23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/1

(1)

Potreban je veći broj izmjena Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3). Radi jasnoće tu bi Direktivu trebalo preinačiti.

(2)

U Direktivi 2008/95/EZ usklađene su ključne odredbe materijalnoga prava o žigovima za koje se u vrijeme usvajanja smatralo da najizravnije utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta ograničavanjem slobodnog kretanja robe i slobode pružanja usluga u Uniji.

(3)

Zaštita žigova u državama članicama postoji uz zaštitu dostupnu na razini Unije putem žigova Europske unije („žigovi EU-a”) koji su jedinstvena karaktera i vrijede na cijelom području Unije kao što je utvrđeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 (4). Supostojanje i ravnoteža sustava žigova na nacionalnoj razini i razini Unije zapravo je temelj pristupa Unije zaštiti intelektualnog vlasništva.

(4)

Nastavljajući se na komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2008. o Strategiji prava industrijskog vlasništva za Europu, Komisija je provela sveobuhvatnu procjenu funkcioniranja cjelokupnog sustava žigova u Europi kao cjelini, obuhvativši nacionalnu razinu i razinu Unije te njihove međuodnose.

(5)

U svojim zaključcima od 25. svibnja 2010. o budućoj reviziji sustava žiga u Europskoj uniji Vijeće je zatražilo od Komisije da iznese prijedloge za reviziju Uredbe (EZ) br. 207/2009 i Direktive 2008/95/EZ. Revizija te Direktive trebala bi uključiti mjere kojima bi se ona dodatno uskladila s Uredbom (EZ) br. 207/2009, čime bi se smanjila područja razilaženja unutar sustava žiga u Europi kao cjelini, zadržavajući pritom nacionalnu zaštitu žiga kao primamljivu mogućnost za podnositelje prijave. U tom bi kontekstu trebalo osigurati komplementarni odnos između sustava žiga EU-a i nacionalnih sustava žigova.

(6)

Komisija je u svojoj komunikaciji od 24. svibnja 2011. naslovljenoj „Jedinstveno tržište za prava intelektualnog vlasništva” zaključila da radi zadovoljenja povećanog broja zahtjeva dionika za bržim, kvalitetnijim i jednostavnijim sustavima registriranja žigova koji su također dosljedniji, pristupačniji, javno dostupni i u skladu s najnovijim tehnologijama, nužno je modernizirati sustav žiga u cijeloj Uniji i prilagoditi ga internetskom dobu.

(7)

Savjetovanjem i procjenom za potrebe ove Direktive pokazalo se da, unatoč prethodnom djelomičnom usklađivanju nacionalnih zakonodavstava, i dalje postoje područja u kojima bi daljnje usklađivanje moglo imati pozitivan učinak na konkurentnost i rast.

(8)

Kako bi se ostvario cilj poticanja i stvaranja uspješnog unutarnjeg tržišta i omogućivanja stjecanja i zaštite žigova u Uniji u korist rasta i konkurentnosti europskih poduzeća, osobito malih i srednjih poduzeća, važno je nadići ograničeni djelokrug usklađivanja koji je postignut Direktivom 2008/95/EZ te proširiti usklađivanje na ostale aspekte materijalnoga prava o žigovima koji se štite putem registracije na temelju Uredbe (EZ) br. 207/2009.

(9)

U svrhu lakšeg dobivanja i primjene registracije žigova diljem Unije nužno je uskladiti ne samo odredbe materijalnoga prava nego i postupovna pravila. Stoga bi trebalo uskladiti glavna postupovna pravila u području registracije žigova u državama članicama i u sustavu žiga EU-a. U pogledu postupaka u sklopu nacionalnog prava dovoljno je odrediti opća načela te državama članicama prepustiti da uspostave podrobnija pravila.

(10)

Od velike je važnosti osigurati da registrirani žigovi uživaju istu zaštitu u pravnim sustavima svih država članica. U skladu s proširenom zaštitom dodijeljenom žigovima EU-a koji imaju ugled u Uniji, proširenu zaštitu trebalo bi dodijeliti i na nacionalnoj razini svim registriranim žigovima koji imaju ugled u dotičnoj državi članici.

(11)

Ova Direktiva ne bi trebala državama članicama uskratiti pravo da nastave štititi žigove stečene uporabom, nego bi ih trebala uzeti u obzir samo u pogledu njihova odnosa sa žigovima stečenima putem registracije.

(12)

Da bi se postigli ciljevi ovog usklađivanja zakona, nužno je da uvjeti za stjecanje i održanje važenja registriranog žiga u načelu budu jednaki u svim državama članicama.

(13)

U tu je svrhu potrebno navesti primjere znakova koji imaju sposobnost da čine žig, uz uvjet da se pomoću tih znakova mogu razlikovati proizvodi i usluge jednog poduzeća od proizvoda i usluga drugog poduzeća. Kako bi se ispunili ciljevi sustava registracije žigova, poglavito jamčenje pravne sigurnosti i dobro upravljanje, također je važno zahtijevati da se znak može prikazati na jasan, precizan, samostalan, lako dostupan, razumljiv, postojan i objektivan način. Trebalo bi, stoga, dopustiti da se znak prikazuje u bilo kojem prikladnom obliku uporabom opće dostupnih tehnologija, i to ne nužno grafički, sve dok prikaz nudi zadovoljavajuća jamstva u tom smislu.

(14)

Nadalje, trebalo bi iscrpno navesti razloge za odbijanje ili ništavost samoga žiga, uključujući izostanak bilo kakva razlikovnoga karaktera ili kad je riječ o sukobu žiga s ranijim pravima, čak i ako su neki od tih razloga navedeni kao mogućnost za države članice, koje bi ih, stoga, trebale zadržati ili ih uvesti u svoje zakonodavstvo.

(15)

Kako bi se osiguralo da se razine zaštite koje oznakama zemljopisnog podrijetla osiguravaju zakonodavstvo Unije i nacionalno pravo ujednačeno i opsežno primjenjuju pri preispitivanju apsolutnih i relativnih razloga za odbijanje u čitavoj Uniji, ova bi Direktiva trebala sadržavati iste odredbe o oznakama zemljopisnog podrijetla kao Uredba (EZ) br. 207/2009. Nadalje, primjereno je osigurati proširenje opsega apsolutnih razloga kako bi obuhvatio i zaštićene tradicionalne izraze za vina i garantirano tradicionalne specijalitete.

(16)

Zaštita koju pruža registrirani žig, čija je funkcija upravo zajamčiti žig kao oznaku podrijetla, trebala bi biti apsolutna u slučaju da postoji istovjetnost žiga i znaka te proizvoda ili usluga. Zaštita bi se također trebala primijeniti u slučaju sličnosti između žiga i odgovarajućeg znaka te proizvoda ili usluga. Neophodno je dati tumačenje pojma sličnosti s obzirom na vjerojatnost dovođenja u zabludu. Vjerojatnost zablude, čija procjena ovisi o brojnim elementima, i to osobito o prepoznatljivosti žiga na tržištu, o dovođenju u vezu s uporabljenim ili registriranim znakom, o stupnju sličnosti između žiga i znaka te između naznačenih proizvoda ili usluga, trebala bi predstavljati poseban uvjet za takvu zaštitu. Načini na koje se može utvrditi vjerojatnost dovođenja u zabludu, a osobito teret dokazivanja toga, trebali bi biti predmet nacionalnih postupovnih pravila koja se ovom Direktivom ne bi trebala dovoditi u pitanje.

(17)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna podudarnost s načelom prvenstva, prema kojem registrirani raniji žig ima prednost pred kasnije registriranim žigovima, potrebno je predvidjeti da izvršavanje prava koja proizlaze iz žiga ne bi trebalo dovoditi u pitanje prava nositelja stečena prije podnošenja ili datuma prvenstva žiga. Takav je pristup u skladu s člankom 16. stavkom 1. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnoga vlasništva od 15. travnja 1994. („Sporazum TRIPS”).

(18)

Prikladno je omogućiti da se povreda žiga može ustanoviti samo ako se utvrdi da se žig ili znak kojim je učinjena povreda rabi u trgovačkom prometu u svrhe razlikovanja proizvoda ili usluga. Uporaba znaka u druge svrhe osim za razlikovanje proizvoda ili usluga trebala bi biti podložna odredbama nacionalnog prava.

(19)

Koncept povrede žiga trebao bi obuhvaćati i uporabu znaka kao trgovačkog naziva ili slične oznake sve dok se tako rabi u svrhu razlikovanja proizvoda ili usluga.

(20)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna podudarnost s određenim zakonodavstvom Unije, primjereno je osigurati da nositelj žiga ima pravo zabraniti trećoj strani uporabu znaka u komparativnom oglašavanju kad je takvo komparativno oglašavanje u suprotnosti s Direktivom 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(21)

Radi jačanja zaštite žiga i učinkovitijeg suzbijanja krivotvorenja te u skladu s međunarodnim obvezama država članica u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), osobito članka V. Općeg sporazuma o carinama i trgovini o slobodi provoza i, kad je riječ o generičkim lijekovima, „Deklaracije o Sporazumu o TRIPS-u i javnom zdravlju” koja je usvojena na Ministarskoj konferenciji WTO-a u Dohi 14. studenoga 2001., nositelj žiga trebao bi imati pravo spriječiti treće strane da u trgovačkom prometu unose proizvode u državu članicu u kojoj je žig registriran bez puštanja u slobodan promet na tom području, ako ti proizvodi dolaze iz trećih zemalja i bez odobrenja nose žig koji je istovjetan ili gotovo istovjetan žigu registriranom za te proizvode.

(22)

U tu bi svrhu nositeljima žigova trebalo biti dopustivo da spriječe ulazak proizvoda kojima je učinjena povreda i njezino stavljanje u sve carinske situacije, osobito uključujući provoz, pretovar, skladištenje, slobodne zone, privremeni smještaj, unutarnju proizvodnju ili privremeni uvoz, također kada se ti proizvodi ne namjeravaju staviti na tržište dotične države članice. Carinska tijela trebala bi se u provedbi carinskih kontrola koristiti ovlastima i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6), također i na zahtjev nositelja prava. Carinska tijela osobito bi trebala provoditi odgovarajuće kontrole na temelju kriterijâ analize rizika.

(23)

Radi usklađivanja potrebe za osiguranjem učinkovite provedbe pravâ žiga s potrebom izbjegavanja ometanja slobodnog protoka trgovine zakonitim proizvodima, ovlaštenja nositelja žiga trebala bi prestati ako tijekom naknadnih postupaka pokrenutih pred sudskim ili drugim tijelom nadležnim za donošenje meritorne odluke o tome je li učinjena povreda registriranog žiga deklarant ili držatelj proizvoda može dokazati da nositelj registriranog žiga nema pravo zabraniti stavljanje proizvoda na tržište u državi krajnjeg odredišta.

(24)

Člankom 28. Uredbe (EU) br. 608/2013 utvrđuje se da je nositelj prava odgovoran za naknadu štete držatelju proizvoda u slučaju da se, između ostalog, za proizvode naknadno utvrdi da njima nije došlo do povrede prava intelektualnog vlasništva.

(25)

Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere radi osiguranja neometanog provoza generičkih lijekova. U pogledu međunarodnih nezaštićenih naziva (INN) kao svjetski priznatih generičkih naziva za aktivne tvari u farmaceutskim pripravcima od ključne je važnosti uzeti u obzir postojeća ograničenja u odnosu na učinak pravâ žiga. Stoga nositelj žiga ne bi trebao imati pravo spriječiti treću stranu da unosi proizvode u državu članicu u kojoj je žig registriran bez puštanja u slobodni promet na tom području na temelju sličnosti između INN-a za aktivne sastojke u lijekovima i žiga.

(26)

Kako bi se nositeljima registriranih žigova omogućila učinkovitija borba protiv krivotvorenja, trebali bi imati pravo na zabranu isticanja na proizvodima žiga kojim se povređuje pravo te određenih pripremnih radnji koje prethode takvom isticanju.

(27)

Isključiva prava koja proizlaze iz žiga ne bi nositelju trebala davati pravo da trećim stranama zabrani uporabu znakova ili oznaka koji se rabe pošteno i stoga u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Kako bi se stvorili jednaki uvjeti za trgovačke nazive i žigove uzimajući u obzir da se za trgovačke nazive redovito odobrava neograničena zaštita u odnosu na kasnije žigove, za takvu uporabu trebalo bi smatrati samo da uključuje uporabu osobnog imena treće strane. Takva uporaba također bi trebala dopustiti i općenito uporabu opisnih ili nerazlikovnih znakova ili oznaka. Nadalje, nositelj ne bi smio biti ovlašten spriječiti poštenu i pravičnu uporabu žiga u svrhu utvrđivanja proizvoda ili usluga kao nositeljevih ili upućivanja na njih. Uporaba žiga od trećih strana radi skretanja pozornosti potrošača na preprodaju izvornih proizvoda koji su prvotno bili prodani od strane nositelja žiga u Uniji, ili uz njegovo odobrenje, trebalo bi smatrati pravednom dokle god je istodobno u skladu i s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Uporabu žiga od trećih strana radi umjetničkog izražavanja trebalo bi smatrati pravednom dokle god je istodobno u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Nadalje, ova Direktiva trebala bi se primjenjivati tako da se osigura potpuno poštovanje temeljnih prava i sloboda, posebno slobode izražavanja.

(28)

Iz načela slobodnog kretanja proizvoda proizlazi da nositelj žiga ne bi trebao imati pravo zabraniti trećoj strani njegovu uporabu u odnosu na proizvode koje je pod tim žigom sam stavio u promet u Uniji ili je to učinjeno uz njegovu suglasnost, osim kada nositelj žiga ima opravdane razloge za protivljenje daljnjoj komercijalizaciji proizvoda.

(29)

Radi pravne sigurnosti i ne dovodeći u pitanje interes nositelja ranijeg žiga, važno je osigurati da on ne može više zahtijevati proglašenje ništavosti niti se može protiviti uporabi žiga kasnijeg od njegova žiga, a čiju je uporabu svjesno dopuštao duže vrijeme, osim ako je prijava kasnijeg žiga podnesena u zloj vjeri.

(30)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i zaštitila zakonito stečena prava žiga, prikladno je i nužno, ne dovodeći u pitanje načelo da se prava iz kasnijeg žiga ne mogu ostvarivati protiv ranijeg žiga, osigurati da nositelji ranijih žigova ne budu ovlašteni na ostvarenje odbijanja ili proglašenja ništavosti te da se ne mogu protiviti uporabi kasnijeg žiga ako je kasniji žig stečen u vrijeme kad je raniji žig podlijegao mogućnosti proglašenja ništavim ili opoziva, primjerice zato što uporabom još nije stekao razlikovni karakter, ili ako se prava iz ranijeg žiga nisu mogla ostvarivati protiv kasnijega jer nužni uvjeti nisu bili primjenjivi, primjerice ako raniji žig još nije stekao ugled.

(31)

Žigovi ispunjavaju svoju svrhu međusobnog razlikovanja proizvoda ili usluga te omogućavanja potrošačima da donesu odluke na temelju stručnih informacija samo kada se doista rabe na tržištu. Uvjet uporabe također je potreban kako bi se smanjio ukupni broj žigova registriranih i zaštićenih u Uniji, čime bi se smanjio broj mogućih sukoba među njima. Stoga svakako treba zahtijevati da se registrirani žigovi doista rabe u odnosu na proizvode ili usluge za koje su registrirani ili da u slučaju neuporabe u odnosu na njih u roku od pet godina od datuma završetka postupka registracije podliježu mogućnosti opoziva.

(32)

U tom bi se smislu registrirani žig trebao štititi samo u onoj mjeri u kojoj se doista rabi, a registrirani raniji žig svojem nositelju ne bi trebao dati pravo da se protivi ili zahtijeva ništavost kasnijeg žiga ako taj nositelj svoj žig nije stvarno rabio. Nadalje, države članice trebale bi omogućiti da se žig ne može uspješno suprotstaviti u postupku zbog povrede ako se zbog prigovora utvrdi da bi se žig mogao opozvati ili se, ako se postupak vodi protiv kasnijeg prava, da se taj raniji žig mogao opozvati u vrijeme kad je kasnije pravo stečeno.

(33)

Kada se za žig EU-a zahtijeva senioritet nacionalnog žiga ili žiga registriranog u skladu s međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u državi članici, a kada je potom došlo do odricanja ili isteka žiga koji je temelj zahtjeva za senioritet, prikladno je omogućiti da se valjanost tog žiga ipak može osporavati. To osporavanje treba ograničiti na situacije u kojima je žig mogao biti proglašen ništavim ili biti opozvan u vrijeme kad je brisan iz registra.

(34)

Zbog dosljednosti i radi komercijalne uporabe žigova u Uniji, pravila koja se primjenjuju na žigove kao predmete vlasništva trebalo bi u prikladnoj mjeri uskladiti s već postojećim pravilima za žigove EU-a te bi trebala uključivati pravila o ustupanju i prijenosu, licenciranju, stvarnim pravima i izvršenju.

(35)

Zajednički žigovi pokazali su se kao korisni instrumenti za promicanje proizvoda i usluga s određenim zajedničkim osobinama. Stoga je prikladno nacionalne zajedničke žigove podvrgnuti pravilima sličnima onima koja se primjenjuju na zajedničke žigove Europske unije.

(36)

Kako bi se poboljšao i olakšao pristup zaštiti žiga te povećala pravna sigurnost i predvidljivost, postupak za registraciju žigova u državama članicama trebao bi biti učinkovit i transparentan te bi trebao slijediti pravila slična onima koja se primjenjuju na žigove EU-a.

(37)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost u vezi s opsegom prava žiga i olakšao pristup zaštiti žiga, označavanje i klasifikacija proizvoda i usluga koje pokriva prijava žiga trebali bi slijediti ista pravila u svima državama članicama i trebali bi se uskladiti s onima primjenjivima na žigove EU-a. Kako bi nadležne vlasti i gospodarski subjekti mogli odrediti opseg zaštite žiga koja se traži samo na temelju primjene, označavanje proizvoda i usluga trebalo bi biti dovoljno jasno i precizno. Uporaba općenitih izraza trebala bi se protumačiti kao da uključuje samo one proizvode i usluge koje su jasno obuhvaćene doslovnim značenjem izraza. U interesu jasnoće i pravne sigurnosti, središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo bi međusobnom suradnjom trebali nastojati sastaviti popis koji odražava njihove pojedinačne administrativne prakse u pogledu klasifikacije proizvoda i usluga.

(38)

Radi osiguranja učinkovite zaštite žiga države članice trebale bi omogućiti učinkovit administrativni postupak povodom prigovora kojim se barem nositelju prava na ranije žigove i bilo kojoj osobi ovlaštenoj u okviru mjerodavnog prava za ostvarivanje prava stečenih na temelju zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla dopušta da se suprotstavi registraciji prijave žiga. Nadalje, kako bi ponudile učinkovite načine za opoziv žigova i proglašavanje žigova ništavima, države članice trebale bi omogućiti administrativni postupak za opoziv i proglašavanje ništavosti unutar duljeg razdoblja prenošenja, od sedam godina, nakon stupanja na snagu ove Direktive.

(39)

Poželjno je da središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo surađuju međusobno i s Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo u svim područjima administracije i registracije žigova radi promicanja konvergencije praksi i alata, kao što je stvaranje i ažuriranje zajedničkih ili povezanih baza podataka i portala za savjetovanje i pretragu. Osim toga, države članice trebale bi osigurati da njihovi uredi surađuju međusobno i s Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo u svim područjima svojih aktivnosti koja su relevantna zaštite žigova u Uniji.

(40)

Ova Direktiva ne bi trebala isključiti primjenu odredaba prava država članica, koje nije pravo o žigu, kao što su odredbe o nepoštenom tržišnom natjecanju, građanskoj odgovornosti ili zaštiti potrošača, na žigove.

(41)

Države članice vezane su Pariškom konvencijom za zaštitu industrijskog vlasništva („Pariška konvencija”) i Sporazumom TRIPS. Nužno je da ova Direktiva bude u cijelosti usklađena s odredbama te Konvencije i tog Sporazuma. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na dužnosti država članica koje su proizašle iz te Konvencije i tog Sporazuma. Kada je to primjereno, trebalo bi primijeniti članak 351. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(42)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, osobito razvoj i stvaranje dobro funkcionirajućeg unutarnjeg tržišta te olakšavanje registracije i administracije žigova te njihove zaštite u Uniji u korist rasta i konkurentnosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(43)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) uređuje obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u kontekstu ove Direktive.

(44)

Izvršeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8), koji je dao mišljenje 11. srpnja 2013.

(45)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju sadržajnu izmjenu u usporedbi s prethodnom Direktivom. Obveza prenošenja odredbi koje nisu izmijenjene proizlazi iz prethodne Direktive.

(46)

Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje obveze država članica na temelju Direktive 2008/95/EZ u pogledu rokova za prenošenje Direktive Vijeća 89/104/EEZ (9) u nacionalno zakonodavstvo, kako su navedeni u dijelu B Priloga I. Direktivi 2008/95/EZ,

(a)

„ured” znači središnji ured za industrijsko vlasništvo države članice ili Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo koji je zadužen za registraciju žigova;

(b)

„registar” znači registar žigova koji vodi ured.

(a)

razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća; i

(b)

prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koja je pružena njihovu nositelju.

(a)

znakovi koji ne mogu činiti žig;

(b)

žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter;

(c)

žigovi koji se sastoje isključivo od znakova ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje ili pružanja usluge ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga;

(d)

žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi;

(e)

znakovi koji se sastoje isključivo od:

(f)

žigovi koji su protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima;

(g)

žigovi koji su takve naravi da javnost mogu dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga;

(h)

žigovi koji nemaju odobrenje nadležnih tijela i koji moraju biti odbijeni ili proglašeni ništavim prema članku 6.b Pariške konvencije;

(i)

žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Unije, nacionalnim pravom dotične države članice ili međunarodnim sporazumima kojih je Unija ili dotična država članica stranka, kojima se osigurava zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla;

(j)

žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Unije ili međunarodnim sporazumima kojih je Unija stranka, kojima se osigurava zaštita tradicionalnih izraza za vina;

(k)

žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Unije ili međunarodnim sporazumima kojih je Unija stranka, kojima se osigurava zaštita zajamčeno tradicionalnih specijaliteta;

(l)

žigovi koji se sastoje od ranije denominacije biljne sorte, ili je reproduciraju u svojim bitnim elementima, koja je registrirana u skladu sa zakonodavstvom Unije ili nacionalnim pravom dotične države članice ili međunarodnim sporazumima kojih je Unija ili dotična država članica stranka, koji pružaju zaštitu pravâ na biljnu sortu i koji se odnose na biljne sorte iste ili blisko srodne vrste.

(a)

uporaba žiga zabranjena je u skladu s odredbama drugog propisa koji nije propis o žigu dotične države članice ili Unije;

(b)

žig uključuje znak velike simbolične vrijednosti, osobito religijski simbol;

(c)

žig sadrži oznake, ambleme i grbove koji nisu obuhvaćeni člankom 6.b Pariške konvencije i koji su od javnog interesa, osim uz odobrenje nadležnog tijela za njihovu registraciju u skladu s pravom države članice.

(a)

ako je istovjetan ranijem žigu, a proizvodi ili usluge za koje je žig prijavljen ili registriran istovjetni su proizvodima ili uslugama za koje je raniji žig zaštićen;

(b)

ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

(a)

sljedeće vrste žigova s datumom prijave za registraciju koji je raniji od datuma prijave za registraciju žiga, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, prava prvenstava tražena za te žigove:

(b)

žigovi EU-a za koje se u skladu s Uredbom (EZ) br. 207/2009 pravovaljano zahtijeva senioritet u odnosu na žig iz točke (a) podtočaka ii. i iii., čak i kada je on bio predmetom odricanja od zaštite ili je dopušteno da istekne;

(c)

prijave za žigove iz točaka (a) i (b), pod uvjetom da ih se registrira;

(d)

žigovi koji su na datum prijave za registraciju žiga ili, kada je to primjereno, na datum zahtjeva za priznavanje prava prvenstva za prijavu za registraciju žiga, dobro poznati u dotičnoj državi članici, pri čemu izraz „dobro poznat” ima značenje kao u članku 6.a Pariške konvencije.

(a)

ako je istovjetan ili sličan ranijem žigu neovisno o tome jesu li proizvodi ili usluge za koje je prijavljen ili registriran istovjetni, slični ili nisu slični onim proizvodima i uslugama za koje je registriran raniji žig, ako raniji žig ima ugled u državi članici u odnosu na koju je podnesena prijava za registraciju ili u kojoj je žig registriran ili, u slučaju žiga EU-a, ima ugled u Uniji, a uporaba kasnijeg žiga bez opravdanog razloga nepošteno bi iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila;

(b)

ako trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga podnese prijavu za njegovu registraciju u svoje ime bez odobrenja nositelja žiga, osim ako takav zastupnik ili predstavnik ne opravda svoj postupak;

(c)

ako i u opsegu u kojem, sukladno zakonodavstvu Unije ili pravu dotične države članice kojim se predviđa zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla:

(a)

prava na neregistrirani žig ili na drugi znak koji je u uporabi u trgovačkom prometu bila su stečena prije datuma prijave za registraciju kasnijeg žiga ili datuma zahtjeva za pravo prvenstva za prijavu za registraciju kasnijeg žiga, a taj neregistrirani žig ili drugi znak daju svojem nositelju pravo na zabranu uporabe kasnijeg žiga;

(b)

uporaba žiga može se zabraniti na temelju ranijeg prava koje se razlikuje od pravâ iz stavka 2. i točke (a) ovog stavka, a osobito:

(c)

žig se može zamijeniti s ranijim žigom koji je zaštićen u inozemstvu, pod uvjetom da je u trenutku podnošenja prijave podnositelj prijave djelovao u zloj vjeri.

(a)

raniji žig, koji se može proglasiti ništavim u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkama (b), (c) ili (d), još nije stekao razlikovni karakter kako je navedeno u članku 4. stavku 4.;

(b)

zahtjev za proglašenje ništavosti temelji se na članku 5. stavku 1. točki (b), a raniji žig još nije postigao dovoljnu razlikovnost koja bi opravdala vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u skladu sa značenjem članka 5. stavka 1. točke (b);

(c)

zahtjev za proglašenje ništavosti temelji se na članku 5. stavku 3. točki (a), a raniji žig još nije stekao ugled u skladu sa značenjem članka 5. stavka 3. točke (a).

(a)

znak istovjetan žigu i rabi se u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran;

(b)

znak istovjetan ili sličan žigu te se rabi u odnosu na proizvode i usluge istovjetne ili slične proizvodima ili uslugama za koje je žig registriran, ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i žiga;

(c)

znak istovjetan ili sličan žigu, neovisno o činjenici jesu li proizvodi ili usluge u odnosu na koje se žig rabi istovjetni, slični ili nisu slični onima za koje je registriran žig, te ako taj žig ima ugled u državi članici i uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

(a)

isticanje znaka na proizvodima ili na njihovim pakiranjima;

(b)

nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom ili nuđenje i pružanje usluga pod tim znakom;

(c)

uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom;

(d)

uporaba znaka kao trgovačkog naziva ili naziva trgovačkog društva ili dijela trgovačkog naziva, odnosno dijela naziva trgovačkog društva;

(e)

uporaba tog znaka na poslovnim dokumentima i u oglašavanju;

(f)

uporaba tog znaka u komparativnom oglašavanju na način koji je protivan Direktivi 2006/114/EZ.

(a)

isticanje znaka istovjetnog ili sličnog žigu na pakiranju, naljepnicama, etiketama, sigurnosnim obilježjima ili oznakama ili obilježjima ili oznakama autentičnosti ili na bilo kojim drugim sredstvima na kojima žig može biti istaknut;

(b)

nuđenje ili stavljanje na tržište, ili skladištenje u te svrhe, ili uvoz ili izvoz, pakiranja, naljepnica, etiketa, sigurnosnih obilježja ili oznaka ili obilježja ili oznaka autentičnosti ili bilo kojih drugih sredstava na kojima je žig istaknut.

(a)

osporavati upotrebu žiga od strane njegova trgovačkog zastupnika ili predstavnika;

(b)

zahtijevati prijenos žiga u svoju korist.

(a)

imena ili adrese treće strane ako je ta treća strana fizička osoba;

(b)

znakova ili podataka koji nisu razlikovni ili koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili druge karakteristike proizvoda ili usluga;

(c)

žiga u svrhu prepoznavanja ili upućivanja na proizvode ili usluge kao one koji pripadaju nositelju tog žiga, osobito ako je uporaba žiga nužna za označivanje predviđene namjene proizvoda ili usluge, osobito ako je riječ o dodatnim ili rezervnim dijelovima.

(a)

uporaba žiga u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran, bez obzira na to je li žig u obliku u kojem se upotrebljava također registriran na ime nositelja;

(b)

obilježavanje žigom proizvoda ili njihovih pakiranja u dotičnoj državi članici isključivo za potrebe izvoza.

(a)

zbog djelovanja ili nedjelovanja nositelja on u trgovini postane uobičajeni naziv za proizvod ili uslugu za koje je registriran;

(b)

zbog uporabe od strane nositelja žiga ili uz odobrenje nositelja, a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, javnost može dovesti u zabludu, osobito u pogledu vrste, kakvoće ili zemljopisnog podrijetla tih proizvoda ili usluga.

(a)

njezino trajanje;

(b)

oblik, obuhvaćen registracijom, u kojem se žig može rabiti;

(c)

opseg proizvoda ili usluga za koje je izdana licencija;

(d)

područje na kojem se žig može isticati; ili

(e)

kakvoću proizvedenih proizvoda ili usluga pruženih od stjecatelja licencije.

(a)

„jamstveni ili certifikacijski žig” znači žig koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga koje je odobrio nositelj žiga u odnosu na materijal, način proizvodnje proizvoda ili izvedbe usluga, kakvoću, ispravnost ili druge karakteristike od proizvoda i usluga koji nisu na taj način odobreni;

(b)

„zajednički žig” znači žig koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruženja koje je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzeća.

(a)

nositelj ne poduzme razumne mjere radi sprječavanja uporabe žiga na način koji nije usklađen s uvjetima uporabe utvrđenima u pravilima kojima se uređuje uporaba, uključujući sve njihove izmjene navedene u registru;

(b)

način na koji ovlaštene osobe rabe žig uzrokuje to da žig dovodi javnost u zabludu na način utvrđen u članku 31. stavku 2.;

(c)

izmjena pravila kojima se uređuje uporaba žiga navedena u registru nije u skladu s odredbama članka 33. stavka 2., osim ako nositelj žiga daljnjim izmjenama pravila kojima se uređuje uporaba uspije ispuniti uvjete tog članka.

(a)

zahtjev za registraciju;

(b)

podatke o podnositelju prijave;

(c)

popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija;

(d)

izgled žiga koji ispunjava uvjete navedene u članku 3. točki (b).

(a)

žig se nije smio registrirati jer ne ispunjava uvjete iz članka 4.;

(b)

žig se nije smio registrirati zbog postojanja ranijeg prava u skladu sa značenjem članka 5. stavaka od 1. do 3.

(a)

u slučaju stavka 2. i stavka 3. točke (a) svaka fizička ili pravna osoba i svaka grupa ili tijelo koji su ustrojeni s ciljem predstavljanja interesa proizvođača, pružatelja usluga, trgovaca ili potrošača, te koji sukladno uvjetima mjerodavnog prava mogu u vlastito ime podnijeti tužbu i biti tuženi;

(b)

u slučaju ovog članka stavka 3. točke (b) nositelj ranijeg žiga iz članka 5. stavka 2. i članka 5. stavka 3. točke (a) i osoba ovlaštena na temelju mjerodavnog prava za ostvarivanje prava koja proizlaze iz zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla iz članka 5. stavka 3. točke (c).

23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/27

(1)

Unija je nadležna za donošenje mjera za očuvanje morskih bioloških resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike i sklapanje sporazuma s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

(2)

U skladu s Odlukom Vijeća 98/392/EZ (2) Unija je ugovorna stranka Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. Tom se konvencijom od svih članica međunarodne zajednice zahtijeva da surađuju u očuvanju bioloških bogatstava mora i gospodarenju njima.

(3)

U skladu s Odlukom Vijeća 98/414/EZ (3) Unija je ugovorna stranka Sporazuma o provedbi odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim stokovima i visokomigracijskim ribljim stokovima.

(4)

Vijeće je 1. prosinca 2009. ovlastilo Europsku komisiju da u ime Unije zatraži izmjenu Konvencije za očuvanje južne plavoperajne tune („Konvencija”) kako bi Unija postala ugovorna stranka.

(5)

Dok pregovori o izmjeni Konvencije još nisu okončani, Komisija za očuvanje južne plavoperajne tune („CCSBT”) na svojem je 20. sastanku u listopadu 2013. izmijenila Rezoluciju o osnivanju proširene komisije za očuvanje južne plavoperajne tune („proširena komisija CCSBT-a”) kako bi se Uniji omogućilo da Sporazumom u obliku razmjene pisama postane članica proširene komisije CCSBT-a.

(6)

Vijeće je 20. travnja 2015. odobrilo potpisivanje i privremenu primjenu Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Komisije za očuvanje južne plavoperajne tune (CCSBT) u vezi s članstvom Unije u proširenoj komisiji Konvencije za očuvanje južne plavoperajne tune („Sporazum u obliku razmjene pisama”).

(7)

Budući da plovila koja plove pod zastavom država članica Unije love resurse u području rasprostranjenosti južne plavoperajne tune, u interesu je Unije da ima djelotvornu ulogu u provedbi Konvencije.

(8)

Članstvom u proširenoj komisiji CCSBT-a također će se promicati dosljednost u pristupu Unije očuvanju u svim oceanima te pojačati njezina predanost dugoročnom očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa na svjetskoj razini.

(9)

Sporazum u obliku razmjene pisama stoga bi trebalo odobriti,

23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/29

(1)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 nastoji se postupno napustiti praksa odbacivanja ulova u svim ribarstvima Unije uvođenjem obveze iskrcavanja ulova vrsta koje podliježu ograničenjima ulova.

(2)

Člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Komisiji se dodjeljuju ovlasti da donese planove za odbačeni ulov s pomoću delegiranog akta za razdoblje od najviše tri godine na temelju zajedničkih preporuka koje su izradile države članice nakon savjetovanja s relevantnim savjetodavnim vijećima.

(3)

Belgija, Irska, Španjolska, Francuska, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina imaju izravan upravljački interes u ribarstvu u sjeverozapadnim vodama. Te države članice Komisiji su dostavile zajedničku preporuku nakon savjetovanja sa Savjetodavnim vijećem za sjeverozapadne vode. Relevantna znanstvena tijela dala su znanstveni doprinos koji je preispitao Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF). Mjere iz zajedničke preporuke u skladu su s člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 i stoga bi u skladu s člankom 18. stavkom 3. te Uredbe trebale biti uključene u ovu Uredbu.

(4)

U pogledu sjeverozapadnih voda, u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1380/2013, obveza iskrcavanja primjenjuje se na vrste koje definiraju ribarstvo i koje podliježu ograničenjima ulova najkasnije od 1. siječnja 2016. U skladu sa zajedničkom preporukom plan odbacivanja trebao bi od 1. siječnja 2016. obuhvaćati ribarstva koja definira izrazito mješoviti ribolov bakalara, koljaka, pišmolja, crnog bakalara, škampa (Nephrops), mješoviti ribolov lista i iverka te ribolov oslića.

(5)

U zajedničkoj preporuci predlaže se da se izuzeće od obveze iskrcavanja primjenjuje na ribolov škampa vršama, klopkama ili košarama u zoni ICES-a VI.a i na potpodručju ICES-a VII. jer znanstveni dokazi pokazuju visoke stope preživljavanja, uzimajući u obzir karakteristike alata, ribarske prakse i ekosustav. STECF je zaključio da je izuzeće utemeljeno. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(6)

Zajedničkom preporukom obuhvaćeno je sedam izuzeća de minimis od obveze iskrcavanja za određene vrste ribolova i do određene razine. Dokaze koje su dostavile države članice preispitao je STECF, koji je općenito zaključio da su u zajedničkim preporukama sadržani obrazloženi argumenti da je daljnja poboljšanja selektivnosti teško postići i/ili u pogledu nerazmjernih troškova postupanja s neželjenim ulovom, a u nekim slučajevima to je potvrđeno kvalitativnom procjenom troškova. U svjetlu prethodno navedenoga i u nedostatku drugačijih znanstvenih informacija primjereno je uspostaviti izuzeća de minimis u skladu s postotkom predloženim u zajedničkoj preporuci i na razinama koje ne premašuju dopuštene u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(7)

Izuzeće de minimis za list do najviše 3 % u razdoblju 2016.–2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste trostrukim i jednostrukim mrežama stajaćicama za ulov lista u zonama ICES-a VII.d, VII.e, VII.f i VII.g temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF je zaključio da je izuzeće dobro definirano i bi stoga to izuzeće trebalo uključiti u Uredbu.

(8)

Izuzeće de minimis za pišmolj do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste pridnenim povlačnim mrežama veličine oka manje od 100 mm za ulov pišmolja u zonama ICES-a VII.d i VII.e temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF je zaključio da je dostavljeno dovoljno dokaza u korist izuzeća, ali da bi trebalo prikupiti dodatne informacije za ocjenu opsega izuzeća de minimis. To bi izuzeće stoga trebalo uključiti u Uredbu samo uz odredbu kojom se od predmetnih država članica zahtijeva da Komisiji dostave dodatne podatke kako bi STECF mogao u potpunosti ocijeniti trenutačnu razinu odbacivanja u odnosu na opseg zahtijevanog izuzeća de minimis.

(9)

Izuzeće de minimis za pišmolj do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste pridnenim povlačnim mrežama veličine oka od najmanje 100 mm za ulov pišmolja u zonama ICES-a VII.b–VII.j temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF je zaključio da je dostavljeno dovoljno dokaza u korist izuzeća, ali da bi trebalo prikupiti dodatne informacije za ocjenu opsega izuzeća de minimis. STECF je dodao da su dodatna istraživanja selektivnosti u tijeku. To je izuzeće stoga uključeno u Uredbu uz odredbu kojom se od predmetnih država članica zahtijeva da Komisiji dostave dodatne podatke kako bi STECF mogao u potpunosti ocijeniti trenutačne stope odbacivanja za predmetni ribolov.

(10)

Izuzeće de minimis za pišmolj do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste pridnenim povlačnim mrežama veličine oka manje od 100 mm za ulov pišmolja u zonama ICES-a VII. (osim VII.a, VII.d i VII.e) temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF napominje da osnova za to izuzeće ne obuhvaća puno kvantificiranih informacija o selektivnosti. STECF je zaključio da bi trebalo prikupiti dodatne informacije za procjenu tog izuzeća de minimis. To se izuzeće stoga može uključiti u Uredbu samo uz odredbu kojom se od predmetnih država članica zahtijeva da Komisiji dostave dodatne podatke kako bi STECF mogao bolje ocijeniti informacije u korist tog izuzeća.

(11)

Izuzeće de minimis za škamp do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja imaju obvezu iskrcavanja škampa na potpodručju ICES-a VII. temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF je zaključio da je izuzeće utemeljeno. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(12)

Izuzeće de minimis za škamp do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja imaju obvezu iskrcavanja škampa u zoni ICES-a VI.a temelji se na činjenici da se povećanja selektivnosti vrlo teško mogu postići i popratnim kvantitativnim informacijama o nerazmjernim troškovima postupanja s neželjenim ulovom. STECF je zaključio da je izuzeće utemeljeno. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(13)

Izuzeće de minimis za list do najviše 3 % u razdoblju 2016.–2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste alatom povećane selektivnosti u zonama ICES-a VII.d, VII.e, VII.f i VII.g temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF napominje da je izuzeće namijenjeno nadoknadi upotrebe selektivnijeg alata i da je zahtijevano izuzeće de minimis namijenjeno pokrivanju preostalog odbačenog ulova. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(14)

Budući da mjere predviđene ovom Uredbom izravno utječu na gospodarske aktivnosti povezane sa sezonom ribolova plovila Unije i na njezino planiranje, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu neposredno nakon objave. Trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2016. kako bi bila u skladu s vremenskim okvirom utvrđenim u članku 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013. U skladu s člankom 15. stavkom 6. te Uredbe, ova bi se Uredba trebala primjenjivati najviše 3 godine,

(a)

za list (Solea solea) do najviše 3 % u 2016., 2017. i 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste trostrukim i jednostrukim mrežama stajaćicama za ulov lista u zonama ICES-a VII.d, VII.e, VII.f i VII.g;

(b)

za pišmolj (Merlangius merlangus) do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste pridnenim povlačnim mrežama veličine oka manje od 100 mm za ulov pišmolja u zonama ICES-a VII.d i VII.e;

(c)

za pišmolj (Merlangius merlangus) do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste pridnenim povlačnim mrežama veličine oka od najmanje 100 mm za ulov pišmolja u zonama ICES-a VII.b–VII.j;

(d)

za pišmolj (Merlangius merlangus) do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste pridnenim povlačnim mrežama veličine oka manje od 100 mm za ulov pišmolja na potpodručju ICES-a VII., osim u zonama VII.a, d i e;

(e)

za škamp (Nephrops norvegicus) do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja imaju obvezu iskrcavanja škampa na potpodručju ICES-a VII.;

(f)

za škamp (Nephrops norvegicus) do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do najviše 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja imaju obvezu iskrcavanja škampa u zoni ICES-a VI.a;

(g)

za list (Solea solea) do najviše 3 % u 2016., 2017. i 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste alatom povećane selektivnosti (alat TBB veličine oka 80–199 mm) u zonama ICES-a VII.d, VII.e, VII.f i VII.g.

23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/36

(1)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 nastoji se postupno napustiti praksa odbacivanja ulova u svim ribarstvima Unije uvođenjem obveze iskrcavanja ulova vrsta koje podliježu ograničenjima ulova.

(2)

Člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Komisiji se dodjeljuju ovlasti da donese planove za odbačeni ulov s pomoću delegiranog akta za razdoblje od najviše tri godine na temelju zajedničkih preporuka koje su izradile države članice nakon savjetovanja s relevantnim savjetodavnim vijećima.

(3)

Belgija, Španjolska, Francuska, Nizozemska i Portugal imaju izravan upravljački interes u ribarstvu u jugozapadnim vodama. Te države članice Komisiji su dostavile zajedničku preporuku nakon savjetovanja sa Savjetodavnim vijećem za jugozapadne vode. Relevantna znanstvena tijela dala su znanstveni doprinos koji je preispitao Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF). Mjere iz zajedničke preporuke u skladu su s člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 i stoga bi u skladu s člankom 18. stavkom 3. te Uredbe trebale biti uključene u ovu Uredbu.

(4)

U pogledu jugozapadnih voda, u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1380/2013, obveza iskrcavanja primjenjuje se na vrste koje definiraju ribarstvo najkasnije od 1. siječnja 2016. U skladu sa zajedničkom preporukom plan odbacivanja ulova trebao bi obuhvaćati ribolov lista, oslića i škampa (samo na područjima distribucije stoka koje se nazivaju „funkcionalne jedinice”) u zonama ICES-a VIII.a, b, d, e, ribolov škampa u zonama ICES-a VIII.c i IX.a (samo u funkcionalnim jedinicama), ribolov lista i iverka u zoni ICES-a IX.a i oslića u zonama ICES-a VIII.c i IX.a.

(5)

U zajedničkoj preporuci predlaže se da se izuzeće od obveze iskrcavanja primjenjuje na ribolov škampa povlačnim mrežama na potpodručjima ICES-a VIII. i IX. jer postojeći znanstveni dokazi upućuju na moguće visoke stope preživljavanja, uzimajući u obzir karakteristike alata za ulov tih vrsta, ribarske prakse i ekosustav. STECF u svojoj ocjeni zaključuje da je potrebno još istraživanja da se potvrde postojeći nalazi te napominje da su ta istraživanja u tijeku i planu. To bi izuzeće stoga trebalo uključiti u Uredbu za 2016., uz odredbu kojom se od predmetnih država članica zahtijeva da Komisiji dostave dodatne podatke kako bi STECF mogao u potpunosti ocijeniti obrazloženja izuzeća.

(6)

Zajedničkom preporukom obuhvaćena su tri izuzeća de minimis od obveze iskrcavanja za određene vrste ribolova i do određene razine. STECF je preispitao dokaze koje su dostavile države članice. Zaključuje da su u zajedničkoj preporuci sadržani obrazloženi argumenti povezani s otežanim povećanjem selektivnosti i nerazmjernim troškovima postupanja s neželjenim ulovom. U svjetlu prethodno navedenoga primjereno je uspostaviti izuzeća de minimis u skladu s postotkom predloženim u zajedničkoj preporuci i na razinama koje ne premašuju dopuštene u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(7)

Izuzeće de minimis za list do najviše 5 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste, plovilima kojima se ta vrsta lovi u zonama ICES-a VIII.a i VIII.b povlačnim mrežama (koća) s gredom i pridnenim povlačnim mrežama (koća) temelji se na činjenici da je održiva povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF je zaključio da su popratne informacije dovoljne da opravdaju zatraženo izuzeće. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(8)

Izuzeće de minimis za list do najviše 3 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima kojima se ta vrsta lovi u zonama ICES-a VIII.a i VIII.b trostrukim mrežama stajaćicama i jednostrukim mrežama stajaćicama temelji se na činjenici da je održiva povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF je zaključio da su popratne informacije dovoljne da opravdaju zatraženo izuzeće. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(9)

Izuzeće de minimis za oslić do najviše 7 % u 2016. i 2017. i 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima kojima se ta vrsta lovi na potpodručjima ICES-a VIII. i IX. povlačnim mrežama temelji se na činjenici da je održiva povećanja selektivnosti vrlo teško postići. Postojeće popratne informacije koje su predočene pokazuju da bi povećana selektivnost u predmetnom ribolovu uzrokovala gubitke utržive ribe koji bi ga potencijalno učinili neekonomičnim. STECF je dodao da bi ih trebalo nadopuniti dodatnim istraživanjima selektivnosti relevantnog ribolova. To bi izuzeće stoga trebalo uključiti u Uredbu, uz odredbu kojom se od predmetnih država članica zahtijeva da Komisiji dostave dodatne podatke kako bi STECF mogao u potpunosti ocijeniti obrazloženja izuzeća.

(10)

Budući da mjere predviđene ovom Uredbom izravno utječu na gospodarske aktivnosti povezane sa sezonom ribolova plovila Unije i na njezino planiranje, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu neposredno nakon objave. Trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2016. kako bi bila u skladu s vremenskim okvirom utvrđenim u članku 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013. U skladu s člankom 15. stavkom 6. te Uredbe ova bi se Uredba trebala primjenjivati najviše tri godine,

(a)

za list (Solea solea) do najviše 5 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste povlačnom mrežom (koća) s gredom (šifra ribolovnog alata: TBB) i pridnenom povlačnom mrežom (koća) (šifre ribolovnog alata: OTB, OTT, PTB, TBN, TBS, TB, OT, PT i TX) za ribolov te vrste u zonama ICES-a VIII.a i VIII.b;

(b)

za list (Solea solea) do najviše 3 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste trostrukim mrežama stajaćicama i jednostrukim mrežama stajaćicama (šifre ribolovnog alata: GNS, GN, GND, GNC, GTN, GTR i GEN) za ribolov te vrste u zonama ICES-a VIII.a i VIII.b;

(c)

za oslić (Merluccius merluccius) do najviše 7 % u 2016. i 2017. i do 6 % u 2018. ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste povlačnim mrežama (šifre ribolovnog alata: OTT, OTB, PTB, OT, PT, TBN, TBS, TX, SSC, SPR, TB, SDN, SX i SV) za ribolov te vrste na potpodručjima ICES-a VIII. i IX.

23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/42

(1)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 nastoji se postupno napustiti praksa odbacivanja ulova u svim ribarstvima Unije uvođenjem obveze iskrcavanja ulova vrsta koje podliježu ograničenjima ulova.

(2)

Člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Komisiji se dodjeljuju ovlasti da donese planove za odbačeni ulov s pomoću delegiranih akata za razdoblje od najviše tri godine na temelju zajedničkih preporuka koje su izradile države članice nakon savjetovanja s relevantnim savjetodavnim vijećima.

(3)

Belgija, Danska, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina imaju izravan upravljački interes u ribarstvu u Sjevernome moru. Te države članice Komisiji su dostavile zajedničku preporuku nakon savjetovanja sa Savjetodavnim vijećem za Sjeverno more i Savjetodavnim vijećem za udaljeno ribarstvo. Relevantna znanstvena tijela dala su znanstveni doprinos koji je preispitao Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF). Mjere uključene u zajedničku preporuku u skladu su s člankom 18. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(4)

Za potrebe Uredbe (EU) br. 1380/2013 Sjeverno more obuhvaća zone ICES-a III.a i IV. Budući da se određeni pridneni stokovi relevantni za predloženi plan za odbačeni ulov nalaze i u vodama Unije u zoni ICES-a II.a, države članice preporučuju da se ta zona obuhvati planom za odbačeni ulov.

(5)

U pogledu Sjevernog mora, u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1380/2013, obveza iskrcavanja primjenjuje se na vrste koje definiraju ribarstvo i koje podliježu ograničenjima ulova najkasnije od 1. siječnja 2016. u mješovitom ribolovu bakalara, koljaka, pišmolja, crnog bakalara (ugljenar); u ribolovu škampa; u mješovitom ribolovu lista običnog i iverka; u ribolovu oslića i u ribolovu sjevernih kozica. U skladu s člankom 15. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1380/2013, u planu za odbačeni ulov utvrđuju se vrste koje se moraju iskrcavati od 1. siječnja 2016. Te su vrste crni bakalar (ugljenar), koljak, škamp, list obični, iverak, oslić i sjeverna kozica. Tim se planom za odbačeni ulov utvrđuje i obveza iskrcavanja usputnih ulova sjevernih kozica.

(6)

U zajedničkoj preporuci predlaže se primjena dva izuzeća od obveze iskrcavanja na škampe ulovljene vršama i određenim pridnenim koćama (OTB, TBN (3)) u zoni ICES-a III.a. Na temelju znanstvenih dokaza iz zajedničke preporuke, koje je preispitao STECF, i uzimajući u obzir značajke ribolovnih alata, ribarskih praksi i ekosustava Komisija smatra da bi ta izuzeća trebalo obuhvatiti ovom Uredbom. Države članice trebale bi dostaviti dodatne podatke kako bi omogućile STECF-u daljnje ocjenjivanje stopa preživljavanja škampa ulovljenih predmetnim koćama, a Komisiji reviziju relevantnog izuzeća nakon 2016.

(7)

Zajedničkom preporukom obuhvaćeno je pet izuzeća de minimis od obveze iskrcavanja za određene vrste ribolova i do određene razine. Dokaze koje su dostavile države članice preispitao je STECF, koji je općenito zaključio da zajednička preporuka sadržava obrazložene argumente da je daljnja poboljšanja selektivnosti teško postići i/ili da impliciraju nerazmjerne troškove postupanja s neželjenim ulovom, što je u nekim slučajevima potvrđeno kvalitativnom procjenom troškova. Budući da tom zaključku nisu suprotstavljene drugačije znanstvene informacije, primjereno je uspostaviti izuzeća de minimis u skladu s postotkom predloženim u zajedničkoj preporuci u okviru ograničenja iz članka 15. stavka 5. točke (c) Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(8)

Izuzeće de minimis predloženo u zajedničkoj preporuci za list obični i koljak zajedno, do najviše 2 % ukupnog godišnjeg ulova škampa, lista i koljaka u ribolovu škampa plovilima koja se koriste pridnenim koćama s rešetkom za sortiranje vrsta u zoni ICES-a III.a, temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF je zaključio da su popratne informacije dovoljne da opravdaju zatraženo izuzeće. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(9)

Izuzeće de minimis predloženo u zajedničkoj preporuci za list obični, do najviše 3 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste trostrukim i jednostrukim mrežama stajaćicama za ulov lista običnog u zoni ICES-a III.a, potpodručju IV. i vodama Unije u zoni ICES-a II.a temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF je zaključio da su popratne informacije dovoljne da opravdaju zatraženo izuzeće. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(10)

Izuzeće de minimis predloženo u zajedničkoj preporuci za list obični manji od 19 cm, do najviše 3,7 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste koćama s gredom veličine oka mrežnog tega 80–90 mm u potpodručju IV. ICES-a južno od 55/56° S, temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići i na popratnim kvantitativnim informacijama o nerazmjernim troškovima postupanja s neželjenim ulovom. Komisija smatra da je primjereno uključiti to izuzeće u ovu Uredbu. Države članice trebale bi dostaviti dodatne podatke u pogledu predmetnih troškova kako bi Komisiji omogućile da preispita to izuzeće nakon 2016.

(11)

Izuzeće de minimis predloženo u zajedničkoj preporuci za list obični, do najviše 7 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste koćama s gredom i s povećanom selektivnosti u potpodručju IV. ICES-a, temelji se na činjenici da je povećanja selektivnosti vrlo teško postići. STECF je zaključio da su popratne informacije dovoljne da opravdaju predloženo izuzeće. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(12)

Izuzeće de minimis predloženo u zajedničkoj preporuci za škampe manje od minimalne referentne veličine za očuvanje, do najviše 6 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste određenim pridnenim koćama u potpodručju IV. ICES-a i vodama Unije u zoni ICES-a II.a, temelji se na činjenici da postoje popratne kvantitativne informacije o nerazmjernim troškovima postupanja s neželjenim ulovom. STECF je zaključio da su popratne informacije dovoljne da opravdaju predloženo izuzeće. Stoga bi predmetno izuzeće trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(13)

Za potrebe donošenja planova za odbačeni ulov, a za vrste koje podliježu obvezi iskrcavanja, Komisija se člankom 18.a Uredbe (EZ) br. 850/98 ovlašćuje za utvrđivanje minimalne referentne veličine za očuvanje (MCRS) u cilju osiguravanja zaštite nedoraslih morskih organizama. MCRS po potrebi može odstupiti od veličina utvrđenih u Prilogu XII. toj Uredbi. U tom Prilogu XII. postojeći MCRS za škampe iznosi 130 cm. Znanstveni dokazi koje je preispitao STECF podupiru utvrđivanje MCRS-a od 105 cm za škampe. Konkretnije, STECF je zaključio da je predloženi MCRS veći od prosječne veličine pri kojoj nastupa prva spolna zrelost te da je rizik za populaciju zbog smanjenja MCRS-a u zoni ICES-a III.a malen.

(14)

Planovi za odbačeni ulov mogu uključivati i tehničke mjere u pogledu ribolova ili vrsta obuhvaćenih obvezom iskrcavanja. Kako bi se povećala selektivnost ribolovnih alata i smanjio neželjeni ulov u Skagerraku, primjereno je osigurati određeni broj tehničkih mjera koje su Unija i Norveška dogovorile 2011. (4) i 2012 (5).

(15)

Kako bi se osigurala odgovarajuća kontrola, trebali bi se utvrditi posebni zahtjevi za države članice da utvrde popise plovila obuhvaćenih ovom Uredbom.

(16)

Budući da mjere predviđene ovom Uredbom izravno utječu na gospodarske aktivnosti povezane sa sezonom ribolova plovila Unije i na njezino planiranje, Uredba bi trebala stupiti na snagu odmah nakon objave. Trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2016. kako bi bila u skladu s vremenskim okvirom utvrđenim u članku 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013. U skladu s člankom 15. stavkom 6. te Uredbe ova bi se Uredba trebala primjenjivati najviše godinu dana,

(a)

ulov vršama (FPO);

(b)

ulov u zoni ICES-a III.a pridnenim koćama (OTB, TBN) veličine oka mrežnog tega od najmanje 70 mm, opremljenima rešetkom za sortiranje vrsta s razmakom između prečki rešetke od najviše 35 mm; i

(c)

ulov u zoni ICES-a III.a pridnenim koćama (OTB, TBN) veličine oka mrežnog tega od najmanje 90 mm, opremljenima gornjom plohom veličine oka mrežnog tega od najmanje 270 mm (oka mrežnog tega u obliku romba) ili veličine oka mrežnog tega od najmanje 140 mm (kvadratna oka mrežnog tega).

(a)

za list obični i koljak zajedno, do najviše 2 % ukupnog godišnjeg ulova škampa, lista običnog i koljaka u ribolovu škampa plovilima koja se koriste pridnenim koćama (OTB, TBN) veličine oka mrežnog tega 70 mm ili veće, opremljenima rešetkom za sortiranje vrsta s razmakom između prečki rešetke od najviše 35 mm u zoni ICES-a III.a;

(b)

za list obični, do najviše 3 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste trostrukim i jednostrukim mrežama stajaćicama (GN, GNS, GND, GNC, GTN, GTR, GEN, GNF) u zoni ICES-a III.a, potpodručju IV. i vodama Unije u zoni ICES-a II.a;

(c)

za list obični manji od 19 cm, do najviše 3,7 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste koćama s gredom (TBB) veličine oka mrežnog tega 80–90 mm u južnom dijelu Sjevernog mora (potpodručje IV. ICES-a južno od 55/56° S);

(d)

za list obični manji od minimalne referentne veličine za očuvanje, do najviše 7 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste koćom s gredom (TBB) veličine oka mrežnog tega 80–119 mm, povećane veličine oka mrežnog tega u produžetku koće s gredom u potpodručju IV. ICES-a.;

(e)

za škamp manji od minimalne referentne veličine za očuvanje, do najviše 6 % ukupnog godišnjeg ulova te vrste plovilima koja se koriste pridnenim koćama (OTB, TBN, OTT, TB) veličine oka mrežnog tega 80–99 mm u potpodručju IV. ICES-a i vodama Unije u zoni ICES-a II.a.

(a)

ukupna duljina 105 mm;

(b)

duljina oklopa 32 mm.

(a)

mrežnom plohom s kvadratnim okom mrežnog tega od najmanje 140 mm;

(b)

mrežnom plohom s okom mrežnog tega u obliku romba od najmanje 270 mm, koja se nalazi u dijelu od četiri plohe i ugrađena je uz omjer spajanja od tri mrežna oka od 90 mm na jedno mrežno oko od 270 mm; ili

(c)

razdjelnom rešetkom s razmakom između prečki rešetke od najviše 35 mm.

—

duljine najmanje 3 m,

—

smještena najviše 4 m od konopa za vezanje vreće mreže, i

—

pune širine gornjeg sloja koće (tj. od ruba do ruba).

(a)

koće s vrećom kvadratnog oka mrežnog tega od najmanje 70 mm, opremljene razdjelnom rešetkom s razmakom između prečki rešetke od najviše 35 mm;

(b)

koće najmanje veličine oka mrežnog tega manje od 70 mm kojima se love pelagijske vrste ili vrste za industrijske namjene, pod uvjetom da ulov sadržava više od 80 % jedne pelagijske vrste ili vrste za industrijske namjene ili više njih;

(c)

koće s vrećom od najmanje 35 mm kojima se love rakovi roda Pandalus, pod uvjetom da je koća opremljena razdjelnom rešetkom s razmakom između prečki rešetke od najviše 19 mm.

—

konstruiran s gornjom plohom veličine kvadratnih oka mrežnog tega od najmanje 120 mm,

—

duljine najmanje 3 m, i

—

širok najmanje kao razdjelna rešetka.

23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/49

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 1126/2008 (2) usvojeni su određeni međunarodni standardi i tumačenja koji su postojali 15. listopada 2008.

(2)

Dana 12. kolovoza 2014. Odbor za međunarodne računovodstvene standarde objavio je izmjene međunarodnog računovodstvenog standarda (MRS) 27 Nekonsolidirani financijski izvještaji pod nazivom Metoda udjela u nekonsolidiranim financijskim izvještajima. Cilj je izmjena dopustiti subjektima uporabu metode udjela opisane u standardu MRS 28 Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima, kako bi se uzelo u obzir ulaganja u društva kćeri, zajedničke pothvate i pridružena društva u njihovim nekonsolidiranim financijskim izvještajima.

(3)

Izmjene standarda MRS 27 posljedično podrazumijevaju izmjene Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja (MSFI) 1 i standarda MRS 28 kako bi se osigurala usklađenost međunarodnih računovodstvenih standarda.

(4)

Izmjene MRS 27 sadržavaju neke reference na MSFI 9 koje trenutačno nije moguće primijeniti jer Unija još nije donijela MSFI 9. Stoga bi svako upućivanje na MSFI 9 u Prilogu ovoj Uredbi trebalo tumačiti kao upućivanje na Međunarodni računovodstveni standard (MRS) 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje.

(5)

Europska savjetodavna skupina za financijsko izvještavanje potvrđuje da izmjene standarda MRS 27 zadovoljavaju kriterije za donošenje iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002.

(6)

Uredbu (EZ) br. 1126/2008 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Regulatornog računovodstvenog odbora,

(a)

Međunarodni standard financijskog izvještavanja (MSFI) 1 Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi;

(b)

Međunarodni računovodstveni standard (MRS) 27 Nekonsolidirani financijski izvještaji mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi;

(c)

Međunarodni računovodstveni standard (MRS) 28 Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/54

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/56

(1)

Člankom 464. stavcima 3. i 4. Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Moldove, s druge strane (1) („Sporazum”) predviđa se privremena primjena dijela Sporazuma.

(2)

Člankom 3. Odluke Vijeća 2014/492/EU (2) određuju se dijelovi Sporazuma koje treba privremeno primjenjivati.

(3)

Člankom 462. Sporazuma predviđa da primjene glave V. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) Sporazuma u pogledu onih područja Republike Moldove u kojima Vlada Republike Moldove nema stvarnu kontrolu treba početi nakon što Republika Moldova osigura potpunu provedbu i izvršavanje glave V. na svojem cjelokupnom državnom području.

(4)

Nadalje, člankom 462. Sporazuma predviđa se da Vijeće za pridruživanje treba donijeti odluku o tome kada su osigurane potpuna provedba i izvršavanje glave V. Sporazuma na cjelokupnom državnom području Republike Moldove.

(5)

Republika Moldova obavijestila je Europsku komisiju da će od 1. siječnja 2016. moći osigurati potpunu provedbu i izvršavanje glave V. Sporazuma na svojem cjelokupnom državnom području.

(6)

Potrebno je pratiti i redovito preispitivati primjenu glave V. Sporazuma na cjelokupnom državnom područja Republike Moldove.

(7)

Stoga je primjereno odrediti stajalište Unije u vezi primjene glave V. Sporazuma na cjelokupnom državnom području Republike Moldove,

23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/59

(1)

Uredbom (EU) br. 652/2014 utvrđene su, među ostalim, odredbe za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac i zdravlje životinja te zahtjevi za podnošenje i sadržaj nacionalnih programa iskorjenjivanja, kontrole i nadziranja bolesti životinja i zoonoza.

(2)

U članku 12. stavku 1. Uredbe (EU) br. 652/2014 utvrđeno je da svake godine, najkasnije do 31. svibnja, države članice moraju Komisiji podnijeti nacionalne programe koji se počinju provoditi u narednoj godini, a za koje žele zatražiti dodjelu bespovratnih sredstava.

(3)

Odlukom Komisije 2008/425/EZ (2) utvrđeno je da države članice koje žele primiti financijski doprinos Unije za nacionalne programe iskorjenjivanja, praćenja i kontrole određenih bolesti životinja moraju podnijeti zahtjeve koji sadržavaju određene osnovne podatke propisane prilozima I. do V. toj Odluci.

(4)

Nakon donošenja Uredbe (EU) br. 652/2014 trebalo bi preispitati standardne zahtjeve u pogledu sadržaja i podnošenja nacionalnih programa država članica utvrđenih u članku 9. te Uredbe kako bi bili u potpunosti u skladu sa zahtjevima iz članka 12. te Uredbe.

(5)

Nadalje, standardni zahtjevi u pogledu sadržaja i podnošenja nacionalnih programa država članica utvrđenih u članku 9. Uredbe (EU) br. 652/2014 trebali bi biti u skladu s kriterijima za nacionalne programe iskorjenjivanja, kontrole i praćenja koji su uspostavljeni Odlukom Komisije 2008/341/EZ (3).

(6)

Radi usklađivanja sa zakonodavstvom Unije, koje se kontinuirano mijenja, te olakšavanja unošenja potrebnih izmjena ili uvrštenja novih detalja, za određene bi se bolesti trebali rabiti standardni elektronički obrasci dostupni na web-mjestu Komisije. Komisija će obavijestiti države članice te s njima raspraviti o svim potrebnim izmjenama standardnih elektroničkih obrazaca u okviru Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje. Revidirani standardni elektronički obrasci poslat će se svim državama članicama najkasnije do početka ožujka predmetne godine.

(7)

Za bolesti koje nisu obuhvaćene standardnim elektroničkim obrascima te za bolesti iz akvakulture odgovarajućim alatom za podnošenje nacionalnih programa smatra se uporaba standardnih obrazaca koji nisu elektronički jer, s obzirom na malen broj podnesenih programa tijekom proteklih godina, razvoj posebnih elektroničkih obrazaca nije opravdan.

(8)

Stoga bi radi jasnoće Odluku 2008/425/EZ trebalo staviti izvan snage i zamijeniti je ovom Odlukom.

(9)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,