15.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/1

(1)

U razdoblju od 2003. do 2006. Komisija je primila nekoliko pritužbi u kojima se tvrdilo da su regionalna tijela dodijelila nezakonitu državnu potporu zračnoj luci Niederrhein-Weeze (u daljnjem tekstu „zračna luka”).

(2)

Dopisima od 13. listopada 2005., 2. ožujka 2007., 3. kolovoza 2007., 19. listopada 2010. i 1. travnja 2011. Komisija je od Njemačke zatražila informacije povezane s tim pritužbama.

(3)

Njemačka je dopisima od 21. prosinca 2005., 2. veljače 2006., 14. lipnja 2007., 18. listopada 2007., 11. studenoga 2010. i 30. svibnja 2011. odgovorila na zahtjeve Komisije za informacijama. Međutim, odgovor Njemačke od 30. svibnja 2011. nije bio potpun jer nisu dotaknuta pitanja koja su se odnosila na sporna pitanja povezana s razdobljima prije srpnja 2009. Njemačka je navela da odbija odgovoriti na takva pitanja jer su ta ona prethodno bila predmetom istrage koju je Komisija navodno zaključila u srpnju 2009.

(4)

Komisija je 24. kolovoza 2011. Njemačkoj poslala podsjetnik u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (3) (dalje u tekstu: „postupovna uredba”) kojim se Njemačkoj daje mogućnost da dostavi podatke do 19. rujna 2011. Komisija je dodala da će razmotriti izdavanje naloga za dostavljanje podataka ako u tom roku ne dobije odgovor.

(5)

Elektroničkom porukom od 13. rujna 2011. Njemačka je zatražila produljenje roka do 19. listopada 2011. Komisija je odobrila zatraženo produljenje.

(6)

Njemačka je svoj odgovor predala 19. listopada 2011. Međutim, on je i dalje bio nepotpun jer je Njemačka ustrajala na svojem stajalištu da ne odgovara na sporna pitanja koja su se odnosila na razdoblja prije srpnja 2009.

(7)

Komisija je dopisom od 25. siječnja 2012. obavijestila Njemačku da je odlučila pokrenuti postupak utvrđen člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) u pogledu prethodno spomenute nezakonite potpore („odluka o pokretanju postupka”).

(8)

Elektroničkom porukom od 1. veljače 2012. Njemačka je zatražila produljenje roka unutar kojega mora predati svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka. Službe Komisije odobrile su to produljenje elektroničkom porukom od 10. veljače 2012.

(9)

Njemačka je predala svoja opažanja Komisiji 13. ožujka 2012. te ih dopunila novim dokumentima 4. ožujka 2013.

(10)

Ispravak odluke o pokretanju postupka donesen je 13. srpnja 2013.

(11)

Odluka o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije14. rujna 2012. (4). Komisija je pozvala zainteresirane strane da podnesu svoje primjedbe o predmetnim mjerama unutar jednog mjeseca od datuma objave.

(12)

Komisija je primila primjedbe zračne luke Düsseldorf, okruga Kleve, trgovačkog društva FN GmbH i nekoliko drugih zainteresiranih strana, ponajprije trgovačkih društava čije poslovanje ovisi o postojanju zračne luke Niederrhein-Weeze. Komisija je prenijela te primjedbe Njemačkoj 18. travnja 2013., 3. svibnja 2013. i 19. lipnja 2014. U dopisima od 19. kolovoza 2013. i 3. lipnja 2014. Njemačka je poslala svoja opažanja u pogledu primjedbi zainteresiranih strana.

(13)

Dopisima od 18. travnja 2013., 29. listopada 2013., 17. ožujka 2014. i 16. svibnja 2014. Komisija je zatražila dodatne informacije. Njemačka je odgovorila dopisima od 19. kolovoza 2013., 17. prosinca 2013., 15. siječnja 2014., 16. travnja 2014., 8. svibnja 2014. i 25. svibnja 2014.

(14)

Dopisom od 18. lipnja 2014. Njemačka je prihvatila da se ova Odluka donese na engleskom jeziku. Prema tome, vjerodostojan je samo tekst na engleskom jeziku.

(15)

Zračna luka smještena je u Njemačkoj u saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni-Vestfaliji u administrativnom području (Landkreis) Kleve između općina Weeze i Kevelaer u blizini njemačko-nizozemske granice. Prema jugu sljedeći veći grad je Duisburg, udaljen oko 60 km. Prema sjeveru grad Nijmegen (Nizozemska) udaljen je nekih 50 km.

(16)

Deset najbližih zračnih luka su:

(17)

Od 1954. do 1999. zračnom lukom koristile su se Kraljevske zračne snage Ujedinjene Kraljevine kao vojnom zračnom lukom. Nakon njezine prenamjene u civilnu zračnu luku, putnički letovi započeli su 2003.

(18)

Zračna luka ima uzletno-sletnu stazu od 2 440 metara. Njezin terminal ima kapacitet za prihvat 3,5 milijuna putnika. Broj putnika kretao se kako je prikazano u nastavku:

Tablica 1.

Promet u zračnoj luci Niederrhein-Weeze od 2003. do 2012.

(19)

U zračnoj luci trenutačno prometuju zračni prijevoznici Ryanair i Transavia (5). Ti zračni prijevoznici pokrivaju više od 50 međunarodnih destinacija. Sav putnički promet u zračnoj luci trenutačno čine niskotarifni prijevoznici. Udio putnika Ryanaira u ukupnom udjelu putnika u zračnoj luci je [80–99] (6) %. Ryanair je prisutan u zračnoj luci od njezina otvaranja, a u prijelaznom razdoblju zračnu je luku učinio jednom od svojih baza u Njemačkoj tako što je ondje trajno stacionirao devet zrakoplova (od ljeta 2013.).

(20)

Do 2010. više od 50 % putnika u zračnoj luci dolazilo je iz Nizozemske, a ostali su dolazili uglavnom iz okolnih njemačkih i dijelom belgijskih regija. Prema najnovijim javnim podacima (7) udio nizozemskih putnika pao je na oko 40 %.

(21)

Uzletište su 1954. osnovale Kraljevske zračne snage u vojne svrhe. Početkom 1990.-ih Kraljevske zračne snage objavile su svoju namjeru da se do 1999. povuku s uzletišta. Vlasništvo nad zračnom lukom trebalo je biti preneseno na Njemačku saveznu vladu. S obzirom na očekivani gubitak 400 civilnih radnih mjesta, okrug Kleve i općina Weeze 1993. planirali su osnovati civilnu zračnu luku (Euroregionales Zentrum für Luftverkehr, Logistik und Gewerbe, „EuZZLG”) na bivšem vojnom uzletištu. S tim su ciljem osnovali trgovačko društvo Flughafen Niederrhein GmbH (dalje u tekstu: „FN GmbH”) za upravljanje prenamjenom bivšeg vojnog uzletišta u civilnu zračnu luku.

(22)

Društvo FN GmbH registrirano je 1993. kao privatno društvo s ograničenom odgovornošću s temeljnim kapitalom od 50 000 DM (= 25 564 EUR). Dioničari osnivači bili su okrug Kleve (52 %) i općina Weeze (48 %).

(23)

Od samog početka općina i okrug Kleve predvidjeli su da zračnom lukom upravlja privatno društvo. U skladu s tim ciljem utvrđena su sljedeća četiri koraka:

(24)

Kraljevske zračne snage 30. studenoga 1999. prenijele su vlasništvo nad zračnom lukom na Njemačku saveznu vladu.

(25)

Okrug Kleve i općina Weeze uključili su još jedno trgovačko društvo, Entwicklungs- und Erschließungsgesellschaft Laarbruch GmbH („EEL GmbH”). Okrug Kleve posjeduje 52 % dionica trgovačkog društva EEL GmbH, a općina Weeze 48 %.

(26)

Tadašnje zadaće društva EEL GmbH razlikovale su se od zadaća društva FN GmbH. Dok je društvo FN GmbH osnovano kako bi upravljalo prenamjenom bivše vojne zračne luke, društvu EEL GmbH bilo je prije svega povjereno upravljanje objektima u razdoblju između zatvaranja vojne zračne luke 1999. do trenutka njezine prodaje privatnom ulagaču.

(27)

U tom smislu društvo EEL GmbH trebalo je srušiti infrastrukturu i objekte bivše vojne zračne luke radi njezine kasnije komercijalne uporabe.

(28)

Nakon što je savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija 23. kolovoza 2000. odobrila plan prenamjene vojnog uzletišta koji su predali okrug Kleve i općina Weeze te nakon što je Bezirksregierung Düsseldorf 20. lipnja 2001. društvu FN GmbH izdao dozvolu za poslovanje civilne zračne luke (8), privatizacija poslovanja zračne luke i nekretnine odvijala se u dva koraka:

(29)

Njemačka savezna vlada utvrdila je prodajnu cijenu zemljišta na kojem je izgrađena zračna luka u skladu s člankom 63. stavkom 3. Bundeshaushaltsordnung i Wertermittlungsverordnung. Tom se odredbom obvezuje saveznu vladu da proda imovinu po njezinoj aktualnoj vrijednosti, odnosno njezinoj tržišnoj vrijednosti kako ju je utvrdio neovisni stručnjak u skladu s pravilima utvrđenim u Wertermittlungsverordnung. U predmetnom slučaju, neovisni stručnjak procijenio je da vrijednost zemljišta iznosi [11–20] milijuna EUR, dok je vrijednost zgrada na zemljištu procijenjena na [4–10] milijuna EUR na temelju predloženog koncepta razvoja i korištenja zemljišta. Od tih vrijednosti stručnjak je oduzeo [4–10] milijuna EUR koji su predstavljali trošak rušenja vojarni u sklopu radova povezanih s prenamjenom te dodatnih [2–5] milijuna EUR koji su predstavljali troškove donošenja mjera koje su propisane primjenjivim zakonodavstvom povezanim s okolišem i prostornim planiranjem. Od 2001. provedene su prve građevinske mjere (rušenje bunkera, infrastruktura za postrojenja za pročišćavanje itd.) kako bi se zračna luka pripremila za civilnu uporabu.

(30)

Odmah nakon svojeg osnivanja 1999. društvo EEL GmbH preuzelo je upravljanje nekretninama zračne luke ugovorom o leasingu. Prve mjere u pogledu razvoja i izgradnje poduzete su u razdoblju između 2000. i 2001.

(31)

Nakon što je Bezirksregierung Düsseldorf društvu FN GmbH dodijelio dozvolu za upravljanje civilnom zračnom lukom u skladu s njemačkim zakonom o zračnom prometu i nakon što je skupina ulagača ANH dovršila kupovinu poduzeća FN GmbH 1. srpnja 2001., skupina ANH nadoknadila je društvu EEL GmbH troškove koje je potonje imalo prilikom upravljanja infrastrukturom zračne luke, uključujući troškove nekih radova povezanih s prenamjenom.

(32)

Tijekom 2002. društvo EEL GmbH predalo je upravljanje infrastrukturom zračne luke poduzeću FN GmbH. Društvo FN GmbH 2002. ostvarilo je gubitak od 0,3 milijuna EUR. Od 2003. društvo EEL GmbH više ne obavlja zadaće povezane s upravljanjem nekretninama zračne luke. Unatoč tome, okrug Kleve i općina Weeze 2003. nisu likvidirali društvo EEL GmbH.

(33)

Društvo FN GmbH na početku je ostvarilo financijski gubitak prije ostvarivanja dobiti, kako je prikazano u sljedećoj tablici:

Tablica 2.

Godišnji rezultati i EBIDTA (dobit prije odbijanja kamata, poreza i amortizacije) od 2003. do 2011.

(34)

Početkom 2003. društvo FN GmbH naišlo je na financijske teškoće koje su ugrozile početak obavljanja komercijalnih letova (koji se očekivalo 1. svibnja 2003.), a stoga i čitavi projekt prenamjene i razvoja zračne luke. Iz tog razloga javni su vlasnici društva EEL GmbH odlučili nastaviti s djelatnostima svojega društva. Društvo EEL GmbH 11. travnja 2003. dodijelilo je društvu FN GmbH prvi krediti („prvi kredit”) u iznosu od [11–20] milijuna EUR uz kamatnu stopu od [1–5] % iznad osnovne stope. Prema navodima Njemačke osnovna kamatna stopa koja je primijenjena na taj kredit bila je uobičajena stopa predviđena člankom 247. njemačkoga građanskog zakonika (Bürgerliches Gesetzbuch ili„BGB”), koja je relevantnog datuma iznosila 1,97 % (9). Utvrđeno je da je dospijeće kredita do 30. lipnja 2005. Kao instrument osiguranja, zemljište i zgrade zračne luke terećene su (Grundschuld) u korist društva EEL GmbH u iznosu kredita, naime [11–20] milijuna EUR. Osim tog iznosa, trebalo je dodati i godišnju kamatu od [15–23] %, ako se bude upotrijebio instrument osiguranja u slučaju neplaćanja. Osim toga, […] osigurao je osobno jamstvo za kredit (selbstschuldnerische Bürgschaft) u najvećem iznosu od [5–15] milijuna EUR. Njemačka nije dostavila pojedinosti u pogledu vrijednosti tog osobnog jamstva. To osobno jamstvo 8. lipnja 2008. zamijenjeno je osobnim jamstvom koje je osigurao […] u iznosu od [5 –15] milijuna EUR. Osim toga, privatni dioničari društva FN GmbH založili su svoje udjele, udio društva ANH GmbH u kapitalu društva FN GmbH (procijenjenog na [20–30] milijuna EUR) i udjele društva Airport Network BV u kapitalu društva ANH GmbH. Njemačka nije dostavila pojedinosti u pogledu vrijednosti pruženog instrumenta osiguranja.

(35)

Prema navodima Njemačke, ovim kreditom javni vlasnici društva EEL GmbH željeli su društvu FN GmbH osigurati financiranje za premošćivanje kako bi pokrilo manjak likvidnosti u poslovanju te kako bi mu omogućili da dovrši stjecanje i ugrađivanje imovine potrebne za pravovremeni početak poslovanja zračne luke.

(36)

Poslovanje zračne luke započelo je 2003., a društvo FN GmbH ostvarilo je gubitak od 7 milijuna EUR. Tek godinu dana nakon što je zračna luka započela s komercijalnim letovima, odnosno 2004., najvažniji zračni prijevoznik za zračnu luku, nizozemsko trgovačko društvo V-Bird prekinulo je poslovanje zbog stečaja. S obzirom na uslijed toga nastale financijske probleme društva FN GmbH, društvo EEL GmbH tijekom 2004. nastavilo je davati kredite društvu FN GmbH:

(37)

Ukupno, samo 2004. društvo FN GmbH primilo je [4–10] milijuna EUR kredita koji je dodijelilo društvo EEL GmbH (uz drugu seriju mjera koje su pod istragom i koje je izravno dodijelio okrug Kleve – vidjeti odjeljak 3.2). Prema navodima Njemačke, ti su krediti dodijeljeni za potrebe razvoja i prenamjene bivše vojne zračne luke, a ne za troškove poslovanja.

(38)

Krajem 2004., društvo FN GmbH ponovno je ostvarilo gubitak koji je ovaj puta iznosio 8,3 milijuna EUR. Još jednom činilo se da je društvu FN GmbH potrebna dodatna likvidnost. Otplata prvog i drugog kredita (koji su zajedno iznosili [10–20] milijuna EUR) koje mu je dodijelilo društvo EEL GmbH trebala je uslijediti 30. lipnja 2005. U tom trenutku, društvo FN GmbH dijelom je isplatilo kamate iz prethodnih kredita. Međutim, prema navodima Njemačke, trošak gubitaka koje je društvo FN GmbH ostvarilo u razdoblju između 2002. i 2006. snosili su njegovi privatni vlasnici.

(39)

U tom kontekstu, društvo EEL GmbH društvu FN GmbH 1. srpnja 2005. dodijelilo je četvrti kredit („četvrt kredit”), ovoga puta u iznosu od [4–10] milijuna EUR s datumom dospijeća 31. prosinca 2010. U stavku 1., točki 2. sporazuma o kreditu utvrđeno je da je kredit namijenjen samo za ulaganja. Pored toga, u stavku 2. zahtijeva se da društvo FN GmbH (i društvo EEL GmbH, ako to zatraži) provjeri jesu li računi bili strogo povezani s dovršetkom zračne luke i je li društvo EEL GmbH (a ne društvo FN GmbH) platilo račune iz kredita. Osim toga, prvi kredit, drugi kredit i treći kredit u ukupnom iznosu od [15–30] milijuna EUR (bez kamata) obnovljeni su („prvo produljenje”). Datum dospijeća tih kredita usklađen je i produljen do 31. prosinca 2010. Za sve te kredite utvrđena je fiksna kamatna stopa od [1–5] % koja se primjenjivala od 1. srpnja 2005. Prema tome je kamatna stopa za prvi, drugi i treći kredit snižena. Kao jamstvo terećeni su zemljište i zgrade zračne luke (Grundschuld) u korist društva EEL GmbH u iznosu četvrtog kredita ([4–10] milijuna EUR) uz produljenje prethodnih zaloga za prvi, drugi i treći kredit (povrh čega je trebalo dodati [15–23] % kamata godišnje, ako se instrument osiguranja bude upotrijebio u slučaju neplaćanja). Osim toga, kako bi se osigurala sva potraživanja društva EEL GmbH iz svih kredita 1. srpnja 2005. […] dao je osobno jamstvo (selbstschuldnerische Bürgschafte) u najvećem iznosu od [20–30] milijuna EUR (plus kamate i složene kamate). Tim jamstvom produljeno je prethodno jamstvo koje je […] dao 8. lipnja 2003. u pogledu prvog kredita. Naposljetku, utvrđeno je da se kao zalog daju udjeli društva Airport Network BV u kapitalu društva ANH GmbH i udjeli društva ANH GmbH u kapitalu društva FN GmbH. Njemačka nije dostavila pojedinosti u pogledu vrijednosti pruženog instrumenta osiguranja.

(40)

Nadalje, društva EEL GmbH i FN GmbH dogovorila su se da će društvo FN GmbH morati platiti kamate najkasnije na dan dospijeća, odnosno 31. prosinca 2010., a da će u slučaju da društvo FN GmbH bude sposobno pokriti svoje troškove i počne ostvarivati dobit prije tog datuma, društvo FN GmbH biti obvezno početi plaćati kamate od datuma kada je prestalo ostvarivati gubitak. U pogledu kamatnih stopa koje se primjenjuju na prva tri kredita do njihovog usklađivanja sporazumom o kreditu od 1. srpnja 2005., u ugovoru o obnavljanju (Darlehensverlängerungsvertrag) od 29. studenoga 2010. u odjeljku 5. (točki 5.4.) spominje se da svaki od četiri kredita nosi [15–23] % kamata godišnje u slučaju neplaćanja (11).

(41)

Njemačka je izjavila da je društvo EEL GmbH pristalo na niži vjerovnički rang (Rangrücktritterklärung) u pogledu pristupa instrumentu osiguranja koji se sastoji od terećenja zemljišta u razdoblju od ožujka 2009. i 31. prosinca 2010. kako bi društvu FN GmbH omogućilo da dobije kratkoročni kredit od [banke] (vidjeti uvodnu izjavu 73.

(42)

Društvo FN GmbH počelo je ostvarivati dobit 2007. Unatoč tome i suprotno prethodnim ugovornim sporazumima društvo FN GmbH nije počelo vraćati niti kredite niti kamatu. Ako se računa od 31. prosinca 2010., datuma dospijeća koji su strane dogovorile ugovorom, društvo FN GmbH dugovalo je društvu EEL GmbH [20–30] milijuna EUR u kreditima plus [7–10] milijuna EUR u kamatama, odnosno ukupni iznos od [24–40] milijuna EUR. Društvo EEL GmbH pristalo je po drugi puta na obnavljanje sva četiri kredita i kumulativno plaćanje kamata (drugo produljenje). Društva FN GmbH i EEL GmbH potpisala su 29. studenoga 2010. peti sporazum o kreditu odgađajući tako datum dospijeća svih kredita do 31. prosinca 2016.

(43)

Kamatna stopa za ovo drugo produljenje utvrđena je na [1–5] % godišnje. Njemačka je izjavila da je kamatna stopa za sporazum o kreditu od 29. studenog 2010. utvrđena dodavanjem […] baznih poena referentnoj stopi od 1,24 %. (12) Društva EEL GmbH i FN GmbH dogovorila su se da se kamate koje su dospijevale do 31. prosinca 2010. pripišu glavnici kredita i tako je povećaju na [24–40] milijuna EUR. Osim toga, društvo FN GmbH obvezalo se da će plaćati kamate svaka tri mjeseca te da će dospijeće prve rate kamata biti do kraja prvog kvartala 2011.

(44)

U sljedećoj tablici sažete se glavne osobine pet sporazuma o kreditima koji se ocjenjuju:

Tablica 3.

Pregled mjera javne potpore koju je društvo EEL GmbH dodijelilo u korist društva FN GmbH

(45)

Krajem prvog kvartala 2011. društvo FN GmbH ponovno nije bilo u mogućnosti platiti prvu ratu kamata kako je dogovoreno u produljenju sporazuma o kreditima (Darlehensverlängerungsvetrag) od 29. studenog 2010. Okrug Kleve prihvatio je ponudu dioničara društva FN GmbH da u ožujku 2011. primi dionice društva FN GmbH u okviru zamjene duga za vlasnički udio radi kontinuirane odgode plaćanja kamata i glavnice (13). Međutim, ta zamjena duga za vlasnički udio zakonski je potpisana tek krajem 2012. Okrug Kleve trenutačno posjeduje 1,88 % vlasničkog udjela u društvu FN GmbH (14).

(46)

Savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija 15. listopada 2002. dodijelila je društvu FN GmbH javnu potporu u iznosu od 3,525 milijuna EUR za financiranje 50 % sljedećih troškova: rješavanje pitanja stajanke, područja za punjenje goriva, proširenje staza za vožnju i obnovu postojećih područja za stajanke, rubno osvjetljenje sustava svjetala za precizno prilaženje, osvjetljenje uzletno-sletne staze.

(47)

Pravni temelj za ovu potporu je uredba Ministarstva prometa, energije i prostornog planiranja savezne zemlje Sjeverne Rajne-Vestfalije koja se odnosi na potporu za izgradnju i obnovu (infrastrukturna ulaganja) zračnih luka u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji (Richtlinien über die Gewährung von Zuwendungen für Ausbau- und Erneuerungsmaßnahmen auf Flugplätzen RdErl. – MBl.NRW.1993 S. 617) („Uredba iz 1993.”). Te su smjernice kasnije zamijenjene Smjernicama broj (VA 5 – 10 – 60/195- v. 25 November 2002), (15) koje su bile na snazi od 1. siječnja 2003. i 1. siječnja 2008.

(48)

U skladu s Uredbom iz 1993. predviđeno je dodjeljivanje financijske potpore za pokrivanje troškova ulaganja u određene vrste infrastrukture u zračnim lukama poput uzletno-sletnih staza, staza za vožnju, stajanki, zaštitnih površina, infrastrukture za kontrolu zračnog prometa (toranj, radar, sustavi za optičko uzbunjivanje), navigacijskih svjetala, optičkih uređaja za potporu pri slijetanju, visokih zgrada (terminala, hangara itd.), parkirališta, ograda, infrastrukture za sigurnost leta, nabave i uklanjanja, protupožarne zaštite, zimske službe i službe za spašavanje kao i troškova ulaganja u kompenzacijske mjere povezane s očuvanjem krajobraza i zaštitom okoliša. Temeljem Uredbe iz 1993. savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija osigurala je potporu u iznosu do 40 % prihvatljivih troškova gore spomenutih vrsta infrastrukture u zračnim lukama. Međunarodne i regionalne zračne luke mogle su primiti potporu u iznosu do 65 % prihvatljivih troškova. Za parkirališta, ograde i infrastrukturu povezanu sa sigurnosti leta na temelju prijave zračne luke mogla se dodijeliti potpora u iznosu do 80 % prihvatljivih troškova.

(49)

Kako je opisano u uvodnoj izjavi 28., njemačka savezna vlada 14. ožujka 2002. prodala je zemljište zračne luke za [5–15] milijuna EUR društvu FN GmbH. Istog tog datuma, okrug Kleve sklopio je sporazum s društvom FN GmbH u pogledu pružanja sredstava za financiranje premošćivanja dijela troškova stjecanja zemljišta zračne luke. Financiranje premošćivanja dodijeljeno je temeljem beskamatnog kredita za koje je jamstvo činila imovina na zemljištu zračne luke (prema tome vrijednost od [5–15] milijuna EUR na dan dodjele kredita). Dogovoreno je da će iznos od [4–10] milijuna EUR iz iznosa od [5–15] milijuna EUR pretfinancirati okrug Kleve. Društvo Airport Network B.V., matično društvo društva ANH GmbH, moralo je okrugu Kleve isplatiti prvu tranšu u iznosu od [2–5] milijuna EUR tog beskamatnog kredita do 30. prosinca 2003. (što je i učinilo). Dogovoreno je da druga tranša u iznosu od [2–5] milijuna EUR stiže na naplatu pet godina nakon datuma početka obavljanja letova u zračnoj luci, najkasnije do 31. prosinca 2007., ako se ne ispuni klauzula sporazuma između okruga Kleve i društva FN GmbH koja se odnosi na otvaranje radnih mjesta (350 radnih mjesta).

(50)

Okrug Kleve odlučio je 8. srpnja 2004. da društvo FN GmbH neće morati vratiti drugu tranšu u iznosu od [2–5] milijuna EUR s obzirom da je već bilo otvoreno više od 350 radnih mjesta.

(51)

Kako bi moglo davati kredite društvu FN GmbH i samom društvu EEL GmbH bilo je potrebno refinanciranje. Društvo EEL GmbH refinanciralo se kreditima:

(52)

U srpnju 2015. dioničari društva EEL GmbH promijenili su njegovu strukturu kapitala odlukom da se društvo dokapitalizira iznosom od [5–15] milijuna EUR te da se obavi zamjena duga za vlasnički udio u iznosu od [1–4] milijuna EUR, čime je smanjen dug iz prvog kredita na [3–13] milijuna EUR. Društvo EEL GmbH otplatilo je drugi kredit u iznosu od [2–5] milijuna EUR. Naposljetku, preostali ugovori o kreditima u iznosu od [3–13] milijuna EUR i [2–5] milijuna EUR produljeni su do 31. prosinca 2010. Kamatna stopa utvrđena je potom 1. srpnja 2005. na [3–8] % i [3–8] % od 1. studenog 2005.29. studenog 2010., ta dva kredita ponovno su produljena do 31. prosinca 2016., uz kamatnu stopu od [3–8] %.

(53)

Okrug Kleve dodatno je dokapitalizirao društvo EEL GmbH 2006. ([1–5] milijuna EUR) i 2007. ([2–6] milijuna EUR). Ti iznosi knjiženi su kao pričuva kapitala u društvu i dospijevaju za otplatu zajedno s otplatama kredita krajem 2016. Zajedno, dva javna dioničara dodijelila su društvu EEL GmbH [24–40] milijuna EUR ([15–20] milijuna EUR kroz dokapitalizaciju uključujući mjeru zamjene duga za vlasnički udio i [10–20] milijuna EUR u kreditima).

(54)

Istodobno, društvo EEL GmbH primilo je 2. srpnja 2003. kredit u iznosu od [2–5] milijuna EUR od privatne [banke]. Utvrđeno je da kredit dospijeva 30. lipnja 2005. uz kamatnu stopu od [1–5] %. Općina Weeze osigurala je 100-postotno javno jamstvo za taj kredit u korist društva EEL GmbH i [banke]. Taj je kredit 30. lipnja 2005. prenesen na javnu [banku] (društvo kćer [banke] zamijenilo je [banku] kao vjerovnik. Dospijeće je najprije produljeno do 30. prosinca 2010. uz kamatnu stopu od [1–5] %, a drugi put 2010. do 31. prosinca 2016. uz kamatnu stopu od [1–5] %.

(55)

U odluci o pokretanju postupka Komisija je izrazila sumnju u vezi s time jesu li krediti koje je društvo EEL GmbH osiguralo društvu FN GmbH dodijeljeni i obnovljeni po tržišnim uvjetima. Komisija je najprije primijetila da Njemačka nije dostavila kreditnu povijest niti rejting primatelja kredita. Štoviše, Komisija nije mogla isključiti da je društvo FN GmbH bilo trgovačko društvo u financijskim teškoćama. Komisija je također istaknula da Njemačka nije dostavila nikakva objašnjenja u pogledu kamatnih stopa koje su primijenjene na pojedinačne kredite niti u pogledu primljenih instrumenata osiguranja. Komisija je primijetila i da nisu dana objašnjenja u vezi s tim zašto je javni davatelj kredita opetovano pristajao obnavljati kredite uz stalno produljivanje njihovog dospijeća i zašto nikada do sada nije proveden povrat dospjele glavnice i dospjelih kamata na kredit.

(56)

Na temelju tih razmatranja Komisija je došla do preliminarnog stajališta da prilikom dodjeljivanja i obnavljanja kredita društvu FN GmbH, društvo EEL GmbH nije djelovalo kao ulagač u tržišnom gospodarstvu ili tržišni vjerovnik. S obzirom da se činilo da je društvo FN GmbH tijekom čitavog razdoblja bilo društvo u teškoćama koje nije moglo dobiti sredstva iz komercijalnih banaka barem do kraja 2010., Komisija je zauzela preliminarno stajalište da bi čitav iznos dodijeljenih kreditâ zajedno s neplaćenim kamatama trebalo smatrati državnom potporom.

(57)

Kako su te mjere provedene, a da nisu bile prijavljene Komisiji, Komisija je privremeno zaključila da čine nezakonitu državnu potporu.

(58)

Naposljetku, Komisija je izrazila sumnju u vezi s time jesu li sporni ugovori u skladu s unutarnjim tržištem, bi li ih trebalo smatrati državnom potporom, osobito s obzirom na pravila utvrđena u Smjernicama u pogledu sanacije i restrukturiranja (17).

(59)

U odluci o pokretanju postupka Komisija je napomenula da je potpora koju je savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija dodijelila društvu FN GmbH bila selektivna mjera s obzirom da nisu sve zračne luke u toj saveznoj zemlji bile prihvatljive za takvu potporu. S obzirom da je potpora došla iz javnih sredstava i da je njome zračnoj luci pružena prednost tako što joj je dodijeljena potpora za ulaganje, ne može se isključiti da potpora čini državnu potporu.

(60)

Kako su te mjere provedene, a da nisu bile prijavljene Komisiji, Komisija je privremeno zaključila da čine nezakonitu državnu potporu.

(61)

Naposljetku, Komisija je izrazila sumnju u vezi s time je li sporna mjera u skladu s unutarnjim tržištem, bi li je trebalo smatrati državnom potporom, osobito s obzirom na pravila utvrđena u Smjernicama u pogledu sanacije i restrukturiranja (18).

(62)

U pogledu izravne potpore okruga Kleve društvu FN GmbH, Komisija je zauzela preliminarno stajalište da nijedan tržišni ulagač ne bi dodijelio takvu potporu bez ikakve naknade. Osim toga, Komisija je izrazila sumnje u vezi s time bi li ulagač u tržišnom gospodarstvu bio voljan odreći se dijela otplate nepodmirene potpore na temelju razmatranja o otvaranju radnih mjesta u regiji.

(63)

Kako su te mjere provedene, a da nisu bile prijavljene Komisiji, Komisija je privremeno zaključila da čine nezakonitu državnu potporu.

(64)

Naposljetku, Komisija je izrazila sumnju u vezi s time je li sporna mjera u skladu s unutarnjim tržištem, bi li je trebalo smatrati državnom potporom, osobito s obzirom na pravila utvrđena u Smjernicama u pogledu sanacije i restrukturiranja (18).

(65)

U odluci o pokretanju postupka Komisija je izrazila sumnju u vezi s time je li financiranje koje su njegovi javni dioničari osigurali društvu EEL GmbH dodijeljeno i obnovljeno po tržišnim uvjetima.

(66)

Kako su te mjere provedene, a da nisu bile prijavljene Komisiji, Komisija je privremeno zaključila da čine nezakonitu državnu potporu.

(67)

Naposljetku, Komisija je izrazila sumnju u vezi s time jesu li sporne mjere u skladu s unutarnjim tržištem te bi li ih trebalo smatrati državnom potporom.

(68)

Njemačka podsjeća na pozadinu projekta kako je opisana u prethodno navedenim odjeljcima 2.1. i 2.2. Temelj „Euroregionales Zentrum für Luftverkehr, Logistik und Gewerbe” bio je razvoj civilne zračne luke u privatnom vlasništvu na bivšem vojnom uzletištu.

(69)

Njemačka iznosi tvrdnju da su na rast prometa negativno utjecali vanjski čimbenici. Prvo, stečaj društva V-Bird u listopadu 2004., koje je sjedište svojih glavnih operacija smjestilo u zračnu luku Niederrhein-Weeze, doveo je do znatnog gubitka prometa koji nije mogao biti u potpunosti nadoknađen dodatnim letovima zračnih prijevoznika Ryanair i Hapagfly sve do 2008. kada je promet dosegao razinu iz 2004. Drugo, zbog niza pravnih sporova pokrenutih na nacionalnim sudovima stalno je stvarana pravna nesigurnost za zračne prijevoznike (19) te se davalo naslutiti da će društvu FN GmbH nastati nepredvidljivi dodatni troškovi. Prije nego što je moglo dobiti konačnu dozvolu za poslovanje 2009. društvo FN GmbH nije moglo provesti svoju strategiju zbog stalnog parničenja te se odlučilo za rješavanje sporova izvan suda. Međutim, kako bi ostvarilo pozitivan ishod, društvo FN GmbH moralo je platiti novčane naknade strankama u tim postupcima u iznosu od [5–10] milijuna EUR. Treće, 2010. promet u zračnoj luci došao je u nepovoljan položaj zbog poremećaja u zračnom prometu izazvanog erupcijom islandskog vulkana Eyjafjallajokull. Četvrto, Njemačka napominje da je u rujnu 2010. uvela putnički porez koji je narušio konkurentnost zračne luke Niederrhein-Weeze u odnosu na ostale europske zračne luke koje nisu imale takav porez. Prema navodima Njemačke, negativne posljedice toga poteza bile su vidljive u činjenici da je Ryanair smanjio opseg svojeg poslovanja u zračnoj luci Niederrhein-Weeze uslijed čega je smanjen broj putnika i u 2011. i u 2012.

(70)

Njemačka tvrdi da je unatoč tim nepovoljnim događajima koji su bili izvan kontrole društva FN GmbH, društva EEL GmbH ili njihovih dioničara, uspjeh projekta vidljiv u stabilnom rastu prometa tijekom razdoblja pod istragom (vidjeti uvodnu izjavu 18.), koji je odgovarao ili je čak premašio procjene o opsegu prometa koje su navedene u raznim stručnim studijama (osim 2011.). Osim toga, Njemačka je istaknula da je društvo FN GmbH moglo povećati i prihode iz poslovanja koje nije bilo povezano sa zračnim prometom te tijekom vremena poboljšati svoju profitabilnost.

(71)

Njemačka ističe da je zračna luka Niederrhein-Weeze uspješna zračna luka s obzirom na to da je ne samo treća najveća zračna luka u saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni-Vestfaliji nego je i jedinstveni primjer privatizirane infrastrukture prodane po tržišnoj cijeni. Njemačka je dodala i da su ulaganja u zračnu luku uvijek bila na vrlo visokoj razini. U razdoblju između 2002. i 2011. ukupna ulaganja društva FN GmbH iznosila su [60–90] milijuna EUR od čega je [20–30] milijuna EUR uloženo u razvoj komercijalnih zgrada, [10–20] milijuna EUR u opremu za letove i stajanke te [5–10] milijuna EUR za projekte započinjanja i širenja neke djelatnosti. Njemačka tvrdi da se od svoje privatizacije društvo FN GmbH kontinuirano moglo oslanjati na privatna sredstva za financiranje tih značajnih ulaganja, odnosno na: i. kredite i dokapitalizaciju dioničara; ii. kredite komercijalnih banaka; i iii. vlastitu dobit od poslovanja društva FN GmbH.

(72)

U pogledu potpore većinskih dioničara, Njemačka smatra da su društvo ANH GmbH i njegovi vlastiti dioničari kontinuirano podupirali svoje društvo kćer FN GmbH kako bi pokrilo svoje početne gubitke u poslovanju kao i ulaganja u infrastrukturu zračne luke. Ta je potpora bila u obliku dokapitalizacija i kredita u pogledu kojih je većinski dioničar prihvatio niži vjerovnički rang (Rangrücktritterklärung). Tim je postupkom većinski dioničar pretvorio dug u vlasnički udio koji više nije mogao biti dijelom stečajne mase. Međutim, Njemačka napominje da sami privatni dioničari ne bi mogli izdržati čitav financijski teret takvog skupog ulaganja te da su bili potrebni dodatni izvori financiranja koje su samo javna tijela mogla pružiti po tržišnim uvjetima. Ta vanjska potpora već je bila uzeta u obzir u poslovnom planu iz 2003. (vidjeti uvodnu izjavu 95.).

(73)

U pogledu kredita komercijalnih banaka, Njemačka tvrdi da je društvo FN GmbH vrlo brzo moglo dobiti kredit od komercijalnih banaka zahvaljujući svom komercijalnom uspjehu. Prema navodima Njemačke, pristup bankama dokazao bi održivost poslovnog modela koji se oslanja na privatno financiranje. U prvoj polovici 2009. društvo FN GmbH moglo je s [bankom] potpisati ugovor o kreditu za ulaganje u iznosu od [0–10] milijuna EUR. Kamatna stopa tog kredita bila je [2–6] %, ali postavljen je uvjet da potraživanja društva EEL GmbH povezana s kreditima koje je potonje dodijelilo društvu FN GmbH budu podređena (odatle i potreba da se društvo EEL GmbH povuče u niži vjerovnički rang). Utvrđeno je da dospijeće kredita bude 31. prosinca 2010. Prema navodima Njemačke, uvjeti u pogledu instrumenata osiguranja i kamatne stope ugovora bili su prema tome razmjerno povoljni za društvo FN GmbH. Društvo FN GmbH u cijelosti je vratilo kredit [banke] na dan dospijeća. Njemačka dodaje da je [banka] društvu FN GmbH ponudila dvije kreditne linije (u iznosu od [8–15] milijuna EUR i [1–5] milijuna EUR uz okvirnu kamatnu stopu od [1–5] % (20) te da je s [bankom] moglo biti potpisano financiranje leasinga u iznosu od [0–3] milijuna EUR.

(74)

U pogledu samofinanciranja, Njemačka ističe da je stalno rasla sposobnost društva FN GmbH da financira svoja ulaganja kroz pozitivan novčani tijek. Prvi pozitivni EBIDTA (zarada prije odbijanja kamata, poreza i amortizacije) uočen je 2006., a prva neto dobit 2007., naime tek nekoliko godina nakon početka poslovanja. Osim toga, Njemačka zamjera Komisiji što je u odluci o pokretanju postupka promet i troškove društva FN GmbH predstavila na pogrešan način koji navodi na pogrešne zaključke. Njemačka je u skladu s time dostavila sljedeće podatke u pogledu razvoja prometa i troškova tijekom razdoblja 2003.–2010.:

Tablica 4.

Prihodi i troškovi društva FN GmbH tijekom razdoblja 2003.–2010.

(75)

Njemačka tvrdi da je Komisija posebice propustila uzeti u obzir sve troškove povezane s djelovanjem u javnom interesu (troškovi ne-gospodarskih djelatnosti) koji se ne mogu pripisati svakodnevnom poslovanju zračne luke, čime je umjetno smanjena operativna dobit. Njemačka smatra da sljedeća tablica vjerno prikazuje stvarnu operativnu profitabilnost društva FN GmbH:

Tablica 5.

Prilagođena struktura troškova društva FN GmbH (oslobođena troškova povezanih s djelovanjem u javnom interesu)

(76)

Njemačka je smatrala da izgradnja zračne luke nije gospodarska djelatnost koju bi privatni ulagači bili spremni samostalno poduzeti te da ne postoji takav primjer u Europi (vidjeti odjeljak u nastavku). Prema navodima Njemačke, privatni ulagači bili bi puno više zainteresirani za upravljanje infrastrukturom zračne luke koja već postoji, budući da su rizici manji i njima je moguće upravljati.

(77)

Njemačka je predložila da izgradnja infrastrukture zračne luke više ne bude obuhvaćena nadzorom povezanim s državnim potporama kako bi se otklonio nedostatak privatnih ulaganja u to područje. Njemačka tvrdi da izgradnja takve infrastrukture predstavlja alat koji državi omogućuje da usmjerava gospodarski razvoj i strukturira prostorno planiranje kroz prometnu politiku.

(78)

Osim toga, Njemačka smatra da je u predmetnom slučaju javna potpora uglavnom bila usmjerena na aktivnosti od javnog interesa, što nije obuhvaćeno nadzorom Komisije u pogledu državnih potpora. Od [20–30] milijuna [20–30] bilo bi uloženo u protupožarnu zaštitu i sustave sigurnosti. Njemačka je dodala da je nepodmirenih [2–5] milijuna u potpunosti iskorišteno za financiranje drugih djelatnosti 2011.

(79)

Njemačka smatra da u Europi ne postoji tržište za financiranje infrastrukture regionalnih zračnih luka u privatnom vlasništvu. Prema navodima Njemačke u Europi postoji tek nekoliko u potpunosti privatiziranih zračnih luka. Zračne luke Glasgow-Prestwick ili Luton primjeri su takvih zračnih luka. Iako u slučaju takvih u potpunosti privatnih zračnih luka nije pokrenut postupak u pogledu državnih potpora, Njemačka sumnja da nije bilo javne potpore tim zračnim lukama. Njemačka ističe da je čak i u primjeru zračne luke Lübeck-Blankensee općina Lübeck ponovno stekla vlasništvo nad platformom 2009. Ta slaba zastupljenost privatnog vlasništva rezultat je visokih fiksnih troškova koji nužno nastaju prilikom izgradnje infrastrukture zračne luke, što je priznala i Komisija u nacrtu Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. koje su bile u pripremi kada je pokrenut službeni istražni postupak (21). Osim toga, Njemačka je napomenula da su pravne nesigurnosti izazvane obveznim postupkom certificiranja zračne luke, prateće donošenje presude u slučaju Aéroports de Pariz i potpisivanje međunarodnog ugovora između Njemačke i Nizozemske odvratili privatne ulagače od ulaska u takvu vrstu projekta. Prema navodima Njemačke, u početnoj ocjeni Komisije iz odluke o pokretanju postupka došlo je do previda činjenice da su komercijalne banke, sasvim razumljivo, bile nespremne financirati izgradnju privatnih zračnih luka te da u tom području nije bilo funkcionalnog tržišta.

(80)

Njemačka je stajališta da se Komisija prilikom donošenja svoje preliminarne ocjene nije oslonila na jasne kriterije za ocjenu sukladnosti predmetnih mjera s tržištem. Prema navodima Njemačke, Komisija se umjesto toga trebala osloniti na ustaljenu sudsku praksu (22) u kontekstu univerzalnih poštanskih usluga, kojom bi se potvrdilo da stvaranje i održavanje mreže nije u skladu s čisto komercijalnim pristupom. Njemačka je također predložila oslanjanje na postojeću praksu Komisije kada je Komisija navodno odobrila slične mjere potpore. Kako bi potkrijepila svoja stajališta, Njemačka je iskoristila primjer financiranja infrastrukture zračne luke Kassel-Calden.

(81)

Njemačka je zaključila da bi, s obzirom na uspješni razvoj zračne luke, svaki privatni ulagač uložio u zračnu luku Niederrhein-Weeze kao što je to učinila Njemačka.

(82)

Njemačka odbija preliminarni zaključak Komisije da društvo FN GmbH ispunjava uvjete za svrstavanje u društva u teškoćama u smislu Smjernica Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama („Smjernice o sanaciji i restrukturiranju”) (23).

(83)

Njemačka navodi pet razloga kojima potkrepljuje tu tvrdnju. Prvo, društvo FN GmbH ostvarilo je dobit već nakon vrlo kratkog razdoblja početne faze (prva dobit prije odbijanja kamata, poreza i amortizacije ostvarena je 2006. – isključe li se troškovi djelovanja u javnom interesu – a prva neto dobit ostvarena je 2007.). Njemačka napominje da Komisija u svojoj ocjeni mjera financiranja u korist regionalnih zračnih luka nikada nije kvalificirala korisnika koji je ostvarivao gubitak tijekom početne faze kao društvo u teškoćama. Prema navodima Njemačke, ustraje li Komisija na takvom stajalištu, više neće biti moguće financirati infrastrukturu niti jedne zračne luke.

(84)

Drugo, Njemačka tvrdi da niti u jednom trenutku nisu ispunjeni „čvrsti” kriteriji za poduzeće u teškoćama. Njemačka osporava primjedbe navedene u odluci o pokretanju postupka u pogledu negativnog vlasničkog kapitala i dodaje da je većinski dioničar društvo financijski održavao na površini – kreditom, dokapitalizacijom i pristajanjem da se povuče u niži vjerovnički rang (Rangrücktritterklärung). Osim toga, Njemačka osporava tumačenje Komisije u pogledu presuda Općeg suda u predmetima T-102/07 i T-120/07 Freistaat Sachsen/Komisija u onoj mjeri u kojoj ono podrazumijeva automatizam između postojanja negativnog vlasničkog kapitala i svrstavanja društva u društva u teškoćama. Prema navodima Njemačke, kriterij negativnog vlasničkog kapitala tek je jedan od nekoliko kriterija koje je Opći sud identificirao za utvrđivanje toga je li neko poduzeće u teškoćama.

(85)

Treće, Njemačka tvrdi da društvo FN GmbH ne pokazuje nikakve simptome koji bi ukazivali da se radi o društvu u teškoćama, s obzirom na to da je razvoj poslovanja društva FN GmbH bio pozitivan od samog početka. Prije svega, činjenicom da naknade za kamate društva FN GmbH rastu, ne otkrivaju se financijske teškoće poput prekomjerne zaduženosti, nego opetovana ulaganja glavnog dioničara u društvo FN GmbH.

(86)

Četvrto, Njemačka tvrdi da je društvo FN GmbH moglo riješiti svoje financijske teškoće zahvaljujući vlastitoj operativnoj dobiti, kreditima komercijalnih banaka kao i kreditima i sredstvima primljenim od svog većinskog dioničara.

(87)

Naposljetku, Njemačka tvrdi da se društvo FN GmbH ne može smatrati društvom u teškoćama u skladu sa Smjernicama o sanaciji i restrukturiranju koje iz te kvalifikacije isključuju društva osnovana manje od tri godina nakon njihova osnivanja (poput društva FN GmbH).

(88)

Njemačka smatra da Komisija u odluci o pokretanju postupka nije uspjela pokazati učinke mjera potpore na natjecanje na relevantnom tržištu koje nije definirala.

(89)

Nakon tih općih primjedaba, Njemačka je zauzela stav o različitim mjerama koje se ocjenjuju.

(90)

Njemačka tvrdi da je sva plaćanja koja su se financirala iz kredita koje je dodijelilo društvo EEL GmbH društvu FN GmbH strogo nadziralo društvo EEL GmbH koje je nadgledalo njihov izravni prijenos vjerovnicima u ime (treuhänderisch) društva FN GmbH.

(91)

Prema navodima Njemačke, čineći tako društvo EEL GmbH moglo je osigurati da se njegova sredstva upotrebljavaju isključivo za ulaganja, a ne za svakodnevno poslovanje.

(92)

Njemačka osim toga napominje da je okrugu Kleve i općini Weeze kao dioničarima društva EEL GmbH u aktu o osnivanju društva FN GmbH (Geschäftsvertrag) dodijeljeno nekoliko ekskluzivnih prava poput ovlasti da imenuju glavnog izvršnog direktora društva FN GmbH (ta je ovlast iskorištena 2004.) i nekoliko prava na veto u pogledu pojedinačnih mjera upravljanja, kao i izmjena ili prodaje kapitala društva FN GmbH. Ta će prava biti valjana sve dok društvo FN GmbH ne otplati sve svoje dugove tim dvama dioničarima.

(93)

Njemačka je ustvrdila da su tijekom čitavog razdoblja na koje je istraga usmjerena sve odluke o ulaganjima bile potkrijepljene studijama tržišta čiji su zaključci sustavno upućivali na potrebu za ulaganjem.

(94)

U tom smislu, Njemačka spominje prvu studiju iz 1998. (koju je proveo […]) prema kojoj se čini da je projekt Niederrhein-Weeze gospodarski opravdan i održiv. Njemačka je spomenula dodatne studije koje su napravljene nedugo iza i u kojima se preporučuje specijalizacija infrastrukture nove zračne luke za segment niskotarifnih prijevoznika koji je tada u kasnim 1990.-ima identificiran kao segment koji obećava najviši rast. Izgradnja infrastrukture posebno namijenjene prometu niskotarifnih prijevoznika, zemljopisni položaj zračne luke (kojim je obuhvaćeno oko 35 milijuna stanovnika), zasićenost obližnjih zračnih luka u Amsterdamu i Düsseldorfu opisani su kao kompetitivne prednosti.

(95)

Njemačka se nadalje poziva na dodatne poslovne planove koji su se u predviđanju financijskog uspjeha zračne luke oslanjali na očekivani rast prometa niskotarifnih prijevoznika, zasićenost susjednih zračnih luka i potpisivanje sporazumâ s Ryanairom. S obzirom na potrebu provedbe pravila povezanih sa zaštitom okoliša, društvo FN GmbH istodobno je od […] naručilo prognozu zračnog prometa („studiju koju je izradio […]”), u kojoj je za 2010. predviđen promet od 2,88 milijuna putnika, a za 2010. promet od 3,1 do 4,85 milijuna putnika. Njemačka primjećuje da je iz podataka o prometu vidljivo da je plan u potpunosti ispunjavan do 2010., unatoč nepovoljnim događajima koji su prethodno bili opisani.

(96)

Njemačka dalje objašnjava da je u svjetlu povećanog opsega djelatnosti Ryanaira u zračnoj luci, društvo FN GmbH 2009. naručilo još jedan poslovni plan za razdoblje od 2009.–2020. („poslovni plan iz 2009.”). Taj je poslovni plan proslijeđen [banci] koja je prilikom donošenja odluke o dodjeli komercijalnog kredita društvu FN GmbH tu stručnu studiju mogla uzeti u obzir.

(97)

S obzirom na te elemente, Njemačka osporava preliminarna stajališta Komisije da je poslovni model društva FN GmbH bio neodrživ i da je proces privatizacije proveden u skladu s političkim razmatranjima, a ne pod čisto komercijalnim uvjetima.

(98)

Njemačka je izjavila da se u odluci o pokretanju postupka upotrebljava nepravilni pravni temelj za ocjenu sukladnosti s tržištem kamatnih stopa kredita koje je dodijelilo društvo EEL GmbH. Prema navodima Njemačke, Komisija se u svojoj ocjeni koristila Komunikacijom Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa („Komunikacija o referentnoj stopi iz 2008.”) (24). S obzirom da je većina mjera koje su pod istragom dodijeljena u razdoblju između 2003. i 2005., Njemačka smatra da je Komisija trebala primijeniti svoju obavijest iz 1997. o načinu utvrđivanja referentnih i diskontnih stopa („Komunikacija o referentnoj stopi iz 1997.”) (25).

(99)

Štoviše, bez obzira na to koja će od te dvije komunikacije biti primijenjena ratione temporis, Njemačka je izrazila sumnju da je ijedna referentna stopa Komisije primjenjiva na ovaj slučaj zbog toga što navodno ne postoji funkcionirajuće financijsko tržište za izgradnju infrastrukture zračne luke.

(100)

Njemačka je dodala da su krediti koje su dodijelila javna tijela bili u potpunosti u skladu s tržištem iz sljedećih razloga:

(101)

U pogledu testa privatnog ulagača, Njemačka se pozvala na sudsku praksu u predmetu Talijanska Republika protiv Komisije  (26) u kojem je Sud izjavio sljedeće „Kako bi se utvrdilo jesu li te mjere državna potpora, potrebno je razmotriti bi li u sličnim okolnostima privatni ulagač veličine usporedive s veličinom tijela koja upravljaju javnim sektorom mogao osigurati kapital u tolikom iznosu”. Njemačka je iznijela stav da bi privatni ulagač umjesto EEL-a u obzir uzeo obvezu pravne usklađenosti i da bi prihvatio da bi profitabilnost ulaganja mogla biti odgođena s obzirom na troškove postizanja usklađenosti, kako je Komisija već priznala u prethodnom predmetu pojedinačne potpore Einzelbeihilfe für Wasserwerke  (27). Njemačka je također dodala da bi privatni ulagač u obzir mogao uzeti i stratešku prirodu/strateški cilj poslovnog modela kako bi prilagodio projekcije u pogledu ostvarivanja dobiti. U skladu s točkom 3.2. podtočkom v. Komunikacije Komisije o udjelu javnih tijela u kapitalu trgovačkog društva od 14. rujna 1984. (28), „strateška priroda ulaganja u smislu tržišta ili nabava je takva da bi se stjecanje dionica moglo smatrati uobičajenim ponašanjem pružatelja kapitala, iako je ostvarivanje dobiti odgođeno”. Njemačka je zaključila da se ovom odredbom isključuje prisutnost gospodarske prednosti ostvarene zbog dodjele državne potpore.

(102)

Prema navodima Njemačke, mjera potpore dodijeljena odlukom savezne zemlje Sjeverne Rajne-Vestfalije društvu FN-GmbH 15. listopada 2002. u iznosu od 3,525 milijuna EUR zapravo ne čini potporu ili barem postojeću potporu u smislu Postupovne uredbe. Njemačka je ustvrdila da je ta mjera donesena na temelju Uredbe iz 1993. Prema navodima Njemačke, ta je uredba donesena prije Obavijesti Komisije o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o EZ-u i članka 61. Sporazuma o EGP-u na državne potpore u sektoru zračnog prijevoza („Smjernice za zračni prijevoz iz 1994.”) (29).

(103)

Njemačka je dodala da je financiranje infrastrukture zračne luke činilo državnu potporu i postalo predmetom nadzora Komisije u kasnijoj fazi, tek nakon: (a) što je Komisija 2005. donijela Smjernice zajednice za financiranje zračnih luka i potpora za započinjanje poslovanja zračnih prijevoznika koji lete iz regionalnih zračnih luka („Smjernice za zračni prijevoz iz 2005.”) i (b) nakon što su Opći sud i Sud Europske unije donijeli presude u tome sektoru koje su bile prekretnica (30).

(104)

Njemačka je u tom smislu ustvrdila i da je Komisija upotrijebila nepravilni pravni temelj u odluci o pokretanju postupka kako bi preliminarno ocijenila mjeru 2. Doista, odluka o pokretanju postupka (31) utemeljena je na novoj verziji Uredbe iz 2003. koja je stupila na snagu 1. siječnja 2003., nakon što je mjera dodijeljena.

(105)

Naposljetku, s obzirom da je Uredba iz 1993. na temelju koje je sporna mjera potpore donesena stavljena izvan snage, Njemačka smatra da nema potrebe da se Komisija koristi odredbama Postupovne uredbe povezane s postojećom potporom.

(106)

Njemačka smatra da je dodjela sredstava za financiranje premošćivanja bila potrebna kako bi se popratilo privatno ulaganje u zračnu luku u fazi započinjanja poslovanja. S obzirom na ukidanje obveze društva FN GmbH da otplati drugu tranšu kredita, Njemačka drži da je okrug Kleve tu odluku donio namjerno jer je društvo FN GmbH ispunilo svoju pravnu obvezu da otvori najmanje 350 radnih mjesta.

(107)

Njemačka osporava da refinanciranje društva EEL GmbH čini operaciju u koju je uključena državna potpora, s obzirom da se tu radi tek o dokapitalizaciji koju su proveli dioničari društva EEL GmbH. Njemačka ističe da su refinanciranje društva EEL GmbH proveli javni vlasnici i privatne banke.

(108)

Njemačka tvrdi da se u odluci o pokretanju postupka navodna državna potpora broji dvaput (refinanciranje društva FN GmbH od strane društva EEL GmbH i refinanciranje društva EEL GmbH od strane njegovih javnih dioničara), iako čini jednu jedinstvenu mjeru. Njemačka podsjeća da se Komisija odrekla dvostruke ocjene u sličnom predmetu Leipzig/Halle  (32).

(109)

Njemačka poriče da je društvo EEL GmbH bilo uključeno u neku gospodarsku djelatnost i tvrdi da bi društvo EEL GmbH trebalo smatrati društvom posebne namjene („DPN”) koje je osnovano da upravlja infrastrukturom zračne luke i da je razvija. Njemačka je zauzela stajalište da je društvo EEL GmbH osnovano kako bi bilo učinkovitije u upravljanju projektom nego dva zasebna dioničara (okrug Kleve i općina Weeze) te da na transparentniji način usmjeri potporu za započinjanje poslovanja koju su potonji osigurali. Prema navodima Njemačke, nijedan privatni ulagač ne bi obavljao iste djelatnosti koje je obavljalo društvo EEL GmbH.

(110)

Naposljetku, Njemačka je dodala da je društvo EEL GmbH ostvarivalo dobit zahvaljujući razlici kamatnih stopa između kredita koje je primilo od svojih dioničara i onih dodijeljenih društvu FN GmbH.

(111)

Njemačka je izrazila sumnju da je Komisija temeljito ocijenila sukladnost mjera potpore u odluci o pokretanju postupka. S obzirom na pitanje povezano s legitimnim očekivanjima objašnjenima u nastavku, Njemačka smatra da Komisija ne bi trebala nastaviti s istragom niti bi trebala razmatrati povrat mjera potpore. Naposljetku, Njemačka napominje da je Komisija već odobrila mjere potpore dodijeljene zračnoj luci Kassel-Calden, a one su slične onima koje su dodijeljene zračnoj luci Niederrhein-Weeze. Njemačka stoga zaključuje da bi Komisija potonje mjere potpore trebala proglasiti spojivima s unutarnjim tržištem.

(112)

U svojim primjedbama na odluku o pokretanju postupka, Njemačka je ponovila svoja ranija stajališta u pogledu legitimnih očekivanja. Prema navodima Njemačke, Komisija ju je u srpnju 2009. trebala obavijestiti (33) da nema namjeru dalje istraživati ovaj predmet, i čineći tako dala bi povod legitimnim očekivanjima. Njemačka je zaključila da je Komisija tada bila vezana načelom dobrog upravljanja i da je trebala zatvoriti preliminarnu istragu. Kako bi potkrijepila svoja stajališta, Njemačka je ustvrdila da je Sud Europske unije u predmetu Salzgitter ustvrdio (34) da kašnjenje Komisije u ostvarivanju svojih ovlasti u pogledu nadzora i naređivanja povrata državne potpore ne čini odluku o povratu nezakonitom, osim u iznimnim slučajevima (kao što je ovaj) u kojem bi Komisija očito propustila djelovati te bi jasno prekršila svoju obvezu revnosti.

(113)

Njemačka je ustvrdila da je Komisija u svojoj službenoj istrazi previdjela druge akte Komisije poput Odluke iz 2005. Konver II. (kojom je dodijeljeno 14,9 milijuna ECU za prenamjenu bivših vojnih zračnih luka u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji) i akcijski plan za jačanje kapaciteta, učinkovitosti i sigurnosti zračnih luka u Europi (35) u kojem se izričito poziva na stvaranje nove infrastrukture zračnih luka.

(114)

Društvo Flughafen Düsseldorf Gmbh („Flughafen Düsseldorf”) koje upravlja zračnom lukom u Düsseldorfu zauzelo je stajalište da su četiri sporne mjere utjecale na tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu i da bi ih trebalo proglasiti s njime nespojivima. Prema navodima društva Flughafen Düsseldorf promet u zračnoj luci Niederrhein-Weeze narastao je deset puta u manje od deset godina samo zato što je struktura troškova zračne luke umjetno smanjena javnom potporom. Zbog započinjanja obavljanja letova u zračnoj luci Niederrhein-Weeze, Ryanair je u svom reklamiranju iskoristio brand „Düsseldorf”, što je potencijalne klijente navelo na pogrešni zaključak i preusmjerilo ih u zračnu luku Niederrhein-Weeze na štetu društva Flughafen Düsseldorf.

(115)

Niederrheinische Industrie – und Handelskammer Duisburg Wesel Kleve zu Duisburg („Niederrheinische IHK”), lokalna komora za gospodarstvo i industriju istaknula je da je zatvaranje vojne zračne luke dovelo do gubitka 400 radnih mjesta i oko 100 milijuna EUR prihoda godišnje, dok je razvoj poslovanja zračne luke Niederrhein-Weeze bio iznimno pozitivan te je otvoreno više od 1 200 radnih mjesta u regiji. Niederrheinische IHK nadalje napominje da je zračna luka rasla u skladu s poslovnim planom iz 2003. i da je postala treća najveća regionalna zračna luka u zemlji. Nedavni pad putničkog prometa uvelike se može pripisati uvođenju putničkog poreza u Njemačkoj.

(116)

Društvo Erlebe-Fernreisen GmbH („Erlebe-Fernreisen”) i Atlasreisen Partnerunternehmen („Atlasreisen”), dvije lokalne putničke agencije, izrazile su svoju potporu stajalištu zračne luke Niederrhein-Weeze u postupku. Erlebe-Fernreisen stajališta je da je obnova vojne zračne luke i suradnja s upravom zračne luke Niederrhein-Weeze airport pozitivno utjecala na rast društva. Atlasreisen podsjeća na sposobnost zračne luke da se održi tijekom teškog postupka certificiranja i prilikom uvođenja putničkog poreza u Njemačkoj.

(117)

Društvo Agello Service GmbH („Agello”), pružatelj usluga zračnim lukama, smatra da je pozitivni razvoj poslovanja zračne luke Niederrhein-Weeze tu zračnu luku prometnuo u treću najveću regionalnu zračnu luku u zemlji te smatra da je to uspješan europski projekt. Prema njegovom stajalištu, nedavni pad putničkog prometa uvelike se može pripisati uvođenju putničkog poreza u Njemačkoj.

(118)

Pro:niederrhein, skupina lokalnih građana koja podupire zračnu luku Niederrhein-Weeze smatra da mjere koje se ocjenjuju nisu nezakonite i da je zračna luka važna za regiju, kako je naglašeno u peticiji koju je 2006. potpisalo preko 20 000 osoba.

(119)

Društvo Tower Company GmbH („Tower Company”), pružatelj usluga zračnim lukama zadužen za sigurnost leta i STI Security Training International GmbH („STI”), pružatelj usluge kontrole putnika smatra da djelovanje u javnom interesu koje obavlja ne bi mogao premjestiti na neko drugo mjesto u slučaju zatvaranja zračne luke. Poziva Komisiju da prilikom donošenja ocjene u obzir uzme zapošljavanje.

(120)

Serve2fly Heico Losch Airport Service GmbH („Serve2fly”), pružatelj zemaljskih usluga u zračnim lukama, i I-Punkt GmbH („I-Punkt”), lokalno građevinsko trgovačko društvo, smatraju da je razvoj poslovanja zračne luke Niederrhein-Weeze bio iznimno pozitivan i da je otvoreno preko 1 000 radnih mjesta u manje razvijenom dijelu regije Sjeverna Rajna-Vestfalija. Serve2fly smatra da su stajališta iznesena u odluci o pokretanju postupka u suprotnosti sa smjernicama same Komisije jer se sprječava lokalne zračne luke da se natječu na tržištu. Serve2fly podsjeća na vanjske nepovoljne događaje s kojima se zračna luka morala nositi i poziva Komisiju da ih uzme u obzir.

(121)

Gaetan Data GmbH („Gaetan dana”), lokalno trgovačko društvo za osposobljavanje ističe da zračna luka predstavlja jedinstveni resurs u pogledu osposobljavanja za poslove u zračnim lukama i smatra da bi Komisija slučaj trebala razriješiti što prije.

(122)

Van Boekel GmbH („Van Boekel”), lokalno trgovačko društvo koje se, između ostaloga, bavi i građevinskim radovima i krajobraznom arhitekturom, Rheinland Air Service Werft & Handel GmbH („RAS”), pružatelj usluge točenje goriva u zrakoplove i Schilling Omnibusverkehr GmbH („SOV”), autobusni prijevoznik koji prometuje na liniji zračne luke Niederrhein-Weeze do Kölna i Düsseldorfa, smatraju da je zračna luka sada privatna zračna luka koja ostvaruje dobit i koja posjeduje istinsku europsku dimenziju.

(123)

NRN Energie GmbH („NRN Energie”) tvrdi da je zračnu luku financirao privatni ulagač, za razliku od zračne luke Eindhoven koja je mogla računati na dodatno financiranje vojnih operacija od strane Nizozemske. U pogledu javne uključenosti, NRN Energie smatra da su javni krediti dodijeljeni po tržišnim uvjetima. NRN Energie složio se s razmišljanjima Njemačke o kršenju legitimnih očekivanja.

(124)

KPP Steuerberatungsgesellschaft mbH („KPP”), poduzeće za pružanje usluga poreznog savjetovanja, poziva se na značajan povrat kapitala društva FN GmbH 2010. ([10–20] %). KPP smatra da bi se krediti koje je primio FN GmbH velikim dijelom trebali smatrati umalo vlasništvom, a u svakom su slučaju bili u potpunosti pokriveni jamstvom.

(125)

Okrug Kleve podupire sve primjedbe koje je dala Njemačka, osobito one koje se odnose na kršenje legitimnih očekivanja. Ističe i sve veću potražnju za regionalnim zračnim lukama u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, jednom od najgušće naseljenih područja Europe, koju obližnja i gotovo zasićena zračna luka Düsseldorf ne može u potpunosti zadovoljiti. Okrug Kleve dodao je da je financiranje zračne luke Niederrhein-Weeze bilo strogo u skladu s Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005., s obzirom da je potonja ispunjavala uvjete za svrstavanje u zračnu luku kategorije D (do 2007. i uključujući 2007.).

(126)

Društvo FN GmbH podupire sve primjedbe Njemačke na odluku o pokretanju postupka kojima je dalo i svoj doprinos. Društvo FN GmbH naglašava da sporne mjere ne čine državnu potporu, poglavito krediti koje mu je dodijelilo društvo EEL GmbH i koji su dodijeljeni po tržišnim uvjetima. Prema navodima društva FN GmbH, unatoč znatnoj razini ulaganja u infrastrukturu zračne luke ([50–100] milijuna EUR), društvo FN GmbH uspjelo je održati visoki omjer vlasničkog kapitala (iznad [20–50] %) i ograničiti udio spornih mjera u ukupnom financiranju na manje od [20–50] %. Društvo FN GmbH dodaje da su i promet i operativna dobit rasli od početka poslovanja 2003. tako da FN GmbH ostvaruje godišnju dobit od 2007. Društvo FN GmbH nadalje napominje da prihodi od poslovanja i dalje rastu i uvelike premašuju troškove poslovanja koji su ostali stabilni. Prema mišljenju društva FN GmbH, to stabilno poslovanje bilo bi i bolje ako bi se svi troškovi povezani s rashodima za djelovanje u javnom interesu oduzeli iz računa dobiti i gubitka.

(127)

Društvo FN GmbH naglašava da ono nije društvo u teškoćama i da su mu svi krediti dodijeljeni po tržišnim uvjetima. Društvo FN GmbH tvrdi da su za ovaj razred kredita kamatne stope utvrđene u kreditima koje mu je dodijelilo društvo EEL GmbH više od kredita Bundesbanke za nove kredite pokrivene jamstvom ili stopa Pfandbriefindexa (36) (uvećano za uobičajenu maržu od 80 do 100 baznih poena).

(128)

Pet pojedinaca sumnjaju da:

(129)

Njemačka smatra da se elementi koje je dostavio gospodin Kleinschnittger ne mogu valjano iskoristiti u postupku jer se njima otkrivaju povjerljive informacije iz rasprava u vijeću okruga Kleve, koje su nezakonito prikupljene i dostavljene Komisiji.

(130)

Što se tiče primjedaba nekih pojedinaca, Njemačka upućuje na svoje dopise od 18. ožujka 2013. i 19. kolovoza 2013. sažete u odjeljku 5.

(131)

U skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora, svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.

(132)

Kriteriji utvrđeni u članku 107. stavku 1. UFEU-a kumulativni su. Prema tome, da bi mjera činila državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, treba biti ispunjen svaki od sljedeća četiri uvjeta: financijska potpora mora

(133)

U aktualnom predmetu Njemačka tvrdi da su društvo EEL GmbH i njegovi dioničari sustavno djelovali kao razboriti subjekti u tržišnom gospodarstvu kojima je cilj bio ostvarivanje dobiti te da mjerama koje se ocjenjuju nije dodijeljena gospodarska prednost koju društvo ne bi moglo dobiti u uobičajenim tržišnim uvjetima. Ako je to doista tako, mjere koje je provela Njemačka ne bi činile državnu potporu.

(134)

Suprotno tvrdnjama Njemačke, Komisija nije dala nikakav povod za legitimna očekivanja u pogledu zatvaranja preliminarne istrage. Prvo, argument da Komisija nije djelovala nije relevantan. U spojenim predmetima Demesa i Territorio Histórico de Álava protiv Komisije  (38), Sud je potvrdio da svaki očiti propust u pogledu djelovanja nije relevantan ako mjera potpore nije bila prijavljena Komisiji. S obzirom da Njemačka nije prijavila potporu (vidjeti uvodnu izjavu 247., Njemačka se ne može pozvati na legitimna očekivanja. Komisija napominje da pozivanje na sudsku praksu u predmetu Salzgitter nije relevantno s obzirom da se ta presuda odnosi samo na razdoblje povrata u slučaju potpore koja je Odlukom Komisije proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem, a ne na razdoblje preliminarne istrage na koje se odnose primjedbe Njemačke. Naposljetku, Komisija napominje da, kako nikada nije obavijestila Njemačku o zatvaranju aktualnog predmeta, ima pravo nastaviti sa službenom istragom.

(135)

U odluci o pokretanju postupka, Komisija je ustvrdila da se ne može isključiti da je društvo FN GmbH bilo društvo u financijskim teškoćama. Međutim, s obzirom na podatke koje je dostavila Njemačka, Komisija je mišljenja da se financijska situacija društva FN GmbH tijekom vremena popravila:

(136)

Komisija je stoga stajališta da društvo nikada nije bilo u situaciji opisanoj u stavku 9. Smjernica o sanaciji i restrukturiranju prema kojoj bi društvo trebao biti takvo da „nije sposobno s vlastitim sredstvima ili sa sredstvima koje može dobiti od svojih vlasnika/dioničara ili vjerovnika, spriječiti gubitke koji bi bez vanjskog posredovanja javnih tijela kratkoročno ili srednjoročno gotovo sigurno ugrozili postojanje društva.” Komisija zaključuje da se društvo FN GmbH ne bi trebalo smatrati društvom u teškoćama

(137)

Donedavno, presudna za razvoj zračnih luka često su bila čisto teritorijalna razmatranja ili, u nekim slučajevima, vojni zahtjevi. Poslovanje zračnih luka organizirano je kao dio uprave, a ne kao komercijalno poduzeće. I tržišno natjecanje između zračnih luka i upravitelja zračnih luka bilo je ograničeno i postupno se razvijalo.

(138)

Međutim, posljednjih godina ta se situacija promijenila. Iako su pitanja planiranja uporabe zemljišta i administrativne strukture još uvijek bitna u nekim slučajevima, na većinu zračnih luka primjenjuje se trgovačko pravo kako bi se omogućilo njihovo poslovanje po tržišnim uvjetima u sve kompetitivnijoj okolini. Postupak prijelaza u privatni sektor obično je bio u obliku privatizacije ili progresivnog otvaranja kapitala. Posljednjih godina, poduzeća privatnog kapitala, te investicijski i mirovinski fondovi pokazali su veliko zanimanje za stjecanje zračnih luka, što je vidljivo i iz slučaja koji se ovdje razmatra.

(139)

Kako je navedeno u stavku 44. Smjernica Komisije o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima („Smjernice za zračni prijevoz”) (39), postupan razvoj tržišnih sila u zrakoplovnom sektoru ne dopušta određivanje točnog datuma od kojeg bi se rad zračne luke trebalo nesumnjivo smatrati gospodarskom djelatnošću. Međutim, Unijini sudovi prepoznali su razvoj u prirodi upravljanja zračnim lukama. U presudi „Leipzig/Halle airport” (40), Opći sud utvrdio je da se od datuma donošenja presude u predmetu „Aéroports de Pariz” primjena pravila državnih potpora na financiranje infrastrukture zračne luke više ne može isključiti. Slijedom toga, od datuma presude u predmetu „Aéroports de Pariz” (12. prosinca 2000.) upravljanje i izgradnja infrastrukture zračne luke moraju se smatrati zadatkom u djelokrugu državnih potpora.

(140)

S obzirom na predmet koji se ovdje razmatra, različiti krediti koje je društvu FN GmbH dodijelilo društvo EEL GmbH na koje se odnosi službeni istražni postupak, za financiranje izgradnje zračne luke Niederrhein-Weeze dodjeljivani su od 2003., odnosno nakon donošenja presude u Aéroports de Pariz. Slijedom toga, Komisija zaključuje da ima pravo ispitati sve kredite koji je društvo EEL dodijelilo društvu FN.

(141)

Koncept državne potpore primjenjuje se na svaku prednost koja se dodjeljuje izravno ili neizravno i koju iz sredstava države financira sama država ili bilo koje posredničko tijelo koje djeluje na temelju ovlasti koje su mu dodijeljene.

(142)

U aktualnom predmetu društvo koje dodjeljuje potporu, društvo EEL GmbH u cijelosti je u vlasništvu javnih tijela, odnosno okruga Kleve s jedne strane i općine Weeze s druge strane. Iz tog razloga, ono je javno poduzeće u smislu članka 2. stavka (b) Direktive Komisije 2006/111/EZ (41) o transparentnosti financijskih odnosa između država članica i javnih poduzeća kao i o financijskoj transparentnosti unutar određenih poduzetnika.

(143)

Dominantni utjecaj okruga Kleve i općine Weeze u ovom slučaju jasno je vidljiv u strukturi dioničara s obzirom da su okrug Kleve (52 %) i općina Weeze (48 %) jedini dioničari društva EEL GmbH. Štoviše, upravni odbor društva EEL GmbH čine dva predstavnika javnih tijela, naime načelnik općine Weeze i Landrat okruga Kleve.

(144)

Odlučujući utjecaj javnih tijela na društvo EEL GmbH također je i financijske prirode zbog prethodno spomenute činjenice da je između 2004. i 2005. društvo EEL GmbH od svojih dioničara primilo razne subvencije („potpore za likvidnost” i dokapitalizacije). Prema tome, postojala je izravna financijska potpora koju je društvu EEL GmbH dodijelila javna uprava.

(145)

Prema tome, Komisija smatra da je EEL GmbH javno poduzeće i da se njegova sredstva moraju smatrati sredstvima države.

(146)

Međutim, sud je presudio i da, čak i ako je država u položaju kontrole javnog poduzeća i primjene dominantnog utjecaja na njegove operacije, stvarno se izvršenje te kontrole u određenom slučaju ne može automatski pretpostaviti. Javno poduzeće može djelovati s manje ili više neovisnosti, ovisno o stupnju autonomije koji mu je država dodijelila. Prema tome, samo činjenica da je javno poduzeće pod kontrolom države nije dovoljna da bi se mjere koje je poduzelo to poduzeće, poput predmetnih kredita, mogle pripisati državi. Sud je naveo da se mogućnost pripisivanja državi mjera potpore koje dodjeljuje javno poduzeće može izvesti iz skupa pokazatelja.

(147)

Takvi pokazatelji mogu uključivati integraciju poduzeća u strukture javne uprave, prirodu njegovih djelatnosti i obavljanje potonjih na tržištu u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja s privatnim subjektima, pravni status poduzeća (podliježe li javnom pravu ili pravu trgovačkih društava), intenzitet nadzora javnih tijela nad upravljanjem poduzeća ili bilo koji drugi pokazatelj koji, u konkretnom slučaju, ukazuje na uključenost javnih tijela u donošenje mjere ili nevjerojatnost da javna tijela nisu bila uključena, imajući u vidu i opseg mjere, njezin sadržaj ili uvjete koje sadržava.

(148)

Najprije je potrebno naglasiti da su veliki projekti ulaganja koji utječu na neku zračnu luku zanimljivi lokalnim tijelima koja su često uključena u takve projekte u određenoj mjeri. To je stoga što zračna luka može imati temeljnu ulogu u nekoliko politika: prometnoj politici, politici regionalnog ili nacionalnog gospodarskog razvoja ili politici planiranja grada i okruga. U predmetu koji se ovdje razmatra, zračnom lukom zapravo upravlja privatno trgovačko društvo. Unatoč tome, odluka da se bivša vojna zračna luka prenamijeni u civilnu zračnu luku i proda privatnom ulagaču bila je politička odluka. Osim toga, okrug Kleve i općina Weeze igrali su ključnu ulogu u toj prenamjeni.

(149)

Komisija napominje da su društvo EEL GmbH osnovala dva regionalna javna tijela kako bi pripremila nekretnine u zračnoj luci za daljnju komercijalnu uporabu za potrebe civilne zračne luke te da bi upravljala nekretninom dok je ne preuzme privatni ulagač, kako je utvrđeno u članku 2. njegovog akta o osnivanju (Gesellschaftsvertrag) (42) od 16. prosinca 1999. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 32., ta je djelatnost prekinuta do ponovnog oživljavanja djelatnosti društva u travnju 2003. Od tada priroda djelatnosti društva EEL GmbH ograničena je na usmjeravanje novih ulaganja u zračnu luku Niederrhein-Weeze, što je još uvijek u skladu s njegovom prvotnom misijom.

(150)

Osim toga, u razdoblju između 1999. i 2001. zračnom lukom upravljao je okrug Kleve i općina Weeze (preko tadašnjeg društva FN GmbH koje je bilo u javnom vlasništvu), a društvo EEL GmbH osnovano je ponajprije kako bi osiguralo buduće funkcioniranje civilne zračne luke.

(151)

Iz prethodno navedenog proizlazi da bi se trebalo smatrati da je EEL GmbH društvo posebne namjene koje je već definirano u uvodnoj izjavi 109. i koje su osnovali okrug Kleve i općina Weeze kako bi postiglo ciljeve njihove javne politike u odnosu na zračnu luku Niederrhein-Weeze, a osobito provelo njezinu prenamjenu iz vojne za civilnu uporabu, a to je ono što su sporne mjere trebale financirati i pratiti. To su jaki pokazatelji da se sporne mjere mogu pripisati okrugu Kleve i općini Weeze.

(152)

Osim toga, odluku da se društvu FN GmbH preko društva EEL GmbH dodijele krediti i produljenja tih kredita donijeli su dioničari društva EEL GmbH koji predstavljaju javna tijela. Komisija također napominje da su dva javna tijela utvrdila opseg, sadržaj i uvjete svakog od kredita koje je društvo EEL GmbH dodijelilo društvu FN GmbH, kako je naglašeno u zapisniku opće skupštine društva EEL GmbH.

(153)

Uostalom, sve kredite koje je društvo EEL GmbH dodijelilo društvu za upravljanje zračnom lukom FN GmbH refinancirao je okrug Kleve (43). To je dodatni pokazatelj da su odluke o dodjeli kredita društvu FN GmbH i njihovoj obnovi zapravo donesene u javnim tijelima.

(154)

Nadalje, društvo EEL GmbH nema upravni odbor. Oba generalna direktora predstavnici su javnih dioničara. Jedan generalni direktor društva je Landrat, odnosno pročelnik okruga Kleve, a drugi generalni direktor je načelnik općine Weeze. Štoviše, društvo EEL GmbH nema stalnog osoblja, a poslove obavlja jedan javni dužnosnik iz okruga Kleve. Očito je iz tih elemenata da sve odluke koje donosi društvo EEL GmbH zapravo donose predstavnici javnih dioničara koji upravljaju njegovim svakodnevnim poslovanjem povrh sudjelovanja u radu njegovih upravnih tijela. Time se potvrđuje da se sporne mjere mogu pripisati javnim dioničarima.

(155)

Osim toga, unatoč tome što ima oblik privatnog trgovačkog društva, društvo EEL GmbH podliježe pravilima računovodstva javnih tijela (44).

(156)

Naposljetku, predviđeno je raspuštanje društva EEL GmbH kada društvo FN GmbH otplati sve kredite i kamate koje mu duguje. Prema tome, kao što je ustvrdila Njemačka, društvo EEL GmbH trebalo bi smatrati društvom posebne namjene koje su osnovala njegova dva javna dioničara, a jedina funkcija mu je prikupljanje sredstava koja se usmjeravaju društvu FN GmbH za potrebe ulaganja. Time se također potvrđuje da se mjere mogu pripisati tim javnim dioničarima.

(157)

Prema tome, Komisija smatra da odluke koje je donijelo društvo EEL GmbH da društvu FN GmbH dodijeli kredite i odobri produljenja rokova otplate koji čine mjeru 1. predstavljaju prijenos sredstava države i da se mogu pripisati državi.

(158)

Kako bi provjerila je li poduzetnik ostvario korist od gospodarske prednosti prouzrokovane dodjelom kredita po privilegiranim uvjetima, Komisija primjenjuje kriterij „načela subjekta u tržišnom gospodarstvu”. Prema tom načelu, kapital koji država, izravno ili neizravno, stavi na raspolaganje nekom trgovačkom društvu u okolnostima koje odgovaraju uobičajenim tržišnim uvjetima, ne bi trebalo smatrati državnom potporom (45).

(159)

Prema tome, Komisija mora ocijeniti dodjeljuje li se uvjetima četiri kredita i dvama produljenjima kredita koje je društvo EEL GmbH odobrilo društvu FN GmbH gospodarska prednost potonjem, a koju ne bi dobio u uobičajenim tržišnim uvjetima. U aktualnom predmetu Njemačka je u pogledu četiri kredita objasnila da preuzimanja obveze dodjele kredita od strane komercijalnih banaka društvu FN GmbH u tom trenutku (2003.–2005.) nisu bila vrlo vjerojatna, kako je prethodno objašnjeno.

(160)

Određivanje elementa potpore u mjerama odnosi se na koncept državne potpore a, kako Sud Europske unije sustavno tvrdi, „koncept državne potpore mora se primijeniti na objektivnu situaciju, koja se procjenjuje na datum kada Komisija donosi svoju odluku”. Kako bi ocijenila jesu li krediti iz javnih izvora dodijeljeni po tržišnim uvjetima ili su zajmodavcu osigurali prednost, ako ne postoji usporediva tržišna stopa, Komisija svoju ocjenu može temeljiti na približnim vrijednostima referentnih stopa. Prema tome, Komisija smatra da je odgovarajuća metoda za utvrđivanje elementa potpore metoda navedena u Komunikacija Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa („Komunikacija o referentnoj stopi iz 2008.”) (46), koja je stupila na snagu 1. srpnja 2008. Komisija predlaže da sporne mjere razmotri u svjetlu te komunikacije (47).

(161)

U skladu s Komunikacijom o referentnoj stopi iz 2008., razlika kamatne stope kredita ovisi o razini jamstava i kreditnom rejtingu zajmoprimca. Prema tome, kako bi utvrdila odgovarajuću kamatnu stopu spojivu s tržištem, Komisija mora uzeti u obzir kreditni rejting društva FN GmbH i vrijednost jamstva kojim je kredit osiguran.

(162)

Tijekom razdoblja kada su dodijeljena prva četiri kredita, društvo FN GmbH nije imalo ocjenu agencije za kreditni rejting niti je bila dostupna interna ocjena banke. Iz tog razloga Njemačka je angažirala društvo za savjetovanje […] („Savjetnika”) kako bi procijenilo kreditni rejting društva FN GmbH za svaku od godina u kojima su dodijeljeni krediti 1. do 4. Savjetnik je dostavio procjenu jednogodišnje vjerojatnosti neispunjenja obveza (PD) i rejtinga. Te je procjene potom provjerilo i potvrdilo društvo za reviziju […].

(163)

Procjene Savjetnika temelje se na Uredbi o solventnosti iz 2006. (48) kojom se provode pravila Basela II. u Njemačkoj. U skladu s Uredbom o solventnosti banke bi trebale računati jednogodišnju vjerojatnost neispunjavanja obveza u okviru takozvanog pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima (IRBA). Međutim, neke vrste financiranja, nazvane Spezialfinanzierungen, izuzete su od obveze računanja vjerojatnosti neispunjenja obveze. Za takve vrste financiranja u Uredbi o solventnosti predviđa se jednostavno ponderiranje rizika. Savjetnik je svoju procjenu vjerojatnosti neispunjenja obveze i rejtinga temeljio na ovoj pojednostavljenoj metodi procjene. U skladu s tom metodom, ocjenjuje se sljedećih pet čimbenika: financijska snaga zajmoprimca, politička i pravna okolina, osobine poslovanja, snaga vlasnika, instrumenti osiguranja.

(164)

Procjenjuje se da se vjerojatnost neispunjenja obveza za svaki od kredita kreće između [0,5–3] % i [1–5] %. Prema procjeni savjetnika ta vjerojatnost neispunjenja obveza odgovara rejtingu […]. Potrebno je napomenuti da procjena rejtinga obuhvaća procjenu razine instrumenta osiguranja i stoga gubitak u slučaju neplaćanja (LGD) povezan sa svakim od kredita. To znači da rejting koji je savjetnik procijenio već uključuje potencijalno poboljšanje za pružanje instrumenta osiguranja i predstavlja procjenu izdanja (a ne procjenu izdavatelja). Međutim, u izvješću savjetnika nije naveden podatak o vrijednosti pruženog instrumenta osiguranja za predmetne kredite niti je naveden podatak o stvarnoj razini gubitka u slučaju neplaćanja povezanog sa svakim kreditom.

(165)

Ako se u obzir uzmu samo prva četiri čimbenika koja je Savjetnik procijenio (a posljednji „instrumenti osiguranja” se izuzme), tada bi procjene savjetnika trebale dati rejting koji je blizu procjeni izdavatelja. Primjerice, prosjek rezultata prva četiri čimbenika je [1–5] što bi se moglo protumačiti kao rejting blizu rejtinga […]. Ta procjena izdavatelja primjenjuje se na prvi, drugi i treći kredit. Za četvrti kredit procjena izdavatelja utvrđena u skladu s ovim pristupom je […].

(166)

Komisija primjećuje da se u izvješću koje je sastavio savjetnik ostavlja mjesta za sumnju u kvalitetu procjene rejtinga. Nadalje, ta procjena rejtinga mora se uzeti s oprezom s obzirom na činjenicu da Savjetnik nije u kreditnom odnosu sa zajmoprimcem. Međutim, procjena rejtinga nalazi se prilično nisko na ljestvici kojom se koriste agencije za kreditni rejting i čini se da nije u suprotnosti s procjenom kreditnog rejtinga koju je napravila [banka] za kasnije razdoblje.

(167)

Osim toga, Njemačka je dostavila procjenu jednogodišnje vjerojatnosti neispunjenja obveza (PD) za društvo FN GmbH kojom se služila [banka] za 2009. i 2010. [banka] je 2009. društvu FN GmbH osigurala dvogodišnji kredit u iznosu od [4–10] milijuna EUR. [banka] je procijenila da jednogodišnja vjerojatnost neispunjenja obveza iznosi [1–5] % 2009. kao i 2010. Prema procjenama prosječnih vjerojatnosti neispunjenja obveza koje objavljuju agencije za kreditni rejting (49), jednogodišnji PD od [1–5] % odgovara rejtingu između […] i […].

(168)

Prvi kredit osiguran je sljedećim instrumentom osiguranja u trenutku kada je kredit dodijeljen (11. travnja 2003.):

(169)

Ako se u obzir uzme knjigovodstvena vrijednost dugoročne imovine zračne luke ([5–20] milijuna EUR) te se od tog iznosa oduzme prioritetno potraživanje […] ([1–6] milijuna EUR), ostaje oko [5–15] milijuna EUR za pokrivanje potraživanja zajmodavca ([5–15] milijuna EUR). Prema tome, procjenjuje se da LGD iznosi oko […] % (51). To je najvjerojatnije konzervativna procjena LGD-a s obzirom da bi se određena dodatna vrijednost mogla pripisati osobnom jamstvu i zalogu udjela za koje nedostaju podaci.

(170)

Drugi kredit osiguran je sljedećim instrumentom osiguranja u trenutku kada je kredit dodijeljen (17. lipnja 2004.):

(171)

Ako se u obzir uzme knjigovodstvena vrijednost dugoročne imovine zračne luke ([20–40] milijuna EUR) te se od tog iznosa oduzmu dva potraživanja prvog reda […] i društva EEL GmbH ([1–6] milijuna EUR i [11–20] milijuna EUR), ostaje oko [10–25] milijuna EUR za pokrivanje potraživanja društva EEL GmbH iz drugog kredita ([1–5] milijuna EUR). Procijenjena stopa povrata u ovom slučaju iznosi blizu […] %. Prema tome, procjenjuje se da LGD iznosi […].

(172)

Treći kredit osiguran je sljedećim instrumentom osiguranja u trenutku kada je kredit dodijeljen (28. srpnja 2004.):

(173)

Ako se u obzir uzme knjigovodstvena vrijednost dugoročne imovine zračne luke ([20–40] milijuna EUR) te se od tog iznosa oduzmu dva prioritetna potraživanja […] i društva EEL GmbH ([1–6] milijuna EUR i [10–20] milijuna EUR), ostaje oko [10–20] milijuna EUR za pokrivanje potraživanja zajmodavca iz trećeg kredita ([2–5] milijuna EUR). Stopa povrata u ovom slučaju iznosi oko […] %. Prema tome, procjenjuje se da LGD iznosi […].

(174)

U trenutku kada je dodijeljen četvrti kredit (1. srpnja 2005.) produljen je datum dospijeća svih prethodnih kredita s neplaćenom i još nepodmirenom kamatom od oko [0,5–3] milijuna EUR do istog datuma (31. prosinca 2010.). Ukupni iznos kredita iznosio je [20–30] milijuna EUR plus [0,5–3] milijuna EUR za neplaćene kamate. Dogovoreno je da instrument osiguranja tih potraživanja društva EEL GmbH bude sljedeći:

(175)

Knjigovodstvenom vrijednosti dugoročne imovine zračne luke ([20–40] milijuna EUR) i osobnim jamstvom […] ([20–40] milijuna EUR) pokriveno je više od 100 % ukupnog iznosa kredita i kamata koje dolaze na naplatu ([20–30] milijuna EUR plus [0,5–3] milijuna EUR). Prema tome, stopa povrata je […] %, a LGD je[…].

(176)

29. studenog 2010. svi dodijeljeni krediti u ukupnom iznosu od [20–30] milijuna EUR plus akumulirana kamata i kamata koja stiže na naplatu u iznosu od [5–10] milijuna EUR produljeni su za dodatnih 6 godina do 31. prosinca 2016. Iznos duga osiguran je sljedećim instrumentom osiguranja:

(177)

Knjigovodstvena vrijednost dugoročne imovine zračne luke ([30–70] milijuna EUR) i osobno jamstvo procijenjene vrijednosti od oko [30–70] milijuna EUR umanjeni za založno pravo prvog reda [banke] ([0,5–3] milijuna EUR) pokrivaju oko […] % ukupnog iznosa kredita i kamata ([20–30] milijuna EUR plus [5–10]), što znači gubitak od neispunjavanja obveza (LGD) od […].

(178)

U tablici u nastavku sažeti su podaci o rejtingu i instrumentima osiguranja za svaki od kredita

Tablica 6.

Rejting i instrument osiguranja za svaki od kredita

(179)

U skladu s Komunikacijom o referentnoj stopi (KRC) iz 2008. referentne kamatne stope određuju se dodavanjem odgovarajuće premije za rizik jednogodišnjoj osnovnoj stopi. Odgovarajuće premije za rizik utvrđene su u tablici u Komunikaciji o referentnoj stopi iz 2008., a pri njihovom utvrđivanju u obzir se uzima rejting zajmoprimca i razina instrumenta osiguranja kredita. Primjerice, drugo produljenje kredita odobreno je uz visoku razinu instrumenta osiguranja, a rejting društva FN GmbH je između […] i […]. Kako bi bila konzervativna Komisija u obzir uzima rejting […]. Prema tome, u pogledu rejtinga društvo FN GmbH pripada skupini „([…])” (56) u tablici utvrđenoj u Komunikaciji o referentnoj stopi iz 2008. Dodatak za rizik koji odgovara rejtingu te skupine i visokoj razini instrumenta osiguranja iznosi […] baznih bodova. Primjenjiva osnovna stopa u trenutku kada je dodijeljeno produljenje kredita (29. studenog 2010.) bila je 1,24 % (57).

(180)

U sljedećoj tablici sažeti su podaci o stvarnim stopama kredita i referentnim stopama koje su bile primjenjive u trenutku dodjele kredita u skladu s Komunikacijom o referentnoj stopi iz 2008.

Tablica 7.

Referentne kamatne stope i zaračunate kamatne stope

(181)

U skladu s prethodnim procjenama prvi, drugi i treći kredit dodijeljeni su uz stope koje su bile puno više od primjenjivih referentnih stopa. Prema tome, Komisija smatra da društvo FN GmbH nije primilo nikakvu gospodarsku prednost preko tih mjera.

(182)

Što se tiče drugog produljenja, prethodni podaci također ukazuju na to da je dodijeljeno po tržišnim uvjetima, s obzirom da je kamatna stopa tog produljenja viša od procijenjene referentne kamatne stope. Međutim, razni elementi bacaju sumnju na tvrdnju da u drugom produljenju nema državne potpore, poput činjenice da korisnik još nije otplatio prethodne kredite, postojanja potpore u četvrtom kreditu i prvom produljenju i kratkog trajanja razdoblja između dodjeljivanja drugog produljenja i preliminarnog sporazuma kojeg su zaključili javna tijela i društvo FN GmbH o zamjeni duga za vlasnički udio navedenog u uvodnoj izjavi 45. U svakom slučaju, iz istih razloga koji su utvrđeni u odjeljku 9.4 u pogledu spojivosti potpore uključene u prvo produljenje s unutarnjim tržištem, Komisija smatra da, ako drugo produljenje ispunjava uvjete za državnu potporu, takva se potpora može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem.

(183)

Četvrti kredit i prvo produljenje dodijeljeni su po stopi nižoj od referentne stope pri čemu je razlika iznosila […] baznih poena. Prema tome, Komisija smatra da je, u pogledu četvrtog kredita i prvog produljenja, društvo FN GmbH primilo gospodarsku prednost koju ne bi primilo u uobičajenim tržišnim uvjetima (58).

(184)

Za predmet koji se razmatra, Komisija napominje da je mjera 1. (četvrti kredit, prvo produljenje, a možda i drugo produljenje) pojedinačna mjera potpore koja je dodijeljena samo društvu FN GmbH i nije opća mjera.

(185)

Prema tome, prednost koja je mjerom 1. (četvrti kredit, prvo produljenje, a možda i drugo produljenje) dodijeljena društvu FN GmbH selektivna je.

(186)

U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije financijskom potporom narušava se tržišno natjecanje u onoj mjeri u kojoj se jača položaj nekog poduzeća u usporedbi s drugim poduzećima (59). Općenito, kada neka prednost koju dodjeljuje država članica jača položaj nekog poduzeća u usporedbi s drugim poduzećima koja se natječu na određenom tržištu Unije, mora se smatrati da ta prednost utječe na trgovinu između država članica. (60).

(187)

Upravitelji zračnih luka natječu se na europskoj razini da privuku zračne prijevoznike kako bi u njihovim zračnim lukama otvorili nove pravce ili dodali nove frekvencije na tim pravcima. Prilikom odabira zračnih luka na kojima će otvarati nove pravce ili dodati nove frekvencije na postojećim pravcima, zračni prijevoznici uspoređuju zračne luke na temelju čimbenika kao što su vrsta usluga koje se pružaju u zračnoj luci i predmetni klijenti, stanovništvo ili gospodarska djelatnost, zagušenost, postoji li pristup s kopna te razina pristojbi i ukupni komercijalni uvjeti za korištenje infrastrukture i usluga zračne luke (61). Osiguravajući društvu FN GmbH financiranje po povoljnijim uvjetima nego u uobičajenim tržišnim okolnostima, Njemačka mu je tako omogućila da se agresivnije natječe s ostalim upraviteljima zračnih luka kako bi privuklo zračne prijevoznike koje ne bi moglo privući da je moralo platiti trošak kapitala u skladu s uobičajenim tržišnim uvjetima.

(188)

Prema tome, mjera 1. (četvrti kredit, prvo produljenje, a možda i drugo produljenje) imalo je potencijal da naruši tržišno natjecanje i utječe na trgovinu unutar EU-a.

(189)

Iz usporedbe stvarnih kamatnih stopa na kredite i referentnih kamatnih stopa izvedenih iz Komunikacije o referentnoj stopi iz 2008. vidljivo je da su svi krediti i sva produljenja kredita, osim četvrtog kredita i prvog produljenja, dodijeljeni po stopama koje su bile više od referentnih stopa.

(190)

Prema tome, Komisija može zaključiti da su prvi, drugi i treći kredit dodijeljeni u skladu s tržišnim uvjetima, dok četvrti kredit i prvo produljenje nisu. Komisija ostavlja otvorenim pitanje je li drugo produljenje dodijeljeno u skladu s tržišnim uvjetima.

(191)

Kako su ispunjeni kumulativni kriteriji u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a, Komisija smatra da četvrti kredit, prvo produljenje, a možda i drugo produljenje u mjeri 1. uključuju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(192)

Može se primijeniti ista argumentacija kao i za prirodu potpore iz mjere 1. (vidjeti prethodni odjeljak 8.3.1), iako je Njemačka tvrdila da predstavlja postojeću potporu (vidjeti uvodnu izjavu 102.). U presudi Leipzig Halle Sud Europske unije potvrdio je da bi i izgradnja infrastrukture zračne luke trebala biti obuhvaćena pravilima o državnoj potpori počevši od 2000., odnosno prije datuma dodjele mjere 2., 15. listopada 2002. Komisija smatra da je ta mjera predstavljala potporu u trenutku kada je provedena. Suprotno tvrdnjama Njemačke, činjenica da je mjera donesena u skladu s Uredbom iz 1993. ne utječe na tu ocjenu. Uredbom iz 1993. samo je osiguran pravni temelj za omogućavanje davanja mjera potpore regionalnim zračnim lukama koji je savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija mogla razmatrati od 1993. Ali njome nije predviđena neopoziva obveza u odnosu na društvo FN GmbH u pogledu dodjele mjere 2., niti je korisniku osigurano neko pravo (kako je izričito utvrđeno u članku 1. Uredbe iz 1993.). Mjera 2. zapravo predstavlja pojedinačnu primjenu programa koji je uspostavljen Uredbom iz 1993.

(193)

Slijedom toga, Komisija zaključuje da ima pravo ispitati mjeru 2. koja je upitna u odnosu na pravila o državnim potporama jer je u trenutku kada je dodijeljena bilo jasno da društvo FN GmbH obavlja gospodarsku djelatnost.

(194)

Kao što je spomenuto u stavku 111. odluke o pokretanju postupka, javna potpora isplaćena je izravno iz proračuna savezne zemlje Sjeverne Rajne-Vestfalije kao izravno plaćanje u korist društva FN GmbH. Prema tome, sredstva koja je osigurala savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija financirala su se iz državnih sredstava i mogu se pripisati državi.

(195)

Kako bi se procijenilo predstavlja li mjera države potporu, mora se utvrditi je li poduzetnik koji je korisnik mjere primio gospodarsku prednost koju ne bi primio u uobičajenim tržišnim uvjetima.

(196)

U predmetu koji se razmatra, savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija dodijelila je javna sredstva u obliku izravnih bespovratnih sredstava za potporu ulaganjima u infrastrukturu zračne luke. Ta sredstva primilo je poduzeće FN GmbH kao upravitelj zračne luke za financiranje ulaganja u zračnu luku. Komisija napominje da nijedan ulagač na tržištu ne bi dodijelio takva sredstva bez ikakve naknade i bez ikakve mogućnosti povrata.

(197)

Prema tome, bespovratnim sredstvima za ulaganje smanjuju se troškovi ulaganja koje bi upravitelj zračne luke u uobičajenim uvjetima morao snositi, bez ikakve naknade, te se tako društvu FN GmbH dodjeljuje gospodarska prednost.

(198)

U slučaju predmeta koji se razmatra, Komisija napominje da je mjera 2. pojedinačna primjena programa na temelju koje su prednosti dodijeljene ne samo zračnoj luci Niederrhein-Weeze, nego i nekolicini drugih zračnih luka smještenih u saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Međutim, predmetni program nije opća mjera namijenjena svim zračnim lukama u sjevernoj Rajni-Vestfaliji, s obzirom da veće zračne luke Düsseldorf i Köln/Bonn nisu prihvatljivi kandidati za primanje te mjere potpore od strane savezne zemlje. U svakom slučaju, i da su sve zračne luke u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji bile prihvatljive, takvu sektorsku mjeru moralo bi se smatrati selektivnom s obzirom da je koristila samo određenim sektorima u određenoj regiji.

(199)

Prema tome, prednost koja je mjerom 2. dodijeljena društvu FN GmbH selektivna je.

(200)

U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije financijskom potporom narušava se tržišno natjecanje u onoj mjeri u kojoj se jača položaj nekog poduzeća u usporedbi s drugim poduzećima (62). Općenito, kada neka prednost koju dodjeljuje država članica jača položaj nekog poduzeća u usporedbi s drugim poduzećima koja se natječu na određenom tržištu Unije, mora se smatrati da ta prednost utječe na trgovinu između država članica. (63).

(201)

Upravitelji zračnih luka natječu se na europskoj razini da privuku zračne prijevoznike kako bi u njihovim zračnim lukama otvorili nove pravce ili dodali nove frekvencije na tim pravcima. Prilikom odabira zračnih luka na kojima će otvarati nove pravce ili dodati nove frekvencije na postojećim pravcima, zračni prijevoznici uspoređuju zračne luke na temelju čimbenika kao što su vrsta usluga koje se pružaju u zračnoj luci i predmetni klijenti, stanovništvo ili gospodarska djelatnost, zagušenost, postoji li pristup s kopna te razina pristojbi i ukupni komercijalni uvjeti za korištenje infrastrukture i usluga zračne luke (64). Osiguravajući društvu FN GmbH financiranje po povoljnijim uvjetima nego u uobičajenim tržišnim okolnostima, Njemačka mu je tako omogućila da se agresivnije natječe s ostalim upraviteljima zračnih luka kako bi privuklo zračne prijevoznike koje ne bi moglo privući da je moralo platiti trošak kapitala u skladu s uobičajenim tržišnim uvjetima.

(202)

Prema tome, mjera 2. imala je potencijal da naruši tržišno natjecanje i utječe na trgovinu unutar EU-a.

(203)

Mjera 2. predstavlja državnu potporu društvu FN GmbH u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(204)

Može se primijeniti ista argumentacija kao i za prirodu potpore iz kredita koje je osiguralo društvo EEL GmbH koje je u javnom vlasništvu (vidjeti prethodni odjeljak 8.3.1). Doista, različite mjere koje čine mjeru 3. dodijeljene su 14. ožujka 2002., odnosno, nakon što je donesena presuda u predmetu Aéroports de Pariz. U skladu sa stavkom 1. točkom 4. sporazuma o kreditu, datum dodjele mjere je datum kada je korisnik dogovorio kupovinu infrastrukture zračne luke s njemačkom saveznom vladom, odnosno 14. ožujka 2002.

(205)

Slijedom toga, Komisija zaključuje da ima pravo ispitati mjeru 3. i ocijeniti njezinu sukladnost s pravilima o državnim potporama s obzirom da je u trenutku kada je dodijeljena bilo jasno da se društvo FN GmbH bavi gospodarskom djelatnosti.

(206)

Potpora je društvu FN GmbH dodijeljena izravno iz proračuna okruga Kleve. Prema tome, mjera 3. financirala se iz državnih sredstava i može se pripisati državi.

(207)

Kako bi se procijenilo predstavlja li mjera države potporu, mora se utvrditi je li poduzetnik koji je korisnik mjere primio gospodarsku prednost koju ne bi primio u uobičajenim tržišnim uvjetima. U tom smislu, Komisija mora analizirati je li okrug Kleve djelovao kao ulagač u tržišnom gospodarstvu kada se odrekao jedne tranše sredstava za financiranja premošćivanja koje je ranije dodijelio društvu FN GmbH.

(208)

Ponašanje ulagača u tržišnom gospodarstvu određuju izgledi za ostvarivanje dobiti. (65) Uvjeti testa ulagača u tržišnom gospodarstvu obično su ispunjeni ako su struktura i budući izgledi društva takvi da se u razumnom razdoblju može očekivati uobičajeni povrat, u obliku isplate dividendi ili povećanja vrijednosti kapitala kako je to uobičajeno u usporedivom privatnom poduzeću.

(209)

U predmetu koji se ovdje razmatra, okrug Kleve društvu FN GmbH dodijelio je kredit u iznosu od [4–10] milijuna EUR uz 0 % kamata te se odrekao potraživanja u odnosu na društvo FN GmbH koje je trebalo otplatiti tranšu u iznosu od [2–5] milijuna EUR, bez ikakve daljnje naknade. Ova posljednja odluka zapravo je provedba klauzule utvrđene u stavku 4. točki 1. samog sporazuma o kreditu, prema kojoj predmetnu tranšu neće biti potrebno vratiti ako se ostvari cilj otvaranja 350 radnih mjesta. Prema tome, Komisija napominje da nijedan tržišni ulagač ne bi dodijelio kredit uz 0 % kamata i odrekao se otplate znatnog dijela tog kredita bez ikakve naknade.

(210)

Nadalje, ocjena ulagača u tržišnom gospodarstvu trebala bi ostaviti po strani sve pozitivne posljedice na gospodarstvo regije u kojoj je smještena zračna luka, uključujući otvaranje radnih mjesta, s obzirom da Komisija ocjenjuje predstavlja li neka mjera potporu razmatrajući bi li „u sličnim okolnostima privatni dioničar upisao predmetni kapital, uzimajući u obzir predvidivost dobivanja povrata i ostavljajući po strani sve socijalne, regionalne politike i razmatranja u pogledu sektora” (66). U predmetu koji se ovdje razmatra jedina naknada za odricanje od potraživanja otplate bila je određena razina otvorenih radnih mjesta. Međutim, otvaranje radnih mjesta trebalo bi zanemariti u kontekstu načela subjekta u tržišnom gospodarstvu. Drugim riječima, nijedan ulagač u tržišnom gospodarstvu ne bi pristao odreći se uplate od [2–5] milijuna EUR na temelju kriterija otvaranja radnih mjesta u regiji.

(211)

Prema tome, beskamatnom prirodom kredita i odricanjem od potraživanja, mjerama koje je dodijelio okrug Kleve smanjuju se troškovi koje bi upravitelj zračne luke imao u uobičajenim okolnostima te se stoga preko njih društvu FN GmbH dodjeljuje prednost koju ne bi dobilo u uobičajenim tržišnim uvjetima.

(212)

Predmetna prednost dodijeljena je samo društvu FN GmbH. Kako su javna sredstva usmjerena na jednog poduzetnika, prednost je selektivna u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(213)

Primjenjuje se ista argumentacija kao i za narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu kako je prethodno objašnjena (vidjeti odjeljak 8.4.5).

(214)

Zbog prethodno navedenih razloga Komisija smatra da javna sredstva koja je okrug Kleve osigurao i dodijelio društvu FN GmbH u okviru sporazuma o financiranju premošćivanja dijela troškova stjecanja nekretnina zračne luke uključuju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(215)

Njemačka tvrdi da je društvo EEL GmbH društvo posebne namjene čiji je cilj omogućiti učinkovito i ekonomično usmjeravanje sredstava prema društvu FN GmbH.

(216)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 25., društvo EEL GmbH osnovali su okrug Kleve i općina Weeze kako bi upravljalo nekretninama zračne luke prije njihove privatizacije. Nakon toga, društvo EEL GmbH sudjelovalo je u dodjeljivanju kredita društvu FN GmbH. Dodjeljivanje kredita trećim osobama samo po sebi čini gospodarsku djelatnost. Prema tome, kada su razne mjere koje čine mjeru 4. dodijeljene društvu EEL GmbH, ono je obavljalo neku gospodarsku djelatnost.

(217)

U skladu s člankom 101. UFEU-a, koncept poduzetnika obuhvaća svaki subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnosti, bez obzira na pravni status i na način na koji se financira. Društvo EEL GmbH djeluje samo kao sredstvo javnih tijela i kao takvo ne bavi se gospodarskim djelatnostima: njegova jedina svrha je prikupljati sredstva dva javna tijela s ciljem financiranja razvoja zračnih luka.

(218)

S obzirom da kumulativni kriteriji u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a nisu ispunjeni, Komisija smatra da mjera 4. ne sadržava državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(219)

Čak i kada bi se društvo EEL GmbH moralo smatrati poduzetnikom na kojeg se primjenjuju zakoni EU-a o tržišnom natjecanju tijekom razdoblja u kojem su dodijeljene mjere koje čine mjeru 4. (što nije slučaj), ocjena Komisije imala bi isti zaključak da mjera 4. ne čini državnu potporu kako je objašnjeno u odjeljcima u nastavku.

(220)

Društvo EEL GmbH sav je kapital, potpore za likvidnost i sredstva za dokapitalizacije, uključen u mjeru 4. primio od svojih dioničara koji su te mjere financirali preko svojih odnosnih proračuna. Mjera 4. obuhvaća i 100-postotno jamstvo koje je dodijelila općina Weeze, što je izložilo proračun općine. Prema tome, sve mjere koje čine mjeru 4. financirane su iz sredstava proračuna dva lokalna tijela koja su pored toga odlučila dodijeliti i te razne mjere.

(221)

Prema tome, mjera 4. financirala se iz državnih sredstava i može se pripisati državi.

(222)

Kako bi se procijenilo predstavlja li mjera države potporu, mora se utvrditi je li poduzetnik koji je korisnik mjere primio gospodarsku prednost koju ne bi primio u uobičajenim tržišnim uvjetima.

(223)

U tom smislu, Komisija mora analizirati jesu li okrug Kleve i općina Weeze djelovali onako kako bi razboriti subjekti u tržišnom gospodarstvu koji se vode izgledima za stjecanje dobiti (67) djelovali u istim okolnostima prilikom dodjeljivanja društvu EEL GmbH kapitalnih mjera, jamstava, kredita i produljivanja rokova otplate kredita, što sve čini mjeru 4.

(224)

Najprije je važno prisjetiti se, kako je zaključeno u odjeljku 8.3.2, da društvo EEL GmbH čini društvo posebne namjene kojeg su osnovala njegova dva javna dioničara s ciljem upravljanja nekretninama zračne luke Niederrhein-Weeze i kojime se koriste isključivo od 2003. kako bi osigurali financiranje te iste zračne luke. To je potvrđeno i činjenicom da su na njihovoj (pisanoj) općoj skupštini od 10. i 11. travnja 2003. ta dva javna dioničara strogo ograničila novu djelatnost financiranja društva EEL GmbH na ulaganja u zračnu luku Niederrhein-Weeze. Taj je cilj u skladu sa svrhom društva EEL GmbH utvrđenoj u članku 2. njegovog akta o osnivanju (Gesellschaftsvertrag) od 16. prosinca 1999. (68) Štoviše, kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 153., društvo EEL GmbH nema upravni odbor. Oba generalna direktora predstavnici su javnih tijela. Jedan generalni direktor društva je Landrat, odnosno pročelnik okruga Kleve, a drugi generalni direktor je načelnik općine Weeze. Štoviše, društvo EEL GmbH nema stalnog osoblja, a poslove obavlja jedan javni dužnosnik iz okruga Kleve. Očito je iz tih elemenata da sve odluke koje donosi društvo EEL GmbH zapravo donose predstavnici javnih dioničara koji upravljaju njegovim svakodnevnim poslovanjem povrh sudjelovanja u radu njegovih upravnih tijela. Time se potvrđuje da se sporne mjere mogu pripisati javnim dioničarima.

(225)

Prilikom primjenjivanja načela subjekta u tržišnom gospodarstvu na mjeru 4. potrebno je uzeti u obzir činjenicu da je korisnik tih mjera financiranja društvo posebne namjene kojeg su osnovali i čiji su vlasnici tijela koja dodjeljuju mjeru 4. te da je svrha tog društva isključivo ostvarivanje dobro definiranih ciljeva kojima streme ta ista tijela. Štoviše, u tom kontekstu, potrebno je razmotriti i sami cilj u pogledu kojeg se društvo posebne namjene upotrebljava i održava u poslovanju.

(226)

Društva posebne namjene obično osnivaju i upotrebljavaju privatni poduzetnici u raznim okolnostima. Moguća situacija u kojoj se upotrebljava društvo posebne namjene su slučajevi u kojima dva neovisna poduzetnika pokrenu zajednički pothvat kako bi razvili konkretni projekt ili obavili konkretnu djelatnost ili funkciju (primjerice istraživanje i razvoj, proizvodnja, distribucija) (69) u korist svakog poduzetnika. Prema tome, društvo posebne namjene pravna je struktura kojoj oba poduzetnika dodjeljuju resurse (sredstva, osoblje, imovinu itd.) koji su potrebni za provedbu njihova zajedničkog projekta, funkcije ili djelatnosti i preko koje provode taj zajednički projekt ili obavljaju tu zajedničku funkciju ili djelatnost. U određenim situacijama, primjerice kada društvo posebne namjene ima samo funkciju proizvodnje ili istraživanja i razvoja, ono prima sredstva svojih matičnih društava, a da samo ne stvara dobit koja se može raspodijeliti dioničarima, primjerice u obliku dividendi. Umjesto stvaranja takve dobiti, ono pridonosi obavljanju operacija koje njegova matična društva smatraju potrebnima s obzirom na svoje ciljeve.

(227)

Prema tome, kada dva neovisna privatna poduzetnika osnuju i upotrebljavaju društvo posebne namjene radi postizanja dobro definiranog cilja te mu osiguravaju sredstva, jasno je da ta sredstva ne osiguravaju nužno u cilju dobivanja financijskog povrata u obliku dividendi ili isplate kamata, kao što bi to bio slučaj s ulagačem ili bankom. Umjesto toga, oni ta sredstva osiguravaju da bi ostvarili cilj radi kojeg i upotrebljavaju društvo posebne namjene.

(228)

S obzirom na ta razmatranja, ponašanje okruga Kleve i općine Weeze prema društvu EEL GmbH trebalo bi se analizirati uzimajući u obzir činjenicu da su ta dva javna tijela jedini dioničari društva EEL GmbH i uzimajući u obzir isključivi cilj radi kojeg je društvo EEL GmbH osnovano i kojeg nastoji ostvariti od 2003., naime, dodjeljivanje društvu FN GmbH različitih kredita i produljenja rokova otplate, što čini mjeru 1. U tom smislu trebalo bi podsjetiti da se razne mjere koje čine mjeru 1, kako je navedeno u odjeljku 8.3.2., jasno mogu pripisati okrugu Kleve i općini Weeze. Drugim riječima, ta dva javna tijela osmislila su mjeru 1. i odlučila su je provesti te su za postizanje tog cilja odlučila upotrijebiti društvo EEL GmbH.

(229)

Prema tome, prilikom primjene načela subjekta u tržišnom gospodarstvu na mjeru 4. kao početnu točku trebalo bi uzeti činjenicu da su okrug Kleve i općina Weeze odlučili provesti mjeru 1. i upotrijebiti društvo EEL GmbH za tu svrhu. Bitno pitanje koje Komisija mora postaviti je sljedeće: da su dva hipotetska subjekta u tržišnom gospodarstvu odlučila provesti mjere poput onih koje čine mjeru 1., bi li upotrijebili neko društvo posebne namjene poput društva ELL GmbH te mu osigurali sredstva slična onima iz mjere 4. kako bi postigla taj cilj?

(230)

U odnosu na taj kontekst, činjenice da su njegovi dioničari društvu EEL GmbH možda osigurali određene kredite uz stope niže od uobičajenih tržišnih stopa, da je jamstvo osigurano besplatno, ili da je obavljena dokapitalizacija bez jasnih izgleda da će doći do financijskog povrata ne bi nužno vodile do zaključka da okrug Kleve i općina Weeze nisu djelovali u odnosu na društvo EEL GmbH onako kako bi to učinili subjekti u tržišnom gospodarstvu. Umjesto toga, bitno pitanje je je li financiranje koje je osigurano društvu EEL GmbH u okviru mjere 4. razborito iz perspektive subjekta u tržišnom gospodarstvu, s obzirom na cilj kojeg dioničari društva EEL GmbH žele ostvariti, naime provedba mjere 1.

(231)

Dva razborita subjekta u tržišnom gospodarstvu koja nastoje ostvariti isti cilj kao i dioničari društva EEL GmbH u biti bi imala dvije mogućnosti: osnovati društvo posebne namjene slično društvu EEL GmbH (prva mogućnost) ili izravno dodijeliti kredite društvu FN GmbH bez posebnog namjenskog tijela (druga mogućnost). Racionalni subjekt u tržišnom gospodarstvu ne bi razmatrao nijednu drugu mogućnost, poput angažiranja privatnih financijskih posrednika koji bi naplatili naknadu za pružanje takve usluge. Zbog tih naknada u okviru te mogućnosti narasli bi troškovi usmjeravanja sredstava društvu FN GmbH.

(232)

Komisija primjećuje da su, kada su donijeli odluku da sami financiraju društvo EEL GmbH umjesto angažiranja financijskih posrednika, javni dioničari ograničili svoju financijsku izloženost na razinu koja je bila nužna za financiranje društva FN GmbH u okviru mjere 1.:

(233)

Komisija smatra da je to što su dva dioničara odabrala prvu mogućnost u skladu s njihovim ciljem da sredstva društva EEL GmbH namijene isključivo financiranju društva FN GmbH.

(234)

Osim toga, Komisija smatra da su u okviru prve mogućnosti troškovi administracije i upravljanja društvom posebne namjene poput društva EEL GmbH strogo svedeni na najmanju mjeru (nema imobilizacije imovine osim potraživanja u odnosu na društvo FN GmbH, nema stalnog osoblja i uprave, gotovo da nema troškova poslovanja, nema financijskih troškova osim otplate kredita kojeg je dodijelila banka]). Ta tvrdnja itekako stoji uzme li se u obzir da je društvo EEL GmbH već postojalo kao neaktivna struktura u trenutku kada su dva javna dioničara odlučila provesti mjeru 1, te ga nije bilo potrebno osnivati ex nihilo. Odabir društva za posebnu namjenu olakšava i upravljanje financijskim transakcijama s trećim stranama (poput društva FN GmbH ili privatne banke) istodobno svodeći troškove transakcija između dva dioničara na najmanju mjeru. S druge strane, odabir druge mogućnosti uzrokovao bi udvostručavanje mehanizama uspostavljenih za davanje potpore društvu FN GmbH, što bi povećalo troškove upravljanja i pravne troškove usmjeravanja sredstava društvu FN GmbH (npr. udvostručavanje pravnih ugovora) te bi možda utjecalo na kvalitetu nadzora i koordinacije projekta.

(235)

Prema tome, za dva razborita subjekta u tržišnom gospodarstvu koja djeluju u skladu s izgledima ostvarivanja dugoročne dobiti i koja djeluju u ime javnih dioničara društva EEL GmbH, bilo bi racionalno odabrati prvu, a ne drugu mogućnost. Komisija smatra da su ispunjeni uvjeti testa tržišnog ulagača te da društvu EEL GmbH nije dodijeljena gospodarska prednost.

(236)

Od 2003. djelatnost društva EEL GmbH bila je strogo ograničena na pružanje sredstava društvu FN GmbH. Društvo EEL GmbH nije se moglo baviti niti jednom drugom djelatnosti. Primjerice, nije moglo dodjeljivati kredite nijednom drugom subjektu.

(237)

Prema tome, jedina djelatnost u odnosu na koju bi mjera 4. mogla utjecati na dinamiku tržišnog natjecanja bila bi pružanje sredstava društvu FN GmbH. Takav učinak na tržišno natjecanje postojao bi ako bi u odsutnosti mjere 4. pružatelji financiranja, osim društva EEL GmbH, poput banaka ili drugih ulagača, imali bolju priliku osigurati sredstva društvu FN GmbH s ciljem ostvarivanja dobiti.

(238)

Međutim, kako je navedeno u odjeljku 8.5.3. jasna namjera okruga Kleve i općine Weeze bila je da sami provedu mjeru 1. kako bi osigurali sredstva za društvo FN GmbH. Doista, jedino obrazloženje za postojanje mjere 4. je provedba mjere 1.

(239)

Da nema mjere 4. društvo EEL GmbH samo ne bi moglo provesti mjeru 1. Međutim, odsustvo mjere 4. značilo bi jednostavno da su okrug Kleve i općina Weeze odlučili provesti mjeru 1. bez angažiranja društva EEL GmbH, primjerice, izravnim pravnim odnosom između njih i društva FN GmbH. Prema tome, da nema mjere 4., banke ili drugi ulagači ne bi imali bolju priliku osigurati sredstva društvu FN GmbH s ciljem ostvarivanja dobiti s obzirom da bi potrebna sredstva u svakom slučaju osigurali okrug Kleve i općina Weeze.

(240)

Prema tome, pod pretpostavkom da mjera 4. uključuje gospodarsku prednost u korist društva EEL GmbH, (quod non), ta prednost ni na koji način ne bi utjecala na tržišno natjecanje i trgovinu te prema tome ne bi predstavljala državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(241)

Iz razloga koji su prethodno navedeni, mjera 4. ne uključuje državnu potporu društvu EEL GmbH u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(242)

Situacije u kojima mjera predstavlja postojeću potporu iscrpno su navedene u članku 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 (72).

(243)

Neosporno je da sporne mjere nisu provedene prije pristupanja Njemačke EU-u (točka i. navedenog članka), da se ne smatraju odobrenim zbog propusta Komisije da donese odluku u propisanim rokovima (točka (b) podtočka iii.) i da se ne mogu smatrati postojećom potporom zbog isteka roka zastare (točka (b) podtočka iv.). Nisu postale potporom zbog razvoja zajedničkog tržišta iako ih dotična država članica nije izmijenila (točka (b) podtočka v. prva rečenica) (73).

(244)

Ta je ocjena osobito valjana za mjeru 2., iako je Njemačka ustvrdila da se tu radi o postojećoj potpori (vidjeti uvodnu izjavu 102.). U presudi Leipzig Halle Sud Europske unije potvrdio je da bi i izgradnja infrastrukture zračne luke trebala biti obuhvaćena pravilima o državnoj potpori počevši od 2000., (74), odnosno prije datuma dodjele mjere 2., 15. listopada 2002. (vidjeti uvodnu izjavu 46.). Komisija smatra da je ta mjera predstavljala potporu u trenutku kada je provedena. Suprotno tvrdnjama Njemačke, činjenica da je mjera donesena u skladu s Uredbom iz 1993. ne utječe na tu ocjenu. Uredbom iz 1993. samo je osiguran pravni temelj za omogućavanje davanja mjera potpore regionalnim zračnim lukama koji je savezna zemlja Sjeverna Rajna-Vestfalija mogla razmatrati od 1993., ali njime nije predviđeno nikakvo zakonsko pravo za te zračne luke, kako je izričito utvrđeno u članku 1. Uredbe iz 1993.

(245)

Datum dodjele mjere 2. prema tome je 15. listopada 2002., odnosno nakon donošenja presude u predmetu Aéroports de Pariz. Prema tome, mjera 2. već je predstavljala državnu potporu u trenutku kada je dodijeljena, kako je pokazano u odjeljku 8.4.6. i nije postala državna potpora naknadno zbog razvoja zajedničkog tržišta. Osim toga, mjera 2. dodijeljena je prije manje od deset godina od datuma kada je Komisija pokrenula postupak službene istrage u vezi s njom te prema tome nije postala postojeća potpora zbog isteka roka zastare. Prema tome, mjera 2. ne ispunjava uvjete za postojeću potporu.

(246)

U skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a države članice moraju prijaviti sve planove da dodijele ili izmijene potporu te ne mogu provesti predložene mjere dok se u postupku prijave ne donese konačna odluka.

(247)

Kako Njemačka nije prijavila sve javne mjere obuhvaćene nadzorom, mjere 1., 2. i 3. čine nezakonitu potporu.

(248)

Predmetne mjere trebalo bi ocijeniti na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a u kojem je utvrđeno da se: „potpora za olakšavanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja ako takva potpora ne utječe negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu”, može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem.

(249)

U tom smislu Smjernice za zračni prijevoz iz 2014. osiguravaju okvir za procjenu o tome mogu li se potpore zračnim lukama proglasiti spojivima u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c).

(250)

U skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014., Komisija smatra da se odredbe njezine obavijesti o utvrđivanju važećih pravila za procjenu nezakonitih državnih potpora ne bi trebale primjenjivati na neriješene predmete nezakonite operativne potpore zračnim lukama dodijeljene prije 4. travnja 2014. Umjesto toga, Komisija će načela navedena u Smjernicama iz 2014. primijeniti na sve slučajeve povezane s operativnim potporama (neriješene prijave i nezakonite neprijavljene potpore) zračnim lukama čak i ako su potpore dodijeljene prije 4. travnja 2014. i prije početka prijelaznog razdoblja (75).

(251)

S obzirom na potporu za ulaganje dodijeljenu zračnim lukama, Komisija će, u skladu s obavijesti Komisije o utvrđivanju važećih pravila za procjenu nezakonitih državnih potpora, na nezakonitu potporu za ulaganja dodijeljenu zračnim lukama primijeniti pravila koja su bila na snazi kada je potpora dodijeljena. Prema tome, u slučaju nezakonitih potpora za ulaganje dodijeljenih zračnim lukama prije 4. travnja 2014. primijenit će načela utvrđena u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. (76).

(252)

Komisija je već zaključila da mjere 2. i 3. predstavljaju nezakonitu državnu potporu dodijeljenu prije 4. travnja 2014., dok mjere 1. i 4. ne ispunjavaju uvjete za državnu potporu.

(253)

S obzirom na odredbe Smjernica iz 2014. navedene u uvodnim izjavama 250. i 251., Komisija je potom obvezna utvrditi čini li predmetna mjera operativnu potporu ili potporu za ulaganja.

(254)

Kako je zaključeno u odjeljku 8.3.6. društvo FN GmbH ostvarilo je korist od državne potpore sadržane u četvrtom kreditu i prvom produljenju, a možda i u drugom produljenju koji čine dio mjere 1. Komisija će ocijeniti prirodu svake podmjere zasebno.

(255)

Komisija napominje da je četvrti kredit dodijeljen s ciljem financiranja ulaganja koja je provodilo društvo FN GmbH: kako je navedeno u uvodnoj izjavi 39., u stavku 1. točki 2. sporazuma o kreditu potpisanog 1. srpnja 2005. utvrđeno je da je kredit namijenjen samo za ulaganja. Komisija primjećuje da je društvo EEL GmbH uspostavilo kontrolne mehanizme utvrđene u stavku 2. sporazuma o kreditu u kojem se zahtijeva da društvo FN GmbH (i društvo EEL GmbH na vlastiti zahtjev) provjerava jesu li računi strogo povezani s dovršetkom zračne luke i plaća li društvo EEL GmbH (a ne društvo FN GmbH) račune iz kredita. Ti kontrolni mehanizmi pokazali su se učinkovitima s obzirom da je Njemačka mogla dokazati da su rate isplaćene iz tog kredita bile namijenjene isključivo za pokrivanje troškova ulaganja. Prema tome, Komisija smatra da četvrti kredit predstavlja nezakonitu potporu za ulaganja dodijeljenu prije 4. travnja 2014. te se njena spojivost mora procijeniti u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005.

(256)

Što se tiče prvog produljenja, Komisija napominje da ono predstavlja obnovu prvog, drugog i trećeg kredita. Kao takvo, to produljenje nije bilo usmjereno na financiranje novih ulaganja, što Njemačka nije uspjela dokazati. Komisija stoga smatra da je to produljenje dodijeljeno samo kako bi društvo FN GmbH oslobodilo njegove kratkoročne obveze da otplati sve akumulirane kredite i kamate. Čineći tako, društvo EEL GmbH i njegovi javni dioničari željeli su osigurati da društvo FN GmbH ne ostane bez likvidnosti zbog čega bi korisnik potpore morao smanjiti ulaganja ili postati društvo u teškoćama. Iz navedenih razloga Komisija smatra da prvo produljenje predstavlja nezakonitu operativnu potporu dodijeljenu prije 1. travnja 2014. te se njena spojivost mora procijeniti u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014.

(257)

Slična razmatranja primjenjiva su i na drugo produljenje, ako bi ga se moralo smatrati državnom potporom.

(258)

Društvo FN GmbH ostvarilo je korist od mjere 2. kako bi nadoknadilo troškove stjecanja i ugrađivanja fiksne kapitalne imovine opisane u uvodnoj izjavi 46. U skladu s točkom 25. Smjernica o zračnom prijevozu iz 2014. „potpore za ulaganja” znače potpore za financiranje fiksne kapitalne imovine; posebno za pokrivanje manjka financijskih sredstava u kapitalnim troškovima. Prema tome, svi troškovi koji se podupiru u okviru mjere 2. predstavljaju troškove za ulaganja. Slijedom toga, mjera 2. predstavlja nezakonitu potporu za ulaganja dodijeljenu prije 4. travnja 2014. te se njena spojivost mora procijeniti u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005.

(259)

Kako je opisano u odjeljku 3.3., sporna mjera 3. dodijeljena je kako bi se društvu FN GmbH osigurala sredstva za financiranje premošćivanja dijela troškova stjecanja nekretnina zračne luke (615 ha i oko 650 zgrada različite vrste koje je trebalo prenamijeniti u civilnu zračnu luku). Kako je navedeno u točki 3. preambule i u stavku 1. sporazuma o kreditu od 14. ožujka 2002. financiranje premošćivanja osigurano je beskamatnim kreditom koji je isključivo bio namijenjen za financiranje izdataka povezanih s ulaganjem nužnim za dovršetak EuZZLG (vidjeti uvodnu izjavu 21.).

(260)

Prema tome, to financiranje premošćivanja predstavlja nezakonitu potporu za ulaganja dodijeljenu prije 4. travnja 2014. te se njegova spojivost mora procijeniti u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005.

(261)

Kako je prethodno objašnjeno, Komisija smatra da četvrti kredit mjere 1., mjere 2. i mjere 3. čine državnu potporu za ulaganja, dok se prvo produljenje, a možda i drugo produljenje trebaju smatrati operativnim potporama.

(262)

U skladu sa stavkom 61. Smjernica iz 2005., Komisija mora razmotriti sljedeće:

(263)

Uz zahtjev da se ispune specifični kriteriji spojivosti utvrđeni u Smjernicama za zračni promet iz 2005., državne potpore zračnim lukama, kao i sve ostale mjere državne potpore, trebale bi biti nužne i razmjerne u odnosu na željeni legitimni cilj kako bi ih se moglo proglasiti spojivim potporama (77).

(264)

Cilj mjera potpora za ulaganje koje se ocjenjuju bio je financiranje prenamjene bivše britanske vojne baze u općini Weeze u civilnu zračnu luku te da se zračna luka znatno razvije. Te su mjere dale znatan doprinos regionalnom razvoju i otvaranju novih radnih mjesta u području koje je bilo gospodarski pogođeno zatvaranjem britanske vojne baze. Kako je Njemačka istaknula, zbog zatvaranja britanske vojne baze 6 300 osoba napustilo je to područje uslijed čega je došlo do gubitka 400 civilnih radnih mjesta izravno povezanih s operacijama vojne baze, te gubitka od oko 102 milijuna EUR prihoda za oko 80 trgovačkih društava. Osim toga, zbog odlaska britanskih trupa 1 600 stambenih jedinica ostalo je prazno, a to je više od 30 % stambenih resursa samo u općini Weeze.

(265)

Komisija napominje da je, prema navodima Njemačke, otvaranje i razvoj civilne zračne luke doveo do otvaranja više od 1 200 radnih mjesta u okrugu Kleve te okupljanja trgovačkih društava za pružanje usluga u poslovnom parku zračne luke.

(266)

Kako je istaknula Njemačka, Komisija je već u određenoj mjeri priznala doprinos tog projekta regionalnom gospodarskom razvoju – pa prema tome i gospodarskoj koheziji, važnom cilju Unije. Doista, Komisija je dodijelila sredstva iz strukturnih fondova Sjevernoj Rajni-Vestfaliji u okviru programa Konver II – programa koji je izričito predviđao financiranje prenamjene bivših vojnih objekata u okrugu Kleve.

(267)

Predmetne mjere potpore za ulaganja doprinijele su i poboljšanju u pogledu povezanosti tog područja. Doista, zračne luke koje se nalaze najbliže zračnoj luci Niederrhein-Weeze su Düsseldorf (smješten 76 km od zračne luke, 51 minutu vožnje autom) i Eindhoven, NL (88 km, 1 sat 12 minuta vožnje autom) (78).

(268)

Promet u zračnim lukama Düsseldorf i Eindhoven kontinuirano je rastao od 2003.: promet u zračnoj luci Düsseldorf narastao je s 14,3 milijuna putnika 2003. na otprilike 21 milijun putnika 2013., dok je promet u zračnoj luci Eindhoven porastao s 0,4 milijuna putnika 2003. na 3,4 milijuna putnika 2013. Na njihov stalni rast tijekom tog razdoblja utjecali su samo vlastiti problemi sa zagušenjem i ograničeni kapaciteti (osobito nedovoljan broj dostupnih slobodnih mjesta u rasporedu u Düsseldorfu). Kapacitet zračne luke Düsseldorf dosegao je svoju gornju granicu od 22 milijuna putnika 2003., dok je zračna luka Eindhoven 2012. mogla pružiti uslugu samo za 2,5 milijuna putnika. Unatoč rastu prometa u zračnoj luci Niederrhein-Weeze, Komisija primjećuje da su od 2012. završeni ili su počeli radovi s ciljem proširenja kapaciteta te dvije zračne luke (79).

(269)

Prema tome, Komisija zaključuje da ulaganje u zračnu luku Niederrhein-Weeze ne predstavlja udvostručavanje postojeće neprofitabilne infrastrukture. Upravo suprotno, zračna luka Niederrhein-Weeze imala je važnu ulogu u smanjivanju zagušenosti zračne luke Düsseldorf, a da pri tome nisu poremećeni planovi o proširenju zračnih luka Düsseldorf i Eindhoven. Bez projekta koji se ovdje razmatra, postajala bi opasnost od toga da u regiji bude ponuđeno nedovoljno usluga zračnog prijevoza.

(270)

Komisija stoga može zaključiti da se izgradnjom i upravljanjem infrastrukturom ispunjava jasno definirani cilj od općeg interesa, naime regionalni gospodarski razvoj i poboljšanje u smislu povezanosti regije.

(271)

Prema navodima Njemačke planirana modernizacija zračne luke Niederrhein-Weeze bila je potrebna kako bi se dovršila prenamjena bivše vojne zračne baze u civilnu zračnu luku. Bilo je potrebno izgraditi i modernizirati staze za vožnju i stajanke kako bi moglo započeti obavljanje civilnih letova.

(272)

Kao što je Njemačka ustvrdila, infrastrukturni projekti poduzeti su samo u onoj mjeri koja je bila potrebna kako bi se postigli utvrđeni ciljevi: dok je infrastruktura bila izgrađena za maksimalni putnički promet od 3,5 milijuna putnika, prometne statistike u tablici 1. pokazuju kako je promet kontinuirano rastao do 2010. kada je dosegao rekordnih 2,9 milijuna putnika nakon čega je 2012. uslijedio pad na 2,2 milijuna putnika. To znači da je očekivana potražnja za prometnim uslugama u najvećoj mjeri bila u skladu sa stvarnom potražnjom te da projekt nije nesrazmjerno velik ili složen.

(273)

Komisija stoga može zaključiti da je predmetna infrastruktura nužna i razmjerna postavljenim ciljevima.

(274)

Kako je prethodno objašnjeno, zračna luka Niederrhein-Weeze 2010. dosegla je broj putnika (2,9 milijuna putnika) koji je vrlo blizu njezinog graničnog kapaciteta (3,5 milijuna putnika). Ta razina prometa postignuta je u samo 6 godina poslovanja, što je mnogo brže od ostalih njemačkih zračnih luka koje imaju istu strategiju privlačenja niskotarifnih prijevoznika (poput zračnih luka Cassel ili Hahn). Značajan rast zračne luke Niederrhein-Weeze airport proizlazi iz njegove važnosti u rasterećivanju zračnih luka Düsseldorf i Eindhoven te iz gustoće naseljenosti u prihvatnom području (više od 35 milijuna stanovnika).

(275)

Na temelju prethodno navedenih brojeva putnika projekt razvoja zračne luke Niederrhein-Weeze srednjoročno je nudio dobre izglede za eksploataciju, osobito s obzirom na početnu vojnu infrastrukturu u zračnoj luci, koja je zahvaljujući početnim ulaganjima prenamijenjena u civilnu platformu.

(276)

Komisija primjećuje da je izgrađena civilna infrastruktura uvijek bila otvorena svim potencijalnim korisnicima na nediskriminirajući način.

(277)

U trenutku dodjele potpore 15. listopada 2002. zračna luka Niederrhein-Weeze opsluživala je manje od milijun putnika godišnje, što je, prema Smjernicama o zračnom prijevozu iz 2005., svrstava u male regionalne zračne luke (kategoriju D) (80).

(278)

Područje prihvata zračne luke Niederrhein-Weeze zapadne su regije Njemačke i istočne regije Nizozemske. Kako je prethodno objašnjeno, zračna luka nije značajno naštetila konkurentima u tom prihvatnom području, odnosno zračnim lukama Düsseldorf i Eindhoven, koji su bili pogođeni velikim zagušenjem prometa i manjkom slobodnih mjesta u rasporedu (vidjeti uvodnu izjavu 268.).

(279)

Osim toga, zračna luka Niederrhein-Weeze nema željezničku vezu niti je povezana sa sustavom autocesta, za razliku od svoja dva konkurenta.

(280)

Nadalje, Komisija primjećuje da na segment poslovnih putovanja u zračnoj luci Düsseldorf otpada značajnih 40 % tržišnog udjela, dok taj segment u zračnoj luci Niederrhein-Weeze čini tek 7 % tržišnog udjela.

(281)

Što se tiče zračne luke Eindhoven, Komisija primjećuje da se u toj zračnoj luci obavljaju i civilni i vojni letovi te da prema tome troškove financiranja infrastrukture dijele upravitelji civilne zračne luke i nizozemska vojska. Zračna luka Eindhoven 2010. i 2011. platila je nizozemskoj vojsci oko 1 milijun EUR naknade godišnje uglavnom za trošak održavanja infrastrukture, sigurnost, kontrolu zračnog prostora, ali nije imala troškove početnog ulaganja koje je zračna luka Niederrhein-Weeze morala (djelomično) snositi.

(282)

Osim toga, intenzitet potpore čitavog projekta (vidjeti odjeljak o nužnosti i razmjernosti potpora dalje u nastavku) ograničen je na manjak u financiranju. Dioničari upravitelja zračne luke financirat će više od 50 % troškova ulaganja.

(283)

Na temelju prethodno navedenog, Komisija može zaključiti da nije bilo utjecaja na razvoj trgovine u mjeri koja bi bila suprotna zajedničkim interesima.

(284)

Komisija mora utvrditi je li se zbog državne potpore koja je dodijeljena društvu FN GmbH promijenilo ponašanje poduzetnika korisnika na takav način da se bavi djelatnosti koja pridonosi postizanju cilja od javnog interesa kojom i. se ne bi bavio da nema potpore; ili ii. kojom bi se bavio na ograničen ili drugačiji način. Osim toga, potpora se smatra razmjernom samo ako se isti rezultat ne bi mogao postići s manje potpore i s manje narušavanja. To znači da iznos i intenzitet potpore moraju biti ograničeni na minimum koji je potreban da bi se provela aktivnost za koju je potpora dodijeljena.

(285)

Prema navodima Njemačke, potpora je bila nužna jer bi razvoj zračne luke bio ugrožen s obzirom na tešku financijsku situaciju društva FN GmbH u trenutku dodjele potpore. Njemačka je dodala i da bi u slučaju da su projekt pokrenula izravno javna tijela, ta tijela morala pokriti troškove izgradnje kao i troškove početnih operativnih gubitaka. Komisija se slaže s tim stajalištem i napominje da je javna potpora dodijeljena u trenutku kada su privatni dioničari društva FN GmbH realizirali vrlo značajno ulaganje u infrastrukturu u početnoj fazi projekta ([20–60] milijuna EUR u razdoblju 2002.–2003., dok su istodobno snosili početne operativne troškove zračne luke. Nije vjerojatno da bi lokalna tijela s ograničenim financijskim resursima poput okruga Kleve i općine Weeze samostalno mogla podnijeti financijski teret tako velikog projekta, dok bi isti rezultat mogla postići uz ograničeno uključivanje i podupiranje privatne inicijative. Stoga, s obzirom na rizičnu prirodu projekta koji predstavlja jedan od vrlo malobrojnih primjera privatnih zračnih luka u Europi, u njegovoj početnoj fazi ograničena javna potpora čini se opravdanom.

(286)

Prema navodima Njemačke, bez potpore, ulaganje ne bi moglo biti provedeno u istom opsegu da nije bilo mjera 1., 2. i 3. Kao što je Njemačka ispravno primijetila, mogao bi se provesti samo ograničeni broj ulaganja, poput proširenja uzletno-sletne staze. Bilo bi nužno odgoditi određena ulaganja zbog čega bi se zračna luka suočila s ozbiljnim operativnim teškoćama ili što bi joj onemogućilo da ispuni očekivanja zračnih prijevoznika i putnika u prihvatnom području. Prema tome, može se zaključiti da mjere 1., 2. i 3. imaju učinak poticaja s obzirom da su omogućile korisniku da provede ulaganje.

(287)

S obzirom na procjenu razmjernosti mjere 2., razina sredstava koja je stvarno dodijeljena zračnoj luci iznosila je [2–5] milijuna EUR. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 46., ta mjera potpore ima učinak kao financiranje 50 % prihvatljivih troškova u skladu s Uredbom iz 1993. Preostali iznos od [2–5] milijuna EUR financiralo je društvo FN GmbH. Prema tome, intenzitet potpore iznosi 50 %.

(288)

Kako je u Smjernicama za zračni prijevoz pitanje intenziteta potpora ostalo otvoreno, najveći dopušteni iznos potpore mora se ograničiti strogo na ono što je potrebno. Komisija primjećuje da su ulaganja koja su dobila potporu iz mjere 2. financirana u skladu s pari passu uvjetima. Prema tome, čini se da je u predmetnom slučaju intenzitet potpore od 50 % opravdan.

(289)

Što se tiče razmjernosti četvrtog kredita iz mjere 1. i mjere 3., Komisija napominje da je dodjela beskamatnih kredita ili kredita s niskom kamatom mjera koja manje narušava tržišno natjecanje od izravne dodjele bespovratnih sredstava. Osim toga, s obzirom da su javna tijela kredite u potpunosti osigurala instrumentima osiguranja, njihova je financijska uključenost bila vrlo mala. Što se tiče razmjernosti odustajanja od potraživanja otplate polovice sredstava za financiranje premošćivanja, Komisija se slaže s Njemačkom da uvjet koji se odnosi na otvaranje 350 radnih mjesta predstavlja poticaj privatnim vlasnicima zračne luke da završe izgradnju i razvoj infrastrukture zračne luke. Komisija primjećuje da je taj poticaj bio učinkovit s obzirom da je otvoreno 445 radnih mjesta u trenutku odustajanja od potraživanja (2004.), puno prije isteka ugovornog roka (krajem 2007.):

(290)

S obzirom na prethodnu ocjenu, Komisija zaključuje da su mjera 1. (četvrti kredit), mjera 2. i mjera 3. spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora.

(291)

U odjeljku 5.1.2. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. utvrđeni su kriteriji koje će Komisija primijeniti pri procjenjivanju spojivosti operativnih potpora s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a. Prije svega, u skladu sa stavkom 172. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014., Komisija će te kriterije primijeniti na sve slučajeve povezane s operativnim potporama zračnim lukama, uključujući neriješene prijave i nezakonite neprijavljene potpore) čak i ako su potpore dodijeljene prije 4. travnja 2014., tj. prije stupanja na snagu Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. Kriteriji spojivosti operativne potpore koja može biti dodijeljena u prijelaznom razdoblju od deset godina počevši od datuma objave Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. su sljedeći:

(292)

S obzirom na to da je operativna potpora koju čini prvo produljenje, a možda i drugo produljenje mjere 1., u cijelosti dodijeljena prije stupanja na snagu Smjernica za zračni prijevoz iz 2014., ti se kriteriji spojivosti primjenjuju u svjetlu razmatranja utvrđenih u stavku 137. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. (tj. neki se uvjeti ne primjenjuju).

(293)

Operativna potpora koja se procjenjuje za cilj je imala održati odgovarajuću razinu operativnosti zračne luke Niederrhein-Weeze.

(294)

U skladu s točkom 113. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. smatrat će se da operativne potpore zračnim lukama pridonose ostvarenju cilja od zajedničkog interesa ako povećavaju mobilnost građana Unije i povezanost regija, ako se bore protiv zagušenja prometa u najvećim zračnim lukama Unije ili olakšavaju regionalni razvoj.

(295)

Kao što je zaključeno u uvodnoj izjavi 270., izgradnjom i poslovanjem zračne luke Niederrhein-Weeze ispunjavaju se jasno definirani ciljevi od zajedničkog interesa, naime regionalni gospodarski razvoj i poboljšanje dostupnosti regije.

(296)

U skladu s točkom 116. i kasnijim Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. operativne potpore zračnim lukama smatrat će se potrebnim, ako mogu dovesti do materijalnog poboljšanja koje tržište samo ne može ostvariti. Dalje u Smjernicama prepoznaje se da će potreba za javnim sredstvima za financiranje operativnih troškova normalno biti razmjerno veća za manje zračne luke zbog visokih fiksnih troškova i da zračne luke s godišnjim prometom između 200 000 i 700 000 putnika možda neće moći pokriti znatan dio svojih operativnih troškova.

(297)

Od početka poslovanja novog terminala 2003. godišnji broj putnika zračne luke Niederrhein-Weeze dosegao je 207 992 putnika 2003., 796 745 2004. i 591 744 2005. (vidjeti tablicu 1.). Komisija primjećuje da je promet putnika pokazao velike varijacije u toj početnoj fazi, ponajprije znatan rast od 34 % od 2004. do 2005. Komisija stoga smatra da je tijekom te tri godine godišnji promet putnika u prosjeku ostao između 200 000 i 700 000 putnika. Istodobno, Komisija primjećuje da je društvo FN GmbH uvijek ostvarivalo gubitke (vidjeti tablicu 5.) i da nije moglo pokriti ni svoje operativne troškove (prilagođena dobit prije odbijanja kamata, poreza i amortizacije bila je negativna 2004. i 2005.), što se u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014. prepoznaje kao tipična situacija za zračne luke te veličine.

(298)

Prema tome, Komisija smatra da je operativna potpora zračnoj luci Niederrhein-Weeze potrebna.

(299)

U skladu s točkom 120. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. operativna potpora trebala bi biti odgovarajući instrument politike za postizanje željenog cilja ili za rješavanje problema koji se namjeravao riješiti potporom. S obzirom na to da na operativnoj razini zračna luka Niederrhein-Weeze ostvaruje gubitke, jedini odgovarajući instrument jest operativna potpora koja zračnoj luci omogućuje da nastavi s poslovanjem i osigura povezanost regije Niederrhein. Drugi instrumenti kao što su potpora za ulaganje ili regulatorne mjere ne čine se odgovarajućim instrumentima za rješavanje financijskih problema zračne luke Niederrhein-Weeze na operativnoj razini. Prema tome, Komisija smatra da je operativna potpora zračnoj luci Niederrhein-Weeze odgovarajući instrument.

(300)

U skladu s točkom 214. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. operativna potpora ima učinak poticaja ako postoji vjerojatnost da bi, u nedostatku operativne potpore i uzimajući u obzir moguću prisutnost potpore za ulaganje i razinu prometa, razina gospodarske aktivnosti predmetne zračne luke bila značajno smanjena.

(301)

Zračna luka Niederrhein-Weeze primila je potporu za ulaganja kako bi izgradila novi terminal i provela nove sigurnosne zahtjeve. To je omogućilo zračnoj luci da zadovolji prometne potrebe i potrebe za povezanošću regije Niederrhein, koje su, izraze li se brojem putnika, tijekom posljednjih godina porasle. Unatoč rastu broja putnika, zračna luka nije u mogućnosti pokriti operativne troškove. Bez operativne potpore države zračna luka ne bi mogla održavati trenutačnu razinu prometa i ulaganja te bi morala smanjiti svoju gospodarsku aktivnost. Istodobno, potpora nije premašila iznos koji je bio potreban za pokrivanje operativnih gubitaka pa je stoga iznos potpore ograničen na nužni minimum.

(302)

Prema tome, Komisija smatra da operativna potpora zračnoj luci Niederrhein-Weeze ima učinak poticaja i da je razmjerna.

(303)

U skladu s točkom 131. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014., pri procjenjivanju usklađenosti operativnih potpora zračnim lukama, Komisija će uzeti u obzir narušavanje tržišnog natjecanja i učinke na trgovinu. Pokazatelj potencijalnog narušavanja tržišnog natjecanja ili učinka na trgovinu može biti činjenica da je zračna luka smještena u istom prihvatnom području kao i neka druga zračna luka s viškom kapaciteta.

(304)

Kako je pokazano u prethodnoj uvodnoj izjavi 276. i kasnijim, Komisija je već zaključila da na razvoj trgovine nije bilo utjecaja u mjeri koja bi bila suprotna zajedničkim interesima.

(305)

Sve mjere koje su ovdje razmatrane i ispunjuju uvjete za državnu potporu spojive su s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora. Ovim zaključkom nikako se ne dovodi u pitanje ocjena svih ostalih mjera državne potpore koje su javna tijela možda dodijelila društvu FN GmbH, a koju bi Komisija mogla donositi u budućnosti.

(306)

Dopisom od 18. lipnja 2014. Njemačka je prihvatila da se ova Odluka donese na engleskom jeziku. Prema tome, vjerodostojan je samo tekst na engleskom jeziku,

15.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 269/47

(1)

Belgija je 11. svibnja 2012. prethodno obavijestila Komisiju o potpori za sanaciju društva Val Saint-Lambert SA (dalje u tekstu: „VSL”) u obliku povoljnog zajma u iznosu od 1 milijuna EUR. Budući da je dio potpore za sanaciju, odnosno 400 000 EUR, već dodijeljen 3. travnja 2012., Komisija je taj predmet upisala u registar neprijavljenih potpora. Ta je potpora ostala neprijavljena i nije naknadno prijavljena.

(2)

Belgijska su tijela 3. listopada 2012. prijavila potporu za restrukturiranje u korist društva VSL. Njome je zajam od 1 milijuna EUR produljen na deset godina.

(3)

Komisija je dopisom od 1. veljače 2013. Belgiju obavijestila o svojoj odluci o pokretanju postupka predviđenog u članku 108. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu „UFEU”) u pogledu tih dviju potpora i ostalih mjera dodijeljenih društvu VSL.

(4)

Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (2) (dalje u tekstu: „odluka o pokretanju postupka”). Komisija je pozvala zainteresirane strane da podnesu svoje primjedbe o dotičnoj potpori i mjerama.

(5)

Komisija u tom pogledu nije primila primjedbe trećih strana.

(6)

Belgija je svoje primjedbe na odluku o pokretanju podnijela 21. ožujka 2013.

(7)

Belgijska su tijela dopisom od 14. studenoga 2013. obavijestila Komisiju da žele povući prijavu potpore za restrukturiranje. Stoga ta mjera nije bila analizirana u okviru ove Odluke.

(8)

Komisija je dopisima od 17. listopada i 14. studenoga 2013. te elektroničkom poštom od 10. prosinca 2013. zatražila od belgijskih tijela dodatne informacije. Belgijska su tijela odgovorila dopisom od 12. prosinca 2013. i elektroničkom poštom od 11. prosinca 2013. Potonja su zatražila produljenje roka za dostavu dodatnih informacija koja je zatražena 14. studenoga 2013. To produljenje roka odobreno im je dopisom od 19. prosinca 2013. Belgijska su tijela naposljetku informacije dostavila 6. siječnja 2014. Komisija je ponovno zatražila informacije 7. veljače 2014. Belgijska tijela i odvjetnik društva Société Wallonne de Gestion et de Participations (dalje u tekstu: „SOGEPA”) dostavili su ih 25. odnosno 27. veljače 2014. Od belgijskih su tijela ponovno zatražene informacije 11. travnja 2014. Komisija je dopisom od 30. travnja 2014. belgijskim tijelima produljila rok do 23. svibnja 2014. Komisija je njihove informacije stvarno primila na taj dan.

(9)

Belgijska su tijela dopisom od 18. lipnja 2014. Komisiji odobrila da ovu Odluku donese i priopći samo na francuskom jeziku.

(10)

Društvo VSL proizvodi vrhunske ili luksuzne kristalne predmete. Nalazi se u Seraingu, u Valoniji, zapošljava 52 osobe te godišnje ostvaruje promet od oko 2 milijuna EUR. Njegovi su proizvodi na dobrom glasu, no njegova je povijest obilježena raznim stečajevima. Posebno, dioničko društvo Cristallerie du Val Saint-Lambert otišlo je 2002. u stečaj te je njegove djelatnosti preuzelo dioničko društvo La cristallerie du Val Saint-Lambert (dalje u tesktu: „CVSL”) osnovano 19. prosinca 2002. Zatim je Trgovački sud u Liègeu presudom od 11. kolovoza 2008. proglasio stečaj društva CVSL. Poslovanje su zatim preuzela dva privatna dioničara: Châteaux Finances Corporation (dalje u tekstu: „CFC”), holding društvo koje je vlasnik više društava za poslovanje nekretninama ili društava povezanih s vinom i gastronomijom te Société de Promotion d'Espaces Commerciaux et Industriels (dalje u tekstu: „SPECI”), poduzeće za upravljanje nekretninama i njihov razvoj.

(11)

Prvotno su CFC i SPECI imali 70 % odnosno 30 % udjela u društvu VSL. CFC i Valonska regija u ožujku su 2011. povećali kapital u kojem SPECI nije sudjelovao. CFC danas ima 76 % društva VSL, Valonska regija 17 %, a SPECI 7 %.

(12)

VSL je od 14. listopada 2013. ponovno u stečajnom postupku.

(13)

VSL ima ekskluzivnu licencu za uporabu žigova i dizajna društva VSL. Tu je licencu u siječnju 2009. izdala Valonska regija, trenutačni vlasnik žigova. Žigovi društva VSL bili su do listopada 2005. u vlasništvu društva Compagnie financière du Val (dalje u tekstu: „CFV”) koje ih je naslijedilo od društva Société de Gestion des marques du Val Saint-Lambert koje je u stopostotnom vlasništvu društva SOGEPA (u stopostotnom vlasništvu Valonske regije).

(14)

CFV je ugovorom o prijenosu od 5. listopada 2005. te žigove prenio na dioničko društvo Interagora, društvo majku društva CVSL, za iznos od [500 000–800 000] EUR (3). Dioničko društvo Interagora, koje je postalo dioničko društvo Val Saint-Lambert International, otišlo je 11. kolovoza 2008. u stečaj te je ostalo dužno 280 000 EUR društvu CFV. Valonska je regija zatim iskoristila svoje pravo prvokupa te je 2008. za iznos od [700 000– 1 000 000] EUR postala vlasnik žigova.

(15)

Potporu za sanaciju u korist društva VSL u obliku povoljnog zajma od 1 milijuna EUR dodijelila je 3. travnja 2012. Valonska regija, koju zastupa SOGEPA (SOGEPA djeluje za račun te regije u pogledu svih mjera u kojima je interveniralo društvo SOGEPA), na šest mjeseci po stopi od 3,07 % (temeljna stopa od 2,07 + 100 baznih poena). Stopa je zatim uvećana za maržu od 100 baznih poena na temelju naknade troškova u korist društva SOGEPA, odnosno na 4,07 %. Dio zajma od 1 milijuna EUR, koji iznosi 400 000 EUR, dodijeljen je na dan sklapanja ugovora o kreditu, 3. travnja 2012., bez prethodne prijave tog zajma Komisiji u smislu članka 108. stavka 3. UFEU-a. Ostatak zajma od 600 000 EUR dodijeljen je naknadno, na datum o kojem Komisija nije bila obaviještena. Ipak, Komisija smatra da je dodijeljen cijeli zajam, odnosno 1 milijun EUR jer je kao takav upisan u prijavu tražbine upućenu Trgovačkom sudu u Liègeu u okviru stečaja društva VSL proglašenog 14. listopada 2013. na istom sudu.

(16)

Belgijska su tijela 3. listopada 2012. prijavila potporu za restrukturiranje. Njome je zajam od 1 milijuna EUR (tj. mjera 1.) produljen na deset godina. Međutim, belgijska su tijela dopisom od 14. studenoga 2013. obavijestila Komisiju da povlače prijavu potpore za restrukturiranje. Belgijska su tijela dopisom od 12. prosinca 2013. potvrdila da ta mjera nije poduzeta. Stoga ta mjera nije analizirana u ovoj Odluci.

(17)

Prije prethodno navedene mjere za sanaciju (mjera 1.), Valonska je regija, koju je zastupalo društvo SOGEPA i ostala javna tijela u vlasništvu te regije i djelujući u ime društva CFV, šest puta od 2008. do 2011. intervenirala u korist društva VSL u sljedećim oblicima: jamstvo od 150 000 EUR (mjera 3.), uporaba i prijenos žigova društva Val Saint-Lambert (mjera 4), zajam od 1,5 milijuna EUR (mjera 5.), povećanje kapitala od 1,5 milijuna EUR (mjera 6.), potpore ograničenih iznosa (mjera 7.) i financiranje radova sanacije onečišćenja u okviru projekta Cristal Park (mjera 8.).

(18)

Trgovački sud u Liègeu proglasio je 11. kolovoza 2008. stečaj društva CVSL koje je tvornicom kristala upravljalo prije društva VSL. Kako bi se osigurao gospodarski kontinuitet usprkos stečaju radi pronalaženja kupca, Valonska je regija odlukom od 28. kolovoza 2008. ovlastila društvo SOGEPA za izdavanje jamstva od 150 000 EUR na zajam društva ING 300 000 EUR stečajnom upravitelju društva CVSL. To je jamstvo 24. rujna 2008. dano stečajnom upravitelju društva CVSL bez naknade.

(19)

Kao što je prethodno navedeno, CFV je do listopada 2005. bio vlasnik žigova društva VSL.

(20)

CFV je Ugovorom o prijenosu od 5. listopada 2005. te žigove prenio na Interagora SA za [500 000–800 000] EUR. Plaćanje od 700 000 EUR trebalo je biti provedeno jednom isplatom od [100 000–500 000] EUR i deset anuiteta od [10 000–50 000] EUR. Člankom 7. tog Ugovora dodjeljuje se pravo prvokupa Valonskoj regiji, ako bi se Interagora SA ili njegovi opunomoćenici do 5. listopada 2010. odlučili prenijeti žigove i dizajn koji su predmet prijenosa.

(21)

Društvo Interagora SA, koja je postalo VSLI, otišlo je 11. kolovoza 2008. u stečaj te je društvu CFV ostalo dužno 280 000 EUR.

(22)

Stečajni upravitelj društva CVSL 1. listopada 2008. potpisao je memorandum o razumijevanju s društvima CFC i SPECI (koja su preuzela poslovanje društva CVSL), kojim je obuhvaćen i otkup žigova društva Val Saint-Lambert od društva VSLI za iznos od [700 000–1 000 000] EUR. Valonska je regija stoga iskoristila svoje pravo prvokupa (članak 7. Ugovora od 5. listopada 2005.) te je za istu cijenu 7. studenoga 2008. otkupila žigove i o tome obavijestila stečajnog upravitelja. Zatim je u Ugovoru od 29. siječnja 2009. sklopljenom s društvim CFV i VSL postavila sljedeće uvjete:

(23)

Svojim su primjedbama belgijska tijela obavijestila Komisiju da, nakon postupka sudske reorganizacije (4) pokrenutog 28. veljače 2012., iznos koji je preostao za uplatu više nije iznosio 280 000 EUR, nego 61 250 EUR nakon smanjenja od 43 750 EUR o kojem je odlučeno u postupku sudske reorganizacije te nakon povrata 105 000 EUR koji je izvršen prije tog postupka.

(24)

Valonska regija, koju je zastupalo društvo SOGEPA, dodijelila je 31. kolovoza 2009. zajam od 1,5 milijuna EUR društvu VSL po stopi od 4,7 % na rok od sedam godina kako bi mu omogućila da kupi nove peći. Prema mišljenju belgijskih tijela, taj je zajam zajamčen prvorazrednom hipotekom na nekretnine društva VSL, koje su navodno vrijedile više od tog zajma.

(25)

Valonska je regija 17. ožujka 2011. odlučila povećati kapital društva VSL za 1,5 milijuna EUR kako bi omogućila kupnju nove peći. CFC, većinski dioničar društva VSL, dotičnom je društvu od 25. svibnja 2009. do 29. ožujka 2011. ustupio cjelokupno potraživanje od 5,2 milijuna EUR.

(26)

VSL je od veljače 2010. do studenoga 2012. kroz razne potpore ograničenih iznosa primio 197 503 EUR. Društvo SOGEPA je 25. ožujka 2011. privremenom upravitelju platilo potporu od 97 785 EUR. Međutim, društvo SOGEPA je 25. rujna 2012. zatražilo povrat te potpore s kamatama jer je uvidjelo da je prekoračena gornja granica od 200 000 EUR predviđena Uredbom Komisije (EZ) br. 1998/2006 (5).

(27)

Projektom Cristal Park predviđena je sanacija onečišćenja nekretnina koje su u vlasništvu društva VSL javnim sredstvima.

(28)

Spaque (Société publique d'aide à la qualité de l'environnement) je dopisom od 20. kolovoza 2012. društvu VSL iznio uvjetnu ponudu za kupnju nekretnina po cijeni od 2 040 000 EUR umanjenoj za troškove sanacije onečišćenja koje je još trebalo procijeniti. Neovisni stručnjak Cushman & Wakefield 29. ožujka 2012. utvrdio je cijenu od 2 040 000 EUR, navodeći da nije u mogućnosti procijeniti troškove sanacije. VSL je dopisom od 5. rujna 2012. obavijestio Spaque o iznosu troškova sanacije onečišćenja koje je društvo GEOLYS u kolovozu 2012. utvrdilo na 219 470 EUR. VSL je u tom istom dopisu obavijestio Spaque o svojoj suglasnosti s prodajom nekretnina po cijeni od 2 040 000 EUR umanjenoj za 220 000 EUR. Dotične su nekretnine 13. prosinca 2012. prodane društvu Spaque po cijeni od 2 040 000 EUR, odnosno 1 820 000 EUR nakon što je umanjena za troškove sanacije onečišćenja procijenjene na 220 000 EUR. Belgijska su tijela u međuvremenu procjenom od 1. prosinca 2011. procijenila troškove sanacije onečišćenja na nekoliko milijuna eura.

(29)

Prije te prodaje od 13. prosinca 2012., na sjednici općinskog vijeća od 10. rujna 2012., općinsko je vijeće grada Serainga odobrilo dva nacrta Ugovora o opciji, prvi između društva Spaque i grada Serainga te drugi između grada Serainga i društva SPECI. U tim su nacrtima opisani uvjeti budućeg prijenosa između tih triju tijela nekretnina prodanih društvu Spaque kad potonje budu sanirane.

(30)

Do danas je provedena samo prodaja od 13. prosinca 2012. Radnje predviđene nacrtima tih Ugovora koje je odobrilo općinsko vijeće grada Serainga te koje su navedene u prethodnim uvodnim izjavama 28. i 29. nisu provedene. Radovi sanacije onečišćenja nisu započeli.

(31)

Nadalje, Ugovor o privremenom stavljanju na raspolaganje dijela tvornice kristala Val Saint-Lambert potpisan je 11. prosinca 2012. između društava Spaque i VSL. Tim je ugovorom Spaque besplatno stavio društvu VSL na raspolaganje na određeno vrijeme određeni broj zgrada čiji je postao vlasnik (vidjeti uvodnu izjavu 27.). VSL se u zamjenu obvezao surađivati s društvom Spaque u svrhu dostave svih informacija korisnih i potrebnih za renovaciju i sanaciju koje se provode u tvornici.

(32)

Komisija je smatrala da sve mjere koje se ispituju predstavljaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Kada je riječ o mjeri 1. (potpora za sanaciju), 3. (jamstvo bez naknade) i 4. (uporaba i prijenos žigova), Komisija je sumnjala u usklađenost tih mjera s načelom privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu. U pogledu mjere 5. (zajam od 1,5 milijuna EUR), Komisija je dvojila je li stopa zajma bez elemenata potpore. Komisija se pitala i o karakteru pari passu mjere 6. (povećanje kapitala) te o njezinoj usklađenosti s načelom privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu. Kada je riječ o mjeri 7. kojom su obuhvaćene mjere ograničenih iznosa, Komisija nije bila sigurna ispunjava li svaka od tih mjera uvjete iz prethodno navedene Uredbe (6). Naposljetku, u pogledu mjere 8. (prodaja nekretnina i besplatno stavljanje na raspolaganje određenih nekretnina), Komisija se pitala je li prodajna cijena zemljišta koje je VSL ustupio društvu Spaque bez elemenata potpore zbog nesigurnosti u ocjenjivanju troškova sanacije onečišćenja. Komisija se pitala predstavlja li državnu potporu radnja kojom je Spaque besplatno stavio na raspolaganje nekretnine društvu VSL. Kada je riječ o mjeri 3, Komisija se pitala i o tome postoji li gospodarski kontinuitet poslovanja između društava CVSL i VSL. Naposljetku, Komisija je sumnjala u spojivost svih mjera s unutarnjim tržištem, a posebno sa Smjernicama Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama (7) (dalje u tekstu: „Smjernice o sanaciji i restrukturiranju”) (mjere 1., 2. i 3.).

(33)

Belgijska tijela ne osporavaju da se VSL može ocijeniti kao poduzetnik u teškoćama od 8. veljače 2012. kad je podnesen zahtjev za sudsku reorganizaciju (što je, kako će se pokazati dalje u tekstu, važno za analizu više dotičnih mjera). Mađutim, smatraju da se prije toga VSL nije mogao kvalificirati kao poduzetnik u teškoćama jer je, prema njihovu mišljenju, VSL bio novi poduzetnik te je imao bezuvjetnu podršku svojeg većinskog dioničara, tj. društva CFC, u skladu sa stavcima 10. i 11. Smjernica o sanaciji i restrukturiranju te s praksom Komisije pri donošenju odluka (8).

(34)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka smatrala da je zajam, dodijeljen poduzetniku u teškoćama bez ikakvog kolaterala, mogao predstavljati potporu jer VSL u tim okolnostima ne bi mogao dobiti zajam od privatne banke.

(35)

Belgijska tijela u svojim primjedbama ne osporavaju da povoljan zajam od 1 milijuna EUR, koji je 3. travnja 2012. dodijelila Valonska regija, predstavlja potporu. Međutim, smatraju da ta mjera predstavlja potporu za sanaciju u skladu sa stavkom 13. Smjernica o sanaciji i restrukturiranju jer su teškoće društva VSL svojstvene njemu i nisu rezultat arbitrarnog prijenosa troškova unutar grupe te su preozbiljne da bi ih riješila sama grupa. Naime, objašnjavaju da CFC zbog raznolikosti svojih djelatnosti i udjela nije mogao društvu VSL pripisati sva svoja sredstva. Novčana sredstva društva CFC znatno su se smanjila nakon kraja poslovne godine 2011. te su iznosila tek 130 000 EUR 19. listopada 2012. Belgijska tijela podsjećaju i da CFC, zbog čestih predujmova dodijeljenih društvu VSL (9,5 milijuna EUR od osnivanja društva VSL) i neprestanih razočaravajućih poslovnih rezultata, nije mogao riješiti teškoće društva VSL sredstvima grupe.

(36)

Nadalje, kada je riječ o načelu jednokratnog davanja na temelju koje mjera 1. nije u skladu sa stavkom 72. i sljedećima Smjernica o sanaciji i restrukturiranju jer mjere 3., 5., 6. i 7. predstavljaju potpore za sanaciju i restrukturiranje, belgijska tijela smatraju, naprotiv, da:

(37)

Nakon povlačenja prijave ove mjere jer je belgijska tijela nisu provela, ta mjera nije predmet ove Odluke te su stoga primjedbe belgijskih tijela u tom pogledu bespredmetne.

(38)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka naglasila da je jamstvo od 150 000 EUR dodijeljeno bez naknade poduzetniku u teškoćama s obzirom na to da je CVSL tada bio u stečaju. U tom pogledu, čini se da je tim jamstvom društvu CVSL dodijeljena prednost jer nijedan privatni subjekt ne bi dodijelio to jamstvo bez naknade.

(39)

Belgijska tijela nisu se očitovala kvalificira li se ta mjera kao potpora ili ne.

(40)

Nadalje, belgijska su tijela istaknula da je jamstvo dodijeljeno stečajnom upravitelju, a ne društvu CVSL u stečaju. Međutim, smatraju da između društava CVSL i VSL nije bilo gospodarskog kontinuiteta. Belgijska tijela smatraju da su dostatno dokazala prekid gospodarskog kontinuiteta društava CVSL i VSL. Naglašavaju da, s obzirom na to da je opseg imovine prenesene na društvo VSL veći od opsega imovine društva CVSL i da su sasvim različiti, mora se isključiti postojanje gospodarskog kontinuiteta.

(41)

Belgijska tijela podsjećaju i da su novi dioničari društva VSL uvijek željeli da CVSL preuzme veliki graditeljsko-turistički projekt Cristal Park. Poslovna je logika tog preuzimanja, prema njihovu mišljenju, u očitoj suprotnosti s upravljanjem društva CVSL tvornicom kristala, koje se temeljilo isključivo na proizvodnji kristala.

(42)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka istaknula da se čini da je mehanizam naknade koncesije dodijeljene društvu VSL, koji se temelji na budućoj EBITDA-i društva VSL, donio gospodarsku prednost tom društvu. Naime, Valonska regija daje u koncesiju vrijednu imovinu bez ikakvog jamstva da će dobiti naknadu, s obzirom na to da EBITDA društva VSL može biti negativna kao i prethodnih godina, te ne očekuje drugu dobit po isteku koncesije osim usklađenja s inflacijom (indeks), koja će biti ostvarena tek od šeste godine. Privatni bi se subjekt najvjerojatnije odlučio za naknadu koja bi uključivala barem sigurnu i fiksnu osnovu. Nadalje, u odluci o pokretanju postupka predviđena je mogućnost postojanja potpore u uvjetima povezanima s prijenosom žiga.

(43)

Belgijska tijela smatraju da nije utemeljeno upućivanje na loše rezultate prethodnika društva VSL, kao što je to učinila Komisija radi kritiziranja naknade koju je Valonija primila za dodjeljivanje licence za žigove.

(44)

Naprotiv, belgijska tijela smatraju da izračun naknade za uporabu žigova na temelju EBITDA-e nije lišen poslovne logike. Takav je izbor, prema njihovu mišljenju, opravdan jer je EBITDA jedan od računovodstvenih indeksa s pomoću kojeg su belgijska tijela mogla izračunati poslovni uspjeh povezan s prodajom proizvoda čije žigove posjeduju.

(45)

Belgijska tijela nisu iznijela primjedbe na uvjete buduće prodaje žigova društva VSL.

(46)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka izrazila sumnju u kvalitetu kolaterala. Naime, iz dokumenata koji su podneseni Komisiji proizlazi da se hipoteka odnosila barem djelomično na nekretnine društva VSL koje su trebale biti sanirane. Tako stvarna vrijednost tih zemljišta nije bila poznata te je možda bila negativna. Stoga se čini da je stopa zajma od 4,7 % bila preniska. Naime, ovisno o kvaliteti kolaterala trebalo bi temeljnoj stopi od 1,778 % dodati od 400 do 1 000 baznih poena.

(47)

Belgijska tijela smatraju da je vrijednost kolaterala bila izvrsna jer se odnosila na ukupni zajam. Njihova se procjena temeljila na stručnom mišljenju ureda Marengo koje je provedeno u siječnju i veljači 2009.

(48)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka tvrdila da o povećanju kapitala nije bilo odlučeno na temelju poslovnog plana nego na temelju jednostavne financijske projekcije. U toj projekciji nije dano nikakvo objašnjenje o načinu na koji se planira poduzetnika sanirati ni o naknadi davatelju kapitala, odnosno Valonskoj regiji. Nadalje, ne čini se da su Valonska regija i CFC u istoj situaciji te da snose iste rizike. Valonska regija prije te mjere nije bila dioničar društva VSL i u tom pogledu nema nikakav gospodarski interes. Naprotiv, CFC je dioničar društva VSL te mu je u interesu da se taj poduzetnik oporavi ili da barem ograniči svoje gubitke.

(49)

Belgijska tijela smatraju da VSL nije bio u teškoćama kad mu je dodijeljena ta mjera jer je većinski dioničar iskazao potpuno povjerenje svojem društvu kćeri te mu je pružio financijsku podršku.

(50)

Belgijska tijela prigovaraju Komisiji što je na temelju ex post profitabilnosti ulaganja procjenjivala je li riječ o državnoj potpori ili ne, s obzirom na to da je ta metoda suprotna europskoj sudskoj praksi.

(51)

Ističu da je kapitalni ulog bio manje važan od onog koji su istodobno proveli dioničari društva CFC. Nadalje, čak i ako Valonska regija nije bila dioničar društva VSL, imala je gospodarsku prednost od povećanja kapitala jer je, prema njihovu mišljenju, u njezinu interesu bilo da potpomogne poslovanje u svrhu oporavka društva i kasniju otplatu zajma.

(52)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka tvrdila da se činilo da je VSL u teškoćama bio od 2009. do danas te da stoga nema pravo na tu vrstu potpore.

(53)

Prema mišljenju belgijskih tijela,VSL ne treba biti kvalificiran kao poduzetnik u teškoćama jer je riječ o novom poduzetniku koje je osnovano prije manje od tri godine i jer je do postupka sudske reorganizacije uživalo povjerenje svojeg većinskog dioničara. Prema tome, te su mjere i dalje obuhvaćene područjem primjene Uredbe o de minimis potporama i stoga se ne mogu smatrati potporama.

(54)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka smatrala da se Spaque obvezao kupiti nekretnine ne znajući troškove njihove sanacije.

(55)

Belgijska tijela objašnjavaju da su valonskim zakonodavstvom, s obzirom na to da je riječ o troškovima sanacije onečišćenja, ograničene obveze vlasnika onečišćene nekretnine u slučaju prijašnjeg onečišćenja i ovisno o zahvaćenim zonama u kojima su smještene onečišćene nekretnine u odnosu na prostorne planove. Prema mišljenju belgijskih tijela, ako bi sanacija onečišćenja bila obveza društva VSL, potonje bi bilo obvezno sanirati tvornicu samo toliko da se njezina namjena, koja je industrijske prirode, uskladi s prostornim planom područja u kojem se nalazi. Prema tome, troškovi sanacije onečišćenja tvornice trebaju se procijeniti radi usklađivanja tvornice s namjenom koju je imala u trenutku prodaje, odnosno s industrijskom namjenom. Belgijska tijela smatraju da su troškovi procijenjeni u izvješću koje je sastavio GEOLYS. Ti su troškovi oduzeti od prodajne cijene.

(56)

Belgijska tijela zatim objašnjavaju da će nakon što SPAQUE kupi nekretnine, radove sanacije onečišćenja nekretnina provoditi javnim sredstvima javno tijelo, odnosno SPAQUE. U skladu sa Smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša, radovi zbrinjavanja koje provodi javno tijelo na jednom ili više zemljišta u njegovu vlasništvu ne predstavljaju potpore.

(57)

Kada je riječ o besplatnom stavljanju na raspolaganje nekretnina društvu VSL, belgijska tijela smatraju da se na raspolaganje stavljaju samo nekretnine koje su u vlasništvu privatnog dioničkog društva SPECI.

(58)

Komisija nije primila druge primjedbe.

(59)

Na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a, svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.

(60)

U skladu s tom odredbom, da bi se mjere koje se ispituju priznale kao državne potpore moraju i. biti državnog podrijetla, odnosno proizlaziti iz državnih sredstava i ne smiju biti pripisive državi, ii. davati gospodarsku prednost njihovu korisniku, iii. biti selektivne i iv. moći narušiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu među državama članicama.

(61)

Belgija nije osporavala kvalifikaciju potpore kao potpore za sanaciju (mjera 1.). Komisija je to zamijetila već u odluci o pokretanju postupka. U pogledu mjere 2., Belgija je povukla prijavu nakon pokretanja službenog istražnog postupka. Stoga ta mjera nije analizirana u ovoj Odluci. Međutim, Belgija osporava da se mjere 3. do 6. te 7. i 8. kvalificiraju kao potpore za sanaciju jer se tim mjerama ne dodjeljuje gospodarska prednost njihovu korisniku ili je bilo riječ o de minimis potporama.

(62)

Mjeru 1. (zajam od 1 milijuna EUR), mjeru 3. (jamstvo od 150 000 EUR), mjeru 5. (zajam od 1,5 milijuna EUR) i mjeru 6. (povećanje kapitala od 1,5 milijuna EUR) dodijelilo je društvo SOGEPA za račun Valonske regije. Sredstva posve javnog društva mogu se smatrati javnim sredstvima u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a (9).

(63)

Komisija primjećuje da je Ugovor kojim je društvu VSL dodijeljena ekskluzivna i neograničena koncesija u pogledu uporabe žigova društva Val Saint-Lambert te kojim je uređen njihov prijenos sklopljen između društva VSL i Valonske regije. Ta mjera te uvjeti buduće prodaje žigova upućuju na postojanje javnih sredstava.

(64)

Na temelju informacija koje su dostavila belgijska tijela, čini se da je i te mjere koje ova tijela kvalificiraju kao potpore de minimis dodijelilo javno tijelo ili društvo, no Belgija nije naglasila koje je potpore dodijelila Valonska regija, a koje SOGEPA. U svakom slučaju, riječ je o javnim sredstvima i belgijska tijela nisu osporila državno podrijetlo tih mjera.

(65)

Komisija tvrdi da je Spaque javno poduzeće, društvo kći društva Société Régionale d'Investissement de Wallonne (SRIW), te da mu je valonska vlada već dodijelila sredstva za sanaciju onečišćenja nekretnina društva VSL (10). Činjenica da je Spaque kupio zemljišta od društva VSL te dio njih besplatno stavio na raspolaganje upućuje na postojanje javnih sredstava

(66)

Sud se pri donošenju presude o pripisivosti oslanja na „skup pokazatelja koji proizlaze iz okolnosti slučaja i konteksta u kojem je ta mjera poduzeta” (11).

(67)

Dva su javna tijela Valonske regije koja djeluju u njezino ime, SOGEPA i Spaque, dodijelila mjere iz prethodno navedenog stavka 2.2.

(68)

SOGEPA, Société Wallonne de Gestion et de Participations, javno je dioničko društvo u stopostotnom vlasništvu Valonske regije. Ono osigurava provedbu odluka koje donosi valonska vlada u pogledu intervencija u trgovačka društva te upravljanja tim intervencijama. Osnovanao je 1999. spajanjem društava Société Wallonne pour la Sidérurgie (SWS) i Société pour la gestion de participations de la Région wallonne dans des sociétés commerciales (SOWAGEP).

(69)

SOGEPA djeluje na zahtjev valonske vlade. U članku 3. stavku 1. njezina statuta navedeno je da je „predmet poslovanja društva ispunjenje svih zadaća koje joj je povjerila valonska vlada, […]. U tom okviru, društvo provodi odluke o intervenciji u trgovačka društva, koje donosi valonska vlada te upravlja udjelima, obveznicama, predujmovima ili kamatama koje Valonska regija ili samo društvo imaju u takvim društvima”.

(70)

Osnovano 1991., društvo Spaque bavi se sanacijom onečišćenja odlagališta otpada te onečišćenih napuštenih industrijskih područja („brownfield”). Zaduženo je za sastavljanje popisa onečišćenih područja u Valoniji. Spaque je društvo kći društva Société Régionale d'investissement de la Wallonie (SRIW) u vlasništvu Valonske regije od 98,66 % te je njegova zadaća pridonijeti razvoju valonskog gospodarstva pružajući financijsku potporu valonskim poduzetnicima ili poduzetnicima s poslovnim nastanom u Valoniji koja vode industrijske projekte ili usluge koje stvaraju dodanu vrijednost.

(71)

Na temelju Ugovora o upravljanju sklopljenom u srpnju 2007. između valonske vlade i društva Spaque koji se odnosi na razdoblje od 2008. do 2012., a produljen je u listopadu 2012. za dodatnih šest mjeseci, Spaque posluje provodeći delegirane zadaće koje mu je povjerila Valonska regija. U tom kontekstu, ovo društvo djeluje na zahtjev Valonske regije. Regija posebno utvrđuje popis prioritetnih lokacija i posebnih ovlasti za sanaciju.

(72)

Uzevši u obzir te informacije, Komisija smatra da Valonska regija donosi odluke koje zatim provodi SOGEPA. Kada je riječ o društvu Spaque, čini se da Valonija, putem svojih delegiranih zadaća, djeluje izravno na radnje koje provodi Spaque.

(73)

Prema tome, Komisija u ovoj fazi postupka zaključuje da mjere koje se ispituju upućuju na državna sredstva te su pripisive državi.

(74)

Uvjet selektivnosti lako je ispunjen. Komisija je u odluci o pokretanju postupka utvrdila da su sve mjere koje se ispituju dodijeljene samo jednom društvu, društvu VSL, ili, u slučaju mjere 3., stečajnom upravitelju društva CVSL (jamstvo od 150 000 EUR).

(75)

Sada je potrebno ispitati kriterij gospodarske prednosti u pogledu potpore za sanaciju i ostalih mjera koje se ispituju u odnosu na primjedbe koje su belgijska tijela podnijela na odluku o pokretanju postupka.

(76)

Potpora za sanaciju dodijeljena u obliku zajma od 1 milijuna EUR po stopi od 3,07 % uvećanoj za 100 baznih poena, za naknadu društvu SOGEPA, daje gospodarsku prednost društvu VSL. Naime, taj je zajam dodijeljen bez ikakvog kolaterala poduzetniku u teškoćama koje je dva mjeseca prije podnijelo zahtjev za sudsku reorganizaciju (vidjeti stavak 5.2.1.). Kao što su priznala belgijska tijela, VSL od privatne banke nikad ne bi dobio zajam jer je poduzetnik u teškoćama. Prema tome, društvu VSL tom je mjerom dodijeljena prednost u visini od 1 milijuna EUR (vrijednost zajma).

(77)

Komisija je sumnjala u spojivost te javne intervencije s načelom privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(78)

Belgijska tijela u svojim primjedbama nisu spomenula kriterij gospodarske prednosti ni činjenicu postoji li ili ne gospodarski kontinuitet između društava CVSL i VSL.

(79)

Na temelju informacija kojima naposljetku raspolaže Komisija, to je jamstvo uključivalo zajam od 300 000 EUR koji je ING dodijelio stečajnom upravitelju društva CVSL. Dano je u iznosu od 150 000 EUR, bez naknade. Tim je zajmom trebao biti osiguran nastavak poslovanja društva CVSL do eventualnog preuzimanja društva.

(80)

Komisija napominje da su je belgijska tijela obavijestila da u vrijeme dodjele jamstva između zainteresiranih strana nije bio potpisan Ugovor o jamstvu. Prema tome, jedini je element kojim raspolaže dopis društva SOGEPA od 24. rujna 2008. upućen društvu ING u kojem SOGEPA potvrđuje da će svojim jamstvom pokriti eventualne gubitke proizašle iz nastavka poslovanja u visini od 150 000 EUR. Komisija stoga primjećuje da je društvo SOGEPA dodijelilo jamstvo stečajnom upravitelju poduzetnika u stečaju bez naknade. Nadalje, belgijska su tijela izjavila da je ING uvjetovao dodjeljivanje zajma dobivanjem jamstva. Uzevši u obzir te elemente, Komisija smatra da bez javne intervencije ne bi bio dodijeljen ukupni zajam. Nadalje, Komisija primjećuje da Valonska regija nije imala nikakve izravne pravne ili poslovne veze s društvom CVSL. Regija nije bila izravno ni neizravno putem društva SOGEPA dioničar društva CVSL. Prema tome, Regija nije imala nikakav komercijalni interes dodijeliti to jamstvo društvu CVSL bez naknade.

(81)

Komisija iz toga zaključuje da je dodjeljivanjem tog jamstva bez naknade dana prednost društvu CVSL. Prednost odgovara premiji koju bi privatni poduzetnik zahtijevao za dodjelu jamstva u sličnim uvjetima, a koje se društvo SOGEPA odreklo.

(82)

Belgijska su tijela navela da je zajam od 300 000 EUR u cijelosti otplatio 28. srpnja 2009. stečajni upravitelj raspoloživim sredstvima i aktiviranjem jamstva u iznosu od 150 000 EUR.

(83)

Prema tome, iznos potpore odgovara razlici između kamatne stope zajma koju bi stečajni upravitelj platio društvu CVSL na tržištu u nedostatku javnog jamstva i stvarno plaćene kamatne stope uz jamstvo.

(84)

Taj je pristup u skladu s točkom 4.2. Obavijesti Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore u obliku jamstava (12): „U slučaju pojedinačnih jamstva, novčana protuvrijednost jamstva mora biti jednaka razlici između tržišne cijene jamstva i stvarno plaćene cijene. Ako tržište ne pruža jamstva za tu vrstu transakcije, ne postoji tržišna cijena jamstva. U tom slučaju, element potpore mora se izračunati na isti način kao i novčana protuvrijednost zajma po povlaštenoj stopi, odnosno na temelju razlike između tržišne kamatne stope koju bi taj poduzetnik snosio u nedostatku jamstva i kamatne stope dobivene zahvaljujući državnom jamstvu, nakon oduzimanja eventualno plaćenih premija.”

(85)

Taj se iznos izračunava sljedećom formulom:

Iznos potpore = (14,59 % – 10,75 %) × 300 000 × 343/365 = 10 825,64 EUR

(86)

Stopa od 14,59 % dobivena je na sljedeći način: 4,59 % (bazna stopa za Belgiju u kolovozu 2008. (13)) kojoj treba dodati 1 000 baznih poena zbog stanja društva CVSL (poduzetnik čiji je kreditni rejting ocijenjen ocjenom CCC uz nisku razinu kolaterala (14)). 10,75 % predstavlja stopu zajma društva ING, a 343 predstavlja broj dana od dodjele zajma do njegova povrata.

(87)

Komisija sumnja u usklađenost uvjeta prodaje i naknade uvjeta uporabe žigova društva VSL (naknada u visini od 1,5 % EBITDA-e u prvih pet fiskalnih godina i u visini od 5 % od šeste fiskalne godine) (15) s načelom privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(88)

Ugovorom od 29. siječnja 2009. između društva Compagnie financière du Val u vlasništvu Valonske regije i društva VSL predviđena je dodjela ekskluzivne licence za uporabu žigova te uvjeti otkupa žigova od strane društva VSL (vidjeti uvodnu izjavu (19). i sljedeće).

(89)

Komisija primjećuje da je ekskluzivna licenca za uporabu žigova podložna uvjetima koje privatni subjekt ne bi zahtijevao. Naime, Valonska regija od društva VSL zahtijeva sljedeće: „Ta se licenca za uporabu može u svakom trenutku ukinuti ipso iure i bez prethodne obavijesti Valonske regije ako VSL (ili njegovi opunomoćenici) ne opravdaju proizvodnju kristalnih predmeta visoke dodane vrijednosti u tvornici Val Saint-Lambert u Seraingu i pri tome ne sačuvaju zaposlenost od najmanje 60 % u ekvivalentu punog radnog vremena, ne uključujući nezaposlenost iz ekonomskih razloga na dan stečaja društva CVSL […].” Komisija tvrdi da je Valonska regija društvu VSL u zamjenu za ekskluzivnu licencu nametnula obvezu održavanja proizvodnje u tvornici u Seraingu te obvezu zadržavanja unaprijed određenog postotka zaposlenosti. Ti uvjeti utječu na naknadu od licence i na cijenu buduće prodaje žigova.

(90)

Komisija smatra da je političkim uvjetima (održavanje poslovanja u Seraingu i određenog postotka zaposlenosti) smanjena naknada za uporabu licence i prodajna cijena. Prema tome, naknada u visini od 1,5 % EBITDA-e u prvih pet fiskalnih godina i u visini od 5 % od šeste fiskalne godine ne može se smatrati naknadom koja je u skladu s tržišnom cijenom. Ni cijena od [700 000–1 000 000] EUR koju su u listopadu 2008. ponudili kupci u postupku preuzimanja ne može se smatrati tržišnom cijenom zbog postojanja prethodno navedenih uvjeta koje privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu ne bi nametnuo te koji bi određene ulagače mogli odvratiti od podnošenja ponude.

(91)

Iznos potpore koji proizlazi iz uporabe žigova odgovara razlici između naknade koju bi privatni ulagač predložio u političkim uvjetima koje je nametnula Valonska regija i stvarno izvršene naknade. U okviru postupka povrata, belgijska tijela trebaju imenovati neovisnog stručnjaka kvalificiranog za provođenje takvih procjena te koji je odabran na temelju otvorenog i transparentnog postupka i imenovan u suglasnosti s Komisijom. Taj će stručnjak napraviti studiju kojom će biti moguće utvrditi naknadu u skladu s općenito korištenim i dopuštenim metodama u pogledu upravljanja imovinom u obliku intelektualnog vlasništva.

(92)

Mjera koja se odnosila na prijenos nikad nije poduzeta zbog stečaja društva VSL. Prijenos žigova nije se ostvario te je Valonska regija i dalje vlasnik žigova. Prema tome, Komisija smatra da nema potrebe narediti njezin povrat jer nije nikad bila provedena.

(93)

Komisija je sumnjala u procijenjenu vrijednost kolaterala zajma i u kamatnu stopu. Naime, Komisija je smatrala da je stvarna vrijednost zemljišta, koje je služilo kao kolateral, mogla biti manja ili čak negativna jer su se ta zemljišta djelomično ili u potpunosti trebala sanirati.

(94)

Naime, Komisija tvrdi da iz dokumenata koji su joj dostavljeni proizlazi da se hipoteka djelomično odnosila na nekretnine društva VSL koje je u slučaju prodaje trebalo sanirati i zbrinuti. Belgijska su tijela odgovorila da na dan sastavljanja stručnog izvješća vlasnik dotičnih nekretnina nije imao nikakve pravne obveze. Prema tome, vrijednost nekretnina nije trebala obuhvaćati eventualne troškove sanacije onečišćenja.

(95)

Belgijska su tijela svojim primjedbama na odluku o pokretanju postupka priložila stručno mišljenje koje je u siječnju i veljači 2009. sastavio stručni ured Marengo u skladu s kojim je tržišna vrijednost nekretnina pod hipotekom procijenjena na 3 137 000 EUR. Vrijednost tih nekretnina bi u slučaju dobrovoljne javne prodaje iznosila 2 871 000 EUR, a u slučaju ubrzane javne prodaje 1 915 000 EUR. Belgijska su tijela zaključila da je vrijednost tog kolaterala bila izvrsna jer se odnosio na ukupan dotični zajam.

(96)

Nadalje, u izvješću o upravljanju Upravnog odbora koji je priložen godišnjem financijskom izvještaju fiskalne godine koja je završila 31. prosinca 2009. navedeno je da je u izvješću studije ureda Marengo, čiji je cilj bio utvrditi vrijednost nekretnina društva VSL u 2009., istaknuto da utvrđene vrijednosti nisu bile točne pod uvjetom da su se odnosile na sanirana zemljišta i zgrade, a koji još nisu sanirani. U izvješću je istaknuto da je VSL od društva koje je zaduženo za razvoj projekta Cristal Park primio ponudu za kupnju cjelokupnog zemljišta i zgrada „u trenutačnom stanju” u iznosu od 2 000 000 EUR. Kako bi bio što vjerodostojniji, Upravni je odbor odlučio u bilanci stanja navesti samo vrijednost iz ponude za kupnju kojom se posreduje u ubrzanoj javnoj prodaji i u dobrovoljnoj prodaji saniranih zemljišta i zgrada.

(97)

Stoga Komisija smatra da se kolaterali zbog procjene koju je proveo neovisni stručnjak i zbog ponude za kupnju mogu kvalificirati kao visokovrijedni.

(98)

Nadalje, Belgija nije bila u mogućnosti Komisiji dostaviti računovodstveno stanje poduzetnika od 31. kolovoza 2009., kad je dodijeljen zajam, zbog pada informatičkog sustava nastalog u ljeto 2009. Budući da nije mogla dobiti financijsko stanje poduzetnika na dan 31. kolovoza 2009., Komisija je uzela u obzir onaj od 31. prosinca 2009. VSL je na taj dan bio u gubitku od 2 milijuna EUR s početnim kapitalom od 2 milijuna EUR. Poduzeće je imalo i znatne zalihe od 3 milijuna EUR te 5,759 milijuna EUR duga. EBITDA društva VSL bila je negativna. Prema tome, Komisija je u nedostatku drugih elemenata koje bi dostavila Belgija, zaključila da je VSL bio u teškoj financijskoj situaciji usprkos redovnim doprinosima njegova većinskog dioničara. Komisija smatra da je, s obzirom na prethodno navedene računovodstvene informacije, ocjena društva VSL u trenutku dodjele zajma bila CCC, na temelju Komunikacije Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa (dalje u tekstu: „Komunikacija o referentnim stopama”) (16).

(99)

Komisija tvrdi da su belgijska tijela utvrdila na 4,7 % stopu zajma dodijeljenog 31. kolovoza 2009. U Komunikaciji o referentnim stopama predviđeno je dodati 400 baznih poena stopi od 1,77 % (17) koja se u Belgiji primjenjivala u trenutku dodjele zajma na poduzetnike ocijenjene ocjenom CCC te je ponuđena visoka razina kolaterala, odnosno stopa od 5,77 % (1,77 % + 400 baznih poena).

(100)

Komisija tvrdi da je Valonska regija, koju zastupa SOGEPA, utvrdila stopu zajma dodijeljenog 31. kolovoza 2009. u trajanju od sedam godina na 4,7 % te da se ta stopa nalazi ispod praga od 5,77 % koji je utvrđen u Komunikaciji o referentnim stopama. Komisija stoga zaključuje da je to element potpore u korist društva VSL.

(101)

Taj element potpore iznosi 1,07 %, što je razlika između dviju stopa (5,77 % – 4,7 %), tj. 16 050 EUR godišnje.

(102)

Komisija sumnja u navodni karakter pari passu mjere i in fine u usklađenost te mjere s načelom privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu zbog, s jedne strane, gospodarske i financijske situacije društva u trenutku provedbe povećanja kapitala i, s druge strane, zbog iznimne sažetosti dokumenata koje su dostavila belgijska tijela u svrhu opravdanja osnovanosti te mjere.

(103)

Belgijska tijela u svojim primjedbama smatraju da Komisija ne može na temelju ex post profitabilnosti ulaganja kvalificirati mjeru kao državnu potporu. Smatraju da je, čak i ako Valonska regija nije bila dioničar, kao velik vjerovnik imala je interes potpomoći poslovanje društva VSL (vidjeti mjeru 4).

(104)

Tako Komisija tvrdi da Valonska regija unosi nova financijska sredstva dok CFC unosi potraživanja koja ima u odnosu na svoje društvo kćer. Suprotno tvrdnjama belgijskih tijela, intervencija Valonske regije od 17. ožujka 2011. nije provedena istodobno s intervencijom dioničara društva CFC. Naime, kapitalni ulog društva CFC od 5,2 milijuna EUR zapravo je zbroj nekoliko predujma plaćenih od 25. svibnja 2009. do 29. ožujka 2011. Nadalje, Valonska regija i CFC nisu u istoj situaciji i ne snose isti rizik. Valonska regija nije bila dioničar društva VSL prije te mjere. Naprotiv, CFC je dioničar društva VSL te mu je u interesu da se taj poduzetnik oporavi ili barem ograniči svoje gubitke. Prema tome, Komisija smatra da se povećanje kapitala ne može smatrati pari passu.

(105)

Činjenica da je Valonska regija dvije godine ranije dodijelila zajam nije dovoljna da se dokaže razumno povećanje kapitala. Nadalje, činjenica da je Valonska regija, s jedne strane, imala potraživanje početnog iznosa od 280 000 EUR, koje se nesumnjivo povećalo povećanjem kapitala jer su belgijska tijela naglasila da je to potraživanje otplaćivao VSL od 5. listopada 2008. u visini od 35 000 EUR godišnje te da je, s druge strane, 2009. dodijelila zajam od 1,5 milijuna EUR ne dokazuje razumno dodatno ulaganje od 1,5 milijuna EUR u društvo čija se financijska situacija nastavila pogoršavati (vidjeti stavak 5.2.1.).

(106)

Nadalje, Komisija tvrdi da o povećanju kapitala nije odlučeno na temelju poslovnog plana nego na temelju jednostavne financijske projekcije od jedne stranice. U toj projekciji nije izneseno nikakvo objašnjenje o načinu na koji se poduzetnik namjerava oporaviti ni o naknadi koju namjerava osigurati davatelju kapitala, odnosno Valonskoj regiji. Tako se već u poslovnoj godini 2008./2009. pokazalo da se poduzetnik nalazi u teškoj gospodarskoj i financijskoj situaciji (vidjeti mjeru 4.). Samim povećanjem prometa ne može se opravdati povećanje kapitala od 1,5 milijuna EUR ne uzevši u obzir ostale kriterije, poput EBITDA-e ili razine duga poduzetnika.

(107)

Prema tome, povećanje kapitala ne može se usporediti s ponašanjem privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu, no može se usporediti s potporom od 1,5 milijuna EUR koja u cijelosti odgovara povećanju kapitala.

(108)

Mjera 7 objedinjuje prednosti dodijeljene društvu VSL koje ukupno iznose 197 503,04 EUR. Komisija tvrdi da treba smatrati da potonje ne ispunjavaju sve uvjete predviđene člankom 107. stavkom 1. Ugovora te da stoga ne predstavljaju potpore nakon stupanja na snagu Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 (18). U njezinu članku 7. predviđeno je da se ta Uredba primjenjuje na potpore dodijeljene prije njezina stupanja na snagu ako one ispunjavaju sve uvjete utvrđene tom Uredbom.

(109)

Korisnik nije poduzetnik čiji je sektor djelatnosti obuhvaćen iznimkama navedenima u članku 1. Smjernica. U skladu s člankom 3. točkom 1. prethodno navedene Uredbe, belgijska su tijela potvrdila da ukupan iznos mjera koje je dodijelila Valonska regija nije u razdoblju od tri fiskalne godine veći od 200 000 EUR. Praćenje predviđeno u članku 6. Uredbe provodilo je društvo SOGEPA. Komisija je zaključila da dotične mjere ispunjavaju uvjete iz Uredbe. Usto, s obzirom na njihov oblik (subvencije), dotične mjere mogu se smatrati transparentnima u smislu članka 4. Uredbe. Naposljetku, suprotno prethodnoj Uredbi, ovom Uredbom na snazi nisu isključene potpore de minimis u korist poduzetnika u teškoćama.

(110)

Prema tome, smatra se da dotične mjere ne ispunjavaju sve uvjete iz članka 107. stavka 1. Ugovora te da ne predstavljaju potpore.

(111)

Komisija se pitala je li prodajna cijena od 2 040 000 EUR po kojoj je Spaque kupio zemljišta i nekretnine bila tržišna cijena zbog nesigurnosti u pogledu procjene troškova zbrinjavanja nametnutih društvu VSL. Komisija se pitala i o besplatnom stavljanju na raspolaganje nekretnina u vlasništvu društva SPAQUE u korist društva VSL.

(112)

Komisija je utvrdila sljedeći slijed događaja:

(113)

U tom pogledu, Komisija je suočena s postojanjem dvaju dokumenata s dvije različite procjene troškova sanacije onečišćenja.

(114)

Belgijska su tijela navela sljedeće razloge za odbacivanje procjene iz prosinca 2011. Prvenstveno smatraju da se potonji ne odnosi na radove zbrinjavanja i sanacije onečišćenja u svrhu osiguravanja tvornice za njezinu trenutačnu industrijsku namjenu, nego je njegov cilj razvoj tematskog komercijalnog sela koje uključuje opremanje kuće, dekoriranje i djelatnosti koje odgovaraju predviđenoj namjeni tvornice. Prema njihovu mišljenju, to je interna procjena koju nije sastavio ovlašteni stručnjak te se djelomično odnosi na zemljišta koja nisu prenesena na društvo SPAQUE. Naposljetku, belgijska su tijela napomenula da se ta procjena temelji na preliminarnoj studiji koja se odnosila samo na provjeru eventualne prisutnosti onečišćenja te na opisivanje stanja. U procjeni je navedeno da je karakterizacijska studija (19) u tijeku.

(115)

Belgijska tijela dalje smatraju da se zgrade navedene u procjeni iz prosinca 2011. ne mogu utvrditi pa objašnjavaju da njihova ukupna površina iznosi +/– 67 000 m2 koja je veća od ukupne površine (50 299 m2) zgrada navedenih u Ugovoru o prodaji od 13. prosinca 2012. Prema njihovu mišljenju, tom bi razlikom od 17 000 m2 bili objašnjeni manji troškovi zbrinjavanja. Belgijska su tijela navela i da središte bivše industrijske tvornice, odnosno zgrade označene brojevima 18, 19, 22 i 22A, nije uključeno u prodaju društvu Spaque pa je ostalo u vlasništvu društva VSL. Prema njihovu mišljenju, u tim je nekretninama koncentrirano onečišćenje nastalo industrijskom djelatnošću.

(116)

Komisija prvenstveno tvrdi da je prodajnu cijenu u svibnju 2012. procijenio neovisni stručni ured. Tom je procjenom prodajna cijena utvrđena na 2 090 000 EUR. U izvješću je navedeno da je specijalizirani projektni ured, koji je ovlastio tadašnji vlasnik tvornice, tada procjenjivao i troškove sanacije onečišćenja. Troškove onečišćenja procjenjivao je i specijalizirani neovisni stručnjak, ured GEOLYS.

(117)

Belgijska su tijela u svojem odgovoru od 23. svibnja 2014. potvrdila da su zemljišta i zgrade koje je u izvješću procjenjivao GEOLYS isti oni koji su se prodavali 13. prosinca 2012. Nadalje, belgijska su tijela navela da je u slučaju prijašnjeg onečišćenja i ovisno o zahvaćenim zonama u kojima su smještena onečišćena zemljišta i zgrade u odnosu na prostorno-planske zone, zakonodavstvom na snazi u Valoniji ograničen opseg obveza vlasnika nekog onečišćenog zemljišta ili zgrade. Stoga se trebaju uzeti u obzir samo troškovi sanacije onečišćenja tvornice kako bi se tvornica uskladila s njezinom namjenom u trenutku prodaje, tj. industrijskom namjenom, te se ti troškovi oduzimaju od vrijednosti zemljišta i zgrada. Komisija primjećuje da je u dopisu društva GEOLYS izričito navedeno da su troškovi procijenjeni za industrijsku namjenu tvornice.

(118)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je zaključila da je prodajna cijena po kojoj su zgrade društva VSL prodane društvu Spaque (koja odgovara prodajnoj cijeni koju je procijenio vještak umanjenoj za troškove sanacije onečišćenja koje je procijenio Geolys) tržišna cijena i da ne sadržava elemente potpore.

(119)

Belgijska su tijela besplatno stavljanje na raspolaganje određenih zgrada društva Spaque opravdala obvezom društva VSL da surađuje s društvom SPAQUE u svrhu dostave svih informacija korisnih i potrebnih za radove obnove i sanacije onečišćenja koji se provode u tvornici.

(120)

Najprije, Komisija primjećuje da su belgijska tijela u svojim primjedbama napomenula da su zgrade u vlasništvu društva SPECI. Ipak, ugovor o besplatnom stavljanju na raspolaganje sklopljen je između društava SPAQUE i VSL te SPECI nije bio stranka tog ugovora. Belgijska tijela, međutim, nisu dokazala da je SPECI bio vlasnik tih zgrada.

(121)

Nadalje, Komisija tvrdi da to obrazloženje nije popraćeno nikakvim dokazom kojim bi se moglo procijeniti je li iznos najamnina kojih se SPAQUE dobrovoljno odrekao jednak obvezi društva VSL. Belgijska tijela nisu iznijela nijednu pojedinost o načinima ni učinkovitosti provedbe te obveze.

(122)

Prema tome, Komisija smatra da besplatno stavljanje na raspolaganje zemljišta navedenih u Ugovoru o privremenom stavljanju na raspolaganje dijela tvornice „Cristalleries du Val Saint-Lambert” od 11. prosinca 2012. daje prednost društvu VSL.

(123)

Iznos potpore odgovara iznosu najamnina koje bi VSL platio u tržišnim uvjetima najma. Taj se iznos treba izračunati na temelju katastarskog dohotka (indeksiranog) koji su utvrdila belgijska nadležna tijela (odnosno Administration du Cadastre, de l'Enregistrement et des Domaines (ACED)) za svaku iznajmljenu zgradu ovisno o trajanju najma. Naime, katastarski (indeksirani) dohodak utvrđen je kako bi odražavao prosječan neto prihod koji bi vlasnik ostvario od nekretnine u godinu dana, uzevši u obzir tržište najma koje Komisija smatra razumnom osnovom za procjenu najamne vrijednosti dotične imovine. U postupku povrata, belgijska tijela mogu, na temelju mišljenja ovlaštenog neovisnog vještaka kojeg treba odobriti Komisija, podnijeti dokaz da je nužno ispraviti taj iznos kako bi se uzele u obzir posebnosti dotične imovine.

(124)

U pogledu uvjeta utjecaja na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama, Komisija smatra da su u Europskoj uniji prisutni brojni proizvođači kristala i kristalnih predmeta koji se rabe kao korisna pomagala ili češće kao umjetnički ili luksuzni predmeti. Na temelju informacija koje je dostavila Belgija, čini se da se sljedeća društva, primjerice, bave sličnom proizvodnjom, barem djelomično, kao društvo VSL: Baccarat (Francuska), Saint-Louis (Francuska), Lalique (Francuska), Daum (Francuska), Arc International (Francuska), Montbronn (Francuska) i Bohemian glassworks (Češka Republika). Komisija navodi da se proizvodima tih poduzetnika i ostalih tržišnih sudionika trguje među državama članicama.

(125)

Kada je riječ posebno o mjeri 3. (jamstvo od 150 000 EUR) i mjeri 5. (zajam od 1,5 milijuna EUR), iznos potpore, čak i ako se ne može točno izračunati zbog nedostatka određenih podataka, manji je od praga de minimis potpora. Međutim, Komisija smatra da se ta mjera ne može kvalificirati kao de minimis potpora te da utječe na tržišno natjecanje i na trgovinu među državama članicama. Naime, mjere dodijeljene 2008. i 2009. ne mogu se kvalificirati kao de minimis potpore jer se, u skladu s Uredbom koja je na snazi bila do 31. prosinca 2013. (20), poduzetnicima u teškoćama ne mogu dodjeljivati takve potpore. CVSL je u trenutku kad mu je dodijeljeno jamstvo bio u stečajnom postupku. Nadalje, u skladu s novom Uredbom koja je na snazi od 1. siječnja 2014. (21), ta se Uredba, poput prethodne, primjenjuje samo na transparentne potpore. Međutim, dotično se jamstvo ne može smatrati transparentnim. Naime, članak 4. stavak 6. točka (a) Uredbe glasi kako slijedi: „Potpore sadržane u jamstvima smatraju se transparentnim de minimis potporama ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: korisnik nije predmet skupnog stečajnog postupka […].” U skladu s prethodno utvrđenim, CVSL je u trenutku kad mu je dodijeljeno jamstvo bio u stečajnom postupku. Kada je riječ o zajmu, člankom 4. stavkom 3. točkama (a) i (b) predviđeno je sljedeće: „potpore sadržane u zajmovima smatraju se transparentnim de minimis potporama ako: korisnik nije predmet skupnog stečajnog postupka […] i ako je zajam osiguran kolateralom koji pokriva najmanje 50 % zajma i zajam iznosi 1 000 000 EUR […] u razdoblju od pet godina ili 500 000 EUR u razdoblju od deset godina.” Potonji uvjet nije ispunjen u pogledu dotičnog zajma.

(126)

Nadalje, Komisija smatra da se pojmom državne potpore ne zahtijeva da narušavanje tržišnog natjecanja ili utjecaj na trgovinu budu bitni ili stvarni. Činjenica da je iznos potpore nizak ili da je poduzetnik koji se njome koristi mali ne isključuje sama po sebi narušavanje ili prijetnju narušavanja tržišnog natjecanja, osim ako je mogućnost takvog narušavanja isključivo hipotetske prirode. U ovom slučaju, s obzirom na prirodu tržišta prethodno opisanu u uvodnoj izjavi 124., ta vjerojatnost nije hipotetska. Prema mišljenju belgijskih tijela, u Europi i izvan Europe postoji četrdesetak aktivnih tvornica kristala. Val Saint-Lambert djeluje na tržištu kristala koji je povezan s umijećem serviranja ili ukrašavanja stola. Od trenutka kad potrošač može birati među više sličnih proizvoda, poput vrča društva VSL i vrča neke druge tvornice kristala, različitih žigova, svaka potpora koju je primio proizvođač koji djeluje u tom području dovodi do narušavanja tržišta među ostalim proizvođačima.

(127)

Komisija iz toga zaključuje da sve mjere koje se ispituju, osim mjere 7., predstavljaju potpore koje mogu utjecati na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama.

(128)

Komisija je zaključila da sve mjere koje se ispituju, osim mjere 7. i prodaje nekretnina društva VSL društvu Spaque (dio mjere 8.), predstavljaju potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(129)

Zabrana državnih mjera predviđenih u članku 107. stavku 1. UFEU-a nije apsolutna ni bezuvjetna. Posebno, članak 107. stavci 2. i 3. UFEU-a predstavljaju pravni temelj u skladu s kojim se određene potpore mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem. U ovom slučaju, treba posebno analizirati mogu li se mjere koje se ispituju smatrati spojivima na temelju članka 107. stavka 3. UFEU-a, u skladu s kriterijima navedenima u Smjernicama o sanaciji i restrukturiranju. U tu svrhu, treba najprije utvrditi u kojim su se razdobljima CVSL i VSL mogli smatrati poduzetnicima u teškoćama.

(130)

Nadalje, u pogledu mjere 3. dodijeljene u rujnu 2008., potrebno je utvrditi i je li postojao gospodarski kontinuitet između društva CVSL u stečaju i djelatnosti prenesenih na kupce koji su osnovali društvo VSL, kako bi se utvrdilo je li VSL ostvario prednosti povezane s dodjelom te mjere. Zaključci te analize utjecali su na analizu spojivosti mjera 3. i 1.

(131)

Treba utvrditi u kojim su se razdobljima CVSL i VSL mogli smatrati poduzetnicima u teškoćama.

(132)

Belgijska tijela u svojim primjedbama nisu osporavala da je CVSL bio poduzetnik u teškoćama u vrijeme dodijele jamstva u rujnu 2008. (mjera 3.), ali, prema njihovu mišljenju, ta je intervencija išla u korist društvu CVSL, a ne društvu VSL.

(133)

Nadalje, smatraju da se VSL mogao kvalificirati kao poduzetnik u teškoćama tek od 8. veljače 2012. kad je podnesen zahtjev za sudsku reorganizaciju. Prije toga VSL se nije mogao kvalificirati kao poduzetnik u teškoćama jer je, prema njihovu mišljenju, VSL bio novi poduzetnik te je imao bezuvjetnu podršku svojeg većinskog dioničara, tj. društva CFC, u skladu sa stavcima 10. i 11. Smjernica o sanaciji i restrukturiranju te s praksom Komisije pri donošenju odluka.

(134)

Komisija tvrdi da je u trenutku dodjele mjere 3 CVSL bio u stečaju od presude od 11. kolovoza 2008.

(135)

Kada je riječ o mjerama 5., 6. i 8., belgijska se tijela oslanjaju na Odluku Saab (22) kako bi obrazložila činjenicu da VSL nije bio u teškoćama. Posebno, belgijska su tijela dostavila pregled prijašnjih općih financijskih izvještaja u kojima su navedeni novčani tokovi između društva VSL i njegova većinskog dioničara CFC kako bi dokazala da je ponašanje društva CFC zapravo bilo slično ponašanju društva General Motors koje je svoje društvo kćer Saab nastavilo potpomagati priljevom kapitala i novčanim sredstvima kako bi nadoknadilo njegove gubitke, što je Komisiju navelo da zaključi da Saab nije bio poduzetnik u teškoćama u smislu Smjernica (vidjeti uvodnu izjavu 59. Odluke).

(136)

CFC je, osim kapitala uplaćenog u trenutku preuzimanja, od 25. svibnja 2009. redovno društvu VSL uplaćivao kapital, više od 8 milijuna EUR, što pokazuje da se VSL u prvom razdoblju nakon likvidacije imovine društva CVSL nije mogao smatrati poduzetnikom u teškoćama na temelju stavaka 12. i 13. Smjernica o sanaciji i restrukturiranju. Naime, većinski dioničar društva VSL u tom ga je razdoblju mogao potpomagati svojim redovnim ulozima, pokazujući tako da se većinski dioničar mogao pobrinuti za teškoće društva VSL. Prema tome, Komisija smatra da VSL od siječnja 2009. do veljače 2012. nije ispunjavao uvjete poduzetnika u teškoćama u smislu Smjernica.

(137)

Naprotiv, VSL se u veljači 2012. ponovno našao u postupku sudske reorganizacije. Nadalje, belgijska su tijela ukazala na to da CFC više nije bio u mogućnosti potpomagati svoje društvo kćer kao što je to činio dotad. U odluci o pokretanju postupka navedeno je da je razina novčanih sredstava društva CFC iznosila 1,26 milijuna EUR te bi stoga dodjelom društvu VSL jednakog iznosa (najmanjeg iznosa koji je potreban za njegovu sanaciju) CFC ostao gotovo bez novčanih sredstava. Prema tome, VSL se u trenutku dodjele potpore za sanaciju (mjera 1.) u travnju 2012. trebao smatrati poduzetnikom u teškoćama u smislu stavka 10. točke (c) Smjernica za sanaciju i restrukturiranje.

(138)

Ukratko, Komisija smatra da je CVSL bio u teškoćama od 11. kolovoza 2008. (kada je donesena presuda kojom je proglašen stečaj) do kraja studenoga 2008. (kada je osnovan VSL). VSL se trebao smatrati poduzetnikom u teškoćama od 9. veljače 2012. (kada je pokrenut postupak sudske reorganizacije) do 14. listopada 2013. (kada je donesena presuda kojom je proglašen stečaj).

(139)

Prema tome, CVSL i VSL bili su poduzetnici u teškoćama u trenutku dodjele mjera 1. i 3. Analiza njihove spojivost treba se provesti na temelju Smjernica.

(140)

Belgija smatra da je ta potpora spojiva na temelju Smjernica o sanaciji i restrukturiranju. Naprotiv, Komisija smatra da nije poštovano načelo jednokratnog davanja predviđeno u točki 72. i sljedećima Smjernica. Naime, VSL je primio potporu za sanaciju u rujnu 2008. (vidjeti uvodnu izjavu 141.). Prema tome, VSL novu potporu za sanaciju nije smio primiti do 2018. Nadalje, belgijska su tijela potvrdila da je zajam od 1 milijuna EUR bio obuhvaćen prijavom tražbine stečajnom upravitelju od 5. studenoga 2013. u korist društva SOGEPA. Ta je tražbina upisana u obveze društva VSL te do danas nije vraćena. Prema tome, zajam nije bio, u skladu sa stavkom 25. točkom (a) Smjernica, vraćen u roku od šest mjeseci nakon njegove dodjele. Komisija smatra da je potpora za sanaciju od 3. travnja 2012., koja odgovara iznosu zajma od 1 milijuna EUR, nespojiva sa zajedničkim tržištem.

(141)

Komisija je u stavku 5.2.1. smatrala da je CVSL bio poduzetnik u teškoćama u trenutku dodjele jamstva. Element potpore koji proizlazi iz besplatne dodjele jamstva mogao bi se proglasiti spojivim samo ako ispunjava uvjete utvrđene u Smjernicama za sanaciju i restrukturiranje. Međutim, kao što je prethodno izneseno, to je jamstvo dodijeljeno bez naknade. U stavku 25. točki (a) Smjernica za sanaciju i restrukturiranje navedeno je da potpore za likvidnost u obliku jamstva za zajam moraju biti odobrene „uz kamatnu stopu koja je barem usporediva s onom kod zajmova zdravim poduzećima […]”. Osim toga, belgijska tijela, unatoč izričitom zahtjevu za informacije u tom pogledu, nisu dostavila elemente o ispunjenju obveze da jamstvo mora prestati nakon šest mjeseci (stavak 25. točka (a) Smjernica). Na temelju tih elemenata, Komisija smatra da se element potpore koji proizlazi iz besplatne dodjele jamstva ne može smatrati potporom za sanaciju spojivom sa zajedničkim tržištem niti se može proglasiti spojivom na nekim drugim osnovama.

(142)

Prema tome, s obzirom na to da je mjera 3. nespojiva potpora za sanaciju dodijeljena u rujnu 2008., prije preuzimanja društva CVSL, potrebno je utvrditi je li postojao gospodarski kontinuitet između društva CVSL u stečaju i djelatnosti prenesenih na kupce koji su osnovali društvo VSL, kako bi se utvrdilo je li VSL ostvario prednosti povezane s dodjelom te mjere.

(143)

Komisija se u odluci o pokretanju postupka pitala o mogućnosti utvrđivanja gospodarskog kontinuiteta između društava CVSL i VSL ili, drugim riječima, je li prednost proizašla iz dodjele jamstva od 150 000 EUR u rujnu 2008. bila prenesena na kupce društva CVSL koji su osnovali društvo VSL. O zaključcima te analize istodobno ovisi identifikacija subjekta kojem je pripala obveza povrata u slučaju nespojivih nezakonitih potpora i analiza usklađenosti mjere 1 s načelom jednokratnog davanja.

(144)

U tom pogledu, belgijska tijela smatraju da je ta mjera išla u korist društvu CVSL, a ne društvu VSL, te da je gospodarski kontinuitet bio prekinut između društva CVSL i njegovih kupaca.

(145)

Na temelju sudske prakse, obveza povrata mogla se odnositi i novo društvo na koje je društvo korisnik prenio svoju imovinu, ako je tim prijenosom moguće utvrditi gospodarski kontinuitet između tih dvaju poduzetnika (23). Naime, nije isključeno da se obveza povrata može odnositi i na neki drugi subjekt, ako se utvrdi da je taj subjekt stvarno uživao dotične potpore zbog gospodarskog kontinuiteta između tih dvaju subjekata.

(146)

Na temelju presude Suda od 8. svibnja 2003. u spojenim predmetima C-328/99 i C-399/00 Italija/Komisija (24), ispitivanje gospodarskog kontinuiteta između prethodnog poduzeća i nove strukture provodi se na temelju skupa dokaza: osobito predmeta prodaje (imovina i obveze, održavanje radne snage, grupirana imovina), cijene prijenosa, identiteta dioničara ili vlasnika novog poduzeća, točnog vremena prijenosa (nakon početka istrage, pokretanja službenog istražnog postupka ili konačne odluke) ili poslovne logike transakcije.

(147)

Najprije, belgijska tijela navode da je imovina povezana s društvom CVSL bila raspoređena na više subjekata (društvo majka VSLI, društvo s ograničenom odgovornošću VSLI u Francuskoj i CVSL). Radi lakše provedbe preuzimanja, stečajni su upravitelji 23. listopada 2008. sklopili Ugovor o transakciji u svrhu prijenosa imovine koje je imalo društvo koje je otišlo u stečaj svojim različitim društvima.

(148)

Na temelju Memoranduma o razumijevanju od 1. listopada 2008. i Ugovora o preuzimanju od 31. kolovoza 2009., VSL je preuzeo svu imovinu koja je bila u vlasništvu društva CVSL osim kratkotrajne imovine: zgrada u kojima se nalaze radionice društva CVSL i zona za skladištenje, zemljišta na kojima su te zgrade izgrađene, opreme i goodwilla društva CVSL ili alata za proizvodnju, kalupa, patenata i eventualnih podžigova koji su na taj dan bili u vlasništvu društva CVSL, tekućih narudžba, zaliha koje su bile prodane društvu Val Saint-Lambert International SARL uređenom francuskim pravom, koje je stečajni upravitelj stavio na raspolaganje kupcima.

(149)

Prenesen je i dio imovine koji je bio u vlasništvu društva VSLI, tj. žigovi i dizajni te ostala intelektualna imovina (elementi predviđeni Ugovorom potpisanim 5. listopada 2005. i planovi, kalupi, dizajni, skice itd.), izgrađene ili neizgrađene nekretnine u Seraingu čiji je vlasnik bio VSLI, zalihe proizvoda društva VSL, goodwill u Seraingu (izložbeni prostor), zalihe prodajnih mjesta u Seraingu i u Bruxellesu (četvrt Sablon).

(150)

Na društvo VSL preneseno je sve vlasništvo nad alatima za proizvodnju (stroj za oblikovanje, peć i odvod odgora) koji su pod leasingom.

(151)

VSL se obvezao da će nastaviti sa svim ugovorima o radu i o zapošljavanju koje je VSL potpisao te koji su bili na snazi 30. rujna 2008. VSL se obvezao i na poštovanje sklopljenih socijalnih, kolektivnih i pojedinačnih ugovora, zadržavajući samo mogućnost da, prema potrebi, ravnopravno pregovara o njihovim uvjetima radi prilagođavanja na novonastalu situaciju.

(152)

Naposljetku, VSL je preuzeo i obvezu od 280 000 EUR koja je nastala nakon što su intelektualna prava prenesena s društva CVSL na društvo CFV. U skladu s Ugovorom od 29. siječnja 2009. između društava Compagnie financière du Val SA i VSL, potonji je zamijenio društvo Interagora te je Ugovorom od 5. listopada 2005. na sebe preuzeo obveze društva Interagora SA u pogledu društva CFV. Tim je ugovorom CFV prenio na društvo Interagora SA sve svoje žigove i dizajne izravno ili neizravno povezane s društvom CVSL. Dogovorena cijena od 280 000 EUR nije plaćena.

(153)

Preuzimanje imovine društva CVSL uskladio je 20. listopada 2009. Trgovački sud u Liègeu.

(154)

S obzirom na te činjenice, Komisija je došla do sljedećeg zaključka o predmetu prodaje: preuzimanje se odnosilo na gotovo svu imovinu društva CVSL (uključujući tekuće narudžbe), na sve ugovore o radu i o zapošljavanju koje je potpisalo društvo u stečaju i koji su na snazi 30. rujna 2008. te uporaba žigova i intelektualnih prava.

(155)

Prema tome, Komisija naglašava da je opseg preuzetih djelatnosti bio jednak djelatnostima društva CVSL te da je opseg preuzimanja čak i veći od opsega društva CVSL jer uključuje imovinu društva VSLI koja je neophodna za nastavak poslovanja tvornice kristala.

(156)

Kako bi se utvrdilo je li očuvan gospodarski kontinuitet nakon prodaje imovine društva CVSL, treba ispitati i je li ta prodaja provedena po tržišnoj cijeni. Taj se uvjet jednako primjenjuje na materijalnu i na nematerijalnu imovinu.

(157)

Belgijska su tijela navela da je u belgijskom stečajnom pravu odlučujući kriterij za unovčenje imovine interes vjerovnika. Člankom 75. stavkom 3. Stečajnog zakona vjerovnicima ili dužniku omogućeno je da se usprotive određenim unovčenjima imovine, ako smatraju da bi predviđeno unovčenje bilo na njihovu štetu. Belgijska su tijela navela da je dodjela javnog jamstva od 150 000 EUR bila opravdana težnjom da se očuva gospodarski kontinuitet te vrednuju postupci prijenosa imovine.

(158)

Komisija navodi da je prodaja imovine društva CVSL provedena putem otvorenog postupka kojim je upravljao stečajni upravitelj društva u likvidaciji. Trideset šest je ponuda bilo podneseno stečajnim upraviteljima koji su u prvom krugu odabrali njih 12. Uspostavljena je soba s podatcima u kojoj su bili sakupljene informacije o društvu CVSL. Sva je imovina bila oglašena, a da prethodno nisu bile utvrđene skupine imovina.

(159)

Komisija tvrdi da je tim postupkom omogućeno da se a priori poveća prodajna cijena svake imovine društva CVSL.

(160)

Ipak, zbog dva elementa Komisija smatra da je sam taj postupak nedovoljan da se zajamči da će cijena koju ponude kupci za imovinu odgovarati tržišnoj cijeni.

(161)

Prodaja imovine društva CVSL bila je uvjetovana preuzimanjem svih ugovora o radu. To dokazuje da ta prodaja nije bila bezuvjetna i da je ta obveza mogla utjecati na sniženje cijene.

(162)

Naposljetku, i ekskluzivna je licenca za uporabu žigova podložna uvjetima koje privatni subjekt ne bi zahtijevao. Valonska je regija od društva VSL u zamjenu zahtijevala ispunjenje uvjeta opisanih u Ugovoru o obnovi od 29. siječnja 2009. između Valonske regije (koju zastupa CFV) i društva VSL: „Ta se licenca za uporabu može u svakom trenutku ukinuti ipso iure i bez prethodne obavijesti Valonske regije ako VSL (ili njegovi opunomoćenici) ne opravdaju proizvodnju kristalnih predmeta visoke dodane vrijednosti u tvornici Val Saint-Lambert u Seraingu i pri tome ne sačuvaju zaposlenost od najmanje 60 % u ekvivalentu punog radnog vremena, ne uključujući nezaposlenost iz ekonomskih razloga na dan stečaja društva CVSL […].” Komisija utvrđuje da je Valonska regija društvu VSL u zamjenu za ekskluzivnu licencu nametnula obvezu održavanja proizvodnje u tvornici u Seraingu te obvezu održavanja unaprijed određenog broja zaposlenika. Ti su politički uvjeti mogli smanjiti prodajnu cijenu i odvratiti moguće kandidate od preuzimanja, utječući tako na tržišno natjecanje u okviru javnog natječaja te dovodeći do toga da podnesena ponuda koja bi bila financijski najbolja ne odgovara stvarnoj tržišnoj vrijednosti (25).

(163)

Uzevši u obzir te činjenice, Komisija smatra da kriterij cijene prijenosa nije ispunjen.

(164)

Cilj je kriterija poslovne logike transakcije provjeriti služi li se kupac imovinom jednako kao njezin bivši vlasnik za nastavljanje iste gospodarske djelatnosti.