17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/1

(1)

Uredbom (EU) br. 1380/2013, a posebno njezinim člankom 43., uređuje se osnivanje savjetodavnih vijeća koja će promicati uravnoteženu zastupljenost svih dionika u području ribarstva i akvakulture i pridonositi postizanju ciljeva zajedničke ribarstvene politike.

(2)

Savjetodavna vijeća mogu Komisiji i dotičnim državama članicama podnositi preporuke i prijedloge koji se odnose na upravljanje ribarstvom i društveno-gospodarske aspekte te aspekte očuvanja ribarstva i akvakulture. Ona mogu obavješćivati Komisiju i države članice o problemima koji se odnose na upravljanje ribarstvom i društveno-gospodarske aspekte te aspekte očuvanja ribarstva i akvakulture u svojem geografskom području ili polju nadležnosti i doprinositi, u uskoj suradnji sa znanstvenicima, prikupljanju, dostavljanju i analizi podataka potrebnih za izradu mjera očuvanja.

(3)

Uredbom Vijeća 2004/585/EZ (2) uspostavljeno je sedam regionalnih savjetodavnih vijeća, a Prilogom III. Uredbi (EU) br. 1380/2013 obuhvaćena su i četiri nova savjetodavna vijeća uspostavljena tom Uredbom.

(4)

S obzirom na to da se Uredbom (EU) br. 1380/2013 uspostavljaju nova savjetodavna vijeća, potrebno je utvrditi postupak za početak njihova funkcioniranja.

(5)

S obzirom na važnu ulogu za koju se očekuje da će je savjetodavna vijeća imati u regionaliziranoj zajedničkoj ribarstvenoj politici te u skladu s načelima dobrog upravljanja navedenima u članku 3. točkama (b) i (f) Uredbe (EU) br. 1380/2013, potrebno se i pobrinuti, u skladu s člankom 43. stavkom 1. te Uredbe, da se njihovom strukturom jamči uravnotežena zastupljenost svih zakonitih dionika u području ribarstva, uključujući male flote i, prema potrebi, akvakulturu.

(6)

Mali ribolov ima važnu društvenu, gospodarsku, okolišnu i kulturnu ulogu u brojnim obalnim zajednicama u cijeloj Europskoj uniji. Stoga je potrebno osigurati učinkovito sudjelovanje malog ribolova u radu savjetodavnih vijeća, među ostalim pridonošenjem troškovima i gubicima prihoda koje takvo sudjelovanje može značiti.

(7)

Kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje i suradnju s dionicima iz trećih zemalja, savjetodavna vijeća moraju biti u stanju prilagoditi svoj način rada svakom pojedinom slučaju i dobiti naknadu troškova za svaki od njih zasebno,

1.

„Dotična država članica” znači država članica koja ima izravan upravljački interes u smislu članka 4. stavka 1. podstavka 22. Uredbe (EU) br. 1380/2013 u području nadležnosti savjetodavnog vijeća kako je ono definirano u članku 1. Priloga III. Uredbi (EU) br. 1380/2013. Za Savjetodavno vijeće za akvakulturu i Savjetodavno vijeće za tržišta „dotična država članica” znači sve države članice Unije.

2.

„Sektorske organizacije” znači organizacije koje predstavljaju ribare i, za Savjetodavno vijeće za akvakulturu, subjekte u akvakulturi i predstavnike prerađivačkog i tržišnog sektora.

3.

„Ostale interesne skupine” znači predstavnici skupina na koje utječe zajednička ribarstvena politika koji nisu predstavnici sektorskih organizacija, a pogotovo predstavnici organizacija za zaštitu okoliša i skupina za zaštitu potrošača.

(a)

ciljeve;

(b)

načela rada;

(c)

poslovnik;

(d)

popis sektorskih organizacija i ostalih interesnih skupina.

(a)

donosi poslovnik savjetodavnog vijeća;

(b)

sastaje se najmanje jednom godišnje kako bi odobrila godišnje izvješće, godišnji strateški plan i godišnji proračun savjetodavnog vijeća.

(a)

usmjerava zadatke savjetodavnog vijeća i upravlja njima u skladu s člankom 44. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1380/2013;

(b)

priprema godišnje izvješće, godišnji strateški plan i godišnji proračun;

(c)

donosi preporuke i prijedloge navedene u članku 44. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/5

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 798/2008 (3) utvrđuju se zahtjevi veterinarskog certificiranja za uvoz i provoz, uključujući skladištenje tijekom provoza, peradi i proizvoda od peradi kroz Uniju („proizvodi”). Njome se predviđa da je uvoz u Uniju, odnosno provoz kroz Uniju dozvoljen samo proizvodima iz trećih zemalja, državnih područja, zona ili kompartmenta iz stupaca 1. i 3. tablice iz dijela 1. Priloga I. toj Uredbi.

(2)

Uredbom (EZ) br. 798/2008 utvrđuju se i uvjeti koje treća zemlja, državno područje, zona ili kompartment trebaju ispunjavati kako bi se smatrali slobodnima od visokopatogene influence ptica (HPAI).

(3)

Sjedinjene Države navedene su u dijelu I. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 798/2008 kao treća zemlja iz koje je odobren uvoz i provoz proizvoda kroz Uniju za njezino cjelokupno državno područje.

(4)

Sporazumom između Unije i Sjedinjenih Država (4) predviđa se promptno međusobno priznavanje mjera regionalizacije u slučaju izbijanja bolesti u Uniji ili Sjedinjenim Državama („Sporazum”).

(5)

Sjedinjene Države potvrdile su 19. prosinca 2014. prisutnost visokopatogene influence ptica podvrste H5N8 na gospodarstvu za uzgoj peradi u okrugu Douglas u državi Oregon te 3. siječnja 2015. prisutnost visokopatogene influence ptica podvrste H5N2 na gospodarstvu za uzgoj peradi u državi Washington. Stoga se cijelo državno područje te treće zemlje više ne može smatrati slobodnim od te bolesti. Veterinarska tijela Sjedinjenih Država odmah su obustavila izdavanje veterinarskih certifikata s cijelog svojeg državnog područja za pošiljke proizvoda od peradi namijenjene uvozu proizvoda u Uniju i njihovu provozu kroz Uniju. Sjedinjene Države provele su i mjere usmrćivanja u preventivne svrhe radi suzbijanja i ograničavanja širenja visokopatogene influence ptica.

(6)

Sjedinjene Države dostavile su podatke o epidemiološkoj situaciji na svojem državnom području i o mjerama koje su poduzele radi sprječavanja daljnjeg širenja visokopatogene influence ptica, koje je Komisija sada ocijenila. Na temelju te ocjene te obveza utvrđenih Sporazumom i jamstava koje su pružile Sjedinjene Države, primjereno je zaključiti da bi primjena ograničenja unosa u Uniju na proizvode iz područja zahvaćenog visokopatogenom influencom ptica u državi Oregon i na cijelu državu Washington, za koje su veterinarska tijela Sjedinjenih Država zbog trenutačnog izbijanja bolesti primijenila ograničenja, trebala biti dovoljna da pokrije rizike povezane s unosom proizvoda u Uniju. Unos za Sjedinjene Države na popisu u dijelu 1. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 798/2008 potrebno je stoga izmijeniti kako bi se uzela u obzir regionalizacija te treće zemlje zbog trenutačnih izbijanja visokopatogene influence ptica.

(7)

Prilog I. Uredbi (EZ) br. 798/2008 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/8

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje tog odobrenja. Člankom 10. te Uredbe predviđa se ponovna ocjena dodataka odobrenih u skladu s Direktivom Vijeća 70/524/EEZ (2).

(2)

Kinolin žuta odobrena je bez vremenskog ograničenja u skladu s Direktivom 70/524/EEZ kao dodatak hrani za životinje koje se ne upotrebljavaju u proizvodnji hrane i za životinje koje se upotrebljavaju u proizvodnji hrane, u pogledu određene prerađene hrane za životinje kao dio skupine „bojila”. Navedena je tvar nakon toga unesena u registar dodataka hrani za životinje utvrđen u članku 17. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 kao postojeći proizvod u skladu s njezinim člankom 10. stavkom 1.

(3)

U skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 u vezi s njezinim člankom 7., podnesen je zahtjev za ponovnu ocjenu kinolin žute kao dodatka hrani za životinje koje se ne upotrebljavaju u proizvodnji hrane, te je, u skladu s člankom 7. te Uredbe, podnositelj zahtjeva zatražio da se taj dodatak razvrsta u kategoriju dodataka „osjetilni dodaci”. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojem je mišljenju od 10. srpnja 2013. zaključila da kinolin žuta u predloženim uvjetima uporabe u hrani za životinje nema negativan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš. Uzimajući u obzir dokaze koje je dostavio podnositelj zahtjeva, Agencija je isto tako zaključila da se učinkovitost kinolin žute s obzirom na dozu i prirodu hrane za životinje i njezinu obradu ne može procijeniti. Međutim, Agencija je izjavila i da za ovaj dodatak, koji je odobren u hrani, kada je njegova funkcija za hranu za životinje jednaka onoj za hranu, daljnji dokazi o učinkovitosti nisu nužno potrebni. S obzirom na to da je preporučena najveća dopuštena razina koju je predložila Agencija za ovaj dodatak slična razinama odobrenima za hranu u različitim vrstama proizvoda, Komisija smatra da postoji dovoljno dokaza o učincima te tvari. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodataka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Ocjenom kinolin žute utvrdilo se da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim treba odobriti uporabu te tvari kako je navedena u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je zainteresiranim stranama omogućiti prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za ispunjivanje novih zahtjeva koji proizlaze iz odobrenja.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/11

(1)

Uredbom (EZ) br. 1177/2003 uspostavljen je zajednički okvir za sustavnu izradu europske statistike o dohotku i životnim uvjetima. Cilj mu je osigurati usporedive i aktualne transverzalne te longitudinalne podatke o dohotku te o razini i strukturi siromaštva i socijalnoj isključenosti na nacionalnoj i europskoj razini.

(2)

U skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (f) Uredbe (EZ) br. 1177/2003, svake godine donose se provedbene mjere za specifikaciju ciljnih sekundarnih područja i varijabli koji će se te godine uključiti u transverzalnu komponentu EU-SILC-a. Stoga se trebaju donijeti provedbene mjere za specifikaciju ciljnih sekundarnih varijabli i njihovih identifikatora za modul za 2016. o pristupu uslugama.

(3)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za europski statistički sustav,

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/21

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/24

(1)

Na temelju članka 10. stavka 1. Odluke 2010/279/ZVSP Vijeće je ovlastilo Politički i sigurnosni odbor, u skladu s člankom 38. trećim stavkom Ugovora, da donosi odgovarajuće odluke u svrhu političkog nadzora i strateškog usmjeravanja misije EUPOL AFGHANISTAN, uključujući odluku da imenuje voditelja misije.

(2)

Vijeće je 17. prosinca 2014. donijelo Odluku 2014/922/ZVSP (2) o produljenju trajanja misije EUPOL AFGHANISTAN do 31. prosinca 2016.

(3)

Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predložio je imenovanje gđe Pije STJERNVALL voditeljem misije EUPOL AFGHANISTAN od 16. veljače 2015. do 31. prosinca 2015.,

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/25

(1)

Komisija je 2. travnja 2007. primila pritužbu od privatnog društva za zdravstveno osiguranje Dôvera zdravotná poisťovňa, a. s. („Dôvera” ili „podnositelj pritužbe”) zbog navodne mjere državne potpore društvu za zdravstveno osiguranje Spoločná zdravotná poisťovňa, a. s. („SZP”) koje se nalazi u državnom vlasništvu u obliku povećanja upisanog kapitala za 450 milijuna SKK (približno 15 milijuna EUR) 26. siječnja 2006.

(2)

Komisija je Slovačkoj Republici poslala zahtjev za informacije 21. kolovoza 2009. Nakon produljenja roka za odgovor, slovačka su tijela dostavila tražene informacije u dopisu od 24. rujna 2009.

(3)

Komisija je dopisom od 26. veljače 2010. zatražila od Slovačke Republike dodatne informacije o injekciji kapitala i zatražila objašnjenja u vezi sa slovačkim Programom za izjednačavanje rizika (Risk Equalisation Scheme – RES), još jednom mjerom koja bi možda mogla biti smatrana državnom potporom. Dopisom od 25. ožujka 2010. slovačka nadležna tijela zatražila su produljenje roka za odgovor za ovaj zahtjev, što je Komisija prihvatila dopisom od 31. ožujka 2010. Nakon što je Komisija 16. lipnja 2010. podsjetila Slovačku Republiku da dostavi informacije, slovačka tijela odgovorila su na zahtjev dopisom od 9. srpnja 2010. Kako je Komisija zatražila u dopisu od 4. studenoga 2010., Slovačka Republika dostavila je inačicu tog odgovora koja nije bila povjerljiva 3. prosinca 2010.

(4)

SZP se 1. siječnja 2010. spojio s drugim slovačkim društvom za zdravstveno osiguranje Všeobecná zdravotná poisťovňa, a. s. („VZP”). Od 1998. najmanje do 2005. ova dva dionička društva u državnom vlasništvu primila su portfelje osiguranja drugih društava za zdravstveno osiguranje.

(5)

Na dvama sastancima između Komisije i Dôvere održanima 10. listopada 2010. i 15. ožujka 2011., raspravljano je o predmetu pritužbe i funkcioniranju sektora zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj. Dôvera je u dopisu od 15. srpnja 2011. dostavila dodatne informacije o sektoru zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj i proširila opseg svoje pritužbe uključivši tri nove mjere koje su navodno dodijeljene u korist SZP-a i VZP-a: i. otplata duga SZP-a od strane državne tvrtke Veritel' a. s. u razdoblju 2004.–2005. u dva obroka od 52,7 milijuna EUR i 28 milijuna EUR; ii. subvencija od 7,6 milijuna EUR koju je Ministarstvo zdravstva dodijelilo SZP-u 2006.; i iii. povećanje kapitala VZP-a 1. siječnja 2010. u iznosu od 65,1 milijuna EUR koje je financirala država. Posljedično, Komisija je pozvala slovačka tijela da dostave primjedbe o proširenoj pritužbi s novim navodima. Nakon produljenja roka za odgovor slovačka su tijela u dopisu od 11. studenoga 2011. dostavila svoje primjedbe.

(6)

Nakon sastanka sa službama Komisije 15. prosinca 2011. Dôvera je u dopisu od 16. siječnja 2012. dostavila dodatne informacije o nacionalnom sektoru zdravstvenog osiguranja.

(7)

Komisija je dopisom od 2. srpnja 2013. obavijestila Slovačku Republiku da je odlučila pokrenuti formalni istražni postupak utvrđen u članku 108. stavku 2. Ugovora („odluka o pokretanju postupka”). Odluka o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (2) i njome se zainteresirane strane pozivaju da dostave svoje primjedbe.

(8)

Slovačka tijela zatražila su dopisom od 24. srpnja 2013. produljenje roka za podnošenje primjedaba o odluci o pokretanju postupka, što je Komisija prihvatila dopisom od 30. srpnja 2013. Slovačka Republika dostavila je svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka u dopisu od 27. kolovoza 2013.

(9)

Komisija je primila primjedbe o odluci o pokretanju postupka od pet trećih strana: od Instituta za ekonomske i društvene reforme (INEKO) dopisom od 15. listopada 2013.; od Union zdravotná poisťovňa, a. s. („Union zdravstveno osiguranje”) dopisom od 25. listopada 2013.; od Instituta za zdravstvenu politiku (Health Policy Institute „HPI”) dopisom od 28. listopada 2013.; od Združenie zdravotných poisťovní SR („ZZP”, Udruženje društava za zdravstveno osiguranje u Slovačkoj) dopisom od 28. listopada 2013. i od Dôvere dopisom od 11. studenoga 2013.

(10)

Te primjedbe proslijeđene su slovačkim tijelima dopisima od 20. studenoga i 20. prosinca 2013. Slovačka su tijela 20. prosinca 2013. zatražila produljenje roka za odgovor na te primjedbe do 31. siječnja 2014., što je Komisija prihvatila istog dana. Slovačka je u dopisu od 29. siječnja 2014. odgovorila na primjedbe o odluci o pokretanju postupka, koje su dostavile treće strane.

(11)

Sastanak između službi Komisije i slovačkih tijela održan je 2. travnja 2014.

(12)

Komisija je 11. travnja 2014. i 25. kolovoza 2014. poslala dodatne zahtjeve za informacije na koje je Slovačka odgovorila dopisima od 15. svibnja 2014. i 27. kolovoza 2014.

(13)

Slovačka je 1994. sustav jedinstvenog osiguravajućeg društva pod upravljanjem države zamijenila pluralističkim modelom u kojem mogu poslovati i javna i privatna tijela. Dubinskom reformom kojom su obuhvaćeni Zakon br. 581/2004 i 580/2004, koji su stupili na snagu 1. siječnja 2005. („reforma iz 2005.”), izmijenjena su pravila za preraspodjelu prikupljenih doprinosa za zdravstveno osiguranje i promijenjen je pravni oblik svih osiguravajućih društava (bilo da su u državnom ili privatnom vlasništvu) s pravnih osoba sui generis u osnovana društva s ograničenom odgovornošću (tj. profitna dionička društva prema privatnom pravu). Uspostavljeno je neovisno regulatorno tijelo, Slovačko tijelo za nadzor zdravstva (Health Surveillance Authority „HSA”) za izdavanje dozvola za rad i za nadzor poštivanja važećih propisa od strane osiguravajućih društava. Te su reforme u osnovi bile osmišljene kako bi pridonijele boljoj efikasnosti u korištenju raspoloživih resursa i povećanju kvalitete pružanja zdravstvene skrbi (3).

(14)

Sva društva za zdravstveno osiguranje u Slovačkoj, javna i privatna, slovačkim građanima pružaju obvezno zdravstveno osiguranje (4). Mogućnost u Zakonu br. 580/2004 da također osigura individualno zdravstveno osiguranje kao dodatak osnovnom paketu davanja u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja ostala je zanemariva, zbog sveobuhvatnih zdravstvenih davanja pokrivenih obveznim sustavom (5). Nadalje, zakonodavnim aktom 2005. uvedena je mogućnost za sva društva za zdravstveno osiguranje da pruže dobrovoljno zdravstveno osiguranje za one koji su isključeni iz obveznog zdravstvenog osiguranja (6).

(15)

U 2007., Zakonom br. 530/2007. izmijenjen je i dopunjen Zakon br. 581/2004, a osiguravajućim društvima koja djeluju u sektoru obveznog zdravstvenog osiguranja zabranjena je isplata dobiti u obliku dividendi sa stupanjem na snagu 1. siječnja 2008., čime se nameće obveza reinvestiranja viška ostvarenog u slovačkom zdravstvenom sustavu. Kao posljedica toga, društvima za zdravstveno osiguranje uopće nije bila dopuštena raspodjela dobiti od siječnja 2008. Međutim, slovački Ustavni sud 26. siječnja 2011. proglasio je zabranu raspodjele dobiti nesukladnom s nekoliko odredaba slovačkog Ustava. Nakon te presude slovačka su tijela u srpnju 2011. izmijenila i dopunila Zakon br. 530/2007 Zakonom br. 250/2011 kako bi ponovno zdravstvenim osiguravateljima omogućila raspodjelu (njihovim dioničarima) dobiti ostvarene iz djelatnosti obveznog zdravstvenog osiguranja, pod određenim uvjetima (7). Kao rezultat ovih zakonodavnih promjena Komisija je u prosincu 2011zatvorila postupak povrede u vezi s ograničenjem isplate dobiti (8).

(16)

Slovačka su tijela 31. listopada 2012. odobrila projektni plan za uspostavljanje jedinstvenog neprofitnog sustava obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj Republici, koje bi se uvelo bilo dobrovoljnim otkupima (do 1. siječnja 2014.) privatnih društava za zdravstveno osiguranje ili njihovom eksproprijacijom (do 1. srpnja 2014.), te bi se uspostavilo jedinstveno društvo za zdravstveno osiguranje (u državnom vlasništvu) (9). Međutim, do trenutka kada je ova odluka donesena nije proveden niti jedan korak prethodno spomenutog projektnog plana (10).

(17)

Prema slovačkom zakonodavstvu, društvo za zdravstveno osiguranja određeno je kao javno društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Slovačkoj Republici, osnovano kako bi pružalo javno obvezno zdravstveno osiguranje koje podliježe ovlaštenju koje izdaje HSA.

(18)

Rezidenti Slovačke mogu sklopiti ugovor s bilo kojim od sljedeća tri osiguravatelja kako bi ostvarili paket obveznog zdravstvenog osiguranja:

(19)

U tablici u nastavku prikazan je razvoj tržišnih udjela različitih društava koja su pružala usluge obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj Republici u razdoblju od 2008.–2013. (11):

(20)

Sva društva za zdravstveno osiguranje dionička su društva, dok propisi o vlasništvu omogućuju i državnom i privatnom sektoru da budu dioničari. Sva društva za zdravstveno osiguranje obvezna su ispuniti određene kriterije solventnosti. S obzirom na to da su pod strogim proračunskim ograničenjima, u potpunosti su odgovorna za financijske propuste. Kao privatna dionička društva osnovana prema općem zakonu o trgovačkim društvima, društva za zdravstveno osiguranje samostalno upravljaju svojim poslovanjem i troškovima zdravstvene skrbi.

(21)

Društva za zdravstveno osiguranje mogu ostvarivati i ostvaruju dobit (13). Prihodi osiguravajućih društava u Slovačkoj dolaze iz doprinosa osiguranja, državnog proračuna (doprinosi u ime gospodarski neaktivnih osoba i subvencija za pokrivanje rizika u troškovima zdravstvenih usluga), dohotka od imovine, darova i drugog dohotka. Društva za zdravstveno osiguranje mogu, na primjer, ostvariti dobit unapređenjem sustava upravljanja i pregovorima kada ugovaraju s pružateljima zdravstvene skrbi.

(22)

Slovački sustav obveznog zdravstvenog osiguranja slijedi socijalni cilj, tj. omogućivanje pružanja zdravstvene skrbi i održavanje održivog sustava zdravstvenog osiguranja. Državljani imaju pravo na zdravstveno osiguranje, a slovački rezidenti imaju obvezu biti osigurani (14). Pravo na besplatnu zdravstvenu skrb na osnovi zdravstvenog osiguranja ustavna je obveza Slovačke Republike (15). Prema slovačkim tijelima, smatra se da pružanjem obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj Republici društva za zdravstveno osiguranje ispunjavaju ustavnu obvezu u ime države, tj. pružanje zdravstvenog osiguranja rezidentima Slovačke upravljanjem sustavom obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj. Slovačka Republika odgovorna je prema zakonu za financiranje sustava zdravstvene skrbi i za pokrivanje gubitaka u zdravstvenom sektoru (16). Prema odjeljku 2. Zakona br. 580/2004 o zdravstvenom osiguranju, pružanje javnog obveznog zdravstvenog osiguranja djelatnost je u javnom interesu, u čijem se poslovanju upravlja javnim sredstvima.

(23)

U skladu s odredbama Zakona br. 580/2004 i Zakona br. 581/2004, sudjelovanje u slovačkom programu javnog zdravstvenog osiguranja obvezno je za većinu stanovništva u Slovačkoj Republici (17). Obvezno zdravstveno osiguranje u Slovačkoj također pokriva osobe osigurane u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) 1408/71 (18), do 30. travnja 2010., a od 1. svibnja 2010., u skladu s Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(24)

Osigurane osobe imaju pravo birati društvo za zdravstveno osiguranje po svom izboru i promijeniti osiguravajuće društvo jednom godišnje. Prema obvezi otvorenog upisa i načelu ocjene zajednice, društva za zdravstveno osiguranje u Slovačkoj imaju zakonsku obvezu primiti u svoj program osiguranja svakog rezidenta Slovačke koji to zatraži, pod uvjetom da ispunjava zakonske zahtjeve za zdravstveno osiguranje u Slovačkoj. Posebno, društva za zdravstveno osiguranje ne mogu odbiti osigurati osobu na temelju dobi, zdravstvenog stanja ili rizika od bolesti (20), te moraju ponuditi osnovno zdravstveno osiguranje po istoj cijeni svim osobama bez obzira na te čimbenike.

(25)

Slovački sustav zdravstvenog osiguranja stoga također uključuje i zakonsku arhitekturu za ujednačenu podjelu rizika među društvima za zdravstveno osiguranje kroz program za izjednačavanje rizika (RES). Prema RES-u (21), društva za zdravstveno osiguranje koja osiguravaju osobe povezane s višim rizikom primaju sredstva od osiguravajućih društava čiji je portfelj povezan s nižim rizikom, tj. mjesečnom i godišnjom preraspodjelom doprinosa i upravljanjem prijenosima (22).

(26)

Slovačko obvezno zdravstveno osiguranje zasnovano je na sustavu obveznih doprinosa. Stope doprinosa utvrđene su zakonom i razmjerne su dohotku osiguranika (slično porezu koji se određuje na dohodak), umjesto da budu zasnovane na osiguranom riziku (kao što je dob osiguranika ili zdravstveno stanje). Ti doprinosi, koje slovačka tijela smatraju dijelom javnih sredstava, prikupljaju se od: 1. zaposlenika i poslodavaca; 2. samozaposlenih; 3. dobrovoljno nezaposlenih; 4. države (za „državno osigurane”, odnosno skupinu uglavnom gospodarski neaktivnih osoba); i 5. isplatitelja dividendi.

(27)

Svim osiguranicima zajamčena je ista osnovna razina davanja („osnovni paket davanja”). Ne postoji izravna poveznica između visine doprinosa uplaćenih u sustav i primljenih (23) davanja. Medicinske usluge pokrivene obveznim zdravstvenim osiguranjem pružaju se bez obzira na doprinose koje je osigurana osoba uplatila.

(28)

Osnovni paket davanja obveznog zdravstvenog osiguranja pokriva gotovo sve zdravstvene postupke koji se pružaju u Slovačkoj Republici, što znači da se putem tog paketa pruža gotovo potpuna zdravstvena skrb. Trenutačno osnovni paket davanja svakome daje pravo na besplatnu zdravstvenu skrb uz izuzetak samo nekoliko postupaka (npr. estetska kirurgija) i participaciju za lijekove i liječenje u toplicama i odabrane usluge povezane sa zdravstvenom skrbi (npr. odlasci na traumatologiju). Osnovni paket davanja može se suziti ili proširiti vladinom odlukom (bez parlamentarnih pregovora). S obzirom da slovački Ustav jamči zdravstvenu skrb svakom državljaninu u okviru sustava obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s uvjetima utvrđenim zakonom, osiguravajuća društva nemaju utjecaja na opseg davanja, razinu pokrivenosti ili premije osnovnog paketa davanja jer su ona utvrđena zakonom.

(29)

Slovačka društva mogu dodati i dodaju osnovnom paketu davanja razna dodatna prava (davanja) po svom izboru, koja pokrivaju usluge koje u njemu nisu uključene, ali koja osiguravatelji besplatno nude svojim klijentima, kao dio istog paketa zdravstvene skrbi pod obveznim zdravstvenim osiguranjem. Na primjer, prema dostupnim informacijama, čini se da društva za zdravstveno osiguranje mogu odlučiti hoće li ponuditi dodatno pokriće određenih dodatnih i preventivnih postupaka pod istim paketom obveznog zdravstvenog osiguranja. Ta dodatna davanja razlikuju se od pojedinačnih usluga zdravstvenog osiguranja koje mogu biti ponuđene uz naknadu.

(30)

Društvima za zdravstveno osiguranje dopušteno je odabrati pružatelje zdravstvene skrbi i pregovarati o ugovorima s liječnicima i pojedinačnim bolnicama. Društva za zdravstveno osiguranje tako ugovaraju s pojedinačnim pružateljima zdravstvene skrbi. Ti ugovori sklapaju se neovisno jedan o drugome, a pojedinačni pružatelj zdravstvene skrbi može ugovarati sa svima ili samo nekima od društava za zdravstveno osiguranje i obratno. Društva za zdravstveno osiguranje nadoknađuju plaćanje usluga koje pružaju i država i privatni pružatelji zdravstvene skrbi.

(31)

Radi osiguranja geografske pristupačnosti zdravstvenih usluga, najmanji zahtjev mreže utvrđuje država kako bi utjecala na planiranje kapaciteta. Pri pružanju obveznog zdravstvenog osiguranja od društava za zdravstveno osiguranje zakonom se zahtijeva da ugovaraju s minimalnom mrežom bolnica. Svako društvo za zdravstveno osiguranje stvara svoju vlastitu mrežu i unapređuje minimalnu mrežu selektivnim ugovaranjem s dodatnim bolnicama i ostalim pružateljima usluga zdravstvene skrbi. Usluge zdravstvene skrbi koje pružaju te bolnice odnosno ostali pružatelji usluga zdravstvene skrbi i uključene u pokriće obveznog zdravstvenog osiguranja tako pokriva zdravstveni osiguravatelj u korist osiguranih osoba. Društva za zdravstveno osiguranje imaju određeni prostor samostalnosti u pregovaranju s bolnicama o cijeni i kvaliteti usluga zdravstvene skrbi koje se pružaju osiguranim osobama.

(32)

Sustav obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj Republici uređen je posebnim propisima (24). Sva društva za zdravstveno osiguranje koja pružaju obvezno zdravstveno osiguranje imaju, prema zakonu, jednak status, jednaka prava i obveze. Svako društvo za zdravstveno osiguranje mora se osnovati u cilju izvršavanja javnog zdravstvenog osiguranja i ne smije provoditi aktivnosti osim onih koje su navedene u odjeljku 6. Zakona br. 581/2004. Djelatnosti društava za zdravstveno osiguranje koja upravljaju sustavom obveznog zdravstvenog osiguranja podliježu općem nadzoru države, koji se posebno provodi putem regulatornog tijela – HSA, koje ima ulogu praćenja i nadzora u zdravstvenom sustavu. HSA nadzire poštuju li društva za zdravstveno osiguranje i pružatelji zdravstvenog osiguranja ovaj zakonodavni okvir i intervenira kada dođe do povreda.

(33)

Ova odluka ispituje sljedećih šest mjera (pod zajedničkim nazivom „osporavane mjere”) (25):

(34)

Dopisom od 2. travnja 2007. privatno društvo za zdravstveno osiguranje Dôvera Komisiji je dostavilo pritužbu protiv injekcije kapitala Slovačke Republike u društvo SZP u državnom vlasništvu u iznosu od 450 milijuna SKK (približno 15 milijuna EUR) provedene u tri tranše između 28. studenoga 2005. i 18. siječnja 2006.

(35)

To povećanje kapitala povezano je s reformom zdravstvenog sektora i reformom sektora zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj Republici u razdoblju 2004.–2005. Zapravo, u vrijeme njegova osnivanja kao dioničkog društva 2005., od SZP-a, kao pravnog sljednika javne ustanove (26), zakonom je zahtijevano da preuzme ne samo imovinu izvornog osiguravajućeg društva već i njegove obveze nastale prije 2005., čiji je iznos uzrokovao neodgovarajuću razinu solventnosti, kako je određeno u okviru zahtjeva odjeljka 14. stavka 1. Zakona o društvima za zdravstveno osiguranje (Zakon 581/2004). Te obveze 31. prosinca 2005. iznosile su 467,765 milijuna SKK (približno 15,5 milijuna EUR).

(36)

Veriteľ je osnovan kao nova državna agencija za konsolidaciju dugova zdravstva u 2003. (27), a slovačka Vlada dala mu je zadatak provesti projekt otpisa dugova zdravstvenim ustanovama i društvima za zdravstveno osiguranje prije reorganizacije postojećih fondova zdravstvenog osiguranja kao dioničkih društava do 30. rujna 2005. Proces otpisa dugova proveden je u skladu s odlukama slovačke Vlade.

(37)

Veriteľ je u razdoblju od 2003. do 2005. podmirio dug u zdravstvenom sektoru koji je prelazio 1 100 milijuna EUR u računovodstvenoj vrijednosti po cijeni od 644 milijuna EUR u gotovini. S obzirom na to da je Ministarstvo zdravstva najavilo da je to bila posljednja sanacija zdravstvenog sustava, agencija Veriteľ ukinuta je 2006. (28).

(38)

Podnositelj pritužbe tvrdi da otplata 52,7 milijuna EUR SZP-ova duga od strane Veriteľa, više od onoga što je podnositelj pritužbe sam primio (29), ukazuje na neopravdano diskriminatorno postupanje u procesu otplate duga. Međutim, glavna briga podnositelja pritužbe jest to što je, osim toga, 30. studenoga 2005. (dakle, nakon pretvorbe), Veriteľ dodatno otplatio približno 28 milijuna EUR dodatnog duga koji je SZP imao prema posebnom računu za preraspodjelu premije. To je učinjeno putem prijenosa potraživanja premija i kamata sa SZP-a na Veritel. SZP je Veritelu prenio oko 929 milijuna SKK u potraživanjima premije i kamata (od toga oko 343 milijuna SKK u kamatama). Veritel je SZP-u za uzvrat osigurao naknadu od 840 milijuna SKK (približno 28 milijuna EUR) kompenzacijom njegova duga na poseban račun za preraspodjelu premije (30).

(39)

U drugoj polovini 2006., Ministarstvo zdravstva dodijelilo je SZP-u dodatnu subvenciju koristeći dio salda likvidacije Veriteľa koji je raspušten u srpnju 2006. Prema podnositelju pritužbe, iznos subvencije iznosio je približno 7,6 milijuna EUR.

(40)

Podnositelj pritužbe navodi da je ova subvencija osigurana za namiru obveza SZP-a prema pružateljima zdravstvene skrbi koje datiraju prije 2005., premda nije jasno jesu li ti dugovi i dalje postojali u vrijeme odobrenja.

(41)

Međutim, prema slovačkim tijelima, financijska sredstva iz salda likvidacije Veriteľa nisu dodijeljena SZP-u već medicinskim ustanovama, koje su u to vrijeme bile u vlasništvu države, za plaćanje njihovih obveza (odnosno doprinosa za zdravstveno osiguranje za njihove zaposlenike) SZP-u. Posljedično, prema slovačkim tijelima, nije se radilo o subvenciji, već o uobičajenom plaćanju postojećih neosporavanih obveza države – neplaćenim premijama za zdravstveno osiguranje.

(42)

Slovačka Republika je putem Ministarstva zdravstvenih usluga povećala svoj upisani temeljni kapital u VZP-u 1. siječnja 2010. Povećanje temeljnog kapitala iznosilo je približno 65,1 milijun EUR.

(43)

Prema podnositelju pritužbe, s obzirom na to da je VZP-u prijetila nesolventnost, država je djelovala na ovaj način kako bi premostila VZP-ov manjak prihoda. Podnositelj pritužbe također tvrdi da se država nije apsolutno nikako mogla nadati da će primiti povrat na svoje ulaganje unutar razumnog vremenskog okvira, posebno s obzirom na to da je Slovačka upravo uvela zakon kojim se društvima za zdravstveno osiguranje zabranjuje raspodjela dobiti.

(44)

Prema slovačkim tijelima ovo povećanje kapitala VZP-a 2010. provedeno je radi uklanjanja utjecaja financijske krize i podrške VZP-u u podnošenju pritiska za povećanje razine zaduženosti s rastućom potražnjom za zdravstvenom skrbi.

(45)

Komisija je tijekom prethodne procjene također otkrila da financiranje društava za zdravstveno osiguranje u Slovačkoj Republici uključuje zajednički mehanizam i mehanizam prilagodbe rizicima – Program za izjednačavanje rizika (RES).

(46)

RES (31) se u potpunosti primjenjuje na sva društva za zdravstveno osiguranje koja pružaju obvezno zdravstveno osiguranje u Slovačkoj Republici. Dok doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje društva za zdravstveno osiguranje izravno prikupljaju od poslodavaca, samozaposlenih, onih koji sami uplaćuju (dobrovoljno nezaposleni), države i isplatitelja dividendi, raspodjela prihoda i rashoda među društvima za zdravstveno osiguranje nejednaka je zbog razlike u strukturi njihove osigurane populacije. Kako bi se olakšalo financijsko opterećenje društava za zdravstveno osiguranje s rizičnijim portfeljem i kako bi se smanjila mogućnost odabira rizika, doprinosi se preraspodjeljuju među društvima za zdravstveno osiguranje pomoću RES-a, prema obračunu koji je osmislila HSA (32). Parametri koji se primjenjuju u RES-u jesu dob, spol i, od 2010., status gospodarske aktivnosti osiguranika.

(47)

Slovačka tijela ne smatraju RES oblikom državnih potpora već prije pitanjem izjednačavanja sredstava u skladu s važećim kriterijima RES-a za osigurane osobe, tj. to je stvar solidarnosti između osiguranih osoba pa time nisu državne potpore.

(48)

Druga mjera koja je privukla pažnju Komisije tijekom prethodne procjene postojanje je nekoliko izravnih prijenosa, intervencijom države, SZP-u i VZP-u portfelja ostalih društava za zdravstveno osiguranje (posebno društva Družstevná zdravotná poisťovňa VZP-u i društva Európská zdravotná poisťovňa SZP-u) koja su likvidirana tijekom vremena.

(49)

Prema Dôveri, portfelj EZP-a prenesen je izravno SZP-u premda je na tržištu bilo drugih zainteresiranih operatora, a ograničenja i uvjeti prijenosa bili su nejasni.

(50)

Slovačka Republika tvrdi da je odluka HSA da prenese portfelj EZP-a SZP-u bez razmatranja u skladu s odredbama Zakona br. 581/2004, uz poštivanje prava osiguranika da odaberu društvo za zdravstveno osiguranje. Tvrdi da su ostala osiguravajuća društva iskazala interes za ovaj portfelj, ali s uvjetima koji bi nerazmjerno produžili proces likvidacije. Nadalje, prema slovačkim tijelima, s obzirom na to da se prijenos portfelja odnosio na sva potraživanja i sve obveze likvidiranih društava, primateljima VZP-u i SZP-u nije dana nikakva prednost.

(51)

Komisija je u svojoj odluci o pokretanju postupka izrazila sumnju o određivanju gospodarskog i negospodarskog karaktera predmetne djelatnosti i naznačila da su, u svjetlu posebnosti slučaja, od 1. siječnja 2005. SZP/VZP i druga društva koja nude zdravstveno osiguranje u obveznom sustavu u Slovačkoj Republici mogla biti uključena u gospodarsku djelatnost. Komisija je smatrala da je zbog preplitanja gospodarskih i negospodarskih obilježja slovačkog sustava obveznog zdravstvenog osiguranja nužno provesti temeljitu analizu raznih elemenata i njihove važnosti unutar sustava kako bi se odredilo ima li djelatnost obveznog zdravstvenog osiguranja, na način na koji je organizirana i provodi se u Slovačkoj, gospodarski (od 1. siječnja 2005.) ili negospodarski karakter.

(52)

Komisija je također navela da – u slučaju da bi djelatnost trebalo smatrati gospodarskom – nije imala na raspolaganju dovoljno informacija kako bi odredila daju li promatrane mjere SZP/VZP-u selektivnu prednost.

(53)

Zaključivši da stoga ne bi mogla isključiti postojanje državnih potpora u toj fazi, bez posebnih argumenata ili jasnih naznaka o njihovoj sukladnosti s unutarnjim tržištem, Komisija je također izrazila sumnju o tome mogu li se te mjere smatrati sukladnima s unutarnjim tržištem prema članku 106. stavku 2. ili članku 107. stavku 3. točkom (c) Ugovora, u slučaju da zaključi kako se te mjere smatraju državnim potporama.

(54)

U tom kontekstu Komisija je navela da bi se do konačnog zaključka o tome je li aktivnost obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj Republici uistinu gospodarska ili negospodarska, ispunjavaju li državne mjere sve ostale uvjete da bi predstavljale državne potpore i, ako da, jesu li sukladne s unutarnjim tržištem, moglo samo doći u konačnoj odluci koja će se donijeti po završetku formalne istrage, kada budu prikupljene sve raspoložive informacije (uključujući dodatne primjedbe države članice i trećih strana) i provedena temeljita procjena.

(55)

Komisija je od zainteresiranih strana zaprimila sljedeće primjedbe, kako su sažeto prikazane u nastavku:

(56)

Kao odgovor na odluku o pokretanju postupka, Dôvera, podnositelj pritužbe, pružila je dodatne informacije o sustavu zdravstvenog osiguranja i posebno dodatnu argumentaciju kako bi poduprla svoje mišljenje da su SZP/VZP poduzeća koja podliježu zakonu o tržišnom natjecanju i da su iskoristila nesukladne državne potpore.

(57)

Dôvera ističe da se SZP/VZP natječu s privatnim društvima za zdravstveno osiguranje koja nude istu uslugu dok nastoje ostvariti dobit, pozivajući se na prethodne dopise o gospodarskom karakteru djelatnosti i na najnovije običajno pravo Suda (33). U ovom kontekstu, Dôvera tvrdi da nekoliko elemenata koje je predstavila Slovačka Republika navedenih u odluci o pokretanju postupka koji ukazuju na negospodarski karakter djelatnosti VZP/SZP-a ne prolaze kontrolu. Prema Dôveri, reforma iz razdoblja 2004.–2005. bila je namijenjena stvaranju konkurentnog tržišta, što je priznalo i potvrdilo slovačko pravosuđe (tj. slovački Ustavni sud) kao i sama slovačka tijela. U ovom kontekstu, Dôvera također ukazuje na činjenicu da se osiguravatelji natječu za pružatelje zdravstvene skrbi kroz selektivno ugovaranje i pregovore o cijeni i kvaliteti usluga, a također i spominje marketinške kampanje društava za zdravstveno osiguranje radi zadržavanja i privlačenja klijenata. Dôvera također poriče isključivo socijalni karakter sustava, pozivajući se na mogućnost za zdravstvene osiguravatelje da ostvaruju i raspodjeljuju dobit i na spremnost privatnih ulagatelja na ulaganje u operatore koji djeluju u slovačkom sektoru obveznog zdravstvenog osiguranja.

(58)

Pozivajući se na svoje prethodne dopise Komisiji prije odluke o otvaranju postupka, Dôvera nadalje tvrdi da bi sve mjere utvrđene u toj odluci trebalo smatrati nezakonitim potporama jer su ispunjeni svi ostali elementi članka 107. stavka 1. Ugovora. Prema njezinu mišljenju ne može se smatrati da je Slovačka Republika djelovala kao ulagatelj tržišnoga gospodarstva kada je dokapitalizirala SZP u 2006. i VZP u 2010. Dôvera također tvrdi da je Slovačka Republika diskriminirala između SZP/VZP-a i privatnih osiguravajućih društava povoljnijim odnosom prema SZP-u u procesu otplate dugova u razdoblju 2003.–2005. kao i uvođenjem dva nova parametra u RES 2009. i 2012. Kada je riječ o prijenosu portfelja, primjedbe Dôvere usmjerene su na prijenos portfelja osiguranja EZP-a jer nema nikakvih informacija o prethodnom prijenosu portfelja VZP-u. U vezi s tim navodi da su slovačka tijela Komisiju možda krivo informirala o važećem pravnom okviru za taj prijenos portfelja.

(59)

Dôvera konačno tvrdi da slovačka tijela nisu uspjela dokazati da je pružanje obveznog zdravstvenog osiguranja usluga od općeg interesa pa time propituje samu osnovu analize običajnog prava (34) u predmetu Altmark i SGEI paketu Komisije.

(60)

Primjedbe na odluku o pokretanju postupka koje je podnijelo Union zdravstveno osiguranje, drugi privatni konkurent SZP/VZP-a, općenito su u skladu s primjedbama koje je dostavila Dôvera, tvrdeći da su SZP i VZP poduzeća u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Union zdravstveno osiguranje tvrdi da se pet od šest mjera opisanih u odjeljku 3. ove Odluke mogu smatrati državnim potporama i da su nesukladne s unutarnjim tržištem. Što se tiče šeste mjere, RES-a, Union zdravstveno osiguranje tvrdi da bi možda mogla ispuniti uvjete običajnog prava u predmetu Altmark za naknadu javne usluge ili može biti sukladna s unutarnjim tržištem prema članku 106. stavku 2. Ugovora, zahtijevajući dodatnu istragu o ovom potencijalno diskriminirajućem pristupu u korist neto primatelja RES-a, tj. SZP/VZP-a.

(61)

Primjedbe o odluci o pokretanju postupka koje su dostavile ostale tri treće strane, tj. HPI, INEKO i ZZP uglavnom podržavaju stajalište podnositelja pritužbe Dôvere i Union zdravstvenog osiguranja da je djelatnost gospodarskog karaktera i da mjere uključuju državne potpore davanjem SZP/VZP-u selektivne prednosti, pokazujući svoje uvjerenje da zdravstveni osiguravatelji posluju u konkurentnom okružju (koristeći različite načine za privlačenje klijenata) i tvrdeći da je država dala povlašteni tretman društvima za zdravstveno osiguranje u državnom vlasništvu.

(62)

Slovačka Republika dostavila je svoje primjedbe o odluci o pokretanju postupka i dala primjedbe o primjedbama treće strane.

(63)

Slovačka tijela u svojim su dopisima pružila objašnjenja i dodatnu argumentaciju radi jačanja svojeg stajališta da sustav obveznog zdravstvenog osiguranja ne podliježe pravilima tržišnog natjecanja jer ne uključuje gospodarsku djelatnost. Navode da se slovačko obvezno zdravstveno osiguranje ne može smatrati gospodarskim prema utvrđenom običajnom pravu Suda pravde (35) posebno zbog sljedećih razloga:

(64)

Slovačka Republika odbija pretpostavku da je, kao rezultat zakonodavnih promjena iz 2005., slovački zdravstveni sustav promijenjen u komercijalni sustav i tvrdi da sustav nikada nije izgubio svoj javni negospodarski karakter. Upozoravaju i na činjenicu da je slovački sustav zdravstvenog osiguranja dio sustava socijalne sigurnosti i ukazuju na nadležnosti država članica prema članku 168. stavku 7. Ugovora za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga.

(65)

Slovačka tijela dalje izjavljuju da reforma zdravstvenog osiguranja nije zamijenila javno zdravstveno osiguranje privatnim zdravstvenim osiguranjem i da nije otvorila pokrivanje rizika koji se odnosi na zakonsku socijalnu sigurnost privatnim osiguravateljima. Prema Slovačkoj, glavni cilj reforme zdravstvenog sektora bio je utvrditi precizna pravila za postupanje s financijskim resursima dodijeljenim zdravstvu, a reorganizacija, do 30. rujna 2005., svih postojećih fondova zdravstvenog osiguranja kao dioničkih društava s jasno određenim računovodstvenim pravilima činila se primjerenim načinom utvrđivanja tih pravila. Slovačka tijela smatraju da su svi zdravstveni osiguravatelji u Slovačkoj uključeni u upravljanje javnim sredstvima koja su im povjerena u okviru sustava javnog zdravstvenog osiguranja.

(66)

Prema slovačkim tijelima, činjenica da slovački sustav obveznog zdravstvenog osiguranja omogućuje ograničen stupanj tržišnog natjecanja o kvaliteti može se smatrati elementom koji potiče društva za zdravstveno osiguranje da gospodarski posluju u skladu s načelima dobrog upravljanja, u interesu pravilnog funkcioniranja sustava, ali ne elementom koji bi mogao utjecati na negospodarski karakter sustava zdravstvenog osiguranja u cjelini.

(67)

Slovačka tijela također objašnjavaju da su sredstva koja su akumulirana i preraspodijeljena unutar strukture slovačkog sustava javnog zdravstvenog osiguranja putem društava za zdravstveno osiguranje zbroj doprinosa javnog zdravstvenog osiguranja koji su obvezni prema zakonu, te su time dio slovačkih javnih financija. Sva društva za zdravstveno osiguranje stoga imaju zadaću upravljanja javnim sredstvima prikupljenim od javnosti u skladu s određenim zakonskim propisima u cilju njihova korištenja u pokrivanju zdravstvene skrbi.

(68)

Kako bi dodatno potkrijepila svoju tvrdnju, slovačka tijela također podsjećaju na činjenicu da čak i nakon što je 2011. ukinuta zabrana raspodjele dobiti, izmjenom Zakona br. 250/2011 društvima za zdravstveno osiguranje dopušteno je ostvarivanje dobiti samo pod precizno određenim uvjetima, tj.:

(69)

U vezi s tim, slovačka tijela objasnila su da, kada je VZP iskazao višak, osnovao je zdravstveni fond za pokrivanje korištenja zdravstvene skrbi i financiranje posebno skupe zdravstvene skrbi koju pokriva javno zdravstveno osiguranje. Osim toga, u godinama u kojima su iskazali višak, dio dobiti VZP-a također je dodijeljen zakonskom pričuvnom fondu koji je kasnije iskorišten za smanjenje nagomilanih gubitaka. Stoga, prema slovačkim tijelima, dioničarima nikada nije isplaćena dobit koju su ostvarila društva za zdravstveno osiguranje u vlasništvu države.

(70)

U ovom kontekstu Slovačka Republika također ukazuje na daljnje ograničenje za društva za zdravstveno osiguranje po tome što se mogu zaduživati samo za sredstva u skladu sa Zakonom 523/2004 o proračunskim pravilima javne uprave što podliježe prethodnom odobrenju HSA.

(71)

Kako bi dodatno potkrijepila svoju tvrdnju da djelatnost obveznog zdravstvenog osiguranja ne potpada pod pravila tržišnog natjecanja, tijela su također svratila pozornost na istragu slovačkog Ureda za borbu protiv monopola iz 2009. koja je otkrila da se djelatnosti društava za zdravstveno osiguranje obavljaju unutar sustava koji karakterizira visok stupanj solidarnosti u kojem se zdravstvena skrb pruža besplatno, a osnovne elemente tih djelatnosti uređuje država te da se stoga djelatnosti koje provode društva za zdravstveno osiguranje u pružanju javnog zdravstvenog osiguranja ne mogu smatrati gospodarskom djelatnosti poduzeća što ograničava tržišno natjecanje. Tako se, prema Uredu za borbu protiv monopola, slovački Zakon o tržišnom natjecanju ne primjenjuje na djelatnosti društava za zdravstveno osiguranje koje se provode pri pružanju javnog zdravstvenog osiguranja (36).

(72)

Slovačka tijela također objašnjavaju da je Ustavni sud 2011. proglasio zabranu raspodjele dobiti iz 2007. neustavnom jer je povrijedila slovačka ustavna prava vlasništva, ali da nije dijelio mišljenje da je Zakon o društvima za zdravstveno osiguranje ograničio načela tržišnoga gospodarstva. Također ukazuju i na činjenicu da je Ustavni sud dodatno primijetio, u vezi s ovim, da je zakonodavstvo o zdravstvenom osiguranju isključujući ili znatno ograničujući utjecaj sredstava tržišnoga gospodarstva te time ograničavajući tržišno natjecanje ustavno neprihvatljivo.

(73)

Osim njihove tvrdnje da je djelatnost obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj izvan obuhvata pravila tržišnog natjecanja, slovačka tijela tvrde da mjere ne ispunjavaju ostale elemente državnih potpora prema članku 107. stavku 1. Ugovora. U ovom kontekstu, tvrde da injekcije kapitala 2006. i 2009. nisu bile potpore jer su poštovale načelo ulagatelja tržišnoga gospodarstva. Nadalje, poriču da je došlo do nepravednog diskriminatornog odnosa u procesu otplate dugova od strane Veriteľa i tvrde da 2006. VZP-u nije odobrena subvencija, već da je ta operacija uključivala uobičajenu isplatu postojećih nespornih obveza države. Slovačka tijela pružaju dodatne podatke o prijenosima portfelja sa DZP-a na VZP i EZP-a na SZP i tvrde da ni ti prijenosi nisu SZP/VZP-u dali selektivnu prednost prema članku 107. stavku 1. Ugovora. Konačno, pružaju dodatne informacije o RES-u, posebno objašnjavajući kako su preraspodijeljeni doprinosi (mjesečni i godišnji) u godinama od 2006.–2012. i tvrde da se ni ova mjera ne smatra državnom potporom jer izjednačuje rizike uključene u sustav zbog postojanja jedinstvenih stopa doprinosa za sve skupine osiguranih osoba s različitim stupnjevima rizika.

(74)

Slovačka tijela posvetila su svoje primjedbe o odluci o pokretanju postupka u obrani svoga stava da SZP/VZP, zbog nepostojanja gospodarske djelatnosti, nisu poduzeća i da su mjere usklađene s načelom ulagatelja tržišnoga gospodarstva i da ne daju SZP/VZP-u prednost te da stoga ne uključuju potpore. Stoga nisu smatrala potrebnim predstaviti argumente o usklađenosti navodnih mjera potpora.

(75)

Članak 107. stavak 1. UFEU-a propisuje da „(…) svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.”

(76)

Na osnovi te odredbe, pravila o državnim potporama primjenjuju se samo kada je korisnik mjere „poduzeće”. Običajno pravo Suda pravde Europske unije („SPEU”) određuje poduzeće za potrebe članka 107. stavka 1. Ugovora kao osobe uključene u gospodarsku djelatnost, bez obzira na pravni status ili način na koji se financira (37). Klasifikacija određenog tijela kao poduzeća tako u potpunosti ovisi o gospodarskom ili negospodarskom karakteru njegovih djelatnosti.

(77)

Kako je objašnjeno u odluci o pokretanju postupka, pitanje predstavljaju li mjere dodijeljene u korist SZP/VZP-a državne potpore stoga ovisi prvenstveno o tome djeluju li i do koje mjere SZP/VSP, kada posluju u okviru slovačkog sustava obveznog zdravstvenog osiguranja, kao poduzeća jer bi se mogli smatrati uključenima u neku gospodarsku djelatnost kako je određena običajnim pravom.

(78)

Prema SPEU, gospodarska djelatnost svaka je djelatnost koja se sastoji od ponude robe i/ili usluga na zadanom tržištu (38). U ovom kontekstu, pitanje postoji li tržište za određene usluge može ovisiti o posebnom načinu na koji su te usluge organizirane i provode se u predmetnoj državi članici (39). Pravila o državnim potporama primjenjuju se samo kada se određena djelatnost pruža u tržišnom okružju. Gospodarski karakter iste vrste usluga može se stoga razlikovati od jedne države članice do druge. Štoviše, zbog političkih odluka ili gospodarskih kretanja klasifikacija određene usluge može se promijeniti tijekom vremena. Ono što danas nije tržišna djelatnost može se pretvoriti u tržišnu djelatnost u budućnosti i obrnuto (40).

(79)

U vezi s pružanjem zdravstvene skrbi, kvalifikacija sustava zdravstvene skrbi da uključuju gospodarsku djelatnost ovisi o njihovim političkim i gospodarskim specifičnostima i o posebnom načinu na koji su takvi sustavi uspostavljeni i strukturirani u predmetnoj državi članici. U osnovi, običajno pravo SPEU-a razlikuje sustave zasnovane na načelu solidarnosti i gospodarske sustave (41).

(80)

Običajno pravo SPEU-a koristi raspon kriterija za određivanje je li sustav socijalne sigurnosti zasnovan na solidarnosti te time ne uključuje gospodarsku djelatnost. Niz čimbenika može biti relevantno u vezi s tim: i. je li povezanost sa sustavom obvezna (42); ii. ima li sustav isključivo socijalnu svrhu (43); iii. je li sustav neprofitan (44); iv. jesu li davanja neovisna od danih doprinosa (45); v. iznos plaćenih davanja nije nužno razmjeran prihodima osiguranih osoba (46); i vi. nadzire li sustav država (47).

(81)

Za razliku od programa zasnovanih na solidarnosti, gospodarske sustave redovito karakteriziraju: i. neobvezno članstvo (48); ii. načelo kapitalizacije – odnosno ovisnost o pravima na plaćene doprinose i financijski rezultati sustava (49); iii. profitni karakter (50); i iv. davanje prava koja su dodatna onima pod osnovnim sustavom (51).

(82)

Određeni predmeti kombiniraju elemente obje kategorije (sustava zasnovanih na solidarnosti i gospodarskih sustava) (52), tako da, kako bi odredila je li određeni program gospodarskog ili negospodarskog karaktera, Komisija mora provjeriti postojanje i odvagnuti određenu važnost svakog od različitih elemenata navedenih u dvije prethodne uvodne izjave konkretnog sustava (53).

(83)

Konačno određenje o tome je li pružanje usluga obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj Republici negospodarska ili gospodarska djelatnost tako će ovisiti o temeljitoj analizi specifičnog načina na koji je ta djelatnost organizirana i provodi se u državi članici te će stoga biti specifična za sustav obveznog zdravstvenog osiguranja u toj državi članici. U svjetlu tih općih primjedaba, Komisija će procijeniti predstavljaju li osporavane mjere koje su navodno dodijeljene SZP/VZP-u državne potpore kao mjere dodijeljene nekom „poduzeću” u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(84)

Brojni pokazatelji ukazuju na negospodarski karakter slovačkog sustava zdravstvenog osiguranja, posebno u pogledu njegovih socijalnih obilježja i ciljeva, koji se uglavnom ogledaju u poslovanju tog sustava i u tome da je sustav u osnovi utemeljen na načelu solidarnosti.

(85)

Prvo, sudjelovanje u programu javnog zdravstvenog osiguranja obvezno je zakonom za većinu stanovnika Slovačke Republike, a medicinske usluge pokrivene obveznim zdravstvenim osiguranjem pružaju se bez obzira na doprinose koje je osigurana osoba uplatila. Osigurana osoba slobodno bira bilo koje društvo za zdravstveno osiguranje a, pod obvezom otvorenog upisa, odabrano društvo za zdravstveno osiguranje toj osobi ne može odbiti osiguranje na temelju njezine dobi, zdravstvenog stanja ili rizika od bolesti (54).

(86)

Drugo, slovačko obvezno zdravstveno osiguranje zasnovano je na doprinosima koje utvrđuje zakon razmjerno dohotku osiguranika, a nije zasnovano na osiguranom riziku (dobi, zdravstvenom stanju, riziku od bolesti osigurane osobe). Štoviše, ne postoji izravna poveznica između iznosa doprinosa koje je neki pojedinac uplatio u sustav i vrijednosti davanja koje je taj isti pojedinac primio iz sustava. Zbog toga osiguravajuća društva nemaju mogućnost utjecati ni na iznos doprinosa niti na najmanju razinu pokrivenosti na koje osigurane osobe imaju pravo jer je sve ovo utvrđeno nacionalnim zakonodavstvom.

(87)

Treće, svim osiguranicima zakonom je zajamčeno primanje iste osnovne razine davanja, koja je zapravo vrlo visoka jer pokriva gotovo sve zdravstvene postupke koji se obavljaju u Slovačkoj Republici, što znači da se gotovo potpuna zdravstvena skrb pruža putem sustava obveznog zdravstvenog osiguranja (55). Slovački program za izjednačavanje rizika (RES) osigurava da se rizici osiguranja dijele te time dodatno jača solidarnost. Osim toga, slovački sustav nameće načelo ocjene zajednice, odnosno, osiguravateljima nije dopušteno praviti razliku između premija prema riziku osiguranja, dok izjednačavanje rizika pruža djelomičnu nadoknadu osiguravateljima koji imaju rizičniji demografski profil u svom portfelju preraspodjelom novca od onih osiguravatelja koji svojim osiguranim osobama plaćaju davanja manja od prosječnih onima koji plaćaju davanja viša od prosječnih (56).

(88)

Konačno, osim svih prethodno navedenih socijalnih osobina i osobina solidarnosti, Komisija podsjeća da je slovačko obvezno zdravstveno osiguranje organizirano i provodi se unutar strogog regulatornog okvira: status, prava i obveze svih društava za zdravstveno osiguranje utvrđeni su zakonima koji utvrđuju detaljne uvjete i posluju pod strogim nadzorom države (57).

(89)

Na osnovi tih karakteristika Komisija zaključuje da je slovački sustav obveznog zdravstvenog osiguranja negospodarskog karaktera, tako da se SZP/VZP ne može smatrati „poduzećem” u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora (58).

(90)

Komisija priznaje da bi određena obilježja slovačkog sustava obveznog zdravstvenog osiguranja mogla ukazati na gospodarski karakter djelatnosti uključenih u taj sustav: i. prisutnost nekoliko osiguravatelja (javnih i privatnih) u slovačkom sektoru obveznog zdravstvenog osiguranja; ii. određeni stupanj tržišnog natjecanja među tim zdravstvenim osiguravateljima; koji su iii. uključeni u profitnu djelatnost; i iv. činjenica da slovački Ustavni sud tu djelatnost smatra otvorenom za tržišno natjecanje. Bez obzira na to, Komisija je mišljenja da postojanje tih obilježja ne dovodi u pitanje njezin zaključak da je obvezno zdravstveno osiguranje u Slovačkoj negospodarska djelatnost.

(91)

Prvo, Komisija napominje da činjenica što ima nekoliko (javnih i privatnih) operatora koji djeluju u sektoru obveznog zdravstvenog osiguranja sama po sebi ne znači gospodarski karakter njihovih djelatnosti u sustavu u kojem, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 85. do 87., prevladavaju socijalna obilježja i ciljevi sustava, načelo solidarnosti je u središtu poslovanja tog sustava a državni je nadzor strog. Takvo tumačenje dalo bi neprimjerenu težinu organizacijskim strukturama koje je odabrala neka država članica u dijelu poslovanja svog sustava socijalne sigurnosti umjesto suštini predmetnog sustava (59).

(92)

Drugo, iz običajnog prava SPEU-a proizlazi da i postojanje prostora za tržišno natjecanje u sustavu zdravstvenog osiguranja i stvarnog odvijanja tržišnog natjecanja, čak i ako to zakonodavac namjerava a pravosuđe potvrdi, ne daje nužno gospodarski karakter predmetnoj djelatnosti. SPEU je jasno pokazao da je za zaključivanje o gospodarskom ili negospodarskom karakteru djelatnosti u zakonskom sustavu zdravstvenog osiguranja koji, poput slovačkog sustava, ostavlja određeni prostor za tržišno natjecanje, presudni su karakter i stupanj tog tržišnog natjecanja, okolnosti u kojima se odvija i postojanje i težina ostalih relevantnih čimbenika (60). U ovom konkretnom slučaju, vrsta tržišnog natjecanja koja je od najvećeg interesa za potrošače – konkurentnost cijena u odnosu na razinu doprinosa – isključena je jer slovački zdravstveni osiguravatelji ne mogu mijenjati razinu doprinosa osiguranika koji su utvrđeni zakonom. Štoviše, prostor za tržišno natjecanje u kvaliteti dosta je ograničen jer slovački sustav obveznog zdravstvenog osiguranja predviđa vrlo širok raspon zakonskih davanja koja su jednaka za sve osigurane osobe, što ostavlja malo prostora za osiguravatelje da se natječu za klijente na osnovi nuđenja dodatnih (besplatnih) prava. Zdravstveni osiguravatelji tako nemaju mogućnost utjecaja nad tim zakonskim davanjima te se stoga međusobno tržišno ne natječu ili u odnosu na dodjelu obveznih zakonskih davanja u vezi sa zdravstvenom skrbi koja predstavlja njihovu glavnu funkciju.

(93)

Treće, Komisija smatra da na negospodarski karakter djelatnosti obveznog zdravstvenog osiguranja ne utječe činjenica da se društva za zdravstveno osiguranje uključuju u kvalitetno tržišno natjecanje i učinkovit postupak nabave kupnjom kvalitetnih zdravstvenih i povezanih usluga od pružatelja po konkurentnim cijenama. Na ovaj način osiguravajuća društva, kroz djelatnost odvojivu od njihovih ugovora s osiguranim osobama unutar obveznog zdravstvenog osiguranja nabavljaju sredstva potrebna za ispunjavanje njihove uloge unutar toga sustava. Iz običajnog prava SPEU-a proizlazi da ako sustav obveznog zdravstvenog osiguranja proizlazi iz svojih implicitnih obilježja negospodarskog karaktera, tada i aktivnost nabave sredstava potrebnih za vođenje ovog sustava ima negospodarski karakter (61).

(94)

Četvrto, činjenica da reguliranje obveznog zdravstvenog osiguranja u Slovačkoj zdravstvenim osiguravateljima dopušta ostvarivanje dobiti i raspodjelu određene dobiti dioničarima ne mijenja negospodarski karakter njihovih djelatnosti jer se one obavljaju u sustavu u kojem su snažno prisutna sva prethodno navedena obilježja koja ukazuju na negospodarski karakter. Sama činjenica da je zdravstvenim osiguravateljima dopušteno ostvarivanje dobiti i raspodjela određene dobiti sama po sebi ne može preokrenuti prevladavanje socijalnih obilježja i ciljeva sustava, središnju ulogu načela solidarnosti sadržanu u njemu i strogi stupanj reguliranja i nadzora države pod kojim posluje. U odnosu na reguliranje države, Komisija podsjeća da mogućnost ostvarivanja, korištenja i raspodjele dobiti utvrđuju i ograničavaju zakonske obveze koje država nameće slovačkim osiguravajućim društvima osmišljenim za osiguranje održivosti i trajnosti obveznog zdravstvenog osiguranja sa svim njegovim prevladavajuće socijalnim i ciljevima i ciljevima solidarnosti. (62) Sloboda ostvarivanja, korištenja i raspodjele dobiti stoga je značajno više ograničena u sektoru slovačkog obveznog zdravstvenog osiguranja nego u uobičajenim komercijalnim sektorima i uvjetovana ostvarivanjem socijalnih ciljeva i ciljeva solidarnosti.

(95)

Tako zbog ograničenog karaktera tržišnog natjecanja koje je uvedeno u slovački sustav obveznog zdravstvenog osiguranja (tj., samo ograničeno tržišno natjecanje u kvaliteti i bez ikakvog cjenovnog natjecanja) kao i ograničenja načina na koji se dobit može ostvarivati i koristiti, elementi tržišnog natjecanja i orijentiranost na dobit, prisutni u slovačkom sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja, ne dovode u pitanje prevladavajuće socijalna, solidarna i regulatorna obilježja što ukazuje na negospodarski karakter djelatnosti koje obavljaju društva za zdravstveno osiguranje u tom sustavu. Umjesto toga, elementi tržišnog natjecanja i orijentiranost na dobit u slovačkom sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja trebalo bi smatrati ostvarivanjem glavnog cilja poticanja osiguravajućih društava da posluju u skladu s načelima dobrog upravljanja u interesu pravilnog funkcioniranja tog sustava socijalne sigurnosti, čime pridonose osiguranju da se postignu socijalni ciljevi i ciljevi solidarnosti tog sustava (63).

(96)

Konačno, Komisija smatra da činjenica što je slovački Ustavni sud (prilikom procjenjivanja moguće povrede prava prema slovačkom Ustavu na vođenje poslovanja) smatrao da je slovački sustav obveznog zdravstvenog osiguranja „uključen u područje tržišnog natjecanja” ne znači da taj sustav uključuje djelatnosti gospodarskog karaktera u smislu pravila o državnim potporama. Zapravo, u tom slučaju od slovačkog Ustavnog suda zatraženo je da razmotri je li zakonodavna zabrana raspodjele dobiti za društva za zdravstveno osiguranje iz 2007. bila sukladna sa slovačkim Ustavom (povreda prava vlasništva, zaštite imovine i prava na vođenje poslovanja) i sukladna s člancima 18., 49., 54., 63. Ugovora. Slovački Ustavni sud odlučio je da je ova zabrana povrijedila slovački Ustav te da stoga nije bilo razloga za raspravu o temeljnim elementima pravila unutarnjeg tržišta EU-a ili za odlučivanje o njihovoj povredi.

(97)

Na ovoj osnovi, uzimajući u obzir specifičnosti trenutačnog predmeta i postojanje i vaganje relevantnih pokazatelja, djelatnost obveznog zdravstvenog osiguranja kako je organizirana i provodi se u Slovačkoj ne može se smatrati gospodarskom djelatnosti.

(98)

U svjetlu prethodno navedenog, Komisija zaključuje da se SZP/VZP, kao primatelji osporavanih mjera, ne mogu smatrati da predstavljaju poduzeća u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora te time da te mjere ne predstavljaju državne potpore u smislu te odredbe.

(99)

Stoga nema potrebe za ispitivanje ostalih uvjeta za postojanje državnih potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a niti za procjenu sukladnosti osporavanih mjera.

(100)

U svjetlu prethodno navedenih razmatranja, Komisija zaključuje da osporavane mjere ne predstavljaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora,

(a)

povećanje kapitala SZP-a u iznosu od 450 milijuna SKK između 28. studenoga 2005. i 18. siječnja 2006.;

(b)

otplata dugova SZP-a kroz Veritel' a. s. od 2003. do 2006.;

(c)

subvencija koju je Ministarstvo zdravstva dodijelilo SZP-u 2006.;

(d)

povećanje kapitala VZP-a u iznosu od 65,1 milijun EUR 1. siječnja 2010.;

(e)

Program za izjednačavanje rizika uspostavljen dijelom 3. Zakona br. 580/2004 i

(f)

prijenos portfelja likvidiranih društava za zdravstveno osiguranje, posebno društva Družstevná zdravotná poisťovňa VZP-u i društva Európská zdravotná poisťovňa SZP-u.

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/41

(1)

Odlukom Komisije 2006/502/EZ (2) od država članica zahtijeva se poduzimanje mjera kojima se osigurava stavljanje na tržište isključivo upaljača sigurnih za djecu i zabrana stavljanja na tržište upaljača-noviteta.

(2)

Odluka 2006/502/EZ donesena je u skladu s odredbama članka 13. Direktive 2001/95/EZ kojom se važenje Odluke ograničuje na razdoblje koje ne prelazi jednu godinu, ali se predviđa mogućnost njezina produljenja za dodatna razdoblja od najviše jedne godine.

(3)

Važenje Odluke 2006/502/EZ produženo je na razdoblja od po jedne godine, prvi put Odlukom Komisije 2007/231/EZ (3) do 11. svibnja 2008., drugi put Odlukom Komisije 2008/322/EZ (4) do 11. svibnja 2009., treći put Odlukom Komisije 2009/298/EZ (5) do 11. svibnja 2010., četvrti put Odlukom Komisije 2010/157/EU (6) do 11. svibnja 2011., peti put Odlukom Komisije 2011/176/EU (7) do 11. svibnja 2012., šesti put Provedbenom odlukom Komisije 2012/53/EU (8) do 11. svibnja 2013., sedmi put Provedbenom odlukom Komisije 2013/113/EU (9) do 11. svibnja 2014. i osmi put Provedbenom odlukom Komisije 2014/61/EU (10) do 11. svibnja 2015.

(4)

Upaljači koji nisu sigurni za djecu još se uvijek stavljaju na tržište. Njihova bi se prisutnost trebala nastaviti smanjivati aktivnostima pojačanog nadzora tržišta, koje među ostalim obuhvaćaju ciljano uzorkovanje i učinkovite mjere ograničavanja.

(5)

U nedostatku drugih zadovoljavajućih mjera kojima se upaljači čine sigurnima za djecu nužno je produžiti važenje Odluke 2006/502/EZ za još 12 mjeseci.

(6)

Stoga je Odluku 2006/502/EZ potrebno na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora ustanovljenog Direktivom 2001/95/EZ,

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/43

(1)

Direktivom 64/432/EEZ utvrđuju se pravila trgovine govedima unutar Unije. Njezinim člankom 9. propisuje se da država članica koja ima obvezatan nacionalni program kontrole za neku od zaraznih bolesti navedenih u njezinu Prilogu E dijelu II. može Komisiji podnijeti program na odobravanje. Na tom je popisu naveden i zarazni goveđi rinotraheitis. Zarazni goveđi rinotraheitis opis je najočitijih kliničkih znakova infekcije goveđim herpesvirusom tipa 1 (GHV1). Člankom 9. Direktive 64/432/EEZ propisuje se i definicija dodatnih jamstava koja bi mogla biti potrebna u trgovini unutar Unije.

(2)

Osim toga, u skladu s člankom 10. Direktive 64/432/EEZ, kada država članica smatra da je njezino područje ili dio njezinog područja slobodno od jedne od bolesti navedenih u Prilogu E dijelu II. toj Direktivi, dužna je Komisiji dostaviti odgovarajuću popratnu dokumentaciju. Tim je člankom utvrđena i definicija dodatnih jamstava koja se mogu zahtijevati u trgovini unutar Unije.

(3)

Odlukom Komisije 2004/558/EZ (2) odobravaju se programi za kontrolu i iskorjenjivanje GHV1 koje su predstavile države članice navedene u njezinu Prilogu I. za regije navedene u tom Prilogu te na koje se primjenjuju dodatna jamstva u skladu s člankom 9. Direktive 64/432/EEZ.

(4)

Osim toga, u Prilogu II. Odluci 2004/558/EZ navedene su regije država članica koje se smatraju slobodnima od GHV1 i za koje se primjenjuju dodatna jamstva u skladu s člankom 10. Direktive 64/432/EEZ.

(5)

U Prilogu I. Odluci 2004/558/EZ trenutačno su navedene sve regije Njemačke osim saveznih država Bavarske i Tiringije. Savezne države Bavarska i Tiringija slobodne su od GHV1 te su stoga navedene u Prilogu II. toj Odluci.

(6)

Njemačka je Komisiji dostavila popratnu dokumentaciju uz zahtjev za dodatna jamstva u skladu s člankom 10. Direktive 64/432/EEZ da se savezne države Sasku, Sasku-Anhalt, Brandenburg, Berlin i Mecklenburg-Zapadno Pomorje smatra slobodnima od GHV1.

(7)

Na temelju ocjene popratne dokumentacije koju je dostavila predmetna država članica savezne države Saska, Saska-Anhalt, Brandenburg, Berlin i Mecklenburg-Zapadno Pomorje u Njemačkoj ne bi trebale biti navedene u Prilogu I. Odluci 2004/558/EZ, već ih umjesto toga treba navesti u Prilogu II. toj Odluci te je u skladu s člankom 10. Direktive 64/432/EEZ potrebno proširiti primjenu dodatnih jamstava i na te savezne države. Stoga je potrebno na odgovarajući način izmijeniti priloge I. i II. Odluci 2004/558/EZ.

(8)

Odluku 2004/558/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(9)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/46

(1)

Provedbenom odlukom Komisije 2014/709/EU (4) utvrđuju se mjere kontrole zdravlja životinja u pogledu afričke svinjske kuge u određenim državama članicama. U Prilogu toj Odluci utvrđuju se i popisuju određena područja u tim državama članicama razvrstana prema razini rizika s obzirom na epidemiološku situaciju. Taj popis uključuje određena područja u Estoniji, Italiji, Latviji, Litvi i Poljskoj.

(2)

Članak 11. Provedbene odluke 2014/709/EU kojim se predviđa zabrana otpremanja svježeg svinjskog mesa te određenih pripravaka i proizvoda od svinjskog mesa iz područja navedenih u Prilogu u druge države članice i treće zemlje trebalo bi preispitati kako bi se poboljšala njegova dosljednost u pogledu odstupanja koja se primjenjuju na izvoz u treće zemlje.

(3)

Od listopada 2014. zabilježeno je nekoliko slučajeva afričke svinjske kuge kod divljih svinja na granici između Estonije i Latvije, u obje države članice u području navedenom u dijelu I. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU. Dva su slučaja zabilježena u Litvi u Kaunasu i Kupiškisu.

(4)

U procjeni rizika koji predstavlja situacija u pogledu zdravlja životinja u Estoniji, Latviji i Litvi potrebno je uzeti u obzir razvoj trenutačne epidemiološke situacije. Kako bi se usmjerile mjere kontrole zdravlja životinja, spriječilo širenje afričke svinjske kuge i nepotrebno ometanje trgovine u Uniji te izbjeglo da treće zemlje uvedu neopravdane prepreke trgovini, popis Unije koji sadržava područja obuhvaćena mjerama kontrole zdravlja životinja iz Provedbene odluke 2014/709/EU potrebno je izmijeniti kako bi se uzela u obzir sadašnja situacija zdravlja životinja u pogledu te bolesti u Estoniji, Latviji i Litvi.

(5)

Stoga je potrebno izmijeniti Prilog Provedbenoj odluci 2014/709/EU kako bi se u dio II. tog Priloga uključila odgovarajuća područja u Estoniji, Latviji i Litvi.

(6)

Provedbenu odluku 2014/709/EU treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

1.

U članku 11., stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Odstupajući od stavka 1., države članice na čijem se državnom području nalaze područja navedena u dijelovima II., III. i IV. Priloga mogu odobriti otpremu svježeg svinjskog mesa iz stavka 1. te pripravaka i proizvoda od svinjskog mesa koji se sastoje od takvog svinjskog mesa ili ga sadržavaju u druge države članice i treće zemlje ako su ti pripravci i proizvodi od svinjskog mesa dobiveni od svinja koje se od rođenja drže na gospodarstvima izvan područja navedenih u dijelovima II., III. i IV. Priloga i ako se svježe svinjsko meso te pripravci i proizvodi od svinjskog mesa proizvode, skladište i prerađuju u objektima odobrenima u skladu s člankom 12.

3.   Odstupajući od stavka 1., države članice na čijem se državnom području nalaze područja navedena u dijelu II. Priloga mogu odobriti otpremu svježeg svinjskog mesa iz stavka 1. te pripravaka i proizvoda od svinjskog mesa koji se sastoje od takvog svinjskog mesa ili ga sadržavaju u druge države članice i treće zemlje ako su ti pripravci i proizvodi od svinjskog mesa dobiveni od svinja koje su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 3. stavku 1. i 2. ili 3.”

2.

Prilog se izmjenjuje u skladu s Prilogom ovoj Odluci.

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/52

(1)

Odlukom Komisije 2007/777/EZ (2) utvrđuju se pravila za zdravlje životinja i javno zdravlje za uvoz u Uniju te provoz kroz Uniju i skladištenje u Uniji pošiljaka mesnih proizvoda i obrađenih želudaca, mjehura i crijeva („proizvodi”).

(2)

U dijelu 1. Priloga II. Odluci 2007/777/EZ navode se područja trećih zemalja za koje je unošenje proizvoda u Uniju ograničeno zbog zdravlja životinja i na koje se primjenjuje načelo regionalizacije. U dijelu 2. tog Priloga navodi se popis trećih zemalja ili dijelova trećih zemalja iz kojih je odobreno unošenje proizvoda u Uniju uz uvjet da su ti proizvodi bili podvrgnuti odgovarajućoj obradi iz dijela 4. tog Priloga.

(3)

Sjedinjene Američke Države navedene su u dijelu 2. Priloga II. Odluci 2007/777/EZ kao zemlja kojoj je među ostalim odobren unos u Uniju proizvoda dobivenih od peradi, farmski uzgojene pernate divljači (osim bezgrebenki), farmski uzgojenih bezgrebenki i divljih ptica koji su podvrgnuti nespecifičnoj obradi iz dijela 4. tog Priloga („obrada A”) uz uvjet da je meso iz kojeg su dobiveni proizvodi u skladu sa zahtjevima za zdravlje životinja za svježe meso te da potječe iz treće zemlje ili dijelova treće zemlje koji su slobodni od visokopatogene influence ptica, kako je predviđeno obrascem certifikata o zdravlju životinja i javnozdravstvenog certifikata iz Priloga III. Odluci 2007/277/EZ.

(4)

Sporazumom između Unije i Sjedinjenih Američkih Država (3) predviđeno je brzo uzajamno priznavanje mjera regionalizacije u slučaju izbijanja bolesti u Uniji ili Sjedinjenim Američkim Državama („Sporazum”).

(5)

Izbijanje visokopatogene influence ptica potvrđeno je u Sjedinjenim Američkim Državama na gospodarstvima za uzgoj peradi u državi Oregonu (podtip H5N8) i državi Washingtonu (podtip H5N2).

(6)

Obrada A nije dovoljna da se uklone rizici za zdravlje životinja povezani s unosom u Uniju proizvoda dobivenih od peradi, farmski uzgojene pernate divljači (osim bezgrebenki), farmski uzgojenih bezgrebenki i divljih ptica iz okruga Douglasa u državi Oregonu i cijele države Washingtona, s obzirom na trenutačno epidemiološko stanje u pogledu visokopatogene influence ptica u Sjedinjenim Američkim Državama. Te bi proizvode trebalo najmanje podvrgnuti „obradi D” kako je navedena u dijelu 4. Priloga II. Odluci 2007/777/EZ („obrada D”) kako bi se spriječilo unošenje virusa visokopatogene influence ptica u Uniju.

(7)

Sjedinjene Američke Države dostavile su podatke o epidemiološkom stanju na svojem državnom području i o mjerama koje su poduzele kako bi se spriječilo daljnje širenje visokopatogene influence ptica, a koje je Komisija ocijenila. Na temelju te ocjene i obveza utvrđenih u Sporazumu te jamstava koja su pružile Sjedinjene Američke Države primjereno je zaključiti da bi zahtjev za obradu D trebao biti dostatan za pokrivanje rizika povezanih s unošenjem u Uniju proizvoda dobivenih od peradi, farmski uzgojene pernate divljači (osim bezgrebenki), farmski uzgojenih bezgrebenki i divljih ptica iz okruga Douglasa u državi Oregonu i cijele države Washingtona na koje su nadležna veterinarska tijela Sjedinjenih Američkih Država primijenila ograničenja zbog trenutačnog izbijanja visokopatogene influence ptica. Dijelove 1. i 2. Priloga II. Odluci 2007/777/EZ stoga bi trebalo izmijeniti kako bi se ta regionalizacija uzela u obzir.

(8)

Odluku 2007/777/EZ stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način.

(9)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

17.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 41/55

(1)

Troškovno učinkovita i usklađena primjena i provedba Direktive 1999/32/EZ od velike je važnosti za postizanje njome predviđenih zdravstvenih i ekoloških koristi od smanjenja emisija sumporovog dioksida iz brodova, a time i promicanje poštenog tržišnog natjecanja i veće održivosti pomorskog prometa.

(2)

Kako bi se učinkovito proveli članci 3.a, 4.a i 4.b Direktive 1999/32/EZ, potrebno je da države članice osiguraju dovoljno često i precizno uzorkovanje brodskih goriva koja se dostavljaju brodovima ili koja se upotrebljavaju u brodovima, uključujući preglede brodskih dnevnika i dostavnica za gorivo.

(3)

Člankom 6. stavkom 1. Direktive 1999/32/EZ od država članica se zahtijeva da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se uzorkovanjem provjerio sadržaj sumpora u brodskim gorivima za izgaranje na brodu dok se brodovi nalaze u relevantnim morskim područjima i lukama. U tom kontekstu, uzorkovanje bi trebalo široko tumačiti na način da obuhvaća sve metode provjere sukladnosti iz članka 6. stavka 1.a točaka (a), (b) i (c) te Direktive.

(4)

Fizičko uzorkovanje brodskog goriva koje se koristi u svrhu provjere sukladnosti trebalo bi provoditi uzimanjem i analiziranjem nasumičnog uzorka goriva iz brodskog sustava opskrbe gorivom ili analiziranjem relevantnih zapečaćenih uzoraka goriva na brodu.

(5)

Učestalost uzorkovanja trebalo bi odrediti na temelju broja pojedinačnih brodova koji pristaju u državi članici, provjere brodske dokumentacije, upotrebe alternativnih tehnologija za ciljanu provjeru kako bi se osigurala pravedna raspodjela tereta među državama članicama te troškovne učinkovitosti, kao i posebnih upozorenja o pojedinačnim brodovima.

(6)

Uzorkovanje brodskih goriva pri njihovu dostavljanju brodovima trebalo bi biti usmjereno na dobavljače brodskih goriva za koje je u više navrata utvrđeno da dostavljaju gorivo koje nije u skladu sa specifikacijom navedenom na dostavnici za gorivo, uzimajući u obzir količinu brodskih goriva koje dobavljač stavlja na tržište.

(7)

Kako bi se Direktiva 1999/32/EZ provela na troškovno učinkovit način, trebalo bi potaknuti države članice da poštuju učestalost uzorkovanja biranjem brodova za provjeru sukladnosti goriva s pomoću nacionalnih mehanizmima za ciljanu provjeru na temelju rizika ili uporabom inovativnih tehnologija za provjeru sukladnosti, kao i da dijele prikupljene podatke s drugim državama članicama.

(8)

Posebni informacijski sustav Unije, koji je razvila i kojim upravlja Europska agencija za pomorsku sigurnost, a državama članicama je na raspolaganju od 1. siječnja 2015., trebao bi poslužiti kao platforma za bilježenje i razmjenu informacija o rezultatima pojedinačnih provjera sukladnosti na temelju Direktive 1999/32/EZ. Države članice trebalo bi poticati na korištenje tim sustavom, kojim se može znatno pridonijeti racionalizaciji i poboljšanju ocjene sukladnosti sa zahtjevima te Direktive.

(9)

Kako se ne bi nametnulo nerazmjerno administrativno opterećenje državama članicama bez obale, brodovima koji plove pod njihovim zastavama ili njihovim dobavljačima goriva, određene odredbe ne bi se trebale primjenjivati na te države članice.

(10)

Pri izvješćivanju bi trebalo uzeti u obzir najbolju upotrebu svih dostupnih i vrhunskih tehnologija tako da se administrativno opterećenje svede na najmanju moguću mjeru i istodobno omogući fleksibilnost državama članicama koje možda odaberu tradicionalniji način izvješćivanja. Države članice stoga imaju mogućnost korištenja informacijskim sustavom Unije kako bi ispunile relevantne obveze godišnjeg izvješćivanja u skladu s Direktivom 1999/32/EZ.

(11)

Najranije od 1. siječnja 2016. i podložno dostupnosti zajedničkih podataka o provjerama sukladnosti i uzorkovanju za sumpor, države članice mogu se koristiti mehanizmom za ciljanu provjeru na temelju rizika integriranim u informacijski sustav Unije za određivanje prioriteta pri provjerama brodskih goriva na troškovno učinkovit način.

(12)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog u skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive 1999/32/EZ,

1.

„spremnik” znači spremnik iz kojeg se crpi gorivo za strojeve za izgaranje loživog ulja;

2.

„sustav opskrbe gorivom” znači sustav s pomoću kojeg se gorivo iz spremnika distribuira, filtrira, pročišćava i odvodi u strojeve za izgaranje loživog ulja;

3.

„predstavnik broda” znači zapovjednik broda ili časnik koji je odgovoran za brodska goriva koja se upotrebljavaju, dokumentaciju i odobravanje alternativnog mjesta uzorkovanja goriva;

4.

„inspektor za sumpor” znači osoba koju je nadležno tijelo države članice propisno ovlastilo za provjeravanje sukladnosti s odredbama Direktive 1999/32/EZ;

5.

„informacijski sustav Unije” znači sustav koji se koristi podacima pojedinačnih brodova o pristajanju u lukama u okviru sustava SafeSeaNet, sustava za upravljanje informacijama osnovanog na temelju članka 22.a Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) („SafeSeaNet”), za bilježenje i razmjenu informacija o rezultatima pojedinačnih provjera sukladnosti na temelju Direktive 1999/32/EZ, a njime upravlja Europska agencija za pomorsku sigurnost. Mehanizam Unije za ciljanu provjeru na temelju rizika razvija se na temelju tih rezultata pojedinačnih provjera sukladnosti i povezanih nalaza na temelju Direktive 1999/32/EZ.

(a)

40 % za države članice koje u potpunosti graniče s područjima kontrole emisija SOx;

(b)

30 % za države članice koje dijelom graniče s područjima kontrole emisija SOx;

(c)

20 % za države članice koje ne graniče s područjima kontrole emisija SOx.

(a)

oduzimanjem broja pojedinačnih brodova za koje se moguća nesukladnost provjerava tehnologijama daljinskog istraživanja ili metodama analize brzim skeniranjem; bilo

(b)

određivanjem prikladnog broja ako se provjere dokumenata u skladu sa stavkom 1. provode na najmanje 40 % pojedinačnih brodova koji pristaju u predmetnoj državi članici godišnje.

(a)

pregled brodskih dnevnika i dostavnica za gorivo;

(b)

prema potrebi, jedno od sljedećih sredstava za uzorkovanje i analizu ili oba:

(a)

lako je i sigurno dostupno;

(b)

prikladno je za različite kategorije goriva koje se upotrebljavaju u stroju za izgaranje loživog ulja;

(c)

nalazi se iza odvoda goriva iz spremnika;

(d)

nalazi se u najvećoj mogućoj i sigurnoj blizini dovoda goriva u stroj za izgaranje loživog ulja, uzimajući u obzir vrstu goriva, brzinu protoka, temperaturu i tlak iza odabranog mjesta uzorkovanja;

(e)

predložio ga je predstavnik broda i odobrio inspektor za sumpor.

(a)

da boce za uzorke zapečati inspektor za sumpor jedinstvenom identifikacijskom oznakom u prisutnosti predstavnika broda;

(b)

da se dvije boce uzorka odnesu na kopno na analizu;

(c)

da jednu bocu uzorka čuva predstavnik broda tijekom razdoblja od najmanje 12 mjeseci od datuma uzimanja uzorka.

(a)

ukupni godišnji broj i vrstu nesukladnosti izmjerenog sadržaja sumpora u ispitanom gorivu, uključujući razmjer pojedine nesukladnosti sadržaja sumpora i prosječni sadržaj sumpora određen nakon uzorkovanja i analize;

(b)

ukupni godišnji broj provjera dokumenata, uključujući dostavnice za gorivo, mjesto opskrbe gorivom, naftne dnevnike, brodske dnevnike, postupke promjene goriva i evidenciju;

(c)

navode o nedostupnosti brodskih goriva iz članka 4.a stavka 5.b Direktive 1999/32/EZ, uključujući pojedinosti o brodu, luku i države članice u kojima gorivo nije bilo dostupno, broj navoda o nedostupnosti koje je podnio predmetni brod i vrstu nedostupnog goriva;

(d)

obavijesti i protestna pisma o sadržaju sumpora u gorivima dobavljača brodskih goriva na njihovu državnom području;

(e)

popis imena i adresa svih dobavljača brodskih goriva u predmetnoj državi članici;

(f)

opis upotrebe alternativnih metoda za smanjenje emisija, uključujući pokuse i trajni nadzor emisija, ili alternativnih goriva i provjera sukladnosti za trajno smanjivanje SOx u skladu s prilozima I. i II. Direktivi 1999/32/EZ za brodove koji plove pod zastavom predmetne države članice;

(g)

ako postoje, opis nacionalnih mehanizama za ciljanu provjeru na temelju rizika, uključujući posebna upozorenja, te upotrebe i ishoda daljinskog istraživanja i drugih dostupnih tehnologija za određivanje prioriteta u smislu pojedinačnih brodova za provjeru sukladnosti;

(h)

ukupni broj i vrstu pokrenutih postupaka zbog povrede obveza ili kazni ili i postupaka i kazni, iznos novčanih kazni koje je nadležno tijelo odredilo i operaterima brodova i dobavljačima brodskih goriva;

(i)

za svaki pojedinačni brod, nakon pregleda njegovih dnevnika i dostavnica za gorivo ili uzorkovanja ili obaju postupaka: