28.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 307/1

(1)

U svojoj Komunikaciji od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020.: Strategija za pametan, održiv i uključiv rast”, Komisija ima za cilj jačanje konkurentnosti i sigurnosti opskrbe energijom putem učinkovitije uporabe resursa i energije.

(2)

U bijeloj knjizi Komisije od 28. ožujka 2011. pod naslovom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” poziva se na smanjivanje ovisnosti prometnog sustava o nafti. To treba ostvariti pomoću niza političkih inicijativa, uključujući razvojem održive strategije za alternativna goriva, kao i razvojem pripadajuće infrastrukture. U bijeloj knjizi Komisije također se predlaže smanjenje emisija stakleničkih plinova u prometu za 60 % do 2050., u usporedbi s razinama iz 1990.

(3)

Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) postavlja se kao cilj 10-postotni tržišni udio energije iz obnovljivih izvora u gorivima namijenjenima uporabi u prometu.

(4)

Na temelju savjetovanja s dionicima i nacionalnim stručnjacima te na podlozi stručnog znanja koje je odraženo u Komunikaciji Komisije od 24. siječnja 2013. pod nazivom „Čista energija za promet: europska strategija za alternativna goriva” kao trenutačno najvažnija alternativna goriva s potencijalom za dugoročno nadomještanje nafte utvrđeni su električna energija, vodik, biogoriva, prirodni plin i ukapljeni naftni plin (UNP), također s obzirom na mogućnost njihove istovremene i kombinirane uporabe, primjerice, pomoću sustavâ tehnologije dvojnog goriva.

(5)

Izvori energije znače sve alternativne izvore energije za promet, kao što su električna energija i vodik koji se ne moraju oslobađati izgaranjem ili oksidacijom bez izgaranja.

(6)

Sintetička goriva koja nadomještaju dizelska, benzinska i mlazna goriva moguće je proizvesti iz različitih sirovina, pretvaranjem biomase, plina, ugljena ili plastičnog otpada u tekuća goriva, metan i dimetil-eter (DME). Sintetička parafinska dizelska goriva, kao što su hidroobrađena biljna ulja (HVO) i Fischer-Tropschov dizel, međusobno su zamjenjiva te je moguće njihovo dodavanje u fosilna dizelska goriva uz vrlo visoke omjere miješanja ili ih je moguće upotrebljavati u čistom obliku u svim postojećim ili budućim dizelskim vozilima. Ta se goriva stoga mogu distribuirati, pohranjivati i upotrebljavati u okviru postojeće infrastrukture. Sintetička goriva koja nadomještaju benzin, kao što su metanol i drugi alkoholi, moguće je miješati s benzinom i što se tehnike tiče, uz neznatne prilagodbe, koristiti u okviru trenutačne tehnologije vozila. Metanol je također moguće koristiti za plovidbu unutarnjim vodama i u pomorskom prometu na kratkim udaljenostima. Sintetičkim i parafinskim gorivima moguće je smanjiti uporabu naftnih izvora u opskrbi prometa energijom.

(7)

UNP ili autoplin alternativno je gorivo dobiveno preradom prirodnog plina i rafiniranjem nafte, koje ima niži ugljični otisak i znatno niže emisije onečišćujućih tvari od konvencionalnih goriva. Gledajući srednjoročno do dugoročno, očekuje se da se bio-UNP dobiven iz različitih izvora biomase pojavi kao održiva tehnologija. UNP je moguće koristiti u cestovnom prometu (za osobna i teretna vozila) na svim udaljenostima. Također ga je moguće koristiti za plovidbu unutarnjim vodama u pomorskom prometu na kratkim udaljenostima. Infrastruktura za UNP razmjerno je dobro razvijena te u Uniji postoji značajan broj postaja za punjenje (približno 29 000). Međutim, navedene postaje za punjenje su neravnomjerno raspoređene te ih u pojedinim zemljama ima malo.

(8)

Ne dovodeći u pitanje definiciju alternativnih goriva iz ove Direktive, trebalo bi uzeti u obzir postojanje dodatnih vrsta čistih goriva koja mogu predstavljati potencijalnu alternativu fosilnim gorivima. Pri odabiru novih vrsta alternativnih goriva u obzir bi trebalo uzeti obećavajuće rezultate istraživanja i razvoja. Norme i zakonodavstvo trebalo bi formulirati bez davanja prednosti bilo kojoj određenoj vrsti tehnologije kako se ne bi ometao daljnji razvoj u smjeru alternativnih goriva i nositelja energije.

(9)

U izvješću skupine na visokoj razini CARS 21 od 6. lipnja 2012. navedeno je da nepostojanje usklađene infrastrukture za alternativna goriva širom Unije ometa uvođenje vozila na alternativna goriva na tržište i odgađa koristi koje bi ta vozila imala za okoliš. U svojoj Komunikaciji od 8. studenoga 2012. pod naslovom „Akcijski plan CARS 2020 za kompetitivnu i održivu automobilsku industriju u Europi” Komisija je preuzela glavne preporuke iz izvješća skupine na visokoj razini CARS 21 te je predstavila akcijski plan koji se na njima zasniva. Ova je Direktiva jedno od ključnih djelovanja u pogledu infrastrukture za alternativna goriva koja je najavila Komisija.

(10)

Trebalo bi izbjeći rascjepkavanje unutarnjeg tržišta uzrokovano neusklađenim uvođenjem alternativnih goriva na tržište. Usklađeni okviri politike svih država članica trebali bi stoga omogućiti dugoročnu sigurnost potrebnu za privatna i javna ulaganja u tehnologiju vozila i goriva te izgradnju infrastrukture radi ostvarivanja dvostrukog cilja: smanjenja ovisnosti o nafti i ublažavanja utjecaja prometa na okoliš. Države članice trebale bi stoga uspostaviti nacionalne okvire politike unutar kojih se u glavnim crtama navode nacionalni pojedinačni i skupni ciljevi te djelovanja potpore za razvoj tržišta u pogledu alternativnih goriva, uključujući postavljanje potrebne infrastrukture koju treba izgraditi, u bliskoj suradnji s regionalnim i lokalnim tijelima vlastima te industrijom na koju se to odnosi, istovremeno uzimajući u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća. Države članice trebale bi, prema potrebi, surađivati sa susjednim državama članicama na regionalnoj ili makroregionalnoj razini putem savjetovanja ili zajedničkih okvira politike, posebno kada je potrebna neprekinuta prekogranična pokrivenost infrastrukturom za alternativna goriva ili kada je potrebno izgraditi novu infrastrukturu u blizini nacionalnih granica, uključujući različite mogućnosti osiguravanja nediskriminirajućeg pristupa mjestima za punjenje i opskrbu. Države članice bi međusobnom suradnjom, a Komisija procjenama i izvješćivanjem trebale podupirati koordinaciju navedenih nacionalnih okvira politike i njihovu međusobnu usklađenost na razini Unije. Komisija bi trebala donijeti neobvezujuće smjernice kako bi olakšala izvješćivanje od strane država članica o informacijama predviđenim u Prilogu I.

(11)

Potreban je usklađen pristup kako bi se zadovoljile dugoročne potrebe za energijom u svim vrstama prometa. Politike bi se posebno trebale temeljiti na uporabi alternativnih goriva, s naglaskom na posebnim potrebama svake vrste prometa. Pri izradi nacionalnih okvira politike trebalo bi uzimati u obzir potrebe različitih vrsta prometa koje postoje na državnom području država članica, uključujući one za koje su dostupne ograničene alternative fosilnim gorivima.

(12)

Komisija bi putem razmjena informacija i najbolje prakse između država članica trebala olakšavati razvoj i provedbu nacionalnih okvira politike država članica.

(13)

Kako bi se promicala alternativna goriva i razvila odgovarajuća infrastruktura, nacionalni se okviri politike mogu sastojati od više planova, strategija ili druge planske dokumentacije koja se razvija zasebno ili zajedno ili u drugom obliku, te na administrativnoj razini koju utvrđuju države članice.

(14)

Goriva uključena u nacionalne okvire politike trebala bi biti prihvatljiva za mjere potpore Unije i nacionalne mjere potpore za infrastrukturu za alternativna goriva kako bi se javna potpora usmjerila na usklađeni razvoj unutarnjeg tržišta prema mobilnosti uz uporabu vozila i plovila na alternativna goriva širom Unije.

(15)

Cilj ove Direktive nije dodatno financijski opteretiti države članice ili regionalna i lokalna tijela vlasti. Države članice bi trebale moći provoditi ovu Direktivu koristeći se širokim rasponom regulatornih i neregulatornih poticaja i mjera, u bliskoj suradnji sa subjektima privatnog sektora koji bi trebali igrati ključnu ulogu pri pružanju potpore razvoju infrastrukture za alternativna goriva.

(16)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), razvoj novih tehnologija i inovacija, posebno u vezi s dekarbonizacijom prometa, prihvatljiv je za financiranje Unije. Tom se Uredbom također predviđa odobravanje dodatnog financiranja za djelovanja kojima se iskorištavaju sinergije između barem dva sektora obuhvaćena njome (odnosno promet, energetika i telekomunikacije). Naposljetku, Koordinacijski odbor za Instrument za povezivanje Europe (CEF) pomaže Komisiji pri usklađivanju programâ rada s ciljem omogućavanja višesektorskih poziva na podnošenje prijedloga, u nastojanju da se u cijelosti iskoriste moguće sinergije među tim sektorima. CEF bi stoga trebao doprinijeti postavljanju infrastrukture za alternativna goriva.

(17)

Okvirnim programom Obzor 2020., koji je osnovan Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) također će se osigurati potpora istraživanjima i inovacijama koja se odnose na vozila na alternativna goriva i povezanu infrastrukturu, posebno u okviru društvenog izazova „Pametan, ekološki i integrirani promet”. Taj posebni izvor financiranja također bi trebao doprinijeti razvoju infrastrukture za alternativna goriva te bi ga u cijelosti trebalo smatrati dodatnom prigodom za osiguravanje održivog tržišta mobilnosti u cijeloj Uniji.

(18)

Kako bi se pokrenula ulaganja u održivi promet i poduprlo postavljanje neprekinute mreže infrastrukture za alternativna goriva u Uniji, Komisija i države članice trebale bi podupirati nacionalne i regionalne razvojne mjere u tom području. Trebale bi poticati razmjene najbolje prakse u vezi s postavljanjem infrastrukture za alternativna goriva i upravljanje njome između lokalnih i regionalnih razvojnih inicijativa te bi u tu svrhu trebale promicati uporabu sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, a posebno Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda.

(19)

Mjere potpore za infrastrukturu za alternativna goriva trebale bi se provoditi u skladu s pravilima o državnim potporama iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a). Države članice mogu smatrati da je potrebno, u skladu s važećim pravilima o državnim potporama, pružiti potporu operatorima na koje utječe ova Direktiva. Sve nacionalne mjere potpore za infrastrukturu za alternativna goriva o kojima je obaviještena Komisija treba procijeniti bez odgađanja.

(20)

Smjernicama za transeuropsku prometnu mrežu (TEN-T) ukazuje se na to da alternativna goriva, barem djelomično, služe kao nadomjestak za izvore fosilnih goriva u opskrbi prometa energijom, doprinose njihovoj dekarbonizaciji i poboljšavaju okolišnu učinkovitost prometnog sektora. U smjernicama TEN-T-a je u vezi s novim tehnologijama i inovacijama utvrđeno da TEN-T treba omogućiti dekarbonizaciju svih oblika prometa poticanjem energetske učinkovitosti kao i uvođenjem alternativnih pogonskih sustava i osiguravanjem odgovarajuće infrastrukture. U smjernicama TEN-T-a također je utvrđeno da se raspoloživost alternativnih goriva mora osigurati u lukama unutarnjih voda i morskim i zračnim lukama te na cestama osnovne mreže uspostavljene Uredbom (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7) („osnovna mreža TEN-T”). U okviru CEF-a, koji je instrument za financiranje TEN-T-a, omogućena je dodjela bespovratnih sredstva za postavljanje navedenih novih tehnologija i inovacija u okviru osnovne mreže, uključujući za infrastrukturu za alternativna čista goriva. Osim toga, za postavljanje infrastrukture za alternativna čista goriva u široj cjelovitoj mreži moći će se primati financijska pomoć iz CEF-a u obliku javne nabave i financijskih instrumenata, kao što su projektne obveznice.

(21)

Biogoriva, kako su definirana u Direktivi 2009/28/EZ, trenutačno su najvažnija vrsta alternativnih goriva čiji je udio u prometu u Uniji ukupno potrošenog goriva u 2011. iznosio 4,7 %. Ako su proizvedena na održiv način, ona također mogu doprinijeti znatnom smanjenju ukupnih emisija CO2. Ona bi mogla osigurati čistu energiju za sve vrste prometa.

(22)

Nepostojanje usklađenog razvoja infrastrukture za alternativna goriva širom Unije sprečava razvoj ekonomijâ obujma na strani ponude i mobilnosti na strani potražnje širom Unije. Potrebno je izgraditi nove infrastrukturne mreže, poput onih za električnu energiju, prirodni plin, ukapljeni prirodni plin (UPP) i stlačeni prirodni plin (SPP) i, prema potrebi, vodik. Važno je uzeti u obzir različite stupnjeve razvoja tehnologije i s njom povezane infrastrukture za svako gorivo, uključujući pripremljenost poslovnih modela za privatne ulagatelje te raspoloživost i prihvatljivost alternativnih goriva za korisnike. Trebalo bi osigurati tehnološku neutralnost, a nacionalni okviri politike trebali bi na odgovarajući način uzeti u obzir zahtjev za potporu komercijalnom razvoju alternativnih goriva. Osim toga, pri izradi nacionalnih okvira politike trebalo bi uzeti u obzir gustoću stanovništva i zemljopisna obilježja.

(23)

Električna energija mogla bi povećati energetsku učinkovitost cestovnih vozila i doprinijeti smanjenju CO2 u prometu. Ona je izvor energije koji je neophodan za uvođenje električnih vozila, uključujući vozila kategorije L, kako je navedeno u Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) i Uredbi (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9), koja mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete zraka i smanjenju buke u gradskim/prigradskim aglomeracijama te drugim gusto naseljenim područjima. Države članice trebale bi osigurati da se izgradnjom javno dostupnih mjesta za punjenje osigura odgovarajuća pokrivenost kako bi se omogućilo da električna vozila prometuju barem u gradskim/prigradskim aglomeracijama i drugim gusto naseljenim područjima te, prema potrebi, u okviru mreža koje odrede države članice. Broj takvih mjesta za punjenje trebalo bi odrediti uzimajući u obzir procjenu broja do kraja 2020. registriranih električnih vozila u svakoj državi članici. Okvirno bi primjereni prosječni broj mjesta za punjenje trebao odgovarati najmanje jednom mjestu za punjenje na 10 automobila, također uzimajući u obzir tip automobilâ, tehnologiju punjenja i raspoloživost privatnih mjesta za punjenje. Trebalo bi instalirati primjeren broj javno dostupnih mjesta za punjenje, posebno na postajama javnog prijevoza kao što su putnički terminali u lukama, zračnim lukama ili željezničkim kolodvorima. Privatni vlasnici električnih vozila uvelike ovise o pristupu mjestima za punjenje na zajedničkim parkiralištima, primjerice parkiralištima stambenih blokova, ureda i poslovnih prostora. Tijela javne vlasti trebala bi poduzeti mjere za pomoć korisnicima takvih vozila time što bi se pobrinula da investitori gradnje i upravitelji osiguraju odgovarajuću infrastrukturu s dostatnim brojem mjesta za punjenje električnih vozila.

(24)

Države članice trebale bi osigurati izgradnju javno dostupne infrastrukture za punjenje motornih vozila električnom energijom. Pri utvrđivanju primjerenog broja javno dostupnih mjesta za punjenje u svojim nacionalnim okvirima politike, države članice bi trebale moći uzeti u obzir broj postojećih javno dostupnih mjesta za punjenje na svojem državnom području i njihove specifikacije te moći odlučiti hoće li se usredotočiti na postavljanje mjesta za punjenje male ili visoke snage.

(25)

Elektromobilnost je područje koje se razvija velikom brzinom. Kod postojećih tehnologija sučelja za punjenje upotrebljavaju se kabelski priključci, no treba razmotriti i buduće tehnologije sučelja kao što su bežično punjenje ili zamjena baterija. Zakonodavstvom treba osigurati olakšavanje tehnoloških inovacija. Ovu bi Direktivu stoga trebalo ažurirati kako bi se na primjeren način uzele u obzir buduće norme za tehnologije kao što su bežično punjenje i zamjena baterija.

(26)

Javno dostupno mjesto za punjenje ili opskrbu može, primjerice, uključivati mjesta ili uređaje za punjenje ili opskrbu u privatnom vlasništvu ili uređaje dostupne javnosti putem registracijskih kartica ili naknada, mjesta za punjenje ili opskrbu za sheme dijeljenja automobila koje korisnicima koji su treće osobe omogućuju pristup putem pretplate ili mjesta za punjenje ili opskrbu na javnim parkiralištima. Mjesta za punjenje ili opskrbu koje privatnim korisnicima omogućuju fizički pristup uz autorizaciju ili pretplatu trebalo bi smatrati javno dostupnim mjestima za punjenje ili opskrbu.

(27)

Električna energija i vodik su izvori energije posebno pogodni za uvođenje električnih vozila/vozila na gorivne članke i vozila kategorije L u gradskim/prigradskim aglomeracijama i drugim gusto naseljenim područjima, koji mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete zraka i smanjenju buke. Elektromobilnost je važan doprinos ispunjavanju ambicioznih klimatskih i energetskih ciljeva Unije za 2020. Direktiva 2009/28/EZ, koju su države članice prenijele u nacionalna zakonodavstva do 5. prosinca 2010., postavlja obvezujuće ciljeve za sve države članice u odnosu na udio energije iz obnovljivih izvora s ciljem postizanja do 2020. cilja Unije od najmanje 20 % udjela energije iz obnovljivih izvora i cilja da se 10 % udjela energije iz obnovljivih izvora upotrebljava posebno u prometnom sektoru.

(28)

Punjenje električnih vozila na mjestima za punjenje trebalo bi, ako je to tehnički i financijski opravdano, primjenjivati inteligentne mjerne sustave kako bi punjenje baterija iz mreže, u razdobljima u kojima je ukupna potražnja za električnom energijom smanjena, doprinijelo stabilnosti elektroenergetskog sustava te bi također trebale omogućiti sigurnu i fleksibilnu obradu podataka. To bi dugoročno također moglo omogućiti da se iz baterija električnih vozila napaja elektroenergetska mreža u razdobljima u kojima je ukupna potražnja za električnom energijom visoka. Inteligentni mjerni sustavi kako su utvrđeni u Direktivi 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10) omogućuju produciranje podataka u stvarnom vremenu što je potrebno za osiguravanje stabilnosti elektroenergetske mreže i poticanje racionalne uporabe usluga punjenja. Inteligentni mjerni sustavi pružaju točne i pregledne informacije o cijeni i raspoloživosti usluga punjenja, potičući time punjenje u razdobljima nižeg opterećenja, što znači razdoblja niske ukupne potražnje za električnom energijom i niskih cijena energije. Uporaba inteligentnih mjernih sustava omogućava optimizaciju punjenja čime se ostvaruju koristi za elektroenergetski sustav i potrošače.

(29)

U vezi s mjestima za punjenje električnih vozila koje nisu javno dostupne, države članice trebale bi nastojati proučiti tehničku i financijsku izvedivost sinergija s planovima za uvođenje inteligentnih mjernih sustava u skladu s obvezom iz Priloga I. 2 Direktivi 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11). Operatori distribucijskih sustava imaju važnu ulogu u odnosu na mjesta za punjenje. Pri razvoju svojih zadaća, operatori distribucijskih sustava – od kojih neki mogu biti dijelom vertikalno integriranog poduzeća koje u vlasništvu ima mjesta za punjenje ili tim mjestima upravlja – trebali bi bez diskriminiranja surađivati s drugim vlasnicima ili operatorima mjesta za punjenje, posebno pružajući im informacije koje su potrebne za učinkovit pristup sustavu i njegovu uporabu.

(30)

Pri razvoju infrastrukture za električna vozila trebalo bi osigurati da međudjelovanje navedene infrastrukture s elektroenergetskim sustavom i politikom Unije u području električne energije bude usklađeno s načelima utvrđenima u okviru Direktive 2009/72/EZ. Postavljanje i uporaba mjesta za punjenje električnih vozila trebalo bi razviti kao konkurentno tržište otvoreno za pristup svim stranama zainteresiranima za uvođenje ili upravljanje infrastrukturama za punjenje.

(31)

Pristup opskrbljivača električnom energijom iz Unije mjestima za punjenje ne bi smio dovoditi u pitanje odstupanja u skladu s člankom 44. Direktive 2009/72/EZ.

(32)

Komisija je 2010. europskim organizacijama za normizaciju (ESO-i) dala mandat (M468) za izdavanje novih normi ili preispitivanje postojećih s ciljem osiguravanja interoperabilnosti i povezivosti između mjesta priključenja na elektroenergetsku mrežu i punjača za električna vozila. CEN/CENELEC uspostavio je fokusnu skupinu koja je objavila izvješće u listopadu 2011. Premda izvješće sadrži niz preporuka, nije postignuto suglasje oko odabira jedinstvenog standardiziranog sučelja. Stoga je potrebno daljnje djelovanje politike kako bi se razvilo rješenje koje nije zaštićeno autorskim pravima, kojim bi se osigurala interoperabilnost u cijeloj Uniji.

(33)

Sučelje za punjenje električnih vozila moglo bi uključivati više utičnica ili priključaka za vozila, pod uvjetom da je jedan od njih u skladu s tehničkim specifikacijama određenima u ovoj Direktivi, kako bi se na taj način omogućilo punjenje prema više normi. Međutim, odabir zajedničkih priključaka za električna vozila (tip 2 i Combo 2) koji je proveden u ovoj Direktivi ne bi trebao naštetiti državama članicama koje su već uložile sredstva u uvođenje drugih standardiziranih tehnologija za mjesta za punjenje te ne bi trebao utjecati na postojeća mjesta za punjenje koja su postavljena prije stupanja na snagu ove Direktive. Električna vozila koja su već bila u prometu prije stupanja na snagu ove Direktive trebala bi se moći puniti, čak i ako su osmišljena za punjenje na mjestima za punjenje koje nisu usklađene s tehničkim specifikacijama određenima u ovoj Direktivi. Odabir opreme za mjesta za punjenje male i visoke snage trebao bi biti u skladu sa specifičnim sigurnosnim zahtjevima koji su na snazi na nacionalnoj razini.

(34)

Elektroenergetska infrastruktura na kopnu može služiti kao izvor čiste energije za pomorski promet i promet na unutarnjim vodnim putovima, a posebno u morskim lukama i lukama unutarnjih voda u kojima je kvaliteta zraka niska ili razina buke visoka. Električna energija s kopna može doprinijeti smanjenju utjecaja morskih brodova i plovila na unutarnjim vodnim putovima na okoliš.

(35)

Normizacija opskrbe električnom energijom s kopna ne bi trebala ometati uporabu sustavâ koji su bili uspostavljeni prije stupanja na snagu ove Direktive. Države članice posebno bi trebale dopustiti održavanje i unapređivanje postojećih sustava s ciljem osiguravanja njihove učinkovite uporabe tijekom njihova radnog vijeka, a da pritom ne zahtijevaju potpunu usklađenost s tehničkim specifikacijama određenima u ovoj Direktivi.

(36)

Opskrbom električnom energijom aviona u mirovanju u zračnim lukama može se smanjiti potrošnja goriva i buka, poboljšati kvalitetu zraka i smanjiti utjecaj na promjenu klime. Države članice stoga bi trebale osigurati da se u njihovim nacionalnim okvirima politike razmotri potreba za instaliranjem priključaka za opskrbu električnom energijom u zračnim lukama.

(37)

Zasada na tržištu ima vrlo malo motornih vozila na vodikov pogon, uključujući vozila na vodikov pogon L kategorije, no izgradnja dostatne infrastrukture za opskrbu vodikom nužna je kako bi se omogućilo šire uvođenje motornih vozila na vodikov pogon.

(38)

Države članice koje odluče u okvire svoje nacionalne politike uključiti mjesta za opskrbu vodikom trebale bi osigurati izgradnju javno dostupne infrastrukture za opskrbu motornih vozila vodikom kako bi osigurale da motorna vozila na vodikov pogon mogu prometovati u okviru mreža koje odrede države članice. Trebalo bi, prema potrebi, uzeti u obzir prekogranične poveznice kako bi se omogućilo prometovanje motornim vozilima na vodikov pogon širom Unije.

(39)

Što se tiče vozila na prirodni plin, u Uniji je trenutačno u uporabi oko 3 000 mjesta za opskrbu vozila prirodnim plinom. Dodatne mjesta za opskrbu mogla bi se uspostaviti i opskrbljivati iz postojećeg dobro razvijenog područja pokrivenog distribucijskom mrežom prirodnog plina u Uniji, pod uvjetom da je kvaliteta plina pogodna za uporabu u vozilima na plin postojeće tehnologije i vozilima na plin napredne tehnologije. Postojećoj distribucijskoj mreži za prirodni plin mogla bi se dodati lokalna mjesta za opskrbu koja bi upotrebljavala lokalno proizvedeni bioplin.

(40)

Zajednička infrastruktura za prirodni plin iziskuje zajedničke tehničke specifikacije za pripadajući hardver, kao i za kvalitetu plina. Kvaliteta prirodnog plina koji se upotrebljava u Uniji ovisi o njegovom izvoru, sastavnicama, primjerice bioplinu pomiješanom s prirodnim plinom, i o načinu na koji se s prirodnim plinom postupa u distribucijskom lancu. Stoga bi razlike među tehničkim obilježjima mogle spriječiti optimalnu uporabu motorâ i smanjiti njihovu energetsku učinkovitost. Tehnički odbor CEN/TC 408 – projektni odbor u vezi s time razvija niz specifikacija kvalitete za prirodni plin koji se koristi u prometu i za utiskivanje bioplina u mrežu prirodnog plina.

(41)

Države članice trebale bi putem svojih nacionalnih okvira politike osigurati izgradnju primjerenog broja javno dostupnih mjesta za opskrbu motornih vozila SPP-om ili stlačenim bioplinom kako bi motorna vozila na SPP mogla prometovati u gradskim/prigradskim aglomeracijama i drugim gusto naseljenim područjima te u cijeloj Uniji, barem na postojećoj osnovnoj mreži TEN-T. Države članice bi trebale pri uspostavljanju svojih mreža za opskrbu motornih vozila SPP-om osigurati izgradnju javno dostupnih mjesta za opskrbu, uzimajući pritom u obzir najmanju udaljenost koju mogu prijeći motorna vozila na SPP. Okvirno bi potrebna prosječna udaljenost između mjesta za opskrbu trebala biti približno 150 km. Kako bi se osiguralo funkcioniranje tržišta i interoperabilnost, sva mjesta za opskrbu motornih vozila SPP-om trebale bi nuditi plin onakve kvalitete kakva se zahtijeva za uporabu u vozilima na SPP postojeće tehnologije i vozilima na SPP napredne tehnologije.

(42)

Ukapljeni prirodni plin (UPP) pogodno je alternativno gorivo za plovila, kojim se može postići propisano smanjenje sadržaja sumpora u brodskim gorivima u područjima kontrole emisija SOx, koje se odnosi na polovicu brodova koji u europskom pomorskom prometu plove na kratkim udaljenostima, kako je predviđeno Direktivom 2012/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12). Osnovna mreža mjesta za opskrbu UPP-om u morskim lukama i lukama unutarnjih voda trebala bi biti raspoloživa najkasnije do kraja 2025. odnosno do kraja 2030. Mjesta za opskrbu UPP-om uključuju, između ostalog, terminale za UPP, rezervoare, pokretne spremnike, skladišna plovila i teretne čamce. Početna usredotočenost na osnovnu mrežu ne bi smjela isključiti mogućnost da raspoloživost UPP-a dugoročno osigura i u lukama izvan osnovne mreže, a posebno u onim lukama koje su važne za plovila koja ne obavljaju prijevoz. Odluka o lokacijama mjesta za opskrbu UPP-om u lukama trebala bi se temeljiti na analizi troškova i koristi, uključujući proučavanje koristi za okoliš. Također bi trebalo uzeti u obzir primjenjive odredbe povezane sa sigurnošću. Postavljanje infrastrukture za UPP predviđeno ovom Direktivom ne bi se smjelo ometati razvoj drugih potencijalno obećavajućih i energetski učinkovitih alternativnih goriva.

(43)

Komisija i države članice trebale bi nastojati izmijeniti Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari unutarnjim vodnim putovima koji je sklopljen 26. svibnja 2000. u Ženevi (ADN) kako bi se omogućio prijevoz velikih količina UPP-a unutarnjim vodnim putovima. Izmjene koje iz toga proizađu trebale bi se, putem prilagodbe Priloga III. odjeljka III.1. Direktivi 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) primjenjivati na sve vrste prometa na području Unije. Direktivu 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) trebalo bi, prema potrebi, izmijeniti kako bi se omogućila učinkovita i sigurna uporaba UPP-a za pogon plovila na unutarnjim vodnim putovima. Predložene izmjene ne bi smjele biti protivne odredbama ADN-a koji se na području Unije primjenjuje na temelju Priloga III., odjeljka III.1. Direktivi 2008/68/EZ.

(44)

Države članice trebale bi osigurati primjereni distribucijski sustav između postrojenja za skladištenje i mjesta za opskrbu UPP-om. Što se tiče cestovnog prometa, raspoloživost i lokacija mjesta za utovar za cisterne za UPP ključni su za razvijanje gospodarski održive mobilnosti na temelju UPP-a.

(45)

UPP, uključujući ukapljeni bioplin, također bi mogao ponuditi troškovno učinkovitu tehnologiju koja bi omogućila da teška teretna vozila zadovolje stroga ograničenja emisija onečišćujućih tvari u skladu s normama Euro VI, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(46)

Osnovna mreža TEN-T trebala bi biti osnova za postavljanje infrastrukture za UPP jer pokriva glavne prometne tokove i omogućuje uporabu prednosti mreže. Pri uspostavi svojih mreža za opskrbu teških motornih vozila UPP-om, države članice bi trebale osigurati uspostavu javno dostupnih mjesta za opskrbu, barem uzduž postojeće osnovne mreže TEN-T, na odgovarajućim udaljenostima, uzimajući u obzir najmanju udaljenost koju mogu prijeći teška motorna vozila na UPP. Okvirno bi potrebna prosječna udaljenost između mjesta za opskrbu trebala bi biti približno 400 km.

(47)

Uvođenje mjesta za opskrbu UPP-om i SPP-om trebalo bi na odgovarajući način uskladiti s uvođenjem osnovne mreže TEN-T.

(48)

Primjeren broj javno dostupnih mjesta za opskrbu UPP-om i SPP-om trebalo bi uspostaviti do 31. prosinca 2025., barem uzduž osnovne mreže TEN-T koja će postojati na taj dan, a nakon tog datuma i u drugim dijelovima osnovne mreže TEN-T kada je do njih omogućen pristup vozilima.

(49)

S obzirom na rastuću raznolikosti vrsta goriva za motorizirana vozila i istovremeni stalni rast cestovne mobilnosti građana u cijeloj Uniji, potrebno je korisnicima vozila pružiti jasne i lako razumljive informacije o gorivima na postajama za punjenje te o sukladnosti njihovoga vozila s različitim gorivima ili mjestima za punjenje na tržištu Unije, ne dovodeći pritom u pitanje Direktivu 2009/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16). Države članice bi trebale imati mogućnost odlučiti provoditi takve mjere informiranja u pogledu vozila u prometu.

(50)

Ako ne postoji europska norma za određeno alternativno gorivo, države članice trebale bi moći koristiti druge norme za informiranje korisnika i označivanje.

(51)

Jednostavne i lako usporedive informacije o cijenama različitih goriva mogle bi imati važnu ulogu pri omogućavanju korisnicima vozila da lakše procijene relativni trošak pojedinačnih goriva dostupnih na tržištu. Stoga bi, pri iskazivanju cijena goriva na postajama za opskrbu gorivom, a posebno kada je riječ o prirodnom plinu i vodiku, trebalo biti moguće u informativne svrhe iskazati jediničnu cijenu u usporedbi s konvencionalnim gorivima, kao što je „odgovara 1 litri benzina”.

(52)

S obzirom na rastuću raznolikosti vrsta goriva za motorizirana vozila, potrebno je korisnicima vozila pružiti podatke u pogledu lokacije javno dostupnih mjesta za punjenje i opskrbu za alternativna goriva koje su obuhvaćene ovom Direktivom. Stoga, ako poduzeća ili internetske stranice pružaju te informacije, one bi trebale biti dostupne svim korisnicima na otvorenoj i nediskriminirajućoj osnovi.

(53)

Za oblikovanje na činjenicama utemeljenih politika na svim razinama, posebno je važno prikupljati najbolju praksu i usklađene podatke u okviru aktivnosti praćenja, kao što su „Portal o čistim vozilima” i „Europski opservatorij za elektromobilnost”.

(54)

Ključne informacije o raspoloživosti mjesta za punjenje i opskrbu te sve druge informacije potrebne za mobilnost širom Unije trebalo bi, prema potrebi, uključiti u usluge pružanja informacija o prometu i putovanju kao dio pametnog prometnog sustava.

(55)

Kako bi se osigurala prilagodba odredaba ove Direktive razvoju tržišta i tehničkom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s tehničkim specifikacijama mjesta za punjenje i opskrbu te odgovarajućim normama. Posebno je važno da Komisija slijedi svoju uobičajenu praksu i tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću dostavljaju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(56)

Međunarodna pomorska organizacija (IMO) oblikuje jedinstvene i međunarodno priznate sigurnosne i ekološke norme za pomorski promet. S obzirom na globalnu prirodu pomorskog prometa trebalo bi izbjegavati neusklađenosti s međunarodnim normama. Unija bi stoga trebala osigurati da tehničke specifikacije za pomorski promet, koje su donesene na temelju ove Direktive, budu usklađene s međunarodnim pravilima koja je donio IMO.

(57)

Tehničke specifikacije za interoperabilnost mjesta za punjenje i opskrbu trebale bi biti utvrđene u okviru europskih ili međunarodnih normi. ESO-i bi trebali donijeti europske norme u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (17), te bi se, prema potrebi, te norme trebale temeljiti na postojećim međunarodnim normama ili tekućem razvoju međunarodne normizacije. Za norme koje još nisu donesene, rad bi se trebao temeljiti na normama koje se tek razvijaju: „Smjernice za sustave i instalacije za opskrbu brodova UPP-om kao gorivom” (ISO/DTS18638), „Postaje za opskrbu prirodnim plinom – postaje za opskrbu vozila UPP-om” (ISO/DIS-16924) i „Postaje za opskrbu prirodnim plinom – postaje za opskrbu vozila SPP-om” (ISO/DIS-16923).. Komisija bi trebala biti ovlaštena da putem delegiranih akata ažurira upućivanja na tehničke specifikacije navedene u europskim ili međunarodnim normama.

(58)

Prilikom primjene ove Direktive, Komisija bi se trebala savjetovati s relevantnim skupinama stručnjaka, uključujući barem s europskom skupinom stručnjaka za buduća transportna goriva, koju čine stručnjaci iz industrije i civilnog društva, kao i s udruženom skupinom stručnjaka za promet i okoliš koja okuplja stručnjake iz država članica.

(59)

Komisija je osnovala skupinu stručnjaka pod nazivom „Europski forum za održivu plovidbu (ESSF)” kako bi navedena skupina pomogla Komisiji pri provedbi aktivnosti Unije u području održivosti pomorskog prometa. Podskupina o morskom UPP-u osnovana je u okviru ESSF-a s mandatom da ESSF-u predloži razvoj normi ili propisa za morski UPP kao brodsko gorivo, kojima bi bili obuhvaćeni tehnički, operativni, sigurnosni, zaštitni, obrazovni i okolišni aspekti skladištenja (eng. bunkering) UPP-a. Europski odbor za izradu tehničkih normi (CESTE) također je osnovan kako bi se bavio tehničkim normama u području plovidbe unutarnjim vodnim putovima. Posebno je važno da Komisija slijedi svoju uobičajenu praksu i provede savjetovanja sa stručnjacima, uključujući ESSF i CESTE, prije nego donese delegirane akte o zahtjevima za skladištenje (eng. bunkering) UPP-a, uključujući s time povezane sigurnosne aspekte.

(60)

Središnje povjerenstvo za plovidbu Rajnom (CCNR) međunarodna je organizacija koja se bavi rješavanjem svih pitanja koja se tiču plovidbe unutarnjim vodnim putovima. Povjerenstvo za Dunav međunarodna je međuvladina organizacija koja pruža i razvija slobodnu plovidbu Dunavom. Posebno je važno da Komisija slijedi svoju uobičajenu praksu i provede savjetovanja sa stručnjacima, uključujući CCNR i Povjerenstvo za Dunav prije nego donese delegirane akte o unutarnjim vodnim putovima.

(61)

Kada stručnjaci, koji pritom djeluju kao skupina stručnjaka, proučavaju pitanja povezana s ovom Direktivom koja se ne odnose na njezinu provedbu ili na povrede Direktive, Europskom parlamentu trebalo bi pružiti cjelovite informacije i dokumentaciju te, prema potrebi, uputiti poziv da prisustvuje relevantnim sastancima.

(62)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti za utvrđivanje zajedničkih postupaka i specifikacija trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(63)

Kako bi se osiguralo da alternativna goriva za promet budu odgovarajuće kvalitete za uporabu u motorima postojeće tehnologije i motorima buduće tehnologije te da oni nude visoku razinu okolišne učinkovitosti s obzirom na emisije CO2 i druge emisije onečišćujućih tvari, Komisija bi trebala pratiti njihovo uvođenje na tržište. U tu svrhu Komisija bi trebala, ako je to potrebno, predložiti potrebne pravne mjere radi osiguravanja usklađene visoke razine kvalitete goriva u cijeloj Uniji.

(64)

Kako bi se ostvarila najšira moguća uporaba alternativnih goriva za promet i istovremeno osigurala tehnološka neutralnost te radi promicanja održive električne mobilnosti u cijeloj Uniji, Komisija bi trebala, ako to smatra primjerenim, poduzeti prikladne mjere kao što su donošenje Akcijskog plana za provedbu strategije utvrđene u Komunikaciji pod nazivom „Čista energija za promet: europska strategija za alternativna goriva”. U tu svrhu Komisija bi mogla uzeti u obzir pojedinačne potrebe tržišta i njegov razvoj u državama članicama.

(65)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno promicanje širokog razvoja tržišta alternativnih goriva, ne mogu dostatno ostvariti države članice pojedinačno, nego se zbog potrebe djelovanja radi zadovoljavanja potražnje za kritičnom masom vozila na alternativna goriva i potrebe za troškovno učinkovitim razvojem od strane europske industrije te potrebe za omogućavanjem prometovanja vozilima na alternativna goriva širom Unije, on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

1.

„Alternativna goriva” znači goriva ili izvori energije koji služe, barem djelomično, kao nadomjestak za izvore fosilnih goriva u opskrbi prometa energijom i koji imaju potencijal doprinijeti dekarbonizaciji prometnog sustava te poboljšati okolišnu učinkovitost prometnog sektora. Između ostalog uključuju:

2.

„Električno vozilo” znači motorno vozilo opremljeno sustavom za prijenos snage koje sadrži barem jedan neperiferni električni uređaj kao pretvornik energije s električnim sustavom za pohranu energije s mogućnošću ponovnog punjenja, koji je moguće puniti eksterno;

3.

„Mjesto za punjenje” znači sučelje putem kojeg je u danom trenutku moguće puniti jedno električno vozilo ili zamijeniti bateriju jednog električnog vozila;

4.

„Mjesto za punjenje male snage” znači mjesto za punjenje koja omogućuje transfer električne energije na električno vozilo snage jednake ili manje od 22 kW, osim uređaja snage manje ili jednake 3,7 kW koji su instalirani u privatnim kućanstvima ili čija primarna namjena nije punjenje električnih vozila te koji nisu dostupni javnosti;

5.

„Mjesto za punjenje visoke snage” znači mjesto za punjenje koje omogućuje transfer električne energije na električno vozilo snage veće od 22 kW;

6.

„Opskrba električnom energijom s kopna” znači opskrba električnom energijom s kopna, putem standardiziranog sučelja, morskog plovila ili plovila na unutarnjim vodnim putovima koje se nalazi na privezu;

7.

„Javno dostupno mjesto za punjenje ili opskrbu” znači mjesto za punjenje ili opskrbu na kojoj se pruža opskrba alternativnim gorivom i koja korisnicima širom Unije omogućuje nediskriminirajući pristup. Nediskriminirajući pristup može uključivati različite mogućnosti autentikacije, uporabe i plaćanja;

8.

„Mjesto za opskrbu” znači objekt za opskrbu bilo kojim gorivom, uz iznimku UPP-a, putem fiksne ili mobilne instalacije;

9.

„Mjesto za opskrbu UPP-om” znači objekt za opskrbu UPP-om koji se sastoji bilo od fiksnog ili mobilnog objekta, objekta na moru ili drugih sustava.

—

procjenu trenutačnog stanja i budućeg razvoja tržišta što se tiče alternativnih goriva u prometnom sektoru, uključujući u vezi s njihovom mogućom istovremenom i kombiniranom uporabom te razvojem infrastrukture za alternativna goriva, uzimajući pritom u obzir, kada je to moguće, neprekinutu prekograničnu pokrivenost;

—

nacionalne pojedinačne i skupne ciljeve na temelju članka 4. stavka 1., članka 4. stavka 5., članka 6. stavaka 1., 2., 3., 4., 6., 7. i 8. te, prema potrebi, članka 5. stavka 1., za postavljanje infrastrukture za alternativna goriva. Ti nacionalni pojedinačni i skupni ciljevi utvrđuju se i mogu se revidirati na temelju procjene potražnje na regionalnoj ili nacionalnoj razini ili na razini Unije, pri čemu treba osigurati usklađenost s minimalnim infrastrukturnim zahtjevima određenima u ovoj Direktivi;

—

mjere potrebne za ostvarivanje nacionalnih pojedinačnih i skupnih ciljeva sadržanih u nacionalnom okviru politike;

—

mjere kojima se može promicati postavljanje infrastrukture za alternativna goriva u sklopu usluga javnoga prijevoza;

—

određivanje gradskih/prigradskih aglomeracija, drugih gusto naseljenih područja i mreža koje, u skladu s potrebama tržišta, trebaju biti opremljene javno dostupnim mjestima za punjenje u skladu s člankom 4. stavkom 1.;

—

određivanje gradskih/prigradskih aglomeracija, drugih gusto naseljenih područja i mreža koje, u skladu s potrebama tržišta, trebaju biti opremljene mjestima za opskrbu SPP-om u skladu s člankom 6. stavkom 7.;

—

procjenu potrebe za instaliranjem mjesta za opskrbu UPP-om u lukama izvan osnovne mreže TEN-T;

—

razmatranje potrebe za uvođenjem opskrbe električnom energijom u zračnim lukama za avione u mirovanju.

—

brojem javno dostupnih mjesta za punjenje;

—

brojem mjesta za opskrbu UPP-om u morskim lukama i lukama unutarnjih voda;

—

brojem javno dostupnih mjesta za opskrbu motornih vozila UPP-om;

—

brojem javno dostupnih mjesta za opskrbu motornih vozila SPP-om;

—

javno dostupnim mjestima za opskrbu vodikom;

—

infrastrukturi za opskrbu električnom energijom s kopna u morskim lukama i lukama unutarnjih voda;

—

infrastrukturi za opskrbu električnom energijom za avione u mirovanju.

(a)

nadopunila ovaj članak i Prilog II. točke 1.3., 1.4., 1.5., 1.6. i 1.8. kako bi zahtijevala usklađenost infrastrukture, koju treba postaviti ili obnoviti, s tehničkim specifikacijama sadržanima u europskim normama koje treba razviti na temelju stavka 13. ovog članka kada su odgovarajući ESO-i preporučili samo jedno tehničko rješenje s tehničkim specifikacijama koje su opisane u odgovarajućoj europskoj normi;

(b)

ažurirala upućivanja na norme iz tehničkih specifikacija iz Priloga II. točke 1., kada su te norme zamijenjene njihovim novim inačicama koje su donijele odgovarajuće organizacije za normizaciju.

(a)

mjesta za opskrbu UPP-om za pomorski promet i promet unutarnjim vodnim putovima;

(b)

mjesta za opskrbu motornih vozila UPP-om i SPP-om.

(a)

nadopunila ovaj članak i Prilog II. točke 3.1., 3.2. i 3.4., kako bi zahtijevala usklađenost infrastrukture, koju treba postaviti ili obnoviti, s tehničkim specifikacijama sadržanima u normama koje treba razviti na temelju stavka 10. točaka (a) i (b) ovog članka, kada su odgovarajući ESO-i preporučili samo jedno tehničko rješenje s tehničkim specifikacijama koje su opisane u odgovarajućoj europskoj normi, i prema potrebi, sukladno odgovarajućim međunarodnim normama;

(b)

ažurirala upućivanja na norme iz tehničkih specifikacija koje su određene ili trebaju biti određene u Prilogu II. točki 3. kada su navedene norme zamijenjene njihovim novim inačicama koje su donijele odgovarajuće organizacije za normizaciju.

—

zahtjeva za sučelja za prijenos spremnika za UPP u pomorskom prometu i prometu unutarnjim vodnim putovima;

—

zahtjeva povezanih sa sigurnosnim aspektima postupaka čuvanja i skladištenja UPP-a na kopnu za pomorski promet i promet unutarnjim vodnim putovima.

(a)

na odgovarajućim crpkama i njihovim mlaznicama na svim mjestima za opskrbu, od datuma uvođenja gorivâ na tržište;

(b)

na poklopcima spremnika za gorivo motornih vozila za koja je određeno gorivo preporučeno i prikladno ili u neposrednoj blizini poklopaca spremnika za goriva te u uputama za uporabu motornih vozila, kada se takva motorna vozila uvode na tržište nakon 18. studenog 2016.

—

procjenu djelovanja koja su poduzele države članice;

—

procjenu učinaka ove Direktive na razvoj tržišta u pogledu infrastrukture za alternativna goriva i njezinog doprinosa tržištu alternativnih goriva za promet kao i njezinog utjecaja na gospodarstvo i okoliš;

—

informacije o tehničkom napretku i razvoju tržišta u pogledu alternativnih goriva u prometnom sektoru i za odgovarajuću infrastrukturu obuhvaćenu ovom Direktivom te za bilo koje drugo alternativno gorivo.

28.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 307/21

(1)

Uredbom Vijeća (EU) br. 43/2014 (2) utvrđuju se kvote za 2014.

(2)

Prema informacijama koje je primila Komisija, za ulove stoka iz Priloga ovoj Uredbi ostvarene plovilima koja plove pod zastavom države članice iz tog Priloga ili koja su registrirana u toj državi članici iscrpljena je kvota dodijeljena za 2014.

(3)

Stoga je potrebno zabraniti aktivnosti ribolova za taj stok,

28.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 307/23

(1)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1924/2006 zdravstvene tvrdnje koje se navode na hrani zabranjene su osim ako ih je odobrila Komisija u skladu s tom Uredbom i ako su uvrštene na popis dopuštenih tvrdnji.

(2)

Uredbom (EZ) br. 1924/2006 predviđa se da subjekti u poslovanju s hranom mogu podnositi zahtjeve za odobravanje zdravstvenih tvrdnji nadležnom nacionalnom tijelu države članice. Nadležno nacionalno tijelo prosljeđuje valjane zahtjeve Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA), dalje u tekstu: „Agencija”.

(3)

Nakon primitka zahtjeva Agencija o njemu mora bez odlaganja obavijestiti druge države članice i Komisiju te dati mišljenje o toj zdravstvenoj tvrdnji.

(4)

Komisija odlučuje o odobravanju zdravstvenih tvrdnji uzimajući u obzir mišljenje koje je donijela Agencija.

(5)

Na temelju zahtjeva trgovačkog društva Rank Nutrition Ltd podnesenog u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1924/2006 zatraženo je mišljenje Agencije o zdravstvenoj tvrdnji koja se odnosi na „povećavanje statusa folata majke dodatnim unosom folata i smanjeni rizik od oštećenja neuralne cijevi” (pitanje br. EFSA-Q-2013-00265) (2). Tvrdnja koju je predložio podnositelj zahtjeva glasila je kako slijedi: „Dodatnim unosom folne kiseline povećava se razina folata u crvenim krvnim stanicama majke. Niska razina folata u crvenim krvnim stanicama majke rizični je faktor za oštećenja neuralne cijevi fetusa u razvoju”.

(6)

Na temelju iznesenih podataka Agencija je u svojem mišljenju, koje su Komisija i države članice primile 26. srpnja 2013., zaključila da postoji uzročno-posljedična veza između povećanja razine folata majke dodatnim unosom folata i smanjenog rizika od oštećenja neuralne cijevi (NTD). Stoga zdravstvenu tvrdnju u kojoj se taj zaključak odražava treba smatrati sukladnom zahtjevima Uredbe (EZ) br. 1924/2006 te je treba uvrstiti na popis dopuštenih tvrdnji Unije.

(7)

Člankom 16. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 propisano je da mišljenje u korist odobrenja zdravstvene tvrdnje mora sadržavati određene podatke. U skladu s tim, ti se podaci trebaju navesti u Prilogu ovoj Uredbi u pogledu odobrene tvrdnje i uključivati, ovisno o slučaju, revidirani tekst tvrdnje, posebne uvjete njezine uporabe te, ako je primjenjivo, uvjete ili ograničenja uporabe hrane i/ili dodatnu izjavu ili upozorenje, u skladu s pravilima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1924/2006 i u skladu s mišljenjem Agencije.

(8)

Jedan od ciljeva Uredbe (EZ) br. 1924/2006 jest osigurati da zdravstvene tvrdnje budu istinite, jasne, pouzdane i korisne potrošaču te da se u tom smislu uzme u obzir tekst i prikaz tih tvrdnji. Stoga, ako tekst određene tvrdnje za potrošače ima isto značenje kao i tekst neke dopuštene zdravstvene tvrdnje jer upućuje na istu vezu između zdravlja i određene kategorije hrane, određene hrane ili njezina sastojka, potrebno je da se na tu tvrdnju primjenjuju isti uvjeti uporabe kao oni navedeni u Prilogu ovoj Uredbi.

(9)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

28.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 307/26

(1)

Uredbom Komisije (EU) br. 283/2013 (2) stavljena je izvan snage Uredba Komisije (EU) br. 544/2011 (3) te su utvrđeni novi zahtjevi u pogledu podataka o aktivnim tvarima.

(2)

Kako bi se državama članicama i zainteresiranim stranama omogućilo da se pripreme za ispunjavanje tih novih zahtjeva, Uredbom (EU) br. 283/2013 utvrđene su prijelazne mjere povezane s dostavljanjem podataka za zahtjeve za odobrenje, produljenje odobrenja ili izmjenu odobrenja aktivnih tvari, ali i s dostavljanjem podataka za zahtjeve za registraciju, produljenje registracije ili izmjenu registracije sredstava za zaštitu bilja.

(3)

Kako bi se u određenim slučajevima omogućilo dostavljanje podataka o aktivnim tvarima u zahtjevima za registraciju ili zahtjevima za izmjenu registracije sredstava za zaštitu bilja u skladu sa zahtjevima u pogledu podataka o aktivnim tvarima koji su bili na snazi u vrijeme njihova odobrenja ili produljenja, trebalo bi izmijeniti prijelazne mjere u pogledu postupaka koji se odnose na registraciju sredstava za zaštitu bilja. Razlog te promjene jest sprečavanje pojave da države članice koje pripadaju različitim zonama neusklađeno ocjenjuju podatke dobivene u skladu s novim zahtjevima u pogledu podataka te, u skladu s time, očuvanje jedinstvenog i usklađenog pristupa ocjeni tih podataka putem njihove evaluacije na razini Unije.

(4)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

28.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 307/28

(1)

Uredbom (EZ) br. 853/2004 utvrđuju se posebna pravila o higijeni hrane životinjskog podrijetla kojih se moraju pridržavati subjekti u poslovanju s hranom. Tom se Uredbom predviđa da subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati sukladnost s posebnim uvjetima za daljnju obradu nusproizvoda klanja poput želudaca preživača i nogu papkara i kopitara.

(2)

U skladu s Prilogom III. toj Uredbi, prije prijevoza u drugi objekt, s nogu papkara i kopitara predviđenih za daljnju obradu mora se skinuti koža ili ih se mora ošuriti i ukloniti im se dlake, a želuci preživača moraju se ošuriti ili očistiti unutar klaonice.

(3)

Oprema potrebna za uklanjanje kože ili šurenje i uklanjanje dlaka iziskuje visoka ulaganja. Zato posebno male i srednje klaonice ne mogu na troškovno učinkovit način obrađivati noge namijenjene prehrani ljudi.

(4)

Iako se tehnološkim razvojem omogućuje iskorištavanje nogu papkara i kopitara u svrhu prehrane, čime se smanjuje otpad od hrane, posebno se male i srednje klaonice suočavaju s praktičnim posljedicama koje onemogućuju takvo iskorištavanje.

(5)

Sirilo koje se rafinira za proizvodnju sira dobiva se od želudaca mladih preživača u specijaliziranim objektima. Šurenje ili čišćenje želudaca znatno smanjuje količinu sirila dobivenog iz tih želudaca i ne pridonosi sigurnosti sirila budući da se ono kasnije obrađuje postupkom visokog rafiniranja.

(6)

U cilju boljeg uređenja i konkurentnosti potrebno je održati visoku razinu sigurnosti hrane, istodobno osiguravajući jednake uvjete tržišnog natjecanja za subjekte, koje su isto tako održivi za male i srednje klaonice.

(7)

Želuci preživača i noge papkara i kopitara obuhvaćeni su definicijom nusproizvoda klanja u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 853/2004. Uvjetima za obradu nusproizvoda klanja u toj Uredbi, uključujući uvjete temperature tijekom skladištenja i prijevoza, osigurava se da se tim proizvodima rukuje i da se oni prevoze na siguran način u objekt izvan klaonice, prikupljaju iz različitih klaonica i iskorištavaju. Stoga bi nadležno tijelo trebalo odobriti prijevoz u drugi objekt nogu papkara i kopitara kojima nije skinuta koža ili koje se nisu ošurile i kojima nisu uklonjene dlake.

(8)

Prilog III. Uredbi (EZ) br. 853/2004 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(9)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

28.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 307/30

(1)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesen je zahtjev za odobrenje pripravka endo-1,4-beta-ksilanaze i endo-1,3(4)-beta-glukanaze dobivenog od Talaromyces versatilis sp. nov. IMI CC 378536. Uz navedeni zahtjev priloženi su podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(2)

Zahtjev se odnosi na odobrenje pripravka endo-1,4-beta-ksilanaze i endo-1,3(4)-beta-glukanaze dobivenog od Talaromyces versatilis sp. nov. IMI CC 378536 kao dodatka hrani za krmače te njegovo razvrstavanje u kategoriju dodataka „zootehnički dodaci”.

(3)

Pripravak endo-1,4-beta-ksilanaze i endo-1,3(4)-beta-glukanaze dobiven od Talaromyces versatilis sp. nov. IMI CC 378536 odobren je na deset godina za perad, odbijenu prasad i svinje za tov Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 290/2014 (2).

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojem je mišljenju od 20. svibnja 2014. (3) zaključila da u predloženim uvjetima uporabe pripravak endo-1,4-beta-ksilanaze EC 3.2.1.8 i endo-1,3(4)-beta-glukanaze EC 3.2.1.6 dobiven od Talaromyces versatilis sp. nov. IMI CC 378536 nema nepovoljan učinak na zdravlje životinja, zdravlje ljudi ili na okoliš. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Potvrdila je i izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Agencija je zaključila i da su rezultati metaanalize pokazali da dopuna hrane za krmače dodatkom u preporučenoj dozi dovodi do znatno manjeg gubitka tjelesne mase krmača tijekom laktacije te da pritom ne utječe na druge ocjenjivane parametre. Budući da je niska razina smanjenja tjelesne mase, koju je Agencija zbog nedostatka biološke/fiziološke relevantnosti dovela u pitanje, ocijenjena kao važan zootehnički parametar, smatra se da dostavljene studije in vivo ispunjuju uvjete za dokazivanje učinkovitosti pri laktaciji krmača.

(6)

Ocjenom pripravka endo-1,4-beta-ksilanaze EC 3.2.1.8 i endo-1,3(4)-beta-glukanaze EC 3.2.1.6 dobivenog od Talaromyces versatilis sp. nov. IMI CC 378536 ustanovljeno je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni u članku 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim treba odobriti uporabu tog pripravka kako je naveden u Prilogu ovoj Uredbi.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

28.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 307/34

(1)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 543/2011 (2) predviđa se nadzor uvoza proizvoda iz njezina Priloga XVIII. Taj se nadzor provodi u skladu s detaljnim pravilima iz članka 308.d Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 (3).

(2)

Radi primjene članka 5. stavka 4. Sporazuma o poljoprivredi (4) zaključenog u okviru Urugvajske runde višestranih trgovinskih pregovora te na temelju zadnjih podataka dostupnih za 2011., 2012. i 2013. treba izmijeniti razinu aktiviranja u pogledu primjene dodatnih carina za artičoke, klementine, mandarine i satsume od 1. studenoga 2014., za naranče od 1. prosinca 2014. te za tikvice, limune, jabuke i kruške od 1. siječnja 2015.

(3)

Provedbenu uredbu (EU) br. 543/2011 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti. Radi jasnoće treba u cijelosti zamijeniti Prilog XVIII. navedenoj Uredbi.

(4)

Budući da je potrebno osigurati što skoriju primjenu ove mjere nakon što ažurirani podaci postanu dostupni, ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave,

28.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 307/36

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

28.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 307/38

(1)

U članku 13. stavku 1. Direktive 2010/75/EU od Komisije se zahtijeva da organizira razmjenu podataka o industrijskim emisijama između država članica, predmetnih industrija, nevladinih organizacija koje promiču zaštitu okoliša i Komisije kako bi olakšala sastavljanje referentnih dokumenata o najboljim raspoloživim tehnikama (NRT-u) kako su utvrđeni u članku 3. stavku 11. te Direktive.

(2)

U skladu s člankom 13. stavkom 2. Direktive 2010/75/EU razmjena podataka odnosi se na rad postrojenja i tehnika u smislu emisija, prema potrebi izražen u obliku kratkoročnih i dugoročnih prosjeka i povezanih referentnih uvjeta, potrošnje i prirode sirovina, potrošnje vode, korištenja energije i stvaranja otpada i tehnika koje su korištene, praćenja koje je povezano s njima, učinaka prijenosa onečišćenja s medija na medij, ekonomske i tehničke održivosti i njihova razvoja te najbolje raspoložive tehnike i tehnike u nastajanju koje su utvrđene nakon razmatranja pitanja iz članka 13. stavka 2. točki (a) i (b) te Direktive.

(3)

„Zaključci o NRT-u”, kako su utvrđeni u članku 3. stavku 12. Direktive 2010/75/EU, ključni su element referentnih dokumenata o NRT-u, kojima se propisuju zaključci o najboljim raspoloživim tehnikama, njihov opis, podaci za procjenu njihove primjenjivosti, razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama, povezano praćenje, povezane razine potrošnje i, prema potrebi, odgovarajuće mjere za oporavak lokacije.

(4)

U skladu s člankom 14. stavkom 3. Direktive 2010/75/EU zaključci o NRT-u trebaju biti referenca za utvrđivanje uvjeta dozvole za postrojenja obuhvaćena poglavljem II. te Direktive.

(5)

U članku 15. stavku 3. Direktive 2010/75/EU propisano je da nadležno tijelo utvrđuje granične vrijednosti emisije koje osiguravaju da u normalnim radnim uvjetima emisije ne prelaze razine emisije povezane s najboljim raspoloživim tehnikama kako je propisano u odlukama o zaključcima o NRT-u iz članka 13. stavka 5. Direktive 2010/75/EU.

(6)

U članku 15. stavku 4. Direktive 2010/75/EU predviđena su odstupanja od zahtjeva utvrđenih u članku 15. stavku 3. samo ako su troškovi povezani s postizanjem razina emisije koje su povezane s NRT-ovima zbog geografskog položaja, lokalnih uvjeta okoliša ili tehničkih karakteristika predmetnog postrojenja nerazmjerno visoki u usporedbi s koristima za okoliš.

(7)

U članku 16. stavku 1. Direktive 2010/75/EU predviđeno je da se zahtjevi praćenja u dozvoli iz članka 14. stavka 1. točke (c) te Direktive trebaju temeljiti na zaključcima o praćenju koji su opisani u zaključcima o NRT-u.

(8)

U skladu s člankom 21. stavkom 3. Direktive 2010/75/EU u roku od četiri godine od objavljivanja odluka o zaključcima o NRT-u nadležno tijelo treba ponovno razmotriti i, prema potrebi, ažurirati sve uvjete dozvole te osigurati usklađenost postrojenja s tim uvjetima dozvole.

(9)

Komisija je Odlukom od 16. svibnja 2011. o osnivanju foruma za razmjenu podataka u skladu s člankom 13. Direktive 2010/75/EU o industrijskim emisijama (2) osnovala forum sastavljen od predstavnika država članica, predmetnih industrija i nevladinih organizacija koje promiču zaštitu okoliša.

(10)

U skladu s člankom 13. stavkom 4. Direktive 2010/75/EU Komisija je 20. rujna 2013. dobila mišljenje foruma, osnovanog Odlukom od 16. svibnja 2011., o predloženom sadržaju referentnog dokumenta o NRT-u za rafiniranje mineralnih ulja i plina te ga je učinila dostupnim javnosti.

(11)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 75. stavkom 1. Direktive 2010/75/EU,