(1)

U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Italije za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla „Asparago bianco di Cimadolmo”, registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 245/2002 (2).

(2)

Budući da predmetna izmjena nije manja u smislu članka 53. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) te Uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije (3).

(3)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, izmjenu specifikacije potrebno je odobriti,

(1)

Nizozemska je 22. veljače 2012. primila zahtjev, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), za uvrštenje aktivne tvari ugljikova dioksida u njezin Prilog I. za uporabu u vrsti proizvoda 15, avicidi, kako je utvrđeno u Prilogu V. toj Direktivi.

(2)

Nizozemska je 30. kolovoza 2013. u skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 98/8/EZ Komisiji podnijela izvješće o ocjeni zajedno sa svojim preporukama.

(3)

Mišljenje Europske agencije za kemikalije sastavio je 17. lipnja 2014. Odbor za biocidne proizvode, uzimajući pritom u obzir zaključke nadležnog ocjenjivačkog tijela.

(4)

U skladu s tim mišljenjem može se očekivati da će biocidni proizvodi koji se upotrebljavaju u vrsti proizvoda 15 i sadrže ugljikov dioksid ispuniti zahtjeve utvrđene u članku 5. Direktive 98/8/EZ, pod uvjetom da se zadovolje određene specifikacije i uvjeti koji se odnose na uporabu tih proizvoda.

(5)

Stoga je primjereno odobriti ugljikov dioksid za uporabu u biocidnim proizvodima za vrstu proizvoda 15 podložno zadovoljenju određenih specifikacija i uvjeta.

(6)

S obzirom na to da se ocjene nisu odnosile na nanomaterijale, odobrenje ne bi trebalo obuhvaćati takve materijale, u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 528/2012.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za biocidne proizvode,

(1)

U skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 zahtjev Litve za upis naziva „Liliputas” u registar objavljen je u Službenom listu Europske unije (2).

(2)

Prigovorom od 13. rujna 2013. i obrazloženom izjavom o prigovoru od 8. studenoga 2013. Poljska je podnijela prigovor na registraciju na temelju članka 51. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012. Prigovor je ocijenjen prihvatljivim.

(3)

Dopisima od 8. siječnja 2014. Komisija je pozvala zainteresirane strane da provedu odgovarajuća savjetovanja kako bi se međusobno dogovorile u skladu sa svojim unutarnjim postupcima.

(4)

Nije postignut dogovor između Litve i Poljske.

(5)

Budući da nije postignut dogovor, Komisija treba donijeti odluku u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 3. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(6)

U skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012 podnositelj prigovora tvrdio je da bi registracija naziva „Liliputas” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ugrozila postojanje djelomično istovjetnog imena, žigova i proizvoda koji su na poljskom tržištu zakonito prisutni znatno dulje od pet godina prije nego što je zahtjev za registraciju naziva „Liliputas” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla objavljen u Službenom listu Europske unije (15. lipnja 2013.); podnositelj prigovora tvrdio je da bi registracija bila prijetnja za postojanje proizvoda pod nazivom „Liliput”, koji je poljski sir čija su svojstva slična onima sira „Liliputas” i čiji je naziv fonetski sličan nazivu „Liliputas”.

(7)

Podnositelj prigovora tvrdi da se pojam „Liliput” općenito upotrebljava u Poljskoj za proizvode male veličine te također za sir. Sir naziva „Liliput” zakonito se proizvodi i stavlja na tržište u Poljskoj od 1971. godine. U standardima poduzeća, tehničkim uputama i normama za uporabu sirovina sir „Liliput” naveden je zajedno s ostalim vrstama sira kao što su gouda, edamer i ementaler. Taj je pojam, kada upućuje na poljski sir, popularan među poljskim potrošačima i ne povezuje se s litavskim sirom ni na koji način. Stoga se može smatrati generičkim pojmom za generički sir u Poljskoj. U pogledu proizvoda, poljski sir „Liliput” ima svojstva, izgled i dimenzije slične litavskom siru „Liliputas. Zaključno, podnositelj” prigovora navodi da su „Liliput” i „Liliputas” slični proizvodi generičkih naziva. Stoga bi se registracijom naziva „Liliputas” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla spriječilo poljske proizvođače u oglašavanju njihova sira „Liliput” ili, u svakom slučaju, u uporabi naziva „Liliput” za sir.

(8)

Podnositelj prigovora također tvrdi da proizvod i naziv koji će se registrirati nisu u skladu sa zahtjevima članka 5. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012. Kao što je navedeno u objavljenom jedinstvenom dokumentu, sir je dobio naziv „Liliputas” zbog svoje veličine. Stoga naziv „Liliputas” ne upućuje na to da proizvod potječe iz određenog mjesta, nego se odnosi na malu veličinu sira, baš kao i u slučaju poljskog sira „Liliput”. Usto se kakvoća proizvoda ne pripisuje njegovu zemljopisnom podrijetlu, nego jednostavno potječe iz činjenice da sazrijeva u malim kolutovima. Učinak lokalne mikroskopske plijesni Penicilium pallidum Smith na organoleptička svojstva sira „Liliputas” nije dokazan. Nadalje, činjenica da se proizvod proizvodio prema državnim normama SSSR-a (Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika) potvrđuje da se on mogao proizvoditi bilo gdje u SSSR-u te da nije postajala posebna veza s ograničenim zemljopisnim područjem. Naposljetku, „Liliputas” bi se trebao smatrati generičkim proizvodom.

(9)

Nekoliko poljskih proizvođača sireva zaštitilo je žigove koji sadrže riječ „Liliput”, primjerice registrirani slovni i figurativni žig „Cheesland Liliput” i „Ser Liliput” te prijavljeni slovni žig „Serenada Liliput”. Proizvodnja poljskog sira „Liliput” znatna je: godine 2013. proizvedene su 2 762 tone sira na industrijskoj razini i stavljene su na tržište diljem Poljske u 2 250 trgovina, a 4,8 % proizvoda izvezeno je na tržište EU-a. Žigom je obuhvaćeno 90 % proizvodnje sira „Liliput”. Podnositelj prigovora smatrao je da bi registracija naziva „Liliputas” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla bila prijetnja za postojanje takvih žigova.

(10)

Unatoč prethodno navedenim navodima koje je predstavio podnositelj prigovora, primjereno je registrirati naziv „Liliputas” kao zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla iz sljedećih razloga.

(11)

Iako se naziv „Liliputas” upotrebljava zbog male veličine sira na koji se odnosi, očito je da je u Litvi tijekom pola stoljeća to ime izgubilo značenjsku povezanost s veličinom te se istodobno razvila snažna povezanost s područjem proizvodnje. Trenutačno se u Litvi naziv „Liliputas” nedvojbeno povezuje s ručno izrađenim polutvrdim fermentiranim sirom visoke kvalitete koji se proizvodi u selu Belvederis. Litavski potrošači ne povezuju taj naziv s poljskim sirom ili standardnom industrijaliziranom proizvodnjom sira. Stoga je, iako je lišen zemljopisnog područja, naziv Liliputas u skladu s definicijom članka 5. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 u kojem se navodi da zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla jest naziv kojim se označava proizvod koji potječe iz određenog mjesta, regije ili države.

(12)

U svjetlu prethodno navedenoga „Liliputas” se ne može smatrati generičkim nazivom. Generički nazivi jesu nazivi koji su, usprkos povijesnoj poveznici s mjestom u kojem se izvorno proizvodio ili stavljao na tržište proizvod na koji se odnose, sada u cijelosti izgubili poveznicu s takvim izvornim zemljopisnim podrijetlom. U slučaju „Liliputasa” vrijedi upravo suprotno. Izvorno je izgubio vezu sa svojim zemljopisnim podrijetlom, no sada ima snažnu poveznicu s područjem proizvodnje.

(13)

Proizvod ima svojstva i ugled koji se mogu pripisati njegovu zemljopisnom podrijetlu. Iako se u objavljenom jedinstvenom dokumentu navodi da je sir dobio naziv „Liliputas” zbog svoje veličine, u njemu se dodatno objašnjava da svoj poseban okus i aromu dobiva zbog sazrijevanja u malim kolutovima s pomoću interne mikroflore i mikroskopske plijesni Penicilium pallidum Smith, koja raste u podrumima na dotičnom zemljopisnom području. Ta plijesan, svojstvena za podrume sela Belvederis, odgovorna je za mliječnu kiselinu, svježi okus i aromu kojima se odlikuje sir „Liliputas”. To područje osigurava posebne uvjete za razvoj te plijesni. Usto, činjenica da se sir izrađuje ručno i proizvodi bez strojeva pridonosi rastu i razvoju plijesni. Nadalje, „Liliputas” ima dobro dokumentiran i pouzdan ugled kao vodeći proizvod litavske mliječne proizvodnje, što je podrobno opisano u objavljenom jedinstvenom dokumentu.

(14)

Razlike između „Liliputas” i „Liliput” stoga su prilično očite. „Liliputas” se ne može smatrati generičkim proizvodom.

(15)

U pogledu navoda da se „Liliputas” mogao proizvoditi bilo gdje u SSSR-u jer je bio obuhvaćen normama SSSR-a, potrebno je napomenuti da je uključivanje proizvoda u takve norme bilo obvezno u to vrijeme. Usto, ta okolnost ne podrazumijeva da je proizvod, kako je opisan u normi u koju je uključen na inicijativu Litve, proizveden negdje drugdje. U svakom slučaju, od 1969. do 1979. godine osvojio je mnoštvo nagrada, diploma, oznaka kvalitete i medalja, pri čemu se jasno isticao kao litavski sir proizveden u selu Belvederis.

(16)

Pojam „Liliput” fonetski je sličan pojmu „Liliputas” koji će se registrirati. Oba naziva odnose se na malu veličinu sira. Iako je sir „Liliputas” proizvod s vrlo jasnim svojstvima, kakvoćom i ugledom, sir „Liliput” u nekim je aspektima sličan siru „Liliputas”. Budući da su nazivi bliski i s obzirom na vidljive sličnosti među proizvodima, primjena zaštite osigurane člankom 13. Uredbe (EU) br. 1151/2012 mogla bi rezultirati time da bi „Liliputas”, ako se registrira, spriječio poljske proizvođače sira u uporabi pojma „Liliput”.

(17)

Dokazi pokazuju da namjera uporabe pojma „Liliput” nije iskorištavanje ugleda naziva „Liliputas”. Potrošači nisu bili niti nisu mogli biti dovedeni u zabludu o pravom podrijetlu proizvoda. Ta dva proizvoda zapravo imaju dva različita tržišta na kojima su dobro poznata i ispravno prepoznata. Iz tih razloga, i s obzirom na to da je dokazano da se „Liliput” zakonito dosljedno i pravedno upotrebljavalo najmanje 25 godina prije podnošenja zahtjeva za registraciju „Liliputasa” Komisiji, trebalo bi radi pravednosti i tradicionalne uporabe odobriti maksimalno prijelazno razdoblje predviđeno člankom 15. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(18)

Taj zaključak nema nužno za posljedicu nezakonitost uporabe pojma „Liliput”. U skladu s člankom 41. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 i uzimajući u obzir sve važne čimbenike te osobito postojeću situaciju na područjima potrošnje, kao i mjerodavne nacionalne pravne akte ili pravne akte EU-a, ako se može utvrditi da je „Liliput” postao generički pojam, registracija naziva „Liliputas” ne može utjecati na uporabu tog naziva.

(19)

U pogledu žigova koji sadrže pojam „Liliput” za koje je podnesena prijava, koji su registrirani ili ostvarili ugled uporabom u dobroj vjeri na području Unije prije podnošenja zahtjeva za registraciju „Liliputasa” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, navedeni žigovi mogu se nastaviti upotrebljavati i obnavljati za taj proizvod pod uvjetom da su ispunjeni opći zahtjevi iz zakonodavstva o žigovima.

(20)

Na temelju prethodno navedenoga naziv „Liliputas” potrebno je upisati u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

(21)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za politiku kakvoće poljoprivrednih proizvoda,

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

(1)

Dobavljač Mitsubishi Electric Corporation (MELCO) („podnositelj zahtjeva”), kojeg u Uniji zastupa Mitsubishi Electric Automotive Europe B.V, podnio je 24. lipnja 2014. zahtjev za odobrenje učinkovitog alternatora MELCO GXi kao inovativne tehnologije. Potpunost zahtjeva ocijenjena je u skladu s člankom 4. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 725/2011 (2). Komisija je ustanovila da u izvornom zahtjevu nedostaju neke relevantne informacije te je od podnositelja zahtjeva zatražila da dopuni zahtjev. Komisija je 10. srpnja 2014. zaprimila potpune informacije te je sljedećeg dana započela s ocjenom zahtjeva.

(2)

Zahtjev je ocijenjen u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 443/2009, Provedbenom uredbom (EU) br. 725/2011 i Tehničkim smjernicama za pripremu zahtjeva za odobrenje inovativnih tehnologija u skladu s Uredbom (EZ) br. 443/2009 („Tehničke smjernice”) (3) i ustanovljeno je da je potpun.

(3)

Zahtjev se odnosi na učinkoviti alternator MELCO GXi, za klase jakosti od 130 A do 250 A. Alternator je visokoučinkovit kako je utvrđeno u skladu s VDA pristupom opisanim u točki 5.1.2. Priloga I. Tehničkim smjernicama. Taj se pristup odnosi na metodologiju ispitivanja navedenu u međunarodnom standardu ISO 8854:2012 (4). Alternator podnositelja zahtjeva učinkovitiji je od standardnog alternatora jer su smanjena sljedeća tri gubitka: gubitak u ispravljanju s pomoću nove diode s malim gubitkom energije; gubitak željeza statora uporabom tanke i visokokvalitetne elektromagnetske čelične statorske jezgre te gubitak bakra statora uporabom statora s ultravisokim faktorom punjenja i aksijalnom strukturom hlađenja.

(4)

Komisija je ustanovila da se informacijama dostavljenima u zahtjevu dokazuje da su ispunjeni uvjeti i kriteriji iz članka 12. Uredbe (EZ) br. 443/2009 i članaka 2. i 4. Provedbene uredbe (EU) br. 725/2011.

(5)

Podnositelj zahtjeva dokazao je da visokoučinkoviti alternator kakav je opisan u zahtjevu nije ugrađen u više od 3 % novih osobnih automobila registriranih u referentnoj godini 2009.

(6)

Kako bi se ustanovilo koliko će se smanjenje emisija CO2 tom inovativnom tehnologijom ostvariti kada bude ugrađena u vozilo, potrebno je definirati standardno vozilo u odnosu na koje će se uspoređivati učinkovitost vozila opremljenog inovativnom tehnologijom, kako je propisano člancima 5. i 8. Provedbene uredbe (EU) br. 725/2011. Komisija smatra da je primjereno da se alternator s učinkovitošću od 67 % uzme kao primjerena standardna tehnologija za slučajeve ugradnje inovativne tehnologije u novu vrstu vozila. Ako se učinkoviti alternator MELCO GXi ugrađuje u postojeću vrstu vozila, standardna tehnologija treba biti alternator najnovije verzije te vrste vozila na tržištu.

(7)

Podnositelj zahtjeva dostavio je metodologiju za ispitivanje smanjenja emisija CO2 u koju su uključene formule koje su u skladu s formulama opisanima u Tehničkim smjernicama za pojednostavljeni pristup u vezi s učinkovitim alternatorima. Komisija smatra da će se metodologijom ispitivanja osigurati rezultati ispitivanja koji su provjerljivi, ponovljivi i usporedivi i da je njome moguće na realističan način dokazati da su koristi od inovativne tehnologije u vezi s emisijama CO2 jako statistički značajne u skladu s člankom 6. Provedbene uredbe (EU) br. 725/2011.

(8)

Podnositelj zahtjeva dostavio je metodologiju za ispitivanje smanjenja emisija CO2 u koju su uključene formule koje se temelje na Tehničkim smjernicama u pogledu učinkovitih alternatora. Komisija napominje da su metodologija ispitivanja podnositelja zahtjeva i formule za izračun smanjenja emisija CO2 u svim aspektima istovjetne metodologiji utvrđenoj u Prilogu Provedbenoj odluci Komisije 2013/341/EU (5). Shodno tome Komisija smatra da bi se metodologija utvrđena u Provedbenoj odluci 2013/341/EU trebala upotrebljavati za određivanje smanjenja emisija CO2 koje se ostvaruje uporabom učinkovitog alternatora MELCO GXi.

(9)

Na temelju navedenoga Komisija smatra da je podnositelj zahtjeva na zadovoljavajući način dokazao da smanjenje emisija koje se postiže inovativnom tehnologijom iznosi najmanje 1 g CO2/km.

(10)

Komisija napominje da se smanjenja ostvarena s pomoću inovativne tehnologije mogu djelomično dokazati u standardiziranom ispitnom ciklusu i da stoga konačno ukupno smanjenje koje treba potvrditi treba utvrditi u skladu s člankom 8. stavkom 2. drugim podstavkom Provedbene uredbe (EU) br. 725/2011.

(11)

Komisija je utvrdila da je izvješće o provjeri izradio UTAC (Grupacija UTAC CERAM) i da se njime podupiru rezultati navedeni u zahtjevu.

(12)

Na temelju navedenoga Komisija zaključuje da nema potrebe iznositi primjedbe u vezi s odobrenjem predmetne inovativne tehnologije.

(13)

Za potrebe utvrđivanja opće oznake ekološke inovacije koja će se upotrebljavati u odgovarajućim homologacijskim dokumentima u skladu s prilozima I., VIII. i IX. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) potrebno je utvrditi pojedinačnu oznaku koja će se upotrebljavati za inovativnu tehnologiju odobrenu u skladu s ovom Odlukom.

(14)

Svi proizvođači koji žele imati koristi od smanjenja svojih prosječnih specifičnih emisija CO2 radi ispunjavanja određenih ciljnih vrijednosti emisija smanjenjem emisija CO2 omogućenih uporabom inovativne tehnologije odobrene ovom Odlukom trebali bi se, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 725/2011, u svom zahtjevu za izdavanje potvrde o EZ homologaciji tipa za predmetna vozila pozvati na ovu Odluku,

(1)

Suradnja među državama članicama u području interoperabilnosti i sigurnosti sustavâ elektroničke identifikacije ključna je za poticanje visoke razine povjerenja i sigurnosti koja je primjerena stupnju rizika u takvim sustavima.

(2)

Člankom 7. točkom (g) Uredbe (EU) br. 910/2014 zahtijeva se od države članice koja provodi prijavljivanje da drugim državama članicama dostavi opis predmetnog sustava šest mjeseci unaprijed, kako bi se državama članicama omogućilo da surađuju na način opisan u članku 12. stavku 5. Uredbe (EU) br. 910/2014.

(3)

Suradnja među državama članicama zahtijeva pojednostavnjene postupke. Interoperabilnost i sigurnost sustavâ elektroničke identifikacije ne mogu se ostvariti postupcima koji se vode na različitim jezicima. Upotrebom engleskog jezika u suradnji trebalo bi se olakšati postizanje interoperabilnosti i sigurnosti sustavâ elektroničke identifikacije, međutim prevođenjem već postojeće dokumentacije ne bi se trebalo prouzročiti prekomjerno opterećenje.

(4)

U državama članicama različita tijela upravljaju različitim elementima sustavâ elektroničke identifikacije. Kako bi se omogućila učinkovita suradnja i pojednostavnili administrativni postupci, primjereno je osigurati da svaka država članica ima jedinstvenu točku za omogućivanje kontakta s njezinim nadležnim tijelima.

(5)

Razmjena informacija, iskustava i dobre prakse među državama članicama omogućuje razvoj sustavâ elektroničke identifikacije te služi kao alat za postizanje tehničke interoperabilnosti. Potreba za takvom suradnjom posebno je opravdana u slučaju prilagodbe već prijavljenih sustava elektroničke identifikacije, izmjena sustava elektroničke identifikacije o kojima su državama članicama informacije dostavljene prije prijave te bitnih razvoja ili incidenata koji mogu utjecati na interoperabilnost ili sigurnost sustavâ elektroničke identifikacije. Države članice trebale bi imati i sredstvo s pomoću kojeg od drugih država članica mogu zatražiti takvu vrstu informacija u pogledu interoperabilnosti i sigurnosti sustavâ elektroničke identifikacije.

(6)

Na stručni pregled sustavâ elektroničke identifikacije treba gledati kao na zajednički proces učenja kojim se podupire izgradnja povjerenja među državama članicama te osigurava interoperabilnost i sigurnost prijavljenih sustavâ elektroničke identifikacije. U tu je svrhu potrebno da države članice koje provode prijavljivanje dostavljaju dovoljno informacija o svojim sustavima elektroničke identifikacije. Međutim, mora se uzeti u obzir i potreba država članica da određene informacije zadrže kao povjerljive ako je to ključno za sigurnost.

(7)

Kako bi se osiguralo da je postupak stručnog pregleda isplativ i da se njime postižu jasni i uvjerljivi rezultati te kako bi se izbjeglo nepotrebno opterećenje za države članice, one bi zajedno trebale provesti jedan stručni pregled.

(8)

Pri suradnji u pogledu pitanja povezanih sa sustavima elektroničke identifikacije, kao i pri provedbi stručnih pregleda, države članice trebale bi uzeti u obzir procjene neovisnih trećih strana ako su dostupne.

(9)

Kako bi se omogućio postupovni aranžman za postizanje ciljeva iz članka 12. stavaka 5. i 6. Uredbe (EU) br. 910/2014 potrebno je uspostaviti mrežu suradnje. Time se želi osigurati postojanje foruma u kojem sudjeluju sve države članice te kojim se one formalno obvezuju na suradnju u pogledu praktičnih aspekata održavanja okvira za interoperabilnost.

(10)

U okviru mreže suradnje trebalo bi ispitivati nacrte obrazaca za prijavu koje države članice dostave na temelju članka 7. točke (g) Uredbe (EU) br. 910/2014 i izdavati mišljenja kojima se pruža uvid o sukladnosti sustavâ koji su u njima navedeni sa zahtjevima članka 7., članka 8. stavaka 1. i 2. te članka 12. stavka 1. navedene Uredbe i provedbenog akta iz članka 8. stavka 3. iste Uredbe. Člankom 9. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EU) br. 910/2014 zahtijeva se od država članica koje provode prijavljivanje da opišu na koji način prijavljeni sustav elektroničke identifikacije ispunjava zahtjeve interoperabilnosti u skladu s člankom 12. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 910/2014. Posebno je važno da države članice uzmu u obzir mišljenja mreže suradnje kada se pripremaju za ispunjavanje svoje obveze na temelju članka 9. stavka 1. točke (e) Uredbe (EU) br. 910/2014 u pogledu dostavljanja Komisiji opisa načina na koji prijavljeni sustav elektroničke identifikacije ispunjava zahtjeve interoperabilnosti u skladu s člankom 12. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 910/2014.

(11)

Sve bi strane uključene u postupak prijave trebale uzeti mišljenje mreže suradnje kao smjernicu u pogledu cjelokupnog postupka suradnje, prijave i interoperabilnosti.

(12)

Kako bi se osigurala učinkovitost postupka stručnog pregleda koji se provodi na temelju ove Odluke, primjereno je da mreža suradnje pruža smjernice državama članicama.

(13)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 48. Uredbe (EU) br. 910/2014,

(1)

Odluka ESB/2010/23 (1) uspostavlja mehanizam za udruživanje i raspodjelu monetarnog prihoda koji proizlazi iz operacija monetarne politike.

(2)

U smislu Odluke ESB/2014/40 (2) i Odluke ESB/2014/45 (3), potrebno je prilagoditi imovinu za posebnu namjenu na način da se uzme u obzir iznos realiziranih dobitaka i gubitaka nastalih zbog raspolaganja vrijednosnim papirima koji se drže za potrebe monetarne politike, za razdoblje od raspolaganja do završetka sljedećeg tromjesečja.

(3)

S obzirom na činjenicu da se kamate koje dospijevaju na operacije monetarne politike s dospijećem od jedne godine ili duže objedinjuju prije njihove naplate na kraju operacije, potrebno je prilagoditi izračun osnovice obveza i imovine za posebnu namjenu u skladu s prilozima I. i II. Odluci ESB/2010/23.

(4)

Odluku ESB/2010/23 trebalo bi izmijeniti na odgovarajući način,

(1)

Odlukom ESB/2010/24 (1) utvrđuje se kako Europska središnja banka (ESB) raspodjeljuje nacionalnim središnjim bankama: (a) svoj prihod od euronovčanica u optjecaju ostvaren u svakoj financijskoj godini i (b) svoj prihod od vrijednosnih papira kupljenih u sklopu programa za tržišta vrijednosnih papira (PTVP) zarađen u svakoj financijskoj godini.

(2)

Odluku ESB/2010/24 potrebno je izmijeniti kako bi se uzela u obzir privremena raspodjela prihoda ESB-a od pokrivenih obveznica i vrijednosnih papira osiguranih imovinom kupljenih u skladu s Odlukom ESB/2014/40 (2) i Odlukom ESB/2014/45 (3). Odluku bi stoga trebalo preinačiti radi jasnoće.

(3)

Odlukom ESB/2010/29 (4) utvrđuje se raspodjela euronovčanica u optjecaju nacionalnim središnjim bankama razmjerno njihovim uplaćenim udjelima u kapitalu ESB-a. Člankom 4. Odluke ESB/2010/29 i Prilogom toj Odluci ESB-u se raspodjeljuje 8 % ukupne vrijednosti euronovčanica u optjecaju. ESB ima potraživanja unutar Eurosustava prema nacionalnim središnjim bankama koja su razmjerna njihovim udjelima u ključu upisanog kapitala za vrijednost koja je jednaka vrijednosti euronovčanica koje izdaje.

(4)

U skladu s člankom 2. stavkom 2. Odluke ESB/2010/23 (5), na salda unutar Eurosustava na temelju euronovčanica u optjecaju obračunava se naknada po referentnoj stopi. Prema članku 2. stavku 3. Odluke ESB/2010/23, obračunata naknada namiruje se plaćanjima preko sustava TARGET2.

(5)

Uvodnom izjavom 7. Odluke ESB/2010/23 određuje se da bi prihod koji ostvaruje ESB na temelju obračuna naknade na svoja potraživanja unutar Eurosustava prema nacionalnim središnjim bankama u vezi s njegovim udjelom u euronovčanicama u optjecaju trebao u načelu, biti raspodijeljen nacionalnim središnjim bankama razmjerno njihovim udjelima u ključu upisanog kapitala u istoj financijskoj godini tijekom koje je ostvaren, u skladu s odlukama Upravnog vijeća.

(6)

Također, i prihod ESB-a od vrijednosnih papira kupljenih u okviru programa za tržišta vrijednosnih papira (PTVP), trećeg programa kupnje pokrivenih obveznica (dalje u tekstu „CBPP3”) i programa kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABSPP) trebao bi, u načelu, biti raspodijeljen nacionalnim središnjim bankama razmjerno njihovim udjelima u ključu upisanog kapitala u istoj financijskoj godini tijekom koje je ostvaren.

(7)

Kod raspodjele prihoda ESB-a od euronovčanica u optjecaju i prihoda ESB-a od vrijednosnih papira kupljenih u okviru PTVP-a, trećeg programa kupnje pokrivenih obveznica (CBPP3) i programa kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABSPP), ESB bi trebao uzeti u obzir procjenu svog financijskog rezultata u određenoj godini koja uzima u obzir potrebe za raspodjelom sredstava u rezervacije za tečajni, kamatni i kreditni rizik te za rizik cijene zlata kao i dostupnost rezervacija potrebnih za pokriće predviđenih troškova.

(8)

Kod utvrđivanja iznosa neto dobiti ESB-a koji se prenosi u fond opće pričuve u skladu s člankom 33. stavkom 1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (u daljnjem tekstu „Statut ESSB-a”), Upravno vijeće treba uzeti u obzir da svaki dio te dobiti koji odgovara prihodu od euronovčanica u optjecaju i prihodu od vrijednosnih papira kupljenih u okviru PTVP-a, trećeg programa kupnje pokrivenih obveznica (CBPP3) i programa kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABSPP) treba u cijelosti raspodijeliti nacionalnim središnjim bankama,

(a)

„NSB” znači nacionalna središnja banka države članice čija je valuta euro;

(b)

„salda unutar Eurosustava na temelju euronovčanica u optjecaju” znači potraživanja i obveze koji nastaju između NSB-a i ESB-a i između NSB-a i drugih nacionalnih središnjih banaka kao posljedica primjene članka 4. Odluke ESB/2010/29;

(c)

„prihod ESB-a od euronovčanica u optjecaju” znači prihod koji ostvaruje ESB na temelju obračuna naknade na svoja potraživanja unutar Eurosustava od nacionalnih središnjih banaka u vezi s njegovim udjelom u euronovčanicama u optjecaju kao posljedica primjene članka 2. Odluke ESB/2010/23;

(d)

„prihod ESB-a od vrijednosnih papira” znači neto prihod koji je ESB ostvario kupnjom i. vrijednosnih papira u okviru PTVP-a u skladu s Odlukom ESB/2010/5 (6), ii. pokrivenih obveznica u okviru trećeg programa kupnje pokrivenih obveznica (CBPP3) u skladu s Odlukom ESB/2014/40 i iii. vrijednosnih papira osiguranih imovinom u okviru programa kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABSPP) u skladu s Odlukom ESB/2014/45.

(1)

U skladu s Prilogom I. odjeljkom 1.6. Smjernice ESB/2011/14 Upravno vijeće može u svakom trenutku promijeniti instrumente, uvjete, kriterije i postupke za provođenje operacija monetarne politike Eurosustava.

(2)

Dana 22. siječnja 2015., radi pružanja potpore učinkovitosti ciljanih operacija dugoročnijeg refinanciranja (TLTRO), Upravno vijeće odlučilo je ukloniti raspon od 10 baznih bodova iznad stope za glavne operacije refinanciranja (MRO), za ciljane operacije dugoročnijeg refinanciranja koje će se provesti između ožujka 2015. i lipnja 2016. Uklanjanje raspona odražava smanjenje terminskih premija tržišnih instrumenata financiranja za institucije otkako su 5. lipnja 2014. najavljene ciljane operacije dugoročnijeg refinanciranja. Ova odluka ne utječe na kamatnu stopu koja se primjenjuje na prve ciljane operacije dugoročnijeg refinanciranja provedene u rujnu i prosincu 2014. Ova kamatna stopa stoga ostaje nepromijenjena, tj. fiksna za vrijeme razdoblja trajanja svake operacije po stopi za glavne operacije refinanciranja važećoj u vrijeme najave aukcije u odnosu na odgovarajući TLTRO, uvećanoj za fiksni raspon od 10 baznih bodova.

(3)

Povred toga, potrebni su određeni manji ispravci Odluke ESB/2014/34 (2).

(4)

Odluku ESB/2014/34 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

2.

U Prilogu I. stavku 1. (Izračunavanje ograničenja zaduživanja), druga tablica zamjenjuje se sljedećim:

3.

u Prilogu I. stavku 2. (Izračunavanje obveznih prijevremenih otplata), formula za „Obveznu prijevremenu otplatu sudionika u rujnu 2016.” zamjenjuje se sljedećim:

„

4.

U Prilogu I. treća bilješka zamjenjuje se sljedećim:

„Za TLTRO koje će se provesti u ožujku 2015. (k = 3), ograničenje je C 3 ≤ max{0, AA 3}.”

5.

U Prilogu II. četvrta bilješka zamjenjuje se sljedećim:

„Sektorska klasifikacija holding društava nefinancijskih društava u Uredbi (EZ) br. 25/2009 (ESB/2008/32) izmijenjena je Uredbom (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33) kako bi odrazila promjene u međunarodnim statističkim standardima. Na temelju Uredbe (EU) br. 1071/2013 (ESB/2013/33) holding društva nefinancijskih društava su reklasificirana kao financijska društva. Izvještavanje o TLTRO-u mora, u načelu, biti u skladu s okvirom bilančnih stavki: s učinkom od prosinca 2014., podaci ne bi trebali uključivati holding društva, a usklađenja bi trebala biti prenesena na odgovarajući način.”

6.

U Prilogu II. trinaesta bilješka zamjenjuje se sljedećim:

„Učinke reklasifikacije glavnih ureda i holding društava nefinancijskih društava kao financijskih društava, koji će nastati u prosincu 2014., potrebno je iskazati pod stavkom 3.2.C.”

(1)

Na temelju članka 18. stavka 1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, Europska središnja banka (ESB) i nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro (dalje u tekstu „nacionalne središnje banke”, „NSB”) mogu provoditi kreditne operacije s kreditnim institucijama i drugim sudionicima na tržištu, a da se pritom kreditiranje temelji na odgovarajućem instrumentu osiguranja. Standardni kriteriji za utvrđivanje prihvatljivosti osiguranja za potrebe operacija monetarne politike Eurosustava utvrđeni su u Prilogu I. Smjernici ESB/2011/14.

(2)

U skladu s Prilogom I. odjeljkom 1.6. Smjernice ESB/2011/14 Upravno vijeće može u svakom trenutku promijeniti instrumente, uvjete, kriterije i postupke za provođenje operacija monetarne politike Eurosustava. U skladu s Prilogom I. odjeljkom 6.3.1. Smjernice ESB/2011/14, Eurosustav zadržava pravo da na temelju svih informacija koje smatra bitnim određuje ispunjavaju li izdanje, izdavatelj, dužnik ili jamac njegove zahtjeve za visokim standardima. Nadalje, minimalni zahtjevi Eurosustava za pragove kreditne kvalitete određeni su u pravilima okvira za kreditnu procjenu Eurosustava za utrživu imovinu, kako je određeno u Prilogu I. odjeljku 6.3.2. Smjernice ESB/2011/14.

(3)

Privremeno isključenje minimalnih zahtjeva za pragove kreditne kvalitete Eurosustava koji se primjenjuju na utržive dužničke instrumente koje izdaje ili za koje u potpunosti jamči Helenska Republika, o čemu je prvobitno odlučilo Upravno vijeće 6. svibnja 2010., bila je iznimna i privremena mjera utemeljena na pozitivnoj procjeni Upravnog vijeća o postupanju u skladu s programom Europske unije/Međunarodnog monetarnog fonda. Upravno vijeće je tada uzelo u obzir činjenicu da je Helenska Republika odobrila program koji je Upravno vijeće smatralo odgovarajućim, na način da će, što se tiče upravljanja kreditnim rizikom, utrživi dužnički instrumenti koje izdaje Helenska Republika ili za koje jamči Helenska Republika, zadržati standard kvalitete koji je dovoljan da oni trajno budu prihvatljivi kao predmet osiguranja u operacijama monetarne politike Eurosustava, bez obzira na bilo kakvu vanjsku kreditnu procjenu. Štoviše, Upravno vijeće je uzelo u obzir čvrstu predanost grčke vlade da u potpunosti provede taj program (3).

(4)

Na temelju članka 8. Smjernice ESB/2014/31 prag kreditne kvalitete Eurosustava ne primjenjuje se na utržive dužničke instrumente koje su izdale ili za koje jamče središnje vlasti država članica europodručja na temelju programa Europske unije/Međunarodnog monetarnog fonda, osim ako Upravno vijeće ne odluči da odnosna država članica više ne ispunjava uvjete financijske potpore i/ili makroekonomskog programa. Na temelju članka 1. stavka 3. iste Smjernice, za potrebe njezinog članka 6. stavka 1. i članka 8., Helenska Republika se smatra državom članicom europodručja koja postupa u skladu s programom Europske unije/Međunarodnog monetarnog fonda.

(5)

Na temelju raspoloživih informacija, Upravno vijeće je donijelo ocjenu na temelju koje trenutno nije moguće donijeti uspješan zaključak o pregledu programa Europske unije/Međunarodnog monetarnog fonda. Slijedom toga, smatra se da Helenska Republika više ne ispunjava uvjete iz programa, te uslijed toga, više ne ispunjava niti uvjete za privremeno isključenje pragova kreditne kvalitete Eurosustava u odnosu na takve instrumente, kao što je utvrđeno u članku 8. stavku 2. Smjernice ESB/2014/31. Shodno tomu, Upravno vijeće je odlučilo da se pragovi kreditne kvalitete Eurosustava primjenjuju u odnosu na utržive dužničke instrumente koje izdaje ili za koje u potpunosti jamči Helenska Republika,