ISSN 1977-0847 |
||
Službeni list Europske unije |
L 11 |
|
Hrvatsko izdanje |
Zakonodavstvo |
Svezak 58. |
|
|
|
(1) Tekst značajan za EGP |
HR |
Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje. Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica. |
II. Nezakonodavni akti
UREDBE
17.1.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 11/1 |
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/61
оd 10. listopada 2014.
o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 460.,
budući da:
(1) |
Tijekom rane „likvidnosne faze” financijske krize koja je počela 2007. brojne kreditne institucije suočile su se, unatoč tome što su držale dovoljne razine kapitala, sa znatnim problemima jer nisu razborito upravljale svojim likvidnosnim rizikom. Pojedine kreditne institucije postale su previše ovisne o kratkoročnom financiranju čiji su izvori presušili ubrzo nakon izbijanja krize. Te kreditne institucije zatim su postale ranjive na likvidnosne zahtjeve jer nisu držale dovoljnu količinu likvidne imovine za ispunjavanje potreba za povlačenjem sredstava (odljeva) tijekom razdoblja stresa. Te su kreditne institucije zatim bile prisiljene unovčiti imovinu u okviru brze rasprodaje što je dovelo do rastuće nepovoljne cjenovne spirale i gubitka tržišnog povjerenja te pokretanja krize solventnosti. Na kraju je velik broj kreditnih institucija postao pretjerano ovisan o likvidnim sredstvima koja osiguravaju središnje banke i trebalo ih je spasiti unosom iznimno velikog iznosa sredstava iz državne blagajne. Stoga je postalo jasno da je potrebno izraditi detaljan zahtjev za likvidnosnu pokrivenost koji bi trebao imati za cilj izbjegavanje tog rizika tako da se osigura manja ovisnost kreditnih institucija o kratkoročnom financiranju i likvidnosti koju osiguravaju središnje banke i veća otpornost kreditnih institucija na iznenadne likvidnosne šokove. |
(2) |
Člankom 412. stavkom 1. Uredbe br. 575/2013 propisuje se zahtjev za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija koji je općenito opisan kao obveza držanja „likvidne imovine, zbroj čijih vrijednosti pokriva likvidnosne odljeve umanjene za likvidnosne priljeve u stresnim uvjetima”. U skladu s člankom 460. Uredbe (EU) br. 575/2013, Komisija je ovlaštena detaljnije odrediti taj zahtjev za likvidnosnu pokrivenost i okolnosti u kojima nadležna tijela moraju nametnuti kreditnim institucijama određene razine priljeva i odljeva kako bi obuhvatile specifične rizike kojima su izložene. U skladu s uvodnom izjavom 101. Uredbe (EU) br. 575/2013 pravila trebaju biti usporediva s koeficijentom likvidnosne pokrivenosti koji je određen u međunarodnom okviru Bazelskog odbora za nadzor banaka („BCBS”) za mjerenje, standarde i praćenje likvidnosne pokrivenosti, uzimajući u obzir specifičnosti u Uniji i nacionalne specifičnosti. Do potpune provedbe zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost koja počinje 1. siječnja 2018. države članice trebale bi primijeniti zahtjev za likvidnosnu pokrivenost do iznosa od 100 % za kreditne institucije u skladu s nacionalnim pravom. |
(3) |
U skladu s likvidnosnim standardima BCBS-a potrebno je donijeti pravila kojima se zahtjev za likvidnosnu pokrivenost definira kao omjer zaštitnog sloja „likvidne imovine” kreditne institucije i njezinih „neto likvidnosnih odljeva” tijekom razdoblja stresa u trajanju od 30 kalendarskih dana. „Neto likvidnosne odljeve” potrebno je izračunati oduzimanjem likvidnosnih priljeva kreditne institucije od njezinih likvidnosnih odljeva. Koeficijent likvidnosne pokrivenosti potrebno je iskazati u postocima i nakon što se u potpunosti provede treba iznositi minimalno 100 %, što znači da kreditna institucija drži dovoljno likvidne imovine za ispunjavanje svojih neto likvidnosnih odljeva tijekom razdoblja stresa u trajanju od 30 dana. Tijekom tog razdoblja kreditna institucija trebala bi moći brzo pretvoriti svoju likvidnu imovinu u gotovinu bez oslanjanja na likvidnost od središnje banke ili državna sredstva, što može dovesti do pada njezina koeficijenta likvidnosne pokrivenosti ispod razine od 100 %. Ako se to dogodi ili se očekuje da će se u nekom trenutku dogoditi, kreditne institucije trebale bi ispunjavati posebne zahtjeve iz članka 414. Uredbe (EU) br. 575/2013 za pravovremenu ponovnu uspostavu svojeg minimalnog koeficijenta likvidnosne pokrivenosti. |
(4) |
Samo slobodno prenosivu imovinu koja se može brzo pretvoriti u gotovinu na privatnim tržištima unutar kratkog vremenskog razdoblja i bez znatnog gubitka vrijednosti potrebno je definirati kao „likvidnu imovinu” za potrebe zaštitnih slojeva likvidnosti kreditnih institucija. U skladu s dijelom šestim Uredbe (EU) br. 575/2013 i klasifikacijom likvidne imovine BCBS-a primjerenim pravilima potrebno je napraviti razliku između imovine iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete ili imovine prvog stupnja i imovine visoke likvidnosti i kreditne kvalitete ili imovine drugog stupnja. Potonju je potrebno dalje podijeliti u imovinu 2.A i 2.B stupnja. Kreditne institucije trebale bi držati dovoljno diversificiran zaštitni sloj likvidne imovine, vodeći računa o njezinoj relativnoj likvidnosti i kreditnoj kvaliteti. U skladu s tim, svaki stupanj i podstupanj podliježe specifičnim zahtjevima u pogledu korektivnih faktora i ograničenja ukupnog zaštitnog sloja te je, ovisno o pojedinom slučaju, potrebno primjenjivati različite zahtjeve na stupnjeve ili podstupnjeve te na kategorije likvidne imovine istog stupnja ili podstupnja koji bi trebali biti stroži u slučaju niže klasifikacije likvidnosti imovine. |
(5) |
Na likvidnu imovinu potrebno je primjenjivati određene opće i operativne zahtjeve kako bi se u kratkom roku osigurala njezina pretvorba u gotovinu, uz određene iznimke za određenu imovinu prvog stupnja, kada je to primjereno. Tim zahtjevima potrebno je pobliže odrediti da likvidnu imovinu treba držati tako da se onemogući bilo kakva zapreka raspolaganju njome, da ona treba biti jednostavna za vrednovanje i uvrštena na priznatim burzama ili utrživa na aktivnim prodajnim ili repo tržištima. Njima je potrebno osigurati i da služba za upravljanje likvidnošću kreditne institucije ima u svakom trenutku pristup njezinim likvidnim sredstvima i kontrolu nad njima te dovoljnu diversifikaciju imovine koja čini zaštitni sloj likvidnosti. Diversifikacija je važna kako bi se osiguralo da imovina koja je osjetljiva na zajednički čimbenik rizika ne ugrozi sposobnost kreditne institucije da brzo unovči likvidnu imovinu bez znatnog gubitka vrijednosti. Kreditne institucije trebale bi osigurati i valutnu usklađenost svoje likvidne imovine i svojih neto likvidnosnih odljeva kako bi se spriječilo da prekomjerna valutna neusklađenost ugrozi sposobnost kreditnih institucija da upotrebljavaju zaštitne slojeve likvidnosti za ispunjavanje likvidnosnih odljeva u određenoj valuti tijekom razdoblja stresa. |
(6) |
U skladu s preporukama koje je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) dalo u svojem izvješću od 20. prosinca 2013. koje je pripremljeno u skladu s člankom 509. stavcima 3. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013, svim vrstama obveznica koje izdaju ili za koje jamče središnje države i središnje banke država članica te onima koje izdaju ili za koje jamče nadnacionalne institucije treba dati status prvog stupnja. Kao što je navela EBA, snažni nadzorni argumenti govore u prilog sprječavanju diskriminacije među državama članicama jer bi isključenje pojedinih državnih obveznica iz prvog stupnja potaknulo ulaganje u druge državne obveznice u Uniji, što bi dovelo do rascjepkanosti unutarnjeg tržišta i povećanog rizika širenja te pojave u krizi između kreditnih institucija i njihovih država („veza između banaka i država”). U pogledu trećih zemalja status prvog stupnja potrebno je dati izloženostima prema središnjim bankama i državama kojima je dodijeljen ponder rizika 0 % u skladu s pravilima o kreditnom riziku iz glave II. dijela 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, kao što je predviđeno standardom BCBS-a. Izloženostima prema područnoj (regionalnoj) samoupravi, lokalnoj samoupravi i subjektima javnog sektora potrebno je dati status prvog stupnja samo ako se one smatraju izloženostima prema njihovim središnjim državama i ako potonje ostvaruju korist od pondera rizika 0 % u skladu s istim pravilima o kreditnom riziku. Isti status potrebno je primijeniti na izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama i međunarodnim organizacijama koje imaju ponder rizika 0 %. S obzirom na iznimno visoku likvidnost i kreditnu kvalitetu te imovine, kreditnim institucijama potrebno je dopustiti da drže tu imovinu u svojim zaštitnim slojevima bez ograničenja te na nju ne treba primijeniti korektivni faktor ili zahtjev za diversifikaciju. |
(7) |
Imovina koju izdaju kreditne institucije općenito se ne smije priznavati kao likvidna imovina, ali tretman prvog stupnja potrebno je osigurati za imovinu banaka za koju jamče vlade država članica, kao što su zajmodavci koji odobravaju promotivne kredite i zajmodavci u državnom vlasništvu, te imovinu privatnih banaka s izričitim jamstvom države. Potonja je ostavština financijske krize koja bi se postupno trebala ukinuti te bi stoga samo imovina banaka s državnim jamstvom izdanim ili ugovorenim prije 30. lipnja 2014. trebala bila prihvatljiva kao likvidna imovina. Isto tako, nadređene obveznice koje su izdale određene agencije za upravljanje imovinom pojedinih država članica potrebno je tretirati kao imovinu prvog stupnja pod istim uvjetima koji se primjenjuju na izloženosti prema središnjoj državi njihovih država članica, ali samo s vremenski ograničenim učinkom. |
(8) |
Pokrivene obveznice dužnički su instrumenti koje izdaju kreditne institucije i koje su osigurane skupom imovine za pokriće koji se obično sastoji od kredita osiguranih nekretninama ili javnog duga na koje ulagatelji imaju prvenstvo u smislu potraživanja u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza. Njihova osigurana priroda i određene dodatne sigurnosne značajke, poput zahtjeva prema kojem je izdavatelj dužan zamijeniti lošu imovinu u skupu za pokriće i održati skup za pokriće po vrijednosti koja premašuje nominalnu vrijednost obveznica („zahtjev za pokriće imovine”), osigurali su pokrivenim obveznicama status instrumenata niskog rizika koji donose prinos i imaju ključnu ulogu u financiranju na hipotekarnim tržištima u većini država članica. U pojedinim državama članicama iznos nepodmirenih obveza koji proizlazi iz izdanja pokrivenih obveznica premašuje iznos nepodmirenih obveza koji proizlazi iz državnih obveznica. Pokazalo se da su pojedine pokrivene obveznice s 1. stupnjem kreditne kvalitete imale izvrsne likvidnosne rezultate u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2012. što je analizirala EBA u svojem izvješću. Međutim, EBA ipak preporučuje da se te pokrivene obveznice tretiraju kao imovina 2.A stupnja radi usklađenja sa standardima BCBS-a. Međutim, u svjetlu prethodno navedenih razmatranja o njihovoj kreditnoj kvaliteti, likvidnosnoj kvaliteti i ulozi na tržištima financiranja u Uniji, primjereno je da se pokrivene obveznice 1. stupnja kreditne kvalitete smatraju imovinom prvog stupnja. Radi izbjegavanja pretjeranih koncentracijskih rizika i za razliku od imovine prvog stupnja, na pokrivene obveznice 1. stupnja kreditne kvalitete iz zaštitnog sloja likvidnosti primjenjuje se gornja granica od 70 % ukupnog zaštitnog sloja, korektivni faktor od najmanje 7 % i zahtjev za diversifikaciju. |
(9) |
Pokrivene obveznice 2. stupnja kreditne kvalitete potrebno je priznati kao imovinu 2.A stupnja te na njih primjenjivati istu gornju granicu (40 %) i korektivni faktor (15 %) koji se primjenjuju na ostalu likvidnu imovinu tog stupnja. To se može opravdati dostupnim tržišnim podacima koji ukazuju na veću likvidnost pokrivenih obveznica 2. stupnja kreditne kvalitete u odnosu na usporedive imovine 2.A i 2.B stupnja, poput vrijednosnih papira osiguranih stambenim nekretninama (RMBS) 1. stupnja kreditne kvalitete. Nadalje, uključivanjem tih pokrivenih obveznica za potrebe zaštitnog sloja likvidnosti pridonijelo bi se diversifikaciji skupa dostupne imovine u zaštitnom sloju i spriječila bi se neopravdana diskriminaciju ili učinak litice (engl. cliff effect) između njih i pokrivenih obveznica 1. stupnja kreditne kvalitete. Međutim, potrebno je napomenuti da se znatan dio tih pokrivenih obveznica našao u kategoriji obveznica 2. stupnja kreditne kvalitete zbog smanjenja rejtinga središnje države države članice u kojoj je njihov izdavatelj imao poslovni nastan. To odražava gornju granicu za države koja je obično uključena u metodologije agencija za procjenu kreditnog rizika kojima se određuje da financijski instrumenti ne mogu imati rejting koji je viši od određene razine u odnosu na rejting njihove države. Stoga je tim gornjim granicama za države onemogućeno da pokrivene obveznice izdane u tim državama članicama dosegnu 1. stupanj kreditne kvalitete, bez obzira na njihovu kreditnu kvalitetu, čime se umanjila njihova likvidnost u odnosu na pokrivene obveznice slične kvalitete koje su izdane u državama članicama kod kojih nije došlo do smanjenja rejtinga. Zbog toga su financijska tržišta unutar Unije u velikoj mjeri postala rascjepkana, što je ukazalo na potrebu da se pronađe primjerena alternativa vanjskim rejtinzima, kao jedan od kriterija bonitetnih propisa za klasifikaciju likvidnosti i kreditnog rizika pokrivenih obveznica i drugih kategorija imovine. U skladu s člankom 39.b stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (2) o agencijama za kreditni rejting, Komisija mora do 31. prosinca 2015. izvijestiti o alternativnim mehanizmima u odnosu na kreditne rejtinge kako bi se u regulatorne svrhe do 1. siječnja 2020. u propisima Unije izbrisala sva upućivanja na kreditne rejtinge. |
(10) |
U pogledu vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABS), EBA je preporučila, u skladu s vlastitim empirijskim nalazima i standardima BCBS-a, da se samo vrijednosni papiri osigurani stambenim nekretninama (RMBS) 1. stupnja kreditne kvalitete mogu priznati kao imovina 2.B stupnja, uz primjenu korektivnog faktora od 25 %. Može se primijeniti i odstupanje od te preporuke i opseg prihvatljivosti 2.B stupnja proširiti na pojedine vrijednosne papire osigurane drugom imovinom. Širim rasponom prihvatljivih potkategorija imovine povećala bi se diversifikacija unutar zaštitnog sloja likvidnosti i olakšalo financiranje realnog gospodarstva. Nadalje, budući da dostupni tržišni podaci ukazuju na nisku korelaciju između vrijednosnih papira osiguranih imovinom i druge likvidne imovine poput državnih obveznica, oslabila bi veza između banaka i država i ublažila bi se rascjepkanost unutarnjeg tržišta. Osim toga, postoje dokazi da u razdobljima financijske nestabilnosti ulagatelji obično gomilaju visokokvalitetne vrijednosne papire osigurane imovinom s kratkim ponderiranim prosječnim trajanjem i visokim predujmovima zbog mogućnosti njihova brzog pretvaranja u gotovinu i zbog toga što se na njih može osloniti kao na siguran izvor likvidnosti. To se posebno odnosi na vrijednosne papire osigurane imovinom poput kredita i najmova za financiranje motornih vozila („vrijednosni papiri osigurani kreditima za kupnju automobila”) koji su pokazali cjenovnu volatilnost i prosječan raspon sličan vrijednosnim papirima osiguranima stambenim nekretninama u razdoblju 2007. – 2012. Pojedini segmenti vrijednosnih papira osiguranih imovinom i to potrošačkim kreditima, poput onih po kreditnim karticama, isto su pokazali usporedivo dobre razine likvidnosti. Konačno, prihvaćanjem vrijednosnih papira osiguranih imovinom i to imovinom iz realnog gospodarstva, poput spomenute imovine i kredita MSP-ovima moglo bi se pridonijeti gospodarskom rastu jer bi se time poslao pozitivan signal ulagateljima u pogledu te imovine. Primjerenim pravilima stoga je potrebno priznati vrijednosne papire osigurane ne samo kreditima osiguranima stambenim nekretninama, već i onima osiguranima kreditima za kupnju automobila, potrošačkim kreditima i kreditima MSP-ovima kao imovinu 2.B stupnja. Međutim, radi očuvanja integriteta i funkcionalnosti zaštitnog sloja likvidnosti, za njihovo priznavanje potrebno je ispuniti određene zahtjeve u pogledu visoke kvalitete u skladu s kriterijima koji se primjenjuju na jednostavne, transparentne i standardizirane sekuritizacije u drugim propisima kojima se uređuje financijski sektor. Za vrijednosne papire osigurane stambenim kreditima visokokvalitetni zahtjevi trebali bi uključivati poštovanje određenih omjera, kao što su omjer kredita i vrijednosti nekretnine ili omjer kredita i dohotka, no ti se omjeri ne bi trebali primjenjivati na vrijednosne papire osigurane stambenim kreditima koji su izdani prije datuma početka primjene zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost. Zbog zabilježene niže visoke likvidnosti vrijednosnih papira osiguranih potrošačkim kreditima i kreditima MSP-ovima u odnosu na vrijednosne papire osigurane stambenim nekretninama i vrijednosne papire osigurane kreditima za kupnju automobila, na prve je potrebno primijeniti viši korektivni faktor (35 %). Na sve vrijednosne papire osigurane imovinom, kao i na drugu imovinu 2.B stupnja, primjenjuje se gornja granica od 15 % zaštitnog sloja likvidnosti i zahtjev za diversifikaciju. |
(11) |
Pravila koja se odnose na klasifikaciju, zahtjeve, gornje granice i korektivne faktore za preostalu imovinu 2.A i 2.B stupnja trebaju biti dobro usklađena s preporukama BCBS-a i EBA-e. S druge strane, dionice i udjeli u subjektima za zajednička ulaganja („CIU”) potrebno je tretirati kao likvidnu imovinu istog stupnja i kategorije kao i odnosnu imovinu subjekta za zajednička ulaganja. |
(12) |
Pri određivanju koeficijenta likvidnosne pokrivenosti primjereno je uzeti u obzir i centralizirano upravljanje likvidnošću u mrežama zadruga i institucionalnog sustava zaštite ako središnja institucija ili tijelo ima ulogu sličnu ulozi središnje banke kojoj članovi mreže obično nemaju izravan pristup. Primjerenim pravilima potrebno je stoga priznati kao likvidnu imovinu depozite po viđenju članova mreže kod središnje institucije i ostale izvore likvidnosti dostupne onima iz središnje institucije. Depoziti koji ne ispunjavaju uvjete za priznavanje kao likvidna imovina trebaju ostvariti korist od povlaštenih stopa odljeva dopuštenih za operativne depozite. |
(13) |
Stopu odljeva za stabilne depozite stanovništva potrebno je odrediti po stopi nastanka statusa neispunjavanja obveze od 5 %, a povlaštenu stopa odljeva od 3 % potrebno je dopustiti svim kreditnim institucijama povezanima sa sustavom osiguranja depozita u državi članici koji ispunjava određene stroge kriterije. Najprije je potrebno uzeti u obzir provedbu Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) o sustavima osiguranja depozita u državama članicama. Zatim, sustav određene države članice treba ispunjavati specifične zahtjeve koji se odnose na razdoblje otplate, ex-ante financiranje i pristup dodatnim sredstvima financiranja u slučaju velikog pritiska na njezine pričuve. Konačno, za primjenu povlaštene stope od 3 % potrebno je dobiti prethodnu suglasnost Komisije koja se odobrava samo ako se Komisija uvjeri da je sustav osiguranja depozita predmetne države članice u skladu s prethodno navedenim kriterijima i da ne postoje prioritetna pitanja u pogledu funkcioniranja unutarnjeg tržišta za depozite stanovništva. U svakom slučaju, povlaštenu stopu od 3 % za stabilne depozite stanovništva ne bi trebalo primjenjivati prije 1. siječnja 2019. |
(14) |
Kreditne institucije trebale bi moći utvrditi druge depozite stanovništva s višim stopama odljeva. Primjerenim pravilima utemeljenima na smjernicama EBA-e o depozitima stanovništva s različitim odljevima potrebno je odrediti kriterije za utvrđivanje tih depozita stanovništva na temelju njihovih specifičnih značajki, odnosno veličine ukupnog depozita, prirode depozita, primitaka, vjerojatnosti povlačenja i činjenice je li deponent rezident ili nerezident. |
(15) |
Ne može se pretpostaviti da će kreditne institucije svaki put kada se suoče s poteškoćama u ispunjavanju platnih obveza primiti likvidnosnu potporu od ostalih društava iz iste grupe ili istog institucionalnog sustava zaštite. Međutim, ako nije odobreno izuzeće za primjenu koeficijenta likvidnosne pokrivenosti na pojedinačnoj razini u skladu s člankom 8. ili 10. Uredbe (EU) br. 575/2013, likvidnosni tokovi između dvije kreditne institucije koje pripadaju istoj grupi ili istom institucionalnom sustavu zaštite trebali bi u načelu primati simetrične stope priljeva i odljeva radi izbjegavanja gubitka likvidnosti na unutarnjem tržištu, pod uvjetom da postoje potrebni zaštitni mehanizmi i samo uz prethodno odobrenje uključenih nadležnih tijela. Takav povlašteni tretman potrebno je dati samo prekograničnim tokovima na temelju dodatnih objektivnih kriterija, uključujući nizak profil likvidnosnog rizika pružatelja i primatelja. |
(16) |
Kako bi se spriječilo da se kreditne institucije u ispunjavanju svojeg koeficijenta likvidnosne pokrivenosti oslanjanju samo na očekivane priljeve i kako bi se osiguralo držanje minimalne razine likvidne imovine, iznos priljeva kojim se mogu prebiti odljevi potrebno je ograničiti postavljanjem gornje granice u iznosu od 75 % ukupnih očekivanih odljeva. Međutim, uzimajući u obzir postojanje specijaliziranih poslovnih modela potrebno je dopustiti izuzeće od te gornje granice, u cijelosti ili djelomično, kako bi se poštovalo načelo proporcionalnosti i pod uvjetom prethodnog odobrenja nadležnih tijela. U to bi trebalo uključiti izuzeće za tokove unutar grupe i unutar institucionalnih sustava zaštite i kreditne institucije specijalizirane za odobravanje prolaznih hipotekarnih kredita ili najam i faktoring. Osim toga, kreditnim institucijama specijaliziranima za financiranje kupnje motornih vozila ili potrošačke kredite potrebno je dopustiti primjenu više gornje granice u iznosu od 90 %. Navedena izuzeća potrebno je omogućiti i na pojedinačnoj i konsolidiranoj razini, ali samo ako su ispunjeni određeni uvjeti. |
(17) |
Koeficijent likvidnosne pokrivenosti primjenjuje se na kreditne institucije na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela izuzmu primjenu na pojedinačnoj osnovi u skladu s člankom 8. ili 10. Uredbe (EU) br. 575/2013. Pri konsolidaciji društava kćeri u trećim zemljama potrebno je voditi računa o zahtjevima za likvidnosnu pokrivenost koji se primjenjuju u tim zemljama. U skladu s tim, pravilima o konsolidaciji u Uniji ne smije se osigurati povoljniji tretman likvidnoj imovini, likvidnosnim odljevima ili priljevima u društvima kćerima u trećim zemljama od onog koji se primjenjuje u tim trećim zemljama u skladu s njihovim nacionalnim pravom. |
(18) |
U skladu s člankom 508. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 Komisija mora podnijeti izvješće suzakonodavcima najkasnije do 31. prosinca 2015. o potrebi i načinu primjene zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost iz dijela šestog na investicijska društva. Do početka primjene te odredbe na investicijska društva i dalje se primjenjuje nacionalno pravo država članica u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost. Međutim, na investicijska društva potrebno je primjenjivati koeficijent likvidnosne pokrivenosti iz ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi ako ona čine dio grupa banaka. |
(19) |
Kreditne institucije obvezne su izvještavati svoja nadležna tijela o zahtjevu za likvidnosnu pokrivenost kako je pobliže određeno ovom Uredbom u skladu s člankom 415. Uredbe (EU) br. 575/2013. |
(20) |
Kako bi se kreditnim institucijama osiguralo dovoljno vremena za potpuno usklađivanje s detaljnim zahtjevom za likvidnosnu pokrivenost, njegovo uvođenje trebalo bi biti postupno u skladu s rasporedom iz članka 460. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, počevši s minimalnih 60 % od 1. listopada 2015. do 100 % 1. siječnja 2018. |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
GLAVA I.
KOEFICIJENT LIKVIDNOSNE POKRIVENOSTI
Članak 1.
Predmet
Ovom Uredbom utvrđuju se pravila za pobliže određivanje zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost iz članka 412. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4).
Članak 2.
Opseg i primjena
1. Ova Uredba primjenjuje se na kreditne institucije nad kojima se provodi nadzor u skladu s Direktivom 2013/36/EU.
2. Kreditne institucije moraju biti usklađene s ovom Uredbom na pojedinačnoj osnovi u skladu s člankom 6. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013. Nadležna tijela mogu u cijelosti ili djelomično izuzeti kreditne institucije od primjene ove Uredbe na pojedinačnoj osnovi u skladu s člancima 8. i 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 ako su ispunjeni u njoj navedeni uvjeti.
3. Ako grupu čine jedna ili više kreditnih institucija, matična institucija iz EU-a, institucija koju kontrolira matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a primjenjuju obveze iz ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 i sve sljedeće odredbe:
(a) |
imovina iz treće zemlje koja ispunjava uvjete iz glave II. i koju drže društva kćeri u trećoj zemlji ne priznaje se kao likvidna imovina za potrebe konsolidacije ako ona nije priznata kao likvidna imovina prema nacionalnom pravu treće zemlje koja utvrđuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost; |
(b) |
likvidnosni odljevi u društvu kćeri u trećoj zemlji na koje se prema nacionalnom pravu te treće države koja utvrđuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost primjenjuju viši postoci od onih iz glave III. podliježu konsolidaciji u skladu s višim stopama propisanima nacionalnim pravom predmetne treće zemlje; |
(c) |
likvidnosni priljevi u društvu kćeri u trećoj zemlji na koje se prema nacionalnom pravu te treće države koja utvrđuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost primjenjuju niži postoci od onih iz glave III. podliježu konsolidaciji u skladu s nižim stopama propisanima nacionalnim pravom predmetne treće zemlje; |
(d) |
na investicijska društva unutar grupe primjenjuje se članak 4. ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi i članak 412. Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu definicije likvidne imovine, likvidnosnih odljeva i priljeva za pojedinačne i konsolidirane potrebe. Međutim, na investicijska društva i dalje se primjenjuje detaljan zahtjev za koeficijent likvidnosne pokrivenosti investicijskih društava u skladu s nacionalnim pravom država članica do pobližeg određivanja zahtjeva za koeficijent likvidnosne pokrivenosti u skladu s člankom 508. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(e) |
na konsolidiranoj razini iznos priljeva koji proizlazi iz specijalizirane kreditne institucije iz članka 33. stavaka 3. i 4. priznaje se samo do iznosa odljeva koji proizlaze iz istog društva. |
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1. |
„imovina prvog stupnja” znači imovina iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete iz članka 416. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 575/2013; |
2. |
„imovina drugog stupnja” znači imovina visoke likvidnosti i kreditne kvalitete iz članka 416. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 575/2013. Imovina drugog stupnja dalje se dijeli na imovinu 2.A stupnja i 2.B stupnja u skladu s glavom II. poglavljem 2. ove Uredbe; |
3. |
„zaštitni sloj likvidnosti” znači iznos likvidne imovine koju drži kreditna institucija u skladu s glavom II. ove Uredbe; |
4. |
„izvještajna valuta” znači valuta u kojoj se likvidne stavke iz dijela šestog, glava II. i III. Uredbe (EU) br. 575/2013 izvješćuju nadležnom tijelu u skladu s člankom 415. stavkom 1. te Uredbe; |
5. |
„zahtjev za pokriće imovine” znači omjer imovine i obveza koji je za potrebe kreditnog poboljšanja određen nacionalnim pravom države članice ili treće zemlje u odnosu na pokrivene obveznice; |
6. |
„MSP” znači mikropoduzeće te malo i srednje poduzeće prema definiciji iz Preporuke Komisije 2003/361/EZ (5); |
7. |
„neto likvidnosni odljevi” znači iznos koji se dobije odbijanjem likvidnosnih priljeva kreditne institucije od njezinih likvidnosnih odljeva u skladu s glavom III. ove Uredbe; |
8. |
„depoziti stanovništva” znači obveza prema fizičkoj osobi ili MSP-ovima, pri čemu bi MSP ispunjavao uvjete za kategoriju izloženosti prema stanovništvu prema standardiziranom pristupu ili pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima za kreditni rizik ili obvezu prema društvu na koje se može primijeniti postupak iz članka 153. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 i pri čemu ukupni depoziti takvog MSP-a ili društva na skupnoj osnovi ne prelaze 1 milijun EUR; |
9. |
„financijski klijent” znači klijent koji kao svoju osnovnu djelatnost obavlja jednu ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU ili je jedan od sljedećih:
|
10. |
„društvo za privatno ulaganje” („DPU”) znači društvo ili uzajamni fond čiji je vlasnik odnosno stvarni korisnik fizička osoba ili grupa usko povezanih fizičkih osoba, koje je osnovano isključivo radi upravljanja bogatstvom vlasnika i koje ne obavlja druge komercijalne, sektorske ili profesionalne aktivnosti. Cilj DPU-a može uključivati druge pomoćne aktivnosti poput odvajanja imovine vlasnika od imovine trgovačkih društava, olakšavanja prijenosa imovine unutar obitelji ili sprječavanja podjele imovine nakon smrti člana obitelji, pod uvjetom da su one povezane s glavnim ciljem upravljanja bogatstvom vlasnika; |
11. |
„stres” znači iznenadno ili ozbiljno pogoršanje solventnosti ili likvidnosne pozicije kreditne institucije zbog promjena tržišnih uvjeta ili idiosinkrastičnih čimbenika što može dovesti do znatnog rizika da kreditna institucija neće biti u mogućnosti ispuniti obveze koje joj dospijevaju u sljedećih 30 kalendarskih dana; |
12. |
„maržni krediti” znači kolaterizirani krediti klijentima radi zauzimanja pozicija trgovanja s financijskom polugom. |
Članak 4.
Koeficijent likvidnosne pokrivenosti
1. Detaljan zahtjev za likvidnosnu pokrivenost u skladu s člankom 412. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 jednak je omjeru zaštitnog sloja likvidnosti kreditne institucije i njezinih neto likvidnosnih odljeva tijekom razdoblja stresa u trajanju od 30 kalendarskih dana i iskazuje se u postocima. Kreditne institucije izračunavaju svoje koeficijente likvidnosne pokrivenosti u skladu sa sljedećom formulom:
2. Kreditne institucije obvezne su održavati koeficijent likvidnosne pokrivenosti u iznosu od najmanje 100 %.
3. Odstupajući od stavka 2., kreditne institucije mogu utržiti svoju likvidnu imovinu radi pokrivanja svojih neto likvidnosnih odljeva tijekom razdoblja stresa, čak i ako takvom uporabom likvidne imovine u tom razdoblju dođe do pada njihova koeficijenta likvidnosne pokrivenosti ispod razine od 100 %.
4. U slučaju kada koeficijent likvidnosne pokrivenosti kreditne institucije padne ili se može opravdano očekivati njegov pad ispod razine od 100 %, primjenjuje se zahtjev iz članka 414. Uredbe (EU) br. 575/2013. Do oporavka koeficijenta likvidnosne pokrivenosti na razinu iz stavka 2. kreditna institucija obvezna je izvještavati nadležno tijelo o koeficijentu likvidnosne pokrivenosti u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014 (6).
5. Kreditne institucije izračunavaju i prate svoj koeficijent likvidnosne pokrivenosti u izvještajnoj valuti i svakoj valuti koja se mora zasebno iskazivati u skladu s člankom 415. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 kao i obveze u izvještajnoj valuti. Kreditne institucije obvezne su izvještavati svoje nadležno tijelo o koeficijentu likvidnosne pokrivenosti u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014.
Članak 5.
Scenariji stresnih uvjeta za potrebe koeficijenta likvidnosne pokrivenosti
Sljedeći scenariji mogu se smatrati pokazateljima okolnosti u kojima se može smatrati da je kreditna institucija izložena stresu:
(a) |
odljev znatnog dijela depozita stanovništva; |
(b) |
djelomičan ili potpun gubitak neosiguranih izvora financiranja velikih klijenata, uključujući depozite velikih klijenata i druge izvore potencijalnog financiranja poput primljenih obvezujućih ili neobvezujućih likvidnosnih ili kreditnih linija; |
(c) |
djelomičan ili potpun gubitak osiguranih, kratkoročnih izvora financiranja; |
(d) |
dodatni likvidnosni odljevi zbog smanjenja kreditnog rejtinga za do tri stupnja; |
(e) |
povećana volatilnost tržišta koja utječe na vrijednost kolaterala ili njegovu kvalitetu ili dovodi do dodatnih potreba za kolateralom; |
(f) |
neplanirano povlačenje likvidnosnih i kreditnih linija; |
(g) |
moguća obveza otkupa duga ili ispunjavanja neugovornih obveza. |
GLAVA II.
ZAŠTITNI SLOJ LIKVIDNOSTI
POGLAVLJE 1.
Opće odredbe
Članak 6.
Sastav zaštitnog sloja likvidnosti
Kako bi bila priznata kao dio zaštitnog sloja likvidnosti kreditne institucije, likvidna imovina mora ispunjavati sve dolje navedene zahtjeve:
(a) |
opće zahtjeve iz članka 7.; |
(b) |
operativne zahtjeve iz članka 8.; |
(c) |
kriterije prihvatljivosti za klasifikaciju imovine kao imovina prvog ili drugog stupnja u skladu s poglavljem 2. |
Članak 7.
Opći zahtjevi za likvidnu imovinu
1. Kako bi mogla biti priznata kao likvidna imovina, imovina kreditne institucije mora ispunjavati uvjete iz stavaka 2. do 6.
2. Imovina je vlasništvo, pravo ili udjel koji drži kreditna institucija i koja je neopterećena. U tu se svrhu smatra da je imovina neopterećena ako kreditna institucija ne podliježe nikakvom pravnom, ugovornom, regulatornom ili drugom ograničenju koje joj onemogućuje unovčavanje, prodaju, prijenos, ustupanje te imovine ili općenito raspolaganje njome izravnom prodajom na aktivnom tržištu ili repo ugovorom u narednih 30 kalendarskih dana. Sljedeća imovina smatra se neopterećenom:
(a) |
imovina uključena u skup koja je dostupna za trenutačnu uporabu kao kolateral za dobivanje dodatnog izvora financiranja u sklopu obvezujuće kreditne linije čije financiranje još nije izvršeno, a koja stoji na raspolaganju kreditnoj instituciji. To uključuje imovinu koju je kreditna institucija deponirala kod središnje institucije u mreži zadruga ili institucionalnom sustavu zaštite. Kreditne institucije pretpostavljaju da je imovina u skupu opterećena rastućim redoslijedom likvidnosti na temelju klasifikacije likvidnosti iz poglavlja 2., počevši s imovinom koja nije prihvatljiva za zaštitni sloj likvidnosti; |
(b) |
imovina koju je kreditna institucija primila kao kolateral za potrebe smanjenja kreditnog rizika u obratnim repo transakcijama ili transakcijama financiranja vrijednosnih papira i kojom kreditna institucija može raspolagati. |
3. Imovinu nije izdala sama kreditna institucija, njezino matično društvo, osim ako je riječ o subjektu javnog sektora koji nije kreditna institucija, njezino društvo kći ili drugo društvo kći njezina matičnog društva ili sekuritizacijski subjekt posebne namjene s kojim je kreditna institucija usko povezana;
4. Imovinu nije izdao nitko od sljedećih:
(a) |
druga kreditna institucija, osim ako je izdavatelj subjekt javnog sektora iz članka 10. stavka 1. točke (c) i članka 11. stavka 1. točaka (a) i (b), imovina je pokrivena obveznica iz članka 10. stavka 1. točke (f) i članka 11. stavka 1. točaka (c) i (d) ili imovina pripada kategoriji opisanoj u članku 10. stavku 1. točki (e); |
(b) |
investicijsko društvo; |
(c) |
društvo za osiguranje; |
(d) |
društvo za reosiguranje; |
(e) |
financijski holding; |
(f) |
mješoviti financijski holding; |
(g) |
bilo koji drugi subjekt koji obavlja jednu ili više aktivnosti iz Priloga I. Direktivi 2013/36/EU. Za potrebe ovog članka smatra se da sekuritizacijski subjekti posebne namjene nisu uključeni u subjekte iz ove točke. |
5. Vrijednost imovine mora biti moguće odrediti na temelju široko rasprostranjenih i lako dostupnih tržišnih cijena. U nedostatku tržišno utemeljenih cijena vrijednost imovine mora biti moguće odrediti na temelju formule koja je jednostavna za izračun i koja se koristi javno dostupnim informacijama i ne ovisi znatno o čvrstim pretpostavkama.
6. Imovina mora biti uvrštena na priznatoj burzi, mora biti utrživa izravnom prodajom na aktivnom tržištu ili jednostavnom repo transakcijom na općeprihvaćenim repo tržištima. Ti se kriteriji procjenjuju zasebno za svako tržište. Imovina uvrštena za trgovanje na organiziranom mjestu trgovanja koje nije priznata burza, ili u državi članici ili u trećoj zemlji, smatra se likvidnom samo ako se na tom mjestu trgovanja osigurava aktivno i značajno tržište za izravnu prodaju imovine. Kreditna institucija uzima u obzir sljedeće minimalne kriterije kako bi procijenila osigurava li se na mjestu trgovanja aktivno i značajno tržište u smislu ovog stavka:
(a) |
povijesne podatke o širini i dubini tržišta koje dokazuju male razlike između tražene i ponuđene cijene, velik obujam trgovanja i velik i raznolik broj sudionika na tržištu; |
(b) |
postojanje snažne tržišne infrastrukture. |
7. Zahtjevi iz stavaka 5. i 6. ne primjenjuju se na sljedeće:
(a) |
novčanice i kovanice iz članka 10. stavka 1. točke (a); |
(b) |
izloženosti prema središnjim bankama iz članka 10. stavka 1. točaka (b) i (d) i iz članka 11. stavka 1. točke (b); |
(c) |
obvezujuću likvidnosnu liniju ograničene primjene iz članka 12. stavka 1. točke (d); |
(d) |
depozite i ostale izvore financiranja u mrežama zadruga i institucionalnim sustavima zaštite iz članka 16. |
Članak 8.
Operativni zahtjevi
1. Kreditne institucije moraju imati uspostavljene politike i ograničenja kako bi se osiguralo da pozicije likvidne imovine koje uključuju njihov zaštitni sloj likvidnosti u svakom trenutku ostanu adekvatno diversificirane. U tu svrhu kreditna institucija uzima u obzir opseg diversifikacije među raznim kategorijama likvidne imovine i unutar iste kategorije likvidne imovine iz poglavlja 2. ove glave te ostale relevantne čimbenike diversifikacije, kao što su vrste izdavatelja, vrste drugih ugovornih strana ili geografske lokacije tih izdavatelja i drugih ugovornih strana.
Nadležna tijela mogu nametnuti specifična ograničenja ili zahtjeve u pogledu likvidne imovine koju drže kreditne institucije kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima iz ovog stavka. Međutim, takva ograničenja ili zahtjevi ne primjenjuju se na:
(a) |
sljedeće kategorije imovine prvog stupnja:
|
(b) |
kategorije imovine prvog stupnja koje predstavljaju potraživanja od ili za koje jamče središnja država ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekti javnog sektora iz članka 10. stavka 1. točaka (c) i (d) pod uvjetom da kreditna institucija drži relevantnu imovinu za pokrivanje neto likvidnosnih odljeva u razdoblju stresa u valuti države članice ili treće zemlje ili da je imovinu izdala središnja država ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekti javnog sektora u matičnoj državi članici kreditne institucije; |
(c) |
obvezujuću likvidnosnu liniju ograničene primjene iz članka 12. stavka 1. točke (d). |
2. Kreditne institucije moraju imati izravan pristup svojoj likvidnoj imovini i biti u mogućnosti utržiti je u svakom trenutku tijekom razdoblja stresa u trajanju od 30 kalendarskih dana u okviru izravne prodaje ili repo ugovora na općeprihvaćenim repo tržištima. Likvidna imovina smatra se izravno dostupnom kreditnoj instituciji ako ne postoje pravne ili praktične prepreke da kreditna institucija pravodobno utrži takvu imovinu.
Imovina koja se upotrebljava za osiguranje kreditnog poboljšanja u strukturiranim transakcijama ili za pokrivanje operativnih troškova kreditnih institucija ne smatra se imovinom koja je izravno dostupna kreditnoj instituciji.
Imovina koja se drži u trećoj zemlji u kojoj postoje ograničenja u pogledu njezine slobodne prenosivosti smatra se izravno dostupnom samo ako se kreditna institucija tom imovinom koristi za pokrivanje likvidnosnih odljeva u toj trećoj zemlji. Imovina koja se drži u nekonvertibilnoj valuti smatra se izravno dostupnom samo ako se kreditna institucija koristi tom imovinom za pokrivanje likvidnosnih odljeva u toj valuti.
3. Kreditne institucije obvezne su osigurati da je njihova likvidna imovina pod kontrolom određene službe za upravljanje likvidnošću unutar kreditne institucije. Usklađenost s tim zahtjevom dokazuje se nadležnom tijelu na jedan od sljedećih načina:
(a) |
stavljanjem likvidne imovine u zasebni skup pod izravnim upravljanjem službe za upravljanje likvidnošću i s isključivom namjerom da se upotrebljava kao izvor sredstava za nepredviđene izdatke, uključujući i tijekom razdoblja stresa; |
(b) |
uspostavom internih sustava i kontrola kako bi se službi za upravljanje likvidnošću osigurala učinkovita operativna kontrola za utrživanje likvidne imovine u svakom trenutku tijekom razdoblja stresa u trajanju od 30 kalendarskih dana i pristup sredstvima za nepredviđene izdatke bez izravnog zadiranja u postojeće poslovne strategije ili strategije za upravljanje rizicima. Točnije, imovina ne smije biti uključena u zaštitni sloj likvidnosti u slučaju kada bi njezinom prodajom bez zamjene tijekom razdoblja stresa u trajanju od 30 kalendarskih dana došlo do uklanjanja zaštite što bi stvorilo otvorenu rizičnu poziciju koja prelazi interna ograničenja kreditne institucije; |
(c) |
kombinacijom mogućnosti (a) i (b), pod uvjetom da nadležno tijelo tu kombinaciju smatra prihvatljivom. |
4. Kreditne institucije redovito, a najmanje jednom godišnje, utržavaju dostatno reprezentativan uzorak svojih pozicija likvidne imovine u okviru izravne prodaje ili jednostavnog repo ugovora na općeprihvaćenom repo tržištu. Kreditne institucije razvijaju strategije za raspolaganje uzorcima likvidne imovine koje su prikladne za:
(a) |
testiranje pristupa tržištu za tu imovinu i njezinu uporabljivost; |
(b) |
provjeru učinkovitosti procesa kreditne institucije za pravodobnu utrživost imovine; |
(c) |
minimalizaciju rizika slanja negativnog signala tržištu zbog utrživanja imovine kreditne institucije za vrijeme razdoblja stresa. |
Zahtjev iz prvog podstavka ne primjenjuje se na imovinu prvog stupnja iz članka 10. osim pokrivenih obveznica iznimno visoke kvalitete, na obvezujuću likvidnosnu liniju ograničene primjene iz članka 12. stavka 1. podstavka (d) ili na depozite i druge izvore financiranja u mrežama zadruga i institucionalnim sustavima zaštite iz članka 16.
5. Zahtjevom iz stavka 2. ne sprječava se kreditne institucije da se zaštite od tržišnog rizika povezanog s njihovom likvidnom imovinom pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) |
kreditna institucija uspostavlja primjerene interne mehanizme u skladu sa stavcima 2. i 3. kako bi osigurala da ta imovina i dalje bude izravno dostupna i pod kontrolom službe za upravljanje likvidnošću; |
(b) |
neto likvidnosni odljevi i priljevi koji bi nastali u slučaju prijevremenog zatvaranja zaštite uzeti su u obzir u vrednovanju relevantne imovine u skladu s člankom 9. |
6. Kreditne institucije osiguravaju valutnu usklađenost svoje likvidne imovine s valutnom distribucijom svojih neto likvidnosnih odljeva. Međutim, nadležna tijela mogu, prema potrebi, zatražiti od kreditnih institucija da ograniče valutnu neusklađenost tako da utvrde ograničenja za udio neto likvidnosnih odljeva u određenoj valuti koji se mogu pokriti tijekom razdoblja stresa držanjem likvidne imovine koja nije izražena u toj valuti. To ograničenje primjenjuje se samo na izvještajnu valutu ili na valutu na koju se može primijeniti zahtjev za odvojeno izvještavanje u skladu s člankom 415. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013. Pri određivanju razine određenog ograničenja valutne neusklađenosti koje se može primijeniti u skladu s ovim stavkom, nadležna tijela trebaju u obzir uzeti barem sljedeće:
(a) |
sposobnost kreditne institucije da napravi bilo što od sljedećeg:
|
(b) |
utjecaj iznenadnih, nepovoljnih tečajnih kretanja na postojeće neusklađene pozicije i na učinkovitost uspostavljenih valutnih zaštita. |
Ograničenja valutnih neusklađenosti u skladu s ovim stavkom smatraju se posebnim likvidnosnim zahtjevom iz članka 105. Direktive 2013/36/EU.
Članak 9.
Vrednovanje likvidne imovine
Za potrebe izračuna svojeg koeficijenta likvidnosne pokrivenosti kreditna institucija upotrebljava tržišnu vrijednost svoje likvidne imovine. Tržišna vrijednost likvidne imovine umanjuje se, po potrebi, u skladu s korektivnim faktorima iz poglavlja 2. i u skladu s člankom 8. stavkom 5. točkom (b).
POGLAVLJE 2.
Likvidna imovina
Članak 10.
Imovina prvog stupnja
1. Imovina prvog stupnja uključuje samo imovinu koja se može svrstati u jednu ili više sljedećih kategorija i koja u svakom slučaju ispunjava ovdje utvrđene kriterije za priznavanje:
(a) |
kovanice i novčanice; |
(b) |
sljedeće izloženosti prema središnjim bankama:
|
(c) |
imovina koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče središnja država ili sljedeće jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekti javnog sektora:
|
(d) |
imovina koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče središnja država ili središnja banka treće zemlje kojoj odabrani VIPKR nije dodijelio kreditnu procjenu 1. stupnja kreditne kvalitete u skladu s člankom 114. stavkom 2.Uredbe (EU) br. 575/2013, pod uvjetom da u tom slučaju kreditna institucija može priznati tu imovinu kao imovinu prvog stupnja samo za pokrivanje neto likvidnosnih odljeva u razdoblju stresa u istoj valuti u kojoj je izražena imovina. Ako imovina nije izražena u domaćoj valuti treće zemlje kreditna institucija može priznati imovinu samo kao imovinu prvog stupnja do iznosa neto likvidnosnih odljeva u razdoblju stresa kreditne institucije u toj stranoj valuti koji odgovara njezinim aktivnostima u nadležnosti u kojoj postoji izloženost kreditnom riziku; |
(e) |
imovina koju izdaju kreditne institucije koje ispunjavaju barem jedan od sljedeća dva zahtjeva:
|
(f) |
izloženosti u obliku pokrivenih obveznica iznimno visoke kvalitete koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
|
(g) |
imovina koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče multilateralne razvojne banke i međunarodne organizacije iz članka 117. stavka 2. odnosno članka 118. Uredbe (EU) br. 575/2013. |
2. Tržišna vrijednost pokrivenih obveznica iznimno visoke kvalitete iz stavka 1. točke (f) podliježe korektivnom faktoru od najmanje 7 %. Korektivni faktori ne primjenjuju se na vrijednost preostale imovine prvog stupnja, osim u slučajevima koji se odnose na dionice i udjele u CIU-ovima iz članka 15. stavka 2. točaka (a) i (b).
Članak 11.
Imovina 2.A stupnja
1. Imovina 2.A stupnja uključuje samo imovinu koja se može svrstati u jednu ili više sljedećih kategorija i koja u svakom slučaju ispunjava ovdje utvrđene kriterije za priznavanje:
(a) |
imovina koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekti javnog sektora u državi članici ako se izloženostima prema njima dodjeljuje ponder rizika od 20 % u skladu s člankom 115. stavcima 1. i 5. odnosno člankom 116. stavcima 1., 2. i 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je primjereno; |
(b) |
imovina koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče središnja država ili središnja banka treće zemlje ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekt javnog sektora u trećoj zemlji, pod uvjetom da joj je dodijeljen ponder rizika od 20 % u skladu s člankom 114. stavkom 2., člankom 115. ili 116. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(c) |
izloženosti u obliku pokrivenih obveznica visoke kvalitete koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
|
(d) |
izloženosti u obliku pokrivenih obveznica koje izdaju kreditne institucije u trećim zemljama, a koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
|
(e) |
dužnički vrijednosni papiri trgovačkih društava koji ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
|
2. Tržišna vrijednost svake imovine 2.A stupnja podliježe korektivnom faktoru od najmanje 15 %.
Članak 12.
Imovina 2.B stupnja
1. Imovina 2.B stupnja uključuje samo imovinu koja se može svrstati u jednu ili više sljedećih kategorija i koja u svakom slučaju ispunjava ovdje utvrđene kriterije prihvatljivosti:
(a) |
izloženosti u obliku vrijednosnih papira osiguranih imovinom koje ispunjavaju zahtjeve iz članka 13.; |
(b) |
dužničke vrijednosne papire trgovačkih društava koji ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
|
(c) |
dionice, pod uvjetom da ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
|
(d) |
obvezujuće likvidnosne linije ograničene primjene koje može osigurati ESB, središnja banka države članice ili središnja banka treće zemlje, pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi iz članka 14.; |
(e) |
izloženosti u obliku pokrivenih obveznica visoke kvalitete koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
|
(f) |
za kreditne institucije koje u skladu sa svojim statutom nisu u mogućnosti iz vjerskih razloga držati kamatonosnu imovinu, nekamatonosna imovina koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče središnja banka ili središnja država ili središnja banka treće zemlje ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekt javnog sektora u trećoj zemlji, pod uvjetom da je odabrani VIPKR dodijelio toj imovini kreditnu procjenu barem 5. stupnja kreditne kvalitete u skladu s člankom 114. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili istovjetnog stupnja kreditne kvalitete u slučaju kratkoročne kreditne procjene. |
2. Tržišna vrijednost svake imovine 2.B stupnja podliježe sljedećim minimalnim korektivnim faktorima:
(a) |
primjenjivom korektivnom faktoru iz članka 13. stavka 14. za sekuritizacije 2.B stupnja; |
(b) |
korektivnom faktoru od 50 % za dužničke vrijednosne papire trgovačkih društava iz stavka 1. točke (b); |
(c) |
korektivnom faktoru od 50 % za dionice iz stavka 1. točke (c); |
(d) |
korektivnom faktoru od 30 % za programe ili izdanja pokrivenih obveznica iz stavka 1. točke (e); |
(e) |
korektivnom faktoru od 50 % za nekamatonosnu imovinu iz stavka 1. točke (f). |
3. Za kreditne institucije koje u skladu sa svojim statutom nisu u mogućnosti iz vjerskih razloga držati kamatonosnu imovinu nadležno tijelo može odobriti izuzeće od primjene stavka 1. točke (b) podtočaka ii. i iii. ovog članka, pod uvjetom da postoje dokazi o nedovoljnoj dostupnosti nekamatonosne imovine koja ispunjava te zahtjeve te da je dotična nekamatonosna imovina adekvatno likvidna na privatnim tržištima.
Pri utvrđivanju adekvatne likvidnosti nekamatonosne imovine za potrebe prvog podstavka, nadležno tijelo razmatra sljedeće čimbenike:
(a) |
dostupne podatke u pogledu njezine tržišne likvidnosti, uključujući obujam trgovanja, vidljive razlike traženih i ponuđenih cijena, cjenovnu volatilnost i učinak na cijene i |
(b) |
ostale čimbenike povezane s njezinom likvidnosti, uključujući povijesne dokaze o širini i dubini tržišta za nekamatonosnu imovinu, broj i raznolikost tržišnih sudionika i postojanje snažne tržišne infrastrukture. |
Članak 13.
Sekuritizacije 2.B stupnja
1. Izloženosti u obliku vrijednosnih papira osiguranih imovinom iz članka 12. stavka 1. točke (a) priznaju se kao sekuritizacije 2.B stupnja ako ispunjavaju kriterije utvrđene u stavcima 2. do 14.
2. Sekuritizacijska pozicija i izloženosti na kojima se temelji pozicija moraju ispuniti sve sljedeće zahtjeva:
(a) |
odabrani VIPKR dodijelio je poziciji kreditnu procjenu barem 1. stupnja kreditne kvalitete u skladu s člankom 251. ili 261. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili istovjetnog stupnja kreditne kvalitete u slučaju kratkoročne kreditne procjene; |
(b) |
pozicija je u najvišoj nadređenoj tranši ili najvišim nadređenim tranšama sekuritizacije i u svakom trenutku ima najvišu razinu nadređenosti tijekom trajanja transakcije. U tu se svrhu smatra da je tranša najviše nadređena ako nakon dostave obavijest o izvršenju i, prema potrebi, obavijesti o ubrzanju plaćanja, tranša nije podređena drugim tranšama iste sekuritizacijske transakcije ili strukture u pogledu primljenih uplata glavnice i kamate, ne uzimajući u obzir dospjele iznose proizašle iz ugovora o kamatnim ili valutnim izvedenicama, dospjele naknade ili druga slična plaćanja u skladu s člankom 261. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(c) |
odnosne izloženosti stekao je SSPN u smislu članka 4. stavka 1. točke (66.) Uredbe (EU) br. 575/2013 tako da su provedive prema trećoj osobi i izvan dohvata prodavatelja (inicijatora, sponzora ili izvornog zajmodavca) i njegovih vjerovnika, uključujući u slučaju nesolventnosti prodavatelja; |
(d) |
prijenos odnosnih izloženosti SSPN-u ne smije podlijegati strogim odredbama o poništavanju prodaje imovine u nadležnosti u kojoj je prodavatelj (inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac) osnovan. To uključuje, ali nije ograničeno na odredbe u skladu s kojima prodaju odnosnih izloženosti može poništiti likvidator prodavatelja (inicijatora, sponzora ili izvornog zajmodavca) isključivo na osnovi toga da je zaključena u određenom roku prije objave nesolventnosti prodavatelja ili odredbe prema kojima SSPN može spriječiti to poništenje samo ako može dokazati da u trenutku prodaje nije bio svjestan nesolventnosti prodavatelja; |
(e) |
upravljanje odnosnim izloženostima uređeno je sporazumom o servisiranju koji uključuje odredbe o kontinuitetu servisiranja kojima se najmanje osigurava da status neispunjavanja obveza ili nesolventnost servisera ne dovedu do prekida servisiranja; |
(f) |
dokumentacija kojom se uređuje sekuritizacija uključuje odredbe o kontinuitetu kojima se najmanje osigurava zamjena drugih ugovornih strana u izvedenicama ili pružatelja likvidnosti u slučaju njihova statusa neispunjavanja obveza ili nesolventnosti, prema potrebi; |
(g) |
sekuritizacijska pozicija osigurana je skupom homogenih odnosnih izloženosti, od kojih sve pripadaju samo jednoj od sljedećih potkategorija, ili skupom homogenih odnosnih izloženosti u okviru kojih se kombiniraju stambeni krediti iz točaka i. i ii.:
|
(h) |
pozicija nije u resekuritizaciji ili sintetskoj sekuritizaciji iz članka 4. točke (63.) odnosno članka 242. točke (11.) Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(i) |
odnosne izloženosti ne uključuju prenosive financijske instrumente ili izvedenice, osim financijskih instrumenata koje izdaje sam SSPN ili druge strane u sekuritizacijskoj strukturi i izvedenica koje se upotrebljavaju za zaštitu od valutnog rizika i kamatnog rizika; |
(j) |
u trenutku izdavanja sekuritizacije ili uključivanja u skup odnosnih izloženosti u bilo kojem trenutku nakon izdavanja odnosne izloženosti ne uključuju izloženosti prema dužnicima smanjene kreditne sposobnosti (ili, prema potrebi, jamcima smanjene kreditne sposobnosti) ako je dužnik smanjene kreditne sposobnosti (ili jamac smanjene kreditne sposobnosti) dužnik (ili jamac) koji:
|
(k) |
u trenutku izdavanja sekuritizacije ili uključivanja u skup odnosnih izloženosti u bilo kojem trenutku nakon izdavanja odnosne izloženosti ne uključuju izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza u smislu članka 178. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013. |
3. Otplata sekuritizacijskih pozicija ne smije se strukturirati tako da pretežito ovisi o prodaji imovine kojom se osiguravaju odnosne izloženosti. Međutim, tom odredbom ne sprječava se naknadna obnova ili refinanciranje tih izloženosti.
4. Struktura sekuritizacijske transakcije mora biti u skladu sa sljedećim zahtjevima:
(a) |
ako je sekuritizacija uspostavljena bez razdoblja obnove ili je razdoblje obnove završilo i ako je dostavljena obavijest o izvršenju ili ubrzanju plaćanja, primici glavnice iz odnosnih izloženosti prenose se na imatelje sekuritizacijskih pozicija postupnom amortizacijom sekuritizacijskih pozicija te nikakav znatan iznos gotovine nije zadržan u SSPN-u ni na koji datum plaćanja; |
(b) |
ako je sekuritizacija uspostavljena s razdobljem obnove, u dokumentaciji o transakciji predviđeni su odgovarajući događaji privremene isplate koji uključuju najmanje sljedeće:
|
5. Do trenutka izdavanja sekuritizacije dužnici (ili, prema potrebi, jamci) moraju izvršiti najmanje jedno plaćanje, osim ako je sekuritizacija osigurana kreditnim linijama iz stavka 2. točke (g) podtočke v.
6. U slučaju sekuritizacija kada su odnosne izloženosti stambeni krediti iz stavka 2. točke (g) podtočaka i. i ii., skup kredita ne smije uključivati nijedan kredit koji je stavljen na tržište i zajamčen pod pretpostavkom da je podnositelj zahtjeva za kredit ili, prema potrebi posrednik, upozoren da zajmodavac možda nije provjerio dostavljene informacije.
7. U slučaju sekuritizacija kada su odnosne izloženosti stambeni krediti iz stavka 2. točke (g) podtočaka i. i ii., procjena kreditne sposobnosti dužnika mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u članku 18. stavcima 1. do 4., stavku 5. točki (a) i stavku 6. Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) ili jednakovrijedne zahtjeve u trećim zemljama.
8. U slučaju sekuritizacija kada su odnosne izloženosti krediti i najmovi za kupnju automobila te potrošački krediti i kreditne linije iz stavka 2. točke (g) podtočaka iv. i v., procjena kreditne sposobnosti dužnika mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u članku 8. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8).
9. Ako inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac sekuritizacije ima poslovni nastan u Uniji, on postupa u skladu sa zahtjevima iz dijela petog Uredbe (EU) br. 575/2013 i u skladu s člankom 8.b Uredbe (EU) br. 1060/2009 objavljuje informacije o kreditnoj kvaliteti i uspješnosti odnosnih izloženosti, strukturi transakcije, novčanim tokovima i svakom kolateralu kojim se pokrivaju izloženosti, kao i informacije potrebne ulagateljima za provedbu sveobuhvatnih i na dobroj informiranosti utemeljenih testiranja otpornosti na stres. Ako inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac ima poslovni nastan izvan Unije, sveobuhvatni podaci na razini kredita u skladu sa standardima koje sudionici na tržištu općenito prihvaćaju stavljaju se na raspolaganje postojećim i potencijalnim ulagateljima i regulatorima po izdavanju ili redovito,
10. Odnosne izloženosti ne smije inicirati kreditna institucija koja drži sekuritizacijsku poziciju u svojem zaštitnom sloju likvidnosti, njezino društvo kćer, njezino matično društvo, društvo kćer njezina matičnog društva ili bilo koje društvo koje je usko povezano s tom kreditnom institucijom.
11. Veličina izdanja tranše mora iznositi najmanje 100 milijuna EUR (ili protuvrijednost u domaćoj valuti).
12. Preostalo ponderirano prosječno trajanje tranše iznosi najviše pet godina, a izračunava se primjenom pretpostavke o prijevremenoj otplati cijene transakcije ili stalnoj stopi prijevremene otplate od 20 %, ovisno o tome što je niže, za koje kreditna institucija pretpostavlja da je opcija kupnje izvršena na prvi dopušteni datum kupnje.
13. Inicijator izloženosti na kojoj se temelji sekuritizacija institucija je kako je definirana u članku 4. točki (3.) Uredbe (EU) br. 575/2013 ili društvo čija je osnovna djelatnost obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. točkama 2. do 12. i točki 15. Direktive 2013/36/EU.
14. Tržišna vrijednost sekuritizacija 2.B stupnja podliježe barem sljedećim korektivnim faktorima:
(a) |
25 % za sekuritizacije osigurane potkategorijama imovine iz stavka 2. točke (g) podtočaka i., ii. i iv.; |
(b) |
35 % za sekuritizacije osigurane potkategorijama imovine iz stavka 2. točke (g) podtočaka iii. i v. |
Članak 14.
Obvezujuće likvidnosne linije ograničene primjene
Kako bi se priznavale kao imovina 2.B stupnja, obvezujuće likvidnosne linije ograničene primjene koje može osigurati središnja banka iz članka 12. stavka 1. točke (d) moraju ispunjavati sve sljedeće kriterije:
(a) |
tijekom razdoblja koje nije stresno linija podliježe naknadi za neiskorišteni dio na ukupni obvezujući iznos koji je najmanje veći od sljedećeg:
Tijekom razdoblja stresa središnja banka može smanjiti naknadu za neiskorišteni dio opisanu u prvom podstavku ove točke, pod uvjetom da su ispunjeni minimalni zahtjevi koji se primjenjuju na likvidnosne linije u okviru alternativnog pristupa likvidnosti u skladu s člankom 19.; |
(b) |
linija je osigurana neopterećenom imovinom vrste koju odredi središnja banka. Imovina koja se dostavlja kao kolateral mora ispunjavati sve sljedeće kriterije:
|
(c) |
linija je u skladu s okvirom politike središnje banke prema drugoj ugovornoj strani; |
(d) |
obveza trajanja za liniju premašuje razdoblje stresa od 30 kalendarskih dana iz članka 4.; |
(e) |
središnja banka ne može liniju opozvati prije njezina ugovorenog dospijeća i nije donesena dodatna odluka o kreditu dok se predmetnu kreditnu instituciju i dalje procjenjuje kao solventnu; |
(f) |
postoji službena politika koju je objavila središnja banka i u kojoj je navedena njezina odluka o dodjeli obvezujućih likvidnosnih linija ograničene primjene, uvjeti kojima se uređuje linija i vrste kreditnih institucija koje se mogu prijaviti za te linije. |
Članak 15.
CIU
1. Dionice ili udjeli u subjektima za zajednička ulaganja (CIU) priznaju se kao likvidna imovina jednakog stupnja kao odnosna likvidna imovina dotičnog subjekta do najvećeg iznosa od 500 milijuna EUR (ili protuvrijednosti u domaćoj valuti) za svaku kreditnu instituciju pojedinačno, pod sljedećim uvjetima:
(a) |
poštuju se zahtjevi iz članka 132. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(b) |
CIU ulaže samo u likvidnu imovinu i izvedenice, a u potonjem slučaju samo u onoj mjeri potrebnoj za ublažavanje kamatnog, valutnog ili kreditnog rizika u portfelju. |
2. Kreditne institucije primjenjuju sljedeće minimalne korektivne faktore na svoje dionice ili udjele u CIU-ima ovisno o kategoriji odnosne likvidne imovine:
(a) |
0 % za kovanice i novčanice te izloženosti prema središnjim bankama iz članka 10. stavka 1. točke (b); |
(b) |
5 % za imovinu prvog stupanja, osim pokrivenih obveznica iznimno visoke kvalitete; |
(c) |
12 % za pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete iz članka 10. stavka 1. podstavka (f); |
(d) |
20 % za imovinu 2.A stupnja; |
(e) |
30 % za sekuritizacije 2.B stupnja osigurane potkategorijama imovine iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka i., ii. i iv.; |
(f) |
35 % za pokrivene obveznice 2.B stupnja iz članka 12. stavka 1. točke (e); |
(g) |
40 % za sekuritizacije 2.B stupnja osigurane potkategorijama imovine iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka iii. i v.; i |
(h) |
55 % za dužničke vrijednosne papire trgovačkih društava 2.B stupnja iz članka 12. stavka 1. točke (b) i dionice iz članka 12. stavka 1. točke (c) i za nekamatonosnu imovinu iz članka 12. stavka 1. točke (f). |
3. Pristup iz stavka 2. primjenjuje se kako slijedi:
(a) |
ako je kreditna institucija upoznata s odnosnim izloženostima CIU-a, može pregledati navedene odnosne izloženosti kako bi im odredila odgovarajući korektivni faktor u skladu sa stavkom 2.; |
(b) |
ako kreditna institucija nije upoznata s odnosnim izloženostima CIU-a, smatra se da CIU ulaže, u najvećoj mjeri u kojoj mu je to dopušteno, rastućim redoslijedom u likvidnu imovinu kako je raspoređena za potrebe stavka 2., počevši od one navedene u stavku 2. točki (g), dok ne dosegne najveći ukupni dopušteni iznos ulaganja. Jednak pristup primjenjuje se radi određivanja razine likvidnosti odnosne imovine ako kreditna institucija nije upoznata s odnosnim izloženostima CIU-a. |
4. Kreditne institucije su obvezne razviti učinkovite metodologije i postupke za izračun i iskazivanje tržišne vrijednosti i korektivnih faktora za dionice ili udjele u CIU-ima. Ako izloženost nije dovoljno značajna da bi kreditna institucija razvila vlastite metodologije i pod uvjetom da je, u svakom slučaju, nadležno tijelo uvjereno da je taj uvjet ispunjen, kreditnoj instituciji dopušteno je osloniti se na sljedeće treće osobe za izračun i iskazivanje korektivnih faktora za dionice ili udjele u CIU-ima:
(a) |
depozitar CIU-a, pod uvjetom da CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire te deponira sve te vrijednosne papire kod navedenog depozitara; ili |
(b) |
za druge CIU-ove, društvo za upravljanje CIU-om, pod uvjetom da društvo za upravljanje CIU-om ispunjava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013. |
5. Ako kreditna institucija ne postupa u skladu sa zahtjevima iz stavka 4. ovog članka u pogledu dionica ili udjela u CIU-u, prestaje ih priznavati kao likvidnu imovinu za potrebe ove Uredbe u skladu s člankom 18.
Članak 16.
Depoziti i drugi izvori financiranja u mrežama zadruga i institucionalnim sustavima zaštite
1. Ako kreditna institucija pripada institucionalnom sustavu zaštite vrste koja je navedena u članku 113. stavku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013, mreži koja bi se priznavala za izuzeće predviđeno u članku 10. navedene Uredbe ili mreži zadruga u državi članici, depoziti po viđenju koje kreditna institucija drži kod središnje institucije smatraju se likvidnom imovinom u skladu s jednom od sljedećih odredaba:
(a) |
ako je u skladu s nacionalnim pravom ili pravnom obvezujućim dokumentima kojima se uređuje sustav ili mreža središnja institucija obvezna držati ili uložiti depozite u likvidnu imovinu određenog stupnja ili kategorije, depoziti se tretiraju kao likvidna imovina jednakog stupnja ili kategorije u skladu s ovom Uredbom; |
(b) |
ako središnja institucija nije obvezna držati ili ulagati depozite u likvidnu imovinu određenog stupnja ili kategorije, depoziti se tretiraju kao imovina 2.B stupnja u skladu s ovom Uredbom, a njihov preostali iznos podliježe minimalnom korektivnom faktoru od 25 %. |
2. Ako u skladu s pravom države članice ili pravno obvezujućim dokumentima kojima se uređuju mreže ili sustavi opisani u stavku 1. kreditna institucija u roku od 30 kalendarskih dana ima pristup izvorima likvidnosti iz središnje institucije ili druge institucije u istoj mreži ili sustavu, ti se izvori financiranja tretiraju kao imovina 2.B stupnja u mjeri u kojoj se ne osiguravaju likvidnom imovinom određenog stupnja ili kategorije. Minimalni korektivni faktor od 25 % primjenjuje se na obvezujući iznos glavnice izvora likvidnosti.
Članak 17.
Sastav zaštitnog sloja likvidnosti prema stupnju imovine
1. Kreditne institucije moraju u svakom trenutku ispunjavati sljedeće zahtjeve u pogledu sastava njihova zaštitnog sloja likvidnosti:
(a) |
najmanje 60 % zaštitnog sloja likvidnosti treba činiti imovina prvog stupanja; |
(b) |
najmanje 30 % zaštitnog sloja likvidnosti treba činiti imovina prvog stupnja, isključujući pokrivene obveznice iznimno visoke kvalitete iz članka 10. stavka 1. točke (f); |
(c) |
najviše 15 % zaštitnog sloja likvidnosti može činiti imovina 2.B stupnja. |
2. Zahtjevi utvrđeni u stavku 1. primjenjuju se nakon prilagodbe za učinak koji na rezervu likvidne imovine imaju osigurano financiranje, transakcije osigurane kolateralom ili transakcije razmjene kolaterala u kojima se upotrebljava likvidna imovina ako te transakcije dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana, nakon odbitka primjenjivih korektivnih faktora i pod uvjetom da kreditna institucija postupa u skladu s operativnim zahtjevima iz članka 8.
3. Kreditne institucije određuju sastav svojeg zaštitnog sloja likvidnosti u skladu s formulama iz Priloga I. ovoj Uredbi.
Članak 18.
Kršenje zahtjeva
1. Ako likvidna imovina prestane biti u skladu s primjenjivim općim zahtjevima iz članka 7., operativnim zahtjevima iz članka 8. stavka 2. ili primjenjivim kriterijima prihvatljivosti iz ovog poglavlja, kreditna institucija prestaje je priznavati kao likvidnu imovinu najkasnije 30 kalendarskih dana od datuma kad je nastupilo kršenje zahtjeva.
2. Stavak 1. primjenjuje se na dionice ili udjele u CIU-u koji više ne ispunjavaju zahtjeve prihvatljivosti samo ako ne premašuju 10 % ukupne imovine CIU-a.
Članak 19.
Alternativni pristupi likvidnosti
1. Ako kreditne institucije nemaju dovoljno likvidne imovine u određenoj valuti kako bi ispunile koeficijent likvidnosne pokrivenosti iz članka 4., primjenjuje se jedna od sljedećih odredaba ili više njih:
(a) |
zahtjev u pogledu valutne usklađenosti utvrđen u članku 8. stavku 6. ne primjenjuje se na tu valutu; |
(b) |
kreditna institucija može pokriti manjak likvidne imovine u nekoj valuti kreditnim linijama središnje banke u državi članici ili trećoj zemlji te valute, pod uvjetom da je linija u skladu sa svim sljedećim zahtjevima:
|
(c) |
ako postoji manjak imovine prvog stupnja, no postoji dovoljno imovine 2.A stupnja, kreditna institucija može držati dodatnu imovinu 2.A stupnja u zaštitnom sloju likvidnosti te se smatra da se gornje granice prema stupnju imovine iz članka 17. mijenjaju na odgovarajući način. Navedena dodatna imovina 2.A stupnja podliježe minimalnom korektivnom faktoru koji iznosi 20 %. Svaka imovina 2.B stupnja koju drži kreditna institucija i dalje podliježe korektivnim faktorima koji se primjenjuju u svakom slučaju u skladu s ovim poglavljem. |
2. Kreditne institucije primjenjuju odstupanja predviđena u stavku 1. obrnuto proporcionalno raspoloživosti relevantne likvidne imovine. Kreditne institucije procjenjuju svoje likvidnosne potrebe radi primjene ovog članka uzimajući u obzir svoju sposobnost da dobrim upravljanjem likvidnošću smanje potrebu za tom likvidnom imovinom i držanjem navedene imovine od strane drugih sudionika na tržištu.
3. Valute koje mogu imati koristi od odstupanja iz stavka 1. i mjera u kojoj jedno odstupanje ili više njih mogu biti ukupno raspoloživi za određenu valutu određuju se provedbenom uredbom koju donosi Komisija u skladu s člankom 419. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.
4. Detaljni uvjeti koji se primjenjuju na upotrebu odstupanja iz stavka 1. točaka (a) i (b) određuju se delegiranim aktom koji donosi Komisija u skladu s člankom 419. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.
GLAVA III.
LIKVIDNOSNI ODLJEVI I PRILJEVI
POGLAVLJE 1.
Neto likvidnosni odljevi
Članak 20.
Definicija neto likvidnosnih odljeva
1. Neto likvidnosnih odljevi zbroj su likvidnosnih odljeva iz točke (a) umanjenih za zbroj likvidnosnih priljeva iz točke (b), ali ne smiju biti manji od nule, te se izračunavaju kako slijedi:
(a) |
zbroj likvidnosnih odljeva kako su definirani u poglavlju 2.; |
(b) |
zbroj likvidnosnih priljeva kako su definirani u poglavlju 3., izračunani kako slijedi:
|
2. Likvidnosni priljevi i likvidnosni odljevi procjenjuju se tijekom razdoblja stresa od 30 kalendarskih dana, uz pretpostavku kombinacije idiosinkrastičnog stresnog scenarija i stresnog scenarija na razini tržišta iz članka 5.
3. Izračun iz stavka 1. provodi se u skladu s formulom utvrđenom u Prilogu II.
Članak 21.
Zahtjevi za procjenu učinka kolaterala primljenog u transakcijama s izvedenicama
Kreditne institucije izračunavaju likvidnosne odljeve i priljeve predviđene u razdoblju od 30 kalendarskih dana za ugovore navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013 na neto osnovi po drugim ugovornim stranama, pod uvjetom da postoje dvostrani sporazum o netiranju u skladu s člankom 295. navedene Uredbe. Za potrebe ovog članka neto osnova znači umanjeno za kolateral koji će se primiti pod uvjetom da se priznaje kao likvidna imovina u skladu s glavom II. ove Uredbe. Odljevi i priljevi novca koji proizlaze iz transakcija s izvedenicama u stranoj valuti i uključuju potpunu razmjenu iznosa glavnice, što se izvodi istodobno (ili na isti dan), izračunavaju se na neto osnovi, čak i kad te transakcije nisu obuhvaćene dvostranim sporazumom o netiranju.
POGLAVLJE 2.
Likvidnosni odljevi
Članak 22.
Definicija likvidnosnih odljeva
1. Likvidnosni odljevi izračunavaju se množenjem preostalih stanja različitih kategorija ili vrsta obveza i izvanbilančnih obveza sa stopama po kojima se očekuje njihov odljev ili povlačenje kako je navedeno u ovom poglavlju.
2. Likvidnosni odljevi iz stavka 1., u svakom slučaju pomnoženi primjenjivom stopom odljeva, uključuju:
(a) |
trenutačno preostali dio stabilnih depozita stanovništva i drugih depozita stanovništva u skladu s člancima 24., 25. i 26.; |
(b) |
trenutačno preostale iznose drugih obveza koje dospijevaju, čiju isplatu može zahtijevati izdavatelj ili pružatelj izvora financiranja ili koji podrazumijevaju očekivanje pružatelja financiranja da će kreditna institucija otplatiti obvezu u sljedećih 30 kalendarskih dana, kako je određeno u skladu s člancima 27 i 28.; |
(c) |
dodatne odljeve određene u skladu s člankom 30.; |
(d) |
maksimalni iznos koji je moguće povući tijekom sljedećih 30 kalendarskih dana iz neiskorištenih ugovorenih kreditnih i likvidnosnih linija, kako je određeno u skladu s člankom 32.; |
(e) |
dodatne odljeve utvrđene procjenom u skladu s člankom 23. |
Članak 23.
Dodatni likvidnosni odljevi za druge proizvode i usluge
1. Kreditne institucije redovito procjenjuju vjerojatnost i potencijalni obujam likvidnosnih odljeva tijekom 30 kalendarskih dana u vezi s proizvodima i uslugama koji nisu obuhvaćeni člancima 27. do 31. te koje one nude ili sponzoriraju ili za koje bi potencijalni kupci smatrali da su povezane s tim institucijama. Navedeni proizvodi ili usluge uključuju, ali nisu ograničeni na likvidnosne odljeve koji proizlaze iz ugovornih aranžmana iz članka 429. i Priloga I. Uredbi (EU) br. 575/2013, kao što su:
(a) |
druge izvanbilančne obveze i obveze potencijalnog financiranja, uključujući između ostalog neugovorene linije financiranja, |
(b) |
neiskorištene kredite i predujmove velikim klijentima; |
(c) |
hipoteke koje su ugovorene, ali nisu još korištene; |
(d) |
kreditne kartice; |
(e) |
prekoračenja po računima; |
(f) |
planirane odljeve povezane s obnavljanjem ili odobravanjem novih kredita stanovništvu i kredita velikim klijentima; |
(g) |
planirane obveze povezane s izvedenicama; |
(h) |
izvanbilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine. |
2. Odljevi iz stavka 1. procjenjuju se na temelju pretpostavke kombinacije idiosinkrastičnog stresnog scenarija i stresnog scenarija na razini tržišta iz članka 5. Pri toj procjeni, institucije posebno vode računa o značajnoj šteti za ugled do koje bi moglo doći ako se ne bi osigurala likvidnosna podrška navedenim proizvodima ili uslugama. Kreditne institucije najmanje jednom godišnje izvješćuju nadležna tijela o proizvodima i uslugama čiji su vjerojatnost i potencijalni obujam likvidnosnih odljeva iz stavka 1. značajni, a nadležna tijela utvrđuju visinu odljeva. Nadležna tijela mogu primijeniti stopu odljeva do 5 % za izvanbilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine, kako je navedeno u članku 429. i Prilogu I. Uredbi (EU) br. 575/2013.
3. Nadležna tijela najmanje jednom godišnje izvješćuju EBA-u o vrstama proizvoda ili usluga za koje su utvrdili odljeve na temelju izvješća kreditnih institucija. U navedenom izvješću ona također objašnjavaju metodologiju primijenjenu na određivanje odljeva.
Članak 24.
Odljevi iz stabilnih depozita stanovništva
1. Osim ako su ispunjeni kriteriji za višu stopu odljeva u skladu s člankom 25. stavkom 2., 3. ili 5., iznos depozita stanovništva obuhvaćenih sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) ili Direktivom 2014/49/EU ili istovjetnim sustavom osiguranja depozita u trećoj zemlji smatra se stabilnim i množi se s 5 % ako je depozit:
(a) |
dio postojanog odnosa, koji umanjuje vjerojatnost povlačenja; ili |
(b) |
pohranjen na transakcijskom računu. |
2. Za potrebe stavka 1. točke (a) smatra se da su depoziti stanovništva dio postojanog odnosa ako deponent ispunjava najmanje jedan od sljedećih kriterija:
(a) |
ima aktivan ugovorni odnos s kreditnom institucijom u trajanju od najmanje 12 mjeseci; |
(b) |
ima kreditni odnos s kreditnom institucijom za stambene kredite ili druge dugoročne kredite; |
(c) |
s kreditnom institucijom ima najmanje jedan aktivan proizvod koji nije kredit. |
3. Za potrebe stavka 1. točke (b) smatra se da je depozit stanovništva pohranjen na transakcijskom računu ako se plaće, prihod ili transakcije redovito uplaćuju na taj račun ili ga terete.
4. Odstupajući od stavka 1., od 1. siječnja 2019. nadležna tijela mogu ovlastiti kreditne institucije da s 3 % pomnože iznos stabilnih depozita stanovništva iz stavka 1. obuhvaćenih sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 2014/49/EU do najviše razine od 100 000 EUR kako je određeno u članku 6. stavku 1. navedene Direktive, pod uvjetom da je Komisija potvrdila da službeno priznati sustav osiguranja depozita ispunjava sljedeće kriterije:
(a) |
sustav osiguranja depozita ima dostupna financijska sredstva, kako je navedeno u članku 10. Direktive 2014/49/EU, koja su ex ante prikupljena putem doprinosa članova najmanje jednom godišnje; |
(b) |
sustav osiguranja depozita ima odgovarajuća sredstva za osiguranje pristupa dodatnom financiranju u slučaju velikog pritiska na njegove pričuve, uključujući pristup izvanrednim doprinosima kreditnih institucija koje su članovi sustava osiguranja depozita i odgovarajućim drugim aranžmanima za financiranje u cilju dobivanja kratkoročnog financiranja od javnih ili privatnih trećih osoba; |
(c) |
sustavom osiguranja depozita osigurava se rok isplate od sedam radnih dana iz članka 8. stavka 1. Direktive 201/49/EU od datuma primjene stope odljeva od 3 %. |
5. Nadležna tijela daju odobrenje iz stavka 4. tek nakon što su dobila prethodno odobrenje Komisije. To se odobrenje zahtijeva u okviru obrazložene obavijesti koja uključuje dokaze da bi stope odljeva stabilnih depozita stanovništva bile niže od 3 % tijekom razdoblja stresa u skladu sa scenarijima iz članka 5. Obrazložena obavijest dostavlja se Komisiji najmanje tri mjeseca prije datuma od kojeg se odobrenje zahtijeva. Komisija procjenjuje usklađenost relevantnog sustava osiguranja depozita s uvjetima utvrđenima u stavku 4. točkama (a), (b) i (c). Ako su ti uvjeti ispunjeni, Komisija odobrava zahtjev nadležnog tijela za dodjelu odobrenja, osim ako postoje prevladavajući razlozi za uskraćivanje odobrenja, uzimajući u obzir funkcioniranje unutarnjeg tržišta depozita stanovništva. Sve kreditne institucije povezane s tim odobrenim sustavom osiguranja depozita imaju pravo na primjenu stope odljeva od 3 %. Komisija mora zatražiti mišljenje EBA-e o usklađenosti relevantnog sustava osiguranja depozita s uvjetima utvrđenima u stavku 4. točkama (a), (b) i (c).
6. Nadležno tijelo može odobriti kreditnim institucijama da iznos depozita stanovništva obuhvaćenih sustavom osiguranja depozita u trećoj zemlji koji je istovjetan sustavu iz stavka 1. pomnože s 3 % ako treća zemlja odobrava taj tretman.
Članak 25.
Odljevi iz drugih depozita stanovništva
1. Kreditne institucije obvezne su pomnožiti s 10 % druge depozite stanovništva, uključujući dio depozita stanovništva koji nije obuhvaćen člankom 24., osim ako se primjenjuju uvjeti iz stavka 2.
2. Drugi depoziti stanovništva podliježu višim stopama odljeva, kako odredi kreditna institucija, u skladu sa stavkom 3., ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) |
ukupno stanje depozita, uključujući sve depozitne račune klijenata u toj kreditnoj instituciji ili grupi, premašuje 500 000 EUR; |
(b) |
depozit je pohranjen na računu koji je isključivo dostupan putem interneta; |
(c) |
na depozit se primjenjuje kamatna stopa koja ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
|
(d) |
depozit je izvorno deponiran kao oročeni depozit s datumom isteka koji dospijeva u razdoblju od 30 kalendarskih dana ili depozit ima fiksni otkazni rok u skladu s ugovornim aranžmanima, osim onih depozita koji se priznaju za tretman predviđen u stavku 4.; |
(e) |
za kreditne institucije s poslovnim nastanom u Uniji, deponent ima boravište u trećoj zemlji ili je depozit denominiran u valuti koja nije euro ili domaćoj valuti države članice. Za kreditne institucije i podružnice u trećim zemljama, deponent nema boravište u trećoj zemlji ili je depozit denominiran u drugoj valuti, a ne u domaćoj valuti treće zemlje. |
3. Kreditne institucije primjenjuju višu stopu odljeva određenu kako slijedi:
(a) |
ako depoziti stanovništva ispunjavaju kriterij iz stavka 2. točke (a) ili dva kriterija iz točaka (b) do (e), primjenjuje se stopa odljeva od 10 % do 15 %; |
(b) |
ako su depoziti stanovništva u skladu sa stavkom 2. točkom (a) i najmanje još jednim kriterijem iz stavka 2., ili u skladu s tri ili više kriterija iz stavka 2., primjenjuje se stopa odljeva od 15 % do 20 %. |
Ovisno o pojedinom slučaju, nadležna tijela mogu primijeniti višu stopu odljeva ako je to opravdano zbog specifičnih okolnosti kreditne institucije. Kreditne institucije primjenjuju stopu odljeva iz stavka 3. točke (b) na depozite stanovništva ako procjena iz stavka 2. nije provedena ili nije dovršena.
4. Kreditne institucije mogu isključiti iz izračuna odljeva određene jasno definirane kategorije depozita stanovništvu ako kreditna institucija u svakom slučaju na cjelokupnu kategoriju tih depozita dosljedno primjenjuje sljedeće, osim u pojedinačno opravdanim slučajevima kad se deponent nalazi u teškoj situaciji:
(a) |
deponentu nije dopušteno povući depozit u roku od 30 kalendarskih dana; ili |
(b) |
za prijevremena povlačenja u roku od 30 kalendarskih dana, deponent mora platiti kaznu za gubitak kamate od datuma povlačenja do datuma ugovorenog dospijeća i novčanu kaznu koja ne treba prelaziti dospjelu kamatu za vrijeme koje je prošlo od datuma depozita i datuma povlačenja. |
Ako se dio depozita iz prvog podstavka može povući bez kazne, samo se taj dio tretira kao depozit po viđenju, a preostali iznos tretira se kao oročeni depozit iz ovog stavka. Stopa odljeva od 100 % primjenjuje se na otkazane depozite s preostalim rokom dospijeća od najviše 30 kalendarskih dana i ako je isplata dogovorena s drugom kreditnom institucijom.
5. Odstupajući od stavaka 1. do 4. i članka 24., kreditne institucije obvezne su pomnožiti depozite stanovništva koje su uzele u trećim zemljama stopom odljeva s višim postotkom ako je taj postotak predviđen u nacionalnom pravu na temelju kojeg se utvrđuju likvidnosni zahtjevi u toj trećoj zemlji.
Članak 26.
Odljevi s međuovisnim priljevima
Podložno prethodnom odobrenju nadležnog tijela, kreditne institucije mogu izračunati likvidnosni odljev umanjen za međuovisni priljev koji ispunjava sljedeće uvjete:
(a) |
međuovisni priljev izravno je povezan s odljevom i ne uzima se u obzir u izračunu likvidnosnih priljeva iz poglavlja 3. |
(b) |
međuovisni priljev zahtijeva se u skladu s pravnom, regulatornom ili ugovornom obvezom; |
(c) |
međuovisni priljev ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
|
Članak 27.
Odljevi na osnovi operativnih depozita
1. Kreditne institucije obvezne su pomnožiti s 25 % obveze koje proizlaze iz dolje navedenih depozita:
(a) |
depozit koji mora držati deponent da bi mogao dobiti usluge poravnanja, skrbništva ili upravljanja gotovinom ili druge slične usluge od institucije u kontekstu postojanog operativnog odnosa; |
(b) |
depozit u kontekstu sudjelovanja u zajedničkim zadacima unutar institucionalnog sustava zaštite koji ispunjava zahtjeve iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili u okviru grupe zadružnih kreditnih institucija koje su stalno povezane sa središnjim tijelom i ispunjavaju zahtjeve iz članka 113. stavka 6. navedene Uredbe, ili kao zakonski ili ugovorno utvrđen depozit druge kreditne institucije koja je član istog institucionalnog sustava zaštite ili mreže zadruga, pod uvjetom da ti depoziti nisu priznati kao likvidna imovine kreditne institucije koja pohranjuje depozit iz stavka 3. i članka 16.; |
(c) |
depozit koji mora držati deponent u kontekstu postojanog operativnog odnosa osim onog navedenog u točki (a); |
(d) |
depozit koji mora držati deponent radi dobivanja usluga poravnanja gotovinskih transakcija i usluga središnje institucije i ako kreditna institucija pripada mreži ili sustavu iz članka 16. |
2. Odstupajući od stavka 1., kreditne institucije obvezne su pomnožiti s 5 % dio obveza koje proizlaze iz depozita iz stavka 1. točke (a), a koji je obuhvaćen sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ ili Direktivom 2014/49/EU ili istovjetnim sustavom osiguranja depozita u trećoj zemlji.
3. Depoziti kreditnih institucija deponirani kod središnje institucije koji se smatraju likvidnom imovinom kreditne institucije koja pohranjuje depozit u skladu s člankom 16. množe se sa stopom odljeva od 100 % za središnju instituciju u pogledu iznosa te likvidne imovine nakon primjene korektivnog faktora. Ta se likvidna imovina ne računa za pokriće odljeva osim odljeva iz prve rečenice ovog stavka te se ne uzima u obzir za potrebe izračuna sastava preostalog zaštitnog sloja likvidnosti na temelju članka 17. za središnju instituciju na pojedinačnoj razini.
4. Usluge poravnanja, skrbništva ili upravljanja gotovinom ili druge slične usluge iz stavka 1. točaka (a) i (d) pokrivaju te usluge samo ako se one pružaju u kontekstu postojanog odnosa koji je ključan za deponenta. Depoziti iz stavka 1. točaka (a), (c) i (d) moraju imati značajna pravna ili operativna ograničenja zbog kojih značajna povlačenja u razdoblju od 30 kalendarskih dana nisu vjerojatna. Sredstva koja premašuju sredstva potrebna za pružanje operativnih usluga tretiraju se kao neoperativni depoziti.
5. Depoziti koji proizlaze iz korespondentnog bankarstva ili pružanja usluga glavnog brokera ne tretiraju se kao operativni depozit i dobivaju stopu odljeva od 100 %.
6. Kako bi utvrdila depozite iz stavka 1. točke (c), kreditna institucija smatra da postoji postojan operativni odnos s nefinancijskim klijentom, isključujući oročene depozite, štedne depozite i brokerirane depozite, ako su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:
(a) |
naknada za račun određuje se po stopi koja je najmanje pet baznih bodova niža od prevladavajuće stope za depozite velikih klijenata usporedivih karakteristika, ali ne mora biti negativna; |
(b) |
depozit se pohranjuje na posebno označenim računima i određuje se tako da se ne stvaraju ekonomski poticaji kojima se deponenta potiče da u depozitu drži više sredstva nego što je potrebno za operativni odnos; |
(c) |
značajne transakcije redovito se odobravaju i terete na predmetnom računu; |
(d) |
ispunjen je jedan od sljedećih kriterija:
|
Samo se dio depozita koji je potreban za korištenje usluga čiji je depozit nusproizvod tretira kao operativni depozit. Višak se smatra neoperativnim.
Članak 28.
Odljevi na osnovi drugih obveza
1. Kreditne institucije su obvezne pomnožiti s 40 % obveze koje proizlaze iz depozita klijenata koji nisu financijski klijenti, država, središnjih banaka, multilateralnih razvojnih banaka, subjekata javnog sektora, kreditnih unija koje je odobrilo nadležno tijelo, društava za privatno ulaganje ili klijenata koji su brokeri depozita, pod uvjetom da nisu obuhvaćene člankom 27.
Odstupajući od prvog podstavka, ako su obveze iz tog podstavka obuhvaćene sustavom osiguranja depozita u skladu s Direktivom 94/19/EZ ili Direktivom 2014/49/EU ili istovjetnim sustavom osiguranja depozita u trećoj zemlji, one se množe s 20 %.
2. Kreditne institucije obvezne su pomnožiti s 0 % obveze koje proizlaze iz vlastitih troškova poslovanja.
3. Kreditne institucije obvezne su pomnožiti obveze koje proizlaze iz transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala koje dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana kako su definirane u članku 192. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 575/2013 sa sljedećim postotcima:
(a) |
0 % ako su osigurane imovinom koja bi se smatrala imovinom prvog stupnja u skladu s člankom 10., osim pokrivenih obveznica iznimno visoke kvalitete iz članka 10. stavka 1. točke (f) ili ako je zajmodavac središnja banka; |
(b) |
7 % ako su osigurane imovinom koja bi se smatrala pokrivenim obveznicama iznimno visoke kvalitete iz članka 10. stavka 1. točke (f); |
(c) |
15 % ako su osigurane imovinom koja bi se smatrala imovinom 2.A u skladu s člankom 11.; |
(d) |
25 %:
|
(e) |
35 % ako su osigurane potkategorijama imovine iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka iii. ili v.; |
(f) |
50 % ako su osigurane:
|
(g) |
100 % ako su osigurane imovinom koja se ne bi smatrala likvidnom imovinom u skladu s glavom II., osim transakcija obuhvaćenih točkom (d) podtočkom ii. ovog stavka ili ako je zajmodavac središnja banka. |
4. Razmjene kolaterala koje dospijevaju tijekom sljedećih 30 dana dovode do odljeva viška likvidnosne vrijednosti pozajmljene imovine u usporedbi s likvidnosnom vrijednošću imovine dane u zajam, osim ako je druga ugovorna strana središnja banka u kojem slučaju se primjenjuje odljev od 0 %.
5. Iznosi depozita koji se drže na posebnim računima povezanima sa sustavima zaštite klijenata uvedenima nacionalnim propisima tretiraju se kao priljevi u skladu s člankom 32. i isključuju se iz rezerve likvidne imovine.
6. Kreditne institucije primjenjuju stopu odljeva od 100 % na sve zapise, obveznice i dužničke vrijednosne papire, osim ako se obveznica prodaje isključivo na tržištu proizvoda i usluga za stanovništvo i drži na računu stanovništva u kojem se slučaju ti instrumenti mogu tretirati kao odgovarajuća kategorija depozita stanovništva. Moraju se utvrditi ograničenja tako da navedene instrumente ne mogu kupiti i držati stranke koje nisu fizičke osobe i mali i srednji poduzetnici.
Članak 29.
Odljevi unutar grupe ili institucionalnog sustava zaštite
1. Odstupajući od članka 31., nadležna tijela mogu odobriti primjenu niže stope odljeva u pojedinim slučajevima za neiskorištene kreditne ili likvidnosne linije ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) |
ako postoje razlozi za očekivanje nižeg odljeva čak i u uvjetima kombinacije idiosinkrastičnog stresnog scenarija i stresnog scenarija na razini tržišta kod pružatelja; |
(b) |
druga ugovorna strana je matična institucija ili institucija kći kreditne institucije ili drugo društvo kći iste matične institucije ili je povezano s kreditnom institucijom odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive Vijeća 83/349/EEZ (10) ili je član istog institucionalnog sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili središnja institucija ili član neke mreže ili grupe zadruga iz članka 10. navedene Uredbe; |
(c) |
niža stopa odljeva nije niža od stope priljeva koju primjenjuje druga ugovorna strana; |
(d) |
kreditna institucija i druga ugovorna strana imaju poslovni nastan u istoj državi članici. |
2. Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene uvjet iz stavka 1. točke (d) pri primjeni članka 20. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013. U tom slučaju treba ispuniti sljedeće dodatne objektivne kriterije:
(a) |
pružatelj i primatelj likvidnosti imaju nizak profil likvidnosnog rizika; |
(b) |
postoje pravno obvezujući sporazumi i obveze među subjektima unutar grupe u pogledu neiskorištene kreditne ili likvidnosne linije; |
(c) |
profil likvidnosnog rizika primatelja likvidnosti mora se primjereno uzeti u obzir pri upravljanju likvidnosnim rizikom pružatelja likvidnosti. |
Ako je dopuštena primjena takve niže stope odljeva, nadležno tijelo obavješćuje EBA-u o rezultatima procesa iz članka 20. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013. Nadležno tijelo redovito preispituje ispunjavanje uvjeta za takve niže odljeve.
Članak 30.
Dodatni odljevi
1. Kolateral osim gotovine i imovine iz članka 10. koji kreditna institucija daje za ugovore navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013 i kreditne izvedenice podliježu dodatnom odljevu od 20 %.
Kolateral u imovini iz članka 10. stavka 1. točke (f) koji kreditna institucija daje za ugovore navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013 i kreditne izvedenice podliježu dodatnom odljevu od 10 %.
2. Kreditne institucije izračunavaju dodatni odljev za sve sklopljene ugovore čiji ugovorni uvjeti dovode, u roku od 30 kalendarskih dana i nakon značajnog pogoršanja kreditne kvalitete institucije, do dodatnih likvidnosnih odljeva ili dodatnih potreba za kolateralom te o njemu obavješćuju nadležna tijela. Kreditne institucije obavješćuju nadležna tijela o tom odljevu najkasnije u trenutku dostavljanja izvješća u skladu s člankom 415. Uredbe (EU) br. 575/2013. Ako nadležna tijela smatraju da su ti odljevi značajni u odnosu na potencijalne likvidnosne odljeve kreditne institucije, ona zahtijevaju od kreditne institucije da doda dodatni odljev za te ugovore koji odgovara dodatnim potrebama za kolateralom ili odljevima novca koji proizlaze iz značajnog pogoršanja kreditne kvalitete kreditne institucije što odgovara smanjenju vanjske procjene kreditnog rizika za tri stupnja. Kreditna institucija primjenjuje stopu odljeva od 100 % na taj dodatni kolateral ili odljeve novca. Kreditna institucija redovito preispituje razmjer tog značajnog pogoršanja u svjetlu onoga što je značajno prema ugovorima koje je sklopila i o rezultatima svog preispitivanja obavješćuje nadležna tijela.
3. Kreditna institucija dodaje dodatni odljev koji odgovara potrebama za kolateralom koje bi proizašle iz utjecaja negativne situacije na tržištu na transakcije s izvedenicama, transakcije financiranja i ostale ugovore kreditne institucije ako je taj utjecaj značajan. Taj se izračun izvršava u skladu s delegiranim aktom koji Komisija donosi u skladu s člankom 423. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.
4. Kreditne institucije uzimaju u obzir odljeve i priljeve predviđene u razdoblju od 30 kalendarskih dana iz ugovora iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 575/2013 na neto osnovi u skladu s člankom 21. U slučaju neto odljeva kreditne institucije obvezne su rezultat pomnožiti sa stopom odljeva od 100 %. Kreditne institucije obvezne su iz tih izračuna isključiti likvidnosne zahtjeve koji bi bili rezultat primjene stavaka 1., 2. i 3.
5. Kreditna institucija dodaje dodatni odljev koji odgovara 100 % tržišne vrijednosti vrijednosnih papira ili druge imovine koja je predmet kratke prodaje i koju je potrebno dostaviti u roku od 30 kalendarskih dana osim ako je kreditna institucija vlasnik vrijednosnih papira koje je potrebno dostaviti ili ih je posudila pod uvjetima koji zahtijevaju njihovo vraćanje tek nakon roka od 30 kalendarskih dana te navedeni vrijednosni papiri ne predstavljaju dio likvidne imovine kreditne institucije. Ako je kratka pozicija obuhvaćena osiguranom transakcijom financiranja vrijednosnih papira, kreditna institucija obvezna je pretpostaviti da će se kratka pozicija zadržati tijekom cijelog razdoblja od 30 kalendarskih dana i primiti 0 % odljeva.
6. Kreditna institucija dodaje dodatni odljev koji odgovara 100 %:
(a) |
viška kolaterala koji drži kreditna institucija, a koji druga ugovorna strana može na temelju ugovora zatražiti u bilo kojem trenutku; |
(b) |
kolaterala koji treba ponuditi drugoj ugovornoj strani u roku od 30 kalendarskih dana; |
(c) |
kolaterala koji odgovara imovini koja bi se smatrala likvidnom imovinom za potrebe glave II. koju može zamijeniti imovina koja odgovara imovini koja se ne bi smatrala likvidnom imovinom za potrebe glave II. bez suglasnosti kreditne institucije. |
7. Depoziti primljeni kao kolateral ne smatraju se obvezama za potrebe članka 27. ili 29. već prema potrebi podliježu odredbama stavaka 1. do 6. ovog članka.
8. Kreditne institucije obvezne su pretpostaviti odljev od 100 % za gubitak financiranja za vrijednosne papire osigurane imovinom, pokrivene obveznice i druge strukturirane financijske instrumente koji dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana ako te instrumente izdaje sama kreditna institucija ili jedinice ili SPN-ovi koje sponzorira kreditna institucija.
9. Kreditne institucije obvezne su pretpostaviti odljev od 100 % za gubitak financiranja za komercijalne papire, jedinice, subjekte za ulaganje u vrijednosne papire i druge takve linije financiranja. Ta stopa odljeva od 100 % primjenjuje se na iznos koji dospijeva ili iznos imovine koji bi se mogao vratiti ili potrebnu likvidnost.
10. Za taj udio programa financiranja u skladu sa stavcima 8. i 9. kreditne institucije koje su pružatelji povezanih likvidnosnih linija ne moraju dvostruko računati instrument financiranja koji dospijeva i likvidnosnu liniju za konsolidirane programe.
11. Za imovinu pozajmljenu bez osiguranja koja dospijeva u roku od 30 kalendarskih dana pretpostavlja se da istječe u cijelosti, što dovodi do 100-postotnog odljeva likvidne imovine, osim ako je kreditna institucija vlasnik vrijednosnih papira i oni nisu dio zaštitnog sloja likvidnosti kreditne institucije.
12. U pogledu pružanja usluga glavnog brokera, ako kreditna institucija financira imovinu jednog klijenta njezinim internim netiranjem s kratkim prodajama drugog klijenta, te transakcije podliježu odljevu od 50 % za potencijalnu obvezu jer u slučaju povlačenja klijenta kreditna institucija može biti obvezna naći dodatne izvore financiranja kako bi pokrila te pozicije.
Članak 31.
Odljevi iz kreditnih i likvidnosnih linija
1. Za potrebe ovog članka smatra se da likvidnosna linija znači svaka obvezujuća neiskorištena rezervna linija koja bi se iskoristila za refinanciranje dužničkih obveza klijenta u situacijama kada taj klijent ne može obnoviti taj dug na financijskim tržištima. Njezin iznos računa se kao iznos duga koji je izdao klijent, a koji je preostao i dospijeva u roku od 30 kalendarskih dana te koji se osigurava linijom. Udio likvidnosne linije kojim se osigurava dug koji ne dospijeva u roku od 30 kalendarskih dana isključuje se iz opsega definicije linije. Svaki dodatni kapacitet linije tretira se kao obvezujuća kreditna linija s povezanom stopom povlačenja kako je određeno u ovom članku. Opće linije za obrtni kapital poslovnih subjekata neće se klasificirati kao likvidnosne linije, već kao kreditne linije.
2. Kreditne institucije izračunavaju odljeve za kreditne i likvidnosne linije množenjem iznosa kreditnih i likvidnosnih linija s odgovarajućim stopama odljeva utvrđenima u stavcima 3. do 5. Odljevi iz obvezujućih kreditnih i likvidnosnih linija određuju se kao postotak najvišeg iznosa koji je moguće povući u roku od 30 kalendarskih dana, umanjen za bilo koji likvidnosni zahtjev koji bi se mogao primijeniti u skladu s člankom 23. za izvanbilančne stavke s osnove financiranja trgovine te umanjen za svaki kolateral koji je stavljen na raspolaganje kreditnoj instituciji i vrednovan u skladu s člankom 9., pod uvjetom da kolateral ispunjava sve sljedeće uvjete:
(a) |
kreditna institucija može se njime ponovno koristiti ili ga staviti u zalog; |
(b) |
drži se u obliku likvidne imovine, ali nije priznat kao dio zaštitnog sloja likvidnosti; i |
(c) |
ne smije biti imovina koju izdaje druga ugovorna strana u liniji ili jedan od njezinih povezanih subjekata. |
Ako su kreditnoj instituciji dostupne potrebne informacije, najviši iznos koji se može povući kod kreditnih i likvidnosnih linija određuje se kao najviši iznos koji se može povući uzimajući u obzir obveze druge ugovorne strane ili ugovorom unaprijed definirani raspored povlačenja koji dospijeva u roku od 30 kalendarskih dana.
3. Najviši iznos neiskorištenih obvezujućih kreditnih i likvidnosnih linija koji se može povući u roku od sljedećih 30 kalendarskih dana množi se s 5 % ako ih je moguće dodijeliti kategoriji izloženosti prema depozitu stanovništva.
4. Najviši iznos neiskorištenih obvezujućih kreditnih linija koji se može povući u roku od 30 kalendarskih dana množi se s 10 % ako one ispunjavaju sljedeće uvjete:
(a) |
nije ih moguće dodijeliti kategoriji izloženosti prema depozitima stanovništva; |
(b) |
ponuđene su klijentima koji nisu financijski klijenti, uključujući nefinancijska društva, države, središnje banke, multilateralne razvojne banke i subjekte javnog sektora; |
(c) |
nisu ponuđene radi zamjene financiranja klijenta u situacijama kada klijent nije u mogućnosti ispuniti zahtjeve za financiranjem na financijskim tržištima. |
5. Najviši iznos neiskorištenih obvezujućih likvidnosnih linija koji se može povući u roku od sljedećih 30 kalendarskih dana množi se s 30 % ako one ispunjavaju uvjete iz stavka 4. točaka (a) i (b) te s 40 % ako su ponuđene osobnim investicijskim društvima.
6. Neiskorišteni obvezujući iznos likvidnosne linije koji je ponuđen SSPN-u kako bi se tom SSPN-u omogućila kupnja imovine osim vrijednosnih papira od klijenata koji nisu financijski klijenti množi se s 10 % pod uvjetom da on premašuje iznos trenutačno kupljene imovine od klijenata i ako je najviši iznos koji se može povući ugovorno ograničen na iznos trenutačno kupljene imovine.
7. Središnja institucija sustava ili mreže iz članka 16. množi sa stopom odljeva od 75 % izvor likvidnosti odobren kreditnoj instituciji koja je član sustava ako ta kreditna institucija može tretirati izvor likvidnosti kao likvidnu imovinu u skladu s člankom 16. stavkom 2. Stopa odljeva od 75 % primjenjuje se na obvezujući iznos glavnice izvora likvidnosti.
8. Kreditna institucija množi najviši iznos neiskorištenih obvezujućih kreditnih i likvidnosnih linija koji se može povući u roku od 30 kalendarskih dana s odgovarajućom stopom odljeva kako slijedi:
(a) |
40 % za kreditne i likvidnosne linije koje se odobravaju kreditnim institucijama te za kreditne linije koje se odobravaju drugim reguliranim kreditnim institucijama, uključujući društva za osiguranje i investicijska društva, CIU-ove ili zatvoreni investicijski fond; |
(b) |
100 % za likvidnosne linije koje je kreditna institucija odobrila SSPN-ovima osim onih iz stavka 6. i za aranžmane u skladu s kojima je institucija obvezna kupiti imovinu od SSPN-a ili je zamijeniti; |
(c) |
100 % za kreditne i likvidnosne linije koje se odobravaju financijskim klijentima koji nisu navedeni u točkama (a) i (b) te stavcima 1. do 7. |
9. Odstupajući od stavaka 1. do 8., kreditne institucije koje su osnovale i koje sponzoriraju središnja država ili jedinice područne (lokalne) samouprave barem jedne države članice mogu primjenjivati tretmane iz stavaka 3. i 4. na kreditne i likvidnosne linije koje se pružaju institucijama koje odobravaju promotivne kredite isključivo radi izravnog ili neizravnog financiranja promotivnih kredita, pod uvjetom da ti krediti ispunjavaju uvjete za stope odljeva iz stavaka 3. i 4.
Odstupajući od članka 32. stavka 3. točke (g), ako se navedeni promotivni krediti odobravaju preko druge kreditne institucije koja djeluje kao posrednik (prolazni krediti), kreditne institucije mogu primijeniti simetrične priljeve i odljeve.
Promotivni krediti iz ovog stavka stoje na raspolaganju samo osobama koje nisu financijski klijenti pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima u cilju promicanja ciljeva javne politike Unije i/ili spomenute središnje ili regionalne vlasti države članice. Navedene linije moguće je povući samo na temelju opravdano očekivanog zahtjeva za promotivnim kreditom i do iznosa tog zahtjeva, pod uvjetom da se naknadno izvijesti o upotrebi isplaćenih sredstava.
10. Kreditne institucije obvezne su pomnožiti sa 100 % sve likvidnosne odljeve koji proizlaze iz obveza koje dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana, osim onih iz članaka 23. do 31.
POGLAVLJE 3.
Likvidnosni priljevi
Članak 32.
Priljevi
1. Likvidnosni priljevi procjenjuju se tijekom razdoblja od 30 kalendarskih dana. Oni obuhvaćaju samo ugovorne priljeve koji proizlaze iz izloženosti koje nisu dospjele te za koje kreditna institucija nema razloga očekivati neispunjavanje obveza u roku od 30 kalendarskih dana.
2. Likvidnosni priljevi dobivaju stopu priljeva od 100 %, posebno uključujući sljedeće priljeve:
(a) |
novčana potraživanja od središnjih banaka i financijskih klijenata. U pogledu potonjih, za priljeve iz naslova sljedećih transakcija smatra se da podliježu stopi priljeva od 100 %:
|
(b) |
novčana potraživanja iz naslova pozicija vlasničkih instrumenata koji su uključeni u glavne dioničke indekse, pod uvjetom da već nisu uključena u likvidnu imovinu. Navedena novčana potraživanja uključuju novčana potraživanja s ugovorenim dospijećem u roku od 30 kalendarskih dana, kao što su dividende u novcu iz tih glavnih indeksa i novac iz tih vlasničkih instrumenata koji su prodani, ali još nisu namireni, ako nisu priznata kao likvidna imovina u skladu s glavom II. |
3. Odstupajući od stavka 2., priljevi utvrđeni u ovom stavku podliježu sljedećim zahtjevima:
(a) |
novčana potraživanja od klijenata koji nisu financijski klijenti za potrebe plaćanja glavnice umanjuju se za 50 % njihove vrijednosti ili za ugovorne obveze navedenim klijetima u vezi s pružanjem financiranja, ovisno o tome koji je iznos viši. Za potrebe ove točke klijenti koji nisu financijski klijenti uključuju trgovačka društva, države, multilateralne razvojne banke i subjekte javnog sektora; odstupajući od te odredbe, kreditne institucije koje su primile obvezu iz članka 31. stavka 9. kako bi mogle isplatiti promotivni kredit krajnjem primatelju ili su primile sličnu obvezu od multilateralne razvojne banke ili subjekta javnog sektora, mogu uzeti u obzir priljev do visine odljeva koji primjenjuju na odgovarajuću obvezu odobravanja tih promotivnih kredita. |
(b) |
novčana potraživanja od transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala, kao što je određeno člankom 192. točkama 2. i 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 osigurana likvidnom imovinom ne uzimaju se u obzir do visine vrijednosti likvidne imovine umanjene za odgovarajući korektivni faktor u skladu s glavom II. Novčana potraživanja za preostalu vrijednost ili ako su osigurana imovinom koja se ne smatra likvidnom imovinom u skladu s glavom II. u cijelosti se uzimaju u obzir. Priljev nije dopušten ako se kolateral upotrebljava za pokrivanje kratke pozicije u skladu s člankom 30. stavkom 5.; |
(c) |
novčana potraživanja iz naslova ugovornih maržnih kredita koji dospijevaju za kolateral u obliku nelikvidne imovine mogu dobiti stopu priljeva od 50 %. Ti se priljevi mogu uzeti u obzir samo ako kreditna institucija ne upotrebljava kolateral koji je izvorno primila za kredite radi pokrića kratkih pozicija; |
(d) |
novčana potraživanja koja institucija koja duguje ta novčana sredstva tretira u skladu s člankom 27., osim depozita pri središnjoj instituciji iz članka 27. stavka 3., množe se s odgovarajućom simetričnom stopom priljeva. Ako se odgovarajuća stopa ne može utvrditi, primjenjuje se stopa priljeva od 5 %; |
(e) |
razmjene kolaterala koje dospijevaju u roku od 30 kalendarskih dana dovode do priljeva viška likvidnosne vrijednosti imovine dane u zajam u usporedbi s likvidnosnom vrijednošću pozajmljene imovine; |
(f) |
ako se kolateral dobiven obratnim repo ugovorom, ugovorom o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili razmjenama kolaterala, koji dospijeva u roku od 30 dana, rehipotekira ili upotrebljava za pokriće kratkih pozicija koje se mogu produljiti i nakon 30 dana, kreditna institucija pretpostavlja da će se ti mehanizmi obrnutih repo transakcija ili pozajmljivanja vrijednosnih papira obnoviti i da neće dovesti do gotovinskih priljeva koji odražavaju njezinu potrebu za daljnjim pokrićem kratke pozicije ili ponovnim otkupom relevantnih vrijednosnih papira. Kratke pozicije uključuju slučajeve u kojima u usklađenoj knjizi trgovanja kreditne institucije vrijednosni papir bio predmet kratke prodaje izravno kao dio strategije trgovanja ili zaštite i slučajeve u kojima kreditna institucija ima kratku poziciju u vrijednosnom papiru u usklađenoj knjizi trgovanja za repo transakcije te je uzela u zajam vrijednosni papir na određeno vrijeme i dala ga u zajam na duže vrijeme; |
(g) |
neiskorištene kreditne ili likvidnosne linije i sve druge ugovorne obveze primljene od subjekata koji nisu središnje banke ili subjekti iz članka 34. ne uzimaju se u obzir. Neiskorištene obvezujuće likvidnosne linije od središnje banke koje se priznaju kao likvidna imovina u skladu s člankom 14. ne uzimaju se u obzir kao priljev; |
(h) |
novčana potraživanja iz naslova vrijednosnih papira koje izdaje sama kreditna institucija ili povezani subjekt uzimaju se u obzir na neto osnovi sa stopom priljeva koja se primjenjuje na osnovi stope priljeva primjenjive na odnosnu imovinu u skladu s ovim člankom; |
(i) |
imovina s nedefiniranim ugovornim datumom dospijeća uzima se u obzir u visini od 20 % stope priljeva, pod uvjetom da ugovor omogućava kreditnoj instituciji da se povuče ili zahtijeva plaćanje u roku od 30 dana. |
4. Stavak 3. točka (a) ne primjenjuje se na novčana potraživanja od transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala kako su definirane u članku 192. točkama 2. i 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja su osigurana likvidnom imovinom u skladu s glavom II. kako je utvrđeno stavkom 3. točkom (b). Priljevi od oslobađanja iznosa koji se drže na posebnim računima u skladu s regulatornim zahtjevima za zaštitu imovine klijenata kojom se trguje uzimaju se u obzir u cijelosti, pod uvjetom da se ti posebni iznosi zadrže u likvidnoj imovini kako je definirano u glavi II.
5. Odljevi i priljevi predviđeni u razdoblju od 30 kalendarskih dana iz ugovora iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 575/2013 izračunavaju se na neto osnovi iz članka 21. i množe sa 100 % u slučaju neto priljeva.
6. Kreditne institucije ne uzimaju u obzir priljeve po bilo kojoj likvidnoj imovini iz glave II., osim po dospjelim plaćanjima na imovinu koja se ne odražava u tržišnoj vrijednosti imovine.
7. Kreditne institucije ne uzimaju u obzir priljeve po bilo kojim novim sklopljenim obvezama.
8. Kreditne institucije uzimaju u obzir likvidnosne priljeve koji se primaju u trećim zemljama ako postoje ograničenja u vezi s prijenosom ili koji su iskazani u nekonvertibilnim valutama samo u onoj mjeri u kojoj oni odgovaraju odljevima u određenoj trećoj zemlji ili valuti.
Članak 33.
Gornja granica priljeva
1. Kreditne institucije obvezne su ograničiti priznavanje likvidnosnih priljeva na 75 % ukupnih likvidnosnih odljeva kako su definirani u poglavlju 2., osim ako je poseban priljev izuzet kako je navedeno u stavcima 2., 3. ili 4.
2. Podložno prethodnom odobrenju nadležnog tijela, kreditna institucija može u cijelosti ili djelomično iz gornje granice iz stavka 1. izuzeti sljedeće likvidnosne priljeve:
(a) |
priljeve ako je pružatelj matična institucija ili institucija kći institucije ili drugo društvo kći iste matične institucije ili je povezano s institucijom odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ; |
(b) |
priljeve iz depozita deponiranih kod druge kreditne institucije unutar grupe subjekata koji se priznaju za tretman utvrđen u članku 113. stavku 6. ili 7. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(c) |
priljeve iz članka 26., uključujući priljeve po kreditima povezanima s kreditima osiguranima nekretninama ili promotivnim kreditima iz članka 31. stavka 9. ili iz multilateralne razvojne banke ili subjekta javnog sektora preko kojeg je kreditna institucija izdala prolazni kredit. |
3. Podložno prethodnom odobrenju nadležnog tijela, specijalizirane kreditne institucije mogu se izuzeti iz gornje granice priljeva ako su njihove osnovne aktivnosti najam i faktoring, isključujući aktivnosti opisane u stavku 4. i ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 5.
4. Podložno prethodnom odobrenju nadležnog tijela, na specijalizirane kreditne institucije može se primjenjivati gornja granica priljeva od 90 % ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 5., a osnovne su aktivnosti sljedeće:
(a) |
financiranje kupnje motornih vozila; |
(b) |
potrošački kredit kako je definiran u Direktivi o potrošačkom kreditu 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća. |
5. Kreditne institucije iz stavka 3. mogu biti izuzete iz gornje granice priljeva, a kreditne institucije iz stavka 4. mogu primjenjivati višu gornju granicu od 90 % ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) |
poslovne aktivnosti bilježe nizak profil likvidnosnog rizika uzimajući u obzir sljedeće čimbenike:
|
(b) |
na pojedinačnoj razini omjer osnovnih aktivnost iz stavka 3. ili 4. premašuje 80 % ukupne bilance; |
(c) |
odstupanja se objavljuju u godišnjim izvještajima. |
Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o specijaliziranim kreditnim institucijama koje su izuzete ili koje podliježu višoj gornjoj granici te dostavljaju obrazloženje. EBA objavljuje i vodi popis specijaliziranih kreditnih institucija koje su izuzete iz više gornje granice ili podliježu njoj. EBA može zatražiti popratnu dokumentaciju.
6. Izuzeća iz stavaka 2., 3. i 4., kad ih odobri nadležno tijelo, mogu se primjenjivati na pojedinačnoj i konsolidiranoj razini u skladu s člankom 2. stavkom 3. točkom (e).
7. Kreditna institucija utvrđuje iznos neto likvidnosnih priljeva na temelju primjene gornje granice priljeva u skladu s formulom iz Priloga II. ovoj Uredbi.
Članak 34.
Priljevi unutar grupe ili institucionalnog sustava zaštite
1. Odstupajući od članka 32. stavka 3. točke (g), nadležna tijela mogu odobriti primjenu više stope priljeva u pojedinim slučajevima za neiskorištene kreditne i likvidnosne linije ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a) |
ako postoje razlozi za očekivanje višeg priljeva čak i u uvjetima kombinacije idiosinkrastičnog stresnog scenarija i stresnog scenarija na razini tržišta kod pružatelja; |
(b) |
druga ugovorna strana je matična institucija ili institucija kći kreditne institucije ili drugo društvo kći iste matične institucije ili je povezano s kreditnom institucijom odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ ili je član istog institucionalnog sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili središnja institucija ili član neke mreže ili grupe zadruga iz članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(c) |
odstupajući od članka 31., ako stopa priljeva premašuje 40 %, druga ugovorna strana primjenjuje simetričnu stopu odljeva; |
(d) |
kreditna institucija i druga ugovorna strana imaju poslovni nastan u istoj državi članici. |
2. Ako kreditna institucija i kreditna institucija koja je druga ugovorna strana imaju poslovni nastan u različitim državama članicama, nadležna tijela mogu izuzeti od primjene uvjet iz stavka 1. točke (d) ako su, uz kriterije iz stavka 1., ispunjeni sljedeći kriteriji (a) do (c):
(a) |
pružatelj i primatelj likvidnosti pokazuju nizak profil likvidnosnog rizika; |
(b) |
postoje pravno obvezujući sporazumi i obveze među subjektima unutar grupe u pogledu kreditne ili likvidnosne linije; |
(c) |
profil likvidnosnog rizika primatelja likvidnosti primjereno je uzet u obzir pri upravljanju likvidnosnim rizikom pružatelja likvidnosti. |
Nadležna tijela djeluju zajednički i konzultiraju se u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 za potrebe utvrđivanja jesu li ispunjeni dodatni kriteriji utvrđeni u tom stavku.
3. Ako su dodatni kriteriji iz stavka 2. ispunjeni, nadležno tijelo primatelja likvidnosti može primjenjivati povlaštenu stopu priljeva od najviše 40 %. Međutim, odobrenje oba nadležna tijela obvezno je za sve povlaštene stope više od 40 % koje se primjenjuju simetrično.
Ako je odobrena primjena povlaštene stope iznad 40 %, nadležna tijela obavješćuju EBA-u o rezultatu procesa iz stavka 2. Nadležna tijela redovito preispituju ispunjavanje uvjeta za takve više priljeve.
GLAVA IV.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 35.
Nastavak priznavanja bankovne imovine za koju jamči država članica
1. Imovina koju izdaju kreditne institucije i za koju je osigurano jamstvo središnje države države članice priznaje se kao imovina prvog stupnja samo ako je jamstvo:
(a) |
odobreno ili ugovoreno na najviši iznos prije 30. lipnja 2014.; |
(b) |
izravno, izričito, neopozivo i bezuvjetno i ako je njime obuhvaćeno neplaćanje glavnice i kamata po dospijeću. |
2. Ako je jamac jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice, imovina pod jamstvom priznaje se kao imovina prvog stupnja samo ako se izloženosti prema toj jedinici područne (regionalne) ili lokalne samouprave tretiraju kao izloženosti prema njezinoj središnjoj državi u skladu s člankom 115. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 i jamstvo je u skladu sa zahtjevima iz stavka 1.
3. Imovina iz stavaka 1. i 2. i dalje se priznaje kao imovina prvog stupnja sve dok je jamstvo na snazi u pogledu relevantnog izdavatelja ili njegove imovine, prema potrebi, kako je s vremena na vrijeme izmijenjeno ili zamijenjeno. Ako se iznos jamstva u korist izdavatelja ili njegove imovine u bilo kojem trenutku nakon 30. lipnja 2014. poveća, imovina se priznaje kao likvidna imovina samo do najvišeg iznosa jamstva koje je ugovoreno prije tog datuma.
4. Imovina iz tog članka podliježe istim zahtjevima koji se mogu primijeniti u skladu s ovom Uredbom na imovinu prvog stupnja koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče središnja država ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekti javnog sektora iz članka 10. stavka 1. točke (c).
5. Ako kreditna institucija ili njezina imovina koriste sustav jamstava, za potrebe ovog članka jamstvom se smatra cijeli sustav.
Članak 36.
Prijelazna odredba za agencije za upravljanje imovinom umanjene vrijednosti koju sponzorira država članica
1. Nadređene obveznice koje izdaju sljedeće agencije za upravljanje imovinom umanjene vrijednosti koju sponzorira država članica priznaju se kao imovina prvog stupnja do 31. prosinca 2023.;
(a) |
u Irskoj, National Asset Management Agency (NAMA); |
(b) |
u Španjolskoj, Sociedad de Gestión de Activos Procedentes de la Reestructuración Bancaria, S.A. (SAREB); |
(c) |
u Sloveniji, Družba za upravljanje terjatev bank, osnovana u skladu sa Zakonom Republike Slovenije o mjerama jačanja stabilnosti banaka (Measures of the Republic of Slovenia to Strengthen the Stability of Banks Act, MSSBA). |
2. Imovina iz stavka 1. podliježe istim zahtjevima koji se mogu primijeniti u skladu s ovom Uredbom na imovinu prvog stupnja koja predstavlja potraživanja od ili za koju jamče središnja država ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave ili subjekti javnog sektora iz članka 10. stavka 1. točke (c).
Članak 37.
Prijelazna odredba za sekuritizacije osigurane stambenim kreditima
1. Odstupajući od članka 13., sekuritizacije izdane prije 1. listopada 2015., a čije su odnosne izloženosti stambeni krediti iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočke ii., priznaju se kao imovina 2.B stupnja ako ispunjavaju sve zahtjeve iz članka 13. osim zahtjeva o omjeru kredita i vrijednosti nekretnine ili omjera kredita i dohotka utvrđenih u članku 13. stavku 2. točki (g) podtočki i.
2. Odstupajući od članka 13., sekuritizacije izdane nakon 1. listopada 2015. a čije su odnosne izloženosti stambeni krediti iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočke ii. koje ne ispunjavaju u prosjeku zahtjeve o omjeru kredita i vrijednosti nekretnine ili omjera kredita i dohotka iz te točke, priznaju se kao imovina 2.B stupnja do 1. listopada 2025., pod uvjetom da odnosne izloženosti uključuju stambene kredite na koje se u trenutku njihova odobravanja nisu primjenjivali nacionalni propisi o ograničenjima omjera kredita i dohotka te da su ti stambeni krediti bili odobreni u bilo kojem trenutku prije 1. listopada 2015.
Članak 38.
Prijelazna odredba za uvođenje koeficijenta likvidnosne pokrivenosti
1. U skladu s člankom 460. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koeficijent likvidnosne pokrivenosti iz članka 4. uvodi se kako slijedi:
(a) |
60 % zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost od 1. listopada 2015.; |
(b) |
70 % od 1. siječnja 2016.; |
(c) |
80 % od 1. siječnja 2017.; |
(d) |
100 % od 1. siječnja 2018. |
2. U skladu s člankom 412. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 575/2013 države članice ili nadležna tijela mogu zahtijevati od kreditnih institucija koje su dobile odobrenje za rad u matičnoj državi, ili od podgrupe tih kreditnih institucija, viši zahtjev za likvidnosnu pokrivenost u iznosu do 100 % do potpunog uvođenja obvezujućeg minimalnog standarda po stopi od 100 % u skladu s ovom Uredbom.
Članak 39.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. listopada 2015.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 10. listopada 2014.
Za Komisiju
Predsjednik
José Manuel BARROSO
(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.
(2) Uredba (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting (SL L 302, 17.11.2009., str. 1.).
(3) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).
(4) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).
(5) SL L 124, 20.5.2003., str. 36.
(6) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 оd 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).
(7) Direktiva 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).
(8) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).
(9) Direktiva 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita (SL L 135, 31.5.1994., str. 5.).
(10) Sedma direktiva Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o konsolidiranim financijskim izvještajima (SL L 193, 18.7.1983., str. 1.).
PRILOG I.
Formule za određivanje sastava zaštitnog sloja likvidnosti
1. |
Kreditna institucija primjenjuje formule iz ovog Priloga kako bi odredila sastav zaštitnog sloja likvidnosti u skladu s člankom 17. |
2. |
Izračun zaštitnog sloja likvidnosti: od datuma izračuna zaštitni sloj likvidnosti kreditne institucije jednak je:
umanjen za:
|
3. |
Iznos „viška likvidne imovine”: taj iznos čine komponente definirane u ovom dokumentu:
|
4. |
Izračun „iznosa viška likvidne imovine”: taj iznos jednak je sljedećem:
umanjen za:
|
5. |
Sastav zaštitnog sloja likvidnosti nakon što se uzme u obzir realizacija transakcije osiguranog financiranja, transakcije osigurane kolateralom, razmjene imovine ili transakcije osiguranim izvedenicama i primjena prethodno navedenih gornjih granica u skladu s člankom 17. utvrđuje se kako slijedi:
|
PRILOG II.
Formula za izračun neto likvidnosnih odljeva
NLO |
= |
neto likvidnosni odljevi (engl. net liquidity outflow) |
TO |
= |
ukupni odljevi (engl. total outflows) |
TI |
= |
ukupni priljevi (engl. total inflows) |
FEI |
= |
u cijelosti izuzeti priljevi (engl. fully exempted inflows) |
IHC |
= |
priljevi na koje se primjenjuje viša gornja granica od 90 % odljeva (engl. inflows subject to higher cap) |
IC |
= |
priljevi na koje se primjenjuje gornja granica od 75 % odljeva (engl. inflows subject to cap) |
Neto likvidnosni odljevi jednaki su ukupnim odljevima umanjenim za smanjenje u cijelosti izuzetih priljeva, umanjenim za smanjenje priljeva na koje se primjenjuje gornja granica od 90 %, umanjenim za smanjenje priljeva na koje se primjenjuje gornja granica od 75 %.
NLO = TO – MIN(FEI, TO) – MIN(IHC, 0,9*MAX(TO – FEI, 0)) – MIN(IC, 0,75*MAX(TO – FEI – IHC/0,9, 0))
17.1.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 11/37 |
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/62
оd 10. listopada 2014.
o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu omjera financijske poluge
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 456. stavak 1. točku (j),
budući da:
(1) |
Od 1. siječnja 2015. institucije su obvezne objavljivati omjer financijske poluge izračunan u skladu s člankom 429. Uredbe (EU) br. 575/2013, a Komisija je ovlaštena da prije tog datuma donese delegirani akt o izmjeni mjere izloženosti i mjere kapitala za izračun omjera financijske poluge kako bi se uklonili nedostatci utvrđeni u okviru izvješćivanja od strane institucija. |
(2) |
Uočene su razlike u okviru izvješćivanja omjera financijske poluge iz članka 429. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koje su posljedica razlika u načinu na koji institucije tumače netiranje kolaterala u okviru transakcija financiranja vrijednosnih papira i repo transakcija. Te razlike u tumačenju i izvješćivanju postale su očigledne nakon što je 4. ožujka 2014. Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) objavilo analitičko izvješće. |
(3) |
Budući da su odredbe Uredbe (EU) br. 575/2013 odražavale odredbe bazelskih standarda, rješenja utvrđena za nedostatke bazelskih pravila primjerena su i za rješavanje odgovarajućih nedostataka relevantnih odredaba te Uredbe. |
(4) |
Bazelski odbor donio je 14. siječnja 2014. revidirani tekst pravila o omjeru financijske poluge s, prije svega, dodatnim mehanizmima za mjerenje i netiranje u okviru repo transakcija i transakcija financiranja vrijednosnih papira. Usklađivanjem odredaba o izračunu omjera financijske poluge iz Uredbe (EU) br. 575/2013 s međunarodno dogovorenim pravilima trebao bi se riješiti problem razlika u načinu na koji institucije tumače netiranje kolaterala u okviru transakcija financiranja vrijednosnih papira i repo transakcija te bi se trebala poboljšati međunarodna usporedivost i stvoriti jednaki uvjeti za institucije s poslovnim nastanom u Uniji, a koje posluju u međunarodnim okvirima. |
(5) |
Poravnanje preko središnjih drugih ugovornih strana u skladu s glavnim modelom koji se obično primjenjuje u Uniji dovodi do dvostrukog obračuna financijske poluge u mjeri izloženosti institucije koja djeluje kao klirinški član. |
(6) |
Poravnanje transakcija financiranja vrijednosnih papira, osobito repo transakcija, preko kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana može imati prednosti kao što su postupci višestranog netiranja i pouzdanog upravljanja kolateralom, kojima se pridonosi financijskoj stabilnosti. Stoga bi trebalo dopustiti netiranje novčanih potraživanja i obveza za repo i obratne repo transakcije preko iste kvalificirane središnje druge ugovorne strane. |
(7) |
Za repo transakcije koje je moguće raskinuti u bilo kojem trenutku, podložno dogovorenom razdoblju za obavijest o opozivu, trebalo bi smatrati da im je izričito dospijeće jednako razdoblju obavijesti o opozivu te bi se trebalo smatrati da je zahtjev koji se odnosi na „isti izričiti konačni datum namire” ispunjen tako da su takve transakcije prihvatljive za netiranje novčanih potraživanja i obveza u repo transakcijama i obratnim repo transakcijama s istom drugom ugovornom stranom. |
(8) |
Revidirani omjer financijske poluge trebao bi dovesti do preciznijeg mjerenja financijske poluge te bi trebao služiti kao razmjerno ograničenje nakupljanja financijske poluge u institucijama s poslovnim nastanom u Uniji. |
(9) |
U usporedbi s izvješćivanjem na temelju tromjesečnog prosjeka, utvrđivanjem kraja tromjesečnog izvještajnog razdoblja kao vremenske točke za izvješćivanje o omjeru financijske poluge omogućuje se bolja usklađenost omjera financijske poluge s izvješćivanjem o solventnosti. |
(10) |
Financijska se poluga bolje odražava upotrebom zamišljenog bruto iznosa za prodanu kreditnu zaštitu koju je izdala institucija nego primjenom metode vrednovanja tih instrumenata po tržišnoj vrijednosti. |
(11) |
Opseg konsolidacije za potrebe izračuna omjera financijske poluge trebalo bi uskladiti s regulatornim opsegom konsolidacije koji se primjenjuje za utvrđivanje omjera rizikom ponderiranog kapitala. |
(12) |
Promjene koje se uvode ovom Uredbom trebale bi dovesti do bolje usporedivosti omjera financijske poluge koji objavljuju institucije te bi trebale pridonijeti izbjegavanju dovođenja sudionika na tržištu u zabludu u pogledu stvarne financijske poluge institucija. Stoga bi ova Uredba trebala stupiti na snagu što je prije moguće. |
(13) |
Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:
1. |
Članak 429. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 429. Izračun omjera financijske poluge 1. Institucije izračunavaju svoj omjer financijske poluge u skladu s metodologijom iz stavaka 2. do 13. 2. Omjer financijske poluge izračunava se tako da se mjera kapitala institucije podijeli s mjerom ukupne izloženosti institucije te se izražava kao postotak. Institucija izračunava omjer financijske poluge na referentni datum izvješćivanja. 3. Za potrebe stavka 2. mjera kapitala jest osnovni kapital. 4. Mjera ukupne izloženosti zbroj je vrijednosti izloženosti:
5. Institucija utvrđuje vrijednost izloženosti imovine, isključujući ugovore navedene u Prilogu II. i kreditne izvedenice, u skladu sa sljedećim načelima:
6. Od mjere izloženosti iz stavka 4. ovog članka institucije mogu oduzeti iznose oduzete od redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (d). 7. Nadležna tijela instituciji mogu dati dopuštenje da u mjeru izloženosti ne uključi izloženosti na koje se može primjenjivati tretman iz članka 113. stavka 6. Nadležna tijela to dopuštenje smiju dati isključivo ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 113. stavka 6. točaka (a) do (e) te ako su dala odobrenje iz članka 113. stavka 6. 8. Odstupajući od stavka 5. točke (d), institucije mogu utvrditi vrijednost izloženosti novčanih potraživanja i novčanih obveza repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire i maržnih kredita s istom drugom ugovornom stranom na neto osnovi ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Za potrebe prvog podstavka točke (c) mehanizam namire rezultira funkcionalnim ekvivalentom neto namire ako je, na datum namire, neto rezultat novčanih tokova transakcija u skladu s tim mehanizmom jednak jedinstvenom neto iznosu koji bi proizašao iz neto namire. 9. Institucije određuju vrijednost izloženosti za ugovore iz Priloga II. i za kreditne izvedenice, uključujući i one izvanbilančne, u skladu s člankom 429.a. 10. Institucije određuju vrijednost izloženosti izvanbilančnih stavki, isključujući ugovore iz Priloga II., kreditne izvedenice, repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcije s dugim rokom namire i maržne kredite, u skladu s člankom 111. stavkom 1. Međutim, institucije ne umanjuju nominalnu vrijednost tih stavki specifičnim ispravcima vrijednosti za kreditni rizik. U skladu s člankom 166. stavkom 9., ako se institucija ugovorom kojim je preuzela izvanbilančnu obvezu obvezala na preuzimanje nove izvanbilančne obveze, dužna je primjenjivati niži od dva konverzijska faktora primjenjiva na pojedinačnu izvanbilančnu obvezu. Vrijednost izloženosti izvanbilančnih stavki s niskim rizikom iz članka 111. stavka 1. točke (d) iznosi minimalno 10 % njihove nominalne vrijednosti. 11. Institucija koja je klirinški član kvalificirane središnje druge ugovorne strane iz izračuna mjere izloženosti smije isključiti izloženosti iz trgovanja sljedećih stavki, uz uvjet da se te izloženosti iz trgovanja poravnaju s dotičnom kvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom te da istodobno ispunjavaju uvjete iz članka 306. stavka 1. točke (c):
12. Ako institucija kvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani čiji je klirinški član jamči ispunjenje obveza od strane klijenta koji izravno ulazi u transakcije s izvedenicama s kvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom, institucija u mjeru izloženosti uključuje izloženost koja proizlazi iz jamstva kao izloženost izvedenica prema klijentu u skladu s člankom 429.a. 13. Kada se fiducijarna imovina prema nacionalnim općeprihvaćenim računovodstvenim načelima u skladu s člankom 10. Direktive 86/635/EEZ priznaje u bilanci, može se pri izračunu omjera financijske poluge isključiti iz mjere ukupne izloženosti, pod uvjetom da ispunjava kriterije za prestanak priznavanja iz Međunarodnog računovodstvenog standarda (MRS) 39, koji se primjenjuje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002, i, ako je to primjenjivo, kriterije za neuključivanje u konsolidaciju iz Međunarodnog standarda financijskog izvješćivanja (MSFI) 10, koji se primjenjuje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002. 14. Nadležna tijela instituciji mogu dopustiti da iz mjere izloženosti isključi izloženosti koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
|
2. |
Umeću se sljedeći članci 429.a i 429.b: „Članak 429.a Vrijednost izloženosti izvedenica 1. Institucije određuju vrijednost izloženosti za ugovore iz Priloga II. i za kreditne izvedenice, uključujući i one izvanbilančne, u skladu s metodom iz članka 274. Institucije za određivanje potencijalne buduće kreditne izloženosti kreditnih izvedenica primjenjuju članak 299. stavak 2. točku (a). Pri određivanju potencijalne buduće kreditne izloženosti kreditnih izvedenica, institucije primjenjuju načela iz članka 299. stavka 2. točke (a) na sve svoje kreditne izvedenice, a ne samo na one koje su raspoređene u knjigu trgovanja. Pri određivanju vrijednosti izloženosti, institucije mogu uzeti u obzir učinke ugovora o obnovi i drugih sporazuma o netiranju u skladu s člankom 295. Netiranje između različitih kategorija proizvoda ne primjenjuje se. Međutim, institucijama je dopušteno netiranje unutar kategorije proizvoda iz članka 272. točke 25. podtočke (c) i kreditnih izvedenica ako su one predmet sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda iz članka 295. točke (c). 2. Ako se pružanjem kolaterala u vezi s ugovorima o izvedenicama smanjuje iznos imovine na temelju primjenljivog računovodstvenog okvira, institucije to smanjenje poništavaju. 3. Za potrebe stavka 1., varijacijsku maržu primljenu u novcu od druge ugovorne strane institucije mogu odbiti od sadašnjeg troška zamjene vrijednosti izloženosti u mjeri u kojoj na temelju primjenljivog računovodstvenog okvira varijacijska marža nije već priznata kao smanjenje vrijednosti izloženosti te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Za potrebe prvog podstavka točke (c), ako je ugovor o izvedenicama predmet kvalificiranog standardiziranog sporazuma o netiranju, valuta namire znači bilo koja valuta namire iz ugovora o izvedenici, glavnog kvalificiranog standardiziranog sporazuma o netiranju ili priloga kvalificiranom standardiziranom sporazumu o netiranju koji se odnosi na kreditnu potporu. Ako u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom institucija priznaje varijacijsku maržu plaćenu drugoj ugovornoj strani u novcu kao imovinu potraživanja, tu imovinu može isključiti iz mjere izloženosti ako su ispunjeni uvjeti iz točaka (a) do (e). 4. Za potrebe stavka 3. primjenjuje se sljedeće:
5. Uz tretman utvrđen u stavku 1., u slučaju prodanih kreditnih izvedenica institucija u vrijednost izloženosti uključuje efektivne zamišljene iznose na koje se odnose prodane kreditne izvedenice umanjene za negativne promjene poštene vrijednosti koje su uključene u osnovni kapital u vezi s prodanom kreditnom izvedenicom. Rezultirajuća vrijednost izloženosti može se dodatno umanjiti za efektivni zamišljeni iznos kupljene kreditne izvedenice na isti referentni subjekt, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Ako zamišljeni iznos prodane kreditne izvedenice nije umanjen za zamišljeni iznos kupljene kreditne izvedenice, institucije mogu pojedinačnu potencijalnu buduću izloženost te prodane kreditne izvedenice odbiti od ukupne potencijalne buduće izloženosti utvrđene u skladu sa stavkom 1. ovog članka u vezi s, ovisno o slučaju, člankom 274. stavkom 2. ili člankom 299. stavkom 2. točkom (a). Ako se potencijalna buduća kreditna izloženost utvrđuje u vezi s člankom 298. stavkom 1. točkom (c) podtočkom ii., PCEgross može se umanjiti za pojedinačnu potencijalnu buduću izloženost prodanih kreditnih izvedenica bez prilagodbe vrijednosti NGR-a. 6. Institucije ne umanjuju efektivni zamišljeni iznos prodane kreditne izvedenice ako kreditnu zaštitu kupuju na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i primljena neto plaćanja evidentiraju kao neto prihod, ali ne evidentiraju odgovarajuće smanjenje vrijednosti prodane kreditne izvedenice odraženo u osnovnom kapitalu. 7. U slučaju kupljenih kreditnih izvedenica na skup referentnih subjekata, institucija može priznati smanjenje u skladu sa stavkom 5. za prodane kreditne izvedenice na pojedinačne referentne subjekte isključivo ako je kupljena zaštita ekonomski jednakovrijedna kupnji zaštite zasebno na svaki od pojedinačnih subjekata skupa. Ako kupuje kreditnu izvedenicu na skup referentnih subjekata, institucija može priznati smanjenje za skup prodanih kreditnih izvedenica samo ako su skup referentnih subjekata i razina podređenosti u objema transakcijama identični. 8. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije se mogu koristiti metodom iz članka 275. za određivanje vrijednosti izloženosti ugovora iz točaka 1. i 2. Priloga II. samo kada se tom istom metodom koriste za određivanje vrijednosti izloženosti tih ugovora za potrebe ispunjavanja kapitalnih zahtjeva iz članka 92. Ako institucije primjenjuju metodu iz članka 275., mjeru izloženosti ne umanjuju za iznos varijacijske marže primljene u novcu. Članak 429.b Uvećanje za kreditni rizik druge ugovorne strane u repo transakcijama, transakcijama pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcijama s dugim rokom namire i drugim maržnim kreditima 1. Osim vrijednosti izloženosti repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire i maržnih kredita, uključujući one koji se vode izvanbilančno u skladu s člankom 429. stavkom 5., institucije u mjeru izloženosti uključuju uvećanje za kreditni rizik druge ugovorne strane određen, ovisno o slučaju, u skladu sa stavcima 2. ili 3. ovog članka. 2. Za potrebe stavka 1., u slučaju transakcija s drugom ugovornom stranom koje nisu predmet standardiziranog sporazuma o netiranju koji ispunjava uvjete iz članka 206., uvećanje (Ei*) se određuje za svaku transakciju zasebno u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je: Ei – poštena vrijednost vrijednosnih papira ili novca pozajmljenih drugoj ugovornoj strani u okviru transakcije „i”; Ci – poštena vrijednost novca ili vrijednosnih papira primljenih od druge ugovorne strane u okviru transakcije „i”. 3. Za potrebe stavka 1., u slučaju transakcija s drugom ugovornom stranom koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju koji ispunjava uvjete iz članka 206., uvećanje za te transakcije (Ei*) određuje se za svaki sporazum zasebno u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je: Ei – poštena vrijednost vrijednosnih papira ili novca pozajmljenih drugoj ugovornoj strani za transakcije koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju „i”; Ci – poštena vrijednost novca ili vrijednosnih papira primljenih od druge ugovorne strane koji su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju „i”. 4. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije se mogu koristiti metodom iz članka 222., pri čemu primjenjivi ponder rizika podliježe donjoj granici od 20 %, za određivanje uvećanja za repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcije s dugim rokom namire i maržne kredite, uključujući one koji se vode izvanbilančno. Institucije se mogu koristiti tom metodom samo ako se njome koriste i za određivanje vrijednosti izloženosti tih transakcija za potrebe ispunjavanja kapitalnih zahtjeva iz članka 92. 5. Ako se repo transakcija obračunava kao prodaja u skladu s računovodstvenim okvirom koji se na nju primjenjuje, institucija poništava sve računovodstvene unose povezane s prodajom. 6. Ako institucija djeluje kao agent između dvije strane u repo transakcijama, transakcijama pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcijama s dugim rokom namire i maržnim kreditima, uključujući one koji se vode izvanbilančno, primjenjuje se sljedeće:
|
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 10. listopada 2014.
Za Komisiju
Predsjednik
José Manuel BARROSO
(1) SL L 176, 27.6.2013., str. 1.
17.1.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 11/44 |
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/63
оd 21. listopada 2014.
o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1), a posebno njezin članak 103. stavke 7. i 8.,
budući da:
(1) |
Direktivom 2014/59/EU od država članica se zahtijeva da uspostave aranžmane financiranja sanacije kako bi se osiguralo da sanacijsko tijelo učinkovito primjenjuje instrumente sanacije i sanacijske ovlasti. Ti aranžmani financiranja sanacije trebali bi imati prikladna financijska sredstva kako bi se omogućilo učinkovito funkcioniranje okvira za sanaciju te stoga imaju ovlasti prikupljanja ex ante doprinosa od institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području uključujući podružnice u Uniji (institucije). |
(2) |
Države članice dužne su prikupljati ex ante doprinose aranžmanima financiranja sanacije ne samo od institucija, već i od podružnica u Uniji u skladu s člankom 103. stavkom 1. te Direktive. Podružnice u Uniji obuhvaćene su i ovlaštenjima Komisije za donošenje akata u skladu s člankom 103. stavcima 7. i 8. te Direktive. Međutim s obzirom na činjenicu da su, na temelju članka 47. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2), bonitetni zahtjevi i nadzorni tretman podružnica u Uniji u nadležnosti država članica, mnogi parametri za prilagodbu riziku utvrđeni u ovoj Delegiranoj uredbi nisu prikladni za izravnu primjenu na podružnice u Uniji. Stoga iako podružnice u Uniji nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe, mogu podlijegati posebnom režimu koji će Komisija izraditi u budućem delegiranom aktu. |
(3) |
U skladu s člancima 6., 15., 16., 95. i 96. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), određena investicijska društva koja imaju odobrenje samo za pružanje ograničenih usluga i djelatnosti ne podliježu određenim likvidnosnim i kapitalnim zahtjevima ili mogu iz njih biti izuzeti. U skladu s time, na njih se ne bi primjenjivali mnogi parametri za prilagodbu riziku koji bi se trebali utvrditi. Dok države članice podliježu obvezi prikupljanja ex ante doprinosa od tih investicijskih društava u skladu s člankom 103. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, primjereno je državama članicama ostaviti ovlasti za prilagodbu riziku kako ta društva ne bi bila nerazmjerno opterećena. Stoga ta investicijska društva ne bi trebala biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. |
(4) |
U skladu s člankom 102. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, države članice trebale bi osigurati da u razdoblju od stupanja na snagu Direktive do 31. prosinca 2024. dostupna financijska sredstva njihovih aranžmana financiranja dosegnu najmanje 1 % iznosa osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području. Tijekom tog razdoblja doprinosi aranžmanima financiranja trebali bi se vremenski raspodijeliti što je moguće ravnomjernije dok se ne postigne ciljna razina, uzimajući u obzir fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklički doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija koje daju doprinos. |
(5) |
Člankom 103. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU zahtijeva se da se doprinosi prikupljaju najmanje na godišnjoj razini kako bi se ostvarila ciljna razina navedena u članku 102. te Direktive. U skladu s člankom 103. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU, godišnji doprinos trebao bi odražavati veličinu institucije s obzirom na to da bi se doprinos trebao temeljiti na fiksnom iznosu utvrđenom na temelju obveza institucije (osnovni godišnji doprinos); uz to, njime se odražava razina rizika relevantnih djelatnosti institucije s obzirom na to da bi se osnovni godišnji doprinos trebao prilagođavati razmjerno profilu rizičnosti institucije (dodatna prilagodba riziku). Veličina institucije prvi je pokazatelj rizika koji institucija predstavlja. Što je institucija veća, veća je vjerojatnost da bi, u slučaju poteškoća, sanacijsko tijelo smatralo da je saniranje te institucije u javnom interesu i da bi koristilo aranžman financiranja sanacije kako bi se osigurala učinkovita primjena instrumenata sanacije. |
(6) |
Da bi se pojasnilo kako bi sanacijska tijela trebala prilagođavati doprinose razmjerno profilu rizičnosti institucija, potrebno je odrediti stupove i pokazatelje rizika koje bi trebalo koristiti za utvrđivanje profila rizičnosti institucija, mehanizam prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa riziku te osnovni godišnji doprinos kao polazišnu točku za prilagodbu riziku. Ti elementi kojima bi se dopunili kriteriji rizika predviđeni člankom 103. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU trebali bi se utvrditi tako da se očuvaju jednaki uvjeti tržišnog natjecanja među državama članicama te jako unutarnje tržište izbjegavanjem razlika u pristupu država članica izračunu doprinosa njihovim predmetnim aranžmanima financiranja sanacije. Time se omogućuje da doprinosi koje institucije plaćaju aranžmanima financiranja sanacije budu usporedivi i predvidljivi za različite vrste banaka, što je važan čimbenik jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu. |
(7) |
Člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4) predviđeno je da se Jedinstveni sanacijski odbor (Odbor) osnovan člankom 42. stavkom 1. Uredbe smatra, za potrebe primjene te Uredbe i Direktive 2014/59/EU, relevantnim nacionalnim sanacijskim tijelom kada obavlja zadaće i izvršava ovlasti koje u skladu s tom Direktivom treba obavljati ili izvršavati nacionalno sanacijsko tijelo. S obzirom na to da se člankom 70. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 806/2014 Odbor ovlašćuje za izračun doprinosa institucija Jedinstvenom fondu za sanaciju koji bi zamijenio aranžmane financiranja država članica koje sudjeluju u Jedinstvenom sanacijskom mehanizmu od 1. siječnja 2016. primjenom ove Uredbe na temelju članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU, pojam sanacijskog tijela u skladu s ovom Uredbom trebao bi uključivati i Odbor. |
(8) |
Izračun doprinosa na pojedinačnoj razini doveo bi, u slučaju grupa, do dvostrukog uračunavanja određenih obveza pri utvrđivanju osnovnog godišnjeg doprinosa različitih subjekata grupe, s obzirom na to da bi obveze povezane sa sporazumima koje subjekti iste grupe sklapaju međusobno bile dio ukupnih obveza koje se trebaju uzeti u obzir za utvrđivanje osnovnog godišnjeg doprinosa svakog subjekta grupe. Stoga bi utvrđivanje osnovnog godišnjeg doprinosa trebalo detaljnije odrediti, u slučaju grupa kako bi se uzela u obzirmeđusobna povezanost subjekata grupe i izbjeglo dvostruko uračunavanje unutargrupnih izloženosti. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja između subjekata koji su dio grupe i institucija koje su članovi istog institucionalnog sustava zaštite ili su trajno povezane s istim središnjim tijelom, s potonjima bi se trebalo postupati na isti način. |
(9) |
Za potrebe izračuna osnovnog godišnjeg doprinosa subjekta grupe, ukupne obveze koje se trebaju uzeti u obzir ne bi trebale uključivati obveze koje proizlaze iz bilo kojeg ugovora koji je taj subjekt grupe sklopio s bilo kojim drugim subjektom koji je dio iste grupe. Međutim takvo bi isključenje trebalo biti moguće samo ako svaki subjekt grupe ima poslovni nastan u Uniji, u cijelosti je obuhvaćen istom konsolidacijom, podliježe odgovarajućim centraliziranim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika i ako ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za promptnu otplatu dospjelih obveza. Time bi se trebalo spriječiti isključivanje obveza iz osnovice za izračun doprinosa ako ne postoji jamstvo da bi unutargrupne kreditne izloženosti bile pokrivene ako se financijsko zdravlje grupe pogorša. Osim toga, kako bi se izbjeglo da se isključivanjem unutargrupnih obveza prednost daje subjektima grupe koji koriste to izuzeće, takvo isključenje ne bi trebalo predmetnim institucijama omogućiti ostvarivanje koristi od pojednostavnjenog sustava za male institucije, ako bi, nakon isključenja unutargrupnih obveza, institucija ispunjavala uvjete za pojednostavnjeni sustav. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja između subjekata koji su dio grupacije i institucija koje su članovi istog institucionalnog sustava zaštite ili su trajno povezane s istim središnjim tijelom, s potonjima bi se trebalo postupati na isti način. |
(10) |
Odstupajući od pravila da bi se doprinosi trebali izračunavati na pojedinačnoj razini, u slučaju središnjeg tijela s povezanim kreditnim institucijama koje su u potpunosti ili djelomično izuzete od primjene bonitetnih zahtjeva u nacionalnom pravu u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, pravila o ex ante doprinosima trebala bi se primjenjivati samo na središnje tijelo i povezane kreditne institucije kao cjeline na konsolidiranoj osnovi jer se solventnost i likvidnost središnjeg tijela i svih povezanih institucija prate kao cjelina na temelju konsolidiranih izvještaja tih institucija. |
(11) |
Utvrđivanje osnovnog godišnjeg doprinosa trebalo bi detaljnije odrediti i u slučaju infrastruktura financijskog tržišta. Neke infrastrukture financijskog tržišta kao što su središnje druge ugovorne strane ili središnji depozitoriji vrijednosnih papira također imaju odobrenje za rad kao kreditne institucije. Osobito neki središnji depozitoriji vrijednosnih papira pružaju pomoćne bankarske usluge uz svoje djelatnosti tržišnih infrastruktura. Za razliku od kreditnih institucija središnji depozitoriji vrijednosnih papira ne drže osigurane depozite, već uglavnom unutardnevna ili prekonoćna salda koja potječu od namire transakcija vrijednosnim papirima koje obavljaju za financijske institucije ili središnje banke. Ona općenito ne rezultiraju gotovinskim iznosima koji bi se mogli izjednačiti sa sredstvima prikupljenima za obavljanje bankarskih djelatnosti. Budući da su to pomoćne bankarske usluge koje infrastrukture financijskog tržišta pružaju uz svoje glavne djelatnosti poravnanja ili namire za koje ti subjekti podliježu strogim bonitetnim zahtjevima u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 (5) i Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6) te relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU i budući da poslovni model infrastruktura financijskog tržišta ne sadržava rizike usporedive s onima kreditne institucije, trebalo bi pri utvrđivanju iznosa njihovih ukupnih obveza za potrebe izračuna njihova osnovnog godišnjeg doprinosa uzeti u obzir samo obveze povezane s bankarskim djelatnostima tih subjekata. |
(12) |
Računovodstvo izvedenica u Uniji u pogledu pojedinačnih računa nije usklađeno te bi stoga moglo utjecati na iznos obveza koje se trebaju uzeti u obzir za izračun doprinosa svake banke. Metodologija za izračun omjera financijske poluge iz članka 429. stavka 6. i članka 429. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuje se na sve banke i njome se osigurava da se isti ugovor o izvedenicama, a osobito netiranje ugovora o izvedenicama, razmatra na isti način neovisno o računovodstvenom okviru kojem banka podliježe. Stoga kako bi se osiguralo usklađeno postupanje s izvedenicama pri utvrđivanju osnovnog godišnjeg doprinosa kojim se omogućuje usporedivost njihova vrednovanja među institucijama i jednaki uvjeti tržišnog natjecanja u cijeloj Uniji, izvedenice bi se trebale vrednovati u skladu s člankom 429. stavkom 6. i člankom 429. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013. Međutim kako bi se osigurala predvidljivost vrednovanja izvedenica u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, trebalo bi predvidjeti da takvo vrednovanje ne smije dovesti do vrijednosti manje od 75 % vrijednosti predmetnih izvedenica u skladu s relevantnim računovodstvenim okvirom. |
(13) |
Neke kreditne institucije su banke koje odobravaju promotivne kredite čija je svrha promicanje ciljeva javne politike središnje države ili regionalne samouprave države članice ili lokalnog nadležnog tijela pretežno dodjelom promotivnih kredita pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima. Za kredite koje odobravaju takve institucije izravno ili neizravno djelomično jamči središnja država ili regionalna samouprava ili lokalno tijelo. Promotivni krediti odobravaju se pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike Unije ili središnje države ili regionalne samouprave države članice. Promotivni krediti se ponekad odobravaju preko druge institucije koja djeluje kao posrednik (prolazni krediti). U tim slučajevima posrednička kreditna institucija prima promotivne kredite od multilateralne razvojne banke ili subjekta javnog sektora i odobrava ih drugim kreditnim institucijama koje ih dodjeljuju krajnjim korisnicima. Budući da posredničke kreditne institucije prosljeđuju likvidnost tih kredita od početne banke koja odobrava promotivne kredite instituciji kreditoru ili drugoj posredničkoj instituciji, takve obveze ne bi trebalo uključiti u ukupne obveze koje se uzimaju u obzir za izračun osnovnog godišnjeg doprinosa. |
(14) |
Člankom 103. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU od svih se institucija zahtijeva da pridonose aranžmanima financiranja sanacije. Međutim potrebno je pronaći razmjernu i pravednu ravnotežu između obveze svake institucije da pridonese aranžmanu financiranja sanacije i njezine veličine, profila rizičnosti, opsega i složenosti njezinih djelatnosti, njezine međusobne povezanosti s drugim institucijama ili s financijskim sustavom općenito, utjecaja njezina propadanja na financijska tržišta, na druge institucije, uvjete financiranja ili šire gospodarstvo, te stoga i vjerojatnosti da će institucija krenuti u sanaciju i koristiti aranžman financiranja. Takve elemente u obzir uzimaju sanacijska tijela u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU kada odlučuju bi li određene institucije trebale imati pogodnost pojednostavnjenih obveza u pogledu zahtjeva za izradu planova oporavka i sanacije. Osim toga, pri procjeni prave ravnoteže između usklađivanja sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2014/59/EU i posebnosti različitih institucija koje podliježu toj Direktivi trebalo bi uzeti u obzir administrativno opterećenje koje određene institucije i sanacijska tijela imaju zbog izračuna godišnjih doprinosa. |
(15) |
Male institucije općenito nemaju visokorizični profil, često imaju manju sistemsku rizičnost u usporedbi s velikim institucijama te je učinak njihova propadanja na šire gospodarstvo u mnogim slučajevima manji od onog velikih institucija. Istodobno ne može se isključiti potencijalni učinak propadanja malih institucija na financijsku stabilnost jer čak i male institucije mogu stvoriti sistemski rizik zbog svoje uloge u širem bankarskom sustavu, kumulativnih učinaka njihovih mreža ili učinka širenja do kojeg može doći uslijed gubitka povjerenja u bankarski sustav. |
(16) |
S obzirom na to da male institucije u većini slučajeva ne predstavljaju sistemski rizik i manja je vjerojatnost da će ući u postupak sanacije, čime se smanjuje vjerojatnost da će koristiti aranžmane financiranja sanacije, u usporedbi s velikim institucijama, trebalo bi pojednostavniti metodologiju za izračun njihovih godišnjih doprinosa aranžmanima financiranja sanacije. Godišnji doprinosi malih institucija trebali bi se sastojati od paušalnih iznosa samo na temelju njihova osnovnog godišnjeg doprinosa razmjerno njihovoj veličini. Takva metodologija trebala bi omogućiti proporcionalni sustav godišnjih doprinosa s obzirom na to da pri utvrđivanju godišnjeg doprinosa svake institucije sanacijsko tijelo mora poštovati godišnju ciljnu razinu aranžmana financiranja. Stoga paušalni iznos održava činjenicu da su u mnogim slučajevima male institucije manje rizične i omogućuje šire prilagođavanje doprinosa većih institucija koje su općenito više sistemske razmjerno njihovu profilu rizičnosti. |
(17) |
Kako bi se utvrdilo koje se institucije smatraju malima, trebalo bi koristiti dvostruki prag pri čemu bi prvi prag na temelju ukupnih obveza (isključujući regulatorni kapital) umanjen za osigurane depozite trebao biti jednak ili manji od 300 milijuna EUR, a drugi prag na temelju ukupne imovine ne bi trebao prelaziti 1 milijardu EUR. Potonji bi trebao spriječiti veće institucije koje ispunjavaju prvi prag povezan s iznosom obveza da koriste pojednostavnjeni sustav. |
(18) |
Unutar kategorije malih institucija trebalo bi napraviti razliku jer su mnoge vrlo male, dok su druge blizu maksimalnih pragova koji im omogućuju korištenje pojednostavnjenog sustava. U okviru sustava jedinstvenog paušalnog iznosa, godišnji doprinosi vrlo malih institucija bili bi nerazmjerno veći od doprinosa malih institucija koje su blizu dosezanja maksimalnih pragova. Istodobno, trebalo bi izbjeći da pojednostavnjeni sustav dovede do nerazmjerne razlike u smislu godišnjih doprinosa između najvećih među malim institucijama i institucija koje ne ispunjavaju uvjete za pojednostavnjeni sustav jer su iznad pragova. Kako bi se izbjegli takvi neželjeni učinci, primjereno je predvidjeti sustav od nekoliko kategorija malih institucija čiji bi se godišnji doprinosi trebali sastojati od različitih paušalnih iznosa. Time bi se trebala omogućiti progresija doprinosa unutar pojednostavnjenog sustava te između najvišeg paušalnog iznosa i najnižeg doprinosa u skladu s metodom kojom se osnovni godišnji doprinos prilagođava prema profilu rizičnosti institucije. |
(19) |
Ako sanacijsko tijelo utvrdi da mala institucija ima izrazito visokorizičan profil, sanacijsko tijelo trebalo bi imati mogućnost odlučivanja da predmetna institucija ne bi više trebala koristiti pojednostavnjeni sustav i da bi se umjesto toga njezin doprinos trebao izračunavati u skladu s metodom prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa prema drugim čimbenicima rizika osim prema veličini institucije. |
(20) |
Institucije iz članka 45. stavka 3. Direktive 2014/59/EU neće se rekapitalizirati korištenjem aranžmana financiranja sanacije u skladu s člancima 44. i 101. Direktive 2014/59/EU jer će se likvidirati nacionalnim postupcima u slučaju insolventnosti ili drugim vrstama postupaka koji se provode u skladu s člancima 38., 40. ili 42. Direktive 2014/59/EU i obustavit će svoje djelatnosti. Takvim će se postupcima osigurati da vjerovnici tih institucija, uključujući po potrebi vlasnike osiguranih obveznica, snose gubitke na takav način kojim se ispunjavaju ciljevi sanacije. Stoga bi njihovi doprinosi aranžmanima financiranja sanacije trebali odražavati te posebnosti. Međutim aranžmani financiranja sanacije mogli bi se koristiti za druge potrebe iz članka 101. Direktive 2014/59/EU. U slučaju da bilo koja takva institucija koristi aranžman financiranja sanacije za bilo koju od tih potreba, sanacijsko tijelo trebalo bi imati mogućnost usporedbe profila rizičnosti svih ostalih institucija obuhvaćenih člankom 45. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU s onim koji ima institucija koja je koristila aranžman financiranja sanacije te primijeniti metodologiju utvrđenu u ovom Delegiranom aktu na institucije koje imaju profil rizičnosti sličan ili veći od onog koji imaju institucije koje su koristile aranžman financiranja sanacije. Također je primjereno utvrditi popis elemenata koje bi sanacijsko tijelo trebalo uzeti u obzir kada uspoređuje profile rizičnosti. |
(21) |
Kako bi se sanacijskim tijelima država članica omogućilo usklađeno tumačenje kriterija utvrđenih u članku 103. stavku 7. Direktive 2014/59/EU tako da se utvrđivanje pokazatelja rizika institucija za potrebe izračuna pojedinačnih doprinosa aranžmanima financiranja sanacije provodi na sličan način u cijeloj Uniji, potrebno je predvidjeti niz stupova rizika i odgovarajuće pokazatelje rizika za svaki od tih stupova rizika koje sanacijska tijela trebaju uzeti u obzir kada procjenjuju profil rizičnosti institucija. Kako bi se osigurala dosljednost s nadzornim praksama, pokazatelji rizika trebali bi se sastojati od trenutačnih regulatornih referentnih vrijednosti koje su već dostupne ili je njihovo utvrđivanje u tijeku. |
(22) |
Ako su relevantnim zakonodavstvom predviđena izuzeća kojima se institucije izuzimaju od utvrđivanja određenih pokazatelja rizika na razini institucije i pod uvjetom, ako je primjenjivo, da nadležna tijela odobre primjenu tih izuzeća, sanacijska tijela trebala bi procijeniti relevantne pokazatelje na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj razini, kako je primjenjivo, kako bi bili u skladu s nadzornim praksama i kako bi se osiguralo da se grupe koje koriste ta izuzeća ne sankcioniraju neopravdano. |
(23) |
Kako bi se sanacijskim tijelima omogućio dosljedan pristup u pogledu važnosti stupova i pokazatelja rizika koje bi trebala uzeti u obzir za potrebe utvrđivanja profila rizičnosti institucija, ovom bi se Uredbom također trebao utvrditi relativni ponder svakog stupa i pokazatelja rizika. Međutim važno je da se sanacijskim tijelima omogući dovoljno fleksibilnosti pri procjeni profila rizičnosti institucija tako da imaju mogućnost prilagođavati primjenu stupova i pokazatelja rizika u skladu s posebnostima svake institucije. Budući da se to ne može postići isključivo osiguravanjem raspona za procjenu profila rizičnosti, već se zahtijeva i određeni stupanj slobode pri odlučivanju o važnosti određenih pokazatelja rizika od slučaja do slučaja, ponder nekih pokazatelja rizika trebao bi biti samo indikativan, ili bi njihov raspon trebalo utvrditi tako da omogućuje sanacijskim tijelima da odlučuju o važnosti tih pokazatelja u danom slučaju. |
(24) |
Kada se utvrđuje važnost različitih pokazatelja koji odgovaraju određenom stupu, potrebno je agregiranje unutar stupova s pomoću aritmetičkog ponderiranog prosjeka pojedinačnih pokazatelja. U pogledu izračuna konačnog kompozitnog pokazatelja rizika za svaku instituciju, kako bi se izbjegli kompenzacijski učinci između stupova, čime bi se instituciji koja ima osrednje rezultate u nekoliko kategorija stupova i vrlo slabe u drugim kategorijama općenito davala srednja ocjena u skladu s aritmetičkim prosjekom različitih stupova, taj bi se izračun trebao temeljiti na geometrijskom ponderiranom prosjeku pojedinačnih stupova. |
(25) |
Raspon za procjenu stupnja rizika koji institucija predstavlja trebao bi biti takav da omogućuje dovoljno prilagodbe profila rizičnosti institucija prema različitim stupovima i pokazateljima rizika utvrđenima u ovoj Uredbi, dok bi istodobno trebao davati dovoljno sigurnosti i predvidljivosti u pogledu godišnjih iznosa koje bi institucije trebale pridonijeti u skladu s Direktivom 2014/59/EU i ovom Uredbom. |
(26) |
Kako bi se osiguralo da se doprinosi stvarno plaćaju, potrebno je odrediti uvjete i sredstva plaćanja. Osobito je za doprinose koji se ne plaćaju u gotovini, već neopozivim obvezama plaćanja u skladu s člankom 103. Direktive 2014/59/EU potrebno odrediti udio neopozivih obveza plaćanja koji svaka institucija može koristiti i vrstu kolaterala koji se prihvaća za osiguranje tih neopozivih obveza plaćanja kako bi se sanacijskom tijelu omogućilo da osigura stvarno plaćanje kada izvršava neopozive obveze plaćanja ako sanacijsko tijelo naiđe na poteškoće pri izvršavanju neopozivih obveza plaćanja. Kako bi se osiguralo da se godišnji doprinosi stvarno plaćaju, potrebno je sanacijskim tijelima dati posebne ovlasti za izricanje administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera institucijama koje krše zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi za izračun i prilagodbu doprinosa primjerice nepoštovanjem obveze pružanja informacija koje zatraži sanacijsko tijelo. Sanacijsko tijelo trebalo bi također imati ovlasti izricanja dnevne novčane kazne instituciji ako predmetna institucija plaća dospjeli godišnji doprinos samo djelomično ili ako ga ne plaća, ili ako institucija ne poštuje zahtjeve navedene u obavijesti sanacijskog tijela. Uz to, potrebno je utvrditi posebne obveze razmjene informacija među nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima. |
(27) |
Kako bi se osiguralo da prilagodba riziku i dalje odražava kretanja u bankarskom sektoru i stalno ispunjava zahtjeve Direktive 2014/59/EU, Komisija će na temelju iskustva s njezinom primjenom preispitati prilagodbu riziku pri izračunu godišnjih doprinosa, a osobito prikladnost multiplikatora za prilagodbu riziku utvrđenog u ovoj Uredbi te potrebu za mogućim povećanjem gornje granice multiplikatora za prilagodbu riziku prije 1. lipnja 2016. |
(28) |
Budući da se u skladu s člankom 130. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU obveza država članica da prikupljaju godišnje doprinose od institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području primjenjuje od 1. siječnja 2015., ova bi se Uredba također trebala primjenjivati od 1. siječnja 2015. |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
ODJELJAK 1.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Predmet
Ovom se Uredbom propisuju pravila kojima se određuje:
(a) |
metodologija za izračun doprinosa koje institucije trebaju platiti aranžmanima financiranja sanacije i prilagođavanje profilu rizičnosti institucija; |
(b) |
obveze institucija u pogledu pružanja informacija za potrebe izračuna doprinosa i u pogledu plaćanja doprinosa aranžmanima financiranja sanacije; |
(c) |
mjere kojima se osigurava provjera od strane sanacijskih tijela jesu li doprinosi ispravno plaćeni. |
Članak 2.
Područje primjene
1. Ova se Uredba primjenjuje na institucije iz članka 103. stavka 1. Direktive 2014/59/EU kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 23. Također se primjenjuje na središnje tijelo i njegove povezane institucije na konsolidiranoj osnovi, ako su povezane institucije u potpunosti ili djelomično izuzete od primjene bonitetnih zahtjeva u nacionalnom pravu u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 575/2013.
2. Svako upućivanje na grupu trebalo bi uključivati središnje tijelo i sve kreditne institucije trajno povezane sa središnjim tijelom iz članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 i njihova društva kćeri.
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije utvrđene u Direktivi 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Direktivi 2014/59/EU. Za potrebe ove Uredbe također se primjenjuju sljedeće definicije:
(1) |
„institucije” znači kreditne institucije u smislu članka 2. stavka 1. točke 2. Direktive 2014/59/EU, ili investicijska društva u smislu točke 2. ovog članka te središnje tijelo i sve kreditne institucije trajno povezane sa središnjim tijelom iz članka 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 kao cjelina na konsolidiranoj osnovi ako su ispunjeni uvjeti predviđeni u članku 2. stavku 1.; |
(2) |
„investicijska društva” znači investicijska društva u smislu članka 2. stavka 1. točke 3. Direktive 2014/59/EU, isključujući investicijska društva koja su obuhvaćena definicijom iz članka 96. stavka 1. točaka (a) ili (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 ili investicijska društva koja obavljaju djelatnost 8 iz Priloga I. odjeljka A Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), ali ne obavljaju djelatnosti 3 ili 6 Priloga I. odjeljka A te Direktive; |
(3) |
„godišnja ciljna razina” znači ukupni iznos godišnjih doprinosa koje je sanacijsko tijelo utvrdilo za svako razdoblje doprinosa kako bi se dosegla ciljna razina iz članka 102. stavka 1. Direktive 2014/59/EU; |
(4) |
„aranžman financiranja” znači aranžman u svrhu osiguravanja učinkovite primjene instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti od strane sanacijskog tijela kako je navedeno u članku 100. stavku 1. Direktive 2014/59/EU; |
(5) |
„godišnji doprinos” znači iznos iz članka 103. Direktive 2014/59/EU koji sanacijsko tijelo prikuplja za nacionalni aranžman financiranja tijekom razdoblja doprinosa od svake institucije iz članka 2. ove Uredbe; |
(6) |
„razdoblje doprinosa” znači kalendarska godina; |
(7) |
„sanacijsko tijelo” znači tijelo iz članka 2. stavka 1. točke 18. Direktive 2014/59/EU ili svako drugo relevantno tijelo koje su države članice imenovale za potrebe članka 100. stavaka 2. i 6. Direktive 2014/59/EU; |
(8) |
„nadležno tijelo” znači nadležno tijelo u smislu članka 4. stavka 1. točke 40. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(9) |
„sustavi osiguranja depozita” znači sustavi iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (b) ili (c) Direktive 2014/49/EU; |
(10) |
„osigurani depoziti” znači depoziti iz članka 6. stavka 1. Direktive 2014/49/EU, isključujući privremena visoka salda u smislu članka 6. stavka 2. te Direktive; |
(11) |
„ukupne obveze” znači ukupne obveze kako je definirano u odjeljku 3. Direktive Vijeća 86/635/EEZ (9) ili kako je definirano u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002 (10); |
(12) |
„ukupna imovina” znači ukupna imovina kako je definirano u odjeljku 3. Direktive 86/635/EEZ ili kako je definirano u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća; |
(13) |
„ukupni iznos izloženosti riziku” (TRE) znači ukupni iznos izloženosti riziku u smislu članka 92. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(14) |
„stopa redovnog osnovnog kapitala” znači stopa redovnog osnovnog kapitala iz članka 92. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(15) |
„MREL” znači minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u smislu članka 45. stavka 1. Direktive 2014/59/EU; |
(16) |
„regulatorni kapital” znači regulatorni kapital u smislu članka 4. stavka 1. točke 118. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(17) |
„prihvatljive obveze” znači obveze i instrumenti kapitala u smislu članka 2. stavka 1. točke 71. Direktive 2014/59/EU; |
(18) |
„omjer financijske poluge” znači omjer financijske poluge u smislu članka 429. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(19) |
„koeficijent likvidnosne pokrivenosti” znači koeficijent likvidnosne pokrivenosti kako je definirano u članku 412. Uredbe (EU) br. 575/2013 i detaljnije određeno u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61 (11); |
(20) |
„omjer neto stabilnih izvora financiranja” znači omjer neto stabilnih izvora financiranja u smislu članka 415. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(21) |
„središnja druga ugovorna strana” znači pravna osoba u smislu članka 2. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012; |
(22) |
„izvedenice” znači izvedenice u skladu s Prilogom II. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(23) |
„središnji depozitorij vrijednosnih papira” znači pravna osoba u smislu članka 2. stavka 1. točke 1. i članka 54. Uredbe (EU) 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12); |
(24) |
„namira” znači dovršenje transakcija vrijednosnim papirima u smislu članka 2. stavka 1. točke 2. Uredbe (EU) 909/2014; |
(25) |
„poravnanje” znači postupak uspostavljanja pozicija u smislu članka 2. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012; |
(26) |
„infrastruktura financijskog tržišta” znači, za potrebe ove Uredbe, središnja druga ugovorna strana iz točke 21. ovog članka ili središnji depozitorij vrijednosnih papira iz točke 23. ovog članka s odobrenjem za rad kao institucije u skladu s člankom 8. Direktive 2013/36/EU; |
(27) |
„banka koja odobrava promotivne kredite” znači svaki poduzetnik ili subjekt koji je osnovala država članica, središnja država ili regionalna samouprava, koji odobrava promotivne kredite pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike te države, pod uvjetom da ta država ima obvezu štititi ekonomsku osnovu poduzetnika ili subjekta i štititi njegovo redovno poslovanje tijekom njezinog životnog vijeka, ili da za najmanje 90 % njegova početnog financiranja ili promotivnog kredita koji odobrava izravno ili neizravno jamči središnja država ili regionalna samouprava države članice; |
(28) |
„promotivni kredit” znači kredit koji odobrava banka koja odobrava promotivne kredite ili posrednička banka pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike središnje države ili regionalne samouprave države članice; |
(29) |
„posrednička institucija” znači kreditna institucija koja posreduje pri dodjeli promotivnih kredita pod uvjetom da ih ne dodjeljuje kao kredit krajnjem korisniku. |
ODJELJAK 2.
METODOLOGIJA
Članak 4.
Utvrđivanje godišnjih doprinosa
1. Sanacijska tijela utvrđuju godišnji doprinos svake institucije razmjerno njezinu profilu rizičnosti na temelju informacija koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14. te primjenom metodologije iz ovog odjeljka.
2. Sanacijsko tijelo utvrđuje godišnji doprinos iz stavka 1. na temelju godišnje ciljne razine aranžmana financiranja sanacije, uzimajući u obzir ciljnu razinu koju je potrebno dosegnuti do 31. prosinca 2024. u skladu s člankom 102. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU, te na temelju prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve institucije s odobrenjem za rad na njegovu državnom području.
Članak 5.
Prilagodba osnovnog godišnjeg doprinosa riziku
1. Doprinos iz članka 103. stavka 2. Direktive 2014/59/EU izračunava se isključenjem sljedećih obveza:
(a) |
unutargrupne obveze koje proizlaze iz transakcija koje institucija sklapa s drugom institucijom koja pripada istoj grupi, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
|
(b) |
obveze institucije koja je članica institucionalnog sustava zaštite iz članka 2. stavka 1. točke 8. Direktive 2014/59/EU i kojoj je nadležno tijelo dopustilo primjenu članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013, na temelju sporazuma sklopljenog s drugom institucijom koja je članica istog institucionalnog sustava zaštite; |
(c) |
u slučaju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u državi članici koja je iskoristila mogućnost iz članka 14. stavka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012, obveze povezane s aktivnostima poravnanja prema definiciji iz članka 2. točke 3. te Uredbe, uključujući one koje proizlaze iz mjera koje središnja druga ugovorna strana poduzima radi ispunjenja zahtjeva za iznos naknade, uspostave jamstvenog fonda i održavanja dostatnih unaprijed financiranih financijskih sredstava za pokriće mogućih gubitaka u okviru redoslijeda pokrića nepodmirenih obveza u skladu s tom Uredbom te ulaganja financijskih sredstava u skladu s člankom 47. te Uredbe; |
(d) |
u slučaju središnjeg depozitorija vrijednosnih papira, obveze povezane s aktivnostima središnjeg depozitorija vrijednosnih papira, uključujući obveze prema sudionicima ili pružateljima usluga središnjeg depozitorija vrijednosnih papira s rokom dospijeća kraćim od sedam dana koje proizlaze iz aktivnosti za koje je dobio odobrenje za pružanje pomoćnih bankarskih usluga u skladu s glavom IV. Uredbe (EU) br. 909/2014, ali isključujući druge obveze koje proizlaze iz takvih bankarskih aktivnosti; |
(e) |
u slučaju investicijskih društava, obveze nastale držanjem imovine ili novca klijenata, uključujući imovinu i novac klijenata koji se drže u ime subjekta za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) prema definiciji iz članka 1. stavka 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13), ili alternativnih investicijskih fondova (AIF) prema definiciji iz članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14), pod uvjetom da je taj klijent zaštićen na temelju primjenjivog prava za slučaj insolventnosti; |
(f) |
u slučaju institucija koje posluju u području promotivnih kredita, obveze institucije posrednika prema početnoj ili drugoj banci koja odobrava promotivne kredite ili drugoj instituciji posredniku i obveze izvorne banke koja odobrava promotivne kredite prema njezinim partnerima koji sudjeluju u financiranju, u mjeri u kojoj iznos tih obveza odgovara iznosu promotivnih kredita te institucije. |
2. Obveze iz stavka 1. točaka (a) i (b) ravnomjerno se odbijaju pri svakoj transakciji od iznosa ukupnih obveza institucija koje su stranke u transakcijama ili sporazumima iz stavka 1. točaka (a) i (b).
3. Za potrebe ovog odjeljka prosječni godišnji iznos, izračunan na tromjesečnoj osnovi, obveza iz stavka 1. koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama vrednuje se u skladu s člankom 429. stavcima 6. i 7. Uredbe (EU) br. 575/2013.
Međutim, vrijednost pripisana obvezama koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama ne smije biti manja od 75 % vrijednosti tih obveza dobivene primjenom računovodstvenih odredaba koje se na tu instituciju primjenjuju za potrebe financijskog izvješćivanja.
Ako za određene izvedene financijske instrumente u skladu s nacionalnim računovodstvenim standardima koji se primjenjuju na instituciju nema računovodstvene mjere izloženosti jer se oni drže izvanbilančno, institucija sanacijsko tijelo izvješćuje o zbroju pozitivnih fer vrijednosti tih izvedenica kao zamjenskom trošku i dodaje ih svojim bilančnim računovodstvenim vrijednostima.
4. Za potrebe ovog odjeljka ukupne obveze iz stavka 1. ne uključuju računovodstvenu vrijednost obveza koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama, a uključuju odgovarajuću vrijednost određenu u skladu sa stavkom 3.
5. Kako bi provjerilo jesu li ispunjeni svi uvjeti i zahtjevi iz stavaka 1. do 4., sanacijsko tijelo kao temelj uzima mjerodavne procjene nadležnih tijela koje su stavljene na raspolaganje u skladu s člankom 90. Direktive 2014/59/EU.
Članak 6.
Stupovi i pokazatelji rizika
1. Sanacijsko tijelo procjenjuje profil rizičnosti institucija na temelju sljedeća četiri stupa rizika:
(a) |
izloženost riziku; |
(b) |
stabilnost i raznolikost izvora financiranja; |
(c) |
važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva; |
(d) |
dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo. |
2. Stup „izloženost riziku” sastoji se od sljedećih pokazatelja rizika:
(a) |
regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL); |
(b) |
omjer financijske poluge; |
(c) |
stopa redovnog osnovnog kapitala; |
(d) |
omjer ukupne izloženosti riziku i ukupne imovine. |
3. Stup „stabilnost i i raznolikost izvora financiranja” sastoji se od sljedećih pokazatelja rizika:
(a) |
omjer neto stabilnih izvora financiranja; |
(b) |
LCR. |
4. Stup „važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva” sastoji se od pokazatelja „udio međubankovnih kredita i depozita u Europskoj uniji” i odražava važnost institucije za godpodarstvo države članice u kojoj institucija ima poslovni nastan.
5. Stup „dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo” sastoji se od sljedećih pokazatelja:
(a) |
aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije; |
(b) |
članstvo u institucionalnom sustavu zaštite; |
(c) |
razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora. |
Pri utvrđivanju raznih pokazatelja rizika u stupu „dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo” sanacijsko tijelo uzima u obzir važnost tih pokazatelja s obzirom na vjerojatnost da dotična institucija uđe u postupak sanacije te, kao posljedica toga, vjerojatnost korištenja aranžmana financiranja sanacije u slučaju sanacije.
6. Pri utvrđivanju pokazatelja „aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije” iz članka 5. točke (a) sanacijsko tijelo uzima u obzir sljedeće elemente:
(a) |
povećanje profila rizičnosti institucije zbog:
|
(b) |
smanjenje profila rizičnosti institucije zbog:
|
7. Pri utvrđivanju pokazatelja iz stavka 5. točke (b) sanacijsko tijelo uzima u obzir sljedeće elemente:
(a) |
je li iznos sredstava koja su odmah raspoloživa za potrebe rekapitalizacije i financiranja likvidnosti, u cilju potpore pogođenoj instituciji u slučaju problema, dostatan da se osigura vjerodostojna i djelotvorna potpora toj instituciji; |
(b) |
stupanj pravne ili ugovorne sigurnosti da će se sredstava iz točke (a) u cijelosti iskoristiti prije traženja izvanredne javne potpore. |
8. Pokazateljem rizika iz stavka 5. točke (c) uzima se u obzir najviša vrijednost u rasponu iz Priloga I. koraka 3.:
(a) |
u slučaju svih institucija koje pripadaju grupi koja podliježe restrukturiranju nakon primitka državnih ili istovjetnih sredstava, npr. u okviru aranžmana financiranja sanacije, i koja je još uvijek u fazi restrukutiranja ili zatvaranja, osim u posljednje dvije godine provedbe plana restrukturiranja; |
(b) |
u slučaju svih institucija koje su u likvidaciji, do kraja plana likvidacije (u mjeri u kojoj su još uvijek obvezne plaćati doprinos). |
U slučaju svih ostalih institucija uzima se u obzir najniža vrijednost u rasponu iz Priloga I. koraka 3.
9. Za potrebe stavaka 6., 7. i 8. sanacijsko tijelo kao temelj uzima procjene nadležnih tijela ako su one dostupne.
Članak 7.
Relativni ponder svakog stupa i pokazatelja rizika
1. Pri procjeni profila rizičnosti pojedine institucije sanacijsko tijelo na stupove rizika primjenjuje sljedeće pondere:
(a) |
izloženost riziku: 50 %; |
(b) |
stabilnost i raznolikost izvora financiranja: 20 %; |
(c) |
važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva: 10 %; |
(d) |
dodatni pokazatelji rizika koje određuje sanacijsko tijelo: 20 %. |
2. Relativni ponder pokazatelja rizika koje sanacijska tijela procjenjuju za utvrđivanje stupa „izloženost riziku” iznosi kako slijedi:
(a) |
regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL): 25 %; |
(b) |
omjer financijske poluge: 25 %; |
(c) |
stopa redovnog osnovnog kapitala: 25 %; |
(d) |
omjer ukupne izloženosti riziku i ukupne imovine: 25 %; |
3. Svi pokazatelji rizika u stupu „stabilnost i raznolikost izvora financiranja” imaju isti ponder.
4. Relativni ponder pokazatelja koje sanacijska tijela procjenjuju za utvrđivanje stupa „izloženost riziku” iznosi kako slijedi:
(a) |
aktivnosti trgovanja, izvanbilančne izloženosti, izvedenice, složenost i mogućnost sanacije: 45 %; |
(b) |
članstvo u institucionalnom sustavu zaštite: 45 %; |
(c) |
razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora: 10 %; |
Pri primjeni pokazatelja iz točke (b) sanacijsko tijelo uzima u obzir relativni ponder pokazatelja iz točke (a).
Članak 8.
Primjena pokazatelja rizika u posebnim slučajevima
1. Ako je nadležno tijelo instituciji odobrilo izuzeće u skladu s člancima 8. i 21. Uredbe (EU) br. 575/2013, pokazatelj iz članka 6. stavka 3. točke (b) ove Uredbe sanacijsko tijelo primjenjuje na razini likvidnosne podgrupe. Ocjena dobivena na temelju tog pokazatelja na razini likvidnosne podgrupe pripisuje se svakoj instituciji koja pripada toj likvidnosnoj podgrupi za potrebe izračunavanja pokazatelja rizika institucije.
2. Ako je nadležno tijelo instituciju na pojedinačnoj razini u cijelosti izuzelo od primjene kapitalnih zahtjeva u skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i ako je sanacijsko tijelo tu istu instituciju na pojedinačnoj razini u cijelosti izuzelo od primjene minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) u skladu s člankom 45. stavkom 12. Direktive 2014/59/EU, pokazatelj iz članka 6. stavka 2. točke (a) ove Uredbe može se izračunati na konsolidiranoj osnovi. Ocjena dobivena na temelju tog pokazatelja na konsolidiranoj razini pripisuje se svakoj instituciji koja pripada grupi za potrebe izračunavanja pokazatelja rizika institucije.
3. Ako je nadležno tijelo instituciji odobrilo izuzeće u drugim okolnostima definiranima u Uredbi (EU) br. 575/2013, odgovarajući se pokazatelji mogu izračunati na konsolidiranoj razini. Ocjena dobivena na temelju tih pokazatelja na konsolidiranoj razini pripisuje se svakoj instituciji koja pripada grupi za potrebe izračunavanja pokazatelja rizika institucije.
Članak 9.
Primjena prilagodbe osnovnog godišnjeg doprinosa riziku
1. Sanacijsko tijelo za svaku instituciju utvrđuje dodatni multiplikator za prilagodbu riziku kombiniranjem pokazatelja rizika iz članka 6. u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I.
2. Ne dovodeći u pitanje članak 10., godišnji doprinos svake institucije za pojedino razdoblje doprinosa sanacijsko tijelo utvrđuje množenjem osnovnog godišnjeg doprinosa dodatnim multiplikatorom za prilagodbu riziku u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I.
3. Multiplikator za prilagodbu riziku iznosi od 0,8 do 1,5.
Članak 10.
Godišnji doprinosi malih institucija
1. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita jednake ili manje od 50 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 1 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
2. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 50 000 000 EUR, ali nisu više od 100 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 2 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
3. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 100 000 000 EUR, ali nisu više od 150 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 7 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
4. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 150 000 000 EUR, ali nisu više od 200 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 15 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
5. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 200 000 000 EUR, ali nisu više od 250 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 26 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
6. Institucije čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 250 000 000 EUR, ali nisu više od 300 000 000 EUR i čija je ukupna imovina manja od 1 000 000 000 EUR plaćaju paušalni iznos od 50 000 EUR kao godišnji doprinos za svako razdoblje doprinosa.
7. Ne dovodeći u pitanje stavak 8., ako institucija pruži dostatne dokaze da je paušalni iznos iz stavaka 1. do 6. viši od doprinosa izračunanog u skladu s člankom 5., sanacijsko tijelo primjenjuje niži iznos.
8. Ne dovodeći u pitanje stavke 1. do 6., sanacijsko tijelo može donijeti obrazloženu odluku kojom se utvrđuje da je profil rizičnosti institucije nerazmjeran njezinoj maloj veličini i na tu instituciju primijeniti članke 5., 6., 7., 8. i 9. Ta se odluka temelji na sljedećim kriterijima:
(a) |
poslovni model institucije; |
(b) |
informacije koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14.; |
(c) |
stupovi i pokazatelji rizika iz članka 6.; |
(d) |
procjena nadležnog tijela u pogledu profila rizičnosti institucije. |
9. Stavci 1. do 8. ne primjenjuju se na institucije čije ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita ne prelaze 300 000 000 EUR nakon isključenja obveza iz članka 5. stavka 1.
10. Isključenja iz članka 5. stavka 1. ne uzimaju se u obzir pri primjeni stavaka 1. do 9. na institucije čije ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita ne prelaze 300 000 000 EUR prije isključenja obveza iz članka 5. stavka 1.
Članak 11.
Godišnji doprinosi institucija obuhvaćenih člankom 45. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU
1. Ne dovodeći u pitanje članak 10., godišnji doprinosi institucija iz članka 45. stavka 3. Direktive 2014/59/EU izračunavaju se u skladu s člankom 9. primjenom 50 % njihova osnovnog doprinosa.
2. Ako se aranžman financiranja sanacije koristi u odnosu na instituciju iz članka 45. stavka 3. Direktive 2014/59/EU u državi članici za potrebe u skladu s člankom 101. Direktive 2014/59/EU, sanacijsko tijelo može donijeti obrazloženu odluku kojom se utvrđuje da se članci 5., 6., 7., 8. i 9. primjenjuju na institucije čiji je profil rizičnosti sličan ili viši od profila rizičnosti institucije koja je koristila aranžman financiranja sanacije za potrebe u skladu s člankom 101. Direktive 2014/59/EU. Pri utvrđivanju sličnosti profila rizičnosti za potrebe obrazložene odluke sanacijsko tijelo uzima u obzir sve sljedeće elemente:
(a) |
poslovni model institucije; |
(b) |
informacije koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14.; |
(c) |
stupove i pokazatelje rizika iz članka 6.; |
(d) |
procjenu nadležnog tijela u pogledu profila rizičnosti institucije. |
Članak 12.
Nove institucije pod nadzorom ili promjena statusa
1. Ako je institucija nova institucija pod nadzorom samo u jednom dijelu razdoblja doprinosa, djelomični doprinos utvrđuje se primjenom metodologije iz odjeljka 3. na iznos njezina godišnjeg doprinosa izračunan tijekom sljedećeg razdoblja doprinosa uzimajući u obzir broj punih mjeseci razdoblja doprinosa tijekom kojih je institucija pod nadzorom.
2. Promjena statusa institucije, uključujući male institucije, tijekom razdoblja doprinosa ne utječe na godišnji doprinos koji se plaća za tu godinu.
Članak 13.
Postupak prikupljanja godišnjih doprinosa
1. Sanacijsko tijelo najkasnije do 1. svibnja svake godine obavješćuje sve institucije iz članka 2. o odluci o utvrđivanju godišnjeg doprinosa svake od njih.
2. Sanacijsko tijelo o toj odluci obavješćuje na sljedeće načine:
(a) |
elektroničkim ili sličnim komunikacijskim sredstvima s mogućnošću potvrde primitka; |
(b) |
preporučenom poštom s potvrdom o primitku. |
3. Odlukom se utvrđuju uvjet i sredstva plaćanja godišnjeg doprinosa te udio neopozivih obveza plaćanja iz članka 103. Direktive 2014/59/EU koji svaka institucija može koristiti. Sanacijsko tijelo prihvaća kolateral samo ako vrsta kolaterala i njegovi uvjeti omogućuju brzu realizaciju, uključujući u slučaju odluke o sanaciji tijekom vikenda. Kolateral treba vrednovati konzervativno kako bi se uzeli u obzir značajno pogoršani tržišni uvjeti.
4. Ne dovodeći u pitanje druge pravne lijekove dostupne sanacijskom tijelu, institucija je u slučaju djelomičnog plaćanja, neplaćanja ili neispunjenja zahtjeva iz ove odluke podložna dnevnoj novčanoj kazni na nepodmireni iznos doprinosa.
Dnevne zatezne kamate obračunavaju se dnevno na dospjeli iznos primjenom kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja, kako je objavljeno u seriji C Službenog lista Europske unije na snazi prvog kalednarskog dana u mjesecu dospijeća, uvećano za 8 postotnih bodova od datuma dospijeća iznosa.
5. Ako je institucija nova institucija pod nadzorom samo u jednom dijelu razdoblja doprinosa, djelomični godišnji doprinos naplaćuje se zajedno s godišnjim doprinosom za sljedeće razdoblje doprinosa.
ODJELJAK 3.
ADMINISTRATIVNI ASPEKTI I SANKCIJE
Članak 14.
Obveze izvješćivanja institucija
1. Institucije dostavljaju sanacijskom tijelu posljednje odobrene financijske izvještaje dostupne prije 31. prosinca godine koja prethodi razdoblju doprinosa, zajedno s mišljenjem ovlaštenog revizora ili revizorskog društva, u skladu s člankom 32. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15).
2. Institucije sanacijskom tijelu dostavljaju barem informacije iz Priloga II. na razini pojedinačnih subjekata.
3. Informacije iz Priloga II. koje su obuhvaćene zahtjevima za nadzorno izvješćivanje utvrđenima Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 680/2014 (16) ili, ako je primjenjivo, drugim zahtjevom za nadzorno izvješćivanje koji se na instituciju primjenjuje u skladu s nacionalnim zakonodavstvom dostavljaju se sanacijskom tijelu kako ih je institucija navela u posljednjem mjerodavnom nadzornom izvješću dostavljenom nadležnom tijelu u odnosu na referentnu godinu godišnjeg financijskog izvještaja iz stavka 1.
4. Informacije iz stavaka 1., 2. i 3. dostavljaju se najkasnije do 31. siječnja svake godine u odnosu na godinu koja je završila 31. prosinca prethodne godine ili primjenjivu relevantnu financijsku godinu. Ako 31. siječnja nije radni dan, informacije se dostavljaju sljedeći radni dan.
5. Ako je informacije ili podatke dostavljene sanacijskim tijelima potrebno ažurirati ili ispraviti, ažurirane informacije odnosno ispravci dostavljaju se sanacijskim tijelima bez nepotrebnog odlaganja.
6. Institucije dostavljaju informacije iz Priloga II. u skladu s formatima i načinima prikazivanja podataka koje odredi sanacijsko tijelo.
7. Informacije koje se dostavljaju u skladu sa stavcima 2. i 3. podliježu zahtjevima o povjerljivosti i profesionalnoj tajni iz članka 84. Direktive 2014/59/EU.
Članak 15.
Obveze sanacijskih tijela u pogledu razmjene informacija
1. Za potrebe izračunavanja nazivnika predviđenog u stupu rizika iz članka 7. stavka 1. točke (c) sanacijska tijela svake godine do 15. siječnja Europskom nadležnom tijelu za bankarstvo (EBA-i) dostavljaju informacije koje su primila od svih institucija s poslovnim nastanom na njihovu državnom području koje se odnose na međubankovne obveze i depozite iz Priloga I. na agregatnoj razini.
2. EBA do 1. ožujka svake godine svakom sanacijskom tijelu priopćuje vrijednost nazivnika stupa rizika iz članka 7. stavka 1. točke (c).
Članak 16.
Obveze izvješćivanja sustava osiguranja depozita
1. Sustavi osiguranja depozita do 31. siječnja svake godine dostavljaju sanacijskim tijelima izračun prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve kreditne institucije koje su njihovi članovi.
2. Te se informacije dostavljaju i na pojedinačnoj i na agregatnoj razini dotičnih kreditnih institucija kako bi se sanacijskim tijelima omogućilo da utvrde godišnju ciljnu razinu aranžmana financiranja sanacije u skladu s člankom 4. stavkom 2. i da utvrde osnovni godišnji doprinos svake institucije u skladu s člankom 5.
Članak 17.
Osiguravanje provedbe
1. Ako institucije ne dostave sve informacije iz članka 14. u roku predviđenom u tom članku, sanacijska tijela pri izračunu godišnjeg doprinosa dotične institucije koriste procjene ili vlastite pretpostavke.
2. Ako se informacije ne dostave do 31. siječnja svake godine, sanacijsko tijelo dotičnoj instituciji može pripisati najviši multiplikator za prilagodbu riziku, kako je navedeno u članku 9.
3. Ako je informacije koje su institucije dostavile sanacijskom tijelu potrebno prepraviti ili revidirati, sanacijsko će tijelo prilagoditi godišnji doprinos u skladu s ažuriranim informacijama pri izračunu godišnjeg doprinosa institucije za sljedeće razdoblje doprinosa.
4. Razlika između godišnjeg doprinosa izračunanog i plaćenog na temelju informacija koje je bilo potrebno prepraviti ili revidirati i godišnjeg doprinosa koji je potrebno platiti nakon prilagodbe godišnjeg doprinosa namiruje se u iznosu godišnjeg doprinosa za sljedeće razdoblje doprinosa. Prilagodba se vrši smanjenjem ili povećanjem doprinosa za sljedeće razdoblje doprinosa.
Članak 18.
Administrativne sankcije i druge administrativne mjere
Osobama ili subjektima odgovornima za povrede ove Uredbe sanacijska tijela mogu izreći administrativne sankcije i druge administrativne mjere u skladu s člankom 110. Direktive 2014/59/EU.
ODJELJAK 4.
DOGOVORI O SURADNJI
Članak 19.
Dogovori o suradnji
1. Nadležna tijela pomažu sanacijskim tijelima, na zahtjev, pri obavljanju zadaća iz ove Uredbe kako bi se osiguralo stvarno plaćanje doprinosa.
2. Nadležna tijela dostavljaju sanacijskim tijelima, na zahtjev, podatke za kontakt institucija kojima se priopćuju odluke iz članka 13. stavka 1. najkasnije do 1. travnja svake godine, ili sljedeći radni dan ako je 1. travnja neradni dan. Ti podaci za kontakt upućuju na ime pravne osobe, ime fizičke osobe koja zastupa pravnu osobu, adresu, adresu elektroničke pošte, broj telefona, broj telefaksa ili druge informacije koje omogućuju identifikaciju institucije.
3. Nadležna tijela sanacijskim tijelima dostavljaju sve informacije koje sanacijskim tijelima omogućuju izračunavanje godišnjih doprinosa, a posebno sve informacije povezane s dodatnom prilagodbom riziku te relevantnim izuzećima koja su nadležna tijela odobrila institucijama na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013.
ODJELJAK 5.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 20.
Prijelazne odredbe
1. Ako informacije potrebne za određeni pokazatelj iz Priloga II. nisu uključene u primjenjivi zahtjev za nadzorno izvješćivanje iz članka 14. za referentnu godinu, taj se pokazatelj rizika ne primjenjuje dok zahtjev za nadzorno izvješćivanje ne postane primjenjiv. Ponder ostalih dostupnih pokazatelja rizika razvrstava se razmjerno njihovu ponderu, kako je predviđeno u članku 7., tako da zbroj njihovih pondera bude 1. Ako u 2015. neka od informacija koje se zahtijevaju u članku 16. sustavu osiguranja depozita nije dostupna do 31. siječnja za potrebe izračunavanja godišnje ciljne razine iz članka 4. stavka 2. ili osnovnog godišnjeg doprinosa pojedine institucije iz članka 5., odgovarajuće će kreditne institucije, nakon obavijesti sustava osiguranja depozita, sanacijskim tijelima tu informaciju dostaviti do tog datuma. Odstupajući od članka 13. stavka 1., kada je riječ o doprinosima koji se plaćaju u 2015., sanacijska tijela obavješćuju svaku instituciju iz članka 2. o odluci o utvrđivanju njihova godišnjeg doprinosa najkasnije do 30. studenoga 2015.
2. Odstupajući od članka 13. stavka 4., kada je riječ o doprinosima koji se plaćaju u 2015., iznos plativ na temelju odluke iz članka 13. stavka 3. plaća se do 31. prosinca 2015.
3. Odstupajući od članka 14. stavka 4., kada je riječ o informacijama koje se sanacijskom tijelu dostavljaju u 2015., informacije iz tog stavka dostavljaju se najkasnije do 1. rujna 2015.
4. Odstupajući od članka 16. stavka 1., sustavi osiguranja depozita sanacijskom tijelu dostavljaju informacije o iznosu osiguranih dopozita na dan 31. srpnja 2015. do 1. rujna 2015.
5. Do kraja početnog razdoblja iz članka 69. stavka 1. Uredbe (EU) br. 806/2014 države članice mogu institucijama čije su ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita više od 300 000 000 EUR i čija je ukupna imovina jednaka ili manja od 3 000 000 EUR omogućiti da plate paušalni iznos od 50 000 EUR za prvih 300 000 000 EUR ukupnih obveza po odbitku vlastitog kapitala i osiguranih depozita. Za ukupne obveze po odbitku regulatornog kapitala i osiguranih depozita iznad 300 000 000 EUR te institucije plaćaju doprinos u skladu s člancima 4. do 9. ove Uredbe.
Članak 21.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ona se primjenjuje od 1. siječnja 2015.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 21. listopada 2014.
Za Komisiju
Predsjednik
José Manuel BARROSO
(1) SL L 173, 12.6.2014., str. 190.
(2) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ Tekst značajan za EGP (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).
(3) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).
(4) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).
(5) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).
(6) Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).
(7) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).
(8) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).
(9) Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1.).
(10) Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog Parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).
(11) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) 575/2013 u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (vidjeti stranicu 1. ovog Službenog lista).
(12) Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).
(13) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).
(14) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
(15) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).
(16) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 оd 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).
PRILOG I.
POSTUPAK ZA IZRAČUNAVANJE GODIŠNJIH DOPRINOSA INSTITUCIJA
KORAK 1.
Izračunavanje sirovih pokazatelja
Sanacijsko tijelo izračunava sljedeće pokazatelje primjenom sljedećih mjera:
Stup |
Pokazatelj |
Mjere |
||||||||
Izloženost riziku |
Regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje institucija drži iznad minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) |
Gdje za potrebe ovog pokazatelja:
|
||||||||
Izloženost riziku |
Omjer financijske poluge |
Omjer financijske poluge kako je definiran u članku 429. Uredbe (EU) br. 575/2013 i iskazan u okviru izvješćivanja u skladu s Prilogom X. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 680/2014. |
||||||||
Izloženost riziku |
Stopa redovnog osnovnog kapitala |
Stopa redovnog osnovnog kapitala kako je definirana u članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 i iskazana u okviru izvješćivanja u skladu s Prilogom I. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 680/2014. |
||||||||
Izloženost riziku |
TRE/Ukupna imovina |
Gdje:
|
||||||||
Stabilnost i raznolikost izvora financiranja |
Omjer neto stabilnih izvora financiranja |
Omjer neto stabilnih izvora financiranja iskazan u skladu s člankom 415. Uredbe (EU) br. 575/2013. |
||||||||
Stabilnost i raznolikost izvora financiranja |
Omjer likvidnosne pokrivenosti |
Omjer likvidnosne pokrivenosti iskazan u skladu s člankom 415. Uredbe (EU) br. 575/2013 i Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/61. |
||||||||
Važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili gospodarstva |
Udio međubankovnih kredita i depozita u EU-u |
Gdje:
|
KORAK 2.
Diskretizacija pokazatelja
1. |
U sljedećoj formuli n je indeks institucija, i indeks pokazatelja unutar stupova i j indeks stupova. |
2. |
Za svaki sirovi pokazatelj koji proizlazi iz koraka 1., xi,j , osim pokazatelja „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”, sanacijsko tijelo izračunava broj skupova, ki,j , kao najbliži cijeli broj: , gdje je: N broj institucija koje pridonose aranžmanu financiranja sanacije za koje se izračunava pokazatelj; ; ; . |
3. |
Za svaki pokazatelj, osim pokazatelja „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”, sanacijsko tijelo svakom skupu pripisuje isti broj institucija, počevši tako da institucije s najmanjim vrijednostima sirovog pokazatelja pripisuje prvom skupu. U slučaju da se broj institucija ne može točno podijeliti s brojem skupova, svakom od prvih r skupova, počevši od skupa koji sadržava institucije s najmanjom vrijednosti sirovog pokazatelja, gdje je r ostatak dijeljenja broja institucija, N, s brojem skupova, ki,j , pripisuje se još po jedna institucija. |
4. |
Za svaki pokazatelj, osim pokazatelja „razina prethodnih izvanrednih javnih financijskih potpora”, sanacijsko tijelo svim institucijama koje pripadaju određenom skupu pripisuje vrijednost reda skupa, računajući slijeva na desno, tako da se vrijednost diskretiziranog pokazatelja definira kao Iij,n = 1,…, ki,j . |
5. |
Ovaj se korak primjenjuje na pokazatelje iz članka 6. stavka 5. točaka (a) i (b) samo ako ih sanacijsko tijelo utvrdi kao kontinuirane varijable. |
KORAK 3.
Razvrstavanje pokazatelja
Sanacijsko tijelo razvrstava svaki pokazatelj koji proizlazi iz koraka 2., Ii,j , unutar raspona 1 – 1 000 primjenom sljedeće formule:
,
gdje su argumenti minimalne i maksimalne funkcije vrijednosti svih institucija koje pridonose aranžmanu financiranja sanacije za koje se izračunava pokazatelj.
KORAK 4.
Uključivanje pripisanog predznaka
1. |
Sanacijsko tijelo na pokazatelje primjenjuje sljedeće predznake:
U slučaju pokazatelja s pozitivnim predznakom, više vrijednosti odgovaraju većoj rizičnosti institucije. U slučaju pokazatelja s negativnim predznakom, više vrijednosti odgovaraju manjoj rizičnosti institucije. Sanacijsko tijelo utvrđuje pokazatelje aktivnosti trgovanja, izvanbilančnih izloženosti, izvedenica, složenosti i mogućnosti sanacije i određuje odgovarajući predznak. |
2. |
Sanacijsko tijelo primjenjuje sljedeću pretvorbu na svaki razvrstani pokazatelj koji proizlazi iz koraka 3., RIij,n , u svrhu uključenja njegova predznaka:
|
KORAK 5.
Izračunavanje kompozitnog pokazatelja
1. |
Sanacijsko tijelo agregira pokazatelje i unutar svakog stupa j putem ponderiranog aritmetičkog prosjeka primjenom sljedeće formule: , gdje je:
|
2. |
Za potrebe izračunavanja kompozitnog pokazatelja sanacijsko tijelo agregira stupove j putem ponderiranog aritmetičkog prosjeka primjenom sljedeće formule: , gdje je:
|
3. |
Sanacijsko tijelo primjenjuje sljedeću pretvorbu kako bi u konačnom kompozitnom pokazatelju bile sadržane više vrijednosti za institucije s višim profilom rizičnosti: . |
KORAK 6.
Izračunavanje godišnjih doprinosa
1. |
Sanacijsko tijelo razvrstava konačni kompozitni pokazatelj koji proizlazi iz koraka 5., FCIn , unutar raspona utvrđenog u članku 9. primjenom sljedeće formule: , gdje su argumenti minimalne i maksimalne funkcije vrijednosti svih institucija koje pridonose aranžmanu financiranja sanacije za koje se izračunava konačni kompozitni pokazatelj. |
2. |
Sanacijsko tijelo izračunava godišnji doprinos svake institucije n, osim institucija koje podliježu članku 10. i osim paušalnog dijela doprinosa institucija na koje države članice primjenjuju članak 20. stavak 5., kao: , gdje je:
|
PRILOG II.
PODACI KOJI SE DOSTAVLJAJU SANACIJSKIM TIJELIMA
— |
Ukupna imovina prema definiciji iz članka 3. stavka 12. |
— |
Ukupne obveze prema definiciji iz članka 3. stavka 11. |
— |
Obveze obuhvaćene člankom 5. stavkom 1. točkama (a), (b), (c), (d), (e) i (f) |
— |
Obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama |
— |
Obveze koje proizlaze iz ugovora o izvedenicama vrednovane u skladu s člankom 5. stavkom 3. |
— |
Osigurani depoziti |
— |
Ukupna izloženost riziku |
— |
Regulatorni kaptial |
— |
Stopa redovnog osnovnog kapitala |
— |
Prihvatljive obveze |
— |
Omjer financijske poluge |
— |
Omjer likvidnosne pokrivenosti |
— |
Omjer neto stabilnih izvora financiranja |
— |
Međubankovni krediti |
— |
Međubankovni depoziti |
17.1.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 11/65 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/64
оd 16. siječnja 2015.
o 224. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s mrežom Al Qaidom
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 881/2002 od 27. svibnja 2002. o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s mrežom Al Qaidom (1), a posebno njezin članak 7. stavak 1. točku (a) i članak 7.a stavak 5.,
budući da:
(1) |
U Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 navode se osobe, skupine i subjekti na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora u skladu s tom Uredbom. |
(2) |
Odbor za sankcije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC) 2. siječnja 2015. odlučio je izbrisati dvije osobe sa svojeg popisa osoba, skupina i subjekata na koje se treba primjenjivati zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora. Nadalje, Odbor za sankcije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 24. studenoga te 12. i 30. prosinca 2014. odlučio je izmijeniti sedam unosa na popisu. |
(3) |
Prilog I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 trebalo bi stoga na odgovarajući način ažurirati, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Prilog I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 izmjenjuje se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 16. siječnja 2015.
Za Komisiju,
u ime predsjednika,
voditelj Službe za instrumente vanjske politike
(1) SL L 139, 29.5.2002., str. 9.
PRILOG
Prilog I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 mijenja se kako slijedi:
(1) |
Sljedeći unosi pod naslovom „Fizičke osobe” brišu se:
|
(2) |
Unos „Doku Khamatovich Umarov (alias Умаров Доку Хаматович). Datum rođenja: 12.5.1964. Mjesto rođenja: Selo Kharsenoy, okrug Shatoyskiy (Sovetskiy), Čečenska Republika, Ruska Federacija. Državljanstvo: (a) rusko, (b) SSSR-a (do 1991.). Druge informacije: (a) prebivalište u Ruskoj Federaciji od studenoga 2010.; (b) međunarodni nalog za uhićenje izdan 2000., (c) navodno preminuo u travnju 2014. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 10.3.2011.” pod naslovom „Fizičke osobe” zamjenjuje se sljedećim: „Doku Khamatovich Umarov (alias (a) Умаров Доку Хаматович, (b) Lom-ali Butayev (Butaev). Datum rođenja: (a) 13.4.1964., (b) 13.4.1965., (c) 12.5.1964., (d) 1955. Mjesto rođenja: Selo Kharsenoy, okrug Shatoyskiy (Sovetskiy), Čečenska Republika, Ruska Federacija. Državljanstvo: (a) rusko, (b) SSSR-a (do 1991.). Broj putovnice: 96 03 464086 (broj ruske putovnice izdane 1.6.2003.). Druge informacije: Fizički opis: visok 180 cm, tamnokos, ožiljak na licu duljine 7 – 9 cm, nedostaje mu dio jezika, ima govornu manu. Prebivalište u Ruskoj Federaciji od studenoga 2010. Međunarodni nalog za uhićenje izdan 2000. Navodno preminuo u travnju 2014. Posebna objava Interpola sadržava biometrijske podatke. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 10.3.2011.” |
(3) |
Unos „Aris Munandar. Datum rođenja: (a) 1.1.1971., (b) između 1962. i 1968. Mjesto rođenja: Sambi, Boyolali, Java, Indonezija.” pod naslovom „Fizičke osobe” zamjenjuje se sljedećim: „Aris Munandar. Datum rođenja: (a) 1.1.1971., (b) između 1962. i 1968. Mjesto rođenja: Sambi, Boyolali, Java, Indonezija. Državljanstvo: indonezijsko (od prosinca 2003.). Druge informacije: u bijegu od prosinca 2003.” |
(4) |
Unos „Yassin Sywal (alias (a) Salim Yasin, (b) Mochtar Yasin Mahmud, (c) Abdul Hadi Yasin, (d) Muhamad Mubarok, (e) Muhammad Syawal, (f) Abu Seta, (g) Mahmud, (h) Abu Muamar); datum rođenja: oko 1972. državljanstvo: indonezijsko.” pod naslovom „Fizičke osobe” zamjenjuje se sljedećim: „Yassin Syawal (alias (a) Salim Yasin, (b) Yasin Mahmud Mochtar, (c) Abdul Hadi Yasin, (d) Muhamad Mubarok, (e) Muhammad Syawal, (f) Yassin Sywal, (g) Abu Seta, (h) Mahmud, (i) Abu Muamar, (j) Mubarok). Datum rođenja: Oko 1972. Državljanstvo: indonezijsko. Druge informacije: u bijegu od prosinca 2003.” |
(5) |
Unos „Mohamed Ben Belgacem Ben Abdallah Al-Aouadi (alias (a) Mohamed Ben Belkacem Aouadi, (b) Fathi Hannachi). Adresa: (a) 23, 50th Steet, Zehrouni, Tunis, Tunis. Datum rođenja: 11.12.1974. Mjesto rođenja: Tunis, Tunis. Državljanstvo: tunisko. Br. putovnice: L191609 (tuniska putovnica izdana 28.2.1996. koja je istekla 27.2.2001.). Nacionalni identifikacijski broj: 04643632 dodijeljen 18.6.1999. Druge informacije: (a) talijanski porezni broj: DAOMMD74T11Z352Z, (b) ime majke: Ourida Bint Mohamed, (c) protjeran iz Italije u Tunis 1.12.2004. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 24.4.2002.” pod naslovom „Fizičke osobe” zamjenjuje se sljedećim: „Mohamed Ben Belgacem Ben Abdallah Al-Aouadi (alias (a) Mohamed Ben Belkacem Aouadi, (b) Fathi Hannachi.) Datum rođenja: 11.12.1974. Mjesto rođenja: Tunis, Tunis. Državljanstvo: tunisko. Br. putovnice: (a) L 191609 (broj tuniske putovnice izdane 28.2.1996. koja je istekla 27.2.2001.), (b) 04643632 (broj tuniske putovnice izdane 18. lipnja 1999.), (c) DAOMMD74T11Z352Z (talijanski porezni broj). Adresa: 50th Street, Number 23, Zehrouni, Tunis, Tunis. Druge informacije: (a) Zapovjednik sigurnosnog krila skupine Ansar al-Shari'a u Tunisu (AAS-T), (b) ime majke: Ourida Bint Mohamed. (c) Protjeran iz Italije u Tunis 1. prosinca 2004. (d) Uhićen u Tunisu u kolovozu 2013. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 24.4.2002.” |
(6) |
Unos „Adel Ben Al-Azhar Ben Youssef Ben Soltane (alias Zakariya). Adresa: Tunis. Datum rođenja: 14.7.1970. Mjesto rođenja: Tunis, Tunis. Državljanstvo: tunisko. Br. putovnice: M408665 (tuniska putovnica izdana 4.10.2000. koja je istekla 3.10.2005.). Druge informacije: (a) talijanski porezni broj: BNSDLA70L14Z352B, (b) protjeran iz Italije u Tunis 28.2.2004. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 3.9.2002.” pod naslovom „Fizičke osobe” zamjenjuje se sljedećim: „Adel Ben Al-Azhar Ben Youssef Hamdi (alias (a) Adel ben al-Azhar ben Youssef ben Soltane, (b) Zakariya). Datum rođenja: 14.7.1970. Mjesto rođenja: Tunis, Tunis. Državljanstvo: tunisko. Br. putovnice: (a) M408665 (broj tuniske putovnice izdane 4.10.2000. koja je istekla 3.10.2005.), (b) W334061 (tuniski nacionalni identifikacijski broj dodijeljen 9.3.2011.), (c) BNSDLA70L14Z352B (talijanski porezni broj). Adresa: Tunis. Druge informacije: (a) protjeran iz Italije u Tunis 28. veljače 2004. (b) od siječnja 2010. služi 12-godišnju zatvorsku kaznu u Tunisu zbog članstva u terorističkoj organizaciji u inozemstvu (c) uhićen u Tunisu u 2013. (d) promijenio je prezime iz Ben Soltane u Hamdi 2014. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 3.9.2002.” |
(7) |
Unos „Sami Ben Khamis Ben Saleh Elsseid (alias (a) Omar El Mouhajer, (b) Saber). Adresa: 6, Ibn Al-Haythman Street, Manubah, Tunis, Tunis. Datum rođenja: 10.2.1968. Mjesto rođenja: Menzel Jemil Bizerte, Tunis. Državljanstvo: tunisko. Br. putovnice: K929139 (tuniska putovnica izdana 14.2.1995., istekla 13.2.2000.). Nacionalni identifikacijski broj: 00319547 (dodijeljen 8.12.1994.). Druge informacije: (a) talijanski porezni broj: SSDSBN68B10Z352F, (b) ime majke: Beya Al-Saidani, (c) protjeran iz Italije u Tunis 2. lipnja 2008. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 24.4.2002.” pod naslovom „Fizičke osobe” zamjenjuje se sljedećim: „Sami Ben Khamis Ben Saleh Elsseid (alias (a) Omar El Mouhajer, (b) Saber). Datum rođenja: 10.2.1968. Mjesto rođenja: Menzel Jemil Bizerte, Tunis. Državljanstvo: tunisko. Br. putovnice: K929139 (broj tuniske putovnice izdane 14.2.1995. koja je istekla 13.2.2000.), (b) 00319547 (broj tuniske putovnice izdane 8.12.1994.), (c) SSDSBN68B10Z352F (talijanski porezni broj). Adresa: Ibn Al-Haythman Street, Number 6, Manubah, Tunis, Tunis. Druge informacije: (a) ime majke: Beya Al-Saidani (b) protjeran iz Italije u Tunis 2. lipnja 2008. (c) u tuniskom zatvoru od kolovoza 2014. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 24.4.2002.” |
(8) |
Unos „Mohamed Aouani (alias (a) Lased Ben Heni, (b) Al-As'ad Ben Hani, (c) Mohamed Ben Belgacem Awani, (d) Mohamed Abu Abda, (e) Abu Obeida). Datum rođenja: (a) 5.2.1970., (b) 5.2.1969. Državljanstvo: tunisko. Mjesto rođenja: (a) Tripoli, Libija, (b) Tunis, Tunis. Druge informacije: profesor kemije (b) protjeran iz Italije u Tunis 27.8.2006. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 24.4.2002.” pod naslovom „Fizičke osobe” zamjenjuje se sljedećim: „Mohamed Lakhal (alias (a) Lased Ben Heni, (b) Al-As'ad Ben Hani, (c) Mohamed Ben Belgacem Awani, (d) Mohamed Aouani, (e) Mohamed Abu Abda, (f) Abu Obeida). Datum rođenja: (a) 5.2.1970., (b) 5.2.1969. Mjesto rođenja: (a) Tripoli, Libija, (b) Tunis, Tunis. Državljanstvo: tunisko. Br. putovnice: W374031 (tuniski nacionalni identifikacijski broj dodijeljen 11.4.2011.). Druge informacije: (a) profesor kemije (b) protjeran iz Italije u Tunis 27. kolovoza 2006. (d) promijenio je prezime iz Ben Soltane u Hamdi 2014. Datum određenja iz članka 2.a stavka 4. točke (b): 24.4.2002.” |
17.1.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 11/68 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/65
оd 16. siječnja 2015.
o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1),
uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (2), a posebno njezin članak 136. stavak 1.,
budući da:
(1) |
Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A. |
(2) |
Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Paušalne uvozne vrijednosti iz članka 136. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 određene su u Prilogu ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 15. siječnja 2015.
Za Komisiju,
u ime predsjednika,
Jerzy PLEWA
Glavni direktor za poljoprivredu i ruralni razvoj
(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 671.
(2) SL L 157, 15.6.2011., str. 1.
PRILOG
Paušalne uvozne vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća
(EUR/100 kg) |
||
Oznaka KN |
Oznaka treće zemlje (1) |
Standardna uvozna vrijednost |
0702 00 00 |
AL |
62,0 |
EG |
260,4 |
|
IL |
127,8 |
|
MA |
115,7 |
|
TR |
114,9 |
|
ZZ |
136,2 |
|
0707 00 05 |
JO |
241,9 |
MA |
66,8 |
|
TR |
170,4 |
|
ZZ |
159,7 |
|
0709 91 00 |
EG |
119,3 |
ZZ |
119,3 |
|
0709 93 10 |
MA |
228,7 |
TR |
168,5 |
|
ZZ |
198,6 |
|
0805 10 20 |
EG |
47,4 |
MA |
57,3 |
|
TR |
62,5 |
|
ZA |
97,5 |
|
ZZ |
66,2 |
|
0805 20 10 |
IL |
140,0 |
MA |
87,2 |
|
ZZ |
113,6 |
|
0805 20 30, 0805 20 50, 0805 20 70, 0805 20 90 |
IL |
102,7 |
KR |
153,2 |
|
MA |
82,2 |
|
TR |
116,8 |
|
ZZ |
113,7 |
|
0805 50 10 |
TR |
69,7 |
ZZ |
69,7 |
|
0808 10 80 |
BR |
65,5 |
CL |
84,5 |
|
US |
151,8 |
|
ZZ |
100,6 |
|
0808 30 90 |
CN |
92,1 |
TR |
108,4 |
|
US |
138,7 |
|
ZZ |
113,1 |
(1) Nomenklatura država utvrđena Uredbom Komisije (EU) br. 1106/2012 od 27. studenoga 2012. o provedbi Uredbe (EZ) br. 471/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o statistici Zajednice u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama, u pogledu ažuriranja nomenklature država i područja (SL L 328, 28.11.2012., str. 7.). Oznakom „ZZ” označava se „drugo podrijetlo”.
17.1.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 11/70 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/66
оd 16. siječnja 2015.
o utvrđivanju koeficijenta dodjele koji se primjenjuje na količine obuhvaćene zahtjevima za uvozne dozvole podnesenima od 1. do 7. siječnja 2015. u okviru carinskih kvota koje su Uredbom (EZ) br. 341/2007 otvorene za češnjak
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1), a posebno njezin članak 188. stavke 1. i 3.,
budući da:
(1) |
Uredbom Komisije (EZ) br. 341/2007 (2) otvorene su godišnje carinske kvote za uvoz češnjaka. |
(2) |
Količine obuhvaćene zahtjevima za uvozne dozvole „A” podnesenima tijekom prvih sedam kalendarskih dana mjeseca siječnja 2015. za podrazdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. svibnja 2015. za neke kvote premašuju raspoložive količine. Stoga je potrebno odrediti u kojoj se mjeri mogu izdavati uvozne dozvole „A” tako da se odredi koeficijent dodjele koji će se primjenjivati na zatražene količine, izračunan u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1301/2006 (3). |
(3) |
Kako bi se osigurala učinkovitost mjere, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Količine obuhvaćene zahtjevima za uvozne dozvole „A” podnesenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 341/2007 za podrazdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. svibnja 2015. množe se s koeficijentom dodjele iz Priloga ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 16. siječnja 2015.
Za Komisiju,
u ime predsjednika,
Jerzy PLEWA
Glavni direktor za poljoprivredu i ruralni razvoj
(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 671.
(2) Uredba Komisije (EZ) br. 341/2007 od 29. ožujka 2007. o otvaranju i predviđanju upravljanja carinskim kvotama te uvođenju sustava uvoznih dozvola i potvrda o podrijetlu za češnjak i druge poljoprivredne proizvode uvezene iz trećih zemalja (SL L 90, 30.3.2007., str. 12.).
(3) Uredba Komisije (EZ) br. 1301/2006 od 31. kolovoza 2006. o utvrđivanju zajedničkih pravila za upravljanje uvoznim carinskim kvotama za poljoprivredne proizvode kojima upravlja sustav uvoznih dozvola (SL L 238, 1.9.2006., str. 13.).
PRILOG
Podrijetlo |
Redni br. |
Koeficijent dodjele – zahtjevi podneseni za podrazdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. svibnja 2015. (%) |
||
Argentina |
|
|
||
|
09.4104 |
— |
||
|
09.4099 |
— |
||
Kina |
|
|
||
|
09.4105 |
60,163501 |
||
|
09.4100 |
0,434491 |
||
Ostale treće zemlje |
|
|
||
|
09.4106 |
— |
||
|
09.4102 |
— |
ODLUKE
17.1.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 11/72 |
ODLUKA POLITIČKOG I SIGURNOSNOG ODBORA (ZVSP) 2015/67 (EUCAP SAHEL MALI/1/2015)
od 14. siječnja 2015.
o produljenju mandata voditelja misije ZSOP-a Europske unije u Maliju (EUCAP Sahel Mali)
POLITIČKI I SIGURNOSNI ODBOR,
uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 38. treći stavak,
uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/219/ZVSP od 15. travnja 2014. o misiji ZSOP-a Europske unije u Maliju (EUCAP Sahel Mali) (1), posebno njezin članak 7. stavak 1.,
budući da:
(1) |
Na temelju Odluke 2014/219/ZVSP, Politički i sigurnosni odbor (PSO) ovlašten je, u skladu s člankom 38. Ugovora, donositi odgovarajuće odluke u svrhu izvršavanja političkog nadzora i strateškog usmjeravanja misije EUCAP Sahel Mali, uključujući odluku o imenovanju voditelja misije. |
(2) |
PSO je 26. svibnja 2014. donio Odluku EUCAP Sahel Mali/1/2014 (2) kojom se g. Albrechta CONZEA imenuje voditeljem misije EUCAP Sahel Mali od 26. svibnja 2014. do 14. siječnja 2015. |
(3) |
Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predložio je produljenje mandata g. Albrechta CONZEA kao voditelja misije EUCAP Sahel Mali od 15. siječnja 2015. do 14. lipnja 2015., |
DONIO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Mandat g. Albrechta CONZEA kao voditelja misije EUCAP Sahel Mali produljuje se do 14. lipnja 2015.
Članak 2.
Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.
Sastavljeno u Bruxellesu 14. siječnja 2015.
Za Politički i sigurnosni odbor
Predsjedatelj
W. STEVENS
(1) SL L 113, 16.4.2014., str. 21.
(2) Odluka Političkog i sigurnosnog odbora EUCAP Sahel Mali/1/2014 od 26. svibnja 2014. o imenovanju voditelja misije ZSOP-a Europske unije u Maliju (EUCAP Sahel Mali) (SL L 164, 3.6.2014., str. 43.).