23.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 155/1

(1)

Digitalno gospodarstvo stubokom mijenja unutarnje tržište. Svojom inovativnošću, brzinom i dosegom preko granica ima potencijal podići integraciju unutarnjeg tržišta na novu razinu. Vizija Unije jest digitalno gospodarstvo koje pruža održive gospodarske i društvene prednosti zasnovane na suvremenim mrežnim uslugama i brzim internetskim vezama. Visokokvalitetna digitalna infrastruktura temelj je gotovo svih sektora modernog i inovativnog gospodarstva te je od strateške važnosti za društvenu i teritorijalnu koheziju. Stoga svi građani kao i privatni i javni sektor moraju imati prigodu biti dio digitalnog gospodarstva.

(2)

Priznajući važnost uvođenja širokopojasne mreže velikih brzina, države članice prihvatile su ambiciozne ciljeve širokopojasnog pristupa određene u komunikaciji Komisije pod naslovom „Digitalna agenda za Europu – digitalni poticaji za europski rast” („Digitalna agenda”), odnosno omogućiti osnovni širokopojasni pristup svim Europljanima do 2013., te osigurati da do 2020. svi Europljani imaju pristup znatno većim internetskim brzinama, većim od 30 Mbit/s, te da najmanje 50 % kućanstava u Uniji bude pretplaćeno na internetske veze brzine iznad 100 Mbit/s.

(3)

S obzirom na brzi razvoj tehnologija, eksponencijalni rast širokopojasnog prometa i rastuću potražnju za e-uslugama, ciljeve utvrđene u Digitalnoj agendi trebalo bi smatrati apsolutnim minimumom i Unija bi trebala težiti ambicioznijim ciljevima širokopojasnog pristupa kako bi ostvarila veći rast, konkurentnost i produktivnost. U kontekstu preispitivanja ove Direktive Komisija bi trebala procijeniti može li ova Direktiva dodatno doprinijeti tom cilju i na koji bi se način to moglo postići.

(4)

Digitalnom agendom utvrđena je i potreba za politikama kojima bi se smanjili troškovi postavljanja širokopojasnih mreža na cijelom području Unije, uključujući ispravno planiranje i koordiniranje te smanjenje administrativnih tereta. U tom je smislu potrebno da države članice ostvare značajna prethodna ulaganja kako bi se omogućilo dijeljenje fizičke infrastrukture. Uzimajući u obzir ciljeve Digitalne agende, uz istodobno priznavanje značajnog smanjenja financijskih sredstava namijenjenih širokopojasnom pristupu u okviru Instrumenta za povezivanje Europe uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), države članice trebale bi biti u mogućnosti, kako bi se ostvarili ciljevi ove Direktive, koristiti se sredstvima Unije dostupnima u skladu s primjenjivim odredbama Unije.

(5)

Smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine doprinijelo bi i ostvarivanju digitalizacije javnog sektora šireći učinak digitalne financijske poluge na sve sektore gospodarstva uz smanjenje troškova za javnu upravu i pružanje učinkovitijih usluga građanima.

(6)

Uzimajući u obzir potrebu za djelovanjem na razini Unije kako bi se osigurala bolja širokopojasna pokrivenost, uključujući i smanjenjem troškova brze širokopojasne infrastrukture na što je ukazano u Zaključcima Europskog vijeća na sastanku održanom 13. i 14. prosinca 2012., komunikacija Komisije pod naslovom „Akt o jedinstvenom tržištu II.” naglašava potrebu za dodatnim naporima kako bi se brzo ostvarili ciljevi utvrđeni u Digitalnoj agendi između ostalog rješavanjem izazova ulaganja u mreže velike brzine.

(7)

Uvođenje nepokretnih i bežičnih elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine širom Unije zahtijeva znatna ulaganja čiji značajan dio predstavljaju troškovi građevinskih radova. Ograničavanjem nekih od skupih građevinskih radova dao bi se doprinos djelotvornijem uvođenju širokopojasnog pristupa.

(8)

Veliki dio tih troškova može se pripisati neučinkovitostima u postupku uvođenja koje su povezane s korištenjem postojeće pasivne infrastrukture (poput cijevi, cjevovoda, zdenaca, ormarića, motki, stupova, antenskih instalacija, tornjeva i drugih potpornih konstrukcija), uskih grla u vezi s koordiniranjem građevinskih radova, opsežnih upravnih postupaka ishođenja dozvola te uskih grla povezanih s uvođenjem mreža unutar zgrada, koji dovode do visokih financijskih zapreka, posebno u ruralnim područjima.

(9)

Mjere kojima je cilj povećanje učinkovitosti korištenja postojeće infrastrukture te smanjenje troškova i zapreka pri izvođenju novih građevinskih radova trebale bi, uz očuvanje djelotvorne konkurencije, pružiti znatan doprinos osiguranju brzog i opsežnog postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine, bez negativnog utjecaja na zaštitu, sigurnost i neometano funkcioniranje postojeće javne infrastrukture.

(10)

Neke su države članice usvojile mjere s namjerom smanjenja troškova uvođenja širokopojasne mreže. Međutim, te su mjere još uvijek rijetke i raštrkane. Razmjerno povećanje tih mjera diljem Unije moglo bi značajno doprinijeti uspostavi digitalnog jedinstvenog tržišta. Usto, razlike u regulatornim zahtjevima ponekad onemogućuju suradnju među komunalnim poduzećima i mogu stvoriti prepreke za ulazak novih mrežnih operatora te prepreke za nove poslovne mogućnosti sprečavajući razvoj unutarnjeg tržišta za korištenje i postavljanje fizičke infrastrukture za elektroničke komunikacijske mreže velike brzine. U konačnici, inicijative na razini država članica ne čine se uvijek sveobuhvatnima, a bitno je poduzimati djelovanja tijekom cijelog postupka uvođenja i u svim sektorima kako bi se ostvario usklađen i značajan utjecaj.

(11)

Ova Direktiva ima za cilj utvrditi neka minimalna prava i obveze primjenjive diljem Unije kako bi se olakšalo uvođenje elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine i koordinacija među sektorima. Uz osiguranje minimalnih ravnopravnih uvjeta, njome se ne bi trebale dovesti u pitanje postojeće najbolje prakse i mjere usvojene na nacionalnoj i lokalnoj razini koje sadrže detaljnije odredbe i uvjete kao i dodatne mjere kojima se ta prava i odredbe nadopunjuju, u skladu s načelom supsidijarnosti.

(12)

S obzirom na načelo lex specialis, kada se primjenjuju konkretnije regulatorne mjere u skladu s pravom Unije, one bi trebale imati prednost pred minimalnim pravima i obvezama predviđenima ovom Direktivom. Stoga ova Direktiva ne bi trebala dovesti u pitanje regulatorni okvir Unije za elektroničku komunikaciju određen u Direktivi 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), kao i Direktivi 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) Direktivi 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), Direktivi 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) i Direktivi Komisije 2002/77/EZ (9), uključujući nacionalne mjere donesene u skladu s tim regulatornim okvirom, poput posebnih simetričnih ili asimetričnih regulatornih mjera.

(13)

Bilo bi znatno učinkovitije za operatore elektroničkih komunikacijskih mreža, osobito one novopridošle, da ponovno koriste postojeću fizičku infrastrukturu, uključujući onu drugih sektora komunalnih usluga, za uvođenje elektroničkih komunikacijskih mreža, posebno u područjima gdje ne postoje odgovarajuće elektroničke komunikacijske mreže ili gdje ne bi bilo ekonomski opravdano graditi novu fizičku infrastrukturu. Nadalje, sinergije među sektorima mogu znatno smanjiti potrebu za građevinskim radovima za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža kao i s time povezane društvene i okolišne troškove poput zagađenja, smetnji i prometnih zagušenja. Stoga bi se ova Direktiva trebala primjenjivati ne samo na pružatelje usluga javnih komunikacijskih mreža, već i na sve vlasnike ili nositelje prava korištenja, u potonjem slučaju ne dovodeći u pitanje vlasnička prava trećih osoba, opsežnu i rasprostranjenu fizičku infrastrukturu pogodnu za smještanje elemenata elektroničkih komunikacijskih mreža, kao što su fizičke mreže za opskrbu strujom, plinom, vodom te kanalizacijski sustavi i sustavi odvodnje, usluge grijanja i prijevoza.

(14)

S ciljem poboljšanja postavljanja komunikacijskih elektroničkih mreža velike brzine na unutarnjem tržištu, ova bi Direktiva trebala utvrditi prava pristupa fizičkoj infrastrukturi za pružatelje usluga javnih komunikacijskih mreža, neovisno o njezinoj lokaciji pod pravičnim i razumnim uvjetima koji su u skladu s uobičajenim ostvarivanjem vlasničkih prava. Obveza davanja pristupa fizičkoj infrastrukturi ne bi trebala dovesti u pitanje prava vlasnika zemljišta ili zgrade u kojoj se infrastruktura nalazi.

(15)

Imajući u vidu njihovu nisku razinu diferencijacije, u fizička postrojenja mreže često se može istodobno smjestiti cijeli niz elemenata elektroničkih komunikacijskih mreža, uključujući one sposobne za pružanje usluga širokopojasnog pristupa brzine od najmanje 30 Mbit/s u skladu s načelom tehnološke neutralnosti, a da to ne utječe na isporuku glavne usluge i uz minimalne troškove prilagodbe. Stoga fizička infrastruktura koja ima samo svrhu smještanja drugih elemenata mreže, a da pritom nije sama aktivni element mreže, –primjerice u slučaju svjetlovodnih niti koje se ne koriste, može u načelu biti upotrijebljena za smještanje elektroničkih komunikacijskih kabela, opreme ili drugih elemenata elektroničkih komunikacijskih mreža bez obzira na njezinu stvarnu uporabu ili vlasništvo nad njom, kada nema nikakvih sigurnosnih problema ni štete za buduće poslovne interese vlasnika infrastrukture. Fizička infrastruktura javnih komunikacijskih mreža može se u načelu upotrijebiti i za smještanje elemenata drugih mreža te stoga države članice mogu odabrati primjenu načela uzajamnosti u odgovarajućim slučajevima i dopustiti operatorima javnih komunikacijskih mreža da nude pristup svojim mrežama s ciljem postavljanja drugih mreža. Ne dovodeći u pitanje ostvarivanje specifičnog općeg interesa povezanog s pružanjem glavne usluge, trebalo bi poticati sinergije među mrežnim operatorima kako bi se istodobno doprinijelo ostvarivanju ciljeva Digitalne agende.

(16)

Iako ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje posebne zaštitne mjere potrebne za osiguranje sigurnosti i javnog zdravlja kao i sigurnosti te cjelovitosti mreža, posebno onih mreža unutar kritične infrastrukture, te osigurati da glavna usluga koju pruža mrežni operator ne bude ugrožena, posebno u mrežama koje se koriste za opskrbu vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju, općim pravilima u nacionalnim zakonodavstvima kojima bi se mrežnim operatorima zabranilo dogovaranje pristupa fizičkoj infrastrukturi s pružateljima usluga elektroničkih komunikacijskih mreža moglo bi se onemogućiti uspostavljanje tržišta za pristup fizičkim infrastrukturama. Takva opća pravila trebalo bi stoga ukinuti. Istodobno mjere određene u ovoj Direktivi ne bi trebale dovesti u pitanje mogućnost da države članice pružanje pristupa infrastrukturi od strane operatora komunalnih usluga učine privlačnijim isključivanjem prihoda koji proizlaze iz te usluge iz osnove za izračun tarifa krajnjim korisnicima za njihovu glavnu aktivnost ili aktivnosti, a u skladu s primjenjivim pravom Unije.

(17)

Mrežni operator može odbiti pristup specifičnoj fizičkoj infrastrukturi zbog objektivnih razloga. Primjerice, fizička infrastruktura može biti tehnički neprikladna zbog posebnih okolnosti u vezi s infrastrukturom u odnosu na koju je zatražen pristup, kao što je nedostatak trenutno dostupnog prostora ili zbog budućih potreba za prostorom koje su u dovoljnoj mjeri dokazane, na primjer javno dostupnim planovima ulaganja. Slično tomu, u posebnim okolnostima, dijeljenje infrastrukture može ugroziti sigurnost ili javno zdravlje, cjelovitost i sigurnost mreže, uključujući mrežu unutar kritične infrastrukture, ili može ugroziti pružanje usluga koje se u prvom redu pružaju putem iste infrastrukture. Nadalje, kada mrežni operator već pruža masovni pristup fizičkoj mrežnoj infrastrukturi koja ispunjava potrebe tražitelja pristupa, pristup temeljnoj fizičkoj infrastrukturi može imati nepovoljan gospodarski utjecaj na njegov poslovni model i poticaje za ulaganja dok bi istodobno to dovelo i do neučinkovitog udvostručavanja mrežnih elemenata. Istodobno u slučaju na temelju regulatornog okvira Unije za elektroničke komunikacije nametnutih obveza pristupa fizičkoj infrastrukturi, poput onih za poduzetnike sa značajnom tržišnom snagom, to bi već bilo pokriveno specifičnim regulatornim obvezama na koje ova Direktiva ne bi trebala utjecati.

(18)

Ako poduzetnici koji daju ili su ovlašteni za davanje na korištenje usluge javnih komunikacijskih mreža zatraže pristup u određenom području, mrežni operatori trebali bi dostaviti ponudu za zajedničko korištenje svojih postrojenja pod pravičnim i razumnim uvjetima, uključujući cijenu, osim ako je pristup odbijen zbog objektivnih razloga. Ovisno o okolnostima, nekoliko elemenata moglo bi utjecati na uvjete pod kojima se odobrava takav pristup, poput: dodatnih troškova održavanja i prilagodbe; preventivnih zaštitnih mjera koje treba usvojiti kako bi se ograničili nepovoljni utjecaji na sigurnost, zaštitu i cjelovitost mreže; drugih specifičnih aranžmana o odgovornosti u slučaju štete; korištenja javnih subvencija dodijeljenih za izgradnju infrastrukture uključujući specifične uvjete povezane sa subvencijom ili predviđene nacionalnim pravom u skladu s pravom Unije; sposobnosti pružanja ili osiguravanja kapaciteta infrastrukture kako bi se ispunile obveze javnih službi; ograničenja koja proizlaze iz nacionalnih odredaba s ciljem zaštite okoliša, javnog zdravlja, javne sigurnosti ili radi ispunjavanja ciljeva urbanističkog i prostornog planiranja.

(19)

U slučaju neslaganja tijekom komercijalnih pregovora o tehničkim i komercijalnim uvjetima, svaka stranka treba biti u mogućnosti obratiti se tijelu za rješavanje sporova na nacionalnoj razini koje bi strankama nametnulo rješenje, a kako bi se izbjegla neutemeljena odbijanja djelovanja ili nametanje nerazumnih uvjeta. Pri određivanju cijena za odobrenje pristupa tijelo za rješavanje sporova trebalo bi osigurati da davatelj pristupa ima pravičnu mogućnost da mu budu nadoknađeni troškovi koje je imao u vezi s pružanjem pristupa njegovoj fizičkoj infrastrukturi, uzimajući u obzir posebne nacionalne uvjete i tarifne strukture uspostavljene s ciljem pružanja pravične mogućnosti za naknadu troškova uzimajući u obzir sve prethodne, od strane nacionalnog regulatornog tijela, nametnute pravne lijekove. Pritom bi tijelo za rješavanje sporova također trebalo uzeti u obzir utjecaj zatraženog pristupa na poslovni plan davatelja pristupa, uključujući ulaganja koja je poduzeo davatelj pristupa od kojeg se zahtijeva pristup, posebno ulaganja u fizičku infrastrukturu u odnosu na koju se pristup zahtijeva. U posebnom slučaju pristupa fizičkoj infrastrukturi pružatelja javnih komunikacijskih mreža, ulaganja provedena na takvoj infrastrukturi mogu izravno doprinijeti ciljevima Digitalne agende te silazno tržišno natjecanje može biti pod utjecajem slobodnog usputnog korištenja (free-riding). Svaka obveza pristupa stoga treba potpuno uzeti u obzir ekonomsku isplativost tih ulaganja na temelju njihova profila rizičnosti, vremenskog rasporeda za povrat ulaganja, utjecaja pristupa na silazno tržišno natjecanje i slijedom toga na cijene i povrat ulaganja, smanjenja vrijednosti imovine mreže u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup, poslovnog slučaja koji podupire provedeno ulaganje, posebno ulaganje u fizičku infrastrukturu koja se koristi za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga velike brzine te mogućnosti prethodno pružene tražitelju pristupa u smislu zajedničkog postavljanja.

(20)

Kako bi se djelotvorno planiralo postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine te kako bi se osiguralo najdjelotvornije korištenje postojeće infrastrukture pogodne za uvođenje elektroničkih komunikacijskih mreža, poduzetnicima koji daju na korištenje ili koji su ovlašteni za davanje na korištenje javnih komunikacijskih mreža trebalo bi omogućiti pristup osnovnim informacijama o dostupnoj fizičkoj infrastrukturi na području postavljanja. Te osnovne informacije trebale bi omogućiti procjenu potencijala za korištenje postojeće infrastrukture na posebnom području, kao i smanjiti štete na postojećoj fizičkoj infrastrukturi. Imajući u vidu broj uključenih dionika te kako bi se olakšao pristup tim informacijama, također diljem sektora i preko granica, navedene osnovne informacije trebale bi biti dostupne putem jedinstvene informacijske točke. Ta jedinstvena informacijska točka trebala bi omogućiti pristup osnovnim informacijama već dostupnima u elektroničkom obliku uz određena ograničenja kako bi se osigurala sigurnost i cjelovitost mreže, posebno mreže unutar kritične infrastrukture, ili kako bi se zaštitile legitimne operativne i poslovne tajne.

(21)

Bez nametanja nove obveze mapiranja državama članicama, ovom bi se Direktivom trebalo predvidjeti da bi osnovne informacije već prikupljene u tijelima javnog sektora i dostupne u elektroničkom obliku sukladno nacionalnim inicijativama i pravu Unije poput Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) trebale biti dostupne, primjerice s pomoću hiperveze, jedinstvenoj informacijskoj točki. Time bi se omogućio koordinirani pristup informacijama o fizičkoj infrastrukturi za pružatelje usluga javnih komunikacijskih mreža uz istodobno jamčenje sigurnosti i cjelovitosti tih informacija, osobito u vezi s nacionalnom kritičnom infrastrukturom. Dostupnost takvih informacija ne smije dovoditi u pitanje zahtjeve za transparentnošću već primjenjive za ponovno korištenje informacija iz javnog sektora u skladu s Direktivom 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11). Ako informacije dostupne javnom sektoru ne osiguraju prikladna saznanja o postojećim fizičkoj infrastrukturi u posebnom području ili određenog tipa, mrežni operatori trebali bi te informacije staviti na raspolaganje poduzetnicima koji daju na korištenje ili koji su ovlašteni za davanje na korištenje javnih komunikacijskih mreža.

(22)

Ako osnovne informacije nisu dostupne putem jedinstvene informacijske točke, trebalo bi osigurati mogućnost za poduzetnike koji daju ili su ovlašteni za davanje na korištenje javnih komunikacijskih mreža da izravno zahtijevaju takve specifične informacije od bilo kojeg mrežnog operatora iz predmetnoga područja. Usto, ako je zahtjev razuman, posebice ako je potreban u smislu mogućnosti dijeljenja postojećih fizičke infrastrukture ili koordiniranja građevinskih radova, poduzetnike koji daju ili su ovlašteni za davanje na korištenje javnih komunikacijskih mreža trebalo bi omogućiti da provode preglede na licu mjesta te da zahtijevaju informacije u vezi s planiranim građevinskim radovima pod transparentnim, razmjernim i nediskriminirajućim uvjetima te ne dovodeći u pitanje zaštitne mjere poduzete u svrhu osiguranja sigurnosti i cjelovitost mreže kao i zaštite povjerljivosti te operativnih i poslovnih tajni. Visoku transparentnost planiranih građevinskih radova, a posebno za područja od najveće koristi, trebaju poticati sami mrežni operatori ili je treba poticati putem jedinstvenih informacijskih točaka,usmjeravajući ovlaštene operatore na takve informacije kad god su dostupne.

(23)

Ako dođe do sporova u pogledu pristupa informacijama o fizičkim infrastrukturama u smislu postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine, tijelo za rješavanje sporova trebalo bi obvezujućom odlukom moći riješiti takve sporove. U svakom slučaju odluke tog tijela ne bi trebale dovesti u pitanje mogućnost bilo koje stranke da se vezano za konkretni slučaj obrati sudu.

(24)

Koordiniranje građevinskih radova u vezi s fizičkim infrastrukturama može osigurati znatne uštede i na najmanju moguću mjeru svesti neprilike u području zahvaćenom postavljanjem nove elektroničke komunikacijske mreže. Zbog toga je potrebno zabraniti regulatorna ograničenja kojima se općenito sprečavaju pregovori među mrežnim operatorima s ciljem koordiniranja takvih radova kako bi se postavile i elektroničke komunikacijske mreže velike brzine. Međutim u slučaju građevinskih radova koji se ne financiraju javnim sredstvima, ova Direktiva ne bi trebala dovesti u pitanje mogućnost dionika da zaključe sporazume o koordiniranju građevinskih radova u skladu sa svojim planovima ulaganja i poslovnim planovima i odabranim vremenom.

(25)

Građevinski radovi koji se u potpunosti ili djelomično financiraju javnim sredstvima trebali bi stremiti maksimiziranju pozitivnog zajedničkog učinka koristeći pozitivne vanjske učinke tih radova diljem sektora te osiguravajući jednake mogućnosti za dijeljenje dostupne i planirane fizičke infrastrukture imajući u vidu postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža. Uzimajući u obzir da glavna svrha građevinskih radova financiranih javnim sredstvima ne bi trebala trpjeti negativne utjecaje, mrežni operator koji izvodi izravno ili neizravno, primjerice putem podizvođača, građevinske radove pod razmjernim, nediskriminirajućim i transparentnim uvjetima trebao bi udovoljiti pravodobnim i razumnim zahtjevima za koordiniranje postavljanja elemenata elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine, osiguravajući primjerice i pokrivanje dodatnih troškova, uključujući i troškove zbog kašnjenja, te svođenje izmjena prvobitnih planova na najmanju moguću mjeru. Ne dovodeći u pitanje primjenjiva pravila o državnim potporama, države članice bi trebale moći predvidjeti pravila o raspodjeli troškova povezanih s usklađenimpostavljanjem. Potrebno je imati i posebne postupke nagodbe kako bi se osiguralo brzo rješavanje sporova povezanih s pregovorima o tim sporazumima o koordiniranju pod razmjernim, pravičnim i nediskriminirajućim uvjetima. Takve odredbe ne bi smjele dovesti u pitanje pravo država članica da rezerviraju kapacitete za elektroničke komunikacijske mreže čak i u nedostatku specifičnih zahtjeva, a s namjerom udovoljavanja budućim zahtjevima za fizičkom infrastrukturom kako bi se maksimizirala vrijednost građevinskih radova, ili da donose mjere kojima dodjeljuju slična prava koordiniranja građevinskih radova operatorima drugih vrsta mreža, poput plinskih ili električnih.

(26)

Za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili novih elemenata mreža mogu biti potrebne različite dozvole, uključujući građevinske, urbanističke, okolišne i ostale dozvole, kako bi se zaštitili nacionalni i opći interesi Unije. Broj dozvola potrebnih za postavljanje različitih vrsta elektroničkih komunikacijskih mreža te lokalni karakter postavljanja mogu zahtijevati primjenu niza postupaka i uvjeta. Štiteći pravo svakog nadležnog tijela da bude uključeno te da zadržava svoje ovlasti odlučivanja u skladu s načelom supsidijarnosti, sve relevantne informacije o postupcima i općim uvjetima primjenjivima na građevinske radove trebale bi biti dostupne putem jedinstvene informacijske točke. To bi moglo smanjiti složenost i povećati djelotvornost i transparentnost, osobito za novopridošle operatore ili one manje koji još nisu aktivni na određenom području. Nadalje, države članice trebale bi moći predvidjeti pravo poduzetnika koji daju na korištenje ili su ovlašteni za davanje na korištenje javnih komunikacijskih mreža da podnesu zahtjev putem jedinstvene kontaktne točke.

(27)

Kako bi se osiguralo da postupci izdavanja dozvola ne predstavljaju zapreke ulaganjima te da nemaju nepovoljan učinak na unutarnje tržište, države članice trebale bi osigurati da odluka o izdavanju ili neizdavanju dozvola u vezi s postavljanjem elektroničkih komunikacijskih mreža ili novih elemenata mreža bude u svakom slučaju stavljena na raspolaganje u roku od najviše četiri mjeseca ne dovodeći u pitanje ostale rokove ili obveze određene za ispravno vođenje postupka, a koje su primjenjive na postupak izdavanja dozvola u skladu s nacionalnim pravom ili pravom Unije. Takva odluka može biti prešutna ili izričita prema primjenjivim pravnim odredbama. Ako je to potrebno, države članice trebale bi predvidjeti pravo na naknadu pružateljima koji pretrpe štetu zbog kašnjenja nadležnog tijela u izdavanju dozvola unutar primjenjivih rokova.

(28)

Kako bi se osiguralo da postupci izdavanja dozvola budu dovršeni u razumnom vremenskom roku, države članice bi trebale razmotriti uspostavljanje nekoliko zaštitnih mjera, poput prešutnog odobrenja, ili poduzeti mjere pojednostavljivanja postupaka, između ostalog smanjujući broj dozvola potrebnih za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili izuzimajući neke kategorije malih ili standardiziranih građevinskih radova iz potreba za dozvolom. Nadležna tijela na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini trebala bi opravdati svako odbijanje izdavanja dozvola u svojoj nadležnosti na temelju objektivnih, transparentnih, nediskriminirajućih i razmjernih kriterija i uvjeta. To ne bi smjelo dovoditi u pitanje bilo koju mjeru koje su države članice donijele s namjerom izuzimanja određenih elemenata elektroničkih komunikacijskih mreža, pasivnih ili aktivnih, od izdavanja dozvola.

(29)

Ostvarivanje ciljeva Digitalne agende zahtijeva da uvođenje infrastrukture bude čim bliže lokaciji krajnjih korisnika uz istodobno potpuno poštovanje načela proporcionalnosti u pogledu ograničenja prava vlasništva radi ostvarenje općeg interesa. Trebalo bi olakšati uvođenje elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine do samih krajnjih korisnika i istodobno osigurati tehnološku neutralnost osobito uz pomoć fizičke infrastrukture unutar zgrada pripremljenih za mrežu velike brzine. S obzirom na to da ugradnja malih cijevi tijekom izgradnje zgrade ograničeno utječe na povećanje troškova, dok naknadno opremanje zgrada infrastrukturom za velike brzine može predstavljati značajan udio u trošku postavljanja mreže velike brzine, sve nove zgrade ili zgrade koje je potrebno opsežno obnoviti trebale bi biti opremljene fizičkom infrastrukturom koja bi omogućila povezivanje krajnjih korisnika s mrežama velike brzine. Kako bi se uvele elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, nove višestambene zgrade, kao i višestambene zgrade koje je potrebno opsežno obnoviti, trebale bi biti opremljene pristupnom točkom putem koje bi pružatelj mogao pristupiti infrastrukturi unutar zgrade. Nadalje, ulagači u zgrade trebali bi predvidjeti prazne cijevi od svakog stana do pristupne točke koja se nalazi u višestambenoj zgradi ili izvan nje. Mogući su slučajevi poput novih pojedinačnih stanova ili kategorija opsežnih radova na obnovi u izoliranim područjima kada se izgledi za vezu velike brzine, zbog objektivnih razloga, smatraju pretjerano neostvarivima da bi opravdali opremanje zgrade fizičkom infrastrukturom unutar zgrade prilagođenom vezi za veliku brzinu ili pristupnom točkom, ili kada takvo opremanje zgrade ne bi bilo razmjerno drugim gospodarskim razlozima ili razlozima očuvanja urbanog nasljeđa i okoliša, primjerice zbog posebnih kategorija spomenika.

(30)

Kako bi se budućim kupcima i stanarima pomoglo pri identifikaciji zgrada koje su opremljene fizičkom infrastrukturom unutar zgrade prilagođenom vezi velike brzine i koje stoga imaju značajan potencijal za uštede te kako bi se promicala prilagođenost zgrada vezi velike brzine, države članice trebale bi moći uvesti dobrovoljnu oznaku „pripremljeno za širokopojasni pristup” za zgrade opremljene takvom infrastrukturom i pristupnom točkom u skladu s ovom Direktivom.

(31)

Kada pružatelji usluga javnih komunikacijskih mreža postavljaju elektroničke komunikacijske mreže velike brzine u određenom području, postoje značajne ekonomije razmjera ako oni svoje mreže mogu dovesti do pristupne točke u zgradi bez obzira je li pretplatnik u to vrijeme izrazio izričiti interes za uslugu, ali pod uvjetom da se utjecaj na privatno vlasništvo svede na najmanju moguću mjeru, koristeći postojeću fizičku infrastrukturu i vraćajući zahvaćeno područje u prvobitno stanje. Nakon što se mreža dovede do pristupne točke, povezivanje dodatnog potrošača moguće je po znatno nižoj cijeni, osobito uz pristup postojećem vertikalnom segmentu unutar zgrade prilagođenom vezi velike brzine. Taj cilj jednako je ispunjen kada je sama zgrada već opremljena elektroničkom komunikacijskom mrežom velike brzine pristup kojoj je, pod transparentnim, razmjernim i nediskriminirajućim uvjetima, osiguran za svakog pružatelja usluga javnih komunikacijskih mreža koji ima aktivnog pretplatnika u zgradi. To osobito može biti slučaj u državama članicama koje su poduzele mjere na temelju članka 12. Direktive 2002/21/EZ.

(32)

Nove bi zgrade trebale biti opremljene infrastrukturom unutar zgrade prilagođenom vezi velike brzine i, kada se radi o višestambenim zgradama, pristupnom točkom. Države članice bi trebale pokazati određeni stupanj fleksibilnosti pri ostvarivanju tog cilja. U tom se pogledu ovom Direktivom ne nastoje uskladiti pravila o povezanim troškovima, uključujući naknadu za troškove opremanja zgrada fizičkom infrastrukturom unutar zgrade prilagođenom vezi velike brzine i pristupnom točkom.

(33)

Imajući u vidu društvene prednosti digitalnog uključivanja i uzimajući u obzir ekonomiju postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine, gdje ne postoji ni pasivna ni aktivna infrastruktura prilagođena vezi velike brzine unutar prostorija krajnjih korisnika, niti alternativa za davanje na korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža pretplatniku, svaki pružatelj usluga javnih komunikacijskih mreža trebao bi imati pravo dovesti svoju mrežu do privatnog prostora na vlastiti trošak, pod uvjetom da utjecaj na privatno vlasništvo bude sveden na najmanju moguću mjeru, primjerice ponovno upotrebljavajući, ako je to moguće, postojeću fizičku infrastrukturu unutar zgrade ili osiguravajući potpunu obnovu zahvaćenih područja.

(34)

U skladu s načelom supsidijarnosti, ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje mogućnost država članica da predviđene regulatorne zadatke dodijele nadležnim tijelima najprikladnijima za njihovo provođenje u skladu s domaćim ustavnim sustavom za dodjelu nadležnosti i ovlasti te sa zahtjevima određenima u ovoj Direktivi.

(35)

Nacionalno tijelo određeno za rješavanje sporova trebalo bi osigurati nepristranost i neovisnost u odnosu na uključene stranke i trebalo bi imati odgovarajuće nadležnosti i sredstva.

(36)

Države članice bi za slučaj nepoštovanja nacionalnih mjera usvojenih na temelju ove Direkitve trebale predvidjeti odgovarajuće, djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće sankcije.

(37)

Kako bi se osigurala djelotvornost pojedinačnih informacijskih točaka predviđenih ovom Direktivom, države članice trebale bi osigurati odgovarajuća sredstva, kao i dostupnost relevantnih informacija u vezi sa specifičnim područjem na pojedinačnim informacijskim točkama uz optimalnu razinu agregiranja gdje se može osigurati dragocjena učinkovitost u pogledu dodijeljenih zadataka, uključujući u lokalnom katastru. U tom smislu, države članice bi mogle razmotriti moguće sinergije i ekonomije opsega s točkama pojedinačnog kontakta u smislu članka 6. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) s ciljem nadogradnje na postojeće strukture i maksimiziranja prednosti za krajnje korisnike.

(38)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive kojom se nastoji olakšati postavljanje fizičke infrastrukture pogodne za elektroničke komunikacijske mreže velike brzine diljem Unije ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(39)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i pridržava se načela priznatih prije svega u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, a posebno prava na privatnost i zaštitu poslovnih tajni, slobodu vođenja posla, prava vlasništva i prava na djelotvoran pravni lijek. Ovu Direktivu države članice primjenjuju u skladu s tim pravima i načelima,

1.

„mrežni operator” znači poduzetnik koji daje na korištenje ili je ovlašten za davanje na korištenje javne komunikacijske mreže, kao i poduzetnik koji daje na korištenje fizičku infrastrukturu koja je namijenjena pružanju:

2.

„fizička infrastruktura” znači bilo koji element mreže koji je namijenjen za smještanje drugih elemenata mreže, a da pritom i sam ne postane aktivni element mreže, poput cijevi, stupova, vodova, kontrolnih soba, zdenaca, ormarića, zgrada ili ulaza u zgrade, antenskih instalacija, tornjeva i stupova; kabeli, uključujući svjetlovodne niti koje se ne koriste, kao i elementi mreže koji se koriste za opskrbu vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju, kako je utvrđeno u članku 2. točki 1. Direktive Vijeća 98/83/EZ (13) nisu fizička infrastruktura u smislu ove Direktive;

3.

„elektronička komunikacijska mreža velike brzine” znači elektronička komunikacijska mreža koja omogućuje pružanje usluga širokopojasnog pristupa pri brzinama od najmanje 30 Mbit/s;

4.

„građevinski radovi” znači svaki rezultat izgradnje ili građevinskih radova sagledan u cjelini, a koji je sam po sebi dovoljan za ispunjavanje ekonomske ili tehničke funkcije te podrazumijeva jedan ili više elemenata fizičke infrastrukture;

5.

„tijelo javnog sektora” znači državno, regionalno ili lokalno tijelo, javnopravno tijelo ili udruženje koje se sastoji od jednog ili nekoliko takvih tijela ili jednog ili nekoliko takvih javnopravnih tijela;

6.

„javnopravna tijela” znači tijela koja posjeduju sve od sljedećih značajki:

7.

„fizička infrastruktura unutar zgrade” znači fizička infrastruktura ili instalacije na lokaciji krajnjeg korisnika, uključujući elemente zajedničkog vlasništva, namijenjene smještanju žičnih i/ili bežičnih pristupnih mreža ako takve pristupne mreže mogu isporučivati elektroničke komunikacijske usluge i povezivati pristupnu točku zgrade sa zaključnom točkom mreže;

8.

„fizička infrastruktura unutar zgrade prilagođena mreži velike brzine” znači fizička infrastruktura unutar zgrade namijenjena smještanju elemenata ili omogućavanju pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina;

9.

„opsežni radovi na obnovi” znači izgradnja ili građevinski radovi na lokaciji krajnjeg korisnika koji obuhvaćaju strukturne izmjene cijele fizičke infrastrukture unutar zgrade ili njezina značajnog dijela i za koje je potrebna građevinska dozvola;

10.

„dozvola” znači izričita ili prešutna odluka nadležnog tijela nakon svakog postupka u okviru kojega se od poduzetnika zahtijeva da poduzme korake kako bi na zakonit način izvodio gradnju ili građevinske radove;

11.

„pristupna točka” znači fizička točka koja se nalazi unutar ili izvan zgrade te koja je dostupna poduzetnicima koji daju na korištenje ili su ovlašteni za davanje na korištenje javne komunikacijske mreže, pri čemu je omogućena veza s infrastrukturom unutar zgrade prilagođenom mreži velike brzine.

(a)

tehnička prikladnost fizičke infrastrukture u odnosu na koju se zahtijeva pristup za smještanje bilo kojih elemenata elektroničke komunikacijske mreže velike brzine iz stavka 2.;

(b)

dostupnost prostora za smještanje elemenata elektroničke komunikacijske mreže velike brzine iz stavka 2., uključujući buduće potrebe mrežnog operatora za prostorom koje su na odgovarajući način dokazane;

(c)

pitanja sigurnosti i javnog zdravlja;

(d)

cjelovitost i sigurnost svih mreža, a posebno kritične nacionalne infrastrukture;

(e)

rizik ozbiljnih smetnji planiranih elektroničkih komunikacijskih usluga pri pružanju drugih usluga putem iste fizičke infrastrukture;

(f)

dostupnost održivih alternativnih načina veleprodajnog pristupa fizičkoj mrežnoj infrastrukturi koje pruža mrežni operator i koji su prikladni za obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina pod uvjetom da je takav pristup ponuđen pod pravičnim i razumnim uvjetima.

(a)

lokacija i trasa;

(b)

vrsta i sadašnje korištenje infrastrukture; i

(c)

kontaktna točka.

(a)

to ne povlači za sobom bilo kakve dodatne troškove, uključujući i zbog dodatnih kašnjenja prvotno planiranih građevinskih radova

(b)

to ne sprječava nadzor nad koordiniranjem radova; i

(c)

je zahtjev za koordiniranje podnesen što je prije moguće, a u svakom slučaju najmanje mjesec dana prije podnošenja konačnog projekta nadležnim tijelima radi izdavanja dozvole.

(a)

lokacija i vrsta radova;

(b)

uključeni elementi mreže;

(c)

procijenjeni datum početka radova i njihovo trajanje; i

(d)

kontaktna točka.

(a)

ako je tražene informacije učinio javno dostupnima u elektroničkom obliku; ili

(b)

ako je pristup tim informacijama osiguran putem jedinstvene informacijske točke.

23.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 155/15

(1)

Radi osiguravanja jedinstvene primjene kombinirane nomenklature koja je priložena Uredbi (EEZ) br. 2658/87, potrebno je donijeti mjere za razvrstavanje robe iz Priloga ovoj Uredbi.

(2)

Uredbom (EEZ) br. 2658/87 utvrđena su opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature. Ta se pravila primjenjuju i na svaku drugu nomenklaturu koja se u cijelosti ili djelomično temelji na njoj ili kojom se uvode dodatni pododjeljci te koja je utvrđena posebnim odredbama Unije, a s ciljem primjene tarifa i drugih mjera u vezi s robnom razmjenom.

(3)

U skladu s navedenim općim pravilima, robu opisanu u stupcu 1. tablice iz Priloga potrebno je razvrstati u odgovarajuće oznake KN iz stupca 2. na temelju razloga iz stupca 3. navedene tablice.

(4)

Primjereno je odrediti da u skladu s člankom 12. stavkom 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (2) korisnik može obvezujuće tarifne informacije u vezi s razvrstavanjem robe u kombiniranu nomenklaturu, a koje nisu u skladu s ovom Uredbom, nastaviti navoditi tijekom određenog razdoblja. Trebalo bi odrediti da to razdoblje traje tri mjeseca.

(5)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora za Carinski zakonik,

23.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 155/18

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

23.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 155/20

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 1484/95 (2) utvrđuju se detaljna pravila za provedbu sustava dodatnih uvoznih carina te se određuju reprezentativne cijene u sektorima mesa peradi i jaja i za albumin iz jaja.

(2)

Iz redovitog praćenja podataka koji se koriste za određivanje reprezentativnih cijena za proizvode od mesa peradi i jaja i za albumin iz jaja proizlazi da je reprezentativne uvozne cijene za određene proizvode potrebno izmijeniti, uzimajući u obzir razlike u cijeni ovisno o porijeklu.

(3)

Uredbu (EZ) br. 1484/95 potrebno je u skladu s tim izmijeniti.

(4)

Budući da je potrebno osigurati što skoriju primjenu ove mjere nakon što ažurirani podaci postanu dostupni, ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave,

23.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 155/22

(1)

Unija je sklopila sporazume o ponovnom prihvatu s Posebnim upravnim područjem Makaom Narodne Republike Kine Odlukom Vijeća 2004/424/EZ (1), s Republikom Albanijom Odlukom Vijeća 2005/809/EZ (2), s Demokratskom Socijalističkom Republikom Šri Lankom Odlukom Vijeća 2005/372/EZ (3), s Ruskom Federacijom Odlukom Vijeća 2007/341/EZ (4), s Republikom Crnom Gorom Odlukom Vijeća 2007/818/EZ (5), s Republikom Srbijom Odlukom Vijeća 2007/819/EZ (6), s Bosnom i Hercegovinom Odlukom Vijeća 2007/820/EZ (7), s bivšom jugoslavenskom republikom Makedonijom Odlukom Vijeća 2007/817/EZ (8), s Republikom Moldovom Odlukom Vijeća 2007/826/EZ (9), s Islamskom Republikom Pakistanom Odlukom Vijeća 2010/649/EU (10) te s Gruzijom Odlukom Vijeća 2011/118/EU (11).

(2)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde koji se nalazi u prilogu Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Irska nije sudjelovala u donošenju Odluka o sklapanju pripadajućih sporazuma o ponovnom prihvatu i stoga one za nju nisu bile obvezujuće niti su se na nju primjenjivale.

(3)

U skladu s člankom 4. tog Protokola Irska je u dopisu od 11. prosinca 2013. obavijestila Komisiju o svojoj želji da prihvati te sporazume i da oni za nju budu obvezujući.

(4)

Komisija treba pismeno obavijestiti predmetne treće zemlje o odluci Irske da je pripadajući sporazumi obvezuju,

(a)

sporazum s Posebnim upravnim područjem Makaom Narodne Republike Kine, sklopljen Odlukom 2004/424/EZ;

(b)

sporazum s Republikom Albanijom, sklopljen Odlukom 2005/809/EZ;

(c)

sporazum s Demokratskom Socijalističkom Republikom Šri Lankom, sklopljen Odlukom 2005/372/EZ;

(d)

sporazum s Ruskom Federacijom, sklopljen Odlukom 2007/341/EZ;

(e)

sporazum s Republikom Crnom Gorom, sklopljen Odlukom 2007/818/EZ;

(f)

sporazum s Republikom Srbijom, sklopljen Odlukom 2007/819/EZ;

(g)

sporazum s Bosnom i Hercegovinom, sklopljen Odlukom 2007/820/EZ;

(h)

sporazum s bivšom jugoslavenskom republikom Makedonijom, sklopljen Odlukom 2007/817/EZ;

(i)

sporazum s Republikom Moldovom, sklopljen Odlukom 2007/826/EZ;

(j)

sporazum s Islamskom Republikom Pakistanom, sklopljen Odlukom 2010/649/EU;

(k)

sporazum s Gruzijom, sklopljen Odlukom Vijeća 2011/118/EU.