10.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 183/1

(1)

Obaviješću SANI br. 6332 od 18. listopada 2011., koja je registrirana 20. listopada 2011., Latvija je prethodno prijavila Komisiji zajam od 16 milijuna LVL (22,65 milijuna EUR) (2) u korist korporacije A/S Air Baltic Corporation („airBaltic” ili „društvo”). Latvijska su nadležna tijela smatrala da zajam ne predstavlja državnu potporu, ali su svejedno izvršila pretprijavu radi pravne sigurnosti i transparentnosti. Ova je pretprijava registrirana pod referentnim brojem SA.33799 (2011/PN).

(2)

Sastanak s latvijskim nadležnim tijelima i njihovim savjetnicima održan je 27. listopada 2011. i nakon tog sastanka latvijska su nadležna tijela dostavila dodatne informacije dopisom od 7. studenoga 2011. Komisija je zatražila dodatne informacije porukama e-pošte od 16. studenoga 2011., 17. studenoga 2011., 1. prosinca 2011. i 9. prosinca 2011. na što su latvijska nadležna tijela odgovorila porukama e-pošte od 16. studenoga 2011., 22. studenoga 2011., 7. prosinca 2011. i 13. prosinca 2011.

(3)

Latvija je 4. siječnja 2012. dostavila dodatne informacije i objasnila da je zajam od 16 milijuna LVL – iz prethodnog stavka 1.1. – odobren trgovačkom društvu već 21. listopada 2011. bez prethodnog odobrenja Komisije. Nadalje, latvijska država odlučila je 13. prosinca 2011. povećati kapital društva i 14. prosinca 2011. odobrila je društvu airBaltic drugi zajam.

(4)

S obzirom na činjenicu da je mjera odobrena trgovačkom društvu i s obzirom na pritužbu od 9. siječnja 2012. (vidjeti odjeljak 1.2. u nastavku), latvijska su nadležna tijela povukla svoju pretprijavu porukom e-pošte od 21. veljače 2012. Predmet državne potpore SA.33799 (2011/PN) administrativno je zaključen 27. veljače 2012.

(5)

Komisija je 9. siječnja 2012. zaprimila pritužbu privatnog trgovačkog društva SIA Baltijas aviācijas sistēmas („BAS” ili „podnositelj pritužbe”), bivšeg dioničara društva airBaltic, u vezi s nizom mjera koje je latvijska država navodno pružila društvu airBaltic.

(6)

Dopisom od 23. siječnja 2012. Komisija je pritužbu proslijedila Latviji, koja je odgovorila 13. ožujka 2012. Dopisom od 14. svibnja 2012. Komisija je od Latvije zatražila dodatne informacije i dobila ih je 16. srpnja 2012.

(7)

Dopisom od 18. srpnja, koji je registriran 20. srpnja 2012., Komisija je primila novu pritužbu gđe. Inge Piterniece, bivše članice uprave BAS-a, u vezi s dodatnom mjerom koju je latvijska država navodno odobrila društvu airBaltic. Porukom e-pošte od 24. srpnja 2012. Komisija je novu pritužbu proslijedila Latviji tražeći od nje da dostavi svoje primjedbe i Latvija je odgovorila 22. kolovoza i 4. rujna 2012.

(8)

Sastanci s latvijskim nadležnim tijelima, njihovim savjetnicima i predstavnicima društva airBaltic održali su se 5. srpnja i 17. kolovoza 2012.

(9)

Dopisom od 20. studenoga 2012., Komisija je obavijestila Latviju da je odlučila pokrenuti postupak iz članka 108. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) u vezi s tom potporom („odluka o pokretanju postupka”). Latvija je u dopisu od 23. siječnja 2013. dostavila primjedbe na odluku o pokretanju postupka. Komisija je od Latvije zatražila informacije dopisom od 6. ožujka 2013., te je dobila odgovor 8. travnja 2013. Povrh toga, 25. lipnja 2013. održan je sastanak s latvijskim nadležnim tijelima nakon kojeg je Latvija dostavila dodatne informacije 14. kolovoza, 18. rujna, 9. i 25. listopada 2013. Dodatni sastanci s latvijskim nadležnim tijelima i njihovim pravnim zastupnicima održani su 22. listopada i 22. studenoga 2013. te 10. siječnja 2014. Latvija je dostavila dodatne informacije 7. i 8. studenoga, 2., 13. i 20. prosinca 2013. te 28. i 31. siječnja, 28. veljače, 24. i 26. ožujka, 9. travnja i 16. svibnja 2014.

(10)

Komisijina odluka o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (3)8. ožujka 2013. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe na mjere.

(11)

Komisija je primila opažanja društava Ryanair i airBaltic te tri pojedinca u ime vjerovnika društva airBaltic (FLS, AB Jet i Eurobalt Junipro). Komisija je ta opažanja proslijedila Latviji i dala joj priliku za odgovor. Primjedbe Latvije zaprimljene su u dopisu od 27. svibnja 2013.

(12)

Dopisom od 4. srpnja 2014. Latvija je pristala odreći se svojih prava iz članka 342. UFEU-a u vezi s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1/1958 i pristala je da ova odluka bude donesena i objavljena na engleskom jeziku.

(13)

Tržište zračnog prometa u Latviji brzo se širilo otkad je Latvija pristupila EU-u. Prosječni godišnji rast broja putnika u zračnoj luci Riga – uključujući putnike koji putuju od točke do točke i transferne putnike – dostigao je 47 % kada se broj putnika povećao s 700 000 u 2003. na 3,2 milijuna u 2007. Ulazak niskotarifnih prijevoznika, posebno Ryanaira, pridonio je rastu tržišta jer se otvaranjem novih linija znatno povećala potražnja.

(14)

Globalna ekonomska kriza iz 2008. – 2009. snažno je utjecala na gospodarski rast Latvije, a tako i na njezino tržište zračnog prometa. Broj putnika koji putuju od točke do točke smanjio se uslijed krize s 3,2 milijuna u 2008. na 2,7 milijuna u 2009., iako je ukupan broj putnika nastavio rasti zahvaljujući transfernim putnicima.

(15)

Ukupni rast tržišta nastavio se u 2010. i ostvario godišnju stopu rasta od 12 %. Dok se tržište putnika koji putuju od točke do točke povećavalo u prosjeku 9 % godišnje, tržište transfernih putnika povećavalo se za 18 % godišnje. Očekuje se da će latvijsko tržište zračnog prometa između 2012. i 2015. nastaviti rasti po godišnjoj stopi od 7 %.

(16)

Međunarodna zračna luka Riga nalazi se na vodećem mjestu u baltičkoj regiji. U 2011. je u Rigu i iz Rige putovalo oko 5,1 milijun putnika, što se može usporediti s 1,9 milijuna putnika koji su putovali u Tallinn i iz Tallinna i 1,7 milijuna putnika koji su putovali u Vilnius i iz njega. Društvo airBaltic prevezlo je u 2011. 66 % putnika preko Rige, dok je Ryanair, drugi najveći prijevoznik i glavni konkurent društva airBaltic, prevezao 20 %. Još je 15 drugih poduzeća prevozilo putnike u Rigu i iz nje (pružatelji potpune usluge i niskotarifni prijevoznici) i ona su pokrivala 14 % svih putnika (4).

(17)

Društvo airBaltic osnovano je 1995. zajedničkim pothvatom društva Scandinavian Airlines SAS i latvijske države. U siječnju 2009. SAS je BAS-u prodao cijeli svoj udio u poduzeću (47,2 %).

(18)

Na temelju informacija objavljenih u novinama, čini se da je BAS osnovan kao privatno trgovačko društvo u cijelosti u vlasništvu g. Bertolta Flicka do prosinca 2010. kada je 50 % njegovih dionica preneseno na fond za upravljanje imovinom Taurus Asset Management Fund Ltd („Taurus”) sa sjedištem na Bahamima (5).

(19)

Od listopada 2011. godine dioničari društva airBaltic bili su latvijska država – putem Ministarstva prometa – s 52,6 % dionica i BAS s 47,2 % dionica, a ostatak (0,2 %) je posjedovao ruski zrakoplovni prijevoznik Transaero. U to je vrijeme predsjednik i izvršni direktor društva airBaltic bio g. Bertolt Flick. Od 1. studenoga 2011., izvršni direktor društva airBaltic je g. Martin Gauss, bivši direktor Maleva.

(20)

Na temelju informacija koje su dostavila latvijska nadležna tijela, čini se da je BAS založio svojih 47,2 % dionica u društvu airBaltic kao jamstvo banci Latvijas Krājbanka, latvijskoj podružnici litavske banke Snoras (6). Snoras je propao 16. studenoga 2011. i nacionaliziran je (7). Latvijska komisija za financije i tržišta kapitala („FCMC”) naredila je 17. studenoga 2011. ograničavanje bankarskih operacija banke Latvijas Krājbanka za iznose veće od 100 000 EUR (8). Nalogom FCMC-a od 21. studenoga 2011., operacije Latvijas Krājbanke obustavljene su i imenovana je uprava vjerovnika (9).

(21)

Prema dostavljenim informacijama, čini se da BAS nije ispunio neke od svojih financijskih obveza prema banci Latvijas Krājbanka. Zbog toga je Latvijas Krājbanka 30. studenoga 2011. Ministarstvu prometa prodala po nominalnoj vrijednosti sve dionice društva airBaltic koje su prethodno bile u vlasništvu BAS-a osim jedne, u ukupnom iznosu od 224 453 LVL (317 787 EUR) (10). Uslijed toga, vlasnički udio Latvije u društvu airBaltic povećao se na 99,8 %, a BAS je zadržao samo jednu dionicu.

(22)

Prema informacijama iz tiska čini se da su dioničari BAS-a također založili svoje dionice u BAS-u kao jamstvo kod Latvijas Krājbanke (11). U kontekstu stečajnog postupka protiv BAS-a (12), podružnica Latvijas Krājbanke preuzela je 6. veljače 2012. dionice BAS-a od prethodnih dioničara i imenovala je novu upravu.

(23)

Naposljetku, čini se da je 8. lipnja 2012. latvijska država kupila od BAS-a jedinu dionicu u društvu airBaltic za 1 LVL. Stoga, od tog datuma, BAS više nije dioničar društva airBaltic (13).

(24)

U odnosu na financijsku situaciju društva airBaltic, latvijska su nadležna tijela objasnila da su financijske teškoće poduzeća počele u 2008. zbog globalne ekonomske krize i naglog rasta cijena nafte. Zbog toga je društvo airBaltic u 2008. ostvarilo gubitke od 28 milijuna LVL (39,64 milijuna EUR). Međutim, to je društvo u 2009. ponovno ostvarilo dobit od 14 milijuna LVL (19,82 milijuna EUR) (14). AirBaltic je 2010. opet imao gubitke od 34,2 milijuna LVL (48,42 milijuna EUR). Latvijski ministar gospodarstva rekao je u lipnju 2011. da je airBaltic u prvih pet mjeseci 2011. poslovao s gubitkom od 18 milijuna LVL (25,48 milijuna EUR) i da je pred stečajem (15). Društvo airBaltic zatražilo je pravnu zaštitu od svojih vjerovnika 21. rujna 2011. (16). Iz rezultata revizije za 2011. očiti su gubici od 83,5 milijuna LVL (118,22 milijuna EUR).

(25)

Latvija je 27. kolovoza 2012. objavila poziv mogućim ulagačima da izraze svoj interes za stjecanje 50 % minus jedne dionice kapitala društva airBaltic (17), ali nisu bile isključene ni transakcije drugačije prirode. Glavni kriteriji za odabir ulagača uključivali su sposobnost za poticanje razvoja društva airBaltic, ugled i iskustvo ulagača te njegova financijska sredstva. Postupak bi trebao biti završen tijekom 2014.

(26)

Na temelju sporazuma od 3. listopada 2011. („Sporazum”), Latvija je pristala odobriti društvu airBaltic zajam od 16 milijuna LVL (22,65 milijuna EUR) („prvi državni zajam”, 1. mjera) uz drugi zajam od 14 milijuna LVL (19,82 milijuna EUR) od BAS-a („zajam BAS-a”). Uvjeti oba zajma bili su povezani i jednaki i određena je početna kamatna stopa na [11 – 13] (18) %. Međutim, u trenutku odobravanja zajma društvu airBaltic, BAS se odrekao svog prava na jamstvo za zajam BAS-a.

(27)

U sporazumu je također bilo predviđeno da će država najkasnije 15. prosinca 2011. odobriti društvu airBaltic dodatni zajam neodređenog iznosa razmjerno njegovim pravima glasa pod uvjetima koji su jednaki prvom državnom zajmu. Oba su državna zajma trebala biti kapitalizirana da su ispunjeni određeni uvjeti, između ostalog ako uprava društva airBaltic odobri poslovni plan/plan restrukturiranja.

(28)

U članku 7. Sporazuma predviđeni su uvjeti za buduće povećanje kapitala društva airBaltic. Posebno je u članku 7. stavku 3. navedeno da se „državni zajam i zajam BAS-a […] mogu dodati iznosu koji će se kapitalizirati”. U skladu s člankom 7. stavkom 4., BAS je odlučio glasati za kapitalizaciju zajma i povećanje kapitala. Ako BAS ne ispuni svoje obveze, u članku 7. stavku 4. predviđeno je pravo države da od BAS-a kupi njegove dionice u društvu airBaltic za 1 LVL (19).

(29)

Latvija je odobrila prvi državni zajam društvu airBaltic 21. listopada 2011. (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 3.). BAS je odobrio zajam BAS-a 1. studenoga 2011.

(30)

Dana 13. prosinca 2011., kada se vlasnički udio Latvije u društvu airBaltic povećao na 99,8 % (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 21.), latvijska vlada odlučila je odobriti smanjenje kamata za prvi državni zajam s [11 – 13] % na [2 – 4] %. Budući da su prvi državni zajam i zajam BAS bili povezani (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 26.), isto se smanjenje kamatne stope primjenjivalo i na potonji.

(31)

Dana 13. prosinca 2011., u isto vrijeme kada je smanjena kamatna stopa za prvi državni zajam (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 30.), latvijska vlada odlučila je odobriti konvertibilni zajam društvu airBaltic u iznosu od 67 milijuna LVL (94,86 milijuna EUR) uz kamatnu stopu od [9 – 11] % podijeljen na dva obroka („drugi državni zajam”, 2. mjera) (20).

(32)

Prvi obrok drugog državnog zajma u iznosu od 41,6 milijuna LVL (58,89 milijuna EUR) odmah je stavljen na raspolaganje društvu airBaltic sporazumom od 14. prosinca 2011. Drugi obrok od 25,4 milijuna LVL (35,96 milijuna EUR) stavljen je na raspolaganje društvu 14. prosinca 2012., odnosno, nakon što je Komisija donijela svoju odluku o pokretanju postupka.

(33)

Za vrijeme sastanka dioničara društva airBaltic održanog 22. prosinca 2011., latvijska država i BAS, unatoč tome što je potonji u tome trenutku bio vlasnik samo jedne dionice društva, dogovorili su povećanje kapitala od 110 milijuna LVL (155,74 milijuna EUR) („povećanje kapitala”, 3. mjera). To se trebalo ostvariti konverzijom prvog državnog zajma, prvog obroka drugog državnog zajma i zajma BAS-a u kapital, zajedno s doprinosom BAS-a u gotovini u iznosu od 37,7 milijuna LVL (53,38 milijuna EUR).

(34)

Latvijska država izvršila je svoju odluku o sudjelovanju u povećanju kapitala društva airBaltic 29. prosinca 2011. i nastavila je s konverzijom prvog državnog zajma i prvog obroka drugog državnog zajma u kapital.

(35)

Dopisom od 4. siječnja 2012. Ministarstvo prometa Latvije zatražilo je da BAS sudjeluje u povećanju kapitala konverzijom zajma BAS-a i injekcijom gotovine. Unatoč zahtjevima latvijskih nadležnih tijela, činilo se da BAS nije sklon ispuniti dogovor sklopljen na sastanku dioničara. Dopisima od 6. do 26. siječnja 2012. BAS je osporavao da je država od banke Latvijas Krājbanka stekla dionice društva airBaltic koje su prethodno bile u vlasništvu BAS-a (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 21.) i tražio je da se država suzdrži od donošenja odluka o promjenama u kapitalu društva airBaltic. FCMC je 19. siječnja 2012. izdao formalnu zabranu BAS-u i društvu airBaltic da uključe zajam BAS-a kao dio povećanja kapitala.

(36)

Do 30. siječnja 2012., odnosno, kraja prve faze razdoblja provedbe upisa za povećanje kapitala, BAS nije izvršio konverziju zajma ni uložio gotovinu.

(37)

Pritužba podnesena Komisiji 9. siječnja 2012. odnosila se na prvi i drugi državni zajam te na povećanje kapitala. Osim toga, BAS se žalio na dvije druge mjere koje bi mogle predstavljati državnu potporu društvu airBaltic, odnosno, na činjenicu da je država od društva airBaltic kupila bezkuponske obveznice u travnju 2010. (4. mjera) i isplatu banke Latvijas Krājbanka društvu airBaltic u iznosu od 2,8 milijuna EUR izvršenu 21. i 22. studenoga 2011. (5. mjera).

(38)

Latvija je objasnila da je 4. mjera podrazumijevala kupnju bezkuponskih obveznica od društva airBaltic u iznosu od 30 milijuna LVL (42,47 milijuna EUR) koju su izvršili većinski dioničari društva airBaltic u tom trenutku, odnosno, Latvijska država i BAS. Latvijski dio nije izravno kupilo Ministarstvo prometa kao stvarni vlasnik dionica društva airBaltic, već latvijski Državni centar za radio i televiziju („LVRTC”), poduzeće koje je u 100 %-tnom državnom vlasništvu. Obveznice su kupljene po nominalnoj vrijednosti od 1 LVL svaka i bez kamata te su ih kupile Latvija i BAS razmjerno svom vlasničkom udjelu. Time bi latvijska država od društva airBaltic kupila obveznice s nultom kamatnom stopom u iznosu od otprilike 15,78 milijuna LVL (22,34 milijuna EUR), a BAS bi stekao oko 14,22 milijuna LVL (20,13 milijuna EUR). Obveznice će se pretvoriti u kapital 1. srpnja 2015. po stopi od jedne dionice po obveznici.

(39)

U pogledu 5. mjere, latvijska su nadležna tijela objasnila da društvu airBaltic nisu izvršena nikakva plaćanja 21. i 22. studenoga 2011., kao što je tvrdio podnositelj pritužbe. Međutim, društvo airBaltic podnijelo je tri naloga za plaćanje banci Latvijas Krājbanka prije odluka FCMC-a od 17. studenoga 2011. o ograničenju bankarskih operacija iznad 100 000 EUR i prekidu svih operacija banke Latvijas Krājbanka 21. studenoga 2011. (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 20.). Te je naloge Latvijas Krājbanka izvršila nekoliko dana kasnije. Posebno su upitne bile dvije uplate u iznosu od […] milijuna USD društvu IATA Clearing House i u iznosu od […] milijuna EUR Međunarodnoj zračnoj luci Riga koje su izvršene 25. studenoga 2011., te prijenos […] milijuna EUR na drugi bankovni račun društva airBaltic u banci Swedbank dana 30. studenoga 2011.

(40)

U ožujku 2012. društvo airBaltic donijelo je plan pod nazivom „reShape”. U njemu je predviđen niz mjera, uključujući kupnju učinkovitijih zrakoplova (21) i zatvaranje određenih linija, zbog čega bi društvo moglo u realističnom i optimističnom scenariju 2014. doći na nulu. Međutim, prema pesimističnom scenariju, društvo airBaltic imalo bi negativan EBIT barem do 2016.

(41)

U planu reShape predviđeno je da će uz 83 milijuna LVL (117,51 milijuna EUR) koji su već izdvojeni za poduzeće (22), biti potrebno dodatnih [45 – 55] milijuna LVL ([64 – 78] milijuna EUR) […] prema realističnom scenariju. Taj bi se iznos smanjio na [5 – 15] milijuna LVL ([7 – 21] milijuna EUR) prema optimističnom scenariju, ali bi se povećao na [135 – 145] milijuna LVL ([192 – 206] milijuna EUR) prema pesimističnom scenariju.

(42)

Osim Latvije i BAS-a, stranke ugovora bili su i neki drugi ulagači. Ti ulagači pristali su odobriti dva sindicirana zajma društvu airBaltic u iznosu od 35 milijuna EUR svaki uz početnu kamatnu stopu od [5 – 7] %. Sindicirani zajam br. 1 trebale su odobriti banka Latvijas Krājbanka i litavska banka Snoras. Sindicirani zajam br. 2 trebalo je odobriti nekoliko poduzeća, između ostalih Taurus. Tim su sindiciranim zajmovima trebala biti zamijenjena potraživanja tih privatnih ulagača protiv društva airBaltic. Ako BAS ne ispuni svoje obveze iz Sporazuma, u skladu s njegovim člankom 7. stavkom 4., ulagači koji su trebali društvu airBaltic odobriti sindicirani zajam br. 2 – uključujući BAS-ovog dioničara Taurusa – pristali su „ustupiti i predati državi ili njezinom imenovanom poduzeću iznos od 1 LVL za sva potraživanja koja proizlaze iz […] neplaćenog [sindiciranog] zajma br. 2”.

(43)

Komisija je 18. srpnja 2012. zaprimila dodatnu pritužbu (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 7.) u vezi s obvezom ulagača iz članka 7. stavka 4. Sporazuma da ustupe i prenesu na državu ili poduzeće koje ona odredi sva potraživanja koja proizlaze iz sindiciranog zajma br. 2 za samo 1 LVL (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 28.). Podnositelj pritužbe tvrdi da je latvijska država dopisima od 9. veljače 2012. i 12. lipnja 2012. odlučila da će se potraživanje u iznosu od 5 milijuna EUR prema društvu airBaltic za sindicirani zajam br. 2, dio koji je odobrio Taurus, od ukupnog iznosa od 35 milijuna EUR, ustupiti društvu airBaltic po cijeni od 1 LVL (6. mjera).

(44)

Komisija je 20. studenoga 2012. odlučila pokrenuti formalni istražni postupak. U svojoj odluci o pokretanju postupka, Komisija je zauzela preliminarno stajalište da bi se društvo airBaltic, u trenutku kada su odobrene utvrđene mjere, moglo smatrati poduzećem u teškoćama. Također je izrazila sumnje u pogledu šest mjera koje su predmet ocjene i došla je do preliminarnog zaključka da sve one predstavljaju državnu potporu.

(45)

Komisija je prvo primijetila da je prvi državni zajam (1. mjera) odobrila država u isto vrijeme kada i zajam BAS-a – razmjerno njihovim dioničkim udjelima – i pod istim uvjetima, što na prvi pogled upućuje na to da su zajmovi odobreni pod jednakim uvjetima. Međutim, Komisija je primijetila da prvi državni zajam i zajam BAS-a ne može ocijeniti zasebno već u općem kontekstu odredbi Sporazuma. U skladu s time, Komisija je primijetila da iz Sporazuma ne proizlazi da je, uz zajam BAS-a, BAS uz drugi državni zajam morao društvu airBaltic odobriti i konvertibilni zajam i da je država preuzela obveze koje su drugačije i gospodarski značajnije od obveza koje je preuzeo BAS. Komisija je također primijetila da je BAS odluku o ulaganju u airBaltic donio u kontekstu u kojem su javna tijela već pokazala svoju spremnost da pruže financijsku potporu trgovačkom društvu.

(46)

U odnosu na kamatu prvog državnog zajma i smanjenje kamate [5 – 15] postotnih bodova ostvareno u prosincu 2011. (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 30.), Komisija je sumnjala da su primijenjene stope bile na tržišnoj razini s obzirom na velike teškoće društva airBaltic u to vrijeme.

(47)

U pogledu drugog državnog zajma (2. mjera), Komisija je prvo primijetila da je on već predviđen u Sporazumu, ali u neodređenom iznosu i podložno nizu čimbenika. Prema Komisiji, drugi se državni zajam nije mogao ravnopravno razmatrati jer se na temelju Sporazuma nije moglo zaključiti – protivno onome što je tvrdila Latvija – da je, uz zajam BAS-a, BAS društvu airBaltic morao odobriti i konvertibilni zajam. Osim toga, Komisija je naglasila da u trenutku kada je Latvija odlučila društvu airBaltic odobriti drugi državi zajam nije bio moguć isti postupak BAS-a jer on nije imao obvezu društvu airBaltic osigurati neki drugi zajam.

(48)

U odnosu na kamatnu stopu drugog državnog zajma ([9 – 11] %), Komisija je izrazila sumnju da bi ulagač u tržišnom gospodarstvu nekom trgovačkom društvu odobrio zajam uz takvu kamatu s obzirom na teškoće u kojima se nalazio airBaltic i činjenicu da je koristio isto jamstvo kao za prvi državni zajam.

(49)

U odnosu na povećanje kapitala odobreno 22. prosinca 2011. (3. mjera), Komisija je primijetila da je u trenutku kada je donesena odluka o rekapitalizaciji, BAS već izgubio sve svoje dionice u društvu airBaltic osim jedne (jer ih je država kupila od banke Latvijas Krājbanka). Time je država povećala svoj udio u društvu na 99,8 % (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 21.). Prema tome, konverzija nije imala gospodarskog smisla za BAS od kojeg se tražilo da, kako bi ponovno stekao svoj udio, pretvori zajam BAS-a u kapital i uloži 37,7 milijuna LVL (53,38 milijuna EUR) u gotovini, a sve to uz ograničene mogućnosti da će dobiti povrat na kapital u kratkom ili srednjem roku s obzirom na poteškoće poduzeća. Osim toga, Komisija je izrazila sumnje u vezi s datumom kada je stvarno odobrena 3. mjera.

(50)

Komisija je također primijetila da su BAS i država imali određeni rok – vjerojatno do 30. siječnja 2012., odnosno, do kraja prve faze razdoblja provedbe upisanog kapitala za povećanje kapitala – za injekciju kapitala u airBaltic. Međutim, država je to učinila 29. ili 30. prosinca 2011., a BAS nikada nije izvršio konverziju zajma ili uložio gotovinu. Prema mišljenju Komisije, Latvija je trebala čekati s konverzijom zajmova dok ne bude sigurna da će BAS to isto učiniti. Zbog toga je Komisija smatrala da se čini da 3. mjera nije u skladu s MEIP-om.

(51)

U odnosu na stjecanje 30 milijuna LVL (42,47 milijuna EUR) bezkuponskih obveznica od društva airBaltic u travnju 2010. (4. mjera), Komisija je naglasila da su te obveznice, s obzirom na njihove značajke, usporedive s injekcijom kapitala. Budući da je profitabilnost bila isključena od samog početka jer su obveznice bile beskamatne i da se nije činilo vjerojatnim da će društvo postati profitabilno nakon konverzije zbog loše situacije u kojoj se nalazilo, situacije u industriji zračnog prometa i zbog toga što tada nije postojao plan za obnovu profitabilnosti poduzeća, Komisija je izrazila sumnju u sukladnost 4. mjere s tržištem. Osim toga, Komisija nije mogla zanemariti činjenicu da je BAS stekao obveznice jer je Latvija prije izdavanja obveznica pokazala veliki interes za društvo airBaltic.

(52)

U pogledu plaćanja Latvijas Krājbanke u iznosu od 2,8 milijuna EUR (5. mjera), Komisija nije mogla sa sigurnošću zaključiti jesu li – u trenutku kada su izvršena ta plaćanja – postupci Latvijas Krājbanke, koja je u 100 %-tnom državnom vlasništvu, bili u potpunosti neovisni o državi. U tom pogledu, Komisija je primijetila da Latvija nije dostavila dokaze da je društvo airBaltic doznačilo uplatu i naloge za plaćanje prije odluke FCMC-a od 17. studenoga 2011. o ograničenju bankarskih operacija po klijentu u iznosu većem od 100 000 EUR.

(53)

Naposljetku, u odnosu na potraživanje od 5 milijuna EUR ustupljeno društvu airBaltic (6. mjera), Komisija je u svojoj odluci o pokretanju postupka objasnila da je Latvija, u skladu s člankom 7. stavkom 4. Sporazuma, odlučila da će se potraživanje u iznosu od 5 milijuna EUR prema društvu airBaltic za sindicirani zajam br. 2, dio koji je odobrio Taurus, od ukupnog iznosa 35 milijuna EUR, ustupiti društvu airBaltic po cijeni od 1 LVL. Komisija je istaknula da je u gospodarskom smislu ova operacija bila vrlo slična otpisivanju duga kojim je Latvija oslobodila društvo airBaltic obveze plaćanja kamata i vraćanja dijela sindiciranog zajma br. 2 nositelju potraživanja. Osim toga, Komisija je zaključila da 6. mjera nije u skladu s MEIP-om jer airBaltic u skladu sa Sporazumom nema pravo dobiti kredit u zamjenu za 1 LVL.

(54)

U vezi s ostalim potraživanjima u okviru sindiciranog zajma br. 2 u ukupnom iznosu od 30 milijuna EUR (42,47 milijuna EUR) (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 42.), Komisija je napomenula da bi se prethodno obrazloženje primjenjivalo na ta potraživanja na odgovarajući način.

(55)

Komisija je stoga došla do preliminarnog zaključka da šest mjera koje se ocjenjuju čine nezakonitu državnu potporu jer su odobrene uz kršenje obveze prijave i obveza o neprimjenjivanju mjera utvrđenih u članku 108. stavku 3. UFEU-a.

(56)

Komisija je također izrazila sumnje u spojivost šest mjera koje se ocjenjuju s unutarnjim tržištem, posebno zato što latvijska nadležna tijela nisu predvidjela moguće osnove za spojivost. Od mogućih osnova za spojivost, Komisija je, s obzirom na poteškoće društva airBaltic, preliminarno smatrala da su jedini primjenjivi kriteriji oni koji se odnose na državnu potporu za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a na temelju Smjernica Komisije o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (23) („Smjernice za sanaciju i restrukturiranje”). S obzirom na to, na temelju informacija dostupnih u to vrijeme, Komisija je smatrala da se čini da uvjeti za sanaciju nisu ispunjeni i da plan reShape nije uključivao niti jedan od nužnih elemenata da bi se mogao smatrati planom restrukturiranja u smislu odjeljka 3.2. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje.

(57)

U svojim primjedbama na odluku Komisije o pokretanju postupka, Latvija primjećuje da su 1., 2., 3. i 6. mjera međuovisne i da proizlaze iz Sporazuma te tako čine istu financijsku transakciju koja se mora ocjenjivati u trenutku kada je sklopljen sporazum, odnosno 3. listopada 2011. Na osnovu toga, Latvija zaključuje da su te mjere istovremene i u skladu s MEIP-om i stoga ne predstavljaju državnu potporu.

(58)

Latvija tvrdi da je BAS pokrenuo sklapanje Sporazuma i da je zapravo on tražio od države da sudjeluje u povećanju kapitala. Država je na kraju pristala na ulaganje podložno strogim uvjetima propisanima u Sporazumu. Jedan od ključnih elemenata Sporazuma bila je injekcija države i BAS-a u iznosu od oko 100 milijuna LVL (141,58 milijuna EUR) u dvije faze: i. 30 milijuna LVL (42,47 milijuna EUR) u obliku prvog državnog zajma i zajma BAS-a, i ii. otprilike 70 milijuna LVL (99,1 milijun EUR) koje će osigurati država i BAS u skladu sa svojim udjelima. Stoga je, prema Latviji, BAS imao ugovornu obvezu uložiti dodatni kapital u airBaltic razmjerno svom vlasničkom udjelu. Latvija svoj zaključak temelji na članku 7. stavku 2. Sporazuma u kojem je propisano da će država dati drugi zajam društvu airBaltic „razmjerno njezinim glasačkim pravima”, što prema mišljenju Latvije znači da je BAS morao uložiti iznos koji je razmjeran njegovom vlasničkom udjelu.

(59)

Latvija također napominje da je u Sporazumu predviđen niz mjera za nepredviđene situacije u cilju zaštite financijskih interesa države u slučaju da BAS ne ispuni svoje obveze: i. pravo države da kupi dionice od BAS-a za 1 LVL, ii. obveza privatnih ulagača koji su društvu airBaltic odobrili sindicirani zajam br. 2, da svoja potraživanja prema društvu airBaltic u određenim okolnostima ustupe državi te iii. obveza ulagača da nadoknade društvu airBaltic određena dugovanja izvan bilance u iznosu od otprilike […] milijuna EUR (24). Činjenica da su BAS i ulagači prihvatili te mjere za nepredviđene situacije, prema mišljenju Latvije, dokaz je da su ulagači bili sigurni da će BAS ispuniti svoje obveze. Na temelju toga Latvija smatra da su 1., 2. i 3. mjera povezane i racionalne prema MEIP-u. Osim toga, budući da je 6. mjera bila nužna posljedica mjera za nepredviđene situacije, Latvija tvrdi da ni ta mjera ne predstavlja državnu potporu.

(60)

Osim toga, u pogledu 1. mjere, Latvija dodaje da je kamata bila u skladu s MEIP-om i Komunikacijom o referentnoj kamatnoj stopi (25) i tvrdi da je smanjenje kamata s [11 – 13] % na [2 – 4] % bilo ekonomski razumno za državu u cilju smanjenja troškova financiranja društva airBaltic (u kojem je tada već imao udio od 99,8 %). U pogledu 2. mjere, Latvija smatra da je kamata bila u skladu s MEIP-om.

(61)

U odnosu na 3. mjeru, latvijska nadležna tijela tvrde da je konverzija prvog državnog zajma i prvog obroka drugog državnog zajma u kapital izvršena na temelju odluke BAS-a da pretvori zajam BAS-a i uloži 37,7 milijuna LVL (53,38 milijuna EUR) u gotovini, koja je donesena na sastanku dioničara društva airBaltic održanom 22. prosinca 2011. Latvijska nadležna tijela ponavljaju da se 1., 2. i 3. mjera ne bi trebale ocjenjivati zasebno već samo zajedno sa širom transakcijom čiji su neodvojivi dio. Budući da su tu transakciju istodobno dogovorili BAS i država, Latvija isključuje postojanje državne potpore. Latvija zatim tvrdi da činjenica da BAS nije ispunio svoju obvezu u roku (tj. do 30. siječnja 2012.) nije važna i da država nije mogla učiniti ništa drugo nego pretvoriti prvi državni zajam i prvi obrok drugog državnog zajma u kapital – što je učinila 29. prosinca 2011. Osim toga, Latvija objašnjava da je država poduzela sve moguće korake da prisili BAS da ispuni svoju obvezu.

(62)

U odnosu na 6. mjeru, Latvija dodaje da je ustupanje potraživanja društvu airBaltic bilo posljedica mjera predviđenih u članku 7. stavku 4. Sporazuma. Prema Latviji, time se osigurava ravnopravnost cijelog Sporazuma jer se ustupanjem potraživanja društvu airBaltic jamči da će privatni ulagači dati doprinos razmjeran financijskoj injekciji u airBaltic.

(63)

U pogledu 4. mjere, Latvija smatra da su država i BAS istodobno izdali bezkuponske obveznice pod istim uvjetima i stoga isključuje postojanje državne potpore. Latvija također objašnjava da je odluka o izdavanju obveznica donesena na inicijativu BAS-a. S obzirom na činjenicu da te obveznice ne donose dobit, Latvija tvrdi da bi Komisija trebala uzeti u obzir takozvani „učinak vlasnika” i smatra da je država, kao dioničar društva airBaltic, imala različite poticaje od vanjskog ulagača.

(64)

Naposljetku, u pogledu 5. mjere, Latvija smatra da se nije radilo o državnim sredstvima i da se postupci FCMC-a u svakom slučaju ne mogu pripisati državi.

(65)

S obzirom na njezino mišljenje da nije bilo državne potpore, Latvija nije izvorno dostavila argumente o spojivosti mjera s unutarnjim tržištem. Međutim, za vrijeme formalnog istražnog postupka, Latvija je dostavila argumente u tom smislu i napomenula je da bi se, kada bi i državna potpora i postojala, radilo o državnoj potpori za restrukturiranje u skladu sa Smjernicama za sanaciju i restrukturiranje.

(66)

Na temelju toga, Latvija je u prosincu 2013. dostavila plan restrukturiranja prema kojem je restrukturiranje društva airBaltic započelo u travnju 2011. kada je upravi društva dostavljena prva verzija plana. U tom su dokumentu utvrđeni neki nedostaci društva airBaltic i navedeno je da je potreban kapital od [175 – 185] milijuna EUR. Prva se verzija plana razvila u plan reShape iz ožujka 2012. koji je, prema Latviji, bio prvi korak prema planu restrukturiranja koji je podnesen u prosincu 2013.

(67)

U planu restrukturiranja predviđeno je petogodišnje razdoblje restrukturiranja od travnja 2011. do travnja 2016. i ukupni troškovi restrukturiranja u iznosu od [150 – 170] milijuna LVL ([214 – 242] milijuna EUR). U planu restrukturiranja predviđene su tri vrste mjera restrukturiranja: i. optimizacija prihoda i troškova postojećih operacija, ii. rekonfiguracija mreža te posljedična prilagodba odredišta, učestalosti i vremena te iii. optimizacija mreže i flote. Plan restrukturiranja uključuje ukupno 26 inicijativa koje se odnose na prihode i troškove zajedno s dodatnim inicijativama u području rekonfiguracije mreže i obnove flote. U pogledu obnove održivosti društva airBaltic, u planu se očekuje da će pomoću tih inicijativa društvo 2014. ostvariti točku pokrića i nakon toga ostati profitabilno s EBIT-om od [1 – 3] milijuna LVL ([1,4 – 4,2] milijuna EUR) 2014. i [9 – 12] milijuna LVL ([12,8 – 17] milijuna EUR) 2016. Plan restrukturiranja također uključuje revidirana financijska predviđanja na temelju realističnih, pesimističkih i optimističkih scenarija, koji su podložni analizi osjetljivosti u cilju procjene rizika i njihovog mogućeg učinka.

(68)

U planu je također predviđen niz kompenzacijskih mjera: i. smanjenje flote 27 %, ii. predavanje 14 profitabilnih linija te iii. predavanje […] parova slotova u koordiniranim zračnim lukama. AirBaltic će od 2011. do 2016. smanjiti svoj kapacitet za [17 – 20] % u pogledu ASK-a (26) ([7 – 10] % ako se uzmu u obzir samo profitabilne linije). Prema Latviji, takvo će smanjenje kapaciteta biti u skladu s prethodnim predmetima. Osim toga, plan restrukturiranja uključuje oslobađanje […] parova slotova uslijed zatvaranja nekoliko linija.

(69)

U planu restrukturiranja procijenjeni su troškovi restrukturiranja u iznosu od [150 – 170] milijuna LVL ([214 – 242] milijuna EUR), koji će se upotrebljavati za otplatu zajmova treće stranke, za nadoknadu gubitaka zbog postupnog isključivanja i raspolaganja određenim zrakoplovima, plaćanja viškova, kupnja novih zrakoplova itd.

(70)

U odnosu na ukupne troškove restrukturiranja, predloženi vlastiti doprinos društva airBaltic prema planu restrukturiranja iznosi [100 – 110] milijuna LVL ([141 – 155] milijuna EUR), odnosno [60 – 70] % ukupnih troškova restrukturiranja. Prema planu restrukturiranja, doprinos iz vlastitih sredstava bio bi rezultat nekoliko injekcija privatnih stranaka (uključujući instrument za likvidnost i plaćanja predujma), privatnih zajmova, ugovora o najmu novih zrakoplova i djelomičnog otpisa duga s dvije banke.

(71)

Za vrijeme formalnog istražnog postupka, Komisija je primila primjedbe Ryanaira i društva airBaltic te tri pojedinca u ime vjerovnika društva airBaltic.

(72)

Ryanair se slaže s preliminarnim nalazima Komisije da mjere koje se ocjenjuju nisu u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu („MEIP”) i da nisu spojive s unutarnjim tržištem. Međutim, Ryanair tvrdi da Komisijina ocjena MEIP-a u odluci o pokretanju postupka nije bila potpuna jer je Komisija trebala razmotriti bi li se privatni ulagač odmah odlučio za likvidaciju društva airBaltic umjesto za ulaganja dodatnog kapitala (27). Ryanair također tvrdi da je Komisija trebala u svojim odlukama o pokretanju postupka ocijeniti je li likvidacija društva airBaltic profitabilnija za državu od ulaganja dodatnih sredstava. Iako Ryanair smatra da nije imao dovoljno informacija da bi mogao dati primjedbe na plan reShape, napominje da sumnja da će društvo airBaltic opet postati profitabilno i smatra da je to društvo trebalo biti likvidirano.

(73)

Ryanair također tvrdi da bi se potporom društvu airBaltic ugrozio njegov položaj na tržištu jer Ryanair leti na 13 linija iz Rige, od kojih je na više od pola izravni konkurent društvu airBaltic.

(74)

Društvo airBaltic ističe u svojim komentarima da je društvo zapalo u teškoće zbog postupanja prethodne uprave i loših odluka g. Flicka prije listopada 2011., koji se, prema navodima društva airBaltic, usredotočio na tržišnu strategiju koja se temeljila isključivo na širenju, a ne na profitabilnosti. Osim toga, airBaltic objašnjava da je prethodna uprava društva sklopila brojne nepovoljne ugovore i dogovorila transakciju bez poslovne logične osnove te je uspostavila nejasnu korporativnu i ustrojstvenu strukturu.

(75)

Osim toga, prema društvu airBaltic, kada je Latvija odlučila sudjelovati i izvršiti Sporazum, ona je postupala kao razuman privatni ulagač. Društvo airBaltic napominje da je ulaganje Latvije izvršeno istodobno kada i ulaganje BAS-a i da su bile potrebne velike žrtve BAS-a i ostalih privatnih ulagača. Osim toga, Sporazum sadržava dovoljno zaštitnih mjera kojima se može osigurati da su interesi Latvije potpuno zaštićeni od BAS-a; primjena tih zaštitnih mjera bila je – prema mišljenju društva airBaltic – razumnija za Latviju od povrede obveza ulaganja, čime bi se uzrokovao stečaj društva, uništila vrijednost postojećih dioničara i čime bi se Latvija izložila potraživanjima privatnih ulagača za naknadu štete. Na osnovu toga airBaltic zaključuje da odluka Latvije da sklopi sporazum ne sadržava elemente državne potpore.

(76)

U odnosu na činjenicu da je država stekla bezkuponske obveznice od društva airBaltic u travnju 2010. (4. mjera), društvo airBaltic smatra da je je to bilo gospodarski razumno i potpuno istodobno ulaganje države i BAS-a i stoga zaključuje da ono ne predstavlja državnu potporu. U odnosu na plaćanje banke Latvijas Krājbanka društvu airBaltic 21. i 22. studenoga 2011. (5. mjera) u iznosu od 2,8 milijuna EUR, airBaltic smatra da su te odluke donesene tijekom poslovanja društva airBaltic i da se odnose na privatna sredstva, čime je isključeno postojanje državnih sredstava.

(77)

Naposljetku, društvo airBaltic ističe ulogu društva airBaltic u povezivanju Latvije s ostatkom EU-a i daje informacije o tome kako nova uprava poduzeća provodi plan reShape.

(78)

U odnosu na primjedbe triju pojedinaca u ime vjerovnika društva airBaltic, njihova je struktura bila slična. Vjerovnici se općenito žale na mjere koje su predmet odluke o pokretanju postupka, posebno na 6. mjeru. Osim toga, oni su spomenuli određene neplaćene dugove društva airBaltic koji su očito potekli iz Sporazuma i navodno su uzrokovali nesolventnost nekih vjerovnika.

(79)

U svojim opažanjima o primjedbama trećih stranaka, Latvija se složila sa stajalištem društva airBaltic da mjere koje su predmet ocjene ne predstavljaju državnu potporu.

(80)

U odnosu na primjedbe Ryanaira, Latvija primjećuje da sudska praksa koju ističe Ryanair – u skladu s kojom je država trebala pokrenuti stečajni postupak protiv društva airBaltic umjesto da u njega ulaže – nije primjenjiva jer u to vrijeme država nije bila glavni vjerovnik društva airBaltic već samo dioničar. Prema Latviji, test privatnog vjerovnika nije dovoljan za ocjenu razumnosti odluke države o ulaganju u ovom slučaju. Osim toga, Latvija tvrdi da je kada je odlučila sklopiti Sporazum pristala na gubitke u kratkom roku u cilju dugoročne profitabilnosti i te su odluke o ulaganju donesene na inicijativu BAS-a. Latvija također napominje da su gubici poduzeća airBaltic smanjeni i odbacuje sve argumente Ryanaira kao neosnovane.

(81)

Naposljetku, u pogledu na primjedbe pojedinaca u ime vjerovnika društva airBaltic, Latvija smatra da one nisu povezane s mjerama navedenima u odluci o pokretanju postupka i da se čini da su usmjerene na poboljšanje položaja vjerovnika u njihovim trgovačkim sporovima s društvom airBaltic.

(82)

Ovom se odlukom u prvom redu nastoji riješiti pitanje je li društvo airBaltic poduzeće u teškoćama u smislu Smjernica za sanaciju i restrukturiranje (odjeljak 7.1 u nastavku) Zatim se analizira čine li predmetne mjere državnu potporu društvu airBaltic u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a (odjeljak 7.2. u nastavku) te je li takva potpora zakonita (odjeljak 7.3. u nastavku) i spojiva s unutarnjim tržištem (odjeljak 7.4. u nastavku).

(83)

Kako je već navedeno u odluci o pokretanju postupka, latvijska su nadležna tijela objasnila da su financijske teškoće društva počele u 2008. zbog globalne ekonomske krize i velikog rasta cijena nafte. Zbog toga je društvo airBaltic 2008. Imalo 28 milijuna LVL (39,64 milijuna EUR) gubitaka. Društvo je 2009. Ostvarilo dobit od 6 milijuna LVL (8,49 milijuna EUR). Međutim, airBaltic je 2010. opet imao gubitke u iznosu od 34,2 milijuna LVL (48,42 milijuna EUR), koji su se povećali na 84,7 milijuna LVL (119,2 milijuna EUR) u 2011. Komisija podsjeća da je latvijski ministar gospodarstva u lipnju 2011. izjavio da je društvo airBaltic pred stečajem (28), a novine su izvijestile da je društvo zatražilo pravnu zaštitu od svojih vjerovnika 21. rujna 2011. (29).

(84)

Iz revidiranih godišnjih računa društva airBaltic može se zaključiti da je poduzeće u razdoblju 2009. – 2012. imalo negativan vlasnički kapital, što se svake godine pogoršavalo. Drugim riječima, društvo airBaltic imalo je negativan vlasnički kapital u iznosu od 19,2 milijuna LVL (27,18 milijuna EUR) u 2009., koji se povećao na 23,3 milijuna LVL (32,99 milijuna EUR) 2010., na 105,6 milijuna LVL (149,51 milijuna EUR) 2011. i na 125,1 milijun LVL (177,12 milijuna EUR) u 2012.

Tablica

Ključni financijski podaci društva airBaltic za razdoblje od 2007. do lipnja 2011. (tisuće LVL)

(85)

U točki 10. (c) Smjernica za sanaciju i restrukturiranje predviđeno je da se smatra da je poduzeće u teškoćama ako „ispunjava uvjete za pokretanje stečajnog postupka na temelju domaćih propisa”. Činilo se da je to slučaj s društvom AirBaltic barem 21. rujna 2011. – ako ne i prije – kada je zatražilo pravnu zaštitu od svojih vjerovnika. Komisija međutim primjećuje da je sud navodno par dana kasnije odbio dati pravnu zaštitu, navodno zbog pregovora između Latvije i BAS-a koji su završili sklapanjem Sporazuma. Bez obzira na to, Komisija smatra da se u svakom slučaju čini da je airBaltic poduzeće u teškoćama u smislu točke 11. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje.

(86)

U skladu s tom odredbom, može se smatrati da je poduzeće u teškoćama „ako su prisutni uobičajeni znakovi poduzeća u teškoćama, kao primjerice povećavanje gubitaka, smanjenje prometa, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih tokova, rast duga, rast troškova kamata i pad ili nulta neto vrijednost imovine”. Iz prethodne tablice može se jasno zaključiti da je airBaltic ostvarivao gubitke od 2008. (osim u 2009.). Međutim, čini se da je airBaltic mogao ostvariti dobit u 2009. samo zbog izvanrednog pada cijena goriva. Stoga se čini, kako je navedeno u odluci o pokretanju postupka, da je pozitivno poslovanje u 2009. jednokratni događaj zbog iznimnih okolnosti, a ne strukturni trend. Dugovi i financijski rashodi društva znatno su se povećali između 2008. i 2009., a posebno između 2009. i 2010. kada je trošak financiranja povećao s 3,8 milijuna LVL (5,38 milijuna EUR) na 17,4 milijuna LVL (24,64 milijuna EUR) (30). Zbog toga su se varijable društva airBaltic povezane s troškovima povećavale po stopi od [5 – 10] % godišnje odnosno, brže od varijabli povezanih s prihodima koje su se povećavale po stopi od [2 – 7] % godišnje. Konačno, Komisija ponavlja nalaz iz odluke o pokretanju postupka da su gubici društva airBaltic bili toliki da je u 2010. njegov negativan vlasnički kapital iznosio oko 23,3 milijuna LVL (32,99 milijuna EUR) te se zbog dodatnih gubitaka u 2011. povećao na otprilike 105,6 milijuna LVL (149,51 milijun EUR). Uzimajući u obzir sve prethodno navedene čimbenike, čini se da su ispunjeni kriteriji iz točke 11. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje.

(87)

Komisija stoga zaključuje da je društvo airBaltic barem od 2011. poduzeće u teškoćama u smislu Smjernica za sanaciju i restrukturiranje.

(88)

Na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a sve potpore koje daju države članice ili koje se daju putem državnih sredstava u bilo kojem obliku, a koje narušavaju ili prijete narušavanjem tržišnog natjecanja stavljanjem u povlašteni položaj određenih poduzeća ili proizvodnje određene robe nisu spojive s unutarnjim tržištem ako utječu na trgovinu između država članica.

(89)

Kako bi zaključila postoji li državna potpora, Komisija mora ocijeniti jesu li za svaku od šest mjera koje se ocjenjuju ispunjeni kumulativni kriteriji iz članka 107. stavka 1. UFEU-a (tj. prijenos državnih sredstava, selektivna prednost, moguće narušavanje tržišnog natjecanja i učinak na trgovinu unutar EU-a).

(90)

Latvija tvrdi da se 1. mjera mora ocjenjivati zajedno s 2., 3. i 6. mjerom jer su one dogovorene na isti datum, odnosno 3. listopada 2011., u trenutku kada su Latvija i BAS oboje bili većinski dioničari društva airBaltic.

(91)

Komisija se slaže s latvijskim nadležnim tijelima da se prvi državni zajam (1. mjera) i zajam BAS-a ne mogu ocjenjivati zasebno i stoga se moraju promatrati kao dio općeg konteksta Sporazuma na temelju kojeg su odobrena oba zajma. Međutim, Komisija se ne slaže s argumentom Latvije da se druge mjere moraju ocjenjivati zajedno kao jedna transakcija.

(92)

Komisija smatra da su se 3. listopada 2011., kada je sklopljen Sporazum, BAS i država obvezali sa sigurnošću odobriti prvi državni zajam (1. mjera) i zajam BAS. Stoga se može reći da su te mjere odobrene tog datuma. Međutim, na temelju informacija iz sporazuma nije moguće točno odrediti iznose drugog državnog zajma (2. mjera) i povećanja kapitala (3. mjera). U Sporazumu je, posebno u pogledu 2. mjere, navedeno samo da će Latvija dati zajam koji je razmjeran njezinom vlasničkom udjelu, ali nije naveden njegov iznos. U tom pogledu Komisija primjećuje da je u članku 7. stavku 1. Sporazuma navedeno da predviđeno povećanje vlasničkog kapitala (kao rezultat kapitalizacije prvog i drugog državnog zajma i zajma BAS-a, zajedno s dodatnim doprinosom BAS-a u gotovini) neće prelaziti 100 milijuna LVL (141,58 milijuna EUR). Međutim, treba napomenuti sljedeće. Prvo, u Sporazumu je naveden iznos samo prvog državnog zajma i zajma BAS-a, koji iznose 16 milijuna LVL i 14 milijuna LVL. Iznos od 100 milijuna LVL bio je samo predviđanje, procjena onoga što bi moglo biti potrebno ili očekivano u pogledu povećanja vlasničkog kapitala do kraja godine, iznos vlasničkog kapitala nije jasno utvrđen u Sporazumu. Stvarni iznos povećanja kapitala dogovoren u prosincu 2011. zapravo je iznosio 110 milijuna LVL (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 33.), odnosno, bio je veći od iznosa predviđenog u Sporazumu. Komisija smatra da se iznosi iz 2. i 3. mjere nisu mogli odrediti ni utvrditi 3. listopada 2011.

(93)

Isto tako, Komisija primjećuje u odnosu na 6. mjeru da u trenutku potpisivanja Sporazuma 3. listopada 2011. država nije znala hoće li primjenjivati članak 7. stavak 4. Sporazuma i dopustiti ustupanje potraživanja ulagača u tržišnom gospodarstvu. Osim toga, država nije morala ustupiti društvu airBaltic potraživanja koja su bila rezultat sindiciranog zajma br. 2. Ustupanje potraživanja ulagača u tržišnom gospodarstvu državi bilo je posljedica toga što BAS nije ispunio svoje obveze iz Sporazuma, a to nije bilo poznato i nije bilo razloga na to sumnjati 3. listopada 2011. Iz toga razloga 6. mjera ne može se smatrati odobrenom u trenutku potpisivanja Sporazuma i stoga se ne može smatrati a pari passu prvom državnom zajmu i zajmu BAS-a.

(94)

Osim toga, Latvija tvrdi da većina potraživanja privatnih ulagača koja su trebala biti zamijenjena u dva sindicirana zajma nije bila osigurana i da bi, da je država dopustila društvu da ode u stečaj, privatni ulagači tužili državu tražeći odštetu, što bi za državu bilo još skuplje od pružanja ostatka mjera društvu airBaltic.

(95)

Prema mišljenju Komisije, tvrdnja da bi privatni ulagači tužili državu i tražili odštetu hipotetska je i nije potkrijepljena dokazima. Osim toga, ni iz čega se ne može zaključiti da je Latvija to uzela u obzir kada je pružala potporu društvu airBaltic.

(96)

S obzirom na navedeno, Komisija je zaključila da argument o istovremenosti koji navode latvijska nadležna tijela ne stoji. Iz toga razloga Komisija zaključuje da se 1., 2., 3. i 6. mjera ne mogu smatrati jednom transakcijom o kojoj je donesena odluka 3. listopada 2011. i stoga će ih zasebno ocjenjivati.

(97)

Komisija napominje da je prvi državni zajam pružila izravno Latvija putem državne riznice na zahtjev Ministra prometa. To je izričito navedeno u Sporazumu. Stoga je jasno da su 1. mjerom obuhvaćena državna sredstva i da se može pripisati državi. Latvija to ne osporava.

(98)

Kako bi ocijenila daje li se 1. mjerom neopravdana selektivna prednost društvu airBaltic, Komisija prvo primjećuje da su prvi državni zajam i zajam BAS-a odobreni 3. listopada 2011., odnosno, na dan potpisivanja Sporazuma. U tom trenutku, Latvija i BAS bili su većinski dioničari društva i odobrili su zajmove koji su bili razmjerni njihovim vlasničkim udjelima (52,6 % i 47,2 %) pod jednakim i povezanim uvjetima.

(99)

Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 45., Komisija je primijetila u odluci o pokretanju postupka da je na odluku BAS-a o ulaganju u airBaltic možda utjecala spremnost javnih tijela da pruže financijsku potporu tom trgovačkom društvu. Međutim, iako je istina da je latvijska vlada izrazila svoj interes da zadrži airBaltic kao nacionalnog prijevoznika (31), Komisija primjećuje da se o potpori latvijske države još uvijek pregovaralo i još uvijek nije bila utvrđena podložna uvjetima. Na temelju toga, Komisija ne može isključiti mogućnost da su prvi državi zajam i zajam BAS-a odobreni istodobno, što znači da se ne radi o državnoj potpori. Kako je objasnio Opći sud „ne može se samo na temelju istovremenosti, same po sebi, čak i u slučaju znatnih privatnih ulaganja, zaključiti da nema državne potpore u smislu članka [107. stavka. 1. UFEU-a] bez da se uzmu u obzir ostale relevantne činjenice i elementi zakona” (32).

(100)

Komisija je stoga također ocijenila može li se smatrati da je dogovorena kamatna stopa od [11 – 13] % za prvi državni zajam (i zajam BAS-a) za tržišnoj razini.

(101)

Tijekom formalnog istražnog postupka, Latvija je dostavila dokaze o vrijednosti jamstva (žigovi i potraživanja) koju je ocijenio neovisni revizor […] u okviru revizije društva koja je pokrenuta u ljeto 2011. Budući da su potraživanja (od 30. rujna 2011.) bila dio relevantnih financijskih informacija, također su bila predmet evaluacije […]. U pogledu žigova, njihova se vrijednost temeljila na cijeni po kojoj je airBaltic otkupio žigove od BAS-a. Kako bi utvrdila likvidacijsku vrijednost jamstva, Latvija je primijenila diskontiranu stopu od […] % u skladu s unutarnjom metodologijom za ocjenjivanje jamstava latvijske Riznice, koju Komisija smatra primjerenom s obzirom na prirodu jamstva. Na osnovu toga, likvidacijska vrijednost jamstva iznosila je [15 – 25] milijuna LVL ([21,3 – 35,5] milijuna EUR) što je bilo [15 – 25] % više od iznosa prvog državnog zajma.

(102)

Osim toga, Komisija primjećuje da bi, s obzirom na znatno jamstvo za prvi državni zajam, primjena kamatne stope od [11 – 13] % bila u skladu s Komunikacijom o referentnoj stopi. (33) Određivanje kamatne stope od [11 – 13] % potvrđeno je na tržištu i pojačano činjenicom da se BAS (kao privatni ulagač) odrekao svog prava na jamstvo za zajam BAS-a (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 26.): zajam BAS-a stoga je bio riskantniji od državnog zajma, ali odobren je uz istu kamatnu stopu.

(103)

Imajući na umu stopu jamstva i primijenjenu kamatnu stopu, Komisija zaključuje da 1. mjera ne donosi selektivnu prednost društvu airBaltic i da se može isključiti postojanje državne potpore, a da pritom nije nužno ocijeniti hoće li biti ispunjen ostatak kumulativnih uvjeta iz članka 107. stavka 1. UFEU-a (34).

(104)

Dana 13. prosinca 2011., kada se vlasnički udio Latvije u društvu airBaltic povećao na 99,8 % (vidjeti prethodni stavak 21.), latvijska vlada odlučila je odobriti smanjenje kamatne stope za prvi državni zajam – pa tako i za zajam BAS-a – za [9 – 11] postotnih bodova što odgovara premiji rizika od [11 – 13] % do [2 – 4] %.

(105)

Latvija smatra da je smanjenje kamatne stope opravdano jer je zajam bio nerizičan budući da je likvidacijska vrijednost zajma procijenjena na [15 – 25] milijuna LVL ([21,3 – 35,5] milijuna EUR), odnosno [15 – 25] % veća od iznosa prvog državnog zajma (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 101.).

(106)

Komisiju nisu uvjerili argumenti Latvije da je smanjenjem kamatne stope država smanjila troškove financiranja društva airBaltic (jer je također smanjena kamatna stopa zajma BAS), koji je u tom trenutku bio u gotovo isključivom vlasništvu države s 99,8 %. Prema Latviji, to je bila razumna odluka države jer je izgubljeni prihod za državu u obliku kamatnih stopa nadoknađen prednošću koju država, kao većinski dioničar društva airBaltic, ima od društva jer mora platiti niže kamate.

(107)

S druge strane, Komisija podsjeća da je u trenutku kada su odobreni prvi državni zajam i zajam BAS, u Sporazumu bilo propisano da su uvjeti oba zajma jednaki i povezani i stoga bi promjena jednog zajma uzrokovala istovjetnu promjena u drugom zajmu. Smanjenje kamatne stope stoga se odražava u oba zajma i vrlo visoka razina osiguranja zajma i činjenica da za zajam BAS-a nije bilo jamstva ostale su iste. Budući da je BAS unaprijed pristao povezati uvjete zajma BAS-a s uvjetima prvog državnog zajma, Komisija nema razloga smatrati da ta odluka ne bi bila spojiva s tržištem.

(108)

Na temelju toga, Komisija zaključuje da čak i ako se uzme u obzir smanjenje kamatne stope, 1. mjerom nije pružena selektivna prednost društvu airBaltic i može se isključiti postojanje državne potpore.

(109)

Drugi državni zajam pružila je izravno Latvija putem Državne riznice, odlukom latvijske vlade od 13. prosinca 2011. kojom se Ministarstvo financija ovlašćuje da iz državnog proračuna isplati konvertibilni zajam društvu airBaltic u iznosu od 67 milijuna LVL (94,86 milijuna EUR). Stoga je jasno da 2. mjera uključuje državna sredstva i da se može pripisati državi.

(110)

Komisija primjećuje da je u trenutku kada je odobren drugi državni zajam, odnosno 13. prosinca 2011., BAS izgubio svoj cijeli vlasnički udio u društvu airBaltic, osim jedne dionice, te da država sada posjeduje 99,8 % društva. Stoga država i BAS više nisu bili u jednakom položaju kao dioničari.

(111)

Latvija tvrdi da je, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Sporazuma, u kojem je navedeno da će Latvija odobriti zajam društvu airBaltic „razmjerno svom vlasničkom udjelu”, BAS morao društvu airBaltic osigurati sredstva u iznosu koji odgovara broju dionica koje posjeduje. BAS je to učinio u trenutku injekcije kapitala u prosincu 2011. u obliku gotovine. Komisija primjećuje, međutim, da je 13. prosinca 2011. BAS imao samo jednu dionicu u društvu airBaltic. Na temelju toga može se zaključiti da je država trebala zauzeti stav mudrog ulagača u tržišnom gospodarstvu i ocijeniti ima li BAS, s obzirom na promjenu okolnosti u pogledu vlasničkog udjela, poticaj da uloži gotovinu u poduzeće u trenutku povećanja kapitala. Štoviše, država je predvidjela tu mogućnost i u Sporazum je uključila nekoliko mjera za nepredviđene situacije, posebno članak 7. stavak 4., za slučaj da BAS ne ispuni svoje obveze. Nadalje, kao što je potvrdila Latvija, drugi obrok drugog državnog zajma trebao je biti pušten u slučaju da BAS ne osigura dodatna sredstva.

(112)

Člankom 7. stavkom 4. Sporazuma državi je osigurano pravo da kupi sve svoje dionice u društvu airBaltic od BAS-a za 1 LVL. U trenutku kada je potpisan Sporazum, to je državi predstavljalo jamstvo da će BAS ispuniti svoje obveze ili inače izgubiti svoje dionice u društvu airBaltic. Međutim, situacija se bitno promijenila 30. studenoga 2011., kada je društvo Latvijas Krājbanka prodalo latvijskoj državi sve dionice društva airBaltic u vlasništvu BAS-a osim jedne (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 21.). U ovom novom kontekstu, članak 7. stavak 4. izgubio je svoje značenje. Zaista, budući da je imao samo 1 dionicu, BAS nije imao poticaja ispuniti svoje obveze: posljedica neispunjenja obveza bio bi gubitak samo jedne dionice u društvu airBaltic. Razuman tržišni subjekt pažljivo bi razmotrio mogućnost ulaganja dodatnih sredstava u društvo airBaltic u tim novim okolnostima i, u najmanju ruku, tražio bi od druge stranke (tj. BAS-a) jamstvo da će zaista uložiti sredstva u poduzeće. Komisija također napominje da se ne čini vjerojatnim da bi to jamstvo i dobio jer bi BAS trebao zaista uložiti veliki iznos novca – znatno više od izvorno predviđenog – kako bi vratio svoj izvorni udio od 47,2 % ili bilo koji značajni broj dionica u društvu airBaltic.

(113)

Latvija također navodi da je drugi državi zajam odobren pod tržišnim uvjetima, čime isključuje mogućnost da je pružena neopravdana prednost društvu airBaltic.

(114)

U pogledu jamstva, Latvija je napomenula da drugi državni zajam ima istovjetno jamstvo kao prvi državni zajam, odnosno, potraživanja i žigove društva airBaltic. Kao što je objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 101., procijenjena likvidacijska vrijednost jamstva iznosila je [15 – 25] milijuna LVL ([21,3 – 35,5] milijuna EUR). Stoga se čini da bi za drugi zajam bila dostupna niska razina osiguranja. Osim toga, nema razloga pretpostaviti da bi privatni tržišni subjekt prihvatio da bi se postojeće jamstvo prvog državnog zajma smanjilo ispod najmanje 100 %.

(115)

Kako bi se osigurala spojivost stope prvog obroka drugog državnog zajma s tržištem, Komisija će upotrijebiti kao najbližu vrijednost stopu koja slijedi iz primjene Komunikacije o referentnoj kamatnoj stopi. Osnovna stopa za Latviju na dan 13. prosinca 2011. iznosila je 2,2 %. Toj bi se brojci trebala dodati marža ovisno o rejtingu korisnika i osiguranju zajma. Kako je navedeno u prethodnom stavku, razina osiguranja bila je niska. S obzirom na poteškoće društva airBaltic u tom trenutku, iz Komunikacije o referentnoj kamatnoj stopi može se zaključiti da bi osnovnoj stopi trebalo dodati maržu od 1 000 osnovnih bodova te bi stopa na kraju trebala iznositi 12,2 %. Stoga se čini da se kamatna stopa od [9 – 11] % za prvi obrok drugog državnog zajma ne može smatrati spojivom s tržištem.

(116)

Drugi je obrok drugog državnog zajma postao dostupan društvu 14. prosinca 2012. uz kamatnu stopu od [6 – 8] %. Latvija tvrdi da je ta stopa iznad stope utvrđene primjenom Komunikacije o referentnoj kamatnoj stopi i stoga je sukladna s MEIP-om.

(117)

U skladu s Komunikacijom o referentnoj kamatnoj stopi, primjenjiva osnovna stopa za Latviju iznosila je 14. prosinca 2012. ukupno 1,91 %. Marža koju treba dodati na tu osnovnu stopu ovisi o rejtingu korisnika i o razini osiguranja. Kako je objašnjeno u prethodnom odjeljku 7.1, Komisija smatra da je društvo airBaltic bilo poduzeće u teškoćama barem od 2011. Osim toga, jamstvo za drugi obrok bila su potraživanja i žigovi društva airBaltic. Argumenti o nedovoljnosti jamstva primjenjivali bi se mutatis mutandis i stoga treba dodati maržu od 1 000 baznih bodova. Posljedična referentna kamatna stopa stoga bi iznosila 11,91 %, što je znatno iznad stope od [6 – 8] % koja se stvarno primjenjivala.

(118)

Imajući na umu sve navedeno, Komisija smatra da razuman subjekt u tržišnom gospodarstvu društvu airBaltic ne bi odobrio drugi državni zajam.

(119)

Na osnovu toga Komisija zaključuje da je 2. mjerom društvu airBaltic osigurana neopravdana prednost. Ta je prednost bila selektivne prirode jer je njezin jedini korisnik bio airBaltic.

(120)

Komisija mora također razmotriti hoće li se 2. mjerom narušiti tržišno natjecanje i hoće li ona utjecati na trgovinu između država članica pružajući društvu airBaltic prednost pred konkurentima koji ne dobivaju javnu potporu. Razvidno je da je 2. mjera mogla utjecati na trgovinu unutar EU-a i na tržišno natjecanje jer se društvo airBaltic natječe s drugim zrakoplovnim prijevoznicima u EU-u, posebno od stupanja na snagu treće faze liberalizacije zračnog prijevoza („treći paket”) 1. siječnja 1993. Osim toga, na relativno kraćim putovanjima unutar EU-a zračni promet natječe se s cestovnim i željezničkim prometom i stoga bi to moglo utjecati i na cestovne i željezničke prijevoznike.

(121)

Zahvaljujući 2. mjeri društvo airBaltic moglo je nastaviti s radom i nije se moralo suočiti s posljedicama koje bi obično proizašle iz njegove teške financijske situacije. Na temelju prethodno navedenih razmatranja, Komisija je došla do zaključka da 2. mjera predstavlja državnu potporu u korist društva airBaltic u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(122)

Kako je prethodno navedeno, prvi državni zajam i prvi obrok drugog državnog zajma uključuju državna sredstva i pripisuju se državi. O njihovoj konverziji u kapital odlučilo je Ministarstvo prometa Latvije, koje je od 30. studenoga 2011. dioničar s 99,8 % udjela u društvu airBaltic. Prema tome, 3. mjera uključuje državna sredstva i može se pripisati državi.

(123)

Komisija se ne slaže sa stajalištem latvijskih nadležnih tijela da 3. mjera ne predstavlja državnu potporu. Komisija u prvom redu ponavlja da se zaključci iz prethodnog odjeljka 7.2.1. primjenjuju na 3. mjeru. Osim toga, Komisija smatra da 3. mjera nije odobrena 22. prosinca 2011. (tj. na dan sastanka dioničara društva airBaltic) već 29. prosinca 2011., odnosno, na dan kada je država izvršila konverziju zajmova. Prema informacijama koje su latvijska nadležna tijela dostavile za vrijeme formalnog istražnog postupka, BAS i država morali su do 30. siječnja 2012., u skladu s primjenjivim pravilima, formalizirati konverziju o kojoj je donesena odluka na sastanku dioničara društva airBaltic.

(124)

Komisija također napominje da je 29. prosinca 2011. Latvija već mogla razumno sumnjati u spremnost BAS-a da ispuni svoje obveze. BAS je već naznačio da neće reprogramirati svoj zajam: Latvija sama priznaje da je drugi obrok drugog državnog zajma, o kojem je odluka donesena 13. prosinca 2011. predviđen za slučaj da BAS neće ispuniti svoje obveze. Osim toga od 30. studenoga 2011. država i BAS više nisu bili u sličnom položaju kao dioničari jer je BAS izgubio sve svoje dionice u društvu airBaltic osim jedne te je država bila vlasnik 99,8 % društva.

(125)

S obzirom na to, država je, prije konverzije državnih zajmova, trebala zaključiti – ili je barem imala razloga sumnjati – iz BAS-ovih postupaka da on ne namjerava ispuniti svoje obveze (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 35.). Osim toga, budući da je BAS izgubio sve dionice u društvu airBaltic osim jedne, pravni lijek predviđen u članku 7. stavku 4. Sporazuma, odnosno, pravo države da kupi od BAS-a sve svoje udjele u društvu airBaltic za 1 LVL – više nije imao smisla: država je izgubila sredstvo kojim bi mogla prisiliti BAS da ispuni svoje obveze.

(126)

Imajući na umu prethodno navedene elemente, Komisija zaključuje da razuman subjekt u tržišnom gospodarstvu ne bi konvertirao svoje zajmove u kapital prije nego što je siguran da će druga stranka pretvoriti svoj zajam i uložiti gotovinu te bi u tom kontekstu pažljivo ocijenio koje poticaje druga stranka ima za ispunjenje svojih obveza.

(127)

Osim toga, Komisija primjećuje da, čak i da je poštovao dogovor postignut na sastanku dioničara, BAS ne bi mogao vratiti svoje bivše udjele u društvu airBaltic. Kako bi ostvario udio od 47,2 %, BAS bi morao uložiti puno više od iznosa dogovorenog na tom sastanku. Prema tome, Komisija smatra da bi država, da je postupala u skladu s MEIP-om, trebala pažljivo razmotriti bi li BAS uložio velik iznos novca – zajam BAS-a i gotovinu u iznosu 37,7 milijuna LVL (53,38 milijuna EUR) – u stjecanje manjinskog udjela u društvu airBaltic.

(128)

Kao dodatni argument, Latvija objašnjava da je obveza BAS-a da uloži gotovinu i konvertira zajam BAS-a potvrđena postojanjem jamstva ruskog poduzetnika, g. Vladimira Antonova, koji je pristao izvršiti nužna plaćanja u ime BAS-a (35). Međutim, iz podataka dostupnih Komisiji čini se da jamstvo zapravo nikada nije dostavljeno.

(129)

Latvija također ističe da su preduvjeti za kapitalizaciju državnih zajmova propisani člankom 7. stavkom 2. Sporazuma ispunjeni 13. prosinca 2011. kada joj je dostavljen poslovni plan u kojem je opisano kako će društvo airBaltic u 2015. opet postati profitabilno i navodi se da je odluka o konverziji državnih zajmova u kapital stoga bila u skladu s MEIP-om. Međutim, Latvija svojim argumentima nije uvjerila Komisiju jer plan nije bio potpun i razuman privatni subjekt u tržišnom gospodarstvu ne bi se oslanjao na takav plan kada treba donijeti odluku o ulaganju velikih iznosa kapitala u poduzeća u teškoćama.

(130)

Na temelju navedenog, Komisija zaključuje da Latvija prilikom konverzije svojih zajmova nije postupala u skladu s ravnopravnim uvjetima i tako je povećala kapital društva airBaltic. Osim toga, postupanje države nije bilo u skladu s provjerom MEIP-a. Stoga je airBaltic ostvario neopravdanu prednost od 3. mjere, koja je selektivna jer je društvo bilo jedini korisnik.

(131)

Komisija mora također razmotriti hoće li se 3. mjerom narušiti tržišno natjecanje i hoće li ona utjecati na trgovinu između država članica dajući društvu airBaltic prednost pred konkurentima koji ne dobivaju javnu potporu. Zaključci iz prethodne uvodne izjave 120. primjenjuju se mutatis mutandis.

(132)

Komisija stoga zaključuje da je konverzija prvog državnog zajma i prvog obroka drugog državnog zajma u kapital predstavljala državnu potporu društvu airBaltic u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(133)

Kao što je već navedeno u odluci o pokretanju postupka, iz sporazuma od 30. travnja 2010. kojim je formalizirana kupnja bezkuponskih obveznica može se zaključiti da je kupac LVRTC (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 38.) djelovao u ime latvijske države. Osim toga, Latvija je tvrdila da je LVRTC kupio obveznice iz proračunskih razloga. Stoga je jasno da su 4. mjerom obuhvaćena državna sredstva i da se može pripisati državi, što Latvija ne osporava.

(134)

Tijekom formalnog istražnog postupka Latvija je dostavila dokaze da su država i BAS stekli broj obveznica koji je razmjeran njihovom vlasničkom udjelu u društvu airBaltic i pod istim uvjetima. Osim toga, čini se da država nije financirala airBaltic prije travnja 2010., dok je BAS u to društvo uložio velika sredstva prije tog datuma. Naposljetku, istragom je otkriveno da je ugovor o izdavanju obveznica sklopljen na inicijativu BAS-a i uprave društva airBaltic, koji su već u travnju i lipnju 2009. predložili državi da se kapital društva poveća razmjerno njihovim udjelima.

(135)

Kao što je istaknuto u odluci o pokretanju postupka, Komisija smatra da kupnja bezkuponskih obveznica nije uobičajeno ulaganje razumnog subjekta u tržišnom gospodarstvu. Međutim, Komisija napominje da su Latvija i BAS u tome trenutku bili glavni dioničari društva airBaltic i njihova bi se odluka o ulaganju trebala ocjenjivati iz te perspektive, a ne iz perspektive čisto vanjskog ulagača. Čini se razumnim zaključiti da vlasnici društva airBaltic nisu u tom trenutku željeli ostvariti kratkoročnu dobit, već su samo željeli očuvati društvo.

(136)

Komisija na temelju navedenog zaključuje da je Latvija postupala kao razuman subjekt u tržišnom gospodarstvu kada je kupila bezkuponske obveznice zajedno s privatnim ulagačem, BAS-om. Komisija stoga isključuje mogućnost postojanja neopravdane prednosti u pogledu 4. mjere i ocjenjivanje ostalih kumulativnih uvjeta propisanih u članku 107. stavku 1. UFEU-a u vezi s postojanjem državne potpore suvišno je.

(137)

Peta mjera odnosi se na 2,8 milijuna EUR koje je Latvijas Krājbanka platila društvu airBaltic 21. i 22. studenoga 2011. Kako je objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 39., društvo airBaltic podnijelo je tri naloga za plaćanje banci Latvijas Krājbanka prije odluka FCMC-a od 17. studenoga 2011. u cilju ograničenja bankarskih operacija iznad 100 000 EUR i zaustavljanja svih operacija banke Latvijas Krājbanka 21. studenoga 2011. Latvija smatra da se nije radilo o državnim sredstvima jer su se operacije odnosile na tri platna naloga društva airBaltic društvu IATA Clearing House, zračnoj luci u Rigi i na alternativni bankovni račun društva airBaltic u drugoj banci (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 39.). Prema Latviji, to su bile uobičajene bankarske transakcije s privatnim sredstvima društva airBaltic. Latvija također tvrdi da se odluke FCMC-a ne mogu pripisati državi.

(138)

Latvija je objasnila da se prijenos sredstava temeljio na platnim nalozima koje je dostavilo društvo airBaltic prije nego što je FCMC naložio obustavu aktivnosti banke Latvijas Krājbanka 21. studenoga 2011. Latvijas Krājbanka izvršila je transakcije 25. i 30. studenoga 2011.

(139)

Osim toga, u skladu sa Zakonom o FCMC-u od 1. lipnja 2000., FCMC kod donošenja odluka ne mora uzeti u obzir zahtjeve ili upute bilo kojeg drugog javnog tijela. Osim toga, financiranje FCMC-a ne ovisi o državi jer se aktivnosti FCMC-a financiraju kroz plaćanja stranaka koje djeluju na latvijskim financijskim tržištima i tržištima kapitala. Osim toga, na temelju primjenjivih zakona može se zaključiti da država ne sudjeluje u izvršenju ovlasti i prava koje FCMC ima u pogledu nadzora kreditnih institucija.

(140)

Na temelju dokaza koje ima pred sobom, Komisija smatra da su vjerovnici koje je imenovao FCMC djelovali neovisno o državi, zbog čega se njihovi postupci ne mogu pripisati Latviji.

(141)

S obzirom na navedeno, Komisija zaključuje da 5. mjera ne predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(142)

Naknadna pritužba zaprimljena 18. srpnja 2012. odnosi se na obvezu ulagača u skladu s člankom 7. stavkom 4. Sporazuma da prenese na državu ili društvo koje ona odredi, pod određenim okolnostima, neplaćena potraživanja koja proizlaze iz sindiciranog zajma br. 2 u zamjenu za 1 LVL (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 42.).

(143)

U skladu s člankom 7. stavkom 4. Sporazuma, Taurus je prenio na Latviju potraživanje prema društvu airBaltic u iznosu od 5 milijuna EUR za 1 LVL. Latvija je nakon toga pripisala potraživanje društvu airBaltic.

(144)

U pogledu preostalih potraživanja u iznosu od 30 milijuna EUR (42,47 milijuna EUR) koja su trebala biti uključena u okviru sindiciranog zajma br. 2, latvijska su nadležna tijela zatražila od ulagača dopisom od 9. veljače 2012. da njoj ustupe svoja potraživanja u zamjenu za 1 LVL. Nadalje, Latvija je pokrenula postupak pred regionalnim sudom u Rigi protiv tri ulagača u cilju provedbe članka 7. stavka 4. Sporazuma. Latvija je navela svoju namjeru da ta potraživanja ustupi društvu airBaltic.

(145)

Latvija tvrdi da je ustupanje potraživanja u iznosu od 5 milijuna EUR bilo mjera za nepredviđene situacije za zaštitu financijskih interesa države i da bi se trebala smatrati ravnopravnom mjerom u skladu sa Sporazumom te stoga isključuje državnu potporu.

(146)

Komisija napominje da se iz članka 7. stavka 4. Sporazuma može jasno zaključiti da će se predmetna potraživanja trebaju ustupiti ili prenijeti na „državu ili društvo koje ona odredi za iznos od 1 LVL”. Prema tome, budući da je odluku o ustupanju potraživanja od 5 milijuna EUR društvu airBaltic donijela država, ta se odluka može pripisati državi i uključuje državna sredstva.

(147)

Tijekom formalne istrage otkriveno je da sporazumi za sindicirane zajmove nikada nisu potpisani. Međutim, iz dokaza koje je dostavila Latvija čini se da je sud priznao valjanost Sporazuma u pogledu obveze privatnih ulagača da potraživanja koja proizlaze iz sindiciranog zajma br. 2 ustupi državi ili društvu koje odredi država potraživanja.

(148)

U tom pogledu, Latvija navodi da, prema nekoliko presuda latvijskih sudova, vlasnik potraživanja od 5 milijuna EUR nema pravo zatražiti plaćanje tog iznosa, već može samo tražiti dionice društva airBaltic koje odražavaju predujam od 5 milijuna EUR u dionički kapital društva. Budući da je država vlasnik 99,8 % dionica društva airBaltic, Latvija tvrdi da pravo na dodatne dionice ne predstavlja nikakvu smislenu gospodarsku vrijednost za državu.

(149)

Komisija napominje da, protivno onome što predlaže Latvija, iako su sudovi možda priznali pravo države da preuzme potraživanja koja su rezultat sindiciranog zajma br. 2 u skladu s člankom 7. stavkom 4. Sporazuma, to ne znači da je Latvija morala pripisati to potraživanje društvu airBaltic. Komisija napominje da razuman subjekt u tržišnom gospodarstvu ne bi ustupio potraživanje društvu airBaltic za 1 LVL. Latvija nije dostavila dokaze zašto bi državi bilo povoljnije ustupiti potraživanje društvu airBaltic nego ga zadržati ili ga upotrijebiti u neku drugu svrhu. Latvija je društvo ustupanjem stavila u povoljniji položaj od njegovih konkurenata.

(150)

Nadalje, Komisija se ne slaže s argumentima latvijskih nadležnih tijela i ističe da bi svaka dodatna dionica u društvu airBaltic imala dodatnu vrijednost za državu, pa se stoga, iako se radi o malom iznosu, u ovom slučaju ne može isključiti postojanje državne potpore (36). Osim toga, ustupanjem potraživanja društvu airBaltic, država se nije odrekla samo potraživanja već i svakog prava na kamate na ta potraživanja u iznosu od [5 – 7] %.

(151)

Naposljetku, Latvija tvrdi da bi se, u svrhe zakona o državnim potporama, trebalo smatrati da je 6. mjera odobrena 3. listopada 2011., odnosno, na dan potpisivanja Sporazuma, zajedno s 1., 2. i 3. mjerom.

(152)

Komisija ponavlja zaključke iz prethodnog odjeljka 7.2.1., odnosno, u trenutku kada je sporazum sklopljen 3. listopada 2011., država nije znala hoće li morati primijeniti članak 7. stavak 4. Sporazuma. Osim toga, država nije morala ustupiti društvu airBaltic potraživanja na koja utječe primjena te odredbe.

(153)

Naposljetku, Komisija primjećuje da Latvija nije dokazima potkrijepila svoju tvrdnju da da je svrha članka 7. stavka 4. bila zaštititi ulaganje države u društvo airBaltic sprječavanjem nastanka štete državi u slučaju da BAS ne ispuni svoje obveze.

(154)

Komisija stoga zaključuje da pružajući 6. mjeru država nije postupila kao ulagač u tržišnom gospodarstvu niti je operacija bila ravnopravna s 1., 2. i 3. mjerom. Zbog toga Komisija smatra da je 6. mjerom društvu airBaltic osigurana neopravdana prednost. Ta je prednost bila selektivne prirode jer je njezin jedini korisnik bio airBaltic.

(155)

Iz razloga navedenih u prethodnoj uvodnoj izjavi 120., postojala je velika vjerojatnost da će 6. mjerom biti narušeno tržišno natjecanje i da će ona utjecati na trgovinu između država članica.

(156)

Uzimajući u obzir prethodno navedene argumente, Komisija je došla do zaključka da 6. mjera predstavlja državnu potporu u korist društva airBaltic u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(157)

Komisija zaključuje da 1., 4. i 5. mjera ne predstavljaju državnu potporu iz prethodno navedenih razloga.

(158)

Međutim, Komisija smatra da 2., 3. i 6. mjera predstavljaju državnu potporu društvu airBaltic. Kako bi utvrdila iznos potpore koji je već isplaćen društvu airBaltic, Komisija primjećuje da se 3. mjera sastojala od kapitalizacije prvog državnog zajma u iznosu od 16 milijuna LVL (22,65 milijuna EUR) i prvog obroka drugog državnog zajma od 41,6 milijuna LVL (58,89 milijuna EUR). Iznosu treba dodati drugi obrok drugog državnog zajma u iznosu od 25,4 milijuna LVL (35,96 milijuna EUR) koji je bio dostupan društvu airBaltic 14. prosinca 2012., odnosno, preostali dio 2. mjere koji nije kapitaliziran, zajedno s 5 milijuna EUR koji su ustupljeni društvu airBaltic kao 6. mjera. Ukupan iznos državne potpore odobren društvu airBaltic stoga iznosi otprilike 86,53 milijuna LVL (122,51 milijun EUR).

(159)

U članku 108. stavku 3. UFEU-a navedeno je da država članica neće primijeniti mjeru prije nego što Komisija donese odluku kojom ju odobrava.

(160)

Komisija primjećuje da je Latvija odobrila 2., 3. i 6. mjeru društvu airBaltic bez da je prethodno zatražila odobrenje Komisije. Komisija žali što Latvija nije ispunila obvezu čekanja i stoga je povrijedila svoju obvezu u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a.

(161)

U pogledu namjere latvijskih nadležnih tijela da odobre društvu airBaltic iznos od 30 milijuna EUR kao rezultat sindiciranog zajma br. 2 i u vezi s 6. mjerom, Komisija podsjeća na obvezu latvijskih nadležnih tijela iz članka 108. stavka 3. UFEU-a da Komisiju pravovremeno obavijesti o odobrenju potpore kako bi ona mogla dostaviti svoje primjedbe.

(162)

Ako 2., 3.i 6. mjera predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, njihova se sukladnost mora ocjenjivati u svjetlu iznimaka iz stavaka 2. i 3. tog članka. Kako je navedeno u odluci o pokretanju postupka, u svjetlu prirode mjera i poteškoća društva airBaltic, čini se da su jedini relevantni kriteriji sukladnosti oni koji se odnose na potporu za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama u skladu s člankom 107. stavkom 3. točke (c) UFEU-a na temelju Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, a posebno odredbi u vezi s pomoći za strukturiranje.

(163)

Latvijska nadležna tijela izvorno su smatrala da niti jedna od mjera ne predstavlja državnu potporu. Međutim, na temelju dvojbi koje je Komisija izrazila u svojoj odluci o pokretanju postupka, Latvija je dostavila argumente o sukladnosti i tvrdila je da mjere čine sukladnu potporu za restrukturiranje.

(164)

Latvija je posebno dostavila ažurirani plan restrukturiranja u prosincu 2013. nadopunjen podnescima od 28. siječnja, 28. veljače i 24. ožujka 2014. Latvija napominje da je restrukturiranje društva airBaltic započelo 18. travnja 2011. kada je upravi društva dostavljen prvi plan. U prvom planu, koji je dostavljen Komisiji, navedeni su neki nedostaci društva airBaltic i navedeno je da je društvu potrebno otprilike [175 – 185] milijuna EUR dioničkog kapitala za obnovu flote i učinkovito natjecanje s niskotarifnim prijevoznicima. Latvija tvrdi da je od travnja 2011. poduzeto nekoliko mjera, uključujući zatvaranje sjedišta društva airBaltic u Vilniusu i otkazivanje linija, čime je započet postupak restrukturiranja društva airBaltic. Kako bi se zajamčila obnova profitabilnosti društva airBaltic, u kasnijoj je fazi razvijen sveobuhvatan skup inicijativa koje obuhvaćaju prihode, operacije, mrežu, flotu i opću organizaciju.

(165)

Prvi je plan razvijen u 2011. i uključivao je glavne financijske aspekte restrukturiranja. Latvija tvrdi da je uslijed toga sklopljen Sporazum i na kraju plan reShape iz ožujka 2012.

(166)

Argumenti Latvije bit će ocijenjeni u odjeljcima u nastavku:

(167)

U skladu s točkom 33. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, potporu za restrukturiranje mogu primati samo poduzetnici u teškoćama u smislu točaka 9. do 13. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje. Komisija je već zaključila da je barem od 2011. društvo airBaltic bilo poduzeće u teškoćama (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 87.).

(168)

U točki 12. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje navedeno je da novo poduzeće nije prihvatljivo za potporu za sanaciju ili restrukturiranje čak i kada je njegova početna financijska situacija nesigurna. Poduzeće se u načelu smatra novim prve tri godine od početka rada u predmetnom području djelatnosti. Društvo airBaltic osnovano je u 1995. i ne može se smatrati novim poduzećem. Osim toga, airBaltic nije član poslovne grupe u smislu točke 13. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje.

(169)

Komisija stoga zaključuje da je airBaltic prihvatljiv za potporu za restrukturiranje.

(170)

Komisija napominje da je restrukturiranje društva airBaltic započelo u travnju 2011. kada je uprava društva pripremila prvi plan restrukturiranja. Plan je uglavnom bio usmjeren na optimizaciju flote i potrebu za zamjenom zrakoplova tvrde s učinkovitijim zrakoplovima, na čemu se također zasniva kasniji plan ReShape. Istodobno je zatvoreno sjedište u Vilniusu. Nekoliko tjedana kasnije, nakon preispitivanja […],uprava društva airBaltic uključila je u plan smanjenje broja zaposlenih od [8 – 12] %.

(171)

Plan iz 2011. ažuriran je u obliku plana reShape koji je prethodno spomenut i formalno donesen u prvom tromjesečju 2012. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 164., latvijska su nadležna tijela dostavila plan restrukturiranja Komisiji u prosincu 2013., ažurirajući plan reShape.

(172)

Komisija napominje da su u planu restrukturiranja iz travnja 2011. utvrđene glavne potrebe društva airBaltic. Iako nije bio potpuno razvijen, taj je plan predstavljao prvu osnovu za utvrđivanje potreba za restrukturiranje društva airBaltic i za osiguranje njegovog povratka održivosti. Osim toga, činio je osnovu za plan reShape, koji je bio u pripremi u trenutku potpisivanja Sporazuma (3. listopada 2011.) i dovršen je u ožujku 2012.

(173)

U svojoj je prethodnoj praksi Komisija prihvatila ideju da se planovi restrukturiranja definiraju s vremenom i izvorne je planove smatrala početnom točkom razdoblja restrukturiranja. Na primjer, u odluci Varvaressos  (37) Komisija je smatrala da se mjere odobrene ovom poduzeću u razdoblju između 2006. i 2009. moraju ocjenjivati kao dio kontinuuma restrukturiranja na temelju plana restrukturiranja iz 2009. (koji obuhvaća razdoblje 2006. – 2011.). Slično kao u predmetu društva airBaltic, plan restrukturiranja Varvaressosa iz 2009. predstavljao je razvoj „strateškog i poslovnog plana” iz 2006.

(174)

U skladu s točkom 34. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, dodjela potpore mora ovisiti o provedbi plana restrukturiranja, koji u slučaju pojedinačnih potpora mora prihvatiti Komisija. U točki 35. objašnjeno je da se planom restrukturiranja, čije trajanje mora biti što kraće moguće, mora povratiti dugoročna održivost poduzeća unutar primjerenog razdoblja i na temelju realnih pretpostavki o budućim uvjetima poslovanja.

(175)

U skladu s točkom 36., u planu se moraju opisati okolnosti koje su dovele do poduzetnikovih teškoća i mora se uzeti u obzir trenutačno stanje i budući izgledi za ponudu i potražnju na mjerodavnom tržištu u proizvodnom smislu, s najboljim, najgorim i srednjim scenarijem.

(176)

U planu mora biti predviđen zaokret koji će trgovačkom društvu omogućiti da nakon dovršetka restrukturiranja pokrije sve svoje troškove uključujući pad vrijednosti i financijske troškove. Očekivani povrat na kapital mora biti dovoljan kako bi omogućio restrukturiranom poduzeću da se vlastitim snagama natječe na tržištu (točka 37.).

(177)

Komisija primjećuje da su u planu restrukturiranja opisane okolnosti u kojima su nastale poteškoće društva airBaltic koje su većinom uzrokovane globalnom ekonomskom krizom iz 2008. – 2009., koja je imala veliki utjecaj na baltičku regiju te je utjecala i na sektor zračnog prometa.

(178)

Osim toga, u planu restrukturiranja objašnjava se da su poteškoćama društva pridonijeli prethodna tržišna strategija te niz odluka bivše uprave društva airBaltic. U planu restrukturiranja navedeno je da je tržišna strategija društva airBaltic u prošlosti bila usmjerena isključivo na širenje, a ne na profitabilnost i tako je društvo izloženo neodrživo visokim rashodima. Osim toga, troškovi su narasli zbog flote koja se sastojala od četiri različite vrste zrakoplova te zbog visokih troškova najma zrakoplova. Linije su se otvarale bez odgovarajuće procjene njihove profitabilnosti, a velik broj njih ostvarivao je gubitke.

(179)

Planom restrukturiranja obuhvaćeno je razdoblje restrukturiranja u trajanju od 5 godina počevši od travnja 2011. i u njemu se pretpostavlja da će airBaltic postati ponovno održiv najkasnije do travnja 2016., iako se prema scenariju osnovnog slučaja očekuje da će airBaltic postati profitabilan u 2014. Plan restrukturiranja može trajati najduže 5 godina u skladu s prethodnom praksom u sektoru putničkog zračnog prometa (38). Komisija je zaista dosljedno smatrala da je, u postojećim gospodarskim okolnostima, važno izbjegavati kratkoročnu zaradu te da treba stvoriti čvrstu bazu za budući rast. U tom će kontekstu nužna stabilizacija operativnih rezultata i usluga trajati nekoliko godina.

(180)

U planu restrukturiranja ističe se promjena u tržišnoj strategiji društva airBaltic koji želi postati hibridni prijevoznik usmjeren na korisnike koji donose velik prinos kroz većinu usluga koje tradicionalno nude mrežni prijevoznici pritom tražeći troškovne učinkovitosti koje obično ostvaruju niskotarifni prijevoznici. Nova uprava društva već je provela ovu strategiju u velikoj mjeri od listopada 2011. Osim toga, u planu restrukturiranja predviđene su tri glavne vrste mjera restrukturiranja: i. optimizacija prihoda i troškova postojećih operacija; ii. rekonfiguracija mreže s prilagodbom odredišta, učestalosti i vremena u cilju optimizacije RASK-a i CASK-a (39) na razini linije; i iii. optimizacija mreže i flote s ciljem preispitivanja i definicije optimalne veličine mreže i flote. Ukupno je razvijeno 13 inicijativa usmjerenih na prihode i 13 inicijativa usmjerenih na troškove te su razvijene dvije dodatne inicijative u području rekonfiguracije mreže i obnove flote.

(181)

U pogledu optimizacije flote, Komisija primjećuje da je različita i stareća flota društva airBaltic manje troškovno učinkovita te da zahtijeva više uzdržavanja od ostalih konkurenata, što donosi veće troškove. Tijekom 2012. i 2013. airBaltic odlučio je upotrebljavati samo dio raspoloživih zrakoplova u cilju smanjenja troškova. U 2013., kako bi djelomično nadoknadio gubitak kapaciteta uslijed uklanjanja flote Fokkera i Boeinga 757, airBaltic dodao je svojoj floti dva zrakoplova marke Q400 Bombardier. Osim toga, u cilju zamjene flote, ponovno se pregovaralo o postojećim ugovorima o najmu i dogovoreni su povoljniji uvjeti dok ne bude raspoloživ novi zrakoplov Bombardier CS300 u […] ili […]. Do kraja 2014. airBaltic imat će 25 zrakoplova i nastavit će tako raditi do kraja razdoblja restrukturiranja u 2016. Općenito će se flota smanjiti za 27 % za vrijeme razdoblja restrukturiranja.

(182)

U pogledu rekonfiguracije mreže, Komisija primjećuje da je nova mreža u 2013. ostvarila dodatnih [16 – 21] milijuna LVL ([22,7 – 29,8] milijuna EUR) na razini C1 (40) u usporedbi s prethodnom godinom, između ostalog, zbog ukidanja neprofitabilnih linija (npr. […]) i smanjenja broj letova ([…] na […], […] i […]).

(183)

Inicijative usmjerene na prihode uključuju uvođenje nove strukture cijena ili optimizaciju strukture naknada za prtljagu. Osim toga, promicat će se prijava na let putem interneta, a kabinsko osoblje i prodavači karata dobivat će fleksibilne naknade. Inicijative usmjerene na troškove uključuju ponovno pregovaranje o cijenama goriva s postojećim dobavljačima i o ugovorima za provjere i remont motora, optimizaciju ugovora o najmu i smanjenje troškova hangara i troškova hotelskog smještaja posade. Također će se pregovarati o postojećim ugovorima s pružateljima zemaljskih usluga.

(184)

Većina mjera restrukturiranja opisanih u prethodnim odlomcima već je provedena. Kao rezultat inicijativa za optimizaciju prihoda i inicijativa za smanjenje troškova, te radi obnove flote i rekonfiguracije mreže, airBaltic završio je 2012. s negativnim EBIT-om od 30 milijuna LVL (42,47 milijuna EUR) za razliku od predviđenog negativnog EBIT-a od 38 milijuna LVL (53,8 milijuna EUR). Negativni EBIT smanjio se u 2013. na 7,7 milijuna LVL (10,9 milijuna EUR), što je također ispod planirane vrijednosti. Očekuje se da će društvo u 2014. ostvariti točku pokrića i nakon toga će biti profitabilno s EBIT-om od [1 – 3] milijuna LVL ([1,4 – 4,2] milijuna EUR) u 2014. i [9 – 12] milijuna LVL ([12,8 – 17] milijuna EUR) u 2016. Očekuje se da će povrat na kapital (ROE) iznositi [3 – 6] % do 2014. i [18 – 21] % do 2016.

(185)

Plan restrukturiranja uključuje revidirana financijska predviđanja na temelju realističnih, pesimističnih i optimističnih scenarija koji se temelje na pouzdanim pretpostavkama. Na primjer, u realističnom scenariju pretpostavlja se rast tržišta od [6 – 8] %, ali se rast društva airBaltic ograničava na [1 – 3] % u 2014. i na [2 – 4] % u 2015. i 2016., sa stopom inflacije od [1 – 3] % godišnje i rastućim troškovima goriva, koji će narasti s [950 – 1 000] USD/t u 2014. na [1 000 – 1 050] USD/t u 2016. Čimbenik opterećenja iznosi od [69 – 71] % u 2014. do [71 – 75] % u 2016. U tom će scenariju provedbom inicijativa airBaltic ostvariti točku pokrića u 2014. (s EBIT-om od [1 – 3] milijuna LVL (1,4 – 4,2] milijuna EUR)) i nakon toga će ostati profitabilan, s EBIT-om od [6 – 9] milijuna ([8,5 – 12,8] milijuna EUR) u 2015. i [9 – 12] milijuna LVL u 2016. (EUR [12,8 – 17] milijuna EUR).

(186)

Prema svim će scenarijima EBIT društva airBaltic biti pozitivan do 2016. u rasponu od [10 – 15] milijuna LVL ([14,2 – 21,3] milijuna EUR) prema optimističnom scenariju do [5 – 10] milijuna LVL ([7,1 – -14,2] milijuna EUR) prema pesimističnom scenariju. Scenariji su također podložni analizi osjetljivosti u cilju procjene rizika i njihovog moguće učinka do 2016., posebno uzimajući u obzir tečajni rizik (aprecijacija/deprecijacija USD-a u odnosu na LVL i EUR) i promjene čimbenika opterećenja, tržišne cijene goriva, prinosa i broja putnika.

(187)

Komisija je ocijenila plan restrukturiranja i smatra da bi trebala omogućiti društvu airBaltic da ostvari očekivanu dugoročnu održivost najkasnije do travnja 2016. Plan restrukturiranja uključuje detaljnu ocjenu okolnosti u kojima su nastale poteškoće društva airBaltic koje su uklonjene mjerama restrukturiranja u obliku inicijativa usmjerenih na prihode i troškove te inicijativa u području rekonfiguracije mreže i obnove flote.

(188)

Osim toga, Komisija smatra da je u planu restrukturiranja koji je dostavila Latvija ispravno kvantificiran učinak različitih mjera restrukturiranja, da su pretpostavke odgovarajuće i primjerene za kontekst sektora zračnog prijevoza putnika i da se u svim scenarijima za vrijeme cijelog razdoblja restrukturiranja predviđa održivost na odgovarajućoj razini. Analiza osjetljivosti primjerena je i pokazuje da bi učinak predmetnih čimbenika na EBIT bio ograničen.

(189)

Prema tome, s obzirom na velik broj poduzetnih mjera restrukturiranja i dosad ostvaren napredak, Komisija smatra da će airBaltic, zahvaljujući planu restrukturiranja, uspjeti obnoviti svoju dugoročnu održivost u razumnom roku.

(190)

Osim toga, dokazi koje je dostavila Latvija pokazuju da je airBaltic trenutačno da dobrom putu da ispuni većinu ciljeva utvrđenih u planu restrukturiranja, što je dodatni pokazatelj pouzdanosti plana.

(191)

Prema točki 38. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, kompenzacijske mjere potrebne su kako bi se negativni učinci na trgovinu sveli na prihvatljivu razinu. Te se mjere mogu sastojati od otuđivanja imovine, smanjivanja kapaciteta ili tržišne prisutnosti te smanjivanja prepreka ulasku na tržište na dotičnim tržištima (točka 39.).

(192)

U tom smislu, zatvaranje gubitaških djelatnosti, koje je u svakom slučaju potrebno za ponovno uspostavljanje održivosti, neće se smatrati smanjivanjem kapaciteta ili tržišne prisutnosti u smislu ocjenjivanja kompenzacijskih mjera (točka 40.).

(193)

Latvija predlaže kao kompenzacijske mjere za društvo airBaltic ukidanje profitabilnih linija čime se smanjuje kapacitet i odricanje od parova slotova u usklađenim zračnim lukama.

(194)

Uz napuštanje neprofitabilnih linija ako je to potrebno za obnovu profitabilnosti u planu restrukturiranja predviđeno je prepuštanje 14 profitabilnih linija (41) u smislu kontribucijske marže C1. Praksa je Komisije da linije smatra profitabilnima ako imaju pozitivnu kontribucijsku maržu C1 u godini prije prepuštanja (42). U doprinos C1 ubrajaju se u obzir troškovi letova, putnika i distribucijski troškovi (tj. promjenjivi troškovi) koji se mogu pripisati svakoj pojedinoj liniji. Doprinos C1 odgovarajući je podatak jer se njime uzimaju u obzir svi troškovi koji su izravno povezani s predmetnom linijom. Linije s pozitivnim doprinosom C1 ne obuhvaćaju samo promjenjive troškove linije već također pridonose fiksnim troškovima društva.

(195)

U pogledu kapaciteta, u planu restrukturiranja stoga je predviđeno da je ukupan kapacitet društva bio [5 – 5,5] milijardi ASK u travnju 2011., a očekuje se da će na kraju razdoblja restrukturiranja u travnju 2016. kapacitet društva airBaltic iznositi [4 – 4,5] milijardi ASK, što je smanjenje od [17 – 20] %. Komisija napominje u tome smislu da će se uglavnom u kontekstu obnove dugoročne održivosti flota smanjiti sa 34 zrakoplova u travnju 2011. na 25 zrakoplova do kraja 2014. te da će ostati na toj razini do kraja razdoblja restrukturiranja u travnju 2016. (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 181.). Kada se uzmu u obzir samo profitabilne linije, kapacitet se smanjio za [7 – 10] %.

(196)

Osim toga, Komisija primjećuje da je airBaltic otkazao niz linija iz potpuno koordiniranih (43) zračnih luka […]. Uslijed toga, […] parovi slotova u potpuno koordiniranim zračnim lukama oslobođeni su u 2011. i 2012., čime se konkurentnim prijevoznicima otvaraju nove prilike za letove prema tim zračnim lukama i iz njih te za povećanje njihove nazočnosti u tim zračnim lukama.

(197)

Kada ocjenjuje primjerenost kompenzacijskih mjera, Komisija uzima u obzir strukturu tržišta i uvjete tržišnog natjecanja kako bi osigurala da se takvom mjerom ne narušava struktura tržišta (točka 39. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje). Kompenzacijske mjere moraju biti razmjerne narušavajućim učincima potpore i, posebno, veličini i relativnoj važnosti poduzeća na njegovom tržištu ili tržištima. Stupanj smanjenja mora se utvrditi za svaki pojedini slučaj (točka 40. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje).

(198)

Komisija primjećuje da je airBaltic vrlo mali igrač na europskom tržištu zračnog prometa i predstavlja 0,5 % izlaznih rezultata cjelokupne europske industrije zračnog prometa.

(199)

Osim toga, Komisija smatra da smanjenje kapaciteta od društva airBaltic od [7 – 10] % nije nevažno s obzirom na relativno malu veličinu društva airBaltic u usporedbi s proizvodnim kapacitetom zrakoplovne industrije i rezultatima u smislu putnika. U slučaju tako relativno malog prijevoznika kao što je airBaltic, daljnjim smanjenjima flote i kapaciteta dovela bi se u pitanje obnova njegove dugoročne održivosti, a njegovim se konkurentima ne bi osigurale smislene tržišne prilike. Osim toga, iako je airBaltic najveći zračni prijevoznik u Latviji, njegov tržišni udio u Rigi smanjit će se s [65 – 70] % u 2011. na [55 – 60] % u 2016.

(200)

Nadalje, Komisija primjećuje da je Latvija potpomognuto područje u svrhe regionalnih potpora u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (a) UFEU-a (44). Prema točki 56. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje „uvjeti za odobravanje potpore [u potpomognutim područjima] mogu biti manje strogi kada je riječ o provedbi kompenzacijskih mjera i visini doprinosa korisnika. Ako to opravdava potreba regionalnog razvoja, u slučajevima u kojima se čini da je smanjivanje kapaciteta ili tržišne prisutnosti najprimjerenija mjera radi izbjegavanja neopravdanog narušavanja tržišnog natjecanja, potrebno smanjenje bit će manje na potpomognutim područjima nego na područjima koja se ne potpomaže”.

(201)

Komisija je također uzela u obzir posebnosti ovog slučaja kada je ocjenjivala primjerenost predloženih kompenzacijskih mjera, uzimajući u obzir periferni zemljopisni položaj Latvije i njezinu pristupačnost za ostatak Europske unije. U tom pogledu Komisija primjećuje da se u većini latvijskog željezničkog sustava upotrebljava ruska širina kolosijeka koja je šira od standardne širine koja se upotrebljava u većini EU-a, zbog čega nastaju problemi interoperabilnosti sa susjednim državama EU-a. Čini se da pomorski promet također nudi ograničen stupanj zamjenjivosti sa zračnim prometom, posebno u slučaju putničkog prometa. Naposljetku, Komisija primjećuje da su najbliže međunarodne zračne luke do kojih se može doći kopnom Vilnius i Tallinn, koje su oko 300 km udaljene od Rige i stoga ne čine primjerena alternativna sjedišta, posebno za poslovne putnike.

(202)

Prema tome, Komisija smatra da su kompenzacijske mjere koje je donio airBaltic, odnosno smanjenje kapaciteta za [7 – 10] % i prepuštanje slotova u koordiniranim zračnim lukama, prihvatljive u okolnostima ovog slučaja. Kompenzacijske mjere koje je predložila Latvija stoga su dovoljne, u skladu sa Smjernicama za sanaciju i restrukturiranje, za osiguranje smanjenja negativnih trgovinskih učinaka potpore za restrukturiranje odobrene društvu airBaltic na prihvatljivu razinu.

(203)

Prema točki 43. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, kako bi se iznos potpore mogao ograničiti na strogi minimum, potreban je znatan doprinos troškovima restrukturiranja iz vlastitih sredstava korisnika. To može uključivati prodaju imovine koja nije neophodna za opstanak poduzeća, ili vanjsko financiranje pod tržišnim uvjetima.

(204)

Doprinos iz vlastitih sredstava mora biti stvaran isključujući sve moguće buduće dobiti kao što je novčani tok (točka 43. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje). Vlastiti doprinos ne smije uključivati daljnju državnu potporu. U slučaju velikih poduzeća, Komisija obično smatra primjerenim doprinos od najmanje 50 %. Međutim, u iznimnim okolnostima i u slučajevima osobitih teškoća, Komisija može prihvatiti niži doprinos (točka 44. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje).

(205)

U planu restrukturiranja predviđeni su troškovi restrukturiranja u iznosu od [150 – 170] milijuna LVL ([214 – 242] milijuna EUR), sredstva potrebna za otplatu zajmova trećih stranaka ([5 – 15] milijuna LVL ([7,1 – 21,3] milijuna EUR)), nadoknada gubitaka nastalih zbog postupnog isključivanja i raspolaganja s određenim zrakoplovima ([15 – 25] milijuna LVL ([21,3 – 35,5] milijuna EUR)), sredstva za dugovanja koja društvo neće moći pokriti ([5 – 10] milijuna LVL ([7,1 – 15,3] milijuna EUR)), plaćanje otpremnina ([1 – 4] milijuna LVL ([1,4 – 5,6] milijuna EUR)), kupnja novog zrakoplova, posebno […] Bombardier Q400NG i […] Boeing 737-500 (za ukupno [50 – 60] milijuna LVL ([71,1 – 85,3] milijuna EUR)), ponovna kupnja žigova od BAS-a ([5 – 15] milijuna LVL ([7,1 – 21,3] milijuna)), nepredviđena dugovanja na bilanci kao rezultat potraživanja od […] ([5 – 15] milijuna LVL ([7,1 – 21,3] milijuna EUR)), i [45 – 55] milijuna LVL ([64 – 78,2] milijuna EUR) za ublažavanje neočekivanih gubitaka dok airBaltic opet ne postane profitabilan.

(206)

U odnosu na ukupne troškove restrukturiranja u iznosu od [150 – 170] milijuna LVL ([214 – 242] milijuna EUR), predloženi vlastiti doprinos društva airBaltic prema planu restrukturiranja iznosi [100 – 110] milijuna LVL ([141 – 155] milijuna EUR), odnosno [60 – 70] % ukupnih troškova restrukturiranja. Vlastiti se doprinos može podijeliti kako slijedi:

(207)

U odnosu na injekcije privatnog kapitala navedene u prethodnoj točki i., Latvija je pokazala da je BAS izvršio uplate predujmova u vlasnički kapital društva u iznosu od [7 – 9] milijuna LVL ([10 – 13] milijuna EUR) između lipnja i srpnja 2011. Komisija smatra da ta plaćanja predstavljaju doprinos iz vlastitih sredstava u smislu točke 43. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje jer je BAS bio subjekt u tržišnom gospodarstvu i Komisija nema razloga smatrati da nije djelovao u skladu s tržišnom logikom. Isti se zaključak primjenjuje na [6 – 8] milijuna LVL ([8,5 – 12,3] milijuna EUR) koja je osigurao Transatlantic Holdings u zamjenu za […] neplaćene dionice u društvu airBaltic u rujnu 2011.

(208)

U pogledu prethodne točke ii., Komisija smatra da zajam od 14 milijuna LVL (19,82 milijuna EUR) koji je odobrio BAS, odnosno zajam BAS-a, predstavlja vanjsko financiranje pod tržišnim uvjetima koje se može prihvatiti kao vlastiti doprinos privatnog ulagača koji je u to vrijeme bio dioničar društva.

(209)

U odnosu na ugovore o najmu novih zrakoplova u iznosu od [45 – 55] milijuna LVL ([64 – 78] milijuna EUR) (prethodna točka iii.), u planu restrukturiranja objašnjeno je da je u ožujku 2013. airBaltic sklopio nove ugovore o najmu zrakoplova s privatnim partnerima kao dio smanjenja svoje flote i programa optimizacije. Ugovori se odnose na neto najam zrakoplova […] Bombardier Dash 8 Q400NG na razdoblje od 10 godine s ukupnim iznosom od otprilike […] milijuna USD ([…] milijuna EUR), tj. mjesečni najam od otprilike […] USD ([…] EUR).

(210)

Prema planu restrukturiranja, najam je pod tržišnim uvjetima odobrio […]. Mjesečnom bi se najamninom trebali pokriti amortizacijski troškovi kupovne cijene minus preostala vrijednost na kraju 10. godine predmetnog zrakoplova (plus određena marža za pokriće […] financijskih i operativnih troškova te profitna marža), čime se to izjednačava s kupovnom cijenom novog zrakoplova.

(211)

Komisija napominje da su ugovori o najmu kao takvi uobičajeni oblik financiranja u zrakoplovnoj industriji i mogu se izjednačiti sa zajmovima koji se pružaju društvu u postupku restrukturiranja. Unatoč tome što postoji jamstvo kojim je pokriven značajni dio zajma, zajam se svejedno može smatrati „vlastitim doprinosom”. Osim toga, Latvija je potvrdila da se na ugovore o najmu primjenjuju uobičajena jamstva (tj. mogućnost oduzimanja zrakoplova u slučaju neispunjenja obveza i polog gotovine). Prema tome, najmodavac snosi određeni stupanj rizika vjerovnika jer bi pretrpio velike gubitke u slučaju da airBaltic ne ispuni svoje obveze, primjerice, neposredni gubitak prihoda od najma koji se nastavlja dok zrakoplov nije moguće ponovno dati u najam novom klijentu te troškove koji su nastali prilagodbom zrakoplova novom subjektu (45).

(212)

S obzirom na navedeno, Komisija napominje da iz ugovora o najmu očito da je airBaltic uspio ostvariti vanjsko financiranje po tržišnim uvjetima. Prema tome, ugovori o najmu mogu se smatrati dokazom da tržište vjeruje u dugoročnu održivost društva airBaltic jer se takvim ugovorima osigurava samo uobičajena vrsta jamstva i ulagač još uvijek snosi određeni rizik. To je u skladu s točkom 43. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje u kojima je navedeno da bi doprinos iz vlastitih sredstava trebao biti rezultat vanjskog financiranja pod tržišnim uvjetima i to je znak da tržište vjeruje u ostvarivost predviđene obnove održivosti. Komisija stoga smatra da su iznosi najma od [45 – 55] milijuna LVL ([64 – 78] milijuna EUR) dio vlastitog doprinosa. Osim toga, to je u skladu s prethodnom praksom Komisije, primjerice u predmetu Czech Airlines  (46).

(213)

Međutim, Komisija je izrazila sumnje u neke vrste doprinosa iz vlastitih sredstava predloženih u planu restrukturiranja, što je objašnjeno u nastavku.

(214)

U pogledu plaćanja predujmova u vlasnički kapital društva airBaltic u iznosu od […] milijuna LVL ([…] milijuna EUR) koje je izvršio […] u srpnju 2011., iz podataka koje je dostavila Latvija čini se da je to izravno povezano s 6. mjerom za koju je već utvrđeno da predstavlja državnu potporu. Prema tome, plaćanja predujmova u vlasnički kapital društva airBaltic koja je izvršio […] ne mogu se smatrati doprinosom iz vlastitih sredstava u kojem ne smije biti potpore.

(215)

U odnosu na instrument za likvidnost od […] milijuna LVL ([…] milijuna EUR) koji je odobrio […] između travnja i lipnja 2011. za kupnju rezervnih dijelova, latvijska nadležna tijela nisu dostavila dokaze na temelju kojih bi Komisija mogla dobiti jasnu sliku te mjere i njezine važnosti u smislu uvjerenosti u ponovnu uspostavu održivosti korisnika. Komisija stoga ne može sa sigurnošću zaključiti da je ovaj instrument prihvatljiv kao doprinos iz vlastitih sredstava.

(216)

Latvija nije dostavila dokaze da je zajam klijenta u iznosu od [5 – 15] milijuna LVL ([7,1 – 21,3] milijuna EUR) koji je BAS odobrio društvu airBaltic za ponovnu kupnju žigova stvarno odobren.

(217)

Na temelju navedenoga, Komisija ne smatra prihvatljivim kao doprinos iz vlastitih sredstava plaćanje predujma u vlasnički kapital društva airBaltic u iznosu od […] milijuna LVL ([…] milijuna EUR) koji je izvršio […] u srpnju 2011., instrument za likvidnost u iznosu od […] milijuna LVL ([…] milijuna EUR) koji je odobrio […] između travnja i lipnja 2011. za kupnju rezervnih dijelova i zajam klijenta u iznosu do [5 – 15] milijuna LVL ([7,1 – 21,3] milijuna EUR) koji je BAS odobrio društvu airBaltic za ponovnu kupnju žigova i djelomičan otpis duga u iznosu od […] milijuna LVL ([…] milijuna EUR). Komisija također sumnja, posebno s obzirom na neuvjerljive podatke dostavljene u tome smislu (nejasna priroda dugova, uključujući nekoliko potraživanja i žigova društva airBaltic) može li se […] milijuna LVL ([…] milijuna EUR) djelomični otpis duga dvaju banaka smatrati doprinosom iz vlastitih sredstava.

(218)

Komisija u svakom slučaju napominje da su ostale mjere predložene kao doprinos iz vlastitih sredstava ipak u skladu s točkom 43. Smjernica za sanaciju i rekonstrukciju i da je razina doprinosa iz vlastitih sredstava stoga prihvatljiva. One iznose [75 – 85] milijuna LVL ([107 – 120] milijuna EUR) što je istovjetno otprilike [48 – 50] % troškova restrukturiranja. Za veliku tvrtku kao što je airBaltic, razina doprinosa iz vlastitih sredstava obično bi trebala biti 50 %. Međutim, prema točki 56. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, Komisija može biti manje stroža u pogledu veličine doprinosa iz vlastitih sredstava u potpomognutim područjima, kao što je bio slučaj u Latviji u trenutku kada su odobrene mjere (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 200.).

(219)

Stoga Komisija smatra da su ispunjeni zahtjevi iz točke 43. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje.

(220)

Naposljetku, treba voditi računa o točki 72. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje u kojoj je predviđeno da potporu za sanaciju i restrukturiranje ne može dobiti društvo koje je u posljednjih deset godina primilo potporu za sanaciju i restrukturiranje (načelo jednokratne dodjele).

(221)

Budući da 1., 4. i 5. mjera ne predstavljaju državnu potporu, one se ne uzimaju u obzir u svrhe načela jednokratne dodjele. Osim toga, latvijska su nadležna tijela potvrdila da airBaltic nije imao koristi od potpore za sanaciju i restrukturiranje u posljednjih 10 godina. Komisija stoga smatra da je poštovano načelo jednokratne dodjele.

(222)

S obzirom na navedeno, Komisija smatra da je Latvija nezakonito provela 2., 3. i 6. mjeru u korist društva airBaltic, što predstavlja povredu članka 108. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Međutim, Komisija smatra da mjere i plan restrukturiranja ispunjuju uvjete propisane Smjernicama za sanaciju i restrukturiranje. Komisija stoga smatra da je potpora spojiva s unutarnjim tržištem.

(223)

Naposljetku, Komisija napominje da je Latvija suglasna da se ova odluka donese i priopći na engleskom,

10.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 183/29

—

dokapitalizacije i restrukturiranja banke National Bank of Greece S.A.;

—

sanacije banke First Business Bank S.A. nalogom za prijenos na banku National Bank of Greece S.A.;

—

sanacije banke Probank S.A. nalogom za prijenos na banku National Bank of Greece S.A.;

—

sanacije banaka Cooperative Bank of Lesvos-Limnos, Cooperative Bank of Achaia i Cooperative Bank of Lamia;

(1)

Komisija je odlukom od 19. studenoga 2008. odobrila program pod nazivom „Mjere potpore za kreditne institucije u Grčkoj” („program potpore grčkim bankama”) namijenjen osiguranju stabilnosti grčkoga financijskog sustava. Programom potpore grčkim bankama omogućuje se dodjeljivanje potpore u okviru njegovih triju mjera: mjere dokapitalizacije, mjere osiguranja jamstva i mjere zaduživanja izdavanjem državnih obveznica (2).

(2)

U uvodnoj izjavi 14. Odluke od 19. studenoga 2008. navedeno je da će se Komisiji dostaviti plan za restrukturiranje u pogledu korisnika te mjere dokapitalizacije.

(3)

U svibnju 2009. Banka je dokapitalizirana u okviru mjere dokapitalizacije iz programa potpore grčkim bankama.

(4)

Grčka nadležna tijela Komisiji su 2. kolovoza 2010. dostavila plan za restrukturiranje u pogledu Banke. Komisija je taj plan i njegove naknadne izmjene te dodatne informacije koje su dostavila grčka nadležna tijela evidentirala kao predmet SA.30342 (PN 26/2010) i zatim kao predmet SA.32788 (2011/PN).

(5)

U prosincu 2011. Grčka je ponovno dokapitalizirala Banku u okviru mjere dokapitalizacije. Komisija je 22. prosinca 2011. odobrila drugu dokapitalizaciju Banke (3).

(6)

Banka je u više navrata ostvarivala korist od državnih jamstava za dužničke instrumente i zaduživanja izdavanjem državnih obveznica u okviru programa potpore grčkim bankama (4). Ostvarila je korist i od likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država.

(7)

Grčka središnja banka 18. ožujka 2012. pokrenula je oduzimanje dozvola trima zadružnim bankama („tri zadružne banke”), i to banci Cooperative Bank of Lesvos-Limnos („banka Lesvos-Limnos”), banci Cooperative Bank of Achaia („banka Achaia”) i banci Cooperative Bank of Lamia („banka Lamia”) te pokrenula postupak likvidacije.

(8)

Komisija je te informacije o sanaciji zadružnih banaka koje je neslužbeno primila od Grčke evidentirala kao predmet SA.34534 (2012/NN).

(9)

Grčka središnja banka nastavila je 23. ožujka 2013. s prijenosom odabranih obveza triju zadružnih banaka na Banku i utvrdila iznos manjka financijskih sredstava (5) koji bi se pokrio iz Grčkog fonda za financijsku stabilnost („GFFS”) u skladu sa zakonom 4051/2012 (6). Manjak financijskih sredstava bio je jednak vrijednosti prenesenih obveza jer nije bilo prijenosa imovine triju zadružnih banaka.

(10)

GFFS je 20. travnja 2012. Banci dostavio pismo kojim se obvezao na sudjelovanje u planiranom povećanju temeljnog kapitala Banke. GFFS je 28. svibnja 2012. Banci odobrio dokapitalizaciju za premošćivanje u iznosu od 7 430 milijuna EUR („prva dokapitalizacija za premošćivanje”).

(11)

U svibnju 2012. grčka nadležna tijela dostavila su Komisiji pismo o preuzimanju obveze koje je Banci dostavio GFFS. Komisija je to evidentirala kao neprijavljenu potporu (predmet SA.34824 (2012/NN)) s obzirom na to da je mjera već bila provedena.

(12)

Komisija je 27. srpnja 2012. pokrenula službeni istražni postupak u pogledu prve dokapitalizacije za premošćivanje („Odluka o pokretanju postupka u pogledu banke NBG”). (7).

(13)

GFFS je Banci u prosincu 2012. odobrio drugu dokapitalizaciju za premošćivanje u iznosu od 2 326 milijuna EUR („druga dokapitalizacija za premošćivanje”) (8). Grčka nadležna tijela o toj su mjeri obavijestila Komisiju 27. prosinca 2012. Komisija je te mjere evidentirala kao predmet SA.36007 (2013/NN).

(14)

Banka je u lipnju 2013. objavila uspješan završetak izdavanja prava u iznosu od 1 079 milijuna EUR (9), dok je GFFS prvu i drugu dokapitalizaciju za premošćivanje dijelom pretvorio u vlasnički kapital („dokapitalizacija iz proljeća 2013.” koja obuhvaća izdavanje prava u iznosu od 1 079 milijuna EUR i pretvaranje prve i druge dokapitalizacije za premošćivanje u vlasnički kapital). Ukupni iznos dokapitalizacije iz proljeća 2013. bio je 9 756 milijuna EUR, a od tog iznosa 8 677 milijuna EUR uložio je GFFS („sudjelovanje GFFS-a u dokapitalizaciji iz proljeća 2013.”)

(15)

Grčka nadležna tijela Komisiji su 19. prosinca 2013. dostavila informacije o uvjetima dokapitalizacije iz proljeća 2013.

(16)

Grčka nadležna tijela dostavila su Komisiji konačni plan restrukturiranja Banke („plan restrukturiranja”) 25. lipnja 2014. Istog su dana dostavila informacije o likvidnosnoj potpori u izvanrednim situacijama za koju jamči država. Navela su da žele nastaviti pružati Banci taj oblik likvidnosne potpore te državna jamstva za dužničke instrumente i zaduživanje izdavanjem državnih obveznica u okviru programa potpore grčkim bankama. Komisija je tu obavijest evidentirala pod brojem SA.34824 (2012/C).

(17)

Komisija je s predstavnicima grčkih nadležnih tijela i Banke održala brojne sastanke i telekonferencije te razmijenila elektroničku poštu.

(18)

Grčka prihvaća da se ova Odluka iznimno donese samo na engleskom jeziku.

(19)

U srpnju 2009. Grčka je dokapitalizirala banku First Business Bank S.A. („banka FB”) u okviru mjere dokapitalizacije iz programa potpore grčkim bankama (10) u iznosu od 50 milijuna EUR.

(20)

U proljeće 2013. Grčka središnja banka odlučila je pokrenuti sanaciju banke FB postupkom kupovine i pripajanja (11).

(21)

Grčka središnja banka pozvala je 1. svibnja 2013. četiri najveće banke u Grčkoj da podnesu neobvezujuće ponude za portfelj imovine i obveza banke FB. U svojem dopisu ponuditeljima Grčka središnja banka navela je da će GFFS, osim manjka financijskih sredstava, pokriti i potrebe za kapitalom ponuditelja koje su povezane s imovinom prenesenom s banke FB.

(22)

Banka i jedna druga banka predale su svoje preliminarne ponude 8. svibnja 2013.

(23)

Banka je 10. svibnja 2013. revidirala svoju ponudu.

(24)

Istog tog dana Grčka središnja banka nastavila je sa sanacijom banke FB i prijenosom odabrane imovine i obveza na Banku.

(25)

Grčka nadležna tijela Komisiji su 11. svibnja 2013. dostavila informacije u pogledu dokapitalizacije banke FB. Komisija je te informacije i kasnije podneske grčkih nadležnih tijela evidentirala kao predmet SA.36658 (2014/NN).

(26)

GFFS je 28. lipnja 2013. isplatio dvije trećine iznosa manjka financijskih sredstava kako je prvotno procijenjen.

(27)

Dana 29. srpnja 2013. grčka nadležna tijela obavijestila su Komisiju o financiranju manjka financijskih sredstava u ukupnom iznosu od otprilike 524 milijuna EUR, kako je procijenjen u trenutku sanacije na temelju podataka na dan 31. ožujka 2013.

(28)

Grčka središnja banka 7. studenoga 2013. dovršila je izračun ukupnog manjka financijskih sredstava koji je iznosio 457 milijuna EUR (12).

(29)

GFFS je 13. studenoga 2013. Banci isplatio preostali iznos manjka financijskih sredstava.

(30)

Grčka nadležna tijela obavijestila su Komisiju 25. lipnja 2014. da Banka ne namjerava zatražiti od GFFS-a da u Banku uloži iznos potreba za kapitalom koje su nastale prilikom preuzimanja imovine banke FB.

(31)

Grčka središnja banka imenovala je povjerenika za banku Probank S.A. („banka Probank”) 10. svibnja 2013.

(32)

U srpnju 2013. Grčka središnja banka odlučila je pokrenuti sanaciju banke Probank postupkom kupovine i pripajanja.

(33)

Grčka središnja banka pozvala je 22. srpnja 2013. četiri najveće banke u Grčkoj da podnesu ponude za portfelj imovine i obveza banke Probank. U svojem pismu ponuditeljima Grčka središnja banka navela je da će GFFS, osim manjka financijskih sredstava, pokriti i potrebe za kapitalom ponuditelja koje su povezane s imovinom prenesenom s banke Probank.

(34)

Dana 24. srpnja 2013. jedna je banka podnijela nacrt ponude, a 25. srpnja Banka je podnijela svoju obvezujuću ponudu.

(35)

Grčka središnja banka pokrenula je sanaciju banke Probank i prijenos odabrane imovine i obveza na Banku 26. srpnja 2013.

(36)

Grčka nadležna tijela obavijestila su Komisiju 29. srpnja 2013. o financiranju manjka financijskih sredstava u ukupnom iznosu od 238 milijuna EUR, kako ih je Grčka središnja banka procijenila na temelju podataka na dan 31. ožujka 2013. Komisija je tu obavijest i kasnije informacije koje su dostavila grčka nadležna tijela evidentirala kao predmet SA.37156 (2014/NN).

(37)

GFFS je 9. kolovoza 2013. isplatio dvije trećine iznosa manjka financijskih sredstava kako je bilo prvotno procijenjeno.

(38)

Dana 30. prosinca 2013. Grčka središnja banka dovršila je izračun ukupnog manjka financijskih sredstava koji je iznosio 563 milijuna EUR.

(39)

GFFS je 31. prosinca 2013. Banci isplatio preostali iznos manjka financijskih sredstava.

(40)

Istog tog dana Grčka središnja banka dostavila je Komisiji dodatne informacije o završetku financiranja manjka financijskih sredstava.

(41)

Grčka nadležna tijela obavijestila su Komisiju 25. lipnja 2014. da Banka ne namjerava zatražiti od GFFS-a da u Banku uloži iznos potreba za kapitalom koje su nastale prilikom preuzimanja imovine banke Probank.

(42)

Realni bruto domaći proizvod Grčke („BDP”) smanjio se za 20 % od 2008. do 2012., kako je prikazano u tablici 1. Posljedica toga za grčke banke bio je nagli porast stope neplaćanja kredita odobrenih grčkim kućanstvima i trgovačkim društvima (13). Ti su događaji negativno utjecali na rezultate imovine grčkih banaka i doveli do velikih gubitaka po kreditima.

Tablica 1.

Rast realnog BDP-a u Grčkoj, 2008. – 2013.

(43)

Osim toga, Grčka je u veljači 2012. provela razmjenu obveznica s privatnim sektorom poznatu pod nazivom uključivanje privatnog sektora („program UPS-a”). Grčke banke sudjelovale su u programu UPS-a tijekom kojeg je grčka vlada postojećim privatnim imateljima obveznica ponudila nove vrijednosne papire (uključujući nove grčke državne obveznice („GDO-ove”), vrijednosne papire povezane s BDP-om i potvrde o plaćanju povezane s UPS-om koje je izdao Europski fond za financijsku stabilnost („EFFS”) u zamjenu za postojeće grčke državne obveznice, uz nominalni popust od 53,5 % i duže rokove dospijeća (14). Grčka nadležna tijela objavila su rezultate te razmjene obveznica 9. ožujka 2012. (15) Razmjena je prouzročila značajne gubitke za imatelje obveznica (koje je Grčka središnja banka procijenila na prosječno 78 % nominalne vrijednosti starih GDO-ova za grčke banke) i potrebe za kapitalom koji su retroaktivno uknjiženi u financijske izvještaje grčkih banaka za 2011.

Tablica 2.

Ukupni gubici glavnih grčkih banaka koji proizlaze iz UPS-a (u milijunima EUR)

(44)

Budući da su grčke banke bile suočene sa znatnim manjkom kapitala kao posljedicom programa UPS-a i recesije koja još traje, za dokapitalizaciju tih banaka sredstva su osigurana Memorandumom o gospodarskoj i financijskoj politici („MGFP”) drugog programa prilagodbi za Grčku između grčke vlade, Europske unije, Međunarodnog monetarnog fonda („MMF”) i Europske središnje banke („ESB”) od 11. ožujka 2012. Grčka nadležna tijela procijenila su ukupne potrebe banaka za dokapitalizacijom i troškove likvidacije koji će se financirati u okviru tog programa na 50 milijardi EUR (17). Taj je iznos izračunan na temelju ispitivanja otpornosti na stres koje je Grčka središnja banka provela za razdoblje od prosinca 2011. do prosinca 2014. („ispitivanje otpornosti na stres iz 2012.”) koje je provedeno na temelju prognoze gubitaka po kreditima koju je provelo društvo Blackrock (18). Sredstva za dokapitalizaciju grčkih banaka dostupna su preko GFFS-a. U tablici 3. sažet je izračun potreba za kapitalom za glavne grčke banke kako proizlazi iz ispitivanja otpornosti na stres iz 2012.

Tablica 3.

Ispitivanje otpornosti na stres iz 2012.: Potrebe za kapitalom glavnih grčkih banaka (u milijunima EUR)

(45)

U skladu s MGFP-om, „banke koje podnose održive planove za prikupljanje kapitala dobit će priliku podnijeti zahtjev za javnu potporu i primiti je tako da se čuvaju poticaji privatnom sektoru za dokapitalizaciju i time na najmanju moguću mjeru smanjuje opterećenje za porezne obveznike” (19). Grčka središnja banka utvrdila je da su održive samo četiri najveće banke (Eurobank, National Bank of Greece, banka Piraeus i banka Alpha) (20). One su od GFFS-a primile prvu dokapitalizaciju u svibnju 2012.

(46)

Domaći depoziti u bankama u Grčkoj smanjili su se za ukupno 37 % od kraja 2009. do lipnja 2012. zbog recesije i političke nesigurnosti. Te su banke morale plaćati veće kamate kako bi pokušale zadržati depozite. Troškovi depozita povećali su se, zbog čega se smanjila neto kamatna marža banaka. Budući da su grčke banke isključene iz financiranja na međubankovnom tržištu, postale su potpuno ovisne o financijskim sredstvima iz Eurosustava (21), od čega je velik dio bio u obliku likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država i koju je odobrila Grčka središnja banka.

(47)

Grčka je 3. prosinca 2012. pokrenula program otkupa za nove GDO-ove dobivene u okviru programa UPS-a po cijenama koje su se kretale od 30,2 % do 40,1 % njihove nominalne vrijednosti (22). Grčke banke sudjelovale su u tom programu otkupa koji je pokazao dodatne gubitke u njihovim bilancama s obzirom na to da je većina računovodstvenog gubitka (tj. razlika između tržišne i nominalne vrijednosti) uknjižena za te nove GDO-ove tijekom programa UPS-a postala konačna i nepovratna (23).

(48)

U prosincu 2012. četiri najveće grčke banke primile su od GFFS-a drugu dokapitalizaciju.

(49)

U proljeće 2013. dokapitalizacija za premošćivanje te četiri banke pretvorena je u trajnu dokapitalizaciju u redovnim dionicama, pri čemu je GFFS imao više od 80 % vlasničkih udjela u svakoj od te četiri banke. Za banke koje su uspjele privući unaprijed određeni iznos privatnog kapitala GFFS je primio dionice bez prava glasa, a privatnim ulagačima koji su, uz GFFS, unijeli novi novac dodijeljeni su varanti na dionice koje je preuzeo GFFS.

(50)

U srpnju 2013. Grčka središnja banka angažirala je savjetnika za provođenje dijagnostičke studije o kreditnim portfeljima svih grčkih banaka. Taj je savjetnik izradio projekcije gubitaka po kreditu („PGK”) za sve domaće kreditne portfelje grčkih banaka te za kredite s grčkim rizikom u inozemnim podružnicama i društvima kćerima za razdoblje od tri i pol godine i za razdoblje cijelog trajanja kredita. Analizom su dobivene prognoze gubitaka po kreditu na temelju dva makroekonomska scenarija, osnovnom i negativnom. Prognoze gubitaka po kreditu za inozemne kreditne portfelje Grčka središnja banka procijenila je na temelju nekih podataka dobivenih od savjetnika.

(51)

Na temelju savjetnikove procjene PGK-a Grčka središnja banka pokrenula je u jesen 2013. novo ispitivanje otpornosti na stres („ispitivanje otpornosti na stres iz 2013.”) kako bi procijenila stabilnost kapitalne pozicije grčkih banaka u osnovnom i u negativnom scenariju. Grčka središnja banka provela je procjenu potreba za kapitalom uz tehničku pomoć drugog savjetnika.

(52)

Ključni dijelovi procjene potreba za kapitalom u okviru ispitivanja otpornosti na stres iz 2013. bile su i. projekcije gubitaka po kreditu (24) za kreditne portfelje banaka na konsolidiranoj osnovi za grčki rizik i inozemni rizik, bez postojećih kreditnih pričuva; i ii. procijenjena operativna profitabilnost banaka za razdoblje od lipnja 2013. do prosinca 2016. na temelju konzervativne prilagodbe planova restrukturiranja koji su Grčkoj središnjoj banci dostavljeni tijekom četvrtog tromjesečja 2013. U tablici 4. sažet je izračun potreba za kapitalom za glavne grčke banke na konsolidiranoj osnovi u osnovnom scenariju za to ispitivanje otpornosti na stres iz 2013.

Tablica 4.

Ispitivanje otpornosti na stres iz 2013.: Potrebe za kapitalom grčkih banaka na konsolidiranoj osnovi u osnovnom scenariju (u milijunima EUR)

(53)

Grčka središnja banka objavila je 6. ožujka 2014. rezultate ispitivanja otpornosti na stres iz 2013. i zahtijevala od banaka da dostave svoje planove za prikupljanje kapitala do sredine travnja 2014. kako bi se obuhvatile potrebe za kapitalom na temelju osnovnog scenarija.

(54)

Četiri banke nastavile su s povećanjem kapitala u razdoblju od kraja ožujka 2013. do početka svibnja 2014.

(55)

Banka pruža univerzalne bankarske usluge uglavnom u Grčkoj, Turskoj i drugim zemljama u središnjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi (Cipar, Rumunjska, Bugarska, Srbija, Albanija i bivša jugoslavenska republika Makedonija). Nudi sve bankarske i financijske proizvode i usluge kućanstvima i poduzećima. Posluje sa stanovništvom, poslovnim i privatnim subjektima, pruža usluge upravljanja imovinom, osiguranja, riznice, usluge na tržištima kapitala te druge usluge. Sjedište Banke nalazi se u Grčkoj i njezine dionice kotiraju na Atenskoj burzi. Banka je 30. rujna 2012. imala ukupno 37 831 zaposlenika (28), od čega je jedna trećina bila zaposlena u Grčkoj, jedna trećina u Turskoj, dok je preostala trećina bila zaposlena u drugim zemljama, uglavnom u jugoistočnoj Europi.

(56)

Banka je sudjelovala u programu UPS-a te razmijenila GDO-ove i kredite povezane s državom u nominalnom iznosu od 14 749 milijuna EUR. Njezin ukupni trošak povezan s UPS-om iznosio je oko 11 735 milijuna EUR prije oporezivanja i u potpunosti je knjižen u njezinim poslovnim knjigama za 2011. (29). Tijekom programa otkupa iz prosinca 2012. Banka je prodala nove GDO-ove koje je dobila u okviru UPS-a po cijeni znatno nižoj od njihove nominalne vrijednosti. Tom su prodajom stvoreni gubici od novih GDO-ova.

(57)

Ključni podaci za Banku iz prosinca 2010., prosinca 2011., prosinca 2012. i prosinca 2013. (konsolidirani podaci po godišnjim financijskim izvještajima) prikazani su u tablici 5.

Tablica 5.

Ključni podaci o banci National Bank of Greece za 2010., 2011., 2012. i 2013.  (30)

(58)

U tablici 5. prikazano je da je, osim golemih gubitaka uknjiženih 2011. zbog programa UPS-a (11 735 milijuna EUR (32)), Banka pretrpjela pad prihoda (prouzročen, među ostalim, većim troškom depozita) i sve veće gubitke od umanjenja vrijednosti u svojim kreditnim portfeljima u Grčkoj i u inozemstvu. U pogledu likvidnosti Banka je pretrpjela štetu uslijed odljeva depozita, ali je njezin neto omjer kredita i depozita ostao relativno nizak u usporedbi s drugim grčkim bankama (118 % 31. prosinca 2012. (33)).

(59)

Nakon ispitivanja otpornosti na stres iz 2013., prema kojem su potrebe Banke za kapitalom procijenjene na 2 183 milijuna EUR u osnovnom scenariju, Banka je nastojala prikupiti 2,5 milijarde EUR kapitala na tržištu.

(60)

Banka je 6. svibnja 2014. najavila početak prikupljanja ponuda (book-building) (34) u iznosu od 2,5 milijardi EUR (35).

(61)

Banka je 9. svibnja 2014. objavila izdavanje i plasman 1 136,4 milijuna novih redovnih dionica po cijeni od 2,20 EUR po dionici, za ukupni bruto primitak od 2,5 milijarde EUR (36). Povećanje temeljnog kapitala provedeno je otkazivanjem prava prvokupa za postojeće dioničare kao što je dogovoreno na općem sastanku dioničara održanom 10. svibnja 2014. u Ateni (37). GFFS je odobrio povećanje temeljnog kapitala na temelju dvije procjene koje su obavili neovisni stručnjaci u skladu sa zakonom 3864 (38).

(62)

Grčka središnja banka 18. ožujka 2012. ustanovila je da tri zadružne banke ne ispunjavaju zahtjeve u pogledu adekvatnosti kapitala te je zaključila da neće moći povećati svoj kapital. Grčka središnja banka stoga im je odlučila oduzeti dozvole i staviti ih u postupak likvidacije.

(63)

Grčka središnja banka smatrala je da je poduzimanje mjera u pogledu sanacije banaka, a osobito prodaje depozita u kontekstu okvira za sanaciju banaka (članak 63.(D) zakona 3601/2007) i financiranje relevantnog manjka financijskih sredstava ključno za održavanje razine povjerenja deponenata postignute nakon uspješnog završetka programa UPS-a i drugog programa prilagodbi te da je unatoč nastanku povoljnije klime na tržištu ta klima još uvijek nesigurna. Grčka središnja banka procijenila je da je 19. ožujka 2012. ukupni iznos depozita klijenata (na temelju nerevidiranih podataka na dan 30. rujna 2013.) u te tri zadružne banke bio otprilike 325 milijuna EUR.

(64)

Grčka središnja banka nastavila je postupak kupovine i pripajanja prema kojemu bi svi depoziti, uključujući međubankarske depozite, te potraživanja i obveze prema Grčkom jamstvenom fondu za depozite i ulaganja („GJFDU”), ali ne i krediti, bili preneseni na preuzimatelja. Grčka središnja banka pozvala je 20. ožujka 2012. pet najvećih grčkih kreditnih institucija u tom trenutku da dostave svoje ponude. Banka i tri druge banke dostavile su obvezujuće ponude. Ponuda Banke bila je najbolja ponuda u smislu novčanog uloga i vremena potrebnog za zaključivanje prijenosa. Banka je ponudila uplatiti novčani ulog jednak […] (39) % vrijednosti prenesenih depozita i procijenila je da bi prijenos mogao biti izvršen u roku od jednog radnog dana.

(65)

Grčka središnja banka odlučila je 23. ožujka 2012. da se depoziti te potraživanja i obveze banke Lesvos-Limnos prema GJFDU-u prenesu na Banku (40). Prema navodima Grčke središnje banke (41), fer vrijednost prenesenih obveza iznosila je […] milijuna EUR, a imovina nije prenesena. Izračunan je novčani ulog (42) od […] milijuna EUR, odnosno, […] % prenesenih depozita. Manjak financijskih sredstava pokrio je GFFS u skladu s člankom 63D stavkom 13. Zakona 3601/2007. GFFS je 10. travnja 2012. isplatio dvije trećine ukupnog manjka financijskih sredstava u obveznicama EFFS-a te se obvezao da će preostali iznos biti plaćen nakon konačnog utvrđivanja manjka financijskih sredstava. Grčka središnja banka utvrdila je 22. lipnja 2012. da konačni manjak financijskih sredstava banke Lesvos-Limnos iznosi 56,6 milijuna EUR. GFFS je 20. srpnja 2012. pokrio neisplaćeni dio manjka financijskih sredstava.

(66)

U trenutku svoje sanacije banka Lesvos-Limnos imala je 37 zaposlenika i 3 podružnice. Banka nije preuzela podružnice banke Lesvos-Limnos, a njezini su zaposlenici otpušteni.

(67)

Grčka središnja banka odlučila je 23. ožujka 2012. da se depoziti te potraživanja i obveze banke Achaia prema GJFDU-u prenesu na Banku (43). Prema navodima Grčke središnje banke (44), fer vrijednost prenesenih obveza iznosila je […] milijuna EUR, a imovina nije prenesena. Izračunan je novčani ulog (45) od […] milijuna EUR, odnosno, […] % kapitala prenesenih depozita. Manjak financijskih sredstava pokrio je GFFS u skladu s člankom 63D stavkom 13. Zakona 3601/2007. GFFS je 10. travnja 2012. isplatio dvije trećine ukupnog manjka financijskih sredstava u obveznicama EFFS-a te se obvezao da će preostali iznos biti plaćen nakon konačnog utvrđivanja manjka financijskih sredstava. Grčka središnja banka utvrdila je 22. lipnja 2012. da konačni manjak financijskih sredstava banke Achaia iznosi 212,9 milijuna EUR. GFFS je 20. srpnja 2012. pokrio neisplaćeni dio manjka financijskih sredstava.

(68)

U trenutku svoje sanacije banka Achaia imala je 103 zaposlenika i 13 podružnica. Banka nije preuzela podružnice banke Achaia, a njezini su zaposlenici otpušteni.

(69)

Grčka središnja banka odlučila je 23. ožujka 2012. da se depoziti te potraživanja i obveze banke Lamia prema GJFDU-u prenesu na Banku (46). Prema navodima Grčke središnje banke, fer vrijednost prenesenih obveza iznosila je […] milijuna EUR, a imovina nije prenesena. Izračunan je novčani ulog (47) od […] milijuna EUR, odnosno, […] % kapitala prenesenih depozita. Manjak financijskih sredstava pokrio je GFFS u skladu s člankom 63.D stavkom 13. Zakona 3601/2007. GFFS je 10. travnja 2012. isplatio dvije trećine ukupnog manjka financijskih sredstava u obveznicama EFFS-a te se obvezao da će preostali iznos biti plaćen nakon konačnog utvrđivanja manjka financijskih sredstava. Grčka središnja banka utvrdila je 22. lipnja 2012. da konačni manjak financijskih sredstava banke Lamia iznosi 56,3 milijuna EUR. GFFS je pokrio neisplaćeni dio manjka financijskih sredstava 20. srpnja 2012.

(70)

U trenutku svoje sanacije banka Lamia imala je 47 zaposlenika i 5 podružnica. Banka nije preuzela podružnice banke Lamia, a njezini su zaposlenici otpušteni.

(71)

Iznosi manjaka financijskih sredstava triju zadružnih banaka navedeni su u tablici 6.

Tablica 6.

Konačni manjkovi financijskih sredstava tri zadružne banke

(72)

Banka FB bila je u vrijeme svoje sanacije manja banka s ukupnom bilancom od 1,4 milijarda EUR, a imala je tržišni udio u kreditima i depozitima manji od 1 %. Banka FB imala je 31. prosinca 2012. 19 podružnica diljem Grčke i 260 zaposlenika.

(73)

U okviru programa potpore grčkim bankama banka FB primila je i. dokapitalizaciju u iznosu od 50 milijuna EUR od grčke države u srpnju 2009., ii. grčke državne vrijednosne papire u iznosu od 60 milijuna EUR u svibnju 2012. (48) i iii. državno jamstvo za izdane obveznice u nominalnom iznosu od 50 milijuna EUR u ožujku 2011.

(74)

Banka FB sudjelovala je u programu UPS-a te razmijenila GDO-ove u nominalnom iznosu od 70 milijuna EUR. Kako je prikazano u tablici 2. njezin ukupni trošak povezan s UPS-om iznosio je oko 49 milijuna EUR prije oporezivanja. Kako je prikazano u tablici 3. u ispitivanju otpornosti na stres iz 2012. procijenjeno je da potrebe banke FB za kapitalom iznose 168 milijuna EUR.

(75)

Grčka središnja banka 8. studenoga 2012. zatražila je od banke FB da do 30. travnja 2013. dovrši povećanje kapitala kako bi ponovno uspostavila stopu osnovnog kapitala.

(76)

S obzirom na to da banka FB do 30. travnja 2013. nije uspjela prikupiti potrebni kapital, Grčka središnja banka odlučila je pokrenuti postupak oduzimanja dozvole banci FB i staviti je u postupak likvidacije.

(77)

Grčka središnja banka smatrala je da je poduzimanje mjera sanacije postupkom kupovine i pripajanja, osobito financiranje relevantnog manjka financijskih sredstava i povezanog pokrivanja potreba za kapitalom u pogledu prenesene imovine, iznimno važno kako bi se održalo povjerenje deponenata u grčki bankarski sustav i tako očuvala financijska stabilnost. Grčka središnja banka procijenila je da je 31. prosinca 2012. ukupni iznos depozita klijenata u banci FB bio otprilike 1 278 milijuna EUR, od čega je GJFDU jamčio samo za 830 milijuna EUR. Prema tome, da je banka FB stavljena u postupak likvidacije bez primjene mjera sanacije, oko 448 milijuna EUR depozita ne bi bilo pokriveno.

(78)

Iz razloga financijske stabilnosti Grčka središnja banka pokrenula je prodaju odabrane imovine i obveza banke FB, uključujući depozite. Međutim, preuzimanje imovine banke FB moglo je za preuzimatelja stvoriti dodatne potrebe za kapitalom pa stoga nijedna banka ne bi prihvatila preuzeti odabranu imovinu i obveze. U svojem dopisu GFFS-u od 8. svibnja 2013. Grčka središnja banka navela je da smatra da je prikladno da GFFS pokrije te potrebe za kapitalom kao dio troškova sanacije. U svojoj konačnoj obvezujućoj ponudi od 10. svibnja 2013. Banka je zatražila da potrebe za kapitalom koje nastanu uslijed prenošenja imovine banke FB pokrije GFFS. Grčka središnja banka procijenila je da te potrebe za kapitalom u trenutku sanacije iznose oko 100 milijuna EUR (49).

(79)

Banka i jedna druga banka 8. svibnja 2013. predale su neobvezujuće ponude. Ponude obje banke temeljile su se na pretpostavci da će GFFS pokriti manjak financijskih sredstava i potrebe za kapitalom povezane s prenesenom imovinom. Banka je 10. svibnja 2013. predala svoju konačnu ponudu. Grčka središnja banka odlučila je imovinu i obveze banke FB prenijeti na Banku čijoj je ponudi dala prednost.

(80)

Krediti klijentima (osim onih koji se trajno ne naplaćuju) i većina salda gotovine, kao i nematerijalna imovina te goodwill, prava vlasništva, ugovori o najmu ili kupovini nekretnina, međubankarske obveze i depoziti klijenata preneseni su na Banku.

(81)

Prema prvotnim procjenama Grčke središnje banke u trenutku sanacije (50), vrijednost obveza prenesenih s banke FB na Banku procijenjena je na 1 402 milijuna EUR dok je vrijednost prenesene imovine procijenjena na 878 milijuna EUR, a razlika od 524 milijuna EUR bila je manjak financijskih sredstava. U skladu s člankom 63D stavkom 13. Zakona 3601/2007 manjak financijskih sredstava pokrio je GFFS koji je 28. lipnja 2013. isplatio dvije trećine procijenjenog manjka financijskih sredstava, odnosno 349,6 milijuna EUR. Nakon što je Grčka središnja banka 7. studenoga 2013. dovršila izračun manjka financijskih sredstava koji je iznosio (51) 457 milijuna EUR, GFFS je 13. studenoga 2013. (52) Banci isplatio razliku od 107,4 milijuna EUR.

(82)

Banka Probank imala je 31. ožujka 2013. mrežu od 112 podružnica i 1 087 (53) zaposlenika.

(83)

Bilanca banke Probank 30. lipnja 2013. iznosila je 3,2 milijarde EUR (54). Banka Probank imala je 31. ožujka 2013. tržišni udio od 1,1 % u kreditima i tržišni udio od 1,7 % u depozitima.

(84)

Banka Probank sudjelovala je u programu UPS-a te razmijenila GDO-ove u nominalnom iznosu od 415 milijuna EUR. Kako je prikazano u tablici 2. njezin ukupni trošak povezan s UPS-om iznosio je oko 295 milijuna EUR prije oporezivanja. Kako je prikazano u tablici 3. u ispitivanju otpornosti na stres iz 2012. procijenjeno je da potrebe banke Probank za kapitalom iznose 282 milijuna EUR.

(85)

Grčka središnja banka 26. listopada 2012. zatražila je od banke Probank da poveća svoj kapital za 282 milijuna EUR.

(86)

S obzirom na to da banka Probank nije uspjela povećati kapital, u srpnju 2013. Grčka središnja banka odlučila je pokrenuti postupak oduzimanja dozvole banci Probank i staviti je u postupak likvidacije (55). Točnije, vlastita sredstva banke Probank bila su negativna i procijenjena su na oko – 16 milijuna EUR na temelju podataka od 31. ožujka 2013. na konsolidiranoj osnovi. Prema tome, banka Probank nije ispunjavala minimalne kapitalne zahtjeve, a njezina vlastita sredstva bila su niža od najnižeg temeljnog kapitala za bilo koju banku, kako je propisano u članku 5. stavku 4. točki (a) Zakona 3601/2007.

(87)

Grčka središnja banka smatrala je da su mjere za sanaciju iznimno važne kako bi se održalo povjerenje deponenata u grčki bankarski sustav i tako očuvala financijska stabilnost. Grčka središnja banka procijenila je da je 31. ožujka 2013. ukupni iznos depozita klijenata u banci Probank bio otprilike 3 123 milijuna EUR, od čega je GJFDU jamčio za samo 1 998 milijuna EUR. Prema tome, da je banka Probank stavljena u postupak likvidacije bez primjene mjera sanacije, oko 1 125 milijuna EUR depozita ne bi bilo pokriveno.

(88)

Iz razloga financijske stabilnosti Grčka središnja banka pokrenula je prodaju odabrane imovine i obveza banke Probank, uključujući depozite. Međutim, preuzimanje imovine banke Probank moglo je za preuzimatelja stvoriti dodatne potrebe za kapitalom pa stoga nijedna banka ne bi prihvatila preuzeti odabranu imovinu i obveze. Stoga je u svojoj konačnoj obvezujućoj ponudi od 25. srpnja 2013. Banka zatražila da potrebe za kapitalom koje nastanu uslijed preuzimanja imovine prenesene s banke Probank pokrije GFFS. Prilikom ocjenjivanja primljenih ponuda GFFS je uzeo u obzir zatraženo preuzimanje obveze pokrivanja potreba za kapitalom. Procijenjeno je da te potrebe za kapitalom iznose [180 do 280] milijuna EUR (56).

(89)

Dana 24. srpnja 2013. još jedna velika grčka banka podnijela je nacrt ponude, a 25. srpnja 2013. Banka je podnijela svoju ponudu. Ponude obje banke temeljile su se na pretpostavci da će GFFS pokriti manjak financijskih sredstava i potrebe za kapitalom povezane s prenesenom imovinom. Grčka središnja banka odlučila je imovinu i obveze banke Probank prenijeti na Banku čijoj je ponudi dana prednost.

(90)

Krediti klijentima (osim onih koji se trajno ne naplaćuju) i većina salda gotovine, kao i nematerijalna imovina te goodwill, prava vlasništva, ugovori o najmu ili kupovini nekretnina, međubankarske obveze i depoziti klijenata preneseni su na Banku.

(91)

Prema prvotnim procjenama Grčke središnje banke u trenutku sanacije (57), vrijednost obveza prenesenih s banke Probank na Banku procijenjena je na 3 198,9 milijuna EUR dok je vrijednost prenesene imovine procijenjena na 2 961,4 milijuna EUR, a razlika od 237,6 milijuna EUR bila je manjak financijskih sredstava. U skladu s člankom 63D stavkom 13. Zakona 3601/2007 manjak financijskih sredstava pokrio je GFFS koji je 9. kolovoza 2013. isplatio dvije trećine procijenjenog manjka financijskih sredstava u novcu, odnosno 158,4 milijuna EUR. Manjak financijskih sredstava čiji je izračun Grčka središnja banka dovršila 30. prosinca 2013. iznosio je 562,7 EUR (58). GFFS je 31. prosinca 2013. Banci isplatio razliku od 404,4 milijuna EUR u gotovini (59).

(92)

Banka je u okviru programa potpore grčkim bankama, mjera dokapitalizacije, mjera osiguranja jamstva i mjera zaduživanja izdavanjem državnih obveznica primila više oblika potpore.

(93)

Banka je ostvarila te i dalje ostvaruje korist od potpore u okviru mjere osiguranja jamstva i mjere zaduživanja izdavanjem državnih obveznica. Ta će se potpora u ovoj Odluci navoditi kao „mjera L1”. Jamstva odobrena Banci 30. studenoga 2013. (60), iznosila su oko 14,8 milijardi EUR. Na taj dan nepodmireni zajmovi u državnim obveznicama Banci iznosili su 847 milijuna EUR. Banka je od 15. travnja 2011. primila zajmove u državnim obveznicama u iznosu od 787 milijuna EUR i državna jamstva u iznosu od 12,9 milijardi EUR.

(94)

U okviru plana restrukturiranja Banke koji su grčka nadležna tijela dostavila Komisiji 25. lipnja 2014. grčka nadležna tijela obavijestila su o svojoj namjeri da nastave odobravati jamstva i izdavati zajmove u državnim obveznicama u okviru programa potpore grčkim bankama tijekom razdoblja restrukturiranja.

(95)

Banka je u svibnju 2009. u okviru mjere dokapitalizacije od Grčke primila dokapitalizaciju u iznosu od 350 milijuna EUR, a u prosincu 2011. dokapitalizaciju od 1 000 milijuna EUR, što je ukupno 1 350 milijuna EUR (mjera A). Ta je dokapitalizacija iznosila oko 2 % rizikom ponderirane imovine kojom je Banka raspolagala u to vrijeme.

(96)

Dokapitalizacija je bila izvedena u obliku povlaštenih dionica koje je upisala Grčka, s kuponom od 10 % i dospijećem od pet godina. Trajanje povlaštenih dionica produženo je i njihova naknada povećana u 2010. Od tada, ako se povlaštene dionice ne otkupe u roku od pet godina od njihova izdavanja i ako se na glavnoj skupštini dioničara ne donese odluka o otkupu tih dionica, grčki ministar financija povećat će kupon za 2 % godišnje na kumulativnoj osnovi (tj. kupon od 12 % za šestu godinu, 14 % za sedmu godinu itd.).

(97)

Likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama iznimna je mjera kojom se solventnim financijskim institucijama koje su suočene s privremenim problemima u pogledu likvidnosti omogućava primanje financijskih sredstava iz Eurosustava, pri čemu ta operacija nije dio jedinstvene monetarne politike. Kamatna stopa koju te financijske institucije plaćaju za tu likvidnosnu pomoć iznosi […] baznih bodova više od kamate koju plaćaju Europskoj središnjoj banci za redovito refinanciranje.

(98)

Grčka središnja banka nadležna je za program likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama, što znači da sve troškove i rizike koji proizlaze iz pružanja te pomoći snosi Grčka središnja banka (61). Grčka je Grčkoj središnjoj banci odobrila državno jamstvo koje se primjenjuje na ukupni iznos likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama koji je odobrila Grčka središnja banka. Donošenjem članka 50. stavka 7. Zakona 3943/2011, kojim je izmijenjen članak 65. stavak 1. Zakona 2362/1995 ministru financija omogućeno je odobravanje jamstava u ime države Grčkoj središnjoj banci kako bi se zaštitila potraživanja Grčke središnje banke prema kreditnim institucijama. Banke koje ostvaruju korist od likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama moraju plaćati državi naknadu za jamstvo u vrijednosti […] baznih bodova.

(99)

Banka je 31. siječnja 2012. ostvarila korist od 8,6 milijardi EUR likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država (62), dok je 31. prosinca 2012. Banka ostvarila korist od 30,9 milijardi EUR likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država (63).

(100)

Banka je od 2012. ostvarila korist od niza mjera potpore u obliku kapitala koje je dodijelio GFFS. U tablici 7. prikazan je pregled tih mjera potpore.

Tablica 7.

Mjere potpore u obliku kapitala odobrene Banci preko GFFS-a

(101)

U uvodnim izjavama 14. do 33. Odluke o pokretanju postupka u pogledu banke NBG naveden je detaljan opis prve dokapitalizacije za premošćivanje iz svibnja (64) 2012. (mjera B1). Pozadina i glavna obilježja te mjere objašnjeni su u ovom odjeljku.

(102)

GFFS je 20. travnja 2012. Banci dostavio dopis u kojem se obvezao na sudjelovanje u planiranom povećanju temeljnog kapitala Banke iznosom u visini do 6,9 milijardi EUR.

(103)

U okviru mjere B1 GFFS je 28. svibnja 2012. Banci prenio obveznice EFFS-a u iznosu od 7,4 milijardi EUR u skladu s odredbama o dokapitalizacijama za premošćivanje iz Zakona 3864/2010 o uspostavi GFFS-a („Zakon o GFFS-u”). Komisija je u uvodnoj izjavi 50. Odluke o pokretanju postupka u pogledu banke NBG već utvrdila da je „Dokapitalizacija za premošćivanje zaključena 28. svibnja 2012. provedba obveze preuzete u pismu o preuzimanju obveze te stoga predstavlja nastavak iste potpore”. Grčka središnja banka izračunala je i iznose iz pisma o preuzimanju obveze i iznose iz prve dokapitalizacije za premošćivanje kako bi osigurala da je Banka ostvarila ukupnu stopu kapitala od 8 % na dan 31. prosinca 2011., datum retroaktivnog knjiženja dokapitalizacije za premošćivanje u poslovne knjige Banke. Kako je vidljivo iz tablice 3., mjerom B1 obuhvaćen je tek ograničen dio ukupnih potreba za kapitalom utvrđenih u ispitivanju otpornosti na stres iz 2012. Banka je trebala prikupiti kapital u okviru budućeg povećanja kapitala, a dokapitalizacija za premošćivanje bila je namijenjena samo za očuvanje prihvatljivosti Banke za financiranje koje osigurava ESB do provedbe tog povećanja kapitala.

(104)

Za razdoblje od datuma prve dokapitalizacije za premošćivanje do datuma konverzije prve dokapitalizacije za premošćivanje u redovne dionice i druge konvertibilne financijske instrumente, u sporazumu između Banke i GFFS-a prije upisa propisano je da Banka mora platiti GFFS-u godišnju naknadu u iznosu 1 % nominalne vrijednosti obveznica EFFS-a i da se sve isplate kupona i kamata obračunanih na obveznice EFFS-a za to razdoblje smatraju dodatnim unosom kapitala od strane GFFS-a u Banku (65).

(105)

Banka je u jesen 2012. uknjižila dodatne gubitke. Njezin se kapital stoga ponovno smanjio na razinu ispod minimalnih kapitalnih zahtjeva za prihvatljivost za financiranje koje osigurava ESB.

(106)

Kao posljedica toga postala je potrebna druga dokapitalizacija za premošćivanje. GFFS je 21. prosinca 2012. proveo drugu dokapitalizaciju za premošćivanje u iznosu od 2 326 milijuna EUR (mjera B2), koji je ponovno isplaćen prijenosom obveznica EFFS-a Banci.

(107)

Ukupni iznos te dvije dokapitalizacije za premošćivanje (mjere B1 i B2) značio je da je ukupne potrebe za kapitalom utvrđene u ispitivanju otpornosti na stres iz 2012. (9,76 milijardi EUR (66)) GFFS već isplatio 21. prosinca 2012.

(108)

Upravni odbor Banke objavio je 22. svibnja 2013. izdavanje 2 274,1 milijun novih dionica nominalne vrijednosti od 0,30 EUR po cijeni od 4,29 EUR po dionici (67).

(109)

Banka je 21. lipnja 2013. objavila (68) isplatu u cijelosti ukupnog povećanja kapitala u dionicama za ukupni iznos od 9 756 milijuna EUR, uključujući iznose premija. Ukupno sudjelovanje privatnih ulagača u povećanju temeljnog kapitala Banke iznosilo je 1 079 milijuna EUR (69). Stoga je sudjelovanje GFFS-a u povećanju temeljnog kapitala banke iznosilo 8 677 milijuna EUR (mjera B3).

(110)

Taj je iznos jednak zbroju mjera B1 i B2 nakon oduzimanja iznosa privatnog sudjelovanja. Povećanjem temeljnog kapitala Banke, prva i druga dokapitalizacija za premošćivanje (mjere B1 i B2) dijelom su pretvorene u trajnu dokapitalizaciju.

(111)

Cijena novih dionica utvrđena je na 50 % prosječne cijene dionica na burzi tijekom 50 dana trgovanja prije određivanja cijene, ponderirane s obzirom na obujam. Kao rezultat spajanja dionica (reverse stock split) i smanjenja temeljnog kapitala Banke, što je dogovoreno na izvanrednoj glavnoj skupštini dioničara 29. travnja 2012. (70), cijena novih dionica određena je na 4,29 EUR po dionici.

(112)

Odmah nakon dokapitalizacije iz proljeća 2013. GFFS je postao glavni dioničar Banke s udjelom od 84,39 % (71). GFFS je izdao varante u iznosu od 245 779,6 milijuna i privatnim ulagačima dodijelio jedan varant za svaku upisanu dionicu, bez naknade (72). Svaki varant uključuje pravo na kupovinu 8,23 dionica od GFFS-a u određenim intervalima i po izvršnim cijenama. Prvi datum kupovine bio je 26. prosinca 2013., a potom se varanti mogu iskoristiti svakih šest mjeseci do 26. prosinca 2017. Cijena pri korištenju varanta jednaka je cijeni upisa od 4,29 EUR uvećano za godišnju kamatnu stopu (4 % za prvu godinu, 5 % za drugu godinu, 6 % za treću godinu, 7 % za četvrtu godinu i potom 8 % na godišnjoj razini za posljednjih šest mjeseci) (73).

(113)

Zakon o GFFS-u kako je izmijenjen 2014. predviđa da se u slučaju izdavanja prava prilagođavati mogu samo izvršne cijene varanata. Osim toga, prilagodba se obavlja na temelju činjeničnog stanja i samo do iznosa prihoda realiziranog od prodaje prava prvokupa GFFS-a. U slučaju povećanja temeljnog kapitala bez prava prvokupa prilagodbe nisu predviđene.

(114)

Kao što je već navedeno u odjeljku 2.2.1., manjkove financijskih sredstava banke Lesvos-Limnos u iznosu od 56,6 milijuna EUR, banke Achaia u iznosu od 212,9 milijuna EUR i banke Lamia u iznosu od 56,3 milijuna EUR pokrio je GFFS. Prema tome, ukupni iznos manjkova financijskih sredstava bio je 325,8 milijuna EUR.

(115)

Od 2009. banka FB imala je koristi od nekoliko mjera potpore. U tablici 8. prikazan je pregled tih mjera potpore.

Tablica 8.

Pregled mjera potpore banci FB

(116)

Grčka je u srpnju 2009. dokapitalizirala banku FB s 50 milijuna EUR, što je iznosilo oko 3 % njezine rizikom ponderirane imovine u to vrijeme. Ta je dokapitalizacija izvršena u okviru mjere dokapitalizacije koja je dio programa potpore grčkim bankama. Dokapitalizacija je bila u obliku povlaštenih dionica.

(117)

Banka FB ostvarila je korist i od potpore za likvidnost u okviru mjera osiguranja jamstva i zaduživanja izdavanjem državnih obveznica koje su dio programa potpore grčkim bankama. U siječnju 2009. banka FB primila je grčke državne vrijednosne papire u iznosu od 60 milijuna EUR koji su dospjeli u prosincu 2011. (mjera FB2). U svibnju 2012. primila je grčke državne vrijednosne papire u iznosu od 60 milijuna EUR koji su trebali dospjeti u travnju 2015., ali su otkazani 23. svibnja 2013. (mjera FB3) (74). U ožujku 2011. banka FB primila je i državno jamstvo za izdane obveznice nominalne vrijednosti od 50 milijuna EUR.

(118)

GFFS je pokrio manjak financijskih sredstava (75) za imovinu prenesenu s banke FB na Banku. U skladu s odlukom Grčke središnje banke od 10. svibnja i 7. studenoga 2013. GFFS je platio ukupni iznos od 456,97 milijuna EUR u dvije rate, 26. srpnja i 13. studenoga 2013. (76).

(119)

U okviru postupka sanacije banke FB, GFFS je preuzeo obvezu da će pokriti potrebe za kapitalom koje nastanu uslijed preuzimanja imovine prenesene s banke FB. Prema tome od GFFS će se tražiti da uloži iznos kapitala jednak 9 % rizikom ponderirane imovine prenesene na Banku. U trenutku sanacije banke FB procijenjeno je da potrebe za kapitalom povezane s prenesenom imovinom iznose oko 100 milijuna EUR.

(120)

Kao što je već navedeno u uvodnoj izjavi (30)., GFFS u Banku neće ulagati dodatni kapital s obzirom na to da se Banka u svojem planu restrukturiranja odriče prava da od GFFS-a zatraži da pokrije potencijalne potrebe za kapitalom povezane s prenesenom imovinom.

(121)

Banka Probank nije ostvarila koristi od nijedne mjere potpore u okviru programa potpore grčkim bankama. U tablici 9. dan je pregled drugih mjera potpore koje su dodijeljene banci Probank.

Tablica 9.

Pregled mjera potpore za banku Probank

(122)

Manjak financijskih sredstava za imovinu prenesenu s banke Probank na Banku financirao je GFFS. U skladu s odlukama Grčke središnje banke od 26. srpnja i 30. prosinca 2013. GFFS je platio ukupni iznos od 562,73 milijuna EUR u dvije rate, 9. kolovoza i 31. prosinca 2013.

(123)

U okviru postupka sanacije banke Probank, GFFS je preuzeo obvezu da će pokriti potrebe za kapitalom kupca koje nastanu uslijed preuzimanja imovine banke Probank. Prema tome od GFFS će se tražiti da uloži iznos kapitala jednak 9 % rizikom ponderirane imovine prenesene u Banku. U trenutku sanacije banke Probank procijenjeno je da potrebe za kapitalom povezane s prenesenom imovinom iznose oko [180 do 280] milijuna EUR.

(124)

Kao što je već navedeno u uvodnoj izjavi (41)., GFFS u Banku neće ulagati dodatni kapital s obzirom na to da se Banka u svojem planu restrukturiranja odriče prava da od GFFS-a zatraži da pokrije potencijalne potrebe za kapitalom povezane s prenesenom imovinom.

(125)

Grčka je 25. lipnja 2014. dostavila plan restrukturiranja Banke u kojem je objašnjeno na koji način Banka, kao kombinirani subjekt nastao preuzimanjem banke FB, banke Probank i tri zadružne banke, namjerava ponovno uspostaviti svoju dugoročnu održivost.

(126)

U okviru plana restrukturiranja Banka će se usredotočiti na svoje osnovne bankarske djelatnosti u Grčkoj i u Turskoj.

(127)

U pogledu Grčke, glavni je prioritet Banke ponovno uspostaviti profitabilno i održivo bankarsko poslovanje u Grčkoj do kraja razdoblja restrukturiranja, odnosno 31. prosinca 2018. U tu svrhu plan za restrukturiranje uključuje niz mjera kojima se namjeravaju poboljšati operativna učinkovitost i neto kamatna marža Banke te mjere kojima se poboljšavaju njezina kapitalna pozicija i struktura bilance.

(128)

U pogledu operativne učinkovitosti Banka je već započela s opsežnim programom racionalizacije. Od 31. prosinca 2009. do 30. prosinca 2012. Banka je smanjila svoju fizičku prisutnost u Grčkoj. Smanjila je broj podružnica s 575 podružnica 2009. (77) na 511 podružnica 2012. (78) te je smanjila i broj zaposlenika u svojem bankarskom poslovanju u Grčkoj (s 12 534 zaposlenika u prosincu 2009. (79) na 11 230 zaposlenika u prosincu 2012. (80)).

(129)

Od prosinca 2012. do kraja 2017. Banka planira dodatno smanjiti broj zaposlenika u Grčkoj (s 13 675 na […]) (81) unatoč utjecaju preuzimanja banke FB koja je imala 260 zaposlenika i banke Probank koja je imala 1087 zaposlenika (82). Razlika između broja zaposlenika u bankarskom poslovanju u Grčkoj 31. prosinca 2012. (11 230) i ukupnog broja zaposlenika u Grčkoj krajem 2012. (13 675) rezultat je broja zaposlenih u nebankarskim djelatnostima poput osiguranja (Ethniki Hellenic General Insurance S.A.), turizma (Astir Palace Vouliagmenis S.A.) ili sektora nekretnina (NBG Pangaea Reic).

(130)

Od prosinca 2012. do kraja 2017. Banka će raditi na racionalizaciji svoje domaće mreže. Broj podružnica povećat će se za […] s 511 na […]. Podsjeća se da je 2013. Banka preuzela mreže banke FB s 19 podružnica i mrežu banke Probank sa 112 podružnica.

(131)

Veća učinkovitost u pogledu podružnica i osoblja pomoći će da se smanji ukupni trošak poslovanja Banke u Grčkoj za […] % s 1 301 milijun EUR na osnovi pro forma u 2012. na […] milijuna EUR u 2017. (83). Posljedično, očekivani omjer troškova i prihoda bankarskog poslovanja Banke u Grčkoj trebao bi pasti na manje od […] % na kraju razdoblja restrukturiranja.

(132)

U planu restrukturiranja opisano je i na koji će način Banka smanjiti svoje troškove financiranja, što je presudno za ponovnu uspostavu održivosti. Banka očekuje da će moći plaćati niže kamatne stope na svoje depozite na temelju stabilnijeg okruženja i posebno na temelju predviđene stabilizacije i oporavka grčkog gospodarstva, za koje se očekuje da će ponovno rasti od 2014. nadalje. Očekuje se da će se u Grčkoj smanjiti marže na depozite (prosjek oročenih depozita, depozita po viđenju i stopa štednje). Slično tome, ovisnost Banke o likvidnosnoj pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država i širem financiranju iz Eurosustava smanjit će se tijekom razdoblja restrukturiranja.

(133)

Planom restrukturiranja predviđeno je da će Banka osnažiti i svoju bilancu. Dodatno će se smanjiti i njezin neto omjer kredita i depozita u Grčkoj, dok će se adekvatnost kapitala poboljšati (sa stope osnovnog kapitala od 8,4 % na razini grupe 31. prosinca 2013.).

(134)

Još jedan prioritet Banke je upravljanje lošim kreditima. Banka će poboljšati svoje kreditne postupke u pogledu davanja novih kredita (bolje pokrivanje kolaterala i smanjena ograničenja) i upravljanja lošim kreditima. Stopa loših kredita će […], s očekivanom stopom od […] % na kraju razdoblja restrukturiranja (84). Trošak rizika (gubici zbog smanjenja vrijednosti povezane s kreditima) smanjit će se s 2 milijarde EUR 2012. na […] milijarde EUR 2018 (85).

(135)

Povećanje operativne učinkovitosti, povećanje neto kamatne marže i smanjenje troška rizika omogućit će Banci da poveća svoju profitabilnost. Banka očekuje da će njezina dobit u Grčkoj iznositi […] milijuna EUR 2014. i […] milijuna EUR 2018. Povrat na kapital dosegnut će […] % 2017. za poslovanje Banke u Grčkoj (86), što je dovoljno s obzirom na profil rizika Banke na taj datum (87).

(136)

Banka je već počela razduživati i restrukturirati svoju međunarodnu mrežu. Od 2009. broj podružnica u jugoistočnoj Europi smanjen je za 170 (88).

(137)

Banka će nastaviti razduživati i restrukturirati svoju međunarodnu mrežu. Banka će osobito prodati svoja društva kćeri u […] i prodati svoje podružnice u […]. Te prodaje predstavljaju […] % imovine Banke izvan Grčke i Turske, odnosno […] milijuna EUR od 12,101 milijuna EUR krajem 2012.

(138)

Podružnice u […] i […] kao i društvo kći u […] bit će […].

(139)

Kao rezultat tih prodaja, neto financiranje Banke podružnica i društava kćeri bit će ukinuto do kraja razdoblja restrukturiranja.

(140)

Banka namjerava smanjiti svoje vlasništvo u banci Finansbank na 60 %[…].

(141)

[…] će banci Finansbank osigurati […] te povećati obvezu Banke da banci Finansbank osigura […]tijekom razdoblja restrukturiranja.

(142)

Banka planira znatan rast banke Finansbank značajno raste tijekom razdoblja restrukturiranja. Provest će i plan kontrole troškova. Banka Finansbank 2014. namjerava […] i […]. U narednim godinama […], što će dovesti do smanjenja omjera troškova i prihoda s […] na […] na kraju razdoblja restrukturiranja (89).

(143)

Planom restrukturiranja predviđa se pomno praćenje rizika koje poduzima banka Finansbank. Očekuje se da će umanjenja vrijednosti iznositi manje od […] % kredita klijenata od 2014. do 2018., uz očekivani povrat na imovinu od […] % 2018. Povrat na kapital banke Finansbank ostat će na visokoj razini tijekom čitavog razdoblja.

(144)

Banka je 2012. prodala svoja poduzeća za osiguranje u Turskoj (životno i neživotno osiguranje) uz kapitalni dobitak od […] milijuna EUR (90).

(145)

Banka je smanjila svoje vlasništvo u svojem društvu kćeri za poslovanje u sektoru nekretnina Pangea ispod 35 % uz pozitivan učinak na stopu osnovnog kapitala Banke (91). Banka planira prodati i […] do […] i svoje društvo kćer za poslovanje s privatnim kapitalom do […].

(146)

Banka je uspješno prikupila znatan iznos kapitala na tržištu i time smanjila potrebu za državnom potporom.

(147)

Najprije, Banka je 2009. prikupila privatni kapital izdavanjem prava u iznosu od 1 247 milijuna EUR. Banka je 2010. ponovno prikupila 1 815 milijuna EUR (92) privatnog kapitala s tržišta. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi (109)., Banka je uspjela prikupiti 1 079 milijuna EUR kapitala od privatnih ulagača i dokapitalizacijom iz proljeća 2013. Udjeli dioničara koji uključuju one koji su sudjelovali u povećanju kapitala 2009. i 2010. u velikoj su mjeri razvodnjeni dokapitalizacijom iz proljeća 2013.: GFFS je primio 84,4 % dionica Banke, a novi ulagači primili su 10,5 % dionica, ostavljajući tako prethodnim dioničarima samo 5,1 % dionica. Dividenda redovnim dioničarima ili američkim imateljima povlaštenih dionica nije plaćena od 2009. (93).

(148)

Banka je u svibnju 2014. prikupila 2,5 milijardi EUR kapitala na tržištu. Banka namjerava […].

(149)

U pogledu doprinosa imatelja hibridnog i podređenog duga, Banka je 3. siječnja 2012. ponudila otkup povlaštenih vrijednosnih papira po cijenama koje su se kretale od 45 % do 70 % nominalne vrijednosti tih vrijednosnih papira. Tom je prilikom Banka otkupila i pokrivene obveznice. Za sve te otkupe otkupna cijena određena je na temelju tržišne vrijednosti instrumenata i sadržavala je premiju ne veću od deset postotnih bodova koja je dodana kao poticaj ulagačima da sudjeluju u otkupu. Ponuda je prihvaćena za 44 % vrijednosnih papira, a ukupno povećanje kapitala iznosilo je oko 302 milijuna EUR (94).

(150)

Kasnije tijekom 2012. i 2013. Banka je pokrenula dodatna upravljanja pasivom na vrijednosne papire izdane ulagačima, uključujući pokrivene obveznice, hibridne instrumente, instrumente dopunskog kapitala i povlaštene dionice izdane u Sjedinjenim Američkim Državama. Tim je otkupima prikupljen dodatni kapital od […] milijuna EUR. Ukupno gledano, Banka je navela da ukupni iznos kapitala prikupljenog tijekom upravljanja pasivom proteklih nekoliko godina iznosi otprilike […] milijuna EUR (95). Uslijed tih otkupa, neplaćeni iznos podređenog i hibridnog duga 31. prosinca 2013. smanjen je na 293 milijuna EUR.

(151)

Grčka se 25. lipnja 2014. obvezala da će Banka i njezina povezana društva provesti plan restrukturiranja dostavljen 25. lipnja 2014. te je preuzela dodatne obveze u pogledu provedbe plana restrukturiranja („preuzete obveze”). U ovom se odjeljku navodi sažetak preuzetih obveza iz Priloga.

(152)

Grčka se najprije obvezala da će Banka restrukturirati svoje komercijalne djelatnosti u Grčkoj ograničavanjem najvećeg broja podružnica i zaposlenika te najvišeg iznosa ukupnih troškova s kojima će se uskladiti do 31. prosinca 2017. (96)

(153)

Grčka se obvezala i da će Banka smanjiti trošak depozita prikupljenih u Grčkoj i uskladiti se s najvećim omjerom neto kredita i depozita (97) do 31. prosinca 2017. (98)

(154)

U pogledu inozemnih društava kćeri Banke Grčka se obvezala da Banka neće davati […] i da će prodati manjinski udio u tom društvu kćeri. Grčka se obvezala i da će Banka razdužiti niz društava kćeri u inozemstvu do 30. lipnja 2018. (99)

(155)

Grčka se obvezala da će banka prodati […] i svoja društva kćeri za poslovanje privatnim kapitalom kao i brojne vrijednosne papire. Uz to, Banka neće kupovati špekulativne vrijednosne papire, uz ograničen broj iznimaka (100).

(156)

Grčka je preuzela niz obveza u pogledu korporativnog upravljanja Banke. Obvezala se da će ograničiti naknade zaposlenicima i upraviteljima Banke, […] (101).

(157)

Grčka se obvezala i da će Banka voditi razboritu kreditnu politiku kako bi osigurala da se odlukama o odobravanju i restrukturiranju kredita nastoji povećati profitabilnost i održivost Banke na najveću moguću razinu. Grčka se obvezala da će Banka postupati u skladu s višim standardima u pogledu praćenja kreditnog rizika te restrukturiranja kredita (102).

(158)

Niz preuzetih obveza odnosi se na poslovanje Banke s povezanim dužnicima. Tim se preuzetim obvezama namjerava osigurati da Banka ne odstupa od razborite bankarske prakse pri odobravanju ili restrukturiranju kredita svojim zaposlenicima, upraviteljima i dioničarima te javnim subjektima, političkim strankama i medijskim društvima (103).

(159)

Konačno, Grčka se obvezala da će Banka postupati u skladu s nekim ograničenjima kao što su zabrana isplate kupona i dividendi, zabrana preuzimanja i zabrana oglašavanja državne potpore (104).

(160)

Te će preuzete obveze do 31. prosinca 2018. pratiti povjerenik za praćenje.

(161)

Neovisno o tome, Grčka je navela da će zatražiti odobrenje Komisije prije bilo kakvog otkupa jamstava od strane Banke ili bilo kojeg državnog subjekta, uključujući GFFS (105).

(162)

Komisija je 27. srpnja 2012. pokrenula službeni istražni postupak kako bi provjerila jesu li ispunjeni uvjeti iz Komunikacije o bankarstvu iz 2008. (106) u pogledu primjerenosti, nužnosti i razmjernosti prve dokapitalizacije za premošćivanje koju je u korist Banke proveo GFFS (mjera B1).

(163)

U pogledu primjerenosti te mjere, s obzirom na to da je potpora pristigla nakon prethodne dokapitalizacije i potpore za likvidnost i uzimajući u obzir dugo razdoblje sanacije, Komisija je izrazila sumnje u to da je Banka poduzela sve moguće radnje kako bi izbjegla buduće potrebe za potporom (107). Uz to, Komisiji nije bilo jasno tko će upravljati Bankom nakon što je prva dokapitalizacija za premošćivanje zamijenjena trajnom dokapitalizacijom (108) s obzirom na to da bi Bankom mogla početi upravljati država ili manjinski privatni vlasnici. Komisija je napomenula da bi htjela osigurati da se kvaliteta upravljanja Bankom i posebno njezin postupak davanja kredita ne pogoršaju ni u jednom od tih dvaju slučajeva.

(164)

U pogledu nužnosti prve dokapitalizacije za premošćivanje, u uvodnoj izjavi 67. Odluke o pokretanju postupka u pogledu banke NBG Komisija je izrazila sumnju u pogledu toga jesu li bile poduzete sve moguće mjere kako bi se izbjegla buduća potreba Banke za potporom. Nadalje, s obzirom na to da trajanje razdoblja dokapitalizacije za premošćivanje nije bilo točno određeno, Komisija nije mogla zaključiti je li naknada bila dostatna i u skladu s načelima naknade i podjele obveza u okviru pravila za državne potpore. Osim toga, s obzirom na to da uvjeti konverzije prve dokapitalizacije za premošćivanje u trajnu dokapitalizaciju nisu bili poznati u vrijeme donošenja Odluke o pokretanju postupka u pogledu banke NBG, Komisija ih nije mogla procijeniti.

(165)

U pogledu razmjernosti mjere Komisija je izrazila sumnje u pogledu dostatnosti zaštite (zabrane oglašavanja državne potpore, zabrane isplate kupona i dividendi, zabrane opcija kupnje i zabrane otkupa kako je opisano u uvodnoj izjavi 71. Odluke o pokretanju postupka u pogledu banke NBG) u pogledu prve dokapitalizacije za premošćivanje. Nadalje, u uvodnoj izjavi 72. Odluke o pokretanju postupka u pogledu banke NBG Komisija je navela da bi zbog nedostatka pravila kojima se sprječava da GFFS koordinira sve četiri najveće grčke banke (odnosno Banku, banku Alpha, banku Eurobank i banku Piraeus) i zbog nedostatka primjerene zaštite kako bi se izbjeglo dijeljenje poslovno osjetljivih informacija moglo doći do narušavanja tržišnog natjecanja. Stoga je Komisija predložila imenovanje povjerenika za praćenje koji bi bio fizički prisutan u Banci.

(166)

Komisija je 3. siječnja 2013. primila primjedbe jedne grčke banke na Odluku o pokretanju postupka u pogledu banke NBG. Iz te su grčke banke primijetili da je dokapitalizacija grčkih banaka koju je proveo GFFS u načelu predstavljala pozitivan korak k zdravijem i održivijem bankarskom sustavu te nisu iskazali primjedbe na dokapitalizaciju Banke.

(167)

Međutim, iako su izrazili svoju punu potporu načelu dokapitalizacije grčkih banaka koju provodi GFFS, iz te su grčke banke objasnili da se u cilju što manjeg narušavanja tržišnog natjecanja i izbjegavanja diskriminacije očekivalo da će dokapitalizacija koju provodi GFFS biti otvorena svim bankama koje posluju u Grčkoj u sličnim okolnostima.

(168)

Grčka je 5. rujna 2012. dostavila primjedbe koje su pripremili Grčka središnja banka i GFFS.

(169)

U pogledu primjerenosti prve dokapitalizacije za premošćivanje, u Grčkoj središnjoj banci napomenuli su da je iznos od 18 milijardi EUR kapitala s pomoću kojih je GFFS dokapitalizirao četiri najveće grčke banke u svibnju 2012. bio manji od konačnog iznosa koji je bio potreban kako bi te banke postupno dosegle i održale stopu osnovnog kapitala postavljenu na 10 % do lipnja 2012. i stopu osnovnog kapitala postavljenu na 7 % u okviru trogodišnjeg negativnog scenarija u stresnim uvjetima. Napomenuli su i da je prva dokapitalizacija za premošćivanje bila privremena s obzirom na to da bi se postupak dokapitalizacije zaključio povećanjima temeljnog kapitala tih četiriju banaka.

(170)

U Grčkoj središnjoj banci primijećeno je i da je dokapitalizacija najvećih grčkih banaka dio dugoročnijeg restrukturiranja grčkog bankarskog sektora. Napomenuto je da se u slučajevima u kojima banka ostaje u privatnom vlasništvu uprava najvjerojatnije neće mijenjati dok u slučaju u kojem je banka u državnom vlasništvu (odnosno, u vlasništvu GFFS-a), GFFS može imenovati novu upravu koju će, u svakom slučaju, procijeniti Grčka središnja banka. Iz Grčke središnje banke napomenuli su da oni neprekidno procjenjuju okvir korporativnog upravljanja, adekvatnost uprave i profil rizičnosti svake banke kako bi se osiguralo da se ne poduzima pretjerani rizik. Istaknuli su i da je GFFS već imenovao predstavnike u Upravnom odboru dokapitaliziranih banaka.

(171)

Što se tiče nužnosti prve dokapitalizacije za premošćivanje, u Grčkoj središnjoj banci primijećeno je da je dokapitalizacija Banke bila ograničena kako bi se osiguralo ispunjenje minimalnih kapitalnih zahtjeva (8 %) koji su tada bili primjenjivi. Navedeno je i da je razlog dugotrajnom razdoblju prije dokapitalizacije bilo izrazito pogoršanje poslovnog okruženja u Grčkoj i učinak programa UPS-a, složenost cijelog projekta i potreba za maksimalnim povećanjem sudjelovanja privatnih ulagača u povećanjima temeljenog kapitala.

(172)

U pogledu razmjernosti prve dokapitalizacije za premošćivanje, u Grčkoj središnjoj banci istaknuli su da je potpuna provedba plana restrukturiranja koji će se dostaviti Komisiji zaštićena činjenicom da će obustava prava glasa GFFS-a biti ukinuta ako se, između ostalog, plan restrukturiranja bitno prekrši. U Grčkoj središnjoj banci isto su tako primijetili da razlog poteškoća Banke nije bila preniska procjena rizika koju je izvršila uprava Banke ili agresivne poslovne mjere.

(173)

Što se tiče primjerenosti prve dokapitalizacije za premošćivanje, kako bi se riješilo pitanje mogućeg uplitanja države u slučaju da država osigura velike iznose državne potpore preko GFFS-a i GFFS ima puno pravo glasa, iz GFFS-a su izjavili da se banke koje financira GFFS ne smatraju javnim subjektima ili subjektima koje nadzire država i da njih ne bi nadzirala država nakon što ih GFFS trajno dokapitalizira. Iz GFFS-a su istaknuli da je ona potpuno neovisan privatnopravni subjekt s autonomijom u odlučivanju. Banka ne podliježe nadzoru države, u skladu s člankom 16.C stavkom 2. Zakona o GFFS-u, u skladu s kojim kreditne institucije kojima je GFFS osigurao potporu u obliku kapitala nisu dio šireg javnog sektora. Upućivalo se i na upravljačku strukturu GFFS-a.

(174)

U pogledu intervencija GFFS-a u upravu Banke, u GFFS-u su napomenuli da će poštovati autonomiju Banke te da se neće uplitati u njezino svakodnevno upravljanje s obzirom na to da je njegova uloga ograničena na način utvrđen u Zakonu o GFFS-u. Naveli su da neće biti uplitanja države ili usklađivanja i da će odluke Banke u pogledu postupka kreditiranja (između ostalog o kolateralu, određivanju cijena i solventnosti dužnika) biti donesene na temelju komercijalnih kriterija.

(175)

U GFFS-u su naglasili da je Zakonom o GFFS-u i sporazumom prije upisa postavljena primjerena zaštita kako bi se postojeće privatne dioničare spriječilo u prekomjernom preuzimanju rizika. Ukazali su na sljedeće elemente: i. imenovanje predstavnika GFFS-a kao neovisnih članova bez izvršnih funkcija u Upravnom odboru Banke i njihovo sudjelovanja u odborima; ii. GFFS koji provodi dubinsku analizu u Banci; i iii. činjenica da bi nakon završne dokapitalizacije njezina prava glasa bila ograničena sve dok bi Banka bila u skladu s uvjetima plana restrukturiranja.

(176)

S obzirom na nužnost prve dokapitalizacije za premošćivanje, a ponajprije s obzirom na razinu naknade potpore, u GFFS-u su izjavili da je naknada dogovorena s predstavnicima Komisije, ESB-om i MMF-om. Tom dogovorenom razinom uzeto je u obzir da bi prva dokapitalizacija za premošćivanje bila pretvorena u trajnu dokapitalizaciju do 30. rujna 2012., što je rok koji je bio određen u ožujku 2012. u okviru MGFP-a između Komisije, ESB-a, MMF-a i Grčke.

(177)

U pogledu razmjernosti prve dokapitalizacije za premošćivanje, u GFFS-u je primijećeno da su mjere koje su u GFFS-u bile donesene, poput onih opisanih u uvodnoj izjavi (175)., dovoljna zaštita s obzirom na velike iznose primljene potpore i produženog razdoblja sanacije. Nadalje, u GFFS-u su izjavili da su na snazi primjerene mjere kojima bi se osiguralo da banke u kojima GFFS sudjeluje međusobno ne dijele poslovno osjetljive informacije. Te mjere uključuju imenovanje raznih predstavnika GFFS-a u te banke, mandate upućene onim predstavnicima koji posebno štite od protoka informacija od jednog do drugog predstavnika i jasne interne upute tim službenicima da ne prenose poslovno osjetljive informacije o bankama. Nadalje, u GFFS-u su izjavili da se ne ostvaruju njihova prava povezana s bankama na način koji može spriječiti, ograničiti, narušiti ili znatno smanjiti ili ometati učinkovito tržišno natjecanje. Konačno, u GFFS-u su istaknuli da članovi njegova Upravnog odbora i njegovi zaposlenici podliježu strogim pravilima o povjerljivosti i fiducijarnim obvezama te ih obvezuju odredbe povezane s čuvanjem poslovne tajne u odnosu na njihov posao.

(178)

Komisija najprije treba procijeniti predstavlja li državna potpora povezana sa sanacijom triju zadružnih banaka (odnosno financiranje manjka financijskih sredstava kojim je omogućen prijenos depozita) državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Prema toj odredbi državna potpora jest svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika u povoljniji položaj u mjeri u kojoj to utječe na trgovinu među državama članicama.

(179)

Komisija će započeti procjenom je li postojala prednost za sljedeće potencijalne korisnike: i. zadružne banke i potencijalno prenesene „djelatnosti” na Banku, i ii. Banku.

(180)

U pogledu tri zadružne banke, Komisija primjećuje da su banka Lesvos-Limnos, banka Achaia i banka Lamia stavljene u postupak likvidacije i da im je oduzeta dozvola za poslovanje u sektoru bankarstva. Stoga više neće obavljati gospodarske djelatnosti na bankarskom tržištu.

(181)

Potpora države, odnosno financiranje manjka financijskih sredstava, predstavljala bi državnu potporu prenesenim potraživanjima i obvezama u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora samo ako one zajedno čine poduzetnika. Koncept poduzetnika obuhvaća svaki subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnosti, bez obzira na pravni status i na način na koji se financira. Svaka djelatnost koja se sastoji od ponude dobara ili usluga na nekom tržištu smatra se gospodarskom djelatnosti. Prema tome, kako bi se utvrdilo postoji li potpora za nekog poduzetnika, trebalo bi ocijeniti podrazumijeva li prijenos potraživanja i obveza prijenos gospodarske djelatnosti.

(182)

Kako je već navedeno u odjeljku 2.2.1., nakon sanacije tri zadružne banke, samo su depoziti te potraživanja i obveze prema GJFDU-u prenesene na Banku. Tri zadružne banke zapošljavale su ukupno 187 zaposlenika i imale 21 podružnicu. Trebalo bi napomenuti da nije bilo automatskog prijenosa podružnica ili ugovora o radu ili kredita između tri zadružne banke i Banke. Prema tome, činjenica da krediti nisu preneseni na Banku, nego ostaju u tri zadružne banke u stečaju, te činjenica da nisu prenesene ni podružnice te da nije bilo automatskog prijenosa ugovora o radu pridonose (109) zaključku da nije bilo prijenosa gospodarske djelatnosti. Prenesene obveze (odnosno depoziti) ne mogu se smatrati korisnikom državne potpore jer ne čine poduzetnika.

(183)

Zaključno, tri postojeća pravna subjekta stavljena su u postupak likvidacije i više ne obavljaju bankarske djelatnosti. Istodobno, prenesene obveze nisu gospodarska djelatnost.

(184)

Prema tome, zaključeno je da dodjela obveznica EFFS-a od strane GFFS-a Banci kako bi pokrila manjak financijskih sredstava za preuzetu imovinu i obveze triju zadružnih banaka ne omogućuje nastavak gospodarskih djelatnosti potonjih. Prema tome, potpora GFFS-a ne predstavlja potporu likvidiranim subjektima niti potporu prenesenoj imovini i obvezama.

(185)

U pogledu toga podrazumijeva li prodaja imovine i obveza triju zadružnih banaka državnu potporu Banci, Komisija mora ocijeniti jesu li ispunjeni određeni zahtjevi, a posebno je potrebno istražiti i. je li postupak prodaje bio javan, bezuvjetan i nediskriminirajući; ii. je li se prodaja odvijala prema tržišnim uvjetima; te iii. je li država u najvećoj mogućoj mjeri povećala prodajnu cijenu za uključenu imovinu i obveze (110).

(186)

Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi (64)., Grčka središnja banka kontaktirala je samo pet najvećih grčkih kreditnih institucija koje su u to vrijeme poslovale u Grčkoj. Zbog činjenice da je kontaktiran ograničen broj kupaca ne može se isključiti da je natječaj bio javan s obzirom da su to bile jedine kreditne institucije koje bi mogle biti zainteresirane za podnošenje ponude. Osim toga, paket za prodaju uključivao je samo depozite. Prema tome, kako bi se ostvarila korist od sinergije tih depozita, potrebno je poslovati u predmetnom zemljopisnom području. Banka koja nije prisutna na tim područjima ne bi mogla ponuditi usluge deponentima, pa bi zadržavanje depozita bilo minimalno te bi preuzimatelj podnio troškove preuzimanja depozita bez ikakve dobivene koristi. Grčka središnja banka prema tome mogla je razumno pretpostaviti da će u kratkom vremenskom okviru koji joj je stajao na raspolaganju za sanaciju triju zadružnih banaka samo kreditne institucije čiji su poslovni modeli omogućavali servisiranje tih deponenata imati zanimanje za preuzimanje te imovine. Banka i tri druge banke dostavile su obvezujuće ponude. Ponuda Banke bila je najbolja ponuda u smislu novčanog uloga i vremena potrebnog za zaključivanje prijenosa. Banka je ponudila uplatiti novčani ulog jednak […] % vrijednosti prenesenih depozita i procijenila je da bi prijenos mogao biti izvršen u roku od jednog radnog dana.

(187)

Na temelju prethodno navedenog, Komisija zaključuje da se državna potpora Banci može isključiti, u skladu s točkom 20. Komunikacije o restrukturiranju i praksom Komisije u donošenju odluka (111).

(188)

Potpora države uključena u prodaju triju zadružnih banaka ne predstavlja državnu potporu trima zadružnim bankama, prenesenoj imovini ili Banci. Prema tome, mjera se ne smatra potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(189)

Komisija mora procijeniti čine li mjere državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(190)

Dokapitalizacija banke FB koju je provela Grčka u iznosu od 50 milijuna EUR u srpnju 2009. (mjera FB1), grčki državni vrijednosni papiri u iznosu od 60 milijuna EUR u svibnju 2012. (mjera FB2) i državno jamstvo dano banci FB za izdane obveznice nominalne vrijednosti od 50 milijuna EUR u ožujku 2011. (mjera FB3) dodijeljene su u okviru programa potpore grčkim bankama (112). U Odluci kojom se taj program odobrava Komisija je zaključila da bi mjere dodijeljene u okviru tog programa činile državnu potporu.

(191)

Prema tome, Komisija primjećuje da prenesene djelatnosti više ne bi postojale da nije bilo tih mjera. Te su mjere doprinijele stabilizaciji i nastavku gospodarskih djelatnosti koje su kasnije prenesene na Banku pa prema tome Komisija smatra da su donijele korist gospodarskim djelatnostima banke FB koje su kasnije prenesene na Banku te predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(192)

Komisija primjećuje da je GFFS tijelo koje je osnovala i koje financira Grčka kako bi pružila potporu bankama, te stoga mjere FB4 i FB5 uključuju potporu države. Komisija primjećuje i da su mjere FB4 i FB5 selektivne po svojoj prirodi jer koriste samo djelatnostima banke FB.

(193)

Štoviše, Komisija smatra da se mjerama FB4 i FB5 djelatnostima banke FB daje jasna prednost time što ih se održava na životu. Nalog za prijenos u tom slučaju doista jest prodaja „en bloc”. Iako vlasnički kapital i podređeni dug neće biti preneseni, ključna produktivna bankarska imovina bit će prenesena (podružnice, depoziti i krediti). Prema tome, mjerom FB4 prenesenim djelatnostima daje se prednost jer se njome osigurava dovoljno imovine da se pokriju njihovi depoziti te prenesene djelatnosti nastavljaju postojati zbog en bloc prodaje imovine banke FB.

(194)

Štoviše, bez mjere FB5 prodaja ne bi bila moguća jer bi prijenos imao potencijalno negativni učinak na stopu adekvatnosti kapitala preuzimatelja. Prema tome, prenesene djelatnosti više ne bi postojale pa im se stoga mjerama FB4 i FB5 pruža jasna prednost.

(195)

Komisija smatra da mjere FB4 i FB5 nisu u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu. GFFS zapravo nema izgleda ostvariti dobit na svoj doprinos: u zamjenu za svoj doprinos nije primio pravo potraživanja u odnosu na Banku, nego pravo potraživanja u odnosu na subjekt koji je u postupku likvidacije, odnosno banku FB (113). Prema tome, GFFS vjerojatno neće u potpunosti povratiti novac koji je uplatio kao doprinos.

(196)

Selektivna prednost koja se omogućava mjerama FB4 i FB5 narušava tržišno natjecanje održavanjem jedne bankarske djelatnosti na životu, omogućujući joj da posluje na tržištu i da se natječe s drugim bankama, uključujući društva kćeri inozemnih banaka koje djeluju u Grčkoj ili koje su potencijalno zainteresirane za ulazak na grčko tržište. Stoga mjere FB4 i FB5 utječu na trgovinu između država članica i mogu narušiti tržišno natjecanje.

(197)

Komisija stoga zaključuje da pokrivanje manjka financijskih sredstava od strane GFFS-a u iznosu od 456,97 milijuna EUR povezano s imovinom prenesenom s banke FB na Banku i obveza koju je GFFS preuzeo u pogledu pokrivanja potreba za kapitalom povezanih s tom imovinom, što može doseći iznos od 100 milijuna EUR, predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(198)

Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi (193)., Komisija smatra da su korisnik mjera FB4 i FB5 djelatnosti banke FB s obzirom na to da im je potpora omogućila nastavak tih gospodarskih djelatnosti u okviru Banke.

(199)

U pogledu toga uključuje li prodaja djelatnosti banke FB državnu potporu Banci, u skladu s točkom 49. Komunikacije o bankarstvu iz 2008., Komisija mora ocijeniti jesu li ispunjeni određeni zahtjevi. Posebno je potrebno istražiti: i. je li postupak prodaje bio javan i nediskriminirajući; ii. je li se prodaja odvijala prema tržišnim uvjetima; te iii. je li financijska ustanova ili vlada u najvećoj mogućoj mjeri povećala prodajnu cijenu za uključenu imovinu i obveze.

(200)

Banka je preuzela paket imovine i obveza banke FB jer je podnijela bolju ponudu u okviru nediskriminirajućeg postupka nadmetanja otvorenog drugim bankama. Grčka središnja banka odlučila je obratiti se samo četirima najvećim bankama koje posluju u Grčkoj, od kojih su samo Banka i jedna druga banka predale neobvezujuće ponude. Grčka središnja banka pozvala je ta dva ponuditelja da podnesu poboljšane ponude. Grčka središnja banka odabrala je banku NBG jer je njezina ponuda podrazumijevala niže troškove sanacije (114).

(201)

Komisija primjećuje da se Grčka središnja banka obratila samo četirima bankama (115). Činjenicom da je kontaktiran ograničen broj kupaca ne može se isključiti da je natječaj bio otvoren s obzirom da u Grčkoj nema drugih banaka koje su dovoljno velike da apsorbiraju ponuđenu imovinu i s adekvatnim kapitalom u trenutku sanacije banke FB te s obzirom na ograničeni interes u trenutku sanacije banke FB, što je vidljivo iz broja inozemnih kreditnih i financijskih institucija koje su poslovale u bankarskim djelatnostima u Grčkoj. Štoviše, Grčka središnja banka unaprijed je odredila portfelj imovine i obveza koje će se prenijeti i vremenski okvir koji bi ponuditelji trebali poštovati da bi nalog bio valjan. Komisija smatra da je postupak prodaje bio otvoren i nediskriminirajući.

(202)

Negativnom cijenom (odnosno, uzimanjem u obzir manjka financijskih sredstava i pokrivanje prethodno spomenutih potreba za kapitalom) za imovinu i obveze banke FB ne isključuje se činjenica da prodajna cijena odražava tržišnu vrijednost poslovanja (116). Komisija nema razloga vjerovati da dana ponuda i plaćena cijena nisu odražavali tržišnu cijenu poslovanja. Napominje se da, u skladu s grčkim zakonom, fer vrijednost prenesene imovine prvotno procjenjuje Grčka središnja banka, a potom je provjeravaju i prilagođavaju vanjski stručnjaci tijekom sljedećih šest mjeseci. Slijedom toga Komisija zaključuje da je postupak prodaje proveden pod tržišnim uvjetima. Na temelju prethodno navedenog, u skladu s točkom 49. Komunikacije o bankarstvu iz 2008., točke 20. Komunikacije o restrukturiranju i vlastite prakse u pogledu odlučivanja (117), Komisija zaključuje da se državna potpora Banci može isključiti.

(203)

Na temelju uvodnih izjava (190) do (197), Komisija smatra da mjere FB1, FB2, FB3, FB4 i FB5 ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 107. stavku 1. Ugovora te da čine državnu potporu.

(204)

Stoga Komisija zaključuje da su djelatnosti banke FB primile državnu potporu u obliku kapitala u iznosu od 606,97 milijuna EUR (mjere FB1, FB4 i FB5), uz zajmove u obliku grčkih državnih vrijednosnih papira u iznosu od 60 milijuna EUR (mjera FB2) i državna jamstva u iznosu od 50 milijuna EUR (mjera FB3), kao što je sažeto u tablici 10.

Tablica 10.

Pregled ukupne potpore koju su primile djelatnosti banke FB

(205)

Člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora Komisiju se ovlašćuje da utvrdi spojivost potpore s unutarnjim tržištem ako joj je svrha „otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu neke države članice”.

(206)

Komisija priznaje da globalna financijska kriza može stvoriti ozbiljne poremećaje u gospodarstvu države članice i da se mjerama za potporu banaka taj poremećaj može ispraviti. To je potvrđeno Komunikacijom o bankarstvu iz 2008., Komunikacijom o dokapitalizaciji i Komunikacijom o restrukturiranju. Komisija i dalje smatra da su zahtjevi za državnu potporu koji se moraju odobriti u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora ispunjeni s obzirom na ponovno pojavljivanje stresnih uvjeta na financijskim tržištima. Komisija je to potvrdila donošenjem Komunikacije o produženju (118) iz 2011. i Komunikacije o bankarstvu (119) iz 2013.

(207)

U pogledu grčkog gospodarstva u svojim odlukama o odobravanju i produženju Programa potpore grčkim bankama, kao i u svojim odobrenjima mjera državne pomoći koju je Grčka dodijelila pojedinačnim bankama, Komisija je potvrdila da postoji prijetnja ozbiljnog narušavanja u grčkom gospodarstvu i da je državna potpora bankama primjerena za ispravljanje tog poremećaja. Stoga bi pravna osnova za procjenu mjera potpore trebao biti članak 107. stavak 3. točka (b) Ugovora.

(208)

U skladu s točkom 15. Komunikacije o bankarstvu iz 2008., kako bi potpora bila usklađena s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora, ona mora biti u skladu s općim kriterijima spojivosti:

(a)   Primjerenost: potpora mora biti dobro usmjerena kako bi se učinkovito postigao cilj ispravljanja ozbiljnog poremećaja u gospodarstvu. To ne bi bio slučaj da mjera nije primjerena za ispravljanje poremećaja.

(b)   Nužnost: mjera potpora mora u svojem iznosu i obliku biti nužna za postizanje cilja. Stoga se ona mora sastojati od minimalnog iznosa koji je nužan za postizanje cilja i poprimiti oblik koji je najprimjereniji za ispravljanje poremećaja.

(c)   Razmjernost: pozitivni učinci mjere moraju biti primjereno uravnoteženi u usporedbi s narušavanjem tržišnog natjecanja kako bi se narušavanje ograničilo na najmanju moguću mjeru nužnu za postizanje ciljeva mjere.

(209)

Tijekom financijske krize Komisija je izradila kriterije spojivosti za različite vrste mjera potpora. Načela za procjenu mjera potpora prvobitno su bila utvrđena u Komunikaciji o bankarstvu iz 2008.

(210)

Komunikacijom o dokapitalizaciji utvrđuju se dodatne smjernice na razini naknade potrebne za dokapitalizacije koje provodi država.

(211)

Konačno, Komisija je u Komunikaciji o restrukturiranju objasnila na koji će način procijeniti planove restrukturiranja. U svojoj će procjeni plana za restrukturiranje Banke u okviru Komunikacije za restrukturiranje Komisija u obzir uzeti sve mjere navedene u tablici 10.

(212)

Mjere FB1, FB2 i FB3 dodijeljene su u okviru Programa potpore grčkim bankama. Mjere uključene u okviru tog programa već su ocijenjene kao spojive s unutarnjim tržištem u odluci Komisije od 19. studenoga 2008.

(213)

U pogledu primjerenosti mjera FB4 i FB5, Komisija smatra da su te mjere primjerene jer štite deponente banke FB te slijedom toga i financijsku stabilnost. Te djelatnosti ne bi mogle nastaviti s poslovanjem da nije bilo potpore GFFS-a s obzirom na to da je banka FB u trenutku sanacije imala negativni vlasnički kapital, a u teškim uvjetima koji su tada prevladavali na tržištu nijedna banka ne bi preuzela portfelj imovine i obveza negativne vrijednosti koji bi negativno utjecao na njezinu poziciju u pogledu adekvatnosti kapitala. Stoga se tim mjerama osiguralo održavanje financijske stabilnosti u Grčkoj. Na temelju toga Komisija smatra da su mjere primjerene kao potpora za sanaciju.

(214)

U skladu s Komunikacijom o bankarstvu iz 2008., mjera potpore mora u svojem iznosu i obliku biti nužna da bi se postigao cilj mjere. Njome se podrazumijeva da dokapitalizacija mora biti u najmanjem mogućem iznosu kako bi se taj cilj postigao.

(215)

Kako je Grčka središnja banka navela u svojem dopisu od 8. svibnja 2013., unatoč tome što banka FB nije bila velika, oduzimanje njezine dozvole bez primjene mjera sanacije moglo je naškoditi povjerenju deponenata u grčki bankarski sustav i tako utjecati na financijsku stabilnost. Osim toga, Grčka središnja banka dodala je da je između različitih mogućnosti sanacije prednost dala sanaciji banke FB primjenom postupka kupovine i pripajanja u skladu s MGFP-om iz prosinca 2012. Smatrala je da se tim postupkom omogućuje brzo i konačno rješenje problema s kojima je bila suočena banka FB. Komisija smatra da se tim elementima financijske stabilnosti pruža potpora nužnosti mjera FB4 i FB5.

(216)

U pogledu iznosa intervencije, Grčka središnja banka u svojoj odluci 10/1/10.5.2013. izjavila je da je nalog za prijenos odabrane imovine i obveza bilo rješenje kojem je dana prednost jer je tim rješenjem omogućeno da se na najmanju mjeru svedu troškovi sanacije. Ta je odluka bila i u skladu s MGFP-om iz ožujka 2012. Štoviše, Komisija primjećuje da su grčka nadležna tijela pažljivo procijenila konačni iznos manjka financijskih sredstava, a u toj procjeni u obzir je uzeto i izvješće o vrednovanju koje je priredio zakonom propisani revizor. Doprinos je točno pokrio razliku između fer vrijednosti prenesene imovine i vrijednosti obveza. Osim toga, GFFS je preuzeo obvezu pokriti potrebe za kapitalom samo u iznosu do 9 % prenesene imovine, kako ju je procijenila Grčka središnja banka. Činjenicom da je od dva ponuditelja samo Banka pristala izmijeniti svoju ponudu podupire se zaključak da doprinos nije bio pretjeran.

(217)

Nadalje, vlasnički kapital banke FB nije prenesen pa je prema tome ostao u likvidiranom subjektu, odnosno banci FB. Prema tome, dioničari će pretrpjeti potpuni gubitak, a doprinos GFFS-a nije uvećan za trošak njihova saniranja.

(218)

Što se tiče naknada za potporu, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi (195)., GFFS najvjerojatnije neće u potpunosti povratiti iznos novca koji je dao kao doprinos (120). Prema tome, jasno je da on ne prima naknadu i njegov je doprinos sličan bespovratnim sredstvima. Kao što je navedeno u točki 44. Komunikacije o dokapitalizaciji, dokapitalizacija s nedovoljnim iznosom naknade može se prihvatiti samo u slučaju banaka u poteškoćama koje ne mogu platiti nikakvu naknadu. Komisija smatra da je to slučaj s bankom NB. Nepostojanje naknade potiče potrebu za dubinskim restrukturiranjem, u skladu s Komunikacijom o dokapitalizaciji.

(219)

Zaključno, mjere FB4 i FB5 nužne su kao potpora za sanaciju u svojem iznosu i obliku kako bi se postigli ciljevi ograničavanja poremećaja u grčkom bankarskom sustavu i gospodarstvu u cjelini.

(220)

Komisija primjećuje da banka FB više ne postoji u obliku u kojem je prije postojala. Činjenica da se potporom saniraju gospodarske djelatnosti koje su prenesene mogla bi, u teoriji, narušiti tržišno natjecanje. Međutim, Komisija pozitivno ističe činjenicu da banka FB nije velika i da je postupak prodaje bio takav da su konkurenti imali priliku podnijeti ponude za odabranu imovinu i obveze banke FB. Nadalje, odmah nakon njihova prijenosa gospodarske djelatnosti banke FB u potpunosti su integrirane unutar Banke te su prestale postojati kao zasebna gospodarska djelatnost ili konkurent. Komisija stoga zaključuje da se potporom ne stvara neopravdano narušavanje tržišnog natjecanja.

(221)

Zaključeno je da su mjere FB4 i FB5 primjerene i nužne te da su, u svjetlu toga da banka FB nije velika i u svjetlu njezinog nestanka kao samostalnog konkurenta kroz potpunu integraciju unutar Banke, razmjerne planiranom cilju, u skladu s Komunikacijom o bankarstvu iz 2008. i Komunikacijom o dokapitalizaciji.

(222)

Što se tiče naknade za mjeru, Komisija je u uvodnoj izjavi (218). napomenula da GFFS vjerojatno neće u potpunosti povratiti 456,97 milijuna EUR koje je isplatio za sanaciju banke FB (mjera FB4). Nepostojanjem naknade potiče se potreba za dubinskim restrukturiranjem u pogledu mjera održivog poslovanja i u pogledu mjera kojima se ograničava narušavanje tržišnog natjecanja.

(223)

Točkom 21. Komunikacije o restrukturiranju navodi se da je u slučajevima u kojima kreditna institucija u poteškoćama vjerojatno ne može ponovno uspostaviti dugoročnu održivost potrebno razmotriti njezinu redovnu likvidaciju ili prodaju. Države članice stoga mogu poticati izlaz neodrživih sudionika istodobno dopuštajući postupak izlaženja unutar primjerenog vremenskog okvira kojim se čuva financijska stabilnost.

(224)

Međutim, banka FB nije bila održiva kao samostalni subjekt te je stavljena u postupak likvidacije. U tom se smislu točkom 17. Komunikacije o restrukturiranju pojašnjava da se „prodajom banke u poteškoćama drugoj financijskoj instituciji može pridonijeti ponovnom uspostavljanju dugoročne održivosti ako je kupac održiv te može apsorbirati prijenos banke u poteškoćama i pomoći u obnovi tržišnog povjerenja”.

(225)

Kako je navedeno u odjeljku 7.5.2., na temelju plana restrukturiranja Banka se može smatrati održivim subjektom. Stoga se prenošenjem djelatnosti banke FB na Banku omogućuje ponovno uspostavljanje dugoročne održivosti. Nadalje, činjenica da je banka FB u potpunosti integrirana (121) u Banku i da nestaje kao samostalni konkurent čini dubinsko restrukturiranje prema zahtjevima u slučaju nedovoljne naknade za državnu potporu.

(226)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (216)., odabranim načinom sanacije banke FB osigurano je ograničavanje troškova restrukturiranja na najnižu mjeru. Prvo, grčka nadležna tijela pažljivo su procijenila manjak financijskih sredstava uzimajući u obzir izvješće neovisnih revizora. Štoviše, GFFS je preuzeo obvezu da će pokriti potrebe za kapitalom kupca proizašle iz prenesenih djelatnosti samo do najmanjeg iznosa propisanog zakonom. Osim toga, integracijom gospodarskih djelatnosti banke FB u veći subjekt i istodobnim ostvarivanjem sinergija racionalizacijom mreže podružnica banke FB, konsolidacijom IT infrastrukture i smanjenjem troškova financiranja, troškovi restrukturiranja ograničeni su na najmanju mjeru u usporedi sa scenarijem u kojem bi država pokušala ponovno uspostaviti održivost banke FB kao samostalnog subjekta.

(227)

Vlasnički kapital i podređeni dug nisu preneseni na Banku, nego su ostali u banci FB, subjektu u likvidaciji. Prema tome, Komisija smatra da je postignuta dovoljna podjela obveza od strane dioničara s obzirom da imaju pravo na prihod od likvidacije samo ako je prihod dovoljan najprije za otplatu GFFS-u čije potraživanje ima prednost pred potraživanjima ostalih vjerovnika. Prema tome, s obzirom na nedostatnost likvidirane imovine, malo je vjerojatno da će dioničari povratiti svoje ulaganje.

(228)

Što se tiče mjera kojima se ograničuje narušavanje tržišnog natjecanja, točkom 30. Komunikacije o restrukturiranju omogućuje se da se „procjena Komisije u pogledu potrebe za takvim mjerama temelji na veličini, rasponu i opsegu djelatnosti koje bi predmetna banka obavljala nakon provedbe vjerodostojnog plana restrukturiranja […]. Priroda i oblik takvih mjera ovisit će o dvama kriterijima: prvo, o iznosu potpore i uvjetima te okolnostima u kojima je potpora dodijeljena, i drugo, o svojstvima jednog ili više tržišta na kojima će na banka primatelj poslovati.”

(229)

Ukupna potpora primljena u obliku kapitala iznosi 606,97 milijuna EUR (mjere FB1, FB4 i FB5), uz grčke državne vrijednosne papire u iznosu od 60 milijuna EUR (mjera FB2) i državna jamstva u iznosu od 50 milijuna EUR (mjera FB3). Mjera FB1 odgovarala je iznosu od 3,25 % rizikom ponderirane imovine banke FB na dan 31. prosinca 2008. Mjera FB4, financiranje manjka financijskih sredstava banke FB Banci odgovaralo je iznosu od oko 33,44 % rizikom ponderirane imovine banke FB na dan 31. ožujka 2013. Mjera FB5 po definiciji je odgovarala iznosu od 9 % rizikom ponderirane imovine banke FB prenesene na Banku. Zbog tih iznosa potpore u kombinaciji s nepostojanjem naknade potrebno je u znatnoj mjeri smanjiti prisutnost korisnika na tržištu.

(230)

Što se tiče tržišta na kojem je poslovala banka FB, Komisija napominje da je banka FB bila vrlo mala banka (s manje od 0,5 % udjela u ukupnoj imovini grčkih banaka i udjelom na grčkom tržištu kredita i depozita manjim od 1 %) te je prema tome imovina i obveze banke FB koje su prenesene na Banku bile male u usporedbi s veličinom grčkog bankarskog sustava.

(231)

Nadalje, aktivnosti banke FB bile su ponuđene konkurentima u okviru javne dražbe. Nakon prodaje banka FB prestala je postojati kao samostalni konkurent jer su prenesene djelatnosti u potpunosti bile integrirane s Bankom.

(232)

Komisija zaključuje da s obzirom na malu veličinu prenesenih djelatnosti, javni postupak prodaje i potpunu integraciju djelatnosti banke FB u Banku, ne postoji neopravdano narušavanje tržišnog natjecanja unatoč vrlo visokom iznosu potpore i nepostojanju naknade.

(233)

Na temelju te analize zaključuje se da prodaja odabrane imovine i obveza banke FB i njihovo integriranje u Banku osigurava dugoročnu održivost, da je potpora ograničena na najmanju moguću mjeru i da nema neopravdanog narušavanja tržišnog natjecanja u skladu s Komunikacijom o restrukturiranju.

(234)

Prema tome, sve su mjere navedene u tablici 10. spojive s unutarnjim tržištem.

(235)

Komisija najprije mora procijeniti čine li mjere državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(236)

GFFS je subjekt koji je osnovala i koji financira Grčka kako bi pružila potporu bankama. Prema tome, mjere PB1 i PB2 uključuju državna sredstva. Isto tako, mjere PB1 i PB2 po svojoj su prirodi selektivne jer koristi od njih imaju samo djelatnosti banke Probank.

(237)

Štoviše, mjerama PB1 i PB2 djelatnostima banke Probank daje se jasna prednost time što ih se održava na životu. Nalog za prijenos u tom slučaju je prodaja „en bloc” s obzirom na to da će, iako vlasnički kapital neće biti prenesen, glavna proizvodna bankarska imovina biti prenesena (podružnice, depoziti i krediti).

(238)

Mjere PB1 i PB2 nisu u skladu s MGFP-om. GFFS zapravo nema izgleda ostvariti dobit na svoj doprinos: u zamjenu za svoj doprinos nije primio pravo potraživanja u odnosu na Banku, nego pravo potraživanja u odnosu na subjekt koji je u postupku likvidacije, odnosno banku Probank (122). Prema tome, GFFS vjerojatno neće u potpunosti povratiti novac koji je uplatio kao doprinos.

(239)

Selektivna prednost koja se omogućava mjerama PB1 i PB2 narušava tržišno natjecanje održavanjem jedne bankarske djelatnosti na životu, omogućujući joj da posluje na tržištu i da se natječe s drugim bankama koje djeluju u Grčkoj ili koje su potencijalno zainteresirane za ulazak na grčko tržište. Stoga mjere PB1 i PB2 utječu na trgovinu između država članica i mogu narušiti tržišno natjecanje.

(240)

Stoga se zaključuje da pokrivanje manjka financijskih sredstava od strane GFFS-a u iznosu od 562,73 milijuna EUR povezano s imovinom prenesenom s banke Probank na Banku i obveza koju je GFFS preuzeo u pogledu pokrivanja potreba za kapitalom povezanih s prenesenom imovinom, što može doseći iznos od [180 to 280] milijuna EUR, predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(241)

Korisnik mjera PB1 i PB2 su djelatnosti banke Probank jer je mjerama omogućen nastavak tih djelatnosti unutar Banke.

(242)

U pogledu toga uključuje li prodaja djelatnosti banke Probank potporu države Banci, u skladu s točkom 49. Komunikacije o bankarstvu iz 2008., Komisija mora ocijeniti jesu li ispunjeni određeni zahtjevi. Posebno je potrebno istražiti: i. je li postupak prodaje bio javan i nediskriminirajući; ii. je li se prodaja odvijala prema tržišnim uvjetima; te iii. je li financijska ustanova ili vlada u najvećoj mogućoj mjeri povećala prodajnu cijenu za uključenu imovinu i obveze.

(243)

Banka je stekla imovinu i obveze banke Probank jer je dostavila bolju ponudu u okviru nediskriminirajućeg postupka nadmetanja otvorenog ostalim bankama. Grčka središnja banka odlučila je kontaktirati samo četiri najveće banke koje posluju u Grčkoj, od kojih su samo Banka i jedna druga banka predale ponude. Banka je dala bolju ponudu u smislu cijene i očekivanih sinergija.

(244)

Grčka središnja banka kontaktirala je samo četiri banke. Zbog ograničenog broja kupaca koji je kontaktiran ne može se isključiti da je nadmetanje bilo javno s obzirom na mali broj banaka koje posluju u Grčkoj i koje su dovoljno velike da apsorbiraju ponuđene djelatnosti i koje su imale adekvatni kapital u trenutku sanacije banke Probank. Osim toga, do sanacije banke Probank nijedna inozemna kreditna i financijska institucija nije dostavila valjani obvezujući prijedlog da preuzme banku Probank usprkos opetovanim odgađanjima krajnjeg roka. U trenutku sanacije banke Probank, interes koji su inozemne kreditne i financijske institucije pokazivale za sudjelovanje u bankarskim djelatnostima u Grčkoj bio je vrlo ograničen. Štoviše, Grčka središnja banka unaprijed je odredila portfelj imovine i obveza koje će se prenijeti i vremenski okvir koji su ponude trebale poštovati da bi nalog bio valjan. Prema tome, Komisija smatra da je postupak prodaje bio otvoren i nediskriminirajući.

(245)

Negativnom cijenom (odnosno, uzimanjem u obzir manjka financijskih sredstava i pokrivanje prethodno spomenutih potreba za kapitalom) za imovinu i obveze banke Probank ne isključuje se činjenica da prodajna cijena odražava tržišnu vrijednost poslovanja (123). Komisija nema razloga vjerovati da dana ponuda i plaćena cijena nisu odražavali tržišnu cijenu poslovanja. I doista, Grčka središnja banka procijenila je fer vrijednost imovine koju su provjerili vanjski revizori. Slijedom toga Komisija zaključuje da je postupak prodaje proveden pod tržišnim uvjetima. Na temelju prethodno navedenog, u skladu s točkom 49. Komunikacije o bankarstvu iz 2008., točke 20. Komunikacije o restrukturiranju i vlastite prakse u pogledu odlučivanja (124), Komisija zaključuje da se državna potpora Banci može isključiti.

(246)

Na temelju uvodnih izjava (236). do (240)., Komisija smatra da mjere PB1 i PB2 ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 107. stavku 1. Ugovora te da čine državnu potporu.

(247)

Prema tome, zaključeno je da su djelatnosti banke Probank primile državnu potporu u obliku kapitala u iznosu od [742,7 do 842,7] milijuna EUR (mjere PB1 i PB2), kako je prikazano u tablici11.

Tablica 11.

Pregled ukupne potpore aktivnostima banke Probank

(248)

Člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora Komisiju se ovlašćuje da utvrdi spojivost potpore s unutarnjim tržištem ako joj je svrha „otklanjanje ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu neke države članice”.

(249)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama (206). i (207)., pravna osnova za procjenu mjere potpore grčkim bankama trebao bi trenutačno biti članak 107. stavak 3. točka (b) Ugovora.

(250)

Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi (208). i u skladu s točkom 15. Komunikacije o bankarstvu iz 2008., kako bi potpora bila usklađena s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora, ona mora biti u skladu s općim kriterijima spojivosti: primjerenošću, nužnošću i razmjernošću.

(251)

Komunikacijom o dokapitalizaciji utvrđuju se dodatne smjernice na razini naknade potrebne za dokapitalizacije koje provodi država.

(252)

Konačno, Komisija je u Komunikaciji o restrukturiranju objasnila na koji će način procijeniti planove restrukturiranja. U svojoj će procjeni plana za restrukturiranje u okviru Komunikacije za restrukturiranje Komisija u obzir uzeti sve mjere navedene u tablici 11.

(253)

U pogledu primjerenosti mjera PB1 i PB5, Komisija smatra da su mjere pokrivanja manjka financijskih sredstava i preuzimanja obveze u pogledu pokrivanja potreba za kapitalom kupca koje su povezane s prenesenom imovinom primjerene jer su omogućile prodaju, zaštitile su deponente banke Probank te slijedom toga i financijsku stabilnost. Te se djelatnosti ne bi mogle nastaviti bez potpore GFFS-a jer je banka Probank imala negativan vlasnički kapital u vrijeme sanacije. U teškim uvjetima koji su tada prevladavali na tržištu nijedna banka ne bi preuzela portfelj imovine i obveza negativne vrijednosti koji bi negativno utjecao na njezinu poziciju u pogledu adekvatnosti kapitala. Grčka središnja banka 10. svibnja 2013. imenovala je povjerenika u banci Probank čija je zadaća bila osigurati provođenje svih potrebnih mjera za dovršetak povećanja temeljnog kapitala banke Probank. Činjenicom da nijedan privatni ulagač nije podnio konačni obvezujući prijedlog za preuzimanje banke Probank do trenutka sanacije, unatoč naporima imenovanog povjerenika u banci Probank i opetovanim produženjima krajnjeg roka za povećanje temeljnog kapitala banke Probank, podupire se zaključak da se te djelatnosti ne bi mogle nastaviti bez potpore primljene od GFFS-a. Stoga se tim mjerama osiguralo održavanje financijske stabilnosti u Grčkoj. Na temelju toga Komisija smatra da su mjere primjerene kao potpora za sanaciju.

(254)

U skladu s Komunikacijom o bankarstvu iz 2008., mjera potpore mora u svojem iznosu i obliku biti nužna da bi se postigao cilj mjere. Njome se podrazumijeva da dokapitalizacija mora biti u najmanjem mogućem iznosu kako bi se taj cilj postigao.

(255)

MGFP-om iz svibnja 2013. predviđeno je da za te sporedne banke (125) koje ne ispunjavaju zahtjeve za kapitalom, Grčka središnja banka u suradnji s GFFS-om procijeni mogućnosti, uključujući i postupak kupovine i pripajanja, kako bi se na najmanju mjeru sveo trošak za porezne obveznike, jamčeći istodobno sigurnost deponenata.

(256)

Kako je Grčka središnja banka navela u svojoj odluci od 26. srpnja 2013. (126), oduzimanje dozvole banke Probank, a da se ne primijene mjere sanacije moglo je utjecati na financijsku stabilnost.

(257)

Komisija smatra da se tim elementima financijske stabilnosti pruža potpora nužnosti mjera PB1 i PB2.

(258)

U pogledu iznosa mjere, grčka nadležna tijela pažljivo su procijenila iznos manjka financijskih sredstava, a u toj procjeni u obzir je uzeto i izvješće o vrednovanju koje je priredio zakonom propisani revizor. Doprinos je točno pokrio razliku između fer vrijednosti prenesene imovine i vrijednosti obveza. Grčka središnja banka u svojoj odluci 12/1/26.7.2013. izjavila je da je nalog za prijenos odabrane imovine i obveza bilo rješenje kojem je dana prednost jer je tim rješenjem omogućeno da se na najmanju mjeru svedu troškovi sanacije. Ta je odluka u skladu i s Drugim programom gospodarske prilagodbe za Grčku iz srpnja 2013. Osim toga, GFFS je preuzeo obvezu pokriti potrebe za kapitalom samo u iznosu do 9 % prenesene imovine, kako ju je procijenila Grčka središnja banka.

(259)

Nadalje, vlasnički kapital nije prenesen na Banku pa će prema tome ostati u subjektu koji je u postupku likvidacije. Prema tome, dioničari banke Probank pretrpjet će potpuni gubitak, a doprinos GFFS-a nije uvećan za trošak njihova saniranja.

(260)

Što se tiče naknada za potporu, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi (238)., GFFS najvjerojatnije neće u potpunosti povratiti iznos novca koji je dao kao doprinos. Prema tome, jasno je da on ne prima naknadu i njegov je doprinos sličan bespovratnim sredstvima. Kao što je navedeno u točki 44. Komunikacije o dokapitalizaciji, dokapitalizacija s nedovoljnim iznosom naknade može se prihvatiti samo u slučaju banaka u poteškoćama koje ne mogu platiti nikakvu naknadu. Komisija smatra da je to slučaj s bankom Probank. Nepostojanje naknade potiče potrebu za dubinskim restrukturiranjem, u skladu s Komunikacijom o dokapitalizaciji.

(261)

Zaključno, mjere su nužne kao potpora za sanaciju u svojem iznosu i obliku kako bi se postigli ciljevi ograničavanja poremećaja u grčkom bankarskom sustavu i gospodarstvu u cjelini.

(262)

Banka Probank više ne postoji u obliku u kojem je postojala ranije. Činjenica da se potporom saniraju djelatnosti prenesene na Banku mogla bi, u teoriji, narušiti tržišno natjecanje. Međutim, Komisija uzima u obzir da je banka Probank mala i da su u prodajnom postupku konkurenti imali priliku podnijeti ponude za odabranu imovinu i obveze banke Probank. Nadalje, odmah nakon njihova prijenosa gospodarske djelatnosti banke Probank u potpunosti su integrirane u Banku i prestale su postojati kao zasebna gospodarska djelatnost ili konkurent. Komisija stoga zaključuje da se potporom ne stvara neopravdano narušavanje tržišnog natjecanja.

(263)

Zaključeno je da su mjere PB1 i PB2 primjerene i nužne te da su, u svjetlu temeljitog restrukturiranja koje je predviđeno za Banku na koju su prenesene gospodarske djelatnosti banke Probank, razmjerne planiranom cilju, u skladu s Komunikacijom o bankarstvu iz 2008. i Komunikacijom o dokapitalizaciji.

(264)

U uvodnoj izjavi (260). Komisija je u pogledu naknade mjere PB1 primijetila da GFFS vjerojatno neće u cijelosti povratiti 562,73 milijuna EUR koje je uložio za sanaciju banke Probank (mjera PB1). Nepostojanjem naknade potiče se potreba za dubinskim restrukturiranjem u pogledu mjera održivog poslovanja i u pogledu mjera kojima se ograničava narušavanje tržišnog natjecanja.

(265)

Točkom 21. Komunikacije o restrukturiranju navodi se da je u slučajevima u kojima se kreditna institucija u poteškoćama vjerojatno ne može ponovno uspostaviti dugoročnu održivost potrebno razmotriti njezinu redovnu likvidaciju ili prodaju. Države članice stoga mogu poticati izlaz neodrživih sudionika istodobno dopuštajući postupak izlaženja unutar primjerenog vremenskog okvira kojim se čuva financijska stabilnost.

(266)

Međutim, banka Probank nije bila održiva kao samostalni subjekt te je stavljena u postupak likvidacije. U tom se smislu točkom 17. Komunikacije o restrukturiranju pojašnjava da se „prodajom banke u poteškoćama drugoj financijskoj instituciji može pridonijeti ponovnom uspostavljanju dugoročne održivosti ako je kupac održiv te može apsorbirati prijenos banke u poteškoćama i pomoći u obnovi tržišnog povjerenja”.

(267)

Kao što je navedeno u odjeljku 7.5.2., na temelju plana restrukturiranja Banka se može smatrati održivim subjektom. Stoga se prenošenjem aktivnosti banke Probank na Banku omogućuje ponovno uspostavljanje njihove dugoročne održivosti. Nadalje, činjenica da su djelatnosti banke Probank u potpunosti integrirane (127) u Banku i da su prestale poslovati kao samostalni konkurent čini dubinsko restrukturiranje prema zahtjevima u slučaju nedovoljne naknade za državnu potporu.

(268)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (258)., odabranim načinom sanacije banke Probank osigurano je ograničavanje troškova restrukturiranja na najnižu mjeru. Prvo, grčka nadležna tijela pažljivo su procijenila manjak financijskih sredstava uzimajući u obzir izvješće neovisnih revizora. Štoviše, GFFS je preuzeo obvezu da će pokriti potrebe za kapitalom kupca proizašle iz prenesenih djelatnosti samo do najmanjeg iznosa propisanog zakonom. Osim toga, integracijom gospodarskih djelatnosti banke Probank u veći subjekt i istodobnim ostvarivanjem sinergija osobito racionalizacijom mreže podružnica banke Probank, konsolidacijom IT infrastrukture i smanjenjem troškova financiranja, troškovi restrukturiranja ograničeni su na najmanju mjeru u usporedi sa scenarijem u kojem bi država pokušala ponovno uspostaviti održivost banke Probank kao samostalnog subjekta.

(269)

Vlasnički kapital i podređeni dug nisu preneseni na Banku, nego su ostali u subjektu u likvidaciji. Prema tome, Komisija smatra da je postignuta dovoljna podjela obveza od strane dioničara s obzirom da imaju pravo na prihod od likvidacije samo ako je prihod dovoljan najprije za otplatu GFFS-u čije potraživanje ima prednost pred potraživanjima ostalih vjerovnika. Prema tome, s obzirom na nedostatnost likvidirane imovine, malo je vjerojatno da će dioničari povratiti svoje ulaganje.

(270)

Što se tiče mjera kojima se ograničuje narušavanje tržišnog natjecanja, točkom 30. Komunikacije o restrukturiranju omogućuje se da se „procjena Komisije u pogledu potrebe za takvim mjerama temelji na veličini, rasponu i opsegu djelatnosti koje bi predmetna banka obavljala nakon provedbe vjerodostojnog plana restrukturiranja […]. Priroda i oblik takvih mjera ovisit će o dvama kriterijima: prvo, o iznosu potpore i uvjetima te okolnostima u kojima je potpora dodijeljena, i drugo, o svojstvima jednog ili više tržišta na kojima će na banka primatelj poslovati.”

(271)

U pogledu iznosa potpore koja je primljena, ukupna potpora primljena u obliku kapitala iznosila je [742,7 do 842,7] milijuna EUR (mjere PB1 i PB2). Mjera PB1 odgovarala je iznosu od otprilike 21,15 % rizikom ponderirane imovine banke Probank na dan 30. lipnja 2013. Mjera PB2 po definiciji je odgovarala iznosu od […] % imovine prenesene s banke Probank. Zbog tih iznosa potpore u kombinaciji s nepostojanjem naknade potrebno je u znatnoj mjeri smanjiti prisutnost korisnika na tržištu.

(272)

Što se tiče tržišta na kojem je poslovala banka Probank, Komisija napominje da je banka Probank bila vrlo mala banka (s manje od 1 % udjela u ukupnoj imovini grčkih banaka i udjelom na grčkom tržištu kredita od oko 1 % i na tržištu depozita manjim od 2 %) te je prema tome imovina i obveze banke Probank koje su prenesene na Banku bile male u usporedbi s veličinom grčkog bankarskog sustava.

(273)

Nadalje, djelatnosti banke Probank bile su ponuđene konkurentima u okviru javne dražbe. Nakon prodaje banka Probank prestala je postojati kao samostalni konkurent jer su prenesene djelatnosti u potpunosti integrirane s Bankom.

(274)

Zaključuje se da s obzirom na malu veličinu prenesenih djelatnosti, javni postupak prodaje i potpunu integraciju djelatnosti banke Probank u Banku, ne postoji neopravdano narušavanje tržišnog natjecanja unatoč vrlo visokom iznosu potpore i nepostojanju naknade.

(275)

Na temelju te analize Komisija zaključuje da se prodajom odabrane imovine i obveza banke Probank i njihovom integracijom u Banku osigurava da djelatnosti banke Probank ponovno uspostave dugoročnu održivost, da je potpora ograničena na najmanju moguću mjeru i da nema neopravdanog narušavanja tržišnog natjecanja u skladu s Komunikacijom o restrukturiranju.

(276)

Prema tome, sve su mjere potpore navedene u tablici 11. spojive s unutarnjim tržištem.

(277)

Komisija mora utvrditi postojanje državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(278)

Komisija je već utvrdila u odlukama kojima se odobrava i produžuje Program potpore grčkim bankama (128) da potpora za likvidaciju dodijeljena u okviru tog programa čini potporu. Nepodmireni iznos jamstava od 15. travnja 2011. iznosio je 12 873 milijuna EUR te je 30. studenoga 2013. dosegao 14 798 milijuna EUR. Na te datume nepodmireni zajmovi u državnim obveznicama Banci iznosili su 787 milijuna EUR, odnosno 847 milijuna EUR. Buduće potpore za likvidnost dodijeljene u okviru tog programa isto bi tako činile potporu.

(279)

Komisija je već utvrdila u Odluci o Programu potpore grčkim bankama od 19. studenoga 2008. da će dokapitalizacija koja će se dodijeliti u okviru mjere dokapitalizacije u okviru tog programa činiti potporu. Banka je primila 1 350 milijuna EUR u vidu povlaštenih dionica što predstavlja 2,1 % rizikom ponderirane imovine Banke (129).

(280)

Grčka je 2010. uvela nekoliko izmjena tehničkih parametara tih povlaštenih dionica pri čemu se, ako se te povlaštene dionice ne otkupe u roku od pet godina, kupon potom povećava za 2 % svake godine. S obzirom na to da se promjenama povećava naknada države, ako se povlaštene dionice ne otkupe ili pretvore nakon pet godina, Komisija zaključuje da preinake tehničkih parametara Banci ne osiguravaju nikakvu prednost te stoga ne uključuju dodatnu državnu potporu.

(281)

U točki 51. Komunikacije o bankarstvu iz 2008. Komisija je objasnila da osiguravanje sredstava središnjih banaka financijskim institucijama ne čini potporu ako su ispunjena četiri kumulativna uvjeta u pogledu solventnosti financijske ustanove, jamstva ustanove, kamatne stope naplaćene financijskoj instituciji i nepostojanje protujamstava države. Budući da likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama za koju jamči država i koja je pružena Banci nije u skladu s ta četiri kumulativna uvjeta, ponajprije jer ima državno jamstvo i dodjeljuje se zajedno s drugim mjerama potpore, ne može se zaključiti da likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama za koju jamči država ne čini državnu potporu.

(282)

Likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama za koju jamči država u skladu je s uvjetima utvrđenima u članku 107. stavku 1. Kao prvo, kako ova mjera uključuje državno jamstvo u korist Grčke središnje banke, sve gubitke snosit će država. Stoga ova mjera uključuje državna sredstva. U okviru likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama bankama se omogućuje dobivanje sredstava u vrijeme kad one nemaju pristup međubankovnim tržištima financiranja i redovnim aktivnostima refinanciranja Eurosustava. Stoga se na temelju likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država Banci dodjeljuje prednost. S obzirom na to da je likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama ograničena na bankarski sektor, ta je mjera selektivna. Uz to, s obzirom na to da se na temelju likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država Banci omogućuje nastavak poslovanja na tržištu i sprječava je u nepodmirivanju obveza i napuštanju tržišta, njome se narušava tržišno natjecanje. Budući da je Banka aktivna u drugim državama članicama i da financijske institucije iz drugih država članica posluju ili bi mogle biti zainteresirane za poslovanje u Grčkoj, prednost dana Banci utječe na trgovinu među državama članicama.

(283)

Na temelju dosad navedenog Komisija smatra da likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama za koju jamči država (mjera L2) čini državu potporu. Iznos likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država s vremenom se razlikovao. Na dan 31. prosinca 2012. iznosio je oko 30,9 milijardi EUR.

(284)

U odjeljku 5.1. Odluke o pokretanju postupka u pogledu banke NBG Komisija je već zaključila da prva dokapitalizacija za premošćivanje čini državnu potporu. Primljeni kapital iznosio je 7 430 milijuna EUR.

(285)

Mjera B2 provedena je s pomoću sredstava iz GFFS-a koja su, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 49. Odluke o pokretanju postupka u pogledu banke NBG, uključivala državna sredstva.

(286)

Što se tiče postojanja prednosti, mjerom B2 povećala se stopa kapitala Banke na razinu kojom se omogućilo daljnje funkcioniranje na tržištu i pristup financiranju iz Eurosustava. Nadalje, naknada mjere B2 sastoji se od obračunanih kamata na obveznice EFFS-a i dodatne provizije od 1 %. Zbog toga što je naknada očigledno niža od naknade sličnih instrumenata kapitala na tržištu, Banka zasigurno ne bi mogla prikupiti taj kapital po takvim uvjetima na tržištu. Stoga je mjerom B2 Banci dana prednost na temelju odobrenih državnih sredstava. A obzirom na to da je mjera dostupna samo Banci, ona je po svojoj prirodi selektivna.

(287)

Kao rezultat mjere B2, ojačan je položaj Banke jer su Banci osigurana financijska sredstva potrebna za nastavak ispunjavanja kapitalnih zahtjeva, dovodeći na taj način do narušavanja tržišnog natjecanja. Budući da je Banka aktivna na bankarskim tržištima drugih država članica i da financijske institucije iz drugih država članica posluju u Grčkoj, ponajprije na tržištu osiguranja, mjera B2 utječe i na trgovinu među državama članicama.

(288)

Komisija smatra da mjera B2 čini državnu potporu. Nacionalna tijela prijavila su je kao potporu. Primljeni kapital iznosio je 2 326 milijuna EUR.

(289)

Sudjelovanje GFFS-a u dokapitalizaciji iz proljeća 2013. (mjere B3) djelomična je konverzija prve i druge dokapitalizacije za premošćivanje (mjere B1 i B2) u trajnu dokapitalizaciju od 8 677 milijuna EUR u redovnim dionicama. Budući da je mjera B3 konverzija potpore koja je već dodijeljena, ona i dalje uključuje državna sredstva, ali se njome ne povećava nominalni iznos potpore. Međutim, povećava se prednost Banke (a time i narušavanje tržišnog natjecanja) za dani nominalni iznos potpore s obzirom da se radi o trajnoj dokapitalizaciji, a ne o privremenoj dokapitalizaciji kao u mjerama B1 i B2.

(290)

Takva potpora nije bila dodijeljena svim bankama koje posluju u Grčkoj. Što se tiče narušavanja tržišnog natjecanja i učinka na trgovinu, Komisija napominje na primjer da se potporom Banci omogućio nastavak poslovanja u drugim državama članicama, kao što su Rumunjska ili Bugarska. Likvidacija Banke dovela bi do okončanja djelatnosti u inozemstvu likvidacijom tih djelatnosti ili prodajom tih poduzeća. Uz to, djelatnosti osiguranja Grčke središnje banke natječu se na tržištu s djelatnostima podružnica društava za osiguranje iz ostalih država članica. Stoga se mjerom narušava tržišno natjecanje i njome se utječe na trgovinu među državama članicama. Prema tome, Komisija smatra da mjera B3 čini državnu potporu.

(291)

Mjere B1, B2 i B3 čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Iznos državne potpore uključen u mjere B1, B2 i B3 jest 9 756 milijuna EUR. Kako je navedeno u odjeljku 7.1.3.3., samo dio prve i druge dokapitalizacije za premošćivanje (mjere B1 i B2) pretvoren je u trajnu dokapitalizaciju od 8 677 milijuna EUR (mjera B3), dok je bilanca otplaćena GFFS-u šest mjeseci nakon što je dodijeljena (130).

(292)

U točki 31. Komunikacije o restrukturiranju navodi se da Komisija, osim apsolutnog iznosa potpore, u obzir mora uzeti potporu „povezanu s rizikom ponderiranom imovinom banke”. Mjere B1, B2 i B3 dodijeljene su tijekom razdoblja od jedne godine, od travnja 2012. (131) do svibnja 2013. Tijekom tog razdoblja promijenila se rizikom ponderirana imovina Banke. Stoga se postavlja pitanje na kojoj bi se razini rizikom ponderirana imovina trebala upotrebljavati, a osobito bi li državnu potporu trebalo ocijenjivati u odnosu na rizikom ponderiranu imovinu koja je postojala na početku razdoblja ili na onu koja je postojala na kraju razdoblja. Mjerama B1, B2 i B3 cilj je pokriti potrebu za kapitalom koju je utvrdila Grčka središnja banka u ožujku 2012. (ispitivanje otpornosti na stres iz 2012.). Drugim riječima, potrebe za kapitalom koje su tim mjerama pokrivene već su postojale u ožujku 2012. Komisija stoga smatra da bi iznos potpore uključen u mjere B1, B2 i B3 trebalo usporediti s rizikom ponderiranom imovinom Banke na dan 31. ožujka 2012. Komisija je isto tako podsjetila da Grčka središnja banka, nakon dokapitalizacije u ožujku 2012. do proljeća 2013., nije u obzir uzela preuzimanja grčkih banaka s ciljem usklađenja – prema gore ili prema dolje – njihovih potreba za kapitalom. Tim se čimbenikom dalje dokazalo da su mjere B1, B2 i B3 bile mjere potpore povezane s parametrom Banke kakav je postojao na dan 31. ožujka 2012.

(293)

Prva i druga dokapitalizacija za premošćivanje zajedno su iznosile 9 756 milijuna EUR. Taj iznos predstavlja 15,3 % rizikom ponderirane imovine Banke na dan 31. ožujka 2012.

(294)

S obzirom da je Banka uspjela privući privatni kapital, stvarni iznos koji je GFFS konačno unio u Banku bio je samo 8 677 milijuna EUR, što predstavlja 13,6 % rizikom ponderirane imovine Banke na dan 31. ožujka 2012.

(295)

Mjere A, B1, B2, B3, L1 i L2 čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Te su mjere sažete u tablici 12.

Tablica 12.

Pregled ukupne potpore koju je primila Banka

(296)

Kao što je zaključeno u uvodnoj izjavi 207., pravna osnova za procjenu mjera potpore trebao bi biti članak 107. stavak 3. točka (b) Ugovora (132).

(297)

Tijekom financijske krize Komisija je izradila kriterije spojivosti za različite vrste mjera potpora. Načela za procjenu mjera potpora prvobitno su bila utvrđena u Komunikaciji o bankarstvu iz 2008.

(298)

Smjernice za mjere dokapitalizacije mogu se pronaći u Komunikaciji o dokapitalizaciji i Komunikaciji o produženju iz 2011.

(299)

Komunikacijom o restrukturiranju definira se pristup koji je Komisija donijela u pogledu procjene planova restrukturiranja, ponajprije potreba za ponovnim uspostavljanjem održivosti, kako bi se osigurao odgovarajući doprinos od korisnika i ograničilo narušavanje tržišnog natjecanja.

(300)

Okvir je dopunjen Komunikacijom o bankarstvu iz 2013. koja se primjenjuje na mjere potpore prijavljene ili dodijeljene nakon 31. srpnja 2013. bez prethodnog odobrenja.

(301)

Likvidnosna potpora koju je Banka već primila konačno je odobrena sukcesivnim odlukama kojima se odobravaju mjere u okviru Programa potpore grčkim bankama i izmjenama i produženjima Programa (133). Sve buduće likvidnosne potpore za Banku morat će se dodijeliti u okviru programa koji je Komisija propisno odobrila. Uvjete takve potpore morat će odobriti Komisija prije nego što potpora bude dodijeljena te se stoga ne mora dodatno ocjenjivati u ovoj odluci.

(302)

Dokapitalizacija dodijeljena u 2009. u obliku povlaštenih dionica (mjera A) dodijeljena je u okviru mjere dokapitalizacije odobrene 2008. kao dio Programa potpore grčkim bankama u okviru Komunikacije o bankarstvu iz 2008. Stoga se ne mora ponovno procjenjivati u okviru Komunikacije o bankarstvu iz 2008. i mora se procijeniti u okviru Komunikacije o restrukturiranju.

(303)

Usklađenost likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država (mjera L2) najprije je potrebno procijeniti na temelju Komunikacije o bankarstvu iz 2008. i Komunikacije o produženju iz 2011. Sve likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koje jamči država dodijeljene nakon 31. srpnja 2013. obuhvaćene su Komunikacijom o bankarstvu iz 2013.

(304)

Usklađenost dokapitalizacija koje je proveo GFFS (mjere B1, B2 i B3), ponajprije u pogledu naknade, najprije je potrebno procijeniti na temelju Komunikacije o bankarstvu iz 2008., Komunikacije o dokapitalizaciji i Komunikacije o produženju iz 2011. U Odluci o pokretanju postupka u pogledu banke NBG Komisija je izrazila dvojbe u pogledu spojivosti mjere B1 s tim komunikacijama. Budući da su one bile provedene prije 1. kolovoza 2013., te mjere nisu obuhvaćene Komunikacijom o bankarstvu iz 2013. Spojivost dokapitalizacija koje je proveo GFFS (mjere B1, B2 i B3) isto bi tako trebalo procijeniti na temelju Komunikacije o restrukturiranju.

(305)

Kako bi potpora bila usklađena s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora, ona mora biti u skladu s općim kriterijima spojivosti: primjerenošću, nužnošću i razmjernošću.

(306)

Budući da su grčke banke bile isključene s međubankovnih tržišta te su postale potpuno ovisne o financiranju iz središnje banke, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (46). i kako Banka nije mogla pozajmiti dovoljan iznos sredstava u okviru redovnih aktivnosti refinanciranja, Banci je bila potrebna likvidnosnu pomoć u izvanrednim situacijama za koju jamči država kako bi bila dovoljno likvidna i čime bi se spriječilo njezino neizvršavanje obveza. Komisija mjeru L2 smatra primjerenim mehanizmom za otklanjanje ozbiljnih poremećaja do kojih bi došlo neizvršavanjem obveza Banke.

(307)

Budući da likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama za koju jamči država obuhvaća financiranje za Banku uz relativno visoki trošak, Banka ima dovoljno poticaja da se za razvoj svojih djelatnosti ne oslanjanje na taj izvor financiranja. Banka je morala platiti kamatnu stopu od […] baznih bodova više od redovnih aktivnosti refinanciranja iz Eurosustava. Uz to, Banka je državi morala platiti naknadu za jamstvo od […] baznih bodova. Posljedično je ukupni trošak likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država za Banku puno viši od uobičajenih troškova refinanciranja iz ESB-a. Točnije, razlika između prije navedenog i potonjeg viša je od razine naknade za jamstvo koja je zatražena Komunikacijom o produženju iz 2011. Posljedično se ukupna naknada koju je država naplatila može smatrati dovoljnom. Iznos likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država Grčka središnja banka i ESB redovito preispituje na temelju stvarnih potreba Banke. Oni pažljivo nadziru njezinu upotrebu i osiguravaju da se ograniči na najmanju potrebnu mjeru. Stoga se mjerom L2 Banci ne osigurava višak likvidnosti koji se mogao upotrijebiti za financiranje aktivnosti kojima se narušava tržišno natjecanje. Ograničena je na najmanji potreban iznos.

(308)

Tim pomnjivim praćenjem upotrebe likvidnosne pomoći u izvanrednim situacijama za koju jamči država i redovitom provjerom ograničenosti njezine upotrebe na najmanju moguću mjeru isto se tako osigurava da je ta likvidnost razmjerna i da ne dovodi do neopravdanog narušavanja tržišnog natjecanja. Komisija ističe i da se Grčka obvezala da će Banka provesti plan restrukturiranja kojim će se smanjiti njezino oslanjanje na financiranje iz središnje banke i da će Banka postupati u skladu s nekim ograničenjima, kako je analizirano u odjeljku 7.6. Tim se čimbenicima omogućava da će oslanjanje na likvidnosnu potporu završiti što je ranije moguće i da je takva potpora razmjerna.

(309)

Mjera L2 stoga je spojiva s Komunikacijom o bankarstvu iz 2008. i Komunikacijom o produženju iz 2011. Kako se Komunikacijom o bankarstvu iz 2013. nisu uveli dodatni preduvjeti u pogledu jamstava, mjera L2 isto je tako spojiva s Komunikacijom o bankarstvu iz 2013.

(310)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (305)., da bi potpora bila usklađena s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora, ona mora biti u skladu s općim kriterijima spojivosti (134): primjerenosti, nužnosti i razmjernosti.

(311)

Komunikacijom o dokapitalizaciji i Komunikacijom o produženju iz 2011. utvrđuju se dodatne smjernice na razini naknade potrebne za dokapitalizaciju koju provodi država.

(312)

Komisija smatra da su dokapitalizacije koje je proveo GFFS (mjere B1, B2 i B3) primjerene jer se njima sprječava stečaj Banke. Bez njih se njezine djelatnosti ne bi nastavile jer je Banka krajem 2012. imala negativan kapital (135).

(313)

U tom je smislu Komisija napomenula u Odluci o pokretanju postupka u pogledu banke NBG da je Banka jedna od najvećih bankarskih institucija u Grčkoj u pogledu kreditiranja i prikupljanja depozita. Kao takva, Banka je sistemski značajna banka za Grčku. Posljedično, nepodmirivanje obveza Banke stvorilo bi ozbiljne poremećaje u grčkom gospodarstvu. U okolnostima koje su tada prevladavale financijske institucije u Grčkoj imale su poteškoća u pristupanju financiranju. Zbog nedostatka financiranja ograničena je njihova sposobnost osiguravanja kredita grčkom gospodarstvu. U tom bi kontekstu poremećaj u gospodarstva bio ozbiljniji zbog nepodmirenih obveza Banke. Nadalje, do mjera B1, B2 i B3 došlo je uglavnom zbog programa UPS-a, izvanrednog i nepredvidivog događaja, a ne kao rezultat lošeg upravljanja ili pretjeranog preuzimanja rizika u Banci. Mjere su stoga prvenstveno usmjerene na rezultate programa UPS-a te se njima pridonosi održavanju financijske stabilnosti u Grčkoj.

(314)

U Odluci o pokretanju postupka u pogledu banke NBG Komisija je izrazila sumnju u to jesu li odmah poduzeti svi mogući koraci kako bi se u budućnosti izbjegla ponovna potreba Banke za potporom. Kako je navedeno u uvodnim izjavama (156)., (157), (158) ove Odluke, Grčka je preuzela obvezu u pogledu provedbe niza mjera povezanih s korporativnim upravljanjem i komercijalnim poslovanjem Banke. Kako je opisano u odjeljku 2.4., Banka je isto tako počela restrukturirati svoje djelatnosti, a mnoga su smanjenja troškova već provedena. Stoga su sumnje Komisije ublažene.

(315)

U Odluci o pokretanju postupka u pogledu banke NBG Komisija je isto tako izrazila sumnje u pogledu postojanja dovoljnih zaštitnih mjera u slučaju da Banka potpadne pod kontrolu države ili u slučaju da privatni dioničari zadrže kontrolu dok bi država imala većinski udjel. Obveze opisane u uvodnim izjavama (156)., (157)., (158). osiguravaju da će se kreditno poslovanje Banke voditi na komercijalnoj osnovi, a da će svakodnevno poslovanje biti zaštićeno od uplitanja države. Okvirom odnosa dogovorenim između GFFS-a i Banke isto se tako osigurava da su interesi države kao glavnog dioničara zaštićeni od pretjeranog rizika koji bi preuzela uprava Banke.

(316)

Na taj se način mjerama B1, B2 i B3 osigurava održavanje financijske stabilnosti u Grčkoj. Znatne mjere poduzete su kako bi se budući gubici sveli na najmanju moguću mjeru i kako bi se osiguralo da djelatnosti Banke nisu ugrožene neprimjerenim upravljanjem. Na toj osnovi Komisija smatra mjere B1, B2 i B3 primjerenima.

(317)

U skladu s Komunikacijom o bankarstvu iz 2008., mjera potpore mora u svojem iznosu i obliku biti nužna za postizanje ciljeva. To znači da dokapitalizacija mora biti u najmanjem mogućem iznosu potrebnom za postizanje tog cilja.

(318)

Grčka središnja banka izračunala je iznos potpore u obliku kapitala u okviru testiranja otpornosti na stres iz 2012. kako bi se osiguralo da stopa osnovnog kapitala Banke ostane iznad određene razine tijekom razdoblja 2012. – 2014., kako je prikazano u tablici 3. Stoga se mjerama B1, B2 i B3 Banci ne osigurava višak kapitala. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (314)., poduzete su mjere u cilju smanjenja rizika da bi Banka mogla trebati dodatnu potporu u budućnosti.

(319)

U pogledu naknada za prvu i drugu dokapitalizaciju za premošćivanje (mjere B1 i B2) Komisija podsjeća da su one dodijeljene u svibnju 2012. i prosincu 2012. te plaćene u naravi u obliku obveznica EFFS-a. GFFS je od datuma isplate tih obveznica EFFS-a do datuma dokapitalizacije iz proljeća 2013. primio kao naknadu obračunane kamate na obveznice EFFS-a uvećane za proviziju od 1 %. (136). Kako je naglašeno u Odluci o pokretanju postupka u pogledu banke NBG, ta je naknada niža od raspona od 7 % do 9 % kako je definirano u Komunikaciji o dokapitalizaciji Međutim, razdoblje niske naknade bilo je ograničeno na jednu godinu za mjeru B1 i pet mjeseci za mjeru B2 (tj. do konverzije dokapitalizacije za premošćivanje u standardnu dokapitalizaciju u redovnim dionicama, odnosno mjere B3). Iako prva i druga dokapitalizacija nisu pokrenule razvodnjavanje udjela postojećih dioničara, dokapitalizacijom iz proljeća 2013., koja se odnosila na djelomičnu konverziju prve i druge dokapitalizacije za premošćivanje, u velikoj su mjeri razvodnjeni udjeli tih dioničara u vlasničkom kapitalu Banke jer su pali na 5,1 %. Tada je prekinuta izvanredna situacija koja je prevladavala od datuma prve dokapitalizacije za premošćivanje. Stoga su ublažene sumnje koje su izražene u Odluci o pokretanju postupka u pogledu banke NBG.

(320)

Drugo, s obzirom na netipičan izvor poteškoća Banke, odnosno gubitke koji su uglavnom proizašli iz otpisa duga u korist države (programa UPS-a i otkupa duga koji državi osiguravaju znatnu prednost, tj. smanjenje duga) i posljedica produžene recesije na njezinu domaćem tržištu, Komisija može prihvatiti to privremeno odstupanje od standardnih zahtjeva u pogledu naknade koji su određeni u Komunikaciji o dokapitalizaciji (137).

(321)

U pogledu mjere B3, u skladu s točkom 8. Komunikacije o produženju iz 2011., dokapitalizacije je potrebno upisati uz dovoljan popust na cijenu dionice prilagođenu za učinak razvodnjavanja kako bi se dalo razumno osiguranje da je država primila odgovarajuću naknadu. Iako mjerom B3 nije predviđen znatan popust na cijenu dionice prilagođene za učinak razvodnjavanja, de facto je bilo nemoguće ostvariti znatan popust na teoretsku cijenu bez prava upisa (138). Prije dokapitalizacije iz proljeća 2013. kapital banke bio je negativan, a njezina tržišna kapitalizacija iznosila je samo mali dio iznosa povećanja kapitala koje je trebalo dovršiti. U tim se okolnostima postavlja pitanje je li postojeće dioničare trebalo u potpunosti istisnuti. Komisija napominje da je cijena izdanja određena na 50 % popusta u odnosu na prosječnu tržišnu cijenu tijekom pedeset dana koji su prethodili određivanju cijene izdanja. Komisija napominje i da je razvodnjavanje udjela prethodnih dioničara bilo veliko jer su nakon te dokapitalizacije držali samo 5,1 vlasničkih udjela u Banci. Stoga bi primjena dodatnog popusta na tržišnu cijenu imala samo neznatan utjecaj na naknadu GFFS-a. S obzirom na specifičnu situaciju grčkih banaka koja je objašnjena u uvodnoj izjavi (320), i činjenicu da potreba za potporom u velikoj mjeri proizlazi iz otpisa duga u korist države, Komisija smatra da je cijena izdanja dionica koje je upisala država dovoljno niska.

(322)

GFFS je izdao i varante i dodijelio je jedan varant za svaku novu dionicu koju je upisao privatni ulagač koji je sudjelovao u dokapitalizaciji iz proljeća 2013. GFFS je dodjeljivao te varante bez naknade. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi (112)., svaki varant sadržava pravo na kupovinu 8,23 dionica od GFFS-a u određenim intervalima i po izvršnim cijenama. Cijena pri korištenju jamstva jednaka je cijeni upisa GFFS-a uvećano za godišnju kamatnu stopu i kumulativnu maržu (4 % za prvu godinu, 5 % za drugu godinu, 6 % za treću godinu, 7 % za četvrtu godinu i potom 8 % na godišnjoj razini za posljednjih šest mjeseci). Najviša naknada koju je GFFS primio na dionice koje posjeduje de facto je utvrđena na tim razinama. Ta je naknada niža od raspona od 7 % do 9 % kako je definirano u Komunikaciji o dokapitalizaciji Međutim, s obzirom da su ti varanti bili ključni čimbenik za uspjeh izdavanja prava i privatne plasmane koje je Banka pokrenula prije dokapitalizacije iz proljeća 2013., Komisija smatra da su ti varanti omogućili Banci da smanji iznos potpore za 1 079 milijuna EUR. Doista, zbog loše stope kapitala Banke prije dokapitalizacij i zbog velike nesigurnosti koja je vladala u to vrijeme, tada raspoložive simulacije pokazale su da bez varanta privatni ulagači ne bi ostvarili dovoljan povrat i ne bi sudjelovali. Zbog razloga objašnjenih u uvodnim izjavama (313). i (320)., zato što bi GFFS primio minimalnu pozitivnu naknadu ako bi jamstva bila iskorištena i zato što je cilj MGFP-a bio privući privatne ulagače kako bi neke banke ostale pod nadzorom privatne uprave i izbjeći situaciju u kojoj bi čitavi bankarski sektor bio pod nadzorom GFFS-a, Komisija može prihvatiti to odstupanje od standardnih zahtjeva u pogledu naknade koji su utvrđeni u Komunikaciji o dokapitalizaciji. To se prihvaćanje temelji i na činjenici da zakon o GFFS-u kako je izmijenjen u ožujku 2014. ne predviđa prilagodbu varanata u slučaju povećanja temeljnog kapitala bez prava prvokupa i da se u slučaju izdavanja prava prilagoditi može samo izvršna cijena varanta, a prilagodba se može dogoditi samo ex post i samo do iznosa zarade ostvarene od prodaje prava GFFS-a s pravom prvokupa. Osim toga, činjenica da se Grčka obvezala da će prije svakog otkupa varanata koje izda GFFS tražiti odobrenje Komisije, omogućit će Komisiji da osigura da potencijalni budući otkupi ne smanje dodatno naknadu GFFS-a, a povećaju naknadu imatelja varanata.

(323)

U pogledu činjenice da su dionice GFFS-a bez prava glasa, Komisija podsjeća da potreba za potporom ne proizlazi uglavnom iz pretjeranog preuzimanja rizika. Osim toga, cilj programa kojeg su gogovorili grčka vlada, Unija, MMF i ESB bio je zadržati neke banke u privatnom vlasništvu. Povrh toga, okvirom odnosa i automatskim vraćanjem prava glasa u slučaju da se plan restrukturiranja ne provodi osigurava se zaštita od budućeg pretjeranog rizika koji bi preuzeli privatni upravitelji Banke. Naposljetku, program UPS-a i otkup iz prosinca 2012. na neki su način naknada državi jer je dug potonje prema Banci smanjen za nekoliko milijardi EUR. Zbog svih tih razloga Komisija prihvaća da GFFS primi dionice bez prava glasa. Komisija stoga smatra da je mjera B3 bila nužna.

(324)

Zaključno, mjere B1, B2 i B3 nužne su kao potpora za sanaciju u svojem iznosu i obliku.

(325)

Banka je primila vrlo velik iznos državne potpore. Ta situacija stoga može dovesti do ozbiljnog narušavanja tržišnog natjecanja. Međutim, Grčka je preuzela obvezu prema kojoj će provesti niz mjera kojima je cilj smanjiti negativne učinke prelijevanja. Točnije, na temelju preuzetih obveza osigurava se da će se poslovanje Banke nastaviti na komercijalnoj osnovi, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama (157). i (158). Grčka se obvezala provesti i zabranu preuzimanja te niz prodaja u inozemstvu i u nebankarskim djelatnostima u Grčkoj, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi (159). Ograničenja narušavanja tržišnog natjecanja dodatno će se procijeniti u odjeljku*7.6.

(326)

U Banci je imenovan i povjerenik za praćenje koji će pratiti ispravnu provedbu preuzetih obveza u pogledu korporativnog upravljanja i komercijalnog poslovanja. Time će se izbjeći štetna promjena poslovne prakse Banke i time smanjiti mogući negativni učinci prelijevanja.

(327)

Konačno, novi sveobuhvatni plan restrukturiranja dostavljen je Komisiji 25. lipnja 2014. Taj će se plan restrukturiranja procijeniti u odjeljku 7.6.

(328)

Zaključno, ublažene su sumnje koje su izražene u Odluci o pokretanju postupka u pogledu banke NBG. Mjere B1, B2 i B3 razmjerne su u kontekstu točke 15. Komunikacije o bankarstvu iz 2008.

(329)

Stoga se zaključuje da su dokapitalizacije koje je proveo GFFS (mjere B1, B2 i B3) primjerene, nužne i razmjerne u kontekstu točke 15. Komunikacije o bankarstvu iz 2008., Komunikacije o dokapitalizaciji i Komunikacije o produženju iz 2011. Mjere B1, B2 i B3 stoga su usklađene s Komunikacijom o bankarstvu iz 2008., Komunikacijom o dokapitalizaciji i Komunikacijom o produženju iz 2011.

(330)

U točki 23. Komunikacije o restrukturiranju stoji da se preuzimanje poduzetnika od strane banaka koje primaju potporu ne može financirati državnom potporom, osim ako je to potrebno za ponovno uspostavljanje održivosti poduzetnika. Nadalje, u točkama 40. i 41. Komunikacije o restrukturiranju stoji da banke ne bi smjele upotrebljavati državnu potporu u svrhu preuzimanja konkurentskih poduzeća, osim ako je preuzimanje dio procesa konsolidacije koji je potreban za ponovno uspostavljanje financijske stabilnosti ili osiguranje učinkovitog tržišnog natjecanja Osim toga, preuzimanjima se može ugroziti ili otežati ponovno uspostavljanje održivosti. Komisija stoga mora procijeniti mogu li preuzimanja koja provodi Banka biti u skladu s Komunikacijom o restrukturiranju.

(331)

Preuzimanje odabrane imovine i obveza triju zadružnih banaka povećava dugoročnu održivost banke.

(332)

Točnije, u trenutku preuzimanja grčke banke već su svjedočile znatnom odljevu depozita u razdoblju od 2010. do sredine 2012. te su bile isključene s međunarodnih tržišta financiranja. To je razlog zašto su četiri od pet najvećih grčkih banaka dostavile ponude za preuzimanje depozita triju zadružnih banaka. Integracija depozita triju zadružnih banaka u bilancu Banke imala je povoljan učinak na njezin likvidnosni profil. Da banka nije preuzela depozite triju zadružnih banaka, neto omjer kredita i depozita banke bio bi viši.

(333)

Nadalje, Banka je brzo integrirala preuzete depozite bez preuzimanja skupe infrastrukture ili skupe mreže podružnica. Osim toga, Banka nije preuzela kredite pa stoga preuzimanjem nisu povećani njezini rizici niti zahtjevi za kapitalom.

(334)

U skladu s točkom 23. Komunikacije o restrukturiranju potporu za restrukturiranje ne bi trebalo upotrebljavati za preuzimanje drugih društava, nego samo za pokrivanje troškova restrukturiranja koji su potrebni za ponovno uspostavljanje održivosti Banke. U ovom slučaju, iako preuzimanje ima pozitivne implikacije za održivost Banke, ono nije ključno za njezinu održivost u smislu točke 23. Komunikacije o restrukturiranju.

(335)

Međutim, kupoprodajna cijena bila je vrlo niska. Novčani ulog koji je Banka platila za preuzimanje prenesenih obveza sve tri zadružne banke utvrđen je na […] % vrijednosti prenesenih depozita i iznosio je manje od […] milijuna EUR, što je jednako iznosu od otprilike[0 do 0,02] % ukupne imovine Banke od prosinca 2011. Može se stoga smatrati da je novčani ulog bio vrlo nizak.

(336)

Zaključuje se da preuzimanjem triju zadružnih banaka nije prekršeno ograničenje troškova restrukturiranja na najnižu potrebnu mjeru.

(337)

U skladu s točkama 39. i 40. Komunikacije o restrukturiranju državnu potporu ne bi se smjelo upotrebljavati na štetu društava koja ne primaju potporu u svrhu preuzimanja konkurentskih poduzeća. U točki 41. Komunikacije o restrukturiranju navodi se i da se preuzimanja mogu odobriti ako su dio procesa konsolidacije koji je potreban za ponovno uspostavljanje financijske stabilnosti ili osiguranje učinkovitog tržišnog natjecanja, da proces preuzimanja treba biti pošten i da se preuzimanjem trebaju osigurati uvjeti učinkovitog tržišnog natjecanja na relevantnom tržištu.

(338)

Grčka središnja banka smatrala je da tri zadružne banke nisu održive i da je potrebno donošenje mjera za sanaciju kako bi se održala financijska stabilnost. Preuzimanje triju zadružnih banaka može se stoga smatrati dijelom postupka konsolidacije koja je potrebna za ponovno uspostavljanje financijske stabilnosti na način opisan u točki 41. Komunikacije o restrukturiranju.

(339)

Osim toga, kupoprodajna cijena bila je vrlo niska. Nijedan ponuditelj koji ne prima potporu nije podnio valjanu ponudu za preuzimanje imovine i obveza triju zadružnih banaka, a postupak prodaje bio je javan i nediskriminirajući I preuzimanje odabrane imovine i obveza banke Achaia od strane Banke odobrilo je (139) Helensko tijelo za tržišno natjecanje (140). Može se stoga pretpostaviti da ishod postupka prodaje ne narušava učinkovito tržišno natjecanje u Grčkoj.

(340)

To je preuzimanje stoga obuhvaćeno izuzećem iz točke 41. Komunikacije o restrukturiranju.

(341)

Zaključeno je da je, s obzirom na jedinstveno stanje grčkih banaka (141) i specifičnosti preuzimanja triju zadružnih banaka, navedeno preuzimanje u skladu sa zahtjevima iz Komunikacije o restrukturiranju.

(342)

U pogledu profitabilnosti poslovanja, preuzimanje banke FB pozitivno će utjecati na ponovnu uspostavu dugoročne održivosti jer spajanje dviju banaka na istom zemljopisnom području pruža mogućnost ostvarivanja sinergija. U trenutku preuzimanja Banka je osobito predviđala postizanje sinergija racionaliziranjem mreže podružnica, usklađivanjem ponude proizvoda i kreditnih politika, usmjeravanjem i konsolidiranjem IT platforme. U svojoj konačnoj ponudi Banka je procijenila da će eliminirati veći dio operativnih troškova banke FB i predvidjela je usklađivanje troška prenesenih depozita s politikom Banke u pogledu kamatnih stopa, odnosno, smanjenje kamatne stope koja se plaća za depozite banke FB na razine koja Banka plaća za svoje depozite, a da pritom zadrži postojeće klijente banke FB.

(343)