DIREKTIVA 2010/31/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. svibnja 2010.

o energetskim svojstvima zgrada

(preinaka)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)	Direktiva 2002/91/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o energetskim svojstvima zgrada (4) izmijenjena je (5). Budući da predstoje nove značajne izmjene, trebalo bi je preinačiti u interesu jasnoće.

(2)	Učinkovito, razborito, racionalno i održivo korištenje energije odnosi se, među ostalim, na naftne derivate, prirodni plin i kruta goriva koji su bitni izvori energije, ali istodobno predstavljaju vodeće izvore emisija ugljikova dioksida.

(3)

Zgrade su odgovorne za 40 % ukupne potrošnje energije u Uniji. Sektor se širi, što će neumitno povećati potrošnju energije. Stoga su smanjenje potrošnje energije i korištenje energije iz obnovljivih izvora u zgradarstvu važne mjere koje su potrebne da bi se smanjila energetska ovisnost Unije i emisije stakleničkih plinova. Mjere za smanjenje potrošnje energije u Uniji, u kombinaciji s povećanim korištenjem energije iz obnovljivih izvora, omogućile bi Uniji da ispuni Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) te ispuni svoju dugoročnu obvezu u pogledu održavanja globalnog porasta temperature na razini ispod 2 °C, kao i obvezu da do 2020. godine smanji svoje ukupne emisije stakleničkih plinova za najmanje 20 % u odnosu na razine iz 1990. godine, a ako se postigne međunarodni sporazum i za 30 %. Smanjenje potrošnje energije i povećanje korištenja energije iz obnovljivih izvora također ima važnu ulogu u promicanju sigurnosti opskrbe energijom i tehnološkog razvoja te otvaranju radnih mjesta i mogućnosti regionalnog razvoja, posebno u ruralnim područjima.

(4)	Upravljanje potražnjom za energijom važan je instrument pomoću kojeg Unija može utjecati na globalno energetsko tržište, a time i na sigurnost opskrbe energijom u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.

(5)

Europsko je vijeće u ožujku 2007. naglasilo potrebu povećanja energetske učinkovitosti u Uniji, kako bi Unija postigla svoj cilj 20 %-tnog smanjenja potrošnje energije do 2020. godine, i pozvalo na temeljitu i brzu provedbu prioriteta utvrđenih u komunikaciji Komisije pod naslovom,Plan djelovanja za energetsku učinkovitost: ostvarivanje potencijala'. U tom je planu djelovanja utvrđen značajan potencijal troškovno učinkovitih ušteda energije u zgradarstvu. Europski je parlament u svojoj rezoluciji od 31. siječnja 2008. pozvao na jačanje odredaba Direktive 2002/91/EZ te je u više navrata pozvao da se cilj od 20 % u vezi s energetskom učinkovitosti za 2020. godinu učini obvezujućim, posljednji put u svojoj rezoluciji od 3. veljače 2009. o drugom strateškom pregledu energetske politike. Povrh toga, Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o mjerama država članica za smanjivanje njihovih emisija stakleničkih plinova s ciljem ispunjavanja obveza Zajednice u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2020. (6) utvrđeni su obvezujući nacionalni ciljevi za smanjenje CO2 za koje će biti ključna energetska učinkovitost u zgradarstvu, dok se Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora (7) predviđa promicanje energetske učinkovitosti u kontekstu obvezujućeg cilja da se do 2020. godine iz obnovljivih izvora pokriva 20 % ukupne potrošnje energije Unije.

(6)

Europsko je vijeće u ožujku 2007. ponovno potvrdilo predanost Unije razvoju energije iz obnovljivih izvora na razini čitave Unije, podržavši obvezujući cilj 20 %-tnog udjela energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine. Direktivom 2009/28/EZ uspostavljen je zajednički okvir za promicanje energije iz obnovljivih izvora.

(7)	Nužno je utvrditi konkretnije mjere kako bi se ostvario veliki neiskorišteni potencijal ušteda energije u zgradama i smanjile velike razlike među rezultatima država članica u tom području.

(8)	Mjerama za daljnje poboljšanje energetskih svojstava zgrada trebalo bi se uzeti u obzir klimatske i lokalne uvjete te unutarnju klimu prostora i troškovnu učinkovitost. Te mjere ne bi smjele utjecati na druge zahtjeve koji se tiču zgrada, kao što su pristupačnost, sigurnost i namjena zgrade.

(9)

Energetska svojstva zgrada trebalo bi izračunati na temelju metodologije koja se može razlikovati na nacionalnoj i regionalnoj razini. To uz toplinske značajke uključuje i druge čimbenike kojima pripada sve važnija uloga, kao što su sustavi za grijanje i klimatizaciju, primjena energije iz obnovljivih izvora, elementi pasivnoga grijanja i hlađenja, zaštita od sunca, kakvoća unutarnjeg zraka, odgovarajuća prirodna rasvjeta i oblik zgrade. Metodologija za izračunavanje energetskih svojstava ne bi se smjela temeljiti samo na sezoni u kojoj je potrebno grijanje, već bi trebala obuhvatiti godišnja energetska svojstva zgrade. U toj bi metodologiji trebalo uzeti u obzir postojeće europske norme.

(10)

Određivanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada isključiva je odgovornost država članica. Te bi zahtjeve trebalo odrediti s ciljem postizanja troškovno optimalne ravnoteže između potrebnih ulaganja i ušteđenih troškova energije tijekom ukupnog vijeka trajanja zgrade, ne dovodeći u pitanje pravo država članica da odrede minimalne zahtjeve koji su energetski učinkovitiji od troškovno optimalnih razina energetske učinkovitosti. Državama članicama trebalo bi pružiti mogućnost redovitog preispitivanja minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za zgrade u svjetlu tehničkog napretka.

(11)

Imajući u vidu cilj troškovno učinkovitih odnosno troškovno optimalnih razina energetske učinkovitosti, u određenim okolnostima može biti opravdano, primjerice u svjetlu klimatskih razlika, da države članice odrede troškovno učinkovite odnosno troškovno optimalne zahtjeve za dijelove zgrada koji u praksi ograničavaju postavljanje građevinskih proizvoda koji udovoljavaju normama utvrđenim u zakonodavstvu Unije, pod uvjetom da ti zahtjevi ne predstavljaju neopravdanu tržišnu prepreku.

(12)

Države članice bi kod određivanja zahtjeva energetskih svojstava za tehničke sustave zgrade trebale koristiti usklađene instrumente, ako su oni raspoloživi i prikladni, posebno ispitne i računske metode i razrede energetske učinkovitosti izrađene u okviru mjera za provedbu Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju okvira za određivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda povezanih s energijom (8) i Direktive 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o iskazivanju potrošnje energije i drugih resursa proizvoda povezanih s energijom pomoću oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (9), kako bi se osigurala usklađenost s povezanim inicijativama i što je više moguće umanjila potencijalna fragmentacija tržišta.

(13)	Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje članci 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Stoga se izraz,poticaj', koji se koristi u ovoj Direktivi, ne bi smjelo tumačiti kao državnu potporu.

(14)

Komisija bi trebala utvrditi usporedni metodološki okvir za izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava. Države članice trebale bi taj okvir koristiti za usporedbu rezultata s minimalnim zahtjevima energetskih svojstava koje su donijele. Ako bi između izračunanih troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava i minimalnih zahtjeva energetskih svojstava koji su na snazi postojale značajne razlike, tj. iznad 15 %, države članice trebale bi opravdati tu razliku ili planirati odgovarajuće korake kako bi je smanjile. Države članice trebale bi odrediti procijenjeni gospodarski vijek trajanja zgrade odnosno dijela zgrade, uzimajući u obzir trenutačnu praksu i iskustvo u određivanju uobičajenoga gospodarskog vijeka trajanja. Komisiju bi trebalo redovito izvješćivati o rezultatima te usporedbe i podacima koji su korišteni za dobivanje rezultata. Ta bi izvješća trebala omogućiti Komisiji da ocijeni napredak država članica u postizanju troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava i podnese izvješće o tom napretku.

(15)

Zgrade imaju učinak na dugoročnu potrošnju energije. Stoga bi, s obzirom na dugačak ciklus rekonstrukcije postojećih zgrada, nove zgrade i postojeće zgrade koje se podvrgavaju većoj rekonstrukciji trebale ispuniti minimalne zahtjeve energetskih svojstava prilagođene lokalnoj klimi. Budući da se mogućnosti primjene alternativnih sustava opskrbe energijom općenito ne istražuju do svojeg punog potencijala, kod novih bi zgrada, bez obzira na veličinu, trebalo razmotriti alternativne sustave opskrbe energijom, i to prema načelu da se prvo osigura da su energetske potrebe grijanja i hlađenja svedene na troškovno optimalne razine.

(16)

Veće rekonstrukcije postojećih zgrada, bez obzira na veličinu, prilika su da se poduzmu troškovno učinkovite mjere poboljšanja energetskih svojstava. Iz razloga troškovne učinkovitosti trebalo bi omogućiti da se minimalni zahtjevi energetskih svojstava ograniče na one rekonstruirane dijelove koji su najvažniji za energetska svojstva zgrade. Državama članicama trebalo bi dati mogućnost da same odluče hoće li,veću rekonstrukciju' definirati u postotku površine ovojnice zgrade ili vrijednosti zgrade. Ako država članica odluči veću rekonstrukciju definirati u odnosu na vrijednost zgrade, mogle bi se koristiti vrijednosti kao što su aktuarska vrijednost ili tekuća vrijednost na temelju troškova izgradnje nove zgrade, bez vrijednosti zemljišta na kojemu se zgrada nalazi.

(17)

Potrebno je poduzeti mjere kako bi se povećao broj zgrada koje ne samo da ispunjavaju trenutačne minimalne zahtjeve energetskih svojstava, već su i energetski učinkovitije, kako bi se smanjila potrošnja energije i emisije ugljikova dioksida. Države članice bi u tu svrhu trebale izraditi nacionalne planove za povećanje broja zgrada gotovo nulte energije i o tim planovima redovito izvješćivati Komisiju.

(18)

Trenutačno se uspostavljaju odnosno prilagođavaju financijski instrumenti Unije i ostale mjere s ciljem stimuliranja mjera energetske učinkovitosti. Ti financijski instrumenti na razini Unije uključuju, među ostalim: Uredbu (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskom fondu za regionalni razvoj (10), koja je izmijenjena kako bi se omogućila veća ulaganja u energetsku učinkovitost u stanogradnji; javno-privatno partnerstvo u okviru inicijative,Europske energetski učinkovite zgrade' za promicanje zelenih tehnologija i razvoja energetski učinkovitih sustava i materijala u novim i rekonstruiranim zgradama; inicijativu Europske komisije i Europske investicijske banke (EIB),Inicijativa EU-a za financiranje održive energetike', čiji je cilj, među ostalim, omogućiti ulaganja u energetsku učinkovitost te Europski fond 2020. za energetiku, klimatske promjene i infrastrukturu pod vodstvom EIB-a pod nazivom,Fond Marguerite'; Direktivu Vijeća 2009/47/EZ od 5. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu smanjenih stopa poreza na dodanu vrijednost (11); instrument strukturnih fondova i kohezijskog fonda Jeremie (,Zajednička europska sredstva za mikro, mala i srednja poduzeća'); Financijski instrument za energetsku učinkovitost; Okvirni program za konkurentnost i inovacije, uključujući Program inteligentna energija – Europa II, koji je posebno usmjeren na uklanjanje tržišnih prepreka povezanih s energetskom učinkovitosti i energijom iz obnovljivih izvora, primjerice putem instrumenta za tehničku pomoć ELENA (,Europski instrument za pomoć lokalnom energetskom razvitku'); Sporazum gradonačelnika; Program za poduzetništvo i inovacije; Program potpore politici IKT 2010. i Sedmi okvirni program za istraživanje. Europska banka za obnovu i razvoj također osigurava sredstva s ciljem stimuliranja mjera povezanih s energetskom učinkovitosti.

(19)

Financijski instrumenti Unije trebali bi dati praktičan učinak ciljevima ove Direktive, ali oni ne bi smjeli zamijeniti nacionalne mjere. Njih bi posebno trebalo upotrijebiti za osiguravanje primjerenih i inovativnih sredstava financiranja koja će ubrzati ulaganja u mjere energetske učinkovitosti. Oni bi mogli imati važnu ulogu u razvoju nacionalnih, regionalnih i lokalnih fondova, instrumenata ili mehanizama za energetsku učinkovitost, koji takve mogućnosti financiranja nude vlasnicima privatnih nekretnina, malim i srednjim poduzećima i pružateljima usluga na području energetske učinkovitosti.

(20)

Države bi članice za potrebe primjerenog obavješćivanja Komisije trebale sastaviti popise postojećih i predloženih mjera koje nisu predviđene ovom Direktivom, ali promiču ciljeve ove Direktive, uključujući one financijske prirode. Države članice mogu u te popise posebno uključiti postojeće i predložene mjere čiji je cilj smanjiti postojeće pravne i tržišne prepreke i potaknuti ulaganja i/ili druge aktivnosti za povećanje energetske učinkovitosti novih i postojećih zgrada i na taj način potencijalno doprinijeti smanjivanju energetskog siromaštva. Te bi mjere mogle sadržavati, među ostalim, besplatnu ili subvencioniranu tehničku pomoć i savjetovanje, izravne subvencije, subvencionirane programe kreditiranja odnosno kredite s niskom kamatom, programe potpora i programe kreditnih jamstava. Tijela javne vlasti i druge institucije koje osiguravaju te mjere financijske prirode mogle bi primjenu tih mjera povezati s navedenim energetskim svojstvima i preporukama iz energetskih certifikata.

(21)

Kako bi se ograničio teret za države članice u pogledu izvješćivanja, trebalo bi omogućiti da se izvješća koja se zahtijevaju u ovoj Direktivi uključe u planove djelovanja u vezi s energetskom učinkovitosti iz članka 14. stavka 2. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama (12). Javni bi sektor u svakoj državi članici trebao biti predvodnik na području energetskih svojstava zgrada te bi stoga u nacionalnim planovima trebalo odrediti ambicioznije ciljeve za zgrade u kojima su smještena tijela javne vlasti.

(22)

Potencijalni kupac ili najmoprimac zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade trebao bi u energetskom certifikatu dobiti točne informacije o energetskim svojstvima zgrade i praktične savjete za poboljšanje tih svojstava. Informativne kampanje mogu pomoći da se vlasnici i najmoprimci dodatno potaknu na poboljšavanje energetskih svojstava svoje zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade. Vlasnike i najmoprimce poslovnih zgrada trebalo bi također potaknuti na razmjenu informacija o stvarnoj potrošnji energije, kako bi se osiguralo da su raspoloživi svi podaci koji su potrebni za donošenje informiranih odluka o nužnim poboljšanjima. Energetski bi certifikat također trebao pružati informacije o stvarnom utjecaju grijanja i hlađenja na energetske potrebe zgrade, njezinu potrošnju primarne energije i emisije ugljikova dioksida.

(23)

Tijela javne vlasti trebala bi predvoditi svojim primjerom i potruditi se da provedu preporuke obuhvaćene energetskim certifikatom. Države bi članice u svoje nacionalne planove trebale uključiti mjere koje podupiru tijela javne vlasti da što prije usvoje poboljšanja energetske učinkovitosti i u najkraćem mogućem roku provedu preporuke iz energetskog certifikata.

(24)

Zgrade u kojima su smještena tijela javne vlasti i zgrade u kojima se često zadržava građanstvo trebale bi svojim odnosom prema okolišu i energiji služiti kao primjer ostalima i stoga bi te zgrade trebalo redovito podvrgavati energetskom certificiranju. Radi boljeg informiranja javnosti o energetskim svojstvima, te bi energetske certifikate trebalo izložiti na vidljivom mjestu, posebno u zgradama određene veličine u kojima su smještena tijela javne vlasti odnosno u kojima se često zadržava građanstvo, kao što su trgovine i trgovački centri, supermarketi, restorani, kazališta, banke i hoteli.

(25)

Posljednjih je godina uočljiv porast broja sustava klimatizacije u europskim zemljama. To stvara znatne probleme u vremenima vršnog opterećenja i povećava trošak električne energije te narušava energetsku ravnotežu. Prednost bi trebalo dati strategijama koje poboljšavaju toplinska svojstva zgrada u ljetnom razdoblju. U tu bi se svrhu trebalo usredotočiti na mjere za sprečavanje pregrijavanja, kao što je zaštita od sunca i dovoljan toplinski kapacitet konstrukcije zgrade te daljnji razvoj i primjena pasivnih tehnika hlađenja, prvenstveno onih koje poboljšavaju unutarnje klimatske uvjete i mikroklimu oko zgrada.

(26)

Redovito održavanje i pregled sustava grijanja i klimatizacije putem kvalificiranog osoblja doprinosi održavanju ispravne podešenosti sustava, u skladu sa specifikacijama proizvoda, i na taj način osigurava optimalna svojstva s okolišnog, sigurnosnog i energetskog stajališta. Tijekom vijeka trajanja sustava trebalo bi u redovitim razmacima provoditi neovisne procjene čitavog sustava grijanja i klimatizacije, a posebno prije zamjene ili modernizacije. Da bi se umanjilo administrativno opterećenje vlasnika zgrada i najmoprimaca, države članice bi trebale, u mjeri u kojoj je to moguće, nastojati objediniti preglede i certificiranje.

(27)

Zajednički pristup energetskom certificiranju zgrada i pregledu sustava grijanja i klimatizacije, koje provode kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci čija je neovisnost zajamčena na temelju objektivnih kriterija, stvorit će ravnopravnije uvjete u pogledu napora za uštedu energije u zgradarstvu koji se poduzimaju u državama članicama, a za potencijalne vlasnike i korisnike uvesti transparentnost na tržište nekretnina Unije po pitanju energetskih svojstava. Kako bi se osigurala kvaliteta energetskih certifikata i pregleda sustava grijanja i klimatizacije u čitavoj Uniji, trebalo bi uspostaviti neovisni kontrolni mehanizam u svim državama članicama.

(28)

Budući da su lokalna i regionalna tijela ključna za uspješnu provedbu ove Direktive, njih bi trebalo prema potrebi konzultirati i uključiti u planiranje, izradu programa informiranja, obuke i osvješćivanja te provedbu ove Direktive na nacionalnoj i regionalnoj razini kad god je to primjereno u skladu s važećim nacionalnim zakonodavstvom. Te se konzultacije također mogu iskoristiti za pružanje odgovarajućih smjernica lokalnim planerima i građevinskim inspektorima u vezi s obavljanjem potrebnih zadaća. Nadalje, države bi članice trebale omogućiti i potaknuti arhitekte i planere da kod planiranja, projektiranja, izgradnje i rekonstrukcije industrijskih i stambenih područja na primjeren način razmotre optimalnu kombinaciju poboljšanja energetske učinkovitosti, korištenja energije iz obnovljivih izvora i korištenja daljinskoga grijanja i hlađenja.

(29)

Instalateri i građevinari od ključnog su značaja za uspješnu provedbu ove Direktive. Stoga bi odgovarajući broj instalatera i građevinara trebao putem izobrazbe i drugih mjera steći potreban stupanj stručne osposobljenosti za postavljanje i ugradnju potrebne energetski učinkovite tehnologije odnosno tehnologije koja koristi obnovljive izvore energije.

(30)

Što se tiče uzajamnog priznavanja stručnjaka kojima se bavi ova Direktiva, države članice trebale bi voditi računa o Direktivi 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (13), a Komisija bi trebala nastaviti rad na smjernicama i preporukama u pogledu standarda izobrazbe za te stručnjake u okviru Programa inteligentna energija – Europa.

(31)

Kako bi se povećala transparentnost energetskih svojstava na nestambenom tržištu nekretnina Unije, trebalo bi utvrditi jedinstvene uvjete za dragovoljnu zajedničku shemu certificiranja energetskih svojstava nestambenih zgrada. U skladu s člankom 291. UFEU-a, pravila i opća načela za mehanizme kojima države članice nadziru izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji utvrđuju se unaprijed u obliku uredbe koja se donosi u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. Do donošenja te nove uredbe i dalje se primjenjuje Odluka Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (14), uz izuzetak regulatornog postupka s kontrolom, koji nije primjenjiv.

(32)

Komisiju bi trebalo ovlastiti da donese delegirane akte u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu prilagodbe određenih dijelova općeg okvira iz Priloga I. tehničkom napretku te u pogledu uspostave metodološkog okvira za izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava. Posebno je važno da Komisija obavi odgovarajuće konzultacije tijekom pripremnog dijela posla, također i na stručnoj razini.

(33)

Budući da države članice, zbog složenosti sektora zgradarstva i nemogućnosti nacionalnih stambenih tržišta da na odgovarajući način odgovore na izazove u području energetske učinkovitosti, ne mogu dostatno ostvariti cilj ove Direktive – povećanje energetskih svojstava zgrada, nego se taj cilj zbog opsega i učinaka djelovanja može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje toga cilja.

(34)	Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalna zakonodavstva trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju značajnu promjenu u odnosu na Direktivu 2002/91/EZ. Obveza prenošenja odredaba koje su ostale nepromijenjene proizlazi iz te direktive.

(35)	Ova Direktiva ne bi smjela dovesti u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prenošenje Direktive 2002/91/EZ u nacionalno pravo i njezinu primjenu.

(36)	Države se članice u skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnoga sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (15) potiču da za vlastite potrebe i u interesu Unije izrade vlastite tablice koje u najvećoj mogućoj mjeri odražavaju odnos između ove Direktive i mjera za prenošenje te da te tablice objave,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

1.   Ova Direktiva promiče poboljšavanje energetskih svojstava zgrada u Uniji, uzimajući u obzir vanjske klimatske i lokalne uvjete te zahtjeve unutarnje klime i troškovnu učinkovitost.

2.   Ovom se Direktivom utvrđuju zahtjevi u pogledu:

(a)	zajedničkog općeg okvira metodologije za izračunavanje integriranih energetskih svojstava zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrada;

(b)	primjene minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za nove zgrade i nove samostalne uporabne cjeline zgrada;

(c)

primjene minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za: i. postojeće zgrade, samostalne uporabne cjeline zgrada i dijelove zgrada koji se podvrgavaju većoj rekonstrukciji; ii. dijelove zgrade koji čine dio ovojnice zgrade i koji imaju značajan utjecaj na energetska svojstva ovojnice zgrade ako se naknadno ugrađuju ili zamjenjuju; i iii. tehničke sustave zgrade kada se ugrađuju, zamjenjuju ili moderniziraju;

(d)	nacionalnih planova za povećanje broja zgrada gotovo nulte energije;

(e)	energetskog certificiranja zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada;

(f)	redovitih pregleda sustava grijanja i klimatizacije u zgradama; i

(g)	neovisnih sustava kontrole energetskih certifikata i izvješća o pregledu.

3.   Zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi su minimalni zahtjevi i ne priječe države članice da zadrže ili uvedu strože mjere. Te su mjere u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije. O tim se mjerama obavješćuje Komisija.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	,zgrada' znači građevina s krovom i zidovima u kojoj se koristi energija radi postizanja određenih unutarnjih klimatskih uvjeta;

2.

,zgrada gotovo nulte energije' znači zgrada koja ima vrlo visoka energetska svojstva utvrđena u skladu s Prilogom I. Ta gotovo nulta odnosno vrlo niska količina energije trebala bi se u vrlo značajnoj mjeri pokrivati energijom iz obnovljivih izvora, uključujući energiju iz obnovljivih izvora koja se proizvodi u krugu zgrade ili u blizini zgrade;

3.	,tehnički sustav zgrade' znači tehnička oprema za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu tople vode i rasvjetu zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade ili kombinaciju navedenog;

4.	,energetska svojstva zgrade' znači izračunana ili izmjerena količina energije koja je potrebna da se zadovolje energetske potrebe povezane s uobičajenim korištenjem zgrade, što uključuje, među ostalim, energiju koja se koristi za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu tople vode i rasvjetu;

5.	,primarna energija' znači energija iz obnovljivih i neobnovljivih izvora koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe;

6.	,energija iz obnovljivih izvora' znači energija iz obnovljivih nefosilnih izvora, tj. energija vjetra, sunčeva energija, aerotermalna, geotermalna, hidrotermalna energija i energija oceana, hidroenergija, biomasa, deponijski plin, plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda i bioplinovi;

7.	,ovojnica zgrade' znači ugrađeni dijelovi zgrade koji odvajaju unutrašnjost zgrade od vanjskog okoliša;

8.	,samostalna uporabna cjelina zgrade' znači dio zgrade, kat ili stan unutar zgrade koji je predviđen ili preuređen za zasebno korištenje;

9.	,dio zgrade' znači tehnički sustav zgrade ili dio ovojnice zgrade;

10.

,veća rekonstrukcija' znači rekonstrukcija zgrade kod koje: (a) ukupni trošak rekonstrukcije ovojnice zgrade ili tehničkog sustava zgrade prelazi 25 % vrijednosti zgrade, ne računajući vrijednost zemljišta na kojemu se zgrada nalazi; ili (b) se rekonstrukciji podvrgava više od 25 % površine ovojnice zgrade. Države članice mogu odabrati primjenu opcije (a) ili (b);

11.	,europska norma' znači norma koju je donio Europski odbor za normizaciju, Europski odbor za elektrotehničku normizaciju ili Europski institut za telekomunikacijske norme te koja je stavljena na raspolaganje za javnu uporabu;

12.	,energetski certifikat' znači certifikat koji priznaje država članica odnosno pravna osoba koju je odredila država članica i iz kojega su vidljiva energetska svojstva zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, izračunana u skladu s metodologijom usvojenom u skladu s člankom 3.;

13.	,kogeneracija' znači istodobna proizvodnja toplinske i električne i/ili mehaničke energije u istom postupku;

14.

,troškovno optimalna razina' znači razina energetskih svojstava koja rezultira najmanjim troškom tijekom procijenjenoga gospodarskog vijeka trajanja, pri čemu: (a) najmanji trošak određuje se uzimajući u obzir troškove ulaganja povezane s energijom, troškove održavanja i operativne troškove (uključujući troškove i uštede energije, kategoriju dotične zgrade, zaradu od proizvedene energije), gdje je primjenjivo, kao i troškove zbrinjavanja, gdje je primjenjivo; i (b) procijenjeni gospodarski vijek trajanja određuje svaka država članica. On se odnosi na preostali procijenjeni gospodarski vijek trajanja zgrade, ako se zahtjevi energetskih svojstava određuju u odnosu na zgradu u cjelini, odnosno na procijenjeni gospodarski vijek trajanja dijela zgrade, ako se zahtjevi energetskih svojstava određuju u odnosu na dijelove zgrade. Troškovno optimalna razina nalazi se unutar područja razina energetskih svojstava za koje je analiza troškova i koristi tijekom procijenjenoga gospodarskog vijeka trajanja pozitivna;

15.	,sustav klimatizacije' znači kombinacija komponenti koje su potrebne za određeni oblik obrade zraka u prostoriji pomoću koje se nadzire temperatura odnosno pomoću koje se temperatura može sniziti;

16.	,kotao' znači kombinirana jedinica koja se sastoji od tijela kotla i plamenika i koja je namijenjena prijenosu topline koja se oslobađa izgaranjem na tekućine;

17.	,efektivna nazivna snaga' znači maksimalna kalorijska snaga, izražena u kW, koju navodi i jamči proizvođač tijekom neprekidnog pogona uz istovremeni korisni učinak koji je naznačio;

18.

,dizalica topline' znači uređaj, naprava ili postrojenje koje prenosi toplinu iz prirodnog okruženja kao što su zrak, voda ili tlo, u zgrade ili industrijske aplikacije obrtanjem prirodnog tijeka topline tako da ona teče od niže temperaturne razine prema višoj. Kod reverzibilnih dizalica topline toplina se također može prenositi iz zgrade u prirodno okruženje;

19.	,daljinsko grijanje' odnosno,daljinsko hlađenje' znači distribuiranje toplinske energije u obliku pare, tople vode ili rashladnih tekućina iz centralnog izvora proizvodnje putem mreže u više zgrada ili na više lokacija radi korištenja za zagrijavanje ili hlađenje prostora ili procesa.

Članak 3.

Usvajanje metodologije za izračunavanje energetskih svojstava zgrada

Države članice primjenjuju metodologiju za izračunavanje energetskih svojstava zgrada u skladu sa zajedničkim općim okvirom utvrđenim u Prilogu I.

Ta se metodologija usvaja na nacionalnoj ili regionalnoj razini.

Članak 4.

Određivanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo određivanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade, s ciljem postizanja troškovno optimalnih razina. Energetska svojstva izračunavaju se u skladu s metodologijom iz članka 3. Troškovno optimalne razine izračunavaju se u skladu s usporednim metodološkim okvirom iz članka 5. po uspostavi tog okvira.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo određivanje minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za dijelove zgrade koji čine dio ovojnice zgrade i koji, ako se zamijene ili naknadno ugrade, imaju značajan utjecaj na energetska svojstva ovojnice zgrade, s ciljem postizanja troškovno optimalnih razina.

Države članice kod određivanja zahtjeva mogu praviti razliku između novih i postojećih zgrada te između različitih kategorija zgrada.

U okviru tih zahtjeva uzimaju se u obzir opći unutarnji klimatski uvjeti, kako bi se izbjegli mogući negativni učinci, npr. nedostatno prozračivanje, kao i lokalni uvjeti, namjena i starost zgrade.

Država članica nije obvezna odrediti minimalne zahtjeve energetskih svojstava koji nisu troškovno učinkoviti tijekom procijenjenoga gospodarskog vijeka trajanja.

Minimalni zahtjevi energetskih svojstava preispituju se u redovitim razmacima, koji nisu duži od pet godina, te se prema potrebi ažuriraju sukladno tehničkom napretku u graditeljstvu.

2.   Države članice mogu odlučiti da neće odrediti ili primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. na sljedeće kategorije zgrada:

(a)	zgrade koje su službeno zaštićene kao dio zaštićenog okruženja ili zbog svoje posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, u mjeri u kojoj bi se ispunjavanjem određenih minimalnih zahtjeva energetskih svojstava na neprihvatljiv način promijenile njihove značajke ili izgled;

(b)	zgrade koje se koriste u obredne i vjerske svrhe;

(c)	privremene zgrade s rokom uporabe do dvije godine, industrijska postrojenja, radionice i nestambene poljoprivredne zgrade s niskim energetskim potrebama te nestambene poljoprivredne zgrade koje koristi sektor obuhvaćen nacionalnim sektorskim ugovorom o energetskim svojstvima;

(d)	stambene zgrade koje se koriste ili su predviđene za korištenje manje od četiri mjeseca u godini odnosno koje se koriste ili su predviđene za korištenje u ograničenom vremenu tijekom godine i čija očekivana potrošnja energije iznosi manje od 25 % očekivane potrošnje kod cjelogodišnjeg korištenja;

(e)	samostojeće zgrade s ukupnom korisnom podnom površinom manjom od 50 m2.

Članak 5.

Izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava

1.   Komisija do 30. lipnja 2011. putem delegiranih akata u skladu s člancima 23., 24. i 25. utvrđuje usporedni metodološki okvir za izračunavanje troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava za zgrade i dijelove zgrada.

Usporedni metodološki okvir utvrđuje se u skladu s Prilogom III. i u njemu se razlikuju nove i postojeće zgrade te različite kategorije zgrada.

2.   Države članice izračunavaju troškovno optimalne razine minimalnih zahtjeva energetskih svojstava primjenom usporednog metodološkog okvira utvrđenog u skladu sa stavkom 1. i relevantnim parametrima, kao što su klimatski uvjeti i stvarna dostupnost energetske infrastrukture, te uspoređuju rezultate tog izračuna s minimalnim zahtjevima energetskih svojstava koji su na snazi.

Države članice Komisiji podnose izvješće o rezultatima tih izračuna sa svim ulaznim podacima i pretpostavkama koje su pritom korištene. To se izvješće može uključiti u planove djelovanja u vezi s energetskom učinkovitosti iz članka 14. stavka 2. Direktive 2006/32/EZ. Države članice ta izvješća podnose Komisiji u redovitim razmacima, koji ne smiju biti duži od pet godina. Prvo se izvješće dostavlja do 30. lipnja 2012.

3.   Ako usporedba provedena u skladu sa stavkom 2. pokaže da su važeći minimalni zahtjevi energetskih svojstava bitno manje energetski učinkoviti od troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava, dotična država članica Komisiji opravdava tu razliku u pisanom obliku u izvješću iz stavka 2., kojemu, ako se ta razlika ne može opravdati, prilaže plan odgovarajućih koraka za značajno smanjenje te razlike do sljedećeg preispitivanja zahtjeva energetskih svojstava iz članka 4. stavka 1.

4.   Komisija objavljuje izvješće o napretku država članica u postizanju troškovno optimalnih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava.

Članak 6.

Nove zgrade

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nove zgrade ispune minimalne zahtjeve energetskih svojstava određene u skladu s člankom 4.

Države članice osiguravaju da se kod novih zgrada prije početka gradnje razmotri i uzme u obzir tehnička, okolišna i gospodarska izvedivost visokoučinkovitih alternativnih sustava, poput onih koji su navedeni u nastavku, ako su oni raspoloživi:

(a)	decentralizirani sustavi opskrbe energijom koji se temelje na energiji iz obnovljivih izvora;

(b)	kogeneracija;

(c)	daljinsko ili blokovsko grijanje ili hlađenje, posebno ako se u cijelosti ili djelomično temelji na energiji iz obnovljivih izvora;

(d)	dizalice topline.

2.   Države članice osiguravaju da se analiza alternativnih sustava iz stavka 1. dokumentira i bude raspoloživa u svrhu provjere.

3.   Ta se analiza alternativnih sustava može provesti za pojedinačne zgrade ili skupine sličnih zgrada ili za zgrade zajedničke tipologije na istom području. Što se tiče skupnih sustava grijanja i hlađenja, analiza se može provesti za sve zgrade koje su povezane na sustav na istom području.

Članak 7.

Postojeće zgrade

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se prilikom veće rekonstrukcije zgrada unaprijede energetska svojstva čitave zgrade ili njezina rekonstruiranog dijela kako bi se ispunili minimalni zahtjevi energetskih svojstava u skladu s člankom 4., u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.

Ti se zahtjevi primjenjuju na čitavu rekonstruiranu zgradu ili samostalnu uporabnu cjelinu zgrade. Zahtjevi se osim toga, ili umjesto toga, mogu primjenjivati i na rekonstruirane dijelove zgrade.

Države članice osim toga poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se kod naknadne ugradnje ili zamjene dijela zgrade koji čini dio ovojnice zgrade i koji ima značajan utjecaj na energetska svojstva ovojnice zgrade ispune minimalni zahtjevi energetskih svojstava za dio zgrade, u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.

Države članice te minimalne zahtjeve energetskih svojstava utvrđuju u skladu s člankom 4.

Države članice potiču da se u slučaju zgrada koje se podvrgavaju većoj rekonstrukciji razmotre i uzmu u obzir visokoučinkoviti alternativni sustavi, kako je navedeno u članku 6. stavku 1., u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo.

Članak 8.

Tehnički sustavi zgrade

1.   Države članice s ciljem optimiziranja energije koju koriste tehnički sustavi zgrade određuju zahtjeve za te sustave u pogledu ukupnih energetskih svojstava, ispravne ugradnje i odgovarajućeg dimenzioniranja, podešavanja i nadzora tehničkih sustava zgrade koji se ugrađuju u postojećim zgradama. Države članice mogu te zahtjeve za sustave primjenjivati i na nove zgrade.

Zahtjevi za sustave određuju se za nove tehničke sustave zgrade te za zamjenu i modernizaciju postojećih tehničkih sustava i primjenjuju se u mjeri u kojoj je to tehnički, gospodarski i funkcionalno izvedivo.

Zahtjevi za sustave obuhvaćaju barem:

(a)	sustave grijanja;

(b)	sustave za pripremu tople vode;

(c)	sustave klimatizacije;

(d)	velike ventilacijske sustave;

ili kombinaciju tih sustava.

2.   Države članice potiču uvođenje inteligentnih mjernih sustava kod svake izgradnje ili veće rekonstrukcije zgrada, istodobno osiguravajući da takvo poticanje bude u skladu s točkom 2. Priloga I. Direktivi 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (16). Države članice mogu nadalje, ako je to primjereno, poticati ugradnju aktivnih upravljačkih sustava, kao što su sustavi automatizacije, upravljanja i nadzora koji štede energiju.

Članak 9.

Zgrade gotovo nulte energije

1.   Države članice osiguravaju da:

(a)	do 31. prosinca 2020. sve nove zgrade budu zgrade gotovo nulte energije; i

(b)	nakon 31. prosinca 2018. nove zgrade koje kao vlasnici koriste tijela javne vlasti budu zgrade gotovo nulte energije.

Države članice sastavljaju nacionalne planove za povećanje broja zgrada gotovo nulte energije. Ti nacionalni planovi mogu sadržavati ciljeve koji se razlikuju po kategorijama zgrade.

2.   Države članice nadalje, po uzoru na javni sektor, izrađuju politike i poduzimaju mjere kao što je određivanje ciljeva za poticanje pretvorbe zgrada koje se obnavljaju u zgrade gotovo nulte energije i o tome obavješćuju Komisiju u svojim nacionalnim planovima iz stavka 1.

3.   Nacionalni planovi obuhvaćaju, među ostalim, sljedeće elemente:

(a)

detaljan prikaz primjene definicije zgrade gotovo nulte energije u praksi u državi članici, u skladu s njezinim nacionalnim, regionalnim i lokalnim uvjetima, uključujući brojčani indikator korištenja primarne energije u kWh/m2 godišnje. Faktori primarne energije koji se koriste za određivanje korištenja primarne energije mogu se temeljiti na nacionalnim ili regionalnim godišnjim prosjecima, a mogu uzimati u obzir i relevantne europske norme;

(b)	prijelazne ciljeve za poboljšanje energetskih svojstava novih zgrada do 2015. godine, s ciljem pripreme za provedbu stavka 1.;

(c)

informacije o politikama i financijskim ili drugim mjerama donesenima u kontekstu stavaka 1. i 2. za promicanje zgrada gotovo nulte energije, uključujući pojedinosti nacionalnih zahtjeva i mjera u pogledu korištenja energije iz obnovljivih izvora u novim zgradama i u postojećim zgradama koje se podvrgavaju većoj rekonstrukciji u kontekstu članka 13. stavka 4. Direktive 2009/28/EZ i članaka 6. i 7. ove Direktive.

4.   Komisija ocjenjuje nacionalne planove iz stavka 1., posebno prikladnost mjera koje su predvidjele države članice u odnosu na ciljeve ove Direktive. Vodeći računa o načelu supsidijarnosti Komisija može prema potrebi zatražiti dodatne konkretne informacije u vezi sa zahtjevima navedenima u stavcima 1., 2. i 3. U tom slučaju dotična država članica dostavlja tražene informacije ili predlaže izmjene u roku od devet mjeseci od zahtjeva Komisije. Komisija može nakon ocjenjivanja izdati preporuku.

5.   Komisija do 31. prosinca 2012. i svake tri godine nakon toga objavljuje izvješće o napretku koje su države članice postigle u povećavanju broja zgrada gotovo nulte energije. Komisija na temelju tog izvješća izrađuje plan djelovanja i prema potrebi predlaže mjere za povećanje broja tih zgrada i potiče primjenu najbolje prakse za troškovno učinkovitu pretvorbu postojećih zgrada u zgrade gotovo nulte energije.

6.   Države članice mogu u posebnim i opravdanim slučajevima odlučiti da neće primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. točaka (a) i (b), ako je analiza troškova i koristi tijekom gospodarskog vijeka trajanja predmetne zgrade negativna. Države članice obavješćuju Komisiju o načelima odgovarajućih zakonskih režima.

Članak 10.

Financijski poticaji i tržišne prepreke

1.   S obzirom na važnost osiguravanja primjerenih financijskih i drugih instrumenata kojima se pospješuju energetska svojstva zgrada i prelazak na zgrade gotovo nulte energije, države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se razmotrili najrelevantniji takvi instrumenti u svjetlu nacionalnih okolnosti.

2.   Države članice do 30. lipnja 2011. sastavljaju popis postojećih i, prema potrebi, predloženih mjera i instrumenata uključujući one financijske prirode, koji promiču ciljeve ove Direktive, a koji nisu predviđeni ovom Direktivom.

Države članice taj popis ažuriraju svake tri godine. Države članice te popise dostavljaju Komisiji, što mogu učiniti tako da ih uključe u planove djelovanja u vezi s energetskom učinkovitosti iz članka 14. stavka 2. Direktive 2006/32/EZ.

3.   Komisija u okviru potpore provedbi ove Direktive ispituje učinkovitost navedenih postojećih i predloženih mjera iz stavka 2., kao i relevantnih instrumenata Unije. Komisija može na temelju tog ispitivanja pružiti savjete i preporuke u pogledu pojedinih nacionalnih programa i koordinacije s Unijom i međunarodnim financijskim institucijama, vodeći računa o načelu supsidijarnosti. Komisija može rezultate tog ispitivanja i moguće savjete ili preporuke uključiti u svoje izvješće o nacionalnim planovima energetske učinkovitosti iz članka 14. stavka 5. Direktive 2006/32/EZ.

4.   Komisija prema potrebi na zahtjev država članica pomaže kod određivanja nacionalnih i regionalnih programa financijske potpore s ciljem povećanja energetske učinkovitosti zgrada, posebno postojećih zgrada, podupirući razmjenu najbolje prakse među odgovornim nacionalnim i regionalnim vlastima ili tijelima.

5.   Komisija po mogućnosti do 2011. godine, u svrhu poboljšanja financijske potpore provedbi ove Direktive i vodeći računa o načelu supsidijarnosti, predstavlja analizu posebno sljedećih aspekata:

(a)	učinkovitosti, primjerenosti visine i stvarno iskorištenog iznosa strukturnih fondova i okvirnih programa koji su korišteni u svrhu povećavanja energetske učinkovitosti zgrada, posebno u stambenom sektoru;

(b)	učinkovitosti korištenja fondova EIB-a i drugih javnih financijskih ustanova;

(c)	koordinacije sredstava Unije s nacionalnim sredstvima i drugim oblicima potpore koji mogu dodatno potaknuti ulaganja u energetsku učinkovitost i prikladnosti tih sredstava u odnosu na ostvarenje ciljeva Unije.

Na temelju te analize i u skladu s višegodišnjim financijskim okvirom, Komisija može zatim podnijeti prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću u pogledu instrumenata Unije, ako to smatra primjerenim.

6.   Države članice kod osiguravanja poticaja za izgradnju ili veću rekonstrukciju zgrada vode računa o troškovno optimalnim razinama energetskih svojstava.

7.   Odredbe ove Direktive ne priječe države članice da osiguraju poticaje za nove zgrade, rekonstrukcije ili dijelove zgrada koji prelaze troškovno optimalne razine.

Članak 11.

Energetski certifikati

1.   Države članice donose potrebne mjere za uspostavu sustava energetskog certificiranja zgrada. Energetski certifikat obuhvaća energetska svojstva zgrade i referentne vrijednosti, kao što su minimalni zahtjevi energetskih svojstava, kako bi se vlasnicima i najmoprimcima zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade omogućilo da usporede i procijene njezina energetska svojstva.

Energetski certifikat može sadržavati dodatne informacije, kao što je godišnja potrošnja energije za nestambene zgrade i postotak energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije.

2.   Energetski certifikat obuhvaća preporuke za troškovno optimalno ili troškovno učinkovito poboljšanje energetskih svojstava zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, osim ako nema realnog potencijala za takvo poboljšanje u odnosu na zahtjeve energetskih svojstava koji su na snazi.

Preporuke u energetskom certifikatu uključuju:

(a)	mjere koje se provode u vezi s većom rekonstrukcijom ovojnice zgrade ili tehničkog/tehničkih sustava zgrade; i

(b)	mjere za pojedinačne dijelove zgrade neovisne o većoj rekonstrukciji ovojnice zgrade ili tehničkog/tehničkih sustava zgrade.

3.   Preporuke u energetskom certifikatu tehnički su izvedive za konkretnu zgradu i mogu sadržavati procjenu razdoblja povrata ulaganja ili analizu troškova i koristi tijekom gospodarskog vijeka trajanja zgrade.

4.   U energetskom certifikatu navodi se gdje vlasnik odnosno najmoprimac može dobiti detaljnije informacije, uključujući informacije u pogledu troškovne učinkovitosti preporuka navedenih u energetskom certifikatu. Ocjenjivanje troškovne učinkovitosti temelji se na skupu standardnih uvjeta, kao što su procjena ušteda energije i cijene energije na kojima se ta procjena temelji te preliminarna prognoza troškova. Osim toga, on sadrži informacije o koracima za provedbu preporuka. Vlasniku odnosno najmoprimcu mogu se pružiti i druge informacije o povezanim pitanjima, kao što su energetski pregledi i poticaji financijske i druge prirode te mogućnosti financiranja.

5.   Države članice, podložno nacionalnim propisima, potiču tijela javne vlasti da vode računa o vodećoj ulozi koju bi trebala imati u području energetskih svojstava zgrada, među ostalim provedbom preporuka iz energetskog certifikata koji je izdan za zgrade u njihovu vlasništvu u razdoblju njegove valjanosti.

6.   Certificiranje samostalnih uporabnih cjelina zgrada može se temeljiti na:

(a)	zajedničkom certificiranju čitave zgrade; ili

(b)	procjeni druge reprezentativne samostalne uporabne cjeline zgrade s istim energetskim značajkama u istoj zgradi.

7.   Certificiranje jednoobiteljskih kuća može se temeljiti na procjeni druge reprezentativne zgrade sličnog oblika i veličine i sličnih stvarnih energetskih svojstava, ako stručnjak koji izdaje energetski certifikat može zajamčiti takvu podudarnost.

8.   Valjanost energetskog certifikata ne može biti duža od 10 godina.

9.   Uz savjetovanje s relevantnim sektorima Komisija do 2011. godine donosi dragovoljnu zajedničku shemu certificiranja energetskih svojstava nestambenih zgrada u Europskoj uniji. Ta se mjera usvaja u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 26. stavka 2. Države članice potiču se da priznaju odnosno da koriste tu shemu ili da koriste dio te sheme u skladu s nacionalnim okolnostima.

Članak 12.

Izdavanje energetskih certifikata

1.   Države članice osiguravaju da se energetski certifikat izda za:

(a)	zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade koje se grade, prodaju ili iznajmljuju novom najmoprimcu; i

(b)	zgrade u kojima više od 500 m2 ukupne korisne podne površine zauzima prostor koji koriste tijela javne vlasti i u kojima se često zadržava građanstvo. Od 9. srpnja 2015. taj se prag od 500 m2 spušta na 250 m2.

Zahtjev izdavanja energetskog certifikata ne primjenjuje se na zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade koje posjeduju valjan certifikat izdan u skladu s Direktivom 2002/91/EZ ili ovom Direktivom.

2.   Države članice zahtijevaju da se kod izgradnje, prodaje i iznajmljivanja zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada potencijalnom novom najmoprimcu ili kupcu pokaže, a kupcu odnosno najmoprimcu i preda, energetski certifikat odnosno njegova preslika.

3.   Ako se zgrada prodaje ili iznajmljuje prije nego što je izgrađena, države članice mogu zahtijevati da prodavatelj, odstupajući od stavaka 1. i 2., osigura procjenu njezinih budućih energetskih svojstava; u tom se slučaju energetski certifikat izdaje najkasnije kada zgrada bude izgrađena.

4.   Države članice traže da se prilikom oglašavanja:

—	zgrada koje imaju energetski certifikat,

—	samostalnih uporabnih cjelina zgrade u zgradi koja ima energetski certifikat, i

—	samostalnih uporabnih cjelina zgrade koje imaju energetski certifikat,

u komercijalnim medijima u svrhu njihove prodaje ili iznajmljivanja navede indikator energetskih svojstava iz energetskog certifikata zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade.

5.   Odredbe ovog članka provode se u skladu s primjenjivim nacionalnim propisima o suvlasništvu odnosno zajedničkom vlasništvu.

6.   Države članice mogu kategorije zgrada iz članka 4. stavka 2. izuzeti od primjene stavaka 1., 2., 4. i 5. ovog članka.

7.   O mogućim učincima energetskih certifikata u smislu mogućih sudskih postupaka odlučuje se u skladu s nacionalnim propisima.

Članak 13.

Izlaganje energetskih certifikata

1.   Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da u zgradama u kojima tijela javne vlasti koriste prostor koji zauzima više od 500 m2 ukupne korisne podne površine i u kojima se često zadržava građanstvo, a za koje je izdan certifikat u skladu s člankom 12. stavkom 1., energetski certifikat bude izložen na uočljivom mjestu tako da bude jasno vidljiv građanstvu.

Od 9. srpnja 2015. taj se prag od 500 m2 spušta na 250 m2.

2.   Države članice zahtijevaju da u zgradama u kojima više od 500 m2 ukupne korisne podne površine zauzima prostor u kojemu se često zadržava građanstvo i za koje je izdan certifikat u skladu s člankom 12. stavkom 1., energetski certifikat bude izložen na uočljivom mjestu tako da bude jasno vidljiv građanstvu.

3.   Odredbe ovog članka ne uključuju obvezu izlaganja preporuka iz energetskog certifikata.

Članak 14.

Pregled sustava grijanja

1.   Države članice utvrđuju potrebne mjere za uspostavu redovitih pregleda dostupnih dijelova sustava grijanja zgrada, kao što su generator topline, upravljački sustav i optočna crpka ili crpke, s kotlovima čija efektivna nazivna snaga za potrebe zagrijavanja prostora prelazi 20 kW. Ti pregledi uključuju procjenu učinkovitosti i dimenzioniranja kotla u odnosu na toplinske potrebe zgrade. Procjenu dimenzioniranja kotla nije potrebno ponavljati, osim ako su u međuvremenu izvršene promjene na sustavu grijanja ili ako su se promijenile toplinske potrebe zgrade.

Države članice mogu smanjiti učestalost tih pregleda odnosno ublažiti ih prema potrebi, ako se koristi elektronički sustav za nadzor i upravljanje.

2.   Države članice mogu odrediti drukčiju učestalost pregleda, ovisno o vrsti i efektivnoj nazivnoj snazi sustava grijanja, uzimajući u obzir troškove pregleda sustava grijanja i procijenjene uštede troškova energije koje bi se mogle postići kao rezultat pregleda.

3.   Sustavi grijanja s kotlovima efektivne nazivne snage iznad 100 kW pregledavaju se barem svake dvije godine.

Kod plinskih se kotlova to razdoblje može produljiti na četiri godine.

4.   Države članice mogu umjesto stavaka 1., 2. i 3. poduzeti mjere radi savjetovanja korisnika u pogledu zamjene kotlova, drugih izmjena sustava grijanja i alternativnih rješenja za procjenu učinkovitosti i odgovarajućeg dimenzioniranja kotla. Ukupni učinak ovog pristupa istovjetan je učinku koji proizlazi iz odredaba stavaka 1., 2. i 3.

Ako države članice odluče primjenjivati mjere iz prvog podstavka, one Komisiji podnose izvješće o istovjetnosti tih mjera s mjerama iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka najkasnije do 30. lipnja 2011. Države članice ta izvješća podnose Komisiji svake tri godine. Izvješća se mogu uključiti u planove djelovanja u vezi s energetskom učinkovitosti iz članka 14. stavka 2. Direktive 2006/32/EZ.

5.   Komisija može po primitku nacionalnog izvješća države članice o primjeni opcije opisane u stavku 4. zatražiti dodatne konkretne informacije u pogledu zahtjeva i istovjetnosti mjera utvrđenih u tom stavku. U tom slučaju dotična država članica dostavlja tražene informacije ili predlaže izmjene u roku od devet mjeseci.

Članak 15.

Pregled sustava klimatizacije

1.   Države članice utvrđuju potrebne mjere za uspostavu redovitih pregleda dostupnih dijelova sustava klimatizacije efektivne nazivne snage iznad 12 kW. Ti pregledi uključuju procjenu učinkovitosti klimatiziranja i dimenzioniranja u odnosu na potrebe hlađenja zgrade. Procjenu dimenzioniranja nije potrebno ponavljati, osim ako su u međuvremenu izvršene promjene na sustavu klimatizacije ili ako su se promijenile potrebe hlađenja zgrade.

Države članice mogu smanjiti učestalost pregleda odnosno ublažiti ih, ako se koristi elektronički sustav za nadzor i upravljanje.

2.   Države članice mogu odrediti drukčiju učestalost pregleda, ovisno o vrsti i efektivnoj nazivnoj snazi sustava klimatizacije, uzimajući u obzir troškove pregleda sustava klimatizacije i procijenjene uštede troškova energije koje bi se mogle postići kao rezultat pregleda.

3.   Države članice kod utvrđivanja mjera iz stavaka 1. i 2. ovog članka osiguravaju, u mjeri u kojoj je to gospodarski i tehnički izvedivo, da se pregledi provode u skladu s pregledima sustava grijanja i drugih tehničkih sustava iz članka 14. ove Direktive i kontrolom propuštanja iz Uredbe (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o određenim fluoriranim stakleničkim plinovima (17).

4.   Države članice mogu umjesto stavaka 1., 2. i 3. poduzeti mjere radi savjetovanja korisnika u pogledu zamjene sustava klimatizacije ili drugih izmjena sustava klimatizacije, što može uključivati preglede za procjenu učinkovitosti i odgovarajućeg dimenzioniranja sustava klimatizacije. Ukupni učinak ovog pristupa istovjetan je učinku koji proizlazi iz odredaba stavaka 1., 2. i 3.

Ako države članice primjenjuju mjere iz prvog podstavka, one Komisiji podnose izvješće o istovjetnosti tih mjera s mjerama iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka najkasnije do 30. lipnja 2011. Države članice ta izvješća podnose Komisiji svake tri godine. Izvješća se mogu uključiti u planove djelovanja u vezi s energetskom učinkovitosti iz članka 14. stavka 2. Direktive 2006/32/EZ.

5.   Komisija može po primitku nacionalnog izvješća države članice o primjeni opcije opisane u stavku 4. zatražiti dodatne konkretne informacije u pogledu zahtjeva i istovjetnosti mjera utvrđenih u tom stavku. U tom slučaju dotična država članica dostavlja tražene informacije ili predlaže izmjene u roku od devet mjeseci.

Članak 16.

Izvješća o pregledu sustava grijanja i klimatizacije

1.   Izvješće o pregledu izdaje se nakon svakog pregleda sustava grijanja odnosno klimatizacije. Izvješće o pregledu sadrži rezultat pregleda obavljenog u skladu s člankom 14. ili 15. i uključuje preporuke za troškovno učinkovito poboljšanje energetskih svojstava pregledanog sustava.

Preporuke se mogu temeljiti na usporedbi energetskih svojstava pregledanog sustava s energetskim svojstvima najboljeg raspoloživog i izvedivog sustava i sustava sličnoga tipa kod kojeg sve relevantne komponente postižu razinu energetskih svojstava koju predviđa mjerodavno zakonodavstvo.

2.   Izvješće o pregledu predaje se vlasniku odnosno najmoprimcu zgrade.

Članak 17.

Neovisni stručnjaci

Države članice osiguravaju da energetsko certificiranje zgrada i preglede sustava grijanja i klimatizacije provode kvalificirani i/ili akreditirani stručnjaci na neovisan način, bilo da se radi o samostalno zaposlenim osobama ili zaposlenicima javnih tijela ili privatnih poduzeća.

Stručnjaci se akreditiraju na temelju stručnosti.

Države članice javnosti stavljaju na raspolaganje informacije o izobrazbi i akreditacijama. Države članice osiguravaju da se javnosti stave na raspolaganje popisi kvalificiranih i/ili akreditiranih stručnjaka ili popisi akreditiranih poduzeća koja nude usluge tih stručnjaka i da se ti popisi redovito ažuriraju.

Članak 18.

Neovisni sustav kontrole

1.   Države članice osiguravaju uspostavu neovisnih sustava kontrole energetskih certifikata i izvješća o pregledu sustava grijanja i klimatizacije u skladu s Prilogom II. Države članice mogu uspostaviti odvojene sustave za kontrolu energetskih certifikata i kontrolu izvješća o pregledu sustava grijanja i klimatizacije.

2.   Države članice mogu prenijeti odgovornost za provedbu neovisnih sustava kontrole.

Države članice koje se za to odluče osiguravaju da se neovisni sustavi kontrole provode u skladu s Prilogom II.

3.   Države članice zahtijevaju da se energetski certifikati i izvješća o pregledu iz stavka 1. stave na raspolaganje nadležnim vlastima ili tijelima na njihov zahtjev.

Članak 19.

Preispitivanje

Komisija uz pomoć odbora osnovanog člankom 26. ocjenjuje ovu Direktivu najkasnije do 1. siječnja 2017. u svjetlu stečenih iskustava i napretka učinjenog tijekom njezine primjene te prema potrebi daje prijedloge.

Članak 20.

Obavješćivanje

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi vlasnici i najmoprimci zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada bili obaviješteni o različitim metodama i praksi kojima se mogu poboljšati energetska svojstva.

2.   Države članice vlasnicima i najmoprimcima zgrada posebno pružaju informacije o energetskim certifikatima i izvješćima o pregledu, njihovoj svrsi i ciljevima, troškovno učinkovitim načinima poboljšanja energetskih svojstava zgrade i, prema potrebi, o financijskim instrumentima koji su raspoloživi za poboljšanje energetskih svojstava zgrade.

Komisija na zahtjev država članica pomaže državama članicama u provođenju informativnih kampanja za potrebe stavka 1. i prvog podstavka ovog stavka, koje mogu biti predmet programa Unije.

3.   Države članice osiguravaju da se svima koji su odgovorni za provedbu ove Direktive stave na raspolaganje smjernice i izobrazba. Te smjernice i izobrazba bave se važnošću poboljšanja energetskih svojstava i omogućuju da se kod planiranja, projektiranja, građenja i rekonstrukcije industrijskih i stambenih područja razmotri optimalna kombinacija poboljšanja energetske učinkovitosti, korištenja energije iz obnovljivih izvora i korištenja daljinskoga grijanja i hlađenja.

4.   Komisija se poziva da stalno poboljšava svoje usluge obavješćivanja, posebno internetske stranice koje su uređene kao europski portal za energetsku učinkovitost zgrada usmjeren prema građanima, stručnjacima i nadležnim tijelima, kako bi državama članicama pomogla u njihovim naporima obavješćivanja i osvješćivanja. Informacije na tim internetskim stranicama mogu sadržavati poveznice na relevantno zakonodavstvo Europske unije te nacionalno, regionalno i lokalno zakonodavstvo, poveznice na internetske stranice EUROPA koje sadrže nacionalne planove djelovanja u vezi s energetskom učinkovitosti, poveznice na raspoložive financijske instrumente te primjere najbolje prakse na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Komisija u kontekstu Europskog fonda za regionalni razvoj nastavlja i dodatno intenzivira svoje usluge obavješćivanja, s ciljem olakšavanja korištenja raspoloživih sredstava, pružajući pomoć i informacije zainteresiranim dionicima, uključujući nacionalna, regionalna i lokalna tijela, u pogledu mogućnosti financiranja, uzimajući u obzir posljednje izmjene regulatornog okvira.

Članak 21.

Savjetovanje

Kako bi se olakšala učinkovita provedba Direktive, države se članice u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom i prema potrebi savjetuju s relevantnim dionicima, uključujući lokalna i regionalna tijela. To savjetovanje posebno je važno za primjenu članaka 9. i 20.

Članak 22.

Prilagođavanje Priloga I. tehničkom napretku

Komisija prilagođava točke 3. i 4. Priloga I. tehničkom napretku putem delegiranih akata u skladu s člancima 23., 24. i 25.

Članak 23.

Delegiranje ovlasti

1.   Komisiji se dodjeljuju ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 22. na razdoblje od pet godina, počevši od 8. srpnja 2010. Komisija sastavlja izvješće u vezi s prenesenim ovlastima najkasnije šest mjeseci prije završetka petogodišnjeg razdoblja. Prenošenje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednake dužine, osim ako ga Europski parlament ili Vijeće opozove u skladu s člankom 24.

2.   Ne dovodeći u pitanje rok iz članka 5. stavka 1., ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 5. Komisiji se dodjeljuju do 30. lipnja 2012.

3.   Čim Komisija donese delegirani akt, ona ga istodobno prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću.

4.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata Komisiji se dodjeljuju podložno uvjetima utvrđenima u člancima 24. i 25.

Članak 24.

Opoziv ovlasti

1.   Delegiranje ovlasti iz članaka 5. i 22. može opozvati Europski parlament ili Vijeće.

2.   Institucija koja je započela unutarnji postupak za donošenje odluke o opozivu delegiranja ovlasti nastoji o tomu obavijestiti drugu instituciju i Komisiju u razumnom roku prije donošenja konačne odluke, navodeći delegirane ovlasti koje bi mogle biti predmetom opoziva te moguće razloge za opoziv.

3.   Odlukom o opozivu prestaju delegirane ovlasti navedene u toj odluci. Ona proizvodi učinke odmah ili na kasniji dan utvrđen u odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su na snazi. Ona se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 25.

Prigovori na delegirane akte

1.   Europski parlament i Vijeće mogu staviti prigovor na delegirani akt u roku od dva mjeseca od dana priopćenja.

Taj se rok na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produljuje za dva mjeseca.

2.   Ako do isteka tog roka ni Europski parlament niti Vijeće ne stave prigovor na delegirani akt, on se objavljuje u Službenom listu Europske unije i stupa na snagu na dan koji je u njemu naveden.

Delegirani se akt može objaviti u Službenom listu Europske unije i stupiti na snagu i prije isteka toga roka ako su Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da ne namjeravaju staviti prigovor.

3.   Ako Europski parlament ili Vijeće stavi prigovor na delegirani akt, on ne stupa na snagu. Institucija koja stavlja prigovor navodi razloge prigovora na delegirani akt.

Članak 26.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezina članka 8.

Članak 27.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve mjere potrebne za osiguranje njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice Komisiji dostavljaju te odredbe najkasnije do 9. siječnja 2013. te je bez odlaganja obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 28.

Prenošenje

1.   Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člancima 2. do 18. te člancima 20. i 27. najkasnije do 9. srpnja 2012.

Što se tiče članaka 2., 3., 9., 11., 12., 13., 17., 18., 20. i 27., one primjenjuju te odredbe najkasnije od 9. siječnja 2013.

Što se tiče članaka 4., 5., 6., 7., 8., 14., 15. i 16., one primjenjuju te odredbe na zgrade u kojima su smještena tijela javne vlasti najkasnije od 9. siječnja 2013., a na ostale zgrade najkasnije od 9. srpnja 2013.

One mogu odgoditi primjenu članka 12. stavaka 1. i 2., u odnosu na pojedinačne samostalne uporabne cjeline zgrade koje se iznajmljuju, do 31. prosinca 2015. Ipak, to ne smije dovesti do izdavanja manjeg broja certifikata nego što bi ih bilo izdano na temelju primjene Direktive 2002/91/EZ u dotičnoj državi članici.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One također sadržavaju izjavu da se upućivanja na Direktivu 2002/91/EZ u postojećim zakonima i drugim propisima smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja te formulaciju te izjave.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 29.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2002/91/EZ, kako je izmijenjena Uredbom navedenom u Priloga IV. dijelu A, ovim se stavlja izvan snage s učinkom od 1. veljače 2012., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu roka za njezino prenošenje u nacionalno pravo i njezinu primjenu, kako je navedeno u Prilogu IV. dijelu B.

Upućivanja na Direktivu 2002/91/EZ smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga V.

Članak 30.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 31.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

PRILOG I.

Zajednički opći okvir za izračunavanje energetskih svojstava zgrada

(iz članka 3.)

1.

Energetska svojstva zgrade određuju se na temelju izračunane ili stvarne godišnje količine energije koja se troši da bi se zadovoljile različite potrebe povezane s uobičajenim korištenjem zgrade i odražavaju potrebe za energijom za grijanje i potrebe za energijom za hlađenje (energija potrebna da bi se izbjeglo pregrijavanje), radi održavanja predviđenih temperaturnih uvjeta, te potrebe za sanitarnom toplom vodom.

2.

Energetska svojstva zgrade izražavaju se na transparentan način i uključuju indikator energetskih svojstava i brojčani indikator korištenja primarne energije na temelju faktora primarne energije po nositelju energije, koji se mogu temeljiti na nacionalnim ili regionalnim godišnjim ponderiranim prosjecima ili specifičnoj vrijednosti proizvodnje u krugu zgrade. Metodologija za izračunavanje energetskih svojstava zgrada uzima u obzir europske norme i mora biti u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije, uključujući Direktivu 2009/28/EZ.

3.

Kod utvrđivanja metodologije uzimaju se u obzir barem sljedeći aspekti: (a) sljedeće stvarne toplinske značajke zgrade, uključujući unutarnje pregrade: i. toplinski kapacitet; ii. izolacija; iii. pasivno grijanje; iv. rashladni elementi; i v. toplinski mostovi; (b) sustavi za grijanje i opskrbu toplom vodom, uključujući njihova izolacijska svojstva; (c) sustavi za klimatizaciju; (d) prirodno i mehaničko provjetravanje, koje može uključivati zrakonepropusnost; (e) ugradbena rasvjeta (uglavnom u nestambenom sektoru); (f) oblik, položaj i orijentacija zgrade, uključujući vanjsku klimu; (g) pasivni solarni sustavi i zaštita od sunca; (h) unutarnji klimatski uvjeti, uključujući projektiranu unutarnju klimu; (i) unutarnja opterećenja.

4.

Uzima se u obzir pozitivan utjecaj sljedećih čimbenika, ako su oni relevantni za izračun: (a) mjesni uvjeti osunčanja, aktivni solarni sustavi i drugi sustavi grijanja i električni sustavi na temelju energije iz obnovljivih izvora; (b) električna energija proizvedena kogeneracijom; (c) sustavi daljinskog i blokovskoga grijanja i hlađenja; (d) prirodna rasvjeta.

5.

Zgrade bi u svrhu izračuna trebalo odgovarajuće razvrstati u jednu od sljedećih kategorija: (a) različiti tipovi jednoobiteljskih kuća; (b) stambene zgrade; (c) uredske zgrade; (d) zgrade za obrazovanje; (e) bolnice; (f) hoteli i restorani; (g) sportski objekti; (h) zgrade veleprodaje i maloprodaje; (i) ostali tipovi zgrada koje troše energiju.

PRILOG II.

Neovisni sustavi kontrole energetskih certifikata i izvješća o pregledu

1.

Nadležne vlasti odnosno tijela kojima su nadležne vlasti prenijele odgovornost za provedbu neovisnog sustava kontrole nasumično odabiru i provjeravaju barem statistički značajan postotak svih energetskih certifikata koji su izdani tijekom godine. Provjera se temelji na sljedećim opcijama ili istovjetnim mjerama: (a) provjera valjanosti ulaznih podataka zgrade koji su korišteni kod izdavanja energetskog certifikata i rezultata navedenih u certifikatu; (b) provjera ulaznih podataka i provjera rezultata energetskog certifikata, uključujući dane preporuke; (c) potpuna provjera ulaznih podataka zgrade koji su korišteni kod izdavanja energetskog certifikata, potpuna provjera rezultata navedenih u certifikatu, uključujući dane preporuke, te, po mogućnosti, posjet samoj zgradi radi provjere podudaranja specifikacija navedenih u energetskom certifikatu i certificirane zgrade.

2.	Nadležne vlasti odnosno tijela kojima su nadležne vlasti prenijele odgovornost za provedbu neovisnog sustava kontrole nasumično odabiru i provjeravaju barem statistički značajan postotak svih izvješća o pregledu koja su izdana tijekom godine.

PRILOG III.

Usporedni metodološki okvir za utvrđivanje troškovno optimalnih razina zahtjeva energetskih svojstava za zgrade i dijelove zgrada

Usporedni metodološki okvir omogućuje državama članicama da utvrde energetska svojstva zgrada i dijelova zgrada i da ocijene gospodarske aspekte mjera povezanih s energetskim svojstvima te da ih stave u međuodnos kako bi utvrdile troškovno optimalnu razinu.

Usporedni metodološki okvir popraćen je smjernicama u kojima se opisuje primjena tog okvira u izračunavanju troškovno optimalnih razina svojstava.

Usporedni metodološki okvir omogućuje da se uzmu u obzir sljedeći čimbenici: obrasci korištenja, vanjski klimatski uvjeti, troškovi ulaganja, kategorija zgrade, troškovi održavanja i operativni troškovi (uključujući troškove i uštede energije) te prema potrebi zarada od proizvedene energije i troškovi zbrinjavanja. Trebao bi se temeljiti na europskim normama koje su relevantne za ovu Direktivu.

Osim toga, Komisija osigurava:

—	smjernice uz usporedni metodološki okvir, koje će omogućiti državama članicama da poduzmu korake navedene u nastavku,

—	informacije o procijenjenim dugoročnim trendovima cijena energije.

Opći uvjeti za primjenu usporednog metodološkog okvira u državama članicama, izraženi u parametrima, utvrđuju se na razini država članica.

Na temelju usporednog metodološkog okvira države članice dužne su:

—	definirati referentne zgrade za koje je značajna funkcionalnost i geografski položaj, uključujući unutarnje i vanjske klimatske uvjete, i koje su u tom smislu reprezentativne. Referentne zgrade obuhvaćaju stambene i nestambene zgrade, kako nove tako i postojeće,

—	utvrditi mjere energetske učinkovitosti koje se ocjenjuju u odnosu na referentne zgrade. To mogu biti mjere za pojedinačne zgrade u cjelini, pojedinačne dijelove zgrada ili kombinaciju dijelova zgrada,

—	procijeniti potrebe referentnih zgrada za krajnjom i primarnom energijom prije i nakon primjene utvrđenih mjera energetske učinkovitosti,

—	izračunati troškove (tj. neto sadašnju vrijednost) mjera energetske učinkovitosti (kako je navedeno u drugoj alineji) tijekom očekivanoga gospodarskog vijeka trajanja u odnosu na referentne zgrade (kako je navedeno u prvoj alineji) primjenom načela usporednog metodološkog okvira.

Izračunavanjem troškova mjera energetske učinkovitosti tijekom očekivanoga gospodarskog vijeka trajanja države članice procjenjuju troškovnu učinkovitost različitih razina minimalnih zahtjeva energetskih svojstava. To će omogućiti da se odrede troškovno optimalne razine zahtjeva energetskih svojstava.

PRILOG IV.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage s njezinom naknadnom izmjenom

(iz članka 29.)

Direktiva 2002/91/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 1, 4.1.2003., str. 65.)
Uredba (EZ) br. 1137/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 311, 21.11.2008., str. 1.)	samo točka 9.9. Priloga

DIO B

Rokovi za prenošenje u nacionalno pravo i primjenu

(iz članka 29.)

Direktiva	Rok za prenošenje	Datum početka primjene
2002/91/EZ	4. siječnja 2006.	4. siječnja 2009., samo u odnosu na članke 7., 8. i 9.

PRILOG V.

Korelacijska tablica

Direktiva 2002/91/EZ	Ova Direktiva
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2. točka 1.	Članak 2. točka 1.
—	Članak 2. točke 2. i 3.
Članak 2. točka 2.	Članak 2. točka 4. i Prilog I.
—	Članak 2. točke 5., 6., 7., 8., 9., 10. i 11.
Članak 2. točka 3.	Članak 2. točka 12.
Članak 2. točka 4.	Članak 2. točka 13.
—	Članak 2. točka 14.
Članak 2. točka 5.	Članak 2. točka 15.
Članak 2. točka 6.	Članak 2. točka 16.
Članak 2. točka 7.	Članak 2. točka 17.
Članak 2. točka 8.	Članak 2. točka 18.
—	Članak 2. točka 19.
Članak 3.	Članak 3. i Prilog I.
Članak 4. stavak 1.	Članak 4. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.	—
Članak 4. stavak 3.	Članak 4. stavak 2.
—	Članak 5.
Članak 5.	Članak 6. stavak 1.
—	Članak 6. stavci 2. i 3.
Članak 6.	Članak 7.
—	Članci 8., 9. i 10.
Članak 7. stavak 1. prvi podstavak	Članak 11. stavak 8. i članak 12. stavak 2.
Članak 7. stavak 1. drugi podstavak	Članak 11. stavak 6.
Članak 7. stavak 1. treći podstavak	Članak 12. stavak 6.
Članak 7. stavak 2.	Članak 11. stavci 1. i 2.
—	Članak 11. stavci 3., 4., 5., 7. i 9.
—	Članak 12. stavci 1., 3., 4., 5. i 7.
Članak 7. stavak 3.	Članak 13. stavci 1. i 3.
—	Članak 13. stavak 2.
Članak 8. točka (a)	Članak 14. stavci 1. i 3.
—	Članak 14. stavak 2.
Članak 8. točka (b)	Članak 14. stavak 4.
—	Članak 14. stavak 5.
Članak 9.	Članak 15. stavak 1.
—	Članak 15. stavci 2., 3., 4. i 5.
—	Članak 16.
Članak 10.	Članak 17.
—	Članak 18.
Članak 11. uvodni dio	Članak 19.
Članak 11. točke (a) i (b)	—
Članak 12.	Članak 20. stavak 1. i članak 20. stavak 2. drugi podstavak
—	Članak 20. stavak 2. prvi podstavak i članak 20. stavci 3. i 4.
—	Članak 21.
Članak 13.	Članak 22.
—	Članci 23., 24. i 25.
Članak 14. stavak 1.	Članak 26. stavak 1.
Članak 14. stavci 2. i 3.	—
—	Članak 26. stavak 2.
—	Članak 27.
Članak 15. stavak 1.	Članak 28.
Članak 15. stavak 2.	—
—	Članak 29.
Članak 16.	Članak 30.
Članak 17.	Članak 31.
Prilog	Prilog I.
—	Prilozi II. do V.