda;

(b)	metodologije vrednovanja za svaki proizvod na popisu koje obuhvaćaju izbor i kalibraciju modela, prilagodbe fer vrijednosti, dodatne prilagodbe vrednovanja, metodologije neovisne provjere cijena koje se primjenjuju na proizvod te mjerenje nesigurnosti vrednovanja;

(c)

proces validacije kojim se osigurava da i odjel za preuzimanje rizika i relevantni odjel kontrole za svaki proizvod odobre metodologije na razini proizvoda navedene u točki (b) te da potvrde da one odražavaju stvarnu praksu koja se primjenjuje za svaku poziciju koja se vrednuje raspoređenu na proizvod;

(d)	definirane pragove temeljene na zabilježenim tržišnim podacima s pomoću kojih se može utvrditi kada modeli vrednovanja više nisu dovoljno pouzdani;

(e)	službeni postupak neovisne provjere cijena na temelju cijena neovisnih o relevantnom stolu za trgovanje;

(f)	procese odobravanja novih proizvoda u kojima se upućuje na popis proizvoda i koji uključuju sve unutarnje dionike povezane s mjerenjem rizika, kontrolom rizika, financijskim izvješćivanjem te raspoređivanjem i provjerom vrednovanja financijskih instrumenata;

(g)	proces provjere novih poslova kako bi se na temelju podataka o cijenama iz novog trgovanja procijenilo jesu li vrednovanja sličnih izloženosti vrednovanja i dalje dovoljno razborita.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. listopada 2015.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(2) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), izmjeni Odluka br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

PRILOG

Formule za zbrajanje dodatnih prilagodbi vrednovanja u skladu s člankom 9. stavkom 6., člankom 10. stavkom 7. i člankom 11. stavkom 7.

Metoda 1

APVA

(FV – PV) – 50 % · (FV – PV)

= (50 % · (FV – PV)

AVA

Σ APVA

Metoda 2

APVA

max {0, (FV – PV) – 50 % · (EV – PV)}

= max {0, FV – 50 % · (EV + PV)}

AVA

Σ APVA

gdje je:

FV	=	fer vrijednost na razini izloženosti vrednovanja nakon računovodstvenih prilagodbi primijenjenih u fer vrijednosti institucije za koje se može utvrditi da se odnose na isti izvor nesigurnosti vrednovanja kao odgovarajuća dodatna prilagodba vrednovanja
PV	=	bonitetna vrijednost na razini izloženosti vrednovanja utvrđena u skladu s ovom Uredbom
EV	=	očekivana vrijednost na razini izloženosti vrednovanja uzeta iz niza mogućih vrijednosti
APVA	=	dodatna prilagodba vrednovanja na razini izloženosti vrednovanja nakon prilagodbe za zbrajanje
AVA	=	ukupna dodatna prilagodba vrednovanja na razini kategorije nakon prilagodbe za zbrajanje.

28.1.2016

Službeni list Europske unije

L 21/67

UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/103

оd 27. siječnja 2016.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) i o izmjeni uredaba o pomorskoj sigurnosti i sprečavanju onečišćenja s brodova (1), a osobito njezin članak 7.,

budući da:

(1)	Uredbom (EZ) br. 2099/2002 osnovan je Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS).

(2)	Uloga COSS-a je centralizirati zadaće odbora osnovanih prema zakonskim propisima Unije o pomorskoj sigurnosti, sprečavanju onečišćenja s brodova i zaštiti uvjeta rada i života na brodu.

(3)	Pri donošenju svih novih propisa Unije u području pomorske sigurnosti i sprečavanja onečišćenja s brodova trebalo bi predvidjeti rad COSS-a.

(4)

Od zadnje izmjene Uredbe (EZ) br. 2099/2002 doneseno je nekoliko novih akata Unije u području pomorske sigurnosti i sprečavanja onečišćenja s brodova u okviru kojih je predviđeno da bi Komisiji trebao pomagati COSS, osobito, članak 28. Direktive 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), članak 6. Direktive 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), članak 12. Uredbe (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (4), članak 10. Uredbe (EZ) br. 392/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (5), članak 31. Direktive 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), članak 19. Direktive 2009/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), članak 10. Direktive 2009/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), članak 11. Direktive 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) i članak 38. Direktive 2014/90/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(5)	Osim toga, člankom 4.d stavkom 2. Direktive Vijeća 1999/32/EZ (11), člankom 10. Uredbe (EU) br. 530/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i člankom 19. stavcima 5. i 6. Uredbe Komisije (EU) br. 788/2014 (13) predviđen je rad COSS-a.

(6)

Nakon donošenja Uredbe (EZ) br. 2099/2002 sljedeći akti Unije na koje se upućuje u članku 2. stavku 2. te Uredbe stavljeni su izvan snage: Direktiva Vijeća (EEZ) br. 613/91 (14), Direktiva Vijeća 93/75/EEZ (15), Uredba Vijeća (EZ) br. 3051/95 (16), Direktiva Vijeća 98/18/EZ (17), Direktiva 2001/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18), Direktiva 2002/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19) i Uredba (EZ) br. 417/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

(7)

Sljedeći akti Unije na koje se upućuje u članku 2. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 preinačeni su: Direktiva Vijeća 94/57/EZ (21) koja je preinačena u Direktivu 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22) i Uredbu (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (23), a Direktiva Vijeća 95/21/EZ (24) preinačena je u Direktivu 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25).

(8)	Uredbu (EZ) br. 2099/2002 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(9)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Članak 2. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 zamjenjuje se sljedećim:

„2.

‚pomorsko zakonodavstvo Zajednice’ znači sljedeći akti:

(a)	Uredba Vijeća (EZ) br. 2978/94 od 21. studenoga 1994. o provedbi Rezolucije IMO-a A.747(18) o primjeni mjerenja nosivosti balastnog prostora u tankerima za prijevoz nafte s odvojenim balastom (26);

(b)	Direktiva Vijeća 96/98/EZ od 20. prosinca 1996. o pomorskoj opremi (27);

(c)	Direktiva Vijeća 97/70/EZ od 11. prosinca 1997. o uspostavi usklađenog sigurnosnog sustava za ribarske brodove duljine 24 metra i više (28);

(d)	Direktiva Vijeća 98/41/EZ od 18. lipnja 1998. o registriranju osoba koje putuju na putničkim brodovima u plovidbi prema lukama ili iz luka država članica Zajednice (29);

(e)	Direktiva Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima i o izmjeni Direktive 93/12/EEZ (30) za potrebe provedbe njezina članka 4.d stavka 2.;

(f)	Direktiva Vijeća 1999/35/EZ od 29. travnja 1999. o sustavu obveznih pregleda radi sigurnog obavljanja linijske plovidbe ro-ro putničkih brodova i brzih putničkih plovila (31);

(g)	Direktiva 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2000. u vezi s lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta (32);

(h)	Direktiva 2001/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2001. o utvrđivanju usklađenih zahtjeva i postupaka za siguran ukrcaj i iskrcaj brodova za rasuti teret (33);

(i)	Direktiva 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o uspostavi sustava nadzora plovidbe i informacijskog sustava Zajednice i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/75/EEZ (34);

(j)	Uredba (EZ) br. 782/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. travnja 2003. o zabrani organokositrenih spojeva na brodovima (35);

(k)	Direktiva 2003/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. travnja 2003. o posebnim zahtjevima stabiliteta za ro-ro putničke brodove (36);

(l)	Uredba (EZ) br. 789/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o prelasku teretnih i putničkih brodova između registara unutar Zajednice i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 613/91 (37);

(m)	Direktiva 2005/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o onečišćenju s brodova i uvođenju sankcija, uključujući i kaznene sankcije, za kažnjiva djela onečišćenja (38);

(n)	Uredba (EZ) br. 336/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o provedbi Međunarodnog pravilnika o upravljanju sigurnošću unutar Zajednice i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3051/95 (39);

(o)	Direktiva 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca (40);

(p)	Direktiva 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (41);

(q)	Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (42);

(r)	Direktiva 2009/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o određivanju temeljnih načela o istraživanju nesreća u području pomorskog prometa i o izmjeni Direktive Vijeća 1999/35/EZ i Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (43);

(s)	Direktiva 2009/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o ispunjavanju zahtjeva države zastave (44);

(t)	Uredba (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova (45);

(u)	Uredba (EZ) br. 392/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem u slučaju nesreća (46);

(v)	Direktiva 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (47);

(w)	Uredba (EU) br. 530/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o ubrzanom postupnom uvođenju zahtjeva za dvostrukom oplatom ili ekvivalentnih projektnih zahtjeva za tankere za ulje s jednostrukom oplatom (48);

(x)	Uredba Komisije (EU) br. 788/2014 оd 18. srpnja 2014. o utvrđivanju detaljnih pravila o uvođenju globa i obročnih novčanih kazni te oduzimanju priznanja organizacijama koje obavljaju pregled i nadzor brodova u skladu s člancima 6. i 7. Uredbe (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (49);

(y)	Direktiva 2014/90/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o pomorskoj opremi i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/98/EZ (50).

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. siječnja 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 324, 29.11.2002., str. 1.

(2) Direktiva 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca (SL L 323, 3.12.2008., str. 33.).

(3) Direktiva 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (SL L 131, 28.5.2009., str. 47.).

(4) Uredba (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova (SL L 131, 28.5.2009., str. 11.).

(5) Uredba (EZ) br. 392/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem u slučaju nesreća (SL L 131, 28.5.2009., str. 24.).

(6) Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL L 131, 28.5.2009., str. 57.).

(7) Direktiva 2009/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o određivanju temeljnih načela o istraživanju nesreća u području pomorskog prometa i o izmjeni Direktive Vijeća 1999/35/EZ i Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 131, 28.5.2009., str. 114.).

(8) Direktiva 2009/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o ispunjavanju zahtjeva države zastave (SL L 131, 28.5.2009., str. 132.).

(9) Direktiva 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (SL L 163, 25.6.2009., str. 1.).

(10) Direktiva 2014/90/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o pomorskoj opremi i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/98/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 146.).

(11) Direktiva Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima i o izmjeni Direktive 93/12/EEZ (SL L 121, 11.5.1999., str. 13.).

(12) Uredba (EU) br. 530/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o ubrzanom postupnom uvođenju zahtjeva za dvostrukom oplatom ili ekvivalentnih projektnih zahtjeva za tankere za ulje s jednostrukom oplatom (SL L 172, 30.6.2012., str. 3.).

(13) Uredba Komisije (EU) br. 788/2014 оd 18. srpnja 2014. o utvrđivanju detaljnih pravila o uvođenju globa i obročnih novčanih kazni te oduzimanju priznanja organizacijama koje obavljaju pregled i nadzor brodova u skladu s člancima 6. i 7. Uredbe (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 214, 19.7.2014., str. 12.).

(14) Uredba Vijeća (EEZ) br. 613/91 od 4. ožujka 1991. o prijenosu brodova iz jednog upisnika u drugi unutar Zajednice (SL L 68, 15.3.1991., str. 1.).

(15) Direktiva Vijeća 93/75/EEZ od 13. rujna 1993. o minimalnim zahtjevima za brodove koji uplovljavaju u luke Zajednice ili ih napuštaju i prevoze opasne ili onečišćujuće tvari (SL L 247, 5.10.1993., str. 19.).

(16) Uredba Vijeća (EZ) br. 3051/95 od 8. prosinca 1995. o sigurnom upravljanju „roll-on/roll-off” putničkih brodova (ro-ro putnički brodovi) (SL L 320, 30.12.1995., str. 14.).

(17) Direktiva 98/18/EZ od 17. ožujka 1998. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (SL L 144, 15.5.1998., str. 1.).

(18) Direktiva 2001/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca (SL L 136, 18.5.2001., str. 17.).

(19) Direktiva 2002/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. veljače 2002. o službenom postupku prijave za brodove koji dolaze u i/ili odlaze iz luka država članica Zajednice (SL L 67, 9.3.2002., str. 31.).

(20) Uredba (EZ) br. 417/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. veljače 2002. o ubrzanom uvođenju zahtjeva za dvostruku oplatu ili jednakovrijedni dizajn tankera za naftu i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2978/94 (SL L 64, 7.3.2002., str. 1.).

(21) Direktiva Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama organizacije za pregled i nadzor brodova te odgovarajuće djelatnosti pomorskih uprava (SL L 319, 12.12.1994., str. 20.).

(22) Direktiva 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (SL L 131, 28.5.2009., str. 47.).

(23) Uredba (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova (SL L 131, 28.5.2009., str. 11.).

(24) Direktiva Vijeća 95/21/EZ od 19. lipnja 1995. o nadzoru države luke (SL L 157, 7.7.1995., str. 1.).

(25) Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL L 131, 28.5.2009., str. 57.).

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 21

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Svezak 59. 28. siječnja 2016.

Sadržaj		II. Nezakonodavni akti	Stranica
		MEĐUNARODNI SPORAZUMI
	*	Informacije o datumu stupanja na snagu Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Tunisa, s druge strane, o okvirnom sporazumu između Europske unije i Republike Tunisa o općim načelima sudjelovanja Republike Tunisa u programima Unije	1
		UREDBE
	*	Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/98 оd 16. listopada 2015. o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s regulatornim tehničkim standardima kojima se utvrđuju opći uvjeti djelovanja kolegija supervizora ( 1 )	2
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/99 оd 16. listopada 2015. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u pogledu određivanja operativnog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 )	21
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/100 оd 16. listopada 2015. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje proces zajedničkog odlučivanja u vezi sa zahtjevom za izdavanje određenih bonitetnih odobrenja na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 )	45
	*	Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/101 оd 26. listopada 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za bonitetno vrednovanje u skladu s člankom 105. stavkom 14. ( 1 )	54
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/102 оd 19. siječnja 2016. o odobrenju izmjene specifikacije koja nije manja za naziv upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (Eichsfelder Feldgieker/Eichsfelder Feldkieker (ZOZP))	66
	*	Uredba Komisije (EU) 2016/103 оd 27. siječnja 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS)	67
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/104 оd 27. siječnja 2016. o odobrenju pripravka Saccharomyces cerevisiae MUCL 39885 kao dodatka hrani za manje zastupljene vrste preživača za tov i proizvodnju mlijeka (nositelj odobrenja Prosol SpA) ( 1 )	71
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/105 оd 27. siječnja 2016. o odobravanju tvari bifenil-2-ol kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima za vrste proizvoda 1, 2, 4, 6 i 13 ( 1 )	74
		Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/106 оd 27. siječnja 2016. o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća	79
		ODLUKE
	*	Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/107 оd 27. siječnja 2016. o neodobravanju cibutrina kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima za vrstu proizvoda 21 ( 1 )	81
	*	Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/108 оd 27. siječnja 2016. o neodobravanju 2-butanon peroksida kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima za vrste proizvoda 1 i 2 ( 1 )	83
	*	Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/109 оd 27. siječnja 2016. o neodobravanju PHMB-a (1600; 1.8) kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima za vrste proizvoda 1, 6 i 9 ( 1 )	84
	*	Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/110 оd 27. siječnja 2016. o neodobravanju triklosana kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima za vrstu proizvoda 1 ( 1 )	86

(EUR/100 kg)
Oznaka KN	Oznaka treće zemlje (1)	Standardna uvozna vrijednost
0702 00 00	IL	236,2
	MA	71,0
	TN	116,3
	TR	102,2
	ZZ	131,4
0707 00 05	MA	86,8
	TR	161,0
	ZZ	123,9
0709 93 10	MA	50,4
	TR	146,2
	ZZ	98,3
0805 10 20	EG	50,4
	MA	62,1
	TN	49,3
	TR	65,0
	ZZ	56,7
0805 20 10	IL	147,6
	MA	83,5
	ZZ	115,6
0805 20 30, 0805 20 50, 0805 20 70, 0805 20 90	IL	129,5
	JM	154,6
	MA	65,6
	TR	82,3
	ZZ	108,0
0805 50 10	TR	100,8
0805 50 10	ZZ	100,8
0808 10 80	CL	86,9
	US	122,2
	ZZ	104,6
0808 30 90	CN	94,8
	TR	82,0
	ZA	84,4
	ZZ	87,1

		Ispravci
	*	Ispravak Direktive 2009/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o ugradbi uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju na motorna vozila na dva ili tri kotača ( SL L 222, 25.8.2009. ) (Posebno izdanje Službenog lista Europske unije 07/Sv. 13 od 8. svibnja 2013.)	88


	(1) Tekst značajan za EGP