17.3.2015

Službeni list Europske unije

L 72/8

ODLUKA VIJEĆA (EU) 2015/438

od 2. ožujka 2015.

o utvrđivanju stajališta koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru zajedničkog odbora uspostavljenog Sporazumom između Europske unije i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza u pogledu donošenja zajedničkih smjernica za provedbu Sporazuma

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točku (a) u vezi s člankom 218. stavkom 9.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)	Člankom 12. Sporazuma između Europske unije i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza (1) („Sporazum”) uspostavlja se zajednički odbor. Njime se propisuje da zajednički odbor mora posebno nadzirati provedbu tog Sporazuma.

(2)	Sporazum između Europske unije i Ukrajine o izmjeni Sporazuma između Europske unije i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza (2) („Sporazum o izmjeni”) stupio je na snagu 1. srpnja 2013.

(3)	Uredbom (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (3) uspostavljeni su postupci i uvjeti za izdavanje viza za potrebe tranzita ili planiranih boravaka na državnom području država članica u trajanju od najviše 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.

(4)

Unutar svoje nadležnosti, zajednički odbor naveo je potrebu za zajedničkim smjernicama kako bi se osigurala potpuna usklađenost u provedbi Sporazuma među konzulatima država članica te za razjašnjavanjem odnosa između odredbi Sporazuma i odredbi ugovornih stranaka koje se nastavljaju primjenjivati na pitanja povezana s vizama koja nisu obuhvaćena Sporazumom.

(5)	Zajednički odbor donio je takve smjernice 25. studenoga 2009. Odlukom br. 1/2009.Te smjernice moraju biti prilagođene novim odredbama Sporazuma koje su uvedene Sporazumom o izmjeni te izmjenama u Unijinu unutarnjem pravu o viznoj politici. Radi jasnoće prikladno je zamijeniti te smjernice.

(6)	Primjereno je utvrditi stajalište koje treba donijeti unutar zajedničkog odbora u odnosu na donošenje zajedničkih smjernica za provedbu Sporazuma,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje treba donijeti u ime Unije u zajedničkom odboru osnovanom člankom 12. Sporazuma između Europske unije i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza, u pogledu donošenja zajedničkih smjernica za provedbu Sporazuma, temelji se na nacrtu odluke zajedničkog odbora priloženom ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 2. ožujka 2015.

Za Vijeće

Predsjednica

D. REIZNIECE-OZOLA

(1) SL L 332, 18.12.2007., str. 68.

(2) SL L 168, 20.6.2013., str. 11.

(3) Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009., str. 1.).

NACRT

ODLUKA br. …/2014 ZAJEDNIČKOG ODBORA USPOSTAVLJENOG SPORAZUMOM IZMEĐU EUROPSKE UNIJE I UKRAJINE O POJEDNOSTAVNJENJU IZDAVANJA VIZA

od …

u pogledu donošenja zajedničkih smjernica za provedbu Sporazuma

ZAJEDNIČKI ODBOR,

uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza („Sporazum”), a posebno njegov članak 12.,

budući da je Sporazum stupio na snagu 1. siječnja 2008.,

ODLUČIO JE SLJEDEĆE:

Članak 1.

Zajedničke smjernice za provedbu Sporazuma između Europske unije i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza utvrđene su u prilogu ove Odluke.

Članak 2.

Odluka br. 1/2009 zajedničkog odbora stavlja se izvan snage.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u

Za Europsku uniju

Za Ukrajinu

PRILOG

ZAJEDNIČKE SMJERNICE ZA PROVEDBU SPORAZUMA IZMEĐU EUROPSKE UNIJE I UKRAJINE O POJEDNOSTAVNJENJU IZDAVANJA VIZA

Svrha je Sporazuma između Europske unije i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2008., kako je izmijenjen Sporazumom između Europske unije i Ukrajine od 23. srpnja 2012., koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. („Sporazum”), pojednostavnjenje, na temelju uzajamnosti, postupaka izdavanja viza za namjeravani boravak u trajanju od najviše 90 dana u razdoblju od 180 dana za građane Ukrajine.

Sporazumom se utvrđuju, na temelju uzajamnosti, pravno obvezujuća prava i obveze u cilju pojednostavnjenja postupaka izdavanja viza za građane Ukrajine.

Cilj je smjernica, koje je donio zajednički odbor osnovan člankom 12. Sporazuma („zajednički odbor”), osigurati ispravnu i usklađenu provedbu odredbi Sporazuma od strane diplomatskih misija i konzularnih ureda država članica. Smjernice nisu dio Sporazuma i stoga nisu pravno obvezujuće. Međutim, preporučuje se diplomatskom i konzularnom osoblju da ih se dosljedno pridržava pri provedbi odredbi Sporazuma.

Te su smjernice osmišljene tako da ih se ažurira s obzirom na iskustva u provedbi Sporazuma na temelju odgovornosti zajedničkog odbora. Smjernice koje je zajednički odbor donio 25. studenoga 2009. prilagođene su u skladu sa Sporazumom između Europske unije i Ukrajine o izmjeni Sporazuma između Europske zajednice i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza („Sporazum o izmjeni”) i s novim zakonodavstvom Unije kao što je Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (1) („Zakonik o vizama”).

I. OPĆA PITANJA

1.1 Svrha i područje primjene.

Člankom 1. Sporazuma određuje se sljedeće: „Svrha je ovog Sporazuma pojednostavniti izdavanje viza građanima Ukrajine za namjeravani boravak od najviše 90 dana u razdoblju od 180 dana.”.

Sporazum se primjenjuje na sve građane Ukrajine koji podnesu zahtjev za vizu za kratkotrajni boravak, bez obzira na državu u kojoj borave.

Člankom 1. stavkom 2. Sporazuma određuje se sljedeće: „Ukrajina može ponovno uvesti obvezu pribavljanja vize samo za građane ili određene kategorije građana svih država članica, a ne za građane ili određene kategorije građana pojedinih država članica. Ako bi Ukrajina ponovno uvela obavezu ishođenja viza za građane EU-a ili za određene kategorije građana EU-a, iste olakšice koje su odobrene ovim sporazumom ukrajinskim državljanima automatski bi se, na osnovi uzajamnosti, primjenjivale na dotične građane EU-a.”.

U skladu s odlukama ukrajinske vlade od 1. svibnja 2005. odnosno od 1. siječnja 2008., građani EU-a izuzeti su od obveze pribavljanja vize prilikom putovanja u Ukrajinu na razdoblje u trajanju od najviše 90 dana ili za provoz preko državnog područja Ukrajine. Ovom odredbom ne utječe se na pravo ukrajinske vlade o izmjeni tih odluka.

1.2 Područje primjene Sporazuma.

Člankom 2. Sporazuma određuje se sljedeće:

„1. Pojednostavnjenja viznih postupaka utvrđena ovim Sporazumom primjenjuju se na građane Ukrajine samo ako oni nisu izuzeti od zahtjeva koje u pogledu viza postavljaju zakoni i propisi Europske unije ili država članica, ovaj sporazum ili drugi međunarodni sporazumi.

2. Nacionalno zakonodavstvo Ukrajine ili država članica ili propisi Europske unije primjenjuju se na pitanja koja nisu obuhvaćena odredbama ovog Sporazuma, poput odbijanja izdavanja vize, priznanja putnih isprava, dokaza o dostatnim sredstvima za uzdržavanje i odbijanja ulaska te mjera izgona.”

Ne dovodeći u pitanje njegov članak 10. (kojim se predviđa izuzeće od obveze pribavljanja vize za osobe koje posjeduju diplomatske putovnice ili biometrijske putovnice Ukrajine), Sporazumom se ne utječe na postojeća pravila o obvezama pribavljanja vize ili o izuzeću od posjedovanja vize. Na primjer, člankom 4. Uredbe Vijeća br. 539/2001 (2) dopušta se državama članicama da izuzmu od obveze pribavljanja vize, među ostalim kategorijama, posade civilnog zrakoplovstva i pomorstva.

Schengenski propisi i, po potrebi, nacionalno pravo i dalje se primjenjuju na sva pitanja koja nisu obuhvaćena ovim Sporazumom, kao što su odbijanje izdavanja vize, priznavanje putnih isprava, dokazivanje dovoljnih sredstava za život, odbijanje ulaska i mjere protjerivanja. To se odnosi i na schengenska pravila kojima se određuje schengenska država članica odgovorna za obradu zahtjeva za vizu. Stoga građanin Ukrajine treba nastaviti s podnošenjem zahtjeva za vizu konzulatu države članice koja je glavno odredište njegova putovanja; ako glavno odredište ne postoji zahtjev treba podnijeti konzulatu države članice prvog ulaska u schengenski prostor.

Čak i ako su uvjeti iz Sporazuma ispunjeni, na primjer, podnositelj zahtjeva za vizu pružio je dokaz o dokumentaciji u vezi sa svrhom putovanja za kategorije predviđene u članku 4., izdavanje vize i dalje se može odbiti ako uvjeti iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (3) (Zakonik o schengenskim granicama) nisu ispunjeni, odnosno ako osoba ne posjeduje valjanu putnu ispravu, izdano je upozorenje u SIS-u, smatra se da osoba predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti itd.

Druge mogućnosti za fleksibilnost u izdavanju viza dopuštene u Zakoniku o vizama i dalje se primjenjuju. Na primjer, vize za višekratni ulazak s dužim razdobljem valjanosti do pet godina mogu se izdati za kategorije osoba osim onih navedenih u članku 5. Sporazuma ako su ispunjeni uvjeti iz Zakonika o vizama (vidjeti članak 24. stavkom 2. Zakonika o vizama). Na isti način odredbe iz Zakonika o vizama kojima se dopušta oslobađanje od ili smanjenje pristojbe za vizu nastavit će se primjenjivati (vidjeti II.2.1.1.).

1.3 Vrsta viza koje su obuhvaćene područjem primjene Sporazuma.

U članku 3. točki (d) Sporazuma „viza” se definira kao „odobrenje koje je izdala država članica ili odluka koju je ta država donijela, a koja je potrebna za:

—	ulazak u svrhu namjeravanog boravka u toj državi članici ili u nekoliko država članica u ukupnom trajanju od najviše 90 dana,

—	ulazak zbog provoza preko državnog područja te države članice ili nekoliko država članica;”.

Sljedeća vrsta viza obuhvaćena je Sporazumom:

—	vize „C” (vize za kratkotrajni boravak).

Pojednostavnjenja iz Sporazuma primjenjuju se na jedinstvene vize koje su valjane za cjelokupno područje država članica i na vize s ograničenim područjem valjanosti (LTV).

1.4 Izračun duljine boravka koji je odobren vizom, a posebno pitanje kako odrediti šestomjesečno razdoblje

Nedavnom izmjenom Zakonika o schengenskim granicama ponovno je definiran pojam kratkog boravka. Trenutačna definicija glasi kako slijedi: „90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka”.

Datum ulaska računat će se kao prvi dan boravka na području država članica, a datum izlaska računat će se kao posljednji dan boravka na području država članica. Pojam „bilo koji” podrazumijeva primjenu „pomičnog” referentnog razdoblja od 180 dana, računajući svaki dan boravka u posljednjem razdoblju od 180 dana, kako bi se provjerilo poštuje li se i dalje uvjet maksimalno dozvoljenog boravka od 90 dana u razdoblju od 180 dana. To znači da se u slučaju odsutnosti u neprekinutom razdoblju od 90 dana dozvoljava novi boravak u trajanju do 90 dana.

Definicija je stupila na snagu 18. listopada 2013. Kalkulator za izračun može se pronaći na internetu na sljedećoj adresi: http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/what-we-do/policies/borders-and-visas/border-crossing/index_en.htm

Primjer izračuna boravka na temelju nove definicije:

Osoba koja posjeduje vizu za više ulazaka u trajanju od 1 godine (18.4.2014. – 18.4.2015.) prvi put ulazi 19.4.2014. i ostaje 3 dana. Zatim ponovno ulazi 18.6.2014. i ostaje 86 dana. Kakvo je stanje na određene datume? Kada će ta osoba ponovno smjeti ući?

Dana 11.9.2014.: Tijekom posljednjih 180 dana (16.3.2014. – 11.9.2014.) osoba je boravila tri dana (19. – 21.4.2014.) plus 86 dana (18.6.2014. – 11.9.2014.) = 89 dana = Nema prekoračenja boravka. Osoba može ostati još 1 dan.

Od 16.10.2014.: Osoba može ući i boraviti još dodatna tri dana, 16.10.2014. boravak od 19.4.2014. postaje nevažan (izvan razdoblja od 180 dana); Dana 17.10.2014. boravak od 20.4.2014. postaje nevažan (izvan razdoblja od 180 dana itd.).

Od 15.12.2014.: Osoba može ući i boraviti dodatnih 86 dana, 15.12.2014. boravak od 18.6.2014. postaje nevažan (izvan razdoblja od 180 dana); 16.12.2014. boravak od 19.6.2014. postaje nevažan itd.).

1.5 Stanje u odnosu na države članice koje još ne primjenjuju u potpunosti schengensku pravnu stečevinu, države članice koje ne sudjeluju u EU-ovoj zajedničkoj viznoj politici i pridružene zemlje.

Države članice koje su pristupile Uniji 2004. (Češka, Estonija, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska,Slovenija i Slovačka), 2007. (Bugarska i Rumunjska) i 2013. (Hrvatska) obvezane su Sporazumom od njegova stupanja na snagu.

Samo Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska još ne provode u potpunosti schengensku pravnu stečevinu. Te države članice nastavit će izdavati nacionalne vize čija je valjanost ograničena na njihovo nacionalno područje. Nakon što te države članice budu u potpunosti provodile schengensku pravnu stečevinu, nastavit će s primjenom Sporazuma.

Nacionalno pravo nastavlja se primjenjivati na sva pitanja koja nisu obuhvaćena Sporazumom do datuma kada će te države članice započeti s potpunom primjenom schengenske pravne stečevine. Od tog datuma, schengenska pravila/nacionalno pravo primjenjivat će se na pitanja koja nisu uređena ovim Sporazumom.

Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska ovlašteni su priznati boravišne dozvole, vize D i vize za kratkotrajni boravak, koje su izdale države schengenskog prostora i pridružene zemlje za kratke boravke na njihovu području.

U skladu s člankom 21. Konvencije o provedbi schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, sve države schengenskog prostora moraju priznati vize za dugotrajni boravak i boravišne dozvole koje su te države izdale kao valjane za kratkotrajne boravke na njihovu području. Države članice schenegenskog prostora prihvaćaju boravišne dozvole, vize D i vize za kratkotrajni boravak pridruženih zemalja za ulazak i kratki boravak i obratno.

Sporazum se ne primjenjuje na Dansku, Irsku i Ujedinjenu Kraljevinu, ali obuhvaća zajedničke izjave da je poželjno da te države članice sklope bilateralne sporazume o pojednostavnjenju izdavanja viza s Ukrajinom.

Bilateralni sporazum o pojednostavljenju izdavanja viza između Danske i Ukrajine stupio je na snagu 1. ožujka 2009. Nije došlo do pregovora o pojednostavnjenju izdavanja viza između Ukrajine i Irske odnosno Ujedinjene Kraljevine.

Iako pridružene Schengenu, Sporazum se ne primjenjuje na Island, Lihtenštajn Norvešku i Švicarsku, ali obuhvaća zajedničke izjave da je poželjno da te države članice schenegenskog prostora sklope bilateralne sporazume o pojednostavnjenju izdavanja viza s Ukrajinom.

Norveška je potpisala bilateralni sporazum o pojednostavnjenju izdavanja viza 13. veljače 2008. Taj je sporazum stupio na snagu 1. rujna 2011.

Švicarska je zaključila pregovore o bilateralnom sporazumu o pojednostavnjenju izdavanja viza u studenome 2011. Island je naveo da su pregovori s Ukrajinom započeli.

1.6 Sporazum/bilateralni sporazumi

Člankom 13. stavkom 1. Sporazuma određuje se sljedeće:

„1. Od njegova stupanja na snagu, ovaj Sporazum ima prednost pred odredbama bilo kojih dvostranih ili višestranih sporazuma ili dogovora sklopljenih između pojedinačnih država članica i Ukrajine, u onoj mjeri u kojoj odredbe potonjih sporazuma ili dogovora obuhvaćaju pitanja koja su obuhvaćena ovim Sporazumom.”

Od datuma stupanja na snagu Sporazuma, odredbe iz bilateralnih sporazuma, koji su na snazi između država članica i Ukrajine, o pitanjima uređenima Sporazumom prestaju se primjenjivati. U skladu s pravom Unije, države članice moraju poduzeti potrebne mjere kako bi uklonile neusklađenosti između svojih bilateralnih sporazuma i Sporazuma.

Međutim, člankom 13. stavkom 2. Sporazuma određuje se sljedeće:

„2. Odredbe dvostranih sporazuma ili dogovora između pojedinačnih država članica i Ukrajine koji su potpisani prije stupanja na snagu ovog Sporazuma i kojima se predviđa izuzeće nositelja nebiometrijskih službenih putovnica od obveze ishođenja vize, nastavljaju se primjenjivati ne dovodeći u pitanje pravo predmetnih država članica ili Ukrajine da otkažu ili privremeno obustave te dvostrane sporazume ili dogovore.”

Sljedeće su države članice sklopile bilateralni sporazum s Ukrajinom o izuzeću od obveze posjedovanja vize za nositelje službenih putovnica: Bugarska, Hrvatska, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka.

U skladu s člankom 13. stavkom 1. Sporazuma, u mjeri u kojoj ti bilateralni sporazumi obuhvaćaju nositelje biometrijskih službenih putovnica, članak 10. stavak 2. Sporazuma ima prednost nad tim bilateralnim sporazumima. U skladu s člankom 13. stavkom 2. Sporazuma, oni bilateralni sporazumi koji su sklopljeni prije stupanja na snagu Sporazuma o izmjeni, nastavljaju se primjenjivati u mjeri u kojoj obuhvaćaju nositelje nebiometrijskih službenih putovnica ne dovodeći u pitanje pravo dotičnih država članica ili Ukrajine da otkažu ili suspendiraju te bilateralne sporazume ili dogovore. Izuzeće od obveze pribavljanja vize za nositelje nebiometrijskih službenih putovnica, koje je izdala država članica, primjenjuje se samo za putovanje na državnom području te države članice, a ne za putovanje u druge države članice schenegenskog prostora.

Ako država članica sklopi bilateralni sporazum ili dogovor s Ukrajinom o pitanjima koja nisu obuhvaćena Sporazumom, to izuzeće nastavilo bi se primjenjivati nakon stupanja na snagu Sporazuma.

1.7 Izjava Europske zajednice o pristupu podnositelja zahtjeva za izdavanje vize i usklađivanju informacija o postupcima za izdavanje viza za kratkotrajni boravak i dokumenata koji se trebaju podnijeti kada se traži izdavanje vize za kratkotrajni boravak.

U skladu s tom Izjavom Europske zajednice priloženom Sporazumu, izrađene su opće osnovne informacije o pristupu podnositelja zahtjeva za izdavanje vize diplomatskim misijama i konzularnim uredima država članica i o postupcima i uvjetima za izdavanje viza te o valjanosti izdanih viza kako bi se podnositeljima zahtjeva za vizu pružile dosljedne i jedinstvene informacije. Te informacije dostupne su na internetskoj stranici predstavništva EU-a u Ukrajini: http://eeas.europa.eu/delegations/ukraine/index_en.htm

Od diplomatskih misija i konzularnih ureda država članica traži se da šire te informacije (na informacijskim pločama, letcima, internetskim stranicama itd.) te da šire i točne informacije o uvjetima za izdavanje viza, zastupljenosti država članica u Ukrajini i usklađenog popisa EU-a o zahtijevanoj popratnoj dokumentaciji.

II. SMJERNICE O POSEBNIM ODREDBAMA

2.1 Pravila koja se primjenjuju na sve podnositelje zahtjeva za vizu

Važno: Podsjeća se da niže navedena pojednostavnjenja povezana s pristojbama za obradu zahtjeva za vizu, trajanjem postupka obrade zahtjeva za izdavanje vize, odlaskom u slučaju krađe ili gubljenja dokumenata i produljenja važenja vize u iznimnim okolnostima primjenjuje se na sve ukrajinske podnositelje zahtjeva za vizu i nositelje viza.

2.1.1 Naknada za obradu zahtjeva za vizu.

Člankom 6. stavkom 1. Sporazuma određuje se sljedeće:

„Naknada za obradu molbi za izdavanje vize koje podnose ukrajinski državljani iznosi 35 EUR. Gore navedeni iznos može se revidirati u skladu s postupkom predviđenim u članku 14. stavku 4.”

U skladu s člankom 6. stavkom 1. naknada za obradu zahtjeva za izdavanje vize iznosi 35 EUR. Ta naknada primjenjivat će se na sve podnositelje zahtjeva za vizu iz Ukrajine (uključujući turiste) i odnosi se na vize za kratkotrajni boravak, neovisno o broju ulazaka u zemlju. Primjenjuje se i na zahtjeve za izdavanje vize podnesene na vanjskim granicama.

Člankom 6. stavkom 2. Sporazuma određuje se sljedeće:

„Ako bi Ukrajina ponovno uvela obvezu ishođenja viza za građane EU-a, naknada koju će Ukrajina naplaćivati ne smije biti veća od 35 EUR ili od usuglašenog iznosa ako se naknada preispituje u skladu s postupkom predviđenim u članku 14. stavku 4.”

Člankom 6. stavkom 3. Sporazuma određuje se sljedeće:

„Države članice naplaćuju naknadu od 70 EUR za obradu viza u slučajevima kad je podnositelj zahtjeva za izdavanje vize, zbog udaljenosti između podnositeljeva mjesta prebivališta i mjesta gdje je zahtjev podnesen, zatražio donošenje odluke o zahtjevu za vizu u roku od tri dana od dana kad je podnesen, a konzularni ured je pristao odluku donijeti u roku od tri dana.”

Naknada od 70 EUR naplatit će se za obradu zahtjeva za izdavanje vize u slučajevima kada je zahtjev za izdavanje vize zajedno s popratnim dokumentima predao podnositelj zahtjeva za vizu čije je mjesto boravka u oblasti u kojoj država članica u koju podnositelj zahtjeva za vizu namjerava putovati nema konzularno predstavništvo (ako u toj oblasti ne postoji konzulat ni vizni centar ni konzulat država članica koje su sklopile sporazume o zastupanju s državom članicom u koju podnositelj zahtjeva namjerava putovati), i kada je diplomatska misija ili konzularni ured pristao donijeti odluku o zahtjevu za izdavanje vize u roku od tri dana. Dokaz o mjestu boravka podnositelja zahtjeva za vizu nalazi se u obrascu zahtjeva za vizu.

U načelu, cilj je članka 6. stavka 3. Sporazuma olakšati podnošenje zahtjeva za vizu podnositeljima zahtjeva koji žive na velikoj udaljenosti od konzulata. U slučaju kada je potrebno preći veliku udaljenost da bi se podnio zahtjev za vizu, cilj je da se viza izda brzo tako da podnositelj zahtjeva može dobiti vizu bez da se mora ponovno preći veliku udaljenost.

Zbog gore navedenih razloga, u slučajevima kada diplomatska misija ili konzularni ured u „standardnom” vremenu obradi zahtjev za izdavanje vize u roku od tri dana ili manje, naplatit će se standardna pristojba za vizu u iznosu od 35 EUR.

Za diplomatske misije i konzularne urede koji imaju sustav zakazivanja termina, vremensko razdoblje potrebno za dobivanje termina ne uračunava se u vrijeme obrade zahtjeva (pogledaj također II.2.1.2).

Člankom 6. stavkom 4. Sporazuma određuje se sljedeće:

„4. Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 5., naknade za obradu molbi za izdavanje vize ne naplaćuju se sljedećim kategorijama osoba:

(a)

za bliske rođake – bračne drugove, djecu (uključujući usvojenu djecu), roditelje (uključujući skrbnike), djedove i bake te unuke – u građana Ukrajine koji zakonito borave na državnom području država članica ili građana Europske unije s prebivalištem na državnom području države članice čiji su državljani;”

(Napomena: ovom se točkom uređuje se situacija bliskih rođaka iz Ukrajine koji putuju u države članice radi posjećivanja građana Ukrajine koji zakonito borave na području država članica ili građana Unije koji borave na području države članice čiji su državljani. Ukrajinskim podnositeljima zahtjeva za vizu koji su članovi obitelji građanina Unije, u smislu članka 5. stavka 2. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. (4), izdaju se vize bez plaćanja pristojbe i na temelju ubrzanog postupka.).

„(b)	za članove službenih delegacija koji na temelju službenog poziva naslovljenog Ukrajini sudjeluju na sastancima, savjetovanjima, pregovorima ili u programima razmjene, kao i na događanjima koje na državnom području jedne od država članica održavaju međuvladine organizacije;

(c)	članovima nacionalnih i regionalnih vlada i parlamenata, ustavnih sudova i vrhovnih sudova, ako ovim Sporazumom nisu izuzeti od zahtjeva u pogledu viza;

(d)	učenicima, studentima, studentima poslijediplomskih studija i učiteljima koji se nalaze u pratnji, a koji putuju zbog studija ili strukovnog obrazovanja;

(e)	invalidima i osobama koje ih prate, ako je to potrebno;” (Napomena: da bi se iskoristilo pravo oslobađanja od plaćanja naknade, potrebno je priložiti dokaze da je svaki od podnositelja zahtjeva za vizu obuhvaćen ovom kategorijom.)

„(f)	osobama koje su dostavile dokumente koji dokazuju nužnost njihova putovanja iz humanitarnih razloga, uključujući primanje hitne medicinske skrbi, te osobama koje su u pratnji tih osoba ili osobama koje prisustvuju pogrebu bliskog rođaka ili osobama koje posjećuju teško bolesnog bliskog rođaka;

(g)	sudionicima međunarodnih sportskih događaja i osobama koje ih prate;” (Napomena: obuhvaćene su samo osobe u pratnji koje to obavljaju zbog posla; navijači se stoga neće smatrati osobama u pratnji)

„(h)	osobama koje sudjeluju u znanstvenim, kulturnim i umjetničkim aktivnostima, uključujući sveučilišne i druge programe razmjene;

(i)	sudionicima službenih programa razmjene koje organiziraju gradovi-prijatelji i drugi općinski subjekti;

(j)	novinarima i pratećem stručnom tehničkom osoblju;” (Napomena: novinari obuhvaćeni člankom 4. stavkom 1. točkom (e) Sporazuma, obuhvaćeni su ovom točkom).

„(k)	umirovljenicima;” (Napomena: da bi se iskoristilo pravo oslobađanja od plaćanja naknade iz ove kategorije, podnositelji zahtjeva moraju priložiti dokaze koji potvrđuju njihov status umirovljenika.);

„(l)	vozačima koji obavljaju usluge međunarodnog prijevoza roba i putnika na državna područja država članica u vozilima koja su registrirana u Ukrajini;

(m)	članovima osoblja na vlaku, hladnjačama i lokomotivama na međunarodnim vlakovima koji putuju na državna područja država članica;

(n)

djeci do 18 godina starosti i uzdržavanoj djeci do 21 godine starosti;” (Napomena: da bi se iskoristilo pravo oslobađanja od plaćanja naknade za ovu kategoriju, podnositelji zahtjeva moraju priložiti dokaze o njihovoj dobi; i – ako su mlađi od 21 – moraju dodatno priložiti dokaz o njihovom statusu uzdržavanika.);

„(o)	predstavnicima vjerskih zajednica;

(p)	stručnjacima raznih zanimanja koji sudjeluju na međunarodnim izložbama, konferencijama, simpozijima, seminarima ili na drugim sličnim događanjima koja se održavaju na državnom području zemalja članica;

(q)	sudionicima seminara, konferencija, sportskih, kulturnih ili obrazovnih događaja koje organiziraju neprofitne organizacije, u dobi od 25 godina ili manje;

(r)	predstavnicima organizacija civilnog društva kad putuju radi stručnog osposobljavanja, seminara, konferencija, uključujući i one u okviru programa razmjene;

(s)	sudionicima službenih prekograničnih programa suradnje Europske unije, kao što su oni u okviru Europskog instrumenta za susjedske odnose i partnerstvo (ENPI).

Prvi podstavak primjenjuje se i onda kad je svrha putovanja tranzit.”

Članak 6. stavak 4. drugi podstavak Sporazuma primjenjuje se samo ako je svrha putovanja u treću zemlju jednaka jednoj od svrha navedenih u članku 6. stavku 4. točkama od (a) do (s), npr. ako je provoz potreban radi sudjelovanja na seminaru, posjete članovima obitelji, sudjelovanja u programu razmjene organizacija civilnog društva itd. u trećoj zemlji.

Gore navedene kategorije osoba u potpunosti su oslobođene od plaćanja naknade. Nadalje, u članku 16. stavku 6. Zakonika o vizama „u pojedinačnim slučajevima, iznos pristojbe za vizu koja se naplaćuje, može se ne naplatiti ili umanjiti, ako to pridonosi promidžbi kulturnih ili sportskih interesa ili interesa u području vanjske politike, razvojne politike, drugim područjima važnog javnog interesa ili iz humanitarnih razloga.”

Međutim, to se pravilo ne može primijeniti na oslobađanje od plaćanja naknade za vizu u iznosu od 70 EUR za obradu viza u pojedinačnim slučajevima kada je zahtjev za izdavanje vize skupa s popratnom dokumentacijom predao podnositelj zahtjeva čije je mjesto boravka daleko od diplomatske misije ili konzularnog ureda države članice i koji pripada jednoj od kategorija oslobođenih od plaćanja naknada navedenih u članku 6. stavku 4. Sporazuma.

Trebalo bi podsjetiti da kategorije osoba oslobođenih od plaćanja naknade za vizu mogu biti podložne naknadi za uslugu ako država članica surađuje s vanjskim pružateljem usluga.

Člankom 6. stavkom 5. Sporazuma određuje se sljedeće:

„5. Ako neka država članica surađuje s vanjskim davateljem usluga, vanjski davatelj usluga može za uslugu izdavanja vize naplatiti naknadu. Ta naknada razmjerna je troškovima koje načine vanjski davatelji usluga obavljajući svoje zadaće i ne smije prelaziti 30 EUR. Države članice svim podnositeljima zahtjeva za izdavanje vize pružaju mogućnost da svoje zahtjeve podnesu izravno u njihovim konzulatima. Ako se od podnositelja zahtjeva traži da za podnošenje zahtjeva imaju zakazan sastanak, taj se sastanak u pravilu mora održati u roku od dva tjedna od datuma kad je zatražen.”

Zadržavanje mogućnosti da sve kategorije podnositelja zahtjeva za vizu podnesu zahtjeve izravno na konzulatu umjesto putem vanjskog pružatelja usluga podrazumijeva da treba postojati stvarni izbor između te dvije mogućnosti. Čak i ako se izravan pristup ne mora organizirati pod istim ili sličnim uvjetima kakvi su kod pružatelja usluga, ti uvjeti ne bi trebali onemogućiti izravan pristup u praksi. Čak i ako je prihvatljivo da imaju različito vrijeme čekanja za dobivanje termina u slučaju izravnog pristupa, vrijeme čekanja ne bi trebalo biti tako dugo da bi se njime onemogućio izravan pristup u praksi.

2.1.2 Trajanje postupaka za obradu zahtjeva za vizu

Člankom 7. Sporazuma određuje se sljedeće:

„1. Diplomatska i konzularna predstavništva država članica odlučuju o zahtjevu za izdavanje vize u roku od 10 kalendarskih dana od datuma primitka molbe i dokumenata koji su potrebni za izdavanje vize.

2. Vremensko razdoblje za donošenje odluke o molbi za izdavanje vize može u pojedinačnim slučajevima biti produljeno do 30 kalendarskih dana, posebno ako je potrebno daljnje proučavanje molbe.

3. Vremensko razdoblje za donošenje odluke o molbi za izdavanje vize može u hitnim slučajevima biti skraćeno na dva radna dana ili manje.”

Odluka o zahtjevu za izdavanje vize donijet će se, u načelu, u roku od 10 kalendarskih dana od datuma primitka potpunog zahtjeva za izdavanje vize i popratnih dokumenata.

To se razdoblje može produljiti na 30 kalendarskih dana ako je potrebno daljnje razmatranje, npr. savjetovanje sa središnjim tijelima.

Svi ti rokovi počinju teći tek kada je priložena dokumentacija u cijelosti, odnosno od dana primitka zahtjeva za izdavanje vize zajedno s popratnom dokumentacijom.

Za diplomatske misije i konzularne urede koji imaju sustav zakazivanja termina vremensko razdoblje potrebno za dobivanje termina ne uračunava se u vrijeme obrade. Pri određivanju termina trebalo bi uzeti u obzir moguću hitnost koju izjavljuje podnositelj zahtjeva u cilju provedbe članka 7. stavka 3. Sporazuma. U pravilu, termin bi se trebao dobiti u roku od dva tjedna od dana kada je termin zatražen (vidjeti članak 6. stavak 5. Sporazuma) Dulje razdoblje trebalo bi biti iznimka uključujući i u razdobljima najveće potražnje. Zajednički odbor pažljivo će pratiti to pitanje. Države članice nastojat će osigurati da termini za podnošenje zahtjeva u diplomatskim misijama i konzularnim uredima, na zahtjev članova službenih delegacija Ukrajine, budu što prije, po mogućnosti u roku od dva radna dana, u hitnim slučajevima kada je poziv bio poslan kasno.

Odluku o smanjenom vremenu za donošenje odluke o zahtjevu za izdavanje vize, kako je definirano u članku 7. stavku 3. Sporazuma, donosi konzularni službenik.

2.1.3 Produljenje vize u iznimnim okolnostima.

Člankom 9. Sporazuma određuje se sljedeće:

„Državljanima Ukrajine koji nemaju mogućnost napustiti državno područje države članice do datuma navedenog u njihovim vizama zbog više sile produljuje se rok valjanosti njihovih viza bez ikakve naknade u skladu sa zakonodavstvom koje država primateljica primjenjuje za vrijeme koje je potrebno za njihov povratak u državu u kojoj borave.”

U vezi s mogućnošću produljenja valjanosti vize u slučajevima više sile, na primjer boravka u bolnici zbog nepredviđenih razloga/iznenadne bolesti/nesreće, kada nositelj vize nema mogućnost napustiti područje države članice do datuma navedenog u vizi, odredbe iz članka 33. stavka 1. Zakonika o vizama primjenuju se sve dok su u skladu sa Sporazumom (na primjer, produljena viza ostaje jedinstvena viza koja omogućava ulazak na područje svih država članica schengenskog prostora za koje je viza bila valjana u vrijeme izdavanja). Međutim, na temelju Sporazuma, u slučaju više sile produljenje je vize besplatno.

2.2 Pravila koja se primjenjuju na određene kategorije podnositelja zahtjeva za vizu.

2.2.1 Dokumenti kojima se dokazuje svrha putovanja.

Za sve kategorije osoba navedenih u članku 4. stavku 1. Sporazuma, uključujući vozače koji pružaju usluge međunarodnog prijevoza robe i putnika, tražit će se dokumenti kojima se dokazuje svrha putovanja. Za te kategorije podnositelja zahtjeva, nikakvi drugi dokumenti u vezi sa svrhom putovanja neće se tražiti. Kako je navedeno u članku 4. stavku 3. Sporazuma, drugo opravdanje, poziv ili potvrda u vezi sa svrhom putovanja neće se tražiti.

Ako u pojedinim slučajevima i dalje postoje sumnje u vezi sa stvarnom svrhom putovanja, podnositelj zahtjeva za vizu bit će pozvan na (dodatni) detaljni razgovor u veleposlanstvo/konzulat gdje će ga se moći detaljno ispitati o stvarnoj svrsi putovanja ili o njegovu planiranom povratku – vidjeti članak 21. stavak 8. Zakonika o vizama. U pojedinačnim slučajevima, podnositelj zahtjeva za vizu može priložiti dodatne dokumente ili ih u iznimnim slučajevima može zatražiti konzularni službenik. Zajednički odbor pomno će nadzirati to pitanje.

Trenutačna pravila u vezi s dokumentacijom koja dokazuje svrhu putovanja i dalje se primjenjuju na kategorije osoba koje nisu navedene u članku 4. stavku 1. Sporazuma. Isto se odnosi i na dokumente povezane s pristankom roditelja za putovanja djece mlađe od 18 godina.

Schengenska pravila ili nacionalno pravo primjenjuju se na pitanja koja nisu obuhvaćena odredbama ovog Sporazuma, kao što su priznavanje putnih isprava, putnog zdravstvenog osiguranja i jamstva u vezi s povratkom i dostatnim sredstvima za život (vidjeti I.1.2.).

U skladu s Izjavom Europske unije o dokumentima koji se prilažu prilikom podnošenja zahtjeva za vizu za kratkotrajni boravak, koja je priložena Sporazumu o izmjeni, „Europska unija uspostavit će usklađeni popis pratećih dokumenata, u skladu s člankom 48. stavkom 1. točkom (a) Zakonika o vizama, kako bi osigurala da podnositelji zahtjeva za izdavanje vize iz Ukrajine načelno trebaju priložiti iste prateće dokumente.”. Od konzulata država članica, u skladu sa schengenskom suradnjom na lokalnoj razini, traži se da osiguraju pružanje dosljednih i jedinstvenih osnovnih informacija ukrajinskim podnositeljima zahtjeva za vizu te su obvezni priložiti, u načelu, iste popratne dokumente neovisno od konzulata države članice u kojem su predali zahtjev.

U načelu, originalni zahtjev ili potvrda o zahtijevanom dokumentu iz članka 4. stavka 1. Sporazuma prilagat će se zajedno sa zahtjevom za izdavanje vize. Međutim, konzulat može početi obradu zahtjeva za izdavanje vize faksom ili preslikama zahtjeva ili potvrde dokumenta. Ipak, konzulat može zatražiti izvorni dokument u slučaju podnošenja prvog zahtjeva za izdavanje vize te će ga zatražiti u pojedinačnim slučajevima gdje postoje sumnje.

S obzirom na to da popisi tijela ponekad sadržavaju i ime osobe koja može potpisivati mjerodavne zahtjeve/potvrde, ukrajinska tijela trebala bi obavijestiti schengensku suradnju na lokalnoj razini, kada dođe do zamjene tih osoba.

Člankom 4. Sporazuma određuje se sljedeće:

„1. Za sljedeće kategorije građana Ukrajine dostatni su sljedeći dokumenti za opravdanje svrhe putovanja u drugu stranku:

(a)

za članove službenih delegacija koji na temelju službenog poziva naslovljenog Ukrajini sudjeluju na sastancima, savjetovanjima, pregovorima ili u programima razmjene, kao i na događanjima koja na državnim područjima država članica održavaju međuvladine organizacije:

—	dopis koji je izdalo ukrajinsko državno tijelo u kojem se potvrđuje da je podnositelj molbe član delegacije tog tijela koja putuje u drugu stranku kako bi sudjelovala u ranije navedenim događanjima, uz priloženi primjerak službenog poziva;”

Ime podnositelja zahtjeva mora biti navedeno u dopisu nadležnog tijela, kojim se potvrđuje da je ta osoba dio delegacije koja putuje na područje druge stranke kako bi sudjelovala na službenom sastanku. Ime podnositelja zahtjeva ne mora nužno biti navedeno i u službenom pozivu za sudjelovanje na sastanku, iako to može biti slučaj ako je službeni poziv upućen određenoj osobi.

Ta se odredba primjenjuje na članove službenih delegacija bez obzira na putovnicu koju imaju (nebiometrijska službena ili obična putovnica).

„(b)

za poslovne ljude i predstavnike poslovnih organizacija:

—	pisani zahtjev subjekta-domaćina: pravne osobe ili trgovačkog društva ili ureda ili njihovih podružnica, državnih i lokalnih tijela država članica ili organizacijskih odbora trgovinskih ili industrijskih izložbi, konferencija i simpozija koji se održavaju na državnim područjima država članica;

(c)

za vozače koji obavljaju usluge međunarodnog prijevoza robe i putnika na državna područja država članica u vozilima koja su registrirana u Ukrajini:

—	pisani zahtjev nacionalnog udruženja prijevoznika Ukrajine koji pružaju usluge međunarodnog cestovnog prijevoza, uz navođenje svrhe, trajanja, odredišta (jednog ili više) i učestalosti tih putovanja;”

Nadležna tijela koja su zadužena za međunarodni cestovni promet i koja su odgovorna za navođenje svrhe, trajanja, odredišta i učestalosti putovanja vozača koji pružaju usluge međunarodnog prijevoza robe i putnika na područja država članica u vozilima registriranima u Ukrajini su:

Udruženje međunarodnih cestovnih prijevoznika Ukrajine (AsMAP/„АсМАП”)

Adresa za slanje pošte AsMAP-u je:

11, Shorsa str.

Kijev, 03150, Ukrajina

Službenici ovlašteni za potpisivanje zahtjeva su:

Kostiuchenko Leonid – predsjednik AsMAP-a Ukrajine;

Dokil' Leonid – potpredsjednik AsMAP-a Ukrajine;

Kuchynskiy Yurii – potpredsjednik AsMAP-a Ukrajine.

Državno poduzeće „Usluga na međunarodnom cestovnom prometu” (SE „SIRC”)

Adresa za slanje pošte SE „SIRC”-u je:

57, av. Nauka

Kijev, 03083, Ukrajina

Tel.: +38 044 524 21 01

Faks: +38 044 524 00 70

Službenici ovlašteni za potpisivanje zahtjeva su:

Tkachenko Anatolij – direktor SE „SIRC”-a;

Neronov Oleksandr – prvi zamjenik direktora SE „SIRC”-a;

Ukrajinski sindikat za cestovni prijevoz i logistiku

Adresa za slanje pošte Ukrajinskom sindikatu za cestovni prijevoz i logistiku je:

28, Predslavinska str.

Kijev, 03150, Ukrajina

Tel./faks + 38 044 528 71 30/+ 38 044 528 71 46/+ 38 044 529 44 40

Službenik ovlašten za potpisivanje zahtjeva je:

Lypovskiy Vitalij – predsjednik Sindikata

Ukrajinsko udruženje automobilskih prijevoznika (AAAC) (Всеукраїнська асоціація автомобільних перевізників)

Adresa za slanje pošte AAAC-u je:

139, Velyka Vasylkivska str.

Kijev, 03150, Ukrajina

Tel./faks: +38044-538-75-05, +38044-529-25-21

Službenici ovlašteni za potpisivanje zahtjeva su:

Reva Vitalii (віталій рева aaac) — predsjednica AAAC-a

Glavatskyi Petro (Петро Главатський) – potpredsjednik AAAC-a

adresa e-pošte: vaap@i.com.ua

Ukrajinska udruga autoprijevoznika (AAAC) (Всеукраїнська асоціація автомобільних перевізників)

Adresa za slanje pošte AAAC-u je:

3, Rayisy Okipnoyi str.

Kijev, 02002, Ukrajina

Tel./faks: +38044-517-44-31, +38044-516-47-26

Službenici ovlašteni za potpisivanje zahtjeva su:

Vakulenko Volodymyr (Вакуленко Володимир Михайлович) – potpredsjednik AAAC-a

Ukrajinsko državno poduzeće „Ukrinteravtoservice” (Українське державне підприємство по обслуговуванню іноземних та вітчизняних автотранспортних засобів „укрінтеравтосервіс”)

Adresa za slanje pošte ukrajinskom državnom poduzeću „Ukrinteravtoservice” je:

57, av. Nauky

Kijev, 03083, Ukrajina

Službenici ovlašteni za potpisivanje zahtjeva su:

Dobrohod Serhii (Доброход Сергій Олександрович) – generalni direktor ukrajinskog državnog poduzeća „Ukrinteravtservice” (telefon: +38 044 524 -09 -99, mobitel: +38 050 463 -89 -32);

Kubalska Svitlana (Кубальська Світлана Сергіївна) – zamjenica glavnog direktora ukrajinskog državnog poduzeća „Ukrinteravtoservice” (telefon: +38 044 524 -09 -99, mobitel: +38 050 550 -82 -62);

Uzimajući u obzir trenutačne probleme s ovom kategorijom podnositelja zahtjeva za vizu zajednički odbor pomno će pratiti provedbu te odredbe.

„(d)

za članove osoblja na vlaku, hladnjačama i lokomotivama na međunarodnim vlakovima koji putuju na državna područja država članica:

—	pisani zahtjev nadležnog željezničkog trgovačkog društva Ukrajine, uz navođenje svrhe, trajanja i učestalosti tih putovanja;”

Nadležno tijelo u području željezničkog prijevoza Ukrajine je Državna administracija željezničkog prijevoza Ukrajine („Ukrzaliznytsia”/„Укрзалізниця”).

Adresa za slanje pošte „Ukrzaliznytsia” je:

5-7 Tverskaya str.

Kijev, 03680, Ukrajina

U skladu s raspodjelom odgovornosti u vodstvu „Ukrzaliznytsia”, službenici odgovorni za pružanje informacija u vezi sa svrhom, trajanjem i učestalošću putovanja članova posada vlakova, hladnjača i lokomotiva na međunarodnim vlakovima koji putuju na područje država članica su:

Bolobolin Serhii (Болоболін Сергій Петрович) – prvi generalni direktor Ukrzaliznytsie (telefon: +38 044 465 00 10);

Serhiyenko Mykola (Сергієнко Микола Іванович) – prvi zamjenik generalnog direktora Ukrzaliznytsie (telefon: +38 044 465 00 01);

Zhurakivskyy Vitaliy (Жураківський Віталій Олександрович) – prvi zamjenik generalnog direktora Ukrzaliznytsie (telefon: +38 044 465 00 41);

Slipchenko Oleksiy (Сліпченко Олексій Леонтійович) – zamjenik generalnog direktora Ukrzaliznytsie (telefon: +38 044 465 00 14);

Naumenko Petro (Науменко Петро Петрович) –zamjenik generalnog direktora Ukrzaliznytsie (telefon: +38 044 465 00 12);

Chekalov Pavlo (Чекалов Павло Леонтійович) – zamjenik generalnog direktora Ukrzaliznytsie (telefon: +38 044 465 00 13);

Matviiv Igor – načelnik odjela za međunarodne odnose Ukrzaliznytsie (telefon: +38 044 465 04 25).

„(e)

za novinare i prateće stručno tehničko osoblje:

—

potvrda ili drugi dokument koji je izdala strukovna organizacija ili podnositeljev poslodavac koji dokazuje da je predmetna osoba kvalificirani novinar te se u njemu navodi da je svrha putovanja obavljanje novinarskog posla ili koji dokazuje da je osoba član tehničkog osoblja koje novinara prati u svojstvu stručnjaka;”

Ovom kategorijom nisu obuhvaćeni slobodni novinari.

Potrebno je predočiti potvrdu ili dokument kojim se dokazuje da je podnositelj zahtjeva profesionalni novinar te izvorni dokument koji je izdao njegov poslodavac u kojem se navodi da je svrha putovanja obavljanje novinarskog posla ili kojim se dokazuje da je osoba član tehničkog osoblja u pratnji novinara zbog obavljanja posla.

Nadležna ukrajinska strukovna organizacija koja dokazuje da je osoba u pitanju kvalificirani novinar je:

Nacionalni sindikat novinara Ukrajine (NUJU) („Національна спілка журналістів України”, НСЖУ).

NUJU izdaje kvalificiranim zaposlenicima masovnih medija nacionalne novinarske iskaznice i međunarodne tiskovne iskaznice standardnog uzorka koje je odredila Međunarodna federacija novinara.

Adresa za slanje pošte NUJU-u je:

27-a Khreschatyk str.

Kijev, 01001, Ukrajina

Ovlaštena osoba NUJU-a je:

Nalyvaiko Oleg Igorovych (Наливайко Олег Ігорович) – voditelj NUJU-a

Telefon/telefaks: +38044-234-20-96; +38044-234-49-60; +38044-234-52-09

adresa e-pošte: spilka@nsju.org; admin@nsju.org.

Nezavisni sindikat medija Ukrajine (IMUU) („незалежна медіа-профспілка україни”).

Adresa za slanje pošte IMUU-u je:

Office 25,

27 – A, Khreshchatyk Str.,

Kijev, 01001, Ukrajina

Ovlaštene osobe su:

Lukanov Yurii (Луканов Юрій Вадимович)– voditelj IMUU-a

Vynnychuk Oksana (Оксана Винничук) – izvršna tajnica IMUU-a

Telefon: +38 050 356 57 58

adresa e-pošte: secretar@profspilka.org.ua

„(f)

za osobe koje sudjeluju u znanstvenim, kulturnim i umjetničkim aktivnostima, uključujući sveučilišne i druge programe razmjene:

—	pisani zahtjev organizacije domaćina za sudjelovanje u tim aktivnostima;

(g)

za učenike, studente, studente poslijediplomskih studija i učitelje koji se nalaze u pratnji, a koji putuju zbog studija ili strukovnog obrazovanja, kako u okviru programa razmjene, tako i drugih školskih aktivnosti:

—	pisani zahtjev ili potvrda o upisu sveučilišta, visoke škole ili škole domaćina ili studentske iskaznice ili potvrde o tečajevima koje će osoba pohađati;”

Studentska iskaznica može biti prihvaćena kao opravdanje svrhe putovanja samo kada je izda sveučilište, visoka škola ili škola domaćin gdje će se pohađati studij ili stručna izobrazba.

„(h)

za sudionike međunarodnih sportskih događaja i osobe koje ih prate u svojstvu stručnjaka:

—	pisani zahtjev organizacije domaćina: nadležnih tijela, nacionalnih sportskih federacija i nacionalnih olimpijskih odbora država članica;”

Popis osoba u pratnji kada je riječ o međunarodnim sportskim događajima bit će ograničen na one osobe koje prate sportaše/sportašice u svojstvu stručnjaka: treneri, maseri, rukovoditelji, zdravstveno osoblje i vođe sportskih klubova. Navijači se neće smatrati osobama u pratnji.

„(i)

za sudionike službenih programa razmjene koje organiziraju gradovi-prijatelji i drugi općinski subjekti:

—	pisani zahtjev voditelja uprave/gradonačelnika tih gradova ili drugih općinskih subjekata;”

Voditelj uprave/gradonačelnik grada ili drugo lokalno tijelo nadležno za izdavanje pisanog zahtjeva jest voditelj uprave/gradonačelnik grada domaćina ili općina u kojoj će se aktivnost prijateljskog povezivanja gradova/općina odvijati. Ova kategorija obuhvaća isključivo službene aktivnosti prijateljskog povezivanja gradova/općina.

„(j)

za bliske rođake – bračnog druga, djecu (uključujući usvojenu djecu), roditelje (uključujući skrbnike), djedove i bake te unuke – koji posjećuju državljane Ukrajine koji zakonito borave na državnom području država članica ili građane Europske unije koji prebivaju na državnom području države članice čiji su državljani:

—	pisani zahtjev osobe-domaćina;”

Ovom točkom uređuje se situacija bliskih rođaka iz Ukrajine koji putuju u države članice radi posjećivanja građana Ukrajine koji zakonito borave na području država članica ili građana Unije koji borave na području države članice čiji su državljani.

Nadležno tijelo mora dokazati vjerodnostojnost potpisa osobe koja poziva u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države boravka.

Važno je dokazati i zakoniti boravak osobe koja poziva i obiteljsku vezu; na primjer, pružajući zajedno s pisanim zahtjevom osobe domaćina, preslike dokumenata u kojima se objašnjava njegov status, poput preslika dozvole boravka i kojima se potvrđuje obiteljska veza.

Ta se odredba primjenjuje i na srodnike osoblja diplomatskih misija i konzulata koji putuju u posjet obitelji u trajanju od najviše 90 dana na područje država članica, osim za potrebu dokazivanja zakonitog boravka i obiteljskih veza.

U skladu s Izjavom Europske unije o olakšicama za članove obitelji, koja je priložena Sporazumu o izmjeni, „kako bi se olakšala mobilnost povećanog broja osoba koje imaju obiteljske veze (posebno sestara i braće i njihove djece) s ukrajinskim državljanima koji zakonito borave na područjima država članica ili s građanima Europske unije koji borave na području države članice čiji su državljani, Europska unija poziva konzularne urede država članica da u cijelosti iskoriste postojeće mogućnosti Zakonika o vizama kako bi se pojednostavnilo izdavanje viza toj kategoriji osoba, posebno uključujući jednostavnije zahtjeve u pogledu dokumenata koje podnositelji trebaju priložiti, izuzeća od naknada za obradu zahtjeva i, ako je primjenljivo, izdavanje viza za višekratne ulaske.”.

„(k)

rođaci koji koji putuju radi sudjelovanja na sahranama:

—	službeni dokument koji potvrđuje smrtni slučaj kao i obiteljsku ili drugu vezu između podnositelja molbe i pokopane osobe;”

U sporazumu se ne navodi točno tijela koje države bi trebala izdati gore navedeni službeni dokument: države u kojoj će se obaviti pokop ili države boravišta osobe koja želi ići na pokop. Trebalo bi prihvatiti da nadležna tijela obiju zemalja mogu izdati takve službene dokumente.

Potrebno je predočiti gore navedeni službeni dokument kojim se potvrđuje smrtni slučaj, kao i obiteljska ili druga veza između podnositelja zahtjeva i preminulog; npr. rodni i/ili vjenčani list.

„(l)

za posjet vojnim i civilnim grobljima:

—	službeni dokument kojim se potvrđuje postojanje i održavanje groba, kao i obiteljsku ili drugu vezu između podnositelja molbe i pokopane osobe;”

U sporazumu se ne navodi točno treba li gore navedeni službeni dokument izdati tijelo države u kojoj se nalazi groblje ili države boravišta osobe koja želi posjetiti groblje. Trebalo bi prihvatiti da nadležna tijela obiju zemalja mogu izdati takve službene dokumente.

Potrebno je predočiti gore navedeni službeni dokument kojim se potvrđuje postojanje i očuvanje groba te obiteljski ili drugi odnosi između podnositelja zahtjeva i pokopane osobe.

U skladu s Izjavom Europske zajednice o izdavanju viza za kratkotrajne boravke radi posjeta vojnim i civilnim grobljima priloženom Sporazumu, kao opće pravilo, viza za kratkotrajni boravak za osobe u posjeti vojnim i civilnim grobljima izdavat će se za razdoblje od najviše 14 dana.

„(m)

za osobe koje u posjet odlaze zbog zdravstvenih razloga i osobe u nužnoj pratnji:

—	službeni dokument zdravstvene ustanove kojim se potvrđuje potreba za zdravstvenom skrbi u toj ustanovi i potreba za pratnjom te dokaz da postoje dovoljna financijska sredstva za plaćanje liječenja;”

Dostavit će se dokument zdravstvene ustanove kojim se potvrđuje nužnost zdravstvene skrbi u toj ustanovi i dokaz o dostatnim financijskim sredstvima za plaćanje liječenja; njime se trebalo potvrditi i da je pratnja potrebna.

„(n)

za predstavnike organizacija civilnog društva kad putuju radi stručnog osposobljavanja, seminara, konferencija, uključujući i one u okviru programa razmjene:

—	pisani zahtjev koji izdaje organizacija domaćin, potvrda da osoba predstavlja organizaciju civilnog društva i potvrda iz nadležnog registra o osnivanju takve organizacije, koju izdaje neko državno tijelo u skladu s nacionalnim propisima;”

Isprava kojom se dokazuje registracija organizacije civilnog društva u Ukrajini pismo je koje izdaje Ukrajinski državni ured za registraciju s podacima iz Registra javnih udruženja.

„(o)

za stručnjake raznih zanimanja koji sudjeluju na međunarodnim izložbama, konferencijama, simpozijima, seminarima ili na drugim sličnim događanjima koja se održavaju na državnom području država članica:

—	pisani zahtjev organizacije domaćina u kojem se potvrđuje da će dotična osoba sudjelovati na tom događaju;

(p)

za predstavnike vjerskih zajednica:

—	pisani zahtjev vjerske zajednice registrirane u Ukrajini, u kojem se navode svrha, trajanje i učestalost tih putovanja;”

Isprava kojom se dokazuje registracija vjerske zajednice u Ukrajini izvadak je iz Unificiranog državnog registra pravnih osoba i samostalnih poduzetnika s podatkom da je organizacijski i pravni oblik pravne osobe vjerska zajednica.

„(q)

za sudionike službenih prekograničnih programa suradnje Europske unije, kao što su programi u okviru Europskog instrumenta za susjedske odnose i partnerstvo (ENPI):

—	pisani zahtjev organizacije domaćina.”

Važno: Sporazumom se ne stvaraju nova pravila o odgovornosti za fizičke ili pravne osobe koje izdaju pisani zahtjev. Mjerodavno Pravo EU-a/nacionalno pravo primjenjuje se u slučajevima lažnog izdavanja takvih zahtjeva.

2.2.2 Izdavanje viza za višekratni ulazak

U slučajevima u kojima podnositelj zahtjeva za vizu mora često ili redovito putovati na područje država članica, vize za kratkotrajni boravak izdavat će se za više posjeta, pod uvjetom da ukupno trajanje tih posjeta ne prelazi 90 dana u razdoblju od 180 dana.

Člankom 5. stavkom 1. Sporazuma određuje se sljedeće:

„1. Diplomatska i konzularna predstavništva država članica izdaju vize za višekratni ulazak s rokom valjanosti pet godina sljedećim kategorijama osoba:

(a)	članovima nacionalnih i regionalnih vlada i parlamenata, ustavnih sudova i vrhovnih sudova, državnim i regionalnim tužiteljima i njihovim zamjenicima, ako ovim Sporazumom nisu izuzeti od zahtjeva u pogledu viza, za izvršavanje svojih dužnosti;

(b)	stalnim članovima službenih delegacija koji na temelju službenih poziva naslovljenih Ukrajini redovito sudjeluju na sastancima, savjetovanjima, pregovorima ili u programima razmjene, kao i na događanjima koja na državnim područjima država članica održavaju međuvladine organizacije;

(c)

bračnim drugovima i djeci (uključujući usvojenu djecu) koja su mlađa od 21 godine ili su uzdržavana te roditeljima (uključujući skrbnike) koji posjećuju građane Ukrajine koji zakonito borave na državnom području država članica ili građane Europske unije koji prebivaju na državnom području države članice čiji su državljani;

(d)	poslovnim ljudima i predstavnicima poslovnih organizacija koji redovito putuju u države članice;

(e)	novinarima i pratećem stručnom tehničkom osoblju.

Odstupajući od prvog podstavka, ako je potreba za učestalim ili redovitim putovanjima, ili ako je namjera da se učestalo ili redovito putuje očito ograničena na neko kraće vremensko razdoblje, tad se rok valjanosti vize za višekratni boravak ograničuje na to razdoblje, a posebno ako je

—	njihov mandat, u slučaju osoba iz točke (a),

—	rok važenja njihovog statusa stalnog člana službene delegacije, u slučaju osoba iz točke (b),

—	rok važenja dozvole za zakonit boravak ukrajinskih građana koji zakonito borave u Europskoj uniji, u slučaju osoba iz točke (c),

—	rok važenja statusa predstavnika poslovne organizacije ili trajanja poslovnog ugovora, u slučaju osoba iz točke (d),

—	ugovor o radu, u slučaju osoba iz točke (e),

kraći od pet godina.”

Za te kategorije osoba, uzimajući u obzir njihov profesionalni status ili obiteljske veze s građaninom Ukrajine koji zakonito boravi na području država članica ili građaninom Europske unije koji boravi na području države članice čiji je državljanin, opravdano je izdati, kao pravilo, vizu za višekratni ulazak s valjanosti od pet godina. U prvobitnoj verziji Sporazuma izrazom „s rokom valjanosti do najviše pet godina” konzulatima se ostavljalo diskrecijsko pravo odlučivanja o razdoblju valjanosti vize, određujući samo najdulje razdoblje valjanosti. Sporazumom o izmjeni to diskrecijsko pravo u odlučivanju nestalo je s novim tekstom koji glasi: „s rokom valjanosti pet godina”, kojim se određuje da, ako podnositelj zahtjeva ispunjava sve uvjete iz članka 5. stavka 1. Sporazuma, „diplomatska i konzularna predstavništva država članica izdaju vize za višekratni ulazak s rokom valjanosti pet godina”.

Za osobe koje su obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkom (a) Sporazuma, potrebno je izdati potvrdu o njihovu profesionalnom statusu i o trajanju njihova mandata.

Ta se odredba neće primjenjivati na osobe koje su obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkom (a) Sporazuma ako su Sporazumom izuzeti od zahtjeva za vizu, odnosno ako su nositelji diplomatskih putovnica ili biometrijskih službenih putovnica.

Za osobe koje su obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkom (b) Sporazuma mora se predočiti dokaz o njihovu trajnom statusu člana delegacije i o potrebi redovitog sudjelovanja na sastancima, savjetovanjima, pregovorima ili u programima razmjene.

Za osobe koje su obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkom (c) Sporazuma mora se predočiti dokaz o zakonitom boravku osobe koja poziva (vidjeti II.2.2.1).

Za osobe koje su obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkama (d) i (e) Sporazuma mora se predočiti dokaz o njihovu profesionalnom statusu i o trajanju njihovih aktivnosti.

Člankom 5. stavkom 2. Sporazuma određuje se sljedeće:

„2. Diplomatska i konzularna predstavništva država članica izdaju vize za višekratni ulazak s rokom valjanosti od jedne godine sljedećim kategorijama osoba, pod uvjetom da su tijekom prethodne godine dobili barem jednu vizu i iskoristili je u skladu sa zakonima o ulasku i boravku države koju posjećuju:

(a)	vozačima koji obavljaju usluge međunarodnog prijevoza robe i putnika na državna područja država članica u vozilima koja su registrirana u Ukrajini;

(b)	članovima osoblja na vlaku, hladnjačama i lokomotivama na međunarodnim vlakovima koji putuju na državna područja država članica;

(c)	osobama koje sudjeluju u znanstvenim, kulturnim i umjetničkim aktivnostima, uključujući sveučilišne i druge programe razmjene, koje redovito putuju u države članice;

(d)	sudionicima međunarodnih sportskih događaja i osobama koje ih prate u svojstvu stručnjaka;

(e)	sudionicima službenih programa razmjene koje organiziraju gradovi-prijatelji i drugi općinski subjekti;

(f)	predstavnicima organizacija civilnog društva koji redovito putuju u države članice radi stručnog osposobljavanja, seminara, konferencija, uključujući i one u okviru programa razmjene;

(g)	sudionicima službenih prekograničnih programa suradnje Europske unije, kao što su oni u okviru Europskog instrumenta za susjedske odnose i partnerstvo (ENPI);

(h)	studentima, studentima poslijediplomskih studija koji redovito putuju zbog studija ili strukovnog obrazovanja, uključujući i u okviru programa razmjene;

i.	predstavnicima vjerskih zajednica;

(j)	stručnjacima raznih zanimanja koji sudjeluju na međunarodnim izložbama, konferencijama, simpozijima, seminarima ili na drugim sličnim događanjima koja se održavaju na državnom području država članica;

(k)	osobama koje trebaju putovati redovito zbog medicinskih razloga i osobama u njihovoj pratnji.

U prvobitnoj verziji Sporazuma izrazom „s rokom valjanosti do najviše jedne godine” konzulatima se ostavljalo diskrecijsko pravo odlučivanja o razdoblju valjanosti vize, određujući samo najdulje razdoblje valjanosti. Sporazumom o izmjeni to diskrecijsko pravo nestalo je s novim tekstom koji glasi: „s rokom valjanosti od jedne godine”, kojim se određuje da, ako podnositelj zahtjeva ispunjava sve uvjete iz članka 5. stavka 2. Sporazuma, „diplomatska i konzularna predstavništva država članica izdaju vize za višekratni ulazak s rokom valjanosti od jedne godine” . Treba napomenuti da će se višekratne vize kojima je rok valjanosti godinu dana izdati gore navedenim kategorijama ako je tijekom prethodne godine (12 mjeseci) podnositelj zahtjeva za vizu dobio barem jednu schengensku vizu i iskoristio je u skladu sa zakonima o ulasku i boravku države (a) koju je posjetio (na primjer, osoba nije prekoračila dozvoljeni boravak) i ako postoje razlozi za traženje vize za višekratni ulazak. Schengenska viza dobivena tijekom prethodne godine može biti ona koju je izdala druga schengenska država različita od one u kojoj je podnositelj zahtjeva zatražio novu vizu. U slučajevima kada nije opravdano izdati vizu valjanu za godinu dana, (na primjer, ako je trajanje programa razmjene kraće od godinu dana ili osoba ne treba često putovati ili redovito cijelu godinu) valjanost vize bit će kraća od godine dana, pod uvjetom da su ispunjeni ostali uvjeti za izdavanje vize.

Člankom 5. stavcima 3. i 4. Sporazuma određuje se sljedeće:

„3. Diplomatska i konzularna predstavništva država članica izdaju vize za višekratni ulazak s rokom valjanosti od najmanje dvije, a najviše pet godina kategorijama osobama iz stavka 2. ovog članka, pod uvjetom da su tijekom prethodne dvije godine iskoristili vize za višekratni ulazak izdane na godinu dana u skladu sa zakonima o ulasku i boravku države koju posjećuju, osim ako je potreba za učestalim ili redovitim putovanjima, ili ako je namjera da se učestalo ili redovito putuje očigledno ograničena na neko kraće vremensko razdoblje, te se u tom slučaju rok valjanosti vize za višekratni boravak ograničuje na to razdoblje.

4. Ukupno vremensko razdoblje boravka osoba iz stavaka 1. do 3. ovog članka na državnom području država članica ne smije biti dulje od 90 dana u razdoblju od 180 dana.”

Vize za višekratni ulazak čija je valjanost od dvije do pet godina izdat će se kategorijama navedenima u članku 5. stavku 2. Sporazuma, pod uvjetom da su tijekom protekle dvije godine iskoristili jednogodišnje schengenske vize za višekratni ulazak u skladu sa zakonima o ulasku i boravku na području/područjima države/država koje posjećuju i da je potreba za učestalim ili redovitim putovanjem očito ograničena na kraće razdoblje. Treba napomenuti da će se viza čija je valjanost od dvije do pet godina izdati samo ako su podnositelju zahtjeva za vizu izdane dvije vize čija je valjanost godinu dana, a ne manje, tijekom prethodne dvije godine, i ako je iskoristio te vize u skladu sa zakonima ulaska i boravka na području/područjima države/država koju/koje posjećuje. Diplomatske misije i konzularni uredi država članica odlučuju, na temelju procjene svakog zahtjeva za vizu, rok valjanosti tih viza tj. od dvije do pet godina.

U pogledu definicije kriterija u članku 5. stavku 2. Sporazuma: „pod uvjetom da...postoje razlozi za traženje izdavanja vize za višekratni ulazak”, i u članku 5. stavku 3. Sporazuma: „pod uvjetom da su...razlozi za traženje izdavanja vize za višekratni ulazak još uvijek valjani”, za izdavanje te vrste viza primjenjuju se kriteriji uspostavljeni u članku 24. stavku 2. točki (a) Zakonika o vizama, tj. da osoba treba često putovati u jednu ili više država članica, na primjer poslovno.

Ne postoji obveza izdavanja vize za višekratni ulazak ako podnositelj zahtjeva nije iskoristio prethodnu vizu. Ipak, takva viza može se izdati ako je do neupotrebe prethodne vize došlo zbog okolnosti koje ne ovise o volji podnositelja zahtjeva; na primjer, duže izbivanje s posla vozača kamiona zbog bolesti.

Vidjeti II.2.2.1. u pogledu dokumenata kojima se opravdava svrha putovanja radi izdavanja višekratnih viza za kategorije navedene u članku 5. Sporazuma.

2.2.3. Nositelji diplomatskih i službenih putovnica.

Člankom 10. Sporazuma određuje se sljedeće:

„1. Državljani Ukrajine koji posjeduju valjane diplomatske putovnice smiju bez viza ulaziti u državna područja država članica napuštati ih i prolaziti kroz njih.

2. Državljani Ukrajine nositelji valjanih biometrijskih putovnica smiju bez viza ulaziti u državna područja država članica, napuštati ih i prolaziti kroz njih.

3. Osobe iz stavaka 1. i 2. ovog članka smiju boraviti na državnim područjima država članica u razdoblju koje ne smije biti dulje od 90 dana u razdoblju od 180 dana.”

Postojeći bilateralni sporazumi ili dogovori o izuzeću od obveze pribavljanja vize za nositelje nebiometrijskih službenih putovnica nastavit će se primjenjivati, osim ako su otkazani ili obustavljeni (vidjeti I.1.6).

Postavljanje diplomata u državama članicama nije uređeno Sporazumom. Primjenjuje se uobičajeni postupak akreditacije.

III. STATISTIČKI PODACI

Kako bi se zajedničkom odboru omogućilo učinkovito praćenje Sporazuma, diplomatske misije i konzularni uredi država članica moraju Komisiji dostaviti statističke podatke svakih šest mjeseci posebice, ako je to moguće, razvrstane po mjesecima o:

—	vrstama viza izdanih različitim kategorijama osoba obuhvaćenih Sporazumom;

—	broju odbijenih zahtjeva za vizu za različite kategorije osoba obuhvaćenih Sporazumom;

—	postotku podnositelja zahtjeva pozvanih na osobni razgovor po kategorijama osoba;

—	vizama za višekratne ulaske čija je valjanost pet godina izdane za ukrajinske državljane (po državi);

—	postotku viza koje se izdaju besplatno za različite kategorije osoba obuhvaćenih Sporazumom.

(1) Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009., str. 1.).

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 81, 21.3.2001., str. 1.).

(3) Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 105, 13.4.2006., str. 1.).

(4) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).

17.3.2015

Službeni list Europske unije

L 72/41

ODLUKA KOMISIJE (EU, Euratom) 2015/443

оd 13. ožujka 2015.

o sigurnosti u Komisiji

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 249.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

uzimajući u obzir Protokol br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije koji je priložen Ugovorima, a posebno njegov članak 18.,

budući da:

(1)

Cilj je sigurnosti u Komisiji omogućiti Komisiji da djeluje u sigurnom i zaštićenom okruženju uspostavom dosljednog, integriranog pristupa u pogledu njezine sigurnosti, pružanjem odgovarajuće razine zaštite osoba, imovine i podataka razmjerne utvrđenim rizicima i osiguravanjem učinkovitog i pravovremenog pružanja sigurnosti.

(2)	Komisija se, kao i druga međunarodna tijela, suočava s velikim prijetnjama i izazovima u području sigurnosti, posebno u pogledu terorizma, kibernetičkih napada i političke i gospodarske špijunaže.

(3)	Europska komisija sklopila je s vladama Belgije, Luksemburga i Italije sporazume o sigurnosnim pitanjima za svoja glavna sjedišta (1). Tim se instrumentima potvrđuje da je Komisija odgovorna za svoju sigurnost.

(4)	Kako bi osigurala sigurnost osoba, imovine i podataka, Komisija će možda morati poduzeti mjere u područjima zaštićenima temeljnim pravima koja su utvrđena u Povelji o temeljnim pravima i u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima te koja je priznao Sud Europske unije.

(5)	Svaka takva mjera trebala bi stoga biti opravdana važnošću interesa koji bi njome trebao biti zaštićen, biti razmjerna i osiguravati potpuno poštovanje temeljnih prava, uključujući posebno prava na privatnost i zaštitu podataka.

(6)	U okviru sustava posvećenog osiguranju vladavine prava i poštovanja temeljnih prava, Komisija mora nastojati postići odgovarajuću razinu sigurnosti svojeg osoblja, imovine i podataka, čime se osigurava da može izvršavati svoje poslove bez ograničavanja temeljnih prava osim u nužnoj mjeri.

(7)	Sigurnost u Komisiji zasniva se na načelima zakonitosti, transparentnosti, razmjernosti i odgovornosti.

(8)

Članovi osoblja koji imaju zadaću poduzimati sigurnosne mjere ne bi se trebali stavljati u nepovoljniji položaj zbog svojih postupaka, osim ako su postupali izvan djelokruga svojeg mandata i protivno zakonu i stoga se u tom pogledu ova Odluka treba smatrati administrativnom uputom u smislu Pravilnika o osoblju.

(9)

Komisija bi trebala poduzeti odgovarajuće inicijative za poticanje i jačanje svoje sigurnosne kulture osiguravajući učinkovitije pružanje sigurnosti, unaprjeđujući svoje upravljanje sigurnošću, dodatno jačajući mreže i suradnju s nadležnim tijelima na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini te unaprjeđujući praćenje i kontrolu provedbe sigurnosnih mjera.

(10)

Uspostava Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) kao funkcionalno neovisnog tijela Unije imala je znatan učinak na sigurnosne interese Komisije i stoga je potrebno uspostaviti pravila i postupke za suradnju u području sigurnosti i zaštite između ESVD-a i Komisije, posebno kako bi Komisija mogla ispuniti svoje dužnosti pažnje u pogledu svojeg osoblja u delegacijama Unije.

(11)

Sigurnosna politika Komisije trebala bi se provoditi na način koji je u skladu s ostalim unutarnjim postupcima i procesima koji bi mogli imati sigurnosni element. Oni uključuju, između ostalog, upravljanje kontinuitetom poslovanja čiji je cilj očuvati ključne funkcije Komisije u slučaju prekida rada i postupak ARGUS za višesektorsku koordinaciju kriza.

(12)

Neovisno o mjerama koje su već uspostavljene u trenutku donošenja ove Odluke i priopćene Europskom nadzorniku za zaštitu podataka (2), na svaku mjeru u okviru ove Odluke koja uključuje obradu osobnih podataka primjenjuju se provedbena pravila u skladu s člankom 21., u kojem su propisane odgovarajuće zaštitne mjere za osobe čiji se podaci obrađuju.

(13)	Stoga Komisija mora preispitati, ažurirati i konsolidirati postojeću regulatornu osnovu za sigurnost u Komisiji.

(14)	Odluku Komisije C(94) 2129 (3) stoga treba staviti izvan snage,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

POGLAVLJE 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„imovina” znači sva pokretna i nepokretna imovina u vlasništvu ili posjedu Komisije;

2.	„služba Komisije” znači glavna uprava ili služba Komisije, ili kabinet člana Komisije;

3.	„komunikacijski i informacijski sustav” ili „CIS” znači svaki sustav koji omogućuje postupanje s podacima u elektroničkom obliku, uključujući sva sredstva potrebna za njegovo funkcioniranje, kao i infrastrukturu, organizaciju, osoblje i informacijske resurse;

4.	„kontrola rizika” znači bilo koja sigurnosna mjera za koju se može razumno očekivati da će učinkovito pridonijeti kontroli rizika za sigurnost prevencijom, ublažavanjem, izbjegavanjem ili prijenosom;

5.	„krizna situacija” znači okolnost, događaj, incident ili izvanredna situacija (ili njihov slijed ili kombinacija) koja predstavlja veliku ili neposrednu prijetnju sigurnosti u Komisiji bez obzira na podrijetlo;

6.	„podaci” znači informacije u obliku koji omogućuje njihovo priopćavanje, evidenciju ili obradu;

7.	„član Komisije odgovoran za sigurnost” znači član Komisije pod čijom je nadležnošću Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost;

8.	„osobni podaci” znači osobni podaci u skladu s definicijom iz članka 2. točke (a) Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (4);

9.	„prostori” znači nepokretna i slična imovina u posjedu ili vlasništvu Komisije;

10.	„sprječavanje rizika” znači sigurnosne mjere u pogledu kojih se može razumno očekivati da će se njima spriječiti, odgoditi ili zaustaviti rizik za sigurnost;

11.	„rizik za sigurnost” znači kombinacija razine prijetnje, razine ranjivosti i mogućeg učinka događaja;

12.	„sigurnost u Komisiji” znači sigurnost osoba, imovine i podataka u Komisiji, a posebno fizički integritet osoba i imovine, cjelovitost, povjerljivost i dostupnost podataka i komunikacijskih i informacijskih sustava te nesmetan rad Komisije;

13.	„sigurnosna mjera” znači svaka mjera koja se poduzima u skladu s ovom Odlukom u svrhu kontrole rizika za sigurnost;

14.	„Pravilnik o osoblju” znači Pravilnik o dužnosnicima Europske unije kako je utvrđen Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (5) i njezinim aktima o izmjenama;

15.	„prijetnja za sigurnost” znači događaj ili subjekt u pogledu kojeg se može razumno očekivati da će negativno utjecati na sigurnost ako se na njega ne odgovori ili ne bude pod kontrolom;

16.	„neposredna prijetnja za sigurnost” znači prijetnja za sigurnost koja nastaje bez prethodnog upozorenja ili s vrlo malo prethodnog upozorenja; i

17.	„velika prijetnja za sigurnost” znači prijetnja za sigurnost za koju se može razumno očekivati da će uzrokovati gubitak života, tešku ozljedu ili nepravdu, znatnu štetu na imovini, ugroziti vrlo osjetljive podatke, obustaviti rad IT sustava ili nužne operativne kapacitete Komisije;

18.	„slaba točka” znači nedostatak bilo koje prirode za koji se može razumno očekivati da će negativno utjecati na sigurnost u Komisiji, ako ga zlouporabe jedna ili više prijetnji.

Članak 2.

Predmet

1. Ovom se Odlukom utvrđuju ciljevi, osnovna načela, ustrojstvo i odgovornosti u pogledu sigurnosti u Komisiji.

2. Ova se Odluka primjenjuje na sve službe i prostore Komisije. Na osoblje Komisije koje radi u delegacijama Unije primjenjuju se sigurnosna pravila Europske službe za vanjsko djelovanje (6).

3. Bez obzira na posebne napomene koje se odnose na određene skupine osoblja, ova se Odluka primjenjuje na članove Komisije, na osoblje Komisije na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije, na nacionalne stručnjake upućene na rad u Komisiji (UNS), na pružatelje usluga i njihovo osoblje, na pripravnike i sve osobe koja imaju pristup zgradama ili drugoj imovini Komisije ili pak podacima kojima raspolaže Komisija.

4. Odredbama ove Odluke ne dovode se u pitanje Odluka Komisije 2002/47/EZ, EZUČ Euratom (7) i Odluka Komisije 2004/563/EZ, Euratom (8), Odluka Komisije C(2006) 1623 (9) i Odluka Komisije C(2006) 3602 (10).

POGLAVLJE 2.

NAČELA

Članak 3.

Načela za sigurnost u Komisiji

1. Komisija provodi ovu Odluku u skladu s Ugovorima, a posebno s Poveljom o temeljnim pravima i Protokolom br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, s instrumentima iz uvodne izjave 2., s primjenjivim pravilima nacionalnog zakonodavstva i s uvjetima ove Odluke. Ako je potrebno, izdaje se sigurnosna obavijest u smislu članka 21. stavka 2. u kojoj se daju smjernice u tom smislu.

2. Sigurnost u Komisiji zasniva se na načelima zakonitosti, transparentnosti, razmjernosti i odgovornosti.

3. Načelo zakonitosti znači da se ova Odluka mora provoditi strogo unutar pravnog okvira te da se moraju poštovati pravni zahtjevi.

4. Svaka se sigurnosna mjera poduzima otvoreno osim ako se može razumno očekivati da će to oslabiti njezin učinak. Osobe kojima je sigurnosna mjera namijenjena unaprijed se obavješćuju o razlozima za mjeru i učinku mjere, osim ako se može razumno očekivati da će učinak mjere biti ugrožen pružanjem takvih informacija. U tom slučaju, osoba kojoj je sigurnosna mjera namijenjena obavješćuje se kada prestane rizik od oslabljivanja učinka sigurnosne mjere.

5. Službe Komisije osiguravaju da se sigurnosna pitanja uzimaju u obzir od početka razvoja i provedbe politika, odluka, programa, projekata i aktivnosti Komisije koji su u njihovoj nadležnosti. Kako bi to mogle učiniti, one će od najranijih faza pripreme uključiti Glavnu upravu za ljudske resurse i sigurnost u pogledu općih pitanja i Komisijina glavnog službenika za informacijsku sigurnost u pogledu IT sustava.

6. Kada je primjereno, Komisija nastoji uspostaviti suradnju s nadležnim tijelima države domaćina, ostalih država članica i drugih institucija, agencija ili tijela EU-a, ako je izvedivo, uzimajući u obzir mjere koje su ta tijela poduzela ili planiraju poduzeti u svrhu otklanjanja predmetnog rizika za sigurnost.

Članak 4.

Obveza sukladnosti

1. Sukladnost s ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima te sa sigurnosnim mjerama i uputama ovlaštenog osoblja obvezna je.

2. U slučaju povrede sigurnosnih pravila može biti pokrenut stegovni postupak u skladu s Ugovorima i Pravilnikom o osoblju, mogu se primijeniti ugovorne sankcije i/ili pokrenuti sudski postupak u skladu s nacionalnim zakonima i propisima.

POGLAVLJE 3.

PRUŽANJE SIGURNOSTI

Članak 5.

Ovlašteno osoblje

1. Ovlast za poduzimanje jedne ili nekoliko sljedećih mjera može biti povjerena samo osoblju ovlaštenom na temelju mandata koji im je dodijelio glavni direktor za ljudske resurse i sigurnost s obzirom na njihove postojeće dužnosti:

1.	nošenje oružja;

2.	provođenje sigurnosnih istraga iz članka 13.;

3.	poduzimanje sigurnosnih mjera iz članka 12. u skladu s mandatom.

2. Mandati iz stavka 1. dodjeljuju se na vrijeme koje ne prelazi razdoblje tijekom kojeg je dotična osoba na radnom mjestu ili funkciji u vezi s kojima joj je dodijeljen mandat. Mandat se dodjeljuje u skladu s primjenjivim odredbama iz članka 3. stavka 1.

3. U pogledu ovlaštenog osoblja, ova Odluka predstavlja administrativnu uputu u smislu članka 21. Pravilnika o osoblju.

Članak 6.

Opće odredbe o sigurnosnim mjerama

1. Kada poduzima sigurnosne mjere, Komisija, u mjeri u kojoj je to razumno moguće, posebno osigurava sljedeće:

(a)	potporu ili pomoć traži samo od predmetne države, pod uvjetom da je ta država članica Europske unije ili, ako nije, da je potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima ili da jamči prava koja su barem istovjetna pravima zajamčenima u toj Konvenciji;

(b)	podatke o određenoj osobi daje samo primateljima, koji nisu institucije i tijela Zajednice, na koje se ne primjenjuje nacionalno pravo doneseno u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11), u skladu s člankom 9. Uredbe (EZ) br. 45/2001;

(c)

ako određena osoba predstavlja prijetnju za sigurnost, sigurnosne mjere usmjerene su protiv te osobe i od te se osobe može tražiti da snosi nastale troškove. Te sigurnosne mjere mogu biti usmjerene protiv drugih osoba samo ako se mora kontrolirati neposredna ili velika prijetnja za sigurnost i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	predviđene mjere protiv osobe koja predstavlja prijetnju za sigurnost ne mogu se poduzeti ili vjerojatno neće biti učinkovite;

(b)	Komisija ne može kontrolirati prijetnju za sigurnost vlastitim postupcima ili to ne može pravovremeno učiniti;

(c)	mjera ne predstavlja nerazmjernu opasnost za drugu osobu i njezina prava.

2. Uprava za sigurnost Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost uspostavlja pregled sigurnosnih mjera za koje bi mogao biti potreban nalog suca u skladu sa zakonima i propisima država članica u kojima se nalaze prostori Komisije.

3. Uprava za sigurnost Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost može se obratiti izvođaču da izvrši, u skladu s uputama i pod nadzorom Uprave za sigurnost, zadaće povezane sa sigurnošću.

Članak 7.

Sigurnosne mjere u pogledu osoba

1. Osobama u prostorima Komisije dodjeljuje se odgovarajuća razina zaštite, uzimajući u obzir zahtjeve zaštite i sigurnosti.

2. U slučaju velikih rizika za sigurnost, Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost osigurava tjelesnu zaštitu članovima Komisije ili drugom osoblju ako se na temelju procjene prijetnje pokazalo da je takva zaštita potrebna u cilju osiguranja njihove sigurnosti i zaštite.

3. U slučaju velikog rizika za sigurnost, Komisija može naložiti evakuaciju svojih prostora.

4. Žrtvama nesreća ili napada u prostorima Komisije pruža se pomoć.

5. U cilju sprječavanja i kontrole rizika za sigurnost, ovlašteno osoblje može provoditi pozadinske provjere osoba na koje se ova Odluka primjenjuje kako bi utvrdilo je li davanje pristupa tim osobama prostorima ili podacima Komisije prijetnju za sigurnost. U tu svrhu, i u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 i odredbama iz članka 3. stavka 1., spomenuto ovlašteno osoblje može učiniti sljedeće:

(a)	upotrijebiti bilo koji izvor informacija dostupan Komisiji, uzimajući u obzir pouzdanost izvora informacija;

(b)	pristupiti osobnim podacima zaposlenika ili podacima koje Komisija ima o osobama koje zapošljava ili planira zaposliti ili o osoblju izvođača kada je to opravdano.

Članak 8.

Sigurnosne mjere u pogledu fizičke sigurnosti i imovine

1. Sigurnost imovine osigurava se primjenom odgovarajućih fizičkih i tehničkih zaštitnih mjera i odgovarajućih postupaka, dalje u tekstu „fizička sigurnost”, kojima se stvara višeslojni sustav.

2. U skladu s ovim člankom mogu se donositi mjere za zaštitu osoba ili podataka u Komisiji te za zaštitu imovine.

3. Ciljevi fizičke sigurnosti sljedeći su:

—	sprječavanje nasilja protiv članova Komisije ili osoba na koje se primjenjuje ova Odluka,

—	sprječavanje špijuniranja i prisluškivanja osjetljivih ili klasificiranih podataka,

—	sprječavanje krađe, vandalizma, sabotaže i ostalih nasilnih djela čiji je cilj oštetiti ili uništiti zgrade ili imovinu Komisije,

—	omogućavanje izvida i istrage sigurnosnih incidenata, između ostalog, provjerama evidencije ulazaka i izlazaka, pokrivenosti CCTV-om, snimaka telefonskih razgovora i sličnih podataka u skladu s člankom 22. stavkom 2. u nastavku i ostalim izvornima informacija.

4. Fizička sigurnost obuhvaća sljedeće:

—	politiku pristupa koja se primjenjuje na svaku osobu ili vozilo koje traži pristup prostorima Komisije, uključujući parkirališta,

—	sustav kontrole pristupa kojim su obuhvaćeni zaštitari, tehnička oprema i mjere, informacijski sustavi ili kombinacija svih tih elemenata.

5. U cilju osiguranja fizičke sigurnosti mogu se poduzeti sljedeće mjere:

—	evidentiranje ulazaka osoba, vozila, robe i opreme u prostore Komisije i izlazaka iz njih,

—	provjera identiteta u prostorima Komisije,

—	pregled vozila, robe i opreme vizualnim i tehničkim sredstvima,

—	sprječavanje ulaska neovlaštenih osoba, vozila i robe u prostore Komisije.

Članak 9.

Sigurnosne mjere u pogledu podataka

1. Sigurnošću podataka obuhvaćeni su svi podaci koje Komisija obrađuje.

2. Sigurnost podataka, bez obzira na njihov oblik, mora voditi računa o ravnoteži između transparentnosti, razmjernosti, odgovornosti i učinkovitosti s jedne strane i potrebe za zaštitom podataka od neovlaštenog pristupa, korištenja, otkrivanja, izmjene ili uništavanja s druge strane.

3. Cilj je sigurnosti podataka zaštita povjerljivosti, cjelovitosti i dostupnosti.

4. Postupci upravljanja rizikom stoga se upotrebljavaju za razvrstavanje podatkovne imovine i za razvoj razmjernih sigurnosnih mjera, postupaka i standarda, uključujući ublažavajuće mjere.

5. Ta se glavna načela u pozadini sigurnosti podataka primjenjuju posebno u pogledu sljedećih podataka:

(a)	„klasificiranih podataka Europske unije”, odnosno svakog podatka ili materijala koji je označen stupnjem tajnosti EU-a i čije neovlašteno otkrivanje može uzrokovati različite stupnjeve ugroze interesa Europske unije ili jedne ili više država članica;

(b)

„osjetljivih neklasificiranih podataka”, odnosno podataka ili materijala koje Komisija mora zaštititi zbog pravnih obveza propisanih Ugovorima ili aktima donesenima radi njihove provedbe, i/ili zbog njihove osjetljivosti. Osjetljivi neklasificirani podaci uključuju, ali nisu ograničeni na, podatke ili materijale obuhvaćene obvezom profesionalne tajne, kako je navedeno u članku 339. UFEU-a, podatke obuhvaćene interesima zaštićenima u članku 4. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (12) koji se trebaju tumačiti zajedno s relevantnom sudskom praskom Suda Europske unije ili osobne podatke u okviru područja primjene Uredbe (EZ) br. 45/2001.

6. Na osjetljive neklasificirane podatke primjenjuju se pravila o postupanju s tim podacima i njihovu čuvanju. Oni se objavljuju samo onim osobama kojima je pristup podacima nužan. Kada se radi učinkovite zaštite povjerljivosti tih podataka to smatra nužnim, podaci se obilježavaju sigurnosnom oznakom i odgovarajućim uputama za postupanje koje odobrava glavni direktor za ljudske resurse i sigurnost. Kada se s njima postupa ili ih se čuva u komunikacijskim i informacijskim sustavima, takvi se podaci štite i u skladu s Odlukom C(2006) 3602, njezinim provedbenim pravilima i odgovarajućim standardima.

7. Protiv osobe koja je odgovorna za ugrožavanje ili gubitak klasificiranih podataka EU-a ili osjetljivih neklasificiranih podataka, koji su identificirani kao takvi u pravilima koja se odnose na postupanje s njima i njihovo čuvanje, može se pokrenuti stegovni postupak u skladu s Pravilnikom o osoblju. Tim se stegovnim postupkom ne dovode u pitanje daljnji pravni ili kazneni postupci nadležnih nacionalnih tijela država članica u skladu s njihovim pravilima i propisima i ugovorni pravni lijekovi.

Članak 10.

Sigurnosne mjere u pogledu komunikacijskih i informacijskih sustava

1. Svi komunikacijski i informacijski sustavi (CIS) koje upotrebljava Komisija moraju biti u skladu s Komisijinom politikom sigurnosti informacijskih sustava iz Odluke C(2006) 3602, njezinim provedbenim pravilima i odgovarajućim sigurnosnim standardima.

2. Službe Komisije koje posjeduju CIS, njime upravljaju ili ga primjenjuju dopuštaju drugim institucijama, agencijama i tijelima Unije ili drugim organizacijama pristup tim sustavima pod uvjetom da te institucije, agencije i tijela Unije te ostale organizacije mogu dati razumno jamstvo da su njihovi IT sustavi zaštićeni na razini koja je u skladu s Komisijinom politikom sigurnosti informacijskih sustava iz Odluke C(2006) 3602, njezinim provedbenim pravilima i odgovarajućim sigurnosnim standardima. Komisija prati takvu sukladnost i, u slučaju ozbiljne ili trajne nesukladnosti, ima pravo zabraniti pristup.

Članak 11.

Forenzička analiza u pogledu kibernetičke sigurnosti

Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost posebno je odgovorna za provođenje forenzičke tehničke analize u suradnji s nadležnim službama Komisije kao potpore sigurnosnim istragama iz članka 13., u vezi s protuobavještajnim aktivnostima, neovlaštenom objavom podataka, kibernetičkim napadima i sigurnošću informacijskih sustava.

Članak 12.

Sigurnosne mjere u pogledu osoba i predmeta

1. U cilju osiguranja sigurnosti u Komisiji te sprječavanja i kontrole rizika, osoblje koje je ovlašteno u skladu s člankom 5. može, sukladno načelima iz članka 3., poduzeti, između ostalog, jednu ili više sljedećih sigurnosnih mjera:

(a)	osiguranje mjesta i dokaza, uključujući evidenciju kontrole ulazaka i izlazaka te slike CCTV-a, u slučaju incidenata ili postupanja koje bi moglo dovesti do administrativnih, stegovnih, građanskih ili kaznenih postupaka;

(b)

ograničene mjere koje se odnose na osobe koje predstavljaju prijetnju za sigurnost, uključujući traženje od osoba da napuste prostore Komisije, udaljavanje osoba iz prostora Komisije, zabrana ulaska osobama u prostore Komisije na određeno vrijeme koje se određuje u skladu s kriterijima koji su utvrđeni provedbenim pravilima;

(c)	ograničene mjere u pogledu predmeta koji predstavljaju prijetnju za sigurnost, uključujući uklanjanje, oduzimanje ili odstranjivanje predmeta;

(d)	pretraga prostora Komisije, uključujući urede koji se u tim prostorima nalaze;

(e)	pretraga CIS-a i opreme, podataka o telefonskom i telekomunikacijskom prometu, dnevničkih datoteka, korisničkih računa itd.;

(f)	ostale posebne sigurnosne mjere sa sličnim učinkom u cilju sprječavanja ili kontrole rizika za sigurnost, posebno u kontekstu prava Komisije kao najmodavca ili poslodavca u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom.

2. U iznimnim okolnostima, članovi osoblja Uprave za sigurnost Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost, koji su ovlašteni u skladu s člankom 5., mogu poduzeti sve potrebne hitne mjere, koje su strogo u skladu s načelima iz članka 3. Čim prije moguće nakon poduzimanja tih mjera, oni obavješćuju direktora Uprave za sigurnost, koji traži odgovarajući mandat od glavnog direktora za ljudske resurse i sigurnost, potvrđujući poduzete mjere i dopuštajući dodatne nužne radnje, te kontaktira, ako je potrebno, s nadležnim nacionalnim tijelima.

3. Sigurnosne mjere u skladu s ovim člankom evidentiraju se u trenutku kada su poduzete ili, u slučaju neposrednog rizika ili krizne situacije, unutar razumnog razdoblja nakon njihova poduzimanja. U potonjem slučaju, dokumentacija mora uključivati i elemente na kojima se temelji procjena postojanja neposrednog rizika ili krizne situacije. Dokumentacija može biti sažeta, ali bi trebala biti sastavljena na takav način da se osobama na koje se mjera primjenjuje omogući ostvarivanje prava obrane i zaštite osobnih podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 te da se omogući provjera zakonitosti mjere. U osobne podatke o dotičnom zaposleniku ne uključuju se informacije o njemu namijenjenim posebnim sigurnosnim mjerama.

4. Kada poduzima sigurnosne mjere u skladu s točkom (b), Komisija jamči i to da dotična osoba ima mogućnost obratiti se odvjetniku ili osobi od povjerenja i da je upoznata sa svojim pravom da se obrati Europskom nadzorniku za zaštitu podataka.

Članak 13.

Istrage

1. Ne dovodeći u pitanje članak 86. i Prilog IX. Pravilnika o osoblju te bilo kakav poseban dogovor između Komisije i ESVD-a, npr. poseban dogovor sklopljen 28. svibnja 2014. između Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje o dužnoj pažnji prema osoblju Komisije koje radi u delegacijama Unije, sigurnosne istrage mogu se provoditi u sljedećim slučajevima:

(a)	u slučaju incidenata koji utječu na sigurnost u Komisiji, uključujući sumnje na kaznena djela;

(b)	u slučaju mogućeg neovlaštenog otkrivanja osjetljivih neklasificiranih podataka, klasificiranih podataka EU-a ili klasificiranih podataka Euratoma, krivog postupanja s tim podacima ili njihova ugrožavanja;

(c)	u kontekstu protuobavještajnih aktivnosti ili borbe protiv terorizma;

(d)	u slučaju ozbiljnih kibernetičkih incidenata.

2. Odluku o provođenju sigurnosne istrage donosi glavni direktor za ljudske resurse i sigurnost, koji je i primatelj izvješća o istrazi.

3. Sigurnosne istrage provodi samo ovlašteno osoblje Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost, kojem je dodijeljen taj mandat u skladu s člankom 5.

4. Ovlašteno osoblje izvršava svoje ovlasti sigurnosne istrage neovisno, kako je navedeno u mandatu i ima ovlasti iz članka 12.

5. Ovlašteno osoblje koje ima ovlasti za provođenje sigurnosnih istraga može prikupljati podatke iz svih dostupnih izvora u vezi s upravnim ili kaznenim djelima počinjenima u prostorima Komisije ili u kojima su sudjelovale osobe iz članka 2. stavka 3. bilo kao žrtve ili kao počinitelji takvih kaznenih djela.

6. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost obavješćuje nadležna tijela države članice domaćina ili druge države članice na koju se to odnosi ako je primjenjivo, a posebno ako istraga upućuje na to da je počinjeno kazneno djelo. U tom kontekstu, Glavna uprava za ljudske resurse može, ako je primjereno i potrebno, pružiti potporu nadležnim tijelima države članice domaćina ili druge države članice na koju se to odnosi.

7. U slučaju ozbiljnih kibernetičkih incidenata Glavna uprava za informatiku blisko surađuje s Glavnom upravom za ljudske resurse i sigurnost u cilju pružanja potpore u svim tehničkim pitanjima. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost u dogovoru s Glavnom upravom za informatiku odlučuje kada je primjereno obavijestiti nadležna tijela države domaćina ili druge države članice na koju se to odnosi. Službe za koordinaciju u slučaju incidenata Tima za hitne računalne intervencije europskih institucija, tijela i agencija (CERT-EU) upotrebljavat će se za potporu drugim tijelima i agencijama EU-a koje bi mogle biti pogođene.

8. Sigurnosne istrage evidentiraju se.

Članak 14.

Podjela nadležnosti za sigurnosne istrage i ostale vrste istraga

1. Ako Uprava za sigurnost Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost provodi sigurnosne istrage, kako je navedeno u članku 13., i ako su te istrage u okviru nadležnosti Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) ili Ureda Komisije za istražne radnje i stegovne postupke (IDOC), ona se odmah povezuje s tim tijelima kako ne bi ugrozila radnje koje će kasnije poduzeti OLAF ili IDOC. Ako je potrebno, Uprava za sigurnost Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost poziva OLAF i IDOC da se uključe u istragu.

2. Sigurnosnim istragama iz članka 13. ne dovode se u pitanje ovlasti OLAF-a i IDOC-a propisane pravilima kojima su uređena ta tijela. Od Uprave za sigurnost Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost može se tražiti da pruži tehničku pomoć u istragama koje su pokrenuli OLAF ili IDOC.

3. Od Uprave za sigurnost Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost može se tražiti da pomogne agentima OLAF-a prilikom pristupa prostorima Komisije u skladu s člankom 3. stavkom 5. i člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) kako bi im olakšala izvršavanje njihovih zadaća. Uprava za sigurnost o takvim zahtjevima za pomoć obavješćuje Glavnog tajnika i glavnog direktora Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost ili, ako se takva istraga provodi u prostorima Komisije u kojima se nalaze uredi članova Komisije ili Glavnog tajnika, predsjednika Komisije i povjerenika zaduženog za ljudske resurse.

4. Ne dovodeći u pitanje članak 22. točku (a) Pravilnika o osoblju, ako su za predmet nadležni Uprava za sigurnost Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost i IDOC, Uprava za sigurnost, kada izvješćuje glavnog direktora za ljudske resurse u skladu s člankom 13., čim prije moguće ga savjetuje postoji li osnova da se predmet povjeri IDOC-u. Ova se faza smatra dostignutom kada prestane neposredna prijetnja za sigurnost. O tome pitanju odlučuje glavni direktor za ljudske resurse i sigurnost.

5. Kada je slučaj u nadležnosti i Uprave za sigurnost Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost i OLAF-a, Uprava za sigurnost odmah izvješćuje glavnog direktora za ljudske resurse i sigurnost i čim prije obavješćuje glavnog direktora OLAF-a. Ova se faza smatra dostignutom kada prestane neposredna prijetnja za sigurnost.

Članak 15.

Sigurnosni inspekcijski pregledi

1. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost poduzima sigurnosne inspekcijske preglede kako bi provjerila poštuju li službe Komisije i osobe ovu Odluku i njezina provedbena pravila te kako bi prema potrebi dala preporuke.

2. Ako je potrebno, Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost poduzima sigurnosne inspekcijske preglede ili sigurnosno praćenje ili posjete radi procjene stanja čija je svrha provjeriti jesu li osoblje Komisije, imovina i podaci za koje su odgovorne institucije, agencije ili tijela Unije, države članice, treće države ili međunarodne organizacije primjereno zaštićeni u skladu sa sigurnosnim pravilima, propisima i standardima koji su barem istovjetni onima koje primjenjuje Komisija. Ako je primjereno i u duhu dobre suradnje između uprava, sigurnosni inspekcijski pregledi također uključuju inspekcijske preglede koji se provode u kontekstu razmjene klasificiranih podataka s ostalim institucijama, tijelima i agencijama Unije, s državama članicama ili trećim zemljama ili s međunarodnim organizacijama.

3. Ovaj se članak primjenjuje mutatis mutandis na osoblje Komisije koje radi u delegacijama Unije, ne dovodeći u pitanje poseban dogovor sklopljen 28. svibnja 2014. između Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje o dužnoj pažnji prema osoblju Komisije koje radi u delegacijama Unije.

Članak 16.

Izvanredna stanja i upravljanje kriznim situacijama

1. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost odgovorna je za uvođenje odgovarajućih mjera za izvanredna stanja u slučaju da očekuje prijetnje i incidente koji utječu na sigurnost Komisije ili kao odgovor na njih, te za uvođenje mjera potrebnih za upravljanje kriznim situacijama.

2. Mjere za izvanredna stanja iz stavka 1. razmjerne su razini prijetnje za sigurnost. Stupnjevi izvanrednih stanja definiraju se u bliskoj suradnji s nadležnim službama drugih institucija, agencija i tijela Unije te s nadležnim službama države članice ili država članica u kojima se nalaze prostori Komisije.

3. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost kontaktna je točka za izvanredna stanja i upravljanje kriznim situacijama.

POGLAVLJE 4.

USTROJSTVO

Članak 17.

Opće odgovornosti službi Komisije

1. Nadležnosti Komisije iz ove Odluke izvršava Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost pod nadležnošću i odgovornošću člana Komisije odgovornog za sigurnost.

2. Posebni mehanizmi u pogledu kibernetičke sigurnosti definirani su u Odluci C(2006) 3602.

3. Nadležnost za provedbu ove Odluke i njezinih provedbenih pravila te za kontinuiranu sukladnost s njima može se prenijeti na druge službe Komisije u slučajevima kada se decentraliziranim pružanjem sigurnosti omogućuje znatno veća učinkovitost te ušteda resursa i vremena, primjerice zbog zemljopisne lokacije predmetnih usluga.

4. Ako se primjenjuje stavak 3., Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost i, ako je primjenjivo, glavni direktor za informatiku, sklapaju sporazume s pojedinim službama Komisije, kojima se utvrđuju jasne uloge i odgovornosti za provedbu i praćenje sigurnosnih politika.

Članak 18.

Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost

1. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost posebno je odgovorna za sljedeće:

1.	razvoj sigurnosne politike, provedbenih pravila i sigurnosnih obavijesti Komisije;

2.	prikupljanje podataka u cilju ocjenjivanja prijetnji i rizika za sigurnost te o svim pitanjima koja bi mogla utjecati na sigurnost u Komisiji;

3.	pružanje elektroničkog protunadzora i zaštite u svim objektima Komisije, uzimajući u obzir procjenu prijetnje i dokaze o neovlaštenim aktivnostima protiv interesa Komisije;

4.	pružanje usluge hitnih intervencija za službe i osoblje Komisije 24 sata na dan, 7 dana u tjednu u slučaju problema povezanih sa sigurnošću i zaštitom;

5.	provedbu sigurnosnih mjera u cilju ublažavanja rizika za sigurnost te razvijanje i održavanje odgovarajućeg CIS-a za svoje operativne potrebe, posebno u područjima kontrole fizičkog pristupa, upravljanja sigurnosnim ovlaštenjima i postupanja s osjetljivim podacima i klasificiranim podacima EU-a;

6.	jačanje svijesti, organizaciju sigurnosnih vježbi manjih i većih razmjera te osposobljavanje i savjetovanje o svim pitanjima povezanima sa sigurnošću u Komisiji u cilju promicanja kulture sigurnosti i stvaranja skupine osoblja koje je primjereno osposobljeno za sigurnosna pitanja.

2. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost osigurava, ne dovodeći u pitanje nadležnosti i odgovornosti drugih službi Komisije, veze sa sljedećim vanjskim tijelima:

1.	sigurnosnim službama drugih institucija, agencija i tijela Komisije o pitanjima koja se odnose na sigurnost osoba, imovine i podataka u Komisiji;

2.	sigurnosnim i obavještajnim službama te službama za procjenu prijetnje, uključujući tijela za nacionalnu sigurnost, država članica, trećih zemalja i međunarodnih organizacija i tijela o pitanjima koja utječu na sigurnost osoba, imovine i podataka u Komisiji;

3.	policijom i ostalim hitnim službama o svim rutinskim i izvanrednim pitanjima koja utječu na sigurnost Komisije;

4.	sigurnosnim tijelima drugih institucija, agencija ili tijela Unije, država članica i trećih zemalja u području odgovora na kibernetičke napade s mogućim učinkom na sigurnost u Komisiji;

5.	u pogledu primitka, procjene i distribucije obavještajnih podataka o prijetnjama koje terorističke i špijunske aktivnosti predstavljaju za sigurnost u Komisiji;

6.	u pogledu pitanja koja se odnose na klasificirane podatke, kako je detaljno opisano u Odluci Komisije (EU, Euratom) 2015/444 (14).

3. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost odgovorna je za sigurni prijenos podataka koji se izvršava u skladu s ovim člankom, uključujući prijenos osobnih podataka.

Članak 19.

Komisijina stručna skupina za sigurnost

Osniva se Komisijina stručna skupina za sigurnost s mandatom da savjetuje Komisiju, ako je potrebno, o pitanjima koja se odnose na njezinu unutarnju sigurnosnu politiku i posebno o zaštiti klasificiranih podataka EU-a.

Članak 20.

Lokalni službenici za sigurnost

1. Svaka služba ili kabinet Komisije imenuju lokalnog službenika za sigurnost koji djeluje kao glavna točka za kontakt između svoje službe i Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost o svim pitanjima koja se odnose na sigurnost u Komisiji. Ako je potrebno, može biti imenovan jedan ili više zamjenika lokalnog službenika za sigurnost. Lokalni službenik za sigurnost mora biti dužnosnik ili član privremenog osoblja.

2. Kao glavna točka za kontakt za pitanja sigurnosti u toj službi Komisije ili Kabinetu, LSO redovito izvješćuje Glavnu upravu za ljudske resurse i sigurnost i svoje nadređene o pitanjima sigurnosti u svojoj službi Komisije i bez odlaganja u slučaju sigurnosnih incidenata, uključujući slučajeve kada su klasificirani podaci EU-a ili osjetljivi neklasificirani podaci mogli biti ugroženi.

3. Za pitanja povezana sa sigurnošću komunikacijskih i informacijskih sustava, lokalni službenik za sigurnost povezuje se sa službenikom za informacijsku sigurnost na lokalnoj razini svoje službe Komisije, čije su uloge i odgovornosti propisane u Odluci C(2006) 3602.

4. On pridonosi sigurnosnom osposobljavanju i aktivnostima jačanja svijesti u skladu s konkretnim potrebama osoblja, ugovaratelja i ostalih osoba koje rade u nadležnosti te službe Komisije.

5. Lokalnom službeniku za sigurnost mogu se dodijeliti posebne zadaće u slučajevima velikog ili neposrednog rizika za sigurnosti ili u izvanrednim situacijama na zahtjev Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost o tim posebnim zadaćama obavješćuje glavnog direktora ili direktora za ljudske resurse lokalne glavne uprave za koju radi lokalni službenik za sigurnost.

6. Odgovornostima lokalnog službenika za sigurnost ne dovode se u pitanje uloga i odgovornosti službenika za informacijsku sigurnost na lokalnoj razini, upravitelja za zdravlje i sigurnost, nadzornog službenika registarskog ureda ili ostale funkcije koje podrazumijevaju odgovornost za pitanja sigurnosti i zaštite. Lokalni službenik za sigurnost povezuje se s njima kako bi osigurao dosljedan i usklađen pristup sigurnosti i učinkovit protok informacija o pitanjima povezanima sa sigurnošću u Komisiji.

7. Lokalni službenik za sigurnost ima izravan pristup svojem glavnom direktoru ili načelniku službe te obavješćuje osobu koja mu je izravno nadređena. On ima sigurnosno ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a barem do razine SECRET UE/EU SECRET.

8. U cilju promicanja razmjene podataka i najbolje prakse, Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost organizira konferenciju lokalnih službenika za sigurnost barem dva puta godišnje. Lokalni službenici za sigurnost moraju obavezno sudjelovati na tim konferencijama.

POGLAVLJE 5.

PROVEDBA

Članak 21.

Provedbena pravila i sigurnosne obavijesti

1. Prema potrebi će se provedbena pravila za ovu Odluku donijeti putem posebne odluke Komisije o ovlaštenju člana Komisije nadležnog za sigurnosna pitanja, u skladu s Poslovnikom.

2. Kada dobije ovlasti na temelju prethodno navedene odluke Komisije, član Komisije nadležan za sigurnosna pitanja može pripremiti sigurnosne obavijesti u kojima se navode sigurnosne smjernice i najbolja praksa u okviru područja primjene ove Odluke i njezinih provedbenih pravila.

3. Komisija može prenijeti zadaće navedene u prvom i drugom stavku ovog članka na glavnog direktora za ljudske resurse i sigurnost posebnom odlukom o prijenosu ovlasti, u skladu s Poslovnikom.

POGLAVLJE 6.

RAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Obrada osobnih podataka

1. Komisija obrađuje osobne podatke potrebne za provedbu ove Odluke u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

2. Bez obzira na mjere koje su već uspostavljene u trenutku donošenja ove Odluke i priopćene Europskom nadzorniku za zaštitu podataka (15), na svaku mjeru iz ove Odluke koja podrazumijeva obradu osobnih podataka, kao što su podaci iz evidencije ulazaka i izlazaka, snimke CCTV-a, snimke telefonskih poziva dežurnim uredima ili centralama i slični podaci, koji su potrebni zbog sigurnosnih razloga ili radi odgovora na krizu, primjenjuju se provedbena pravila u skladu s člankom 21., u kojima su propisane odgovarajuće zaštitne mjere za osobe čiji se podaci obrađuju.

3. Glavni direktor Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost odgovoran je za sigurnost obrade osobnih podataka koja se provodi u kontekstu ove Odluke.

4. Ta se provedbena pravila i postupci donose nakon savjetovanja sa službenikom za zaštitu osobnih podataka i Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Članak 23.

Transparentnost

Ova Odluka i njezina provedbena pravila stavljaju se na znanje osoblju Komisije i svim osobama na koje se primjenjuju.

Članak 24.

Stavljanje prethodnih odluka izvan snage

Odluka C(94) 2129 stavlja se izvan snage.

Članak 25.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. ožujka 2015.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) Usp. „Arrangement entre le Gouvernement belge et le Parlement européen, le Conseil, la Commission, le Comité économique et social européen, le Comité des régions, la Banque européenne d'investissement en matière de sécurité” od 31. prosinca 2004., „Accord de sécurité signé entre la Commission et le Gouvernement luxembourgeois” od 20. siječnja 2007. i „Accordo tra il Governo italiano e la Commissione europea dell'energia atomica (Euratom) per l'istituzione di un Centro comune di ricerche nucleari di competenza generale” od 22. srpnja 1959.

(2) DPO-914.2, DPO-93.7, DPO-153.3, DPO-870.3, DPO-2831.2, DPO-1162.4, DPO-151.3, DPO-3302.1, DPO-508.6, DPO-2638.3, DPO-544.2, DPO-498.2, DPO-2692.2, DPO-2823.2.

(3) Odluka Komisije C(94) 2129 od 8. rujna 1994. o zadaćama Ureda za sigurnost.

(4) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima EU-a i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(5) Uredba (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 Vijeća od 29. veljače 1968. kojom se utvrđuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i kojom se uvode posebne mjere koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (Uvjeti za zapošljavanje ostalih državnih službenika) (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.).

(6) Odluka Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku 2013/C/190/01 od 19. travnja 2013. o sigurnosnim pravilima Europske službe za vanjsko djelovanje (SL C 190, 29.6.2013., str. 1.).

(7) Odluka Komisije 2002/47/EZ, EZUČ, Euratom od 23. siječnja 2002. o izmjeni njezinog Poslovnika (SL L 21, 24.1.2002., str. 23.) kojoj su priložene odredbe o upravljanju dokumentima.

(8) Odluka Komisije 2004/563/EZ, Euratom od 7. srpnja 2004. o izmjeni njezinog Poslovnika (SL L 251, 27.7.2004., str. 9.) kojoj su priložene odredbe o elektroničkim i digitalnim dokumentima.

(9) Odluka komisije C(2006) 1623 od 21. travnja 2006. kojom se uspostavlja usklađena politika za zdravlje i sigurnost na radu za svo osoblje Europske komisije.

(10) Odluka Komisije C(2006) 3602 od 16. kolovoza 2006. o sigurnosti informacijskih sustava koje koristi Europska komisija.

(11) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(12) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(13) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(14) Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 od 13. ožujka 2015. o sigurnosnim pravilima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (vidjeti stranicu 53 ovoga Službenog lista).

(15) DPO-914.2, DPO-93.7, DPO-153.3, DPO-870.3, DPO-2831.2, DPO-1162.4, DPO-151.3, DPO-3302.1, DPO-508.6, DPO-2638.3, DPO-544.2, DPO-498.2, DPO-2692.2, DPO-2823.2.

17.3.2015

Službeni list Europske unije

L 72/53

ODLUKA KOMISIJE (EU, Euratom) 2015/444

оd 13. ožujka 2015.

o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 249.,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.,

uzimajući u obzir Protokol br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, koji je priložen Ugovorima, a posebno njegov članak 18.,

budući da:

(1)	Komisijine sigurnosne odredbe koje se odnose na zaštitu klasificiranih podataka Europske unije moraju se pregledati i ažurirati uzimajući u obzir institucijski, organizacijski, operativni i tehnološki razvoj.

(2)	Europska komisija sklopila je s vladama Belgije, Luksemburga i Italije (1) sporazume o sigurnosnim pitanjima koja se odnose na njezine glavne zgrade.

(3)	Komisija, Vijeće i Europska služba za vanjsko djelovanje zalažu se za primjenu jednakovrijednih sigurnosnih standarda za zaštitu klasificiranih podataka EU-a.

(4)	Važno je da se načelima, standardima i pravilima za zaštitu klasificiranih podataka nužnih za zaštitu interesa Unije i njezinih država članica, prema potrebi, pridruže Europski parlament i druge institucije, agencije, tijela ili uredi Unije.

(5)

Rizikom za klasificirane podatke EU-a upravlja se kao procesom. Cilj je tog procesa utvrđivanje poznatih sigurnosnih rizika, definiranje sigurnosnih mjera za smanjenje takvih rizika na prihvatljivu razinu u skladu s osnovnim načelima i minimalnim standardima iz ove Odluke te primjena navedenih mjera u skladu s konceptom dubinske obrane. Djelotvornost tih mjera kontinuirano se ocjenjuje.

(6)	Fizička sigurnost, čiji je cilj zaštita klasificiranih podataka, u okviru Komisije znači primjenu fizičkih i tehničkih zaštitnih mjera za sprečavanje neovlaštenog pristupa klasificiranim podacima EU-a.

(7)

Upravljanje klasificiranim podacima EU-a primjena je administrativnih mjera za kontrolu klasificiranih podataka EU-a tijekom njihova životnog ciklusa kojima se dopunjuju mjere iz poglavlja 2., 3. i 5. ove Odluke i pri tome pomaže pri odvraćanju od namjerne ili slučajne ugroze ili gubitka takvih podataka, te otkrivanju takvih događaja i oporavku od njih. Te se mjere odnose posebice na stvaranje, čuvanje, registraciju, umnožavanje, prevođenje, smanjenje stupnja tajnosti, deklasifikaciju, prijenos i uništavanje klasificiranih podataka EU-a te se njima nadopunjuju opća pravila o upravljanju dokumentima Komisije (odluke 2002/47/EZ (2), EZUČ, Euratom i 2004/563/EZ, Euratom (3)).

(8)

Odredbe ove Odluke ne dovode u pitanje:

(a)	Uredbu (Euratom) br. 3 (4);

(b)	Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (5);

(c)	Uredbu (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (6);

(d)	Uredbu Vijeća (EEZ, Euratom) br. 354/83 (7),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

POGLAVLJE 1.

OSNOVNA NAČELA I MINIMALNI STANDARDI

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„služba Komisije” znači glavna uprava ili služba Komisije ili kabinet člana Komisije;

2.	„kriptografski materijal (kriptomaterijal)” znači kriptografski algoritmi, kriptografski hardverski i softverski moduli i proizvodi, uključujući detalje o provedbi te povezanu dokumentaciju i kriptografske ključeve;

3.	„deklasifikacija” znači uklanjanje svakog stupnja tajnosti;

4.	„dubinska obrana” znači primjena niza sigurnosnih mjera koje su organizirane kao višestruki slojevi obrane;

5.	„dokument” znači svaki zapis podataka bez obzira na njegov fizički oblik ili značajke;

6.	„smanjenje stupnja tajnosti” znači smanjenje razine stupnja tajnosti;

„postupanje” s klasificiranim podacima EU-a znači sve radnje kojima klasificirani podaci EU-a mogu biti izloženi tijekom svojeg životnog ciklusa. Obuhvaća njihovo stvaranje, registraciju, obradu, prijenos, smanjenje stupnja tajnosti, deklasifikaciju i uništavanje. Kada je riječ o komunikacijskim i informacijskim sustavima (CIS), ono obuhvaća i njihovo prikupljanje, prikaz, slanje i čuvanje;

8.	„imatelj” znači propisno ovlaštena osoba s utvrđenom nužnošću pristupa podacima koja je u posjedu klasificiranog podatka EU-a te je, prema tome, odgovorna za njegovu zaštitu;

9.	„provedbena pravila” znači svaki skup pravila ili sigurnosnih obavijesti donesenih u skladu s Poglavljem 5. Odluke Komisije (EU, Euratom) 2015/443 (8);

10.	„materijal” znači svaki medij, nosač podataka ili dio stroja ili opreme, bilo da je proizveden ili u procesu proizvodnje;

11.	„autor podatka” znači institucija, agencija ili tijelo Unije, država članica, treća država ili međunarodna organizacija pod čijom su nadležnošću stvoreni i/ili u strukture Unije uvedeni klasificirani podaci;

12.	„prostori” znači sva nepokretna i slična imovina u vlasništvu ili posjedu Komisije;

13.

„proces upravljanja sigurnosnim rizicima” znači cjelokupni proces prepoznavanja, kontrole i smanjivanja pojave sigurnosnih događaja koji mogu utjecati na sigurnost organizacije ili bilo kojeg sustava kojima se organizacija koristi. Obuhvaća sve aktivnosti povezane s rizicima, uključujući procjenu, obradu, prihvaćanje i obavješćivanje;

14.	„Pravilnik o osoblju” znači Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije koji su utvrđeni Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (9);

15.	„prijetnja” znači mogući uzrok neželjenog događaja koji može rezultirati štetom za organizaciju ili bilo koji od sustava kojima se organizacija koristi. Takve prijetnje mogu biti slučajne ili namjerne (zlonamjerne), a karakteriziraju ih prijeteći elementi, mogući ciljevi i načini napada;

16.

„slaba točka” znači slabost bilo koje vrste koju može iskoristiti jedna ili više prijetnji. Slaba točka može značiti propust ili se može odnositi na slabost kontrola u smislu njihove snage, cjelovitosti ili dosljednosti i može biti tehničke, postupovne, fizičke, organizacijske ili operativne naravi.

Članak 2.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Odlukom utvrđuju osnovna načela i minimalni standardi sigurnosti za zaštitu klasificiranih podataka EU-a.

2. Primjenjuje se na sve službe i prostore Komisije.

3. Bez obzira na posebne napomene koje se odnose na određene skupine osoblja, ova se Odluka primjenjuje na članove Komisije, na osoblje Komisije na koje se primjenjuje Pravilnik o osoblju i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica, na nacionalne stručnjake upućene na rad u Komisiji, na pružatelje usluga i njihovo osoblje, na pripravnike i sve osobe koje imaju pristup zgradama ili drugoj imovini Komisije ili pak podacima kojima raspolaže Komisija.

4. Odredbama ove Odluke ne dovode se u pitanje Odluka 2002/47/EZ, EZUČ, Euratom i Odluka 2004/563/EZ, Euratom.

Članak 3.

Definicija klasificiranih podataka EU-a, stupnjeva i oznaka tajnosti

1. „Klasificirani podatak EU-a” znači svaki podatak ili materijal koji je označen stupnjem tajnosti EU-a i čije neovlašteno otkrivanje može prouzročiti različite stupnjeve ugroze interesa Europske unije ili jedne ili više država članica.

2. Klasificirani podaci EU-a klasificiraju se prema sljedećim stupnjevima tajnosti:

(a) TRES SECRET UE/EU TOP SECRET: podaci i materijali čije neovlašteno otkrivanje može izuzetno ozbiljno ugroziti bitne interese Europske unije ili jedne ili više država članica;

(b) SECRET UE/EU SECRET: podaci i materijali čije neovlašteno otkrivanje može nanijeti ozbiljnu štetu bitnim interesima Europske unije ili jedne ili više država članica;

(c) CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL: podaci i materijali čije neovlašteno otkrivanje može nanijeti štetu bitnim interesima Europske unije ili jedne ili više država članica;

(d) RESTREINT UE/EU RESTRICTED: podaci i materijali čije neovlašteno otkrivanje može dovesti u nepovoljan položaj interese Europske unije ili jedne ili više država članica.

3. Klasificirani podaci EU-a moraju biti označeni stupnjem tajnosti u skladu sa stavkom 2. Mogu nositi i dodatne oznake, koje nisu oznake stupnja tajnosti, ali kojima se utvrđuje djelokrug na koji se tajnost odnosi, određuje autor podatka, ograničavaju distribucija i uporaba ili navodi mogućnost objavljivanja.

Članak 4.

Upravljanje klasifikacijom

1. Svaki član ili služba Komisije osigurava da su klasificirani podaci EU-a koje stvara klasificirani na odgovarajući način, da su jasno označeni kao klasificirani podaci EU-a te da zadrže svoj stupanj tajnosti samo koliko je potrebno.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 26. u nastavku, stupanj tajnosti klasificiranih podataka EU-a ne smije se smanjiti, klasificirani podaci EU-a ne smiju se deklasificirati niti se smije promijeniti ili ukloniti ijedna oznaka stupnja tajnosti iz članka 3. stavka 2. bez prethodne pisane suglasnosti autora.

3. Kada je potrebno, provedbena pravila o postupanju s klasificiranim podacima EU-a, uključujući praktični vodič za klasifikaciju, donose se u skladu s člankom 60. u nastavku.

Članak 5.

Zaštita klasificiranih podataka

1. Klasificirani podaci EU-a štite se u skladu s ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima.

2. Imatelj bilo kojeg klasificiranog podatka EU-a odgovoran je za njegovu zaštitu, u skladu s ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima, a prema pravilima iz poglavlja 4. u nastavku.

3. Ako države članice uvedu klasificirane podatke s oznakom nacionalnog stupnja tajnosti u strukture ili mreže Komisije, Komisija štiti navedene podatke u skladu sa zahtjevima primjenljivima na klasificirane podatke EU-a na jednakoj razini prema tablici ekvivalentnosti stupnjeva tajnosti sadržanoj u Prilogu I.

4. Skup klasificiranih podataka EU-a može nalagati stupanj zaštite koji odgovara višem stupnju tajnosti od njegovih pojedinačnih dijelova.

Članak 6.

Upravljanje sigurnosnim rizicima

1. Sigurnosne mjere za zaštitu klasificiranih podataka EU-a moraju tijekom cijelog životnog ciklusa podataka biti razmjerne posebice njihovu stupnju tajnosti, obliku i količini podataka ili materijala, mjestu i konstrukciji objekata u kojima su smješteni ti podaci i lokalno procijenjenoj prijetnji koju predstavljaju zlonamjerne i/ili kriminalne aktivnosti, uključujući špijunažu, sabotažu i terorizam.

2. U kriznim se planovima mora uzeti u obzir potreba zaštite klasificiranih podataka EU-a u izvanrednim situacijama kako bi se spriječio neovlašteni pristup, njihovo otkrivanje ili gubitak cjelovitosti ili dostupnosti.

3. Planovi neprekidnosti poslovanja svih službi moraju sadržavati preventivne mjere i mjere oporavka kako bi veliki propusti ili nepredviđeni događaji što manje utjecali na postupanje s klasificiranim podacima EU-a i njihovo čuvanje.

Članak 7.

Provedba ove Odluke

1. Kada je potrebno, provedbena pravila kojima se nadopunjuje ili potkrepljuje ova Odluka donose se u skladu s člankom 60. u nastavku.

2. Službe Komisije poduzimaju sve potrebne mjere u svojoj nadležnosti kako bi osigurale da se pri postupanju s klasificiranim podacima EU-a ili drugim klasificiranim podacima i pri njihovu čuvanju primjenjuje ova Odluka i relevantna provedbena pravila.

3. Sigurnosne mjere poduzete u okviru provedbe ove Odluke sukladne su s načelima za sigurnost u Komisiji iz članka 3. Odluke (EU, Euratom) 2015/443.

4. Glavni direktor za ljudske resurse i sigurnost uspostavlja sigurnosno tijelo Komisije u okviru Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost. Sigurnosno tijelo Komisije ima odgovornosti koje mu se dodjeljuju ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima.

5. U svakoj službi Komisije lokalnom službeniku za sigurnost (LSS), kako je utvrđeno člankom 20. Odluke (EU, Euratom) 2015/443, povjerene su sljedeće opće odgovornosti za zaštitu klasificiranih podataka EU-a u skladu s ovom Odlukom, u uskoj suradnji s Glavnom upravom za ljudske resurse i sigurnost:

(a)	upravljanje zahtjevima za sigurnosna ovlaštenja osoblja;

(b)	sudjelovanje u sigurnosnom osposobljavanju i organizaciji informativnih sastanaka za podizanje svijesti;

(c)	nadzor rada nadzornog službenika registarskog ureda (RCO) svoje službe;

(d)	izvješćivanje o povredama sigurnosti i ugrozama klasificiranih podataka EU-a;

(e)	čuvanje rezervnih ključeva i zapisnika sa svim kombinacijama;

(f)	obavljanje ostalih zadataka povezanih sa zaštitom klasificiranih podataka EU-a ili definiranih provedbenim pravilima.

Članak 8.

Povrede sigurnosti i ugroza klasificiranih podataka EU-a

1. Povreda sigurnosti posljedica je radnje ili propusta koji su u suprotnosti sa sigurnosnim propisima utvrđenima ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima.

2. Ugroza klasificiranih podataka EU-a nastaje kada su ti podaci, kao rezultat povrede sigurnosti, djelomično ili u cijelosti otkriveni neovlaštenim osobama.

3. Svaka povreda ili sumnja na povredu sigurnosti odmah se prijavljuje sigurnosnom tijelu Komisije.

4. Ako je poznato ili postoje opravdani razlozi na temelju kojih se može pretpostaviti da su klasificirani podaci EU-a ugroženi ili izgubljeni, provodi se sigurnosna provjera u skladu s člankom 13. Odluke (EU, Euratom) 2015/443.

5. Poduzimaju se sve potrebne mjere kako bi se:

(a)	obavijestilo autora;

(b)	osiguralo da istragu predmeta, s ciljem utvrđivanja činjenica, provodi osoblje koje nije neposredno povezano s povredom;

(c)	procijenilo moguću štetu nanesenu interesima Unije ili država članica;

(d)	poduzelo odgovarajuće mjere za sprečavanje ponovne povrede; i

(e)	obavijestilo nadležna tijela o poduzetim mjerama.

6. Protiv svake osobe odgovorne za povredu sigurnosnih propisa utvrđenih ovom Odlukom može se pokrenuti disciplinski postupak u skladu s Pravilnikom o osoblju. Protiv svake osobe odgovorne za ugrozu ili gubitak klasificiranih podataka EU-a pokreće se disciplinski i/ili pravni postupak u skladu s primjenjivim zakonima, pravilima i propisima.

POGLAVLJE 2.

SIGURNOST OSOBLJA

Članak 9.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

„ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a” znači odluka koju je sigurnosno tijelo Komisije donijelo na temelju potvrde nadležnog tijela države članice da se dužnosniku ili drugom službeniku Komisije ili pak upućenom nacionalnom stručnjaku može odobriti pristup klasificiranim podacima EU-a do određenog stupnja tajnosti (CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višeg) do određenog datuma pod uvjetom da je za njih utvrđena nužnost pristupa podacima i da su adekvatno upoznati sa svojim odgovornostima. Za tako opisanu osobu kaže se da je „sigurnosno ovlaštena”;

„sigurnosno ovlaštenje osoblja” primjena je mjera kojima se osigurava da je pristup klasificiranim podacima EU-a odobren samo osobama:

(a)	kojima je nužno osigurati pristup podacima;

(b)	koje su, ako je potrebno, sigurnosno ovlaštene za odgovarajući stupanj; i

(c)	koje su upoznate sa svojim odgovornostima;

„uvjerenje o sigurnosnoj provjeri osobe” (USP) znači izjava koju nadležno tijelo države članice izdaje nakon završetka sigurnosne istrage koju provode za to nadležna tijela države članice i kojom se potvrđuje da se osobi može odobriti pristup klasificiranim podacima EU-a do određenog stupnja tajnosti (CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višeg) do određenog datuma pod uvjetom da je za nju utvrđena nužnost pristupa podacima i da je adekvatno upoznata sa svojim odgovornostima;

„certifikat o sigurnosnoj provjeri osobe” (CSP) znači certifikat koji izdaje nadležno tijelo i kojim se utvrđuje da osoba ima valjano uvjerenje o sigurnosnoj provjeri ili sigurnosno ovlaštenje sigurnosnog tijela te u kojem je naveden stupanj tajnosti klasificiranih podataka EU-a do kojeg se pojedincu može odobriti pristup (CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili viši), datum valjanosti relevantnog uvjerenja o sigurnosnoj provjeri (USP) ili sigurnosnog ovlaštenja te datum isteka samog certifikata;

„sigurnosna istraga” znači istražni postupci koje provodi nadležno tijelo države članice u skladu s nacionalnim zakonima i propisima s ciljem dobivanja uvjerenja o nepostojanju zapreka tome da se osobi odobri uvjerenje o sigurnosnoj provjeri do određenog stupnja tajnosti (CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višeg).

Članak 10.

Osnovna načela

1. Pristup klasificiranim podacima EU-a odobrava se samo osobama:

1.	za koje je utvrđena nužnost pristupa podacima;

2.	koje su upoznate sa sigurnosnim pravilima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a i pripadajućim sigurnosnim standardima i smjernicama, i koje su dale izjavu o preuzimanju odgovornosti povezane sa zaštitom takvih podataka;

3.	koje, za podatke klasificirane do stupnja CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višeg, imaju sigurnosno ovlaštenje do odgovarajuće razine ili su na drugi način propisno ovlaštene na temelju svojih funkcija u skladu s nacionalnim zakonima i propisima.

2. Osobe, kojima zbog njihovih dužnosti može zatrebati pristup podacima EU-a klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim, moraju biti sigurnosno ovlaštene za odgovarajuću razinu prije nego što im se odobri pristup tim podacima. Dotične osobe moraju dati suglasnost u pisanom obliku da se nad njima provede postupak sigurnosne provjere. Osoba koja to ne učini ne može biti imenovana na određeno radno mjesto ili funkciju niti joj može biti dodijeljen zadatak koji zahtijeva pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višeg.

3. Postupcima za sigurnosnu provjeru osoba utvrđuje se može li se određenu osobu, na temelju njezine lojalnosti, vjerodostojnosti i pouzdanosti, ovlastiti za pristup klasificiranim podacima EU-a.

4. U svrhu izdavanja uvjerenja o sigurnosnoj provjeri za pristup podacima klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim, lojalnost, vjerodostojnost i pouzdanost osobe utvrđuju se sigurnosnom istragom koju provode nadležna tijela države članice u skladu s nacionalnim zakonima i propisima.

5. Sigurnosno tijelo Komisije jedino je nadležno za kontakte s nacionalnim sigurnosnim tijelima (NST) ili drugim nacionalnim nadležnim tijelima u vezi sa svim pitanjima sigurnosne provjere. Svi kontakti između Komisijinih službi i njihova osoblja te nacionalnih sigurnosnih tijela i ostalih nadležnih tijela odvijaju se preko sigurnosnog tijela Komisije.

Članak 11.

Postupak za dobivanje sigurnosnog ovlaštenja

1. Svaki glavni direktor ili voditelj službe u Komisiji mora odrediti ona radna mjesta u svojoj službi za koja zaposlenici, da bi mogli obavljati svoje dužnosti, moraju imati pristup podacima klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim, pa u skladu s time moraju biti sigurnosno ovlašteni.

2. Čim dobije informaciju o imenovanju određene osobe na radno mjesto za koje potreban pristup podacima klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim, lokalni službenik za sigurnost predmetne službe Komisije mora o tome obavijestiti sigurnosno tijelo Komisije, koje dotičnoj osobi prosljeđuje upitnik za sigurnosnu provjeru koji izdaje NST države članice čije je državljanstvo osoba prijavila u trenutku imenovanja članom osoblja europskih institucija. Osoba mora dati suglasnost u pisanom obliku da se nad njom provede postupak sigurnosne provjere i ispunjeni obrazac u najkraćem roku poslati sigurnosnom tijelu Komisije.

3. Sigurnosno tijelo Komisije prosljeđuje ispunjeni upitnik za sigurnosnu provjeru NST-u države članice čije je državljanstvo osoba prijavila u trenutku imenovanja članom osoblja europskih institucija, sa zahtjevom da se provede sigurnosna istraga u skladu sa stupnjem tajnosti klasificiranih podataka EU-a za koji će se dotičnoj osobi morati osigurati pristup.

4. Ako su podaci relevantni za sigurnosnu istragu o osobi koja je podnijela zahtjev za sigurnosnu provjeru poznati sigurnosnom tijelu Komisije, ono o tome obavješćuje nadležni NST djelujući u skladu s mjerodavnim pravilima i propisima.

5. Nakon obavljene sigurnosne istrage te što je prije moguće nakon što ga predmetni NST obavijesti o svojoj ukupnoj ocjeni nalaza sigurnosne provjere, sigurnosno tijelo Komisije:

(a)

može dotičnoj osobi dati ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a i odobriti pristup tim podacima do primjerenog stupnja tajnosti do datuma koje određuje sigurnosno tijelo Komisije, a koji ne smije biti kasnije od 5 godina, ako se sigurnosnom istragom utvrdi da ne postoji ništa što bi dovodilo u pitanje lojalnost, vjerodostojnost i pouzdanost osobe;

(b)

ako se sigurnosnom istragom ne utvrdi prethodno navedeno, u skladu s mjerodavnim pravilima i propisima, o tome obavješćuje dotičnu osobu, koja od sigurnosnog tijela Komisije može zatražiti saslušanje, a sigurnosno tijelo Komisije pak može od nadležnog NST-a tražiti dodatna pojašnjenja, koja mu NST može dostaviti u skladu s nacionalnim zakonima i propisima. Bude li ishod sigurnosne istrage potvrđen, osobi se ne izdaje ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a.

6. Sigurnosna istraga zajedno s dobivenim rezultatima podliježe mjerodavnim zakonima i propisima koji su na snazi u predmetnoj državi članici, uključujući one koji se odnose na žalbe. Odluke sigurnosnog tijela Komisije podliježu žalbama u skladu s Pravilnikom o osoblju.

7. Komisija prihvaća ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a izdano od druge institucije, tijela ili agencije Unije pod uvjetom da je valjano. Ovlaštenje se odnosi na sva zaduženja dotične osobe u Komisiji. Institucija, tijelo ili agencija Unije u kojoj se osoba zapošljava obavješćuje nadležni NST o promjeni poslodavca.

8. Ako osoba ne započne službu u roku od 12 mjeseci od obavijesti o ishodu sigurnosne istrage upućene sigurnosnom tijelu Komisije ili u slučaju prekida službe u trajanju od 12 mjeseci, tijekom kojih osoba nije bila zaposlena u Komisiji ili drugoj instituciji, tijelu ili agenciji Unije, ili na radnom mjestu u nacionalnoj administraciji države članice, sigurnosno tijelo Komisije prosljeđuje predmet nadležnom NST-u na potvrdu valjanosti i primjerenosti sigurnosne provjere.

9. Ako sigurnosno tijelo Komisije sazna da osoba s valjanim sigurnosnim ovlaštenjem predstavlja sigurnosni rizik, ono o tome obavješćuje nadležni NST djelujući u skladu s relevantnim pravilima i propisima.

10. Ako NST obavijesti sigurnosno tijelo Komisije o povlačenju uvjerenja izdanog u skladu sa stavkom 5. točkom (a) osobi koja ima valjano ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a, sigurnosno tijelo Komisije može od NST-a tražiti dodatna pojašnjenja koja mu potonji može dostaviti u skladu s nacionalnim zakonima i propisima. Ako relevantni NST potvrdi negativne informacije, osobi se oduzima sigurnosno ovlaštenje i onemogućuje pristup klasificiranim podacima EU-a i rad na radnom mjestu na kojem je takav pristup moguć ili na kojem bi mogla ugroziti sigurnost.

11. Svaka osoba koja podliježe primjeni ove Odluke obavješćuje se o svakoj odluci kojom joj se ukida ili suspendira ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a i, prema potrebi, o razlozima za takav postupak, te može zatražiti saslušanje pred sigurnosnim tijelom Komisije. Informacije koje je dostavio NST podliježu relevantnim zakonima i propisima koji su na snazi u dotičnoj državi članici. Odluke koje u ovom kontekstu donosi sigurnosno tijelo Komisije podliježu žalbama u skladu s Pravilnikom o osoblju.

12. Službe Komisije osiguravaju da upućeni nacionalni stručnjaci, prije nego što počnu obavljati svoj posao na radnim mjestima za koja je potrebno sigurnosno ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a, sigurnosnom tijelu Komisije predoče, u skladu s nacionalnim zakonima i propisima, valjano uvjerenje (USP) ili certifikat o sigurnosnoj provjeri osobe (CSP), na temelju kojega sigurnosno tijelo Komisije izdaje sigurnosno ovlaštenje za pristup podacima EU-a klasificiranim do stupnja tajnosti jednakog onom koji je naveden u nacionalnom uvjerenju o sigurnosnoj provjeri, čija valjanost ne može biti duža od trajanja radnog ugovora s Komisijom.

13. Članovi Komisije, koji, u skladu s Ugovorom, po prirodi svojih funkcija imaju pristup klasificiranim podacima EU-a, moraju biti upoznati sa svojim sigurnosnim obvezama u smislu zaštite klasificiranih podataka EU-a.

14. Za evidenciju uvjerenja o sigurnosnoj provjeri i sigurnosnih ovlaštenja koja se izdaju za pristup klasificiranim podacima EU-a zaduženo je sigurnosno tijelo Komisije u skladu s ovom Odlukom. Ta evidencija mora sadržavati barem stupanj tajnosti klasificiranih podataka EU-a do kojeg se osobi može odobriti pristup, datum izdavanja uvjerenja o sigurnosnoj provjeri i njegov rok valjanosti.

15. Sigurnosno tijelo Komisije može izdati CSP u kojemu je naveden stupanj tajnosti klasificiranih podataka EU-a do kojeg se osobi može odobriti pristup (CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili viši), datum valjanosti odgovarajućeg ovlaštenja za pristup klasificiranim podacima EU-a i datum isteka samog certifikata.

16. Nakon prvog izdavanja sigurnosnog ovlaštenja i pod uvjetom da je osoba bez prekida obavljala službu u Europskoj komisiji ili drugoj instituciji, tijelu ili agenciji Unije te da joj je potreban kontinuirani pristup klasificiranim podacima EU-a, obnavljanje sigurnosnog ovlaštenja razmatra se u pravilu svakih pet godina od datuma obavijesti o ishodu zadnje sigurnosne istrage na kojoj se ovlaštenje temelji.

17. Sigurnosno tijelo Komisije može produžiti trajanje postojećeg sigurnosnog ovlaštenja na razdoblje do 12 mjeseci, pod uvjetom da relevantni NST ili drugo nacionalno nadležno tijelo nije dostavilo negativne informacije u roku od dva mjeseca od datuma slanja zahtjeva za obnavljanje ovlaštenja i odgovarajućeg upitnika za sigurnosnu provjeru. Ako po isteku 12-mjesečnog razdoblja relevantni NST ili drugo nacionalno nadležno tijelo ne dostavi svoje mišljenje sigurnosnom tijelu Komisije, osoba se imenuje na dužnost za koju nije potrebno sigurnosno ovlaštenje.

Članak 12.

Informativni sastanci o sigurnosnim ovlaštenjima

1. Nakon prisustvovanja informativnom sastanku o sigurnosnim ovlaštenjima u organizaciji sigurnosnog tijela Komisije, osobe koje su dobile sigurnosno ovlaštenje podnose pisanu izjavu o tome da razumiju koje su njihove obveze s obzirom na zaštitu klasificiranih podataka EU-a i koje su moguće posljedice ako bi klasificirani podaci EU-a bili ugroženi. Sigurnosno tijelo Komisije vodi evidenciju o takvim pisanim izjavama.

2. Osobe koje imaju ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a ili od kojih se zahtijeva postupanje s klasificiranim podacima EU-a već se na početku upozorava, a potom redovito informira o sigurnosnim prijetnjama, te su dužne sigurnosnom tijelu Komisije odmah prijaviti svaki pokušaj pristupa ili aktivnost koju smatraju sumnjivom ili neuobičajenom.

3. Osobe koje prestanu obavljati dužnosti za koje je potreban pristup klasificiranim podacima EU-a upoznaje se s njihovim obvezama u pogledu daljnje zaštite klasificiranih podataka EU-a, a ako je potrebno, dužne su podnijeti i pisanu izjavu u tom smislu.

Članak 13.

Privremena sigurnosna ovlaštenja

1. U iznimnim okolnostima, ako je to propisno opravdano interesima službe, a prije završetka potpune sigurnosne istrage, sigurnosno tijelo Komisije može, nakon savjetovanja s NST-om države članice čiji je osoba državljanin i ovisno o ishodu preliminarnih provjera kojima se potvrđuje da ne postoje relevantne negativne informacije, osobi izdati privremeno ovlaštenje za pristup klasificiranim podacima EU-a za određenu funkciju, pri čemu se ne dovode u pitanje odredbe o obnavljanju sigurnosnih ovlaštenja. Takva privremena ovlaštenja za pristup klasificiranim podacima EU-a valjana su tijekom samo jednog razdoblja od najviše 6 mjeseci i na temelju njih nije moguć pristup podacima klasificiranima stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET.

2. Nakon što dobiju potrebne informacije u skladu s člankom 12. stavkom 1., osobe koje su dobile privremeno ovlaštenje podnose pisanu izjavu o tome da razumiju koje su njihove obveze s obzirom na zaštitu klasificiranih podataka EU-a i koje su moguće posljedice ako bi klasificirani podaci EU-a bili ugroženi. Sigurnosno tijelo Komisije vodi evidenciju o takvim pisanim izjavama.

Članak 14.

Prisustvovanje na povjerljivim sastancima koje organizira Komisija

1. Službe Komisije zadužene za organizaciju sastanaka na kojima se raspravlja o podacima klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim obavješćuju Sigurnosno tijelo Komisije dovoljno unaprijed o datumu, vremenu, mjestu i sudionicima tih sastanaka putem svojeg LSS-a ili putem organizatora sastanka.

2. U skladu s odredbama članka 11. stavka 13. na sastancima u organizaciji Komisije na kojima se raspravlja o podacima klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim mogu sudjelovati samo osobe koje imaju uvjerenje o sigurnosnoj provjeri ili sigurnosno ovlaštenje. Pristup takvim povjerljivim sastancima uskraćuje se osobama čiji CSP ili drugi dokaz da su prošle sigurnosnu provjeru nije dostavljen sigurnosnom tijelu Komisije te sudionicima iz Komisije koji nemaju sigurnosno ovlaštenje.

3. Prije organiziranja povjerljivog sastanka, osoba zadužena za organizaciju ili LSS Komisijine službe koja organizira sastanak vanjskim sudionicima šalje zahtjev za dostavljanje CSP-a ili drugog dokaza o sigurnosnoj provjeri sigurnosnom tijelu Komisije. Sigurnosno tijelo Komisije obavješćuje lokalnog službenika za sigurnost ili organizatora sastanka o zaprimljenom CSP-u ili drugom dokazu o sigurnosnoj provjeri. Prema potrebi, može se koristiti konsolidirani popis imena s odgovarajućim dokazom o sigurnosnoj provjeri.

4. Ako nadležna tijela obavijeste sigurnosno tijelo Komisije o tome da je osobi čije dužnosti uključuju sudjelovanje na Komisijinim sastancima oduzet CSP, sigurnosno tijelo Komisije o tome obavješćuje LSS-a Komisijine službe koja organizira sastanak.

Članak 15.

Mogući pristup klasificiranim podacima EU-a

Kuriri, zaštitari i pratnja moraju dobiti sigurnosno ovlaštenje za odgovarajući stupanj tajnosti ili se nad njima mora provesti drugačija primjerena sigurnosna istraga u skladu s nacionalnim zakonima ili propisima, te ih se mora informirati o sigurnosnim postupcima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a i uputiti u njihove dužnosti povezane sa zaštitom podataka koji su im povjereni.

POGLAVLJE 3.

FIZIČKA SIGURNOST U CILJU ZAŠTITE KLASIFICIRANIH PODATAKA

Članak 16.

Osnovna načela

1. Svrha je mjera fizičke sigurnosti sprečavanje tajnog ili nasilnog ulaska neovlaštenih osoba, odvraćanje od neovlaštenih radnji, njihovo sprečavanje ili otkrivanje te omogućavanje razvrstavanja osoblja s obzirom na pristup klasificiranim podacima EU-a prema nužnosti pristupa. Te se mjere utvrđuju na temelju procesa upravljanja rizikom u skladu s ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima.

2. Konkretno, mjere fizičke sigurnosti namijenjene su sprečavanju neovlaštenog pristupa klasificiranim podacima EU-a na sljedeće načine:

(a)	njima se osigurava pravilno postupanje s klasificiranim podacima EU-a i njihovo čuvanje;

(b)	omogućuje se razvrstavanje osoblja s obzirom na pristup klasificiranim podacima EU-a prema nužnosti pristupa podacima te, ako je potrebno, prema sigurnosnom ovlaštenju;

(c)	služe za odvraćanje od neovlaštenih radnji, njihovo sprečavanje i otkrivanje; i

(d)	njima se onemogućuju ili odgađaju tajni ili nasilni ulasci neovlaštenih osoba.

3. Mjere fizičke sigurnosti uvode se za sve prostore, zgrade, urede, prostorije i druga mjesta na kojima se klasificirani podaci EU-a koriste ili čuvaju, uključujući zone u kojima su smješteni komunikacijski i informacijski sustavi iz poglavlja 5.

4. Mjesta na kojima se čuvaju podaci EU-a klasificirani stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim definiraju se sigurnosnim zonama u skladu s ovim poglavljem, a akreditira ih Komisijino tijelo za sigurnosnu akreditaciju.

5. Za zaštitu podataka EU-a klasificiranih stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim koriste se isključivo oprema ili uređaji koje je odobrilo sigurnosno tijelo Komisije.

Članak 17.

Zahtjevi i mjere povezani s fizičkom sigurnošću

1. Odabir mjera fizičke sigurnosti ovisi o procjeni prijetnji koju izrađuje sigurnosno tijelo Komisije, konzultirajući se prema potrebi s ostalim službama Komisije, drugim institucijama, agencijama ili tijelima Unije i/ili nadležnim tijelima država članica. Za zaštitu klasificiranih podataka EU-a u svojim prostorima Komisija primjenjuje proces upravljanja rizicima kako bi osigurala da je razina fizičke zaštite razmjerna procijenjenim rizicima. U procesu upravljanja rizicima u obzir se uzimaju svi važni čimbenici, a posebno:

(a)	stupanj tajnosti klasificiranih podataka EU-a;

(b)	oblik i količina klasificiranih podataka EU-a, imajući na umu da velike količine ili zbirka klasificiranih podataka EU-a mogu zahtijevati primjenu strožih mjera zaštite;

(c)	okoliš i konstrukcija objekata ili zona u kojima su smješteni klasificirani podaci EU-a; i

(d)	procijenjena prijetnja od obavještajnih službi, čija su meta Unija, njezine institucije, tijela ili agencije, ili države članice te od sabotaže, terorističkih, subverzivnih ili drugih kriminalnih aktivnosti.

2. Primjenjujući koncept dubinske obrane, sigurnosno tijelo Komisije određuje odgovarajuću kombinaciju mjera fizičke zaštite koje će provesti. U tu svrhu sigurnosno tijelo Komisije osmišljava minimalne standarde, norme i kriterije, sadržane u provedbenim pravilima.

3. Sigurnosno tijelo Komisije ovlašteno je za provođenje pretrage prilikom ulaska i izlaska s ciljem odvraćanja od neovlaštenog unosa materijala ili neovlaštenog odnošenja klasificiranih podataka EU-a iz prostora ili objekata.

4. Postoji li rizik da se klasificirani podaci EU-a previde, makar i slučajno, predmetne službe Komisije poduzimaju odgovarajuće mjere za njegovo uklanjanje, kako je to definiralo sigurnosno tijelo Komisije.

5. Za nove se objekte zahtjevi u pogledu fizičke sigurnosti i funkcionalne specifikacije definiraju u dogovoru sa sigurnosnim tijelom Komisije kao dio aktivnosti planiranja i projektiranja objekata. Za već postojeće objekte zahtjevi u pogledu fizičke sigurnosti primjenjuju se u skladu s minimalnim standardima, normama i kriterijima sadržanim u provedbenim pravilima.

Članak 18.

Oprema za fizičku zaštitu klasificiranih podataka EU-a

1. Za fizičku zaštitu klasificiranih podataka EU-a definiraju se dvije vrste fizički zaštićenih zona:

(a)	administrativne zone; i

(b)	sigurnosne zone (uključujući tehnički zaštićene sigurnosne zone).

2. Sigurnosno tijelo Komisije određuje da određena zona ispunjava zahtjeve na temelju kojih se može definirati kao administrativna zona, sigurnosna zona ili tehnički zaštićena sigurnosna zona.

3. Za administrativne zone:

(a)	uspostavlja se vidljivo definirani perimetar koji omogućuje provjeru osoba i, ako je moguće, vozila;

(b)	pristup bez pratnje odobrava se samo osobama koje je propisno ovlastilo sigurnosno tijelo Komisije ili neko drugo nadležno tijelo; i

(c)	ostale osobe moraju imati stalnu pratnju ili podliježu istovjetnim kontrolama.

4. Za sigurnosne zone:

(a)	uspostavlja se vidljivo definiran i zaštićen perimetar unutar kojeg se nadziru svi ulasci i izlasci s pomoću propusnice ili sustava prepoznavanja osoba;

(b)	pristup bez pratnje odobrava se samo osobama koje su prošle sigurnosnu provjeru i koje su posebno ovlaštene za ulazak u tu zonu na temelju nužnosti pristupa podacima;

(c)	ostale osobe moraju imati stalnu pratnju ili podliježu istovjetnim kontrolama.

5. Ako se ulazak u sigurnosnu zonu može u svakom smislu smatrati izravnim pristupom u njoj sadržanim klasificiranim podacima, primjenjuju se sljedeći dodatni zahtjevi:

(a)	mora biti jasno naveden najviši stupanj tajnosti podataka koji se obično nalaze u zoni;

(b)	svi posjetitelji moraju zatražiti posebno ovlaštenje za ulazak u zonu, imati stalnu pratnju i proći odgovarajuću sigurnosnu provjeru, osim ako su poduzeti koraci kojima se onemogućuje svaki pristup klasificiranim podacima EU-a.

6. Sigurnosne zone zaštićene od prisluškivanja označene su kao tehnički zaštićene sigurnosne zone. Primjenjuju se sljedeći dodatni zahtjevi:

(a)	takve su zone opremljene sustavom za otkrivanje neovlaštenog ulaska (IDS), zaključane su kada u njima nema nikoga i pod zaštitom kada je netko u njima. Svim se ključevima upravlja u skladu s člankom 20.;

(b)	sav se materijal i osobe koji ulaze u takve zone nadziru;

(c)	sigurnosno tijelo Komisije u takvim zonama redovito provodi fizičke i/ili tehničke inspekcije. Takve se inspekcije također provode nakon svakog neovlaštenog ulaska ili sumnje na takav ulazak; i

(d)	u takvim zonama ne smije biti neovlaštenih komunikacijskih linija, neovlaštenih telefona ili drugih neovlaštenih komunikacijskih uređaja i električne ili elektroničke opreme.

7. Neovisno o stavku 6. točki (d), prije uporabe u zonama u kojima se održavaju sastanci ili obavlja posao koji uključuje podatke klasificirane stupnjem tajnosti SECRET UE/EU SECRET ili višim te u kojima je prijetnja za klasificirane podatke EU-a ocijenjena kao visoka, sve komunikacijske uređaje i električnu ili elektroničku opremu najprije ispituje sigurnosno tijelo Komisije kako bi se spriječio slučajan ili nedopušten prijenos razumljivih podataka pomoću te opreme izvan perimetra sigurnosne zone.

8. Sigurnosne zone u kojima osoblje nije prisutno 24 sata dnevno pregledavaju se, prema potrebi, na kraju redovitog radnog vremena i u nasumičnim vremenskim razmacima izvan redovitog radnog vremena, osim ako je zona opremljena IDS-om.

9. Sigurnosne zone i tehnički zaštićene sigurnosne zone mogu se privremeno uspostaviti unutar administrativne zone koja se koristi za povjerljive sastanke ili u druge slične svrhe.

10. LSS predmetne službe Komisije sastavlja sigurnosno-operativne postupke za svaku sigurnosnu zonu za koju je nadležan, a kojima se, u skladu s odredbama ove Odluke i njezinim provedbenim pravilima, definira sljedeće:

(a)	stupanj tajnosti klasificiranih podataka EU-a koje se može koristiti i koji se mogu čuvati u zoni;

(b)	mjere nadzora i zaštitne mjere koje je potrebno primjenjivati;

(c)	osobe ovlaštene za pristup zoni bez pratnje na temelju utvrđene nužnosti pristupa podacima i sigurnosnog ovlaštenja;

(d)	prema potrebi, postupci za pratitelje ili za zaštitu klasificiranih podataka EU-a ako se druge osobe ovlašćuje za pristup zoni;

(e)	sve ostale odgovarajuće mjere i postupci.

11. Unutar sigurnosnih zona moraju se izgraditi trezori. Sigurnosno tijelo Komisije odobrava zidove, podove, stropove, prozore i vrata koja se mogu zaključati, koji osiguravaju zaštitu jednaku sigurnosnom spremniku odobrenom za čuvanje klasificiranih podataka EU-a istog stupnja tajnosti.

Članak 19.

Fizičke mjere zaštite za postupanje s klasificiranim podacima EU-a i njihovo čuvanje

1. S podacima EU-a klasificiranim stupnjem tajnosti RESTREINT UE/EU RESTRICTED može se postupati:

(a)	u sigurnosnoj zoni,

(b)	u administrativnoj zoni uz uvjet da su klasificirani podaci EU-a zaštićeni od pristupa neovlaštenih osoba; ili

(c)	izvan sigurnosne ili administrativne zone uz uvjet da imatelj prenosi klasificirane podatke EU-a u skladu s člankom 31. i da se obvezao poštovati kompenzacijske mjere utvrđene provedbenim mjerama s ciljem zaštite klasificiranih podataka EU-a od pristupa neovlaštenih osoba.

2. Podaci EU-a klasificirani stupnjem tajnosti RESTREINT UE/EU RESTRICTED čuvaju se u primjerenom uredskom namještaju pod ključem u administrativnoj ili sigurnosnoj zoni. Privremeno se mogu čuvati izvan administrativne ili sigurnosne zone uz uvjet da se imatelj obvezao poštovati kompenzacijske mjere utvrđene provedbenim pravilima.

3. S podacima EU-a klasificiranim stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili SECRET UE/EU SECRET može se postupati:

(a)	u sigurnosnoj zoni;

(b)	u administrativnoj zoni uz uvjet da su klasificirani podaci EU-a zaštićeni od pristupa neovlaštenih osoba; ili

(c)

izvan sigurnosne ili administrativne zone uz uvjet:

i.	da se imatelj obvezao poštovati kompenzacijske mjere utvrđene provedbenim pravilima s ciljem zaštite klasificiranih podataka EU-a od pristupa neovlaštenih osoba;

ii.	da imatelj osobno ima stalni nadzor nad klasificiranim podacima EU-a i

iii.	da je imatelj, ako su dokumenti u papirnom obliku, o tome obavijestio nadležni registar.

4. Podaci EU-a klasificirani stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili SECRET UE/EU SECRET čuvaju se u sigurnosnoj zoni u sigurnosnom spremniku ili trezoru.

5. S podacima EU-a klasificiranim stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET postupa se u sigurnosnoj zoni koju uspostavlja i održava sigurnosno tijelo Komisije, te koju je do tog stupnja akreditiralo Komisijino tijelo za sigurnosnu akreditaciju.

6. Podaci EU-a klasificirani stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET čuvaju se u sigurnosnoj zoni, koju je do tog stupnja akreditiralo Komisijino tijelo za sigurnosnu akreditaciju, u jednom od sljedećih uvjeta:

(a)

u sigurnosnom spremniku u skladu s odredbama članka 18. uz najmanje jednu od sljedećih dodatnih kontrola:

1.	stalnu zaštitu ili provjeru koju provodi zaštitarsko osoblje ili osoblje na dužnosti koje je prošlo sigurnosnu provjeru;

2.	odobren IDS u kombinaciji s interventnim osobljem; ili

(b)	u trezoru opremljenom IDS-om u kombinaciji s interventnim osobljem.

Članak 20.

Upravljanje ključevima i kombinacijama za zaštitu klasificiranih podataka EU-a

1. Postupci za upravljanje ključevima i kombinacijama za urede, prostorije, trezore i sigurnosne spremnike utvrđuju se provedbenim pravilima u skladu s člankom 60. u nastavku. Svrha je tih postupaka zaštita od neovlaštenog pristupa.

2. Kombinacije pamti najmanji mogući broj osoba koje ih moraju znati. Kombinacije za sigurnosne spremnike i trezore u kojima se čuvaju klasificirani podaci EU-a mijenjaju se:

(a)	prilikom primitka novog spremnika;

(b)	pri svakoj promjeni osoblja koje zna kombinaciju;

(c)	pri svakoj pojavi ugroze ili sumnje na ugrozu;

(d)	u slučaju održavanja ili popravka brave; i

(e)	najmanje svakih 12 mjeseci.

POGLAVLJE 4.

UPRAVLJANJE KLASIFICIRANIM PODACIMA EU-a

Članak 21.

Osnovna načela

1. Svim klasificiranim dokumentima EU-a mora se upravljati u skladu s politikom Komisije o upravljanju dokumentima, te se shodno tome moraju registrirati, unositi u sustav, čuvati i konačno brisati, uzorkovati ili prenositi u povijesne arhive u skladu sa zajedničkim popisom čuvanja dokumenata Europske komisije.

2. Podaci klasificirani stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim registriraju se iz sigurnosnih razloga prije distribucije i po primitku. Podaci klasificirani stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET upisuju se u za to predviđene registre.

3. Sustav registriranja klasificiranih podataka EU-a u Komisiji uspostavlja se u skladu s odredbama članka 27.

4. Službe i prostorije Komisije u kojima se postupa s klasificiranim podacima EU-a ili u kojima se ti podaci čuvaju podliježu redovitim inspekcijama koje provodi sigurnosno tijelo Komisije.

5. Klasificirani podaci EU-a prenose se između službi i prostorija izvan fizički zaštićenih područja na sljedeći način:

(a)	u pravilu se klasificirani podaci EU-a prenose elektroničkim sredstvima koja su zaštićena kriptografskim proizvodima odobrenima u skladu s poglavljem 5.;

(b)

ako se ne uporabe sredstva iz točke (a), klasificirani podaci EU-a prenose se:

i.	na elektroničkim medijima (npr. USB, CD, tvrdi disk) koji su zaštićeni kriptografskim proizvodima odobrenima u skladu s poglavljem 5.; ili

ii.	u svim ostalim slučajevima, u skladu s provedbenim pravilima.

Članak 22.

Klasifikacija i oznake

1. Podaci se klasificiraju ako je potrebno zaštititi njihovu tajnost, u skladu s člankom 3. stavkom 1.

2. Autor klasificiranih podataka EU-a odgovoran je za utvrđivanje stupnja tajnosti u skladu s relevantnim provedbenim pravilima, standardima i smjernicama o klasifikaciji, te za prvo širenje podataka.

3. Stupanj tajnosti klasificiranih podataka EU-a određuje se u skladu s člankom 3. stavkom 2. i s relevantnim provedbenim pravilima.

4. Stupanj tajnosti mora biti jasno i točno naveden, bez obzira na to jesu li klasificirani podaci EU-a u papirnatom, usmenom, elektroničkom ili nekom drugom obliku.

5. Pojedinačni dijelovi određenog dokumenta (npr. stranice, odlomci, odjeljci, prilozi, dodaci i privici) mogu zahtijevati različite stupnjeve tajnosti te stoga moraju biti označeni na odgovarajući način, uključujući dijelove pohranjene u elektroničkom obliku.

6. Cjelokupni stupanj tajnosti dokumenta ili spisa mora biti najmanje jednako visok kao njegov dio s najvišim stupnjem tajnosti. Ako se spajaju podaci iz različitih izvora, konačni se proizvod pregledava kako bi se utvrdio njegov cjelokupni stupanj tajnosti jer može zahtijevati stupanj tajnosti viši od onog koji imaju njegovi sastavni dijelovi.

7. Koliko je to moguće, dokumenti koji sadržavaju dijelove s različitim stupnjevima tajnosti strukturiraju se tako da se dijelovi s različitim stupnjevima tajnosti mogu lako identificirati i prema potrebi odvojiti.

8. Stupanj tajnosti popratnog pisma ili note koji se šalju uz privitke mora biti jednak najvišem stupnju tajnosti privitaka. Autor podatka odgovarajućim oznakama jasno navodi stupanj tajnosti popratnog pisma ili note kada se odvoje od svojih privitaka, npr.:

CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL

Bez privitaka RESTREINT UE/EU RESTRICTED

Članak 23.

Oznake

Uz jednu od oznaka stupnja tajnosti navedenih u članku 3. stavku 2., klasificirani podaci EU-a mogu nositi dodatne oznake kao što su:

(a)	oznaka kojom se određuje autor podatka;

(b)	upozorenja, šifre ili akronimi kojima se određuje područje djelovanja na koje se dokument odnosi, posebna distribucija dokumenta prema nužnosti pristupa podacima ili ograničenja uporabe;

(c)	oznake o mogućnosti otkrivanja podataka;

(d)	ako je primjenjivo, datum ili događaj nakon kojeg se stupanj tajnosti može smanjiti ili se podaci mogu deklasificirati.

Članak 24.

Skraćene oznake stupnja tajnosti

1. Mogu se rabiti standardizirane skraćene oznake stupnja tajnosti kojima se navodi stupanj tajnosti pojedinačnih odlomaka u tekstu. Kratice ne zamjenjuju potpunu oznaku stupnja tajnosti.

2. U klasificiranim podacima EU-a mogu se koristiti sljedeće standardne kratice kojima se označuje stupanj tajnosti odjeljaka ili dijelova teksta kraćih od jedne stranice:

TRES SECRET UE/EU TOP SECRET	TS-UE/EU-TS
SECRET UE/EU SECRET	S-UE/EU-S
CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL	C-UE/EU-C
RESTREINT UE/EU RESTRICTED	R-UE/EU-R

Članak 25.

Stvaranje klasificiranih podataka EU-a

1. Prilikom stvaranja klasificiranog dokumenta EU-a:

(a)	svaka stranica mora biti jasno označena stupnjem tajnosti;

(b)	svaka stranica mora biti numerirana;

(c)	dokument mora imati referentni broj i predmet, koji sam po sebi nije klasificirani podatak, osim ako je označen kao takav;

(d)	dokument mora biti označen datumom;

(e)	ako se dokumenti klasificirani stupnjem tajnosti SECRET UE/EU SECRET distribuiraju u nekoliko primjeraka na svakoj stranici mora stajati broj preslike.

2. Ako se stavak 1. ne može primijeniti na klasificirane podatke EU-a, poduzimaju se druge odgovarajuće mjere u skladu s provedbenim pravilima.

Članak 26.

Smanjivanje stupnja tajnosti i deklasifikacija klasificiranih podataka EU-a

1. Kada je to moguće, u trenutku stvaranja klasificiranih podataka EU-a autor navodi može li se njihov stupanj tajnosti smanjiti, odnosno mogu li se podaci deklasificirati na određeni datum ili nakon određenog događaja.

2. Svaka služba Komisije redovito pregledava klasificirane podatke EU-a čiji je autor kako bi utvrdila primjenjuje li se još uvijek stupanj tajnosti. Provedbenim se pravilima uspostavlja sustav kojim se stupanj tajnosti registriranih klasificiranih podataka EU-a čiji je autor Komisija preispituje najmanje svakih pet godina. Takvo preispitivanje nije neophodno ako je autor na početku naveo da će se stupanj tajnosti podataka automatski smanjiti ili da će se podaci automatski deklasificirati te ako su podaci sukladno tome označeni.

3. Podaci klasificirani stupnjem tajnosti RESTREINT UE/EU RESTRICTED, a čiji je autor Komisija, smatrat će se podacima koji se automatski deklasificiraju nakon trideset godina u skladu s Uredbom (EEZ, Euratom) br. 354/83 kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1700/2003 (10).

Članak 27.

Sustav registarskih ureda klasificiranih podataka EU-a u Komisiji

1. Ne dovodeći u pitanje članak 52. stavak 5. u nastavku, u svim službama Komisije u kojima se postupa s klasificiranim podacima EU-a ili se ti podaci čuvaju na stupnju tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL i SECRET UE/EU SECRET određuje se se mjerodavni lokalni registarski ured klasificiranih podataka EU-a kako bi se osiguralo da se s tim podacima postupa u skladu s ovom Odlukom.

2. Komisijin središnji registarski ured za klasificirane podatke EU-a jest registarski ured klasificiranih podataka EU-a kojim upravlja Glavno tajništvo. Taj se registarski ured koristi kao:

—	lokalni registarski ured klasificiranih podataka EU-a za Glavno tajništvo Komisije;

—	registarski ured klasificiranih podataka EU-a za privatne kabinete članova Komisije, osim ako im je već dodijeljen lokalni registarski ured klasificiranih podataka EU-a;

—	registarski ured klasificiranih podataka EU-a za glavne uprave ili službe koje nemaju lokalne registarske urede klasificiranih podataka EU-a;

—

glavna točka ulaska i izlaska za sve podatke klasificirane stupnjem tajnosti RESTREINT UE/EU RESTRICTED i višima, uključujući stupanj tajnosti SECRET UE/EU SECRET, koji se razmjenjuju između Komisije i njezinih službi i trećih država članica te međunarodnih organizacija, i, ako je predviđeno posebnim aranžmanima, za druge institucije, agencije i tijela Unije.

3. Na razini Komisije sigurnosno tijelo ustrojava registarski ured koji djeluje kao središnje tijelo za primanje i slanje podataka klasificiranih stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET. Za postupanje s tim podacima u svrhu njihove registracije po potrebi je moguće ustrojiti registarske podurede.

4. Registarski poduredi ne smiju dokumente klasificirane stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET slati izravno u druge podurede istog središnjeg registarskog ureda namijenjenog podacima klasificiranima stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET ili van bez izričitog pisanog odobrenja potonjeg.

5. Registarski uredi klasificiranih podataka EU-a ustrojavaju se kao sigurnosne zone, kako je definirano Poglavljem 3., te podliježu akreditaciji Komisijina tijela za sigurnosnu akreditaciju.

Članak 28.

Nadzorni službenik registarskog ureda

1. Svakim registarskim uredom klasificiranih podataka EU-a upravlja nadzorni službenik registarskog ureda (RCO).

2. RCO prolazi odgovarajuću sigurnosnu provjeru.

3. Kada je riječ o primjeni odredaba koje se odnose na postupanje s klasificiranim dokumentima EU-a i poštovanju relevantnih sigurnosnih pravila, standarda i smjernica, rad RCO-a nadzire LSS predmetne službe Komisije.

4. Budući da je odgovoran za upravljanje registrom klasificiranih podataka EU-a koji mu je dodijeljen, RCO u skladu s ovom Odlukom i relevantnim provedbenim pravilima, standardima i smjernicama preuzima sljedeće opće zadaće:

—	upravljanje operacijama povezanima s registracijom, čuvanjem, umnožavanjem, prevođenjem, prijenosom, slanjem i uništavanjem klasificiranih podataka EU-a ili njihovim prebacivanjem u službu povijesnih arhiva;

—	periodičko preispitivanje potrebe da se podaci smatraju tajnima;

—	obavljanje drugih zadataka povezanih sa zaštitom klasificiranih podataka EU-a, a koji su utvrđeni provedbenim pravilima.

Članak 29.

Registracija klasificiranih podataka EU-a u sigurnosne svrhe

1. Za potrebe ove Odluke, registracija u sigurnosne svrhe (dalje u tekstu „registracija”) znači primjena postupaka za evidentiranje životnog ciklusa klasificiranih podataka EU-a, uključujući njihovo širenje.

2. Svi podaci ili materijali klasificirani stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL i višim registriraju se u relevantnim registarskim uredima u trenutku njihova zaprimanja u organizaciju ili njihova slanja iz organizacije.

3. Pri postupanju s klasificiranim podacima EU-a ili njihovu čuvanju s pomoću komunikacijskog i informacijskog sustava (CIS), postupci registracije mogu se obavljati putem procesa u samom CIS-u.

4. Detaljnije odredbe o registraciji klasificiranih podataka EU-a u sigurnosne svrhe propisuju se u provedbenim pravilima.

Članak 30.

Umnožavanje i prevođenje klasificiranih dokumenata EU-a

1. Dokumenti klasificirani stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET ne smiju se umnožavati ili prevoditi bez prethodne pisane suglasnosti autora.

2. Ako autor dokumenata klasificiranih stupnjem tajnosti SECRET UE/EU SECRET ili nižim nije odredio upozorenja u pogledu umnožavanja ili prijevoda, takvi se dokumenti mogu umnožavati ili prevoditi prema uputi imatelja.

3. Sigurnosne mjere primjenjive na izvorni dokument primjenjuju se i na njegove preslike i prijevode.

Članak 31.

Prijenos klasificiranih podataka EU-a

1. Klasificirani podaci EU-a tijekom prijenosa moraju biti zaštićeni od neovlaštenog otkrivanja.

2. Prijenos klasificiranih podataka EU-a podliježe zaštitnim mjerama koje su:

—	razmjerne stupnju tajnosti klasificiranih podataka EU-a koji se prenose i

—

prilagođene posebnim uvjetima prijenosa tih podataka, posebice ovisno o tome prenose li se klasificirani podaci EU-a:

—	unutar zgrade Komisije ili kompleksa zgrada Komisije;

—	između zgrada Komisije koje se nalaze na državnom području iste države članice;

—	unutar Unije;

—	iz Unije na državno područje treće države; i

—	prilagođene vrsti i obliku klasificiranih podataka EU-a.

3. Te su zaštitne mjere detaljno navedene u provedbenim pravilima, odnosno, u slučaju projekata i programa iz članka 42., sastavni su dio relevantnih sigurnosnih uputa za programe i projekte (SUP).

4. Provedbena pravila ili sigurnosne upute za programe i projekte uključuju odredbe razmjerne stupnju tajnosti klasificiranih podataka EU-a, koje se odnose na:

—	vrstu prijenosa, kao što je ručni prijenos, prijenos diplomatskom ili vojnom poštom, prijenos poštanskom službom ili komercijalnom kurirskom službom;

—	pakiranje klasificiranih podataka EU-a;

—	tehničke protumjere za klasificirane podatke EU-a koji se prenose na elektroničkim medijima;

—	sve ostale postupovne, fizičke ili elektroničke mjere;

—	postupke registracije;

—	uporabu sigurnosno ovlaštenog osoblja.

5. Ako se klasificirani podaci EU-a prenose na elektroničkim medijima i neovisno o članku 21. stavku 5., zaštitne mjere iz relevantnih provedbenih pravila mogu se dopuniti odgovarajućim tehničkim protumjerama koje je odobrilo sigurnosno tijelo Komisije kako bi se umanjio rizik od gubitka ili ugroze.

Članak 32.

Uništavanje klasificiranih podataka EU-a

1. Klasificirani podaci EU-a koji više nisu potrebni mogu se uništiti uzimajući u obzir propise o arhivima i Komisijina pravila i propise o upravljanju dokumentima i arhiviranju, a posebice u skladu sa zajedničkim popisom čuvanja dokumenata Europske komisije.

2. Podatke EU-a klasificirane stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL i višim uništava RCO relevantnog registarskog ureda klasificiranih podataka EU-a na nalog imatelja ili nadležnog tijela. U skladu s time RCO ažurira očevidnike i ostale registracijske podatke.

3. Dokumente klasificirane stupnjem tajnosti SECRET UE/EU SECRET ili TRES SECRET UE/EU TOP SECRET uništava RCO u nazočnosti svjedoka koji je prošao sigurnosnu provjeru najmanje za stupanj tajnosti dokumenta koji se uništava.

4. Registrar i svjedok, ako se zahtijeva nazočnost potonjeg, potpisuju potvrdu o uništavanju koja se pohranjuje u registarskom uredu. RCO nadležnog registrarskog ureda klasificiranih podataka EU-a čuva potvrde o uništavanju dokumenata klasificiranih stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET najmanje 10 godina, a dokumenata klasificiranih stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili SECRET UE/EU SECRET najmanje pet godina.

5. Klasificirani dokumenti, uključujući one klasificirane stupnjem tajnosti RESTREINT UE/EU RESTRICTED, uništavaju se na način definiran provedbenim pravilima i koji ispunjuje relevantne standarde EU-a ili jednakovrijedne standarde.

6. Računalni nosači podataka korišteni za klasificirane podatke EU-a uništavaju se u skladu s postupcima propisanima provedbenim pravilima.

Članak 33.

Uništavanje klasificiranih podataka EU-a u izvanrednim situacijama

1. Službe Komisije koje imaju klasificirane podatke EU-a na temelju lokalnih uvjeta pripremaju planove za sigurno čuvanje tajnog materijala EU-a u izvanrednim situacijama, uključujući prema potrebi planove za njegovo hitno uništavanje i premještanje. One izdaju upute potrebne kako bi se spriječilo da klasificirani podaci EU-a postanu dostupni neovlaštenim osobama.

2. Mjere za čuvanje i/ili uništavanje materijala s oznakom CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL i SECRET UE/EU SECRET u izvanrednim situacijama ne smiju ni u kakvim okolnostima ugrožavati zaštitu ili uništavanje materijala s oznakom TRES SECRET UE/EU TOP SECRET, uključujući opremu za šifriranje čije zbrinjavanje ima prioritet nad svim ostalim zadaćama.

3. Ako u izvanrednoj situaciji postoji neposredna opasnost od neovlaštenog otkrivanja, imatelj uništava klasificirane podatke EU-a tako da se ne mogu djelomično ili u cijelosti rekonstruirati. O hitnom uništenju registriranih klasificiranih podataka EU-a mora se obavijestiti autor i izvorni registar.

4. Detaljnije odredbe o uništavanju klasificiranih podataka EU-a sadržane su u provedbenim pravilima.

POGLAVLJE 5.

ZAŠTITA KLASIFICIRANIH PODATAKA EU-A U KOMUNIKACIJSKIM I INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA (CIS)

Članak 34.

Osnovna načela informacijske sigurnosti

1. Informacijska sigurnost u području komunikacijskih i informacijskih sustava jest povjerenje da će ti sustavi štititi podatke s kojima postupaju i da će funkcionirati onako kako trebaju i kada trebaju, pod nadzorom zakonitih korisnika.

2. Učinkovitom informacijskom sigurnošću osigurava se primjerena razina sljedećih svojstava:

autentičnost	:	jamstvo da je podatak istinit i da potječe iz dobronamjernih (bona fide) izvora;
raspoloživost	:	svojstvo podatka koji je ovlaštenom subjektu dostupan i iskoristiv na zahtjev;
povjerljivost	:	svojstvo podatka koji se ne otkriva neovlaštenim osobama, subjektima ili procesima;
integritet	:	svojstvo čuvanja točnosti i cjelovitosti sredstava i podataka;
nepobitnost	:	sposobnost dokazivanja da se dogodila određena radnja ili da je nastupio određeni događaj tako da to kasnije nije moguće zanijekati.

3. Informacijska sigurnost temelji se na procesu upravljanja rizikom.

Članak 35.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„akreditacija” znači formalno ovlaštenje i odobrenje koje tijelo za sigurnosnu akreditaciju izdaje za komunikacijski i informacijski sustav koji obrađuje klasificirane podatke EU-a u svojem operativnom okruženju nakon formalne validacije sigurnosnog plana i njegove pravilne provedbe;

(b)	„akreditacijski postupak” znači koraci i radnje koje je potrebno poduzeti prije dobivanja akreditacije od tijela za sigurnosnu akreditaciju. Ti se koraci i radnje definiraju u dokumentu o standardima akreditacijskog postupka;

(c)	„komunikacijski i informacijski sustav” (CIS) znači svaki sustav koji omogućuje postupanje s podacima u elektroničkom obliku. Komunikacijski i informacijski sustav obuhvaća sva sredstva potrebna za njegovo funkcioniranje, uključujući infrastrukturu, organizaciju, osoblje i informacijske resurse;

(d)	„preostali rizik” znači rizik koji ostaje nakon provedbe sigurnosnih mjera, s obzirom na to da se ne mogu suzbiti sve prijetnje i ukloniti sve slabe točke;

(e)

„rizik” znači mogućnost da će određena prijetnja iskoristiti unutarnje i vanjske slabe točke organizacije ili bilo kojeg sustava koji organizacija koristi i na taj način naštetiti organizaciji i njezinoj materijalnoj i nematerijalnoj imovini. Mjeri se kao kombinacija vjerojatnosti pojave prijetnji i njihova učinka;

(f)	„prihvaćanje rizika” jest odluka o tome da je preostali rizik i dalje prisutan nakon postupanja s rizikom;

(g)	„procjena rizika” sastoji se od prepoznavanja prijetnji i slabih točaka te provedbe povezane analize rizika, tj. analize vjerojatnosti pojave i učinka;

(h)	„obavješćivanje o rizicima” sastoji se od razvijanja svijesti o rizicima u zajednicama korisnika CIS-a, informiranja tijela za odobrenja o tim rizicima i izvješćivanja operativnih tijela o njima;

(i)	„postupanje s rizicima” znači ublažavanje, otklanjanje, smanjivanje (odgovarajućom kombinacijom tehničkih, fizičkih, organizacijskih ili postupovnih mjera), prijenos ili praćenje rizika.

Članak 36.

CIS u postupanju s klasificiranim podacima EU-a

1. CIS postupa s klasificiranim podacima EU-a u skladu s konceptom informacijske sigurnosti.

2. Kada CIS postupa s klasificiranim podacima EU-a, sukladnost s Komisijinom politikom sigurnosti informacijskih sustava iz Odluke Komisije C(2006)3602 (11) podrazumijeva sljedeće:

(a)	pristup „isplaniraj – provedi – provjeri – djeluj” primjenjuje se na provedbu politike sigurnosti informacijskih sustava tijekom cijelog životnog ciklusa informacijskog sustava;

(b)	sigurnosne potrebe moraju se identificirati putem procjene učinka na poslovanje;

(c)	informacijski sustav i podaci koje sadržava moraju se formalno klasificirati kao sredstva;

(d)	moraju se provoditi sve obvezne sigurnosne mjere, u skladu s politikom sigurnosti informacijskih sustava;

(e)	mora se primjenjivati proces upravljanja rizikom, koji se sastoji od sljedećih koraka: identifikacija prijetnji i slabih točaka, procjena rizika, postupanje s rizikom, prihvaćanje rizika i obavješćivanje o riziku;

(f)	potrebno je definirati, provoditi, provjeravati i preispitivati sigurnosni plan, uključujući sigurnosnu politiku i sigurnosno-operativne postupke.

3. Osoblje koje radi na oblikovanju, razvoju i testiranju CIS-a za postupanje s klasificiranim podacima EU-a, koje rukuje ili upravlja tim sustavom ili se njime koristi obavješćuje tijelo za sigurnosnu akreditaciju o svim potencijalnim sigurnosnim slabostima i incidentima te povredama sigurnosti ili ugrozama koje bi mogle utjecati na zaštitu CIS-a i/ili klasificiranih podataka EU-a koje on sadržava.

4. Ako su klasificirani podaci EU-a zaštićeni kriptografskim proizvodima, takvi proizvodi odobravaju se kako slijedi:

(a)	prednost se daje proizvodima koje je odobrilo Vijeće ili Glavno tajništvo Vijeća u svojstvu tijela Vijeća nadležnog za odobravanje kriptomaterijala, na preporuku Komisijine stručne skupine za sigurnost;

(b)	ako je to opravdano posebnim operativnim razlozima, Komisijino tijelo za odobravanje kriptomaterijala može, na preporuku Komisijine stručne skupine za sigurnost, primijeniti izuzeće od zahtjeva iz točke a) i izdati privremeno odobrenje za određeno razdoblje.

5. Tijekom prijenosa, obrade i pohranjivanja klasificiranih podataka EU-a elektroničkim sredstvima upotrebljavaju se odobreni kriptografski proizvodi. Neovisno o tom zahtjevu, u izvanrednim se okolnostima ili u slučaju posebnih tehničkih konfiguracija uz odobrenje Komisijina tijela za odobravanje kriptomaterijala mogu primjenjivati posebni postupci.

6. Kada CIS postupa s podacima klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili višim provode se sigurnosne mjere kojima se ti podaci štite od ugroze izazvane nenamjernim elektromagnetskim zračenjem („sigurnosne mjere TEMPEST”). Takve sigurnosne mjere razmjerne su riziku od iskorištavanja i stupnju tajnosti podataka.

7. Sigurnosno tijelo Komisije preuzima sljedeće funkcije:

—	tijelo za informacijsku sigurnost (IAA);

—	tijelo za sigurnosnu akreditaciju (SAA);

—	tijelo za TEMPEST (TA);

—	tijelo za odobravanje kriptomaterijala (CAA);

—	tijelo za distribuciju kriptomaterijala (CDA).

8. Sigurnosno tijelo Komisije za svaki sustav imenuje operativno tijelo za informacijsku sigurnost.

9. Odgovornosti koje podrazumijevaju funkcije iz stavaka 7. i 8. definirat će se u provedbenim pravilima.

Članak 37.

Akreditacija CIS-a za postupanje s klasificiranim podacima EU-a

1. Svaki CIS koji postupa s klasificiranim podacima EU-a prolazi akreditacijski postupak, temeljen na načelu informacijske sigurnosti, čija podrobnost mora biti razmjerna potrebnoj razini zaštite.

2. Akreditacijski postupak uključuje formalnu validaciju sigurnosnog plana za predmetni CIS koju obavlja Komisijino tijelo za sigurnosnu akreditaciju kako bi se osiguralo da je:

(a)	proces upravljanja rizikom iz članka 36. stavka 2. propisno proveden;

(b)	vlasnik sustava svjesno prihvatio preostali rizik; i

(c)	u skladu s ovom Odlukom postignuta dostatna razina zaštite CIS-a i klasificiranih podataka EU-a s kojima se u okviru njega postupa.

3. Komisijino tijelo za sigurnosnu akreditaciju izdaje izjavu o akreditaciji u kojoj se utvrđuje najviši stupanj tajnosti podataka EU-a s kojima CIS može postupati i odgovarajući operativni uvjeti sustava. Time se ne dovode u pitanje zadaće povjerene Odboru za sigurnosnu akreditaciju (SAB) iz članka 11. Uredbe (EU) br. 512/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

4. Zajednički Odbor za sigurnosnu akreditaciju nadležan je za akreditaciju Komisijina CIS-a i uključuje više strana. Sastavljen je od predstavnika tijela za sigurnosnu akreditaciju svih uključenih strana, a njime predsjeda predstavnik Komisijina tijela za sigurnosnu akreditaciju.

5. Akreditacijski postupak sastoji se od niza zadataka koje obavljaju uključene strane. Odgovornost za pripremu akreditacijskih spisa i dokumentacije u potpunosti snosi vlasnik CIS-a.

6. Za akreditaciju je nadležno Komisijino tijelo za sigurnosnu akreditaciju, koje u bilo kojem trenutku životnog ciklusa CIS-a ima pravo:

(a)	zahtijevati primjenu akreditacijskog postupka;

(b)	provesti reviziju ili inspekciju CIS-a;

(c)	u slučaju nepoštovanja operativnih uvjeta, zahtijevati da se u jasno definiranom roku osmisli i u djelo provede plan za jačanje sigurnosti, uz moguće povlačenje odobrenja za rad s CIS-om dok se operativni uvjeti ne počnu ponovno zadovoljavati.

7. Akreditacijski postupak utvrđuje se u dokumentu o standardima akreditacijskog postupka za CIS u postupanju s klasificiranim podacima EU-a, koji se donosi u skladu s člankom 10. stavkom 3. Odluke C(2006) 3602.

Članak 38.

Izvanredne okolnosti

1. Neovisno o odredbama ovog poglavlja, u nastavku opisani posebni postupci mogu se primjenjivati u izvanrednoj situaciji, primjerice tijekom prijeteće ili stvarne krize, sukoba, rata ili u izvanrednim operativnim okolnostima.

2. Klasificirani podaci EU-a mogu se slati s pomoću kriptografskih proizvoda odobrenih za niži stupanj tajnosti ili bez kodiranja uz suglasnost nadležnog tijela ako bi zbog bilo kakve odgode mogla nastati šteta koja bi neupitno bila veća od štete uzrokovane otkrivanjem klasificiranih podataka i ako:

(a)	pošiljatelj i primatelj nemaju potreban uređaj za kodiranje; i

(b)	klasificirani se materijal ne može prenijeti na vrijeme drugim sredstvima.

3. Klasificirani podaci preneseni u okolnostima navedenima u stavku 1. nemaju nikakve oznake ili upozorenja prema kojima se razlikuju od podataka koji nisu klasificirani ili koji se mogu zaštiti raspoloživim kriptografskim proizvodom. Primatelje se bez odgode obavješćuje o stupnju tajnosti drugim sredstvima.

4. Naknadno se podnosi izvješće nadležnom tijelu i Komisijinoj stručnoj skupini za sigurnost.

POGLAVLJE 6.

GOSPODARSKA SIGURNOST

Članak 39.

Osnovna načela

1. Gospodarska sigurnost primjena je mjera kojima zaštitu klasificiranih podataka EU-a

(a)

u okviru klasificiranih ugovora osiguravaju:

i.	kandidati ili ponuditelji tijekom cijelog natječajnog postupka i postupka dodjele ugovora;

ii.	ugovaratelji ili podugovaratelji tijekom cijelog životnog ciklusa klasificiranih ugovora;

(b)

u okviru klasificiranih ugovora o bespovratnim sredstvima osiguravaju:

i.	podnositelji zahtjeva tijekom postupaka dodjele bespovratnih sredstava;

ii.	korisnici tijekom životnog ciklusa klasificiranih ugovora o bespovratnim sredstvima.

2. Nijedan od tih ugovora ne smije uključivati podatke koji su klasificirani stupnjem tajnosti TRES SECRET UE/EU TOP SECRET.

3. Osim ako je drukčije navedeno, odredbe koje se u ovom poglavlju odnose na klasificirane ugovore ili ugovaratelje primjenjive su i na klasificirane podugovore ili podugovaratelje.

Članak 40.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„klasificirani ugovor” znači okvirni ugovor ili ugovor, kako je navedeno u Uredbi Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (13), koji Komisija ili jedna od njezinih službi sklapa s ugovarateljem za nabavu pokretne ili nepokretne imovine, izvođenje radova ili pružanje usluga, čije izvršenje zahtijeva ili uključuje stvaranje klasificiranih podataka EU-a, postupanje s njima ili njihovo čuvanje;

(b)

„klasificirani podugovor” znači ugovor sklopljen između ugovaratelja Komisije ili jedne od njezinih službi i drugog ugovaratelja (tj. podugovaratelja) za nabavu pokretne ili nepokretne imovine, izvođenje radova ili pružanje usluga, čije izvršenje zahtijeva ili uključuje stvaranje klasificiranih podataka EU-a, postupanje s njima ili njihovo čuvanje;

(c)

„klasificirani ugovor o bespovratnim sredstvima” znači ugovor u okviru kojeg Komisija dodjeljuje bespovratna sredstva, kako je navedeno u dijelu I., glavi VI. Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002, čije izvršenje zahtijeva ili uključuje stvaranje klasificiranih podataka EU-a, postupanje s njima ili njihovo čuvanje;

(d)

„zaduženo sigurnosno tijelo” (ZST) znači tijelo koje odgovara nacionalnom sigurnosnom tijelu (NST) države članice nadležnom za obavješćivanje gospodarskih i drugih subjekata o nacionalnoj politici u pogledu svih pitanja gospodarske sigurnosti te za davanje smjernica i pružanje pomoći u njezinoj provedbi. Funkciju ZST-a može obavljati NST ili bilo koje drugo nadležno tijelo.

Članak 41.

Postupak za klasificirane ugovore i klasificirane ugovore o bespovratnim sredstvima

1. Svaka služba Komisije, u svojstvu tijela za ugovaranje, osigurava da minimalni standardi gospodarske sigurnosti iz ovog poglavlja budu navedeni u ugovoru ili ugrađeni u njega, te da ih se poštuje pri dodjeljivanju klasificiranih ugovora i klasificiranih ugovora o bespovratnim sredstvima.

2. Za potrebe stavka 1., nadležne službe u Komisiji savjetuju se s Glavnom upravom za ljudske resurse i sigurnost, a posebice njezinom Upravom za sigurnost te osiguravaju da modeli ugovora i podugovora te ugovora o bespovratnim sredstvima uključuju odredbe koje odražavaju osnovna načela i minimalne standarde za zaštitu klasificiranih podataka EU-a koje ugovaratelji i podugovaratelji te korisnici bespovratnih sredstava moraju poštovati.

3. Komisija usko surađuje s NST-om, ZST-om ili drugim nadležnim tijelom dotične države članice.

4. Kada namjerava pokrenuti postupak za sklapanje klasificiranog ugovora ili klasificiranog ugovora o bespovratnim sredstvima, tijelo za ugovaranje savjetuje se sa sigurnosnim tijelom Komisije o pitanjima koja se odnose na povjerljivu prirodu i elemente postupka u svim njegovim fazama.

5. Predlošci i modeli za klasificirane ugovore i podugovore te klasificirane ugovore o bespovratnim sredstvima, pozive na natječaj, smjernice za situacije u kojima je potrebno uvjerenje o sigurnosnoj provjeri pravne osobe (USPPO), sigurnosne upute za programe i projekte (SUP), pisma o sigurnosnim aspektima, posjeti te slanje i prijenos klasificiranih podataka EU-a u okviru klasificiranih ugovora ili klasificiranih ugovora o bespovratnim sredstvima utvrđuju se u provedbenim pravilima o gospodarskoj sigurnosti nakon savjetovanja s Komisijinom stručnom skupinom za sigurnost.

6. Komisija može sklapati klasificirane ugovore ili klasificirane ugovore o bespovratnim sredstvima na temelju kojih određene zadatke koji uključuju ili podrazumijevaju pristup klasificiranim podacima EU-a, postupanje s njima ili njihovo čuvanje povjerava gospodarskim subjektima registriranima u državi članici ili trećoj zemlji s kojom je sklopljen sporazum ili administrativni dogovor u skladu s poglavljem 7. ove Odluke.

Članak 42.

Sigurnosni elementi klasificiranog ugovora ili klasificiranog ugovora o bespovratnim sredstvima

1. Klasificirani ugovori ili klasificirani ugovori o bespovratnim sredstvima obuhvaćaju sljedeće sigurnosne elemente:

Sigurnosne upute za program ili projekt

(a)	„Sigurnosne upute za program ili projekt” (SUP) znači popis sigurnosnih postupaka koji se primjenjuju na određeni program ili projekt s ciljem standardizacije sigurnosnih postupaka. Mogu se mijenjati za vrijeme trajanja programa ili projekta.

(b)	Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost sastavlja opći SUP, dok službe Komisije zadužene za programe i projekte koji podrazumijevaju postupanje s klasificiranim podacima EU-a i njihovo čuvanje mogu, prema potrebi, razvijati posebne SUP-ove, temeljene na općem SUP-u.

(c)

Poseban SUP sastavlja se posebice za programe i projekte šireg područja primjene, većih razmjera ili složenosti, ili pak one koje odlikuje veći broj ili veća raznolikost ugovaratelja, korisnika i drugih partnera i dionika, primjerice s obzirom na pravni status. Poseban SUP razvijaju službe Komisije koje upravljaju programom ili projektom u uskoj suradnji s Glavnom upravom za ljudske resurse i sigurnost.

(d)	Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost u procesu savjetovanja podnosi i opće i posebne SUP-ove Komisijinoj stručnoj skupini za sigurnost.

Pismo o sigurnosnim aspektima

(a)

„Pismo o sigurnosnim aspektima” (SAL) znači skup posebnih ugovornih uvjeta koji izdaje tijelo za ugovaranje, te je sastavni dio klasificiranog ugovora koji uključuje pristup klasificiranim podacima EU-a ili njihovo stvaranje i njime se utvrđuju sigurnosni zahtjevi ili oni elementi ugovora koji zahtijevaju sigurnosnu zaštitu.

(b)	Sigurnosni zahtjevi povezani s konkretnim ugovorom opisuju se u pismu o sigurnosnim aspektima. Prema potrebi, pismo o sigurnosnim aspektima sadržava vodič za stupnjeve tajnosti i sastavni je dio klasificiranog ugovora ili podugovora ili klasificiranog ugovora o bespovratnim sredstvima.

(c)

Pismo o sigurnosnim aspektima sadržava odredbe kojima se od ugovaratelja ili korisnika traži poštovanje minimalnih standarda utvrđenih ovom Odlukom. Tijelo za ugovaranje osigurava da nepoštovanje tih minimalnih standarda bude u pismu o sigurnosnim aspektima navedeno kao dovoljan razlog za mogući raskid ugovora ili ugovora o bespovratnim sredstvima.

2. I SUP-ovi i pisma o sigurnosnim aspektima uključuju vodič za stupnjeve tajnosti kao obavezni sigurnosni element:

(a)

„Vodič za stupnjeve tajnosti” (SCG) znači dokument u kojem su opisani klasificirani elementi programa, projekta, ugovora ili ugovora o bespovratnim sredstvima te navedeni primjenljivi stupnjevi tajnosti. Taj se vodič tijekom trajanja programa, projekta, ugovora ili ugovora o bespovratnim sredstvima može proširiti, a pojedini elementi podatka mogu se ponovno klasificirati ili im se može smanjiti stupanj tajnosti; ako vodič za stupnjeve tajnosti već postoji, on je dio pisma o sigurnosnim aspektima.

(b)

Prije otvaranja natječaja ili dodjele klasificiranog ugovora, služba Komisije u svojstvu tijela za ugovaranje određuje stupanj tajnosti svakog podatka koji će se dostaviti kandidatima, ponuditeljima ili ugovarateljima, kao i stupanj tajnosti svakog podatka koji će stvoriti ugovaratelj. U tu svrhu, služba Komisije priprema vodič za stupnjeve tajnosti koji će se koristiti za izvršenje ugovora, u skladu s ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima, nakon savjetovanja sa sigurnosnim tijelom Komisije.

(c)

Za određivanje stupnja tajnosti različitih elemenata klasificiranog ugovora primjenjuju se sljedeća načela:

i.	prilikom pripreme vodiča za stupnjeve tajnosti služba Komisije, u svojstvu tijela za ugovaranje, uzima u obzir sve važne sigurnosne aspekte, uključujući stupanj tajnosti dodijeljen podacima kojeg je autor dostavio i odobrio za uporabu u ugovoru;

ii.	cjelokupni stupanj tajnosti ugovora ne smije biti niži od najvišeg stupnja tajnosti bilo kojeg njegova dijela; i

iii.

prema potrebi, u slučaju bilo kakve promjene koja se odnosi na stupanj tajnosti podataka koje su stvorili ugovaratelji ili koji su dostavljeni ugovarateljima tijekom izvršenja ugovora i prilikom naknadnih izmjena vodiča za stupnjeve tajnosti tijelo za ugovaranje se preko sigurnosnog tijela Komisije povezuje s NST-om, ZST-om ili bilo kojim drugim sigurnosnim tijelom države članice nadležnim za konkretni predmet.

Članak 43.

Pristup klasificiranim podacima EU-a za osoblje ugovaratelja i korisnika

Tijelo za ugovaranje ili dodjelu bespovratnih sredstava osigurava da klasificirani ugovor ili klasificirani ugovor o bespovratnim sredstvima uključuje odredbe prema kojima se osoblju ugovaratelja, podugovaratelja ili korisnika kojem je, za potrebe izvršenja klasificiranog ugovora, podugovora ili ugovora o bespovratnim sredstvima, potrebno osigurati pristup klasificiranim podacima EU-a, taj pristup omogućuje samo ako je dotični član osoblja:

(a)	sigurnosno ovlašten do odgovarajuće razine ili je drugačije propisno ovlašten na temelju nužnosti pristupa podacima;

(b)	upoznat s primjenjivim sigurnosnim pravilima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a te je dao izjavu u preuzimanju odgovornosti povezanih sa zaštitom takvih podataka;

(c)	prošao sigurnosnu provjeru odgovarajuće razine za podatke klasificirane stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili SECRET UE/EU SECRET koju provodi nadležni NST, ZST ili drugo nadležno tijelo.

Članak 44.

Uvjerenje o sigurnosnoj provjeri pravne osobe

1. „Uvjerenje o sigurnosnoj provjeri pravne osobe” (USPPO) znači potvrda koju izdaje NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo o tome da u pogledu sigurnosti pravna osoba može pružiti odgovarajuću razinu zaštite klasificiranih podataka EU-a određenog stupnja tajnosti.

2. Uvjerenje o sigurnosnoj provjeri pravne osobe koji izdaje NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo države članice, a u kojem se navodi, u skladu s nacionalnim zakonima i propisima, da gospodarski subjekt može u svojem objektu zaštititi klasificirane podatke EU-a s odgovarajućim stupnjem tajnosti (CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili SECRET UE/EU SECRET), mora se dostaviti sigurnosnom tijelu Komisije, koje ga onda prosljeđuje službi Komisije koja djeluje u svojstvu tijela za ugovaranje ili dodjelu bespovratnih sredstava, kako bi kandidat, ponuditelj ili ugovaratelj odnosno podnositelj zahtjeva za bespovratna sredstva ili korisnik mogli dobiti pristup klasificiranim podacima EU-a.

3. Prema potrebi, tijelo za ugovaranje preko sigurnosnog tijela Komisije obavješćuje odgovarajući NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo o tome da je za izvršenje ugovora potreban USPPO. USPPO ili USP potrebni su ako se podaci EU-a klasificirani stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili SECRET UE/EU SECRET moraju dostaviti tijekom natječajnog postupka ili postupka dodjele bespovratnih sredstava.

4. Tijelo za ugovaranje ili dodjelu bespovratnih sredstava ne dodjeljuje klasificirani ugovor ili klasificirani ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava najboljem ponuditelju ili sudioniku prije nego što dobije potvrdu od NST-a, ZST-a ili drugog nadležnog sigurnosnog tijela države članice u kojoj je dotični ugovaratelj ili podugovaratelj registriran da je, prema potrebi, izdan odgovarajući USPPO.

5. Nakon što NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo koje je izdalo USPPO obavijesti sigurnosno tijelo Komisije o promjenama koje utječu na USPPO, potonje o tome obavješćuje službu Komisije koja djeluje u svojstvu tijela za ugovaranje ili dodjelu bespovratnih sredstava. U slučaju podugovora potrebno je na odgovarajući način obavijestiti NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo.

6. Ako nadležni NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo povuče USPPO, tijelo za ugovaranje ili dodjelu bespovratnih sredstava ima dovoljan razlog za raskid klasificiranog ugovora ili isključivanje kandidata, ponuditelja ili podnositelja zahtjeva iz natječaja. U buduće modele ugovora i ugovora za dodjelu bespovratnih sredstava uključuje se odredba u tom smislu.

Članak 45.

Odredbe za klasificirane ugovore i klasificirane ugovore o bespovratnim sredstvima

1. Ako se klasificirani podaci EU-a dostave kandidatu, ponuditelju ili podnositelju zahtjeva tijekom natječajnog postupka, poziv na natječaj ili poziv na podnošenje prijedloga mora sadržavati odredbu kojom se kandidat, ponuditelj ili podnositelj zahtjeva koji ne dostavi ponudu ili prijedlog ili ne bude izabran obvezuje na vraćanje svih klasificiranih dokumenata u određenom roku.

2. Tijelo za ugovaranje ili dodjelu bespovratnih sredstava preko sigurnosnog tijela Komisije obavješćuje nadležni NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo o tome da je klasificirani ugovor ili klasificirani ugovor o bespovratnim sredstvima dodijeljen te o relevantnim podacima, kao što su ime ugovaratelja ili korisnika, trajanje ugovora i maksimalni stupanj tajnosti.

3. Ako se takav ugovor ili ugovor o bespovratnim sredstvima raskine, tijelo za ugovaranje ili dodjelu bespovratnih sredstava preko sigurnosnog tijela Komisije o tome hitno obavješćuje NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo države članice u kojoj je ugovaratelj ili korisnik bespovratnih sredstava registriran.

4. Po raskidu klasificiranog ugovora ili ugovora o bespovratnim sredstvima ili po prestanku sudjelovanja korisnika bespovratnih sredstava, u pravilu se od dotičnog ugovaratelja ili korisnika bespovratnih sredstava zahtijeva da tijelu za ugovaranje ili za dodjelu bespovratnih sredstava vrati sve klasificirane podatke EU-a u svojem posjedu.

5. Posebne odredbe za raspolaganje klasificiranim podacima EU-a tijekom izvršenja klasificiranog ugovora ili klasificiranog ugovora o bespovratnim sredstvima ili nakon njihova raskida utvrđuju se u pismu o sigurnosnim aspektima.

6. Ako je ugovaratelj ili korisnik bespovratnih sredstava po raskidu klasificiranog ugovora ili klasificiranog ugovora o bespovratnim sredstvima ovlašten da zadrži klasificirane podatke EU-a, dužan je i dalje poštovati minimalne standarde iz ove Odluke te štititi tajnost klasificiranih podataka EU-a.

Članak 46.

Posebne odredbe za klasificirane ugovore

1. Uvjeti relevantni za zaštitu klasificiranih podataka EU-a pod kojima ugovaratelj može sklopiti podugovor određuju se u pozivu na natječaj i klasificiranom ugovoru.

2. Ugovaratelj je dužan od tijela za ugovaranje pribaviti odobrenje prije podugovaranja dijela klasificiranog ugovora. Uvjet za dodjelu podugovora koji podrazumijeva pristup klasificiranim podacima EU-a podugovarateljima registriranim u trećim zemljama jest postojanje regulatornog okvira za sigurnost podataka, u skladu s odredbama iz poglavlja 7.

3. Ugovaratelj mora osigurati da su sve aktivnosti podugovaranja poduzete u skladu s minimalnim standardima utvrđenima ovom Odlukom i ne smije dostavljati klasificirane podatke EU-a podugovaratelju bez prethodne pisane suglasnosti tijela za ugovaranje.

4. Kada je riječ o klasificiranim podacima EU-a koje je stvorio ili s kojima postupa ugovaratelj, Komisija se smatra autorom podataka, a prava koja joj kao autoru pripadaju ostvaruje tijelo za ugovaranje.

Članak 47.

Posjeti povezani s klasificiranim ugovorima

1. Ako je osoblju Komisije ili osoblju ugovaratelja ili korisnika bespovratnih sredstava za potrebe izvršenja klasificiranog ugovora potreban pristup podacima klasificiranima stupnjem tajnosti CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili SECRET UE/EU SECRET u prostorijama jednih ili drugih, posjeti se organiziraju u dogovoru s nadležnim NST-om, ZST-om ili drugim nadležnim sigurnosnim tijelom. O tim se posjetima obavješćuje sigurnosno tijelo Komisije. Međutim, u kontekstu posebnih programa ili projekata NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo može dogovoriti i postupak prema kojem se takvi posjeti organiziraju neposredno.

2. Kako bi dobili pristup klasificiranim podacima EU-a povezanima s klasificiranim ugovorom, svi posjetitelji moraju imati odgovarajuće uvjerenje o sigurnosnoj provjeri te nužnost pristupa podacima.

3. Posjetitelji imaju pristup samo onim klasificiranim podacima EU-a koji su povezani sa svrhom njihova posjeta.

4. Detaljnije odredbe utvrđuju se u provedbenim pravilima.

5. Poštovanje odredaba iz ove Odluke i provedbenih pravila iz stavka 4. koje se odnose na posjete povezane s klasificiranim ugovorima obvezno je.

Članak 48.

Slanje i prijenos klasificiranih podataka EU-a povezanih s klasificiranim ugovorima ili klasificiranim ugovorima o bespovratnim sredstvima

1. U pogledu slanja klasificiranih podataka EU-a elektroničkim sredstvima primjenjuju se odgovarajuće odredbe iz poglavlja 5. ove Odluke.

2. U pogledu prijenosa klasificiranih podataka EU-a primjenjuju se odgovarajuće odredbe iz poglavlja 4. ove Odluke i njezinih provedbenih pravila, u skladu s nacionalnim zakonima i propisima.

3. Prilikom određivanja sigurnosnih mjera za prijevoz klasificiranih podataka kao tereta primjenjuju se sljedeća načela:

(a)	sigurnost se osigurava u svim fazama prijevoza od mjesta podrijetla do konačnog odredišta;

(b)	stupanj zaštite dodijeljen pošiljci određuje se na temelju najvišeg stupnja tajnosti materijala sadržanog u pošiljci;

(c)	prije prekograničnog kretanja materijala klasificiranog kao CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL ili SECRET UE/EU SECRET pošiljatelj sastavlja plan prijevoza koji odobrava nadležni NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo;

(d)	putovanja moraju biti od točke do točke u mjeri u kojoj je to moguće te moraju završiti što je prije moguće s obzirom na okolnosti;

(e)	kada god je to moguće, pravci bi trebali prolaziti samo kroz države članice. Pravce kroz države koje nisu države članice moraju prethodno odobriti NST, ZST ili drugo nadležno sigurnosno tijelo države pošiljatelja i države primatelja.

Članak 49.

Prijenos klasificiranih podataka EU-a ugovarateljima ili korisnicima bespovratnih sredstava smještenima u trećim državama

Klasificirani se podaci EU-a prenose ugovarateljima ili korisnicima bespovratnih sredstava smještenima u trećim državama u skladu sa sigurnosnim mjerama dogovorenima između sigurnosnog tijela Komisije, službe Komisije, u svojstvu tijela za ugovaranje ili dodjelu bespovratnih sredstava, i NST-a, ZST-a ili drugog nadležnog sigurnosnog tijela treće države u kojoj je ugovaratelj ili korisnik registriran.

Članak 50.

Postupanje s podacima klasificiranima stupnjem tajnosti RESTREINT UE/EU RESTRICTED u kontekstu klasificiranih ugovora i klasificiranih ugovora o bespovratnim sredstvima

1. Zaštita podataka klasificiranih stupnjem tajnosti RESTREINT UE/EU RESTRICTED s kojima se postupa ili koji se čuvaju u okviru klasificiranih ugovora i klasificiranih ugovora o bespovratnim sredstvima temelji se na načelima proporcionalnosti i troškovne učinkovitosti.

2. U kontekstu klasificiranih ugovora i klasificiranih ugovora o bespovratnim sredstvima koji uključuju postupanje s podacima klasificiranima stupnjem tajnosti RESTREINT UE/EU RESTRICTED ne zahtijevaju se USPPO ili USP.

3. Ako ugovor ili ugovor o bespovratnim sredstvima uključuje postupanje s podacima klasificiranima stupnjem tajnosti RESTREINT UE/EU RESTRICTED u CIS-u kojim upravlja ugovaratelj ili korisnik bespovratnih sredstava, tijelo za ugovaranje ili dodjelu bespovratnih sredstava nakon savjetovanja sa sigurnosnim tijelom Komisije osigurava da su nužni tehnički i administrativni zahtjevi u pogledu akreditacije ili odobrenja CIS-a navedeni u ugovoru ili ugovoru o bespovratnim sredstvima razmjerni procijenjenom riziku, uzimajući u obzir sve važne čimbenike. Sigurnosno tijelo Komisije i nadležni NST ili ZST dogovaraju opseg akreditacije ili odobrenja tog CIS-a.

POGLAVLJE 7.

RAZMJENA KLASIFICIRANIH PODATAKA S DRUGIM INSTITUCIJAMA, AGENCIJAMA, TIJELIMA I UREDIMA UNIJE, S DRŽAVAMA ČLANICAMA I TREĆIM ZEMLJAMA TE MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA

Članak 51.

Osnovna načela

1. Kada Komisija ili neka od njezinih službi utvrdi da postoji potreba za razmjenom klasificiranih podataka EU-a s drugom institucijom, agencijom, tijelom ili uredom Unije, ili s trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom, poduzimaju se koraci potrebni za uspostavljanje odgovarajućeg pravnog ili administrativnog okvira, koji može uključivati sporazume o sigurnosti podataka ili administrativne dogovore sklopljene u skladu s mjerodavnim propisima.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 57., klasificirani podaci EU-a razmjenjuju se s drugim institucijama, agencijama, tijelima i uredima Unije, s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama samo uz uvjet da postoji odgovarajući pravni ili administrativni okvir, te da postoje dovoljna jamstva o tome da dotična institucija, agencija, tijelo ili ured Unije, ili dotična treća zemlja ili međunarodna organizacija primjenjuje istovjetna osnovna načela i minimalne standarde za zaštitu klasificiranih podataka.

Članak 52.

Razmjena klasificiranih podataka EU-a s drugim institucijama, agencijama, tijelima i uredima Unije

1. Prije sklapanja administrativnog dogovora za razmjenu klasificiranih podataka EU-a s drugom institucijom, agencijom, tijelom ili uredom Unije, Komisija traži uvjerenje o tome da dotična institucija, agencija, tijelo ili ured Unije:

(a)	posjeduje regulatorni okvir za zaštitu klasificiranih podataka EU-a kojim su utvrđena osnovna načela i minimalni standardi istovjetni onima utvrđenim ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima;

(b)	primjenjuje sigurnosne standarde i smjernice koji se odnose na sigurnost osoblja, fizičku sigurnost, upravljanje klasificiranim podacima EU-a i sigurnost komunikacijskih i informacijskih sustava (CIS), te koji jamče razinu zaštite klasificiranih podataka EU-a istovjetnu Komisijinoj.

(c)	označuje klasificirane podatke koje stvara kao klasificirane podatke EU-a.

2. Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost, u uskoj suradnji s drugim nadležnim službama Komisije, glavno je tijelo u Komisiji zaduženo za sklapanje administrativnih dogovora za razmjenu klasificiranih podataka EU-a s drugim institucijama, agencijama, tijelima ili uredima Unije.

3. Administrativni dogovori u pravilu se sklapaju razmjenom pisama koja u ime Komisije potpisuje glavni direktor za ljudske resurse i sigurnost.

4. Prije sklapanja administrativnog dogovora o razmjeni klasificiranih podataka EU-a, sigurnosno tijelo Komisije provodi posjet radi procjene regulatornog okvira za zaštitu klasificiranih podataka EU-a te provjere učinkovitosti mjera kojima se štite klasificirani podaci EU-a. Administrativni dogovor stupa na snagu, a klasificirani se podaci EU-a razmjenjuju samo ako je ishod posjeta radi procjene stanja zadovoljavajući i ako se poštuju preporuke dane nakon posjeta. Poduzimaju se i redoviti popratni posjeti radi procjene stanja kako bi se provjerilo da se administrativni dogovor poštuje te da postojeće sigurnosne mjere i dalje ispunjuju utvrđena osnovna načela i minimalne standarde.

5. Registarski ured klasificiranih podataka EU-a kojim upravlja Glavno tajništvo u pravilu je, na razini Komisije, glavna točka ulaska i izlaska za razmjenu klasificiranih podataka s drugim institucijama, agencijama, tijelima i uredima Unije. Međutim, ako je zbog sigurnosnih, organizacijskih ili operativnih razloga zaštitu klasificiranih podataka EU-a primjerenije organizirati preko lokalnih registarskih ureda uspostavljenih u službama Komisije u skladu s ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima, tada ti lokalni registarski uredi klasificiranih podataka EU-a postaju točke ulaska i izlaska za klasificirane podatke povezane s pitanjima u nadležnosti dotičnih službi Komisije.

6. O procesu sklapanja administrativnih dogovora u skladu sa stavkom 2. obavješćuje se Komisijina stručna skupina za sigurnost.

Članak 53.

Razmjena klasificiranih podataka EU-a s državama članicama

1. Klasificirani podaci EU-a mogu se prenositi državama članicama ili razmjenjivati s njima uz uvjet da one štite te podatke u skladu sa zahtjevima primjenjivima na klasificirane podatke koji su na nacionalnoj razini označeni istovjetnim stupnjem tajnosti prema tablici ekvivalentnosti stupnjeva tajnosti sadržanoj u Prilogu I.

2. Ako države članice uvedu klasificirane podatke s oznakom nacionalnog stupnja tajnosti u strukture ili mreže Europske unije, Komisija štiti navedene podatke u skladu sa zahtjevima primjenljivima na klasificirane podatke EU-a na istovjetnoj razini prema tablici ekvivalentnosti stupnjeva tajnosti sadržanoj u Prilogu I.

Članak 54.

Razmjena klasificiranih podataka s trećim državama i međunarodnim organizacijama

1. Ako Komisija utvrdi da postoji dugoročna potreba za razmjenom klasificiranih podataka s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama, poduzimaju se koraci potrebni za uspostavljanje odgovarajućeg pravnog ili administrativnog okvira, koji može uključivati sporazume o sigurnosti podataka ili administrativne dogovore sklopljene u skladu s mjerodavnim propisima.

2. Sporazumi o sigurnosti podataka ili administrativni dogovori iz stavka 1. sadržavaju odredbe kojima se osigurava odgovarajuća zaštita podataka koje prime treće države ili međunarodne organizacije u skladu sa stupnjem tajnosti tih podataka i minimalnim standardima koji su istovjetni onima utvrđenima ovom Odlukom.

3. Komisija može sklapati administrativne dogovore u skladu s člankom 56. ako stupanj tajnosti klasificiranih podataka EU-a u pravilu nije viši od RESTREINT UE/EU RESTRICTED.

4. Administrativni dogovori o razmjeni klasificiranih podataka iz stavka 3. sadržavaju odredbe kojima se osigurava odgovarajuća zaštita podataka koje prime treće države ili međunarodne organizacije u skladu sa stupnjem tajnosti tih podataka i minimalnim standardima koji su istovjetni onima utvrđenima ovom Odlukom. U pogledu sklapanja sporazuma o sigurnosti podataka ili administrativnih dogovora potrebno je savjetovati se s Komisijinom stručnom skupinom za sigurnost.

5. Odluku o prenošenju klasificiranih podataka EU-a čiji je autor Komisija trećoj državi ili međunarodnoj organizaciji donosi služba Komisije, koja je autor tih podataka u Komisiji, za svaki slučaj posebno, ovisno o prirodi i sadržaju podatka, primateljevom nužnosti za pristupom podacima i koristi koju će imati Unija. Ako Komisija nije autor klasificiranih podataka koji se žele prenijeti ili izvornog materijala koji ti podaci sadržavaju, služba Komisije koja ima te klasificirane podatke najprije mora zatražiti autorovu pisanu suglasnost za prijenos podataka. Ako se autora ne može odrediti, služba Komisije koja ima te klasificirane podatke, nakon savjetovanja s Komisijinom stručnom skupinom za sigurnost preuzima odgovornost autora.

Članak 55.

Sporazumi o sigurnosti podataka

1. Sporazumi o sigurnosti podataka s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama sklapaju se u skladu s člankom 218. UFEU-a.

2. Sporazumima o sigurnosti podataka predviđeno je sljedeće:

(a)	osnovna načela i minimalni standardi kojima se uređuje razmjena klasificiranih podataka između Unije i treće države ili međunarodne organizacije;

(b)

tehnički provedbeni mehanizmi koje dogovaraju nadležna sigurnosna tijela mjerodavnih institucija i tijela Unije s jedne strane i nadležno sigurnosno tijelo treće države ili međunarodne organizacije s druge strane. U tim je mehanizmima uzeta u obzir razina zaštite predviđena postojećim sigurnosnim propisima, strukturama i postupcima treće države ili međunarodne organizacije.

(c)	prije razmjene klasificiranih podataka u skladu sa sporazumom potvrđuje se da stranka primateljica može na odgovarajući način štititi i čuvati dostavljene joj podatke.

3. Ako se utvrdi potreba za razmjenom klasificiranih informacija u skladu s člankom 51. stavkom 1., Komisija se prema potrebi savjetuje s Europskom službom za vanjsko djelovanje, Glavnim tajništvom Vijeća i drugim institucijama i tijelima Unije kako bi odredila je li potrebno uputiti preporuku u skladu s člankom 218. stavkom 3. UFEU-a.

4. Nijedan se klasificirani podatak EU-a ne smije razmjenjivati elektroničkim sredstvima, osim ako je to izričito predviđeno sporazumom o sigurnosti podataka ili tehničkim provedbenim mehanizmima.

5. Registarski ured klasificiranih podataka EU-a kojim upravlja Glavno tajništvo u pravilu je, na razini Komisije, glavna točka ulaska i izlaska za razmjenu klasificiranih podataka s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama. Međutim, ako je zbog sigurnosnih, organizacijskih ili operativnih razloga zaštitu klasificiranih podataka EU-a primjerenije organizirati preko lokalnih registarskih ureda uspostavljenih u službama Komisije u skladu s ovom Odlukom i njezinim provedbenim pravilima, tada ti lokalni registarski uredi klasificiranih podataka EU-a postaju točke ulaska i izlaska za klasificirane podatke povezane s pitanjima u nadležnosti dotičnih službi Komisije.

6. Kako bi se ocijenila učinkovitost sigurnosnih propisa, struktura i postupaka u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji, Komisija u suradnji s drugim institucijama, agencijama ili tijelima Unije te u dogovoru s dotičnom trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom sudjeluje u posjetima radi procjene stanja. Tim se posjetima za procjenu stanja ocjenjuje sljedeće:

(a)	mjerodavni regulatorni okvir za zaštitu klasificiranih podataka;

(b)	sva posebna obilježja sigurnosne politike i način na koji je sigurnost organizirana u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji, koji mogu utjecati na stupanj tajnosti klasificiranih podataka koji se mogu razmjenjivati;

(c)	postojeće sigurnosne mjere i postupci; i

(d)	postupci za sigurnosnu provjeru za stupanj tajnosti klasificiranih podataka EU-a koji se objavljuju.

Članak 56.

Administrativni dogovori

1. Ako u kontekstu političkog ili pravnog okvira Unije postoji dugoročna potreba za razmjenom podataka čiji stupanj tajnosti u pravilu nije viši od RESTREINT UE/EU RESTRICTED s trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom i ako je sigurnosno tijelo Komisije nakon savjetovanja s Komisijinom stručnom skupinom za sigurnost utvrdilo da dotična stranka nema dovoljno razvijen sigurnosni sustav za sklapanje sporazuma o sigurnosti podataka, Komisija može s tim nadležnim tijelima treće zemlje ili međunarodne organizacije sklopiti administrativni dogovor.

2. Administrativni dogovor u pravilu ima oblik razmjene pisama.

3. Prije sklapanja dogovora provodi se posjet radi procjene stanja. O ishodu posjeta radi procjene stanja obavješćuje se Komisijinu stručnu skupinu za sigurnost. Ako postoje izvanredni razlozi za hitnu razmjenu klasificiranih podataka, klasificirani podaci EU-a mogu se otkriti uz uvjet da je učinjeno sve kako bi se takav posjet radi procjene stanja proveo što je prije moguće.

4. Nijedan klasificirani podatak EU-a ne smije se razmjenjivati elektroničkim sredstvima, osim ako je tako izričito navedeno u administrativnom dogovoru.

Članak 57.

Iznimno ad hoc otkrivanje klasificiranih podataka EU-a

1. U slučaju da ne postoji sporazum o sigurnosti podataka ili administrativni dogovor te ako Komisija ili neka od njezinih službi utvrdi da u kontekstu političkog ili pravnog okvira Unije postoji iznimna potreba za otkrivanjem klasificiranih podataka EU-a trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji, sigurnosno tijelo Komisije u suradnji sa sigurnosnim tijelima treće zemlje ili međunarodne organizacije u mjeri u kojoj je to moguće provjerava jesu li njihovi sigurnosni propisi, strukture i postupci takvi da će klasificirani podaci EU-a koji im se otkriju biti zaštićeni prema standardima koji nisu manje strogi od onih utvrđenih ovom Odlukom.

2. Odluku o otkrivanju klasificiranih podataka EU-a trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji donosi Komisija nakon savjetovanja sa svojom stručnom skupinom za sigurnost, a na temelju prijedloga člana Komisije nadležnog za sigurnosna pitanja.

3. Slijedom Komisijine odluke o otkrivanju klasificiranih podataka EU-a te uz prethodno pisano dopuštenje autora, uključujući autore izvornog materijala koji ti podaci mogu sadržavati, nadležna služba Komisije prosljeđuje predmetne podatke, koji nose oznaku o mogućnosti otkrivanja u kojoj se navodi treća zemlja ili međunarodna organizacija kojoj su podaci otkriveni. Prije ili nakon otkrivanja podataka dotična treća strana obvezuje se u pisanom obliku da će štititi primljene klasificirane podatke EU-a u skladu s osnovnim načelima i minimalnim standardima navedenima u ovoj Odluci.

POGLAVLJE 8.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 58.

Zamjena prethodne odluke

Ovom se Odlukom stavlja izvan snage i zamjenjuje Odluka Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (14).

Članak 59.

Klasificirani podaci stvoreni prije stupanja na snagu ove Odluke

1. Svi podaci EU-a klasificirani u skladu s Odlukom 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i dalje su zaštićeni u skladu s odgovarajućim odredbama ove Odluke.

2. Na sve klasificirane podatke kojima je Komisija raspolagala na dan stupanja na snagu Odluke 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom, uz iznimku klasificiranih podataka Euratoma, primjenjuje se sljedeće:

(a)	ako ih je stvorila Komisija, i dalje se smatra da su automatski reklasificirani stupnjem tajnosti RESTREINT UE, osim ako ih je autor odlučio drugačije klasificirati do 31. siječnja 2002. te ako je o tome obavijestio sve strane kojima je dokument namijenjen;

(b)	ako su ih stvorili autori izvan Komisije, ti podaci zadržavaju prvobitni stupanj tajnosti i kao takvi se smatraju klasificiranim podacima EU-a istovjetnog stupnja tajnosti, osim ako autor pristaje na ukidanje ili snižavanje stupnja tajnosti podatka.

Članak 60.

Provedbena pravila i sigurnosne obavijesti

1. Provedbena pravila za ovu Odluku donijet će se prema potrebi putem posebne odluke Komisije o ovlaštenju člana Komisije nadležnog za sigurnosna pitanja, u skladu s Poslovnikom.

3. Komisija može prenijeti zadaće navedene u prvom i drugom stavku ovog članka na glavnog direktora za ljudske resurse i sigurnost posebnom odlukom o prijenosu ovlasti, u skladu s Poslovnikom.

Članak 61.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. ožujka 2015.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(2) Odluka Komisije 2002/47/EZ, EZUČ, Euratom od 23. siječnja 2002. o izmjeni njezinog Poslovnika (SL L 21, 24.1.2002., str. 23.).

(3) Odluka Komisije 2004/563/EZ, Euratom od 7. srpnja 2004. o izmjeni njezina Poslovnika (SL L 251, 27.7.2004., str. 9.).

(4) Uredba (Euratom) br. 3 od 31. srpnja 1958. o provedbi članka 24. Ugovora o Europskoj zajednici za atomsku energiju (SL 17, 6.10.1958., str. 406/58.).

(5) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(6) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti osoba u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(7) Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 354/83 od 1. veljače 1983. o otvaranju za javnost povijesnih arhiva Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (SL L 43, 15.2.1983., str. 1.).

(8) Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 od 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji (vidjeti stranicu 41. ovog Službenog lista).

(9) Uredba (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 Vijeća od 29. veljače 1968. kojom se utvrđuje Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i kojom se uvode posebne mjere koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (Uvjeti zaposlenja ostalih službenika) (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.).

(10) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1700/2003 od 22. rujna 2003. o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom) br. 354/83 o otvaranju za javnost povijesnih arhiva Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (SL L 243, 27.9.2003., str. 1.).

(11) C(2006) 3602 od 16. kolovoza 2006. o sigurnosti informacijskih sustava kojima se koristi Europska komisija.

(12) Uredba (EU) br. 512/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 912/2010 o osnivanju Europske agencije za GNSS (SL L 150, 20.5.2014., str. 72.).

(13) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL L 248, 16.9.2002., str. 1.).

(14) Odluka Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001., str. 1.).

PRILOG I.

EKVIVALENTNOST STUPNJEVA TAJNOSTI

EU	TRES SECRET UE/EU TOP SECRET	SECRET UE/EU SECRET	CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL	RESTREINT UE/EU RESTRICTED
Euratom	EURA TOP SECRET	EURA SECRET	EURA CONFIDENTIAL	EURA RESTRICTED
Belgija	Très Secret (Loi 11.12.1998.) Zeer Geheim (Wet 11.12.1998.)	Secret (Loi 11.12.1998.) Geheim (Wet 11.12.1998.)	Confidentiel (Loi 11.12.1998.) Vertrouwelijk (Wet 11.12.1998.)	bilješka (1) u nastavku
Bugarska	Cтpoгo ceкретно	Ceкретно	Поверително	За служебно ползване
Češka	Přísně tajné	Tajné	Důvěrné	Vyhrazené
Danska	Yderst hemmeligt	Hemmeligt	Fortroligt	Til tjenestebrug
Njemačka	Streng geheim	Geheim	VS (2) — Vertraulich	VS — Nur für den Dienstgebrauch
Estonija	Täiesti salajane	Salajane	Konfidentsiaalne	Piiratud
Irska	Top Secret	Secret	Confidential	Restricted
Grčka	Άκρως Απόρρητο Kratica: ΑΑΠ	Απόρρητο Kratica: (ΑΠ)	Εμπιστευτικό Kratica: (ΕΜ)	Περιορισμένης Χρήσης Kratica: (ΠΧ)
Španjolska	Secreto	Reservado	Confidencial	Difusión Limitada
Francuska	Très Secret Défense	Secret Défense	Confidentiel Défense	bilješka (3) u nastavku
Hrvatska	VRLO TAJNO	TAJNO	POVJERLJIVO	OGRANIČENO
Italija	Segretissimo	Segreto	Riservatissimo	Riservato
Cipar	Άκρως Απόρρητο Kratica: (ΑΑΠ)	Απόρρητο Kratica: (ΑΠ)	Εμπιστευτικό Kratica: (ΕΜ)	Περιορισμένης Χρήσης Kratica: (ΠΧ)
Latvija	Sevišķi slepeni	Slepeni	Konfidenciāli	Dienesta vajadzībām
Litva	Visiškai slaptai	Slaptai	Konfidencialiai	Riboto naudojimo
Luksemburg	Très Secret Lux	Secret Lux	Confidentiel Lux	Restreint Lux
Mađarska	„Szigorúan titkos!”	„Titkos!”	„Bizalmas!”	„Korlátozott terjesztésű!”
Malta	L-Ogħla Segretezza	Sigriet	Kunfidenzjali	Ristrett
Nizozemska	Stg. ZEER GEHEIM	Stg. GEHEIM	Stg. CONFIDENTIEEL	Dep. VERTROUWELIJK
Austrija	Streng Geheim	Geheim	Vertraulich	Eingeschränkt
Poljska	Ściśle Tajne	Tajne	Poufne	Zastrzeżone
Portugal	Muito Secreto	Secreto	Confidencial	Reservado
Rumunjska	Strict secret de importanță deosebită	Strict secret	Secret	Secret de serviciu
Slovenija	Strogo tajno	Tajno	Zaupno	Interno
Slovačka	Prísne tajné	Tajné	Dôverné	Vyhradené
Finska	ERITTÄIN SALAINEN YTTERST HEMLIG	SALAINEN HEMLIG	LUOTTAMUKSELLINEN KONFIDENTIELL	KÄYTTÖ RAJOITETTU BEGRÄNSAD TILLGÅNG
Švedska (4)	HEMLIG/TOP SECRET HEMLIG AV SYNNERLIG BETYDELSE FÖR RIKETS SÄKERHET	HEMLIG/SECRET HEMLIG	HEMLIG/CONFIDENTIAL HEMLIG	HEMLIG/RESTRICTED HEMLIG
Ujedinjena Kraljevina	UK TOP SECRET	UK SECRET	Ekvivalent ne postoji (5)	UK OFFICIAL – SENSITIVE

(1) Diffusion Restreinte/Beperkte Verspreiding nije stupanj tajnosti u Belgiji. Belgija s podacima klasificiranima kao „RESTREINT UE/EU RESTRICTED” postupa i štiti ih na način koji nije ništa manje strog od standarda i postupaka opisanih u sigurnosnim propisima Vijeća Europske unije.

(2) Njemačka: VS = Verschlusssache

(3) Francuska u svojem nacionalnom sustavu ne koristi stupanj tajnosti „RESTREINT”. Francuska s podacima klasificiranima kao „RESTREINT UE/EU RESTRICTED” postupa i štiti ih na način koji nije ništa manje strog od standarda i postupaka opisanih u sigurnosnim propisima Vijeća Europske unije.

(4) Švedska: oznake stupnjeva tajnosti u gornjem redu koriste obrambena tijela, dok oznake u donjem redu koriste druga tijela.

(5) Ujedinjena Kraljevina s podacima EU-a klasificiranima kao „CONFIDENTIEL UE/EU CONFIDENTIAL” postupa i štiti ih u skladu sa zaštitnim sigurnosnim zahtjevima za stupanj tajnosti „UK SECRET”.

PRILOG II.

POPIS KRATICA

Akronim	Značenje
CA	Služba Crypto
CAA	Tijelo za odobravanje kriptomaterijala
CCTV	Televizija zatvorenog kruga
CDA	Tijelo za distribuciju kriptomaterijala
CIS	Komunikacijski i informacijski sustavi za postupanje s klasificiranim podacima EU-a
ZST	Zaduženo sigurnosno tijelo (Designated Security Authority, DSA)
EUCI	Klasificirani podaci EU-a
USPPO	Uvjerenje o sigurnosnoj provjeri pravne osobe (Facility Security Clearance, FSC)
IA	Informacijska sigurnost
IAA	Tijelo za informacijsku sigurnost
IDS	Sustav za otkrivanje neovlaštenog ulaska
IT	Informacijska tehnologija
LSS	Lokalni službenik sigurnosti (Local Security Officer, LSO)
NST	Nacionalno sigurnosno tijelo (National Security Authority, NSA)
USP	Uvjerenje o sigurnosnoj provjeri osobe (Personnel Security Clearance, PSC)
CSP	Certifikat o sigurnosnoj provjeri osobe (Personnel Security Clearance Certificate, PSCC)
SUP	Sigurnosne upute za program ili projekt (Programme/Project Security Instructions, PSI)
RCO	Nadzorni službenik registarskog ureda
SAA	Tijelo za sigurnosnu akreditaciju
SAL	Pismo o sigurnosnim aspektima
SCG	Vodič za stupnjeve tajnosti
SecOPs	Sigurnosni operativni postupci
TA	Tijelo za TEMPEST
UFEU	Ugovor o funkcioniranju EU-a

PRILOG III.

POPIS NACIONALNIH SIGURNOSNIH TIJELA

BELGIJA

Autorité nationale de Sécurité

SPF Affaires étrangères, Commerce extérieur et Coopération au Développement;

15, rue des Petits Carmes

B-1000 Bruxelles

Tel. tajništva: +32 25014542

Faks: +32 25014596

E-pošta: nvo-ans@diplobel.fed.be

BUGARSKA

State Commission on Information Security

90 Cherkovna Str.

1505 Sofia

Telefon: +359 29333600

Faks: +359 29873750

E-pošta: dksi@government.bg

Web-mjesto: www.dksi.bg

ČEŠKA

Národní bezpečnostní úřad

(National Security Authority)

Na Popelce 2/16

150 06 Praha 56

Telefon: +420 257283335

Faks: +420 257283110

E-pošta: czech.nsa@nbu.cz

Web-mjesto: www.nbu.cz

DANSKA

Politiets Efterretningstjeneste

(Danish Security Intelligence Service)

Klausdalsbrovej 1

2860 Søborg

Telefon: +45 33148888

Faks: +45 33430190

Forsvarets Efterretningstjeneste

(Danish Defence Intelligence Service)

Kastellet 30

2100 Copenhagen Ø

Telefon: +45 33325566

Faks: +45 33931320

NJEMAČKA

Bundesministerium des Innern

Referat ÖS III 3

Alt-Moabit 101 D

D-11014 Berlin

Telefon: +49 30186810

Faks: +49 30186811441

E-pošta: oesIII3@bmi.bund.de

ESTONIJA

National Security Authority Department

Estonian Ministry of Defence

Sakala 1

15094 Tallinn

Telefon: +372 7170113 0019, +372 7170117

Faks: +372 7170213

E-pošta: nsa@mod.gov.ee

GRČKA

Γενικό Επιτελείο Εθνικής Άμυνας (ΓΕΕΘΑ)

Διακλαδική Διεύθυνση Στρατιωτικών Πληροφοριών (ΔΔΣΠ)

Διεύθυνση Ασφαλείας και Αντιπληροφοριών

ΣΤΓ 1020 -Χολαργός (Αθήνα)

Ελλάδα

Τηλ.: +30 2106572045 (ώρες γραφείου)

+ 30 2106572009 (ώρες γραφείου)

Φαξ: +30 2106536279; + 30 2106577612

Hellenic National Defence General Staff (HNDGS)

Military Intelligence Sectoral Directorate

Security Counterintelligence Directorate

GR-STG 1020 Holargos – Athens

Telefon: +30 2106572045

+ 30 2106572009

Faks: +30 2106536279, +30 2106577612

ŠPANJOLSKA

Autoridad Nacional de Seguridad

Oficina Nacional de Seguridad

Avenida Padre Huidobro s/n

28023 Madrid

Telefon: +34 913725000

Faks: +34 913725808

E-pošta: nsa-sp@areatec.com

FRANCUSKA

Secrétariat général de la défense et de la sécurité nationale

Sous-direction Protection du secret (SGDSN/PSD)

51 Boulevard de la Tour-Maubourg

75700 Pariz 07 SP

Telefon: +33 171758177

Faks: + 33 171758200

HRVATSKA

Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost

Croatian NSA

Jurjevska 34

10000 Zagreb

Hrvatska

Telefon: +385 14681222

Faks: + 385 14686049

Web-mjesto: www.uvns.hr

IRSKA

National Security Authority

Department of Foreign Affairs

76 – 78 Harcourt Street

Dublin 2

Telefon: +353 14780822

Faks: +353 14082959

ITALIJA

Presidenza del Consiglio dei Ministri

D.I.S. – U.C.Se.

Via di Santa Susanna, 15

00187 Roma

Telefon: +39 0661174266

Faks: +39 064885273

CIPAR

ΥΠΟΥΡΓΕΙΟ ΑΜΥΝΑΣ

ΣΤΡΑΤΙΩΤΙΚΟ ΕΠΙΤΕΛΕΙΟ ΤΟΥ ΥΠΟΥΡΓΟΥ

Εθνική Αρχή Ασφάλειας (ΕΑΑ)

Υπουργείο Άμυνας

Λεωφόρος Εμμανουήλ Ροΐδη 4

1432 Λευκωσία, Κύπρος

Τηλέφωνα: +357 22807569, +357 22807643,

+357 22807764

Τηλεομοιότυπο: +357 22302351

Ministarstvo obrane

Minister's Military Staff

National Security Authority (NSA)

4 Emanuel Roidi street

1432 Nicosia

Telefon: +357 22807569, +357 22807643,

+357 22807764

Faks: +357 22302351

E-pošta: cynsa@mod.gov.cy

LATVIJA

National Security Authority

Constitution Protection Bureau of the Republic of Latvia

P.O.Box 286

LV-1001 Riga

Telefon: +371 67025418

Faks: +371 67025454

E-pošta: ndi@sab.gov.lv

LITVA

Lietuvos Respublikos paslapčių apsaugos koordinavimo komisija

(The Commission for Secrets Protection Coordination of the Republic of Lithuania National Security Authority)

Gedimino 40/1

LT-01110 Vilnius

Telefon: +370 706 66701, +370 706 66702

Faks: +370 706 66700

E-pošta: nsa@vsd.lt

LUKSEMBURG

Autorité nationale de Sécurité

Boîte postale 2379

1023 Luksemburg

Telefon: +352 24782210 centrala

+ 352 24782253 izravno biranje

Faks: +352 24782243

MAĐARSKA

Nemzeti Biztonsági Felügyelet

(National Security Authority of Hungary)

H-1024 Budapest, Szilágyi Erzsébet fasor 11/B

Telefon: +36 (1) 7952303

Faks: +36 (1) 7950344

Poštanska adresa:

H-1357 Budapest, PO Box 2

E-pošta: nbf@nbf.hu

Web-mjesto: www.nbf.hu

MALTA

Ministry for Home Affairs and National Security

P.O. Box 146

MT-Valletta

Telefon: +356 21249844

Faks: +356 25695321

NIZOZEMSKA

Ministerie van Binnenlandse Zaken en Koninkrijksrelaties

Postbus 20010

2500 EA Den Haag

Telefon: +31 703204400

Faks: +31 703200733

Ministerie van Defensie

Beveiligingsautoriteit

Postbus 20701

2500 ES Den Haag

Telefon: +31 703187060

Faks: +31 703187522

AUSTRIJA

Informationssicherheitskommission

Bundeskanzleramt

Ballhausplatz 2

1014 Wien

Telefon: +43 1531152594

Faks: +43 1531152615

E-pošta: ISK@bka.gv.at

POLJSKA

Agencja Bezpieczeństwa Wewnętrznego – ABW

(Internal Security Agency)

2A Rakowiecka St.

00-993 Warszawa

Telefon: +48 22 58 57 944

Faks: +48 22 58 57 443

E-pošta: nsa@abw.gov.pl

Web-mjesto: www.abw.gov.pl

PORTUGAL

Presidência do Conselho de Ministros

Autoridade Nacional de Segurança

Rua da Junqueira, 69

1300-342 Lisboa

Telefon: +351 213031710

Faks: +351 213031711

RUMUNJSKA

Oficiul Registrului Național al Informațiilor Secrete de Stat

(Romanian NSA – ORNISS National Registry Office for Classified Information)

4 Mures Street

012275 București

Telefon: +40 212245830

Faks: +40 212240714

E-pošta: nsa.romania@nsa.ro

Web-mjesto: www.orniss.ro

SLOVENIJA

Urad Vlade RS za varovanje tajnih podatkov

Gregorčičeva 27

1000 Ljubljana

Telefon: +386 14781390

Faks: +386 14781399

E-pošta: gp.uvtp@gov.si

SLOVAČKA

Národný bezpečnostný úrad

(National Security Authority)

Budatínska 30

P.O. Box 16

850 07 Bratislava

Telefon: +421 268692314

Faks: +421 263824005

Web-mjesto: www.nbusr.sk

FINSKA

National Security Authority

Ministry for Foreign Affairs

P.O. Box 453

FI-00023 Government

Telefon: 16055890

Faks: +358 916055140

E-pošta: NSA@formin.fi

ŠVEDSKA

Utrikesdepartementet

(Ministry for Foreign Affairs)

SSSB

S-103 39 Stockholm

Telefon: +46 84051000

Faks: +46 87231176

E-pošta: ud-nsa@foreign.ministry.se

UJEDINJENA KRALJEVINA

UK National Security Authority

Room 335, 3rd Floor

70 Whitehall

London

SW1A 2AS

Tel. 1: +44 2072765649

Tel. 2: +44 2072765497

Faks: +44 2072765651

E-pošta: UK-NSA@cabinet-office.x.gsi.gov.uk

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 72

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Svezak 58. 17. ožujka 2015.

Sadržaj		II. Nezakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
		Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/434 оd 16. ožujka 2015. o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća	1
		ODLUKE
	*	Odluka (EU) 2015/435 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2014. o aktivaciji pričuve za nepredviđene izdatke	4
	*	Odluka (EU) 2015/436 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2014. o aktivaciji Fonda solidarnosti Europske unije	6
	*	Odluka (EU) 2015/437 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2014. o aktivaciji Fonda solidarnosti Europske unije	7
	*	Odluka Vijeća (EU) 2015/438 od 2. ožujka 2015. o utvrđivanju stajališta koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru zajedničkog odbora uspostavljenog Sporazumom između Europske unije i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza u pogledu donošenja zajedničkih smjernica za provedbu Sporazuma	8
	*	Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/439 od 16. ožujka 2015. o produljenju mandata posebnog predstavnika Europske unije za Sahel	27
	*	Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/440 od 16. ožujka 2015. o produljenju mandata posebnog predstavnika Europske unije za Rog Afrike	32
	*	Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/441 od 16. ožujka 2015. o izmjeni i produljenju Odluke 2010/96/ZVSP o vojnoj misiji Europske unije za doprinos osposobljavanju sigurnosnih snaga Somalije	37
	*	Odluka Vijeća (ZVSP) 2015/442 od 16. ožujka 2015. o pokretanju savjetodavne vojne misije ZSOP-a Europske unije u Srednjoafričkoj Republici (EUMAM RCA) i izmjeni Odluke (ZVSP) 2015/78	39
	*	Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji	41
	*	Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a	53

(EUR/100 kg)
Oznaka KN	Oznaka treće zemlje (1)	Standardna uvozna vrijednost
0702 00 00	EG	65,8
	MA	84,9
	TR	86,4
	ZZ	79,0
0707 00 05	JO	229,9
	MA	183,9
	TR	185,1
	ZZ	199,6
0709 93 10	MA	119,5
	TR	192,4
	ZZ	156,0
0805 10 20	EG	45,8
	IL	72,7
	MA	56,7
	TN	57,3
	TR	63,6
	ZZ	59,2
0805 50 10	TR	61,4
0805 50 10	ZZ	61,4
0808 10 80	BR	70,9
	CA	81,0
	CL	100,9
	CN	91,1
	MK	25,2
	US	166,1
	ZZ	89,2
0808 30 90	AR	112,0
	CL	133,2
	US	124,8
	ZA	103,5
	ZZ	118,4