4.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 232/1

(1)

Dopisom od 12. travnja 2010. Njemačka je obavijestila Komisiju, iz razloga pravne sigurnosti, o planiranim injekcijama kapitala u društva Mitteldeutsche Flughafen AG („MFAG”) i Flughafen Leipzig/Halle GmbH („FLH”). Njemačka je također obavijestila Komisiju da su prijavljene injekcije kapitala podložne njezinu odobrenju. U međuvremenu će se financiranje projekta vršiti putem kredita dioničara, koji su navodno odobreni pod tržišnim uvjetima.

(2)

Dopisima od 10. lipnja 2010., 26. studenoga 2010. i 3. ožujka 2011. Komisija je zatražila dodatne informacije o prijavljenim mjerama (uključujući uvjete kredita dioničara). Njemačka je dostavila dodatne informacije 29. rujna 2010., 4. siječnja 2011. i 26. travnja 2011.

(3)

Dopisom od 15. lipnja 2011. Komisija je obavijestila Njemačku o svojoj odluci o pokretanju postupka iz članka 108. stavka 2. Ugovora („odluka o pokretanju postupka”) u pogledu kredita dioničara i injekcija kapitala u korist društva FLG. Njemačka je 15. kolovoza 2011. dostavila svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka.

(4)

Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (3). Komisija je od zainteresiranih strana zatražila da u roku od jednog mjeseca od datuma objave dostave svoje primjedbe na predmetne mjere.

(5)

Komisija je primila primjedbe na tu temu od 34 zainteresirane stranke. Ona je 21. studenoga 2011. proslijedila te primjedbe Njemačkoj. Njemačka je dobila priliku odgovoriti na te primjedbe u roku od jednog mjeseca. Komisija je 20. prosinca 2011. zaprimila primjedbe Njemačke.

(6)

Dana 14. ožujka 2012. Komisija je poslala zahtjev za informacije. Komisija je 26. travnja 2012. dobila odgovor od Njemačke.

(7)

Komisija je zatražila dodatne informacije 15. svibnja 2012., 20. srpnja 2012. i 21. prosinca 2012. Njemačka je odgovorila dopisima od 28. lipnja 2012., 10. rujna 2012. i 15. siječnja 2013.

(8)

Komisija je 31. ožujka 2014. donijela Smjernice za zračni prijevoz (4) „kojima su zamijenjene Smjernice za zračni prijevoz iz 1994. (5) i Smjernice za zračni prijevoz iz 2005 (6). U Službenom listu Europske unije objavljena je 15. travnja 2014. obavijest kojom se pozivaju države članice i zainteresirane stranke da u roku od jednog mjeseca od datuma objave dostave primjedbe o primjeni Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. na ovaj slučaj (7).

(9)

Komisija je 14. travnja 2014. zatražila dodatne informacije o primjeni zajedničkih načela na ocjenjivanje spojivosti potpore u svjetlu Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. Njemačka je odgovorila dopisima od 19. svibnja 2014., 26. svibnja 2014., 10. srpnja 2014. i 11. srpnja 2014.

(10)

Dopisom od 17. srpnja 2014. Njemačka se složila da će ova Odluka biti donesena i prijavljena na engleskom jeziku.

(11)

Zračna luka Leipzig/Halle nalazi se u Slobodnoj državi Saskoj u Srednjoj Njemačkoj. Zračnom lukom upravlja društvo FLH (8), koje je društvo kći društva MFAG (9). Društvo MFAG je holding društvo s tri društva kćeri (FLH, Dresden Airport GmbH i PortGround GmbH).

(12)

Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, uspostavljen je plan za razvoj zračne luke. U planu je predviđena buduća izgradnja sustava s dvije uzletno-sletne staze. Izgradnja sjeverne staze odobrena je 1997. Dioničari su 2004. odlučili financirati izgradnju južne staze (10).

(13)

Nakon puštanja u promet južne staze 2007., društvo DHL Express premjestilo je svoje sjedište operacija u Europi iz Bruxellesa u Leipzig. Osim društvu DHL Express, zračna luka Leipzig Halle pruža usluge društvu Lufthansa Cargo i drugim zračnim prijevoznicima za prijevoz tereta. Zbog toga je zračna luka Leipzig/Halle 2011. postala druga najveća zračna luka za prijevoz tereta (nakon zračne luke Frankfurt/Main u Njemačkoj). U tablici 1. sažeto je prikazan razvoj zračnog prijevoza putnika i tereta u zračnoj luci od 2006.

Tablica 1.

Razvoj zračnog prijevoza putnika i tereta u zračnoj luci Leipzig/Halle 2006.–2013.

(14)

Cilj je kredita dioničara i injekcija kapitala financiranje infrastrukture i mjera povezanih s infrastrukturom koje su sažete u tablici 2. i iznose 255,6 milijuna EUR.

Tablica 2.

Pregled programa ulaganja u infrastrukturu u zračnoj luci Leipzig/Halle

(15)

M1 – Mjere smanjivanja pretjerane buke (uključujući kupnju zemljišta, preseljenje, planiranje očuvanja okolnog krajolika): u skladu s odlukom o odobrenju plana za južnu stazu i stajanke (12), zračna luka Leipzig/Halle mora provoditi mjere za smanjivanje buke u noćnom zaštitnom području. Noćno zaštitno područje trebalo je obuhvaćati površinu od oko 211 km2 s oko 6 000 stambenih kuća. Nakon prvog ponovnog izračuna noćnog zaštitnog područja koji je izvršen krajem veljače 2009., izvorno zaštitno područje treba proširiti za otprilike 4 000 dodatnih stambenih kuća.

(16)

M2 – Objekt za ispitivanje motora: objekt za ispitivanje novih motora izgrađen je u zračnoj luci Leipzig/Halle 2007.–2008. Zračna luka Leipzig/Halle radi 24 sata dnevno i stoga mora nuditi objekte za provođenje ispitivanja zrakoplovnih motora po danu i po noći. Objekt za ispitivanje motora izgrađen je kao zatvorena struktura kako bi se ograničile emisije buke.

(17)

M3 – Staza za vožnju i most za prelazak E7: smanjiti opterećenje postojeće staze za vožnju i mostova za prelazak i osigurati alternativu u slučaju nesreća ili kvarova; staza za vožnju i most E7 izgrađeni su istočno od zračne luke. Ovaj infrastrukturni projekt podijeljen je iz tehničkih razloga na tri potprojekta: most za prelazak (13), stazu za vožnju i tehničku opremu (osvjetljenje). Rad na projektu počeo je 2008.

(18)

M4 – Proširenje sjeverne uzletno-sletne staze (troškovi planiranja) s postojećih 3 600 metara na 3 800 metara: cilj je proširenja sjeverne staze osigurati da teretni zrakoplovi s najvećom dopuštenom uzletnom masom („MTOW”) mogu uzletjeti bez ograničenja korisnog tereta. Planiranje ovog infrastrukturnog projekta počelo je 2008.

(19)

M5 – Priprema gradilišta na vrijeme za izgradnju staze za vožnju Viktor, nove zgrade vatrogasne postaje, višenamjenskog hangara I.: vatrogasna postaja i višenamjenski hangar morat će biti srušeni i ponovno izgrađeni. Rad na obnovi višenamjenskog hangara I. i vatrogasne postaje počeo je u svibnju 2009. Novi višenamjenski hangar upotrebljavat će se za zimsku servisnu opremu. Radovi će uključivati izgradnju objekta za osposobljavanje vatrogasne postaje.

(20)

M6 – Usporedna staza za vožnju „Viktor”: u obavijesti je navedeno da je izgradnja staze za vožnju „Viktor” između dvije postojeće staze za vožnju nužna za pokrivanje rastućeg kapaciteta zračne luke Leipzig/Halle i za pokrivanje kapaciteta na jugozapadu zračne luke u vrijeme najvećeg prometa i u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta.

(21)

M7 – Dodatne površine za odleđivanje: dodatne površine za odleđivanje nužne su kako bi se osiguralo nesmetano odleđivanje zrakoplova i izbjegla kašnjenja uslijed neprimjerene infrastrukture.

(22)

M8 – Heliodrom: u zračnoj luci Leipzig/Halle izrađeno je 2008.–2009. mjesto za parkiranje helikoptera prilagodbom površinske strukture i označavanjem; on se upotrebljava kao baza za operacije zračnog spašavanja i za hitne operacije.

(23)

M9.1 – Ponovna izgradnja kontrolne točke I.: kontrolnu točku I. treba ponovno izgraditi radi usklađivanja s Uredbom (EZ) br. 2320/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (14). Ona će biti osnova za sve ustrojstvene aktivnosti koje se odnose na sigurnost zračne luke (upravljanje dozvolama i ključevima, sigurnosna izobrazba, zadaće upravljanja), kontrole (osoba i tereta) i sigurnosne usluge (npr. služba za posjetitelje, VIP).

(24)

M9.2 – Funkcionalna zgrada za sigurnost: novu zgradu za sigurnost upotrebljavat će savezna policija, regionalna policija, carina i njemačka meteorološka služba.

(25)

M9.3 – Kupnja tehničke opreme: radi prilagodbe novoj infrastrukturi, zračna luka Leipzig/Halle mora kupiti dodatnu zimsku opremu i dodatnu opremu za gašenje požara. Zaštitna ograda oko zračne luke morat će biti opremljena detektorima i digitalnom opremom za videonadzor s inteligentnim otkrivanjem pokreta.

(26)

M9.4 – Karantena za životinje: projekt se odnosi na uspostavu zasebne zgrade s veterinarskom opremom u zračnoj luci u svrhe uvoza/izvoza životinja iz trećih zemalja.

(27)

M10 – Smanjenje dodatne buke: u svjetlu predviđenog rasta, posebno zračnog prijevoza tereta, u zračnoj luci Leipzig/Halle, očekuje se da će u srednjem roku zbog širenja zračne luke biti potrebne dodatne mjere za smanjivanje buke (i povezani radovi).

(28)

M11 – Razvoj rubnog zemljišta jugoistočne zone, faza I.: područja uz istočnu stranu postojećih rubnih instalacija (hangar i upravna zgrada) u zračnoj luci Leipzig/Halle moraju se do 2010. potpuno opremiti instalacijama za električnu energiju i vodoopskrbu, za odvodnju i odvodnju kišnice; radovi su počeli 2008. Kada se postojeći kružni tok na terminalu za prekrcaj tereta poveže s mrežom javnih cesta, bit će potrebno poduzeti mjere za smanjenje dodatne buke.

(29)

M12 – Postupak odobravanja plana za južno proširenje: južna staza (3 600 metara) i stajanka u zračnoj luci Leipzig/Halle dugoročno će se proširiti. Za to će biti potreban postupak odobravanja plana.

(30)

M13 – Proširenje sjeverne stajanke: planira se izgradnja dodatnih dvanaest stajališta do 2020. Razvojem objekata terminala na sjeveru zračne luke omogućit će se postizanje ravnomjernije raspodjele kretanja zrakoplova između dvije staze.

(31)

M14 – Proširenje istočne stajanke: granicu istočne stajanke treba premjestiti na jug kako bi se osiguralo pružanje nužnih područja bez prepreka za postupke na stazi. Stajanku treba povezati i sa sustavom staze za vožnju i površinama za odleđivanje.

(32)

M15 – Prilagodba infrastrukture: usluge terminala u sjevernoj zoni treba prilagoditi kako bi se uzela u obzir novoizgrađena stajanka u sjevernoj zoni i premještaj teretnih funkcija u tu zonu. U tu svrhu hangar i potrebne pomoćne funkcije moraju se prilagoditi za zrakoplove kategorije F.

(33)

M16.1 – Proširenje hangara u sjevernoj zoni: to uključuje izgradnju nove stajanke u sjevernoj zoni, uključujući premještanje funkcija tereta u tu zonu i osiguravanje stajališta za održavanje.

(34)

M16.2 – Izgradnja novog zrakoplovnog terminala i spremišta za male zrakoplove: bit će potrebno izgraditi novi terminal i spremište za male zrakoplove. Bivši je terminal srušen kada se gradila nova južna staza.

(35)

U odluci o pokretanju postupka razmatrale su se sljedeće mjere financiranja projekta ulaganja (odnosno, infrastrukturnih mjera i mjera povezanih s infrastrukturom) u zračnoj luci Leipzig/Halle:

(36)

Komisija je izrazila sumnje može li se smatrati da su prijavljene infrastrukturne mjere unutar područja javne politike i čini li stoga njihovo financiranje državnu potporu.

(37)

Komisija je zaključila da krediti dioničara i injekcije kapitala u društvo MFAG ne čine državnu potporu jer se planira njihov prijenos na društvo FLH. MFAG se može smatrati samo sredstvom za prijenos sredstava na društvo FLH, a ne korisnikom potpore.

(38)

Infrastrukturni projekti i projekti povezani s infrastrukturom prvo su se financirali kreditima dioničara koji su pretvoreni u kapital tek kada je Komisija odobrila te mjere financiranja. Između 2006. i 2011. (15) ukupan iznos kredita dioničara odobrenih društvu FLH bio je […] milijuna EUR.

(39)

Uvjeti za kredite dioničara 2006.–2008. utvrđeni su na temelju ugovora o zajmu između društava Sachsen LB i MFAG. Osnovna kamatna stopa je tromjesečni EURIBOR plus dodatak za rizik od […] baznih bodova. Osnovna kamatna stopa za 2009. je tromjesečni EURIBOR plus dodatak za rizik od […] baznih bodova. Osnovna kamatna stopa za 2010. je tromjesečni EURIBOR plus dodatak za rizik od […] baznih bodova.

(40)

U odnosu na prirodu kredita dioničara u korist društva FLH, Komisija je izrazila sumnje jesu li krediti dioničara društvu FLH odobreni pod uvjetima koji se u uobičajenim uvjetima ne bi mogli ostvariti na tržištu. Posebno u odnosu na usporedive ugovore o kreditima, Komisija je izrazila sumnju mogu li se okvirni prijedlozi dostavljeni e-poštom bez namjere sklapanja pravno obvezujućih ugovora o kreditima i bez prethodne procjene vjerojatnosti neispunjenja obveze i jamstva smatrati pouzdanim tržišnim mjerilom.

(41)

Bez tržišnog mjerila, Komisija je svoju ocjenu temeljila ne približnoj vrijednosti utvrđenoj u Komunikaciji o referentnoj stopi iz 2008 (16). Bez ocjene društva FLH i jamstava, uvjeti za kredite dioničara FLH-a smatrali su se povoljnijima od približne vrijednosti koju je Komisija utvrdila za tržišnu stopu kod primjene Komunikacije o referentnoj stopi iz 2008.

(42)

Mogući element potpore odnosi se na razliku između tržišne kamatne stope i stvarne kamatne stope.

(43)

Injekcije kapitala u društvo FLH namijenjene za financiranje infrastrukturnih mjera i mjera povezanih s infrastrukturom (vidjeti tablicu 2.) podliježu odobrenju Komisije. Stoga se predviđa da će se krediti dioničara društva FLH pretvoriti u vlasnički kapital tek nakon odobrenja potpore.

(44)

Sredstva za nadoknadu troškova za infrastrukturne projekte i projekte povezane s infrastrukturom iznose ukupno 255,6 milijuna EUR. Ukupno 240,3 milijuna EUR uplatit će se u fond za kapitalne rezerve društva MFAG i izdvojiti za prijenos za društvo FLH radi povećanja njegova vlasničkog kapitala (odnosno njegove vlastite kapitalne rezerve). Dioničari društva FLH uplatit će preostali iznos izravno u fond za kapitalne rezerve društva FLH.

(45)

Njemačka tvrdi da će se injekcije kapitala izvršiti bez poslovnog plana i dugoročnih izgleda za postizanje profitabilnosti.

(46)

Iako su neki infrastrukturni projekti koji će se financirati planiranim injekcijama kapitala već započeli, prije početka provedbe projekata, javni dioničar najavio je prije početka radova da namjerava financirati te mjere u svakom slučaju. Same injekcije kapitala još nisu provedene.

(47)

U vezi s injekcijama kapitala kao mogućom potporom, Komisija je izrazila sumnje jesu li dioničari društva FLH postupali kao subjekt u tržišnom gospodarstvu budući da nije bilo dugoročnih izgleda za postizanje profitabilnosti. Zbog toga je Komisija sumnjala može li se smatrati da injekcije kapitala ne čine državnu potporu.

(48)

Budući da bi krediti dioničara FLH-a i naknadne injekcije kapitala mogli činiti državnu potporu, Komisija je morala ispitati bi li se ta potpora mogla smatrati spojivom s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora. U tom su pogledu u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. sažeta zajednička načela za ocjenjivanje spojivosti potpore za financiranje infrastrukture zračne luke u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora.

(49)

Komisija je zaključila u odluci o pokretanju postupka da su u predmetnom slučaju ispunjeni određeni kriteriji iz Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. U tom je pogledu Komisija zaključila da potpora zadovoljava jasno definirani cilj od zajedničkog interesa, posebno jer se njome povećava povezanost regije u području usluga prijevoza tereta i jer ima pozitivni utjecaj na lokalni razvoj. Uzimajući u obzir pozitivni stav o razvoju zračne luke, Komisija je zaključila da zračna luka ima dobre izglede za dugoročnu uporabu i da je infrastrukturni program potreban.

(50)

Međutim, Komisija je u odluci o pokretanju postupka izrazila sumnju u spojivost predmetnih infrastrukturnih mjera s utvrđenim ciljem. Nadalje, Komisija je izrazila zabrinutost što svi korisnici nemaju pristup zračnoj luci pod jednakim i nediskriminacijskim uvjetima. Komisija je također izjavila da, budući da se FLH, kao specijalizirana zračna luka, natječe sa zračnim lukama u drugim državama članicama, ona u ovoj fazi ne može zaključiti postoji li utjecaj na trgovinu u mjeri koja bi bila protivna zajedničkom interesu. Nadalje, Komisija je također sumnjala u nužnost i razmjernost potpore.

(51)

Stoga je Komisija izrazila sumnju može li se financiranje prijavljenih mjera smatrati spojivim s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. Ugovora.

(52)

Njemačka je svoje primjedbe započela daljnjim pojašnjenjem konteksta mjera koje su predmet istrage. U tom kontekstu Njemačka je tvrdila da je u Ugovoru o ponovnom ujedinjenju iz 1990. već predviđen daljnji razvoj zračne luke Leipzig/Halle. Njemačka je tvrdila da je uspostavljen glavni plan razvoja zračne luke i da je donesena odluka o razvoju sustava s dvije usporedne staze. Njemačka je dalje objasnila da je izgradnja sjeverne staze odobrena 1997. te je ona puštena u promet 2000., dok je izgradnja južne staze odobrena 2004., a staza je puštena u promet 2007.

(53)

U tom je kontekstu Njemačka tvrdila da je zbog usporednog sustava staza i premještanja nekoliko velikih prijevoznika tereta zračna luka Leipzig/Halle mogla ostvariti položaj drugog najvećeg središta za zračni prijevoz tereta u Njemačkoj. U tom je kontekstu Njemačka tvrdila da je od 2010. zračna luka uspjela postati jedan od najvažnijih centara za prekrcaj zračnog tereta u Europi. Njemačka je također dodala da u zračnoj luci trenutačno postoje 133 trgovačka društava koja zapošljavaju ukupno 5 106 radnika 2010. (povećanje od 14,4 % u usporedbi s 2009.).

(54)

Mišljenje je Njemačke da je zračna luka pokretač gospodarskog razvoja u regiji i ima važnu ulogu u regionalnom razvoju. Njemačka je naglasila da je to potvrđeno i povećanjem prometa i količine tereta u zračnoj luci: u razdoblju od 2005. do 2009. promet društva FLH povećao se s 47 milijuna EUR na 80 milijuna EUR. U odnosu na količinu tereta, Njemačka je izjavila da, u usporedbi s drugim zračnim lukama, zračna luka Leipzig/Halle bilježi stalne stope rasta (dok je 2007. obrađeno 101 364 tone tereta, ta se brojka 2008. povećala na 442 453 tone, na 524 084 tone tijekom 2009. i na 663 059 tona 2010.). Kao nadopunu toj izjavi, Njemačka je istaknula da se količina tereta u zračnom prometu povećala za 18,5 % u 2009. i 26,5 % u 2010. Njemačka je tvrdila da se očekuje daljnje povećanje količine tereta. U tom je pogledu Njemačka objasnila da se očekuje da će se do 2020. prihvatiti i otpremiti oko 820 000 tona zračnog tereta (17). Međutim, Njemačka je izjavila da će to predviđanje biti ostvareno već do 2015. (18).

(55)

Nadalje, Njemačka je izjavila da je zračna luka posljednjih godina doživjela postupno povećanje broja putnika (s 1 988 854 putnika 2002. na 2 723 748 putnika 2007.). Iako je, kako tvrdi Njemačka, putnički promet u padu od 2007. (samo 2 352 827 putnika 2010.), Njemačka je očekivala srednjoročno do dugoročno povećanje putničkog prometa do 4,6 milijuna putnika do 2020.

(56)

Njemačka je izjavila da, za razliku od mnogih drugih zračnih luka u Uniji, kao što su tri velike njemačke zračne luke za prijevoz tereta Frankfurt/Main, Köln-Bonn i München, zračna luka Leipzig/Halle ima dozvolu za neograničene noćne letove za komercijalni zračni prijevoz tereta. Njemačka tvrdi da je to bio jedan od razloga zašto zračna luka ima dobre izglede za budućnost. Njemačka je također istaknula da je njemački savezni upravni sud (Bundesverwaltungsgericht) presudom od 4. travnja 2012. potvrdio zabranu noćnih letova u zračnoj luci Frankfurt/Main, najvećem njemačkom čvorištu za zračni prijevoz tereta. Njemačka je izjavila da su odlasci i dolasci u zračnoj luci Frankfurt/Main stoga potpuno zabranjeni između 23.00 i 5.00.

(57)

Njemačka je također tvrdila da društvo FLH nije moglo financirati planirane infrastrukturne mjere iz vlastitih sredstava. U tom je kontekstu Njemačka naglasila da je zbog zaostalih ulaganja podrijetlom iz vremena bivše Demokratske Republike Njemačke zračna luka morala ulagati u kraćem vremenu od zračnih luka u zapadnim dijelovima Njemačke. Njemačka tvrdi da se posebno velika kratkoročna ulaganja ne mogu financirati iz vlastitih sredstava društva FLH jer postoji veliki jazi između količine ulaganja (225,6 milijuna EUR) i godišnjeg prihoda zračne luke (80 milijuna EUR 2009.).

(58)

Njemačka je prvo podsjetila da se ne slaže sa stajalištem Komisije da je izgradnja infrastrukture zračne luke gospodarska djelatnost. Stoga je Njemačka tvrdila da prijavljene mjere ne čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(59)

U tom je pogledu Njemačka tvrdila da se pojam „poduzetnika” u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora ne primjenjuje na zračne luke, barem u odnosu na financiranje infrastrukture zračne luke. Njemačka je naglasila da uspostava infrastrukture zračne luke ne čini gospodarsku djelatnost, već mjeru opće prometne politike, regionalne politike i gospodarske politike. Uputila je na točku 12. Smjernica za zračni prijevoz iz 1994. u kojima je bilo navedeno da „izgradnja ili povećanje infrastrukturnih projekata […] predstavlja opću mjeru gospodarske politike koju Komisija ne može nadzirati prema pravilima Ugovora o državnim potporama. Odluke o razvoju infrastrukture izvan su područja primjene ove komunikacije” i tvrdila je da u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. ta točka nije zamijenjena.

(60)

Nadalje, Njemačka je tvrdila da izgradnja infrastrukture zračne luke nije gospodarska djelatnost jer se privatni ulagač ne bi bavio tom djelatnošću. U tom je pogledu Njemačka izjavila da ulaganje ne može biti profitabilno jer nije moguće ostvariti povrat troškova izgradnje od korisnika zračne luke primjenom pristojbi zračne luke. Njemačka tvrdi da je to tako jer je za te pristojbe potrebno dobiti odobrenje tijela nadležnog za zračnu luku u saveznoj državi u kojoj se nalazi zračna luka, a ulagači u tržišnom gospodarstvu nemaju utjecaja na njihovoj razini. Njemačka tvrdi da operater ne može slobodno odrediti te pristojbe na temelju gospodarskih čimbenika, već da se one utvrđuju bez povezivanja s troškovima ulaganja. Mišljenje je Njemačke da prostorije iznajmljene u komercijalne svrhe koje nisu povezane s upravljanjem zračne luke nisu važne.

(61)

Njemačka je dalje izjavila da su zato fiksni troškovi zračnih luka povezani s infrastrukturom, opremom i upravljanjem veći od prosjeka. Osim toga, sloboda postupanja ograničena je strogim pravnim obvezama i uvjetima.

(62)

Njemačka je dalje smatrala da su upućivanja na presudu u predmetu Aéroports de Paris  (19) i presudu u predmetu Leipzig/Halle  (20) nevažna. U odnosu na presudu u predmetu Aéroports de Paris, Njemačka je tvrdila da se presuda ne odnosi na izgradnju infrastruktura zračnih luka, već na upravljanje zračnom lukom. Osim toga, Njemačka je smatrala da u presudi Aéroports de Paris nema tumačenja pojma „poduzetnik” u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, već se ona odnosi na povredu zabrane zlouporabe vladajućeg položaja u smislu članka 102. Ugovora. U odnosu na presudu u predmetu Leipzig/Halle, Njemačka je smatrala da presuda Općeg suda nema utjecaja kao presedan u sudskoj praksi jer je podložna žalbi.

(63)

Njemačka tvrdi da financiranje infrastrukturnih mjera, čak i da podliježe pravilima o državnim potporama, ne bi činilo državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora jer je financiranje infrastrukturnih mjera većinom činilo nužnu i razmjernu nadoknadu troškova za izvršavanje zadaća koje su u okviru ovlasti države. U tom je pogledu Njemačka izjavila da prema Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. aktivnosti koje su obično u nadležnosti države koja izvršava svoje službene ovlasti javnog tijela nisu gospodarske naravi i nisu obuhvaćene pravilima o dodjeli državnih potpora.

(64)

Njemačka je tvrdila da se u vezi s izvršavanjem zadaća koje su u okviru nadležnosti javne politike u praksi Komisije razlikuje najmanje između sljedećih kategorija mjera povezanih sa sigurnošću: zaštita zračnog prometa od vanjskih prijetnji, kao što su otmica zrakoplova i druge vrste nasilja protiv zračnog prometa, zaštita zračnog prometa od operativnih rizika i zaštita trećih stranaka od opasnosti u radu koje proizlaze iz zračnog prometa. Stajalište je Njemačke, u pogledu zaštite zračnog prometa od rizika u radu, da upravitelj zračne luke mora obnoviti, modernizirati i proširiti infrastrukturu zračne luke u cilju sprječavanja opasnosti u radu. Njemačka je izjavila da je trećom kategorijom mjera obično obuhvaćena zaštita trećih stranaka od buke zrakoplova i drugih štetnih učinaka na okoliš.

(65)

U pogledu različitih infrastrukturnih mjera, Njemačka je tvrdila da te mjere uglavnom čine naknadu za obavljanje djelatnosti unutar nadležnosti javne politike jer se mjerama štite treće stranke od opasnosti u radu uzrokovanih zračnim prometom.

(66)

U pogledu tih mjera smanjivanja buke, Njemačka je izjavila da će u kontekstu postupka odobravanja plana morati biti uvedene mjere za smanjivanje buke u otprilike 10 000 stambenih kuća. Njemačka je tvrdila da bi u skladu s odredbama nedavno izmijenjenog zakona Gesetz zum Schutz gegen Fluglärm (Zakon o buci zrakoplova, „FluglärmG”), mjere smanjivanja buke obuhvaćale samo područje od 78 km2 s oko 3 000 stambenih kuća i troškove u iznosu od […] milijuna EUR. Međutim, Njemačka tvrdi da FLH nije imao koristi od te izmjene zakona FluglärmG i da se još uvijek primjenjuje strože zaštitno područje. U tom je pogledu Njemačka tvrdila da zračna luka Leipzig/Halle mora snositi znatno veće troškove od konkurenata (u Njemačkoj i izvan Unije).

(67)

Pred toga, zračna luka također je kupila nekretnine stanovnika na koje je to u velikoj mjeri utjecalo i platila im je naknadu. Nadalje, Njemačka je izjavila da je zračna luka izvršavala neke aktivnosti očuvanja prirode kao nadoknadu za svoje aktivnosti gradnje. Njemačka je tvrdila da je svrha toga bilo sprječavanje ili smanjenje učinka buke zrakoplova i građevinskih radova na treće stranke i da je to stoga funkcija javne politike. Njemačka tvrdi da je zaštita trećih stranaka od buke, posebno od buke zrakoplova, jedna od temeljnih službenih dužnosti i funkcija države.

(68)

Njemačka je također tvrdila da objekt za ispitivanje buke motora, odnosno M2, čini mjeru nadležnosti javne politike. Navela je da bi se ograničenja buke utvrđena u kontekstu odluke o odobrenju plana za izgradnju južne staze mogla zadovoljiti tijekom dana (6.00 do 22.00) bez zatvorene strukture za ispitivanje motora. Međutim, Njemačka tvrdi da je, u skladu s uporabnom dozvolom od 31. srpnja 2007., zračna luka morala provoditi ispitivanje u zatvorenoj strukturi za ispitivanje i tijekom dana. Nadalje, Njemačka je objasnila da je ispitivanje motora bilo potrebno u kontekstu održavanja operativne sigurnosti zrakoplova i premašivalo bi dopuštene razine buke kada bi se provodilo noću izvan zatvorene strukture. Stoga, Njemačka tvrdi da je svrha izgradnje objekta za ispitivanje motora u obliku zatvorene zgrade zaštititi lokalne stanovnike od neprihvatljivih razina buke od zrakoplova.

(69)

U pogledu mjere M3, Njemačka je tvrdila da je izgradnja tih infrastrukturnih elemenata u okviru nadležnosti javne politike jer je izvršena u cilju zaštite zračnog prometa od opasnosti u radu. Bez obzira na količinu prometa u budućnosti, postojeće staze za vožnju već su bile nedovoljne u prošlosti za jamčenje sigurnog i nesmetanog zračnog prometa. Nadalje, Njemačka je izjavila da je nova staza za vožnju pristupni put za vatrogasna vozila od istočne vatrogasne postaje do sjevernog dijela zračne luke. Njemačka tvrdi da, čak i da se primjenjuju pravila o državnim potporama, treba voditi računa o tome da su neki od tih troškova staze za vožnju povezani s osvjetljenjem. U odnosu na osvjetljenje Njemačka je istaknula da je Komisija već odlučila u svojoj odluci Memmingen  (21) da je osvjetljenje element za usmjeravanje zrakoplova i za kontrolu i stoga se treba razvrstati kao djelatnost u okviru nadležnosti javne politike i izvan područja primjene pravila o državnim potporama.

(70)

Njemačka tvrdi da bi se M4 provodila i u okviru izvršavanja djelatnosti koje su u nadležnosti javne politike jer zbog operativnog kapaciteta i iz razloga sigurnosti treba osigurati široke zrakoplove koji lete u okviru njihova dopuštenog MTOW-a u određenim vremenskim uvjetima s dodatnom udaljenosti za uzlijetanje, uključujući dodatno područje za usporavanje u slučaju prekinutog polijetanja.

(71)

U pogledu mjere M5, Njemačka smatra da je pravovremena priprema gradilišta za izgradnju staze za vožnju Victor izvršena u okviru obavljanja djelatnosti koje su u nadležnosti javne politike jer staza za vožnju Victor mora jamčiti sigurni rad i spriječiti nesreće, rizike za sigurnost i negativni utjecaj na okoliš. Njemačka tvrdi da, protivno mišljenju Komisije, svrha izgradnje staze za vožnju Victor nije bila povećanje kapaciteta i neizravno povećanje prometa. Njemačka je izjavila da je ona izgrađena isključivo u svrhe operativne sigurnosti i iz razloga zaštite okoliša.

(72)

Nadalje, Njemačka tvrdi da je izgradnja dvije nove vatrogasne postaje izvršena kao dio djelatnosti u okviru nadležnosti javne politike jer se, prema utvrđenoj praksi Komisije, smatra da su mjere koje se odnose na zaštitu od požara, posebno izgradnja i upravljanje zgradama vatrogasne postaje u zračnoj luci i kupnja odgovarajuće opreme, u nadležnosti javne politike. Njemačka je istaknula da se izgradnja objekta za zaštitu od požara obično financira javnim sredstvima u njemačkim zračnim lukama.

(73)

Nadalje, Njemačka tvrdi da je izgradnja višenamjenskog hangara također izvršena u okviru djelatnosti koje su u nadležnosti javne politike jer bi se hangar upotrebljavao isključivo za spremanje zimske opreme i kao sklonište u nepredviđenim situacijama. Njemačka je objasnila da je osiguravanje prostora za spremanje zimske opreme službena zadaća države jer se time jamči sigurni rad zračne luke u zimskom razdoblju. Nadalje, Njemačka je izjavila da je omogućila zračnoj luci da ispuni svoju zakonsku obvezu stalnog upravljanja zračnom lukom.

(74)

Njemačka je objasnila da je pružanje skloništa za nepredviđene situacije u općem interesu jer mu je svrha zaštita života ljudi. Njemačka je citirala odredbe ICAO-a u skladu s kojima upravitelji zračne luke moraju osigurati prostor za liječenje ranjenika i za odlaganje tijela umrlih osoba u hitnim situacijama. Nadalje, Njemačka tvrdi da se u višenamjenski hangar mogu smjestiti putnici koji ne mogu nastaviti putovanje zbog elementarnih nepogoda (primjerice, oblak pepela iz 2010.).

(75)

Osim toga, Njemačka je naglasila da je izgradnja novog hangara nužna jer proširenje višenamjenskog hangara na prethodnom mjestu ne bi bilo moguće.

(76)

U pogledu mjere M6, Njemačka je uputila na argumente u vezi s M5. Nadalje, Njemačka je izjavila da je izgradnja staze za vožnju Victor odgođena.

(77)

Njemačka tvrdi da je proširenje površina za odleđivanje (M7) također dio ispunjenja službene državne zadaće jer su objekti bili potrebni iz razloga operativne sigurnosti i iz razloga zaštite okoliša. Nadalje, Njemačka je objasnila da dodatne površine za odleđivanje nisu potrebne za jamčenje dovoljnog kapaciteta u slučaju povećanog prometa jer je zračna luka Leipzig/Halle mogla podnijeti povećanje prometa čak i bez dodatnih površina za odleđivanje. Tvrdila je da je proširenje površina za odleđivanje postalo nužno zbog iskustava u zimi 2008./2009. Njemačka tvrdi da je svrha dodatnih površina za odleđivanje jamčiti nesmetano odleđivanje zrakoplova i spriječiti kašnjenja uzrokovana neprimjerenom infrastrukturom za odleđivanje u zračnoj luci. U tom je pogledu Njemačka izjavila da bi kašnjenja negativno utjecala na okoliš u smislu potrošnje petroleja, emisija štetnih plinova i buke.

(78)

U pogledu mjere M8, Njemačka je tvrdila da se izgradnjom heliodroma olakšava spašavanje u zračnoj luci i općenito.

(79)

U odnosu na mjeru M9.1, Njemačka je izjavila da je ponovna izgradnja kontrolne točke 1. neophodna u svjetlu Uredbe (EZ) br. 300/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (22). Njemačka je istaknula da je ta ponovna izgradnja u nadležnosti javne politike i da je njezino financiranje ograničeno na nastale troškove.

(80)

Osim toga, Njemačka također smatra da je izgradnja funkcionalne zgrade za sigurnost (M9.2) u nadležnosti javne politike i da je financiranje ograničeno na nastale troškove. Njemačka je izjavila da se novom funkcionalnom zgradom za sigurnost pridonijelo ispunjenju zahtjeva iz Uredbe (EZ) br. 300/2008 i da je ona bila nužna za zadovoljavanje potreba savezne i regionalne policije, carine i njemačke meteorološke službe.

(81)

U pogledu M9.3. koja se odnosila na kupnju tehničke opreme, odnosno kupnju dodatne zimske opreme, dodatne opreme za gašenje požara i opremanje zaštitne ograde oko zračne luke detektorima i digitalnom opremom za videonadzor, Njemačka je tvrdila da su tri mjere u nadležnosti javne politike.

(82)

U pogledu nove zimske opreme, Njemačka je izjavila da se tom opremom mogu istodobno čistiti staze, čime se osigurava siguran rad zračne luke i to je stoga u nadležnosti javne politike.

(83)

Štoviše, Njemačka je istaknula da je u skladu s člankom 8. njemačkog Zakona o sigurnosti zračnog prometa (Luftsicherheitsgesetz, „LuftSiG”, kojim se provodila Uredba (EZ) br. 300/2008, zračna luka morala biti okružena zaštitnom ogradom. Njemačka je naglasila da je, prema utvrđenoj praksi Komisije, sigurnosna infrastruktura zračne luke, kao što je zaštitna ograda, u nadležnosti javne politike.

(84)

U pogledu mjere M9.4 (odnosno izgradnja nove karantene za životinje, uključujući veterinarske objekte), Njemačka je tvrdila da je izgradnja te zgrade isto u nadležnosti javne politike jer joj je cilj bio osigurati da se u Njemačku i Uniju ne unesu bolesti životinja ili druge bolesti.

(85)

U pogledu M12, Njemačka je izjavila da je za daljnji razvoj prijevoza tereta i smanjenje rizika od nesreća na tlu potrebna dozvola za planiranje.

(86)

Njemačka je istaknula u odnosu na M11 i M13 do M16 da nije tvrdila u svojoj obavijesti da se te mjere provode radi obavljanja aktivnosti koje su u nadležnosti javne politike. Njemačka tvrdi da su te mjere uključivale razvoj rubnog zemljišta jugoistočne zone, širenje sjeverne stajanke, širenje istočne stajanke, infrastrukturnu prilagodbu u sjevernoj zoni i dodatne infrastrukturne mjere u sjevernoj zoni.

(87)

U odnosu na financiranje predmetnih infrastrukturnih mjera, Njemačka je izjavila da su se mjere financirale kreditima dioničara koji su odobreni pod uobičajenim tržišnim uvjetima i stoga ne čine državnu potporu u skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora. Njemačka je istaknula da ti krediti dosad nisu pretvoreni u vlasnički kapital i da pretvaranje kredita dioničara podliježe odluci Komisije kojom se to odobrava.

(88)

Njemačka je objasnila da se krediti odobravaju u skladu s građevinskim potrebama i da se njihov ukupni iznos mijenja svaki mjesec. Njemačka tvrdi da trajanje kredita počinje na dan njegove otplate. Njemačka je dalje objasnila da svaki zajam dospijeva na kraju godine (31. prosinca) u kojoj je odobren. U tom je kontekstu Njemačka izjavila da su ti zajmovi produljeni na sljedećih godinu dana. Njemačka tvrdi da su moguća višestruka produljenja trajanja do primitka očekivanog odobrenja injekcija kapitala Komisije.

(89)

Njemačka je dalje izjavila da iznos kredita i kamate dospijevaju zadnji dan (odnosno 31. prosinca svake godine), ali trajanje zajma moguće je produžiti za jednu dodatnu godinu. Nadalje, Njemačka je tvrdila da se tom mogućnošću produljenja omogućuje produljenje kredita do datuma kada Komisija donosi svoju konačnu odluku.

(90)

U pogledu kamatne stope za svaki zajam, Njemačka je objasnila da je utvrđena na temelju stope EURIBOR primjenjive u trenutku odobravanja svake linije plus dodatak za rizik. Njemačka tvrdi da će kredit odobren 1. srpnja trajati (do kraja godine) šest mjeseci i kamatna stopa bit će zbroj šestomjesečnog EURIBOR-a i dodatka za rizik. Njemačka je dalje objasnila da će se, u slučaju odobrenja kredita 1. svibnja (trajanje od 8 mjeseci do kraja godine), referentna osnovna stopa izračunavati interpolacijom šestomjesečne i devetomjesečne stope EURIBOR-a. Njemačka je dalje objasnila da će od siječnja nakon godine u kojoj je produljen kredit primjenjiva kamatna stopa biti dvanaestomjesečni EURIBOR plus dodatak za rizik. Njemačka je dostavila pregled akumuliranih iznosa kredita i uvjete koji su sažeti u tablici 3.

Tablica 3.

Pregled kredita dioničara društva FLH 13.12.2006.–1.1.2012.

(91)

U odnosu na stope dodatka za rizik, Njemačka je izjavila da se za 2006. do 2008. primjenjivao dodatak za rizik od […] baznih bodova. Njemačka je objasnila da je ta stopa utvrđena usporedbom uvjeta kreditiranja iz sljedećih ugovora o kreditu:

(92)

Njemačka je izjavila da je prosječni izračunati dodatak za rizik zaokružen s prosječnih baznih bodova na […] baznih bodova.

(93)

U pogledu dodatka za rizik […] baznih bodova utvrđenih 2009., Njemačka je objasnila da je stopa utvrđena usporedbom uvjeta dviju indikativnih ponuda društava Sachsen Bank i Nord LB od 8. i 9. siječnja 2009., ugovora o kreditu između društava MFAG i Sachsen LB i Postbank od 19./22. kolovoza 2003. i 28. lipnja/15. srpnja 2007. Njemačka je izjavila da je iz razloga razboritosti dodatak za rizik zaokružen s […] prosječnih baznih bodova na […] baznih bodova.

(94)

Njemačka tvrdi da je 2010. dodatak za rizik iznosio […] baznih bodova. Nadalje, Njemačka je objasnila da je ta brojka utvrđena usporedbom dviju indikativnih ponuda društava Sachsen LB (23) i Nord LB (24) od 11. i 14. siječnja 2010. i ugovora o kreditu između društava MFAG i Sachsen LB od 19./22. kolovoza 2003. Njemačka je izjavila da je iz razloga razboritosti prosječni dodatak ponovno zaokružen s […] prosječnih baznih bodova na […] baznih bodova.

(95)

Njemačka je objasnila da je 2011. primijenjena kamatna marža iznosila […] baznih bodova i da se izračun temeljio na usporedbi između dviju okvirnih ponuda društava Sachsen Bank and Nord LB od 29. lipnja 2011. i ugovora o kreditu između društava Postbank i MFAG od 28. lipnja/15. srpnja 2007. i između društava Sachsen LB i MFAG od 19./22. kolovoza 2003. Njemačka je izjavila da je izračunata marža ponovno zaokružena s […] baznih bodova u prosjeku na […] baznih bodova.

(96)

Njemačka je izjavila da bi se prema njezinu mišljenju usklađenost kredita dioničara društva FLH s tržištem trebala ocjenjivati na temelju instrumenata za usporedbu na tržištu, a ne na temelju Komunikacije o referentnoj stopi iz 2008.

(97)

Nadalje, Njemačka je tvrdila da ugovor o kreditu između društava MFAG i Sachsen LB od 19./22. kolovoza 2003. čini prikladno mjerilo za utvrđivanje tržišne razine kamata za kredite dioničara. Njemačka je odbacila argument da ugovor o kreditu između društva MFAG i Sachsen LB nije primjerena osnova za usporedbu jer je sklopljen s drugim korisnikom, odnosno društvom MFAG, a ne FLH. Njemačka je istaknula da je sama Komisija smatrala društvo MFAG samo sredstvom za prijenos sredstava na društvo FLH, a ne samim korisnikom potpore. Njemačka je objasnila da je ugovorom o prijenosu kontrole, dobiti i gubitka između društava MFAG I FLH društvu FLH određena obveza prijenosa sve dobiti na društvo MFAG i ono je moralo pokriti sve gubitke društva FLH, pa je stoga neto godišnja dobit/gubitak društva FLH uvijek iznosila nula. Zbog toga je kamatna marža odobrena grupnom trgovačkom društvu uvijek bila jednaka kamatnoj marži odobrenoj matičnom društvu i obrnuto.

(98)

Njemačka tvrdi da ugovor o kreditu, iako je sklopljen 2003., sadržava dugoročni kredit koji se prenosi na drugo obračunsko razdoblje do 2013. za koji se kamata utvrđuje za tri mjeseca unaprijed. Njemačka je u tom pogledu izjavila da se u razdoblju od 2006. do 2008. primjenjivao dodatak za rizik od […] baznih bodova koji bi se primjenjivao i danas. Nadalje, Njemačka se ne slaže s argumentom Komisije da je društvo Sachsen LB moglo ponuditi samo kamatnu maržu od […] baznih bodova zbog sniženih kamata ponuđenih putem financiranja EIB-a. Njemačka tvrdi da financiranje EIB-a nije imalo utjecaja na utvrđivanje kamatne marže od […] baznih bodova.

(99)

Njemačka je također odbacila opažanje Komisije da se ugovor o kreditu između društava Postbank i MFAG ne može upotrebljavati kao referentna vrijednost. Zaključeno je da on, radi koristi društvu FLH, nije dogovoren u drugo vrijeme i da se na plaćanje ne primjenjuju posebni uvjeti. Nadalje, Njemačka je tvrdila da je obvezujuća ponuda za financiranje od društava Sachsen LB i Nord LB od 16. svibnja 2007. primjenjivo mjerilo.

(100)

Nadalje, upućujući na argument Komisije da sumnja mogu li se okvirni prijedlozi dostavljeni e-poštom bez namjere sklapanja pravno obvezujućeg ugovora o zajmu smatrati pouzdanim tržišnim mjerilom (25), Njemačka je izjavila da društva Nord LB i Sachsen Bank imaju dugoročne poslovne odnose s društvom MFAG i redovito primaju obavijesti o gospodarskoj situaciji društva FLH i MFAG pa su stoga okvirni prijedlozi bili utemeljeni na detaljnoj procjeni rizika.

(101)

Nadalje, Njemačka je istaknula da ne bi bilo državne potpore čak ni kada bi se u skladu s Komunikacijom o referentnoj stopi iz 2008. ispitivala usklađenost s tržištem ili istovjetnost kredita s potporom ili oboje. Njemačka je naglasila da se novi način izračuna referentne stope primjenjuje tek od 1. srpnja 2008. Stoga se na ugovore o kreditu sklopljene prije tog datuma mora primjenjivati prethodna Komunikacija o referentnoj stopi.

(102)

Njemačka potvrđuje da javne agencije za kreditni rejting nisu ocijenile društvo FLH. Njemačka je svejedno izjavila da postoje naznake o njegovoj kreditnoj sposobnosti. Njemačka je dalje izjavila da je glavni dioničar društva FLH društvo MFAG koje je vlasnik 94 % dionica u društvu FLH. Njemačka tvrdi da bi, budući da društva MFAG i FLH imaju sklopljen ugovor o podjeli dobiti i pokriću gubitaka od 6. prosinca 2000. u skladu s kojim društvo MFAG mora pokriti gubitke društva FLH, rejting društva FLH trebao biti barem jednak (ili viši) od rejtinga njegova društva kćeri MFAG-a.

(103)

Njemačka potvrđuje da javne agencije za kreditni rejting nisu ocijenile društvo MFAG. Njemačka je svejedno dostavila neke interne bankovne rejtinge društva MFAG. Njemačka je izjavila da je 2006. Nord LB društvu MFAG dodijelio rejting od […] na svojoj internoj ljestvici rejtinga (uz vjerojatnost neplaćanja od […] %) što odgovara rejtingu […] do […] ljestvice rejtinga društva Standard & Poor, […] do […] na Moodyjevoj ljestvici rejtinga i […] na […] Fitchovoj ljestvici rejtinga. Njemačka je dalje izjavila da se društvo MFAG nalazi u toj kategoriji rejtinga od 2006. Njemačka je dalje objasnila da je 2. kolovoza 2011. i 20. travnja 2012. tu ocjenu potvrdilo društvo Nord LB. Njemačka je zatim izjavila da je društvo Deutsche Kreditbank AG (DKB) dostavilo svoje naznake o rejtingu u kojima potvrđuje da je na temelju financijskih izvješća društva MFAG za godinu 2006. trgovačkom društvu dodijeljen rejting od […] na internoj ljestvici rejtinga banke, što odgovara rejtingu od […] ljestvice rejtinga društva Standard & Poor i rejtingu od […] ljestvice rejtinga društva Moody.

(104)

U tablici 4. sažeti su rejtinzi dodijeljeni društvu MFAG od 2006. do 2012. (obuhvaćeno razdoblje).

Tablica 4.

Rejting društva MFAG u razdoblju 2006.–2012.

(…) (26)

(105)

U pogledu jamstva za kredite i gubitka zbog neispunjenja obveze, Njemačka je objasnila da dioničari društva FLH odobravaju kredite u obliku financiranja u svrhu premošćivanja što znači da bi se oni trebali pretvoriti u kapital nakon odobrenja Komisije. U tom pogledu Njemačka je dalje objasnila da je to razlog zašto krediti nisu osigurani jamstvima.

(106)

Njemačka je tvrdila da nema posebnih načina otplate kredita dioničara jer se pretpostavljalo da će se krediti pretvoriti u kapital i stoga neće biti otplaćeni. Njemačka tvrdi da se ugovor o kreditu može raskinuti u roku od tri mjeseca u slučaju da krediti nisu pretvoreni u vlasnički kapital jer Komisija nije odobrila financiranje infrastrukturnih mjera, u skladu s člankom 488. stavkom 3. Deutsches Bürgerliches Gesetzbuch (Njemački građanski zakon). Raskidom ugovora iznos kredita dospijeva s kamatama.

(107)

Njemačka tvrdi da bi se, iako krediti nisu osigurani jamstvima, LGD društva FLH trebao smatrati u najmanju ruku nižim od […] % i čak bližim […] % jer vrijednost imovine društva FLH (odnosno […] milijuna EUR 2010.) premašuje vrijednost obveza ([…] milijuna EUR 2010.) Njemačka smatra da bi u slučaju stečaja imovina društva FLH bila dovoljna za pokrivanje tih potraživanja.

(108)

Njemačka je izjavila da imovina društva FLH, koja se sastoji od zemljišta, zgrada, tehničkih postrojenja, strojeva, nije ni na koji način dana u zalog njegovim dioničarima ili vanjskim vjerovnicima.

(109)

U pogledu injekcija kapitala za izgradnju zračne luke, Njemačka je naglasila da se test subjekta u tržišnom gospodarstvu (test MEO) ne primjenjuje jer izgradnja zračne luke predstavlja mjeru opće gospodarske politike koja nije obuhvaćena kontrolom državnih potpora.

(110)

Njemačka je tvrdila da, čak i da financiranje planiranih mjera čini državnu potporu, ona bi bila spojiva s unutarnjim tržištem jer zadovoljava uvjete iz točke 61. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. Nakon stupanja na snagu Smjernica za zračnih prijevoz iz 2014., Njemačka je tvrdila da bi potpora bila spojiva i sa zajedničkim načelima iz odjeljka 5. tih Smjernica.

(111)

Njemačka je izjavila da se financiranjem predmetnih ulaganja ostvaruje jasno definirani cilj od zajedničkog interesa.

(112)

Njemačka je u tom smislu tvrdila da su u sektoru zračnog prijevoza tereta, posebno hitnog prijevoza tereta, zabilježene velike stope rasta, posebno u zračnoj luci Leipzig/Halle (između 2007. i 2010., količina tereta povećala se sa 101 364 tone na 663 059 tona). Njemačka je dalje objasnila da zračni prijevoznici za prijevoz tereta proširuju svoje radne kapacitete. Njemačka tvrdi da se tri glavna čvorišta teretnog zračnog prijevoza, Frankfurt/Main, München i Köln/Bonn suočavaju s ograničenjima sposobnosti noćnog letenja. Njemačka dalje tvrdi da, u skladu s presudom od 4. travnja 2012., zračnoj luci Frankfurt/Main više nije dopušteno obavljati noćne letove. Stoga je mišljenje Njemačke da društvo FLH pomaže rasteretiti druge zračne luke za prijevoz tereta u Njemačkoj.

(113)

U odnosu na doprinos zračne luke povezanosti regije, Njemačka je izjavila da predviđen projekt čini dio strategije za razvoj zračne luke sadržane u Planu razvoja transeuropske prometne mreže (Obzor 2020.) od 2004. kao „povezujuća točka Zajednice”. Njemačka tvrdi da se zračna luka nalazi u regiji Srednje Njemačke (u blizini pet velikih transeuropskih prometnih osi i paneuropskih koridora) između osi koje povezuju sjever i jug Europe (odnosno savezna autocesta A 9) i zapad i istok Europe (odnosno savezna autocesta A 14) te ima pristup željezničkoj i cestovnoj mreži. Njemačka je također objasnila da se pristupom željezničkoj i cestovnoj mreži olakšava učinkovitiji prijevoz tereta. Nadalje, Njemačka je izjavila da je projekt u skladu s „Razvojem integrirane europske mreže za zračni prijevoz” kako je utvrđeno u točki 12. akcijskoj plana za kapacitet, učinkovitost i sigurnost zračne luke u Europi (27) u kojem je navedeno da „bilo bi poželjno osloboditi postojeći latentni kapacitet u regionalnim zračnim lukama ako države članice poštuju pravne instrumente Zajednice koji se odnose na državnu potporu”.

(114)

Njemačka je dalje tvrdila da će provedba projekta imati pozitivan učinak na cijelu regiju i bitno će utjecati na njezin gospodarski i društveni razvoj. Njemačka tvrdi da će se ulagačkim projektom posebno unaprijediti pristup regiji i povećati njezina privlačnost za ulagače i posjetitelje. Njemačka je u tom pogledu tvrdila da će ulagački projekt imati pozitivan učinak i na zapošljavanje. Kao potporu tom argumentu, Njemačka je izjavila da stopa nezaposlenosti u regiji Sachen iznosi 10,3 %, a u regiji Saska-Anhalt do 11,2 %, što je iznad njemačkog prosjeka od 6,9 %.

(115)

Njemačka je stoga tvrdila da se državnom potporom ostvaruje jasno definirani cilj od zajedničkog interesa.

(116)

Njemačka je tvrdila da niti jedan ulagač u tržišnom gospodarstvu ne bi bio zainteresiran za te infrastrukturne mjere. U tom je smislu Njemačka izjavila da zračna luka Leipzig/Halle trpi povijesne zaostatke u ulaganjima. Osim toga, Njemačka tvrdi da se mjere odnose na dugoročna infrastrukturna ulaganja kojima se zadovoljavaju potrebe zračne luke u pogledu budućeg povećanja prijevoza tereta. Njemačka tvrdi, ali nije dostavila dokaze, da mjere nisu ni nerazmjerne niti nerazmjerno skupe. Mišljenje je Njemačke da dodatno smanjenje državnog financiranja nije moguće jer upravitelji zračnih luka ne mogu iz vlastitih sredstava financirati tako veliku infrastrukturu.

(117)

Njemačka je također tvrdila da se prihodima od usluga koje pružaju zračne luke ne mogu pokriti troškovi izgradnje infrastrukture i taj je argument potkrijepila jazom u financiranju i protučinjeničnom procjenom.

(118)

Njemačka stoga smatra da će se potporom bitno unaprijediti projekt ulaganja, što samo tržište ne može ostvariti i da je intervencija države potrebna.

(119)

Njemačka je tvrdila da bi potpora bila primjerena mjera potpore. U tome smislu Njemačka tvrdi da je zračna luka zbog svojeg smještaja u bivšoj Demokratskoj Republici Njemačkoj doživjela zaostatke u ulaganjima i da su u njoj potrebna velika ulaganja u kraćem vremenu nego u drugim zračnim lukama.

(120)

Osim toga, Njemačka tvrdi da infrastrukture mjere uopće ne bi bile provedene bez državnih potpora. Njemačka je u potporu toga izjavila da je 2005. grupa MFAG ostvarila prihod od 83,8 do 118 milijuna EUR, a društvo FLH 47 do 80 milijuna EUR. Stoga je, prema mišljenju Njemačke, količina ulaganja od 255,625 milijuna EUR više nego dva do tri puta veća od konsolidiranog prihoda društva MFAG i više nego tri do pet puta veća od prihoda društva FLH u razdoblju u kojem se odlučivalo o infrastrukturnim projektima.

(121)

Naposljetku, Njemačka je izjavila da omjer između prihoda i ulaganja upućuje na to da predmetni poduzetnici ne bi provodili te mjere bez javnog financiranja.

(122)

U odnosu na učinak poticaja, Njemačka je istaknula da su iznos i intenzitet državne potpore za predmetne infrastrukturne mjere opravdani. Njemačka je tvrdila da bez državnog financiranja infrastrukturne mjere uopće ne bi bile provedene (vidjeti odjeljak 3.4.3.).

(123)

Protivno stajalištu Komisije, Njemačka je istaknula da se učinak poticaja ne smanjuje zbog činjenice da su neki projekti ulaganja već dovršeni jer su dioničari preuzeli obveze financiranje prije početka provedbe infrastrukturnih mjera. Njemačka tvrdi da je jasno da je Komisija u svojoj izjavi da bi se infrastrukturnim projektima mogao ostvariti znatan povrat na kapital neispravno protumačila prirodu predmetnih mjera i da je ta izjava u sukobu s prethodnom praksom odlučivanja Komisije. Njemačka tvrdi da je Komisija već u više navrata potvrdila da se mjerama ovakve vrste na ostvaruje znatan povrat na uloženi kapital.

(124)

Njemačka tvrdi da se o razmjernosti infrastrukturnih mjera može zaključiti i na temelju činjenice da se njima pridonosi smanjenju zagušenosti drugih njemačkih zračnih luka za prijevoz tereta.

(125)

Njemačka je dalje izjavila da su iznos i intenzitet potpore ograničeni na apsolutni minimum potreban za provođenje infrastrukturnih mjera. Ona tvrdi da su troškovi utvrđeni unaprijed na temelju procjena troškova i preliminarnih planova. Njemačka je dalje tvrdila da, protivno tvrdnjama Komisije, zračna luka nije mogla povećati svoj prihod povećanjem pristojbi zračne luke. Mišljenje je Njemačke da je to tako zato što se većina ulaganja odnosi na infrastrukturne mjere za koje nije moguće naplatiti zasebnu pristojbu.

(126)

Nadalje, Njemačka je izjavila da troškove ulaganja za izgradnju infrastrukture zračne luke nije u načelu bilo moguće pokriti povećanjem pristojbi za korištenje zračne luke. Ona je tvrdila da budući da pristojbe zračnih luka odobrava nadležno tijelo zračne luke odgovarajuće savezne države u kojoj se nalazi predmetna zračna luka, troškovi ulaganja za izgradnju infrastrukture zračne luke nisu se mogli prenijeti na korisnike infrastrukture po nahođenju operatera. Njemačka tvrdi da daljnje povećanje pristojbi zračne luke Leipzig/Halle ne bi bilo u skladu s tržištem i ne bi se moglo provoditi u odnosu na zračne prijevoznike koji se koriste zračnom lukom. Ona tvrdi da treba voditi računa o tome da su pristojbe u FLH-u već iznad uobičajene tržišne razine.

(127)

Nadalje, Njemačka tvrdi da je predviđeni intenzitet potpore opravdan. Mišljenje je Njemačke da se samo predviđenim opsegom javnog financiranja može jamčiti provođenje ulaganja u predviđenoj mjeri i vremenskom okviru. Njemačka je izjavila da je nemogućnost privatnog financiranja infrastrukturnih mjera regionalne zračne luke ovakve vrste dovoljno prikazana u praksi odlučivanja Komisije i činjenicom da ne postoji ni jedan poznati slučaj u kojem su privatni ulagači financirali takve mjere na vlastiti trošak.

(128)

Njemačka je tvrdila da je Komisija u više navrata i često odobravala intenzitet potpore do 100 %. Njemačka tvrdi da se na temelju prakse Komisije može zaključiti da je za takva ulaganja potreban intenzitet potpore od najmanje 75 %.

(129)

Njemačka je izjavila da se, budući da je FLH izgrađen u javnom interesu Njemačke, infrastrukturne mjere nisu temeljile na poslovnom planu, izračunu profitabilnosti ili financijskim izvještajima.

(130)

Na zahtjev Komisije Njemačka je dostavila izračun jaza u financiranju koji je sažet u tablici 5. i tablici 6.

Tablica 5.

Izračun jaza u financiranju – Scenarij I. – Ulaganja financirana injekcijama kapitala provedenima 2014.

Tablica 6.

Izračun jaza u financiranju – Scenarij II. – Ulaganja financirana injekcijama kapitala provedenima istodobno s ulaganjima

(131)

U odnosu na izbjegavanje neopravdanih negativnih učinaka na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama, Njemačka je naglasila da bi ukupna ravnoteža infrastrukturnih mjera u zračnoj luci Leipzig/Halle bila pozitivna i mjere ne bi imale negativan učinak na trgovinu i tržišno natjecanje među državama članicama. U tom je pogledu Njemačka tvrdila da predmetne infrastrukturne mjere nisu sklone širenju i da nemaju utjecaj na količinu prometa. Njemačka je istaknula da je Komisija već potvrdila u drugim odlukama da mjere koje nisu sklone širenju nemaju znatni učinak na tržišno natjecanje među zračnim lukama.

(132)

Njemačka je svrstala moguće konkurente društva FLH u sljedeće tri glavne kategorije: i. zračne luke u blizini zračne luke Leipzig/Halle, ii. ostale njemačke zračne luke za prijevoz tereta i iii. velike zračne luke za prijevoz tereta u Uniji.

(133)

U odnosu na zračne luke u blizini zračne luke Lepizig/Halle, Njemačka je napomenula da niti jedna od tih zračnih luka nije specijalizirana za prijevoz tereta. Nadalje, Njemačka je tvrdila da niti jedna od tih zračnih luka, kao što su Altenburg-Nobitz, Berlin Brandenburg, Dresden, Erfurt, Hof, Magdeburg, Magdeburg-Cochstedt i Prag, nije u stvarnom tržišnom natjecanju sa zračnom lukom Leipzig/Halle. U potporu toga Njemačka je izjavila da su za neke od tih zračnih luka zemljopisne udaljenosti bile prevelike, zračne luke nalazile su se u različitim gospodarskim regijama, prihvatna područja bila su previše različita ili su zračne luke bile vrlo male.

(134)

U odnosu na druge njemačke zračne luke za prijevoz tereta, Njemačka je izjavila da je tržišno natjecanje u zračnoj luci Leipzig/Halle ograničeno jer se većina njemačkih čvorišta za zračni prijevoz tereta (Frankfurt am Main, München, Koln/Bonn), koji su konkurenti zračne luke Leipzig/Halle, suočava s uskim grlima u pogledu kapaciteta ili s ograničenjem noćnih letova.

(135)

Njemačka tvrdi da nema preklapanja u smislu tržišnog natjecanja s drugim zračnim lukama za prijevoz tereta u Uniji, odnosno Bruxellesom i Vatryjem. U tom je pogledu Njemačka izjavila da zračna luka Leipzig/Halle, zbog svojeg središnjeg položaja u sredini Europe, jedinstveno opslužuje istočnu i zapadnu Europu, ali da ni Bruxelles niti Vatry ne mogu jamčiti dovoljan pristup sve važnijim tržištima srednje i istočne Europe. U odnosu na zračnu luku Vatry, Njemačka je istaknula da je Vatry bio vrlo mala zračna luka i da je 2010. količina tereta u zračnom prometu u zračnoj luci Leipzig/Halle bila, primjerice, više nego 80 puta veća od količine tereta u zračnoj luci Vatry. Nadalje, Njemačka tvrdi da zračna luka Vatry nema jednako dobre veze sa željezničkom i cestovnom mrežom kao zračna luka Leipzig/Halle. U pogledu zračne luke Bruxelles, Njemačka je tvrdila da je, dok je zračna luka Leipzig Halle posljednjih godina doživjela povećanje u količini tereta, zračna luka Bruxelles u istom razdoblju doživjela njegovo smanjenje. Nadalje, Njemačka je tvrdila da su u zračnoj luci Bruxelles postojala znatna ograničenja noćnih letova i da je stoga tržišno natjecanje bilo ograničeno.

(136)

Osim toga, Njemačka je izjavila da su, protivno stajalištu Komisije, svi mogući korisnici imali jednaki i nediskriminacijski pristup infrastrukturi zračne luke. Njemačka tvrdi da pojedinačni korisnici zračne luke nisu dobili neopravdane popuste na količinu. Nadalje, Njemačka smatra da je Komisija pitanje jednakog i nediskriminacijskog pristupa zračnoj luci već razmatrala u svojoj prethodnoj odluci o financiranju zračne luke Leipzig/Halle (32).

(137)

Stoga Njemačka smatra da se državna potpora, ako je ima, može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem.

(138)

Društvo MFAG dostavilo je 26. listopada 2011. primjedbe na odluku o pokretanju postupka zajedno s društvom FLH. Primjedbe društva MFAG okvirno su u skladu s primjedbama Njemačke.

(139)

Društvo MFAG dalje je izjavilo da izgradnja infrastrukture u zračnoj luci Leipzig/Halle nije gospodarska djelatnost. Stoga društvo MFAG smatra da predmetno financiranje nije unutar područja primjene članka 107. stavka 1. Ugovora. U tom je smislu društvo MFAG tvrdilo da ulagač u tržišnom gospodarstvu ne bi bio izvršio predmetne mjere i još uvijek ih ne bi izvršavao. Stoga je društvo MFAG izjavilo da nema tržišta za infrastrukturu zračne luke. U tom je kontekstu društvo MFAG dalje izjavilo da zračne luke ne mogu same financirati svoja infrastrukturna ulaganja. Društvo MFAG brinulo se da će se primjenom pravila o državnim potporama na infrastrukturu zračne luke smanjiti ulaganja u infrastrukturu zračne luke.

(140)

Društvo MFAG izjavilo je da je zračna luka Leipzig/Halle razvijena u javnom interesu i da se test ulaganja u tržišnom gospodarstvu ne primjenjuje na financiranje infrastrukture zračne luke. Društvo MFAG u tom je smislu tvrdilo da u Uniji ne postoji niti jedan slučaj ulagača u tržišnom gospodarstvu koji gradi ili znatno razvija zračnu luku vlastitim sredstvima. Stoga je mišljenje društva MFAG da Komisija, umjesto primjene testa ulagača u tržišnom gospodarstvu, mora ocijeniti nudi li se infrastruktura svim njegovim korisnicima na otvoren i nediskriminacijski način. Društvo MFAG dalje je izjavilo da je to slučaj u zračnoj luci Leipzig/Halle. Stoga, društvo MFAG tvrdi da infrastrukturne mjere nisu bile utemeljene na poslovnom planu ili izgledima dugoročne profitabilnosti.

(141)

Osim toga, društvo MFAG dalje je pojasnilo da se izgradnjom zračne luke pridonijelo ostvarivanju ciljeva regionalne politike te su podržane regije u gospodarski nepovoljnom položaju. Društvo MFAG naglasilo je da je to tipična odgovornost države koju ne mogu izvršiti ulagači u tržišnom gospodarstvu i stoga se ne može ocjenjivati u okviru pravila o državnim potporama.

(142)

Društvo MFAG dalje je tvrdilo da čak i ako se – quod non – financiranje infrastrukture općenito smatra gospodarskom djelatnošću, predmetne mjere u nadležnosti su javne politike i stoga ne čine državnu potporu.

(143)

U pogledu djelatnosti u nadležnosti javne politike, društvo MFAG izjavilo je da Komisija mora razlikovati između zaštite zračnog prijevoza od vanjskih prijetnji, zaštite zračnog prometa od operativnih prijetnji i zaštite trećih stranaka od operativnih prijetnji zračnom prometu. Društvo MFAG izjavilo je u tom pogledu da bi se trebalo smatrati da je zaštita od operativnih prijetnji i zaštita prava trećih trebala u nadležnosti javne politike. Društvo MFAG izjavilo je da je Komisija u svojoj praksi donošenja odluka smatrala da su mjere u područjima zaštite od požara, letenja i kontrole zračnog prometa, posebno Deutscher Wetterdienst (Njemačka meteorološka služba) i Deutsche Flugsicherung (Njemačka zračna plovidba) u nadležnosti javne politike.

(144)

Društvo MFAG tvrdi da su krediti dioničara odobreni pod tržišnim uvjetima. MFAG je izjavio da bi trebalo uzeti u obzir njegove rejtinge koje su dodijelila društva Nord LB i Deutsche Kreditbank AG. U tom je pogledu društvo MFAG objasnilo da su društva Nord LB i Deutsche Kreditbank AG ocijenile društva MFAG i FLH u kategoriju rejtinga […] s prosječnom vjerojatnošću neplaćanja od […] %. Društvo MFAG također je objasnilo da je kategorija rejtinga […] usporediva s vanjskom kategorijom rejtinga društva Standard&Poor od […] do […], društva Moody […] do […] i društva Fitch od […] do […].

(145)

Društvo MFAG dalje je izjavilo da su krediti dioničara društva FLH osigurani snažnim jamstvima. Nadalje, društvo MFAG objasnilo je da će se zajmovi društva FLG upotrebljavati za financiranje održivih infrastrukturnih ulaganja. Društvo MFAG također je objasnilo da nema hipoteke nad imovinom društva FLH-a („Grundpfandrechte”). Stoga društvo MFAG smatra da bi se, s obzirom na vrlo dobar rejting i velik stupanj jamstva, dodatak za rizik trebao utvrditi na najviše […] baznih bodova.

(146)

Budući da je utvrđeno da su dodaci za rizik kredita društva FLH između […] i […] baznih bodova, društvo MFAG smatra da su krediti dodijeljeni pod tržišnim uvjetima i bez državne potpore.

(147)

Društvo MFAG smatra da bi injekcije kapitala bile u svakom slučaju spojive s unutarnjim tržištem.

(148)

Društvo MFAG izjavilo je da zračna luka Leipzig/Halle ima veliki pozitivni utjecaj na zapošljavanje u regiji jer zapošljava 5 100 zaposlenika (uključujući zaposlenike društva MFAG, zračnih prijevoznika, restorana, ugostiteljskih objekata, javnih tijela i drugih poduzetnika) koji su stalno zaposleni u zračnoj luci i oko 8 100 vanjskih suradnika.

(149)

Nadalje, društvo MFAG naglasilo je da, s obzirom na uska grla kapaciteta i ograničenja noćnih letova u drugim zračnim lukama (kao što su Frankfurt/Main, München, Berlin, Düsseldorf i Hamburg), zračna luka Leipzig/Halle ima važnu ulogu za smanjenje opterećenja tih drugih njemačkih zračnih luka i tako pridonosi sigurnosti ponude u Njemačkoj u cjelini.

(150)

U odnosu na nediskriminacijsku prirodu pristojbi zračnih luka, društvo MFAG izjavilo je da cjenik pristojbi zračne luke Leipzig/Halle nije takav da koristi jednom zračnom prijevozniku i da se svim zračnim prijevoznicima naplaćuju iste pristojbe za slijetanje. Stoga, društvo MFAG tvrdi da svi njegovi korisnici upotrebljavaju infrastrukturu na ujednačen i nediskriminacijski način.

(151)

U pogledu nužnosti potpore i učinka poticaja, društvo MFAG izjavilo je da mjere ne bi bile provedene bez kredita dioničara ili injekcija kapitala. Društvo MFAG tvrdi da je ukupan iznos ulaganja od 225,6 milijuna EUR dva ili tri puta veći od prosječnog prometa društva MFAG i više nego pet puta veći od prosječnog godišnjeg prometa društva FLH u razdoblju u kojem se odlučivalo o infrastrukturnim projektima. Društvo MFAG tvrdi da, zbog činjenice da su mjere već djelomično provedene, nije isključeno postojanje učinka poticaja jer su te mjere provedene tek nakon dobivenih financijskih jamstava i nakon odluka javnih dioničara, koji su također osigurali privremeno financiranje kreditima dioničara.

(152)

Društvo MFAG izjavilo je da se predmetnim mjerama nije negativno narušavalo tržišno natjecanje. Štoviše, društvo MFAG smatralo je da nema negativnog učinka na zračne luke Bruxelles i Vatry. Društvo MFAG tvrdi da u zračnoj luci Bruxelles postoji ograničenje noćnih letova zbog čega se društvo DHL odlučilo dugoročno preseliti u zračnu luku Leipzig/Halle. U odnosu na zračnu luku Vatry, društvo MFAG izjavilo je da u toj zračnoj luci postoji samo ograničen prijevoz tereta (samo oko pet do šest letova tjedno).

(153)

Društvo ADV poslalo je svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka 27. listopada 2011. Primjedbe društva ADV potpuno su u skladu s primjedbama društva MFAG. Društvo ADV istaknulo je da je zračna luka Leipzig/Halle važna za regionalni razvoj.

(154)

Društvo DFS dostavilo je svoje primjedbe u dopisu od 28. listopada 2011.

(155)

Društvo DFS izjavilo je da se infrastrukturnim projektima M3 do M8 i M10 (vidjeti tablicu 2.) pridonosi sigurnom i nesmetanom upravljanju zračnim prometom u zračnoj luci Leipzig/Halle. U tom pogledu društvo DFS izjavilo je da se mjerom M3 pridonijelo rasterećenju staza za vožnju i mostova za prelazak, M5 je bio hitno potreban kako bi se osiguralo da nema prepreka vožnji u južnom dijelu zračne luke, a M8 bila je osnova za spašavanje zrakom i operacije u nepredviđenim situacijama. Društvo DFS dalje je izjavilo da bi se mjerom M10 pridonijelo radu DFS-a, u skladu s člankom 29.b stavkom 2. Luftverkehrsgesetz (Zakon o zračnom prometu „LuftVG”) na zaštiti javnosti od nerazumne buke.

(156)

Društvo Landkreis Nordsachsen dostavilo je svoje primjedbe u dopisu od 27. listopada 2011.

(157)

Društvo Landkreis Nordsachsen izjavilo je da je zračna luka bila važan poticaj gospodarskom razvoju i zapošljavanju u regiji. Osim toga, društvo Landkreis Nordsachsen istaknulo je da su toj zračnoj luci iz povijesnih razloga potrebna veća ulaganja nego u drugim njemačkim zračnim lukama. Navelo je da se pojam djelatnosti u nadležnosti javne politika mora šire tumačiti.

(158)

Društvo Landkreis Nordsachsen dalje je izjavilo da pristojbe zračnih luka nisu dovoljne za financiranje nužnih ulaganja. Prema njegovu mišljenju, planirane injekcije kapitala imale su učinak poticaja. Društvo Landkreis Nordsachsen zaključilo je svoje primjedbe tvrdnjom da zračna luka bez financiranja ne bi mogla provoditi infrastrukturni projekt.

(159)

Grad Dresden, koji je manjinski dioničar u društvu MFAG, dostavio je primjedbe 28. listopada 2011. Primjedbe grada Dresdena bile su u skladu s primjedbama društava MFAG i Landkreis Nordsachsen.

(160)

Grad Dresden izjavio je da je zračna luka najveći poslodavac u regiji koji izravno zapošljava 5 100 ljudi. Zato je grad Dresden istaknuo da je zračna luka važan gospodarski poticaj za regiju. Nadalje, grad Dresden tvrdio je da zračna luka Leipzig/Halle, zbog dozvole za noćne letove, ima važnu ulogu u pogledu rasterećenja drugih njemačkih zračnih luka.

(161)

Grad Dresden izjavio je da se troškovi ulaganja u infrastrukturu zračne luke ne mogu u potpunosti financirati putem pristojbi zračnih luka koje plaćaju korisnici zračne luke. Dalje je izjavio da se razvoj zračnih luka povijesno u načelu financira iz javnih sredstava. Nadalje, grad Dresden tvrdi da pristojbe zračnih luka u Njemačkoj ne određuju samostalno upravitelji zračnih luka, već ih službeno moraju odobriti javna tijela.

(162)

Grad Dresden također je izjavio da infrastrukturne mjere u zračnoj luci Leipzig/Halle nisu neprimjereno utjecale na unutarnje tržište jer su konkurentne njemačke i strane zračne luke radile gotovo punim kapacitetom, a zračna luka Vatry gotov uopće nije radila.

(163)

Komisija je 28. listopada 2011. zaprimila primjedbe grada Leipziga koji je dioničar u društvu MFAG. Primjedbe grada Lepziga bile su u skladu s primjedbama grada Dresdena i društva MFAG.

(164)

Jedno poduzeće za zračni prijevoz tereta sa sjedištem u zračnoj luci Leipzig/Halle dostavilo je 27. listopada 2011. svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka. Društvo EAT izjavilo je da je ono društvo kćer društva Deutche Post AG s udjelom od 100 % i da se koristi zračnom lukom Leipzig/Halle kao glavnim čvorištem.

(165)

Društvo EAT izjavilo je da, koliko je ono upoznato, svi potencijalni korisnici imaju jednak i nediskriminacijski pristup infrastrukturi. Društvo EAT dalje je objasnilo da je to posebno podržano transparentnim cjenovnim sustavom koji se primjenjuje na sve korisnike.

(166)

Društvo Lufthansa Cargo dostavilo je svoje primjedbe 26. listopada 2011. Njegove primjedbe potpuno su u skladu s primjedbama društva EAT. Društvo Lufthansa Cargo potvrdilo je da svi potencijalni korisnici imaju jednak i nediskriminacijski pristup infrastrukturi.

(167)

Društvo Emons Spedition dostavilo je svoje primjedbe 18. listopada 2011. Primjedbe društva Emons potpuno su u skladu s primjedbama društva EAT. Društvo Emons istaknulo je da je javno financiranje unaprjeđenja infrastrukture zračne luke od ključne važnosti za zračne luke i korisnike zračnih luka.

(168)

Društvo Spero Logistics Europe dostavilo je svoje primjedbe 28. listopada 2011. Primjedbe društva Spero potpuno su u skladu s primjedbama društava EAT i Semons Spedition.

(169)

Društvo Spero dalje je izjavilo da je dozvola za noćne letove od posebne važnosti za zračni prijevoz tereta. Društvo Spero objasnilo je da je odlučilo da će zračna luka Leipzig/Halle biti sjedište njegovih operacija zbog njezina zemljopisnog položaja (u središtu Europe, nudeći pristup najvećem europskom tržištu i kraće vrijeme letenja do Azije).

(170)

Deutsch Russische Wirtschaftsallianz („Wirtschaftsallianz”) tvrdio je 25. listopada 2011. da je razvoj zračne luke od ključne važnosti za gospodarski razvoj regije.

(171)

Društvo Wirtschaftsallianz izjavilo je da je zračna luka Leipzig/Halle važna u kontekstu projekta SALIS koji je uspostavljen za poseban prijevoz potreban za operacije NATO-a u Afganistanu. Društvo Wirtschaftsallianz tvrdilo je da su uvjeti za provedbu tog projekta trenutačno dostupni samo u Leipzigu. Društvo Wirtschaftsallianz dalje je objasnilo da se to posebno odnosi na određene sigurnosne zahtjeve u skladu s direktivama NATO-a, dozvolu za rad 24 sata dnevno sedam dana u tjednu, 3 000 metara staza, dovoljno prostora za skladištenje i utovar te kapacitet za tehničko održavanje ruskih zrakoplova koji se upotrebljavaju u projektu SALIS.

(172)

Komisija je također primila primjedbe društava Skyline Air Services, Netzwerk Logistik Leipzig-Halle e.V., Kühne+Nagel, Jet-Speed, Jade Cargo, Baring, Air Cargo Club Deutschland, Aerologic i Volga-Dnepr. Njihove su primjedbe bile potpuno u skladu s primjedbama društva EAT naglašavajući važnost zračne luke Leipzig/Halle za regionalni razvoj i pristupačnost.

(173)

Trgovačko društvo Germanwings, društvo kći društva Deutsche Lufthansa AG, dostavilo je svoje primjedbe 26. listopada 2011.

(174)

Društvo Germanwings izjavilo je da se izgradnja i razvoj infrastrukture zračne luke nisu mogli potpuno financirati iz pristojbi zračnih luka. Društvo Germanwings objasnilo je da se velik udio mjera utvrđen u odluci o pokretanju postupka odnosio na mjere sigurnosti zračnog prometa ili mjere za provedbu pravila sigurnosti. Društvo Germanwings dalje je izjavilo da te mjere nisu obuhvaćene pravilima o državnim potporama.

(175)

Ono je istaknulo da bi Komisija trebala uzeti u obzir posebnu situaciju zračne luke Leipzig/Halle i zaostala ulaganja u infrastrukturu zračne luke zbog ponovnog ujedinjenja Njemačke.

(176)

Nadalje, društvo Germanwings izjavilo je da je infrastruktura zračne luke Leipzig/Halle dostupna svim potencijalnim korisnicima bez diskriminacije ili bez de facto povlaštenog tretmana jedne zračne luke.

(177)

Komisija je primila primjedbe prijevoznika Austrian Airlines, Alltours, Bundesverband der Deutsche Luftverkehrswirtschaft, Deutscher Reise Verband, i Bundesverband der Deutschen Tourismuswirtschaft. Njihove primjedbe bile su potpuno u skladu s primjedbama društva Germanwings.

(178)

Trgovačko društvo BMW dostavilo je svoje primjedbe u dopisu od 27. listopada 2011.

(179)

Ono je izjavilo da je zračna luka Leipzig/Halle važna za lokalnu industriju i da ima pozitivne vanjske učinke na regiju i osnovana poduzeća. Društvo BMW dodatno je izjavilo da bi Komisija trebala uzeti u obzir zaostala ulaganja u zračnoj luci Leipzig/Halle prije ponovnog ujedinjenja Njemačke. S obzirom na važnost zračne luke u regiji, društvo BMW smatra da bi se javno financiranje trebalo smatrati spojivim.

(180)

Trgovačko društvo EADS dostavilo je svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka 27. listopada 2011.

(181)

Društvo EADS istaknulo je da je zračna luka Leipzig/Halle vrlo važna za gospodarstvo regije i da je znatno pridonijela odluci društva EADS da u toj regiji uspostavi svoje društvo kćer.

(182)

Trgovačko društvo EEX, društvo za trgovanje energijom sa sjedištem u Leipzigu, dostavilo je svoje primjedbe 27. listopada 2011.

(183)

Društvo EEX izjavilo je da je zračna luka Leipzig/Halle vrlo važna za regiju i za zaposlenike društva EEX. Društvo EEX dalje je izjavilo da ne vidi mogućnost zamjene društva FLH uporabom alternativnih europskih zračnih luka.

(184)

Trgovačko društvo IHK dostavilo je svoje primjedbe 26. listopada 2014.

(185)

Ono je izjavilo da postoje pozitivne međuovisnosti kao posljedica tržišnog natjecanja na tržištu zračnih luka u Uniji. U tom je pogledu društvo IHK izjavilo da na unaprjeđenje infrastrukture na jednom mjestu pozitivno utječu druge zračne luke. U tom je smislu društvo IHK dalje izjavilo da prevladaju pozitivni učinci mreže infrastrukturnog programa u zračnoj luci Leipzig/Halle. Mišljenje je društva IHK da treba uzeti u obzir strukturne nedostatke regije i zaostala ulaganja u Istočnoj Njemačkoj. Naposljetku, društvo IHK izjavilo je da su bez početnog javnog ulaganja nezamisliva daljnja ulaganja privatnog sektora.

(186)

Komisija je zaprimila i komentare Handwerkskammer zu Leipzig, Industrie- und Handelskammer zu Leipzig, Wirtschaftsinitiative Mitteldeutschland, i Leipziger Messe. Te su primjedbe bile potpuno u skladu s primjedbama društava BMW i EADS.

(187)

Građanska inicijativa dostavila je svoje primjedbe 24. kolovoza 2011.

(188)

Građanska inicijativa izjavila je da su njezini članovi primijetili da južnu uzletno-sletnu stazu upotrebljava gotovo isključivo društvo DHL. Građanska inicijativa tvrdi da je društvo DHL bilo gotovo u potpunosti jedini korisnik staze i jugoistočnog dijela zračne luke. Inicijativa je objasnila da se ne može pretpostaviti da se ulaganja odnose na putnički promet budući da predmetnu infrastrukturu intenzivno upotrebljava društvo DHL.

(189)

Njemačka je započela svoja opažanja navodeći da je u primjedbama 34 treće stranke podržana provedba prijavljenih mjera.

(190)

Njemačka je izjavila da je primjedbama trećih stranaka potvrđeno njezino stajalište da su predmetne infrastrukturne mjere u nadležnosti javne politike. U tom je kontekstu Njemačka naglasila da je društvo DFS istaknulo da su se mjere M3 do M8 i M10 provodile u okviru izvršavanja državnih dužnosti. Njemačka je također naglasila da su brojne treće stranke tvrdile da se pravila o državnim potrebama ne primjenjuju na predmetne mjere.

(191)

Nadalje, Njemačka je istaknula da je iz primjedbi jasno da je javno financiranje u skladu s kriterijima iz članka 107. stavka 3. Ugovora. Njemačka je izjavila da su gospodarsku i regionalnu važnost zračne luke posebno istaknuli gradovi, tijela lokalne vlasti i gospodarske komore kao i poduzetnici koji se nalaze u regiji. Njemačka tvrdi da stoga nema sumnje da izgradnja i rad infrastrukture zadovoljavaju jasno definirani cilj od općeg interesa. Nadalje, Njemačka je tvrdila da je primjedbama treće stranke potvrđena i nužnost i razmjernost javnog financiranja.

(192)

U pogledu mogućeg neprimjerenog negativnog učinka na tržišno natjecanje i trgovinu, Njemačka je istaknula da zračne luke Vatry i Bruxelles nisu dostavile primjedbe na odluku o pokretanju postupka. Njemačka tvrdi da to znači da predmetne mjere nisu mogle imati negativni učinak. Njemačka je istaknula da su to stajalište podržale i druge treće stranke, kao što su Lufthansa Cargo, Austrian Airlines, Germanwings i Jade Cargo. Njemačka je dodatno izjavila da su društva Alltours, Deutscher Reise Verband, BARING i Aircargo Club Deutschland također izjavila da nema konkurentnog preklapanja između prihvatnih područja zračne luke Leipzig/Halle i zračnih luka Bruxelles ili Vatry.

(193)

U odnosu na zahtjev za jednakim i nediskriminacijskim pristupom zračnoj luci, Njemačka je istaknula da su treće stranke svojim primjedbama potvrdile da su pristojbe zračnih luka utvrđene na nediskriminacijski način.

(194)

Na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a „sve potpore koje daju države članice ili koje se daju putem državnih sredstava u bilo kojem obliku, a koje narušavaju ili prijete narušavanjem tržišnog natjecanja stavljanjem u povlašteni položaj određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe nisu sukladne sa zajedničkim tržištem ako utječu na trgovinu između država članica”.

(195)

Kriteriji utvrđeni u članku 107. stavku 1. kumulativni su. Prema tome, kako bi se utvrdilo čine li predmetne mjere državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, te mjere moraju zadovoljiti sljedeće uvjete:

(196)

Da bi se moglo utvrditi postojanje državne potpore, prvo je nužno utvrditi obavlja li korisnik gospodarsku djelatnost i može li se stoga smatrati poduzetnikom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. (33)

(197)

U tom je pogledu Njemačka tvrdila da se pojam „poduzetnika” u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora ne primjenjuje na zračne luke, barem u odnosu na financiranje infrastrukture zračne luke. Njemačka smatra da izgradnja takve infrastrukture nije gospodarska djelatnost, već opća mjera kojom se ostvaruju ciljevi prometne, gospodarske i regionalne politike. Nadalje, Njemačka je tvrdila da izgradnja infrastrukture zračne luke nije gospodarska djelatnost jer se privatni ulagač ne bi bavio tom djelatnošću. Njemačka je dalje izjavila da su fiksni troškovi zračnih luka povezani s infrastrukturom, opremom i upravljanjem stoga veći od prosjeka. Osim toga, sloboda postupanja ograničena je strogim pravnim obvezama i uvjetima. Njemačka je dalje smatrala da su upućivanja na presudu u predmetu Aéroports de Paris i presudu u predmetu Leipzig/Halle nevažna za predmetne mjere. U odnosu na presudu u predmetu Aéroports de Paris, Njemačka je tvrdila da se presuda ne odnosi na izgradnju infrastruktura zračnih luka, već na upravljanje zračnom lukom. Osim toga, Njemačka je smatrala da u presudi Aéroports de Paris nema tumačenja pojma „poduzetnik” u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, već se ona odnosi na povredu zabrane zlouporabe vladajućeg položaja u smislu članka 102. Ugovora. U odnosu na presudu u predmetu Leipzig/Halle, Njemačka je smatrala da presuda Općeg suda nema utjecaja kao presedan u sudskoj praksi jer je podložna žalbi.

(198)

U pogledu pojma „poduzetnika”, treba istaknuti da Sud Europske unije dosljedno definira poduzeća kao subjekte uključene u gospodarske aktivnosti bez obzira na njihov pravni status ili vlasništvo te način financiranja (34). Sve aktivnosti koje se sastoje od nuđenja robe ili usluga na tržištu gospodarske su djelatnosti (35). Gospodarska priroda djelatnosti kao takve ne ovisi o tome ostvaruje li se tom djelatnošću dobit (36).

(199)

U svojoj presudi u predmetu Aéroports de Paris  (37), Sud je presudio da čak i rad zračne luke koji se sastoji od pružanja usluga zračne luke zračnim prijevoznicima i različitim pružateljima usluga predstavlja gospodarsku djelatnost. U presudi u predmetu zračna luka Leipzig-Halle (38), Opći sud pojasnio je da je upravljanje zračnim lukama gospodarska djelatnost čiji je neodvojivi dio izgradnja infrastrukture zračne luke.

(200)

Komisija podsjeća da je Opći sud zaključio u presudi u predmetu o zračnoj luci Leipzig/Halle da se od 2000. godine primjena pravila o državnim potporama na financiranje infrastrukture zračne luke više ne može isključiti (39). Slijedom toga, od datuma donošenja presude Aéroports de Paris (12. prosinca 2000.) mora se smatrati da izgradnja infrastrukture zračne luke i upravljanje njome podliježu kontroli državnih potpora.

(201)

Opći sud također je smatrao u svojoj presudi u predmetu o zračnoj luci Leipzig/Halle da nije važno ostvaruju li se izgradnjom ili proširenjem infrastrukture zračne luke ciljevi regionalne, gospodarske ili prometne politike. U skladu s utvrđenom sudskom praksom, nije važno koja je svrha određenih mjera već kakvi su njihovi učinci (40).

(202)

Nadalje, Opći sud potvrdio je u svojoj presudi o zračnoj luci Leipzig/Halle da je postojanje tržišta za infrastrukturu zračne luke očito iz toga što se zračna luka Leipzig/Halle natječe s drugim regionalnim zračnim lukama, posebno sa zračnom lukom Vatry (Francuska) i Bruxelles (Belgija) za mjesto čvorišta djelatnosti europskog prijevoza tereta društva DHL.

(203)

U skladu sa sudskom praksom, mora se također smatrati da, u svrhe ocjenjivanja gospodarske prirode djelatnosti upravitelja zračne luke u kontekstu javnog financiranja mjera za razvoj infrastrukture, nema razloga odvajati djelatnost izgradnje ili proširenja infrastrukture od njezine naknadne uporabe (41).

(204)

Nadalje, Opći sud smatrao je u svojoj presudi o zračnoj luci Leipzig/Hall da su „uzletno-sletne staze ključni elementi za gospodarske djelatnosti koje obavlja upravitelj zračne luke. Izgradnjom uzletno-sletne staze omogućuje se zračnoj luci obavljanje njezine primarne gospodarske djelatnosti ili razvoj te djelatnosti, pri čemu je u pitanju izgradnja dodatne uzletno-sletne staze ili razvoj postojeće uzletno-sletne staze”.

(205)

U svjetlu sudske prakse navedene u uvodnim izjavama 196. i 204., Komisija napominje da će infrastrukturom, koja je predmet ove Odluke, izravno upravljati društvo FHL, kao upravitelj zračne luke, na tržišnoj osnovi ili će se neizravno podržati i omogućiti komercijalni rad zračne luke u cjelini.

(206)

Komisija u tom pogledu primjećuje da, prema njemačkom zakonodavstvu, posebno […], upravitelj zračne luke mora utvrditi pristojbe i poslati ih na odobrenje Saveznom ministarstvu prometa. Komisija napominje da se regulatorna ograničenja primjenjuju na pristojbe koje određuju upravitelji zračnih luka kako bi se izbjegla neprimjerena diskriminacija između korisnika zračne luke i moguća zlouporaba vladajućeg položaja upravitelja zračne luke. Međutim, Komisija smatra da se time ne onemogućuje upraviteljima zračnih luka da utvrde razinu pristojbi zračne luke uzimajući u obzir nužna ulaganja i troškove. To je posebno potvrđeno zahtjevima iz […] i […] od […].

(207)

Komisija dalje primjećuje da će se izgradnjom i razvojem infrastrukture na koju se primjenjuje ova oduka omogućiti društvu FLH da poveća svoj kapacitet i svoju gospodarsku djelatnost upravitelja zračne luke Leipzig/Halle. Upravitelj zračne luke, društvo FHL, naplaćuje pružanje usluga zračne luke putem pristojbi zračnih luka, ali i drugih prihoda povezanih s iskorištavanjem infrastrukture i pružanjem dodatnih usluga, kao što je, primjerice, iznajmljivanje hangara, koje se moraju smatrati naknadom za pružanje pruženih usluga.

(208)

Komisija stoga smatra da se infrastruktura koja je predmet ove Odluke može komercijalno iskorištavati. Društvo FLH stoga se smatra poduzetnikom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(209)

Međutim, sve djelatnosti zračne luke nisu nužno gospodarske prirode (42). Budući da se klasifikacija subjekta kao poduzetnika uvijek odnosi na određenu djelatnost, potrebno je razlikovati između djelatnosti određene zračne luke i odrediti do koje su mjere one gospodarske naravi. Ako zračna luka provodi gospodarske i negospodarske djelatnosti, subjekt se treba smatrati poduzetnikom samo u odnosu na gospodarske djelatnosti.

(210)

Sud je utvrdio da djelatnosti koje su obično u nadležnosti države koja izvršava svoje službene ovlasti kao javno tijelo nisu gospodarske prirode i općenito nisu u okviru područja primjene pravila o državnim potporama (43). Djelatnosti u zračnoj luci poput kontrole zračnog prometa, djelatnosti policije, carine, vatrogasaca i djelatnosti potrebne za zaštitu civilnog zrakoplovstva od nezakonitih radnji te ulaganja povezana s infrastrukturom i opremom potrebnom za provođenje tih aktivnosti općenito se smatraju negospodarskim djelatnostima (44).

(211)

Javno financiranje takvih negospodarskih djelatnosti ne predstavlja državne potpore, ali se treba strogo ograničiti na nadoknadu troškova koje one uzrokuju te se ne smije koristiti za financiranje drugih djelatnosti (45). Sve eventualne prekomjerne nadoknade troškova nastalih u vezi s negospodarskim djelatnostima mogu činiti državne potpore. Nadalje, ako se zračna luka, osim gospodarskim djelatnostima, bavi i negospodarskim djelatnostima, potrebno je odvojeno računovodstvo kako bi se izbjegao bilo kakav prijenos javnih sredstava između gospodarskih i negospodarskih djelatnosti.

(212)

Javnim financiranjem negospodarskih djelatnosti ne smije se uzrokovati neopravdana diskriminacija među zračnim lukama. Prihvaćena je sudska praksa da postoji prednost kada javna tijela oslobode poduzeća troškova koji su svojstveni njihovim gospodarskim djelatnostima (46). Stoga, ako je u predmetnom pravnom poretku uobičajena praksa da zračne luke moraju snositi određene troškove koji su svojstveni njihovu radu, dok druge civilne zračne luke ne moraju, može se smatrati da su druge u prednosti, neovisno o tome jesu li ti troškovi povezani s djelatnošću koja se općenito smatra djelatnošću negospodarske prirode.

(213)

U svjetlu uvodnih izjava 209. i 212., Komisija stoga mora analizirati prirodu infrastrukturnih mjera koje su predmet ove Odluke i koje se provode u zračnoj luci Leipzig/Halle.

(214)

Njemačka je tvrdila da se prijavljene mjere M1 do M11 odnose na djelatnosti u nadležnosti javne politike i da je financiranje tih djelatnosti strogo ograničeno na troškove koji su nužni za provođenje tih mjera. Stoga je društvo Germanwings smatralo da se na te troškove ne primjenjuju pravila o državnim potporama. Njemačka je u tom pogledu tvrdila da su mjere M1 do M11 unutar jedne od sljedećih kategorija:

(215)

U pogledu mjera koje se odnose isključivo na operativnu sigurnost, Komisija smatra da je osiguravanje sigurnog rada zračnih luka uobičajen dio gospodarske djelatnosti upravljanja zračnom lukom (48). U tom kontekstu treba napomenuti da se ne može smatrati da su troškovi povezani s regulatornim zahtjevima i normama u nadležnosti javne politike. Podložno detaljnijem preispitivanju pojedinačnih djelatnosti i troškova, Komisija smatra da mjere osmišljene za osiguranje sigurnosnih operacija u zračnoj luci nisu djelatnosti koje su u nadležnosti javne politike. Poduzetnik koji želi poslovati na određenom tržištu mora osigurati sigurnost objekata (u zračnim lukama to obuhvaća uzletno-sletne staze, staze za vožnju i stajanke) i mora osigurati usklađenost s regulatornim normama.

(216)

U odnosu na uzletno-sletne staze, staze za vožnju i stajanke, Komisija smatra da su to bitni elementi za gospodarske djelatnosti koje obavlja upravitelj zračne luke. Izgradnjom uzlazno-sletne staze, staze za vožnju i stajanke omogućuje se upravitelju zračne luke da obavlja svoju primarnu gospodarsku djelatnost.

(217)

U odnosu na mjere u skladu s člankom 8. LuftSiG-a, kontrola zračne plovidbe, meteorološke službe i vatrogasne postrojbe mogu se, u načelu, smatrati djelatnostima u nadležnosti javne politike.

(218)

U pogledu primjenjivog pravnog okvira, Njemačka je izjavila da ne postoje stroga pravila u skladu s kojima troškove vatrogasne postrojbe snosi upravitelj zračne luke. Nadalje, Komisija primjećuje da je nadoknada troškova vatrogasne postrojbe u nadležnosti države i da te troškove obično nadoknađuju relevantna regionalna nadležna tijela. Nadoknada tih troškova ograničena je u mjeri koja je nužna za pokrivanje tih troškova.

(219)

U pogledu kontrole zračnog prometa i meteoroloških službi, Komisija napominje da je u članku 27. točkama (d) i (f) LuftVG-a predviđeno da troškove povezane s člankom 27. točkom (c) LuftVG-a snosi država za niz posebnih zračnih luka. Troškovi zračnih luka mogu se pokriti ako je riječ o „priznatim zračnim lukama” u skladu s člankom 27. točkama (d) i (f) LuftVG-a ako je savezno Ministarstvo prometa priznalo da je to nužno iz sigurnosnih razloga i interesa povezanih s prometnom politikom (49). Njemačke zračne luke koje nisu priznate nisu prihvatljive za pokrivanje troškova u skladu s člankom 27. točkama (d) i (f) LuftVG-a i stoga, u načelu, same snose troškove povezane s mjerama predviđenima u članku 27. točki (c) LuftVG-a. Ti su troškovi dio upravljanja zračnim lukama. Budući da neke zračne luke moraju te troškove snositi same, a druge ne moraju, potonjima se može odobriti prednost, čak i ako se može smatrati da su mjere kontrole i sigurnosti zračnog prometa te meteorološke usluge negospodarske prirode. Zračna luka Leipzig/Halle priznata je kao takva zračna luka i stoga je prihvatljiva za pokrivanje troškova u skladu s člankom 27. točkama (d) i (f) LuftVG-a. Ostale zračne luke moraju te troškove snositi same. Stoga se pokrivanjem troškova zračne luke Leipzig/Halle povezanih s kontrolom zračnog prometa i mjerama sigurnosti te meteoroloških usluga u skladu s člankom 27. točkama (d) i (f) LuftVG-a daje prednost zračnoj luci Leipzig/Halle.

(220)

U odnosu na mjere iz članka 8. LuftSIG-a, čini se da Njemačka smatra da sve troškove povezane s mjerama propisanima u tom članku mogu snositi nadležna javna tijela. Međutim, Komisija napominje da se u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a mogu nadoknaditi samo troškovi povezani s pružanjem i održavanjem prostorija i objekata nužnih za obavljanje djelatnosti navedenih u članku 5. LuftSIG-a. Sve ostale troškove mora snositi upravitelj zračne luke. U mjeri u kojoj je javnim financiranjem odobrenim trgovačkom društvu FHL to trgovačko društvo oslobođeno troškova koje je moralo snositi u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a, to javno financiranje nije izuzeto od nadzora u skladu s pravilima Unije o državnim potporama. U svakom slučaju, bez obzira na pravnu klasifikaciju tih troškova troškovima u nadležnosti javne politike, pokazalo se da ih mora snositi upravitelj zračne luke u skladu s primjenjivim pravnim okvirom. U skladu s time, ako te troškove plaća država, upravitelj zračne luke bio bi oslobođen troškova koje bi obično morao snositi.

(221)

U svjetlu razmatranja u uvodnim izjavama 215. i 220., Komisija smatra primjerenim donijeti specifičnije zaključke o troškovima ulaganja koji su navodno u nadležnosti javne politike.

(222)

Njemačka je tvrdila da su mjere M1, M2 i M10 u nadležnosti javne politike jer im je svrha zaštititi treće stranke od operativnih rizika za zračni prijevoz, kao što je zaštita vlasnika kuća i okoliša od učinaka onečišćenja bukom.

(223)

Komisija smatra da su troškovi povezani s mjerama M1, M2 i M10 uobičajeni troškovi koje bi poduzeće moralo snositi za izgradnju objekata koji su u skladu s određenim propisima. Osim toga, te se mjere ne mogu odvojiti od gospodarske djelatnosti zračne luke. Primjer toga je činjenica da bez primjene tih mjera zračnoj luci ne bi bili dopušteni noćni letovi i ona se ne bi smjela usredotočiti na prijevoz tereta u odnosu na odluku o odobravanju plana izgradnje južne uzletno-sletne staze u zračnoj luci Leipzig/Halle i na svoju strategiju širenja.

(224)

Komisija stoga smatra da se ne može smatrati da su mjere M1, M2 i M10 u nadležnosti javne politike.

(225)

U ovom se slučaju planira proširenje uzletno-sletne staze kako bi se osiguralo da teretni zrakoplovi visokog MTOW-a mogu polijetati bez ograničenja korisnog tereta dok bi se proširenjem stajanke trebala osigurati bolja raspodjela kretanja u letu. Nadalje, u pogledu staza za vožnju, Komisija napominje da u zračnoj luci staze za vožnju povezuju uzletno-sletne staze s rampama, hangarima, terminalima i ostalim objektima. Zahvaljujući takvoj povezanosti zrakoplovi mogu napustiti uzletno-sletnu stazu dopuštajući drugom zrakoplovu slijetanje ili odlazak. To znači da su staze za vožnju i mostovi za prelaženje povezani s uzletno-sletnim stazama za koje upravitelj zračne luke naplaćuje pristojbe. Nadalje, podaci koje je dostavila Njemačka potvrđuju da su te mjere od ključne važnosti s obzirom na količinu i protok prometa. Bez građevinskih radova zračna luka ne bi mogla ostvariti očekivano povećanje prometa ili bi se postojeća količina prometa smanjila kako bi se osigurao sigurni rad zrakoplova. Komisija smatra da to nije u suprotnosti s činjenicom da se određeni broj staza za vožnju i mostova za prelaženje može sigurno upotrebljavati samo za ograničenu količinu prometa.

(226)

U tom pogledu Komisija podsjeća da su uzletno-sletne staze, staze za vožnju i stajanke ključni elementi za gospodarske djelatnosti kojima se bavi upravitelj zračne luke. Izgradnjom uzlazno-sletne staze, staze za vožnju i stajanke omogućuje se upravitelju zračne luke da obavlja svoju primarnu gospodarsku djelatnost i to se ne može odvojiti od njegove gospodarske djelatnosti.

(227)

Komisija primjećuje da upravitelj zračne luke poduzima mjere M3, M4, M5, M6, M12, M13, M14, M15 i M16 na komercijalnoj osnovi. Riječ je stoga o infrastrukturi koja se može iskorištavati za obavljanje gospodarske djelatnosti i stoga se ne može smatrati da je u nadležnosti javne politike.

(228)

Komisija napominje da se mjera M11 odnosi na opremanje postojećih zgrada električnim instalacijama i vodoopskrbnim instalacijama, instalacijama za otpadne vode i odvodnju kišnice te dodatnim mjerama za smanjivanje buke.

(229)

U svjetlu procjene iz uvodnih izjava 215. i 220., te se mjere ne odnose na djelatnosti koje su obično u nadležnosti države koja izvršava svoje službene ovlasti kao javno tijelo. Njima se zapravo pridonosi nadogradnji infrastrukture koja se upotrebljava u komercijalne svrhe i stoga predstavlja gospodarsku djelatnost te se ne može smatrati da je u nadležnosti javne politike.

(230)

Za zgradu vatrogasne postaje i opremu za gašenje požara, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 218., može se općenito smatrati da su u nadležnosti javne politike.

(231)

U pogledu primjenjivog pravnog okvira, Njemačka je izjavila da ne postoje stroga pravila u skladu s kojima troškove zgrade vatrogasne postaje i opreme za gašenje požara snosi upravitelj zračne luke. Nadalje, Komisija primjećuje da je nadoknada troškova za izgradnju vatrogasne postrojbe i troškova opreme za gašenje požara u nadležnosti države i da te troškove obično nadoknađuju odgovarajuća regionalna nadležna tijela, kako je izjavila Njemačka. Nadoknada tih troškova ograničena je u mjeri koja je nužna za pokrivanje tih troškova.

(232)

Stoga se može smatrati da su troškovi koji se odnose na novu zgradu vatrogasne postaje i troškovi kupnje opreme za gašenje požara u nadležnosti javne politike.

(233)

U pogledu višenamjenskog hangara, Njemačka je tvrdila da je on u nadležnosti javne politike jer bi se u hitnoj situaciji upotrebljavao kao sklonište. Njemačka tvrdi da su troškovi izgradnje novog hangara u nadležnosti javne politike jer se on trenutačno upotrebljava za spremanje zimske opreme nužne za očuvanje sigurnosti rada zračne luke u zimskim uvjetima.

(234)

U odnosu na izgradnju višenamjenskog hangara u zračnoj luci Leipzig/Halle, Komisija primjećuje da se ta zgrada može upotrebljavati u različite svrhe. Nadalje, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 215., troškovi zimske opreme (M9.3) nužni za siguran rad zračne luke uobičajeni su troškovi poslovanja i ne mogu se smatrati troškovima u nadležnosti javne politike. Komisija stoga smatra da troškovi izgradnje višenamjenskog hangara nisu u okviru nadležnosti javne politike.

(235)

Njemačka svejedno može, unatoč tome zaključku, zračnoj luci povjeriti u hitnim situacijama posebne zadaće obuhvaćene uslugama od općeg gospodarskog interesa.

(236)

Njemačka tvrdi da su dodatne površine za odleđivanje potrebne za siguran i redoviti let zrakoplova u zračnoj luci. Njemačka tvrdi da je proširenje postojećih površina za odleđivanje nužno zbog povećanja prometa u zračnoj luci te kako bi se izbjegla kašnjenja redovitih letova. Osim toga, Njemačka ističe da se prihodom od usluga odleđivanja koje se pružaju u zračnoj luci ne mogu pokriti troškovi uspostave infrastrukture.

(237)

Prvo, Komisija primjećuje da profitabilnost djelatnosti nije odlučujući čimbenik za pojam gospodarske djelatnosti (50). Drugo, Komisija napominje da zračni prijevoznici plaćaju naknadu za uslugu odleđivanja. To su osnovne usluge koje svaka zračna luka pruža u okviru svoje gospodarske djelatnosti. Što se više usluga pruža, to zračna luka ima više odlaznih letova i stoga može povećati svoj prihod.

(238)

Komisija stoga smatra da su usluge odleđivanja neodvojivo povezane s gospodarskim iskorištavanjem zračne luke i ne mogu se odvojiti od te djelatnosti te se stoga moraju smatrati gospodarskim djelatnostima.

(239)

Ova se mjera odnosi na uspostavu parkirališta za helikoptere koje će se upotrebljavati kao baza samo za usluge spašavanja iz zraka.

(240)

Komisija smatra da se izgradnjom heliodroma olakšava spašavanje iz zraka. Stoga se može smatrati da je osiguravanje heliodroma za usluge spašavanja u nadležnosti javne politike. Naknada mora biti usko povezan s troškovima tih usluga.

(241)

Dodatne infrastrukturne mjere uključuju ponovnu izgradnju kontrolne točke 1., izgradnju funkcionalne zgrade za sigurnost koja će zadovoljiti potrebe savezne i regionalne policije, carine, karantene za životinje i zaštitna ograda zračne luke (uključujući digitalni sustav za videonadzor i detektore kretanja). Njemačka tvrdi da su te mjere nužne za zaštitu civilnog zrakoplovstva od nezakonitih radnji i stoga se na njih primjenjuje članak 8. LuftSIG-a.

(242)

U odnosu na mjere iz članka 8. LuftSIG-a, čini se da Njemačka smatra da sve troškove povezane s mjerama propisanima u tom članku mogu snositi nadležna javna tijela. Međutim, Komisija napominje da se u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a mogu nadoknaditi samo troškovi povezani s pružanjem i održavanjem prostorija i objekata nužnih za obavljanje djelatnosti navedenih u članku 5. LuftSIG-a. Sve ostale troškove mora snositi upravitelj zračne luke. U mjeri u kojoj je javnim financiranjem odobrenim trgovačkom društvu FHL to trgovačko društvo oslobođeno troškova koje je moralo snositi u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a, to javno financiranje nije izuzeto od nadzora u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

(243)

U odnosu na troškove uporabe funkcionalne zgrade za sigurnost od strane njemačke meteorološke službe, Komisija napominje da je člankom 27. točkom (f) LuftVG-a uređeno da troškove povezane s člankom 27. točkom (c) snosi država za niz određenih zračnih luka. Troškovi zračnih luka mogu se pokriti ako je riječ o „priznatim zračnim lukama” u skladu s člankom 27. točkom (f) LuftVG-a ako je savezno Ministarstvo prometa priznalo da je to nužno iz sigurnosnih razloga i interesa povezanih s prometnom politikom. Njemačke zračne luke koje nisu priznate nisu prihvatljive za pokrivanje troškova u skladu s člankom 27. točkom (f) LuftVG-a i stoga, u načelu, same snose troškove povezane s mjerama predviđenima u članku 27. točki (c) LuftVG-a. Ti su troškovi dio poslovanja zračne luke. Budući da neke zračne luke moraju te troškove snositi same, a druge ne moraju, potonje time ostvaruju prednost, čak i ako se može smatrati da je njemačka meteorološka služba negospodarska djelatnost. Zračna luka Leipzig/Halle priznata je kao takva zračna luka i stoga je prihvatljiva za pokrivanje troškova u skladu s člankom 27. točkom (f) LuftVG-a. Ostale zračne luke moraju te troškove snositi same. Stoga se pokrivanjem troškova zračne luke Leipzig/Halle povezanih s meteorološkim uslugama u skladu s člankom 27. točkom (f) LuftVG-a daje prednost zračnoj luci Leipzig/Halle.

(244)

U svjetlu zaključka u odjeljku 6.1.1., društvo FLH je poduzetnik u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(245)

U odnosu na zaključak u odjeljku 6.1.2., ne može se smatrati da je financiranje sljedećih mjera u nadležnosti javne politike: M1. kupnja zemljišta, preseljenje, smanjenje buke i planiranje očuvanja okolnog krajolika, M2. objekt za ispitivanje motora, M3. staza za vožnju i most za prelaženje E7, M4. proširenje sjeverne uzletno-sletne staze (troškovi planiranja), M5. priprema gradilišta za izgradnju staze za vožnju „Victor”, M5. višenamjenski hangar, M6. usporedna staza za vožnju „Victor”, M7. dodatne površine za odleđivanje, M9.3 zimska oprema, M10. smanjenje dodatne buke, M11. razvoj rubnog zemljišta jugoistočne zone, faza I., M12. postupak odobrenja plana za južno proširenje (uzletno-sletna staza i stajanka), M13. proširenje sjeverne stajanke, M14. proširenje istočne stajanke, M15. prilagodba infrastrukture i M16. dodatne infrastrukturne mjere, kao što je proširenje sjevernog hangara i izgradnja novog zrakoplovnog terminala i spremišta za male zrakoplove. Financiranjem tih aktivnosti omogućuje se upravitelju zračne luke da obavlja svoju primarnu gospodarsku djelatnost i ne može se odvojiti od te djelatnosti.

(246)

Komisija smatra da se za mjere M5 nova zgrada vatrogasne postaje, M9 oprema za gašenje požara i M8 heliodrom može smatrati da su u nadležnosti javne politike (vidjeti odjeljak 6.1.2.).

(247)

Za M9 dodatne infrastrukturne mjere, kao što su ponovna izgradnja kontrolne točke 1., izgradnja funkcionalne zgrade za sigurnost koja će zadovoljiti potrebe savezne i regionalne policije, carina, karantena za životinje i zaštitna ogradu zračne luke (uključujući digitalni sustav za videonadzor i detektore kretanja) Komisija smatra da bi mogle biti u nadležnosti javne politike. Međutim, ako su te mjere obuhvaćene člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a, prema toj odredbi njemačkog zakonodavstva mogu se nadoknaditi samo troškovi povezani s pružanjem i održavanjem prostorija i objekata nužnih za obavljanje djelatnosti navedenih u članku 5. LuftSIG-a. Sve ostale troškove mora snositi upravitelj zračne luke. U mjeri u kojoj je javnim financiranjem odobrenim trgovačkom društvu FHL to trgovačko društvo oslobođeno troškova koje je moralo snositi u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a, to javno financiranje nije izuzeto od nadzora u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

(248)

U odnosu na troškove povezane s uporabom funkcionalne zgrade za sigurnost od strane njemačke meteorološke službe (povezani s M9), Komisija smatra iz razloga navedenih u uvodnoj izjavi 243. da se pokrivanjem troškova zračne luke Leipzig/Halle povezanih s meteorološkim uslugama u skladu s člankom 27. točkom (f) LuftVG-a daje prednost zračnoj luci Leipzig/Halle, čak i ako se može smatrati da su meteorološke usluge negospodarske prirode.

(249)

Prije nego što se može ocijeniti čine li krediti dioničara u korist društva FLH državnu potporu, od ključne je važnosti utvrditi mogu li se krediti dioničara i injekcije kapitala smatrati zasebnim mjerama ili jednom mjerom.

(250)

Dokazi pokazuju da je odluka o obje mjere donesena u istom trenutku u okviru šireg plana financiranja unaprjeđenja infrastrukture zračne luke i da su dioničari FLH-a planirali pretvoriti svoje zajmove u vlasnički kapital. Međutim, Njemačka je izjavila da injekcije kapitala nisu bespovratno odobrene i da društvo FLH nema izravno pravo na povećanje kapitala.

(251)

S obzirom na te okolnosti, Komisija smatra da se krediti dioničara i injekcije kapitala mogu smatrati zasebnim mjerama.

(252)

Kako bi provjerila je li poduzetnik imao gospodarskih koristi od kredita odobrenog pod povlaštenim uvjetima, Komisija primjenjuje kriterij „ulagača u tržišnom gospodarstvu”. U skladu s tim načelom, dužnički kapital koji je trgovačkom društvu stavila na raspolaganje država, izravno ili neizravno, u okolnostima koje odgovaraju uobičajenim tržišnim uvjetima, ne može se smatrati državnom potporom (51).

(253)

U ovom slučaju Komisija mora ocijeniti osigurava li se uvjetima kredita dioničara (vidjeti tablicu 3.) gospodarska prednost društvu FLH, koju poduzetnik primatelj ne bi ostvario u uobičajenim tržišnim uvjetima.

(254)

Njemačka smatra da se u potpunosti poštovalo načelo ulagača u tržišnom gospodarstvu jer su krediti dioničara odobreni pod tržišnim uvjetima. Kako bi opravdala uvjete pod kojima su odobreni predmetni krediti, Njemačka uspoređuje uvjete kredita dioničara s uvjetima koje su ponudile druge banke (vidjeti argumente navedene u odjeljcima 3.3.1. i 3.3.2.).

(255)

U skladu sa svojom praksom donošenja odluka, Komisija može, kako bi odredila je li financiranje koje je predmet ocjenjivanja odobreno pod povoljnim uvjetima, a ako nema drugih referentnih vrijednosti, usporediti kamatnu stopu predmetnog kredita s referentnom stopom Komisije. Referentna stopa Komisije utvrđuje se u skladu s metodologijom iz Komunikacije o referentnoj stopi iz 2008.

(256)

Komunikacijom o referentnoj stopi iz 2008. utvrđuje se metoda za određivanje referentnih i diskontnih stopa koje se primjenjuju kao referentna vrijednost za tržišnu stopu. Međutim, budući da je referentna stopa Komisije referentna vrijednost, ako Komisija u određenom slučaju ima druge pokazatelje o kamatnoj stopi koju je zajmoprimac mogao ostvariti na tržištu, ona može svoju ocjenu temeljiti na tim drugim pokazateljima.

(257)

Da bi mogla ocijeniti uvjete pod kojima su odobreni krediti dioničara, Komisija prvo mora ocijeniti kreditnu sposobnost društva FLH.

(258)

Društvo FLH ne ocjenjuje agencija za kreditni rejting. Međutim, Njemačka tvrdi da zbog ugovora o prijenosu dobiti i pokriću gubitaka koji su sklopljeni između društava FLH i MFAG treba uzeti u obzir rejting matičnih društava.

(259)

Komisija primjećuje da, u skladu s njemačkim zakonodavstvom, društvo MFAG ostaje odgovorno za bilo koji kredit koji je ugovorilo društvo FLH u vrijeme valjanosti ugovora o prijenosu dobiti i pokriću gubitaka, čak i ako je ugovor naknadno raskinut.

(260)

Komisija stoga smatra da bi se trebalo smatrati da je rejting društva FLH u najmanju ruku rejting njegova matičnog društva, MFAG.

(261)

Agencije za kreditni rejting nisu ocijenile ni društvo MFAG. Njemačka je svejedno dostavila neke interne bankovne rejtinge društva MFAG, koji su sažeti u tablici 4.

(262)

U odnosu na uvodne izjave 257. do 261., Komisija smatra da društvo FLH ima najmanje najniži rejting društva MFAG, odnosno […] na ljestvici rejtinga društva Standard & Poors za 2006. i […] na ljestvici rejtinga društva Standard & Poor u razdoblju od 2007. do 2012.

(263)

Ako bi se moglo smatrati da su predmetni krediti dioničara osigurani velikim jamstvom, praksa na tržištu u tom slučaju upućivala bi na povećanje rejtinga predmetnog dužničkog instrumenta za jedan stupanj u usporedbi s rejtingom izdavača (52). Stoga Komisija mora utvrditi gubitak zbog neispunjenja obveze (53) („LGD”) predmetnih kredita dioničara.

(264)

Budući da su krediti trebali biti samo kratkoročni prijelazni instrument financiranja, nisu bili osigurani jamstvom. Njemačka je svejedno tvrdila da bi LGD trebao biti barem niži od 30 % jer vrijednost imovine društva FLH ([…] milijuna EUR 2010.), koja nije založena, premašuje vrijednost obveza ([…] milijuna EUR 2010.).

(265)

U tom pogledu Komisija napominje da knjigovodstvena vrijednost imovine nije dovoljna za procjenu likvidacijske vrijednosti u slučaju stečaja ili nesolventnosti zračne luke. U dokumentu koji je objavio Bazelski odbor za nadzor banaka u lipnju 2006., preporučuje se da se smatra da LGD iznosi oko 45 % za prioritetna potraživanja od korporacija koja nisu osigurana priznatim jamstvom (54). Stoga, u skladu s Komunikacijom o referentnoj stopi iz 2008., predmetni krediti dioničara imaju „uobičajenu” razinu jamstva s LGD-om u srednjoj kategoriji (30 % < LGD < 60 %).

(266)

Stoga Komisija smatra da razina jamstva nije dovoljna da bi se moglo dopustiti povećanje rejtinga poduzetnika za jedan stupanj.

(267)

Radi ocjene jesu li krediti dioničara društva FLH u skladu s tržišnim uvjetima, Komisija je izvršila usporedbu s usporednim vrijednostima na tržištu na temelju razlika zamjene za kreditne rizike (CDS).

(268)

U skladu s metodologijom na kojoj se temelji Komunikacija o referentnoj stopi iz 2008., Komisija smatra da se može smatrati da su kamate za kredit u skladu s tržišnim uvjetima ako je cijena kredita određena po stopi koja je jednaka referentnoj stopi koja se utvrđuje sljedećom formulom ili je veća od nje:

Referentna stopa = osnovna stopa + dodatak za rizik + naknada

(269)

Osnovna stopa predstavlja trošak banaka za osiguranje likvidnosti (financiranje troška). U slučaju financiranja po fiksnoj stopi (odnosno kada se utvrđuje kamatna stopa za cijelo trajanje kredita), treba utvrditi osnovnu stopu na temelju stopa kamatne zamjene (55) pri čemu dospijeće i valuta odgovaraju dospijeću i valuti duga. Dodatak za rizik nadoknada je davatelju kredita za rizike povezane s određenim financiranjem duga, posebno za kreditni rizik. Dodatak za rizik može se izvesti iz odgovarajućeg uzorka razlika (spreadova) CDS-ova (56) koji se odnose na referentne subjekte (kao što su obveznice trgovačkog društva) sa sličnim rejtingom koji imaju krediti društva FLH. Naposljetku, čini se primjerenim dodati 10-20 baznih bodova za izračun približne vrijednosti bankovnih naknada koje trgovačka društva obično moraju plaćati (57).

(270)

Komisija smatra da mjere financiranja koje su predmet ocjenjivanja ne predstavljaju uobičajeni kredit. U svrhe trenutačne ocjene pretpostavlja se da se krediti odobravaju kao revolving krediti koji se obnavljaju svake godine s novim kamatama. Stoga se pretpostavlja da dospijevaju nakon godine dana.

(271)

Krediti se odobravaju s promjenjivom kamatnom stopom za koju je referentna stopa jednogodišnji EURIBOR. Procjena dodatka za rizik može se izvršiti na temelju uzorka razlika CDS-ova za svaku relevantnu točku u vremenu. U tablici 7. sažet je broj opažanja (trgovačka društva s rejtingom FLH-a iz svih industrija, uključujući financijske institucije i državne institucije) i odgovarajuće razlike CDS-ova.

Tablica 7.

Pregled opažanja trgovačkih društava s rejtingom FLH-a

(272)

Dodatak za rizik referentne stope utvrđuje se na temelju ponderiranog prosjeka razlika CDS-ova 2. kvartila (vidjeti tablicu 7.).

(273)

U tablici 8. uspoređuje se stvarna kamatna stopa koja se naplaćuje za kredite dioničara koji su predmet ocjene i referentna stopa.

Tablica 8.

Usporedni pregled stvarne i referentne stope FLH-a

(274)

Prema tržišnoj praksi, referentnom stopom utvrđenom na temelju razlika CDS-a mora se uzeti u obzir bankovna naknada od otprilike […] baznih bodova (58). Za konzervativnu procjenu u predmetnom slučaju dodaje se bankovna naknada od […] baznih bodova.

(275)

Komisija smatra da rezultati u tablici 8. upućuju na to da su krediti zaista bili u skladu s tržišnim uvjetima. Komisija u tom pogledu napominje da je svih godina, osim 2009., stvarna stopa FLH-a bila iznad referentne stope. Međutim, niža stvarna kamatna stopa 2009. poravnata je višim stopama 2010. do 2012. za veće količine kredita dioničara.

(276)

Nadalje, Komisija primjećuje da su ti rezultati potvrđeni referentnim kreditima koje je Njemačka navela u odjeljcima 3.3.1. i 3.3.2.

(277)

U svjetlu razmatranja iz odjeljaka 6.2.1. i 6.2.2., Komisija smatra da su krediti dioničara LHS-a odobreni pod tržišnim uvjetima i da stoga ne čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(278)

Da bi činile državnu potporu, predmetne mjere moraju se financirati iz državnih sredstava i odluka o odobravanju mjere mora se moći pripisati državi.

(279)

Taj se pojam državne potpore primjenjuje na svaku prednost koju država odobrava sama iz državnih sredstava ili ju odobrava neko posredničko tijelo koje djeluje u skladu s ovlastima koje su na njega prenesene (59). Sredstava lokalnih tijela odnose se na državna sredstva u svrhe primjene članka 107. stavka 1. Ugovora (60).

(280)

Sud je isto tako presudio da činjenica je li mjeru odobrila izravno država ili javna ili privatna tijela koja je ona osnovala ili imenovala za provođenje mjere nije važna kada se utvrđuje čini li ona državnu potporu (61).

(281)

U ovom će se slučaju relevantne mjere, odnosno injekcije kapitala u korist društva FLH, provoditi djelomično izravno iz proračuna lokalnih tijela (Land Sachsen-Anhalt, Freistaat Sachsen i relevantnih gradova i općina) i djelomično sredstvima iz proračuna lokalnih nadležnih tijela koja će se preko društva MFAG, kao posrednika, uplaćivati društvu FLH. Komisija u tom kontekstu napominje da su sredstva uplaćena preko društva MFAG lokalna tijela izdvojila za prijenos na društvo FLH.

(282)

Stoga je u svim ključnim trenucima država vršila izravnu ili neizravnu kontrolu nad predmetnim resursima. Komisija stoga smatra da se relevantne mjere financiraju iz državnih sredstava. Odluka o dodjeli tih državnih sredstava također se može pripisati javnim tijelima jer su javni dioničari društva FLH-a pristali uplatiti injekcije kapitala.

(283)

U smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, prednost je svaka gospodarska korist koju poduzetnik ne bi ostvario u uobičajenima tržišnim uvjetima, odnosno bez intervencije države (62). Važan je jedino učinak mjere na poduzetnika, a ne uzrok i cilj intervencije države (63). Prednost je prisutna kad god se financijska situacija poduzetnika poboljša kao rezultat intervencije države.

(284)

Komisija dalje podsjeća da „kapital koji je država izravno ili neizravno stavila na raspolaganje poduzetniku u okolnostima koje odgovaraju uobičajenim tržišnim uvjetima ne može se smatrati državnom potporom” (64). U ovom slučaju, kako bi utvrdila ostvaruje li društvo FLH javnim financiranjem zračne luke Leipzig/Halle prednost koju ne bi imalo u uobičajenim uvjetima, Komisija mora usporediti postupanje javnih tijela koja pružaju izravna bespovratna sredstva i injekcije kapitala s postupanjem subjekta u tržišnom gospodarstvu koji postupa u skladu s izgledima dugoročne profitabilnosti (65).

(285)

U okviru procjene treba zanemariti sve pozitivne posljedice na gospodarstvo u regiji u kojoj se nalazi zračna luka jer je Sud objasnio da je relevantno pitanje za primjenu načela subjekta u tržišnom gospodarstvu „bi li privatni dioničar u sličnim okolnostima, uzimajući u obzir predvidljivost ostvarivanja povrata i ako se stave sa strane sva socijalna, regionalna i sektorska pitanja, prihvatio predmetni kapital” (66).

(286)

U predmetu Stardust Marine Sud je izjavio sljedeće „[…] u cilju ispitivanja ponaša li se država kao razumni subjekt u tržišnom gospodarstvu, nužno je staviti se u kontekst razdoblja u kojem su poduzete mjere financijske potpore radi ocjene gospodarske razumnosti postupanja države i tako se suzdržati od ocjenjivanja utemeljenog na kasnijoj situaciji” (67).

(287)

Nadalje, u predmetu EDF sud je izjavio sljedeće „[…] u svrhu dokazivanja da je država članica, prije ili istodobno s davanjem prednosti, donijela tu odluku kao dioničar, nije dovoljno osloniti se na gospodarske ocjene nakon davanja prednosti, na retrospektivni nalaz da je ulaganje predmetne države članice bilo profitabilno ili na naknadna obrazloženja o odabranom tijeku postupaka” (68).

(288)

Da bi mogla primijeniti test ulagača u tržišnom gospodarstvu, Komisija se mora vratiti u vrijeme kada je donesena svaka od odluka o javnom financiranju društva FLH. Komisija mora također svoju ocjenu temeljiti na informacijama i pretpostavkama koje su bile na raspolaganju relevantnim lokalnim tijelima u trenutku kada je donesena odluka o predmetnim injekcijama kapitala.

(289)

Njemačka je također istaknula da je infrastruktura nužna za stvaranje radnih mjesta (5 106 radnih mjesta ovisi izravno o zračnoj luci). Međutim, Komisija primjećuje da se kod provođenja testa subjekta u tržišnom gospodarstvu ne mogu uzeti u obzir društvena i regionalna pitanja.

(290)

U ovom slučaju u pogledu infrastrukture i ulaganja povezanih s infrastrukturom čini se da Njemačka dovodi u pitanje primjenjivost testa subjekta u tržišnom gospodarstvu.

(291)

Njemačka je tvrdila da se test ulagača u tržišnom gospodarstvu ne može primjenjivati na prometnu infrastrukturu jer nema usporedivih privatnih ulagača. Njemačka tvrdi da privatni ulagači nisu zainteresirani za zračne luke, posebno kada su potrebna velika ulaganja. U tom je kontekstu Njemačka tvrdila da bi to značilo da bi ulaganja koja privatni ulagači ne bi provodili automatski bila izvan područja primjene pravila o državnim potporama.

(292)

Komisija se ne može složiti s tim stajalištem Njemačke. Test ulagača u tržišnom gospodarstvu ne može se isključiti samo zašto što privatni sektor ne bi sudjelovao u financiranju infrastrukture zračne luke. Teška gospodarska situacija ne može javnom ulagaču služiti kao opravdanje da ne postupa razumno kao što bi postupao ulagač u tržišnom gospodarstvu. U tom kontekstu Komisija napominje da je u sudskoj praksi Suda Europske unije navedeno da ulaganje u gospodarske djelatnosti koje ne bi poduzeli ulagači u tržišnom gospodarstvu sadržava elemente državne potpore (69).

(293)

Njemačka ne smatra da su dioničari FLH-a postupali kao ulagač u tržišnom gospodarstvu kada su odlučili povećati kapital zračne luke i pretvoriti kredite dioničara u vlasnički kapital. Komisija napominje da je Njemačka izjavila da je povećanje kapitala izvršeno bez poslovnog plana i bez dugoročnih izgleda za postizanje profitabilnosti.

(294)

Unatoč svojstvenim i znatnim nesigurnostima povezanima s projektom, kao što je dugoročna priroda projekta ulaganja (oko 50 godina), nije postojao prethodni poslovni plan ili analiza osjetljivosti osnovnih pretpostavki o profitabilnosti. Ovo nije u skladu s vrstom analize koju bi poduzeo razumni ulagač za tako veliki projekt.

(295)

Komisija zbog toga smatra da je društvo FLH ostvarilo gospodarsku prednost zahvaljujući injekcijama kapitala javnih dioničara i društva MFAG (u mjeri u kojoj bespovratna sredstva za ulaganja nisu bila isključivo povezana s aktivnostima u nadležnosti javne politike, kako je navedeno u odjeljku 6.1.2.).

(296)

Na mjeru državne potpore primjenjuje se članak 107. stavka 1. Ugovora ako se njome „određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe” stavlja u povoljniji položaj. Stoga su pojmom državnih potpora obuhvaćene samo one mjere kojima se poduzetnici na selektivan način stavljaju u povoljniji položaj.

(297)

U predmetnom slučaju jedino je društvo FLH imalo koristi od injekcija kapitala. Stoga je mjera selektivna u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(298)

Kada se potporom koju je odobrila država jača položaj određenog poduzetnika u odnosu na druge poduzetnike koji se natječu na unutarnjem tržištu, smatra se da se tom potporom utječe na tu trgovinu (70). Gospodarskom prednošću koju će injekcijama kapitala ostvariti upravitelj zračne luke jača se njegov gospodarski položaj jer će upravitelj zračne luke moći uspostaviti svoje poslovanje, a pritom neće morati snositi povezane troškove ulaganja.

(299)

U skladu s ocjenom u odjeljku 6.1.1., upravljanje zračnom lukom gospodarska je djelatnost S jedne strane natječu se zračne luke kako bi privukle zračne prijevoznike i s njima povezani zračni prijevoz (putnički i teretni), a s druge strane natječu se i upravitelji zračnih luka kako bi im se povjerilo upravljanje određenom zračnom lukom. Osim toga, Komisija ističe da se zračne luke koje se ne nalaze u istom prihvatnom području, ili čak ni u istim državama članicama, mogu natjecati kako bi privukle špeditere, zračne prijevoznike specijalizirane za prijevoz tereta i zračne prijevoznike za putnički prijevoz te operatere čarter letova.

(300)

Opći sudovi potvrdili su da se zračna luka Leipzig/Halle natječe na tržištu sa zračnim lukama u drugim državama članicama, posebno sa zračnim lukama Bruxelles (Belgija) i Vatry (Francuska), posebno u pogledu prijevoza tereta (71). Osim toga, zračna luka Leipzig/Halle trenutačno opslužuje oko 890 000 tona tereta u zračnom prijevozu i druga je najveća zračna luka za zračni prijevoz tereta u Njemačkoj.

(301)

Njemačka je izjavila da je tržišno natjecanje zračne luke Leipzig/Halle s drugim njemačkim zračnim lukama za prijevoz tereta ograničeno jer se većina njemačkih čvorišta za zračni prijevoz tereta (Frankfurt am Main, München, Köln/Bonn), koji su konkurenti zračne luke Leipzig/Halle, suočava s uskim grlima u pogledu kapaciteta ili s ograničenjem noćnih letova.

(302)

Njemačka tvrdi da nema preklapanja u smislu tržišnog natjecanja s drugim europskim zračnim lukama za prijevoz tereta, odnosno sa zračnim lukama u Bruxellesu i Vatryju. U odnosu na zračnu luku Vatry, Njemačka je istaknula da je Vatry bio vrlo mala zračna luka i da je 2010. količina tereta u zračnom prometu u zračnoj luci Leipzig/Halle bila, primjerice, više nego 80 puta veća od količine tereta u zračnoj luci Vatry. U pogledu zračne luke Bruxelles, Njemačka je tvrdila da je, dok je zračna luka Leipzig Halle posljednjih godina doživjela povećanje u količini tereta, zračna luka Bruxelles u istom razdoblju doživjela njegovo smanjenje. Nadalje, Njemačka je tvrdila da su u zračnoj luci Bruxelles postojala znatna ograničenja noćnih letova i da je stoga tržišno natjecanje bilo ograničeno.

(303)

Na temelju podnesaka trećih stranaka Komisija primjećuje da zračnu luku Leipzig/Halle upotrebljavaju različiti međunarodni prijevoznici tereta, kao što su Wirtschaftsallianz za projekt SALIS, Jade Cargo, Volga-Dnepr Group, Baring itd. Nadalje, zračna luka Leipzig/Halle europsko je čvorište za društvo DHL. Prijavljene infrastrukturne mjere uključuju daljnje proširenje infrastrukture zračne luke za veće zrakoplove bez ograničenja MTOW-a. U tom pogledu Komisija dalje primjećuje da zračna luka ima dvije uzletno-sletne staze (južna i sjeverna staza duljine 3 600 metara).

(304)

Na temelju navedenog, Komisija smatra da se mogućom gospodarskom prednosti koju bi društvo FLH moglo ostvariti zahvaljujući injekcijama kapitala za financiranje različitih projekata za razvoj i proširenje infrastrukture u zračnoj luci Leipzig/Halle jača njegov položaj u odnosu na njegove konkurente na tržištu pružatelja usluga zračnih luka u Uniji, posebno u odnosu na prijevoz tereta.

(305)

Komisija stoga smatra da se predmetnim javnim financiranjem narušava ili se prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja i da ono utječe na trgovinu među državama članicama.

(306)

U svjetlu razmatranja iz uvodnih izjava 278. do 305., Komisija smatra da javno financiranje odobreno društvu FLH u obliku injekcija kapitala čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(307)

U skladu s člankom 108. stavkom 3. Ugovora, države članice moraju prijaviti planove za odobravanje ili izmjenu potpore i ne smiju primjenjivati predložene mjere dok se postupak prijave ne zaključi konačnom odlukom.

(308)

Budući da injekcije kapitala podliježu odluci Komisije i još nisu stavljene na raspolaganje društvu FLH, Komisija smatra da je Njemačka poštovala zabranu iz članka 108. stavka 3. Ugovora (72).

(309)

Budući da injekcije kapitala u društvo FLH čine državnu potporu, Komisija mora ispitati može li se smatrati da je ta potpora navedena u uvodnoj izjavi 306. spojiva s unutarnjim tržištem.

(310)

U članku 107. stavku 3. Ugovora predviđene su određene iznimke od općeg pravila iz članka 107. stavka 1. Ugovora da državna potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem. Predmetna potpora može se ocjenjivati na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a u kojem je propisano sljedeće: „potpora za olakšavanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja ako takve potpore ne utječu negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu”, može se smatrati sukladnom s unutarnjim tržištem.

(311)

U tom smislu, Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014. osigurava se okvir za ocjenjivanje može li se potpora zračnim lukama proglasiti spojivom u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a.

(312)

U skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014., Komisija će primjenjivati načela utvrđena u tim smjernicama na sve prijavljene mjere potpora za ulaganja povodom kojih je pozvana donijeti odluku od 4. travnja 2014., čak i ako su projekti prijavljeni prije toga datuma (73).

(313)

Komisija je već zaključila u uvodnoj izjavi 308. da izravne i godišnje injekcije kapitala ne čine nezakonitu državnu potporu dodijeljenu prije 4. travnja 2014.

(314)

Međutim, Komisija u predmetnom slučaju primjećuje da je zračna luka Leipzig/Halle s više od 800 000 tona zračna luka specijalizirana za prijevoz tereta. Komisija dalje primjećuje da se predmetne mjere odnose na strategiju proširenja zračne luke radi ulaska na tržište prijevoza tereta.

(315)

U skladu s točkom 22. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014., Komisija još uvijek nema dovoljno iskustva u procjeni usklađenosti potpore zračnim lukama i zračnim prijevoznicima specijaliziranima za prijevoz tereta kako bi mogla sažeti svoju praksu u obliku specifičnih kriterija usklađenosti. Stoga će Komisija na te kategorije poduzeća primijeniti zajednička načela usklađenosti navedena u odjeljku 5. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. putem analize „od slučaja do slučaja”.

(316)

Kako bi ocijenila može li se prijavljena mjera potpore smatrati spojivom s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora, Komisija općenito analizira osigurava li se mjerom potpore da pozitivni učinci povezani s ostvarenjem cilja od zajedničkog interesa premašuju njezine potencijalno negativne učinke na trgovinu i tržišno natjecanje.

(317)

U Komunikaciji o modernizaciji državnih potpora (74) poziva se na utvrđivanje i definiranje zajedničkih načela primjenjivih na procjenu spojivosti svih mjera potpore koje Komisija provodi. Smatrat će se da je mjera potpore usklađena s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. Ugovora ako su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

(318)

Mjera državne potpore mora imati cilj od zajedničkog interesa u skladu s člankom 107. stavkom 3. Ugovora. Obično se smatra da se potporom za ulaganje pridonosi ostvarenju cilja od zajedničkog interesa ako se njome i. povećava mobilnost i povezanost regija uspostavom pristupnih točaka za letove unutar Unije ili ii. suzbija zagušenje zračnog prometa u najvećim čvorišnim zračnim lukama Unije ili iii. olakšava regionalni razvoj.

(319)

Svrha je injekcija kapitala koje su predmet ove Odluke financiranje infrastrukturnih mjera u zračnoj luci Leipzig/Halle koja je specijalizirana za prijevoz tereta. Njemačka tvrdi da sektor zračnog prijevoza tereta, posebno hitnog prijevoza tereta, bilježi veliki porast. Njemačka je dalje izjavila da se tri glavna čvorišta za zračni prijevoz tereta u Njemačkoj, Frankfurt/Main, München i Köln/Bonn, suočavaju s ograničenjima sposobnosti noćnog letenja. U tom smislu, Njemačka je izjavila da, u skladu s presudom Njemačkog saveznog upravnog suda od 4. travnja 2012., zračnoj luci Frankfurt/Main više nije dopušteno obavljati noćne letove. Uslijed toga, Njemačka je izjavila da društvo FLH pomaže u borbi protiv ozbiljnog smanjenja kapaciteta za zračni prijevoz tereta u Njemačkoj.

(320)

Njemačka je izjavila da predviđeni projekt čini dio strategije za razvoj zračne luke sadržane u Planu razvoja transeuropske prometne mreže (Obzor 2020.) iz 2004. kao „povezujuća točka Zajednice”. Zračna luka Leipzig/Halle nalazi se u regiji Srednje Njemačke (u blizini velikih transeuropskih prometnih osi i paneuropskih koridora) između osi koje povezuju sjever i jug Europe (odnosno savezna autocesta A 9) i zapad i istok Europe (odnosno savezna autocesta A 14) te ima pristup željezničkoj i cestovnoj mreži.

(321)

Nadalje, Njemačka tvrdi da zračna luka ima velike mogućnosti rasta zbog svojeg smještaja u središtu Europe i svojeg okolnog tržišta od otprilike sedam milijuna ljudi na udaljenosti od 100 km od zračne luke te zbog svojeg smještaja u blizini cestovne i željezničke infrastrukture. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 319., sektor zračnog prijevoza tereta bilježi znatne stope rasta (odnosno prosječna stopa rasta međunarodnog prijevoza putnika od otprilike 5,0 % između 2007. i 2011. i stopa rasta prijevoza tereta od 4,3 %) (75). Međutim, trenutačni kapaciteti zračnih luka ograničeni su u pogledu noćnih letova (vidjeti uvodnu izjavu 319.).

(322)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 319., očekuje se da će zračna luka doživjeti postupno, ali znatno povećanje prijevoza tereta. U odnosu na količinu tereta, Njemačka je izjavila da, u usporedbi s drugim zračnim lukama, zračna luka Leipzig/Halle bilježi stalne stope rasta (dok je 2007. obrađeno 101 364 tone tereta, ta se brojka 2008. povećala na 442 453 tone, na 524 084 tone tijekom 2009. i na 663 059 tona 2010.). Kao nadopunu toj izjavi, Njemačka je istaknula da se količina tereta u zračnom prometu povećala za 18,5 % u 2009. i 26,5 % u 2010. Njemačka je tvrdila da se očekuje daljnje povećanje količine tereta. U tom je pogledu Njemačka objasnila da se očekuje da će se do 2020. prihvatiti i otpremiti oko 820 000 tona zračnog tereta (76). Međutim, Njemačka je izjavila da će to predviđanje biti ostvareno već do 2015. (77). Očekuje se nastavak rasta teretnog prometa, posebno s obzirom na ograničenja noćnih letova u drugim njemačkim zračnim lukama (odnosno, u zračnoj luci Frankfurt/Main i ostalima).

(323)

Komisija napominje da će provedba projekta imati pozitivan učinak na cijelu regiju i pozitivno će utjecati na njezin gospodarski i društveni razvoj. Njemačka je izjavila da u zračnoj luci trenutačno postoje 133 trgovačka društva koja su 2010. zapošljavala ukupno 5 106 radnika (povećanje od 14,4 % u usporedbi s 2009.). Njemačka je dalje izjavila da će se projektom ulaganja posebno unaprijediti pristup regiji i povećati njezina privlačnost za ulagače i posjetitelje. Komisija napominje da je to potkrijepljeno opažanjima trećih stranaka (vidjeti odjeljak 4.). Nadalje, to bi trebalo imati pozitivan učinak na zapošljavanje budući da je nezaposlenost znatno veća u regiji Leipzig/Halle (nezaposlenost u regiji Sachsen iznosi 10,3 %, u regiji Saska-Anhalt do 11,2 %) od nacionalnog prosjeka (od 6,9 %).

(324)

Komisija stoga može zaključiti da se izgradnjom i upravljanjem infrastrukturom zadovoljava jasno definirani cilj od zajedničkog interesa, odnosno razvoj zračne luke s velikom komponentom zračnog prijevoza tereta, u skladu s politikom Unije u tom području pri čemu se uzimaju u obzir regionalni aspekti i da je u ovom slučaju ispunjen kriterij spojivosti.

(325)

Mjera državne potpore mora biti usmjerena na situaciju u kojoj se potporom može ostvariti ključno poboljšanje koje tržište ne može samo ostvariti, primjerice ispravljanjem tržišnog nedostatka ili rješavanjem pitanja kapitala ili kohezije.

(326)

Njemačka je izjavila da zračna luka Leipzig/Halle trpi povijesne zaostatke u ulaganjima. Njemačka smatra da je financiranje ograničeno na nužan i zakonski predviđen minimum, u pogledu količine i intenziteta potpore. Osim toga, Njemačka tvrdi da se mjere odnose na dugoročna infrastrukturna ulaganja kojima se zadovoljavaju potrebe zračne luke u pogledu budućeg povećanja prijevoza tereta i putnika. Njemačka je tvrdila da mjere nisu ni nerazmjerne niti nerazmjerno skupe. Njemačka je izjavila da su troškovi smanjeni na najmanju razinu nakon detaljnog planiranja unaprijed i procjena troškova. Mišljenje je Njemačke da dodatno smanjenje državnog financiranja nije moguće jer upravitelji zračnih luka ne mogu iz vlastitih sredstava financirati tako veliku infrastrukturu.

(327)

Njemačka je također tvrdila da se prihodima od usluga koje pružaju zračne luke ne mogu pokriti troškovi izgradnje infrastrukture i taj je argument potkrijepila jazom u financiranju i protučinjeničnom procjenom.

(328)

Komisija zaključuje da će se potporom bitno unaprijediti projekt ulaganja koji samo tržište ne može ostvariti i da je intervencija države potrebna.

(329)

Mjera potpore mora biti odgovarajući instrument politike namijenjen postizanju cilja od zajedničkog interesa.

(330)

Kao što je objašnjeno u odjeljku 6.5.2.2., Njemačka je pokazala da je financiranje projekta injekcijama kapitala primjereni instrument za unaprjeđenje uvjeta infrastrukture u zračnoj luci Leipzig/Halle. Niti jednim drugim oblikom potpore kojim se manje narušava tržišno natjecanje ne bi se osiguralo financiranje nužnih infrastrukturnih radova.

(331)

Komisija zaključuje da je predmetna mjera potpore primjereni instrument politike.

(332)

Potporom se mora promijeniti ponašanje predmetnih poduzetnika na takav način da se počnu baviti dodatnom djelatnošću kojom se ne bi bavili bez potpore ili bi se njome bavili na ograničen ili drukčiji način ili na drugoj lokaciji.

(333)

Prvo, radovi na pojedinom ulaganju mogu započeti tek nakon podnošenja zahtjeva tijelu koje dodjeljuje sredstva. Ako radovi započnu prije podnošenja zahtjeva tijelu koje dodjeljuje sredstva, nijedna potpora dodijeljena u pogledu toga ulaganja neće se smatrati spojivom s unutarnjim tržištem.

(334)

Njemačka je tvrdila da radovi nisu počeli prije nego što je tijelu koje dodjeljuje potporu podnesen zahtjev za potporu. Stoga Komisija zaključuje da je taj kriterij ispunjen.

(335)

Drugo, projekt ulaganja u zračnoj luci može biti gospodarski privlačan sam po sebi. Stoga je potrebno provjeriti i potvrditi da se ulaganje ne bi poduzelo ili se ne bi poduzelo u jednakoj mjeri bez državnih potpora. Ako se to potvrdi, Komisija će smatrati da mjera potpore ima učinak poticaja.

(336)

Učinak poticaja utvrđuje se protučinjeničnom analizom, usporedbom razina planiranih aktivnosti uz postojanje potpora i bez njih.

(337)

Kada nisu poznate specifične protučinjenice, učinak poticaja može se pretpostaviti ako postoji manjak financijskih sredstava, odnosno kada se na temelju ex ante poslovnog plana može pokazati da postoji razlika između pozitivnog i negativnog toka novca (uključujući troškove ulaganja u fiksnu kapitalnu imovinu) tijekom životnog vijeka ulaganja u smislu neto sadašnje vrijednosti (78).

(338)

Njemačka je u ovom slučaju dostavila izračun jaza u financiranju u kojem je utvrđen jaz u financiranju od najmanje 142,1 milijuna EUR (vidjeti tablicu 5. i tablicu 6.). Nadalje, na temelju procjene protučinjeničnog scenarija može se zaključiti da zračna luka ne bi mogla osigurati nužno financiranje kada bi se infrastrukturna ulaganja financirala isključivo kreditima.

(339)

Komisija stoga može zaključiti da potpora za ulaganja ima učinak poticaja.

(340)

Iznos potpore mora se ograničiti na minimum potreban za poticanje dodatnih ulaganja ili aktivnosti u predmetnom području.

(341)

Kako bi bile razmjerne, potpore za ulaganje u zračne luke moraju se ograničiti na dodatne troškove (neto dodatnih prihoda) nastale provođenjem potpomognutog projekta/aktivnosti koji su primili potporu, a ne alternativnog projekta/aktivnosti koje bi korisnik poduzeo u protučinjeničnom scenariju, odnosno da nije primio potporu. Kada nije poznato specifično protučinjenično stanje, državne potpore, da bi bile razmjerne, ne bi smjele biti veće od manjka financijskih sredstava investicijskog projekta (takozvani „manjak financijskih sredstava u kapitalnim troškovima”), koji se određuje na temelju ex ante poslovnog plana kao neto sadašnja vrijednost razlike između pozitivnog i negativnog toka novca (uključujući troškove ulaganja) tijekom životnog vijeka ulaganja. Poslovnim bi planom koji se odnosi na potpore za ulaganja trebalo obuhvatiti razdoblje gospodarskog korištenja imovine.

(342)

U svakom slučaju, intenzitet potpore ne smije prelaziti stvarni jaz u financiranju projekta ulaganja.

(343)

Kako je navedeno u odjeljcima 6.5.2.2. i 6.5.2.3., Njemačka je dostavila komplementarni izračun jaza u financiranju za prijavljeni projekt u iznosu od 142,1 milijuna kojim se opravdava intenzitet potpore od 75 % (vidjeti tablicu 6.) ako su injekcije kapitala izvršene istodobno s provedenim ulaganjima. Međutim, budući da će se injekcije kapitala provoditi jedino uz odobrenje Komisije 2014., jaz u financiranju koji je utvrdila Njemačka iznosi 166,9 milijuna EUR, čime se opravdava intenzitet potpore od 88,1 % (vidjeti tablicu 5.).

(344)

Ako ne postoji prag za najveći dopušteni intenzitet potpore u teretnim zračnim lukama, intenzitet potpore ograničen je na jaz u financiranju projekta ulaganja. Stoga Komisija može zaključiti da je iznos potpore razmjeran i ograničen na minimum.

(345)

Negativni učinci potpore moraju biti dovoljno ograničeni kako bi ukupna bilanca mjere bila pozitivna.

(346)

Kako bi se dalje ograničilo svako narušavanje, uključujući sva ulaganja za koja se dodjeljuju potpore, zračna luka mora biti otvorena svim potencijalnim korisnicima i ne smije biti usmjerena na samo jednog određenog korisnika. U slučaju fizičkog ograničenja kapaciteta, dodjela bi se trebala provesti na temelju prikladnih, objektivnih, transparentnih i nediskriminacijskih kriterija.

(347)

Njemačka je tvrdila da je ukupna bilanca učinaka mjera na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama pozitivna. U tom je pogledu Njemačka prvo potvrdila da će svi potencijalni korisnici (zračni prijevoznici putnika i tereta) imati ravnopravni i nediskriminacijski pristup novoj infrastrukturi.

(348)

Drugo, Njemačka je tvrdila da se predmetne infrastrukturne mjere neće širiti. U odnosu na mogući učinak zračne luke Leipzig/Halle na konkurenciju, Njemačka je izjavila da zračne luke u blizini zračne luke Leipzig/Halle nisu specijalizirane za prijevoz tereta. Nadalje, u odnosu na zračne luke Altenburg-Nobitz, Berlin Brandenburg, Dresden, Erfurt, Hof, Magdeburg, Magdeburg-Cochstedt i Prag, Njemačka je izjavila da su za neke od tih zračnih luka zemljopisne udaljenosti bile prevelike, da su se zračne luke nalazile u različitim zemljopisnim regijama, njihova prihvatna područja bila su previše različita ili su zračne luke bile vrlo male.

(349)

U odnosu na druge njemačke teretne zračne luke, Njemačka je izjavila da je tržišno natjecanje u zračnoj luci Leipzig/Halle ograničeno jer je većina njemačkih čvorišta za zračni prijevoz tereta (Frankfurt am Main, München, Köln/Bonn), koji su konkurenti zračne luke Leipzig/Halle, suočena s uskim grlima u pogledu kapaciteta ili s ograničenjem noćnih letova.

(350)

Njemačka tvrdi da u smislu tržišnog natjecanja nema preklapanja s drugim europskim zračnim lukama za prijevoz tereta, odnosno sa zračnim lukama u Bruxellesu i Vatryju. U odnosu na zračnu luku Vatry, Njemačka je istaknula da je Vatry bio vrlo mala zračna luka i da je 2010. količina tereta u zračnom prometu u zračnoj luci Leipzig/Halle bila, primjerice, više nego 80 puta veća od količine tereta u zračnoj luci Vatry. U pogledu zračne luke Bruxelles, Njemačka je tvrdila da je, dok je zračna luka Leipzig Halle posljednjih godina zabilježila povećanje u količini tereta, zračna luka Bruxelles u istom razdoblju zabilježila njegovo smanjenje. Nadalje, Njemačka je tvrdila da su u zračnoj luci Bruxelles postojala znatna ograničenja noćnih letova i da je stoga tržišno natjecanje bilo ograničeno.

(351)

Prema tome, Komisija može zaključiti da su negativni učinci potpore dovoljno ograničeni. Stoga Komisija zaključuje da je kriterij spojivosti ispunjen.

(352)

Njemačku se podsjeća na obveze transparentnosti u odnosu na objavu pojedinosti odobrene potpore, kako je navedeno u odjeljku 8.2. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014.

(353)

Komisija stoga smatra da su u ovom slučaju zadovoljeni svi zajednički uvjeti za spojivost u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora.

(354)

Na temelju izvršene ocjene, Komisija zaključuje da je mjera spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora ako je ograničena na financiranje jaza u financiranju projekta ulaganja.

(355)

U svjetlu zaključka u odjeljku 6.1.1., društvo FLH je poduzetnik u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. U skladu s ocjenom u odjeljku 6.1.2., Komisija smatra da se može smatrati da je financiranje mjera M5 nova zgrada vatrogasne postaje, M9 oprema za gašenje požara i M8 heliodrom u nadležnosti javne politike. Prema ocjeni iz odjeljka 6.1.2., financiranje svih drugih mjera ne može se izuzeti od analize u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

(356)

U svjetlu razmatranja iz odjeljka 6.2.1., Komisija smatra da su krediti dioničara LHS-a odobreni pod tržišnim uvjetima i da stoga ne čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(357)

U svjetlu razmatranja iz odjeljka 6.3., Komisija smatra da javno financiranje odobreno društvu FLH u obliku injekcija kapitala čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Budući da injekcije kapitala podliježu odluci Komisije i još nisu stavljene na raspolaganje društvu FLH, Komisija smatra da je Njemačka poštovala zabranu iz članka 108. stavka 3. Ugovora.

(358)

U skladu s ocjenom iz odjeljka 6.5., Komisija smatra da su u ovom slučaju zadovoljeni svi zajednički uvjeti za spojivost u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora. Komisija stoga zaključuje da su te mjere spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora u mjeri u kojoj su ograničene na financiranje jaza u financiranju projekta ulaganja.

(359)

Komisija napominje da ju je Njemačka obavijestila 17. lipnja 2014. da iznimno prihvaća donošenje ove Odluke na engleskom jeziku,

4.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 232/43

(1)

Odlukom od 11. prosinca 2013. („Odluka”) Arbitražni sud („Sud”) osnovan pod okriljem Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova („ICSID”) u predmetu Micula a.o. protiv Rumunjske  (3) dosudio je da Rumunjska isplati naknadu štete u korist petorice podnositelja zahtjeva (braća Viorel i Ioan Micula te trgovačka društva S.C. European Food S.A., S.C. Starmill S.R.L. i S.C. Multipack, sva tri u vlasništvu braće Micula, koji se u nastavku zajedno nazivaju „podnositelji zahtjeva”) u iznosu od 376 433 229 RON (oko 82 milijuna EUR (4)) jer Rumunjska nije osigurala pošten i pravedan tretman ulaganja podnositelja zahtjeva te je time povrijedila članak 2. stavak 3. Ugovora između Vlade Kraljevine Švedske i Vlade Rumunjske o promicanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja („BIT”). (5) Osim toga, Sud je odlučio da se na taj iznos trebaju obračunavati kamate dok Rumunjska u potpunosti ne provede Odluku. Do 11. prosinca 2013. ukupni dug Rumunjske prema podnositeljima zahtjeva iznosio je tako 791 882 452 RON (oko 178 milijuna EUR (6)).

(2)

Dopisom od 31. siječnja 2014. službe Komisije obavijestile su nadležna tijela Rumunjske da će svaka provedba ili izvršenje Odluke činiti novu potporu koju će trebati prijaviti Komisiji.

(3)

Rumunjska nadležna tijela 20. veljače 2014. obavijestila su službe Komisije da su djelomično provela Odluku prebijanjem dijela naknade štete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva s iznosom poreza koji je rumunjskim nadležnim tijelima dugovao jedan od podnositelja zahtjeva, odnosno S.C. European Food S.A. Porezni dug koji je na taj način prebijen iznosio je 337 492 864 RON (oko 76 milijuna EUR (7)). Osim toga, Rumunjska je od službi Komisije zatražila objašnjenje o mogućnosti plaćanja nepodmirenog iznosa fizičkoj osobi (braći Viorelu i Ioanu Miculi ili bilo kojoj drugoj fizičkoj osobi na koju bi potraživanje moglo biti preneseno).

(4)

Službe Komisije 12. ožujka 2014. od Rumunjske su zatražile dodatne informacije o predviđenoj daljnjoj provedbi Odluke ili njezinom izvršenju, koje je Rumunjska dostavila u dopisu od 26. ožujka 2014.

(5)

Službe Komisije 1. travnja 2014. obavijestile su rumunjska upravna tijela o mogućnosti da izdaju nalog za obustavu kako bi osigurala da ne dođe do daljnje isplate nespojive državne potpore te su zatražile da Rumunjska o tome iznese svoje primjedbe. Dopisom od 7. travnja 2014. Rumunjska je izjavila da ne želi iznijeti svoje primjedbe o mogućnosti da Komisija izda nalog za obustavu.

(6)

Komisija je dopisom od 26. svibnja 2014. obavijestila Rumunjsku o svojoj odluci da u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 (8) izda nalog za obustavu („nalog za obustavu”) kojim od Rumunjske traži obustavu svih mjera koje bi mogle dovesti do provedbe ili izvršenja dijela Odluke koji još nije bio isplaćen s obzirom na to da bi to činilo plaćanje nezakonite državne potpore, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o sukladnosti te državne potpore s unutarnjim tržištem.

(7)

Dopisom od 1. listopada 2014. Komisija je obavijestila Rumunjsku da je odlučila pokrenuti postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. Ugovora („odluka o pokretanju postupka”) u pogledu djelomične provedbe Odluke od strane Rumunjske, što se dogodilo početkom 2014. (9), te u pogledu bilo kakve daljnje provedbe ili izvršenja te Odluke.

(8)

Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (10)7. studenog 2014. Tom je odlukom Komisija pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe.

(9)

Rumunjska je 26. studenog 2014. dostavila svoje primjedbe u pogledu odluke o pokretanju postupka. Podnositelji zahtjeva dostavili su primjedbe kao zainteresirana strana 8. prosinca 2014. nakon što je Komisija odbila njihov zahtjev da im se omogući dulje vremensko razdoblje za dostavljanje primjedbi. Primjedbe podnositelja zahtjeva proslijeđene su Rumunjskoj kojoj je dana prilika da na njih odgovori; opažanja Rumunjske u pogledu primjedbi podnositelja zahtjeva primljena su 27. siječnja 2015.

(10)

Podnositelji zahtjeva zatražili su i pristup svoj pisanoj korespondenciji između Komisije i Rumunjske koja se nalazi u spisu predmeta. Taj je zahtjev odbijen 19. prosinca 2014., a to je odbijanje potvrđeno 2. ožujka 2015.

(11)

Dopisima od 9. i 11. ožujka 2015. rumunjska upravna tijela obavijestila su Komisiju da je u razdoblju od 5. veljače do 25. veljače 2015. sudski izvršitelj od Ministarstva financija zaplijenio dodatni iznos od 9 197 482 RON te da je Ministarstvo financija izvršilo dobrovoljnu isplatu preostalog iznosa (tj. 466 760 066 RON) (11) na blokirani račun otvoren na ime petorice podnositelja zahtjeva.

(12)

Europski sporazum („ES”) između Europske zajednice („Zajednica”) i njezinih država članica, s jedne strane, i Rumunjske, s druge strane, stupio je na snagu 1. veljače 1995. (12) Cilj ES-a bio je pripremiti Rumunjsku za pristupanje Uniji. U članku 64. stavku 1. točki iii. ES-a svaka javna potpora kojom se narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, u mjeri u kojoj utječe na trgovinu između Unije i Rumunjske, proglašena je nespojivom s pravilnim funkcioniranjem ES-a. Prema članku 64. stavku 2. ES-a sve prakse koje nisu u skladu s tim člankom morale su se ocijeniti „na temelju mjerila koja proizlaze iz primjene pravila iz članaka 85., 86. i 92. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice” (sada članaka 101., 102. i 107. Ugovora). Dinamično upućivanje na „mjerila koja proizlaze iz primjene pravila” odnosi se na sva pravila Unije o državnoj potpori uključujući ona kojima se uređuje dodjela regionalne državne potpore. (13) Osim materijalne obveze da se ispune zahtjevi zakona Unije o državnoj potpori, člancima 69. i 71. ES-a u kojima se izričito spominje pravo Unije o tržišnom natjecanju pa prema tome i pravo Unije o državnoj potpori koje čini njegov dio, Rumunjsku se obvezuje da uskladi svoje nacionalno zakonodavstvo s acquis communautaireom. Prema tome, ES-om se Rumunjsku obvezalo da ispuni zahtjeve cjelokupnog prava Unije o državnoj potpori, a Rumunjska je tu obvezu preuzela. Nadalje, ES je postao dijelom nacionalnog zakonodavstva nakon što ga je nacionalni Parlament ratificirao zakonom 20/1993 i nakon što je objavljen u nacionalnom Službenom listu 12. travnja 1993 (14).

(13)

Kako bi ispunila svoje obveze iz ES-a u pogledu harmonizacije Rumunjska je 1999. donijela Zakon br. 143/1999 o državnoj potpori („Zakon o državnoj potpori”) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2000. U taj je zakon uključena ista definicija državne potpore kao i ona iz članka 64. ES-a i iz prava Unije. Tim su zakonom imenovani i rumunjsko Vijeće za tržišno natjecanje (15) i rumunjski Ured za tržišno natjecanje (16) kao nacionalna tijela za nadzor državnih potpora nadležna za ocjenjivanje spojivosti državnih potpora koje je Rumunjska dodijelila poduzetnicima (17) te je utvrđena procedura za prijavljivanje i odobravanje državnih potpora koja je oblikovana po uzoru na članak 108. Ugovora.

(14)

Rumunjska je 2. listopada 1998. donijela Hitni vladin pravilnik br. 24/1998 („EGO 24.”) kojim je određenim ulagačima u regijama u nepovoljnom položaju dodijelila niz investicijskih poticaja, između ostalog:

(15)

Rumunjska vlada odredila je koje bi regije trebalo imenovati regijama u nepovoljnom položaju i na koliko dugo, pri čemu je najdulje razdoblje 10 godina. Odlukom od 25. ožujka 1999. koja je stupila na snagu 1. travnja 1999. vlada je rudarsko područje Ștei-Nucet u okrugu Bihor proglasila regijom u nepovoljnom položaju na razdoblje od 10 godina.

(16)

Rumunjsko Vijeće za tržišno natjecanje 15. svibnja 2000. donijelo je Odluku br. 244/2000 u kojoj je utvrdilo da se s pomoću nekoliko poticaja iz EGO-a 24. narušava tržišno natjecanje. Njegovo mišljenje bilo je da se „[i]zuzeće od carina na sirovine smatra državnom potporom poslovanju ... koja dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja” te je odlučilo da se „povrat carine na uvezene sirovine, rezervne dijelove i/ili komponente potrebne za vlastitu proizvodnju na nekom području ... izbriše”. Ta odluka donesena je kao rezultat obavijesti koju je nacionalna agencija za regionalni razvoj (davatelj potpore u okviru EGO-a 24.) poslala Vijeću za tržišno natjecanje u skladu sa Zakonom br. 143/1999 o predviđenim izmjenama EGO-a 24. uključenim u nacrt Hitnog vladinog pravilnika br. 75/2000 („EGO 75.”). Među ostalim priopćenim izmjenama rumunjski zakonodavac predvidio je zamjenu povrata carina iz članka 6. stavka 1. točke (b) EGO-a 24. (olakšica za sirovine) izuzećem od carina na uvezene sirovine, rezervne dijelove i/ili komponente potrebne za vlastitu proizvodnju. Odlukom br. 244/2000 Vijeće za tržišno natjecanje uvjetno je odobrilo nacrt EGO-a 75. ako se ispune sljedeći uvjeti: i. olakšice iz članka 6. stavka 1. točke (b) EGO-a 24. trebalo bi staviti izvan snage, a predviđenu izmjenu prema kojoj bi se povrat carina zamijenio izuzećem od carina trebalo bi povući; i ii. predviđene izmjene članka 6. stavka 1. točke (c) EGO-a 24. (olakšica za porez na dobit) odnosile bi se samo na reinvestiranu dobit.

(17)

EGO 75. stupio je na snagu 1. srpnja 2000. Međutim, EGO-om 75., onako kako je donesen, nisu ispunjeni uvjeti Vijeća za tržišno natjecanje da se izvan snage stavi olakšica za sirovine te povuče njezina predviđena izmjena. Umjesto toga, njime je izmijenjen članak 6. stavak 1. točka (b) EGO-a 24. tako da je povrat carina u okviru olakšice za sirovine zamijenjen izuzećem od carina na uvezene sirovine čime se izravno krši Odluka br. 244/2000.

(18)

Vijeće za tržišno natjecanje pokrenulo je postupak pred Prizivnim sudom u Bukureštu radi neprovođenja njegove odluke, no Sud je 26. siječnja 2001. odbacio taj zahtjev kao neprihvatljiv (18). Neprihvatljivost zahtjeva temeljena je na činjenici da se EGO 75. smatra zakonodavnom, a ne upravnom mjerom, čiju zakonitost Vijeće za tržišno natjecanje ne može osporavati u skladu sa zakonom br. 143/1999 te da sve sporove u pogledu zakonskih odredaba moraju rješavati vlada i parlament bez upliva sudova. Rumunjski Visoki kasacijski sud pravde 19. veljače 2002. odbacio je žalbu Vijeća za tržišno natjecanje na odluku Prizivnog suda kao neprihvatljivu iz sličnih razloga (19).

(19)

U veljači 2000. Rumunjska je započela pregovore o pristupanju Uniji. Politika tržišnog natjecanja, uključujući usklađenost s pravilima Unije o državnim potporama, bila je dio tih pregovora. U kontekstu tih pregovora u Zajedničkom stajalištu Unije od 21. studenog 2001. primijećeno je da „postoji niz postojećih kao i novih nespojivih programa potpore koji nisu usklađeni s acquisom”, uključujući „olakšice iz [EGO-a 24. i EGO-a 75.]” (20).

(20)

Rumunjska je 31. kolovoza 2004. stavila izvan snage sve poticaje predviđene u okviru EGO-a 24. kako je izmijenjen EGO-om 75., osim olakšice za porez na dobit. Opoziv poticaja iz EGO-a 24. stupio je na snagu 22. veljače 2005. U izvješću priloženom uz akt kojim se opoziva EGO 24. kako je izmijenjen EGO-om 75. objašnjava se: „Kako bi se ispunili kriteriji iz pravila Zajednice o državnim potporama te kako bi se završili pregovori u okviru poglavlja 6. – Politika tržišnog natjecanja, iz nacionalnog zakonodavstva treba ukloniti sve oblike državne potpore koji nisu u skladu s acquis communautaireom u tom području pa se u tom smislu predlaže opoziv […] odredaba članka 6. stavka 1. točke (b), točke (d) i točke (e) Hitnog vladinog pravilnika br. 24/1998 o područjima u nepovoljnom položaju […]” (21).

(21)

Početkom 2000-ih podnositelji zahtjeva ostvarili su određena ulaganja u područje Ștei-Nucet okruga Bihor u Rumunjskoj. S.C. European Food S.A. 1. lipnja 2000. dobio je potvrdu o statusu trajnog ulagatelja, dok su S.C. Starmill S.R.L. i S.C. Multipack svoje potvrde o statusu trajnog ulagatelja („PIC”) dobili 17. svibnja 2002., čime su ta trgovačka društva postala prihvatljiva za ostvarivanje koristi iz programa uspostavljenog temeljem EGO-a 24., kako je izmijenjen EGO-om 75., za ulaganja koja od tih datuma nadalje ostvare u regiji Ștei-Nucet okruga Bihor u Rumunjskoj.

(22)

Rumunjska i Švedska 2003. sklopile su Bilateralni investicijski sporazum (BIT) kojim su ulagačima iz obje zemlje (uključujući i ulaganja koja su pokrenuta prije stupanja na snagu BIT-a (22)) dodijeljene određene zaštite prilikom ulaganja u drugu zemlju. Bilateralnim investicijskim sporazumom, između ostalog, zajamčeno je pošteno i pravedno postupanje s obuhvaćenim ulaganjima u zemlji domaćinu, za što je protumačeno da uključuje i zaštitu legitimnih očekivanja ulagačâ. BIT-om se omogućuje i da ulagači pokrenu postupak pred međunarodnim arbitražnim sudom ako smatraju da je država domaćin prekršila njihova prava iz BIT-a. Budući da braća Micula imaju švedsko državljanstvo, tvrdila su da su njihova ulaganja u Rumunjskoj obuhvaćena BIT-om.

(23)

U svojoj reakciji na opoziv investicijskih poticaja u okviru EGO-a 24. podnositelji zahtjeva 28. srpnja 2005. zatražili su da se uspostavi arbitražni sud u skladu s odredbama o rješavanju sporova iz BIT-a. Odlukom od 24. rujna 2008. Sud je zaključio da su tvrdnje podnositelja zahtjeva prihvatljive. Podnositelji zahtjeva prvotno su zatražili ponovno uspostavljanje investicijskih poticaja iz EGO-a 24. koji su opozvani 22. veljače 2005. Međutim, tijekom postupka podnositelji zahtjeva su 2009. djelomično povukli svoj zahtjev i umjesto toga zatražili naknadu štete nastale zbog opoziva poticaja iz EGO-a 24. Podnositelji zahtjeva tvrdili su da je opozivanjem poticaja Rumunjska povrijedila njihova legitimna očekivanja da će ti poticaji u stvarnosti biti dostupni do 1. travnja 2009. Tako je prema tvrdnjama podnositelja zahtjeva Rumunjska prekršila svoju obvezu da im omogući pošteno i pravedno postupanje, što im je kao švedskim ulagačima bila dužna omogućiti u skladu s člankom 2. stavkom 3. BIT-a.

(24)

Tijekom arbitražnog postupka Komisija je intervenirala kao prijatelj suda. U svojoj izjavi tijekom intervencije, dostavljenoj 20. srpnja 2009., Komisija je objasnila da su poticaji iz EGO-a 24. bili: „nespojivi s pravilima Zajednice o regionalnoj potpori. Poticajima prije svega nisu ispunjeni zahtjevi zakonodavstva Zajednice u pogledu prihvatljivih troškova i intenzitetâ potpore. Osim toga, olakšice su činile potporu poslovanju, koja je zabranjena pravilima o regionalnoj potpori”.

(25)

Komisija je ustvrdila i da bi „[s]vaka presuda kojom bi se ponovno uspostavile privilegije koje je Rumunjska ukinula ili kojom bi se podnositeljima zahtjeva nadoknadila šteta za gubitak tih privilegija dovela do dodjeljivanja nove potpore koja ne bi bila u skladu s Ugovorom o EZ-u”. Pored toga Sudu je udijelila i savjet da se „izvršenje [bilo koje odluke kojom se od Rumunjske traži da ponovno uspostavi programe ulaganja za koje je tijekom pristupnih pregovora utvrđeno da nisu u skladu s unutarnjim tržištem] prema tome ne može provesti ako bi bilo u nesuglasju s pravilima EU-a o politici državnih potpora”.

(26)

U Odluci od 11. prosinca 2013. Sud je utvrdio da je opozivanjem poticaja iz EGO-a 24. Rumunjska „povrijedila zakonita očekivanja podnositelja zahtjeva u pogledu dostupnosti potpora iz EGO-a 24.” do 1. travnja 2009. (23). Sud je nadalje zaključio da je, izuzev zadržavanja obveza ulagača u okviru EGO-a 24. nakon opoziva relevantnih poticaja, „opoziv poticaja od strane Rumunjske bio razumna mjera u provedbi racionalne politike” (24). Sud je međutim u nastavku ustvrdio sljedeće (25): „[T]im se zaključkom ne umanjuje prethodno izneseno mišljenje Suda […] da je Rumunjska narušila legitimna očekivanja podnositelja zahtjeva da će poticaji biti dostupni do 1. travnja 2009. Kao posljedica toga, mjere koje je Rumunjska poduzela, iako su većim dijelom osmišljene na odgovarajući način da bi se provela racionalna politika, nisu bile poštene i pravedne u odnosu na podnositelje zahtjeva.”

Sud je svoju analizu zaključio sljedećom izjavom (26): „ [O]pozivom poticaja iz EGO-a 24. prije 1. travnja 2009. Rumunjska nije djelovala nerazumno ili u lošoj vjeri (izuzev činjenice da je [Rumunjska] djelovala nerazumno ostavljanjem na snazi obveza ulagača nakon ukidanja poticaja). Sud, međutim, većinom glasova zaključuje da je Rumunjska narušila legitimna očekivanja podnositeljâ zahtjeva da će ti poticaji biti dostupni, u sadržajno istom obliku, do 1. travnja 2009. Osim toga, Rumunjska nije djelovala transparentno jer podnositelje zahtjeva nije pravovremeno obavijestila da će taj režim biti ukinut prije isteka dogovorenog razdoblja. Kao posljedicu toga, Sud zaključuje da Rumunjska nije „osigurala pošteno i pravedno postupanje s ulaganjima” podnositelja zahtjeva u smislu članka 2. stavka 3. BIT-a.”

(27)

Sud je nadalje donio odluku da Rumunjska podnositeljima zahtjeva mora platiti odštetu (27). Sud je podnositeljima zahtjeva dodijelio ukupno 376 433 229 RON plus kamate. Odšteta se sastoji od sljedećeg: Sud je zaključio da Rumunjska podnositeljima zahtjeva mora platiti odštetu od 85,1 milijuna RON (28) za povećane troškove šećera (za uvoz kojeg su podnositelji zahtjeva morali platiti carinu nakon opoziva olakšice za sirovine), odštetu od 17,5 milijuna RON (29) za povećane troškove ostalih sirovina, izuzev šećera i PET ambalaže (30), odštetu od 18,1 milijun RON (31) za gubitak mogućnosti stvaranja zaliha šećera po nižim cijenama i odštetu od 255,7 milijuna RON (32) za gubitak dobiti zbog gubitka prodaje gotovih proizvoda. Osim toga, Sud je naredio Rumunjskoj da plati kamate (ROBOR + 5 %) koje se za povećane troškove šećera i ostalih sirovina računaju od 1. ožujka 2007., za gubitak mogućnosti stvaranja zaliha šećera od 1. studenoga 2009., a za gubitak dobiti od 1. svibnja 2008. Na datum donošenja Odluke glavnica i kamate koje je trebalo isplatiti podnositeljima zahtjeva iznosile su 791 882 452 RON kako je prikazano u tablici.

Odšteta i kamate koje su Odlukom dosuđene podnositeljima zahtjeva

(28)

Rumunjska je 18. travnja 2014. pred ad hoc odborom podnijela zahtjev za poništenje Odluke na temelju članka 52. Konvencije o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih država od 18. ožujka 1965. („Konvencija ICSID-a”). Zbog proceduralnih pravila koja se primjenjuju na te tužbe, Rumunjska Komisiji nije dostavila svoj zahtjev. Međutim, postalo je jasno da je u svojem zahtjevu Rumunjska zatražila i da ad hoc odbor naloži odgodu provedbe Odluke dok odbor ne odluči o zahtjevu za poništenje. Dopisom od 18. kolovoza 2014. Rumunjska je obavijestila Komisiju da je nalogom od 7. kolovoza 2014.ad hoc odbor odobrio odgodu provedbe Odluke uz uvjet da Rumunjska u roku od jednog mjeseca deponira sljedeće jamstvo: „Rumunjska se bezuvjetno obvezuje (a to se odnosi i na uvjete povezane sa zakonima ili odlukama [EU-a]) da će izvršiti plaćanje svoje novčane obveze iz Odluke u predmetu ICSID-a br. ARB/05/20 – a koju duguje podnositeljima zahtjeva – u onoj mjeri u kojoj Odluka ne bude poništena – a nakon objave Odluke o poništenju.”

(29)

Na zahtjev Rumunjske Komisija je Rumunjskoj objasnila da se ne može bezuvjetno obvezati da će platiti naknadu štete koja je podnositeljima zahtjeva dodijeljena temeljem Odluke čak i kada iz toga proizlazi kršenje njezinih obveza u okviru prava Unije i bez obzira na odluke Komisije. Rumunjska je u skladu s tim obavijestila ad hoc odbor koji je od 7. rujna 2014. ukinuo odgodu provedbe Odluke.

(30)

Komisija je 15. listopada 2014.ad hoc odboru predala zahtjev da joj se odobri intervencija u svojstvu strane koja nije u sporu u tužbi poništenja. Ad hoc odbor odobrio je zahtjev za intervenciju 4. prosinca 2014., a Komisija je 9. siječnja 2015. dostavila svoje pismo prijatelja suda u tom postupku.

(31)

Rumunjska nadležna tijela obavijestila su službe Komisije o nacionalnim postupcima koje su pokrenuli podnositelji zahtjeva kako bi izborili provedbu Odluke. U veljači 2014. Viorel Micula najprije je pokrenuo sudski postupak s ciljem da se prizna odluka na temelju Novog građanskog procesnog zakona (članci 1124. do 1132.) (33). Komisija je 7. svibnja 2014. intervenirala u tom postupku na temelju članka 23.a stavka 2. Uredbe (EZ) br. 659/1999. Međutim, Viorel Micula povukao je svoju tužbu 28. svibnja 2014. pa prema tome nije donesena nikakva presuda. Preostala četiri podnositelja zahtjeva (S.C. European Food S.A., S.C. Starmill S.R.L., S.C. Multipack i gospodin Ion Micula) odvojeno su, 18. ožujka 2014., pokrenuli sudske postupke u Rumunjskoj kako bi izborili provedbu Odluke temeljem članka 54. Konvencije ICSID-a i zatražili isplatu 80 % nepodmirenog iznosa (tj. 301 146 583 RON) i pripadajuće kamate.

(32)

Sud u Bukureštu 24. ožujka 2014. dopustio je provedbu Odluke kako su zatražila četiri podnositelja zahtjeva s obzirom da je temeljem članka 54. Konvencije ICSID-a, koju je Rumunjska ratificirala i koja je dio nacionalnog pravnog poretka, Odluka akt koji je izravno provediv i koji se mora tretirati kao pravomoćnu presudu nacionalnih sudova čime se otklanja postupak za priznavanje Odluke na temelju rumunjskog Novog građanskog procesnog zakona (članci 1123. do 1132.) (34). Izvršitelj je 30. ožujka 2014. pokrenuo postupak provedbe postavljajući rumunjskom Ministarstvu financija rok od šest mjeseci da četvorici podnositelja zahtjeva isplati 80 % iznosa iz Odluke plus kamate i ostale troškove.

(33)

Rumunjska je pred Sudom u Bukureštu uložila prigovor na provedbu Odluke i zatražila donošenje privremenih mjera, tj. privremenu odgodu izvršenja dok se u predmetu ne donese meritorna odluka (35). Sud u Bukureštu 14. svibnja 2014. privremeno je odgodio izvršenje odluke dok se ne donese odluka o meritumu prigovora Rumunjske i njezinom zahtjevu da se odgodi izvršenje Odluke. Komisija je 26. svibnja 2014. posredovala u tom postupku na temelju članka 23.a stavka 2. Uredbe (EZ) br. 659/1999. Komisija je pozvala Sud u Bukureštu da opozove i poništi prisilno izvršenje Odluke. Kao alternativnu mogućnost Komisija je pozvala Sud u Bukureštu da uputi preliminarno pitanje Sudu Europske unije.

(34)

Sud u Bukureštu 23. rujna 2014. u predmetu privremene mjere ukinuo je odgodu i odbacio zahtjev Rumunjske da se odgodi izvršenje Odluke. Primarni razlog za odbacivanje tog zahtjeva bila je činjenica da je 7. rujna 2014.ad hoc odbor ICSID-a ukinuo odgodu provedbe Odluke (vidjeti uvodnu izjavu 29.). Rumunjska je 30. rujna 2014. odlučila uložiti žalbu na odluku Suda u Bukureštu od 23. rujna 2014 (36). Sud u Bukureštu 13. listopada 2014. odbio je zahtjev da pošalje preliminarna pitanja Sudu Europske unije na temelju članka 267. Ugovora. U kontekstu odluke Komisije od 1. listopada 2014. da pokrene službeni istražni postupak Rumunjska je 17. listopada 2014. u kontekstu predmeta br. 15755/3/2014 pred Sudom u Bukureštu ponovno zatražila privremene mjere u obliku odgode prisilnog izvršenja Odluke.

(35)

Unatoč obvezi svih rumunjskih vlasti, uključujući i sudsku, da poštuju odluke Komisije od 26. svibnja 2014. i 1. listopada 2014., izvršitelj kojega je imenovao Sud u Bukureštu izdao je 31. listopada 2014. nalog da se zaplijene računi rumunjskog Ministarstva financija i zatraži izvršenje 80 % Odluke. Kao rezultat priloženog pisma kojeg je izdao izvršitelj neki dijelovi državne riznice Ministarstva financija i bankovni računi trenutačno su zamrznuti.

(36)

Sud u Bukureštu 24. studenog 2014. odbacio je i glavni zahtjev Rumunjske protiv izvršenja naloga od 24. ožujka 2014., uključujući zahtjev za privremenim mjerama od 17. listopada 2014. Rumunjska se 14. siječnja 2015. žalila na odluku Suda u Bukureštu (37). Prizivni sud u Bukureštu 24. veljače 2015. ukinuo je odluku Suda u Bukureštu od 23. rujna 2014. i odgodio prisilno izvršenje dok se ne donese odluka u predmetu žalbe na odluku Suda u Bukureštu od 24. studenog 2014. Komisija je odlučila zatražiti odobrenje da intervenira u tim žalbenim postupcima na temelju članka 23.a stavka 2. Uredbe (EZ) br. 659/1999.

(37)

Dana 5. siječnja 2015. sudski izvršitelj je od rumunjskog Ministarstva financija zaplijenio 36 484 232 RON (oko 8,1 milijuna EUR (38)). Od tog iznosa izvršitelj je potom u jednakim dijelovima prenio 34 004 232 RON (oko 7,56 milijuna EUR) na trojicu od petorice podnositelja zahtjeva te zadržao preostali iznos kao naknadu za troškove izvršenja. U razdoblju od 5. veljače 2015. do 25. veljače 2015. sudski izvršitelj zaplijenio je dodatnih 9 197 482 RON (oko 2 milijuna EUR (39)) od Ministarstva financija. Kako bi provelo Odluku, Ministarstvo financija 9. ožujka 2015. dobrovoljno je prenijelo preostali iznos od 472 788 675 RON (oko 106,5 milijuna EUR (40)) (uključujući troškove sudskog izvršitelja od 6 028 608 RON) na blokirani račun na ime petorice podnositelja zahtjeva. Međutim, petorica podnositelja zahtjeva mogu podići taj novac samo ako Komisija donese odluku da je državna potpora dodijeljena temeljem Odluke spojiva s unutarnjim tržištem.

(38)

Komisija je nadalje otkrila da je gospodin Viorel Micula pokrenuo i postupak za ovrhu protiv Rumunjske pred Okružnim sudom Sjedinjenih Država za Okrug Kolumbija (41). Predmet je u tijeku. Komisija namjerava zatražiti dopuštenje da u tom postupku preda pismo prijatelja suda. Gospodin Viorel Micula pokrenuo je i druge postupke za ovrhu protiv Rumunjske pred rumunjskim sudovima 3. listopada 2014., ali taj je zahtjev Sud u Bukureštu odbio 3. studenoga 2014.

(39)

Mjera koja se ocjenjuje je plaćanje naknade koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva temeljem Odluke, bilo provedbom ili izvršenjem te Odluke, plus kamate koje teku od donošenja Odluke.

(40)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 3. Rumunjska je već djelomično platila tu naknadu početkom 2014. prebijanjem te naknade s porezom koji je jedno od poduzeća podnositelja zahtjeva, S.C. European Food S.A., dugovalo rumunjskoj državi. Porezni dug koji je na taj način prebijen iznosio je 337 492 864 RON (oko 76 milijuna EUR (42)).

(41)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 37., kako bi izvršio Odluku sudski izvršitelj zaplijenio je 45 681 714 RON (oko 10,17 milijuna EUR (43)) od rumunjskog Ministarstva financija. Nadalje, rumunjska upravna tijela prenijela su preostali iznos od 472 788 675 RON (oko 106,5 milijuna EUR (44)) (uključujući troškove sudskog izvršitelja od 6 028 608 RON) na blokirani račun na ime petorice podnositelja zahtjeva.

(42)

Prema navodima rumunjskih upravnih tijela arbitražna odluka u potpunosti je provedena.

(43)

U odluci o pokretanju postupka Komisija je došla do preliminarnog zaključka da plaćanje naknade koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva s pomoću provedbe ili izvršenja Odluke čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Taj preliminarni zaključak počiva na preliminarnim nalazima da:

(44)

Komisija je potom utvrdila da se primjenom pravila o državnim potporama ne utječe na prava i obveze zaštićene člankom 351. Ugovora. Komisija je nadalje utvrdila da bi plaćanje naknade štete dodijeljene podnositeljima zahtjeva činilo novu potporu s obzirom na to da bi provedba ili izvršenje Odluke uslijedili nakon pristupanja Rumunjske Uniji te da nije bitno što su neki troškovi podnositelja zahtjeva koje je mjerom trebalo de facto nadoknaditi nastali prije pristupanja. Naposljetku, Komisija je došla do preliminarnog zaključka da plaćanje naknade štete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva s pomoću provedbe ili izvršenja Odluke ne bi bilo spojivo s unutarnjim tržištem s obzirom na to da time ne bi bili ispunjeni primjenjivi uvjeti u pogledu spojivosti za regionalne potpore.

(45)

Rumunjska najprije ističe da u skladu s člankom 54. stavkom 1. Konvencije ICSID-a, čija je strana Rumunjska postala 1975., svaka država strana te Konvencije „priznaje odluku donesenu u skladu s ovom Konvencijom kao obvezujuću i na svojem teritoriju provodi novčane obveze nametnute tom odlukom kao da se radi o pravomoćnoj presudi nekog suda u toj državi”. Rumunjska iznosi tvrdnju da je posljedica te klauzule ta da je svaka država strana Konvencije obvezna priznati i provoditi arbitražne odluke ICSID-a čija provedba nije odgođena u skladu s pravilima Konvencije ICSID-a te da nema mogućnosti žalbe protiv takvih odluka pred nacionalnim sudovima.

(46)

Drugo, Rumunjska naglašava da je rumunjska vlada obvezna poštovati rumunjski ustav koji joj zabranjuje nezakonito utjecanje na nacionalne suce u pogledu pitanja treba li provoditi Odluku ili ne. Naglašava da su nacionalni sudovi autonomno odlučili da se različitim aktima koje je Komisija donijela 2014. ne može opozvati provedba Odluke prema zakonima Rumunjske. Rumunjska dalje iznosi tvrdnju da iako prema rumunjskom ustavu pravo Unije ima prednost pred (redovitim) rumunjskim nacionalnim pravom, pravo Unije ne može imati prednost pred samim rumunjskim ustavom.

(47)

Treće, Rumunjska smatra da naknadu koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva ne bi trebalo tretirati kao novu nespojivu potporu, nego kao naknadu štete u smislu sudske prakse iz predmeta Asteris. Rumunjska osobito iznosi prigovor na primjenu sudske prakse iz predmeta Lucchini na ovaj predmet jer smatra da je činjenična pozadina ovoga predmeta drugačija od one u predmetu Lucchini o kojem je odlučivao Sud Europske unije (45).

(48)

Naposljetku, Rumunjska opetovano naglašava da se u ovome predmetu radi o sukobu između obveza Rumunjske u okviru Konvencije ICSID-a i u okviru prava Unije. Smatra da dok se na razini ICSD-a ne odluči tko ima prednost, Konvencija ICSID-a ili pravo Unije, ne bi trebalo smatrati da provedba ili izvršenje odluke ICSID-a čini nezakonitu državnu potporu.

(49)

Jedina zainteresirana strana koja je dostavila primjedbe na odluku o pokretanju postupka bili su podnositelji zahtjeva u arbitražnom postupku tijekom kojeg je došlo do donošenja Odluke. Podnositelji zahtjeva osporavaju preliminarne nalaze sadržane u odluci o pokretanju postupka. Iznose primjedbe osobito u pogledu i. pozadine predmeta; i ii. navodno netočnog opisa mjere; smatraju da iii. nema sukoba između pravila Unije o državnim potporama i Bilateralnih investicijskih sporazuma sklopljenih između država članica EU-a; smatraju da iv. provedba ili izvršenje Odluke ne čine državnu potporu; ili v. barem ne novu potporu; tvrde da bi ako se okarakteriziraju kao potpora; vi. provedba ili izvršenje Odluke bili sukladna potpora; tvrde da se zaštitom legitimnih očekivanja Komisiju sprječava da donosi negativne odluke, i naposljetku smatraju da viii. Komisija mora poduzeti korake da bi na ispravan način uključila podnositelje zahtjeva u istražni postupak.

(50)

Podnositelji zahtjeva objašnjavaju da se nakon pada komunističkog režima 1989. Rumunjska našla u teškoj gospodarskoj situaciji. Stanje je bilo takvo da je u trenutku kada je započela proces pristupanja Europskoj uniji 1995. Rumunjska bila daleko od ispunjavanja pristupnih kriterija Unije. Kako bi ubrzala gospodarski razvoj i smanjila razlike među regijama, rumunjska je vlada uspostavila okvir za regionalni razvoj i nedugo nakon toga donijela EGO 24. kako bi potaknula ulaganja privatnog sektora u regije u nepovoljnom položaju. Poticaji iz EGO-a 24. bili su usmjereni isključivo na to da ulagači otvaraju radna mjesta u regijama u najnepovoljnijem položaju u jednoj od najsiromašnijih zemalja u Europi. U tom kontekstu podnositelji zahtjeva osobito naglašavaju da se EGO-om 24. ulagačima nisu samo pružile prednosti nego su im nametnute i obveze poput obveze da otvore radna mjesta i zaposle prethodno nezaposlene radnike, da razviju i proizvedu nove materijale u regijama u nepovoljnom položaju, da imaju glavni ured novoosnovanih trgovačkih društava u regijama u nepovoljnom položaju te obveze da zatraže i prime PIC.

(51)

Podnositelji zahtjeva nadalje objašnjavaju da su njihova trgovačka društva za ulaganje u okrug Bihor dobila PIC-ove u razdoblju od 2000. do 2002. Uz uvjete tih PIC-ova, koji su bili valjani do 1. travnja 2009., podnositelji zahtjeva obvezali su se da će održavati svoja ulaganja „dvostruko dulje od razdoblja tijekom kojeg su [podnositelji zahtjeva] uživali prednosti” uspostavljene EGO-om 24. Podnositelji zahtjeva tvrde da su svojim ulaganjima otvorili otprilike 9 000 novih radnih mjesta od kojih 7 000 postoji i danas. Podnositelji zahtjeva nadalje tvrde da su njihova ulaganja u toj regiji dovela do znatnog učinka prelijevanja. Zaključak koji podnositelji zahtjeva donose iz tih opažanja je da su svojim ulaganjima pridonijeli ublažavanju teškoća izazvanih teškim gospodarskim uvjetima u okrugu Bihor te da su u toj regiji poboljšali kvalitetu života.

(52)

U pogledu zakona o državnim potporama koji su bili na snazi u Rumunjskoj prije pristupanja Rumunjske Uniji, podnositelji zahtjeva smatraju da je s obzirom na to da je EGO 24. uspostavljen prije stupanja na snagu Zakona br. 143/1999, EGO 24. bio postojeća potpora za potrebe tog zakona te ga Vijeće za tržišno natjecanje nije trebalo odobriti. Podnositelji zahtjeva podsjećaju i na to da iako je Vijeće za tržišno natjecanje na rumunjskim sudovima pokušalo osporiti EGO 75., nije osporavalo sukladnost EGO-a 24. sa Zakonom br. 143/1999. Podnositelji zahtjeva podsjećaju i na to da, izuzev Zajedničkog stajališta EU-a od 21. studenoga 2001., Unija tijekom procesa pristupanja nije izdala niti jednu izjavu u kojoj se EGO 24. konkretno identificira kao problematičan iz perspektive državnih potpora.

(53)

Naposljetku, podnositelji zahtjeva izjavili su da bi svako neprovođenje Odluke u njezinoj cijelosti ili povrat dijela koji je već proveden prebijanjem poreznih dugova podnositelja zahtjeva s odštetom, bili pogubni za podnositelje zahtjeva i regiju jer bi se time ugrozilo na tisuće radnih mjesta i zaustavio gospodarski razvoj pokrenut u toj regiji.

(54)

Podnositelji zahtjeva smatraju da odluka o pokretanju postupka nije dosljedna kada se radi o identificiranju relevantne mjere. Pozivajući se na uvodne izjave 25. i 26. odluke o pokretanju postupka podnositelji zahtjeva naglašavaju da iako Komisija tvrdi da istražuje samo provedbu ili izvršenje Odluke, u stvarnosti ona osporava program EGO-a 24. Podnositelji zahtjeva također tvrde da, u svakom slučaju, nikada nije bilo valjano utvrđeno da EGO 24. čini nespojivu državnu potporu.

(55)

Tvrdeći dalje da se u odluci o pokretanju postupka Odluka pogrešno karakterizira, podnositelji zahtjeva tvrde da se Odlukom isključivo dodjeljuje odšteta nastala uslijed kršenja BIT-a od strane Rumunjske te da se njome ne ponavljaju koristi iz EGO-a 24. Prema tvrdnjama podnositelja zahtjeva Sud naknadu štete doista nije dosudio za preuranjeno ukidanje poticaja iz EGO-a 24. samo po sebi, nego je utvrđeno da su mjere kojima je Rumunjska prekršila BIT te da je Rumunjska djelovala nerazumno i. držeći u cijelosti na snazi obveze ulagača iz EGO-a 24. usprkos tome da je ukinula doista sve koristi koje iz njega proizlaze; ii. narušavajući legitimna očekivanja podnositelja zahtjeva u pogledu dostupnosti poticaja iz EGO-a 24.; te iii. time što nije bila dovoljno transparentna u odnosu na podnositelje zahtjeva.

(56)

Podnositelji zahtjeva nadalje iznose tvrdnju da se odluka o pokretanju postupka temelji na pretpostavci da EGO 24. čini nespojivu potporu te da je ta pretpostavka pogrešna s obzirom na to da sukladnost EGO-a 24. kao regionalne potpore nikada nije bila valjano utvrđena.

(57)

Pozivajući se na uvodne izjave 51. do 55. odluke o pokretanju postupka podnositelji zahtjeva tvrde da su odredbe prava Unije koje se odnose na obveze država članica koje proizlaze iz međunarodnog prava u ovom predmetu nevažne s obzirom na to da ne postoji sukob između prava Unije o državnim potporama i BIT-a. U suštini, podnositelji zahtjeva smatraju da je svaki sukob isključen činjenicom da je predmetni arbitražni postupak pokrenut prije pristupanja Rumunjske Uniji. Navodi se da obveza Rumunjske da provede Odluku potječe iz vremena tijekom kojeg je nastupilo navodno kršenje BIT-a, tj. prije pristupanja Rumunjske Uniji, te prema tome pravo Unije u ovom predmetu nije relevantno.

(58)

Podnositelji zahtjeva smatraju da provedba ili izvršenje Odluke od strane Rumunjske ne čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(59)

Najprije, iako ne dovode u pitanje činjenicu da se S.C. European Food S.A., S.C. Starmill S.R.L. i S.C. Multipack kvalificiraju kao poduzetnici, podnositelji zahtjeva tvrde da se za samu braću Ioana i Viorela Miculu ne može reći da se bave gospodarskim djelatnostima. Prije svega, tvrdi se da je činjenica da braća Micula posjeduju dionice u različitim poduzetnicima nije dovoljna da bi se njih same kvalificiralo kao poduzetnike. Podnositelji zahtjeva tvrde i da se tri prethodno spomenuta trgovačka društva i braću Micula ne može smatrati jedinstvenom gospodarskom jedinicom s obzirom na to da interesi braće nisu jednaki interesima spomenutih trgovačkih društava.

(60)

Drugo, podnositelji zahtjeva naglašavaju da ih se provedbom Odluke ne stavlja u povoljniji položaj. Tvrde da mjere čija je uloga ispuniti zakonske obveze, poput plaćanja naknade štete, ne predstavljaju povlašteni tretman poduzetnika. U tom kontekstu podnositelji zahtjeva tvrde da se Komisija ne može osloniti na izjavu nezavisnog odvjetnika Colomera u predmetu Atzeni, s obzirom na to da se taj predmet odnosio na odštetu plaćenu korisniku kao naknadu za povrat nespojive potpore koja je već bila isplaćena. Podnositelji zahtjeva tvrde da, nasuprot tome, u ovome predmetu njima nije bila isplaćena nikakva državna potpora – a još manje nezakonita državna potpora – po čemu se ovaj predmet razlikuje od predmeta Atzeni. Slično tome, podnositelji zahtjeva tvrde da se ovaj predmet ne može izjednačiti s predmetima navedenim u odluci o pokretanju postupka u kojima je presuđeno da same ugovorne klauzule kojima se korisnicima osigurava naknada štete za povrat nespojive državne potpore čine državnu potporu.

(61)

Podnositelji zahtjeva nadalje tvrde da bi provedba ili izvršenje Odluke savršeno odgovaralo sudskoj praksi iz predmeta Asteris. Iznose tvrdnju da je obrazloženje u pozadini predmeta Asteris, kao i predmetâ Denkavit  (46) i ThyssenKrupp  (47), da plaćanje odštete nije diskrecijsko pravo država članica pa se stoga ne može smatrati državnom potporom. Nadalje se tvrdi da su obveze Rumunjske u okviru BIT-a izraz općih pravila u pogledu odgovornosti na koja se primjenjuje sudska praksa iz predmeta Asteris. U pogledu tvrdnje Komisije da se predmet Asteris ne primjenjuje na odštetu dodijeljenu na temelju BIT-a sklopljenog između država članica EU-a koja se smatra nespojivom s pravom Unije, podnositelji zahtjeva tvrde da svaka takva nespojivost ne bi učinila Odluku donesenu temeljem takvog BIT-a ništavom. Nadalje, na provedbu ili izvršenje Odluke ne može se gledati kao na dodjelu državne potpore „na stražnja vrata” s obzirom na to da se Odlukom ponovno ne uspostavlja ukinuti program EGO 24. Odlukom se zapravo dodjeljuje odšteta za autonomnu odluku Rumunjske da, između ostalog, zadrži nerazumno opterećenje nametnuto podnositeljima zahtjeva.

(62)

Podnositelji zahtjeva nadalje tvrde da tvrdnje Komisije u pogledu nespojivosti BIT-a s pravom Unije nisu relevantne s obzirom na to da je spor koji je doveo do arbitražnog postupka i na kraju do Odluke nastao prije pristupanja Rumunjske Uniji. Tvrdeći da su argumenti Komisije izneseni u odluci o pokretanju postupka utemeljeni na pogrešnom povezivanju provedbe/izvršenja Odluke s nespojivosti programa EGO 24., podnositelji zahtjeva ponovno ističu da Odlukom ni u kojem slučaju nije dodijeljena odšteta na temelju odluke Rumunjske da ispuni zahtjeve iz pravila Unije o državnim potporama.

(63)

Podnositelji zahtjeva nadalje odbacuju da je odluka Suda Europske unije u predmetu Lucchini koji je Komisija navela u odluci o pokretanju postupka relevantna za ovaj predmet. Po njihovom mišljenju, u predmetu Lucchini utvrđuje se samo da se odredbama nacionalnog prava ne može spriječiti povrat nespojive potpore te iz njega ne proizlaze nikakve posljedice za provedbu/izvršenje arbitražne odluke kojom se dodjeljuje odšteta za kršenje BIT-a.

(64)

Treće, u pogledu pripisivosti provedbe/izvršenja Odluke Rumunjskoj, podnositelji zahtjeva tvrde da se ocjena Komisije ne može osloniti na samu pripisivost EGO-a 24. Podnositelji zahtjeva nadalje tvrde da je provedba/izvršenje odluke ICSID-a automatska i prisilna posljedica obveza Rumunjske u okviru Konvencije ICSID-a. Svaki prisilni čin, prema stajalištu podnositelja zahtjeva, nije pripisiv državi i ne može činiti državnu potporu. Naglašavaju dalje da se odluke ICSID-a ne mogu preispitivati na nacionalnim sudovima i da se njihova provedba ne može blokirati zbog javnog reda ili nespojivosti s pravom Unije.

(65)

Podnositelji zahtjeva dalje tvrde da naknadno članstvo Rumunjske u Uniji nije utjecalo na obveze Rumunjske u okviru Konvencije ICSID-a. Objašnjavaju da s obzirom na to da su se navodno kršenje BIT-a i uspostava postupka dogodili prije pristupanja Rumunjske Uniji, pravo Unije nije primjenjivo na ovaj predmet.

(66)

Četvrto, u pogledu selektivnosti, podnositelji zahtjeva tvrde da provedba/izvršenje Odluke nisu selektivni jer se BIT-ovima i Konvencijom ICSID-a uspostavlja sustav opće odgovornosti koji se jednako primjenjuje na sve ulagače. Prema tome, odštete koje su dodijeljene u okviru tog sustava nisu selektivne. U tom kontekstu podnositelji zahtjeva citiraju i izjavu koju je navodno dala Komisija da se „BIT-ovi, iako se njima dodjeljuje korist osiguravanjem prava vlasništva u inozemstvu, tehnički ne mogu okvalificirati kao [d]ržavna potpora zabranjena člankom 107. stavkom 1. [Ugovora] s obzirom na to da se tom koristi određeni poduzetnici ili proizvodnja određene robe ne stavljaju u povoljniji položaj, nego se ona dodjeljuje općenito svim ulagačima bez obzira na sektor u kojem posluju.”

(67)

Naposljetku, podnositelji zahtjeva poriču da će provedba Odluke imati potencijal da naruši tržišno natjecanje i utječe na trgovinu među državama članicama. Tvrde da se argumenti iz odluke o pokretanju postupka ne mogu primijeniti na braću Micula koji navodno ne obavljaju nikakvu gospodarsku djelatnost, iz čega proizlazi da se plaćanjima koja se njima izvrše ne može narušiti tržišno natjecanje ili utjecati na trgovinu među državama članicama. Još općenitije, podnositelji zahtjeva tvrde da provedbom Odluke podnositeljima zahtjeva na bi bila dodijeljena prednost tako da se može isključiti svaki učinak na tržišno natjecanje ili trgovinu.

(68)

Podnositelji zahtjeva nadalje iznose svoje neslaganje s time da se provedba/izvršenje Odluke karakterizira kao nova potpora. Primjećuju da su jedini događaji koji su uslijedili nakon pristupanja Rumunjske Uniji donošenje Odluke i njezino izvršavanje. Osobito se tvrdi da je izvršenje Odluke od strane Rumunjske tek automatska posljedica Odluke, a ne rezultat zasebne odluke. Prema tvrdnjama podnositelja zahtjeva relevantne vremenske točke su stupanje na snagu EGO-a 24., izdavanje PIC-ova podnositeljima zahtjeva ili, najkasnije, sklapanje BIT-a. Podnositelji zahtjeva oslanjaju se i na sudsku praksu i na praksu Komisije o državnim jamstvima (prema kojoj je relevantna vremenska točka ona kada je jamstvo dano, a ne ona kada je iskorišteno ili kada su plaćanja izdana) u iznošenju svojeg argumenta da bi se kada se naknada štete plaća na temelju obveze iz međunarodnog sporazuma, datum sklapanja tog sporazuma trebao smatrati odlučujućim.

(69)

Podnositelji zahtjeva najprije tvrde da kada Komisija istražuje potporu koja nije bila prijavljena, a predmetna država članica ne iznese baš nikakav argument u pogledu sukladnosti, obveza Komisije je da razmotri bi li ta potpora mogla biti sukladna temeljem bilo kojih primjenjivih pravila ili smjernica, ako je potrebno i tako da zatraži dodatne informacije od država članica ili korisnika.

(70)

U pogledu preliminarne analize sukladnosti iz odluke o pokretanju postupka podnositelji zahtjeva tvrde da je ona konceptualno pogrešna s obzirom na to da se na provedbu/izvršenje Odluke primjenjuju aktualne Smjernice za regionalne potpore („RAG”), iako je potpuno jasno da provedba/izvršenje Odluke nisu motivirani nikakvim ciljem regionalnog razvoja. Prema mišljenju podnositelja zahtjeva, koji ponovno naglašavaju da se u odluci o pokretanju postupka pogrešno pretpostavlja da bi se provedbom Odluke retroaktivno ponovno uspostavio EGO 24., jedina potpora koja je mogla biti dodijeljena bile su koristi u okviru programa EGO 24. Prema tome, program EGO 24. trebalo je ocjenjivati u okviru Smjernica za regionalni razvoj iz 1998. u okviru kojih bi se utvrdilo da su te koristi sukladne.

(71)

Podnositelji zahtjeva potom tvrde da nikada nije donesena valjana odluka kojom je utvrđeno da EGO 24. čini nespojivu državnu potporu. Odluka rumunjskog Vijeća za tržišno natjecanje (Odluka br. 244) kojom se ukida EGO 24. bila je prema mišljenju podnositeljâ zahtjeva manjkava jer se u njoj nije ocjenjivala sukladnost i jer nisu navedeni razlozi na temelju kojih su doneseni zaključci. Osim toga, podnositelji zahtjeva iznijeli su stav da činjenica da je vlada Rumunjske donijela EGO 75. kojim je potvrđen EGO 24. ima prednost nad odlukom Vijeća za tržišno natjecanje. Nadalje smatraju da je odbacivanje tužbi Vijeća za tržišno natjecanje protiv EGO-a 75. pred rumunjskim sudovima još jedan dokaz da su EGO 24. i EGO 75. imali prednost pred odlukama Vijeća za tržišno natjecanje.

(72)

Podnositelji zahtjeva nadalje tvrde da Komisija nije bila niti je sada nadležna za preispitivanje EGO-a 24., niti u najmanjoj mjeri. Relevantni dijelovi EGO-a 24. ukinuti su prije pristupanja Rumunjske Uniji. U skladu s tim podnositelji zahtjeva smatraju da u onoj mjeri u kojoj se na Odluku gleda kao na ponovnu uspostavu potpore dodijeljene u okviru EGO-a 24., Komisija nije nadležna za njezino preispitivanje. U tom kontekstu pozivaju se na odluku Komisije u predmetu državne potpore N 380/2004 u kojoj je Komisija zaključila da provedba arbitražne odluke koja je donesena prije pristupanja i koja se u cijelosti odnosi na razdoblja prije pristupanja nakon pristupanja ne čini novu potporu.

(73)

Naposljetku, podnositelji zahtjeva tvrde da su EGO 24. i pojedinačni poticaji u okviru EGO-a 24. bili spojivi s unutarnjim tržištem temeljem primjenjivih Smjernica za regionalni razvoj iz 1998. s obzirom na to da su bili ispunjeni svi uvjeti u pogledu spojivosti. U tom kontekstu oni dalje tvrde, prvo, da se na EGO 24. zapravo može gledati kao na spojivu potporu za ulaganja, a ne kao na potporu za poslovanje i, drugo, da je čak ako se i promatra kao potpora za poslovanje, EGO 24. još uvijek bio spojiv.

(74)

Podnositelji zahtjeva tvrde da bi odluka Komisije u kojoj se zaključuje da su provedba ili izvršenje Odluke u suprotnosti s pravilima o državnoj potpori narušila legitimna očekivanja podnositeljâ zahtjeva. Tvrde da je Unija izričito ohrabrivala Rumunjsku da sklapa BIT-ove s državama članicama prije njezinog pristupanja; da Komisija nastavlja podupirati sklapanje BIT-ova; da su se podnositelji zahtjeva oslonili na svoja očekivanja da će im se u arbitražnom postupku omogućiti da prime naknadu za štetu izazvanu odlukom Rumunjske da zadrži sve obveze ulagača iz EGO-a 24.; te da ne postoji važniji javni interes u zanemarivanju legitimnih očekivanja podnositeljâ zahtjeva.

(75)

Naposljetku, podnositelji zahtjeva tvrde da prema sudskoj praksi zainteresirane strane „imaju pravo biti uključene u upravni postupak u onoj mjeri koja odgovara okolnostima predmeta” (48). Iznoseći tvrdnju da Rumunjska podnositelje zahtjeva nije uključila u postupak državne potpore na pravilan način što ih je navodno stavilo u osobito nepovoljan položaj, podnositelji zahtjeva upozoravaju da bi činjenica da Komisija podnositeljima zahtjeva nije omogućila da propisno obrane svoje interese tako da ih bolje uključi u postupak, mogla negativno utjecati na konačnu odluku Komisije. Podnositelji zahtjeva zaključuju napomenom da se Komisijinom općenitom praksom u predmetima državnih potpora ne štite dovoljno navodna proceduralna prava korisnika te da Komisija zbog činjenice da ne pruža djelotvoran pravni lijek ne djeluje u skladu s člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i člankom 47. Povelje EU-a o temeljnim pravima.

(76)

U svojem odgovoru na primjedbe koje su dostavili podnositelji zahtjeva, Rumunjska najprije odbacuje tvrdnju da se Ioan i Viorel Micula sami po sebi ne mogu smatrati poduzetnicima za potrebe primjene prava EU-a o državnim potporama. Rumunjska iznosi stav da bi se petoricu podnositelja zahtjeva trebalo smatrati jednom gospodarskom jedinicom s obzirom da braća Micula imaju izravnu ili neizravnu kontrolu nad korporativnim podnositeljima zahtjeva. Kako bi potkrijepila tu tvrdnju Rumunjska, između ostalog, objašnjava da su tijekom pregovora između Rumunjske i podnositeljâ zahtjeva koji su se odvijali nakon donošenja Odluke braća Micula donijela službenu odluku u ime trojice korporativnih podnositelja zahtjeva.

(77)

Drugo, Rumunjska odbacuje pokušaj podnositeljâ zahtjeva da poreknu vezu između ukidanja poticaja iz EGO-a 24. i dodjele odštete u okviru Odluke. Tvrdi da je iz Odluke jasno da je Sud vrijednost odštete utvrdio na temelju ekonomske prednosti koju bi podnositelji zahtjeva ostvarili da su poticaji ostali na snazi.

(78)

Treće, u pogledu tvrdnje podnositelja zahtjeva da nisu bili i da nisu na pravilan način uključeni u istragu državne potpore, Rumunjska poriče da je propustila podnositeljima zahtjeva proslijediti odluku o otvaranju postupka. U nastavku izjavljuje da Rumunjska nema nikakvu pravnu obvezu da podnositelje zahtjeva više uključi u postupak nego što je to do sada bio slučaj.

(79)

Člankom 107. stavkom 1. Ugovora propisuje se da je „potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama”. Prema tome, mjera čini državnu potporu ako je ispunjen svaki od sljedeća četiri uvjeta:

(80)

Komisija naglašava da je pojam državne potpore objektivan i pravni koncept definiran izravno u Ugovoru. Čini li neka konkretna mjera državnu potporu ne ovisi samo o namjerama ili opravdanjima država članica kada je dodjeljuju nego i o učincima predmetne mjere (49).

(81)

Sud Europske unije ustaljeno definira koncept poduzetnika kao subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnosti, bez obzira na pravni status i na način na koji se financira (50). Prema tome, svrstavanje pojedinih subjekata u poduzetnike ovisi u potpunosti o prirodi njihovih djelatnosti.

(82)

Za potrebe primjene pravila o državnim potporama može se smatrati da zasebni pravni subjekti čine jednu gospodarsku jedinicu. Tada se smatra da je ta gospodarska jedinica relevantni poduzetnik. Kao što je Sud Europske unije prethodno iznio svoje stajalište, „[u] pravu tržišnog natjecanja izraz ‚poduzetnik’ mora se smatrati izrazom kojim se označava gospodarska jedinica […] čak i ako se u pravu ta gospodarska jedinica sastoji od nekoliko osoba, bilo fizičkih ili pravnih.” (51). Da bi odredio čini li nekoliko subjekata gospodarsku jedinicu, Sud Europske unije gleda na postojanje kontrolnog udjela ili funkcionalnih, ekonomskih ili organskih veza (52).

(83)

Podnositelji zahtjeva u arbitražnom postupku uslijed kojeg je donesena Odluka su braća Ioan Micula i Viorel Micula te tri trgovačka društva u njihovom vlasništvu (S. C. European Food S.A., S.C. Starmill S.R.L. i S.C. Multipack). Jasno je da se ta tri trgovačka društva bave gospodarskom djelatnosti s obzirom na to da su specijalizirana za industrijsku proizvodnju prehrambenih proizvoda, proizvoda mlinarstva, odnosno plastične ambalaže. Prema tome, ta tri trgovačka društva čine poduzetnika. Podnositelji zahtjeva tu tvrdnju ne smatraju spornom.

(84)

Međutim, podnositelji zahtjeva tvrde da se ne može smatrati da sama braća Micula, kao fizičke osobe, čine poduzetnika u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora te da prema tome sredstva koja su im isplaćena u provedbi ili izvršenju Odluke ne čine državnu potporu. Osobito je naglašeno da se interesi braće Micula ne podudaraju s interesima tri korporativna podnositelja zahtjeva.

(85)

Komisija, međutim, smatra da ta tri trgovačka društva i braća Micula zajedno čine jednu gospodarsku jedinicu za potrebe primjene pravila o državnim potporama. Prema tome, smatra se da je ta gospodarska jedinica relevantni poduzetnik.

(86)

Taj zaključak počiva najprije na činjenici da je vlasništvo nad tri korporativna podnositelja zahtjeva, izravno ili neizravno, gotovo isključivo u rukama braće Micula, iz čega je vidljivo da oni imaju kontrolni interes u tim trgovačkim društvima.

(87)

Drugo, tim se zaključkom u obzir uzima činjenica da korporativni podnositelji zahtjeva čine dio veće skupine trgovačkih društava, European Food and Drinks Group („EFDG”). Tijekom arbitražnog postupka braća Micula tražila su naknadu štete i za druga trgovačka društva koja čine dio EFDG-a koji je navodno pretrpio gubitke zbog mjera koje je poduzela Rumunjska i zbog kojih je došlo do postupka. Zapravo, umjesto da zatraže i zasebno kvantificiraju gubitke svakog korporativnog podnositelja zahtjeva i dvojice pojedinačnih podnositelja zahtjeva, podnositelji zahtjeva temeljili su svoj zahtjev za naknadu štete na gubicima koje je navodno pretrpio EFDG kao cjelina. Nakon što je ispitao vlasničku strukturu EFDG-a i utvrdio da braća Micula, izravno ili neizravno, posjeduju najmanje 99,96 % svih trgovačkih društava u sastavu EFDG-a za koja su braća Micula tražili odštetu (to su European Drinks S.A., Rieni Drinks S.A., Scandic Distilleries S.A., Transilvania General Import-Export S.R.L., West Leasing S.R.L), Sud je prihvatio taj pristup i dopustio podnositeljima zahtjeva da traže naknadu štete za gubitke EFDG-a kao cjeline (53). Takvo ponašanje podnositeljâ zahtjeva tijekom arbitražnog postupka i odgovarajući zaključci Suda pokazuju da braća Micula i tri korporativna podnositelja zahtjeva, kao i prethodno spomenuta trgovačka društva u sastavu EFDG-a, čine jednu gospodarsku jedinicu s jedinstvenim gospodarskim interesom.

(88)

Treće, karakterizacija braće Micula i njihovih trgovačkih društava kao jedne gospodarske jedinice podupire se i načinom na koji im je naposljetku Odlukom dodijeljena naknada štete. Umjesto da se naknada štete podijeli pojedinačno svakom od petorice podnositelja zahtjeva, Odlukom im je naknada štete dodijeljena „zbirno” na temelju „zajedničkog prava” na naknadu štete. Iz činjenice da su petorica podnositelja zahtjeva zajedno (tj. i korporativni podnositelji zahtjeva) od Suda zatražili da se naknada štete dodijeli samo braći Micula vidljivo je da korporativni podnositelji zahtjeva nemaju autonomiju u odnosu na braću Micula. Sud je naposljetku dopustio svakom podnositelju zahtjeva da naplati čitavi iznos dodijeljene naknade štete, a potom da se ta naknada štete razdijeli među podnositeljima zahtjeva prema njihovom nahođenju, bez obzira na štetu koju je svaki podnositelj zahtjeva u stvarnosti pretrpio.

(89)

Na prethodni zaključak nisu utjecale tvrdnje podnositelja zahtjeva da se ovaj predmet mora razlikovati od presude u predmetu Hydrotherm jer je fizička osoba u tom predmetu bila partner koji je bio osobno odgovoran za financijske obveze različitih trgovačkih društava s kojima se smatralo da čini jedinstvenu gospodarsku jedinicu, dok braća Micula nisu osobno odgovorni u tolikoj mjeri. U svojem odgovoru Komisija podsjeća da u relevantnim stavcima svoje presude Sud Europske unije u predmetu Hydrotherm uopće nije spominjao osobnu odgovornost predmetne fizičke osobe, nego se umjesto toga ograničio na isticanje činjenice da predmetna fizička osoba „ima potpunu kontrolu” nad predmetnim trgovačkim društvima (54). Kao što je već spomenuto, braća Micula temeljem svojeg vlasništva na sličan način imaju potpunu kontrolu nad korporativnim podnositeljima zahtjeva i zapravo nad ostalim relevantnim trgovačkim društvima EFDG-a.

(90)

Komisija, za razliku od podnositelja zahtjeva, smatra i da je logika u pozadini presude u predmetu Cassa di Risparmio di Firenze jednako primjenjiva i u ovom predmetu. U toj presudi Sud Europske unije priznao je da se gospodarskom djelatnosti subjekt može baviti i izravno ili neizravno kontrolirajući operatora kao dio gospodarske jedinice koju zajedno čine. Iako Sud Europske unije priznaje da sama činjenica da netko posjeduje dionice, pa čak i kontrolni paket, nije dovoljna da se to okarakterizira kao gospodarska djelatnost subjekta koji posjeduje te dionice ako uslijed tog posjedovanja dolazi samo do iskorištavanje pravâ koja proizlaze iz statusa dioničara ili člana, kao i primanje dividendi, što su tek plodovi vlasništva nad imovinom, jasno je da je predmetna situacija drugačija. Doista, prema Sudu Europske unije „za subjekt koji na temelju kontrolnog paketa dionica u nekom trgovačkom društvu doista provodi tu kontrolu na način da se izravno ili neizravno uključi u upravljanje tim trgovačkim društvom mora se smatrati da sudjeluje u gospodarskoj djelatnosti koju provodi kontrolirani poduzetnik.” (55). Sud Europske unije nije propustio istaknuti da „jednostavno razdvajanje poduzetnika na dva različita subjekta” ne može biti dovoljno da bi se izbjegla pravila o državnoj potpori (56). To se obrazloženje primjenjuje i kada je jedan od dva predmetna subjekta fizička osoba. U suprotnom dodjela potpore fizičkoj osobi koja je većinski dioničar poduzetnika ne bi se smatralo državnom potporom, čak i ako bi ta fizička osoba tu potporu mogla iskoristiti na korist poduzetnika nad kojim ima kontrolu. Doista, u ovome predmetu za potrebe primjene pravila o državnim potporama svejedno je je li naknada štete koju je Sud dodijelio zbirno svoj petorici podnositelja zahtjeva isplaćena braći Micula ili trgovačkim društvima u njihovom vlasništvu.

(91)

Zaključno, Komisija smatra da su braća Micula i trojica korporativnih podnositelja zahtjeva zajedno jedinstvena gospodarska jedinica koja čini poduzetnika za potrebe primjene članka 107. stavka 1. Ugovora. Ostala trgovačka društva EFDG-a za čije je navodne gubitke braći Micula Odlukom dodijeljena naknada štete (European Drinks S.A., Rieni Drinks S.A., Scandic Distilleries S.A., Transilvania General Import-Export S.R.L., West Leasing S.R.L) (57) isto tako čine dio te jedinstvene gospodarske jedinice. Konačni korisnik mjere potpore je ta jedinstvena gospodarska jedinica sastavljena od petorice podnositelja zahtjeva i tih trgovačkih društava EFDG-a.

(92)

Prednost, kako stoji u članku 107. stavku 1. Ugovora, svaka je ekonomska korist koju poduzetnik ne bi primio u uobičajenim tržišnim uvjetima, odnosno da nije bilo intervencije države. (58) Točni oblik mjere nije bitan da bi se utvrdilo je li njome poduzetniku dodijeljena ekonomska prednost. Pojam prednosti uključuje, primjerice, sve situacije u kojima je poduzetnih oslobođen od uobičajenih troškova svoje gospodarske djelatnosti.

(93)

Sud je Odlukom podnositeljima zahtjeva dodijelio naknadu štete u iznosu od 376 433 229 RON plus kamate koju bi trebala isplatiti Rumunjska. Kako bi se u potpunosti razumjelo zašto se provedbom ili izvršenjem Odluke podnositeljima zahtjeva dodjeljuje ekonomska prednost, dobro je prvo ispitati na temelju čega je Sud u toj Odluci utvrdio da bi se podnositeljima zahtjeva trebala isplatiti naknada štete.

(94)

Nakon što je odlučio da je Rumunjska prekršila BIT, Sud je objasnio da se mora dodijeliti odšteta na temelju načela da se „podnositelja zahtjeva mora vratiti u onaj položaj u kojem bi ‚najvjerojatnije’ bio da nije bilo međunarodne štete” (59). U nastavku je objasnio da se samo gubici koji su posljedično povezani s djelom uslijed kojeg je nastala međunarodna šteta mogu nadoknaditi odštetom te da „svi prekršaji BIT-a koje navode podnositelji zahtjeva proizlaze iz iste činjenice: preuranjenog ukidanja poticaja [iz EGO-a 24.] ili su u izravnoj vezi s tim preuranjenim ukidanjem” (60). Prilikom procjenjivanja točnog iznosa odštete za podnositelje zahtjeva Sud je uzeo u obzir jesu li gubici nastali u stvarnosti i jesu li izravno povezani s ukidanjem programa poticaja. Primjerice, u pogledu odštete za povećanu cijenu šećera Sud smatra sljedeće (61): „Na odgovarajući je način dokazano postojanje štete kao i uzročna veza između ukidanja poticaja i pretrpljene štete. Nije sporno da su kao posljedicu ukidanja olakšice za sirovine podnositelji zahtjeva morali platiti veću cijenu za šećer koji su kupili nakon veljače 2005.”

(95)

U svjetlu tih razmatranja jasno je da provedbom ili izvršenjem Odluke Rumunjska podnositeljima zahtjeva dodjeljuje iznos koji točno odgovara prednostima predviđenim u okviru ukinutog programa EGO 24. od trenutka njegovog ukidanja (22. veljače 2005.) do njegovog predviđenog isteka (1. travnja 2009.). Točnije, provedbom ili izvršenjem Odluke de facto se nadoknađuju troškovi carine na uvezeni šećer i ostale sirovine u razdoblju od 22. veljače 2005. do 31. ožujka 2009. kao i troškovi carine na uvezeni šećer koje bi podnositelji zahtjeva izbjegli da su imali mogućnost stvarati zalihe šećera prije isteka olakšica iz EGO-a 24. predviđenog za 31. ožujka 2009. Osim toga, kako bi osigurao da podnositelji zahtjeva ostvare punu korist od iznosa koji odgovara iznosu ukinutog programa i da ih se vrati „u onaj položaj u kojem bi ‚najvjerojatnije’ bili” Sud je dodijelio i kamate i naknadu štete za navodni gubitak mogućnosti i gubitak dobiti. (62) Provedbom ili izvršenjem odluke zapravo se ponovno uspostavlja situacija u kojoj bi podnositelji zahtjeva najvjerojatnije bili da nije došlo do ukidanja programa EGO 24.

(96)

Prema tome, provedbom ili izvršenjem Odluke podnositeljima zahtjeva dodjeljuje se ekonomska prednost koja inače ne bi bila dostupna na tržištu. Najprije, troškovi sirovina kao materijala potrebnih za završne proizvode redoviti su troškovi poslovanja poduzetnika pa im se otklanjanjem dijela njihovih redovitih troškova poslovanja dodjeljuje jasna prednost. Drugo, dodjeljivanje podnositeljima zahtjeva naknade za gubitak dobiti jer su sami morali snositi vlastite troškove poslovanja također čini ekonomsku prednost koja nije dostupna u redovnim tržišnim uvjetima i u odsutnosti Odluke; u redovnim tržišnim uvjetima poduzetnik bi sam morao snositi troškove svoje gospodarske djelatnosti pa prema tome ne bi ostvario tu dobit. Treće, plaćanjem kamata podnositeljima zahtjeva na plaćanja koja su im navodno pripadala u prošlosti, ali koja su sama okvalificirana kao plaćanja kojima se dodjeljuje prednost, dodjeljuje se zasebna i dodatna prednost. Ponovno, u redovnim tržišnim uvjetima i u odsutnosti Odluke poduzetnik bi morao snositi svoje redovne troškove poslovanja, ne bi ostvarivao navodno izgubljenu dobit te prema tome ne bi bio u mogućnosti ostvariti kamatu na tu glavnicu. Zapravo, ukidanjem programa EGO 24. Rumunjska je ponovno uspostavila redovne uvjete tržišnog natjecanja na tržištu na kojem posluju podnositelji zahtjeva pa se svakim pokušajem da se podnositeljima zahtjeva nadoknadi šteta nastala kao posljedica ukidanja poticaja iz EGO-a 24. dodjeljuje prednost koja nije dostupna u tim redovitim tržišnim uvjetima.

(97)

Pokušaji podnositelja zahtjeva da odvoje naknadu štete od ukidanja poticaja iz programa EGO 24. nisu uvjerljivi. Podnositelji zahtjeva smatraju: „[U] aktualnom predmetu Sud ICSID-a zaključio je da je odluka da se poštuju pravila EU-a o državnim potporama u skladu s obvezama Rumunjske koje proizlaze iz BIT-a te nije dodijelio odštetu podnositeljima zahtjeva na temelju toga. Umjesto toga, Sud ICSID-a dodijelio je odštetu za štetno djelovanje rumunjske države koje se sastoji u ostavljanju na snazi obveza nametnutih u okviru EGO-a 24. nakon povlačenja programa i netransparentnom ponašanju prema ulagačima.”

(98)

Taj opis Odluke nije točan i u svakom slučaju njime se ne razmatra učinke provedbe/izvršenja Odluke. Već je istaknuto da je Sud smatrao da su navodna kršenja BIT-a posljedica „preuranjenog ukidanja poticaja ili su u izravnoj vezi s tim preuranjenim ukidanjem” (63) te je dodijelio odštetu za gubitak nastao izravno uslijed ukidanja programa potpore. Već je ranije navedeno da je Sud izjavio da (64): „[O]pozivom poticaja iz EGO-a 24. prije 1. travnja 2009. Rumunjska nije djelovala nerazumno ili u lošoj vjeri (izuzev činjenice da je [Rumunjska] djelovala nerazumno zadržavanjem obveza ulagača nakon ukidanja poticaja). Sud, međutim, većinom glasova zaključuje da je Rumunjska narušila legitimna očekivanja podnositeljâ zahtjeva da će ti poticaji biti dostupni, u sadržajno istom obliku, do 1. travnja 2009. Osim toga, Rumunjska nije djelovala transparentno jer podnositelje zahtjeva nije pravovremeno obavijestila da će taj režim biti ukinut prije isteka dogovorenog razdoblja. Kao posljedicu toga, Sud zaključuje da Rumunjska nije „osigurala pošteno i pravedno postupanje s ulaganjima podnositelja zahtjeva u smislu članka 2. stavka 3. BIT-a.”

(99)

U svjetlu tog zaključka, ne može se tvrditi, kao što to čine podnositelji zahtjeva, da je Sud utvrdio da Rumunjska svojom odlukom da poštuje pravila Unije o državnim potporama ukidanjem EGO-a 24. nije prekršila BIT ili da nije dodijelio odštetu na temelju toga. (65) Komisija napominje da je u obrazloženju svoje odluke da dodijeli naknadu štete za povećane cijene i gubitak mogućnosti da se prikupljaju zalihe, kao i za gubitak dobiti, Sud naveo samo štetu koja je podnositeljima zahtjeva nastala zbog ukidanja poticaja iz programa EGO 24. (66). Ponajprije, Sud nije spominjao svoj zaključak da je Rumunjska djelovala nerazumno ostavljanjem na snazi obveza ulagača u okviru programa EGO 24. ili time što nije djelovala transparentno, niti je na temelju toga dodijelio dodatnu odštetu.

(100)

Nadalje, postojanje prednosti, suprotno tvrdnjama podnositeljâ zahtjeva, nije isključeno činjenicom da iz plaćanja naknade koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva provedbom ili izvršenjem Odluke proizlazi plaćanje naknade za štetu. Središnje pitanje u tom smislu je jesu li načela utvrđena u presudi Suda Europske unije u predmetu Asteris  (67) primjenjiva na aktualni predmet. U svojoj presudi u predmetu Asteris Sud Europske unije iznio je da se državna potpora „po svojoj pravnoj prirodi suštinski razlikuje od odštete za koju se nacionalnim nadležnim tijelima može narediti da je plate pojedincima za štetu koju su uzrokovali tim pojedincima” (68). Podnositelji zahtjeva smatraju da aktualni predmet točno odgovara sudskoj praksi iz ovoga predmeta te da svaki pokušaj Komisije da predmet Asteris razdvoji od aktualnog predmeta nije uvjerljiv. Komisija se ne slaže s tim stajalištem.

(101)

Komisija navodi, najprije, da je predmet Asteris proistekao iz znatno drugačijeg konteksta od aktualnog predmeta. U prethodnom predmetu Sud Europske unije donio je presudu kao odgovor na zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju grčkog suda prema kojem je Sud Europske unije zamoljen da se izjasni o nadležnosti sudova država članica da se bave zahtjevima za odštetom koje pojedinci pokrenu protiv nacionalnih upravnih tijela u pogledu neplaćanja potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike Unije. Neplaćanje potpore nije bilo posljedica prekršenog obećanja grčkih upravnih tijela da će dodijeliti tu potporu, nego posljedica toga što je Komisija u uredbu uključila tehničke pogreške. Oštećeni poduzetnici već su bili pokrenuli tužbu za naknadu štete protiv Komisije pred Sudom Europske unije koji je tu tužbu odbacio kao neosnovanu. U odgovoru na zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju Sud Europske unije naveo je u svojoj presudi da s obzirom da je prethodno odbacio tužbu za naknadu štete koja je podignuta protiv Komisije, svaka tužba za naknadu štete protiv grčke države trebala bi biti utemeljena na drugačijim razlozima od tužbe pokrenute protiv Komisije koju je on odbacio, odnosno na štetnom djelovanju samih grčkih upravnih tijela. Ponajprije, Sud Europske unije nije izjavio da dodjela odštete jednake iznosu nezakonite državne potpore koja je obećana, ali nije isplaćena, ne bi sama činila državnu potporu. Prema tome, iz presude u predmetu Asteris ne proizlazi da je svaka dodjela odštete automatski izvan područja primjene prava Unije o državnim potporama, kako to, čini se, smatraju podnositelji zahtjeva. Upravo suprotno, u predmetima u pogledu odgovornosti proizašle iz štetnog djelovanja nacionalnih upravnih tijela nikakva se prednost ne dodjeljuje poduzetniku kada se takvom odgovornosti samo osigurava da se oštećenoj strani da ono na što ima pravo, kao što bi bio slučaj za bilo kojeg poduzetnika, u skladu s općim pravilima građanske odgovornosti u toj državi članici. Naknada koja se dodjeljuje temeljem tih općih pravila o građanskoj odgovornosti razlikuje se od državne potpore jer ne može rezultirati time da oštećeni pojedinac nakon primanja naknade štete bude u boljem položaju od početnog.

(102)

Drugo, da bi naknada štete bila izvan područja primjene pravila Unije o državnim potporama u okviru sudske prakse iz predmeta Asteris mora se temeljiti na općem pravilu u pogledu naknade štete (69). U aktualnom predmetu naknada štete dodijeljena je podnositeljima zahtjeva na temelju BIT-a sklopljenog između država članica EU-a kojeg Komisija smatra nevažećim od pristupanja Rumunjske Uniji. Komisija je sustavno zauzimala stajalište da su BIT-ovi sklopljeni između država članica EU-a, poput BIT-a na kojem podnositelji zahtjeva temelje svoj zahtjev (70), u suprotnosti s pravom Unije s obzirom na to da nisu sukladni s odredbama Ugovorâ Unije te bi ih prema tome trebalo smatrati nevažećima (71). Komisija je opetovano iznosila to svoje stajalište državama članicama, uključujući predmetne države članice.

(103)

Treće, Komisija napominje da je svrha Odluke podnositeljima zahtjeva nadoknaditi poticaje koje im je Rumunjska obećala u okviru EGO-a 24. (izmijenjenog EGO-om 75.), ali je Unija od nje zatražila da ih ukine kako bi završila pregovore za pristupanje Uniji. Prema tome, za razliku od predmeta Asteris razlog zbog kojeg podnositelji zahtjeva traže naknadu u ovom predmetu ja taj da su im uskraćeni poticaji koje im je Rumunjska obećala dodijeliti kršeći pri tome svoje obveze iz članka 64. Europskog sporazuma i Zakona br. 143/1999 kako ga je protumačilo rumunjsko Vijeće za tržišno natjecanje u Odluci br. 244/2000 o nedodjeljivanju nezakonite državne potpore. Međutim, kako je objasnio nezavisni odvjetnik Ruiz-Jarabo Colomer (72), dodjela odštete koja je iznosom jednaka zbroju potpora koje su trebale biti dodijeljene činila bi neizravnu dodjelu državne potpore za koju se smatra da je nezakonita i nespojiva s unutarnjim tržištem. Slijedom toga, Opći sud smatra da klauzule o odšteti u pogledu povrata državne potpore čine državnu potporu (73). Osim toga, u presudi u predmetu Lucchini Sud Europske unije iznio je stav da je nacionalni sud spriječen primijeniti nacionalno pravo ako bi primjena tog prava imala učinak da „naruši primjenu prava Zajednice u onoj mjeri u kojoj bi to učinilo nemogućim povrat državne potpore koja je dodijeljena na način da je prekršeno pravo Zajednice” (74).

(104)

Pokušaji podnositelja zahtjeva da odijele te predmete od aktualnog predmeta nisu uvjerljivi. Ono što je bitno nije to da se točne činjenice iz tih predmeta razlikuju od činjenica u aktualnom predmetu, nego načelo iz tih predmeta prema kojem se nacionalno pravo, uključujući aranžmane u pogledu odgovornosti iz nacionalnog prava, ne može primijeniti onda kada bi to narušilo primjenu prava Unije o državnim potporama i tako naposljetku rezultiralo dodjelom nezakonite državne potpore. U tom svjetlu, predmetom Asteris ne izuzimaju se odštete dodijeljene kao naknada za povrat nezakonite državne potpore ili za neprimanje nezakonite državne potpore. Komisija smatra da se to isto načelo primjenjuje kada odgovornost proizlazi iz prava međunarodnih sporazuma sklopljenih između dvije države članice (poput BIT-ova sklopljenih među državama članicama) uslijed čije primjene dolazi do dodjele državne potpore. Kada bi primjena sporazuma sklopljenog između država članica EU-a od strane države članice narušila primjenu prava Unije, ta država članica mora podržati pravo Unije s obzirom na to da primarno pravo Unije, poput članaka 107. i 108. Ugovora, ima prednost pred međunarodnim obvezama te države članice.

(105)

Tvrdnja podnositelja zahtjeva da nikada nije donesena valjana službena odluka kojom se utvrđuje da EGO 24. čini nezakonitu državnu potporu niti da su ti poticaji nespojivi s unutarnjim tržištem u tom smislu nije bitna s obzirom na to da su provedba/izvršenje Odluke, a ne poticaji za ulaganja obećani u okviru EGO-a 24., ti koji čine spornu mjeru i temelj su ove Odluke. Doista, s obzirom na to da je EGO 24. ukinut 22. veljače 2005. te da nakon tog datuma u okviru tog zakona nikada nije isplaćena nikakva potpora, niti rumunjsko Vijeće za tržišno natjecanje niti Komisija nisu mogli donijeti službenu odluku u kojoj se zaključuje da iz primjene EGO-a 24. proizlazi nespojiva državna potpora u razdoblju od 22. veljače 2005. i 1. travnja 2009., što je razdoblje za koje je podnositeljima zahtjeva Odlukom dodijeljena naknada štete.

(106)

Iz tog istog razloga nema potrebe da Komisija donosi službenu odluku o postojanju državne potpore u predmetima u kojima nacionalni sud ili arbitražni sud dodijeli naknadu štete koju treba platiti država članica za povlačenje mjere potpore. U članku 107. stavku 1. Ugovora stoji opća zabrana dodjeljivanja državne potpore „u bilo kojem obliku”. Prema tome, konkretni oblik mjere nije bitan prilikom utvrđivanja dodjeljuje li se njome ekonomska prednost poduzetniku (75). Prema tome, ako je državna potpora dodijeljena provedbom ili izvršenjem presude ili odlukom, a Komisija smatra da se o tome radi u slučaju Odluke, Komisija upravo u vezi s tom provedbom ili izvršenjem mora pokazati da je ispunjen svaki od uvjeta iz članka 107. stavka 1. Ugovora i da je potpora nespojiva s unutarnjim tržištem.

(107)

U svakom slučaju Komisija podsjeća da su nakon opoziva EGO-a 24. rumunjsko Vijeće za tržišno natjecanje, nekoliko Zajedničkih stajališta Unije i rumunjska vlada zaključili da iz primjene EGO-a 24. proizlazi nezakonita državna potpora temeljem Europskog sporazuma, Odluke br. 4/2000 Vijeća za pridruživanje EU-a i Rumunjske, Zakona br. 143/99 i acquis communautairea. Osim toga, Odluka br. 244/2000 rumunjskog Vijeća za tržišno natjecanje nikada nije bila osporena niti poništena, samo ju je ignorirao rumunjski zakonodavac donošenjem EGO-a 75. suprotno odredbama Zakona br. 143/1999 o državnoj potpori te prema tome zanemarujući svoje obveze u okviru Europskog sporazuma i Odluke br. 4/2000 Vijeća za pridruživanje EU-a i Rumunjske. Unija je potom inzistirala da Rumunjska postupi u skladu s tom odlukom, svojim obvezama iz Europskog sporazuma i acquis communautairea u kontekstu pristupnih pregovora, a što je ona i učinila opozivom EGO-a 24.

(108)

Iz prethodno navedenih razloga Komisija zaključuje da plaćanje naknade štete, koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva, provedbom ili izvršenjem Odluke čini ekonomsku prednost u korist podnositelja zahtjeva koju ne bi ostvarili u redovnim tržišnim uvjetima.

(109)

Ne čine sve mjere kojima se nekom poduzetniku dodjeljuje ekonomska prednost državnu potporu, već samo one kojima se na selektivan način dodjeljuje ekonomska prednost određenim poduzetnicima ili kategorijama poduzetnika ili određenim gospodarskim sektorima.

(110)

Odlukom se dodjeljuje naknada štete samo podnositeljima zahtjeva. Prema tome, plaćanjem te naknade štete, bilo provedbom ili izvršenjem Odluke, Rumunjska dodjeljuje prednost samo podnositeljima zahtjeva. Ta je mjera prema tome selektivna.

(111)

Osim toga, kako proizlazi iz presude u predmetu Asteris, naknadom štete neće se selektivno dodijeliti korist pojedinačnom poduzetniku samo u onoj mjeri u kojoj naknada proizlazi iz primjene općeg pravila u pogledu odgovornosti vlade na koju se može pozvati svaki pojedinac, tako da se isključuje da je dodijeljenom naknadom dodijeljena selektivna korist određenim skupinama u društvu. Sporna mjera, koja proizlazi iz primjene odredaba BIT-a, ne ispunjava taj zahtjev iz svih razloga u aktualnom predmetu.

(112)

Najprije, BIT-om se to pravo na naknadu štete dodjeljuje samo određenoj skupini ulagača, tj. ulagačima iz dviju država članica obuhvaćenim BIT-om sklopljenim između država članica EU-a, tj. Švedske i Rumunjske. Prema tome, svi ulagači sa sjedištem u Uniji koji su u sličnoj situaciji ne bi mogli zatražiti odštetu na temelju tog BIT-a, koja bi odgovarala poticajima koji su obećani u okviru ukinutog programa potpore EGO 24., već samo ulagači koji imaju određeno državljanstvo. Prema tome, u onoj mjeri u kojoj plaćanje odštete dodijeljene nekom ulagaču temeljem BIT-a odgovara dodjeli prednosti, ta je prednost selektivna. U pogledu tvrdnje podnositelja zahtjeva da je Komisija ranije prepoznala opći karakter koristi iz BIT-a (vidjeti uvodnu izjavu 66.), izjava koju su podnositelji zahtjeva naveli kao potporu te tvrdnje zapravo uopće nije izjava Komisije, nego izvadak iz studije koju je pripremio vanjski ugovorni suradnik za Odjel politika Glavne uprave Europskog parlamenta za vanjske politike. Drugo, da bi se odbacila svaka sumnja u pogledu vlasništva nad mišljenjima iznesenim u toj studiji, ona sadržava i izjavu o odricanju od odgovornosti u kojoj se navodi da autor snosi potpunu odgovornost za iznesena mišljenja te da ona ne odražavaju službeno stajalište Europskog parlamenta. Izjava iz tog izvješća ne može se pripisati Komisiji i nije relevantna za aktualni predmet.

(113)

Drugo, spornom mjerom podnositeljima zahtjeva dodjeljuje se odšteta za ukidanje investicijskih poticaja koji su sami po sebi selektivne prirode. Doista, poticaji iz EGO-a 24. bili su dostupni samo poduzetnicima koji su ulagali u određenim regijama. Prema tome, naknada koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva trebala bi se sama po sebi smatrati selektivnom jer odgovara prednostima koje su obećane u okviru ukinutog programa EGO 24.

(114)

U svakom slučaju, Komisija smatra da je BIT na temelju kojeg je Sud podnositeljima zahtjeva dodijelio naknadu postao nevažeći nakon pristupanja Rumunjske Uniji, tako da se ne može smatrati da čini temelj za opće pravilo u pogledu odgovornosti vlade na koje se može pozvati svaki ulagač.

(115)

Iz svih gore navedenih razloga Komisija zaključuje da se provedbom ili izvršenjem Odluke podnositeljima zahtjeva dodjeljuje selektivna prednost.

(116)

Samo prednosti koje se dodjeljuju izravno ili neizravno iz državnih sredstava mogu činiti državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. U aktualnom predmetu Rumunjska je već djelomično provela Odluku prebijanjem dijela naknade štete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva s porezom koji je jedan od podnositelja zahtjeva dugovao rumunjskoj državi. Osim toga, sudski izvršitelj zaplijenio je sredstva s državnih računa kako bi podmirio neplaćena potraživanja podnositeljâ zahtjeva koja su proizašla iz Odluke. Izravna plaćanja iz državnog proračuna, odricanje od prihoda države otpisivanjem poreznog duga ili prijenos druge državne imovine (poput dionica u drugim poduzetnicima ili prijenosa zaplijenjene imovine) na podnositelje zahtjeva, bilo da se radi o dobrovoljnom izvršenju ili izvršenju na temelju sudskog naloga – sve se to smatra mjerama koje se financiraju iz državnih sredstava.

(117)

Da bi selektivna prednost činila potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, mora je se, između ostalog, moći pripisati državi (76). U aktualnom predmetu podnositelji zahtjeva tvrde da s obzirom na to da je provedba Odluke „automatska i prisilna posljedica obveza Rumunjske u okviru Konvencije ICSID-a, jasno je da se ona ne može pripisati državi pa prema tome ne može činiti državnu potporu”. Srž argumenta kojeg su iznijeli podnositelji zahtjeva je da se s obzirom na to da je Rumunjska temeljem obveza iz međunarodnog prava dužna provesti Odluku, ta provedba ne može pripisati državi. Komisija se ne slaže s tom argumentacijom i smatra da je mjera pripisiva Rumunjskoj iz sljedećih razloga.

(118)

Komisija na početku napominje da su slobodnom voljom Rumunjske da sklopi BIT, osobito njegov članak 7., stvoreni uvjeti za selektivnu prednost koja proizlazi iz Odluke kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 110. i dalje.

(119)

Osim toga, ako Rumunjska svojevoljno provede Odluku plaćanjem naknade štete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva, nema sumnje u to da je ta mjera pripisiva rumunjskoj državi. To je, bez sumnje, slučaj s dijelom odštete koja je Odlukom dodijeljena podnositeljima zahtjeva, a koju je Rumunjska prebila s porezom koji duguje jedan od podnositelja zahtjeva, odnosno S.C. European Food S.A. To je slučaj i s odlukom Rumunjske da svojevoljno plati nepodmirenu odštetu koju je dodijelio Sud.

(120)

Naposljetku, svaki čin rumunjskih državnih tijela pripisiv je Rumunjskoj. Ta tijela uključuju vladu države članice i druga javna tijela. Prije svega, i domaći sudovi neke države i sudski izvršitelji te ovrhovoditelji imaju se smatrati tijelima te države te su prema tome temeljem članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji po svojoj dužnosti obvezni iskreno surađivati s Unijom. Prema tome, mjere domaćih sudova i sudskih izvršitelja te ovrhovoditelja pripisive su rumunjskoj državi, pa ako je Rumunjska temeljem Odluke primorana podnositeljima zahtjeva isplatiti odštetu mjerama koje poduzimaju njezini sudovi ili sudski izvršitelji i ovrhovoditelji, te su mjere također pripisive rumunjskoj državi. Pravo Unije priznaje samo usko izuzeće od tog općeg načela u pogledu pripisivosti: mjera nije pripisiva nekoj državi članici ako je ta država članica temeljem prava Unije obvezna provesti tu mjeru bez ikakvog diskrecijskog prava. U tom slučaju mjera proizlazi iz akta u okviru zakonodavstva Unije i nije pripisiva državi. Međutim, nije sporno da Rumunjska temeljem prava Unije nije obvezna provesti Odluku. Prema tome, svaka odluka da se provede ili izvrši Odluka koju donesu rumunjska vlada ili domaći rumunjski sudovi pripisiva je rumunjskoj državi.

(121)

U svjetlu gore navedenog, Komisija zaključuje da je mjera pripisiva Rumunjskoj.

(122)

Za mjeru koju dodjeljuje država smatra se da narušava ili prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja kada ima potencijal popraviti natjecateljski položaj primatelja u odnosu na položaj drugih poduzetnika s kojima se natječe (77). Iz svih praktičnih razloga pretpostavlja se da je došlo do narušavanje tržišnog natjecanja u smislu članka 107. Ugovora čim država poduzetniku dodijeli financijsku prednost u liberaliziranom sektoru u kojem postoji ili bi moglo postojati tržišno natjecanje. Prednost koja je dodijeljena poduzetniku i kojom se narušava tržišno natjecanje obično ima potencijal i da utječe na trgovinu među državama članicama. Do utjecaja na trgovinu među državama članicama dolazi kada se nekom mjerom jača konkurentski položaj poduzetnika korisnika u odnosu na druge poduzetnike koji se natječu u trgovini unutar Zajednice (78).

(123)

Komisija je već zaključila (vidjeti uvodne izjave 81. i dalje) da su podnositelji zahtjeva zajedno jedinstvena gospodarska jedinica koja potom čini relevantnog poduzetnika za potrebe primjene pravila Unije o državnim potporama. Taj poduzetnik djeluje na liberaliziranom tržištu natječući se s drugim poduzetnicima. Komisija je također zaključila da bi se plaćanjem odštete podnositeljima zahtjeva, bilo provedbom ili izvršenjem Odluke, poboljšao konkurentski položaj u odnosu na druge poduzetnike s kojima se natječu, a koji nisu primili sličnu odštetu za povlačenje nezakonite državne potpore. Naknada štete predviđena Odlukom temelji se na iznosu koji odgovara zbroju carine na sirovine, gubitka dobiti i kamata na ukupni iznos dodijeljene odštete. Trošak sirovina kao ulaznih materijala za završne proizvode čini redoviti trošak poslovanja poduzetnika. Oslobađanjem podnositelja zahtjeva od dijela njihovih redovitih troškova poslovanja dodjeljuje im se jasna prednost, baš kao i naknadom podnositeljima zahtjeva za izgubljenu dobit te plaćanjem kamata. Podnositelji zahtjeva bave se proizvodnjom prehrambenih proizvoda, proizvoda mlinarstva i plastične ambalaže. Za sve te proizvode postoji liberalizirano tržište tako da svaka prednost koja se dodijeli podnositeljima zahtjeva ima potencijal da naruši tržišno natjecanje. S obzirom na to da se proizvodima koje podnositelji zahtjeva primarno proizvode može trgovati i doista se trguje među državama članicama, jasno je da svaka prednost koja se dodijeli podnositeljima zahtjeva ima i potencijal da utječe na trgovinu među državama članicama.

(124)

Komisija napominje da podnositelji zahtjeva u svojim tvrdnjama kojima poriču narušavanje tržišnog natjecanja samo ponavljaju izjave da se braća Micula ne mogu smatrati poduzetnikom te da se provedbom Odluke podnositeljima zahtjeva ne bi dodijelila nikakva prednost. Na obje je tvrdnje prethodno već detaljno odgovoreno (vidjeti uvodne izjave 81. i dalje i 92. i dalje) te nisu potrebne nikakve daljnje primjedbe.

(125)

Iz prethodno navedenih razloga Komisija smatra da plaćanje naknade štete koju je podnositeljima zahtjeva dodijelio Sud čini državnu potporu za potrebe članka 107. stavka 1. Ugovora.

(126)

U članku 351. Ugovora stoji da „[o]dredbe Ugovorâ ne utječu na prava i obveze koje proizlaze iz sporazuma sklopljenih […] za države pristupnice, prije datuma njihova pristupanja, a koje su sklopile jedna ili više država članica s jedne strane te jedna ili više trećih zemalja s druge strane.” U aktualnom predmetu prava i obveze na koje se podnositelji zahtjeva oslanjaju su one koje proizlaze iz BIT-a.

(127)

Jasno je iz formulacije članka 351. Ugovora da se ne primjenjuje na aktualni predmet s obzirom na to da je BIT sporazum sklopljen između dvije države članice Unije, Švedske i Rumunjske, a ne sporazum „koji su sklopile jedna ili više država članica s jedne strane te jedna ili više trećih zemalja s druge strane.” Prema tome, primjenom pravila o državnim potporama u aktualnom predmetu ne utječe se na prava i obveze zaštićene člankom 351. Ugovora.

(128)

U tom kontekstu Komisija podsjeća da se u okviru prava Unije različita pravila primjenjuju s jedne strane na BIT-ove koje su sklopile jedna ili više država članica te, s druge strane, na BIT-ove koje su sklopile neka država članica Unije i treća zemlja. U slučaju BIT-ova koje su sklopile države članice EU-a, Komisija smatra da takvi sporazumi nisu u skladu s pravom Unije, odredbama Ugovora Unije te bi ih prema tome trebalo smatrati nevažećim. Nasuprot tome, BIT-ovi koje neka država članica Unije sklopi s nekom trećom zemljom uređeni su Uredbom (EU) br. 1219/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (79) kojom se uspostavljaju prijelazni aranžmani za bilateralne sporazume o ulaganjima između država članica i trećih zemalja dok se ti sporazumi progresivno ne zamijene sporazumima Unije na istu temu, a u svjetlu isključive nadležnosti Unije u pogledu zajedničke trgovinske politike u okviru koje se nalaze i izravna strana ulaganja (80).

(129)

I Rumunjska je strana u multilateralnoj Konvenciji ICSID-a kojoj je pristupila prije svojeg pristupanja Uniji. Međutim, budući da nijedna treća zemlja koja je ugovorna strana Konvencije ICSID-a nije strana u BIT-u koji je predmet ovog postupka, članak 351. nije relevantan za ovaj predmet.

(130)

U članku 107. stavku 1. stoji da je državna potpora u načelu nespojiva s unutarnjim tržištem. Ako Komisija nije proglasila neku mjeru potpore spojivom s unutarnjim tržištem, države članice ne smiju primjenjivati mjere državne potpore. U skladu s člankom 108. stavkom 3. Ugovora država članica mora obavijestiti Komisiju o svim planovima za dodjelu ili izmjenu potpora i ne primjenjuje predloženu mjeru sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o spojivosti te mjere s unutarnjim tržištem.

(131)

Obveza da se mjere potpore ne primjenjuju dok Komisija ne donese konačnu odluku o spojivosti tih mjera potpore s unutarnjim tržištem primjenjuje se, naravno, samo ako su te mjere potpore primijenjene nakon stupanja na snagu Ugovora za predmetnu državu članicu. Ugovor za Rumunjsku stupio na snagu 1. siječnja 2007.

(132)

Podnositelji zahtjeva ne slažu se da bi provedba ili izvršenje Odluke činili „novu potporu” u smislu članka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 659/1999. Tvrde da bi čak i da je ocjena Komisije točna, što nije, te da provedba ili izvršenje Odluke čini potporu, datum dodjele te potpore bio datum početne dodjele koristi podnositeljima zahtjeva u okviru programa EGO 24., što se dogodilo 2000. i 2002. te prema tome prije pristupanja Rumunjske Uniji. Prema tvrdnjama podnositelja zahtjeva najkasniji datum koji bi se mogao smatrati datumom dodjele je stupanje na snagu BIT-a na kojem je Odluka utemeljena, a on je stupio na snagu 2003.

(133)

Komisija se ne slaže s podnositeljima zahtjeva i smatra da plaćanje naknade štete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva, bilo provedbom ili izvršenjem Odluke, čini novu potporu te se na njega primjenjuje cjeloviti mehanizam kontrole državnih potpora utvrđen u člancima 107. i 108. Ugovora. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije mora se smatrati da je potpora dodijeljena u trenutku kada je korisniku temeljem primjenjivih nacionalnih pravila dodijeljeno bezuvjetno pravo da je primi (81). Niti donošenjem EGO-a 24. dana 2. listopada 1998., niti određivanjem regije Ștei-Nucetu u okrugu Bihor kao regije u nepovoljnom položaju na razdoblje od 10 godina (počevši od 1. travnja 1999.), niti dodjelom potvrde o statusu trajnog ulagatelja trgovačkom društvu S.C. European Food S.A. (1. lipnja 2000.) i trgovačkom društvu S.C. Starmill S.R.L. i S.C. Multipack (17. svibnja 2002.) podnositeljima zahtjeva nije dodijeljeno bezuvjetno pravo da primaju olakšicu za sirovine do 1. travnja 2009. Upravo suprotno, pravo na tu olakšicu dobilo je tek trgovačko društvo prihvatljivo za potporu u okviru programa uspostavljenog EGO-om 24.:

(134)

S obzirom na to da je program uspostavljen EGO-om 24., kako je izmijenjen EGO-om 75., ukinut 22. veljače 2005., nakon tog datuma nijedno trgovačko društvo nije moglo dobiti pravo na potporu temeljem nacionalnog regulatornog okvira za uvoz u Rumunjsku sirovina za integraciju u unutarnju proizvodnju. Prema tome, zahtjev podnositeljâ zahtjeva za naknadu štete od rumunjske države proizlazi samo iz Odluke u vezi s rumunjskim nacionalnim pravom kojim joj se daje pravna snaga u rumunjskom nacionalnom pravnom poretku. Budući da je Odluka donesena, a rizici provedeni ili izvršeni nakon što je Rumunjska pristupila Uniji, bezuvjetno pravo iz rumunjskog nacionalnog zakonodavstva da se primi naknada koju je dodijelio Sud, koje proizlazi iz ratifikacije Konvencije ICSID-a koja je ugrađena u nacionalni pravni poredak Rumunjske te je njome tako Odluci u rumunjskom nacionalnom pravnom poretku dodijeljena pravna snaga, dodijeljeno je podnositeljima zahtjeva tek nakon pristupanja Rumunjske Uniji.

(135)

U tom je smislu važno napomenuti da se Odlukom podnositeljima zahtjeva dodjeljuje naknada štete u iznosu koji odgovara prednostima predviđenim u okviru ukinute olakšice za sirovine iz programa EGO 24. od trenutka kada je taj zakon ukinut (22. veljače 2005.) do njegovog navodno predviđenog isteka (1. travnja 2009.). To razdoblje obuhvaća nešto više od 49 mjeseci, a tijekom većeg dijela tog razdoblja (27 mjeseci) Rumunjska je bila punopravna članica Unije na koju se izravno primjenjivala disciplina u pogledu državnih potpora utvrđena u Ugovoru. Osim toga, Odlukom je podnositeljima zahtjeva dodijeljena naknada za gubitak mogućnosti stvaranja zaliha šećera 2009. pod pretpostavkom da su povezani troškovi nastali u razdoblju od 31. ožujka 2009. do 1. srpnja 2010. Prema tome, ti navodni gubici nastali su u cijelosti nakon što je Rumunjska pristupila Uniji 2007. Naposljetku, Sud je dodijelio naknadu za gubitak dobiti, uzimajući u obzir da su gubici nastali u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. kolovoza 2011. To razdoblje obuhvaća nešto više od 80 mjeseci, a tijekom većeg dijela tog razdoblja (56 mjeseci) Rumunjska je bila punopravna članica Unije na koju se izravno primjenjivala disciplina u pogledu državnih potpora utvrđena u Ugovoru.

(136)

Naposljetku, program poticaja EGO 24. ne spominje se u Prilogu V. poglavlju 2. točki 1. Akta o pristupanju Rumunjske Uniji u kojem se detaljno navode mjere državne potpore koje će se smatrati postojećom potporom nakon pristupanja Rumunjske Uniji (83)  (84).

(137)

Činjenica da se u trenutku kada je Rumunjska navodno prekršila svoje obveze u okviru BIT-a ukidanjem programa potpore uspostavljenog u okviru EGO-a 24. ili kada su podnositelji zahtjeva pred Sudom iznijeli svoje zahtjeve u okviru BIT-a na Rumunjsku nisu primjenjivali ni Akt o pristupanju ni Ugovor nije bitna. Ni u jednom od ta dva trenutka podnositelji zahtjeva nisu dobili bezuvjetno pravo isplatu odštete koju im je dodijelio Sud, što je mjera koja se razmatra. Tek nakon što je Sud utvrdio da je došlo do kršenja članka 2. stavka 3. BIT-a donošenjem Odluke 11. prosinca 2013. u vezi s rumunjskim nacionalnim pravom kojim se Odluci daje pravna snaga u rumunjskom nacionalnom pravnom poretku, podnositelji zahtjeva primili su bezuvjetno pravo na tu odštetu koju su mogli provesti na štetu Rumunjske. Taj je datum bio nakon pristupanja Rumunjske Uniji.

(138)

Prema tome, predmet podnositelja zahtjeva nije usporediv s odlukom Komisije u predmetu N 380/04 na koji se pozivaju. Predmet N 380/04 odnosio se na ugovor koji je 1997. sklopljen između trgovačkog društva Latvijas Gāze („LG”) i Latvije. Kada je nastao spor između LG-a i Latvije o obvezama potonje u okviru ugovora, u Stockholmu je pokrenut trgovački arbitražni postupak temeljem pravila UNCITRAL-a. Arbitražni sud uspostavljen za taj postupak odlučio je 19. lipnja 2003. da Latvija LG-u duguje odštetu za razdoblje od 10. siječnja 2001. do 10. ožujka 2003. Latvija nije postupila u skladu s arbitražnom odlukom prije pristupanja Uniji 1. svibnja 2004. te je predviđenu provedbu te mjere Komisiji priopćila nakon pristupanja. U svojoj odluci Komisija je primijetila da je obveza plaćanja odštete nastala na temelju ugovora iz 1997., da se odšteta koju je arbitražni sud dosudio u cijelosti odnosi na razdoblje prije pristupanja Latvije, te da je sama arbitražna odluka izdana prije pristupanja Latvije Uniji. Temeljem toga Komisija je zaključila da „plaćanje […] odštete koju je Sud dosudio […] predstavlja provedbu mjere koja se u potpunosti iskristalizirala prije pristupanja” i da se ne bi moglo smatrati da provedba arbitražne odluke iz 2003. čini „novu potporu”. Nadalje, i sama Odluka Komisije u predmetu N 380/04 upućuje na to da Komisija nije prejudicirala analizu mogućih budućih plaćanja iz ugovora koja su se odnosila na razdoblja nakon pristupanja, čime je odabrani pristup usko ograničen na konkretne činjenice koje je Latvija priopćila.

(139)

Nasuprot tome, u aktualnom predmetu obveza u pogledu odštete proizlazi iz Odluke koja je donesena 2013., odšteta koju je Sud dosudio podnositeljima zahtjeva većim dijelom odnosi se na razdoblje nakon što je Rumunjska pristupila Uniji, a sama Odluka izdana je gotovo sedam godina nakon pristupanja Rumunjske Uniji. Naposljetku, odluka u predmetu N 380/04 od aktualnog predmeta najviše se razlikuje u činjenici da u prethodnom predmetu nije bilo naznaka da će provedbom ili izvršenjem arbitražne odluke iz 2003. LG-u biti dodijeljena nezakonita državna potpora koju je Latvija obećala dodijeliti kršeći svoje obveze u pogledu državnih potpora kao zemlja kandidatkinja koja pristupa Uniji.

(140)

Prema tome, Komisija smatra da plaćanje odštete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva čini novu potporu i da ta mjera može stupiti na snagu samo ako i nakon što je Komisija odobri temeljem pravila o državnoj potpori.

(141)

Naknadu štete koju je Sud dosudio Rumunjska je već dijelom isplatila podnositeljima zahtjeva prebijanjem određenih poreznih dugova koje je jedan od podnositelja zahtjeva, S. C. European Food S.A., dugovao rumunjskoj državi. S obzirom na to da tu djelomičnu provedbu Odluke Rumunjska nije prijavila Komisiji, mjera je nezakonito stavljena na snagu, čime je prekršen članak 108. stavak 3. Ugovora. Svako daljnje plaćanje naknade štete koju je Sud dosudio, bilo provedbom ili izvršenjem Odluke, s kojim Komisija nije upoznata ili koje bi moglo uslijediti nakon donošenja ove Odluke, iz istih bi razloga predstavljalo kršenje obveze Rumunjske da ispunjava zahtjeve iz članka 108. stavka 3. Ugovora.

(142)

Na samom početku Komisija podsjeća da se prilikom ocjenjivanja spojivosti mjere s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavaka 2. i 3. Ugovora teret dokazivanja prvenstveno stavlja na državu članicu (85). U tom kontekstu Komisija podsjeća da se mjera državne potpore ne može proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem ako dovodi do neizbježnog kršenja drugih specifičnih odredaba ugovora (86). U ovome trenutku Rumunjska nije iznijela nikakve argumente kojima bi opravdala mjeru temeljem članka 107. stavaka 2. i 3. Ugovora. Usprkos tome i radi dovršenosti postupka Komisija smatra da je prikladno da na vlastitu inicijativu provede ocjenu spojivosti.

(143)

Podnositelji zahtjeva smatraju da mjera čini spojivu regionalnu potporu. Na temelju članka 107. stavka 3. točke (a) i članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora Komisija može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem državnu potporu za promicanje gospodarskog razvoja određenih područja Unije u nepovoljnom položaju. Uvjeti uz koje se potpora za promicanje regionalnog razvoja može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem utvrđeni su u Smjernicama o regionalnoj državnoj potpori za razdoblje 2014.–2020. („RAG 2014.”). U uvodnoj izjavi 188. tih Smjernica objašnjava se da se one primjenjuju na ocjenjivanje spojivosti svih regionalnih potpora koje se namjeravaju dodijeliti nakon 30. lipnja 2014. To znači da se regionalna potpora koja je dodijeljena nezakonito ili regionalna potpora koja se namjeravala dodijeliti prije 1. srpnja 2014. trebaju ocjenjivati u skladu sa Smjernicama o nacionalnoj regionalnoj potpori za razdoblje 2007.–2013. (87) („RAG 2007.”).

(144)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 134., bezuvjetno pravo na potporu podnositeljima zahtjeva dodijeljeno je kada je Odluka izdana 11. prosinca 2013., u vezi s rumunjskim nacionalnim pravom kojim joj se daje pravna snaga u rumunjskom nacionalnom pravnom poretku, tj. prije stupanja na snagu RAG-a 2014. Prema tome, plaćanje odštete koju je Sud dosudio podnositeljima zahtjeva trebalo bi se ocjenjivati u okviru RAG-a 2007.

(145)

U tim smjernicama Komisija utvrđuje da regionalna potpora kojoj je cilj smanjiti tekuće rashode poduzetnika čini potporu poslovanju te da je se neće smatrati spojivom s unutarnjim tržištem, osim ako je dodijeljena u iznimnim okolnostima da bi se riješili specifični problemi s kojima se suočavaju poduzetnici u regijama u nepovoljnom položaju koje su obuhvaćene člankom 107. stavkom 3. točkom (a) Ugovora. (88)

(146)

U aktualnom predmetu odšteta koju je podnositeljima zahtjeva dodijelio Sud odnosi se na gubitke koji su izravno povezani s ukidanjem poticaja iz EGO-a 24. i cilj joj je vratiti korisnika u položaju u kojem bi „najvjerojatnije” bio da nisu ukinuti poticaji iz EGO-a 24. U stvarnosti, provedbom odluke ponovno se uspostavlja situacija u kojoj bi podnositelji zahtjeva „najvjerojatnije” bili da Rumunjska nije ukinula EGO 24. Budući da su prednosti dodijeljene u okviru EGO-a 24. bile povezane sa stalnim troškovima podnositelja zahtjeva i nisu bile povezane s početnim ulaganjem, te prednosti čine potporu poslovanju. Prema tome, stavljanje korisnika u položaj u kojem bi bio da poticaji iz EGO-a 24. nisu ukinuti te stoga i odšteta za gubitke povezane s tim ukidanjem čine potporu poslovanju. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 92. i dalje, plaćanjem odštete koju je podnositeljima zahtjeva dodijelio Sud u stvarnosti se retroaktivno smanjuju troškovi poslovanja koje su oni ostvarili u provedbi svoje gospodarske djelatnosti u redovnim tržišnim uvjetima.

(147)

U skladu s točkama 76., 77. i 79. RAG-a 2007. potpora poslovanju obično je zabranjena i može se dodijeliti samo iznimno u regijama iz članka 107. stavka 3. točke (a) uz uvjet da:

(148)

Gospodarske djelatnosti koje imaju koristi od provedbe Odluke smještene su u području koje je obuhvaćeno područjem primjene članka 107. stavka 3. točke (a) Ugovora kako je Komisija utvrdila u odluci o karti regionalne potpore za Rumunjsku za razdoblje 2007.–2013. (89) i za razdoblje 2014.–2020 (90).

(149)

Međutim, Komisija ne vidjeti kako je plaćanje odštete koja je dodijeljena podnositeljima zahtjeva opravdano s obzirom na njegov doprinos regionalnom razvoju predmetnih područja. Potpora poslovanju proistekla iz tog plaćanja nije usmjerena na doprinos zajedničkom cilju pravednosti kako se zahtijeva člankom 107. stavkom 3. točkom (a) Ugovora, nego tek na naknadu štete korisniku za gubitke koje je pretrpio zbog ukidanja EGO-a 24. prije planiranog datuma njegova isteka. Rezultat je slobodan novac za podnositelje zahtjeva bez ikakvog pozitivnog utjecaja na razvoj regije.

(150)

Nije dovoljno to što je gospodarska djelatnost smještena u „nekom području” da bi se pretpostavilo da je ta mjera razmjerna teškoćama koje se njome nastoje ublažiti, s obzirom na to da se najprije mora pokazati koje su te teškoće, a potom kako stvaraju prepreke razvoju predmetne regije. U nedostatku bilo kakvih dokaza Komisija nije mogla utvrditi specifične teškoće koje su se nastojale ublažiti tim mjerama potpore.

(151)

Plaćanje naknade štete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva po svojoj je prirodi privremeno i nema nikakav učinak nakon završetka provedbe ili izvršenja Odluke. Međutim, nije ograničena na određeni dio unaprijed definiranih troškova, s obzirom na to da je ta naknada usmjerena na to da se osigura pokrivanje svih gubitaka koje su pretrpjeli podnositelji zahtjeva.

(152)

S obzirom na prethodno navedene tvrdnje, Komisija smatra da plaćanje odštete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva nije u skladu s RAG-om 2007. te se stoga ne može proglasiti spojivim s unutarnjim tržištem. S obzirom na to da nijedan drugi temelj za utvrđivanje spojivosti nije primjenjiv, Komisija smatra da spojivost mjere potpore nije utvrđena.

(153)

Iz prethodne analize vidljivo je da je plaćanje odštete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva jednako dodjeli nespojive nove potpore koja nije u skladu s Ugovorom. Komisija izražava žaljenje što je Rumunjska već djelomično platila tu odštetu prebijanjem poreznog duga koji je jedan od podnositelja zahtjeva, S.C. European Food S.A., dugovao rumunjskoj državi s dijelom te odštete, kao i mjerom koju je poduzeo sudski izvršitelj.

(154)

U skladu s Ugovorom i utvrđenom sudskom praksom Suda Europske unije Komisija je nadležna donijeti odluku prema kojoj država članica mora ukinuti ili izmijeniti potporu u trenutku kada se utvrdi da je nespojiva s unutarnjim tržištem (91). U skladu s ustaljenom sudskom praksom Sud smatra da obveza države članice da ukine potporu koju Komisija smatra nespojivom s unutarnjim tržištem ima za cilj ponovnu uspostavu prethodno postojećeg stanja (92). U tom kontekstu Sud je utvrdio da je taj cilj postignut onoga trenutka kada primatelj vrati iznose koji su mu dodijeljeni kao nezakonita potpora, pri čemu gubi pravo na pogodnost koju je uživao u odnosu na svoje tržišne konkurente, te se ponovno uspostavlja situacija koja je postojala prije plaćanja potpore (93). Nastavno na sudsku praksu člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 predviđa se da „kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore. […]”

(155)

Podnositelji zahtjeva tvrde da su imali legitimno očekivanje da su poticaji dodijeljeni u okviru EGO-a 24. bili zakoniti i da su mogli imati koristi od tih poticaja do njihovog isteka predviđenog za 1. travnja 2009. U tom smislu Komisija primjećuje da u članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 nadalje stoji da „Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako bi to bilo u suprotnosti s općim načelima prava [Unije]”. Sud Europske unije priznao je da načelo zaštite legitimnih očekivanja predstavlja takvo opće načelo prava Unije. Komisija, međutim, ne smatra da podnositelji zahtjeva mogu tvrditi da je postojalo takvo legitimno očekivanje.

(156)

U skladu sa sudskom praksom Suda europske unije, osim u iznimnim okolnostima, poduzetnici kojima je dodijeljena potpora ne mogu imati legitimno očekivanje da je potpora zakonita osim ako je dodijeljena u skladu s postupkom utvrđenim u članku 108. stavku 3. Ugovora. U svojoj novijoj sudskoj praksi Sud Europske unije objavio je da u nedostatku dovoljno preciznih jamstava proisteklih iz pozitivne mjere koju poduzima Komisija koja je isključivo nadležna za odobravanje dodjele državnih potpora od strane država članica Unije, koja korisnika navodi da vjeruje da mjera ne čini državnu potporu, nikakve posebne okolnosti ne mogu jamčiti primjenu načela zaštite legitimnih očekivanja da bi se spriječio povrat ako ta mjera nije bila priopćena Komisiji (94). Doista, dugotrajna je sudska praksa da se ne može oslanjati na načelo zaštite legitimnih očekivanja ako postoje jasne odredbe prava Unije te da iz postupanja nacionalnog tijela odgovornog za primjenu prava Unije koje djeluje na način da krši to pravo ne mogu proisteći legitimna očekivanja na strani gospodarskog subjekta da će ostvariti korist od tretmana koji je u suprotnosti s tim pravom (95). Mora se pretpostaviti da je razboriti gospodarski subjekt sposoban odrediti je li se taj postupak slijedio (96).

(157)

Komisija napominje da je u pogledu odštete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva, podnositeljima zahtjeva trebalo biti jasno čak i prije nego im je ta potpora dodijeljena donošenjem Odluke, u vezi s rumunjskim nacionalnim pravom kojim joj se daje pravna snaga u rumunjskom nacionalnom pravnom poretku, da Komisija smatra da uslijed plaćanja te odštete dolazi do nezakonite i nespojive državne potpore. To je stajalište 20. srpnja 2009. izričito priopćeno Sudu te preneseno podnositeljima zahtjeva.

(158)

U pogledu tvrdnji podnositelja zahtjeva da su imali legitimna očekivanja da je EGO 24. zakonit i da će ostati na snazi do 1. travnja 2009., Komisija prije svega podsjeća da je plaćanje odštete koju je Sud dodijelio podnositeljima zahtjeva ono što čini temelj ove odluke, a ne EGO 24. Unatoč tome Komisija radi dovršenosti postupka dodaje da podnositelji zahtjeva ne mogu opravdano tvrditi da su imali legitimna očekivanje u pogledu valjanosti i postojanja tog programa do 1. travnja 2009. U pogledu tog programa Komisija je, a ne rumunjsko Vijeće za tržišno natjecanje, bila ta koja je temeljem Odluke br. 4/2000 o Vijeću za pridruživanje EU- a i Rumunjske i rumunjskog Zakona br. 143/1999 o državnoj potpori bila odgovorna za praćenje i odobravanje dodjele državne potpore prije pristupanja Rumunjske Uniji. Komisija u tom pogledu napominje da je EGO 24. priopćen rumunjskom Vijeću za tržišno natjecanje u svjetlu izmjena predviđenih u okviru EGO-a 75. te da je rumunjsko Vijeće za tržišno natjecanje svojom Odlukom br. 244/2000 od 15. svibnja 2000. utvrdilo da ti poticaji čine nespojivu državnu potporu. Tek nakon donošenja te odluke 1. lipnja 2000. trgovačko društvo S. C. European Food S.A. dobilo je svoj PIC zbog kojeg je postalo prihvatljivo za primanje državne potpore u okviru programa koji je utvrđen u EGO-u 24. kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 133. Međutim, to ne znači da je potpora dodijeljena tog datuma, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 134.

(159)

Iz toga slijedi da je u trenutku kada je trgovačkom društvu S.C. European Food S.A. dodijeljena nezakonita državna potpora temeljem EGO-a 24., što je u svakom slučaju nakon 1. srpnja 2000., ono je moralo biti u potpunosti svjesno odluke rumunjskog Vijeća za tržišno natjecanje od 15. svibnja 2000. da proglasi poticaje iz EGO-a 24. nespojivom državnom potporom. Osim toga, moralo je biti upoznato i s Europskim sporazumom koji je stupio na snagu 1. siječnja 1995. i rumunjskim Zakonom br. 143/1999 o državnoj potpori koji je stupio na snagu 1. siječnja 2000., u kojima se Rumunjskoj zabranjuje da dodjeljuje državnu potporu te rumunjskom Vijeću za tržišno natjecanje prenose ovlasti za odobravanje dodjele nove državne potpore. S obzirom na nedostatak takvog odobrenja od strane Vijeća za tržišno natjecanje te u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije koja se primjenjuje temeljem članaka 64. Europskog sporazuma iz 1995., članka 1. provedbenih pravila priloženih uz Odluku br. 4/2000 Vijeća za pridruživanje EU i Rumunjske i acquis communautairea, S. C. European Food S.A. nikada nije mogla imati legitimna očekivanja da će poticaji koji su joj dodijeljeni temeljem EGO-a 24. činiti spojivu državu potporu, bez obzira na naknadne mjere koje je vlada Rumunjske poduzela nakon donošenja Odluke br. 244/2000. Ista se argumentacija očito može primijeniti i na Multipack i Starmill koji su svoje PIC-ove dobili tek 17. svibnja 2002., dvije godine nakon donošenja Odluke br. 244/2000. Prema tome, podnositelji zahtjeva ne mogu valjano tvrditi da su imali legitimna očekivanja da će program EGO 24. činiti zakonitu državnu potporu, što Komisija ne smatra relevantnim za potrebe ove Odluke.

(160)

Prema tome, svako plaćanje odštete koju je podnositeljima zahtjeva dodijelio Sud Rumunjska mora povratiti s obzirom na to da to plaćanje čini nezakonitu i nespojivu državnu potporu. Budući da petorica podnositelja zahtjeva zajedno s drugim relevantnim trgovačkim društvima EFDG-a čine jedinstvenu gospodarsku jedinicu (vidjeti uvodnu izjavu 91.), petorica podnositelja zahtjeva i ostala relevantna trgovačka društva EFDG-a zajednički su odgovorna za povrat rumunjskoj državi državne potpore koju je primio bilo koji od njih. U skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 659/1999 iznos potpore koji se treba povratiti u skladu s odlukom o povlačenju uključuje i kamatu po odgovarajućoj stopi koju odredi Komisija. Kamata se naplaćuje počevši od dana kada je nezakonita potpora stavljena na raspolaganje korisniku do dana povrata njezinog iznosa. U članku 14. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 659/1999 predviđa se da povrat treba biti izvršen bez odlaganja i u skladu s postupcima propisanim u nacionalnom zakonodavstvu predmetne države članice, uz uvjet da omogućavaju žurnu i učinkovitu provedbu odluke Komisije. U tu svrhu i u slučaju pokretanja postupka pred domaćim sudom dotična država članica poduzima sve neophodne korake koji joj stoje na raspolaganju u okviru njezinog pravnog sustava, uključujući i privremene mjere, i ne dovodeći pri tom u pitanje pravo Unije.

(161)

Komisija u tom smislu primjećuje da je Rumunjska već izvršila prijeboj u iznosu od 337 492 864 RON (oko 76 milijuna EUR (97)) s porezom koji duguje jedan od podnositelja zahtjeva, S.C. European Food S.A. Komisija nadalje primjećuje da je 5. siječnja 2015. sudski izvršitelj zaplijenio 36 484 232 RON (oko 8,1 milijuna EUR (98)) od rumunjskog Ministarstva financija i naknadno prenio 34 004 232 RON (oko 7,56 milijuna EUR) u podjednakim dijelovima na trojicu od petorice podnositelja zahtjeva te je zadržao ostatak kao naknadu za troškove izvršenja. U razdoblju od 5. veljače do 25. veljače 2015. sudski izvršitelj zaplijenio je dodatnih 9 197 482 RON (oko 2 milijuna EUR (99) s bankovnih računa Ministarstva financija. Osim toga, Komisija napominje da su rumunjska upravna tijela svojevoljno prenijela iznos od 472 788 675 RON (oko 106,5 milijuna EUR (100)) (uključujući troškove sudskog izvršitelja od 6 028 608 RON) na blokirani račun na ime petorice podnositelja zahtjeva. Rumunjska mora povratiti te iznose kao i sva daljnja plaćanja podnositeljima zahtjeva proizašla iz Odluke, koja su se dogodila ili će se dogoditi. Prema tome, Komisija

(a)

ukupni iznos potpore koju je primio svaki subjekt iz članka 1. ove Odluke;

(b)

detaljan opis već poduzetih i planiranih mjera kojima će se ispuniti uvjeti iz ove Odluke;

(c)

dokumentaciju iz koje je vidljivo da je korisnicima naložen povrat potpore.

—

mjere potpore koje su stupile na snagu prije 10. prosinca 1994.,

—

mjere potpore navedene u Dodatku ovom Prilogu,

—

mjere potpore koje je prije dana pristupanja ocijenilo tijelo nove države članice nadležno za nadzor nad državnim potporama i za koje je utvrdilo da su usklađene s pravnom stečevinom Unije te u vezi s kojima Komisija nije iznijela prigovor na temelju ozbiljne sumnje u usklađenost mjere sa zajedničkim tržištem, u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2.