20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/1

UREDBA (EU) br. 510/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o utvrđivanju trgovinskih aranžmana primjenjivih na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EZ) br. 1216/2009 i (EZ) br. 614/2009

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2. i članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Uredbu Vijeća (EZ) br. 1216/2009 (3) i Uredbu Vijeća (EZ) br. 614/2009 (4) potrebno je izmijeniti zbog stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, a posebice njegova uvođenja razlikovanja delegiranih i provedbenih akata. Potrebne su daljnje izmjene radi poboljšanja jasnoće i transparentnosti postojećih tekstova.

(2)	Do 31. prosinca 2013. glavni instrument zajedničke poljoprivredne politike („ZPP”), predviđen Ugovorom o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) bila je Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (5).

(3)

U okviru reforme ZPP-a Uredba (EZ) br. 1234/2007 zamijenjena je, s učinkom od 1. siječnja 2014.,Uredbom (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Uredbe (EZ) br. 1216/2009 i (EZ) br. 614/2009 trebalo bi izmijeniti kako bi uzele u obzir tu Uredbu radi zadržavanja sukladnosti trgovinskih aranžmana s trećim zemljama za poljoprivredne proizvode s jedne strane te za robu koja nastaje preradom poljoprivrednih proizvoda s druge.

(4)

Određeni poljoprivredni proizvodi koriste se za proizvodnju i prerađenih poljoprivrednih proizvoda i robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. UFEU-u. Potrebno je poduzeti mjere i u okviru ZPP-a i u okviru zajedničke trgovinske politike kako bi se uzeo u obzir učinak koji trgovina takvim proizvodima i robom ima na postizanje ciljeva iz članka 39. UFEU-a te učinci mjera koje su usvojene radi provedbe članka 43. UFEU-a na gospodarski položaj tih proizvoda i robe s obzirom na razlike između cijene nabave poljoprivrednih proizvoda u Uniji i na svjetskom tržištu.

(5)

Kako bi se uzela u obzir različita stanja u poljoprivredi i prehrambenoj industriji u Uniji, razlika se pravi u Uniji između poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. UFEU-u i prerađenih poljoprivrednih proizvoda koji nisu navedeni u tom Prilogu. Ista se razlika ne može praviti u određenim trećim zemljama s kojima Unija sklapa sporazume. Stoga je potrebno donijeti odredbu za proširivanje općih pravila primjenjivih na prerađene poljoprivredne proizvode koji nisu navedeni u Prilogu I. UFEU-u na određene poljoprivredne proizvode navedene u tom Prilogu u slučajevima kada međunarodni sporazum predviđa izjednačavanje tih dviju vrsta proizvoda.

(6)	Kod upućivanja u ovoj Uredbi na međunarodne sporazume koje je Unija zaključila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om, u tom se pogledu misli na članak 218. UFEU-a.

(7)	Kako bi se spriječili ili otklonili neželjeni učinci koje bi uvoz nekih prerađenih poljoprivrednih proizvoda mogao imati na tržište Unije i na učinkovitost ZPP-a, trebalo bi omogućiti da se za uvoz takvih proizvoda naplati dodatna carina ako su ispunjeni određeni uvjeti.

(8)

Ovalbumin i laktalbumin prerađeni su poljoprivredni proizvodi koji nisu uključeni u Prilog I. UFEU-u. Radi usklađivanja i pojednostavljenja, zajednički bi trgovinski sustav za ovalbumin i laktalbumin utvrđen u Uredbi (EZ) br. 614/2009 trebalo uključiti u trgovinske aranžmane primjenjive na određenu robu koja nastaje preradom poljoprivrednih proizvoda. Uzimajući u obzir činjenicu da se u velikoj mjeri jaja mogu zamijeniti ovalbuminom, a u određenoj mjeri laktalbuminom, trgovinski aranžmani za ovalbumin i laktalbumin trebaju odgovarati aranžmanima koji su utvrđeni za jaja.

(9)

Ne dovodeći u pitanje određene odredbe u vezi s povlaštenim trgovinskim aranžmanima u skladu s Uredbom (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7) kao ni druge autonomne trgovinske aranžmane Unije, potrebno je utvrditi glavna pravila koja uređuju trgovinske aranžmane primjenjive na prerađene poljoprivredne proizvode i robu koja nije obuhvaćena Prilogom I., a koja nastaje preradom poljoprivrednih proizvoda. Također je potrebno osigurati određivanje smanjenih uvoznih carina i carinskih kvota te odobravanje izvoznih subvencija u skladu s tim glavnim pravilima. U tim pravilima i odredbama trebalo bi se voditi računa o ograničenjima uvoznih carina i izvoznih subvencija koje nastaju zbog obveza koje je Unija prihvatila u sklopu sporazuma WTO-a i bilateralnih sporazuma.

(10)

Zbog tijesne veze između tržišta ovalbumina i laktalbumina i tržišta jaja trebalo bi omogućiti da se zahtijeva predočenje uvozne dozvole za uvoz ovalbumina i laktalbumina te da se suspendiraju postupci aktivnog obogaćivanja ovalbumina i laktalbumina ako je tržište Unije za navedene proizvode ili tržište jaja poremećeno ili bi se moglo poremetiti zbog postupaka aktivnog obogaćivanja ovalbumina i laktalbumina. Trebalo bi biti moguće da se za izdavanje uvoznih dozvola za ovalbumin i laktalbumin te za njihovo puštanje proizvoda u slobodan promet mogu propisati zahtjevi koji se odnose na njihovo porijeklo, izvor, autentičnost i značajke kvalitete.

(11)

Kako bi se uzeli u obzir razvoj trgovine i događanja na tržištu, potrebe tržišta za ovalbuminom i laktalbuminom ili potrebe tržišta za jajima i rezultati nadzora uvoza ovalbumina i laktalbumina, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati na Komisiju u pogledu pravila da puštanje ovalbumina i laktalbumina u slobodni promet podliježe predočenju uvozne dozvole, pravilima o pravima i obvezama koji proizlaze iz te uvozne dozvole i njezinih pravnih učinaka, slučajevima u kojima se primjenjuje odstupanje u pogledu obveze navedene u dozvoli, pravilima kojima se određuje da izdavanje uvozne dozvole i puštanje u slobodni promet podliježu predočavanju dokumenta koji je izdala treća zemlja ili tijelo koji između ostalog potvrđuje podrijetlo, izvor, autentičnost i značajke kvalitete proizvoda, pravilima za prenošenje uvoznih dozvola ili ograničenjima te mogućnosti prenošenja, u slučajevima u kojima predočavanje uvozne dozvole nije potrebno i u slučajevima kad nije potrebno položiti jamstvo kojim se jamči da su proizvodi uvezeni tijekom roka valjanosti dozvole.

(12)

Određeni prerađeni poljoprivredni proizvodi koji nisu navedeni u Prilogu I. UFEU-a dobivaju se korištenjem poljoprivrednih proizvoda koji podliježu ZPP-u. Carine koje se primjenjuju na uvoz tih prerađenih poljoprivrednih proizvoda trebale bi izjednačiti razliku između cijena poljoprivrednih proizvoda korištenih u njihovoj proizvodnji na svjetskom tržištu i cijena na tržištu Unije uz istodobno osiguravanje konkurentnosti dotične prerađivačke industrije.

(13)

U skladu s određenim međunarodnim sporazumima smanjenje ili postupno ukidanje uvoznih carina za prerađene poljoprivredne proizvode odobrava se u pogledu poljoprivredne komponente, dodatne carine na šećer i brašno te ad valorem carine u okviru trgovinske politike Unije. Trebalo bi omogućiti da se ta smanjenja utvrde pozivanjem na poljoprivredne komponente koje se primjenjuju na nepovlaštenu trgovinu.

(14)

Poljoprivredna komponenta uvozne carine trebala bi izjednačiti razliku između cijena poljoprivrednih proizvoda korištenih u proizvodnji dotičnih prerađenih poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu i na tržištu Unije. Stoga je potrebno zadržati tijesnu vezu između izračuna poljoprivredne komponente uvozne carine koja se primjenjuje na prerađene poljoprivredne proizvode i one koja se primjenjuje na poljoprivredne proizvode koji se uvoze u nepromijenjenom stanju.

(15)

Radi provedbe međunarodnih sporazuma koji predviđaju mogućnost smanjenja ili postupnog ukidanja uvoznih carina na prerađene poljoprivredne proizvode na temelju posebnih poljoprivrednih proizvoda koji su korišteni ili se smatra da su korišteni u proizvodnji prerađenih poljoprivrednih proizvoda, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s uspostavljanjem popisa onih poljoprivrednih proizvoda za koje se smatra da su bili korišteni u proizvodnji prerađenih poljoprivrednih proizvoda, utvrđivanjem ekvivalentnih količina i pravila za pretvaranje količina drugih poljoprivrednih proizvoda u ekvivalentne količine posebnih poljoprivrednih proizvoda za koje se smatra da su korišteni, elementima koji su potrebni za izračun smanjene poljoprivredne komponente i smanjenih dodatnih carina te metodama tog izračuna i zanemarivim količinama za koje smanjene poljoprivredne komponente i dodatne carine na šećer i brašno trebaju biti utvrđene na nulu.

(16)

Carinske koncesije moguće je odobriti za neograničene količine robe ili za ograničene količine koje su obuhvaćene carinskom kvotom. Kada su carinske koncesije u skladu s određenim međunarodnim sporazumima odobrene u sklopu carinskih kvota, Komisija bi trebala otvoriti kvote i upravljati njima. Zbog praktičnih je razloga ključno da upravljanje nepoljoprivrednim dijelom uvoznih carina za robu za koju su dogovorene carinske povlastice podliježe istim pravilima kao i upravljanje poljoprivrednom komponentom.

(17)

Zbog bliskih poveznica između tržišta ovalbumina i laktalbumina i tržišta jaja, carinske kvote za ovalbumin i laktalbumin trebalo bi otvoriti i njima upravljati na isti način kao i kvotama za jaja prema Uredbi (EU) br. 1308/2013. Metoda upravljanja po potrebi treba uzeti u obzir potrebe opskrbe tržišta Unije i potrebu za očuvanjem njegove ravnoteže te bi se trebala temeljiti na metodama koje su se uporabljivale u prošlosti, vodeći računa o pravima koja proizlaze iz sporazuma WTO-a.

(18)

Kako bi se za sve subjekte osigurao pravedan pristup tržištu i jednako postupanje prema njima, vodilo računa o potrebama opskrbe tržišta Unije i očuvala ravnoteža tog tržišta, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati na Komisiju u pogledu uvjeta koje treba ispuniti za podnošenje zahtjeva u sklopu carinske kvote, pravilima o prijenosu prava u sklopu carinske kvote, čime sudjelovanje u carinskoj kvoti podliježe polaganju jamstva i posebnim obilježjima, uvjetima ili ograničenjima koji se primjenjuju na carinske kvote.

(19)

Kako bi se osigurala mogućnost da izvezeni proizvodi mogu imati poseban tretman pri uvozu u treću zemlju pod određenim uvjetima, u skladu s međunarodnim sporazumima koje je Unija zaključila u skladu s UFEU-om, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi se prenijeti Komisiji u vezi s pravilima koja propisuju nadležnim tijelima država članica da, na zahtjev i nakon odgovarajućih provjera, izdaju dokument koji potvrđuje da su ispunjeni uvjeti za proizvode koji u slučaju da se izvoze mogu imati poseban tretman pri uvozu u treću zemlju ako su zadovoljeni određeni uvjeti.

(20)

Moguće je da potražnju prerađivačkih industrija za poljoprivrednim sirovinama ne mogu potpuno zadovoljiti sirovine Unije pod konkurentnim uvjetima. Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (8) dopušta da takva roba u okviru postupaka aktivnog obogaćivanja podliježe ispunjenju gospodarskih uvjeta iz Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 (9). Uredba (EEZ) br. 2913/1992 zamjenjuje se Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10), no samo s učinkom od 1. lipnja 2016. Stoga je primjereno da se u ovoj Uredbi uputi na Uredbu (EEZ) br. 2913/1992, posebno u svjetlu činjenice da u budućnosti upućivanja na Uredbu (EEZ) br. 2913/1992 treba smatrati upućivanjima na Uredbu (EU) br. 952/2013. Za odobravanje određenih količina poljoprivrednih proizvoda u okvir postupaka aktivnog obogaćivanja trebali bi, u jasno utvrđenim okolnostima, biti ispunjeni gospodarski uvjeti. Te količine trebale bi biti određene na temelju ravnoteže opskrbe. Sustavom potvrda o aktivnom obogaćivanju koje izdaju države članice trebalo bi osigurati pravedan pristup dostupnim količinama, jednako postupanje prema subjektima i jasnoću.

(21)

Kako bi se osiguralo oprezno i učinkovito upravljanje postupcima aktivnog obogaćivanja, vodeći računa o stanju na tržištu Unije za dotičnu robu te o potrebama i praksama prerađivačkih industrija, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s popisom onih poljoprivrednih proizvoda za koje se mogu izdati potvrde o aktivnom obogaćivanju, pravima koja proizlaze iz potvrda o aktivnom obogaćivanju i njihovih pravnih učinaka, odredbama povezanih s prijenosom prava među subjektima te pravilima potrebnih za pouzdanost i učinkovitost sustava potvrda o aktivnom obogaćivanju povezanih s autentičnošću potvrde, njezinim prijenosom ili ograničenjima mogućnosti tog prijenosa.

(22)

Potrebno je, u okviru granica koje postavljaju Unijine obveze prema WTO-u, utvrditi aranžmane za odobravanje izvoznih subvencija na određene poljoprivredne proizvode koji se koriste u proizvodnji robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. UFEU-u kako se proizvođače te robe ne bi kažnjavalo u smislu cijena po kojima su zbog ZPP-a obvezni nabavljati zalihe. Te bi subvencije trebale pokrivati samo razliku između cijene poljoprivrednog proizvoda na tržištu Unije i na svjetskom tržištu. Te bi aranžmane stoga trebalo utvrditi kao dio trgovinskih aranžmana za određenu robu koja nastaje preradom poljoprivrednih proizvoda.

(23)

Trebalo bi utvrditi popis robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. koja ispunjava zahtjeve za izvozne subvencije, vodeći računa o utjecaju razlike između cijena poljoprivrednih proizvoda koji se koriste u njezinoj proizvodnji na tržištu Unije i na svjetskom tržištu te potrebi potpunog ili djelomičnog izjednačavanja te razlike radi olakšavanja izvoza poljoprivrednih proizvoda koji se koriste u dotičnoj robi koja nije obuhvaćena Prilogom I.

(24)

Potrebno je osigurati da se subvencije ne odobravaju za uvezenu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I., a koje je puštena u slobodan promet te se ponovno izvozi, izvozi nakon prerade ili ugrađuje u drugu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. U vezi s uvezenim žitaricama, rižom, mlijekom i mliječnim proizvodima ili jajima koji su pušteni u slobodan promet potrebno je osigurati da se kod izvoza nakon prerade ili ugradnje u drugu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. ne odobrava subvencija.

(25)

Stope izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode izvezene u obliku robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. trebalo bi utvrditi u skladu s istim pravilima i praktičnim aranžmanima te u skladu s istim postupkom kao stope izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode izvezene u nepromijenjenom stanju u skladu s Uredbom (EU) br. 1308/2013 i Uredbom (EU) br. 1370/2013 (11).

(26)

S obzirom na, s jedne strane, blizak odnos robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. i poljoprivrednih proizvoda koji se koriste u proizvodnji te robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. i, s druge strane, razlika između te robe i proizvoda potrebno je omogućiti primjenu horizontalnih odredbi koje se odnose na izvozne subvencije utvrđene u Uredbi (EU) br. 1308/2013,na robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

(27)

Kako bi se uzeli u obzir posebni postupci proizvodnje i zahtjevi trgovine robom koja nije navedena u Prilogu I., a sadrži određene poljoprivredne proizvode, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati na Komisiju u vezi s pravilima vezanim uz značajke robe koja nije navedena u Prilogu I., a koja je predviđena za izvoz te poljoprivrednih proizvoda korištenih za njezinu proizvodnju, pravilima o određivanju izvoznih subvencija za određene poljoprivredne proizvode koji se izvoze nakon prerađivanja u robu koja nije obuhvaćena Prilogom I., pravilima o dokazima potrebnima za dokazivanje sastava izvezene robe koja nije obuhvaćena Prilogom I., pravilima u vezi s obvezom deklaracije o uporabi određenih uvezenih poljoprivrednih proizvoda, pravilima o izjednačavanju drugih poljoprivrednih proizvoda s osnovnim proizvodima te određivanjem referentne količine za svaki od tih osnovnih proizvoda, te s primjenom horizontalnih pravila o izvoznim subvencijama za poljoprivredne proizvode na robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

(28)

Usklađenost izvoznih ograničenja koja proizlaze iz međunarodnih sporazuma koje je Unija sklopila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om potrebno je osigurati izdavanjem potvrda o subvenciji za referentna razdoblja utvrđena u sporazumima vodeći računa o godišnjem iznosu koji je predviđen za male izvoznike.

(29)	Izvozne subvencije trebale bi se odobriti do ukupnog dostupnog iznosa, ovisno o određenom stanju u trgovanju robom koja nije obuhvaćena Prilogom I. Sustav potvrda o subvencijama trebao bi olakšati učinkovito upravljanje iznosima subvencija.

(30)

Potrebno je donijeti odredbu da potvrde o subvencijama izdane u državama članicama budu valjane u cijeloj Uniji, a da je za njihovo izdavanje potrebno položiti jamstvo kojim se jamči da će subjekt podnijeti zahtjev za subvenciju. Potrebno je utvrditi pravila za subvencije u okviru sustava utvrđivanja unaprijed, koje se odobravaju za sve primjenjive stope subvencija, kao i za polaganje i otpuštanje jamstava.

(31)

Radi nadziranja rashoda za izvozne subvencije i provedbe sustava potvrda o subvencijama, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu pravila o pravima i obvezama koji proizlaze iz potvrda o subvencijama, pravilima u vezi s njihovim prijenosom ili ograničenjima te mogućnosti prijenosa, slučajevima i situacijama u kojima predočavanje potvrde o subvenciji ili polaganje jamstva nije potrebno te najvišim dopuštenim odstupanjem u okviru kojeg se ne primjenjuje obveza za podnošenje zahtjeva za subvencije.

(32)

Pri uzimanju u obzir učinka ciljanih mjera koje se odnose na izvozne subvencije potrebno je općenito razmotriti poduzeća koja prerađuju poljoprivredne proizvode te posebice stanje malih i srednjih poduzeća. U smislu posebnih potreba malih izvoznika, njima bi svake proračunske godine trebao biti dodijeljen ukupan iznos i trebali bi biti izuzeti od obveze predavanja potvrda o subvencijama u okviru aranžmana o izvoznim subvencijama.

(33)

Kada se sukladno Uredbi (EU) br. 1308/2013 donesu mjere u vezi s izvozom poljoprivrednih proizvoda, a vjerojatno je da će izvoz robe s visokim udjelom poljoprivrednih proizvoda koja nije navedena u Prilogu I. ograničavati postizanje cilja tih mjera, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati na Komisiju u vezi s poduzimanjem istovrsnih mjera u pogledu izvoza one robe koja nije obuhvaćena Prilogom I., istodobno poštujući obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma.

(34)

Pod određenim međunarodnim sporazumima Unija može ograničiti uvozne carine i plative iznose u pogledu izvoza radi potpunog ili djelomičnog izjednačavanja razlika u cijeni poljoprivrednih proizvoda koji se koriste u proizvodnji dotičnih prerađenih poljoprivrednih proizvoda ili robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. Za te je prerađene poljoprivredne proizvode i robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. potrebno utvrditi zajedničko određivanje tih iznosa kao dio cjelokupne carine, što treba služiti izjednačavanju razlika između cijena poljoprivrednih proizvoda koje je potrebno uzeti u obzir na tržištu dotične države ili regije i tržištu Unije.

(35)	Budući da sastav prerađenih poljoprivrednih proizvoda i robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. može biti važan za dobru primjenu trgovinskih aranžmana utvrđenih u ovoj Uredbi, trebalo bi omogućiti utvrđivanje njihovog sastava kvalitativnim i kvantitativnim analizama.

(36)

Radi provedbe međunarodnih sporazuma koje je zaključila Unija te kako bi se osigurala jasnoća i usklađenost s izmjenama Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (12), ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s izmjenama određenih elemenata ove Uredbe koji nisu ključni i njezinih Priloga u navedene svrhe.

(37)	Potrebno je donijeti odredbu kako bi države članice mogle Komisiji i jedna drugoj pružiti informacije koje su potrebne za provedbu trgovinskih aranžmana za prerađene poljoprivredne proizvode i robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

(38)

Kako bi se osigurala cjelovitost informacijskih sustava te autentičnost i jasnoća dokumenata i povezanih dostavljenih podataka, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s utvrđivanjem naravi i vrste informacija koje se posreduju, kategorijama podataka koji se obrađuju, maksimalnim vremenom pohrane podataka i svrhom obrade, pravom na pristup informacijama ili informacijskim sustavima te uvjetima objavljivanja tih informacija.

(39)	Primjenjuje se pravo Unije koje se odnosi na zaštitu pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka i koje se odnosi na slobodno kretanje takvih podataka, a posebno Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(40)

Kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje za subjekte i nacionalna tijela, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s utvrđivanjem praga ispod kojeg se ne mogu zaračunati ni odobriti iznosi u vezi s uvoznim carinama, dodatnim uvoznim carinama, smanjenim uvoznim carinama, izvoznim subvencijama i iznosima koje je potrebno zaračunati ili su plativi radi ujednačavanja zajednički utvrđene cijene.

(41)

S obzirom na tijesnu povezanost robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. i poljoprivrednih proizvoda koji se koriste u njezinoj proizvodnji, potrebno je predvidjeti primjenu mutatis mutandis horizontalnih odredbi o jamstvima, pregledima, provjerama, nadzoru i kaznama utvrđenim i donesenim u Uredbi (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15) za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

(42)

Kako bi se osigurala primjena horizontalnih pravila usvojenih na temelju Uredbe (EU) br. 1306/2013na uvozne dozvole i carinske kvote za prerađene poljoprivredne proizvode i na izvozne subvencije i potvrde o subvencijama za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I., ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s pravilima kojima se po potrebi prilagođavaju horizontalne odredbe o jamstvima, pregledima, provjerama, nadzoru i kaznama donesene na temelju te Uredbe.

(43)

Prilikom donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, posebno je važno da Komisija izvrši odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog rada prije donošenja delegiranih akata, uključujući i na stručnoj razini. Komisija bi prilikom pripreme i izrade delegiranih akata trebala osigurati da se relevantni dokumenti istodobno, pravovremeno i primjereno dostave Europskom parlamentu i Vijeću.

(44)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u vezi s uvozom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti s obzirom na mjere kojima se utvrđuju prerađeni poljoprivredni proizvodi za koje bi trebale vrijediti dodatne uvozne carine kako bi se spriječili ili suzbili štetni utjecaji na tržište Unije, mjere za primjenu tih dodatnih uvoznih carina u pogledu rokova za dokazivanje uvozne cijene, za podnošenje dokaznih dokumenata i za određivanje visine dodatnih uvoznih carina, mjere za određivanje reprezentativnih cijena i inicijalnih volumena radi primjene dodatnih uvoznih carina, mjere u vezi s formatom i sadržajem uvoznih dozvola za ovalbumin i laktalbumin, podnošenjem prijava, izdavanjem i korištenjem tih uvoznih dozvola, u vezi s razdobljem njihove valjanosti, postupcima za polaganje jamstva u vezi s tim dozvolama i tim iznosom, o dokazima potrebnima za dokazivanje da su uvjeti za korištenje tih dozvola zadovoljeni, mjere u vezi s najvećim dopuštenim odstupanjem u pogledu poštovanja obveze za uvoz količine navedene u uvoznoj dozvoli i izdavanjem zamjenske uvozne dozvole i njezinih duplikata, mjerama za postupanje država članica s uvoznim dozvolama, kao i razmjenom informacija potrebnih za upravljanje sustavom uvoznih dozvola za ovalbumin i laktalbumin, uključujući postupke povezane s posebnom administrativnom pomoći među državama članicama, s izračunom uvoznih carina i s određivanjem razine uvoznih carina za prerađene poljoprivredne proizvode u okviru provedbe međunarodnih sporazuma.

(45)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u vezi s uvozom, Komisiji bi također trebalo dodijeliti provedbene ovlasti s obzirom na mjere kojima se utvrđuju fiksne količine poljoprivrednih proizvoda koji se smatraju upotrijebljenima u proizvodnji prerađenih poljoprivrednih proizvoda radi smanjenja ili postepenog ukidanja uvoznih carina koje vrijede u preferencijalnoj trgovini, kao i odgovarajući zahtjevi za dokumentacijom, godišnje carinske kvote i metoda primjene koje se treba koristiti za uvoz prerađenih poljoprivrednih proizvoda i određenih poljoprivrednih proizvoda u skladu s međunarodnim obvezama Unije, postupci za primjenu posebnih odredbi iz međunarodnih sporazuma ili akata kojim se usvaja uvozni ili izvozni režim posebno u pogledu jamstava koja se odnose na vrstu, podrijetlo i izvor proizvoda, priznavanje dokumenta koji se koristi za provjeru tih jamstava, predočenje dokumenta o odredištu i namjeni proizvoda, koji je izdala zemlja izvoznica, mjere kojima se utvrđuju razdoblje valjanosti uvoznih dozvola, postupak za polaganje jamstva, upotreba tih uvoznih dozvola i, po potrebi, posebne mjere povezane posebno s uvjetima prema kojima treba podnijeti zahtjeve za uvoz i dobivanjem odobrenja u okviru carinskih kvota te odgovarajućim zahtjevima za dokumentacijom.

(46)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u vezi s uvozom i postupcima aktivnog obogaćivanja, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti s obzirom na mjere za upravljanje procesom kojim se osigurava da dostupne količine u okviru carinske kvote neće biti prekoračene, te mjere preraspodjele neiskorištenih iznosa carinskih kvota, mjere za zaštitu od uvoza u Uniju u skladu s Uredbama Vijeća (EZ) br. 260/2009 (16) i (EZ) br. 625/2009 (17) ili zaštitne mjere iz međunarodnih sporazuma, mjere koje se odnose na količinu poljoprivrednih proizvoda za koje se mogu izdati potvrde o aktivnom obogaćivanju, mjere o provedbi sustava potvrda o aktivnom obogaćivanju u pogledu dokumenata potrebnih za podnošenje prijava i izdavanje potvrda o aktivnom obogaćivanju, mjere o upravljanju država članica potvrdama o aktivnom obogaćivanju, postupci povezani s administrativnom pomoći među državama članicama, mjere za ograničavanje količina za koje se mogu izdati potvrde o aktivnom obogaćivanju, odbijanje količina za čiju se potvrdu podnijela prijava i suspenziju podnošenja zahtjeva za potvrdu o aktivnom obogaćivanju ako prijava obuhvaća velike količine, te mjere za suspenziju uporabe postupaka za preradu ili aktivno obogaćivanje za ovalbumin i laktalbumin.

(47)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u vezi s izvozom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti s obzirom na mjere u vezi s primjenom stopa subvencije, izračunom izvoznih subvencija, izjednačavanjem nekih proizvoda s osnovnim proizvodima, utvrđivanjem referentne količine osnovnih proizvoda, prijavom, izdavanjem i upravljanjem potvrdama o izvozu neke robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. u neka odredišta ako je tako predviđeno međunarodnim sporazumom koji je Unija sklopila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om te postupanjem u slučaju nestanka proizvoda i količinskih gubitaka u proizvodnom postupku i postupanjem s nusproizvodima.

(48)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u vezi s izvozom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti s obzirom na mjere u vezi s mjerama za utvrđivanje postupaka za prijavljivanje i dokaza potrebnih za dokazivanje sastava izvezene robe koja nije obuhvaćena Prilogom I., koje su potrebne za provedbu sustava izvoznih subvencija; pojednostavljenim dokazima potrebnima za dokazivanje dolaska na odredište u slučaju da se subvencije razlikuju prema odredištu; mjerama za primjenu horizontalnih odredbi o izvoznim subvencijama za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.; mjerama za provedbu sustava potvrda o izvoznim subvencijama kad je riječ o podnošenju, formatu i sadržaju zahtjeva za potvrdu o subvenciji, formatu, sadržaju i razdoblju valjanosti potvrde o subvenciji; postupku za podnošenje zahtjeva i izdavanjem potvrda o subvenciji te njihovu uporabu; postupku za podnošenje jamstva i njegovoj visini, najvećim dopuštenim odstupanjem za iznose izvozne subvencije za koje se nije podnio zahtjev, sredstvima za dokazivanje da su obveze koje proizlaze iz potvrde o subvenciji ispunjene.

(49)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u vezi s izvozom i nekim općim odredbama, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti s obzirom na mjere u vezi s mjerama država članica za upravljanje potvrdama o izvoznim subvencijama i razmjenom informacija i posebnom administrativnom pomoći među državama članicama u vezi s potvrdama o subvenciji; mjerama za određivanje ukupnog iznosa dodijeljenog malim izvoznicima i granične vrijednosti ispod koje nije potrebno podnijeti potvrde o subvenciji; mjerama za određivanje ukupnog iznosa koji se dodjeljuje malim izvoznicima i pojedinačnih pragova za izuzeće od predočavanja potvrda o subvenciji; mjerama za izdavanje zamjenskih potvrda o subvenciji i njihovih duplikata, mjerama o ograničavanju iznosa za koje se mogu izdati potvrde o subvenciji, odbijanje iznosa traženih u navedenim potvrdama i suspenziju podnošenja zahtjeva za potvrdu o subvenciji ako se takvi zahtjevi podnose za iznose koji prekoračuju dostupne iznose utvrđene na temelju obveza koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma; potrebnim pravilima i tehničkim kriterijima za primjenu drugih mjera u vezi s izvozom; mjerama za određivanje carina u slučaju neposrednog ujednačavanja u preferencijalnoj trgovini i povezanih iznosa koji se plaćaju za izvoz u dotičnu zemlju ili regiju; mjerama kojima se osigurava da se prerađeni poljoprivredni proizvodi prijavljeni za izvoz u okviru preferencijalnih trgovinskih aranžmana ne izvoze zapravo u okviru nepreferencijalnog sporazuma ili obrnuto; mjerama koje se tiču metoda kvalitativne i kvantitativne analize prerađenih poljoprivrednih proizvoda i robe koja nije obuhvaćena Prilogom I.; tehničkim odredbama potrebnim za njihovo utvrđivanje te postupcima njihova razvrstavanja u kombiniranu nomenklaturu.

(50)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u vezi s izvozom i nekim općim odredbama, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti s obzirom na mjere potrebne za provedbu obveza Komisije i država članica s obzirom na razmjenu informacija o metodama dostave informacija, pravilima o informacijama koje se dostavljaju, načinima upravljanja informacijama koje se dostavljaju, o sadržaju, obliku, vremenu, učestalosti i rokovima za dostavu informacija te načinima slanja i stavljanja na raspolaganje dostupnih informacija i dokumenata, što podliježe zaštiti osobnih podataka i legitimnim interesima trgovačkih društava u vezi sa zaštitom poslovnih tajni te mjerama u vezi s primjenom horizontalnih odredbi o jamstvima, pregledima, provjerama, nadzoru i kaznama utvrđenima Uredbom (EU) br. 1306/2013 na uvozne dozvole i carinske kvote za prerađene poljoprivredne proizvode i na izvozne subvencije i potvrde o subvencijama za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

(51)

S obzirom na njihovu posebnu prirodu, provedbene akte u vezi s mjerama određivanja reprezentativnih cijena i inicijalnih volumena radi primjene dodatnih uvoznih carina i razine uvoznih carina u skladu s međunarodnim obvezama Unije, mjerama koje ograničavaju količine za koje se mogu izdati uvozne dozvole, potvrde o aktivnom obogaćivanju i potvrde o subvenciji, odbijanjem količina za koje je podnesen zahtjev u vezi s tim potvrdama te suspenzijom podnošenja zahtjeva za te potvrde i mjerama za upravljanje procesom jamčenja da se dostupne količine iz carinskih kvota ne premašuju te za preraspodjelu neiskorištenih količina carinskih kvota, trebalo bi donositi bez primjene Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 182/2011 (18). Sve druge provedbene akte iz ove Uredbe trebalo bi donositi u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 182/2011.

(52)	Za donošenje provedbenih akata koje treba donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011, trebalo bi upotrijebiti postupak ispitivanja s obzirom na to da se ti akti odnose na ZPP, kako je navedeno članku 2. stavku 2. točki (b) podtočki ii. te Uredbe.

(53)

Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte u propisno opravdanim slučajevima vezanima uz zaštitne mjere od uvoza prerađenih poljoprivrednih proizvoda u Uniju ili aktualnih ili mogućih poteškoća na tržištu Unije koje zahtijevaju obustavu uporabe postupaka prerađivanja ili aktivnog obogaćivanja ovalbumina i laktalbumina, kada je to potrebno zbog neodloživih hitnih razloga.

(54)

U skladu s načelom razmjernosti, za postizanje ciljeva ove Uredbe potrebno je i prikladno utvrditi trgovinske aranžmane primjenjive na određenu robu koja nastaje preradom poljoprivrednih proizvoda. U skladu s člankom 5. stavkom 4. Ugovora o Europskoj uniji ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tih ciljeva.

(55)

Kako bi se zadržalo trenutno stanje, ova Uredba trebala bi uključivati priloge koji sadrže svako od sljedećeg: popis prerađenih poljoprivrednih proizvoda, koji zamjenjuje Prilog II. Uredbi (EZ) br. 1216/2009; popis robe koja nije obuhvaćena Prilogom I., koji zamjenjuje Prilog II. Uredbi Komisije (EU) br. 578/2010 (19) i Prilog XX. Uredbi (EZ) 1234/2007; popis osnovnih proizvoda koji se upotrebljavaju u proizvodnji robe koja nije obuhvaćena Prilogom I., koji zamjenjuje Prilog I. Uredbi (EU) br. 578/2010; popis prerađenih poljoprivrednih proizvoda za koje se mogu obračunati dodatne uvozne carine, koji zamjenjuje Prilog III. Uredbi (EZ) br. 1216/2009; te popis poljoprivrednih proizvoda koji se upotrebljavaju u proizvodnji prerađenih poljoprivrednih proizvoda, koji zamjenjuje važeći Prilog I. Uredbi (EZ) br. 1216/2009.

(56)	Uredbe (EZ) br. 1216/2009 i (EZ) br. 614/2009 treba u skladu s tim staviti izvan snage.

(57)

U svjetlu činjenice da se prijelaznom odredbom u članku 230. stavku 1. drugom podstavku točki i. Uredbe (EU) br. 1308/2013 osigurala potrebna usklađenost prije stupanja na snagu ove Uredbe, ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati što je prije moguće nakon usvajanja paketa uredbi o reformi ZPP-a uz puno poštovanje pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja gospodarskih subjekata,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom utvrđuju trgovinski aranžmani primjenjivi na uvoz prerađenih poljoprivrednih proizvoda i izvoz robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. te poljoprivrednih proizvoda koji su ugrađeni u tu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

Ova se Uredba primjenjuje i na uvoz poljoprivrednih proizvoda koji su obuhvaćeni međunarodnim sporazumom koji je Unija zaključila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om i koji predviđa izjednačavanje tih proizvoda s prerađenim poljoprivrednim proizvodima koji podliježu preferencijalnoj trgovini.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„poljoprivredni proizvodi” znači oni proizvodi koji su navedeni u članku 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

(b)	„prerađeni poljoprivredni proizvodi” znači oni proizvodi koji su navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi;

(c)	„roba koja nije obuhvaćena Prilogom I.” znači proizvodi koji nisu nabrojani Prilogom I. UFEU-u, a nabrojani su u prvom i drugom stupcu Priloga II. ovoj Uredbi;

(d)	„osnovni proizvodi” znači oni proizvodi koji su navedeni u Prilogu III. ovoj Uredbi;

(e)

„poljoprivredna komponenta” je dio uvozne carine koji se primjenjuje na prerađene poljoprivredne proizvode koji odgovara uvoznim carinama koje se primjenjuju na poljoprivrede proizvode navedene u Prilogu V. ovoj Uredbi ili, prema potrebi, smanjene carine primjenjive na poljoprivredne proizvode podrijetlom iz dotičnih država za količine poljoprivrednih proizvoda koji su upotrijebljeni ili za koje se smatra da su bili upotrijebljeni;

(f)	„nepoljoprivredna komponenta” znači dio davanja koje odgovara carinama Zajedničke carinske tarife, umanjene za poljoprivrednu komponentu utvrđenu u točki (e);

(g)	„dodatne carine na šećer i brašno” znači dodatna carina na šećer (AD S/Z) i dodatna carina na brašno (AD F/M), kako je navedeno u dijelu prvom, odjeljku 1.., točki B.6 Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87 te kako je utvrđeno u dijelu trećem, odjeljku 1., prilogu 1., tablici 2. Priloga I. toj Uredbe;

(h)	„ad valorem carina” znači dio uvozne carine koji je izražen kao postotak carinske vrijednosti;

i.	„skupina proizvoda 1” znači sirutka u prahu, granulama ili drugom krutom obliku, koja ne sadrži dodani šećer ili druga sladila, obuhvaćena oznakama KN ex 0404 10 02 do KN ex 0404 10 16;

(j)	„skupina proizvoda 2” znači mlijeko u prahu, granulama ili drugim krutim oblicima, koje ne sadrži dodani šećer ili druga sladila, s masenim udjelom masti koji nije veći od 1,5 %, osim u neposrednom pakiranju s neto sadržajem do najviše 2,5 kg, obuhvaćena oznakom KN ex 0402 10 19;

(k)	„skupina proizvoda 3” znači mlijeko u prahu, granulama ili drugim krutim oblicima, koje ne sadrži dodani šećer ili druga sladila, s masenim udjelom masti koji nije veći od 26 %, osim u neposrednom pakiranju s neto sadržajem do najviše 2,5 kg, obuhvaćena oznakom KN ex 0402 21 18;

(l)	„skupina proizvoda 6” znači maslac, s masenim udjelom masti 82 % obuhvaćena oznakom KN ex 0405 10;

POGLAVLJE II.

UVOZ PRERAĐENIH POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA

ODJELJAK I.

Opće odredbe za uvoz

Pododjeljak I.

Uvozne carine za prerađene poljoprivredne proizvode

Članak 3.

Komponente uvoznih carina

1. Za prerađene poljoprivredne proizvode navedene u tablici 1. Priloga I., uvozne carine određene u Zajedničkoj carinskoj tarifi sastoje se od poljoprivredne komponente koja nije dio ad valorem carine te od nepoljoprivredne komponente koja je dio ad valorem carine.

2. Za prerađene poljoprivredne proizvode navedene u tablici 2. Priloga I., uvozne carine određene u Zajedničkoj carinskoj tarifi sastoje se od ad valorem carine te od poljoprivredne komponente koja je dio ad valorem carine. Ako za prerađene poljoprivredne proizvode navedene u tablici 2. Priloga I. ne postoji ad valorem carina, smatra se da je poljoprivredna komponenta za takve proizvode dio posebne carine na te proizvode.

Članak 4.

Najviša stopa uvoznih carina

1. Ako se primjenjuje najviša stopa carine, metoda izračuna za određivanje najviše stope carine određuje se u Zajedničkoj carinskoj tarifi na temelju članka 31. UFEU-a.

2. Ako se za prerađene poljoprivredne proizvode navedene u tablici 1. Priloga I. najviša stopa carine sastoji od dodatne carine na šećer i brašno, metoda izračuna za izračuna za određivanje dodatne carine određuje se u Zajedničkoj carinskoj tarifi na temelju članka 31. UFEU-a.

Članak 5.

Dodatne uvozne carine namijenjene sprečavanju ili suzbijanju štetnih učinaka na tržište Unije

1. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se određuju prerađeni poljoprivredni proizvodi s popisa u Prilogu IV. na koje se, kada su uvezeni podložno carinskoj stopi utvrđenoj u Zajedničkoj carinskoj tarifi, treba primjenjivati dodatna uvozna carina. Ti provedbeni akti donose se samo kako bi se spriječili ili suzbili štetni utjecaji na tržištu Unije koji se mogu pojaviti zbog takvih uvoza t te ako:

(a)	se uvozi po cijeni koja je niža od one koju je Unija prijavila WTO-u („inicijalna cijena”); ili

(b)	volumen uvoza u nekoj godini premaši određenu razinu („inicijalni volumen”).

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

2. U skladu sa stavkom 1. dodatne uvozne carine ne primjenjuju se ako nije vjerojatno da bi uvezeni proizvodi mogli prouzročiti poremećaje na tržištu Unije ili ako bi učinci takvih dodatnih uvoznih carina, u pogledu postavljenog cilja, bili nerazmjerni.

3. Za potrebe stavka 1. točke (a), cijene uvoza određuju se na temelju uvoznih cijena c.i.f. pošiljke koja se razmatra.

Uvozne cijene c.i.f. provjeravaju se u odnosu na reprezentativne cijene proizvoda na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Unije za taj proizvod.

Reprezentativne cijene utvrđuju se u redovitim vremenskim intervalima na temelju podataka prikupljenih u okviru sustava nadzora Zajednice koji je uspostavljen na temelju članka 308.d Uredbe Komisije (EEZ) 2454/1993 (20).

4. Inicijalni volumen temelji se na prilikama za pristup tržištu koje su definirane kao uvoz i postotak odgovarajuće domaće potrošnje tijekom tri godine koje prethode godini u kojoj su se štetni utjecaji iz stavka 1. pojavili ili bi se mogli pojaviti.

5. Komisija može donijeti provedbene akte koji sadrže mjere potrebne za primjenu ovog članka posebno one koje se tiču vremenskih rokova za dokazivanje uvozne cijene i podnošenje dokaznih dokumenata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

6. Komisija može donijeti provedbene akte bez primjene postupka iz članka 44. stavaka 2. ili 3. u vezi s proizvodima utvrđenima u skladu sa stavkom 1. kojima se:

(a)	određuju reprezentativne cijene i inicijalni volumeni radi primjene dodatnih uvoznih carina;

(b)	određuju dodatne uvozne carine u skladu s pravilima utvrđenima u međunarodnim sporazumima koje je Unija zaključila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om.

7. Komisija inicijalne cijene koje se navode u stavku 1. točki (a) objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Pododjeljak II.

Uvoz ovalbumina I laktalbumina

Članak 6.

Uvozne dozvole za ovalbumin i laktalbumin

1. Uvoz ovalbumina i laktalbumina radi puštanja u slobodni promet može biti uvjetovan predočavanjem uvozne dozvole ako je takva dozvola potrebna radi upravljanja tržištima na koja se to odnosi te posebice radi nadzora trgovine tim proizvodima.

2. Ne dovodeći u pitanje mjere poduzete u skladu s člankom 14., države članice izdaju uvozne dozvole navedene u stavku 1. svakom podnositelju s poslovnim nastanom u Uniji, neovisno o mjestu nastana tog podnositelja, osim ako aktom donesenim u skladu s člankom 43. stavkom 2. UFEU-a propisano drukčije.

3. Uvozne dozvole navedene u stavku 1. valjane su u cijeloj Uniji.

4. Izdavanje uvoznih dozvola iz stavka 1. i puštanje u slobodan promet robe obuhvaćene dozvolom može biti uvjetovano zahtjevima u vezi s podrijetlom i izvorom dotičnog proizvoda te predočavanju dokumenta koji je izdala treća zemlja ili tijelo koje potvrđuje između ostalog podrijetlo, izvor, autentičnost i značajke kvalitete proizvoda.

Članak 7.

Sigurnost u vezi s uvoznim dozvolama

1. Izdavanje uvoznih dozvola iz članka 6. može se izvršiti uz polaganje jamstva čime se jamči da će gospodarski subjekt uvesti proizvode u roku valjanosti uvozne dozvole.

2. Ako se proizvodi ne uvezu u roku valjanosti uvozne dozvole, jamstvo se potpuno ili djelomično oduzima.

3. Međutim, jamstvo se ne oduzima ako do uvoza proizvoda u tom roku nije došlo zbog više sile ili ako je količina koja u tom roku nije uvezena o okviru najvećeg dopuštenog odstupanja.

Članak 8.

Delegirane ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 42. s obzirom na:

(a)	pravila uvjetovanja uvoza ovalbumina i laktalbumina za puštanje u slobodni promet predočavanjem uvozne dozvole;

(b)	pravila o pravima i obvezama koji proizlaze iz uvozne dozvole i njezinih pravnih učinaka;

(c)	slučajeve u kojima se primjenjuje najveće dopušteno odstupanje u pogledu poštovanja obveze uvoza količina navedenih u dozvoli ili u kojima se u dozvoli treba navesti porijeklo;

(d)	pravila za izdavanje uvoznih dozvola ili pravila koja čine puštanje u slobodan promet robe obuhvaćeno dozvolom, što je uvjetovano predočavanjem dokumenta koji je izdala treća zemlja ili tijelo koje između ostalog potvrđuje podrijetlo, izvor, autentičnost i značajke kvalitete proizvoda;

(e)	pravila o prijenosu uvozne dozvole ili ograničenjima takvog prijenosa;

(f)	slučajeve u kojima nije potrebno predočavanje uvozne dozvole;

(g)	pravila koja izdavanje uvozne dozvole iz članka 6. čine podložnim polaganju jamstva;

Članak 9.

Provedbene ovlasti

Komisija, ako je to potrebno, donosi provedbene akte u vezi s:

(a)	formatom i sadržajem uvozne dozvole;

(b)	podnošenjem zahtjeva za uvozne dozvole, izdavanjem tih dozvola i njihovom uporabom;

(c)	razdobljem valjanosti uvozne dozvole, visinom jamstva koje je potrebno položiti te postupcima za njegovo polaganje;

(d)	dokazom potrebnim za dokazivanje da su uvjeti za korištenje uvozne dozvole ispunjeni;

(e)	najvećim dopuštenim odstupanjem u vezi s poštovanjem obveze uvoza količine navedene u uvoznoj dozvoli;

(f)	izdavanjem zamjenskih uvoznih dozvola i njihovih duplikata;

(g)	načinom na koji države članice postupaju s dozvolama i razmjeni informacija koje su potrebne za upravljanje sustavom, uključujući postupke u vezi s posebnom administrativnom pomoći među državama članicama.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

ODJELJAK II.

Preferencijalna trgovina

Pododjeljak I.

Smanjenje uvoznih carina

Članak 10.

Smanjenje i ukidanje poljoprivrednih komponenti, ad valorem carina i dodatnih carina

1. Ako je međunarodnim sporazumom koji je Unija zaključila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om:

(a)	predviđeno smanjenje ili uzastopna smanjenja koja vode prema postupnom ukidanju uvoznih carina za prerađene poljoprivredne proizvode; i

(b)

utvrđeno koji proizvodi ispunjavaju uvjete za ta smanjenja, količine robe, vrijednost svih kvota na koje se takva smanjenja primjenjuju, metoda izračuna takvih količina ili vrijednosti, ili čimbenici koji određuju smanjenje poljoprivredne komponente, dodatne carine na šećer i brašno ili ad valorem carine,

poljoprivredna komponenta, dodatne carine na šećer i brašno ili ad valorem carina mogu podlijegati smanjenju ili uzastopnim smanjenjima koja vode ukidanju predviđenom u slučaju uvoznih carina za prerađene poljoprivredne proizvode.

Za potrebe ovog članka, poljoprivredna komponenta može uključivati i poljoprivredni element iz dijela prvog, odjeljka I., točke B.1 Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87, utvrđen u dijelu trećem, odjeljku I., Prilogu 1., tablici 2. Priloga I. te Uredbe

2. Kada međunarodni sporazum koji je Unija sklopila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om predviđa smanjenje ili postupno ukidanje poljoprivrednih komponenti za proizvode navedene u tablici 2. Priloga I. ovoj Uredbi, carina koja sadrži poljoprivrednu komponentu, koja je dio ad valorem carine, zamjenjuje se poljoprivrednom komponentom koja nije dio ad valorem carine.

Članak 11.

Upotrijebljene količine ili količine koje se smatraju upotrijebljenima

1. Smanjenje ili postupno ukidanje poljoprivrednih komponenti ili dodatnih carina na šećer i brašno u skladu s člankom 10. stavkom 1. određuje se na temelju sljedećeg:

(a)	količine poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu V. koji su upotrijebljeni ili se smatra da su upotrijebljeni u proizvodnji prerađenog poljoprivrednog proizvoda;

(b)	carina koje se primjenjuju na poljoprivredne proizvode iz točke (a) te koje se koriste za izračun smanjene poljoprivredne komponente i dodatnih carina na šećer i brašno u slučaju određenih preferencijalnih trgovinskih aranžmana.

2. Poljoprivredne proizvode za koje se smatra da su bili upotrijebljeni u proizvodnji prerađenih poljoprivrednih proizvoda odabire se među onim poljoprivrednim proizvodima koji su stvarno bili upotrijebljeni u proizvodnji prerađenih poljoprivrednih proizvoda na temelju njihove važnosti u međunarodnoj trgovini i mjere u kojoj su njihove visine cijena reprezentativne za sve druge poljoprivredne proizvode upotrijebljene u proizvodnji tog prerađenog poljoprivrednog proizvoda.

3. Količine poljoprivrednih proizvoda koji su navedeni u Prilogu V. i bili upotrijebljeni pretvaraju se u ekvivalentne količine posebnih poljoprivrednih proizvoda za koje se smatra da su bili upotrijebljeni.

Članak 12.

Delegirane ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 42. s obzirom na:

(a)	utvrđivanje popisa poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu V. za koje se smatra da su bili upotrijebljeni u proizvodnji prerađenih poljoprivrednih proizvoda na temelju kriterija odabira utvrđenih u članku 11. stavku 2.;

(b)	utvrđivanje ekvivalentne količine i pravila za pretvaranje predviđeno člankom 11. stavkom 3.;

(c)	elemente koji su potrebni za izračun smanjene poljoprivredne komponente i smanjenih dodatnih carina na šećer i brašno i utvrđivanje metode tog izračuna;

(d)	zanemarive količine za koje se smanjenje poljoprivredne komponente i dodatne carine na šećer i brašno mogu postaviti na nulu.

Članak 13.

Provedbene ovlasti

1. Komisija po potrebi donosi provedbene akte koji sadrže mjere za provedbu međunarodnih sporazuma koje je Unija sklopila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om u vezi s izračunom uvoznih carina za prerađene poljoprivredne proizvode koji podliježu smanjenju u skladu s člankom 10. stavcima 1. i 2. ove Uredbe.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

2. Komisija može, ako je to potrebno, donijeti provedbene akte radi utvrđivanja:

(a)	određenih količina poljoprivrednih proizvoda iz članka 12. točke (a) za koje se smatra da su upotrijebljeni u proizvodnji prerađenih poljoprivrednih proizvoda;

(b)

količina poljoprivrednih proizvoda iz članka 12. točke (a) za koje se smatra da su upotrijebljeni u proizvodnji prerađenih poljoprivrednih proizvoda, za svaki mogući sastav tih prerađenih poljoprivrednih proizvoda za koje se u skladu s točkom (a) ovog podstavka ne mogu utvrditi fiksne količine posebnih poljoprivrednih proizvoda;

(c)	zahtjevi za dokumentacijom.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

3. Komisija može donijeti provedbene akte bez primjene postupka iz članka 44. stavka 2. ili 3., radi određivanja visine primijenjene uvozne carine, u skladu s pravilima utvrđenima u međunarodnom sporazumu koji je Unija zaključila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om i onim pravilima donesenim u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Pododjeljak II.

Carinske kvote I poseban režim uvoza trećih zemalja

Članak 14.

Otvaranje carinskih kvota i upravljanje njima

1. Carinske kvote za uvoz prerađenih poljoprivrednih proizvoda i poljoprivrednih proizvoda iz drugog stavka članka 1. za njihovo stavljanje u slobodan promet u Uniji, koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma koje je Unija sklopila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om otvara Komisija i njima upravlja u skladu s člancima 15. i 16.

2. Carinskim kvotama iz stavka 1. upravlja se na način da se izbjegne svaka diskriminacija između subjekata i da se zahtjevima opskrbe tržišta Unije i potrebi za očuvanjem ravnoteže tržišta daje potrebna važnost.

3. Carinskim kvotama iz stavka 1. upravlja se primjenom jedne od sljedećih metoda, nekom drugom odgovarajućom metodom ili njihovom kombinacijom:

(a)	metodom dodjeljivanja na temelju kronološkog reda podnošenja zahtjeva (načelo „prvi po redoslijedu”);

(b)	metodom dodjeljivanja kvota razmjerno traženim količinama u podnesenim zahtjevima (metoda „istodobnog ispitivanja”);

(c)	metodom dodjeljivanja na temelju tradicionalnih trgovinskih obrazaca (metoda „tradicionalnih/novih gospodarskih subjekata”);

Članak 15.

Delegirane ovlasti

1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 42. s obzirom na:

(a)	uvjete i zahtjeve prihvatljivosti koje je subjekt dužan ispuniti prije podnošenja zahtjeva u okviru carinske kvote utvrđene u međunarodnom sporazumu kako je navedeno u članku 14. stavku 1.;

(b)	pravila za prijenos prava između subjekata te po potrebi ograničenja takvih prijenosa u sklopu upravljanja carinskim kvotama utvrđenim u međunarodnom sporazumu kako je navedeno u članku 14. stavku 1.;

(c)	odredbe koje sudjelovanje u carinskim kvotama utvrđenima u međunarodnom sporazumu iz članka 14. stavka 1. uvjetuju predočenjem uvozne dozvole i polaganjem jamstva;

(d)	posebna obilježja, uvjete ili ograničenja koji se primjenjuju na carinske kvote utvrđene u međunarodnom sporazumu kako je navedeno u članku 14. stavku 1.

2. Komisija u skladu s člankom 42. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se od nadležnih tijela države članice traži da, na zahtjev i nakon odgovarajuće provjere, izdaju dokument kojim se potvrđuje da proizvod ispunjava uvjete za korištenje posebne pogodnosti pri uvozu u treću zemlju.

Članak 16.

Provedbene ovlasti

1. Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje:

(a)	godišnje carinske kvote koje se po potrebi prikladno uvode tijekom godine i metodu primjene koja se koristi;

(b)

postupke za primjenu posebnih odredbi utvrđenih u međunarodnom sporazumu ili pravnom aktu kojim se donosi uvozni ili izvozni režim, osobito onima koji se tiču:

i.	jamstava koja se odnose na vrstu, podrijetlo i izvor proizvoda;

ii.	priznavanja svakog dokumenta koji se koristi za provjeru jamstava iz točke (-i.;

iii.	predočavanja dokumenta koji je izdala država izvoznica;

iv.	odredišta i uporabe proizvoda;

(c)	razdoblju valjanosti uvoznih dozvola koje je potrebno predočiti u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (c);

(d)	postupaka za polaganje jamstva u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (c) i njegovog iznosa;

(e)	uporabu uvoznih dozvola koje je potrebno predočiti u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (c) te po potrebi posebne mjere posebice u vezi s uvjetima za podnošenje zahtjeva za uvoz i dobivanje odobrenja u okviru carinske kvote;

(f)	zahtjevi za dokumentacijom;

(g)	potrebne mjere u vezi sa sadržajem, oblikom, izdavanjem i uporabom dokumenta iz članka 15. stavka 2.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

2. Komisija provedbenim aktima donesenim bez primjene postupka iz članka 44. stavaka 2. ili 3. kojima se:

(a)

upravlja procesom kojim se osigurava da se količine koje su dostupne u okviru carinske kvote ne premaše, posebice na način da se za svaki podneseni zahtjev, kada se dosegne dostupna količina, odredi koeficijent dodjeljivanja, odbiju podneseni zahtjevi na čekanju te, po potrebi, suspendira podnošenje zahtjeva;

(b)	preraspodjeljuju neiskorištene količine carinske kvote.

ODJELJAK III.

Zaštitne mjere

Članak 17.

Zaštitne mjere

1. Komisija, podložno stavku 3. ovog članka, donosi provedbene akte koji sadrže mjere zaštite od uvoza prerađenih poljoprivrednih proizvoda u Uniju. Radi osiguranja ujednačenosti zajedničke trgovinske politike, ti provedbeni akti moraju biti usklađeni s Uredbom (EZ) br. 260/2009 i (EZ) br. 625/2009. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

2. Osim ako je drugačije određeno u skladu s nekim drugim pravnim aktom Europskog parlamenta i Vijeća i nekim drugim pravnim aktom Vijeća, Komisija, podložno stavku 3. ovog članka, donosi provedbene akte koji sadrže mjere zaštite od uvoza prerađenih poljoprivrednih proizvoda u Uniju koje su predviđene međunarodnim sporazumom koji je Unija sklopila ili privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

3. Komisija mjere iz stavaka 1. i 2. može poduzeti na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu.

Kada Komisija primi zahtjev od države članice za donošenje provedbenih akata iz stavaka 1. ili 2. ili obaju, ona donosi provedbene akte koji sadrže njezinu odluku o tome u roku od pet radnih dana od primitka zahtjeva. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

4. Komisija u slučajevima hitnosti iz propisno opravdanih razloga koji se tiču zaštitnih mjera iz stavaka 1. i 2. odmah usvaja primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom navedenim u članku 44. stavku 3.

5. Ako Komisija želi opozvati ili izmijeniti zaštitne mjere usvojene na temelju stavaka od 1. do 4., ona donosi provedbene akte u tu svrhu. Ti provedbeni akti donose se u skladu s člankom 44. stavkom 2., osim u slučaju hitnosti na temelju propisno opravdanih razloga, u kojem se slučaju ti provedbeni akti donose u skladu s člankom 44. stavkom 3.

ODJELJAK IV.

Aktivno obogaćivanje

Pododjeljak I.

Aktivno obogaćivanje bez ispitivanja gospodarskih uvjeta

Članak 18.

Aktivno obogaćivanje poljoprivrednih proizvoda bez ispitivanja gospodarskih uvjeta

1. Kada se roba koja nije obuhvaćena Prilogom I. dobije iz poljoprivrednih proizvoda nabrojanih u Prilogu III. ovoj Uredbi aktivnim obogaćivanjem, smatra se da su gospodarski uvjeti iz članka 117. točke (c) Uredbe (EEZ) br. 2913/92 ispunjeni predočavanjem potvrde o aktivnom obogaćivanju za te proizvode.

2. Potvrde o aktivnom obogaćivanju izdaju se za poljoprivredne proizvode korištene u proizvodnji robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. u okviru količinskih ograničenja koje utvrdi Komisija.

Te se količine utvrđuju uravnoteženjem, s jedne strane, obveznih proračunskih ograničenja za izvozne subvencije za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. i, s druge strane, očekivanih zahtjeva za izvozne subvencije za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. te, posebice, vodeći računa o:

(a)	procijenjenom obujmu izvoza dotičnih robe koja nije obuhvaćena Prilogom I.;

(b)	stanju na tržištu Unije i na svjetskom tržištu relevantnih osnovnih proizvoda, po potrebi;

(c)	gospodarskim i regulatornim čimbenicima.

Količine se revidiraju u redovitim intervalima kako bi se uzele u obzir promjene gospodarskih i regulatornih čimbenika.

3. Države članice izdaju potvrde o aktivnom obogaćivanju navedene u stavku 1. svakom podnositelju zahtjeva za potvrdu koji ima poslovni nastan u Uniji, neovisno o mjestu podnositeljeva poslovnog nastana.

Potvrde o aktivnom obogaćivanju valjane su u cijeloj Uniji.

Članak 19.

Delegirane ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 42. s obzirom na:

(a)	popis poljoprivrednih proizvoda upotrijebljenih u proizvodnji robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. za koju se mogu izdati potvrde o aktivnom obogaćivanju;

(b)	prava koja proizlaze iz potvrde o aktivnom obogaćivanju i njezinih pravnih učinaka;

(c)	prijenos prava koja proizlaze iz potvrda o aktivnom obogaćivanju između subjekata;

(d)	pravila potrebna za pouzdanost i učinkovitost sustava potvrda o aktivnom obogaćivanju u vezi s autentičnošću potvrde, njezinim prijenosom ili ograničenjem mogućnosti prijenosa;

Članak 20.

Provedbene ovlasti

1. Komisija, prema potrebi, donosi provedbene akte u vezi s:

(a)	određivanjem količine poljoprivrednih proizvoda za koje se mogu izdati potvrde o aktivnom obogaćivanju na temelju članka 18. stavka 2.;

(b)	formatom i sadržajem zahtjeva za potvrde o aktivnom obogaćivanju;

(c)	formatom, sadržajem i razdobljem valjanosti potvrda o aktivnom obogaćivanju;

(d)	potrebnom dokumentacijom i postupkom za podnošenje zahtjeva i izdavanje potvrda o aktivnom obogaćivanju;

(e)	upravljanjem država članica potvrdama o aktivnom obogaćivanju;

(f)	postupcima vezanim uz administrativnu pomoć među državama članicama;

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

2. Kod podnošenja zahtjeva za količine koje premašuju količine utvrđene u skladu sa stavkom 1. točkom (a), Komisija može provedbenim aktima donesenima bez primjene postupka iz članka 44. stavaka 2. ili 3. ograničiti količine za koje se mogu izdati potvrde o aktivnom obogaćivanju, odbiti količine za koje je podnesen zahtjev za potvrde o aktivnom obogaćivanju te suspendirati podnošenje zahtjeva za potvrde o aktivnom obogaćivanju za dotične proizvode.

Pododjeljak II.

Obustava postupaka aktivnog obogaćivanja

Članak 21.

Obustava postupaka aktivnog obogaćivanja za ovalbumin i laktalbumin

1. Kada je tržište Unije poremećeno ili bi se moglo poremetiti zbog postupaka aktivnog obogaćivanja, Komisija može, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, donijeti provedbene akte kojima potpuno ili djelomično suspendira uporabu postupaka aktivnog obogaćivanja za ovalbumin i laktalbumin. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

Kada Komisija primi zahtjev od države članice za donošenje provedbenih akata iz prvog podstavka, ona donosi provedbene akte koji sadrže njezinu odluku o tome u roku od pet radnih dana od primitka zahtjeva. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

2. Komisija u slučajevima hitnosti iz propisno opravdanih razloga donosi odmah primjenjive provedbene akte koji se odnose na obustavu koja je navedena u stavku 1. u skladu s postupkom navedenim u članku 44. stavku 3.

POGLAVLJE III.

IZVOZ

ODJELJAK I.

Izvozne subvencije

Članak 22.

Prihvatljiva roba i proizvodi

1. Ako se izvozi roba koja nije navedena u Prilogu I., poljoprivredni proizvodi navedeni u članku 196. stavku 1. točki (a) podtočkama i., ii., iii., v. i vii. Uredbe (EU) br. 1308/2013, koji su upotrijebljeni u proizvodnji navedene robe koja nije navedena u Prilogu I., ispunjavaju uvjete za izvozne subvencije na temelju članka 196. te Uredbe, kako je utvrđeno u Prilogu II. ovoj Uredbi, te se primjenjuje članak 196. stavak 1. točka (b) i stavci 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1308/2013.

2. Izvozne subvencije iz stavka 1. ne odobravaju se za sljedeće:

(a)	uvezenu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. za koju se smatra da je u slobodnom prometu u skladu s člankom 29. UFEU-a te koja se ponovno izvozi;

(b)	uvezenu roba koja nije obuhvaćena Prilogom I. za koju se smatra da je u slobodnom prometu u skladu s člankom 29. UFEU-a, a koja se izvozi nakon prerađivanja ili ugrađivanja u drugu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.;

(c)	uvezene žitarice, riža, mlijeko i mliječni proizvodi ili jaja za koje se smatra da su u slobodnom prometu u skladu s člankom 29. UFEU-a, a koji se izvoze nakon prerađivanja ili ugrađivanja u robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

Članak 23.

Određivanje izvoznih subvencija

1. Izvozne subvencije navedene u članku 22. određuju nadležna tijela država članica na temelju sastava izvezene robe i stopa izvoznih subvencija određenih za svaki osnovni proizvod od kojeg je sastoji izvezena roba.

2. Radi određivanja izvoznih subvencija, proizvodi navedeni u članku 196. stavku 1. točki (a) podtočkama i., ii., iii., v. i vii. Uredbe (EU) br. 1308/2013 koji nisu navedeni u Prilogu III. ovoj Uredbi izjednačavaju se s osnovnim proizvodima ili proizvodima dobivenim prerađivanjem osnovnih proizvoda.

Članak 24.

Horizontalna pravila i stope izvoznih subvencija

1. Horizontalna pravila o izvoznim subvencijama za poljoprivredne proizvode utvrđena u članku 199. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1308/2013 primjenjuju se na robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

2. Poduzimaju se mjere u skladu s člankom 198. Uredbe (EU) br. 1308/2013 i člankom 13. Uredbe (EU) br. 1370/2013 za utvrđivanje stopa izvoznih subvencija za osnovne proizvode.

3. Radi izračuna izvoznih subvencija, poljoprivredni proizvodi navedeni u članku 196. stavku 1. točki (a) podtočkama i., ii., iii., v. i vii. Uredbe (EU) br. 1308/2013, koji nisu navedeni u Prilogu III. ovoj Uredbi te koji proizlaze iz osnovnih proizvoda ili proizvoda dobivenih prerađivanjem osnovnih proizvoda ili su izjednačeni s njima u skladu s člankom 23. stavkom 2. pretvaraju se u osnovne proizvode.

Članak 25.

Potvrde u pogledu izvoza posebne robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. na posebna odredišta

Kada to zahtijeva međunarodni sporazum koji je Unija sklopila ili privremeno primjenjuje u skladu s člankom 218. UFEU-a, nadležna tijela dotične države članice na zahtjev dotične strane izdaju potvrdu u kojoj se navodi je li isplaćena izvozna subvencija za posebnu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. koja je izvezena na posebna odredišta.

Članak 26.

Delegirane ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 42. s obzirom na:

(a)	pravila za značajke robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. namijenjene izvozu te poljoprivrednih proizvoda upotrijebljenih za njihovu proizvodnju;

(b)	pravila za određivanje izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode koji su izvezeni nakon prerađivanja u robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.;

(c)	pravila za dokaze koji su potrebni za dokazivanje sastava izvezene robe koja nije obuhvaćena Prilogom I.;

(d)	pravila koja zahtijevaju deklaraciju o uporabi određenih uvezenih poljoprivrednih proizvoda;

(e)

pravila za izjednačavanje poljoprivrednih proizvoda koji su navedeni u članku 196. stavku 1. točki (a) podtočkama i., ii., iii., v. i vii. Uredbe (EU) br1308/2013, a nisu navedeni u Prilogu III. ovoj Uredbi s osnovnim proizvodima te za određivanje referentne količine svakog od tih osnovnih proizvoda;

(f)	primjenu horizontalnih pravila o izvoznim subvencijama za poljoprivredne proizvode donesenih sukladno članku 202. Uredbe (EU) br. 1308/2013 za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.;

Članak 27.

Provedbene ovlasti

Komisija, prema potrebi, donosi provedbene akte za:

(a)	primjenu stopa subvencije kod kojih se za izračun izvoznih subvencija trebaju u obzir uzeti značajke komponenti proizvoda navedenih u točki (c) ovog članka te robe koja nije obuhvaćena Prilogom I.;

(b)

izračun izvoznih subvencija za:

i.	osnovne proizvode;

ii.	proizvode nastale preradom osnovnih proizvoda;

iii.	proizvode izjednačene s proizvodima iz točaka i. ili ii.;

(c)	izjednačavanje proizvoda iz točke (b) podtočaka ii. i iii. koji su navedeni u članku 196. stavku 1. točki (a) podtočkama i., ii., iii., v. i vii. Uredbe (EU) br. 1308/2013 koji nisu navedeni u Prilogu III. ovoj Uredbi s osnovnim proizvodima;

(d)	određivanje, za svaki od osnovnih proizvoda, referentne količine koja služi kao osnova za određivanje izvoznih subvencija na osnovi stvarne količine proizvoda koja je korištena u proizvodnji robe koja se izvozi ili na fiksnoj osnovi, kako je utvrđeno u Prilogu II.;

(e)	podnošenje prijava, izdavanje i upravljanje potvrdama iz članka 25.;

(f)	postupanje u slučaju nestanka proizvoda i količinskih gubitaka tijekom postupka proizvodnje te postupanje s nusproizvodima;

(g)	postupke za prijavljivanje i dokaze potrebne za dokazivanje sastava izvezenih robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. koji su potrebni za provedbu sustava izvoznih subvencija;

(h)	pojednostavljene dokaze potrebne za dokazivanje dolaska na odredište u slučaju da se subvencije razlikuju prema odredištu;

i.	primjenu horizontalnih odredbi o izvoznim subvencijama za poljoprivredne proizvode donesenih sukladno članku 203. Uredbe (EU) br. 1308/2013 za izvozne subvencije za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.;

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

ODJELJAK II.

Potvrde o subvencijama

Članak 28.

Potvrde o subvencijama

1. Izvozne subvencije za poljoprivredne proizvode ugrađene u robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. odobravaju se ako se podnese zahtjev za izvozne subvencije te predoči potvrda o subvenciji koja je vrijedila u trenutku izvoza.

Mali izvoznici, uključujući imatelje potvrda o subvencijama, koji podnose zahtjev za ograničene iznose izvoznih subvencija koji su premali da bi bili obuhvaćeni potvrdom o subvencijama, koji ne ugrožavaju sukladnost s proračunskim ograničenjima, izuzimaju se od predočavanja potvrde o subvenciji. Ta izuzeća ne prelaze ukupan iznos dodijeljen malim izvoznicima.

2. Države članice izdaju potvrdu o subvenciji svakom podnositelju zahtjeva za potvrdu o subvenciji koji ima poslovni nastan u Uniji, neovisno o mjestu poslovnog nastana podnositelja zahtjeva. Potvrde o subvencijama valjane su u cijeloj Uniji.

Članak 29.

Primjenjive stope subvencija

1. Stopa primijenjene subvencije je stopa koja se primjenjuje na dan na koji carinske vlasti prihvate deklaraciju o izvozu za robe koja nije obuhvaćena Prilogom I., osim ako je zahtjev podnesen u skladu sa stavkom 2. da je stopa subvencije određena unaprijed.

2. Zahtjev za određivanje stope subvencije unaprijed može se podnijeti prilikom podnošenja zahtjeva za potvrdu o subvenciji, na dan izdavanja potvrde o subvenciji ili u bilo kojem trenutku nakon tog dana, ali prije isteka razdoblja valjanosti potvrde o subvenciji.

3. Stopa se određuje unaprijed prema stopi važećoj na dan podnošenja zahtjeva za određivanje stope unaprijed. Stope subvencije koje su određene unaprijed primjenjuje se od tog dana na sve stope subvencije obuhvaćene potvrdom o subvenciji.

4. Izvozne subvencije robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. odobravaju se na temelju:

(a)	stopa subvencije koje treba primijeniti u skladu sa stavkom 1. za osnovne proizvode ugrađene u tu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. ako stope subvencija nisu unaprijed određene; ili

(b)	stopa subvencija, određenih unaprijed u skladu s stavkom 3. za osnovne proizvode ugrađene u tu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

Članak 30.

Sigurnost u vezi s potvrdama o subvencijama

1. Izdavanje potvrda o subvenciji podliježe polaganju osiguranja kojim se jamči da će gospodarski subjekt nadležnim tijelima dotične države članice podnijeti zahtjev za izvozne subvencije u vezi s izvozom robe, koja nije obuhvaćena Prilogom I., koji je izvršen tijekom razdoblja valjanosti potvrde o subvenciji.

2. Jamstvo se oduzima u cijelosti ili djelomično ako zahtjev za izvoznu subvenciju nije podnesen ili je podnesen samo djelomično u vezi s izvozom koji je izvršen u razdoblju valjanosti potvrde o subvenciji.

Neovisno o prvom podstavku, jamstvo se ne oduzima:

(a)	ako roba zbog više sile nije bila izvezena ili je bila izvezena djelomično, ili ako nije podnesen zahtjev za izvoznu subvenciju ili je podnesen samo djelomično;

(b)	ako su iznosi izvozne subvencije za koje nije podnesen zahtjev u okviru razine tolerancije.

Članak 31.

Delegirane ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 42. o:

(a)

pravilima o pravima i obvezama koja proizlaze iz potvrda o subvenciji, uključujući jamstvo, podložno ispunjenju svih uvjeta, da će izvozne subvencije biti plaćene te obvezu podnošenja zahtjeva za izvozne subvencije za poljoprivredne proizvode izvezene nakon prerade u robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.;

(b)	pravilima o prijenosu potvrde o subvenciji ili ograničenju tog prijenosa;

(c)	slučajevima i situacijama u kojima se sukladno članku 28. stavku 1. ne zahtijeva predočavanje potvrde o subvenciji, vodeći računa o svrsi operacije, dotičnim iznosima i ukupnom iznosu koji se može odobriti malim izvoznicima;

(d)	slučajevima i situacijama u kojima se, odstupajući od članka 30., polaganje jamstva ne zahtijeva

(e)	pravilima o toleranciji iz članka 30. stavka 2., drugog podstavka, točke (b), uzimajući u obzir potrebu za poštovanjem proračunskih ograničenja;

Članak 32.

Provedbene ovlasti

1. Komisija, prema potrebi, donosi provedbene akte u vezi s:

(a)	podnošenjem, formatom i sadržajem zahtjeva za potvrdu o subvenciji;

(b)	formatom, sadržajem i razdobljem valjanosti potvrde o subvenciji;

(c)	postupkom za podnošenje zahtjeva, kao i postupkom za izdavanje potvrda o subvenciji te postupkom za njihovu uporabu;

(d)	postupkom za polaganje osiguranja i njegovim iznosom;

(e)	razinom tolerancije iz članka 30. drugog podstavka točke(b) uzimajući u obzir potrebu za poštovanje proračunskih ograničenja;

(f)	sredstvima za dokazivanje ispunjenja obveza koje proizlaze iz potvrda o subvenciji;

(g)	načinom na koji države članice postupaju s potvrdama o subvenciji i razmjenom informacija koje su potrebne za upravljanje sustavom, uključujući postupke u vezi s posebnom administrativnom pomoći između država članica;

(h)	određivanjem ukupnog iznosa dodijeljenog malim izvoznicima i pojedinačnog praga izuzeća od predočavanja potvrda o subvencijama u skladu s člankom 28. stavkom 1. drugim podstavkom;

i.	izdavanjem zamjenskih potvrda o subvenciji i njihovih duplikata.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

2. Ako se zahtijevaju iznosi koji prelaze raspoložive iznose utvrđene na osnovi obveza koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om, Komisija može donijeti provedbene akte bez primjene postupka iz članka 44. stavaka 2. ili 3., kojima se ograničuju iznosi za koje se mogu izdati potvrde o subvencijama, odbijaju iznosi za koje je podnesen zahtjev u vezi s potvrdama o subvencijama ili suspendira podnošenje zahtjeva za potvrde o subvencijama.

ODJELJAK III.

Druge mjere u vezi s izvozom

Članak 33.

Druge mjere u vezi s izvozom

1. Ako se u skladu s Uredbom (EU) br. 1308/2013 mjere za izvoz poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu III. donesu u obliku pristojbi ili naknada, i ako izvoz robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. s visokim sadržajem tog poljoprivrednog proizvoda vjerojatno će ograničavati postizanje cilja tih mjera, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 42. ove Uredbe o istovrsnim mjerama u odnosu na tu robu koja nije obuhvaćena Prilogom I., pod uvjetom da ti provedbeni budu usklađeni sa svim obvezama koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma sklopljenih u skladu s UFEU-om. Ti provedbeni akti donose se samo ako se postojeće mjere koje su dostupne na temelju Uredbe (EU) br. 1308/2013 pokažu nedovoljnim.

Ako u slučajevima iz prvog podstavka to zahtijevaju neodloživi hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog stavka primjenjuje se postupak iz članka 43.

Ti nužni razlozi hitnosti mogu uključivati potrebu za poduzimanjem hitnih mjera kako bi se riješio ili spriječio tržišni poremećaj ako se opasnost od tržišnih poremećaja pojavila tako brzo ili neočekivano da su hitne mjere nužne za učinkovito i djelotvorno rješavanje situacije, ili gdje bi mjere spriječile da se takve opasnosti od tržišnih poremećaja pojave, nastave ili pretvore u ozbiljnije ili dugotrajnije poremećaje, ili gdje bi odgađanje poduzimanja hitnih mjera moglo uzrokovati ili pogoršati poremećaje ili bi povećalo opseg mjera koje bi kasnije bile potrebne za rješavanje opasnosti ili poremećaja, ili bi štetilo proizvodnji ili tržišnim uvjetima.

2. Komisija, prema potrebi, donosi provedbene akte kojima se utvrđuju postupci i tehničke kriterije za primjenu stavka 1.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

POGLAVLJE IV.

MJERE KOJE SE ODNOSE NA UVOZ I IZVOZ

Članak 34.

Neposredno ujednačavanje u povlaštenoj trgovini

1. Ako je tako predviđeno međunarodnim sporazumom koji je Unija sklopila ili ga privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om, carina koja se primjenjuje na uvoz poljoprivrednih proizvoda može se zamijeniti iznosom utvrđenim na temelju razlike između poljoprivrednih cijena u Uniji i cijena u dotičnoj zemlji ili regiji, ili iznosom kojim se ujednačava zajednički utvrđena cijena za dotičnu zemlju ili regiju.

U tom slučaju iznosi koji su plativi za izvoz u dotičnu zemlju ili regiju određuju se zajednički i na istoj osnovi kao i poljoprivredna komponenta uvozne carine pod uvjetima utvrđenima u sporazumu.

2. Komisija, prema potrebi, donosi provedbene akte za:

(a)	određivanje važeće carine iz stavka 1. i povezanih iznosa koji se plaćaju za izvoz u dotičnu zemlju ili regiju;

(b)	osiguravanje da se prerađeni poljoprivredni proizvodi namijenjeni izvozu na temelju povlaštenog aranžmana u stvarnosti ne izvoze na temelju nepovlaštenog aranžmana, ili obrnuto.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

Članak 35.

Metode analize

1. U svrhu trgovinskih aranžmana iz ove Uredbe, ako se za prerađene poljoprivredne proizvode ili robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. tako zahtijeva, značajke i sastav tih proizvoda i robe utvrđuju se analizom njihovih sastavnih elemenata.

2. Komisija, prema potrebi, donosi provedbene akte u vezi s proizvodima i robom iz stavka 1. o:

(a)	metodama kvalitativne i kvantitativne analize;

(b)	tehničkim odredbama potrebnim za njihovo utvrđivanje;

(c)	postupcima za njihovu klasifikaciju KN.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

Članak 36.

Prilagodba ove Uredbe

U skladu s člankom 42. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)

prilagodbi Priloga od I. do V., uključujući brisanje prerađenih poljoprivrednih proizvoda i robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. te uključivanje novih prerađenih poljoprivrednih proizvoda i robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. u međunarodne sporazume koje je Unija sklopila ili ih privremeno primjenjuje u skladu s UFEU-om;

(b)	prilagodbi članka 2. točaka i. do (l), članka 26. i Priloga od I. do V. izmjena Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 2658/87.

Članak 37.

Razmjena informacija

1. Kad je to potrebno za provedbu ove Uredbe, države članice Komisiji pružaju, na zahtjev, sljedeće informacije:

(a)	uvoz prerađenih poljoprivrednih proizvoda;

(b)	izvoz robe koja nije obuhvaćena Prilogom I.;

(c)	zahtjevi za potvrde o aktivnom obogaćivanju za poljoprivredne proizvode iz članka 18., njihovo izdavanje i uporaba;

(d)	zahtjevi za potvrde o subvenciji te njihovo izdavanje i uporaba iz članka 28. stavka 1.;

(e)	isplate i povrat izvoznih subvencija za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I. iz članka 22. stavka 1.;

(f)	usvojene administrativne provedbene mjere;

(g)	druge relevantne informacije.

Ako se zahtjev za izvozne subvencije podnese u drugoj državi članici, u kojoj je proizvedena ta roba koja nije obuhvaćena Prilogom I., tu se državu članicu na njezin zahtjev obavještava o informacijama o proizvodnji i sastavu robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. iz točke (e).

2. Komisija može svim državama članicama proslijediti o informacije koje su joj predane u skladu sa stavkom 1. točkama od (a) do (g).

3. Kako bi se osigurao integritet informacijskih sustava te osigurala autentičnost i čitljivost dokumenata i povezanih prenesenih podataka, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 42. kojima se utvrđuju:

(a)	narav i vrsta informacija o kojima se obavještava u skladu sa stavkom 1.;

(b)	kategorije podataka koji se trebaju obraditi, maksimalne garantne rokove te svrha prerađivanja, osobito u slučaju objave takvih podataka i njihova prijenosa u treće zemlje;

(c)	pravo na pristup informacijama ili informacijskom sustavu koji su dostupni, uzimajući u obzir poslovnu tajnu i povjerljivost;

(d)	uvjete podložno kojima se trebaju objavljivati informacije.

4. Komisija može donijeti provedbene akte potrebne za primjenu ovog članka, u vezi s:

(a)	načinima priopćavanja;

(b)	pojedinostima o informacijama o kojima se treba obavještavati;

(c)	mjerama za upravljanje informacijama o kojima se obavještava, kao i za sadržaj, oblik, vrijeme, učestalost i rokove za obavještavanje;

(d)

mjerama za slanje informacija i dokumenata ili njihovo stavljanje na raspolaganje državama članicama, Europskom parlamentu, Vijeću, međunarodnim organizacijama, nadležnim tijelima u trećim zemljama ili javnosti, pri čemu se jamči zaštita osobnih podataka i legitimnog interesa poduzeća za zaštitu njihovih poslovnih tajni.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

Članak 38.

Obrada i zaštita osobnih podataka

1. Države članice i Komisija prikupljaju osobne podatke u svrhe utvrđene u članku 37. stavku 1. i ne obrađuju te podatke na način koji prelazi te svrhe.

2. Ako su osobni podaci obrađeni u svrhe navedene u članku 37. stavku 1., oni su anonimni i obrađeni jedino u sažetom obliku.

3. Osobni podaci obrađuju se u skladu s pravilima Direktive 94/46/EZ i Uredbe (EZ) br. 45/2001. Posebno, takvi podaci ne pohranjuju se u obliku koji omogućuje identificiranje pojedinaca na koje se odnose podaci duže nego što je potrebno za svrhe za koje su prikupljeni ili za koje se dalje obrađuju, uzimajući u obzir minimalna razdoblja zadržavanja utvrđena važećim nacionalnim pravom i pravom Unije.

4. Države članice obavješćuju pojedince na koje se odnose podaci da njihove osobne podatke mogu obraditi nacionalna tijela ili tijela Unije u skladu sa stavkom 1. i da u tom smislu uživaju prava utvrđena u pravilima o zaštiti podataka u Direktivi 95/46/EZ i Uredbi (EZ) br. 45/2001.

Članak 39.

Zanemarive količine

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 42. o pragovima ispod kojih se države članice mogu suzdržati od podnošenja zahtjeva za iznose koji se mogu naplatiti ili odobriti u skladu s člancima 3., 5., 10., 22. i 34. Prag se postavlja na razinu ispod koje bi administrativni trošak podnošenja zahtjeva za te iznose bio nerazmjeran naplaćenim ili odobrenim iznosima.

Članak 40.

Jamstva, pregledi, provjere, nadzor i kazne

1. Ako je potrebno, horizontalna pravila o jamstvima, pregledima, provjerama, nadzoru i kaznama i o uporabi EURA utvrđena člancima 58. do 66, 79. do 88. i člancima 105. do 108. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te pravni akti doneseni na temelju njih primjenjuju se mutatis mutandis na uvozne dozvole i carinske kvote za prerađene poljoprivredne proizvode i na izvozne subvencije i potvrde o subvencijama za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 42. o pravilima kojima se po potrebi prilagođavaju odredbe donesene na osnovi članaka iz stavka 1. za potrebe ove Uredbe.

3. Komisija, prema potrebi, donosi provedbene akte u vezi s potrebnim mjerama za primjenu odredaba donesenih na osnovi članaka iz stavka 1. za potrebe ove Uredbe. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 44. stavka 2.

Članak 41.

Međunarodne obveze i važeći standardi

Kad donosi delegirane akte i provedbene akte Komisija uzima u obzir međunarodne obveze Unije i važeće socijalne i ekološke standarde Unije te standarde Unije u području dobrobiti životinja, potrebu za nadzorom razvoja trgovinskog i tržišnog kretanja, potrebu za dobrim upravljanjem tržištem i potrebu za smanjenjem administrativnog opterećenja.

POGLAVLJE V.

DELEGIRANJE OVLASTI I POSTUPAK U ODBORU

Članak 42.

Postupak delegiranja

1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članaka 8., 12., 15., 19., 26. i 31., članka 33. stavka 1., članka 36., članka 37. stavka 3.,članka 39. i članka 40. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od sedam godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 8., 12., 15., 19., 26., 31., članka 33. stavka 1., članka 36., članka 37. stavka 3., članka 39. i članka 40.a stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen u skladu s člancima 8., 12., 15., 19., 26. i 31., člankom 33. stavkom 1., člankom 36., člankom 37. stavkom 3., člankom 39. i člankom 40. stavkom 2. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 43.

Hitni postupak

1. Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije iznesen nijedan prigovor u skladu sa stavkom 2. U obavijesti o delegiranom aktu donesenom na temelju ovog članka upućenoj Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na neki delegirani akt koji je donesen na temelju ovog članka u skladu s postupkom iz članka 42. stavka 5. U tom slučaju Komisija bez odgode stavlja akt izvan snage nakon što su je Europski parlament ili Vijeće obavijestili o odluci o ulaganju prigovora.

Članak 44.

Postupak u odboru

1. Za potrebe članka 13., članka 17. stavaka 1., 2., 4. i 5., članka 20 stavka 1., članka 28., članka 32. stavka 1., članka 33. stavka 2., članka 34. stavka 2. i članka 37. stavka 4. te, u pogledu prerađenih poljoprivrednih proizvoda osim ovalbumina i laktalbumina, za potrebe članka 5. stavaka 1. i 5. te članka 16. stavka 1. i, u pogledu uvoznih dozvola i tarifnih kvota za prerađene poljoprivredne proizvode osim ovalbumina i laktalbumina te izvozne subvencije i potvrde o subvencijama za robu koja nije obuhvaćena Prilogom I., za potrebe članka 40. stavka 3., Komisiji pomaže odbor nazvan Odbor za horizontalna pitanja u vezi s trgovinom prerađenim poljoprivrednim proizvodima koji nisu obuhvaćeni Prilogom I. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Za potrebe članka 9. stavka 1. i članka 21. stavaka 1. i 2., u vezi s ovalbuminom i laktalbuminom, za potrebe članka 5. stavaka 1. i 5. te članka 16. stavka 1. i, u pogledu uvoznih dozvola i tarifnih kvota za ovalbumin i laktalbumin, za potrebe članka 40. stavka 3., Komisiji pomaže Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda uspostavljen člankom 229. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Za potrebe članka 35. stavka 2., Komisiji pomaže Odbor za carinski kodeks uspostavljen člankom 247.a Uredbe (EEZ) br. 2913/92. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

4. Ako se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, taj se postupak prekida bez ishoda ako u roku za dostavu mišljenja predsjednik odbora tako odluči ili najmanje četvrtina članova odbora to zatraži.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 45.

Stavljanje izvan snage

Stavljaju se izvan snage Uredbe (EZ) br. 614/2009 i (EZ) br. 1216/2009.

Upućivanja na uredbe stavljene izvan snage shvaćaju se kao upućivanja na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VI.

Članak 46.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u 16. travnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 90.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 11. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. travnja 2014.

(3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1216/2009 od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju trgovinskih aranžmana primjenjivih na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda (SL L 328, 15.12.2009., str. 10.).

(4) Uredba Vijeća (EZ) br. 614/2009 od 7. srpnja 2009. o zajedničkom trgovinskom sustavu za ovalbumin i laktalbumin (SL L 181, 14.7.2009., str. 8.).

(5) Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.).

(6) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i stavljanju izvan snage Uredaba Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(7) Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str. 1.).

(8) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o uspostavljanju Carinskog zakonika zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.).

(9) Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredbi za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o uspostavljanju Carinskog zakonika zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1.).

(10) Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o uspostavljanju Carinskog zakonika Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).

(11) Uredba Vijeća (EU) br. 1370/2013 od 16. prosinca 2013. o utvrđivanju mjera za određivanje određenih potpora i subvencija vezanih uz zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda (SL L 346, 20.12.2013., str. 12.).

(12) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.).

(13) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka i slobodno kretanje takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(14) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka od strane institucija i tijela Zajednice i slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(15) Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (SL L 347, 20.12.2013., str. 549.).

(16) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(17) Uredba Vijeća (EZ) br. 625/2009 od 7. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 185, 17.7.2009., str. 1.).

(18) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(19) Uredba Komisije (EU) br. 578/2010 od 29. lipnja 2010. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1216/2009 u vezi sa sustavom odobravanja izvoznih subvencija za određene poljoprivredne proizvode koji se izvoze u obliku robe koja nije obuhvaćena Prilogom I. Ugovoru, te kriterijima za utvrđivanje iznosa takvih subvencija (SL L 171, 6.7.2010., str. 1.).

(20) Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1.).

PRILOG I.

Prerađeni poljoprivredni proizvodi iz članka 2. točke (b)

Tablica 1.

Prerađeni poljoprivredni proizvodi za koje se uvozna carina sastoji od ad valorem carine i poljoprivredne komponente koja koji dio ad valorem carine, kako je navedeno u članku 3. stavku 1.

Oznaka KN	Naziv
ex 0403	Mlaćenica, kiselo mlijeko i vrhnje, jogurt, kefir i ostalo fermentirano ili zakiseljeno mlijeko i vrhnje, koncentrirani ili nekoncentrirani, sadrži dodani šećer ili ne ili druga sladila, aromatizirani ili sadrži dodano voće, orašaste plodove ili kakao:
0403 10 51 do 0403 10 99	Jogurt, aromatizirani ili sadrži dodano voće, orašaste plodove ili kakao
0403 90 71 do 0403 90 99	Ostalo, aromatizirano ili sadrži dodano voće, orašaste plodove ili kakao
0405 20 10 i 0405 20 30	Mliječni namazi s masenim udjelom masti 39 % ili većim, ali ne većim od 75 %
0710 40 00	Kukuruz šećerac (nekuhani ili kuhan u pari ili vodi), zamrznut
0711 90 30	Kukuruz šećerac privremeno konzerviran (na primjer sumpornim dioksidom, u slanoj vodi, u sumpornoj vodi ili drugim otopinama za konzerviranje), ali u tom stanju neprikladno za neposrednu potrošnju
ex 1517	Margarin; jestive mješavine ili pripravci od masti ili ulja životinjskog ili biljnog podrijetla ili od frakcija različitih masti ili ulja iz poglavlja 15., osim jestivih masti ili ulja ili njihovih frakcija iz tarifnog broja 1516 :
1517 10 10	Margarin, isključujući tekući margarin, koji sadrži maseni udio mliječnih masti veći od 10 %, ali ne veći od 15 %
1517 90 10	Ostalo, sadrži maseni udio mliječnih masti veći od 10 % ali ne veći od 15 %
1702 50 00	Kemijski čista fruktoza
ex 1704	Konditorski proizvodi od šećera (slatkiši) (uključujući bijelu čokoladu), koji ne sadrže kakao, osim ekstrakta slatkog korijena koji sadrži maseni udio saharoze veći od 10 %, ali ne sadrži druge dodatke, koji su obuhvaćeni KN oznakom 1704 90 10
1806	Čokolada i ostali prehrambeni proizvodi koji sadrže kakao
Ex19 01	Sladni ekstrakt; prehrambeni proizvodi od brašna, prekrupe, krupice, škroba ili sladnog ekstrakta, koji ne sadrže kakao ili sadrže maseni udio kakaa manji od 40 % računano na potpuno odmašćenoj osnovi, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu; prehrambeni proizvodi od robe iz tarifnih brojeva 0401 do 0404 , koji ne sadrže kakao ili sadrže maseni udio kakaa manji od 5 %, računano na potpuno odmašćenoj osnovi, koji nisu spomenuti ni uključeni na drugom mjestu, osim proizvoda s oznakom KN 1901 90 91
ex 1902	Tjestenina, kuhana ili nekuhana ili punjena (mesom ili drugim tvarima) ili drukčije pripremljena, kao što su špageti, makaroni, rezanci, lazanje, njoki, ravioli, kaneloni; kuskus, pripremljen ili nepripremljen, osim punjene tjestenine obuhvaćene oznakama KN 1902 20 10 i 1902 20 30
1903 00 00	Tapioka i nadomjesci tapioke pripremljeni od škroba, u obliku pahuljica, zrnaca, kuglica ili sličnih oblika
1904	Prehrambeni proizvodi dobiveni bubrenjem ili prženjem žitarica ili proizvoda od žitarica (na primjer, kukuruzne pahuljice); žitarice (osim kukuruza) u zrnu ili u obliku pahuljica ili drukčije obrađenih zrna (osim brašna, prekrupe i krupice), pretkuhane ili drukčije pripremljene, nespomenute niti uključene na drugom mjestu
1905	Kruh, kolači, keksi i ostali pekarski proizvodi, neovisno sadrže li kakao ili ne; hostije, prazne kapsule vrsta pogodnih za farmaceutsku uporabu, pečatne oblate, rižin papir i slični proizvodi
2001 90 30	Kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata), pripremljen ili konzerviran u octu ili octenoj kiselini
2001 90 40	Jam, slatki krumpir i slični jestivi dijelovi biljaka koji sadrže maseni udio škroba 5 % ili više, pripremljeni ili konzervirani u octu ili octenoj kiselini
2004 10 91	Krumpir u obliku brašna, krupice ili pahuljica, pripremljen ili konzerviran na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, zamrznut, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006
2004 90 10	Kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata) pripremljen ili konzerviran na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, zamrznut, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006 :
2005 20 10	Krumpir u obliku brašna, krupice ili pahuljica, pripremljen ili konzerviran na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, nezamrznut, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006
2005 80 00	Kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata) pripremljen ili konzerviran na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, nezamrznut, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006 :
2008 99 85	Kukuruz, osim kukuruza šećerca (Zea mays var. saccharata), drukčije pripremljen ili konzerviran, koji ne sadrži dodani alkohol ili šećer
2008 99 91	Jam, slatki krumpir i slični jestivi dijelovi biljaka, koja sadrže maseni udio škroba 5 % ili veći, pripremljen ili konzerviran na drugi način, i koja ne sadrže dodani alkohol ili šećer
2101 12 98	Pripravci na osnovi kave
2101 20 98	Pripravci na osnovi čaja ili mate-čaja
2101 30 19	Prženi nadomjesci kave, osim pržene cikorije
2101 30 99	Ekstrakti, esencije i koncentrati prženih nadomjestaka kave, osim onih od pržene cikorije
2102 10 31 i 2102 10 39	Pekarski kvasac, suh ili svježi
2105 00	Sladoled i drugi jestivi ledeni proizvodi, neovisno sadrže li kakao ili ne
ex 2106	Prehrambeni proizvodi koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu osim onih obuhvaćenih oznakom KN 2106 10 20 , 2106 90 20 i 2106 90 92 , te osim aromatiziranih ili obojenih šećernih sirupa
2202 90 91 , 2202 90 95 i 2202 90 99	Druga bezalkoholna pića, osim voćnih sokova ili sokova od povrća iz tarifnog broja 2009, koja sadrže proizvode iz tarifnih oznaka od 0401 do 0404 ili masti dobivene od proizvoda iz tarifnih oznaka od 0401 do 0404
2905 43 00	Manitol
2905 44	D-glucitol (sorbitol)
3302 10 29	Mješavine mirisnih tvari i mješavine (uključujući alkoholne otopine) na osnovi jedne ili više tih tvari, te drugi pripravci na osnovi mirisnih tvari, za uporabu u proizvodnji pića, koje sadrže sve mirisne tvari svojstvene za određenu vrstu pića, sa sadržajem alkohola manjim od 0,5 %, osim onih s oznakom KN 3302 10 21
3501	Kazeini, kazeinati i ostali kazeinski derivati; kazeinska ljepila
ex 3505 10	Dekstrini i drugi modificirani škrobovi, isključujući esterificirane ili eterificirane škrobove s oznakom KN 3505 10 50
3505 20	Ljepila na osnovi škrobova ili dekstrina ili drugih modificiranih škrobova
3809 10	Sredstva za doradu, nosači bojila, sredstva za ubrzavanje bojenja i fiksiranje bojila ili drugi proizvodi i pripravci (npr. sredstva za apreturu i nagrizanje), koji se upotrebljavaju u tekstilnoj, papirnoj, kožarskoj i sličnim industrijama, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu
3824 60	Sorbitol i drugo osim iz podbroja 2905 44

Tablica 2.

Prerađeni poljoprivredni proizvodi za koje se uvozna carina sastoji od ad valorem carine, uključujući poljoprivrednu komponentu ili posebnu carinu, kako je navedeno u članku 3. stavku 2.

Oznaka KN	Naziv
ex 0505	Kože i drugi dijelovi od ptica, s perjem i paperjem, perje i dijelovi perja (neovisno imaju li obrezane rubove ili ne) te paperje, dalje neobrađeni osim čišćeni, dezinficirani ili pripremljeni za konzerviranje; prah i otpaci perja ili dijelova perja:
0505 10 90	Vrsta perja koja se upotrebljava za punjenje i paperje, osim sirovog
0505 90 00	Ostalo
0511 99 39	Prirodne spužve životinjskog podrijetla, osim sirovih
ex 1212 29 00	Morske alge i ostale alge, svježe, rashlađene, zamrznute ili suhe, mljevene ili nemljevene, neprikladne za ljudsku prehranu, osim onih koje se upotrebljavaju u farmaciji
ex 1302	Biljni sokovi i ekstrakti; pektinske tvari, pektinati i pektati; agar-agar i ostale sluzi i zgušnjivači, neovisno jesu li modificirani ili ne, dobiveni od biljnih proizvoda:
1302 12 00	Biljni sokovi i ekstrakti od slatkog korijena
1302 13 00	Biljni sokovi i ekstrakti od hmelja
1302 19 20 i 1302 19 70	Biljni sokovi i ekstrakti osim sokova i ekstrakata od slatkog korijena i hmelja, oleo smole vanilije i opijuma
ex 1302 20	Pektati
1302 31 00	Agar-agar, modificiran ili ne
1302 32 10	Sluzi i zgušnjivače, neovisno jesu li modificirani ili ne, dobiveni od rogača ili sjemena rogača
1505 00	Mast od vune i masne tvari dobivene od te masti (uključujući lanolin)
1506 00 00	Druge životinjske masti i ulja i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani
ex 1515 90 11	Jojobino ulje i njegove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani
1516 20 10	Hidrogenirano ricinusovo ulje, takozvani „opal vosak”
1517 90 93	Jestive mješavine ili pripravci koji se upotrebljavaju kao pripravci za odvajanje kalupa
ex 1518 00	Životinjske ili biljne masti i ulja i njihove frakcije, kuhani, oksidirani, dehidrirani, sumporirani, puhani, polimerizirani zagrijavanjem u vakuumu ili u inertnom plinu ili drukčije kemijski modificirani, isključujući one iz tarifnog broja 1516 ; nejestive mješavine ili pripravci od životinjskih ili biljnih masti ili ulja ili od frakcija različitih masti ili ulja iz poglavlja 15., koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu: isključujući ulja s oznakama KN 1518 00 31 i 1518 00 39
1520 00 00	Glicerol, sirov; glicerolske vode i lužine
1521	Biljni voskovi (osim triglicerida), pčelinji vosak, voskovi od drugih kukaca i spermaceti, rafinirani ili nerafinirani, obojeni ili neobojeni
1522 00 10	Degra
1702 90 10	Kemijski čista maltoza
1704 90 10	Ekstrakt slatkog korijena koji sadrži maseni udio saharoze veći od 10 %, ali ne sadrži dodatke drugih tvari
1803	Kakao pasta, odmašćena ili neodmašćena
1804 00 00	Kakao maslac, mast i ulje od kakaa
1805 00 00	Kakao prah, ne sadrži dodani šećer ili druga sladila
ex 1901	Sladni ekstrakt; prehrambeni proizvodi od brašna, prekrupe, krupice, škroba ili sladnog ekstrakta, koji ne sadrže kakao ili sadrže maseni udio kakaa manji od 40 % računano na potpuno odmašćenoj osnovi, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu; prehrambeni proizvodi od robe iz tarifnih brojeva od 0401 do 0404 , koji ne sadrže kakao ili sadrže maseni udio kakaa manji od 5 % računano na potpuno odmašćenoj osnovi, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:
1901 90 91	Drugi proizvodi koji ne sadrže mliječne masti, saharozu, izoglukozu, glukozu ili škrob, ili sadrže maseni udio mliječne masti manji od 1,5 %, saharoze (uključujući invertni šećer) ili izoglukoze manji od 5 %, glukoze ili škroba manji od 5 %, isključujući prehrambene proizvode u prahu od robe iz tarifnih brojeva 0401 do 0404
ex 2001 90 92	Palmine jezgre, pripremljene ili konzervirane u octu ili octenoj kiselini
ex 2008	Voće, orašasti plodovi i drugi jestivi dijelovi biljaka, drukčije pripremljeni ili konzervirani, neovisno o tome sadrže li dodani šećer ili druga sladila ili alkohol ili ne, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:
2008 11 10	Maslac od kikirikija
2008 91 00	Palmine jezgre
ex 2101	Ekstrakti, esencije i koncentrati kave, čaja, mate-čaja te pripravci na osnovi tih proizvoda; pržena cikorija i ekstrakti, esencije i koncentrati tih proizvoda, osim pripravaka s oznakama KN 2101 12 98 , 2101 20 98 , 2101 30 19 i 2101 30 99
ex 2102 10	Aktivni kvasci:
2102 10 10	Kultura kvasca
2102 10 90	Ostalo, isključujući pekarski kvasac
2102 20	Neaktivni kvasci; drugi jednostanični mikroorganizmi, mrtvi
2102 30 00	Pripremljeni praškovi za peciva
2103	Umaci i pripravci za umake; miješane začinske tvari i miješana začinska sredstva; brašno i krupica od gorušice i pripremljena gorušica (senf)
2104	Juhe, uključujući i mesne i pripravke za njih; homogenizirani složeni prehrambeni proizvodi
ex 2106	Prehrambeni proizvodi koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu
ex 2106 10	Koncentrati bjelančevina i teksturirane bjelančevinaste tvari
2106 10 20	Ne sadrže mliječne masti, saharozu, izoglukozu, glukozu ili škrob ili sadrže maseni udio mliječne masti manji od 1,5 %, saharoze ili izoglukoze manji od 5 %, glukoze ili škroba manji od 5 %
ex 2106 90	Ostalo:
2106 90 20	Složeni alkoholni pripravci, osim onih na osnovi mirisnih tvari, koji se upotrebljavaju u proizvodnji pića
2106 90 92	Drugi pripravci koji ne sadrže mliječne masti, saharozu, izoglukozu, glukozu ili škrob ili sadrže maseni udio mliječne masti manji od 1,5 %, saharoze ili izoglukoze manji od 5 %, glukoze ili škroba manji od 5 %
2201 10	Prirodne ili umjetne mineralne vode i gazirane vode, ne sadrže dodani šećer ili druga sladila i nearomatizirane;
2202 10 00	Vode, uključujući mineralne vode i gazirane vode, sadrže dodani šećer ili druga sladila ili aromatizirane
2202 90 10	Druga bezalkoholna pića, osim voćnih sokova ili sokova od povrća iz tarifnog broja 2009, koja ne sadrže proizvode iz tarifnih oznaka od 0401 do 0404 ili masti dobivene od proizvoda iz tarifnih oznaka od 0401 do 0404
2203 00	Pivo dobiveno od slada
2205	Vermut i druga vina od svježeg grožđa, aromatizirani biljem ili aromatskim tvarima
ex 2207	Osim ako su dobiveni od poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. UFEU-u, nedenaturirani etilni alkohol s volumnim udjelom alkohola 80 % ili većim i etilni alkohol i ostali alkoholi, denaturirani, s bilo kojim sadržajem alkohola
ex 2208	Nedenaturirani etilni alkohol s volumnim udjelom alkohola manjim od 80 vol.%, osim onog dobivenog od poljoprivrednih proizvoda koji su navedeni u Prilogu I. UFEU-u rakije, likeri i ostala alkoholna pića
2402	Cigare, cigarilosi i cigarete od duhana ili nadomjestaka duhana
2403	Druge vrste prerađenog duhana i prerađeni nadomjesci duhana; homogenizirani i rekonstituirani duhan; duhanski ekstrakti i esencije
3301 90	Ekstrahirane oleosmole; koncentrati eteričnih ulja u mastima, nehlapivim (masnim) uljima, voskovima ili slično, dobiveni ekstrakcijom pomoću masti ili maceracijom; terpenski nusproizvodi deterpenacije eteričnih ulja; vodeni destilati i vodene otopine eteričnih ulja
ex 3302	Mješavine mirisnih tvari i mješavine (uključujući alkoholne otopine) na osnovi jedne ili više tih tvari koje se u industriji upotrebljavaju kao sirovine; drugi pripravci na osnovi mirisnih tvari koji se upotrebljavaju za proizvodnju pića:
3302 10 10	Pripravci za uporabu u industriji pića koji sadrže svojstvene mirisne tvari za određenu vrstu pića sa sadržajem alkohola većim od 0,5 % vol.,
3302 10 21	Pripravci za uporabu u industriji pića koji sadrže svojstvene mirisne tvari za određenu vrstu pića sa sadržajem alkohola manjim od 0,5 % vol., koji ne sadrže mliječnu mast, saharozu, izoglukozu, škrob ili glukozu, ili koji sadrže mliječnu mast s masenim udjelom manjim od 1,5 %, saharozu ili izoglukozu s masenim udjelom manjim od 5 %, glukozu ili škrob s masenim udjelom manjim od 5 %
Ex35 02	Albumini (uključujući koncentrate dviju ili više bjelančevina surutke, sadrži maseni udio bjelančevina surutke veći od 80 %, izračunano na suhu tvar), albuminati i drugi albuminski derivati: Albumin iz jaja:
ex 3502 11	Sušen:
3502 11 90	Ostali, osim neprikladnog, ili koji će biti učinjen neprikladnim, za prehranu ljudi
ex 3502 19	Ostalo:
3502 19 90	Ostali, osim neprikladnog, ili koji će biti učinjen neprikladnim, za prehranu ljudi
ex 3502 20	Albumin iz mlijeka, uključujući koncentrate dviju ili više bjelančevina surutke:
3502 20 91 i 3502 20 99	Ostali, osim neprikladnog, ili koji će biti učinjen neprikladnim, za prehranu ljudi, sušen ili ne (na primjer u listićima, ljuskicama, pahuljicama, prahu)
3823	Industrijske monokarboksilne masne kiseline; kisela ulja od rafinacije; industrijski masni alkoholi

PRILOG II.

Roba koja nije obuhvaćena Prilogom I. i poljoprivredni proizvodi upotrijebljeni u proizvodnji te robe, koji ispunjavaju uvjete za izvozne subvencije kako je utvrđeno u članku 22. stavku 1.

Opis robe koja nije obuhvaćena Prilogom I.	Poljoprivredni proizvodi za koje se može odobriti izvozna subvencija	Oznaka KN
		A: Referentna količina određena na osnovi količine proizvoda koja se trenutno upotrebljava u proizvodnji robe koja se izvozi (članak 27. točka (d)) B: Fiksno određena referentna količina (članak 27. točka (d))
		Žitarice (1)	Riža (2)	Jaja (3)	Šećer, melase ili izoglukoza (4)	Mliječni proizvodi (5)
1	2	3	4	5	6	7
ex 0403	Mlaćenica, kiselo mlijeko i vrhnje, jogurt, kefir i ostalo fermentirano ili zakiseljeno mlijeko i vrhnje, koncentrirani ili nekoncentrirani, sadrži dodani šećer ili ne ili druga sladila, aromatizirani ili sadrži dodano voće, orašaste plodove ili kakao:
ex 0403 10	– Jogurt:
0403 10 51 do 0403 10 99	– – Aromatiziran ili sadrži dodano voće, orašaste plodove ili kakao – – – Aromatiziran – – – ostalo:	A	A	A	A
	– – – – Sadrži dodano voće i/ili orašaste plodove	A	A		A
	– – – – Sadrži dodani kakao	A	A	A	A
ex 0403 90	– Ostalo:
0403 90 71 do 0403 90 99	– – Aromatiziran ili sadrži dodano voće i/ili orašaste plodove ili kakao – – – Aromatiziran – – – Ostalo:	A	A	A	A
	– – – – Sadrži dodano voće ili orašaste plodove	A	A		A
	– – – – Sadrže dodani kakao	A	A	A	A
ex 0405	Maslac i druge masti i ulja, dobiveni od mlijeka; mliječni namazi:
ex 0405 20	– Mliječni namazi:
0405 20 10	– – S masenim udjelom masti 39 % ili većim, ali manjim od 60 %					A
0405 20 30	– – S masenim udjelom masti 60 % ili većim, ali ne većim od 75 %					A
ex 0710	Povrće (nekuhano ili kuhano u pari ili vodi), zamrznuto:
	– Kukuruz šećerac:
0710 40 00	– – U klipu	A			A
	– – U zrnu	B			A
ex 0711	Povrće privremeno konzervirano (npr. sumpornim dioksidom, u salamuri, u sumpornoj vodi ili drugim otopinama za konzerviranje), ali koje je u tom stanju neprikladno za neposrednu konzumaciju:
	– – – Kukuruz šećerac:
0711 90 30	– – – – U klipu	A			A
	– – – – U zrnu	B			A
ex 1517	Margarin; jestive mješavine ili pripravci od masti ili ulja životinjskog ili biljnog podrijetla ili od frakcija različitih masti ili ulja iz poglavlja 15., osim jestivih masti ili ulja ili njihovih frakcija iz tarifnog broja 1516 :
ex 1517 10	– Margarin, isključujući tekući margarin:
1517 10 10	– – Sadrže maseni udio mliječnih masti veći od 10 % ali ne veći od 15 %					A
ex 1517 90	– Ostalo:
1517 90 10	– – Sadrže maseni udio mliječnih masti veći od 10 % ali ne veći od 15 %					A
1702 50 00	– Kemijski čista fruktoza				A
ex 1704	Konditorski proizvodi od šećera (slatkiši) (uključujući bijelu čokoladu), ne sadrže kakao:
1704 10	– Žvakaće gume, neovisno jesu li prevučene šećerom ili ne	A			A
ex 1704 90	– Ostalo:
1704 90 30	– – Bijela čokolada	A			A	A
1704 90 51 do 1704 90 99	– – Ostalo	A	A		A	A
1806	Čokolada i drugi prehrambeni proizvodi koji sadrže kakao:
1806 10	– Kakao prah, sadrži dodani šećer ili druga sladila:
	– – Zaslađeno samo dodavanjem saharoze	A		A	A
	– – Ostalo	A		A	A	A
1806 20	– Ostali proizvodi u blokovima, pločama ili šipkama mase veće od 2 kg ili u tekućem stanju, u obliku pasti, praha, granula ili u drugom rasutom stanju, u spremnicima ili neposrednim pakiranjima koja su teža od 2 kg:
	– – Čokoladno mlijeko u prahu iz podbroja 1806 20 70	A		A	A	A
	– – Ostali pripravci iz podbroja 1806 20	A	A	A	A	A
1806 31 00 i 1806 32	– Ostali, u blokovima, pločama ili šipkama	A	A	A	A	A
1806 90	– Ostalo:
1806 90 11 , 1806 90 19 , 1806 90 31 , 1806 90 39 , 1806 90 50	– – Čokolada i čokoladni proizvodi; konditorski proizvodi od šećera i njihovi nadomjesci proizvedeni od nadomjestaka šećera, koji sadrže kakao	A	A	A	A	A
1806 90 60 , 1806 90 70 , 1806 90 90	– – Namazi koji sadrže kakao; pripravci koji sadrže kakao za pripravu pića; drugo	A		A	A	A
ex 1901	Sladni ekstrakt; prehrambeni proizvodi od brašna, prekrupe, krupice, škroba ili sladnog ekstrakta, koji ne sadrže kakao ili sadrže maseni udio kakaa manji od 40 % računano na potpuno odmašćenoj osnovi, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu; prehrambeni proizvodi od robe iz tarifnih brojeva od 0401 do 0404 , koji ne sadrže kakao ili sadrže maseni udio kakaa manji od 5 % računano na potpuno odmašćenoj osnovi, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:
1901 10 00	– Proizvodi za prehranu dojenčadi i male djece, u pakiranjima za maloprodaju:
	– – Prehrambeni proizvodi od mliječnih proizvoda iz tarifnih brojeva od 0401 do 0404 koji sadrže manje od 5 % masenog udjela kakaa računano na potpuno odmašćenoj osnovi;	A	A	A	A	A
	– – Ostalo	A	A		A	A
1901 20 00	– Mješavine i tijesta za proizvodnju pekarskih proizvoda iz tarifnog broja 1905;
	– – Prehrambeni proizvodi od mliječnih proizvoda iz tarifnih brojeva od 0401 do 0404 koji sadrže manje od 5 % masenog udjela kakaa računano na potpuno odmašćenoj osnovi;	A	A	A	A	A
	– – Ostalo	A	A		A	A
ex 1901 90	– Ostalo:
1901 90 11 i 1901 90 19	– – Sladni ekstrakt	A	A
	– – Ostalo:
1901 90 99	– – – Ostalo:
	– – Prehrambeni proizvodi od robe iz tarifnih brojeva od 0401 do 0404 koji sadrže manje od 5 % masenog udjela kakaa računano na potpuno odmašćenoj osnovi;	A	A	A	A	A
	– – – – Ostalo	A	A		A	A
ex 1902	Tjestenina, kuhana ili nekuhana ili punjena (mesom ili drugim tvarima) ili drukčije pripremljena, kao što su špageti, makaroni, rezanci, lazanje, njoki, ravioli, kaneloni; kuskus, neovisno je li pripremljen ili ne:
	– Tjestenina nekuhana, nepunjena niti drukčije pripremljena:
	– – Sadrži jaja:
1902 11 00	– – – Od duruma ili drugih žitarica	B		A
	– – – Ostalo:	A		A
	– – Ostalo:
1902 19	– – – Od duruma ili drugih žitarica	B				A
	– – – Ostalo	A				A
ex 1902 20	– Punjena tjestenina, neovisno je li kuhana ili nekuhana ili drukčije pripremljena
1902 20 91 i 1902 20 99	– – Ostalo	A	A		A	A
1902 30	– Ostala tjestenina	A	A		A	A
1902 40	– Kuskus:
	– – Nepripremljen:
1902 40 10	– – – Od duruma	B
	– – – Ostalo	A
1902 40 90	– – Ostalo	A	A		A	A
1903 00 00	Tapioka i nadomjesci tapioke pripremljeni od škroba, u obliku pahuljica, zrnaca, kuglica ili sličnih oblika	A
1904	Prehrambeni proizvodi dobiveni bubrenjem ili prženjem žitarica ili proizvoda od žitarica (na primjer kukuruzne pahuljice); žitarice (osim kukuruza) u zrnu ili u obliku pahuljica ili drukčije obrađenih zrna (osim brašna, prekrupe i krupice), pretkuhane ili drukčije pripremljene, koje nisu spomenute niti uključene na drugom mjestu:
	– Nezaslađena ekspandirana riža ili pretkuhana riža:
	– – Sadrži kakao (6)	A	B	A	A	A
	– – Ne sadrži kakao	A	B		A	A
	– – Ostalo, sadrži kakao (6)	A	A	A	A	A
	– Ostalo	A	A		A	A
1905	Kruh, pecivo, kolači, keksi i ostali pekarski proizvodi, neovisno sadrže li kakao ili ne; hostije, prazne kapsule pogodne za farmaceutsku uporabu, pečatne oblate, rižin papir i slični proizvodi
1905 10 00	– Hruskavi kruh (krisp)	A			A	A
1905 20	– Medenjaci i slični proizvodi	A		A	A	A
	– Slatki keksi; vafli i oblate:
1905 31 i 1905 32	– Slatki keksi; vafli i oblate	A		A	A	A
1905 40	– Dvopek (prepečenac), tostirani kruh i slični prepečeni proizvodi	A		A	A	A
1905 90	– Ostalo:
1905 90 10	– – Matzos	A
1905 90 20	– – Hostije, prazne kapsule pogodne za farmaceutsku uporabu, pečatne oblate, rižin papir i slični proizvodi	A	A
	– – Ostalo:
1905 90 30	– – – Kruh, koji ne sadrži dodani med, jaja, sir ili voće, s masenim udjelom šećera u suhom stanju ne većim od 5 % i masti ne većim od 5 %	A
1905 90 45 do 1905 90 90	– – – Ostali proizvodi	A		A	A	A
ex 2001	Povrće, voće, orašasti plodovi i drugi jestivi dijelovi biljaka, pripremljeni ili konzervirani u octu ili octenoj kiselini:
ex 2001 90	– Ostalo:
	– – Kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata)
2001 90 30	– – – U klipu	A			A
	– – – U zrnu	B			A
2001 90 40	– – Jam, slatki krumpir i slični jestivi dijelovi biljaka s masenim udjelom škroba 5 % ili većim	A			A
ex 2004	Drugo povrće, pripremljeno ili konzervirano na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, zamrznuto, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006:
ex 2004 10	– Krumpir: – – Ostalo:
2004 10 91	– – – U obliku brašna, krupice ili pahuljica	A	A		A	A
ex 2004 90	– Ostalo povrće i mješavine povrća:
	– – Kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata)
2004 90 10	– – – U klipu	A			A
	– – – U zrnu	B			A
ex 2005	Drugo povrće, pripremljeno ili konzervirano na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, nezamrznuto, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006:
ex 2005 20	– Krumpir:
2005 20 10	– – U obliku brašna, krupice ili pahuljica	A	A		A	A
	– Kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata)
2005 80 00	– – U klipu	A			A
	– – U zrnu	B			A
ex 2008	Voće, orašasti plodovi i drugi jestivi dijelovi biljaka, drukčije pripremljeni ili konzervirani, neovisno o tome sadrže li dodani šećer ili druga sladila ili alkohol ili ne, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:
ex 2008 99	– – Ostalo: – – – Ne sadrži dodani alkohol: – – – – Ne sadrži dodani šećer:
	– – – – – Kukuruz, osim kukuruza šećerca (Zea mays var. saccharata):
2008 99 85	– – – – – – U klipu	A
	– – – – – – U zrnu	B
2008 99 91	– – – – – Jam, slatki krumpir i slični jestivi dijelovi biljaka s masenim udjelom škroba 5 % ili većim	A
ex 2101	Ekstrakti, esencije i koncentrati kave, čaja ili mate-čaja i pripravci na osnovi tih proizvoda ili na osnovi kave, čaja ili mate-čaja; pržena cikorija i drugi prženi nadomjesci kave, te ekstrakti, esencije i koncentrati tih proizvoda:
	– Ekstrakti, esencije i koncentrati kave i pripravci na osnovi tih ekstrakata, esencija i koncentrata ili na osnovi kave:
2101 12 98	– – – Ostalo	A	A		A
ex 2101 20	– Ekstrakti, esencije i koncentrati čaja ili mate-čaja i pripravci na osnovi tih ekstrakata, esencija ili koncentrata ili na osnovi čaja ili mate-čaja
2101 20 98	– – – Ostalo	A	A		A
ex 2101 30	– Pržena cikorija i ostali prženi nadomjesci kave, te ekstrakti, esencije i koncentrati tih proizvoda:
	– – Pržena cikorija i ostali prženi nadomjesci kave:
2101 30 19	– – – Ostalo	A			A
	– – Ekstrakti, esencije i koncentrati pržene cikorije i ostalih prženih nadomjestaka kave:
2101 30 99	– – – Ostalo	A			A
ex 2102	Kvasci (aktivni ili neaktivni); drugi jednostanični mikroorganizmi, mrtvi (osim cjepiva iz tarifnog broja 3002 ); pripremljeni praškovi za peciva:
ex 2102 10	– Aktivni kvasci:
2102 10 31 i 2102 10 39	– – Pekarski kvasac	A
2105 00	Sladoled i njemu slični jestivi ledeni proizvodi, koji sadrže kakao ili ne
	– Sadrži kakao	A	A	A	A	A
	– Ostalo	A	A		A	A
ex 2106	Prehrambeni proizvodi koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu
ex 2106 90	– Ostalo:
2106 90 92 i 2106 90 98	– – Ostalo	A	A		A	A
2202	Vode, uključujući mineralne vode i gazirane vode, koje sadrže dodani šećer ili druga sladila ili aromatizirane vode, te druga bezalkoholna pića, osim sokova od voća ili povrća iz tarifnog broja 2009:
2202 10 00	– Vode, uključujući mineralne vode i gazirane vode, koje sadrže dodani šećer ili druga sladila ili aromatizirane vode	A			A
2202 90	– Ostalo:
	– – Ne sadrže proizvode iz tarifnih brojeva od 0401 do 0404 ili masti dobivene od proizvoda iz tarifnih brojeva od 0401 do 0404
2202 90 10	– – – Pivo od slada, sa sadržajem alkohola ne većim od 0,5 % vol.	B
	– – – Ostalo	A			A
2202 90 91 do 2202 90 99	– – Ostalo	A			A	A
2205	Vermut i druga vina od svježeg grožđa, aromatizirani biljem ili aromatskim tvarima	A			A
ex 2208	Nedenaturirani etilni alkohol s volumnim udjelom alkohola manjim od 80 vol.%; rakije, likeri i druga alkoholna pića:
2208 20	– Alkoholna pića dobivena destilacijom vina od grožđa ili koma od grožđa				A
ex 2208 30	– Viski: – – Osim Bourbon viskija:
ex 2208 30 30 do 2208 30 88	– – – Viski, osim vrsta navedenih u Uredbi Komisije (EZ) br. 1670/2006 (7)	A
2208 50 11 i 2208 50 19	– – Džin	A
2208 50 91 i 2208 50 99	– – Klekovača	A			A
2208 60	– Votka	A
2208 70	– Likeri i pića za okrepu	A		A	A	A
ex 2208 90	– Ostalo:
2208 90 41	– – – – Ouzo, u posudama obujma 2 l ili manjeg	A			A
2208 90 45	– – – – – – – Calvados, u posudama obujma 2 l ili manjeg				A
2208 90 48	– – – – – – – Ostala alkoholna pića (osim likera), dobivena destilacijom voća, u posudama obujma 2 l ili manjeg				A
2208 90 56	– – – – – – – Ostala alkoholna pića (osim likera), osim onih koja su dobivena destilacijom voća i osim tekile, u posudama obujma 2 l ili manjeg	A			A
2208 90 69	– – – – – Ostala alkoholna pića, u posudama obujma 2 l ili manjeg	A			A	A
2208 90 71	– – – – – Alkoholna pića dobivena destilacijom voća, u posudama obujma većeg od 2 l				A
2208 90 77	– – – – – Ostala alkoholna pića (osim likera), osim onih koja su dobivena destilacijom voća i osim tekile, u posudama obujma većeg od 2 l	A			A
2208 90 78	– – – – Ostala alkoholna pića, u posudama obujma većeg od 2 l	A			A	A
ex 2905	Aciklički alkoholi i njihovi halogeni, sulfo, nitro ili nitrozo derivati:
2905 43 00	– – Manitol	B			B
2905 44	– – D-glucitol (sorbitol)	B			B
ex 3302	Mješavine mirisnih tvari i mješavine (uključujući alkoholne otopine) na osnovi jedne ili više tih tvari koje se u industriji upotrebljavaju kao sirovine; drugi pripravci na osnovi mirisnih tvari koji se upotrebljavaju za proizvodnju pića:
ex 3302 10	– Za uporabu u prehrambenoj industriji i industriji pića:
3302 10 29	– – – – – Ostalo	A			A	A
3501	Kazein, kazeinati i ostali kazeinski derivati; kazeinska ljepila:
3501 10	– Kazein					B
3501 90	– Ostalo:
3501 90 10	– – Kazeinska ljepila					A
3501 90 90	– – Ostalo					B
ex 3502	Albumini (uključujući koncentrate dviju ili više bjelančevina surutke, s masenim udjelom bjelančevina surutke većim od 80 %, izračunano na suhu tvar), albuminati i drugi albuminski derivati: – Albumin iz jaja:
ex 3502 11	– – Sušen:
3502 11 90	– – – Ostali, osim neprikladnog, ili koji će biti učinjen neprikladnim, za prehranu ljudi			B
ex 3502 19	– – Ostalo:
3502 19 90	– – – Ostali, osim neprikladnog, ili koji će biti učinjen neprikladnim, za prehranu ljudi			B
ex 3502 20	– Mliječni albumin (laktalbumin):
3502 20 91 i s3502 20 99	– – Ostali, osim neprikladnog, ili koji će biti učinjen neprikladnim, za prehranu ljudi, sušen ili ne (na primjer u listićima, ljuskicama, pahuljicama, prahu)					B
ex 3505	Dekstrini i drugi modificirani škrobovi (na primjer preželatinirani ili esterificirani škrobovi); ljepila na osnovi škrobova ili na osnovi dekstrina ili drugih modificiranih škrobova, osim škrobova s oznakom KN 3505 10 50	A	A
3505 10 50	– – – Eterificirani i esterificirani škrobovi	A
ex 3809	Sredstva za doradu, nosači bojila, sredstva za ubrzavanje bojenja i fiksiranje bojila i drugi proizvodi i pripravci (npr. sredstva za apreturu i nagrizanje), koji se upotrebljavaju u tekstilnoj, papirnoj, kožarskoj i sličnim industrijama, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:
3809 10	– Na osnovi škrobnih tvari	A	A
ex 3824	Pripremljena vezivna sredstva za ljevaoničke kalupe ili jezgre; kemijski proizvodi i pripravci kemijske ili srodnih industrija (uključujući one koji se sastoje od mješavine prirodnih proizvoda), koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:
3824 60	– Sorbitol, osim onog iz podbroja 2905 44	B			B

(1) Dio I. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1308/2013

(2) Dio II. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1308/2013.

(3) Dio XIX. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1308/2013.

(4) Dio III., točke (b), (c), (d) i (g) Priloga I. Uredbi (EU) br. 1308/2013.

(5) Dio XVI., točke od (a) do (g) Priloga I. Uredbi (EU) br. 1308/2013.

(6) Ne sadrži više od 6 % kakaa.

(7) Uredba Komisije (EZ) br. 1670/2006 od 10. studenoga 2006. utvrđivanju određenih detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća br. 1784/2003 u pogledu utvrđivanja i dodjele prilagođenih subvencija u vezi sa žitaricama izvezenim u obliku određenih jakih alkoholnih pića (SL L 312, 11.11.2006., str. 33.).

PRILOG III.

Osnovni proizvodi iz članka 2. točke (d)

Oznaka KN	Naziv
ex 0402 10 19	Mlijeko u prahu, granulama ili drugim krutim oblicima, koje ne sadrži dodani šećer ili druga sladila, s masenim udjelom masti koji nije veći od 1,5 %, osim u neposrednom pakiranju s neto sadržajem do najviše 2,5 kg (skupina proizvoda 2)
ex 0402 21 18	Mlijeko u prahu, granulama ili drugim krutim oblicima, koje ne sadrži dodani šećer ili druga sladila, koje sadrži maseni udio masti koji 26 %, osim u neposrednom pakiranju s neto sadržajem do najviše 2,5 kg (skupina proizvoda 3)
ex 0404 10 02 do ex 0404 10 16	Sirutka u prahu, granulama ili drugom krutom obliku, koja ne sadrži dodani šećer ili druga sladila (skupina proizvoda 1)
ex 0405 10	Maslac, s masenim udjelom masti 82 % (skupina proizvoda 6)
0407 21 00 , 0407 29 10 , ex 0407 90 10	Jaja peradi, u ljusci, svježa ili konzervirana, osim rasplodnih jaja
ex 0408	Ptičja jaja, bez ljuske, i žumanjci jaja, prikladni za prehranu ljudi, svježa, sušena, zamrznuta ili na drugi način konzervirana, koja ne sadrže dodani šećer ili druga sladila
1001 19 00	Durum, osim za sjetvu
ex 1001 99 00	Obična pšenica i suražica, osim za sjetvu
1002 90 00	Raž, osim za sjetvu
1003 90 00	Ječam, osim za sjetvu
1004 90 00	Zob, osim za sjetvu
1005 90 00	Kukuruz, osim sjemenskog kukuruza
ex 1006 30	Bijela riža
1006 40 00	Lomljena riža
1007 90 00	Sirak u zrnu, osim za sjetvu
1701 99 10	bijeli šećer
ex 1702 19 00	Laktoza koja sadrži maseni udio laktoze 98,5 %, izražene kao bezvodna laktoza, računano na suhu tvar
1703	Melase dobivene pri ekstrakciji ili rafiniranju šećera

PRILOG IV.

Prerađeni poljoprivredni proizvodi za koje se može propisati dodatna uvozna carina iz članka 5. stavka 1.

Oznaka KN	Opis proizvoda
0403 10 51 do 0403 10 99	Jogurt, aromatiziran ili sadrži dodano voće, orašaste plodove ili kakao:
0403 90 71 do 0403 90 99	Mlaćenica, kiselo mlijeko i vrhnje, kefir i drugo fermentirano ili zakiseljeno mlijeko i vrhnje, aromatizirano ili sadrži dodano voće, orašaste plodove ili kakao
0710 40 00	Kukuruz šećerac (nekuhani ili kuhan u pari ili vodi), zamrznut
0711 90 30	Kukuruz šećerac, privremeno konzerviran (na primjer sumpornim dioksidom, u slanoj vodi, sumpornoj vodi ili drugim otopinama za konzerviranje), ali u tom stanju neprikladan za neposrednu potrošnju
1517 10 10	Margarin, isključujući tekući margarin, koji sadrži maseni udio mliječnih masti veći od 10 %, ali ne veći od 15 %
1517 90 10	Ostale jestive mješavine ili pripravci od masti ili ulja životinjskog ili biljnog podrijetla ili od frakcija različitih masti ili ulja iz poglavlja 15., osim jestivih masti ili ulja ili njihovih frakcija iz tarifnog broja 1516 , koji sadrže maseni udio mliječnih masti veći od 10 % ali ne veći od 15 %
1702 50 00	Kemijski čista fruktoza
2005 80 00	Kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata) pripremljen ili konzerviran na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, nezamrznut, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006 :
2905 43 00	Manitol
2905 44	D-glucitol (sorbitol)
Ex35 02	Albumini (uključujući koncentrate dviju ili više bjelančevina surutke, sadrži maseni udio bjelančevina surutke veći od 80 %, izračunano na suhu tvar), albuminati i drugi albuminski derivati: Albumin iz jaja:
ex 3502 11	Sušen:
3502 11 90	Ostali, osim neprikladnog, ili koji će biti učinjen neprikladnim, za prehranu ljudi:
ex 3502 19	Ostalo:
3502 19 90	Ostali, osim neprikladnog, ili koji će biti učinjen neprikladnim, za prehranu ljudi
ex 3502 20	Albumin iz mlijeka, uključujući koncentrate dviju ili više bjelančevina surutke:
	Ostali, osim neprikladnog, ili koji će biti učinjen neprikladnim, za prehranu ljudi
3502 20 91	Sušeni (npr. u listićima, ljuskicama, pahuljicama, prahu)
3502 20 99	Ostalo
3505 10 10	Dekstrini
3505 10 90	Modificirani škrobovi osim dekstrina, isključujući eterificirane i esterificirane škrobove
3505 20	Ljepila na osnovi škrobova ili dekstrina ili drugih modificiranih škrobova
3809 10	Sredstva za doradu, nosači bojila, sredstva za ubrzavanje bojenja i fiksiranje bojila ili drugi proizvodi i pripravci (npr. sredstva za apreturu i nagrizanje), koji se upotrebljavaju u tekstilnoj, papirnoj, kožarskoj i sličnim industrijama, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu
3824 60	Sorbitol, osim onog iz podbroja 2905 44

PRILOG V.

Poljoprivredni proizvodi kako su navedenu u članku 11. stavku 1. točki (a) (1)

Oznaka KN	Opis poljoprivrednih proizvoda
0401	Mlijeko i vrhnje, nekoncentrirani, bez dodanog šećera ili drugih sladila
0402	Mlijeko i vrhnje, koncentrirani ili s dodanim šećerom ili drugim sladilima
ex 0403	Mlaćenica, kiselo mlijeko, kiselo vrhnje, jogurt, kefir i drugo fermentirano ili zakiseljeno mlijeko i vrhnje, koncentrirani ili nekoncentrirani, koji sadrže dodani šećer ili ne ili druga sladila, aromatizirani ili sadrže dodano voće, orašaste plodove ili kakao
0404	Sirutka, neovisno o tome je li koncentrirana ili sadrži dodani šećer ili druga sladila ili ne; proizvodi koji se sastoje od prirodnih sastojaka mlijeka, neovisno o tome sadrže li dodani šećer ili druga sladila ili ne, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu
ex 0405	Maslac i ostale masti i ulja dobiveni od mlijeka
0407 21 00	Jaja peradi, u ljusci, svježa, od kokoši vrste Gallus domesticus, osim rasplodnih jaja
0709 99 60	Kukuruz šećerac, svjež ili rashlađen
0712 90 19	Kukuruz šećerac, cijeli, rezan na kocke ili rezance, ili u prahu, ali ne dalje obrađen, osim sjemenskog hibridnog slatkog kukuruza
Poglavlje 10.	Žitarice (2)
1701	Šećer od šećerne trske ili šećerne repe i kemijski čista saharoza, u krutom stanju
1703	Melase dobivene pri ekstrakciji ili rafiniranju šećera

(1) Poljoprivredni proizvodi koji se uzimaju u obzir kad se upotrebljavaju u neprerađenom stanju ili nakon prerađivanja ili za koje se smatra da su bili upotrjebljeni pri proizvodnji robe iz Tablice 1. Priloga I.

(2) Osim pšenice i suražice iz podbroja 1001 11 00, 1001 91 10, 1001 91 20 i 1001 91 90, sjemenske raži iz podbroja 1002 10 00, sjemenskog ječma iz podbroja 1003 10 00, sjemenske zobi iz podbroja 1004 10 00, sjemenskog kukuruza iz podbroja 1005 10, sjemenske riže iz podbroja 1006 10 10, sjemenskog sirka iz podbroja 1007 10 i sjemenskog prosa iz podbroja 1008 21 00.

PRILOG VI.

Korelacijska tablica

Ova Uredba	Uredba (EZ) br. 1216/2009	Uredba (EZ) br. 614/2009
Članak 1. prvi stavak	Članak 1.	Članak 1.
Članak 1. drugi stavak	Članak 3.	—
Članak 2. točka (a)	Članak 2. stavak 1. prvi podstavak točka (a)	—
Članak 2. točka (b)	Članak 2. stavak 1. prvi podstavak točka (b)	—
Članak 2. točka (c)	Članak 2. stavak 1. drugi podstavak	—
Članak 2. točka (d)	—	—
Članak 2. točka (e)	Članak 2. stavak 2. točke (a) i (c)	—
Članak 2. točka (f)	Članak 2. stavak 2. točka (b)	—
Članak 2. točka (g)	—	—
Članak 2. točka (h).	—	—
Članak 2. točka (i).	—	—
Članak 2. točka (j)	—	—
Članak 2. točka (k)	—	—
Članak 2. točka (l)	—	—
Članak 3.	Članak 4. stavak 1.	—
—	Članak 4. stavak 3.	Članak 8. stavak 1.
—	Članak 4. stavak 2.	Članak 8. stavak 2.
—	Članak 4. stavak 4.	—
Članak 4.	Članak 5.	—
Članak 5.	Članak 11.	Članak 3.
Članak 6. stavak 1.	—	Članak 2. stavak 1.
Članak 6. stavak 2.	—	Članak 2. stavak 2.
Članak 6. stavak 3.	—	Članak 2. stavak 3. prva rečenica
Članak 6. stavak 4.	—	—
Članak 7.	—	Članak 2. stavak 3. druga rečenica
Članak 8.	—	Članak 2. stavak 4.
Članak 9.	—	Članak 2. stavak 4.
Članak 10. stavak 1.	Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1.	—
—	Članak 6. stavak 2.	—
Članak 10. stavak 2.	Članak 6. stavak 3.	—
Članak 11.	Članak 14. prvi stavak	—
Članak 12. točke (a), (b) i (c)	Članak 6. stavak 4. i članak 14. drugi stavak	—
Članak 12. točka (d)	Članak 6. stavak 4. i članak 15. stavak 1.	—
Članak 13. stavci 1., 2. i 3.a	Članak 6. stavak 4., članak 6. stavak 6., članak 7. stavci 2., 3. i 4., članak 14. prvi stavak	—
Članak 13. stavak 2.	Članak 14. drugi stavak	—
Članak 14. stavak 1.	—	Članak 4. stavak 1.
Članak 14. stavak 2.	—	Članak 4. stavak 2. drugi podstavak i članak 4. stavak 3.
Članak 14. stavak 3.	—	—
Članak 14. stavak 4.	—	Članak 4. stavak 2. prvi podstavak i članak 4. stavak 3.
Članak 15. stavak 1.	—	Članak 4. Stavci 1. I 4.
Članak 15. stavak 2.	—	—
Članak 16.	—	Članak 4. stavci 1. i 4.
Članak 17.	Članak 10.	—
Članak 18.	Članak 12. stavak 1. prvi i drugi podstavak	—
Članak 19.	Članak 12. stavak 1. treći i četvrti podstavak	—
Članak 20.	Članak 12. stavak 1. treći podstavak	—
—	Članak 12. stavak 2.	—
Članak 21.	—	Članak 7.
Članak 22. stavak 1.	Članak 8. stavci 1. i 2.	—
Članak 22. stavak 2.	—	—
Članak 23.	—	—
Članak 24. stavak 1.	Članak 8. stavak 3. drugi podstavak	—
Članak 24. stavak 2.	—	—
Članak 25.	—	—
Članak 26.	Članak 8. stavak 3. prvi podstavak	—
Članak 27.	Članak 8. stavak 3. prvi podstavak	—
Članak 28.	Članak 8. stavak 5.	—
Članak 29.	—	—
Članak 30.	—	—
Članak 31.	Članak 8. stavak 3. prvi podstavak i članak 8. stavci 5. i 6.	—
Članak 32.	Članak 8. stavak 3. prvi podstavak i članak 8. stavci 5. i 6.	—
Članak 33.	Članak 9.	Članak 5.
Članak 34. stavak 1.	Članak 8. stavak 4. prvi podstavak	—
Članak 34. stavak 2.	Članak 8. stavak 4. drugi podstavak	—
Članak 35.	Članak 18., članak 6. stavak 5. i članak 8. stavak 4. treći podstavak	—
Članak 36.	Članak 13.	—
Članak 37.	Članak 19.	Članak 10.
Članak 38.	—	—
Članak 39.	Članak 15. stavak 2.	—
Članak 40.	—	—
Članak 41.	—	—
Članak 42.	Članak 16.	—
Članak 43.	Članak 16.	—
Članak 44.	Članak 16.	—
—	Članak 17.	—
Članak 45.	Članak 20.	Članak 11.
Članak 46.	Članak 21. stavak 1.	Članak 12.
—	Članak 21. stavak 2.
—	—	Članak 6.
—	—	Članak 9.
Prilog I.	Prilog II.	Članak 1.
Prilog II.	—	—
Prilog III.	—	—
Prilog IV.	Prilog III.	Članak 1.
Prilog V.	Prilog I.
—	Prilog IV.	Prilog I.
Prilog VI.	Prilog V.	Prilog II.

Izjava Komisije o delegiranim aktima

U kontekstu ove Uredbe Komisija podsjeća na svoju obvezu iz stavka 15. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije, tj. obvezu pružanja Parlamentu potpunih informacija i dokumentacije o svojim sastancima s nacionalnim stručnjacima u okviru svojeg rada na podnošenju delegiranih akata.

20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/59

UREDBA (EU) br. 511/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Glavni međunarodni instrument koji daje opći okvir za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti te poštenu i pravičnu podjelu dobiti koja proizlazi iz korištenja genetskih resursa jest Konvencija o biološkoj raznolikosti, odobrena u ime Unije u skladu s Odlukom Vijeća 93/626/EEZ (3) („Konvencija”).

(2)

Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (4) („Protokol iz Nagoye”) međunarodni je ugovor koji su usvojile stranke Konvencije 29. listopada 2010. Protokolom iz Nagoye dodatno se razrađuju opća pravila Konvencije o pristupu genetskim resursima i podjeli monetarne i nemonetarne dobiti u pogledu korištenja genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima („pristup i podjela dobiti”). Protokol iz Nagoye odobren je u ime Unije u skladu s Odlukom Vijeća 2014/283/EU (5).

(3)

Široki raspon korisnika i osiguravatelja u Uniji, uključujući znanstvene, sveučilišne i nekomercijalne istraživače i poduzeća iz različitih sektora industrije, koristi genetske resurse u svrhu istraživanja, razvoja te komercijalizacije. Neki se također služe tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima.

(4)

Genetski resursi predstavljaju genski rezervoar prirodnih i udomaćenih ili uzgojenih vrsta te imaju važnu i sve veću ulogu u mnogim gospodarskim sektorima, uključujući proizvodnju hrane, šumarstvo, razvoj lijekova, kozmetičkih proizvoda i izvora energije biološkog podrijetla. Nadalje, genetski resursi imaju važnu ulogu u provedbi strategija osmišljenih radi obnavljanja narušenih ekosustava i zaštite ugroženih vrsta.

(5)

Tradicionalno znanje koje posjeduju autohtone i lokalne zajednice, moglo bi pružiti važne informacije vodilje za znanstvena otkrića zanimljivih genetskih ili biokemijskih svojstava genetskih resursa. Takvo tradicionalno znanje uključuje znanje, inovacije i običaje autohtonih i lokalnih zajednica koje utjelovljuju tradicionalan način života važan za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.

(6)

Konvencijom se potvrđuje da države imaju suverena prava nad prirodnim resursima nađenima na području svoje nadležnosti te ovlasti da odlučuju o pristupu svojim genetskim resursima. Konvencijom se nameće obveza svim svojim strankama da nastoje stvoriti uvjete za olakšavanje pristupa genetskim resursima nad kojima imaju suverena prava kako bi ih druge stranke Konvencije mogle koristiti na okolišno razborit način. Konvencija također obvezuju sve svoje stranke da poduzimaju mjere u cilju poštene i pravične razmjene rezultata istraživanja i razvoja te dobiti koje proizlaze iz komercijalnih i ostalih korištenja genetskih resursa sa strankom Konvencije koja je osigurala te resurse. Takve razmjene dogovaraju se prema uzajamno dogovorenim uvjetima. U Konvenciji se također razmatraju pristup i podjela dobiti u odnosu na znanje, inovacije i prakse autohtonih i lokalnih zajednica koji su relevantni za očuvanje i održivu upotrebu biološke raznolikosti.

(7)

Genetske resurse trebalo bi čuvati in situ i koristiti na održive načine, a dobiti koje proizlaze iz njihova korištenja trebale bi biti pošteno i pravično podijeljene kako bi se doprinijelo iskorjenjivanju siromaštva, a time i ostvarenju Milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda, kao što je utvrđeno u preambuli Protokola iz Nagoye. Cilj provedbe Protokola iz Nagoye trebao bi također biti ostvarenje tog potencijala.

(8)

Protokol iz Nagoye odnosi se na genetske resurse, nad kojima države članice imaju suverena prava, koji su obuhvaćeni područjem primjene članka 15. Konvencije, za razliku od šireg područja primjene članka 4. Konvencije. Time se implicira da se Protokol iz Nagoye ne odnosi na cijelo područje primjene članka 4. Konvencije, kao na primjer na aktivnosti koje se odvijaju u morskim područjima izvan nacionalne nadležnosti. Istraživanje genetskih resursa postupno se širi na nova područja, posebno na oceane koji su i dalje najmanje istražena i najmanje poznata okruženja na planetu. Oceanske dubine osobito predstavljaju posljednje veliko neistraženo područje na planetu i privlače sve veći interes u smislu istraživanja, ispitivanja i traženja resursa.

(9)

Važno je utvrditi jasan i čvrst okvir za provedbu Protokola iz Nagoye koji bi trebao doprinijeti očuvanju biološke raznolikosti i održivoj upotrebi njezinih komponenata, poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih resursa te iskorjenjivanju siromaštva, istodobno povećavajući mogućnosti za istraživanje i razvoj koje se temelje na prirodnim resursima u Uniji. Također je od ključne važnosti spriječiti korištenje u Uniji genetskih resursa ili tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima, kojima se nije pristupilo u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili regulatornim zahtjevima o pristupu i podjeli dobiti stranke Protokola iz Nagoye te podupirati učinkovitu provedbu obveza o podjeli dobiti koje su utvrđene između osiguravatelja i korisnika na osnovi uzajamno dogovorenih uvjeta. Nužno je i poboljšati uvjete pravne sigurnosti u vezi s korištenjem genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima.

(10)	Okvir stvoren ovom uredbom doprinijet će održavanju i povećavanju povjerenja između stranaka Protokola iz Nagoye te drugih dionika, uključujući autohtone i lokalne zajednice, koji sudjeluju u pristupu genetskim resursima i podjeli dobiti od genetskih resursa.

(11)

Radi osiguravanja pravne sigurnosti, važno je da se pravila o provedbi Protokola iz Nagoye primjenjuju samo na genetske resurse nad kojima države imaju suverena prava u okviru područja primjene članka 15. Konvencije i na tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima u okviru područja primjene Konvencije kojima se pristupa nakon stupanja na snagu Protokola iz Nagoye za Uniju.

(12)

Protokolom iz Nagoye zahtijeva se da svaka njegova stranka, prilikom razvoja i provedbe svojeg zakonodavstva ili regulatornih zahtjeva o pristupu i podjeli dobiti, treba uzeti u obzir važnost genetskih resursa za hranu i poljoprivredu („GRFA”) i njihovu posebnu ulogu za sigurnost hrane. U skladu s Odlukom Vijeća 2004/869/EZ (6), Međunarodni ugovor o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu („ITPGRFA”) odobren je u ime Unije. ITPGRFA predstavlja specijalizirani međunarodni instrument za pristup i podjelu dobiti u smislu članka 4. stavka 4. Protokola iz Nagoye na koji ne bi trebala utjecati pravila o provedbi Protokola iz Nagoye.

(13)

Mnoge su stranke Protokola iz Nagoye, pri ostvarivanju svojih suverenih prava, odredile da će biljni genetski resursi za hranu i poljoprivredu (PGRFA) u okviru njihova upravljanja i nadzora te u javnoj domeni, koji nisu navedeni u Prilogu I. ITPGRFA-u, također podlijegati uvjetima standardnog sporazuma o prijenosu materijala (sMTA) u svrhe navedene u ITPGRFA-u.

(14)	Protokol iz Nagoye trebao bi se provoditi na način koji pruža uzajamnu podršku drugim međunarodnim instrumentima koji nisu u suprotnosti s njegovim ciljevima ili ciljevima Konvencije.

(15)

U članku 2. Konvencije, pojmovi „udomaćene vrste” definirani su kao sve vrste na čiji je proces evolucije utjecao čovjek kako bi udovoljio svojim potrebama, a „biotehnologija” kao svaka primjena tehnologije koja upotrebljava biološke sustave, žive organizme ili njihove derivate za izradu ili izmjenu proizvoda ili procesa za posebnu uporabu. U članku 2. Protokola iz Nagoye, pojam „derivati” definiran je kao biokemijski spoj koji se pojavljuje u prirodi, a posljedica je ekspresije gena ili metabolizma bioloških ili genetskih resursa, čak i ako ne sadrži funkcionalne jedinice nasljeđa.

(16)

Protokol iz Nagoye zahtijeva da svaka njegova stranka obrati pozornost na postojeće ili prijeteće izvanredne situacije koje ugrožavaju ili narušavaju zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, kako je određeno na nacionalnoj ili međunarodnoj razini. Na Šezdeset četvrtoj svjetskoj zdravstvenoj skupštini 24. svibnja 2011. donesen je Okvir za pripremljenost za pandemiju gripe za razmjenu virusa gripe i pristup cjepivima i drugim dobitima („okvir PIP”). Okvir PIP odnosi se samo na viruse gripe koji imaju pandemijski potencijal kod ljudi i ne primjenjuje se na viruse sezonske gripe. Okvir PIP predstavlja specijalizirani međunarodni instrument za pristup i podjelu dobiti usklađen s Protokolom iz Nagoye i na koji ne bi trebala utjecati pravila o provedbi Protokola iz Nagoye.

(17)

Važno je u ovu uredbu uključiti definicije iz Protokola iz Nagoye i Konvencije koje su neophodne za provedbu ove uredbe od strane korisnika. Važno je da nove definicije sadržane u ovoj uredbi, a koje nisu uključene u Konvenciju ili Protokol iz Nagoye, budu usklađene s definicijama iz Konvencije i Protokola iz Nagoye. Pojam „korisnik” osobito bi trebao biti usklađen s definicijom „korištenje genetskih resursa” iz Protokola iz Nagoye.

(18)	Protokolom iz Nagoye utvrđuje se obveza promicanja i poticanja istraživanja povezanog s biološkom raznolikošću, a osobito istraživanja s nekomercijalnom namjerom.

(19)	Važno je prisjetiti se stavka 2. Odluke II/11 Konferencije stranaka Konvencije u kojem se ponovno potvrđuje da humani genetski resursi nisu obuhvaćeni okvirom Konvencije.

(20)

Trenutno ne postoji međunarodno dogovorena definicija „tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima”. Ne dovodeći u pitanje nadležnost i odgovornost država članica za pitanja u vezi s tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima i provedbom mjera za zaštitu interesa autohtonih i lokalnih zajednica, ova bi uredba trebala upućivati na tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima kako je opisano u sporazumima o podjeli dobiti, kako bi se osigurala fleksibilnost i pravna sigurnost za osiguravatelje i korisnike.

(21)

S ciljem osiguravanja učinkovite provedbe Protokola iz Nagoye, svi korisnici genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima trebali bi posvetiti dužnu pažnju kako bi se provjerilo da je pristup genetskim resursima i tradicionalnom znanju povezanom s genetskim resursima bio u skladu s primjenjivim pravnim ili regulatornim zahtjevima te kako bi se osiguralo, kada je to primjenjivo, da su dobiti pošteno i pravično raspodijeljene. U tom kontekstu nadležna tijela trebala bi prihvatiti međunarodno priznate certifikate o sukladnosti koji služe kao dokaz da je pristup obuhvaćenim genetskim resursima bio u skladu sa zakonom te da su uspostavljeni uzajamno dogovoreni uvjeti za korisnika i navedeno korištenje. Korisnike bi u donošenju specifičnih odluka u pogledu izbora instrumenata i mjera za postupanje s dužnom pažnjom trebalo poduprijeti prepoznavanjem najbolje prakse te dopunskim mjerama za potporu sektorskih kodeksa ponašanja, modelima ugovornih klauzula i smjernicama za povećanje pravne sigurnosti i smanjenje troškova. Obveza korisnika da čuvaju informacije koje su važne za pristup i podjelu dobiti trebala bi biti vremenski ograničena i u skladu s vremenskim okvirom potrebnim za eventualnu inovaciju.

(22)

Uspješna provedba Protokola iz Nagoye ovisi o pregovaranju korisnika i osiguravatelja genetskih resursa ili tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima o zajednički dogovorenim uvjetima koji dovode do poštene i pravične podjele dobiti i doprinose širem cilju Protokola iz Nagoye pomaganja u očuvanju i održivoj upotrebi biološke raznolikosti. Korisnike i osiguravatelje također se potiče na podizanje svijesti o važnosti genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima.

(23)

Obveza dužne pažnje trebala bi se primjenjivati na sve korisnike neovisno o njihovoj veličini, uključujući mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća. Ova bi uredba trebala pružati niz mjera i instrumenata koji bi omogućili mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima ispunjavanje svojih obveza uz prihvatljiv trošak te s visokom razinom pravne sigurnosti.

(24)

Najbolje prakse razvijene od strane korisnika trebale bi imati važnu ulogu u prepoznavanju mjera dužne pažnje koje su osobito prikladne za postizanje usklađenosti sa sustavom provedbe Protokola iz Nagoye uz prihvatljiv trošak i uz visok stupanj pravne sigurnosti. Korisnici bi trebali nadograđivati postojeće kodekse ponašanja u pogledu pristupa i podjele dobiti koji su razvijeni za znanstveni, sveučilišni i nekomercijalni istraživački sektor i različite industrije. Udruženja korisnika trebala bi biti u mogućnosti zahtijevati da Komisija odredi može li se određena kombinacija postupaka, instrumenata i mehanizama koje nadzire određeno udruženje priznati kao najbolja praksa. Nadležna tijela država članica trebala bi uzeti u obzir da provedba prepoznate najbolje prakse od strane korisnika smanjuje rizik od neusklađenosti tog korisnika i opravdava manji broj provjera usklađenosti. Isto bi se trebalo primjenjivati u pogledu najbolje prakse koju su usvojile stranke Protokola iz Nagoye.

(25)

Prema Protokolu iz Nagoye kontrolne točke moraju biti učinkovite i trebale bi biti relevantne za korištenje genetskih resursa. Na identificiranim točkama u lancu aktivnosti koje sačinjavaju korištenje, korisnici bi trebali prijaviti i, na zahtjev, pružiti dokaze da su postupali s dužnom pažnjom. Jedna od prikladnih točaka za takvu prijavu jest primitak novčanih sredstava za javna istraživanja. Druga prikladna točka jest u završnoj fazi korištenja, što znači u fazi konačnog razvijanja proizvoda prije traženja odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji je razvijen putem korištenja genetskih resursa ili tradicionalnog znanja povezanog s takvim resursima ili, kada se takvo odobrenje ne zahtijeva, u fazi konačnog razvijanja proizvoda prije prvog stavljanja na tržište Unije. Kako bi se osigurala učinkovitost kontrolnih točaka, uz istodobno povećanje pravne sigurnosti za korisnike, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u skladu s člankom 291. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Komisija bi trebala imati pravo korištenja tih provedbenih ovlasti radi određivanja faze konačnog razvoja proizvoda, u skladu s Protokolom iz Nagoye, kako bi utvrdila završnu fazu korištenja u različitim sektorima.

(26)

Važno je utvrditi da bi Mehanizam za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti mogao imati važnu ulogu u provedbi Protokola iz Nagoye. U skladu s člancima 14. i 17. Protokola iz Nagoye informacije bi se dostavljale Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti u sklopu postupka dodjele međunarodno priznatog certifikata o sukladnosti. Nadležna tijela trebala bi surađivati s Mehanizmom za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti kako bi se osigurala razmjena informacija kojom se nadležnim tijelima olakšava praćenje usklađenosti korisnika.

(27)

Prikupljanje genetskih resursa u divljini provode znanstveni, sveučilišni i nekomercijalni istraživači ili sakupljači uglavnom u nekomercijalne svrhe. U velikoj većini slučajeva i u gotovo svim sektorima novim prikupljenim genetskim resursima pristupa se putem posrednika, zbirki ili agenata koji pribavljaju genetske resurse u trećim zemljama.

(28)

Zbirke su najznačajniji osiguravatelji genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima koji se koriste u Uniji. Kao osiguravatelji, one mogu imati važnu ulogu u pomaganju drugim korisnicima u lancu sljedivosti u ispunjavanju njihovih obveza. Kako bi se to ostvarilo, sustav registriranih zbirki u Uniji trebao bi se uspostaviti putem uspostave dobrovoljnog registra zbirki koji će voditi Komisija. Takav bi sustav osigurao da zbirke koje su uključene u registar učinkovito primjenjuju mjere koje ograničavaju opskrbu uzorcima genetskih resursa samo na treće osobe koje imaju dokumentaciju koja pruža dokaze o zakonitom pristupu i osiguravaju uspostavu uzajamno dogovorenih uvjeta, kada je to potrebno. Sustav registriranih zbirki u Uniji trebao bi znatno smanjiti rizik od korištenja u Uniji genetskih resursa kojima se nije pristupilo u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili regulatornim zahtjevima o pristupu i podjeli dobiti stranke Protokola iz Nagoye. Nadležna tijela država članica trebala bi provjeravati zadovoljavaju li zbirke zahtjeve na temelju kojih se one priznaju kao zbirke koje se mogu upisati u registar. Korisnici koji pribave genetske resurse iz zbirki uključenih u registar Unije trebali bi se smatrati korisnicima koji su postupali s dužnom pažnjom u pogledu traženja svih potrebnih informacija. To bi se trebalo pokazati osobito korisnim za znanstvene, sveučilišne i nekomercijalne istraživače te mala i srednja poduzeća te bi trebalo doprinijeti smanjenju administrativnih zahtjeva i zahtjeva u pogledu usklađenosti.

(29)

Nadležna tijela država članica trebala bi provjeriti ispunjavaju li korisnici njihove obveze te jesu li pribavili prethodni informirani pristanak i uspostavili uzajamno dogovorene uvjete. Nadležna tijela također bi trebala voditi evidenciju o obavljenim provjerama, a relevantne informacije trebale bi biti dostupne u skladu s Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(30)	Države članice trebale bi osigurati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za sankcioniranje kršenja pravila o provedbi Protokola iz Nagoye.

(31)

Uzimajući u obzir međunarodni karakter ugovaranja pristupa i podjele dobiti, nadležna tijela država članica trebala bi surađivati međusobno te s Komisijom i s nadležnim nacionalnim tijelima iz trećih zemalja kako bi osigurala da korisnici ispunjavaju uvjete iz ove uredbe i podržavaju učinkovitu primjenu pravila za provedbu Protokola iz Nagoye.

(32)	Unija i države članice trebale bi djelovati proaktivno kako bi osigurale da se ciljevi Protokola iz Nagoye ostvare da bi se povećali resursi za očuvanje biološke raznolikosti i održive upotrebe njezinih komponenti na globalnoj razini.

(33)	Komisija i države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće dopunske mjere da povećaju učinkovitost provedbe ove uredbe te smanje troškove, posebno kada bi to pogodovalo znanstvenim, sveučilišnim i nekomercijalnim istraživačima te malim i srednjim poduzećima.

(34)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(35)

S obzirom na to da cilj ove uredbe, točnije potporu poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih resursa u skladu s Protokolom iz Nagoye, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i radi potrebe osiguranja funkcioniranja unutarnjeg tržišta on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u tom članku, ova uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(36)	Datum stupanja na snagu ove uredbe trebao bi biti izravno povezan sa stupanjem na snagu Protokola iz Nagoye za Uniju kako bi se osigurali jednaki uvjeti na razini Unije i na globalnoj razini u aktivnostima povezanima s pristupom i podjelom dobiti od genetskih resursa,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom uredbom uspostavljaju se pravila kojima se uređuje usklađenost s pristupom i podjelom dobiti za genetske resurse i tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima u skladu s odredbama Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti („Protokol iz Nagoye”). Učinkovita provedba ove uredbe također će doprinijeti očuvanju biološke raznolikosti i održivoj upotrebi njezinih komponenti, u skladu s odredbama Konvencije o biološkoj raznolikosti („Konvencija”).

Članak 2.

Područje primjene

1. Ova uredba primjenjuje se na genetske resurse nad kojima države imaju suverena prava te na tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima kojima se pristupa nakon stupanja na snagu Protokola iz Nagoye za Uniju. Primjenjuje se također na dobiti koje proizlaze iz korištenja takvih genetskih resursa te tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima.

2. Ova se uredba ne primjenjuje na genetske resurse za koje su pristup i podjela dobiti uređeni specijaliziranim međunarodnim instrumentima koji su usklađeni s ciljevima Konvencije i Protokola iz Nagoye te nisu u suprotnosti s njima.

3. Ovom uredbom ne dovode se u pitanje pravila država članica o pristupu genetskim resursima nad kojima one imaju suverena prava u okviru područja primjene članka 15. Konvencije, kao ni odredbe država članica o članku 8. točki (j) Konvencije u vezi s tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima.

4. Ova uredba primjenjuje se na genetske resurse i tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima na koje se primjenjuje zakonodavstvo ili regulatorni zahtjevi o pristupu i podjeli dobiti stranke Protokola iz Nagoye.

5. Ništa u ovoj uredbi ne obvezuje državu članicu da pruži informacije za koje smatra da njihova objava šteti osnovnim interesima njezine sigurnosti.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove uredbe primjenjuju se definicije Konvencije i Protokola iz Nagoye, kao i sljedeće definicije:

1.	„genetski materijal” znači svaki materijal biljnog, životinjskog, mikrobnog ili drugog podrijetla koji sadrži funkcionalne jedinice nasljeđivanja;

2.	„genetski resursi” znači genetski materijal stvarne ili potencijalne vrijednosti;

3.	„pristup” znači pribavljanje genetskih resursa ili tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima u stranci Protokola iz Nagoye;

4.	„korisnik” znači fizička ili pravna osoba koja koristi genetske resurse ili tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima;

5.	„korištenje genetskih resursa” znači provođenje istraživanja i razvoja na genetskom i/ili biokemijskom sastavu genetskih resursa, uključujući i primjenom biotehnologije kako je utvrđeno u članku 2. Konvencije;

„uzajamno dogovoreni uvjeti” znači ugovorni dogovor sklopljen između osiguravatelja genetskih resursa ili tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima i korisnika, a koji utvrđuje konkretne uvjete za poštenu i pravičnu podjelu dobiti koja proizlazi iz korištenja genetskih resursa ili tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima te koji također može uključivati dodatne uvjete i odredbe za takvo korištenje, kao i naknadne primjene i komercijalizaciju;

7.	„tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima” znači tradicionalno znanje koje posjeduje autohtona ili lokalna zajednica, a koje je relevantno za korištenje genetskih resursa i koje je kao takvo opisano u uzajamno dogovorenim uvjetima koji se primjenjuju pri korištenju genetskih resursa;

„genetski resursi kojima se pristupa na nezakonit način” znači genetski resursi i tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima kojima se nije pristupilo u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili regulatornim zahtjevima o pristupu i podjeli dobiti zemlje osiguravateljice koja je stranka Protokola iz Nagoye koja zahtijeva prethodni informirani pristanak;

9.	„zbirka” znači skup prikupljenih uzoraka genetskih resursa i povezanih informacija koje su prikupljene i pohranjene bilo u posjedu javnih ili privatnih subjekata;

10.	„udruženje korisnika” znači organizacija, uspostavljena u skladu sa zahtjevima države članice u kojoj se nalazi, a koja zastupa interese korisnika i koja je uključena u razvoj i nadgledanje najboljih praksi iz članka 8. ove uredbe;

11.

„međunarodno priznat certifikat o sukladnosti” znači dopuštenje ili jednakovrijedan dokument koji izdaje nadležno tijelo u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (e) i člankom 13. stavkom 2. Protokola iz Nagoye u vrijeme pristupa kao dokaz da se genetskom resursu koji obuhvaća pristupilo u skladu s odlukom o odobrenju prethodnog informiranog pristanka i da su uspostavljeni uzajamno dogovoreni uvjeti za korisnika te korištenje navedeno u tom dokumentu, a koji je dostupan u Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti uspostavljenom u skladu s člankom 14. stavkom 1. tog protokola.

POGLAVLJE II.

USKLAĐENOST KORISNIKA

Članak 4.

Obveze korisnika

1. Korisnici postupaju s dužnom pažnjom kako bi se utvrdilo je li pristup korištenim genetskim resursima i tradicionalnom znanju povezanom s genetskim resursima bio u skladu s primjenjivim zakonodavstvom ili regulatornim zahtjevima o pristupu i podjeli dobiti te jesu li dobiti pošteno i pravično podijeljene na osnovi uzajamno dogovorenih uvjeta, u skladu s primjenjivim zakonodavstvom ili regulatornim zahtjevima.

2. Genetski resursi i tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima prenose se i koriste pod uzajamno dogovorenim uvjetima ako su potrebni u skladu s primjenjivim zakonodavstvom ili regulatornim zahtjevima.

3. Za potrebe stavka 1. korisnici traže, čuvaju i prenose budućim korisnicima:

(a)	međunarodno priznat certifikat o sukladnosti te informacije o sadržaju uzajamno dogovorenih uvjeta relevantnih za buduće korisnike; ili

(b)

ako međunarodno priznat certifikat o sukladnosti nije dostupan, informacije i relevantne dokumente o:

i.	datumu i mjestu pristupa genetskim resursima ili tradicionalnom znanju povezanom s genetskim resursima;

ii.	opisu genetskih resursa ili tradicionalnog znanja povezanog s korištenim genetskim resursima;

iii.	izvoru iz kojeg su izravno dobiveni genetski resursi ili tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima te budućim korisnicima genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima;

iv.	postojanju ili nepostojanju prava i obveza u vezi s pristupom i podjelom dobiti, uključujući prava i obveze u vezi s budućim primjenama i komercijalizacijom;

v.	dopuštenjima za pristup, gdje je primjenjivo;

vi.	uzajamno dogovorenim uvjetima, uključujući mogućnosti podjele dobiti, prema potrebi.

4. Smatra se da su korisnici koji pribavljaju biljne genetske resurse za hranu i poljoprivredu (PGRFA) u stranci Protokola iz Nagoye koja je utvrdila da će biljni genetski resursi za hranu i poljoprivredu u okviru njezina upravljanja i nadzora te u domeni javnosti, koji nisu navedeni u Prilogu I. Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu (ITPGRFA), također podlijegati uvjetima standardnog sporazuma o prijenosu materijala za svrhe navedene u ITPGRFA-u, udovoljili zahtjevima o dužnoj pažnji u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

5. Kada su informacije kojima raspolažu nedostatne ili ako postoje nepouzdanosti o zakonitosti pristupa ili korištenja, korisnici pribavljaju dopuštenje za pristup ili jednakovrijedni dokument i uspostavljaju uzajamno dogovorene uvjete korištenja ili prekidaju korištenje.

6. Korisnici zadržavaju informacije koje su relevantne za pristup i podjelu dobiti dvadeset godina nakon isteka razdoblja korištenja.

7. Smatra se da su korisnici koji pribavljaju genetski resurs iz zbirke uključene u registar zbirki unutar Unije iz članka 5. stavka 1. postupali s dužnom pažnjom u pogledu traženja informacija navedenih u stavku 3. ovog članka.

8. Korisnici koji pribavljaju genetski resurs za koji je utvrđeno da jest ili je utvrđeno da je vjerojatno uzrokujući patogen postojeće ili prijeteće izvanredne situacije u području javnog zdravlja od međunarodnog značaju, u smislu Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.), ili ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju kako je definirana u Odluci br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9), radi pripremljenosti na izvanredne situacije u području javnog zdravlja u zemljama koje još nisu pogođene i odgovora u pogođenim zemljama, ispunjavaju obveze navedene u stavku 3. ili 5. ovog članka najkasnije:

(a)	mjesec dana nakon prestanka prijeteće ili postojeće prijetnje javnom zdravlju; ili

(b)	tri mjeseca nakon početka korištenja genetskih resursa,

što je god ranije.

Ako obveze navedene u stavku 3. ili 5. ovog članka nisu ispunjene do rokova utvrđenih u prvom podstavku točkama (a) i (b) ovog stavka, korištenje prestaje.

U slučaju zahtjeva za odobrenje stavljanja na tržište ili stavljanja na tržište proizvoda koji proizlaze iz korištenja tih genetskih resursa, obveze navedene u stavku 3. ili 5. primjenjuju se u potpunosti i bez odlaganja.

U nedostatku pravovremeno pribavljenog prethodnog informiranog pristanka i uspostavljenih uzajamno dogovorenih uvjeta te dok se ne postigne dogovor s dotičnom zemljom osiguravateljicom, korisnik neće tražiti nikakva isključiva prava ni na koji razvoj postignut putem upotrebe takvih patogena.

Specijalizirani međunarodni instrumenti za pristup i podjelu dobiti navedeni u članku 2. ostaju nepromijenjeni.

Članak 5.

Registar zbirki

1. Komisija uspostavlja i održava registar zbirki unutar Unije („registar”). Komisija osigurava da se registar nalazi na internetu i da je lako dostupan korisnicima. Registar sadrži upućivanja na zbirke genetskih resursa ili dijelove tih zbirki za koje je utvrđeno da udovoljavaju kriterijima određenima u stavku 3.

2. Država članica na zahtjev imatelja zbirke pod svojom nadležnošću razmatra uključenje te zbirke ili njezina dijela u registar. Nakon što provjeri udovoljava li predmetna zbirka ili njezin dio kriterijima određenima u stavku 3., država članica Komisiji bez nepotrebnog odlaganja priopćava naziv i pojedinosti za kontakt zbirke i njezina imatelja te vrstu dotične zbirke. Komisija bez odlaganja uključuje te informacije u registar.

3. Kako bi se zbirka ili dio zbirke mogli uključiti u registar, zbirka dokazuje svoje mogućnosti u pogledu:

(a)	primjene standardiziranih postupaka za razmjenu uzoraka genetskih resursa i povezanih informacija s drugim zbirkama te za opskrbu trećih osoba uzorcima genetskih resursa i povezanim informacijama za njihovo korištenje, u skladu s Konvencijom i Protokolom iz Nagoye;

(b)

opskrbe trećih osoba genetskim resursima i povezanim informacijama za njihovo korištenje jedino uz dokumentaciju koja pruža dokaze o tome da se genetskim resursima i povezanim informacijama pristupilo u skladu s primjenjivim zakonodavstvom ili regulatornim zahtjevima o pristupu i podjeli dobiti i, kada je to primjenjivo, uzajamno dogovorenim uvjetima;

(c)	vođenja evidencije o svim uzorcima genetskih resursa i povezanim informacijama kojima opskrbljuje treće osobe za njihovo korištenje;

(d)	uspostavljanja ili korištenja jedinstvenih identifikatora, gdje je to moguće, za uzorke genetskih resursa kojima se opskrbljuje treće osobe; i

(e)	korištenja odgovarajućim instrumentom za praćenje i nadzor razmjene uzoraka genetskih resursa i povezanih informacija s drugim zbirkama.

4. Države članice redovito provjeravaju udovoljava li svaka zbirka ili dio zbirke pod njihovom nadležnošću, koje su uključene u registar, kriterijima određenima u stavku 3.

Ako na temelju informacija pruženih na temelju stavka 3. postoji dokaz da zbirka ili dio zbirke uključeni u registar ne udovoljava kriterijima određenima u stavku 3., dotična država članica bez nepotrebnog odlaganja u dijalogu s dotičnim imateljem zbirke utvrđuje korektivne radnje ili mjere.

Država članica koja utvrdi da zbirka ili dio zbirke pod njezinom nadležnošću više ne udovoljava uvjetima iz stavka 3. o tome obavještava Komisiju bez nepotrebnog odlaganja.

Nakon što zaprimi tu informaciju, Komisija briše zbirku ili dio zbirke iz registra.

5. Komisija donosi provedbene akte za uspostavu postupaka za provedbu stavaka od 1. do 4. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 14. stavka 2.

Članak 6.

Nadležna tijela i kontaktna točka

1. Svaka država članica imenuje jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za primjenu ove uredbe. Države članice obavješćuju Komisiju o nazivima i adresama svojih nadležnih tijela od datuma stupanja na snagu ove uredbe. Države članice bez nepotrebnog odlaganja priopćavaju Komisiji svaku promjenu naziva ili adrese nadležnih tijela.

2. Komisija objavljuje popis nadležnih tijela država članica, uključujući objavu na internetu. Komisija ažurira popis.

3. Komisija određuje kontaktnu točku za pristup i podjelu dobiti odgovornu za suradnju s Tajništvom Konvencije u pogledu pitanja obuhvaćenih ovom uredbom.

4. Komisija osigurava da tijela Unije uspostavljena Uredbom Vijeća (EZ) br. 338/97 (10) doprinose postizanju ciljeva ove uredbe.

Članak 7.

Praćenje usklađenosti korisnika

1. Države članice i Komisija od svih primatelja novčanih sredstava za javna istraživanja koja uključuju korištenje genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima traže izjavu da postupaju s dužnom pažnjom u skladu s člankom 4.

2. U fazi konačnog razvoja proizvoda koji je razvijen putem korištenja genetskih resursa ili tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima, korisnici izjavljuju nadležnim tijelima uspostavljenima prema članku 6. stavku 1. da su ispunili obveze iz članka 4. te istodobno dostavljaju:

(a)	relevantne informacije iz međunarodno priznatog certifikata o sukladnosti; ili

(b)	povezane informacije kako je navedeno u članku 4. stavku 3. točki (b) podtočkama od i. do v. i članku 4. stavku 5., uključujući informacije da su uspostavljeni uzajamno dogovoreni uvjeti, prema potrebi.

Korisnici na zahtjev dodatno pružaju dokaze nadležnom tijelu.

3. Nadležna tijela dostavljaju informacije primljene na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti koji je uspostavljen na temelju članka 14. stavka 1. Protokola iz Nagoye, Komisiji i, prema potrebi, nadležnim nacionalnim tijelima iz članka 13. stavka 2. Protokola iz Nagoye.

4. Nadležna tijela surađuju s Mehanizmom za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti kako bi se osigurala razmjena informacija navedenih u članku 17. stavku 2. Protokola iz Nagoye za praćenje usklađenosti korisnika.

5. Nadležna tijela uzimaju u obzir poštovanje povjerljivosti trgovačkih ili industrijskih informacija ako je ta povjerljivost predviđena pravom Unije ili nacionalnim pravom radi zaštite legitimnih ekonomskih interesa, posebno u vezi s označavanjem genetskih resursa i korištenja.

6. Komisija donosi provedbene akte za uspostavu postupaka za provedbu stavaka 1., 2. i 3. ovog članka. U tim provedbenim aktima Komisija određuje fazu konačnog razvijanja proizvoda kako bi se utvrdila konačna faza korištenja u različitim sektorima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 14. stavka 2.

Članak 8.

Najbolje prakse

1. Udruženja korisnika ili druge zainteresirane strane mogu podnijeti zahtjev Komisiji da prizna kao najbolju praksu kombinaciju postupaka, instrumenata ili mehanizama, koje to udruženje ili druge zainteresirane strane razvijaju i nadgledaju, u skladu sa zahtjevima ove uredbe. Uz zahtjev se prilažu dokazi i popratne informacije.

2. Komisija priznaje praksu kao najbolju praksu u slučaju kada, na osnovi dokaza i informacija pruženih na temelju stavka 1. ovog članka, utvrdi da konkretna kombinacija postupaka, instrumenata ili mehanizama, kada je korisnik učinkovito provodi, omogućuje da taj korisnik ispunjava svoje obveze utvrđene člancima 4. i 7.

3. Udruženje korisnika ili druge zainteresirane strane priopćavaju Komisiji svaku promjenu ili dopunu najbolje prakse koja je priznata u skladu sa stavkom 2.

4. Ako dokazi ukazuju na to da korisnici u provedbi najbolje prakse opetovano ili značajno ne ispunjavaju svoje obveze u skladu s ovom uredbom, Komisija u suradnji s relevantnim udruženjem korisnika ili drugim zainteresiranim strankama ispituje ukazuju li ti slučajevi na moguće nedostatke u najboljoj praksi.

5. Komisija povlači svoje priznavanje najbolje prakse kada utvrdi da promjene najbolje prakse ugrožavaju mogućnost korisnika da ispunjava svoje obveze na temelju članaka 4. i 7. ili kada se opetovani ili značajni slučajevi neusklađenosti korisnika odnose na nedostatke u najboljim praksama.

6. Komisija uspostavlja registar priznate najbolje prakse u internetskom obliku te ga redovito ažurira. Taj registar u jednom odjeljku sadrži popis najboljih praksi koje je priznala Komisija u skladu sa stavkom 2. ovog članka, a u drugom odjeljku popis najboljih praksi koje su usvojene na temelju članka 20. stavka 2. Protokola iz Nagoye.

7. Komisija donosi provedbene akte za uspostavu postupaka za provedbu stavaka od 1. do 5. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 14. stavka 2.

Članak 9.

Provjere usklađenosti korisnika

1. Nadležna tijela iz članka 6. stavka 1. vrše provjere kako bi ispitala ispunjavaju li korisnici svoje obveze na temelju članaka 4. i 7., uzimajući u obzir da provedba najboljih praksi od strane korisnika u odnosu na pristup i podjelu dobiti priznatih na temelju članka 8. stavka 2. ove uredbe ili na temelju članka 20. stavka 2. Protokola iz Nagoye može smanjiti rizik od neusklađenosti korisnika.

2. Države članice osiguravaju da su provjere koje se provode na temelju stavka 1. učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te da otkrivaju slučajeve neusklađenosti korisnika s ovom uredbom.

3. Provjere iz stavka 1. provode se:

(a)	u skladu s planom koji se povremeno preispituje i koji se razvija korištenjem pristupa koji se temelji na riziku;

(b)	kada nadležno tijelo posjeduje relevantne informacije, uključujući i one utemeljene na potkrijepljenim sumnjama trećih strana, o neusklađenosti korisnika s ovom uredbom. Posebna pozornost posvećuje se takvim sumnjama koje su izrazile zemlje osiguravateljice.

4. Provjere iz stavka 1. ovog članka mogu uključivati ispitivanje:

(a)	mjera koje poduzima korisnik radi postupanja s dužnom pažnjom u skladu s člankom 4.;

(b)	dokumentacije i evidencija koje dokazuju da je postupano s dužnom pažnjom u skladu s člankom 4. u odnosu na konkretne aktivnosti korištenja;

(c)	instanci kod kojih je korisnik bio obvezan podnijeti prijave u skladu s člankom 7.

Prema potrebi, mogu se izvršavati i provjere na licu mjesta.

5. Korisnici nude svu pomoć potrebnu za olakšavanje vršenja provjera iz stavka 1.

6. Ne dovodeći u pitanje članak 11., u slučaju uočenih nedostataka nakon provjera iz stavka 1. ovog članka, nadležno tijelo izdaje obavijest o korektivnim radnjama ili mjerama koje korisnik treba poduzeti.

Ovisno o vrsti nedostataka, države članice mogu odmah poduzeti i privremene mjere.

Članak 10.

Evidencije provjera

1. Nadležna tijela najmanje pet godina vode evidenciju o provjerama iz članka 9. stavka 1., koja osobito pokazuje prirodu i rezultat tih provjera te evidenciju o svim poduzetim korektivnim radnjama i mjerama u skladu s člankom 9. stavkom 6.

2. Informacije iz stavka 1. stavljaju se na raspolaganje u skladu s Direktivom 2003/4/EZ.

Članak 11.

Sankcije

1. Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivim u slučaju kršenja članaka 4. i 7. i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje njihove provedbe.

2. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

3. Do 11. lipnja 2015. države članice Komisiji priopćuju odredbe iz stavka 1. te sve naknadne izmjene tih pravila bez odlaganja.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 12.

Suradnja

Nadležna tijela iz članka 6. stavka 1.:

(a)	surađuju međusobno i s Komisijom kako bi se osigurala usklađenost korisnika s ovom uredbom;

(b)	savjetuju se, prema potrebi, s dionicima o provedbi Protokola iz Nagoye i ove uredbe;

(c)	surađuju s nadležnim nacionalnim tijelima iz članka 13. stavka 2. Protokola iz Nagoye kako bi se osigurala usklađenost korisnika s ovom uredbom;

(d)	obavješćuju nadležna tijela drugih država članica i Komisiju o svim ozbiljnim nedostacima, uočenim tijekom provjera iz članka 9. stavka 1., i o vrstama sankcija koje se izriču u skladu s člankom 11.;

(e)	razmjenjuju informacije o organizaciji svojih sustava provjera za praćenje usklađenosti korisnika s ovom uredbom.

Članak 13.

Dopunske mjere

Komisija i države članice, prema potrebi:

(a)	promiču i potiču aktivnosti informiranja, podizanja svijesti i osposobljavanja kako bi pomogle dionicima i zainteresiranim stranama da razumiju svoje obveze koje proizlaze iz provedbe ove uredbe i relevantnih odredaba Konvencije i Protokola iz Nagoye u Uniji;

(b)	potiču razvoj sektorskih kodeksa ponašanja, modela ugovornih klauzula, smjernica i najbolje prakse, posebno kada bi to pogodovalo znanstvenim, sveučilišnim i nekomercijalnim istraživačima te malim i srednjim poduzećima;

(c)	promiču razvoj i upotrebu isplativih komunikacijskih instrumenata i sustava radi pružanja potpore zbirkama i korisnicima u pogledu praćenja i nadzora korištenja genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima;

(d)	pružaju korisnicima tehničke i druge smjernice, uzimajući u obzir situaciju znanstvenih, sveučilišnih i nekomercijalnih istraživača te malih i srednjih poduzeća, kako bi se olakšala usklađenost sa zahtjevima ove uredbe;

(e)	potiču korisnike i osiguravatelje na usmjeravanje dobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih resursa prema očuvanju biološke raznolikosti i održivoj upotrebi njezinih komponenata u skladu s odredbama Konvencije;

(f)	promiču mjere za potporu zbirkama koje doprinose očuvanju biološke i kulturne raznolikosti.

Članak 14.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor. Taj odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Ako odbor ne dostavi mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 15.

Savjetodavni forum

Komisija osigurava ravnomjerno sudjelovanje predstavnika država članica i drugih zainteresiranih strana u pitanjima vezanim uz provedbu ove uredbe. Oni se sastaju na savjetodavnom forumu. Komisija utvrđuje poslovnik tog savjetodavnog foruma.

Članak 16.

Izvješća i preispitivanje

1. Osim ako je određen alternativni interval za izvješća iz članka 29. Protokola iz Nagoye, države članice Komisiji podnose izvješće o primjeni ove uredbe do 11. lipnja 2017., a nakon toga svakih pet godina.

2. Najkasnije godinu dana nakon vremenskog roka za podnošenje izvješća iz stavka 1., Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o primjeni ove uredbe, uključujući prvu ocjenu učinkovitosti ove uredbe.

3. Svakih deset godina od svog prvog izvješća Komisija, na osnovi izvještavanja i iskustava u vezi s primjenom ove uredbe, preispituje njezino funkcioniranje i učinkovitost u ispunjavanju ciljeva Protokola iz Nagoye. Prilikom preispitivanja Komisija posebno razmatra administrativne posljedice za institucije koje provode javna istraživanja, mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća i posebne sektore. Razmatra i potrebu da se preispita provedba odredaba ove uredbe s obzirom na događaje u drugim relevantnim međunarodnim organizacijama.

4. Komisija izvješćuje Konferenciju stranaka Konvencije, koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Nagoye, o mjerama koje je Unija poduzela radi provedbe mjera usklađivanja s Protokolom iz Nagoye.

Članak 17.

Stupanje na snagu i primjena

1. Ova uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Što je prije moguće nakon polaganja instrumenta Unije za prihvaćanje Protokola iz Nagoye, Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje obavijest u kojoj se navodi datum stupanja na snagu Protokola iz Nagoye za Uniju. Ova se uredba primjenjuje od tog datuma.

3. Članci 4., 7. i 9. ove uredbe primjenjuju se godinu dana nakon dana stupanja na snagu Protokola iz Nagoye za Uniju.

Ova je uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u 16. travnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) SL C 161, 6.6.2013., str. 73.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 11. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. travnja 2014.

(3) Odluka Vijeća 93/626/EEZ od 25. listopada 1993. o sklapanju Konvencije o biološkoj raznolikosti (SL L 309, 13.12.1993., str. 1.).

(4) Prilog I. dokumentu UNEP/CBD/COP/DEC/X/1 od 29. listopada 2010.

(5) Odluka Vijeća 2014/283/EU od 14. travnja 2014. o sklapanju u ime Europske unije, Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti, koja proizlazi iz njihova korištenja, uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti (Vidi stranicu 231 ovog Službenog lista).

(6) Odluka Vijeća 2004/869/EZ od 24. veljače 2004. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu (SL L 378, 23.12.2004., str. 1.).

(7) Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).

(8) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(9) Odluka br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (SL L 293, 5.11.2013., str. 1.).

(10) Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 61, 3.3.1997., str. 1.).

20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/72

UREDBA (EU) br. 512/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 912/2010 o osnivanju Agencije za europski GNSS

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 172.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Iz kombiniranih odredaba članka 14. Uredbe (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i članka 2. Uredbe (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) proizlazi da Agencija za europski GNSS („Agencija”) treba osigurati sigurnosnu akreditaciju europskih sustava satelitske navigacije („sustavi”) i u tu svrhu započeti i pratiti provedbu sigurnosnih postupaka te provođenja sigurnosnih revizija.

(2)

Sustavi su definirani u članku 2. Uredbe (EU) br. 1285/2013. To su složeni sustavi i njihova uspostava i rad uključuju mnoge dionike s različitim ulogama. U ovom kontekstu od iznimne je važnosti da klasificiranim podacima EU-a rukuju i da ih štite svi dionici uključeni u provedbu programa Galileo i EGNOS („programi”) u skladu s osnovnim načelima i minimalnim standardima navedenim u sigurnosnim pravilima Komisije i Vijeća u pogledu zaštite klasificiranih podataka EU-a te da se članak 17. Uredbe (EU) br. 1285/2013, koji jamči jednaku razinu zaštite klasificiranih podataka EU-a, primjenjuje, prema potrebi, na sve dionike uključene u provedbu programâ.

(3)	Dionici koji sudjeluju u procesu sigurnosne akreditacije i koji su njime zahvaćeni jesu države članice, Komisija, relevantne agencije Unije i Europska svemirska agencija (ESA) te sudionici uključeni u Zajedničku akciju Vijeća 2004/552/ZVSP (5).

(4)

S obzirom na specifičnost i složenost sustavâ, različita tijela uključena u njihovu provedbu i raznolikost potencijalnih korisnika, sigurnosnu akreditaciju trebalo bi olakšati kroz odgovarajuće savjetovanje sa svim relevantnim stranama kao što su nacionalna tijela država članica i trećih zemalja koja upravljaju mrežama povezanim sa sustavom uspostavljenim u okviru programa Galileo za pružanje javne regulirane usluge (PRS), ostala relevantna nadležna tijela država članica, ESA ili, ako je predviđeno međunarodnim sporazumom, treće zemlje koje su domaćini zemaljskih postaja sustavâ.

(5)

Kako bi se omogućilo pravilno izvršavanje zadaća povezanih sa sigurnosnom akreditacijom, od najveće je važnosti da Komisija osigura sve relevantne podatke potrebne za izvršavanje tih zadaća. Također je važno uskladiti aktivnosti sigurnosne akreditacije s radom tijela odgovornih za upravljanje programima u skladu s Uredbom (EU) br. 1285/2013 i drugim subjektima odgovornima za provedbu sigurnosnih odredaba.

(6)

Pristup procjene rizika i upravljanja rizicima koji će se primjenjivati trebao bi slijediti najbolju praksu. Trebao bi uključivati primjenu sigurnosnih mjera u skladu s konceptom dubinske obrane. Trebao bi uzeti u obzir mogućnost ostvarenja rizika ili neželjenog događaja. Također bi trebao biti razmjeran, prikladan i isplativ, uzimajući u obzir trošak provedbe mjera za smanjenje rizika u usporedbi s naknadnim poboljšanjem sigurnosti. Cilj je dubinske obrane poboljšanje sigurnosti sustavâ provedbom tehničkih i netehničkih sigurnosnih mjera organiziranih kao višestruki slojevi obrane.

(7)	Razvoj, uključujući relevantne povezane istraživačke aktivnosti, i proizvodnja PRS prijemnika i PRS sigurnosnih modula sačinjavaju posebno osjetljive aktivnosti. Stoga je od iznimne važnosti da se uspostave postupci za ovlaštenje proizvođača PRS prijemnika i PRS sigurnosnih modula.

(8)

Nadalje, s obzirom na potencijalno veliki broj mreža i opreme povezane sa sustavom uspostavljenim u sklopu programa Galileo, posebno za upotrebu PRS-a, trebalo bi definirati načela sigurnosne akreditacije tih mreža i opreme u sklopu strategije sigurnosne akreditacije kako bi se osigurala homogenost akreditacije ne zadirući u nadležnost nacionalnih tijela država članica nadležnih za sigurnosna pitanja. Primjena tih načela omogućila bi dosljedno upravljanje rizikom i smanjila bi potrebu za većim opsegom ublažavajućih aktivnosti na razini sustava, što bi imalo negativan učinak na troškove, raspored, izvedbu i pružanje usluga.

(9)

Proizvode i mjere koji štite od elektromagnetnog zračenja (tj. od elektroničkog prisluškivanja) i kriptografskih proizvoda korištenih za pružanje sigurnosti za sustave trebala bi procjenjivati i odobravati nacionalna tijela nadležna za sigurnosna pitanja zemlje gdje poduzeće koje proizvodi takve proizvode ima poslovni nastan. U vezi s kriptografskim proizvodima tu procjenu i odobrenje trebalo bi dopuniti u skladu s načelima navedenima u Prilogu IV. točkama od 26. do 30. Odluke Vijeća 2013/488/EU (6). Tijelo odgovorno za sigurnosnu akreditaciju sustavâ trebalo bi poticati odabir tih odobrenih proizvoda uzimajući u obzir sveukupne sigurnosne zahtjeve sustavâ.

(10)

U Uredbi (EU) br. 912/2010, a posebno u njezinom poglavlju III., izričito se utvrđuju uvjeti na temelju kojih Agencija mora izvršavati svoje zadaće povezane sa sigurnosnom akreditacijom sustavâ. Posebno se utvrđuje da se odluke o sigurnosnoj akreditaciji moraju donositi neovisno o Komisiji i tijelima odgovornim za provedbu programâ te da bi nadležno tijelo za sigurnosnu akreditaciju sustavâ trebalo biti nezavisno tijelo u okviru Agencije koje samostalno donosi odluke.

(11)

U skladu s tim načelom, Uredbom (EU) br. 912/2010 uspostavlja se Odbor za sigurnosnu akreditaciju europskih GNSS sustava („Odbor za sigurnosnu akreditaciju”) koji, uz upravni odbor i izvršnog direktora, predstavlja jedno od triju tijela Agencije. Odbor za sigurnosnu akreditaciju izvršava zadaće dodijeljene Agenciji u vezi sa sigurnosnom akreditacijom te ima ovlasti donositi odluke o sigurnosnoj akreditaciji u ime Agencije. Trebao bi usvojiti svoj poslovnik i imenovati predsjednika.

(12)

S obzirom na to da Komisija, u skladu s Uredbom (EU) br. 1285/2013 treba osigurati sigurnost programâ uključujući sigurnost sustava i njihovog funkcioniranja, aktivnosti Odbora za sigurnosnu akreditaciju trebale bi biti ograničene na aktivnosti sigurnosne akreditacije sustavâ i ne bi trebale dovoditi u pitanje zadaće i odgovornosti Komisije. Ovo bi se trebalo primjenjivati posebno u odnosu na zadaće i odgovornosti Komisije prema članku 13. Uredbe (EU) br. 1285/2013 i članku 8. Odluke br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7), uključujući usvajanje bilo kakvog dokumenta povezanog sa sigurnošću putem delegiranog akta, provedbenog akta ili na neki drugi način u skladu s tim člancima. Ne dovodeći u pitanje te zadaće i odgovornosti Komisije, u svjetlu svojeg određenog stručnog znanja, Odbor za sigurnosnu akreditaciju bi, međutim, trebao imati pravo, unutar svoje nadležnosti, savjetovati Komisiju o izradi nacrta tekstova za akte navedene u tim člancima.

(13)	Također bi trebalo osigurati da se aktivnosti povezane sa sigurnosnom akreditacijom provode ne dovodeći u pitanje nacionalne nadležnosti i posebna prava država članica u pogledu sigurnosne akreditacije.

(14)	Što se tiče sigurnosti, pojmovi „revizije” i „ispitivanja” mogu uključivati sigurnosne procjene, inspekcije, preglede, revizije i ispitivanja.

(15)	Kako bi mogao djelotvorno i učinkovito provoditi sve svoje aktivnosti, Odbor za sigurnosnu akreditaciju trebao bi moći osnovati odgovarajuća podređena tijela koja djeluju u skladu s njegovim uputama. Trebao bi posebno osnovati povjerenstvo koje će mu pomagati u pripremi odluka.

(16)

Trebalo bi osnovati skupinu stručnjaka iz država članica pod nadzorom Odbora za sigurnosnu akreditaciju kako bi izvršavala zadaće tijela za distribuciju kriptomaterijala (CDA) u pogledu upravljanja kriptografskim materijalom EU-a. Tu bi skupinu trebalo osnovati privremeno kako bi se osigurao kontinuitet upravljanja stavkama sigurnosti komunikacija tijekom faze uvođenja programa Galileo. Održivo rješenje za provedbu takvih operativnih zadaća trebalo bi primijeniti na dulji rok kad sustav uspostavljen u okviru programa Galileo postane potpuno operativan.

(17)

Uredbom (EU) br. 1285/2013 definiraju se sporazumi o javnom upravljanju za programe u razdoblju od 2014. do 2020. Njome se Komisiji dodjeljuje sveukupna odgovornost za programe. Pored toga, njome se proširuje opseg zadaća povjerenih Agenciji te se posebno osigurava važna uloga Agencije u iskorištavanju sustava i maksimiziranju njihovih društveno-gospodarskih koristi.

(18)

U tom novom kontekstu bitno je osigurati da Odbor za sigurnosnu akreditaciju može potpuno neovisno izvršavati zadaće koje su mu povjerene, posebno u pogledu ostalih tijela i aktivnosti Agencije, te da može izbjegavati eventualne sukobe interesa. Stoga je važno unutar same Agencije dodatno razdvojiti aktivnosti povezane sa sigurnosnom akreditacijom od ostalih aktivnosti, poput upravljanja Centrom za praćenje sigurnosti Galileo, doprinosa komercijalizaciji sustavâ i bilo koje druge aktivnosti koju Komisija delegiranjem može povjeriti Agenciji, a posebno one povezane s iskorištavanjem sustavâ. U tu svrhu Odbor za sigurnosnu akreditaciju i osoblje Agencije pod njegovim nadzorom trebali bi obavljati svoj rad na način kojim se osigurava autonomija i neovisnost u odnosu na ostale aktivnosti Agencije. U okviru Agencije trebalo bi uspostaviti opipljivu i djelotvornu strukturnu podjelu različitih aktivnosti i to do 1. siječnja 2014. Interna pravila Agencije o osoblju trebala bi također osigurati autonomiju i neovisnost osoblja koje provodi aktivnosti sigurnosne akreditacije u odnosu na osoblje koje provodi ostale aktivnosti Agencije.

(19)

Uredbu (EU) br. 912/2010 stoga bi trebalo izmijeniti kako bi se povećali neovisnost i ovlasti Odbora za sigurnosnu akreditaciju i njegova predsjednika, te u širim okvirima kako bi se ta neovisnost i te ovlasti uskladili s neovisnošću i ovlastima upravnog odbora odnosno izvršnog direktora Agencije, uz istodobno ispunjavanje uvjeta za suradnju između različitih tijela Agencije.

(20)	Prilikom imenovanja članova odbora i izbora njihovih predsjednika i zamjenika predsjednika trebalo bi, prema potrebi, uzeti u obzir uravnoteženu zastupljenost spolova. Nadalje, trebalo bi također uzeti u obzir relevantne upravljačke, administrativne i proračunske vještine.

(21)

Odbor za sigurnosnu akreditaciju, a ne upravni odbor, trebao bi pripremati i odobravati dio programâ rada Agencije u kojima se opisuju operativne aktivnosti povezane sa sigurnosnom akreditacijom sustavâ, kao i dio godišnjeg izvješća povezanog s aktivnostima i izgledima Agencije, imajući u vidu aktivnosti sigurnosne akreditacije sustavâ. On bi ih trebao pravodobno podnositi upravnom odboru za uvrštenje u program rada i godišnje izvješće Agencije. Također bi trebao izvršavati stegovne ovlasti nad svojim predsjednikom.

(22)

Poželjno je dodijeliti ulogu povezanu s aktivnostima sigurnosne akreditacije predsjedniku Odbora za sigurnosnu akreditaciju usporedivu s onom izvršnog direktora za aktivnosti Agencije. Stoga bi, uz funkciju zastupanja Agencije, već navedenu u Uredbi (EU) br. 912/2010, predsjednik Odbora za sigurnosnu akreditaciju trebao upravljati aktivnostima sigurnosne akreditacije pod nadzorom Odbora za sigurnosnu akreditaciju te osigurati provedbu dijela programa rada Agencije povezanih s akreditacijom. Na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća predsjednik Odbora za sigurnosnu akreditaciju trebao bi također podnijeti i izvješće o izvršavanju zadaća Odbora za sigurnosnu akreditaciju te dati izjavu pred njima.

(23)	Trebalo bi uspostaviti odgovarajuće postupke za slučaj da upravni odbor ne odobri programe rada Agencije kako bi se osiguralo da proces sigurnosne akreditacije nije zahvaćen i da se može provoditi bez prekida.

(24)

Imajući u vidu uključenost određenog broja trećih zemalja i potencijalnu uključenost međunarodnih organizacija u programe, uključujući sigurnosna pitanja, trebalo bi donijeti izričitu odredbu za predstavnike međunarodnih organizacija i trećih zemalja, posebno Švicarske s kojom je potrebno sklopiti sporazum o suradnji (8), kako bi, iznimno i pod određenim uvjetima, mogli sudjelovati u radu Odbora za sigurnosnu akreditaciju. Takve bi uvjete trebalo navesti u međunarodnom sporazumu u skladu s člankom 218. UFEU-a koji se treba sklopiti s Unijom, uzimajući u obzir sigurnosna pitanja i, posebice, zaštitu klasificiranih podataka EU-a. Sporazum o suradnji u području satelitske navigacije između Europske unije i njezinih država članica i Kraljevine Norveške (9) kao i protokoli 31. i 37. uz Sporazum o EGP-u već pružaju okvir za sudjelovanje Norveške. S obzirom na posebno stručno znanje Odbora za sigurnosnu akreditaciju, trebalo biti moguće savjetovati se s njim prije ili tijekom pregovora o takvim međunarodnim sporazumima, u okviru njegove nadležnosti.

(25)

Uredbu (EU) br. 912/2010 trebalo bi uskladiti s načelima sadržanima u zajedničkom pristupu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije decentraliziranim agencijama, koji su te tri institucije usvojile redoslijedom navođenja 5. srpnja, 26. lipnja i 12. lipnja 2012., posebno u pogledu pravila usvajanja odluka upravnog odbora, mandata članova upravnog odbora i Odbora za sigurnosnu akreditaciju te njihovih predsjednika, postojanja višegodišnjeg programa rada, ovlasti upravnog odbora povezanih s upravljanjem osobljem, procjenom i revizijom te uredbe, suzbijanja sukoba interesa i upravljanja njima te rukovanja neklasificiranim, ali osjetljivim informacijama. Proces donošenja višegodišnjeg programa rada trebalo bi provoditi u potpunom skladu s načelima iskrene suradnje i uzimajući u obzir vremenska ograničenja povezana s takvim programom rada.

(26)

U pogledu sprečavanja i upravljanja sukobima interesa, nužno je da Agencija stekne i održava reputaciju nepristranosti, cjelovitosti i visokih profesionalnih standarda. Nikada ne bi smio postojati opravdan razlog za sumnju da na odluke utječu interesi koji su u sukobu s ulogom Agencije kao tijela koje služi Uniji kao cjelini ili privatni interesi ili opredjeljenja bilo kojeg člana osoblja Agencije, bilo kojeg upućenog nacionalnog stručnjaka ili promatrača ili bilo kojeg člana upravnog odbora ili Odbora za sigurnosnu akreditaciju koji bi stvorili, ili imaju potencijal stvoriti, sukob s pravilnim obavljanjem službenih dužnosti dotične osobe. Upravni odbor i Odbor za sigurnosnu akreditaciju trebali bi stoga donijeti sveobuhvatna pravila o sukobu interesa koja pokrivaju cijelu Agenciju. Ta bi pravila trebala uzeti u obzir preporuke koje je izdao Revizorski sud u svom posebnom izvješću br. 15 iz 2012. godine koje je pripremljeno na zahtjev Europskog parlamenta, kao i potrebu za izbjegavanjem sukoba interesa između članova upravnog odbora i Odbora za sigurnosnu akreditaciju.

(27)

Kako bi se osiguralo transparentno poslovanje Agencije, njezin bi poslovnik trebalo objaviti. Međutim, određene bi javne i privatne interese trebalo iznimno zaštititi. Kako bi se osigurao neometan rad programâ, višegodišnji i godišnji programi rada te godišnje izvješće trebali bi biti što detaljniji. Slijedom toga, oni bi mogli sadržavati materijal koji je osjetljiv sa stajališta sigurnosti ili ugovornih odnosa. Stoga bi bilo primjereno objaviti samo sažetak tih dokumenata. U interesu transparentnosti ti bi sažeci svejedno trebali biti što potpuniji.

(28)	Također bi trebalo naglasiti da bi programi rada Agencije trebali biti uspostavljeni na temelju procesa upravljanja izvedbom, uključujući pokazatelje uspješnosti, za djelotvornu i učinkovitu procjenu ostvarenih rezultata.

(29)

Programi rada Agencije trebali bi također sadržavati programiranje resursa, uključujući ljudske i financijske resurse dodijeljene svakoj aktivnosti te uzimajući u obzir činjenicu da bi izdatke povezane s novim kadrovskim zahtjevima Agencije trebalo djelomično poravnati odgovarajućim smanjenjem broja radnih mjesta u planu radnih mjesta Komisije za isto razdoblje, to jest od 2014. do 2020.

(30)

Ne dovodeći u pitanje političku odluku o sjedištima agencija Unije, poželjnost geografske rasprostranjenosti i ciljeve koje su države članice postavile u pogledu sjedišta novih agencija, kako je sadržano u zaključcima predstavnika država članica koji su se sastali na razini čelnika država ili vlada u Bruxellesu 13. prosinca 2003., te kako se podsjeća u zaključcima Europskog vijeća iz lipnja 2008., trebalo bi uzeti u obzir objektivne kriterije u procesu donošenja odluke za odabir mjesta za lokalne urede Agencije. Ti kriteriji uključuju: dostupnost prostorija, postojanje odgovarajuće obrazovne infrastrukture za djecu članova osoblja i upućenih nacionalnih stručnjaka, pristup tržištu rada, sustavu socijalnog osiguranja i zdravstvenoj zaštiti za obitelji članova osoblja i upućenih nacionalnih stručnjaka, kao i troškove provedbe i operativne troškove.

(31)	Države domaćini trebale bi kroz posebne sporazume osigurati potrebne uvjete za neometano djelovanje Agencije kao što je odgovarajuća obrazovna i prometna infrastruktura.

(32)

Odlukom 2010/803/EU (10) predstavnici vlada država članica odlučili su da će sjedište Agencije biti u Pragu. Sporazum između Češke Republike kao zemlje domaćina i Agencije sklopljen je 16. prosinca 2011., a stupio je na snagu 9. kolovoza 2012. Smatra se da taj sporazum o zemlji domaćinu i ostali posebni dogovori ispunjavaju zahtjeve Uredbe (EU) br. 912/2010.

(33)

Financijski interesi Unije trebaju se štititi koristeći se razmjernim mjerama kroz cijeli ciklus rashoda, posebno kroz suzbijanje i otkrivanje nepravilnosti, provedbu pregleda, povrat izgubljenih, nepotrebno isplaćenih sredstava, odnosno onih kojima se loše upravljalo te, prema potrebi, primjenjujući sankcije.

(34)	Uzimajući u obzir da članak 8. Uredbe (EU) br. 1285/2013 omogućuje državama članicama ulaganje dodatnih sredstava kako bi se financirali pojedini elementi programa, Agenciji bi trebalo dozvoliti dodjelu ugovora zajedno s državama članicama kada je to prikladno za izvršavanje njezinih zadaća.

(35)

Agencija bi trebala primjenjivati pravila Komisije u pogledu sigurnosti klasificiranih podataka EU-a. Također bi trebala moći odrediti pravila za rukovanje neklasificiranim, ali osjetljivim podacima. Ta bi se pravila trebala primjenjivati samo na rukovanje takvim podacima od strane Agencije. Neklasificirani, ali osjetljivi podaci su podaci ili materijali koje bi Agencija trebala štititi zbog pravnih obveza određenih u Ugovorima i/ili zbog njihove osjetljivosti. To uključuje, ali nije ograničeno na, podatke ili materijale obuhvaćene obvezom poslovne tajne kako je navedeno u članku 339. UFEU-a, podatke povezane s pitanjima iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (11) ili podatke iz područja primjene Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(36)	Uredbu (EU) br. 912/2010 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) br. 912/2010 mijenja se kako slijedi:

Članci od 2. do 8. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 2.

Zadaće

Zadaće Agencije navedene su u članku 14. Uredbe (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

Članak 3.

Tijela

1. Tijela Agencije su:

(a)	upravni odbor;

(b)	izvršni direktor;

(c)	Odbor za sigurnosnu akreditaciju za europske GNSS sustave (‚Odbor za sigurnosnu akreditaciju’).

2. Tijela Agencije izvršavaju svoje zadaće kako je navedeno u članku 6., 8. odnosno 11.

3. Upravni odbor i izvršni direktor te Odbor za sigurnosnu akreditaciju i njegov predsjednik surađuju kako bi osigurali rad Agencije i koordinaciju njenih tijela u skladu s postupcima određenima internim pravilima Agencije, poput poslovnika upravnog odbora, poslovnika Odbora za sigurnosnu akreditaciju, financijskih pravila primjenjivih na Agenciju, provedbenih pravila za status osoblja i pravila kojima se utvrđuje pristup dokumentima.

Članak 4.

Pravni status, lokalni uredi

1. Agencija je tijelo Unije. Ona ima pravnu osobnost.

2. U svakoj od država članica Agencija uživa najširu pravnu sposobnost koja se priznaje pravnim osobama na temelju prava. Ona može posebno kupovati ili raspolagati pokretnom i nepokretnom imovinom i biti stranka u pravnom postupku.

3. Agencija može odlučiti uspostaviti lokalne urede u državama članicama, podložno njihovu pristanku, ili u trećim zemljama koje sudjeluju u radu Agencije, u skladu s člankom 23.

4. Izbor lokacije tih ureda donosi se na osnovi objektivnih kriterija definiranih kako bi se osigurao neometani rad Agencije.

Odredbe povezane s uspostavom i radom Agencije u državama članicama domaćinima i u trećim zemljama domaćinima te one povezane s olakšicama koje potonje dodjeljuju izvršnom direktoru, članovima upravnog odbora i Odbora za sigurnosnu akreditaciju te osoblju Agencije i članovima njihovih obitelji, predmet su posebnih dogovora koje Agencija sklapa s tim državama članicama odnosno zemljama. Te posebne dogovore potvrđuje upravni odbor.

5. Države članice domaćini i treće zemlje domaćini posebnim dogovorima iz stavka 4. osiguravaju potrebne uvjete za neometano djelovanje Agencije.

6. Podložno članku 11.a stavku 1. točki (f), Agenciju zastupa izvršni direktor.

Članak 5.

Upravni odbor

1. Uspostavlja se upravni odbor kako bi izvršavao zadaće navedene u članku 6.

2. Upravni odbor sastoji se od:

(a)	jednog predstavnika kojeg imenuje svaka država članica;

(b)	četiriju predstavnika koje imenuje Komisija;

(c)	jednog predstavnika bez prava glasa kojeg imenuje Europski parlament.

Članovi upravnog odbora i Odbora za sigurnosnu akreditaciju imenuju se na temelju njihovog stupnja relevantnog iskustva i stručnog znanja.

Mandat članova upravnog odbora traje četiri godine i može se produljiti jednom. Europski parlament, Komisija i države članice nastoje ograničiti fluktuaciju svojih predstavnika u upravnom odboru.

Predsjednik ili zamjenik predsjednika Odbora za sigurnosnu akreditaciju, predstavnik visokog povjerenika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (‚VP’) te predstavnik Europske svemirske agencije (‚ESA’) pozivaju se prisustvovati sastancima upravnog odbora kao promatrači, prema uvjetima određenima poslovnikom upravnog odbora.

3. Prema potrebi, sudjelovanje predstavnika trećih zemalja ili međunarodnih organizacija te uvjeti tog sudjelovanja uspostavljaju se u sporazumima iz članka 23. stavka 1. i u skladu su s poslovnikom upravnog odbora.

4. Upravni odbor bira predsjednika i zamjenika predsjednika iz redova svojih članova. Zamjenik predsjednika automatski zauzima mjesto predsjednika kada je predsjednik spriječen u obavljanju svojih dužnosti. Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika traje dvije godine, može se produljiti jednom, a istječe kada ta osoba prestane biti član upravnog odbora.

Upravni odbor ima ovlast razriješiti dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika ili obojicu.

5. Sastanke upravnog odbora saziva predsjednik.

Izvršni direktor uobičajeno sudjeluje u raspravama, osim ako predsjednik odluči drukčije.

Upravni odbor održava redovite sastanke dva puta godišnje. Osim toga sastaje se na inicijativu predsjednika ili na zahtjev najmanje jedne trećine svojih članova.

Upravni odbor može pozvati bilo koju osobu čije mišljenje je od interesa da sudjeluje u sastancima kao promatrač. Članovima upravnog odbora mogu, podložno njegovu poslovniku, pomagati savjetnici ili stručnjaci.

Agencija pruža upravnom odboru usluge tajništva.

6. Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, upravni odbor donosi odluke apsolutnom većinom svojih članova koji glasuju.

Potrebna je dvotrećinska većina svih članova koji glasuju za izbor i razrješenje dužnosti predsjednika i zamjenika predsjednika upravnog odbora kako je navedeno u stavku 4. te za donošenje proračuna i programâ rada.

7. Svaki predstavnik države članice i Komisije ima jedan glas. Izvršni direktor ne glasuje. Odluke na temelju članka 6. stavka 2. točaka (a) i (b) te članka 6. stavka 5., osim za pitanja obuhvaćena poglavljem III., ne donose se bez glasa predstavnika Komisije.

Poslovnikom upravnog odbora određuje se detaljnije uređenje glasovanja, posebno uvjeti pod kojima jedan član može djelovati u ime drugoga.

Članak 6.

Zadaće upravnog odbora

1. Upravni odbor osigurava da Agencija izvršava zadaće koje su joj dodijeljene na temelju ove Uredbe, te u tu svrhu donosi sve potrebne odluke, ne dovodeći u pitanje nadležnosti dodijeljene Odboru za sigurnosnu akreditaciju za aktivnosti iz poglavlja III.

2. Upravni odbor također:

(a)

do 30. lipnja prve godine višegodišnjeg financijskog okvira predviđenog člankom 312. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, usvaja višegodišnji program rada Agencije za razdoblje obuhvaćeno tim višegodišnjim financijskim okvirom, a nakon dodavanja, bez izmjena, odjeljka koji je sastavio Odbor za sigurnosnu akreditaciju u skladu s člankom 11. stavkom 4. točkom (a), na temelju dobivenog mišljenja Komisije. Provodi se savjetovanje s Europskim parlamentom o tom višegodišnjem programu rada pod uvjetom da je svrha tog savjetovanja razmjena mišljenja te da ishod nije obvezujući za Agenciju;

(b)	najkasnije 15. studenoga svake godine donosi program rada Agencije za sljedeću godinu, nakon dodavanja, bez ikakvih izmjena, odjeljka koji je sastavio Odbor za sigurnosnu akreditaciju u skladu s člankom 11. stavkom 4. točkom (b), nakon što dobije mišljenje Komisije;

(c)	obavlja proračunske funkcije predviđene člankom 13. stavcima 5., 6., 10. i 11. te člankom 14. stavkom 5.;

(d)	nadzire rad Centra za praćenje sigurnosti Galileo, kako je navedeno u članku 14. stavku 1. točki (a) podtočki ii. Uredbe (EU) br. 1285/2013;

(e)	usvaja mehanizme za provedbu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (*2), u skladu s člankom 21. ove Uredbe;

(f)	odobrava dogovore iz članka 23. stavka 2. nakon savjetovanja s Odborom za sigurnosnu akreditaciju o onim odredbama tih sporazuma koje se odnose na sigurnosnu akreditaciju;

(g)	usvaja tehničke postupke potrebne za izvršavanje svojih zadaća;

(h)	usvaja godišnje izvješće o aktivnostima i izgledima Agencije, nakon dodavanja, bez ikakvih izmjena, odjeljka koji je sastavio Odbor za sigurnosnu akreditaciju u skladu s člankom 11. stavkom 4. točkom (c) te ga do 1. srpnja prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu;

(i)

osigurava odgovarajuće popratne aktivnosti u pogledu rezultata i preporuka koje proizlaze iz procjena i revizija navedenih u članku 26., kao i onih koje proizlaze iz istraga koje je proveo Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) te svih unutarnjih ili vanjskih revizijskih izvješća i prosljeđuje proračunskom tijelu sve podatke relevantne za ishod postupaka ocjene;

(j)	savjetuje se s izvršnim direktorom o sporazumima o delegiranju iz članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1285/2013 prije njihova potpisivanja;

(k)	na temelju prijedloga izvršnog direktora odobrava radne dogovore između Agencije i Europske svemirske agencije iz članka 14. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1285/2013;

(l)	na temelju prijedloga izvršnog direktora odobrava strategiju za borbu protiv prijevara;

(m)	odobrava, prema potrebi i na temelju prijedloga izvršnog direktora, organizacijske strukture Agencije;

(n)	usvaja i objavljuje svoj poslovnik.

3. U pogledu osoblja Agencije, upravni odbor izvršava ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju za dužnosnike Europske unije (*3) (‚Pravilnik o osoblju’) dodijeljene tijelu za imenovanje i ovlasti koje su Uvjetima zaposlenja ostalih službenika dodijeljene tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovorâ o radu (‚ovlasti tijela za imenovanje’).

Upravni odbor u skladu s postupkom iz članka 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta o zaposlenju ostalih službenika kojom se relevantne ovlasti tijela za imenovanje delegiraju izvršnom direktoru i utvrđuju uvjeti pod kojima se to delegiranje ovlasti može suspendirati. Izvršni direktor podnosi izvješće upravnom odboru o izvršenju tih delegiranih ovlasti. Izvršni direktor ovlašten je dalje delegirati te ovlasti.

Prilikom primjene drugog podstavka ovog stavka, kada to zahtijevaju izvanredne okolnosti, upravni odbor može odlukom privremeno suspendirati delegiranje ovlasti tijela za imenovanje izvršnom direktoru i onima kojima ih je potonji dalje delegirao te ih sam provoditi odnosno delegirati ih jednom od svojih članova ili članu osoblja koji nije izvršni direktor.

Međutim, odstupajući od drugog podstavka, upravni odbor mora predsjedniku Odbora za sigurnosnu akreditaciju delegirati ovlasti navedene u prvom podstavku u vezi sa zapošljavanjem, procjenom i reklasifikacijom osoblja uključenog u aktivnosti obuhvaćene poglavljem III. i disciplinskim mjerama koje treba poduzeti u vezi s takvim osobljem.

Upravni odbor usvaja provedbene mjere Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika u skladu s postupkom utvrđenim u članku 110. Pravilnika o osoblju. Prvo se savjetuje s Odborom za sigurnosnu akreditaciju i na odgovarajući način uzima u obzir njegove primjedbe u vezi sa zapošljavanjem, procjenom i reklasifikacijom osoblja uključenog u aktivnosti iz poglavlja III. i o relevantnim disciplinskim mjerama koje treba poduzeti.

Također donosi odluku o utvrđivanju pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u Agenciju. Prije donošenja te odluke upravni odbor se po pitanju upućivanja nacionalnih stručnjaka uključenih u aktivnosti sigurnosne akreditacije iz poglavlja III. savjetuje s Odborom za sigurnosnu akreditaciju i propisno uzima u obzir njegove primjedbe.

4. Upravni odbor imenuje izvršnog direktora i može produljiti ili okončati njegov mandat u skladu s člankom 15.b stavcima 3. i 4.

5. Upravni odbor izvršava stegovne ovlasti nad izvršnim direktorom u vezi s njegovom učinkovitošću, posebno u pogledu sigurnosnih pitanja koja potpadaju pod nadležnost Agencije, osim u odnosu na aktivnosti poduzete u skladu s poglavljem III.

Članak 7.

Izvršni direktor

Agencijom upravlja izvršni direktor koji svoje dužnosti obnaša pod nadzorom upravnog odbora, ne dovodeći u pitanje ovlasti dodijeljene Odboru za sigurnosnu akreditaciju i predsjedniku Odbora za sigurnosnu akreditaciju u skladu s člancima 11. odnosno 11.a.

Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije i upravnog odbora, izvršni direktor je u izvršavanju svojih dužnosti neovisan i ne traži niti prima upute od bilo koje vlade ni od bilo kojeg drugog tijela.

Članak 8.

Zadaće izvršnog direktora

Izvršni direktor izvršava sljedeće zadaće:

(a)	zastupanje Agencije, osim u pogledu aktivnosti i odluka poduzetih u skladu s poglavljima II. i III., te potpisivanje sporazuma o delegiranju iz članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1285/2013, u skladu s člankom 6. stavkom 2. točkom (j) ove Uredbe;

(b)	pripremanje radnih dogovora između Agencije i ESA-e iz članka 14. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1285/2013 te ih podnosi upravnom odboru u skladu s člankom 6. stavkom 2. točkom (k) ove Uredbe i potpisuje ih nakon dobivanja potvrde upravnog odbora;

(c)	pripremanje rada upravnog odbora te sudjelovanje bez prava glasa u njegovom radu, podložno članku 5. stavku 5. drugom podstavku;

(d)	provedba odluka upravnog odbora;

(e)	priprema višegodišnjih i godišnjih programa rada Agencije i njihova predaja upravnom odboru na odobrenje, osim dijelova koje je pripremio i usvojio Odbor za sigurnosnu akreditaciju u skladu s člankom 11. stavkom 4. točkama (a) i (b);

(f)	provedba višegodišnjih i godišnjih programa rada, osim dijelova koje provodi predsjednik Odbora za sigurnosnu akreditaciju u skladu s člankom 11.a stavkom 1. točkom (b);

(g)	priprema izvješća o napretku o provedbi godišnjeg programa rada i, prema potrebi, višegodišnjeg programa rada za svaki sastanak upravnog odbora, uključujući neizmijenjeni odjeljak koji je pripremio predsjednik Odbora za sigurnosnu akreditaciju u skladu s člankom 11.a stavkom 1. točkom (d);

(h)	priprema godišnjeg izvješća o aktivnostima i mogućnostima Agencije, osim dijela koji priprema i usvaja Odbor za sigurnosnu akreditaciju u vezi s aktivnostima iz poglavlja III. u skladu s člankom 11. stavkom 4. točkom (c) i njegovo podnošenje upravnom odboru na odobrenje;

(i)	poduzimanje svih potrebnih mjera, uključujući usvajanje internih upravnih uputa i objavu obavijesti, kako bi se osigurao rad Agencije u skladu s ovom Uredbom;

(j)	sastavljanje nacrta izjave o procjeni prihoda i rashoda Agencije u skladu s člankom 13. te izvršavanje proračun u skladu s člankom 14.;

(k)	osiguravanje da Agencija, kao voditelj Centra za praćenje sigurnosti Galileo, može odgovoriti na upute dostavljene prema Zajedničkoj akciji Vijeća 2004/552/ZVSP (4) i ispuniti svoju ulogu navedenu u članku 6. Odluke br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5);

(l)	osiguravanje kruženja relevantnih informacija, posebno u pogledu sigurnosti, među tijelima Agencije iz članka 3. stavka 1. ove Uredbe;

(m)

priopćivanje Komisiji stajališta Agencije o tehničkim i operativnim specifikacijama potrebnima za provedbu promjena sustavâ iz članka 12. stavka 3. točke (d) Uredbe (EU) br. 1285/2013, uključujući definiranje postupaka odobravanja i preispitivanja te istraživačkih aktivnosti u potporu tim promjenama;

(n)	pripremanje, u bliskoj suradnji s predsjednikom Odbora za sigurnosnu akreditaciju za pitanja povezana s aktivnostima sigurnosne akreditacije obuhvaćene poglavljem III. ove Uredbe, organizacijskih struktura Agencije i njihovo podnošenje na odobrenje upravnom odboru;

(o)	u pogledu osoblja Agencije, izvršavanje ovlasti iz članka 6. stavka 3. prvog podstavka, u mjeri u kojoj su mu te ovlasti delegirane u skladu s drugim podstavkom istog stavka;

(p)	nakon odobrenja upravnog odbora, donošenje potrebnih mjera za uspostavu lokalnih ureda u državama članicama ili u trećim zemljama u skladu s člankom 4. stavkom 3.;

(q)	osiguravanje da su Odboru za sigurnosnu akreditaciju, tijelima navedenima u članku 11. stavku 11. i predsjedniku Odbora za sigurnosnu akreditaciju pružene tajničke usluge i sva ostala sredstva potrebna za normalno funkcioniranje;

(r)

pripremanje plana djelovanja za osiguranje praćenja nalaza i preporuka ocjena i revizija iz članka 26. s iznimkom odjeljka plana djelovanja koji se odnosi na aktivnosti obuhvaćene poglavljem III. te dva puta godišnje podnošenje izvješća o napretku Komisiji, nakon dodavanja neizmijenjenog odjeljka čiji je nacrt pripremio Odbor za sigurnosnu akreditaciju, a koje izvješće se podnosi i upravnom odboru kao obavijest;

(s)

poduzimanje sljedećih mjera za zaštitu financijskih interesa Unije:

i.	preventivne mjere protiv prijevare, korupcije ili drugih nezakonitih aktivnosti te upotreba djelotvornih nadzornih mjera;

ii.	povrat nepotrebno plaćenih iznosa kod kojih su otkrivene nepravilnosti i, prema potrebi, primjena učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih upravnih i financijskih sankcija;

(t)	sastavljanje za Agenciju strategije protiv prijevara koja je razmjerna rizicima od prijevare uzimajući u obzir analizu odnosa troškova i koristi mjera koje treba provesti i uzimajući u obzir rezultate i preporuke koji proizlaze iz istraga OLAF-a te njezino podnošenje na odobrenje upravnom odboru.

(*1) Uredba (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 347, 20.12.2013., str. 1.)."

(*2) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.)."

(*3) Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije, utvrđeni u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.)."

(*4) Zajednička akcija Vijeća 2004/552/ZVSP od 12. srpnja 2004. o aspektima djelovanja Europskog satelitskog radionavigacijskog sustava koji utječu na sigurnost Europske unije (SL L 246, 20.7.2004., str. 30.)."

(*5) Odluka br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravilima za pristup javnoj reguliranoj usluzi koju pruža globalni navigacijski satelitski sustav uspostavljen u sklopu programa Galileo (SL L 287, 4.11.2011., str. 1.).”"

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.a

Programi rada i godišnje izvješće

1. U višegodišnjem programu rada Agencije iz članka 6. stavka 2. točke (a), navedene su aktivnosti koje Agencija treba obavljati tijekom razdoblja obuhvaćenog višegodišnjim financijskim okvirom iz članka 312. Ugovora o financiranju Europske unije, uključujući aktivnosti povezane s međunarodnim odnosima i komunikacijom za koje je odgovorna. U tom programu navodi se opće strateško programiranje, uključujući ciljeve, faze, očekivane rezultate i pokazatelje uspješnosti, kao i programiranje resursa, uključujući ljudske i financijske resurse dodijeljene svakoj aktivnosti. Uzima u obzir procjene i revizije navedene u članku 26. ove Uredbe. U svrhu informiranja, višegodišnji program rada uključuje i opise prijenosa zadaća koje Komisija povjerava Agenciji, uključujući zadaće upravljanja programima iz članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1285/2013.

2. Godišnji program rada naveden u članku 6. stavku 2. točki (b) ove Uredbe temelji se na višegodišnjem programu rada. U njemu su navedena djelovanja koja Agencija treba provesti tijekom nadolazeće godine, uključujući djelovanja povezana s međunarodnim odnosima i komunikacijom za koje je odgovorna. Godišnji program rada obuhvaća detaljne ciljeve i očekivane rezultate, uključujući pokazatelje uspješnosti. Jasno navodi i koje su zadaće dodane, promijenjene ili izbrisane u usporedbi s prethodnom financijskom godinom te promjene pokazatelja uspješnosti i njihovih ciljanih vrijednosti. U programu su također utvrđeni ljudski i financijski resursi dodijeljeni svakoj aktivnosti. U svrhu informiranja uključuje i zadaće koje je Komisija putem sporazuma o delegiranju povjerila Agenciji u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1285/2013.

3. Izvršni direktor prosljeđuje višegodišnje i godišnje programe rada, nakon što ih usvoji upravni odbor, Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i državama članicama te objavljuje njihov sažetak.

4. Godišnje izvješće iz članka 8. točke (h) ove Uredbe uključuje informacije o:

(a)	provedbi višegodišnjih i godišnjih programa rada, uključujući provedbu u odnosu na pokazatelje uspješnosti;

(b)	izvršavanju proračuna i plana kadrovske politike;

(c)	sustavima Agencije za upravljanje i unutarnju kontrolu i napretku u provedbi sustavâ i tehnika upravljanja projektima iz članka 11. točke (e) Uredbe (EU) br. 1285/2013;

(d)	bilo kojim mjerama za unapređenje utjecaja Agencije na okoliš;

(e)	rezultatima unutarnjih i vanjskih revizija i praćenju preporuka revizije i preporuke za izvršenje proračuna;

(f)	izjavi o jamstvu izvršnog direktora.

Sažetak godišnjeg izvješća se objavljuje.”

3.	U članku 9., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1285/2013, kad god bi sigurnost Unije ili država članica mogla biti pogođena djelovanjem sustavâ, primjenjuju se postupci izneseni u Zajedničkoj akciji 2004/552/ZVSP.”

Članci 10. i 11. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 10.

Opća načela

Aktivnosti sigurnosne akreditacije za europske GNSS sustave iz ovog poglavlja provode se u skladu sa sljedećim načelima:

(a)	aktivnosti sigurnosne akreditacije i odluke poduzimaju se u kontekstu kolektivne odgovornosti za sigurnost Unije i država članica;

(b)	ulaže se napor kako bi se odluke donosile konsenzusom;

(c)	aktivnosti sigurnosne akreditacije provode se upotrjebljujući pristup procjene rizika i upravljanja, razmatrajući rizike za sigurnost europskih GNSS sustava kao i utjecaj na troškove ili raspored mjera za smanjenje rizika, a uzimajući u obzir cilj nesmanjivanja opće razine sigurnosti sustavâ;

(d)	odluke o sigurnosnoj akreditaciji pripremaju i provode stručnjaci kvalificirani za područje akreditacije složenih sustava s odgovarajućom razinom sigurnosne provjere i koji djeluju objektivno;

(e)	ulažu se napori kako bi se provelo savjetovanje sa svim relevantnim stranama zainteresiranim za pitanja sigurnosti;

(f)	aktivnosti sigurnosne akreditacije izvode svi relevantni dionici u skladu sa strategijom sigurnosne akreditacije bez obzira na ulogu Europske komisije definiranu Uredbom (EU) br. 1285/2013;

(g)	odluke o sigurnosnoj akreditaciji temelje se, prema procesu definiranom u relevantnoj strategiji sigurnosne akreditacije, na lokalnim odlukama o sigurnosnoj akreditaciji koje donose predmetna nacionalna tijela za sigurnosnu akreditaciju država članica;

(h)

trajni, transparentni i potpuno razumljivi proces praćenja osigurava poznavanje sigurnosnih rizika za europske GNSS sustave, definiranje sigurnosnih mjera kako bi se smanjili rizici na prihvatljivu razinu s ciljem sigurnosnih potreba Unije i njenih država članica, nesmetanu provedbu programâ i primjenu tih mjera u skladu s konceptom dubinske obrane. Djelotvornost tih mjera neprekidno se procjenjuje. Proces u vezi s procjenom i upravljanjem sigurnosnim rizikom zajednički provode svi dionici programâ u sklopu repetitivnog procesa;

(i)	odluke o sigurnosnoj akreditaciji donose se na strogo neovisan način, uključujući i u odnosu na Komisiju i druga tijela odgovorna za provedbu programâ i pružanje usluga, kao i u odnosu na izvršnog direktora i upravni odbor Agencije;

(j)	aktivnosti sigurnosne akreditacije provode se uzimajući u obzir potrebu za prikladnom koordinacijom između Komisije i tijela odgovornih za provedbu sigurnosnih odredaba;

(k)	klasificirane podatke EU-a upotrebljavaju i štite svi dionici uključeni u provedbu programâ u skladu s osnovnim načelima i minimalnim standardima iznesenima u sigurnosnim pravilima Vijeća odnosno Komisije za zaštitu klasificiranih podataka EU-a.

Članak 11.

Odbor za sigurnosnu akreditaciju

1. Osniva se Odbor za sigurnosnu akreditaciju za europske GNSS sustave (‚Odbor za sigurnosnu akreditaciju’) kako bi izvršavao zadaće navedene u ovom članku.

2. Odbor za sigurnosnu akreditaciju obavlja svoje zadaće bez obzira na odgovornosti dodijeljene Komisiji Uredbom (EU) br. 1285/2013, posebno u pitanjima sigurnosti te ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica u vezi sa sigurnosnim akreditacijama.

3. U svojstvu tijela za sigurnosnu akreditaciju, Odbor za sigurnosnu akreditaciju je u pogledu sigurnosnih akreditacija za europske GNSS sustave odgovoran za:

(a)

definiranje i potvrđivanje strategije sigurnosnog akreditiranja kojom se određuje:

i.	opseg aktivnosti potrebnih za provedbu i upravljanje akreditacijom europskih GNSS sustava te njihovu moguću povezanost s drugim sustavima;

ii.	proces sigurnosne akreditacije za europske GNSS sustave s razinom detalja primjerenom za potrebnu razinu osiguranja te s jasnim uvjetima potvrđivanja; taj proces vodi se u skladu s relevantnim zahtjevima, posebno s onima navedenima u članku 13. Uredbe (EU) br. 1285/2013;

iii.	uloga relevantnih dionika uključenih u proces akreditacije;

iv.	raspored za akreditaciju podudaran s fazama programâ, posebno u pogledu razmještaja infrastrukture, pružanja usluga i razvoja;

v.	načela sigurnosnog akreditiranja za mreže povezane sa sustavima i PRS opremu povezanu sa sustavom uspostavljene u sklopu programa Galileo, što moraju provesti nacionalna tijela država članica nadležna za sigurnosna pitanja;

(b)

odlučivanje o sigurnosnom akreditiranju, posebno u pogledu odobrenja za lansiranje satelita, autorizacije za korištenje sustavâ u različitim konfiguracijama i za različite usluge sve do i uključujući signaliziranje u svemiru te autorizaciju za vođenje zemaljskih postaja. U pogledu mreža i PRS opreme povezane sa sustavom uspostavljenim u sklopu programa Galileo, Odbor za sigurnosnu akreditaciju odlučuje samo o autorizaciji tijela za razvoj i proizvodnju PRS prijamnika ili PRS sigurnosnih modula, uzimajući u obzir savjete nacionalnih tijela mjerodavnih za sigurnosna pitanja i opće sigurnosne rizike;

(c)	ispitivanje i odobravanje sve dokumentacije vezane za sigurnosnu akreditaciju, osim za dokumente koje Komisija treba usvojiti prema članku 13. Uredbe (EU) br. 1285/2013 i članku 8. Odluke br. 1104/2011/EU;

(d)	unutar svojih ovlasti, savjetovanje Komisije prilikom razrade nacrta tekstova za akte iz članka 13. Uredbe (EU) br. 1285/2013 i članku 8. Odluke br. 1104/2011/EU, uključujući za uspostavu sigurnosno-operativnih postupaka (SecOp-i), te za izdavanje izjave sa svojim zaključnim stavom;

(e)

ispitivanje i odobravanje procjene sigurnosnog rizika razvijene u skladu s procesom praćenja iz članka 10. točke (h) uzimajući u obzir sukladnost s dokumentima iz točke (c) ovog stavka i onima razvijenima u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) br. 1285/2013 i člankom 8. Odluke br. 1104/2011/EU; surađujući s Komisijom u definiranju mjera za ublažavanje rizika;

(f)	provjeru provedbe sigurnosnih mjera u vezi sa sigurnosnom akreditacijom europskih GNSS sustava, poduzimajući ili sponzorirajući sigurnosne procjene, inspekcije ili preispitivanja u skladu s člankom 12. točkom (b) ove Uredbe;

(g)	potvrđivanje odabira odobrenih proizvoda i mjera koji štite od elektroničkog prisluškivanja (TEMPEST) i odobrenih kriptografskih proizvoda korištenih za pružanje sigurnosti za europske GNSS sustave;

(h)	odobrenje ili, prema potrebi, sudjelovanje u zajedničkom odobrenju s relevantnim tijelima mjerodavnima za sigurnosna pitanja, a u vezi s međusobnom povezanosti europskih GNSS sustava s ostalim sustavima;

(i)	dogovaranje predloška za kontrolu pristupa iz članka 12. točke (c) s relevantnom državom članicom;

(j)	na osnovi izvještaja o riziku iz stavka 11. ovog članka, informiranje Komisije o procjeni rizika i pružanje savjeta Komisiji o mogućnostima rješavanja preostalih rizika za određenu akreditacijsku odluku;

(k)	pomoć Vijeću, uz blisku suradnju s Komisijom, u provedbi Zajedničke akcije 2004/552/ZVSP na poseban zahtjev Vijeća;

(l)	provedbu savjetovanja potrebnih za izvršavanje svojih zadaća.

4. Odbor za sigurnosnu akreditaciju također:

(a)

priprema i odobrava dio višegodišnjeg programa rada iz članka 8.a stavka 1. u vezi s operativnim aktivnostima obuhvaćenima ovim poglavljem te financijske i ljudske resurse potrebne za provođenje tih aktivnosti, te ga pravodobno podnosi upravnom odboru kako bi mogao biti uključen u višegodišnji program rada;

(b)

priprema i odobrava dio godišnjeg programa rada iz članka 8.a stavka 2. u vezi s operativnim aktivnostima obuhvaćenima ovim poglavljem te financijske i ljudske resurse potrebne za provođenje tih aktivnosti, te ga pravodobno podnosi upravnom odboru kako bi mogao biti uključen u godišnji program rada;

(c)

priprema i odobrava dio godišnjeg programa rada iz članka 6. stavka 2. točke (h) u vezi s aktivnostima i mogućnostima Agencije obuhvaćenima ovim poglavljem te financijske i ljudske resurse potrebne za provođenje tih aktivnosti i mogućnosti, te ga pravodobno podnosi upravnom odboru kako bi mogao biti uključen u godišnje izvješće;

(d)	usvaja i objavljuje svoj poslovnik.

5. Komisija redovito obavješćuje Odbor za sigurnosnu akreditaciju o učincima bilo kojih planiranih odluka Odbora za sigurnosnu akreditaciju o ispravnom vođenju programâ i o provedbi planova rješavanja preostalih rizika. Odbor za sigurnosnu akreditaciju uzima u obzir sva navedena mišljenja Komisije.

6. Odluke Odbora za sigurnosnu akreditaciju upućuju se Komisiji.

7. Odbor za sigurnosnu akreditaciju sastoji se od po jednog predstavnika svake države članice, predstavnika Komisije i predstavnika VP-a. Države članice, Komisija i VP nastoje ograničiti fluktuaciju svojih predstavnika u Odboru za sigurnosnu akreditaciju. Mandat članova Odbora za sigurnosnu akreditaciju traje četiri godine i može se produljiti. Predstavnik ESA-e poziva se na sastanke Odbora za sigurnosnu akreditaciju u svojstvu promatrača. Izuzetno i predstavnici trećih zemalja ili međunarodnih organizacija mogu biti pozvani na sastanke kao promatrači kada se pitanja izravno tiču tih trećih zemalja ili međunarodnih organizacija. Mehanizmi za takvo sudjelovanje predstavnika trećih zemalja ili međunarodnih organizacija te njegovi uvjeti uspostavljaju se u sporazumima iz članka 23. stavka 1. i u skladu su s poslovnikom Odbora za sigurnosnu akreditaciju.

8. Odbor za sigurnosnu akreditaciju među svojim članovima odabire predsjednika i zamjenika predsjednika dvotrećinskom većinom svih članova s pravom glasa. Zamjenik predsjednika automatski zauzima mjesto predsjednika kada je predsjednik spriječen u obavljanju svojih dužnosti.

Odbor za sigurnosnu akreditaciju ima ovlast razriješiti dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika ili obojicu. Odluku o otpuštanju donosi dvotrećinskom većinom.

Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika Odbora za sigurnosnu akreditaciju traje dvije godine i može se jednom produljiti. Mandat svake od navedenih osoba završava kada ta osoba prestane biti član Odbora za sigurnosnu akreditaciju.

9. Odbor za sigurnosnu akreditaciju ima pristup svim ljudskim i materijalnim resursima potrebnima za pružanje odgovarajuće administrativne podrške te kako bi omogućio, zajedno s tijelima navedenima u stavku 11., izvršavanje svojih zadaća na neovisan način posebno u vezi s vođenjem spisa, pokretanjem i praćenjem primjene sigurnosnih postupaka i provođenjem revizija sigurnosnih sustava, pripremom odluka i organiziranjem sastanaka. Također ima pristup svim informacijama potrebnima za izvršavanje svojih zadaća, a koje posjeduje Agencija, ne dovodeći u pitanje načela autonomije i neovisnosti iz članka 10. točke (i).

10. Odbor za sigurnosnu akreditaciju i osoblje Agencije pod njegovim nadzorom obavljaju svoj rad na način kojim osiguravaju autonomiju i neovisnost u vezi s ostalim aktivnostima Agencije, posebno operativnim aktivnostima u vezi s iskorištavanjem sustavâ u skladu s ciljevima programa. U tu svrhu uspostavlja se djelotvorna organizacijska podjela unutar Agencije na osoblje uključeno u aktivnosti obuhvaćene ovim poglavljem i ostalo osoblje Agencije. Odbor za sigurnosnu akreditaciju odmah obavješćuje izvršnog direktora, upravni odbor i Komisiju o bilo kojim okolnostima koje bi mogle ugroziti njegovu autonomiju i neovisnost. U slučaju da se u okviru Agencije ne pronađe rješenje, Komisija ispituje situaciju uz savjetovanje s relevantnim stranama. Na temelju rezultata tog ispitivanja, Komisija poduzima odgovarajuće mjere za ublažavanje koje Agencija treba provesti i o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

11. Odbor za sigurnosnu akreditaciju uspostavlja posebna pomoćna tijela za posebna pitanja, koja djeluju prema njegovim uputama. Istodobno osiguravajući kontinuitet rada, posebno uspostavlja povjerenstvo koje provodi preglede i testiranja sigurnosnih analiza za izradu relevantnih izvješća o riziku kao pomoć Odboru u njegovim odlukama. Odbor za sigurnosnu akreditaciju može uspostaviti i raspustiti stručne skupine kako bi pridonijele radu povjerenstva.

12. Ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica i zadaću Agencije iz članka 14. stavka 1. točke (a) podtočke i. Uredbe (EU) br. 1285/2013, tijekom faze uvođenja programa Galileo, organizira se skupina stručnjaka iz država članica pod nadzorom Odbora za sigurnosnu akreditaciju kako bi izvršila zadaće tijela za distribuciju kriptomaterijala (CDA) u pogledu upravljanja kriptografskim materijalom EU-a, a posebno za:

i.	upravljanje ključevima za polijetanja i drugim ključevima potrebnima za funkcioniranje sustava uspostavljenog u sklopu programa Galileo;

ii.	provjeru uspostave i izvršenja postupaka za vođenje evidencije o PRS ključevima, sigurno postupanje s njima, njihovo čuvanje i distribuciju.

13. Ako se u skladu s općim načelima iz članka 10. ove Uredbe ne može postići konsenzus, Odbor za sigurnosnu akreditaciju donosi odluke većinom glasova kako je predviđeno u članku 16. Ugovora o Europskoj uniji i ne dovodeći u pitanje članak 9. ove Uredbe. Predstavnik Komisije i predstavnik VP-a ne glasuju. Predsjednik Odbora za sigurnosnu akreditaciju potpisuje u ime Odbora za sigurnosnu akreditaciju odluke koje je donio Odbor za sigurnosnu akreditaciju.

14. Komisija bez nepotrebnog odgađanja redovito obavješćuje Europski parlament i Vijeće o učinku donošenja odluka o sigurnosnoj akreditaciji na izvođenje programâ. Ako Komisija smatra da odluka koju je donio Odbor za sigurnosnu akreditaciju može značajno utjecati na izvođenje programâ, primjerice u smislu troškova, rasporeda i rada, o tome odmah obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

15. Uzimajući u obzir stajališta Europskog parlamenta i Vijeća, koja trebaju biti izražena u roku od mjesec dana, Komisija može usvojiti bilo koju prikladnu mjeru u skladu s Uredbom (EU) br. 1285/2013.

16. Upravni se odbor periodično obavješćuje o razvoju rada Odbora za sigurnosnu akreditaciju.

17. Raspored rada Odbora za sigurnosnu akreditaciju poštuje godišnji program rada iz članka 27. Uredbe (EU) br. 1285/2013.”

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 11.a

Zadaće predsjednika Odbora za sigurnosnu akreditaciju

1. Predsjednik Odbora za sigurnosnu akreditaciju izvršava sljedeće zadaće:

(a)	upravlja aktivnostima sigurnosne akreditacije pod nadzorom Odbora za sigurnosnu akreditaciju;

(b)	osigurava provedbu višegodišnjih i godišnjih programa rada Agencije obuhvaćenih ovim poglavljem pod nadzorom Odbora za sigurnosnu akreditaciju;

(c)	surađuje s izvršnim direktorom kako bi pomogao u sastavljanju nacrta plana radnih mjesta iz članka 13. stavka 3. i organizacijskih struktura Agencije;

(d)	priprema dio izvješća o napretku iz članka 8. točke (g) u vezi s operativnim aktivnostima obuhvaćenima ovim poglavljem te ga pravodobno podnosi Odboru za sigurnosnu akreditaciju i izvršnom direktoru kako bi mogao biti uključen u izvješće o napretku;

(e)	priprema dio godišnjeg izvješća i plana djelovanja iz članka 8. točke (h) odnosno (r) u vezi s operativnim aktivnostima obuhvaćenima ovim poglavljem te ga pravodobno podnosi izvršnom direktoru;

(f)	zastupa Agenciju u aktivnostima i odlukama obuhvaćenima ovim poglavljem;

(g)	u pogledu osoblja Agencije uključenog u aktivnosti obuhvaćene ovim poglavljem, izvršava ovlasti iz članka 6. stavka 3. prvog podstavka koje su mu delegirane u skladu s člankom 6. stavkom 3. četvrtim podstavkom.

2. Što se tiče aktivnosti obuhvaćenih ovim poglavljem, Europski parlament i Vijeće mogu pozvati predsjednika Odbora za sigurnosnu akreditaciju na razmjenu mišljenja o radu i izgledima Agencije pred tim institucijama, uključujući u pogledu višegodišnjih i godišnjih programa rada.”

U članku 12. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

dozvoljavaju propisno ovlaštenim osobama koje je imenovao Odbor za sigurnosnu akreditaciju, pod nadzorom nacionalnih tijela nadležnih za sigurnosna pitanja i u dogovoru s njima, pristup bilo kojim informacijama i bilo kojim područjima i/ili mjestima povezanima sa sigurnošću sustavâ u njihovoj nadležnosti, a u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima te bez diskriminacije na osnovi državljanstva državljana država članica, uključujući i u svrhu sigurnosnih revizija i ispitivanja koje je dogovorio Odbor za sigurnosnu akreditaciju te za proces praćenja sigurnosnog rizika iz članka 10. točke (h). Te revizije i ispitivanja izvode se u skladu sa sljedećim načelima:

i.	naglašava se važnost za sigurnost i djelotvorno upravljanje rizikom unutar istraženih tijela;

ii.	preporučaju se protumjere za ublažavanje specifičnog učinka gubitka povjerljivosti, integriteta ili dostupnosti klasificiranih podataka.”

Članak 13. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Izvršni direktor, blisko surađujući s predsjednikom Odbora za sigurnosnu akreditaciju za aktivnosti obuhvaćene poglavljem III., sastavlja nacrt procjene rashoda i prihoda Agencije za sljedeću financijsku godinu, jasno odvajajući one elemente nacrta izjave o procjeni koji se odnose na aktivnosti sigurnosne akreditacije te ostale aktivnosti Agencije. Predsjednik Odbora za sigurnosnu akreditaciju prilaže svoju izjavu tom nacrtu, a izvršni direktor prosljeđuje nacrt procjene i izjavu upravnom odboru i Odboru za sigurnosnu akreditaciju uz nacrt plana radnih mjesta.”;

(b)

stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„5. Na temelju okvirne procjene rashoda i prihoda te blisko surađujući s Odborom za sigurnosnu akreditaciju u aktivnostima obuhvaćenima poglavljem III., upravni odbor svake godine sastavlja procjenu prihoda i rashoda Agencije za sljedeću financijsku godinu.

6. Izjavu o procjeni, koja uključuje nacrt plana radnih mjesta zajedno s privremenim godišnjim programom rada, upravni odbor do 31. ožujka prosljeđuje Komisiji i trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama s kojima Unija ima sklopljene sporazume, u skladu s člankom 23. stavkom 1.”

U članku 14., stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„10. Europski parlament, na preporuku Vijeća koje djeluje kvalificiranom većinom, prije 30. travnja godine N + 2 daje razrješnicu izvršnom direktoru u odnosu na izvršenje proračuna za godinu N, uz iznimku dijela izvršenja proračuna koji se odnosi na zadaće koje su, prema potrebi, dodijeljene Agenciji u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1285/2013 na koji se primjenjuje postupak iz članaka 164. i 165. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (*6).

(*6) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).”"

Umeće se sljedeće poglavlje:

„POGLAVLJE IV.a

LJUDSKI RESURSI

Članak 15.a

Osoblje

1. Na osoblje zaposleno u Agenciji primjenjuju se Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije, Uvjeti zaposlenja ostalih službenika te pravila koja su zajednički donijele institucije Unije u svrhu primjene navedenog Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja.

2. Osoblje Agencije čine službenici koje je Agencija zaposlila za potrebe izvršavanja svojih zadaća. Oni imaju uvjerenje o sigurnosnoj provjeri shodno klasifikaciji podataka kojima rukuju.

3. Interna pravila Agencije, poput poslovnika upravnog odbora, poslovnika Odbora za sigurnosnu akreditaciju, financijskih pravila primjenjivih na Agenciju, pravila za primjenu pravilnika o osoblju i pravila za pristup dokumentima, osiguravaju autonomiju i neovisnost osoblja koje provodi aktivnosti sigurnosne akreditacije u odnosu na osoblje koje radi na drugim zadaćama Agencije u skladu s člankom 10. točkom i.

Članak 15.b

Imenovanje i mandat izvršnog direktora

1. Izvršni se direktor zapošljava kao privremeni član osoblja Agencije u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2. Izvršnog direktora imenuje upravni odbor na osnovi zasluga i dokumentiranih upravnih i menadžerskih vještina, kao i relevantnog znanja i iskustva, iz popisa kandidata koje je predložila Komisija nakon otvorenog i transparentnog natječaja koji je uslijedio nakon objave poziva za iskaz interesa u Službenom listu Europske unije ili drugdje.

Kandidat kojeg odabere upravni odbor može biti pozvan da što ranije dâ izjavu pred Europskim parlamentom i odgovori na pitanja njegovih članova.

Predsjednik upravnog odbora zastupa Agenciju u svrhu sklapanja ugovora s izvršnim direktorom.

Upravni odbor odluku o imenovanju izvršnog direktora donosi dvotrećinskom većinom glasova svojih članova.

3. Mandat izvršnog direktora iznosi pet godina. Na kraju toga mandata Komisija provodi procjenu rada izvršnoga direktora uzimajući u obzir buduće zadaće i izazove koji predstoje Agenciji.

Na osnovi prijedloga Komisije, uzimajući u obzir procjenu iz prvog podstavka, upravni odbor može jedanput produljiti mandat izvršnom direktoru na razdoblje do četiri godine.

Svaka odluka o produljenju mandata izvršnom direktoru usvaja se dvotrećinskom većinom glasova članova upravnog odbora.

Izvršni direktor čiji je mandat produljen nakon toga ne smije sudjelovati u postupku odabira za istu dužnost.

Upravni odbor obavješćuje Europski parlament o svojoj namjeri da produlji mandat izvršnog direktora. Prije produljenja mandata izvršni direktor može biti pozvan da dâ izjavu pred relevantnim odborima Europskog parlamenta te da odgovori na pitanja članova.

4. Upravni odbor može razriješiti dužnosti izvršnog direktora na osnovi prijedloga Komisije ili trećine svojih članova, a to čini odlukom usvojenom dvotrećinskom većinom glasova svojih članova.

5. Europski parlament i Vijeće mogu pozvati izvršnog direktora na razmjenu mišljenja o radu i izgledima Agencije pred tim institucijama, uključujući u pogledu godišnjeg i višegodišnjeg programa rada. Ta razmjena mišljenja ne dotiče se stvari u vezi s aktivnostima sigurnosne akreditacije obuhvaćenima poglavljem III.

Članak 15.c

Upućeni nacionalni stručnjaci

Agencija može koristiti i nacionalne stručnjake. Ti stručnjaci imaju uvjerenje o sigurnosnoj provjeri shodno klasifikaciji podataka kojima rukuju. Na to se osoblje ne primjenjuju Pravilnik o osoblju i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika.”

10.

Članci 16. i 17. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 16.

Suzbijanje prijevara

1. S ciljem borbe protiv prijevara, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti, Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*7) primjenjuje se na Agenciju bez ograničenja. U tu svrhu Agencija pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije Europskih zajednica o internim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (*8) te izdaje odgovarajuće odredbe u vezi s osobljem Agencije i upućenim nacionalnim stručnjacima korištenjem modela odluke iz Priloga navedenom sporazumu.

2. Revizorski sud ima ovlast nadzirati korisnike sredstava Agencije kao i ugovaratelje i podugovaratelje koji su dobili sredstva Unije putem Agencije, na osnovi dostavljene dokumentacije ili provjerama na terenu.

3. U vezi s bespovratnim sredstvima koja financira ili ugovorima koje dodjeljuje Agencija, OLAF može provesti istragu uključujući i provjere i inspekcije na terenu u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (*9) kako bi spriječio prijevare, korupciju i bilo koje druge nezakonite aktivnosti koje štete financijskim interesima Unije.

4. Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3. ovog članka, sporazumi o suradnji koje je Agencija sklopila s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama, ugovori i sporazumi o bespovratnim sredstvima sklopljeni s trećim stranama te bilo koja financijska odluka koju je donijela Agencija izrijekom navode da Revizorski sud i OLAF mogu provoditi provjere i istrage u skladu sa svojim pojedinačnim ovlastima.

Članak 17.

Povlastice i imuniteti

Protokol (br. 7) o povlasticama i imunitetima Europske unije priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije primjenjuje se na Agenciju i njezino osoblje iz članka 15.a.

(*7) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1)."

(*8) SL L 136, 31.5.1999., str. 15."

(*9) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).”"

11.	Članak 18. briše se.

12.

Članci 22. i 23. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 22.

Sigurnosna pravila o zaštiti klasificiranih ili osjetljivih podataka

1. Agencija primjenjuje sigurnosna pravila Komisije u pogledu zaštite klasificiranih podataka EU-a.

2. Agencija u svojim internim pravilima može utvrditi odredbe za rukovanje neklasificiranim, ali osjetljivim podacima. Takve odredbe između ostalog obuhvaćaju razmjenu i čuvanje tih podataka te postupanje s njima.

Članak 22.a

Sukobi interesa

1. Članovi upravnog odbora i Odbora za sigurnosnu akreditaciju, izvršni direktor, kao i upućeni nacionalni stručnjaci i promatrači, daju izjavu o preuzetim obvezama i izjavu o interesima u kojima navode nepostojanje ili postojanje bilo kakvog izravnog ili neizravnog interesa koji se može smatrati štetnim po njihovu neovisnost. Te izjave moraju biti točne i potpune. Podnose se u pisanom obliku prilikom stupanja na dužnost i obnavljaju se na godišnjoj razini. Ažuriraju se kad god je to potrebno, a posebno u slučaju relevantnih promjena u osobnim okolnostima dotičnih osoba.

2. Prije svakog sastanka na kojem sudjeluju članovi upravnog odbora i Odbora za sigurnosnu akreditaciju, izvršni direktor, kao i upućeni nacionalni stručnjaci i promatrači i vanjski stručnjaci koji sudjeluju u ad hoc radnim skupinama, točno i potpuno navode nepostojanje ili postojanje interesa koji se mogu smatrati štetnima po njihovu neovisnost u vezi s bilo kojom točkom dnevnog reda te se suzdržavaju od sudjelovanja u raspravi i glasovanju o tim točkama.

3. Upravni odbor i Odbor za sigurnosnu akreditaciju u svojim poslovnicima utvrđuju praktične dogovore o pravilu izjave o interesima iz stavaka 1. i 2. te o suzbijanju i upravljanju sukobima interesa.

Članak 23.

Sudjelovanje trećih zemalja i međunarodnih organizacija

1. Agencija je otvorena za sudjelovanje trećih zemalja i međunarodnih organizacija. Takvo sudjelovanje i njegovi uvjeti određuju se sporazumom između Unije i dotične treće zemlje ili međunarodne organizacije, a u skladu s postupkom utvrđenim u članku 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

2. U skladu s relevantnim odredbama tih sporazuma, razrađuju se praktični dogovori za sudjelovanje trećih zemalja ili međunarodnih organizacija u radu Agencije, uključujući dogovore u vezi s njihovim sudjelovanjem u inicijativama koje poduzima Agencija, financijskim doprinosima i osobljem.

Članak 23.a

Zajednička nabava s državama članicama

Za izvršavanje svojih zadaća Agencija je ovlaštena dodijeliti ugovore zajedno s državama članicama u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 (*10).

(*10) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).”"

13.

Članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

Preispitivanje, ocjena i revizija

1. Komisija do 31. prosinca 2016. i svakih pet godina nakon toga provodi ocjenjivanje Agencije, posebno njezinog učinka, djelotvornosti, neometanog rada, radnih metoda, zahtjeva i upotrebe dodijeljenih sredstava. Ocjena posebno uključuje procjenu svih promjena opsega ili prirode zadaća Agencije i financijskog učinka tih promjena. Obuhvaća primjenu politike Agencije o sukobima interesa i također navodi bilo koje okolnosti koje su mogle ugroziti neovisnost i autonomiju Odbora za sigurnosnu akreditaciju.

2. Komisija Europskom parlamentu, Vijeću, upravnom odboru i Odboru za sigurnosnu akreditaciju Agencije podnosi izvješće o ocjeni i njezinim zaključcima. Rezultati ocjene dostupni su javnosti.

3. Svaka druga ocjena uključuje pregled bilance stanja Agencije u pogledu njezinih ciljeva i zadaća. Ako Komisija smatra da nastavak postojanja Agencije nije više opravdan u pogledu dodijeljenih zadaća i ciljeva, Komisija prema potrebi može predložiti stavljanje ove Uredbe izvan snage.

4. Vanjske revizije rada Agencije mogu se provesti na zahtjev upravnog odbora ili Komisije.”

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u 16. travnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) SL C 198, 10.7.2013., str. 67.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 14. travnja 2014.

(3) Uredba (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 347, 20.12.2013., str. 1.).

(4) Uredba (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o osnivanju Agencije za europski GNSS, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1321/2004 o uspostavi struktura za upravljanje europskim programima satelitske radionavigacije i izmjeni Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 276, 20.10.2010., str. 11.).

(5) Zajednička akcija Vijeća 2004/552/ZVSP od 12. srpnja 2004. o aspektima djelovanja Europskog satelitskog radionavigacijskog sustava koji utječu na sigurnost Europske unije (SL L 246, 20.7.2004., str. 30.).

(6) Odluka Vijeća 2013/488/EU od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 274, 15.10.2013., str. 1.).

(7) Odluka br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravilima pristupa javnoj reguliranoj usluzi koju pruža globalni navigacijski satelitski sustav uspostavljen u sklopu programa Galileo (SL L 287, 4.11.2011., str. 1.).

(8) SL L 15, 20.1.2014., str. 1.

(9) SL L 283, 29.10.2010., str. 12.

(10) Odluka 2010/803/EU donesena uz zajedničku suglasnost predstavnika vlada država članica od 10. prosinca 2010. o mjestu sjedišta Agencije za europski GNSS (SL L 342, 28.12.2010., str. 15.).

(11) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(12) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/93

UREDBA (EU) br. 513/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Instrumenta za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala i upravljanja krizama i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2007/125/PUP

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 82. stavak 1., 84. i 87. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Cilj Unije za osiguranje visoke razine sigurnosti na području slobode, sigurnosti i pravde na temelju članka 67. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) trebao bi biti postignut, između ostalog, mjerama za sprečavanje i suzbijanje kriminala kao i mjerama za koordinaciju i suradnju među tijelima za provedbu zakona i drugim nacionalnim tijelima država članica, uključujući Europol ili druga relevantna tijela Unije, i s relevantnim trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

(2)

Za ostvarivanje ovog cilja na razini Unije potrebno je poduzeti pojačana djelovanja za zaštitu ljudi i robe od sve većih transnacionalnih prijetnji te za podršku radu koji obavljaju nadležne vlasti država članica. Terorizam, organizirani kriminal, putujući kriminal, nezakonita trgovina drogom, korupcija, računalni kriminal, trgovanje ljudima i oružjem i dalje su, između ostalog, izazovi s kojima je suočena unutarnja sigurnost Unije.

(3)

Strategija unutarnje sigurnosti Europske unije („Strategija unutarnje sigurnosti”), koju je Vijeće usvojilo u veljači 2010., predstavlja zajednički program rada za rješavanje tih zajedničkih sigurnosnih pitanja. Komunikacija Komisije od 22. studenoga 2010. pod nazivom „Strategija unutarnje sigurnosti EU-a na djelu: pet koraka prema sigurnijoj Europi” pretvara načela i smjernice strategije u konkretne mjere tako što utvrđuje pet strateških ciljeva: prekinuti mreže međunarodnog kriminala, spriječiti terorizam i rješavati pitanja radikalizacije i privlačenja novih pristaša, podići stupanj sigurnosti građana i poduzeća u računalnom prostoru, ojačati sigurnost upravljanjem granicama i povećati otpornost Europe pri suočavanju s krizama i katastrofama.

(4)

Solidarnost među državama članicama, jasna podjela zadataka, poštovanje temeljnih prava i sloboda te vladavine prava kao,jasna usmjerenost na globalnu perspektivu i vezu te neophodnu usklađenost s vanjskom sigurnošću, trebala bi biti ključna načela koja usmjeravaju provedbu Strategije unutarnje sigurnosti.

(5)	Kako bi se promicala provedba Strategije unutarnje sigurnosti i osigurala njezina stvarnu primjenu, osnivanjem Fonda za unutarnju sigurnost („Fond”) i upravljanjem tim Fondom, države članice trebale bi dobiti odgovarajuću financijsku potporu Unije.

(6)	Fond bi trebao odražavati potrebu za sve većom fleksibilnošću i pojednostavljenjem uz istodobno poštovanje zahtjeva u smislu predvidljivosti i osiguravanje poštene i transparentne raspodjele sredstava radi ostvarivanja općih i specifičnih ciljeva iz ove Uredbe.

(7)	Učinkovitost mjera i kvaliteta trošenja čine vodeća načela u provedbi Fonda. Nadalje, Fond bi također trebalo provoditi na najučinkovitiji i korisnicima najprilagođeniji način.

(8)	U vrijeme štednje za politike Unije, nadilaženje gospodarskih problema zahtijeva novu fleksibilnost, inovativne organizacijske mjere, bolju upotrebu postojećih struktura i koordinaciju između institucija i agencija Unije i nacionalnih tijela i s trećim zemljama.

(9)	Postoji potreba da se do najveće moguće mjere poveća učinak Unijinog financiranja putem mobiliziranja, udruživanja i aktiviranja javnih i privatnih financijskih sredstava.

(10)

Cilj je ciklusa politike EU-a, kojeg je uspostavilo Vijeće 8. i 9. studenoga 2010., optimalnom suradnjom između relevantnih službi riješiti najveće prijetnje teškog i organiziranog kriminala Uniji na usklađen i metodičan način. Kako bi se podržala djelotvorna provedba ovog višegodišnjeg ciklusa, financiranje u okviru instrumenta uspostavljenog ovom Uredbom („Instrument”) treba koristiti sve moguće metode provedbe kako su određene u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, (4) uključujući, prema potrebi, neizravnim upravljanjem, kako bi se osigurala pravodobna i učinkovita provedba aktivnosti i projekata.

(11)

Zbog pravnih posebnosti primjenjivih na glavu V. UFEU-a, Fond nije moguće osnovati kao jedinstven financijski instrument. Stoga bi Fond trebao biti osnovan kao sveobuhvatni okvir za financijsku potporu Unije na području unutarnje sigurnosti te uključivati Instrument kao i Instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza uspostavljen Uredbom (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Taj bi sveobuhvatni okvir trebalo nadopuniti Uredbom (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(12)	Prekogranični kriminal poput trgovine ljudima i iskorištavanja nezakonitog useljavanja sa strane kriminalnih organizacija može se djelotvorno riješiti policijskom suradnjom.

(13)

Ukupna sredstva za ovu Uredbu i Uredbu (EU) br. 515/2014 zajedno određuju financijsku omotnicu za razdoblje trajanja Fonda u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima te o dobrom financijskom upravljanju (7) predstavlja prioritetni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(14)

Rezolucijom Europskog parlamenta od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca priznaje se da je borba protiv organiziranog kriminala europski izazov i poziva na veću suradnju među državama članicama na području provedbe zakona budući da je djelotvorno rješavanje organiziranog kriminala od temeljne važnosti za zaštitu zakonitog gospodarstva od tipičnih kriminalnih aktivnosti poput pranja novca stečenog kriminalom.

(15)

Unutar sveobuhvatnog okvira Fonda, financijska pomoć osigurana Instrumentom treba podržavati policijsku suradnju, razmjenu informacija i pristup informacijama, sprečavanje kriminala, borbu protiv prekograničnog, teškog i organiziranog kriminala uključujući terorizam, korupciju, nezakonitu trgovinu drogom, ljudima i oružjem, iskorištavanje nezakonitog useljavanja, seksualno iskorištavanje djece, distribuciju slika dječjeg zlostavljanja i dječje pornografije, računalni kriminal, pranje novca stečenog kriminalom, zaštitu ljudi i kritične infrastrukture od događaja koji mogu ugroziti sigurnost te djelotvorno upravljanje rizicima i krizama koji mogu ugroziti sigurnost, uzimajući u obzir zajedničke politike (strategije, cikluse politika, programe i akcijske planove), zakonodavstvo i praktičnu suradnju.

(16)

Financijska pomoć na tim područjima trebala bi posebno podržavati djelovanja s ciljem promicanja zajedničkih prekograničnih operacija, pristupa informacijama, razmjene informacija i najbolje prakse, olakšane i sigurne komunikacije te koordinacije, i razmjene osoblja, analitičkih aktivnosti, praćenja i evaluacije, sveobuhvatnih procjena prijetnji i rizika u skladu s nadležnostima iznesenima u UFEU-u, podizanja svijesti, testiranja i ovjeravanja novih tehnologija, istraživanja na području sudske medicine,kupnje tehničke interoperabilne opreme i suradnje između država članica i relevantnih tijela Unije, uključujući Europol. Financijska pomoć na tim područjima treba podržati samo one mjere koje su usklađene s prioritetima i inicijativama određenima na razini Unije, a posebno onima koje su podržali Europski parlament i Vijeće.

(17)

Unutar sveobuhvatnog okvira strategije Unije za borbu protiv droge kojom se zagovara uravnotežen pristup utemeljen na istovremenom smanjenju u ponudi i potražnji, financijska pomoć omogućena ovim Instrumentom trebala bi podržati sve aktivnosti usmjerene na sprečavanje i borbu protiv trgovine drogom (smanjenje ponude), a posebno mjere kojima se cilja na proizvodnju, izradu, ekstrakciju, prodaju, prijevoz, uvoz i izvoz nezakonitih droga, uključujući posjed i kupnju u cilju nezakonite trgovine drogom.

(18)

Mjere u trećim zemljama i one koje se uz njih vezuju, a koje podupire Instrument, trebalo bi usvajati u sinergiji i u skladu s ostalim mjerama izvan Unije koje podupiru instrumenti Unije za vanjsku pomoć, kako geografski tako i tematski. Pri provedbi takvih mjera posebno bi trebalo težiti potpunoj usklađenosti s načelima i općim ciljevima vanjskog djelovanja i vanjske politike Unije vezanima uz dotičnu zemlju ili regiju, demokratska načela i vrijednosti, temeljne slobode i prava, vladavinu prava i suverenitet trećih zemalja. Mjere ne bi trebale biti usmjerene na podupiranje djelovanja izravno usmjerenih na razvoj te bi trebale, kada je to prikladno, upotpunjavati financijsku pomoć osiguranu putem instrumenata vanjske potpore. Također se treba tražiti usklađenost s humanitarnom politikom Unije, posebno kad je riječ o provedbi hitnih mjera.

(19)	Instrument bi trebalo primjenjivati poštujući u potpunosti prava i načela iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima i međunarodne obveze Unije.

(20)

Sukladno članku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), Instrument treba podržavati aktivnosti koje osiguravaju zaštitu djece protiv nasilja, zlostavljanja, izrabljivanja i zanemarivanja. Instrument bi također trebao podržavati mjere sigurnosti i pomoći za djecu svjedoke i žrtve, posebno one koji su bez pratnje ili im je potrebno starateljstvo.

(21)

Instrument treba dopuniti i ojačati aktivnosti za razvoj suradnje između Europola ili drugih relevantnih tijela Unije i država članica kako bi se postigli ciljevi Instrumenta na području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala i upravljanja krizama. To između ostalog znači da, pri izradi svojih nacionalnih programa, države članice trebaju uzeti u obzir informacijsku bazu podataka, analitičke alate i operativne i tehničke smjernice koje je razvio Europol, a posebno informacijski sustav Europola (EIS), mrežnu aplikaciju za sigurnu razmjenu informacija Europola (SIENA) i procjenu prijetnje teškog i organiziranog kriminala u EU-u (SOCTA).

(22)

Kako bi se osigurala jedinstvena provedba Fonda, sredstva Unije dodijeljena Instrumentu trebaju se provesti izravnim i neizravnim upravljanjem, u vezi s djelovanjem od posebnog interesa za Uniju („djelovanje Unije”), hitne i tehničke pomoći te zajedničkim upravljanjem nacionalnim programima i aktivnostima koje zahtijevaju administrativnu fleksibilnost.

(23)	Za sredstva provedena u okviru zajedničkog upravljanja, potrebno je osigurati da su nacionalni programi država članica usklađeni s prioritetima i ciljevima Unije.

(24)

Sredstva dodijeljena državama članicama za provedbu u okviru njihovih nacionalnih programa trebaju biti određena u ovoj Uredbi i podijeljena na temelju jasnih, objektivnih i mjerljivih kriterija. Ti kriteriji trebaju biti vezani za javna dobra koje države članice trebaju zaštititi te uz razinu njihove financijske sposobnosti osiguranja više razine unutarnje sigurnosti, poput broja stanovnika, površine i njihovog bruto domaćeg proizvoda. Osim toga, budući da SOCTA za 2013. ukazuje na prevladavajuću važnost morskih i zračnih luka kao ulaznih točaka kriminalnih organizacija za trgovinu ljudima i nezakonitom robom, određene osjetljivosti koje predstavljaju rute kriminala na tim vanjskim graničnim prijelazima trebaju se odraziti u distribuciji dostupnih materijala za djelovanja država članica putem kriterija koji se odnose na broj putnika i težinu tereta u međunarodnim zračnim i morskim lukama.

(25)

Kako bi ojačale solidarnost i podjelu odgovornosti za zajedničke politike, strategije i programe Unije, države članice trebalo bi poticati na korištenje dijela ukupnih sredstava raspoloživih za nacionalne programe da bi se ispunili strateški prioriteti Unije izloženi u Prilogu I. ovoj Uredbi. Za projekte koji ispunjavaju te prioritete doprinos Unije njihovim ukupnim prihvatljivim troškovima treba povećati na 90 % u skladu s Uredbom (EU) br. 514/2014.

(26)

Gornja granica sredstava koja ostaju na raspolaganju Uniji treba biti komplementarna sredstvima dodijeljenima državama članicama za provedbu njihovih nacionalnih programa. To će omogućiti Uniji da u danoj proračunskoj godini podrži mjere od posebnog interesa za Uniju, poput studija, testiranja i ovjeravanja novih tehnologija, transnacionalnih projekata, umrežavanja i razmjene najbolje prakse, praćenja provedbe odgovarajućih prava i politika Unije te djelovanja u vezi s trećim zemljama ili u njima. Mjere koje se podupiru trebaju biti u skladu s prioritetima određenima u odgovarajućim strategijama, programima, akcijskim planovima i procjenama rizika i prijetnji Unije.

(27)

Kako bi se doprinijelo postizanju općeg cilja Instrumenta, države članice trebaju osigurati da njihovi nacionalni programi uključuju mjere koje obuhvaćaju sve posebne ciljeve Instrumenta i da je dodjela sredstava ciljevima razmjerna izazovima i potrebama te da jamči postizanje ciljeva. U slučaju kada nacionalni program ne ispunjava jedan od posebnih ciljeva ili je dodjela sredstava ispod razine minimalnih postotaka utvrđenih ovom Uredbom, dotična država članica treba dati obrazloženje unutar programa.

(28)	Kako bi se ojačala sposobnost Unije da bez odlaganja reagira u situacijama koje prijete sigurnosti, trebalo bi biti moguće pružiti hitnu pomoć, u skladu s okvirom utvrđenim Uredbom (EU) br. 514/2014.

(29)

Financiranje iz proračuna Unije trebalo bi se usredotočiti na aktivnosti u kojima intervencija Unije, naspram mjera samih država članica, može rezultirati dodatnom vrijednošću. Budući da je Unija u boljem položaju od država članica za rješavanje prekograničnih situacija i za pružanje platforme za zajedničke pristupe, aktivnosti koje ispunjavaju uvjete za potporu iz ove Uredbe trebaju posebno doprinijeti jačanju nacionalnih sposobnosti te sposobnosti Unije, prekogranične suradnje i koordinacije, umrežavanja, obostranog povjerenja i razmjene informacija i najbolje prakse.

(30)

Kako bi se dopunile ili izmijenile odredbe ove Uredbe u vezi s definiranjem strateških prioriteta Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom, dopunom ili brisanjem strateških prioriteta Unije koji su navedeni u toj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(31)	Pri primjeni ove Uredbe, uključujući pri pripremi delegiranih akata, Komisija bi se trebala savjetovati sa stručnjacima iz svih država članica.

(32)

Komisija bi, u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe (EU) br. 514/2014, trebala nadzirati provedbu Instrumenta uz pomoć ključnih pokazatelja za provedbu evaluacije rezultata i učinaka. Ti pokazatelji, uključujući relevantne polazne vrijednosti, trebali bi pružiti najnižu osnovu za provedu evaluacije opsega u kojem su ostvareni ciljevi Instrumenta.

(33)	Radi mjerenja postignuća Fonda trebalo bi uspostaviti zajedničke pokazatelje u pogledu svakog posebnog cilja Instrumenta. Mjerenje ostvarivanja posebnih ciljeva putem zajedničkih pokazatelja ne čini provedbu djelovanja povezanih s time pokazateljima obvezatnom.

(34)	Odluku Vijeća 2007/125/PUP (8) trebalo bi staviti izvan snage podložno prijelaznim odredbama koje su određene u ovoj Uredbi.

(35)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, posebno jačanje koordinacije i suradnje među tijelima za provedbu zakona, sprečavanje i suzbijanje kriminala, zaštitu ljudi i kritične infrastrukture od događaja koji mogu ugroziti sigurnost te povećanje kapaciteta država članica i Unije da djelotvorno upravljaju rizicima i krizama koji mogu ugroziti sigurnost, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(36)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženom UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se u njoj primjenjuje.

(37)	U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji se nalazi u prilogu UEU-u i UFEU-u i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Irska je priopćila svoju želju da sudjeluje u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(38)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen UEU-u i UFEU-u i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u usvajanju ove Uredbe, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(39)	Razdoblje primjene ove Uredbe potrebno je uskladiti s onim Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (9).Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODRDBE

Članak 1.

Svrha i područje primjene

1. Ovom se Uredbom uspostavlja Instrument za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala te upravljanja krizama („Instrument”) u okviru Fonda za unutarnju sigurnost („Fond”).

Zajedno s Uredbom (EU) br. 515/2014, ovom se Uredbom osniva Fond za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

2. Ovom se Uredbom utvrđuju:

(a)	ciljevi, prihvatljive mjere i strateški prioriteti za financijsku potporu u okviru ovog Instrumenta;

(b)	opći okvir za provedbu prihvatljivih mjera;

(c)	raspoloživa sredstva u okviru Instrumenta od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. i njihova raspodjela.

3. Ovom se Uredbom predviđa primjena pravila određenih Uredbom (EU) br. 514/2014.

4. Instrument se neće primjenjivati na pitanja na koja se odnosi Program za pravosuđe kao što je navedeno u Uredbi (EU) br. 1382/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Međutim, Instrument se može odnositi na mjere kojima je cilj poticati suradnju između pravosudnih tijela i tijela za provedbu zakona.

5. Teži se sinergiji, dosljednosti i komplementarnosti s drugim relevantnim financijskim instrumentima Unije, poput Mehanizma Unije za civilnu zaštitu uspostavljenog Odlukom 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11), Obzora 2020. uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12), Trećeg višegodišnjeg programa djelovanja Unije u području zdravlja uspostavljenog Uredbom (EU) br. 282/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (13), Fonda Europske unije za solidarnosti instrumenata vanjske pomoći, Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) uspostavljenog Uredbom (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (14), Instrumenta europskog susjedstva uspostavljenog Uredbom (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (15), Instrumenta za razvojnu suradnju uspostavljenog Uredbom (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (16), Partnerskog instrumenta za suradnju s trećim zemljama uspostavljenog Uredbom (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (17), Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava uspostavljenog Uredbom (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (18) i Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru uspostavljenog Uredbom (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Djelovanja koja se financiraju u okviru ove Uredbe ne mogu primiti financijsku potporu za istu svrhu iz drugih financijskih instrumenata Unije.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„policijska suradnja” znači određene mjere i oblici suradnje koji uključuju sva nadležna tijela država članica kao što je navedeno u članku 87. UFEU-a;

(b)

„razmjena podataka i pristup informacijama” znači sigurno prikupljanje, pohrana, obrada, analiza i razmjena informacija relevantnih za ta tijela kao što je navedeno u članku 87. UFEU-a na području sprečavanja, otkrivanja, istrage i progona kaznenih djela, posebno prekograničnog, teškog i organiziranog kriminala;

(c)	„sprečavanje kriminala” znači sve mjere čija je namjena smanjiti ili doprinijeti smanjivanju kriminala i osjećaja nesigurnosti državljana, prema članku 2. stavku 2. Odluke Vijeća 2009/902/PUP (20);

(d)	„organizirani kriminal” znači kažnjivo ponašanje povezano sa sudjelovanjem u kriminalnoj organizaciji prema definiciji Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP (21);

(e)	„terorizam” znači svako namjerno djelovanje i kazneno djelo prema definiciji iz Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP (22);

(f)	„upravljanje rizicima i krizama” znači mjere procjene, sprečavanja, pripravnosti i upravljanja posljedicama terorizma, organiziranog kriminala i drugih rizika koji mogu ugroziti sigurnost;

(g)	„sprečavanje i pripravnost” znači mjere čiji je cilj sprečavanje i/ili smanjenje rizika vezanih uz moguće terorističke napade ili drugih rizika povezanih sa sigurnošću;

(h)	„upravljanje posljedicama” znači koordinacija djelovanja na nacionalnoj razini i/ili na razini Unije koja se poduzimaju kao reakcija na terorističke napade ili nesreće povezane sa sigurnošću i radi smanjenja njihovih učinaka;

(i)

„kritična infrastruktura” znači imovina, mreža, sustav ili njihov dio koji je neophodan za održavanje vitalnih društvenih funkcija, zdravlja, sigurnosti, zaštite, gospodarske ili socijalne dobrobiti ljudi, čiji bi poremećaj rada, povreda ili uništenje, kao posljedica neuspjelog održavanja tih funkcija, mogli imati znatan učinak u državi članici;

(j)	„hitna situacija” znači bilo koja nesreća povezana sa sigurnošću ili novonastala prijetnja koja ima ili može imati negativan učinak na sigurnost ljudi u jednoj ili više država članica.

Članak 3.

Ciljevi

1. Opći je cilj Instrumenta doprinijeti osiguravanju visoke razine sigurnosti u Uniji.

2. U okviru općeg cilja izloženog u 1. odlomku Instrument doprinosi, u skladu s prioritetima određenima u odgovarajućim strategijama, ciklusima politika, programima, procjenama rizika i prijetnji Unije, sljedećim posebnim ciljevima:

(a)

sprečavanju kriminala, suzbijanju prekograničnog, teškog i organiziranog kriminala uključujući terorizam te jačanju koordinacije i suradnje među tijelima za provedbu zakona i drugim nacionalnim tijelima država članica, uključujući Europol ili druga relevantna tijela Unije, i s relevantnim trećim zemljama i međunarodnim organizacijama;

(b)	povećanju kapaciteta država članica i Unije da djelotvorno upravljaju rizicima i krizama koji mogu ugroziti sigurnost te priprema zaštite i zaštita ljudi i kritične infrastrukture od terorističkih napada i ostalih događaja koji mogu ugroziti sigurnost.

Ostvarenje posebnih ciljeva Instrumenta evaluira se u skladu s člankom 55. stavkom 2. Uredbe br. 514/2014 upotrebom zajedničkih pokazatelja iz Priloga II. ovoj Uredbi i pokazatelja specifičnih za program uključenih u nacionalne programe.

3. Radi ostvarivanja ciljeva iz stavaka 1. i 2., Instrument doprinosi sljedećim operativnim ciljevima:

(a)

promicanju i razvoju mjera za jačanje sposobnosti država članica za sprečavanje i suzbijanje prekograničnih i teških kaznenih djela te organiziranog kriminala uključujući terorizam, posebno javno-privatnim partnerstvima, razmjenom informacija i najbolje prakse, pristupom informacijama, interoperabilnim tehnologijama, usporedivim statističkim podacima, primijenjenom kriminologijom, komuniciranjem s javnošću i podizanjem svijesti;

(b)

promicanju i razvoju administrativne i operativne koordinacije, suradnje, međusobnog razumijevanja i razmjene informacija među tijelima za provedbu zakona država članica, drugim nacionalnim tijelima, Europolu ili drugim odgovarajućim tijelima Unije i, po potrebi, s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama;

(c)

promicanju i razvoju programa osposobljavanja, uključujući u pogledu tehničkih i profesionalnih vještina i poznavanja obveza u vezi poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, za provedbu europskih politika osposobljavanja, uključujući posebnim programima Unije za razmjenu na području provedbe zakona s ciljem poticanja istinske europske kulture na području pravosuđa i provedbe zakona;

(d)	promicanju i razvoju mjera, zaštite, mehanizama i najbolje prakse za rano prepoznavanje, zaštitu i podršku svjedocima i žrtvama kaznenih djela, uključujući žrtve terorizma, a posebno za djecu svjedoke i žrtve, posebno one koji su bez pratnje ili im je potrebno starateljstvo;

(e)

mjera za jačanje administrativnih i operativnih sposobnosti država članica za zaštitu kritične infrastrukture na svim područjima gospodarske aktivnosti, uključujući kroz javno-privatna partnerstva i bolju koordinaciju, suradnju, razmjenu i širenje znanja i stručnosti među državama unutar Unije i s relevantnim trećim zemljama;

(f)

sigurnih veza i djelotvorne koordinacije među postojećim sudionicima suradnje na području ranog upozorenja i krize specifičnih za pojedine sektore na razini Unije i na nacionalnoj razini, što uključuje situacijske centre kojima je cilj potaknuti brzu proizvodnju sveobuhvatnih i točnih pregleda u kriznim situacijama, koordinirati mjere odgovora i razmjenjivati javne, povjerljive i klasificirane podatke;

(g)

mjera za jačanje administrativnih i operativnih sposobnosti država članica i Unije s ciljem razvoja sveobuhvatnih procjena rizika, koje se temelje na dokazima te su u skladu s prioritetima i inicijativama određenima na razini Unije, posebno onima koje su podržali Europski parlament i Vijeće, što bi Uniji omogućilo razvoj integriranih pristupa utemeljenih na zajedničkim ocjenama kriznih situacija te veće međusobno razumijevanje različitih definicija razina prijetnji u državama članicama i partnerima.

4. Instrument također doprinosi financiranju tehničke pomoći na inicijativu država članica i Komisije.

5. Mjere koje se financiraju u okviru Instrumenta provode se uz potpuno poštovanje temeljnih prava i ljudskog dostojanstva. Posebno, djelovanja u potpunosti slijede odredbe Povelje Europske unije o temeljnim pravima, zakonodavstva Unije o zaštiti podataka te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Posebna se pažnja, kad god je to moguće, daje državama članicama pri provedbi djelovanja u cilju pružanja pomoći i zaštite osjetljivim osobama, posebno djeci i maloljetnicima bez pratnje.

Članak 4.

Prihvatljiva djelovanja u okviru nacionalnih programa

1. Unutar ciljeva iz članka 3. ove Uredbe, s obzirom na dogovorene zaključke političkog dijaloga predviđene člankom 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa iz članka 7. ove Uredbe, Instrument podržava djelovanja u državama članicama, a posebno ona sa sljedećeg popisa:

(a)

djelovanja s ciljem poboljšanja policijske suradnje i koordinacije među tijelima za provedbu zakona država članica, uključujući s relevantnim tijelima Unije i između njih, a posebno se to odnosi na Europol i Eurojust, zajedničke istražiteljske timove i sve ostale oblike prekograničnih zajedničkih pothvata, pristup informacijama i njihovu razmjenu te interoperabilne tehnologije;

(b)	projekte koji promiču umrežavanje, javno-privatna partnerstva, obostrano povjerenje, razumijevanje i učenje, utvrđivanje, razmjenu i širenje znanja, iskustva i najbolje prakse, razmjenu informacija, zajedničku svjesnost o situaciji i predviđanje, planiranje u slučaju nužde i interoperabilnost;

(c)	analitičke, nadzorne i evaluacijske aktivnosti, uključujući studije i procjene prijetnji, rizika i učinka koje se temelje na dokazima te su u skladu s prioritetima i inicijativama određenima na razini Unije, posebno onima koje su podržali Europski parlament i Vijeće;

(d)	aktivnosti podizanja svijesti, širenja informacija i komunikacije;

(e)

nabavu, održavanje IT sustava Unije te IT sustava država članica koji doprinose ostvarenju ciljeva ove Uredbe i/ili daljnje unapređenje IT sustava i tehničke opreme, uključujući testiranje kompatibilnosti sustava, sigurnih objekata, infrastruktura, povezanih objekata i sustava, posebno sustava informacijskih i komunikacijskih tehnologija(ICT) i njegovih komponenata, uključujući one namijenjene europskoj suradnji na računalnoj sigurnosti i računalnom kriminalu, posebno u okviru Europskog centra za računalni kriminal;

(f)	razmjenu, osposobljavanje i obrazovanje osoblja i stručnjaka iz relevantnih nadležnih tijela, uključujući jezično usavršavanje i zajedničke vježbe ili programe;

(g)	mjere za provedbu, prijenos, testiranje i odobravanje novih metodologija ili tehnologija, uključujući pilot-projekte i daljnje mjere za projekte na području istraživanja sigurnosti koje financira Unija.

2. Unutar ciljeva navedenih u članku 3., Instrument također može podržavati sljedeće mjere koje se odnose na treće zemlje:

(a)	djelovanja s ciljem poboljšanja policijske suradnje i koordinacije među tijelima za provedbu zakona država članica, uključujući zajedničke istražiteljske timove i sve ostale oblike prekograničnih zajedničkih pothvata, pristup informacijama i njihovu razmjenu te interoperabilne tehnologije;

(b)	umrežavanje, obostrano povjerenje, razumijevanje i učenje, utvrđivanje, razmjenu i širenje znanja, iskustva i najbolje prakse, razmjenu informacija, zajedničku svjesnost o situaciji i predviđanje, planiranje u slučaju nužde i interoperabilnost;

(c)	razmjenu, osposobljavanje i obrazovanje osoblja i stručnjaka iz relevantnih nadležnih tijela.

Komisija i države članice, zajedno s Europskom službom za vanjsko djelovanje, osiguravaju koordinaciju kad je riječ o mjerama u trećim zemljama i vezanima za njih, kao što je utvrđeno u članku 3. stavku 5 Uredbe (EU) br. 514/2014.

POGLAVLJE II.

FINANCIJSKI I PROVEDBENI OKVIR

Članak 5.

Ukupna sredstva i provedba

1. Ukupna sredstva za provedbu Instrumenta iznose 1 004 milijuna eura u važećim cijenama.

2. Godišnja proračunska sredstva za Fond odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

3. Ukupna sredstva provest će se sljedećim mjerama:

(a)	nacionalnim programima, u skladu s člankom 7.;

(b)	djelovanjima Unije u skladu s člankom 8.;

(c)	tehničkom pomoći u skladu s člankom 9.;

(d)	hitnom pomoći u skladu s člankom 10.

4. Sredstva dodijeljena u okviru Instrumenta djelovanju Unije iz članka 8. ove Uredbe, tehničkoj pomoći iz članka 9. i hitnoj pomoći iz članka 10. ove Uredbe provode se izravnim i neizravnim upravljanjem u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkama (a)i (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

Sredstva dodijeljena nacionalnim programima iz članka 7. ove Uredbe provode se podijeljenim upravljanjem u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

5. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti Europskog parlamenta i Vijeća, ukupna sredstva koristit će se na sljedeći način:

(a)	662 milijuna eura za nacionalne programe država članica;

(b)	342 milijuna eura za mjere Unije te hitnu i tehničku pomoć na inicijativu Komisije.

6. Svaka država članica raspodjeljuje iznose za nacionalne programe iz Priloga III. na sljedeći način:

(a)	najmanje 20 % za djelovanja koja se odnose na posebne ciljeve iz članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a); i

(b)	najmanje 10 % za djelovanja koja se odnose na posebne ciljeve iz članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (b).

Države članice mogu odstupiti od tog minimalnog postotka ako u nacionalne programe uključe obrazloženje o tome zašto dodjela sredstava ispod te razine ne ugrožava ostvarenje predmetnog cilja. Komisija će u okviru svog odobrenja nacionalnih programa iz članka 7. stavka 2. ocijeniti to obrazloženje.

7. Zajedno s ukupnim sredstvima određenima za Uredbu (EU) br. 515/2014, ukupna sredstva za Instrument, utvrđena stavkom 1. ovog članka, financijska su omotnica Fonda i predstavljaju prioritetni referentni okvir u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u pitanjima proračuna i o dobrom financijskom upravljanju, za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

Članak 6.

Sredstva za prihvatljive mjere u državama članicama

1. 662 milijuna eura dodjeljuje se državama članicama na sljedeći način:

(a)	30 % razmjerno ukupnom broju stanovnika tih država članica;

(b)	10 % razmjerno ukupnoj veličini državnog područja tih država članica;

(c)	15 % razmjerno broju putnika i 10 % razmjerno tonama tereta u međunarodnom zračnom i pomorskom prometu;

(d)	35 % obrnuto razmjerno njihovom bruto domaćem proizvodu (standard kupovne moći po stanovniku).

2. Referentne brojke za podatke navedene u stavku 1. posljednji su statistički podaci koje objavi Komisija (Eurostat) na temelju podataka dobivenih od država članica u skladu s pravom Unije. Referentni datum je 30. lipnja 2013. Sredstva dodijeljena nacionalnim programima izračunata na temelju kriterija spomenutih u stavku 1. određena su u Prilogu III.

Članak 7.

Nacionalni programi

1. Nacionalni program koji treba izraditi u okviru Instrumenta i program koji treba izraditi u okviru Uredbe (EU) br. 515/2014 predstavljaju se Komisiji kao jedinstveni nacionalni program za Fond, u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 514/2014.

2. U okviru nacionalnih programa koje treba ispitati i odobriti Komisija u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 514/2014, države članice, u okviru ciljeva iz članka 3. ove Uredbe, posebno rade na projektima koji se bave strateškim prioritetima Unije navedenima u Prilogu I. ovoj Uredbi, uzimajući u obzir rezultat političkog dijaloga iz članka 13. Uredbe (EU) br. 514/2014. Države članice ne koriste više od 8 % svojih ukupnih sredstava iz nacionalnog programa za održavanje IT sustava Unije i nacionalnih IT sustava doprinoseći tako ostvarenju ciljeva ove Uredbe i ne više od 8 % za djelovanja u vezi s ili u trećim zemljama kojima se provode strateški prioriteti Unije navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi.

3. Komisija, u skladu s člankom 11., ima ovlast donošenja delegiranih akata radi izmjene, dopune ili brisanja strateških prioriteta Unije navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi.

Članak 8.

Djelovanja Unije

1. Na inicijativu Komisije, Instrument može služiti financiranju transnacionalnih djelovanja ili djelovanja od posebnog interesa za Uniju („djelovanje Unije”) u vezi s općim, specifičnim i operativnim ciljevima iz članka 3.

2. Da bi djelovanja Unije bila prihvatljiva za financiranje trebaju biti u skladu s prioritetima i inicijativama određenima na razini Unije, posebno onima koje su podržali Europski parlament i Vijeće, u odgovarajućim strategijama, ciklusima politika, programima, procjenama rizika i prijetnji Unije te posebno podržavati sljedeće:

(a)	pripremne, nadzorne, administrativne i tehničke aktivnosti te razvoj mehanizma za evaluaciju potrebnog za provedbu politika o policijskoj suradnji, sprečavanju i suzbijanju kriminala i upravljanju krizom;

(b)	transnacionalne projekte koji uključuju dvije ili više država članica ili barem jednu državu članicu i treću zemlju;

(c)

analitičke, nadzorne i evaluacijske aktivnosti, uključujući studije i procjene prijetnji, rizika i učinka koje se temelje na dokazima te su u skladu s prioritetima i inicijativama određenima na razini Unije, posebno onima koje su podržali Europski parlament i Vijeće te projekte za praćenje provedbe prava Unije i ciljeva politike Unije u državama članicama;

(d)	projekte koji promiču umrežavanje, javno-privatna partnerstva, uzajamno povjerenje, razumijevanje i učenje, utvrđivanje, razmjenu i širenje najbolje prakse te inovativne pristupe na razini Unije, osposobljavanje i programe razmjene;

(e)	projekte koji promiču razvoj metodoloških, posebno statističkih, alata i metoda te zajedničkih pokazatelja;

(f)

nabavu, održavanje i/ili daljnje unapređenje tehničke opreme, stručnog znanja, sigurnih objekata, infrastruktura, povezanih objekata i sustava, posebno sustava informacijskih i komunikacijskih tehnologija i njihovih komponenata na razini Unije, uključujući one namijenjene europskoj suradnji na računalnoj sigurnosti i računalnom kriminalu, posebno u okviru Europskog centra za računalni kriminal;

(g)	projekte za podizanje svijesti o politikama i ciljevima Unije među zainteresiranim stranama i širom javnosti, uključujući institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije;

(h)	posebno inovativne projekte za razvoj novih metoda i/ili upotrebu novih tehnologija kod kojih postoji mogućnost prijenosa u druge države članice, a pogotovo projekte koji testiraju i odobravaju ishode projekata na području istraživanja sigurnosti koje financira Unija;

(i)	studije i pilot-projekte.

3. Unutar ciljeva navedenih u članku 3., Instrument također podržava mjere koje se odnose na treće zemlje ili se provode u njima, a posebno sljedeće:

(a)

djelovanja s ciljem poboljšanja policijske suradnje i koordinacije među tijelima za provedbu zakona država članica i, gdje je to primjenjivo, međunarodne organizacije, uključujući zajedničke istražiteljske timove i sve ostale oblike prekograničnih zajedničkih pothvata, pristup informacijama i njihovu razmjenu te interoperabilne tehnologije;

(b)	umrežavanje, obostrano povjerenje, razumijevanje i učenje, utvrđivanje, razmjenu i širenje znanja, iskustva i najbolje prakse, razmjenu informacija, zajedničku svjesnost o situaciji i predviđanje, planiranje u slučaju nužde i interoperabilnost;

(c)	nabavu, održavanje, i/ili daljnje unapređenje tehničke opreme, uključujući sustave informacijskih i komunikacijskih tehnologija i njihovih komponenata;

(d)	razmjenu, osposobljavanje i obrazovanje osoblja i stručnjaka iz relevantnih nadležnih tijela, uključujući jezično usavršavanje;

(e)	aktivnosti podizanja svijesti, širenja informacija i komunikacije;

(f)	procjene prijetnji, rizika i učinka;

(g)	studije i pilot-projekte.

4. Mjere Unije provode se u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 514/2014.

Članak 9.

Tehnička pomoć

1. Na inicijativu ili u ime Komisije Instrument Fondu može doprinijeti s do 800 000 eura godišnje za tehničku pomoć u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 514/2014.

2. Na inicijativu države članice Instrumentom se mogu financirati aktivnosti tehničke pomoći u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) br. 514/2014. Iznos koji je namijenjen za tehničku pomoć za razdoblje 2014.–2020. Ne premašuje zbroj 5 % od ukupnog iznosa dodijeljenog državi članici plus 200 000 EUR.

Članak 10.

Hitna pomoć

1. Instrument pruža financijsku pomoć za rješavanje hitnih i posebnih potreba u hitnim situacijama, prema definiciji iz članka 2. točke (j).

2. Hitna pomoć provodi se u skladu s mehanizmom utvrđenim u člancima 6. i 7. Uredbe (EU) br. 514/2014.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Izvršavanje ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2. Ovlast usvajanja delegiranih akata iz članka 7. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od 21. svibnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od sedam godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblje od tri godine, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja sedmogodišnjeg razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 7. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 12.

Primjenjivost Uredbe (EU) br. 514/2014

Odredbe Uredbe (EU) br. 514/2014 primjenjuju se na Instrument.

Članak 13.

Stavljanje izvan snage

Odluka 2007/125/PUP stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Članak 14.

Prijelazne odredbe

1. Ova Uredba ne utječe na nastavak ili izmjenu, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje projekata sve do njihova zaključenja, ili financijske pomoći koje je Komisija odobrila na temelju Odluke 2007/125/PUP ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013.

2. Pri donošenju odluka o sufinanciranju u okviru Instrumenta, Komisija u obzir uzima mjere usvojene na temelju Odluke 2007/125/PUP prije 20. svibnja 2014. koje imaju financijske posljedice tijekom razdoblja obuhvaćenog sufinanciranjem.

3. Iznosi dodijeljeni za sufinanciranje koje je u razdoblju između 1. siječnja 2011. i 31. prosinca 2014. odobrila Komisija, a za koje joj dokumenti potrebni za zaključenje operacija nisu podneseni prije isteka roka za podnošenje završnog izvješća, Komisija automatski opoziva do 31. prosinca 2017., što dovodi do povrata nepropisno isplaćenih iznosa.

Iznosi povezani s operacijama koje su suspendirane zbog sudskog postupka ili upravnih žalbi koje imaju suspenzivni učinak neće se uzimati u obzir pri izračunu automatski opozvanog iznosa.

4. Komisija do 31. prosinca 2015. podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o naknadnoj evaluaciji Odluke 2007/125/PUP za razdoblje od 2007.–2013.

Članak 15.

Preispitivanje

Na temelju prijedloga Komisije, Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 30. lipnja 2020.

Članak 16.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. travnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) SL C 299, 4.10.2012., str. 108.

(2) SL C 277, 13.9.2012., str. 23.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 13. ožujka2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 14. travnja 2014.

(4) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5) Uredba (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. kojom se, kao dio Fonda za unutarnju sigurnost, uvodi Instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza i o stavljanju izvan snage Odluke br. 574/2007/EZ (vidjeti str. 143. ovog Službenog lista).

(6) Uredba (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. kojom se utvrđuju opće odredbe o Fondu za azil, migracije te integraciju i o Instrumentu za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala te upravljanja krizama (vidjeti str. 112. ovog Službenog lista).

(7) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(8) Odluka Vijeća 2007/125/JHA od 12. veljače 2007. o osnivanju posebnog programa „Sprečavanje i borba protiv kriminala za razdoblje od 2007. do 2013. u okviru Okvirnog programa za sigurnost i zaštitu sloboda (SL L 58, 24.2.2007., str. 7.).

(9) Uredba Vijeća (EU,Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014.–2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(10) Uredba (EU) br. 1382/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavi programa Pravosuđe za razdoblje 2014.–2020. (SL L 354, 28.12.2013., str. 73.).

(11) Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).

(12) Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014.–2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).

(13) Uredba (EU) br. 282/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Trećeg programa djelovanja Unije u području zdravlja (2014.–2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 1350/2007/EZ (SL L 86, 21.3.2014., str. 1.).

(14) Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) (SL L 77, 15.3.2014., str. 11.).

(15) Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta europskog susjedstva (SL L 77, 15.3.2014., str. 27.).

(16) Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Financijskog instrumenta za razvojnu suradnju za razdoblje 2014.–2020. (SL L 77, 15.3.2014., str. 44.).

(17) Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Partnerskog instrumenta za suradnju s trećim zemljama (SL L 77, 15.3.2014., str. 77.).

(18) Uredba (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (SL L 77, 15.3.2014., str. 85.).

(19) Uredba (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (SL L 77, 15.3.2014., str. 1.).

(20) Odluka Vijeća 2009/902/PUP od 30. studenoga 2009. o uspostavi Europske mreže za sprečavanje kriminala (EUCPN) i stavljanju izvan snage Odluke 2001/427/PUP (SL L 321, 8.12.2009., str. 44.).

(21) Okvirna odluka Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala (SL L 300, 11.11.2008., str. 42.).

(22) Okvirna odluka Vijeća 2002/475/PUP od 13. lipnja 2002. o borbi protiv terorizma (SL L 164, 22.6.2002., str. 3.).

(23) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima primjenjivim na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

PRILOG I.

Popis strateških prioriteta Unije iz članka 7. stavka 2.

—

Mjere za sprečavanje svih vrsta kriminala i za suzbijanje prekograničnog, teškog i organiziranog kriminala, posebno projekti za provedbu relevantnih ciklusa politika, nezakonite trgovine drogom, trgovanja ljudima, seksualnog iskorištavanja djece te projekti za utvrđivanje i razbijanje mreža kriminala, koji povećavaju kapacitete borbe protiv korupcije, zaštitu gospodarstva od kriminala i smanjivanje financijskih poticaja zapljenom, zamrzavanjem i oduzimanjem imovine koja potiče od kaznenih djela.

—

Mjere za sprečavanje i suzbijanje računalnog kriminala te za podizanje stupnja sigurnosti građana i poduzeća u računalnom prostoru, a posebno projekti za izgradnju kapaciteta na području provedbe zakona i sudstva, projekti suradnje s industrijom s ciljem jačanja i zaštite građana te projekti za razvoj sposobnosti računalne obrane.

—

Mjere za sprečavanje i borbu protiv terorizma i rješavanje pitanja radikalizacije i regrutacije, posebno projekti za poticanje razvoja lokalnih pristupa i politika sprečavanja u zajednicama, projekti koji nadležnim tijelima omogućuju sprečavanje pristupa terorista financijskim i materijalnim sredstvima te praćenje njihovih transakcija, projekti za zaštitu prijevoza putnika i tereta i projekti za povećanje sigurnosti eksploziva i kemijskog, biološkog, radiološkog i nuklearnog materijala.

—

Mjere za jačanje administrativnih i operativnih sposobnosti država članica za zaštitu kritične infrastrukture na svim područjima gospodarske aktivnosti uključujući ona na koja se odnosi Direktiva Vijeća 2008/114/EZ (1), posebno projekti za promicanje javno-privatnih partnerstava za izgradnju povjerenja i olakšavanje suradnje, koordinacije, planiranja u slučaju nužde i širenja informacija i najbolje prakse među javnim i privatnim sudionicima.

—

Mjere za povećanje otpornosti Unije na krize i katastrofe, posebno projekti za promicanje razvoja usklađenih politika Unije na području upravljanja rizikom te povezivanja procjene rizika i prijetnji s donošenjem odluka, kao i projekti koji podržavaju djelotvoran i koordiniran odgovor na krize koji povezuje postojeće sposobnosti specifične za sektor,centre stručnog znanja i situacijske centre uključujući i one za zdravlje, civilnu zaštitu i terorizam.

—	Mjere kojima je cilj postizanje tješnjeg partnerstva između Unije i trećih zemalja, a posebno onih koje se nalaze na njezinim vanjskim granicama i osmišljavanje te provedba operativnih akcijskih programa za postizanje navedenih strateških prioriteta Unije.

(1) Direktiva Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (SL L 345, 23.12.2008., str. 75.).

PRILOG II.

Popis zajedničkih pokazatelja za mjerenje posebnih ciljeva

(a)

Sprečavanje i suzbijanje prekograničnih i teških kaznenih djela te organiziranog kriminala uključujući terorizam i jačanje koordinacije i suradnje među tijelima za izvršavanje zakona država članica i s relevantnim trećim zemljama.

Broj operativnih projekata zajedničkih istražiteljskih timova(JIT-ovi) i Europske multidisciplinarne platforme za borbu protiv kaznenih djela(EMPACT) koji su podržani Instrumentom, uključujući sudjelujuće države članice i nadležna tijela.

Za potrebe godišnjih izvješća o provedbi, kako je navedeno u članku 54. Uredbe (EU) br. 514/2014, taj se pokazatelj dalje dijeli na potkategorije poput:

—	voditelj (država članica),

—	partneri (države članice),

—	uključena tijela,

—	uključene agencije EU-a (Eurojust, Europol), ako je primjenjivo.

ii.

Broj službenika za provedbu zakona koji su prošli obuku iz predmeta od prekograničnog značaja uz pomoć Instrumenta i trajanje njihove obuke (broj osoba, broj dana).

Za potrebe godišnjih izvješća o provedbi, kako je navedeno u članku 54. Uredbe (EU) br. 514/2014, taj se pokazatelj dalje dijeli na potkategorije poput:

—	vrsta kriminala (iz članka 83. UFEU-a): terorizam, trgovanje ljudima i seksualno iskorištavanje djece; nedozvoljena trgovina drogama; nedopušteno trgovanje oružjem; pranje novca; korupcija; krivotvorenje sredstava plaćanja; računalni kriminal, organizirani kriminal), ili

—	horizontalno područje provedbe zakona: razmjena informacija; operativna suradnja.

iii.

Broj i financijska vrijednost projekata na ovom području sprečavanja kriminala.

Za potrebe godišnjih izvješća o provedbi, kako je navedeno u članku 54. Uredbe (EU) br. 514/2014, taj se pokazatelj dalje dijeli prema vrsti kriminala (iz članka 83. UFEU-a): terorizam, trgovanje ljudima i seksualno iskorištavanje djece; nedozvoljena trgovina drogama; nedopušteno trgovanje oružjem; pranje novca; korupcija; krivotvorenje sredstava plaćanja; računalni kriminal; organizirani kriminal.

iv.

Broj projekata podržanih Instrumentom, kojima je cilj poboljšati razmjenu informacija o provedbi zakona koje su povezane sa sustavima podataka, spremištima podataka ili komunikacijskim alatima Europola.

Za potrebe godišnjih izvješća o provedbi, kako je navedeno u članku 54. Uredbe (EU) br. 514/2014, taj se pokazatelj dalje dijeli prema vrsti kriminala (iz članka 83. UFEU-a): podatkovne kasete, širenje pristupa SIENA-i, projekti kojima je cilj poboljšanje unosa podataka u radne datoteke za analizu itd.

(b)

Povećanje kapaciteta država članica i Unije da djelotvorno upravljaju rizicima i krizama koji mogu dovesti u pitanje sigurnost te priprema zaštite i zaštita ljudi i ključne infrastrukture od terorističkih napada i ostalih događaja koji mogu dovesti u pitanje sigurnost.

i.	Broj i alati koji su uvedeni i/ili nadograđeni pomoću Instrumenta kako bi države članice osigurale lakšu zaštitu kritične infrastrukture u svim područjima gospodarstva.

ii.	Broj projekata podržanih Instrumentom i vezanih uz procjenu upravljanja rizicima na području unutarnje sigurnosti.

iii.

Broj sastanaka stručnjaka, radionica, seminara, konferencija, objava, internetskih stranica i internetskih savjetovanja organiziranih uz pomoć Instrumenta.

Za potrebe godišnjih izvješća o provedbi, kako je navedeno u članku 54. Uredbe (EU) br. 514/2014, taj se pokazatelj dalje dijeli na potkategorije poput:

—	zaštita kritične infrastrukture, ili

—	upravljanje krizama i rizikom.

PRILOG III.

Podaci za nacionalne programe

Fond za unutarnju sigurnost policija - Iznosi nacionalnih programa

MS	Stanovništvo (pojedinci)		Državno područje (km2)		# putnici				# tone tereta				BDP/stanovniku (EUR)			Dodijeljena sredstva
	(2013.) (1)		(2012.)		zračni promet (2012.) (2)	morski promet (2011.) (3)	Ukupno		zračni promet (2012.) (4)	morski promet (2011.) (5)	Ukupno		(2012.) (6)
	30 %		10 %		15 %				10 %				35 %			2014.-2020.
	Iznos troška	Dodijeljena sredstva	Iznos troška	Dodijeljena sredstva	Iznosi			Dodijeljena sredstva	Iznosi			Dodijeljena sredstva	Iznos troška	kod	Dodijeljena sredstva
AT	8 488 511	3 845 782	83 879	1 321 372	8 196 234	0	8 196 234	3 169 093	219 775	0	219 775	4 651	36 400	16,66	3 822 008	12 162 906
BE	11 183 350	5 066 698	30 528	480 917	8 573 821	0	8 573 821	3 315 088	1 068 434	232 789 000	233 857 434	4 948 770	34 000	17,84	4 091 797	17 903 270
BG	7 282 041	3 299 182	110 900	1 747 038	1 705 825	0	1 705 825	659 561	18 536	25 185 000	25 203 536	533 344	5 400	112,33	25 763 168	32 002 293
CH
CY	862 011	390 540	9 251	145 734	1 587 211	107 000	1 694 211	655 071	28 934	6 564 000	6 592 934	139 516	20 500	29,59	6 786 396	8 117 257
CZ	10 516 125	4 764 407	78 866	1 242 401	3 689 113	0	3 689 113	1 426 404	58 642	0	58 642	1 241	14 500	41,83	9 594 559	17 029 012
DE	82 020 688	37 160 068	357 137	5 626 095	66 232 970	1 146 000	67 378 970	26 052 237	4 448 191	296 037 000	300 485 191	6 358 712	32 299	18,78	4 307 288	79 504 401
DK
EE	1 286 479	582 849	45 227	712 475	466 960	61 000	527 960	204 137	23 760	48 479 000	48 502 760	1 026 390	12 700	47,76	10 954 418	13 480 269
ES	46 006 414	20 843 540	505 991	7 971 031	24 450 017	3 591 000	28 041 017	10 842 125	592 192	398 332 000	398 924 192	8 441 827	22 700	26,72	6 128 683	54 227 207
FI	5 426 674	2 458 594	338 432	5 331 428	3 725 547	250 000	3 975 547	1 537 155	195 622	115 452 000	115 647 622	2 447 275	35 600	17,04	3 907 896	15 682 348
FR	65 633 194	29 735 595	632 834	9 969 228	48 440 037	906 000	49 346 037	19 079 761	1 767 360	322 251 000	324 018 360	6 856 709	31 100	19,50	4 473 348	70 114 640
GR	11 290 067	5 115 047	131 957	2 078 760	5 992 242	66 000	6 058 242	2 342 434	72 187	135 314 000	135 386 187	2 864 972	17 200	35,27	8 088 437	20 489 650
HR	4 398 150	1 992 614	87 661	1 380 951	4 526 664	5 000	4 531 664	1 752 179	6 915	21 862 000	21 868 915	462 779	10 300	58,89	13 506 904	19 095 426
HU	9 906 000	4 487 985	93 024	1 465 432	1 327 200	0	1 327 200	513 165	61 855	0	61 855	1 309	9 800	61,90	14 196 032	20 663 922
IE	4 582 769	2 076 257	69 797	1 099 534	3 139 829	0	3 139 829	1 214 022	113 409	45 078 000	45 191 409	956 317	35 700	16,99	3 896 950	9 243 080
IS
IT	59 394 207	26 908 977	301 336	4 747 041	21 435 519	1 754 000	23 189 519	8 966 282	844 974	499 885 000	500 729 974	10 596 188	25 700	23,60	5 413 273	56 631 761
LI
LT	2 971 905	1 346 443	65 300	1 028 692	504 461	0	504 461	195 051	15 425	42 661 000	42 676 425	903 096	11 000	55,15	12 647 374	16 120 656
LU	537 039	243 309	2 586	40 738	365 944	0	365 944	141 493	615 287	0	615 287	13 020	83 600	7,26	1 664 128	2 102 689
LV	2 017 526	914 055	64 562	1 017 066	1 465 671	676 000	2 141 671	828 082	31 460	67 016 000	67 047 460	1 418 824	10 900	55,65	12 763 405	16 941 431
MT	421 230	190 841	316	4 978	335 863	0	335 863	129 862	16 513	5 578 000	5 594 513	118 388	16 300	37,21	8 535 037	8 979 107
NL	16 779 575	7 602 108	41 540	654 399	23 172 904	0	23 172 904	8 959 858	1 563 499	491 695 000	493 258 499	10 438 081	35 800	16,94	3 886 065	31 540 510
NO
PL	38 533 299	17 457 791	312 679	4 925 731	4 219 070	9 000	4 228 070	1 634 793	68 306	57 738 000	57 806 306	1 223 267	9 900	61,27	14 052 637	39 294 220
PT	10 487 289	4 751 342	92 212	1 452 643	5 534 972	0	5 534 972	2 140 110	116 259	67 507 000	67 623 259	1 431 008	15 600	38,88	8 918 020	18 693 124
RO	21 305 097	9 652 429	238 391	3 755 444	1 239 298	0	1 239 298	479 177	28 523	38 918 000	38 946 523	824 166	6 200	97,84	22 438 889	37 150 105
SE	9 555 893	4 329 367	438 576	6 909 023	5 757 921	1 320 000	7 077 921	2 736 695	144 369	181 636 000	181 780 369	3 846 742	43 000	14,11	3 235 375	21 057 201
SI	2 058 821	932 764	20 273	319 367	513 394	0	513 394	198 505	9 015	16 198 000	16 207 015	342 964	17 200	35,27	8 088 437	9 882 037
SK	5 410 836	2 451 419	49 036	772 480	330 166	0	330 166	127 659	20 894	0	20 894	442	13 200	45,95	10 539 478	13 891 478
UK
Ukupno	438 355 190	198 600 000	4 202 290	66 200 000	246 928 853	9 891 000	256 819 853	99 300 000	12 150 336	3 116 175 000	3 128 325 336	66 200 000	606 599	1 010	231 700 000	662 000 000
Dio dodijeljenog proračuna	198 600 000		66 200 000		99 300 000				66 200 000				231 700 000			662 000 000

20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/112

UREDBA (EU) br. 514/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o utvrđivanju općih odredaba o Fondu za azil, migracije te integraciju i o Instrumentu za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala te upravljanja krizama

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 78. stavak 2., članak 79. stavke 2. i 4., članak 82. stavak 1., članak 84. i članak 87. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Unutarnja politika Unije treba stvoriti područje slobode, sigurnosti i pravde: područje bez unutarnjih granica u koje ljudi mogu slobodno ući, u kojem se mogu slobodno kretati, živjeti i raditi, sigurni da se njihova prava u potpunosti poštuju i da je njihova sigurnost zajamčena, imajući na umu zajedničke izazove kao što je razvoj sveobuhvatne imigracijske politike Unije u cilju jačanja konkurentnosti i socijalne kohezije Unije, stvaranje zajedničkog europskog sustava azila, sprečavanje prijetnji teškog i organiziranog kriminala i borba protiv ilegalne imigracije, trgovanja ljudima, kibernetičkog kriminala i terorizma.

(2)

Potrebno je usvojiti cjelovit pristup pitanjima koja proizlaze iz pritiska do kojeg dolazi zbog zahtjeva za migracije i azil i u vezi s upravljanjem vanjskim granicama Unije, osiguravajući puno poštovanje međunarodnog prava i propisa o ljudskim pravima, uključujući u pogledu djelovanja u trećim zemljama, pokazujući solidarnost među svim državama članicama i demonstrirajući svijest o potrebi poštovanja nacionalnih odgovornosti u postupku osiguravanja jasnog definiranja zadataka.

(3)	Financijska sredstva Unije za potporu razvoju područja slobode, sigurnosti i pravde trebala bi donijeti dodanu vrijednost Uniji te predstavljati jasan znak solidarnosti i raspodjele odgovornosti koji su neophodni u odgovaranju na zajedničke izazove.

(4)	Postojanje zajedničkog okvira trebalo bi osigurati potrebnu usklađenost, pojednostavljenje i ujednačenu provedbu tog financiranja u svim područjima politika o kojima je riječ.

(5)	Trošenje sredstava u tom bi području trebalo bi biti koordinirano kako bi se osigurala komplementarnost, učinkovitost i vidljivost te kako bi se postigle proračunske sinergije.

(6)	Zajedničkim okvirom trebala bi se utvrditi načela pomoći i odrediti odgovornosti država članica i Komisije u osiguravanju primjene tih načela, uključujući sprečavanje i otkrivanje nepravilnosti i prijevara.

(7)	Takva bi financijska sredstva Unije bila učinkovitija i bolje usmjerena kada bi se sufinanciranje prihvatljivih djelovanja temeljilo na strateškom višegodišnjem programiranju, izrađenom od strane svake države članice u dijalogu s Komisijom.

(8)

Mjere u trećim zemljama i u odnosu na treće zemlje koje se podupiru putem posebnih uredaba kako su definirane ovom Uredbom („posebne uredbe”) trebalo bi poduzimati u sinergiji i usklađeno s drugim djelovanjima izvan Unije koje se podupiru putem instrumenata vanjske pomoći Unije, zemljopisnih i tematskih. U provođenju tih djelovanja posebno bi trebalo težiti potpunoj usklađenosti s načelima i općim ciljevima vanjskog djelovanja i vanjske politike Unije u vezi sa zemljom ili regijom u pitanju. Te mjere ne bi trebale služiti kao potpora djelovanjima koja su neposredno usmjerena prema razvoju i trebale bi, prema potrebi, nadopunjavati financijsku pomoć koja se pruža putem instrumenata vanjske pomoći. Trebalo bi poštovati načelo usklađenosti politike za razvoj kako se određuje stavkom 35. Europskog konsenzusa o razvoju. Također je važno osigurati da provedba hitne pomoći bude dosljedna, i kada je to mjerodavno, komplementarna humanitarnoj politici Unije te da poštuje humanitarna načela kako su određena Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.

(9)	Vanjsko djelovanje trebalo bi biti dosljedno i koherentno, kako je određeno u članku 18. stavku 4. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

(10)

Prije pripreme višegodišnjih programa namijenjenih ostvarivanju ciljeva takvih financiranja od strane Unije, države članice i Komisija trebale bi putem dijaloga o politikama uspostaviti koherentnu strategiju za svaku pojedinu državu članicu. Nakon dovršenja dijaloga o politikama, svaka bi država članica trebala Komisiji podnijeti nacionalni program koji opisuje na koji način ona planira postići ciljeve odgovarajuće posebne uredbe za razdoblje 2014. –2020. Komisija bi trebala ispitati je li nacionalni program dosljedan tim ciljevima i ishodu dijaloga o politikama. Osim toga, Komisija bi trebala ispitati odgovara li raspodjela financiranja Unije prema ciljevima minimalnom postotku koji je određen za svaki cilj u odgovarajućoj posebnoj uredbi. Državama članicama trebalo bi omogućiti odstupanje od tih minimalnih postotaka, a one bi u tom slučaju trebale navesti razloge odstupanja u svojem nacionalnom programu. U slučaju da se razlozi koje je navela država članica o kojoj je riječ nisu smatrali zadovoljavajućima, Komisija bi mogla uskratiti odobrenje za nacionalni program. Komisija bi trebala redovito izvješćivati Europski parlament o ishodu dijaloga o politikama, o cijelom procesu programiranja, uključujući pripremu nacionalnih programa, što također obuhvaća dosljednost minimalnom postotku koji je određen za svaki cilj u odgovarajućim posebnim uredbama definiranima ovom Uredbom te o provedbi nacionalnih programa.

(11)	Strategiju bi trebalo podvrgnuti preispitivanju u sredini razdoblja kako bi se osiguralo odgovarajuće financiranje u razdoblju od 2018. –2020.

(12)

Države članice trebale bi, na način koji je dosljedan načelu proporcionalnosti i potrebi smanjivanja administrativnog opterećenja na najmanju moguću mjeru, uspostaviti partnerstvo s tijelima i subjektima o kojima je riječ kako bi razvile i provele svoje nacionalne programa tijekom cijelog višegodišnjeg razdoblja. Države članice trebale bi osigurati da ne bude sukoba interesa između partnera u različitim fazama programskog ciklusa. Svaka država članica trebala bi uspostaviti odbor za praćenje nacionalnog programa i pomagati mu u preispitivanju provedbe i napretka u ostvarivanju ciljeva programa. Svaka bi država članica trebala biti odgovorna za određivanje praktičnih modaliteta za uspostavu odbora za praćenje.

(13)

Prihvatljivost rashoda u okviru nacionalnih programa trebala bi biti utvrđena nacionalnim pravom, podložno zajedničkim načelima navedenima u ovoj Uredbi. Početni i završni datum za prihvatljivost rashoda trebali bi se odrediti tako da se osiguraju ujednačena i pravedna pravila koja se primjenjuju na nacionalne programe.

(14)

Državama članicama tehnička bi pomoć trebala omogućiti potporu provedbi njihovih nacionalnih programa i pružanje pomoći korisnicima pri ispunjavanju njihovih obveza i pridržavanju prava Unije. Prema potrebi, tehnička bi pomoć mogla pokriti troškove koji su nastali od strane nadležnih tijela u trećim zemljama.

(15)

Kako bi se osigurao odgovarajući okvir za brzo pružanje hitne pomoći, ova bi Uredba trebala omogućiti potporu za djelovanja za koja su rashodi nastali prije podnošenja zahtjeva za tu pomoć, ali ne prije 1. siječnja 2014., u skladu s odredbom Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) koja takvu fleksibilnost dopušta u odgovarajuće obrazloženim iznimnim slučajevima. Potpora može iznositi 100 % prihvatljivog rashoda u odgovarajuće opravdanim slučajevima kada je to ključno za provedbu djelovanja, osobito kada je korisnik međunarodna ili nevladina organizacija. Djelovanja koja se podupiru putem hitne pomoći trebala bi proizlaziti izravno iz hitne situacije i ne bi trebala zamijeniti dugoročna ulaganja država članica.

(16)	Odluke donesene u odnosu na doprinos iz proračuna Unije trebale bi biti pravilno potkrijepljene dokumentima kako bi se održao odgovarajući trag potreban za reviziju.

(17)

Tijekom cijelog ciklusa rashoda financijske interese Unije bi trebalo zaštititi razmjernim mjerama, uključujući sprječavanjem, otkrivanjem i istraživanjem nepravilnosti, povratom izgubljenih, pogrešno isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativnim i novčanim kaznama u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(18)

U kontekstu zaštite financijskih interesa Unije, provjere na terenu i revizije koje provode države članice, Komisija, Revizorski sud i Europski ured za borbu protiv prijevara osnovan Odlukom Komisije 1999/352/EZ, EZUČ, Euratom (5) (OLAF) mogu biti najavljene ili nenajavljene, u skladu s primjenjivim pravom.

(19)

Nova struktura financiranja u području unutarnjih poslova teži pojednostavljenju primjenjivih pravila i smanjenju administrativnog opterećenja za korisnike. Međutim, kontrolni mehanizmi trebali bi ostati učinkoviti te je stoga važno podsjetiti na primjenjiva pravila o zaštiti financijskih interesa Unije koja predviđaju najavljene ili nenajavljene provjere na terenu i revizije.

(20)	Države članice trebale bi donijeti prikladne mjere kako bi se jamčile pravilno funkcioniranje sustava upravljanja i kontrole i kvaliteta provedbe njihovih nacionalnih programa. U tu je svrhu potrebno utvrditi opća načela i nužne funkcije koje bi ti sustavi trebali ispunjavati.

(21)	Trebalo bi odrediti obveze država članica u pogledu sustava upravljanja i kontrole te sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti te kršenja prava Unije kako bi se jamčila učinkovita i pravilna provedba njihovih nacionalnih programa.

(22)

U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, države članice trebale bi imati primarnu odgovornost za provedbu i kontrolu nacionalnih programa putem svojih sustava upravljanja i kontrole. Potpora koja se pruža u okviru posebnih uredaba trebala bi se provoditi u bliskoj suradnji između Komisije i država članica u skladu s načelom supsidijarnosti.

(23)	Države članice trebale bi u potpunosti koristiti znanje, stručnost i iskustvo koje su javna i/ili privatna tijela stekla u provedbi prijašnjih sredstava u području unutarnjih poslova.

(24)

Samo odgovorna tijela koja su imenovale države članice u razumnoj mjeri jamče da su, prije nego što je korisnicima odobrena pomoć iz proračuna Unije, provedene potrebne kontrole. Stoga bi trebalo izričito utvrditi da samo rashodi koje su ostvarila određena imenovana odgovorna tijela mogu biti predmet nadoknade iz proračuna Unije.

(25)	Trebalo bi utvrditi ovlasti i odgovornosti Komisije za provjeru djelotvornog funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole te zahtijevanje djelovanja od strane država članica.

(26)	Proračunske obveze Unije trebale bi se izvršavati godišnje. Kako bi se osiguralo djelotvorno upravljanje programima, potrebno je utvrditi zajednička pravila za plaćanje godišnjeg i konačnog iznosa.

(27)

Isplate u okviru predfinanciranja na početku programa osiguravaju da države članice raspolažu sredstvima za pružanje potpore korisnicima u provedbi programa nakon što je on odobren. Stoga je potrebno utvrditi odredbe za iznose početnog predfinanciranja. Početno predfinanciranje bi trebalo biti u cijelosti obračunato pri zaključenju programa. Odgovorna tijela trebala bi osigurati da korisnici u najkraćem roku zaprime puni iznos.

(28)	Osim toga, godišnje predfinanciranje trebalo bi osigurati da države članice raspolažu dostatnim sredstvima za provedbu svojih nacionalnih programa. Godišnje predfinanciranje trebalo bi se obračunavati svake godine pri isplati godišnjeg iznosa.

(29)	U okviru trogodišnjeg preispitivanja Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 uvode se promjene u vezi s metodom zajedničkog upravljanja koje je potrebno uzeti u obzir.

(30)

U svrhu jačanja odgovornosti za rashode sufinancirane iz proračuna Unije u bilo kojoj godini trebalo bi stvoriti odgovarajući okvir za godišnje poravnanje računa. Prema takvom okviru, odgovorno bi tijelo trebalo, u pogledu određenog nacionalnog programa, Komisiji dostaviti dokumente iz odredaba o zajedničkom upravljanju s državama članicama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

(31)	Kako bi se širom Unije podržala pouzdanost na kojoj se zasniva godišnje poravnanje računa, trebalo bi utvrditi zajedničke odredbe o vrsti i razini kontrola koje trebaju provoditi države članice.

(32)

Kako bi se osiguralo dobro financijsko upravljanje sredstvima Unije, Komisija će možda morati provesti financijske korekcije. Radi jamčenja pravne sigurnosti državama članicama važno je utvrditi okolnosti u kojima kršenje primjenjivog prava Unije ili nacionalnog prava može dovesti do financijskih korekcija Komisije. Kako bi se osiguralo da svi financijske korekcije koje Komisija može nametnuti državama članicama budu povezani sa zaštitom financijskih interesa Unije, trebalo bi ih ograničiti na slučajeve u kojima se kršenje prava Unije ili nacionalnog prava izravno ili neizravno odnosi na prihvatljivost ili regularnost djelovanja ili upravljanje djelovanjima ili nadzor nad njima i s tim povezane rashode. U svrhu osiguranja proporcionalnosti važno je da Komisija pri određivanju iznosa financijske korekcije razmotri vrstu i ozbiljnost kršenja. U tom smislu potrebno je odrediti kriterije za primjenu financijskih korekcija od strane Komisije i postupak koji može dovesti do odluke o financijskoj korekciji.

(33)	Radi uspostavljanja financijskog odnosa između odgovornih tijela i proračuna Unije Komisija bi svake godine trebala poravnati račune tih tijela. Odluka o poravnanju računa treba obuhvaćati potpunost, točnost i istinitost računa, ali ne i usklađenost rashoda s pravom Unije.

(34)

Budući da je Komisija prema članku 17. UEU-a odgovorna za pravilnu primjenu prava Unije ona bi trebala odlučiti jesu li rashodi država članica u skladu s pravom Unije. Državama članicama trebalo bi dati pravo da opravdaju svoje odluke o plaćanju. Kako bi države članice dobile pravna i financijska jamstva za rashode koji su nastali u proteklom razdoblju, trebalo bi odrediti najdulji rok u kojemu Komisija treba odlučiti o financijskim posljedicama nepoštovanja propisa.

(35)	Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje i djelotvornu provedbu uz istodobno osiguravanje transparentnosti, pravne sigurnosti, dostupnosti financiranja i jednakog postupanja prema korisnicima.

(36)

Kako bi se pojednostavilo korištenje financiranja i smanjio rizik pogrešaka, uz predviđanje diferenciranja, kada je potrebno, radi odražavanje posebnosti politike, potrebno je definirati oblike potpore i usklađene uvjete za prihvatljivost rashoda bespovratnih sredstava, uključujući opcije pojednostavljenja troškova. U skladu s načelom supsidijarnosti, države članice trebale bi donijeti nacionalna pravila o prihvatljivosti rashoda.

(37)

Radi poticanja financijske discipline potrebno je definirati modalitete za opoziv bilo kojeg dijela proračunske obveze u nacionalnom programu, osobito ako se određeni iznos može izuzeti iz opoziva, prvenstveno ako do kašnjenje u provedbi dolazi zbog sudskog ili upravnog postupka koji ima suspenzivni učinak ili zbog više sile.

(38)	Da bi se osigurala odgovarajuća primjena općih pravila o opozivu utvrđenim bi se pravilima trebao pobliže odrediti način utvrđivanja rokova za opoziv i izračunavanja odgovarajućih iznosa.

(39)

Važno je upoznati širu javnost s postignućima financiranja Unije. Građani imaju pravo znati kako se troše financijska sredstva Unije. Komisija, odgovorna tijela i korisnici trebali bi biti odgovorni za priopćavanje odgovarajućih informacija javnosti. Radi osiguravanja veće učinkovitosti komuniciranja sa širom javnošću i snažnije sinergije između komunikacijskih aktivnosti koje se poduzimaju na inicijativu Komisije, proračunska sredstva namijenjena za komunikacijske aktivnosti u okviru tog financiranja Unije također bi trebala doprinijeti obuhvaćanju korporativne komunikacije o političkim prioritetima Unije, pod uvjetom da su oni povezani s općim ciljevima financiranja Unije u području unutarnjih poslova.

(40)

Kako bi se osiguralo široko širenje informacija o financiranju Unije u području unutarnjih poslova i kako bi se potencijalne korisnike obavijestilo o mogućnostima financiranja, na temelju ove Uredbe trebala bi se definirati detaljna pravila vezana uz mjere informiranja i komuniciranja, kao i određena tehnička obilježja tih mjera te bi svaka država članica trebala izraditi barem internetsko mjesto ili internetski portal s potrebnim informacijama. Države članice trebale bi pokrenuti izravnije oblike komunikacijskih kampanja kako bi prikladno izvijestile potencijalne korisnike putem, između ostalog, organiziranja redovitih javnih skupova, takozvanih dana otvorenih vrata i obuka.

(41)	Djelotvornost djelovanja kojem se pruža potpora također ovisi o njegovoj evaluaciji i širenju njegovih rezultata. U tom bi smislu trebalo formalizirati odgovornosti država članica i Komisije kao i modalitete za osiguravanje pouzdanosti evaluacije i kvalitete povezanih informacija.

(42)

Kako bi se izmijenile odredbe ove Uredbe o zajedničkim načelima prihvatljivosti rashoda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(43)	Pri primjeni ove Uredbe, uključujući pri pripremi delegiranih akata, Komisija bi se trebala savjetovati sa stručnjacima iz svih država članica.

(44)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(45)

Za provedbene akte kojima se utvrđuju zajedničke obveze država članica, posebice o pružanju informacija Komisiji, trebalo bi koristiti postupak ispitivanja, a za donošenje provedbenih akata koji se odnose na modele obrazaca za pružanje informacija Komisiji trebalo bi, s obzirom na njihovu isključivo tehničku prirodu, koristiti savjetodavni postupak.

(46)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest utvrđivanje općih odredaba za provedbu posebnih uredaba, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog opsega i učinaka djelovanja, on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(47)

Budući da se ovom Uredbom utvrđuju opća pravila potrebna za omogućavanje provedbe posebnih uredbi kojima se propisuje njezina primjenjivost na posebne uredbe i koje predstavljaju daljnji razvoj schengenske pravne stečevine u odnosu na zemlje na koje se, na temelju odgovarajućih protokola koji su priloženi UEU-u i UFEU-u ili na temelju odgovarajućih sporazuma, te posebne uredbe primjenjuju, ova bi se Uredba trebala primjenjivati zajedno s tim posebnim uredbama. U tom smislu, ova Uredba može biti poveznica s odredbama posebnih uredbi o daljnjem razvoju schengenske pravne stečevine i na taj način imati izravan utjecaj na njih, utječući tako i na njihov pravni okvir.

(48)	U skladu s člankom 3. Protokola br. 21. o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen UEU-u i UFEU-u, te su države članice priopćile svoju želju da sudjeluju u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(49)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22. o stajalištu Danske koji je priložen UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe koja za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(50)	Potrebno je uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s onim Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (7). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Svrha i područje primjene

Ovom se Uredbom utvrđuju opća pravila za provedbu posebnih uredaba u odnosu na:

(a)	financiranje rashoda;

(b)	partnerstvo, programiranje, izvještavanje, praćenje i evaluaciju;

(c)	sustave upravljanja i kontrole koje moraju uspostaviti države članice;

(d)	poravnanje računa.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„posebne uredbe” znači

—	Uredba (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8);

—	Uredba (EU) br. 513/2014 (9); i

—	svaka druga uredba kojom se predviđa primjena ove Uredbe.

(b)	„programiranje” znači proces organizacije, odlučivanja i financiranja u nekoliko faza u cilju višegodišnjeg provođenja zajedničkog djelovanja Unije i država članica radi ostvarivanja ciljeva posebnih uredaba;

(c)	„djelovanje” znači projekt ili skupinu projekata koje je odabralo odgovorno tijelo nacionalnog programa o kojem je riječ ili koji su pod njegovom odgovornošću te kojima se doprinosi općim i posebnim ciljevima navedenima u posebnim uredbama;

(d)	„djelovanje Unije” znači transnacionalno djelovanje ili djelovanje od posebnog interesa za Uniju kako je definirano u posebnim uredbama;

(e)	„projekt” znači specifična, praktična sredstva koja korisnik doprinosa Unije koristi za provedbu cijelog ili dijela određenog djelovanja;

(f)	„hitna pomoć” znači projekt ili skupinu projekata kojima se odgovarana hitnu situaciju kako je definirana u posebnim uredbama;

(g)	„korisnik” znači primatelja doprinosa Unije u okviru projekta, koji može biti javno ili privatno tijelo, međunarodna organizacija ili Međunarodni odbor Crvenog križa (MOCK), ili Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

POGLAVLJE II.

NAČELA POMOĆI

Članak 3.

Opća načela

1. Putem nacionalnih programa, djelovanja Unije i hitne pomoći posebnim se uredbama osigurava potpora kojom se nadopunjuje nacionalna, regionalna i lokalna intervencija, ispunjavajući ciljeve Unije i stvarajući dodanu vrijednost za Uniju.

2. Komisija i države članice osiguravaju da je potpora koja se pruža u okviru posebnih uredaba i od strane država članica dosljedna odgovarajućim aktivnostima, politikama i prioritetima Unije i da nadopunjuje druge instrumente Unije, istodobno uzimajući u obzir posebni kontekst svake države članice.

3. Potpora koja se pruža u okviru posebnih uredaba provodi se u bliskoj suradnji između Komisije i država članica.

4. U skladu sa svojim odgovornostima Komisija i države članice, zajedno s Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD)u pogledu djelovanja u trećim zemljama i u odnosu na treće zemlje, osiguravaju koordinaciju između ove Uredbe i posebnih uredaba te drugih odgovarajućih politika, strategija i instrumenata Unije, uključujući one obuhvaćene okvirom za vanjsko djelovanje Unije.

5. Komisija i države članice, zajedno s ESVD-om, prema potrebi, osiguravaju da se djelovanja u trećim zemljama i u odnosu na treće zemlje provode u sinergiji i u skladu s drugim djelovanjima izvan Unije kojima se pruža potpora kroz instrumente Unije. Posebno osiguravaju da su ta djelovanja:

(a)	usklađena s vanjskom politikom Unije, da poštuju načelo usklađenosti politike za razvoj i da su dosljedna strateškim programskim dokumentima za regiju ili zemlju u pitanju;

(b)	usredotočena na mjere koje nisu usmjerene na razvoj;

(c)	služe interesima unutarnjih politika Unije i dosljedne su aktivnostima koje su poduzimaju unutar Unije.

6. Komisija i države članice primjenjuju načelo dobrog financijskog upravljanja u skladu s člankom Uredbom (EU,Euratom) br. 966/2012., a posebno u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti kako je predviđeno u članku 30. te Uredbe.

7. Komisija i države članice osiguravaju djelotvornost potpore koja se pruža u okviru posebnih uredbi, uključujući putem praćenja, izvješćivanja i evaluacije.

8. Komisija i države članice ispunjavaju svoje uloge u odnosu na ovu Uredbu i posebne uredbe u cilju smanjenja administrativnog opterećenja za korisnike, države članice i Komisiju, uzimajući u obzir iznos načelo proporcionalnosti.

Članak 4.

Usklađenost s pravom Unije i nacionalnim pravom

Djelovanja financirana prema posebnim uredbama moraju biti usklađena su s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom.

Članak 5.

Zaštita financijskih interesa Unije

1. Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima, prilikom provedbe djelovanja financiranih u okviru ove Uredbe i posebnih uredaba, osigurava zaštitu financijskih interesa Unije primjenom mjera za sprječavanje od prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti, djelotvornim provjerama, povratom nepropisno isplaćenih iznosa ako su otkrivene nepravilnosti i, prema potrebi, djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i novčanim kaznama.

2. Države članice sprečavaju, otkrivaju i ispravljaju nepravilnosti i vraćaju nepropisno isplaćene iznose zajedno sa zateznim kamatama za zakašnjela plaćanja. Nepravilnosti priopćavaju Komisiji i obavješćuju je o svakom značajnom napretku u vezi s upravnim i sudskim postupcima.

3. Kada se iznosi koji su zbog pogreške ili nemarnog postupanja države članice nepropisno isplaćeni korisniku, ta država članica snosi odgovornost za uplatu odgovarajućih iznosa u proračun Unije.

4. Države članice djelotvorno sprječavaju prijevare, posebno vezano uz područja visokog rizika. Takva sprečavanje ima učinak odvraćanja, imajući u vidu koristi kao i proporcionalnost mjera.

5. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 58. u vezi s obvezama država članica utvrđenima u stavcima 2. i 3. ovog članka.

6. Komisija provedbenim aktima određuje učestalost izvješćivanja o nepravilnostima i format koji će se koristiti za izvješćivanje Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 59. stavka 2..

7. Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud imaju ovlasti provoditi reviziju, na temelju dokumenata i izravno na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvođača i podizvođača koji su primili sredstva Unije u skladu s ovom Uredbom i posebnim uredbama.

8. OLAF može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (11) s ciljem utvrđivanja postoji li prijevara, korupcija ili bilo koja druga protuzakonita aktivnost koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom o bespovratnim sredstvima ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili s ugovorom financiranim u skladu s ovom Uredbom i posebnim uredbama.

9. Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 7. i 8., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o bespovratnim sredstvima i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava koji su posljedica provedbe ove Uredbe i posebnih uredaba sadrže odredbe kojima se Komisiji, Revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE III.

FINANCIJSKI OKVIR ZA DJELOVANJA UNIJE, HITNU POMOĆ I TEHNIČKU POMOĆ

Članak 6.

Okvir za provedbu

1. Komisija utvrđuje ukupni iznos koji se stavlja na raspolaganje za djelovanja Unije, hitnu pomoć i tehničku pomoć na inicijativu Komisije u okviru godišnje odobrenih sredstava u proračunu Unije.

2. Komisija provedbenim aktima donosi program rada za djelovanja Unije i hitnu pomoć. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 3.

3. Kako bi se osigurala pravovremena raspoloživost sredstava, Komisija može odvojeno donijeti program rada za hitnu pomoć.

4. Djelovanja Unije, hitna pomoć i tehnička pomoć na inicijativu Komisije mogu se provoditi bilo izravno, od strane Komisije ili putem izvršnih agencija, ili neizravno, od strane tijela i osoba osim država članica u skladu s člankom 60. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 7.

Hitna pomoć

1. U hitnoj situaciji kako je definirana u posebnim uredbama Komisija može odlučiti pružiti hitnu pomoć. U takvim slučajevima Komisija pravodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

2. U okviru raspoloživih sredstava hitna pomoć može iznositi najviše 100 % prihvatljivih rashoda.

3. Hitna pomoć se može sastojati od pomoći u državama članicama i u trećim zemljama u skladu s ciljevima i djelovanjem koji su definirani u posebnim uredbama.

4. Hitna pomoć može predstavljati potporu rashodima koji su nastali prije dana podnošenja zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava ili zahtjeva za pomoć, ali ne prije 1. siječnja 2014., kad je to potrebno za provođenje djelovanja.

5. Hitna pomoć može imati oblik bespovratnih sredstava koja se dodjeljuju izravno agencijama Unije.

Članak 8.

Djelovanja Unije i hitna pomoć u trećim zemljama ili u odnosu na treće zemlje

1. Komisija može odlučiti financirati djelovanja Unije i hitnu pomoć u trećim zemljama ili u odnosu na treće zemlje u skladu s ciljevima i djelovanjima definiranima u posebnim uredbama.

2. Ako se takva djelovanja provode izravno, zahtjev za dodjelu bespovratnih sredstava mogu podnijeti sljedećim subjekti:

(a)	države članice;

(b)	treće zemlje, u odgovarajuće opravdanim slučajevima ako su bespovratna sredstva potrebna za ostvarivanje ciljeva ove Uredbe i posebnih uredaba;

(c)	zajednička tijela koja osnivaju treće zemlje i Unija ili države članice;

(d)	međunarodne organizacije, uključujući regionalne organizacije, tijela, odjele i misije UN-a, međunarodne financijske institucije i razvojne banke te institucije s međunarodnom nadležnošću ako doprinose ciljevima dotične posebne uredbe ili više njih;

(e)	MOCK, Međunarodna federacija nacionalnih društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca;

(f)	nevladine organizacije osnovane i registrirane u Uniji i u zemljama koje su povezane s provedbom, primjenom i razvojem schengenske pravne stečevine.

(g)	agencije Unije za hitnu pomoć.

Članak 9.

Tehnička pomoć na inicijativu Komisije

1. Na inicijativu ili u ime Komisije posebnim se uredbama mogu podržati pripremne mjere, mjere za praćenje, upravna i tehnička pomoć, evaluacija, revizija i kontrolne mjere i aktivnosti potrebne za provedbu ove Uredbe i posebnih uredaba.

2. Te mjere i aktivnosti iz stavka 1. mogu obuhvaćati:

(a)	pomoć u pripremi i vrednovanju projekata;

(b)	potporu za institucionalno jačanje i izgradnju administrativnih kapaciteta za djelotvorno upravljanje ovom Uredbom i posebnim uredbama;

(c)	mjere vezane uz analizu, upravljanje, praćenje, razmjenu informacija i provedbu ove Uredbe i posebnih uredaba, kao i mjere koje se odnose na provedbu sustava kontrole te tehničku i administrativnu pomoć;

(d)	evaluacije, izvještaje stručnjaka, statističke podatke i studije, uključujući one opće prirode koji se odnose na funkcioniranje posebnih uredaba;

(e)

djelovanja u cilju širenja informacija, podrške umrežavanju, provedbe komunikacijskih aktivnosti, jačanja svijesti i promicanja suradnje i razmjena iskustva, uključujući s trećim zemljama. Radi postizanja veće učinkovitosti komuniciranja sa širom javnošću i snažnije sinergije između komunikacijskih aktivnosti poduzetih na inicijativu Komisije, sredstva namijenjena za komunikacijske aktivnosti u okviru ove Uredbe također doprinose obuhvaćanju korporativne komunikacije o političkim prioritetima Unije, pod uvjetom da su oni povezani s općim ciljevima ove Uredbe i posebnih uredaba;

(f)	ugradnju, ažuriranje, funkcioniranje i međupovezivanje računalnih sustava za upravljanje, praćenje, reviziju, kontrolu i evaluaciju;

(g)	oblikovanje zajedničkog okvira za evaluaciju i praćenje, kao i sustava pokazatelja, uzimajući u obzir, prema potrebi, nacionalne pokazatelje;

(h)	djelovanja u cilju poboljšanja metoda za evaluaciju i razmjenu informacija o praksi evaluacije;

(i)	konferencije, seminare, radionice i druge uobičajene mjere informiranja i osposobljavanja o provođenju ove Uredbe i posebnih uredaba namijenjene nadležnim tijelima i korisnicima;

(j)	djelovanja povezana s otkrivanjem i sprečavanjem prijevara;

(k)	djelovanja povezana s revizijom.

3. Mjere i aktivnosti iz stavka 1. također se mogu odnositi na prethodne i sljedeće financijske okvire.

POGLAVLJE IV.

NACIONALNI PROGRAMI

ODJELJAK 1.

Okvir za programiranje i provedbu

Članak 10.

Programiranje

Ciljevi posebnih uredaba ostvaruju se u okviru višegodišnjeg programiranja za razdoblje 2014. –2020., podložno preispitivanju u sredini razdoblja u skladu s člankom 15.

Članak 11.

Supsidijarna i proporcionalna intervencija

1. Države članice i njihova nadležna tijela, definirana u članku 25., odgovorna su za provedbu programa i izvršavanje svojih zadaća u okviru ove Uredbe i posebnih uredaba na odgovarajućoj razini, u skladu s institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom države članice o kojoj je riječ te u skladu s ovom Uredbom i posebnim uredbama.

2. Modaliteti za provedbu i korištenje potpore predviđeni u okviru posebnih uredaba, a posebno financijski i administrativni resursi potrebni u vezi s izvješćivanjem, evaluacijom, upravljanjem i kontrolom, uzimaju u obzir načelo proporcionalnosti, s obzirom na stupanj dodijeljene potpore, time smanjujući administrativno opterećenje i olakšavajući učinkovitu provedbu.

Članak 12.

Partnerstvo

1. Svaka država članica u skladu s nacionalnim pravilima i praksom te podložno bilo kakvim primjenjivim sigurnosnim zahtjevima, uspostavlja partnerstvo s mjerodavnim tijelima i subjektima radi obavljanja uloge određene u stavku 3. Partnerstvo prema potrebi uključuje mjerodavna tijela javne vlasti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Ono također uključuje, ako se to smatra potrebnim, mjerodavne međunarodne organizacije, nevladine organizacije i socijalne partnere.

2. Partnerstvo se provodi uz puno poštovanje odgovarajuće institucionalne, pravne i financijske nadležnosti svake od kategorija partnera.

3. Država članica uključuje partnerstvo u pripremu, provedbu, praćenje i evaluaciju nacionalnih programa. Sastav partnerstva može biti različit u različitim fazama programa.

4. Svaka država članica osniva odbor za praćenje radi pružanja potpore provedbi nacionalnih programa.

5. Komisija može pružiti smjernice o praćenju nacionalnih programa te, ako je to potrebno i može, u dogovoru s državom članicom o kojoj je riječ, sudjelovati u radu odbora za praćenje u savjetodavnom svojstvu.

Članak 13.

Dijalog o politikama

1. Kako bi se olakšala priprema nacionalnih programa, svaka država članica i Komisija vode dijalog na razini viših službenika, uzimajući u obzir odgovarajuće okvirne vremenske okvire utvrđene u članku 14. Dijalog mora biti usmjeren na sveukupne rezultate koje treba ostvariti putem nacionalnih programa kako bi se odgovorilo na potrebe i prioritete država članica u područjima intervencije koja su obuhvaćena posebnim uredbama, uzimajući u obzir početno stanje u državi članici o kojoj je riječ i ciljeve posebnih uredaba. Dijalog također predstavlja priliku za razmjenu stajališta o djelovanjima Unije. Ishod dijaloga služi kao nit vodilja za pripremu i odobravanje nacionalnih programa i uključuje naznaku datuma kada se očekuje da će država članica dostaviti nacionalne programe Komisiji, što omogućava pravodobno donošenje programa. Taj se ishod bilježi u usuglašenom zapisniku.

2. Ako se radi o djelovanju koje je potrebno provoditi u trećim zemljama i u odnosu na treće zemlje, takvo djelovanje nije izravno usmjereno na razvoj, a dijalogom o politikama nastoji se postići potpuna usklađenost s načelima i općim ciljevima vanjskog djelovanja i vanjske politike Unije u odnosu na zemlju ili regiju o kojoj je riječ.

3. Nakon završetka dijaloga o politikama, Komisija obavješćuje Europski parlament o cjelokupnom ishodu.

4. Ako država članica i Komisija smatraju da je to potrebno, dijalog o politikama može se ponoviti nakon preispitivanja u sredini razdoblja iz članka 15. kako bi se ponovno procijenile potrebe te države članice i prioriteti Unije.

Članak 14.

Priprema i odobravanje nacionalnih programa

1. Svaka država članica na temelju ishoda dijaloga o politikama iz članka 13. stavka 1. predlaže višegodišnji nacionalni program u skladu s posebnim uredbama.

2. Svaki predloženi nacionalni program obuhvaća financijske godine u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. i sastoji se od sljedećih elemenata:

(a)	opisa početnog stanja u državi članici, upotpunjenog potrebnim činjeničnim informacijama u svrhu ispravne procjene zahtjeva;

(b)	analize zahtjevâ u državi članici i nacionalnih ciljeva osmišljenih za ispunjavanje tih zahtjeva tijekom razdoblja obuhvaćenog programom;

(c)	odgovarajuće strategije kojom se utvrđuju ciljevi koje je potrebno ostvariti uz potporu iz proračuna Unije, zajedno sa specifičnim ciljevima za njihovo ostvarivanje, okvirnim rasporedom i primjerima djelovanja predviđenim za ostvarivanje tih ciljeva;

(d)	opisa načina na koji su obuhvaćeni ciljevi posebnih uredaba;

(e)	mehanizama kojima se osigurava usklađivanje između instrumenata ustanovljenih posebnim uredbama i drugih instrumenata Unije i nacionalnih instrumenata;

(f)	informacija o okviru za praćenje i evaluaciju koji je potrebno uspostaviti i pokazatelja koji će se koristiti za mjerenje napretka u provedbi ciljeva koji se žele postići u odnosu na početno stanje u državi članici;

(g)	provedbenih odredaba za nacionalni program uz navođenje nadležnih tijela te sažetog opisa predviđenog sustava upravljanja i kontrole;

(h)	sažetog opisa pristupa koji je odabran za provedbu načela partnerstva utvrđenog u članku 12.;

(i)	nacrta financijskog plana okvirno raščlanjenog na financijske godine razdoblja, uključujući navođenje rashoda za tehničku pomoć;

(j)	mehanizama i metoda koje je potrebno koristiti za objavljivanje nacionalnog programa.

3. Države članice Komisiji dostavljaju predložene nacionalne programe najkasnije tri mjeseca nakon zaključenja dijaloga o politikama iz članka 13.

4. Komisija putem provedbenih akata donosi modele u skladu s kojima se izrađuju nacionalni programi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 3.

5. Prije nego što odobri predloženi nacionalni program Komisija ispituje:

(a)	njegovu dosljednost s ciljevima posebnih uredaba i ishodom dijaloga o politikama iz članka 13. stavka 1.;

(b)	raspodjelu financijskih sredstava Unije na ciljeve s obzirom na zahtjeve posebnih uredaba te, ako je to relevantno, obrazloženje bilo kakvog odstupanja od minimalnih udjela određenih u posebnim uredbama;

(c)	značaj ciljeva, specifičnih ciljeva, pokazatelja, rasporeda i primjera djelovanja predviđenih u prijedlogu nacionalnog programa s obzirom na strategiju koju su predložile države članice;

(d)	značaj provedbenih odredaba iz stavka 2. točke (g) s obzirom na predviđeno djelovanje;

(e)	usklađenost predloženog programa s pravom Unije;

(f)	komplementarnost s potporama iz drugih fondova Unije, uključujući Europski socijalni fond;

(g)	kada je to primjenjivo u okviru posebne uredbe, za ciljeve i primjere djelovanja u trećim zemljama ili u odnosu na treće zemlje, usklađenost s načelima i općim ciljevima vanjskog djelovanja i vanjske politike Unije u vezi sa zemljom ili regijom o kojoj je riječ.

6. Komisija iznosi svoje primjedbe u roku od tri mjeseca od dana podnošenja predloženog nacionalnog programa. Ako Komisija smatra da predloženi nacionalni program nije usklađen s ciljevima posebnih uredaba s obzirom na nacionalnu strategiju ili da financijska sredstva Unije koja trebaju biti dodijeljena tim ciljevima nisu dostatna ili da program nije u skladu s pravom Unije, ona poziva dotičnu državu članicu da dostavi sve potrebne dodatne informacija i, prema potrebi, izmijeni predloženi nacionalni program.

7. Komisija odobrava svaki nacionalni program najkasnije šest mjeseci nakon službenog podnošenja od strane države članice, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije primjereno uzete u obzir.

8. Ne dovodeći u pitanje stavak 7., Komisija obavješćuje Europski parlament o cjelokupnom ishodu primjene stavaka 5. i 6., uključujući o sukladnosti ili odstupanju od minimalnih postotaka određenih za pojedinačni cilj u relevantnim posebnim uredbama.

9. S obzirom na nove ili nepredviđene okolnosti, na inicijativu Komisije ili države članice o kojoj se radi odobreni nacionalni program može se ponovno ispitati i, prema potrebi, pregledati u odnosu na ostatak programskog razdoblja.

Članak 15.

Preispitivanje u sredini razdoblja

1. Komisija i svaka država članica moraju u 2018. preispitati stanje, s obzirom na privremena izvješća o evaluaciji koja su države članice podnijele u skladu s člankom 57. stavkom 1. točkom (a), i s obzirom na razvoj politika Unije i države članice o kojoj je riječ.

2. Nakon preispitivanja iz stavka 1. i s obzirom na njegov ishod nacionalni programi mogu biti pregledani.

3. Pravila utvrđena u članku 14. o pripremi i odobravanju nacionalnih programa primjenjuju se mutatis mutandis na pripremu i odobravanje pregledanih nacionalnih programa.

4. Nakon dovršetka preispitivanja u sredini razdoblja te u sklopu privremene evaluacije iz članka 57. stavka 2. točke (a), Komisija šalje izvješće o preispitivanju u sredini razdoblja Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija.

Članak 16.

Struktura financiranja

1. Financijski doprinosi osigurani u okviru nacionalnih programa imaju oblik bespovratnih sredstava.

2. Djelovanja koja se podupiru u okviru nacionalnih programa sufinanciraju se iz javnih ili privatnih izvora, neprofitne su naravi i ne financiraju se iz drugih izvora koji su obuhvaćeni proračunom Unije.

3. Doprinosi iz proračuna Unije ne smiju premašiti 75 % ukupnih prihvatljivih rashoda projekta.

4. Doprinosi iz proračuna Unije mogu se povećati na 90 % za posebna djelovanja ili strateške prioritete kako je definirano u posebnim uredbama.

5. Doprinosi iz proračuna Unije mogu se povećati na 90 % u iznimnim i odgovarajuće opravdanim okolnostima, na primjer ako zbog ekonomskog pritiska na nacionalni proračun projekti u protivnom ne bi bili provedeni, a ciljevi nacionalnog programa ne bi bili ostvareni.

6. Doprinos iz proračuna Unije za tehničku pomoć na poticaj država članica može iznositi do 100 % ukupnih prihvatljivih rashoda.

Članak 17.

Opća načela prihvatljivosti

1. Prihvatljivost rashoda određuje se na temelju nacionalnih pravila, osim ako su u ovoj Uredbi ili posebnim uredbama utvrđena posebna pravila.

2. U skladu s posebnim uredbama, da bi rashodi bili prihvatljivi, oni moraju biti:

(a)	obuhvaćeni područjem primjene posebnih uredaba i njihovim ciljevima;

(b)	potrebni za provedbu aktivnosti obuhvaćenih odnosnim projektom;

(c)	razumni i u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja, osobito vrijednosti za novac i troškovne djelotvornosti.

3. Rashodi su prihvatljivi za potporu u okviru posebnih uredaba:

(a)	ako ih je korisnik generirao između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2022. i

(b)	ako su doista plaćeni od imenovanog odgovornog tijela između 1. siječnja 2014. i 30. lipnja 2023.

4. Odstupajući od stavka 3., rashodi plaćeni u 2014. također su prihvatljivi ako ih je platilo odgovorno tijelo prije nego što je službeno imenovano u skladu s člankom 26., pod uvjetom da su sustavi upravljanja i kontrole koji su se primjenjivali prije nego što je ono službeno imenovano bili isti kao oni koji budu na snazi nakon što je odgovorno tijelo službeno imenovano.

5. Rashodi iz zahtjeva za plaćanje koje je korisnik uputio odgovornom tijelu moraju biti potkrijepljeni računima ili računovodstvenim dokumentima jednake dokazne snage, osim za oblike potpore u okviru članka 18. stavka 1. točaka (b), (c) i (d). Za takve oblike potpore, odstupajući od stavka 3. ovog članka, iznosi u zahtjevu za plaćanje predstavljaju trošak koji je odgovorno tijelo nadoknadilo korisniku.

6. Neto prihodi izravno ostvareni u okviru projekta tijekom njegove provedbe koji nisu bili uzeti u obzir u trenutku odobrenja projekta oduzimaju se od prihvatljivih rashoda projekta najkasnije u konačnom zahtjevu za plaćanje koji podnosi korisnik.

Članak 18.

Prihvatljivi rashodi

1. Prihvatljivi rashodi mogu se nadoknaditi u obliku:

(a)	nadoknade stvarno nastalih i plaćenih prihvatljivih troškova, zajedno s amortizacijom, kada je to primjenjivo;

(b)	standardnih ljestvica troškova po jedinici;

(c)	jednokratnih iznosa;

(d)	paušalnog financiranja, utvrđeno primjenom postotka na jednu ili više definiranih kategorija troškova.

2. Mogućnosti iz stavka 1. mogu se kombinirati ako svaka mogućnost obuhvaća različite kategorije troškova ili ako se koriste za različite projekte koji čine dio jednog djelovanja ili za uzastopne faze jednog djelovanja.

3. Ako se projekt provodi isključivo putem javne nabave radova, robe ili usluga, primjenjuje se samo stavak 1. točka (a). Ako je javna nabava u okviru projekta ograničena na određene kategorije troškova, sve mogućnosti iz stavka 1. mogu se primijeniti.

4. Iznosi iz stavka 1. točaka (b), (c) i (d) utvrđuju se na jedan od sljedećih načina:

(a)

poštenom, pravednom i provjerljivom metodom izračuna koja se temelji na:

i.	statističkim podacima ili drugim objektivnim informacijama;

ii.	provjerenim podacima pojedinih korisnika za proteklo razdoblje; ili

iii.	primjeni uobičajenih praksi troškovnog računovodstva pojedinih korisnika;

(b)	u skladu s pravilima za primjenu odgovarajuće ljestvice jediničnih troškova, jednokratnih i paušalnih iznosa primjenjivih u politikama Unije za sličnu vrstu projekta i korisnika;

(c)	u skladu s pravilima za primjenu odgovarajuće ljestvice jediničnih troškova, jednokratnih i paušalnih iznosa koji se primjenjuju u okviru programa za bespovratna sredstva koje u cijelosti financira država članica o kojoj je riječ za sličnu vrstu projekta i korisnika.

5. U dokumentu u kojem se određuju uvjeti potpore za svaki projekt određuje se metoda koju je potrebno primijeniti za utvrđivanje troškova projekta i uvjeta za isplatu bespovratnih sredstava.

6. Ako provedba projekta rezultira neizravnim troškovima, oni se mogu izračunati kao paušalni iznos na jedan od sljedećih načina:

(a)

paušalni iznos do najviše 25 % prihvatljivih izravnih troškova, pod uvjetom da se stopa izračunava na temelju poštene, pravedne i provjerljive metode izračuna ili metode koja se primjenjuje u okviru programa za bespovratna sredstva koje u cijelosti financira država članica o kojoj je riječ za sličnu vrstu projekta i korisnika;

(b)	paušalni iznos od najviše 15 % prihvatljivih izravnih troškova osoblja, pri čemu se od države članice o kojoj je riječ ne traži da provodi bilo kakve izračune radi utvrđivanja primjenjive stope;

(c)	paušalni iznos koji se primjenjuje na prihvatljive izravne troškove koji se temelji na postojećim metodama i odgovarajućim stopama, primjenjiv u politikama Unije za sličnu vrstu projekta i korisnika.

7. Za potrebe određivanja troškova osoblja u vezi s provedbom projekta, primjenjiva satnica može se izračunati dijeljenjem posljednjih zabilježenih godišnjih bruto troškova zapošljavanja s 1 720 sati.

8. Osim metoda utvrđenih u stavku 4., ako doprinos iz proračuna Unije ne prelazi 100 000 EUR, iznosi navedeni u stavku 1. točkama (b), (c) i (d) mogu se utvrditi za svaki pojedinačni slučaj upućivanjem na nacrt proračuna koji je prethodno odobrilo odgovorno tijelo.

9. Troškovi amortizacije mogu se smatrati prihvatljivima ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	ako pravila o prihvatljivosti nacionalnog programa to dozvoljavaju;

(b)	ako je iznos rashoda odgovarajuće opravdan popratnim dokumentima čija je dokazna snaga jednaka onoj koju imaju računi za prihvatljive troškove u slučaju ako je nadoknada izvršena u obliku iz stavka 1. točke (a);

(c)	troškovi se odnose isključivo na razdoblje potpore projekta;

(d)	potpora iz proračuna Unije nije doprinijela stjecanju amortiziranih sredstava.

10. Ne dovodeći u pitanje članak 43., za potrebe stavka 8. ovog članka, države članice čija nacionalna valuta nije euro mogu primjenjivati tečaj za preračunavanje eura utvrđen na dan odobrenja projekta ili potpisivanja sporazuma o projektu, na temelju mjesečnog obračunskog tečaja koji je Komisija objavila elektroničkim putem. Tečaj za preračunavanje eura ne podliježe promjeni za vrijeme trajanja projekta.

Članak 19.

Neprihvatljivi rashodi

Sljedeći troškovi nisu prihvatljivi za doprinos iz proračuna Unije u okviru posebnih uredaba:

(a)	kamate na dug;

(b)	kupnja zemljišta na kojemu se nije gradilo;

(c)	kupnja zemljišta na kojemu se gradilo, ako je zemljište potrebno za provedbu projekta, u iznosu većem od 10 % ukupnih prihvatljivih troškova za projekt o kojemu je riječ;

(d)	porez na dodanu vrijednost (PDV) osim kada se prema nacionalnim propisima o PDV-u ne može tražiti njegov povrat.

Članak 20.

Tehnička pomoć na poticaj država članica

1. Na poticaj države članice posebnim se uredbama za svaki nacionalni program mogu podržavati pripremne mjere, mjere za upravljanje, praćenje, evaluaciju, informiranje i komunikaciju, umrežavanje, kontrolu i reviziju, kao i mjere za jačanje administrativnih kapaciteta za provedbu ove Uredbe i posebnih uredaba.

2. Mjere iz stavka 1. mogu uključivati:

(a)	rashode povezane s pripremom, odabirom, vrednovanjem, upravljanjem i praćenjem programa, djelovanjâ ili projekata;

(b)	rashode povezane s revizijama i kontrolama na licu mjesta u vezi s djelovanjima ili projektima;

(c)	rashode povezane s evaluacijom programa, djelovanjâ ili projekata;

(d)

rashode povezane s informacijama, širenjem i transparentnošću u vezi s programima, djelovanjima ili projektima, uključujući rashode koji nastaju primjenom članka 53. i rashode za kampanje radi informiranja i jačanja svijesti o cilju programa, koje su organizirane, između ostalog, na lokalnoj razini;

(e)	rashode za nabavu, ugradnju i održavanje računalnih sustava za upravljanje, praćenje i evaluaciju ove Uredbe i posebnih uredaba;

(f)	rashode za sjednice odborâ za praćenje i pododborâ u vezi provedbe djelovanjâ; uključujući i troškove stručnjaka i drugih sudionika u tim odborima, te uključujući sudionike iz trećih zemalja kada je njihova prisutnost bitna za djelotvornu provedbu programâ, djelovanjâ ili projekata;

(g)	rashode za jačanje administrativnih kapaciteta za provedbu ove Uredbe i posebnih uredaba.

3. Države članice mogu koristiti odobrena sredstva kao potporu djelovanjima za smanjenje administrativnog opterećenja za korisnike i nadležna tijela iz članka 25., uključujući sustave za elektroničku razmjenu podataka kao i za djelovanja za jačanje kapaciteta nadležnih tijela i korisnika države članice za primjenu i korištenje potpore koja se osigurava u okviru posebnih uredaba.

4. Djelovanja se također mogu odnositi na prethodne i sljedeće financijske okvire.

5. Kad je jedno ili više nadležnih tijela zajedničko za dva ili više nacionalna programa, odobrena sredstva za rashode za tehničku pomoć mogu se, bilo djelomično ili u cijelosti, objediniti za svaki od programa o kojima je riječ.

ODJELJAK 2.

Upravljanje i kontrola

Članak 21.

Opća načela sustava upravljanja i kontrole

U svrhu provedbe svojeg nacionalnog programa, svaka država članica uspostavlja sustav upravljanja i kontrole koji osigurava:

(a)	opis funkcija svakog tijela koje je uključeno u upravljanje i kontrolu te raspodjelu funkcija unutar svakog tijela;

(b)	usklađenost s načelom razdvajanja funkcija između tih tijela i unutar njih;

(c)	postupke za osiguravanje ispravnosti i pravilnosti iskazanih rashoda;

(d)	računalne sustave za računovodstvo, za pohranu i prijenos financijskih podataka i podataka o pokazateljima, za praćenje i izvješćivanje;

(e)	sustave za izvješćivanje i praćenje kada odgovorno tijelo provedbu zadaća povjeri drugom tijelu;

(f)	modalitete za reviziju funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole;

(g)	sustave i postupke za osiguravanje odgovarajući traga potrebnog za reviziju;

(h)	sprječavanje, otkrivanje i ispravljanje nepravilnosti, uključujući prijevare, te povrat nepropisno isplaćenih iznosa, zajedno sa svim kamatama na zakašnjela plaćanja.

Članak 22.

Odgovornosti u okviru zajedničkog upravljanja

U skladu s načelom zajedničkog upravljanja, države članice i Komisija odgovorne su za upravljanje nacionalnim programima i nadzor nad njima u skladu sa svojim odgovornostima utvrđenim u ovoj Uredbi i posebnim uredbama.

Članak 23.

Odgovornosti korisnika

Korisnici u potpunosti surađuju s Komisijom i nadležnim tijelima kada ona obavljaju svoje funkcije i zadaće u vezi s ovom Uredbom i posebnim uredbama.

Članak 24.

Odgovornosti država članica

1. Države članice ispunjavaju svoje obveze vezane uz upravljanje, kontrolu i reviziju te preuzimaju nastale odgovornosti koje su utvrđene u pravilima o zajedničkom upravljanju određenima Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 i u ovoj Uredbi.

2. Države članice osiguravaju da su njihovi sustavi upravljanja i kontrole za nacionalne programe uspostavljeni u skladu s ovom Uredbom i da ti sustavi djeluju djelotvorno.

3. Države članice dodjeljuju odgovarajuća sredstva svakom nadležnom tijelu kako bi ono moglo ispunjavati svoje funkcije tijekom cjelokupnog programskog razdoblja.

4. Države članice uspostavljaju transparentna pravila i postupke za odabir i provedbu projekata u skladu s ovom Uredbom i posebnim uredbama.

5. Sve službene razmjene informacija između države članice i Komisije provode se pomoću sustava za elektroničku razmjenu podataka. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje uvjeta koje taj sustav za elektroničku razmjenu podataka treba ispuniti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 3.

Članak 25.

Nadležna tijela

1. Za potrebe ove Uredbe i posebnih uredbi nadležna tijela su:

(a)	odgovorno tijelo: tijelo iz javnog sektora države članice o kojoj je riječ koje je imenovano tijelo u smislu članka 59. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i koje je jedino odgovorno za pravilno upravljanje i kontrolu nacionalnog programa i za svu komunikaciju s Komisijom;

(b)	revizorsko tijelo: nacionalno javno tijelo ili subjekt koji je funkcionalno neovisan od odgovornog tijela te je odgovoran za izdavanje godišnjeg mišljenja iz članka 59. stavka 5. drugog podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012;

(c)	ovisno o slučaju, jedno ili više delegiranih tijela: svako javno ili privatno tijelo koje obavlja određene zadatke odgovornog tijela pod odgovornošću odgovornog tijela.

2. Svaka država članica utvrđuje pravila kojima se uređuje odnos između tijelâ iz stavka 1. i njihovi odnosi s Komisijom.

Članak 26.

Imenovanje odgovornih tijela

1. Države članice obavješćuju Komisiju o službenom imenovanju, u skladu s člankom 59. stavkom 3. Financijske uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, na ministarskoj razini, odgovornih tijela u državama članicama nadležnih za upravljanje i kontrolu rashoda na temelju ove Uredbe, što je prije moguće nakon odobravanja nacionalnog programa.

2. Imenovanje iz stavka 1. provodi se ako tijelo ispunjava kriterije za imenovanje, a koji se odnose na unutarnje okruženje, aktivnosti kontrole, informacije i komunikaciju te praćenje koji su utvrđeni u ovoj Uredbi ili na temelju ove Uredbe.

3. Imenovanje odgovornog tijela se temelji na mišljenju revizorskog subjekta, koji može biti revizorsko tijelo, a koji ocjenjuje usklađenost odgovornog tijela s kriterijima za imenovanje. To tijelo može biti neovisna javna ustanova odgovorna za praćenje, evaluaciju i provedbu revizije uprave. Revizorski subjekt djeluje neovisno o odgovornom tijelu i obavlja svoj posao u skladu s međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima. U skladu s člankom 59. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, države članice mogu temeljiti svoju odluku o imenovanju na tome jesu li sustavi upravljanja i kontrole u osnovi isti kao već postojeći sustavi iz prethodnog razdoblja i jesu li djelotvorno funkcionirali. Ako postojeći rezultati revizije i kontrole ukazuju na to da imenovana tijela više ne zadovoljavaju kriterije za imenovanje, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nedostaci u provedbi zadaća tih tijela budu otklonjeni, uključujući poništavanje imenovanja.

4. Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 58., koji se odnose na:

(a)	minimalne uvjete za imenovanje odgovornih tijela s obzirom na unutarnje okruženje, aktivnosti kontrole, informacije i komunikaciju te praćenje, kao i pravila za postupak provedbe i poništavanja imenovanja;

(b)	pravila vezana uz nadzor i postupak za preispitivanje imenovanja odgovornih tijela;

(c)	obveze odgovornih tijela u vezi s javnom intervencijom, kao i pravila o sadržaju njihovih nadležnosti u vezi s upravljanjem i kontrolom.

Članak 27.

Opća načela za kontrole koje provode odgovorna tijela

1. Odgovorna tijela provode sustavnu upravnu kontrolu i nadopunjuju je kontrolama na licu mjesta, uključujući, prema potrebi, nenajavljenim kontrolama na licu mjesta u odnosu na rashode u vezi s konačnim zahtjevima za plaćanje od strane korisnika koji su iskazani u godišnjim financijskim izvještajima s ciljem postizanja zadovoljavajuće razine pouzdanosti.

2. S obzirom na kontrole na licu mjesta, odgovorno tijelo uzima kontrolni uzorak iz cjelokupne populacije korisnika koji obuhvaća, prema potrebi, nasumični dio i dio utemeljen na riziku, kako bi se dobila reprezentativna stopa pogreške i minimalna razina pouzdanosti, uz istodobno utvrđivanje najvećih pogrešaka.

3. Odgovorno tijelo sastavlja izvješće o svakoj kontroli na licu mjesta.

4. Kada se čini da su utvrđeni problemi sustavnog karaktera i da stoga mogu predstavljati rizik za druge projekte, odgovorno tijelo osigurava provedbu daljnjeg ispitivanja kontrole, uključujući dodatne kontrole, ako je to potrebno, kako bi se utvrdio raspon tih problema i je li stopa pogreške iznad prihvatljive razine. Odgovorno tijelo poduzima potrebne preventivne i korektivne mjere i priopćuje ih Komisiji u sažetku iz članka 59. stavka 5. prvog podstavka točke (b) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

5. Komisija putem provedbenih akata donosi potrebna pravila čiji je cilj ostvarivanje jedinstvene primjene ovog članka. Ta se pravila posebno mogu odnositi na sljedeće:

(a)

pravila o upravnim i kontrolama na licu mjesta, uključujući nenajavljene kontrole na licu mjesta, koje provodi odgovorno tijelo u pogledu poštovanja dužnosti, obveza i pravila o prihvatljivosti koja proizlaze iz primjene ove Uredbe i posebnih uredaba, uključujući pravila koja se odnose na razdoblje tijekom kojega bi trebalo čuvati popratne dokumente;

(b)	pravila o minimalnoj razini kontrola na licu mjesta potrebnih za djelotvorno upravljanje rizicima, kao i uvjete pod kojima države članice moraju povećati takve kontrole ili ih mogu smanjiti ako sustavi upravljanja i kontrole funkcioniraju pravilo, a stope pogrešaka su na prihvatljivoj razini;

(c)	pravila i metode za izvještavanje o provedenim kontrolama i provjerama i njihovim rezultatima.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 3.

Članak 28.

Isplate korisnicima

Odgovorna tijela osiguravaju da korisnici prime ukupan iznos javne potpore što je prije moguće i u cijelom iznosu. Nikakav iznos se ne oduzima niti zadržava i ne naplaćuju se nikakve posebne naknade ili druge pristojbe s jednakim učinkom koje bi umanjile te iznose za korisnike.

Članak 29.

Funkcije revizorskog tijela

1. Kako bi pružilo podršku mišljenju koje je dano u skladu s člankom 59. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, revizorsko tijelo osigurava da se provode revizije sustavâ upravljanja i kontrole te prikladnog uzroka rashoda uključenog u godišnja financijska izvješća. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 58. ove Uredbe, vezano uz status revizorskih tijela i uvjete koje njihove revizije moraju ispunjavati.

2. Ako revizije provode tijela koja nisu revizorsko tijelo, revizorsko tijelo osigurava da svako takvo tijelo ima potrebno stručno znanje i funkcionalnu neovisnost.

3. Revizorsko tijelo osigurava da revizija ispunjava međunarodno prihvaćene revizijske standarde.

Članak 30.

Suradnja s revizorskim tijelima

1. Komisija surađuje s revizorskim tijelima radi usklađivanja njihovih odgovarajućih revizijskih planova i metoda i što je prije moguće razmjenjuje rezultate revizija provedenih nad sustavima upravljanja i kontrole kako bi na najbolji mogući način i razmjerno iskoristila sredstva za nadzor i izbjegla neopravdano udvostručavanje posla.

2. Komisija i revizorska tijela redovno se sastaju kako bi razmijenili stajališta o pitanjima u vezi s poboljšanjem sustavâ upravljanja i kontrole.

Članak 31.

Kontrole i revizije koje provodi Komisija

1. Komisija se oslanja na dostupne informacije, uključujući postupak imenovanja, zahtjev za isplatu godišnjeg iznosa iz članka 44., godišnja izvješća o provedbi i revizije koje provode nacionalna tijela i tijela Unije kako bi ocijenila jesu li države članice uspostavile sustave upravljanja i kontrole koji su usklađeni s ovom Uredbom te funkcioniraju li ti sustavi djelotvorno tijekom provedbe nacionalnih programa.

2. Ne dovodeći u pitanje revizije koje provode države članice, dužnosnici Komisije ili ovlašteni predstavnici Komisije mogu provoditi revizije ili kontrole na licu mjesta pod uvjetom da su o tome izvijestili nadležno nacionalno tijelo najmanje 12 radnih dana unaprijed, osim u hitnim slučajevima. Komisija poštuje načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir potrebu za izbjegavanjem neopravdanog udvostručavanja revizija ili kontrola koje provode države članice, razinu rizika za proračun Unije te potrebu za smanjenjem administrativnog opterećenja za korisnike. Dužnosnici ili ovlašteni predstavnici države članice mogu sudjelovati u takvim revizijama ili kontrolama.

3. Područje revizija ili kontrola može posebno uključivati:

(a)	provjeru djelotvornog funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole u nacionalnom programu ili u nekom njegovom dijelu;

(b)	usklađenost upravne prakse s pravilima Unije;

(c)	postojanje tražene popratne dokumentacije i njezinu korelaciju s djelovanjima koja se podupiru u okviru nacionalnih programa;

(d)	uvjete pod kojima su djelovanja poduzeta i pod kojima se kontroliraju;

(e)	ocjenu dobrog financijskog upravljanja djelovanjima i/ili nacionalnim programom.

4. Dužnosnici ili ovlašteni predstavnici Komisije, propisno ovlašteni za provođenje revizija ili kontrola na licu mjesta, imaju pristup svoj potrebnoj evidenciji, dokumentima i metapodacima, bez obzira na medij na kojemu su isti pohranjeni, a koji se odnose na projekte i tehničku pomoć ili na sustave upravljanja i kontrole. Države članice na zahtjev Komisije dostavljaju kopije takve evidencije, dokumenata i metapodataka. Ovlasti navedene u ovom stavku ne utječu na primjenu nacionalnih odredaba kojima se određena postupanja zadržavaju za posebno imenovane službenike u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Dužnosnici i ovlašteni predstavnici Komisije ne sudjeluju u, između ostalog, kućnim posjetima ili službenom ispitivanju osoba u okviru nacionalnog zakonodavstva. Međutim, oni imaju pristup na taj način pribavljenim informacijama ne dovodeći u pitanje nadležnosti nacionalnih sudova te uz puno poštovanje temeljnih prava pravnih subjekata o kojima je riječ.

5. Na zahtjev Komisije i uz suglasnost države članice o kojoj je riječ, nadležna tijela te države članice provode dodatne kontrole ili istrage u vezi s djelovanjima koja su obuhvaćena ovom Uredba. U tim kontrolama mogu sudjelovati službenici Komisije ili osobe koje je imenovala Komisija. Kako bi poboljšala kontrole, Komisija može uz suglasnost država članica o kojima je riječ zahtijevati pomoć tijela tih država članica za određene kontrole ili istrage.

6. Komisija može zahtijevati od države članice da poduzme djelovanja potrebna za osiguravanje djelotvornog funkcioniranja njezinih sustava upravljanja i kontrole ili ispravnosti rashoda u skladu s primjenjivim pravilima.

ODJELJAK 3.

Financijsko upravljanje

Članak 32.

Proračunske obveze

1. Proračunske obveze Unije s obzirom na svaki nacionalni program izvršavaju se u godišnjim obrocima u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

2. Odluka Komisije o odobravanju svakog nacionalnog programa predstavlja odluku o financiranju u smislu članka 84. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te, kada je o njoj obaviještena država članica o kojoj je riječ, pravnu obvezu u smislu te Uredbe.

3. Proračunska obveza za prvi obrok za svaki nacionalni program nastaje nakon što Komisija odobri nacionalni program.

4. Proračunske obveze za naknadne obroke Komisija izvršava prije 1. svibnja svake godine, na temelju odluke iz stavka 2. ovog članka, osim ako se primjenjuje članak 16. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 33.

Zajednička pravila za plaćanje

1. Komisija isplaćuje doprinose nacionalnom programu iz proračuna Unije u skladu s odobrenim proračunskim sredstvima i s obzirom na raspoloživost sredstava. Svako se plaćanje knjiži na najstariju otvorenu proračunsku obvezu.

2. Plaćanja se obavljaju u obliku početnog predfinanciranja, godišnjeg predfinanciranja, plaćanja godišnjeg iznosa i plaćanja konačnog iznosa.

3. Primjenjuje se članak 90. Financijske Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 34.

Akumuliranje iznosa početnog predfinanciranja i godišnjih iznosa

1. Ukupni iznos plaćanja početnog predfinanciranja i plaćanja godišnjeg iznosa ne smije prelaziti 95 % doprinosa dotičnom nacionalnom programu iz proračuna Unije.

2. Ako je dostignuta gornja granica od 95 %, države članice mogu nastaviti upućivati zahtjeve za plaćanje Komisiji.

Članak 35.

Modaliteti predfinanciranja

1. Nakon što donese odluku kojom odobrava nacionalni program, Komisija imenovanom odgovornom tijelu u razdoblju od četiri mjeseca plaća početni iznos predfinanciranja za cjelokupno programsko razdoblje. Taj početni iznos predfinanciranja predstavlja 4 % ukupnog doprinosa dotičnom nacionalnom programu iz proračuna Unije. To plaćanje može biti podijeljeno u dva obroka, ovisno o raspoloživosti proračunskih sredstava.

2. Iznos godišnjeg predfinanciranja od 3 % ukupnog doprinosa dotičnom nacionalnom programu iz proračuna Unije isplaćuje se prije 1. veljače 2015. To iznosi 5 % ukupnog doprinosa dotičnom nacionalnom programu iz proračuna Unije za godine u razdoblju od 2016. do 2022.

3. Ako je nacionalni program odobren u 2015. ili kasnije, početno predfinanciranje i godišnje predfinanciranje isplaćuje se najkasnije 60 dana nakon odobrenja nacionalnog programa, ovisno o raspoloživosti proračunskih sredstava.

4. U slučaju izmjena ukupnog doprinosa nacionalnom programu iz proračuna Unije, iznosi početnog i godišnjeg predfinanciranja na odgovarajući se način revidiraju i odražavaju u odluci o financiranju.

5. Predfinanciranje se koristi za isplatu sredstava korisnicima koji provode nacionalni program, kao i nadležnim tijelima za rashode u vezi s tehničkom pomoći. U te svrhe ono bez odlaganja mora biti na raspolaganju odgovornom tijelu.

Članak 36.

Poravnanje predfinanciranja

1. Iznos isplaćen kao početno predfinanciranje Komisija u cijelosti poravnava najkasnije nakon zaključenja nacionalnog programa, u skladu s člankom 40.

2. Iznos isplaćen na temelju godišnjeg predfinanciranja poravnava se u poslovnim knjigama Komisije u skladu s člankom 39.

3. Ukupni isplaćeni iznos predfinanciranja nadoknađuje se Komisiji ako u roku od 36 mjeseci od datuma kada je Komisija isplatila prvi obrok iznosa početnog predfinanciranja nije dostavljen zahtjev za plaćanje u skladu s člankom 44.

4. Kamate koje se ostvare u vezi s početnim predfinanciranjem knjiže se na dotični nacionalni program i oduzimaju od iznosa javnih rashoda navedenog u konačnom zahtjevu za plaćanje.

Članak 37.

Unutarnja namjena prihoda

1. Sljedeći se iznosi smatraju unutarnjim namjenskim prihodom u smislu članka 21. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012:

i.	iznosi koji se na temelju članaka 45. i 47. ove Uredbe uplaćuju u proračun Unije, uključujući kamate,

ii.	iznosi koji se, nakon zaključenja programa u okviru prethodnog višegodišnjeg financijskog okvira uplaćuju u proračun Unije, uključujući kamate.

2. Iznosi iz stavka 1. uplaćuju se u proračun Unije te se, u slučaju ponovnog korištenja, primarno koriste za financiranje rashoda u okviru posebnih uredaba.

Članak 38.

Definicija financijske godine

Za potrebe ove Uredbe financijska godina, iz članka 59. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, obuhvaća plaćene rashode te prihode koji su primljeni i uneseni u račune odgovornog tijela u razdoblju koje počinje 16. listopada godine „n-1” i završava 15. listopada godine „n”.

Članak 39.

Isplata godišnjeg iznosa

1. Komisija isplaćuje godišnji iznos na temelju financijskog plana koji je na snazi, godišnjih financijskih izvještaja za odgovarajuću financijsku godinu nacionalnog programa i odgovarajuće odluke o poravnanju.

2. Godišnji financijski izvještaji obuhvaćaju plaćanja koja je provelo odgovorno tijelo, uključujući plaćanja koja se odnose na tehničku pomoć, tijekom financijske godine za koju su ispunjeni zahtjevi u pogledu kontrole iz članka 27.

3. Ovisno o raspoloživosti proračunskih sredstava, godišnji iznos plaća se najkasnije u roku od šest mjeseci nakon što je Komisija ocijenila informacije i dokumente iz članka 44. stavka 1. i članka 54. prihvatljivima i nakon što je potvrđeno posljednje godišnje financijsko izvješće.

Članak 40.

Zaključenje programa

1. Države članice do 31. prosinca 2023. dostavljaju sljedeće dokumente:

(a)	informacije koje su potrebne za posljednja godišnja financijska izvješća, u skladu s člankom 44. stavkom 1.;

(b)	zahtjev za plaćanje konačnog iznosa i

(c)	završno izvješće o provedbi nacionalnog programa iz članka 54. stavka 1.

2. Plaćanja koja je odgovorno tijelo izvršilo između 16. listopada 2022. i 30. lipnja 2023. uključuju se u posljednja godišnja financijska izvješća.

3. Nakon primitka dokumenata navedenih u stavku 1. Komisija isplaćuje konačan iznos na temelju financijskog plana koji je na snazi, posljednjih godišnjih financijskih izvješća i odgovarajuće odluke o poravnanju.

4. Ovisno o raspoloživosti proračunskih sredstava, konačni iznos isplaćuje se najkasnije tri mjeseca nakon datuma poravnanja računa za završnu financijsku godinu ili mjesec dana nakon datuma prihvaćanja završnog izvješća o provedbi, ovisno o tomu koji je datum kasniji. Komisija u roku od šest mjeseci opoziva izdvojena sredstva preostala nakon plaćanja preostalog iznosa, ne dovodeći u pitanje članak 52.

Članak 41.

Prekid roka za plaćanje

1. Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 može prekinuti rok za plaćanje koji je počeo teći na temelju zahtjeva za plaćanje na razdoblje od najviše šest mjeseci, ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	ako slijedom informacija koje su dostavili nacionalno revizorsko tijelo ili revizorsko tijelo Unije, postoji jasan dokaz koji ukazuje na značajne nedostatke u funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole;

(b)	ako dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti mora provesti dodatne provjere slijedom informacija koje su mu dostavljene, a koje ga upozoravaju na to da su rashodi u zahtjevu za plaćanje povezani s nepravilnošću koja ima ozbiljne financijske posljedice;

(c)	ako jedan ili više dokumenata koji se traže u skladu s člankom 44. stavkom 1. nisu dostavljeni.

Država članica može pristati na produljenje razdoblja prekida na dodatna tri mjeseca.

2. Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti ograničava prekid na dio rashoda obuhvaćenih zahtjevom za plaćanje na koji utječu čimbenici iz stavka 1. prvog podstavka osim ako nije moguće utvrditi dio rashoda koji je obuhvaćen. Dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti pisanim putem odmah obavještava državu članicu i odgovorno tijelo o razlogu prekida i traži od njih da isprave situaciju. Prekid okončava dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti čim budu poduzete potrebne mjere.

Članak 42.

Obustava plaćanja

1. Komisija može obustaviti isplatu cjelokupnog godišnjeg iznosa ili njegovog dijela ako:

(a)	postoji ozbiljan nedostatak u djelotvornom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole nacionalnog programa koji je ugrozio doprinos Unije nacionalnom programu, a za koji nisu poduzete korektivne mjere;

(b)	ako su rashodi u godišnjim financijskim izvještajima povezani s nepravilnošću koja ima ozbiljne financijske posljedice, a koja nije ispravljena ili

(c)	ako država članica nije poduzela potrebno djelovanje za ispravak stanja što dovodi do prekida na temelju članka 41.

2. Komisija može odlučiti obustaviti plaćanje cjelokupnog godišnjeg iznosa ili njegovog dijela nakon što je državi članici o kojoj je riječ dala mogućnost da iznese svoje primjedbe.

3. Komisija prekida obustavu plaćanja cjelokupnog godišnjeg iznosa ili njegovog dijela ako država članica o kojoj je riječ poduzme potrebne mjere koje omogućuju prekid obustave.

Članak 43.

Upotreba eura

1. Iznosi utvrđeni u nacionalnim programima koje dostavljaju države članice, predviđanja rashoda, izvještaji o rashodima, zahtjevi za plaćanje, godišnji financijski izvještaji i rashodi navedeni u godišnjim i završnim izvješćima o provedbi izražavaju se u eurima.

2. Države članice čija valuta nije euro na dan podnošenja zahtjeva za plaćanje preračunavaju u eure iznose rashoda koji su nastali u nacionalnoj valuti. Ti se iznosi preračunavaju u euro uporabom mjesečnog obračunskog tečaja Komisije za mjesec tijekom kojeg su rashodi registrirani u računima odgovornog tijela za predmetni nacionalni program. Komisija svaki mjesec objavljuje devizni tečaj u elektroničkom obliku.

3. U slučajevima kada euro postane valuta države članice, postupak preračunavanja određen u stavku 2. i dalje se primjenjuje na sve rashode koji su zabilježeni u računima od strane odgovornog tijela prije datuma stupanja na snagu fiksnog tečaja za konverziju između nacionalne valute i eura.

ODJELJAK 4.

Poravnanje računa i financijske korekcije

Članak 44.

Zahtjev za isplatu godišnjeg iznosa

1. Svaka država članica do 15. veljače u godini koja slijedi nakon financijske godine podnosi Komisiji dokumente i informacije koji se zahtijevaju prema članku 59. stavku 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Dostavljeni dokumenti služe kao zahtjev za plaćanje godišnjeg iznosa. Rok od 15. veljače Komisija može, nakon obavijesti države članice o kojoj je riječ, u iznimnim slučajevima produljiti najkasnije do 1. ožujka,. Države članice mogu na odgovarajućoj razini objaviti tu informaciju.

2. Komisija može zatražiti od države članice da dostavi dodatne informacije za potrebe godišnjeg poravnanja računa. Ako država članica ne dostavi tražene informacije do roka za dostavljanje informacija koji je utvrdila Komisija, Komisija može donijeti odluku o poravnanju računa na temelju informacija koje su joj na raspolaganju.

3. Komisija putem provedbenih akata donosi modele u skladu s kojima se izrađuju dokumenti iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 59. stavka 2.

Članak 45.

Godišnje poravnanje računa

1. Do 31. svibnja godine koja slijedi nakon financijske godine Komisija odlučuje o poravnanju godišnjih financijskih izvještaja za svaki nacionalni program. Odluka o poravnanju obuhvaća potpunost, točnost i istinitost dostavljenih godišnjih financijskih izvještaja i ne dovodi u pitanje bilo kakve naknadne financijske korekcije.

2. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje modalitete provedbe postupka godišnjeg poravnanja računa s obzirom na mjere koje treba poduzeti u vezi s donošenjem odluke i njezinom provedbom, uključujući razmjenu informacija između Komisije i država članica i rokove koje je potrebno poštovati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 3.

Članak 46.

Financijske korekcije država članica

Države članice dužne su provesti financijske korekcije potrebne u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u okviru nacionalnih programa. Financijske korekcije podrazumijevaju ukidanje cjelokupnog dotičnog doprinosa iz proračuna Unije ili njegovog dijela. Države članice uzimaju u obzir prirodu i ozbiljnost nepravilnosti i financijski gubitak za proračun Unije te provode razmjernu korekciju. Ukinuti iznosi i vraćeni iznosi, kao i pripadajuća kamata, preraspoređuju se na nacionalni program o kojem je riječ, osim iznosa koji proizlaze iz nepravilnosti koje su utvrdili Revizorski sud i službe Komisije, uključujući OLAF. Nakon zaključenja nacionalnog programa država članica o kojoj je riječ vraća iznose koji su vraćeni u proračun Unije.

Članak 47.

Potvrđivanje usklađenosti i financijske korekcije Komisije

1. Komisija provodi financijske korekcije ukidanjem cjelokupnog doprinosa Unije nacionalnom programu ili dijela doprinosa Unije nacionalnom programu i izvršavanjem povrata od države članice o kojoj je riječ kako bi se iz financiranja Unije isključio svaki rashod kojim se krši mjerodavno pravo, uključujući u vezi s nedostacima u sustavima upravljanja i kontrole država članica koje je utvrdila Komisija ili Revizorski sud.

2. Kršenje mjerodavnog prava dovodi do financijske korekcije samo u vezi s rashodom koji je prijavljen Komisiji i ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	ako je kršenje utjecalo na odabir projekta u okviru nacionalnog programa ili - ako zbog prirode kršenja nije moguće utvrditi taj utjecaj - postoji opravdani rizik da je kršenje imalo takav učinak;

(b)	ako je kršenje utjecalo na prijavljeni iznos rashoda za nadoknadu iz proračuna Unije ili u slučajevima u kojima zbog prirode kršenja nije moguće kvantificirati njegov financijski utjecaj, no postoji opravdani rizik da je kršenje prouzročilo takav učinak.

3. Pri odlučivanju o financijskoj korekciji na temelju stavka 1. Komisija poštuje načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir prirodu i ozbiljnost kršenja mjerodavnog prava i njegove financijske učinke na proračun Unije.

4. Prije donošenja odluke o odbijanju financiranja nalazi Komisije i odgovori države članice priopćuju se u pisanom obliku, nakon čega dvije strane nastoje postići dogovor o djelovanju koje je potrebno poduzeti.

5. Financiranje ne može biti odbijeno za:

(a)	rashode koji su nastali za odgovorno tijelo više od 36 mjeseci prije nego što Komisija pisanim putem obavijesti državu članicu o svojim nalazima;

(b)	rashode za višegodišnja djelovanja u okviru nacionalnih programa ako konačna obveza za korisnika nastaje više od 36 mjeseci prije nego što Komisija pisanim putem obavijesti državu članicu o svojim nalazima;

(c)	rashode za djelovanje iz nacionalnih programa, osim onih iz točke (b), za koje se plaćanje ili, ovisno o slučaju, konačno plaćanje od strane odgovornog tijela izvršava više od 36 mjeseci prije nego što Komisija pisanim putem obavijesti državu članicu o svojim nalazima.

6. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje modalitete provedbe potvrđivanja usklađenosti u pogledu mjera koje treba poduzeti u vezi s donošenjem odluke i njezinom provedbom, uključujući razmjenu informacija između Komisije i država članica i rokove koje je potrebno poštovati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 3.

Članak 48.

Obveze država članica

Financijska korekcija Komisije ne dovodi u pitanje obvezu države članice da nastavi s povratom sredstava prema članku 21. točki (h) ove Uredbe i da vrati državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i prema članku 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (12).

Članak 49.

Povrat sredstava

1. Svaki povrat sredstava koji je potrebno uplatiti u opći proračun Unije izvršava se prije datuma dospijeća navedenog na nalogu za povrat koji je izrađen u skladu s člankom 80. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Datum dospijeća je zadnji dan drugog mjeseca nakon izdavanja naloga.

2. Svako kašnjenje u izvršenju povrata sredstava dovodi do zateznih kamata zbog zakašnjelog plaćanja koje se obračunavaju od datuma dospijeća do datuma stvarnog plaćanja. Kamatna stopa za takve kamate je za jedan i pol postotni bod viša od stope koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja na prvi radni dan mjeseca u koji pada datum dospijeća.

ODJELJAK 5.

Opoziv

Članak 50.

Načela

1. Nacionalni programi dostavljaju se za postupak opoziva koji je uveden na temelju toga da se opozivaju iznosi povezani s preuzetom obvezom koji nisu obuhvaćeni početnim i godišnjim predfinanciranjem iz članka 35. i zahtjevom za plaćanje u skladu s člankom 44. do 31. prosinca druge godine koja slijedi nakon godine preuzimanja proračunske obveze. U svrhu opoziva odobrenih sredstava Komisija obračunava iznos dodavanjem jedne šestine godišnje proračunske obveze koja se odnosi na ukupni iznos doprinosa za 2014. godinu svakoj od proračunskih obveza za razdoblje 2015. –2020. godine.

2. Odstupajući od stavka 1., rokovi za opoziv odobrenih sredstava ne primjenjuju se na godišnje proračunske obveze koje se odnose na ukupni godišnji doprinos za 2014.

3. Ako se prva godišnja proračunska obveza odnosi na ukupni godišnji doprinos za 2015., odstupajući od stavka 1. rokovi za opoziv odobrenih sredstava ne primjenjuju se na godišnji proračunski doprinos u vezi s ukupnim godišnjim doprinosom za 2015. U tim slučajevima Komisija izračunava iznos na temelju stavka 1. dodajući jednu petinu godišnje proračunske obveze u vezi s ukupnim iznosom doprinosa za 2015. svakoj proračunskoj obvezi u razdoblju 2016. –2020.

4. Preuzeta obveza koja se odnosi na posljednju godinu razdoblja opoziva se u skladu s pravilima koja se primjenjuju za zaključenje programa.

5. Sve preuzete obveze koje su još uvijek otvorene posljednjeg dana za priznavanje rashoda, kako je navedeno u članku 17. stavku 3. i za koje odgovorno tijelo ne podnese zahtjev za plaćanje u roku od šest mjeseci nakon tog datuma, automatski se opozivaju.

Članak 51.

Izuzeća od opoziva

1. Iznos na koji se odnosi opoziv umanjuje se za iznose koje odgovorno tijelo nije moglo iskazati Komisiji zbog:

(a)	djelovanja obustavljenih zbog sudskog ili upravnog postupka koji ima suspenzivni učinak ili

(b)	više sile koja ozbiljno utječe na provedbu cijelog nacionalnog programa ili njegovog dijela. Odgovorna tijela koja se pozivaju na višu silu moraju dokazati da ona stvara izravne posljedice za provedbu cijelog nacionalnog programa ili njegovog dijela.

Umanjenje se može zatražiti jednom ako je obustava ili viša sila trajala do godinu dana. Ako je obustava ili viša sila trajala dulje od jedne godine umanjenje se može zatražiti više puta, ovisno o trajanju više sile ili broju godina od datuma sudske ili upravne odluke kojom se suspendira provedba djelovanja do datuma pravomoćne sudske ili upravne odluke.

2. Država članica šalje Komisiji informacije o izuzećima iz stavka 1. do 31. siječnja kako bi se iznos iskazao do kraja prethodne godine.

3. Dio proračunskih obveza za koje je podnesen zahtjev za plaćanje, no za koje je Komisija plaćanje umanjila ili obustavila 31. prosinca godine n+2 ne uzima se u obzir pri izračunu automatskog opoziva.

Članak 52.

Postupak

1. Komisija što je prije moguće obavješćuje države članice kad god postoji rizik primjene opoziva na temelju članka 50.

2. Na temelju informacija koje posjeduje na dan 31. siječnja, Komisija obavješćuje odgovorno tijelo o iznosu opoziva koji proizlazi iz informacija koje ima na raspolaganju.

3. Država članica o kojoj je riječ ima na raspolaganju dva mjeseca da pristane na iznos koji će biti opozvan ili da dostavi svoje primjedbe.

4. Komisija provodi automatski opoziv najkasnije devet mjeseci nakon posljednjeg roka koji proizlazi iz primjene iz stavaka od 1. do 3.

5. U slučaju automatskog opoziva, doprinos dotičnom nacionalnom programu iz proračuna Unije umanjuje se za dotičnu godinu za iznos koji je automatski opozvan. Doprinos Unije u financijskom planu smanjuje se na proporcionalnoj osnovi, osim ako država članica izradi ispravljeni financijski plan.

POGLAVLJE V.

INFORMIRANJE, KOMUNICIRANJE, PRAĆENJE, EVALUACIJA I IZVJEŠĆIVANJE

Članak 53.

Informiranje i obavještavanje javnosti

1. Države članice i odgovorna tijela odgovorni su za:

(a)	internetsko mjesto ili internetski portal s potrebnim informacijama i pristupom nacionalnim programima u toj državi članici;

(b)	informiranje mogućih korisnika o mogućnostima financiranja u okviru nacionalnih programa;

(c)	obavještavanje građana Unije o ulozi i postignućima posebnih uredaba putem aktivnosti informiranja i komuniciranja rezultata i učinaka nacionalnih programa.

2. Države članice moraju osigurati transparentnost provedbe nacionalnih programa i voditi popis djelovanja koje podržava svaki nacionalni program, a koji mora biti dostupan putem web-mjesta ili web-portala. Popis djelovanja obuhvaća ažurirane informacije o konačnim korisnicima, nazive projekata i iznose financijskih sredstava Unije koji su im dodijeljeni.

3. Informacije se u pravilu objavljuju osim ako pristup informacijama nije ograničena zbog njihove povjerljive prirode, posebno s obzirom na sigurnost, javni red, kaznene istrage i zaštitu osobnih podataka.

4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s postupkom iz članka 58. kako bi se utvrdila pravila glede mjera informiranja i obavještavanja javnosti i mjera informiranja za korisnike.

5. Komisija putem provedbenih akata definira tehničke karakteristike mjera informiranja i obavještavanja javnosti. Te provedbene akte donosi Komisija u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 59. stavka 3.

Članak 54.

Izvješća o provedbi

1. Odgovorno tijelo dužno je dostaviti Komisiji godišnji financijski izvještaj o provedbi svakog nacionalnog programa u prethodnoj financijskoj godini do 31. ožujka 2016. te do 31. ožujka svake sljedeće godine do 2022., uključujući tu godinu, te može, na odgovarajućoj razini, objaviti te informacije. Izvješće dostavljeno 2016. obuhvaća financijske godine 2014. i 2015. Država članica dostavlja završno izvješće o provedbi nacionalnih programa do 31. prosinca 2023.

2. Godišnja izvješća o provedbi sadržavaju informacije o:

(a)	provedbi nacionalnog programa, upućivanjem na financijske podatke i pokazatelje;

(b)	o svim značajnim pitanjima koja utječu na uspješnost nacionalnog programa.

3. S obzirom na preispitivanje u sredini razdoblja kako je navedeno u članku 15., u godišnjem izvješću o provedbi predanom u 2017. navode se i procjenjuju:

(a)	informacije iz stavka 2.;

(b)	napredak u postizanju ciljeva u nacionalnim programima za koje su osigurani doprinosi iz proračuna Unije;

(c)	sudjelovanje relevantnih partnera, kako je navedeno u članku 12.

4. Godišnje izvješće o provedbi predano u 2020. i završno izvješće o provedbi, osim informacija i procjena navedenih u stavku 2., uključuju informacije o ciljevima nacionalnog programa i procjenjuju napredak u postizanju tih ciljeva, uzimajući u obzir ishod dijaloga o politikama iz članka 13. stavka 1.

5. Godišnja izvješća o provedbi iz stavaka od 1. do 4. prihvatljiva su ako sadrže sve informacije koje se zahtijevaju tim stavcima. Ako godišnje izvješće o provedbi nije prihvatljivo, Komisija o tome izvješćuje državu članicu o kojoj je riječ u roku od 15 radnih dana od datuma njegovog primitka, a u protivnome se ono smatra prihvatljivim.

6. Komisija izvješćuje državu članicu o kojoj je riječ o svojim primjedbama na godišnje izvješće o provedbi u roku od dva mjeseca od dana primitka godišnjeg izvješća o provedbi. Ako Komisija ne dostavi svoje primjedbe u navedenom roku, izvješća se smatraju prihvaćenima.

7. Komisija može iznijeti primjedbe u vezi s pitanjima iz godišnjeg izvješća o provedbi odgovornog tijela koja utječu na provedbu nacionalnog programa. Ako su iznesene takve primjedbe, odgovorno tijelo dužno je pružiti potrebne informacije u pogledu tih primjedaba i, prema potrebi, obavijestiti Komisiju o poduzetim mjerama. Komisija mora biti obaviještena najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što je iznijela takve primjedbe.

8. Komisija putem provedbenih akata donosi modele u skladu s kojima se izrađuju godišnja i završna izvješća o provedbi. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 59. stavka 2.

Članak 55.

Zajednički okvir za praćenje i evaluaciju

1. Komisija provodi redovito praćenje ove Uredbe i posebnih uredaba, prema potrebi, u suradnji s državama članicama.

2. Komisija u partnerstvu s državama članicama izvršava evaluaciju provedbe posebnih uredaba u skladu s člankom 57.

3. Zajednički okvir za praćenje i evaluaciju uspostavlja se s ciljem mjerenja značajnosti, djelotvornosti, učinkovitosti, dodane vrijednosti i održivosti djelovanja te pojednostavljivanja i smanjivanja administrativnog opterećenja, s obzirom na ciljeve ove Uredbe i posebnih uredaba te uspješnost ove Uredbe i posebnih uredaba kao instrumenata koji doprinose razvoju područja slobode, sigurnosti i pravde.

4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 58. radi daljnjeg razvoja zajedničkog okvira za praćenje i evaluaciju.

5. Države članice dostavljaju Komisiji potrebne informacije za omogućavanje praćenja i evaluacije ove Uredbe i posebnih uredaba.

6. Komisija također uzima u obzir dopunjavanje između djelovanja koja se provode u okviru posebnih uredaba i onih koja se provode u okviru drugih odgovarajućih politika, instrumenata i inicijativa Unije.

7. Komisija posvećuje posebnu pažnju praćenju i evaluaciji djelovanja i programa u vezi s trećim zemljama, u skladu s člankom 8.

Članak 56.

Evaluacija nacionalnih programa od strane država članica

1. Države članice provode evaluacije iz članka 57. stavka 1. Evaluacija koja treba biti provedena u 2017. doprinosi poboljšanju kvalitete strukture i provedbe nacionalnih programa, u skladu sa zajedničkim okvirom za praćenje i evaluaciju.

2. Države članice dužne su osigurati da postoje postupci za dobivanje i prikupljanje podataka koji su potrebni za evaluaciju iz stavka 1., uključujući podatke u vezi s pokazateljima u zajedničkom okviru za praćenje i evaluaciju.

3. Evaluacije iz članka 57. stavka 1. provode stručnjaci koji su funkcionalno neovisni o odgovornim tijelima, revizorskim tijelima i delegiranim tijelima. Ti stručnjaci mogu biti povezani s neovisnom javnom ustanovom nadležnom za praćenje, evaluaciju i reviziju uprave. Komisija osigurava smjernice za provedbu evaluacija.

4. Evaluacije iz članka 57. stavka 1. u potpunosti se objavljuju javnosti osim ako je pristup informacijama ograničen zbog njihove povjerljive naravi, posebno s obzirom na sigurnost, javni red, kaznene istrage i zaštitu osobnih podataka.

Članak 57.

Izvješća o evaluaciji od strane država članica i Komisije

1. U skladu sa zajedničkim okvirom za praćenje i evaluaciju, države članice dostavljaju Komisiji:

(a)	privremeno izvješće o evaluaciji provedbe djelovanja i napretka u pogledu postizanja ciljeva nacionalnih programa do 31. prosinca 2017.;

(b)	ex-post izvješće o evaluaciji koje se odnosi na učinke djelovanja u okviru nacionalnih programa do 31. prosinca 2023.

2. Na temelju izvješća iz stavka 1. Komisija dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija:

(a)	privremeno izvješće o ocjeni provedbe ove Uredbe i posebnih uredaba na razini Unije do 30. lipnja 2018. Ta privremena evaluacija obuhvaća procjenu preispitivanja u sredini razdoblja koje je provedeno u skladu s ovom Uredbom i posebnim uredbama;

(b)	ex-post izvješće o evaluaciji o učincima ove Uredbe i posebnih uredaba, nakon zaključenja nacionalnih programa, do 30. lipnja 2024.

3. U ex-post evaluaciji Komisije također se ispituje učinak posebnih uredaba na razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde u smislu njihovog doprinosa sljedećim ciljevima:

(a)	razvoju zajedničke kulture granične sigurnosti, suradnji u provedbi zakona i upravljanju u kriznim situacijama;

(b)	učinkovitom upravljanju migracijskim tokovima u Uniji;

(c)	razvoju Zajedničkog europskog sustava azila;

(d)	pravednom i ravnopravnom postupanju s državljanima trećih zemalja;

(e)	solidarnosti i suradnji između država članica u rješavanju pitanja migracije i unutarnje sigurnosti;

(f)	zajedničkom pristupu Unije prema trećim zemljama u području migracije i sigurnosti.

4. Sva izvješća o evaluacijama na temelju ovog članka u cijelosti se objavljuju osim u slučaju ako je pristup informacijama ograničen zbog njihove povjerljive naravi, posebno s obzirom na sigurnost, javni red, kaznene istrage i zaštitu osobnih podataka.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 58.

Izvršavanje ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 5., članka 26. stavka 4., članka 29. stavka 1., članka 53. stavka 4. i članka 55. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od 21. svibnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja sedmogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblje od tri godine, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog sedmogodišnjeg razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 5., članka 26. stavka 4., članka 29. stavka 1., članka 53. stavka 4. i članka 55. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u toj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 5., članka 26. stavka 4., članka 29. stavka 1., članka 53. stavka 4. i članka 55. stavka 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 59.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže Odbor za Fond za azil, migracije i integraciju te unutarnju sigurnost. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta, uz iznimku članka 14. stavka 4., članka 24. stavka 5., članka 45. stavka 2., članka 47. stavka 6. i članka 53. stavka 5. ove Uredbe.

Članak 60.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće, na temelju prijedloga Komisije, preispituju ovu Uredbu do 30. lipnja 2020.

Članak 61.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. travnja 2014..

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) SL C 299, 4.10.2012., str. 108.

(2) SL C 277, 13.9.2012., str. 23.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 13. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. travnja 2014.

(4) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5) Odluka Komisije 1999/352/EZ, EZUČ, Euratom od 28. travnja 1999. o osnivanju Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL L 136, 31.5.1999., str. 20).

(6) Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7) Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. –2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(8) Uredba (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju, o izmjeni odluke Vijeća 2008/381/EZ i o stavljanju izvan snage odluka br. 573/2007/EZ i br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i odluke Vijeća 2007/435/EZ (vidjeti str. 168. ovog Službenog lista).

(9) Uredba (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o osnivanju instrumenta za financijsku potporu policijskoj suradnji, sprečavanju i suzbijanju kriminala i upravljanju kriznim situacijama u okviru Fonda za unutarnju sigurnost i o stavljanju izvan snage odluke Vijeća 2007/125/PUP (vidjeti str. 93. ovog Službenog lista).

(10) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(11) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(12) Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 83, 27.3.1999., str. 1.).

20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/143

UREDBA (EU) br. 515/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, instrumenta za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza i stavljanju izvan snage Odluke br. 574/2007/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

cilj Unije da osigura visoku razinu sigurnosti u području slobode, sigurnosti i pravde na temelju članka 67. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) trebalo bi ostvariti, između ostalog, zajedničkim mjerama o prijelazu osoba preko unutarnjih granica, nadzorom vanjskih granica i zajedničkom viznom politikom kao dijelom usklađenog višeslojnog sustava kojim bi se omogućila razmjena podataka i potpuna svjesnost o situaciji i čiji je cilj olakšati zakonito putovanje i rješavati nezakonito useljavanje;

(2)

Uniji je potreban usklađeniji pristup unutarnjim i vanjskim aspektima upravljanja migracijom i unutarnje sigurnosti te bi trebala uspostaviti vezu između borbe protiv nezakonitog useljavanja i unapređenja sigurnosti vanjskih granica Unije kao i bliskiju suradnju i dijalog s trećim zemljama u svrhu rješavanja nezakonitog useljavanja i promicanja zakonite migracije.

(3)

Treba razviti integrirani pristup pitanjima koja proizlaze iz pritiska migracije i zahtjeva za azilom kao i za upravljanje vanjskim granicama Unije te treba predvidjeti proračun i odgovarajuća sredstva za rješavanje hitnih situacija u duhu poštovanja ljudskih prava i solidarnosti među svim državama članicama uz istodobno očuvanje svijesti o nacionalnim odgovornostima i osiguravanje jasne podjele zadaća.

(4)

Strategija unutarnje sigurnosti Unije („Strategija unutarnje sigurnost”) koju je Vijeće donijelo u veljači 2010. predstavlja zajednički program rada za rješavanje tih zajedničkih sigurnosnih pitanja. Komunikacija Komisije iz studenog 2010. pod nazivom „Strategija unutarnje sigurnosti EU-a na djelu” prevodi načela i smjernice strategije u konkretne mjere tako što utvrđuje pet strateških ciljeva: prekinuti mreže međunarodnog kriminala, spriječiti terorizam i rješavati pitanja radikalizacije i regrutacije, podići stupanj sigurnosti građana i poduzeća u kibernetičkom prostoru, ojačati sigurnost upravljanjem granicama i povećati otpornost Europe suočene s krizom i katastrofom.

(5)	U skladu sa Strategijom unutarnje sigurnosti Unije, sloboda, sigurnost i pravda ciljevi su kojima se mora istodobno težiti, a da bi se ostvarili sloboda i pravda, sigurnost bi uvijek trebalo ostvarivati u skladu s načelima Ugovora, vladavinom prava i obvezama Unije u području temeljnih prava.

(6)

Solidarnost među državama članicama, jasnoća u pogledu podjele zadaća, poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava te vladavine prava, snažna usredotočenost na globalnu perspektivu i veza s vanjskom sigurnošću te dosljednost i usklađenost s ciljevima vanjske politike Unije iz članka 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) trebali bi predstavljati ključna načela pri provedbi Strategije unutarnje sigurnosti.

(7)	Kako bi promicale provedbu Strategije unutarnje sigurnosti i osigurale njezinu stvarnu primjenu, osnivanjem Fonda za unutarnju sigurnost države članice trebale bi dobiti odgovarajuću financijsku potporu Unije („Fond”).

(8)

Zbog pravnih posebnosti primjenjivih na glavu V. UFEU-a, osnivanje Fonda kao jedinstvenog financijskog instrumenta nije pravno moguće. Stoga bi Fond trebalo osnovati kao sveobuhvatan okvir za financijsku potporu Unije u području unutarnje sigurnosti koji bi obuhvaćao instrument financijske potpore na području vanjskih granica i viza („Instrument”) iz ove Uredbe kao i instrument financijske potpore za policijsku suradnju, sprečavanje i suzbijanje kriminala te upravljanje krizama iz Uredbe (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Ovaj sveobuhvatni okvir trebala bi dopuniti Uredba (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5) na koju bi se ova Uredba trebala pozivati u pogledu pravila o programiranju, financijskog upravljanju, upravljanju i kontroli, poravnavanju računa, zatvaranju programa te izvještavanju i evaluaciji.

(9)

Nova struktura financiranja u području unutarnjih poslova s dva stupa trebala bi doprinijeti pojednostavljenju, racionalizaciji, konsolidaciji i transparentnosti financiranja u tom području. Potrebne su sinergije, dosljednost i komplementarnost s ostalim fondovima i programima, uključujući s ciljem financiranja zajedničkih ciljeva. No, trebalo bi izbjegavati preklapanje različitih instrumenata financiranja.

(10)	Fond bi trebao odražavati potrebu za sve većom fleksibilnošću i pojednostavljenjem uz istodobno poštovanje zahtjeva u smislu predvidljivosti i osiguravanje poštene i transparentne raspodjele sredstava radi ostvarivanja općih i specifičnih ciljeva iz ove Uredbe.

(11)	Učinkovitost mjera i kvaliteta trošenja vodeća su načela pri provedbi Fonda. Nadalje, Fond bi također trebalo provoditi na najučinkovitiji i korisnicima najprilagođeniji način.

(12)	Fond bi trebao posebno uzeti u obzir države članice koje su zbog svog geografskog položaja suočene s nerazmjernim opterećenjem uslijed migracijskih tokova.

(13)	Solidarnost i podjela odgovornosti između država članica i Unije temeljna je sastavnica zajedničke politike za upravljanje vanjskim granicama.

(14)

Fond bi trebao iskazati solidarnost pružanjem financijske potpore onim državama članicama koje u potpunosti primjenjuju schengenske odredbe o vanjskim granicama kao i onima koje se pripremaju za puno sudjelovanje u Schengenu te bi ga države članice trebale primjenjivati u interesu zajedničke politike Unije za upravljanje vanjskim granicama.

(15)

Kako bi se doprinijelo postizanju općih ciljeva ovog Fonda, države članice trebale vi osigurati da se njihovim nacionalnim programima rješavaju posebni ciljevi Instrumenta te da je dodjeljivanje sredstava između ciljeva proporcionalno izazovima i potrebama te da su ciljevi ostvarivi. Ako se nacionalnim programima ne rješava jedan od posebnih ciljeva ili je dodjela ispod minimalnih postotaka za pojedine ciljeve nacionalnih programa iz ove Uredbe, dotična država članica trebala bi u okviru programa dati obrazloženje.

(16)	Radi mjerenja postignuća Fonda trebalo bi uspostaviti zajedničke pokazatelje u pogledu svakog posebnog cilja ovog Instrumenta. Mjerenje ostvarivanja posebnih ciljeva putem zajedničkih pokazatelja ne čini provedbu mjera povezanih s tim pokazateljima obvezatnom.

(17)

Sudjelovanje države članice ne bi se trebalo poklapati s njezinim sudjelovanjem u privremenom financijskom instrumentu Unije koji podupire države članice korisnice u financiranju, između ostalog, djelovanja na novim vanjskim granicama Unije u okviru primjene schengenske pravne stečevine na granice, vize i nadzor vanjskih granica.

(18)	Instrument bi trebalo razvijati na temelju postupka izgradnje kapaciteta koji je razvijen uz pomoć Fonda za vanjske granice za razdoblje 2007.-2013. uspostavljenog Odlukom br. 574/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) te bi ga trebalo proširiti kako bi se uzeo u obzir novi razvoj događaja.

(19)

Kada obavljaju zadaće na vanjskim granicama i u konzulatima u skladu sa schengenskom pravnom stečevinom o granicama i vizama, države članice provode aktivnosti u interesu i u ime svih ostalih država članica na schengenskom prostoru pa time obavljaju javnu uslugu za Uniju. Instrument bi trebao doprinijeti pokrivanju operativnih troškova vezanih uz nadzora granice i viznu politiku te omogućiti državama članicama očuvanje sposobnosti koja su ključne za obavljanje te službe za sve. To je potpora u obliku pune naknade posebnih troškova po izboru povezanih s ciljevima iz Instrumenta i trebala bi činiti sastavni dio nacionalnih programa.

(20)

Instrument bi trebao nadopuniti i ojačati aktivnosti koje se poduzimaju za razvoj operativne suradnje pod okriljem Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije („agencija Frontex”) osnovane Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004 (7), uključujući nove aktivnosti koje su rezultat izmjena uvedenih Uredbom (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8) te na taj način dodatno ojačati solidarnost među državama članicama koje nadziru vanjske granice u interesu i u ime cijelog schengenskog prostora. Među ostalim, to znači da bi države članice pri sastavljanju svojih nacionalnih programa trebale uzeti u obzir analitička sredstva, operativne i tehničke smjernice koje je razradila agencija Frontex te razrađeni izvedbeni program osposobljavanja, tj. zajednički ključni izvedbeni program za osposobljavanje službenika graničnog nadzora, uključujući njegove sastavnice u pogledu temeljnih prava i pristupa međunarodnoj zaštiti. Radi razvoja komplementarnosti između svojih zadataka i odgovornosti država članica za nadzor i zaštitu vanjskih granica te radi osiguranja dosljednosti i izbjegavanja troškovne neučinkovitosti, Komisija bi se trebala savjetovati s agencijom Frontex o nacrtu nacionalnih programa koje predlažu države članica, a posebno o aktivnostima koje se financiraju na temelju operativne pomoći.

(21)	Instrument bi trebalo provoditi uz potpuno poštovanje prava i načela iz Povelje o temeljnim pravima Europske unije i međunarodnih obveza Unije, ne dovodeći pritom u pitanje primjenu posebnih odredaba o pravu na azil i međunarodnu zaštitu.

(22)

Jedinstveni i visokokvalitetni nadzor vanjske granice neophodna je za jačanje područja slobode, sigurnosti i pravde. U skladu sa zajedničkim standardima Unije ovim bi se Instrumentom trebale poduprijeti mjere za upravljanje vanjskim granicama koje se moraju provoditi u skladu s četverotračnim modelom za nadzor pristupa koji uključuje mjere u trećim zemljama, suradnju sa susjednim zemljama, mjere nadzora granica i mjere kontrole unutar područja slobodnog kretanja radi sprečavanja nezakonitog useljavanja i prekograničnog kriminala u schengenskom prostoru.

(23)

Na temelju članka 3. UEU-a Instrumentom bi se trebale podupirati aktivnosti kojima se osigurava zaštita djece kojima prijeti opasnost na vanjskim granicama. Poglavito, države članice bi pri provođenju mjera povezanih s identifikacijom, neposrednom pomoći i upućivanjem na službe za zaštitu trebale, kad god je to moguće, posebnu pažnju posvetiti ranjivim osobama, a posebno djeci i maloljetnicima bez pratnje.

(24)

Kako bi se osigurao jedinstveni i visokokvalitetni nadzor vanjskih granica te olakšalo zakonito putovanje preko vanjskih granica u okviru strategije unutarnje sigurnosti, Instrument bi trebao doprinijeti razvoju zajedničkog europskog integriranog sustava upravljanja granicama. Taj sustav uključuje sve mjere koje na različitim razinama obuhvaćaju politiku, zakonodavstvo, sustavnu suradnju, raspodjelu tereta, ocjenu situacije i okolnosti koje se mijenjanju u vezi s graničnim prijelazima na kojima nezakoniti migranti prelaze granicu, osoblje, opremu i tehnologiju koje su donijele nadležne vlasti država članica u suradnji s agencijom Frontex, s trećim zemljama i po potrebi s ostalim sudionicima, posebno EUROPOL-om i Agencijom za operativno upravljanje opsežnim informatičkim sustavima, primjenjujući, između ostalog, četverotračni model za sigurnost granica i integriranu analizu rizika Unije.

(25)

U skladu s Protokolom br. 5 koji je priložen Aktu o pristupanju iz 2003. o kopnenom tranzitu osoba između Kaliningradske regije i drugih dijelova Ruske Federacije, Instrumentom bi se trebali snositi svi dodatni troškovi nastali pri provedbi posebnih odredbi pravne stečevine Unije u vezi s takvim tranzitom, tj. Uredbe Vijeća (EZ) br. 693/2003 (9) i Uredbe Vijeća (EZ) br. 694/2003 (10). Međutim, potreba za kontinuiranom financijskom potporom zbog propuštenih naknada trebala bi ovisiti o viznom režimu koji je na snazi između Unije i Ruske Federacije.

(26)

Instrument bi trebao obuhvatiti potporu za nacionalne mjere i suradnju između država članica u području vizne politike i ostalih predgraničnih aktivnosti koje se provode prije samog nadzora vanjskih granica te bi trebao u potpunosti koristiti vizni informacijski sustav (VIS). Učinkovito upravljanje aktivnostima koje organiziraju službe država članica u trećim zemljama u interesu je zajedničke vizne politike u okviru višeslojnog sustava čiji je cilj olakšavanje zakonitog putovanja i suzbijanje nezakonitog useljavanja u Uniju te čini sastavni dio zajedničkog integriranog sustava upravljanja granicama.

(27)	Nadalje, Instrument bi trebao podupirati mjere na državnom području zemalja schengenskog prostora kao dio razvoja zajedničkog integriranog sustava upravljanja granicama koji osnažuje cjelokupno funkcioniranje schengenskog prostora.

(28)

Instrumentom bi također trebalo podupirati razvoju informatičkih sustava od strane Unije, koji se temelje na postojećim i/ili novim sustavima, koji bi države članice opskrbio alatima za učinkovitije upravljanje kretanjem državljana trećih zemalja preko granica i osiguravanje bolje identifikacije i provjere putnika, čime bi se olakšalo putovanje i osnažila sigurnost granica. U tu svrhu, u skladu sa strategijom upravljanja informacijama u području unutarnje sigurnosti EU-a, trebalo bi uspostaviti program s ciljem pokrivanja troškova za razvoj središnjih i nacionalnih sastavnica takvih sustava, osiguravajući tehničku dosljednost, interoperabilnost s drugim informatičkim sustavima EU-a, uštedu troškova i neometanu primjenu u državama članicama. Informatičkim sustavima bi se trebala poštovati temeljna prava, uključujući zaštitu osobnih podataka.

(29)	Države članice trebale bi namijeniti potrebna financijska sredstva Europskom sustavu za nadzor granica (EUROSUR) (11) kako bi osigurale dobro funkcioniranje tog sustava.

(30)	Kako bi se odmah počeli rješavati nepredviđeni migracijski pritisak i rizici za graničnu sigurnost, trebalo bi omogućiti pružanje hitne potpore u skladu s okvirom utvrđenim Uredbom (EU) br. 514/2014.

(31)

Nadalje, radi ostvarenja pojačane solidarnosti na cijelom schengenskom prostoru, ako se, posebno nakon evaluacije Schengena, utvrde nedostaci ili mogući rizici, dotična država članica trebala bi to pitanje rješavati na odgovarajući način putem korištenja sredstava iz svojih nacionalnih programa prema prioritetima te, prema potrebi, upotpunjujući mjere hitne potpore.

(32)

Kako bi se ojačale solidarnost i podjela odgovornosti, države članice trebalo bi poticati na korištenje dijela sredstava raspoloživih u okviru njihovih nacionalnih programa za posebne prioritete koje je utvrdila Unija, kao što su kupovina tehničke opreme potrebne agenciji Frontex i razvoj konzularne suradnje za Uniju. Treba do najveće mjere povećati učinak financiranja Unije mobiliziranjem, udruživanjem i poticanjem javnih i privatnih financijskih sredstava. Trebalo bi osigurati krajnju transparentnost, odgovornost i demokratski nadzor nad inovativnim financijskim instrumentima i mehanizmima koji uključuju proračun Unije.

(33)

Radi zaštite primjene schengenske pravne stečevine na cijelom schengenskom prostoru, trebalo bi također u okviru Instrumenta poduprijeti provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 1053/2013 (12) kao ključnog instrumenta za olakšanje provedbe politika Unije u području slobode, pravde i sigurnosti osiguravanjem visoke razine zaštite vanjske granice i odsutnosti nadzora granica unutar schengenskog prostora.

(34)

Uzevši u obzir iskustva s Fondom za vanjske granice i razvojem Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) i Viznog informacijskog sustava (VIS), smatra se primjerenim omogućiti određeni stupanj fleksibilnosti u pogledu mogućih prijenosa sredstava između različitih načina provedbe ciljeva u okviru Instrumenta, ne dovodeći pritom u pitanje načelo da se od samog početka osiguraju kritična masa i financijska stabilnost za programe te operativna potpora za države članice i ne dovodeći u pitanje nadzor Europskog parlamenta i Vijeća.

(35)

Isto tako, trebalo bi proširiti područje primjene mjera i povisiti gornju granicu za sredstva koja Uniji stoje na raspolaganju („mjere Unije”) kako bi se povećao kapacitet Unije da u određenoj proračunskoj godini provede višestruke aktivnosti u području upravljanja vanjskim granicama i zajedničke vizne politike u interesu Unije u cjelini kada se za time pojavi potreba i u mjeri u kojoj ona to iziskuje. Takve mjere Unije obuhvaćaju istraživanja i pilot-projekte za unapređenje upravljanja vanjskih granicama i zajedničke vizne politike i njihove primjene, izobrazbe službenika graničnog nadzora u području zaštite ljudskih prava, mjere ili postupke u trećim zemljama za rješavanje migracijskih pritisaka iz tih zemalja u interesu optimalnog upravljanja migracijskim tokovima u Uniju i učinkovite organizacije s time povezanih zadataka na vanjskim granicama i u konzulatima.

(36)

Mjere u trećim zemljama i one koje su s njima u vezi, a koje se podupiru putem Instrumenta, trebalo bi donositi u sinergiji i u skladu s ostalim djelovanjima izvan Unije koja se podupiru putem zemljopisno i tematski koncipiranih instrumenta Unije za vanjsku pomoć. Pri provedbi takvih djelovanja posebno bi trebalo težiti potpunoj usklađenosti s načelima i općim ciljevima vanjskog djelovanja i vanjske politike Unije povezanih s dotičnom zemljom ili regijom. Sredstvima Fonda ne bi se smjele podupirati djelovanja koja su izravno usmjerena na razvoj, te bi ona po potrebi trebala dopunjavati financijsku pomoć osiguranu instrumentima vanjske pomoći. Potrebna je također usklađenost s humanitarnom politikom Unije, posebno u pogledu provedbe hitnih mjera.

(37)

Financiranje iz proračuna Unije trebalo bi se usmjeriti na aktivnosti u kojima intervencija Unije, u usporedbi s djelovanjem samih država članica, može donijeti dodanu vrijednost. S obzirom na to da je Unija u boljem položaju od država članica za pružanje okvira kojim će iskazati solidarnost Unije na područjima nadzora granica, vizne politike i upravljanja migracijskim tokovima te za osiguravanje platforme za razvoj zajedničkih informatičkih sustava koji bi te politike podupirali, financijska potpora koja je ovom Uredbom predviđena osobito doprinosi jačanju nacionalnih i sposobnosti Unije na tim područjima.

(38)

Ovom bi se Uredbom trebalo uspostaviti dodjelu osnovnih iznosa državama članicama. Osnovni iznos za svaku državu članicu trebao bi se izračunati na temelju sredstava, koja su svakoj državi članici dodijeljena iz Fonda za vanjske granice u razdoblju od 2010. do 2012., podijeljenih s ukupnim iznosom sredstava raspoloživih za podijeljeno upravljanje za te tri godine. Izračuni su provedeni u skladu s mjerilima za raspodjelu utvrđenog u Odluci br. 574/2007/EZ.

(39)

Komisija bi, u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe (EU) br. 514/2014 trebala nadzirati provedbu Instrumenta uz pomoć ključnih pokazatelja za ocjenu rezultata i učinaka. Ti pokazatelji, uključujući relevantne polazne vrijednosti, trebali bi pružiti osnovni temelj za ocjenu opsega u kojem su postignuti ciljevi Instrumenta.

(40)

Kako bi se dopunile ili izmijenile odredbe ove Uredbe u vezi s definiranjem posebnih djelovanja u okviru nacionalnih programa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(41)	Pri primjeni ove Uredbe, uključujući pri pripremi delegiranih akata, Komisija bi se trebala savjetovati sa stručnjacima iz svih država članica.

(42)	Kako bi se osigurala ujednačena, učinkovita i pravodobna primjena odredaba o operativnoj potpori iz ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Ove ovlasti trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(43)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, osigurati solidarnost i podjelu odgovornosti između država članica i Unije u području upravljanja vanjskim granicama i vizne politike, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(44)	Odluku br. 574/2007/EZ trebalo bi staviti izvan snage podložno prijelaznim odredbama koje su određene u ovoj Uredbi.

(45)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma koji su sklopili Vijeće Europske Unije i Republika Island i Kraljevina Norveška u vezi pridruživanja tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (14) što ulazi u područja iz članka 1. točaka A i B Odluke Vijeća 1999/473/EZ (15).

(46)

U pogledu Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (16) što ulazi u područje iz članka 1. točaka A i B Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (17).

(47)

U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola potpisanog između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (18), što ulazi u područje iz članka 1. točaka A i B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (19).

(48)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o položaju Danske, priloženom UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za Dansku nije obvezujuća niti se u njoj primjenjuje. S obzirom da se ovaj prijedlog zasniva na schengenskoj pravnoj stečevini, Danska će u skladu s člankom 4. tog Protokola unutar razdoblja od šest mjeseci nakon što je Vijeće donijelo odluku o ovoj Uredbi odlučili hoće li provesti ovu Uredbu u svojem nacionalnom pravu.

(49)	Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (20); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinom donošenju i ona za nju nije obvezujuća, niti ju je dužna primjenjivati.

(50)	Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (21). Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju i ona za nju nije obvezujuća, niti ju je dužna primjenjivati.

(51)	Razdoblje primjene ove Uredbe potrebno je uskladiti s onim Uredbe Vijeća (EU, Euratom) Br. 1311/2013 (22). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Svrha i područje primjene

1. Ovom Uredbom uspostavlja se Instrument financijske potpore za upravljanje vanjskim granicama i zajedničku viznu politiku („Instrument”) kao dio Fonda za unutarnju sigurnost („Fond”).

Zajedno s Uredbom (EU) 513/2014, ovom Uredbom uspostavlja se Fond za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

2. Ovom se Uredbom utvrđuju:

(a)	ciljevi financijske potpore i prihvatljiva djelovanja;

(b)	opći okvir za provedbu prihvatljivih djelovanja;

(c)	sredstva koja su u okviru ovog Instrumenta stavljena na raspolaganje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. i njihova raspodjela;

(d)	područje primjene i svrha različitih posebnih sredstava kojima se financiraju rashodi upravljanja vanjskim granicama i zajednička vizna politika.

3. Ovom Uredbom predviđa se primjena pravila iz Uredbe (EU) br. 514/2014.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„vanjske granice” znači kopnene granice država članica, uključujući riječne, jezerske i morske granice te njihove zračne, riječne, morske i jezerske luke na koje se primjenjuju odredbe prava Unije o prijelazu vanjskih granica, neovisno o tome jesu li te granice privremene ili nisu;

(b)

„zajednički standardi Unije” znači primjenu operativnih mjera na ujednačen i nerascjepkan način kako bi se dosegnula visoka i ujednačena razina sigurnosti u području nadzora granica i viza u skladu s Uredbom (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (23), Uredbom (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (24), Uredbom (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (25), Uredbom (EZ) br. 2007/2004, Uredbom (EZ) br. 1931/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (26), Schengenskim katalogom za nadzor vanjske granice, Praktičnim priručnikom za graničnu policiju, Priručnikom o vizama, priručnikom EUROSUR i svim ostalim uredbama i smjernicama koje treba donijeti na razini Unije u području nadzora granica i viza;

(c)

„privremene vanjske granice” znači:

zajedničku granicu između države članice koja u cijelosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu i države članice koju Akt o pristupanju obvezuje na cjelovitu primjenu schengenske pravne stečevine, no za koju nije stupila na snagu relevantna Odluka Vijeća koja joj dopušta da u cijelosti primjenjuje tu pravnu stečevinu nije stupila na snagu;

ii.	zajedničku granicu između dviju država članica koje su svojim Aktima o pristupanju obvezane u cijelosti primjenjivati schengensku pravnu stečevinu, no za koje još nije stupila na snagu relevantna Odluka Vijeća koja im dopušta da u cijelosti primjenjuju tu pravnu stečevinu;

(d)	„granični prijelaz” znači bilo koji granični prijelaz koji su nadležna tijela odobrila za prelazak vanjskih granica u skladu s člankom 34. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 562/2006;

(e)	„mehanizam evaluacije i praćenja Schengena” znači provjeru ispravne primjene schengenske pravne stečevine kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1053/2013;

(f)

„hitna situacija” znači situacija koja proizlazi iz hitnog i iznimnog pritiska kad velik ili nerazmjeran broj državljana trećih zemalja prelazi vanjsku granicu ili se očekuje da će prijeći vanjsku granicu jedne države članice ili više njih ili bilo koja druga, propisno utemeljena hitna situacija koja zahtijeva hitno djelovanje na vanjskim granicama;

(g)	„dio vanjskih granica” znači cijela vanjska kopnena ili morska granica države članice ili njezin dio kako je utvrđeno nacionalnim pravom ili kako ju je odredio nacionalni koordinacijski centar ili bilo koje drugo nadležno nacionalno tijelo u svrhe provedbe Uredbe (EU) br. 1052/2013.

Članak 3.

Ciljevi

1. Opći cilj Instrumenta je doprinijeti osiguranju visoke razine sigurnosti u Uniji uz istodobno olakšavanje zakonitog putovanja putem jedinstvene i visoke razine nadzora vanjskih granica i učinkovite obrade schengenskih viza u skladu s predanošću Unije temeljnim slobodama i ljudskim pravima.

2. U okviru općeg cilja utvrđenog stavkom 1. Instrument, u skladu s prioritetima određenima relevantnim strategijama, programima te procjenama rizika i prijetnji Unije, doprinosi ostvarivanju sljedećih posebnih ciljeva:

(a)	podupiranju zajedničke vizne politike radi olakšavanja zakonitog putovanja, pružanja visoke kvalitete usluge podnositeljima zahtjeva za vizu, osiguravanja jednakog postupanja prema državljanima trećih zemalja i suzbijanja nezakonitog useljavanja.

(b)

podupiranju integriranog upravljanja granicama, koje među ostalim uključuje promicanje daljnjeg usklađivanja mjera u vezi s upravljanjem granicama u skladu sa zajedničkim standardima Unije, i dijeljenjem informacija među državama članicama te između država članica i agencije Frontex, kako bi se s jedne strane osigurala ujednačena i visoka razina nadzora i zaštite vanjskih granica, uključujući putem rješavanja nezakonitog useljavanja, a s druge strane neometan prelazak vanjskih granica u skladu sa schengenskom pravnom stečevinom uz istodobno jamčenje pristupa međunarodnoj zaštiti onima kojima je ta zaštita potrebna u skladu s obvezama koje su države članice ugovorile u području ljudskih prava, uključujući načelo zabrane vraćanja.

O ostvarivanju tih posebnih ciljeva ovog Instrumenta provodi se evaluacija u skladu s člankom 55. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 514/2014 upotrebom zajedničkih pokazatelja iz Priloga IV. ovoj Uredbi i pokazatelja specifičnih za program uključenih u nacionalne programe.

3. Radi postizanja ciljeva iz stavaka 1. i 2. Instrument doprinosi sljedećim operativnim ciljevima:

(a)	promicanju razvoja, provedbe i izvršavanja politika u cilju osiguravanja odsutnosti svake kontrole osoba, bez obzira na njihovo državljanstvo, pri njihovu prelazak unutarnjih granica te provođenja kontrola osoba i učinkovitog nadziranja prelazak vanjskih granica;

(b)

postupnoj uspostavi integriranog sustava upravljanja vanjskim granicama, utemeljenog na solidarnosti i odgovornosti, osobito putem:

i.	jačanja nadzora vanjske granice i sustava za nadzor te međuagencijske suradnje među službenicima graničnog nadzora, carinskim, migracijskim tijelima, tijelima za odobrenje azila i tijelima za provedbu zakona država članica na vanjskim granicama, uključujući u graničnom morskom području;

ii.	mjera unutar državnog područja u pogledu upravljanja vanjskim granicama i potrebnih pratećih mjera za sigurnost dokumenata, upravljanje identitetom i interoperabilnost nabavljene tehničke opreme;

iii.	svih mjera koje također doprinose sprečavanju i borbi protiv prekograničnog kriminala na vanjskim granicama u vezi s kretanjem osoba, uključujući trgovinu ljudima i krijumčarenje ljudi;

(c)	promicanju razvoja i provedbe zajedničke politike o vizama i drugim dozvolama za kratkotrajni boravak i različitih oblika konzularne suradnje radi osiguranja bolje konzularne pokrivenosti i usklađenih praksi izdavanja viza;

(d)	postavljanju i radu informatičkih sustava, njihove komunikacijske infrastrukture i opreme kojima se podupiru zajednička vizna politika, granični nadzor i nadzor nad granicama na vanjskim granicama te potpuno poštuje pravo kojim se uređuje zaštita osobnih podataka;

(e)	jačanju osviještenosti o situaciji na vanjskim granicama i sposobnost država članica da reagiraju;

(f)	jamčenju učinkovite i jedinstvene primjene pravne stečevine Unije o granicama i vizama, uključujući učinkovito funkcioniranje mehanizma evaluacije i praćenja Schengena;

(g)

jačanju mjera država članica koje doprinose boljoj suradnji među državama članicama koje djeluju u trećim zemljama kad je riječ o tokovima državljana trećih zemalja na državno područje država članica, uključujući sprečavanje i rješavanje nezakonitog useljavanja, kao i suradnji s trećim zemljama u tom smislu uz potpunu usklađenost s ciljevima i načelima politike vanjskog djelovanja i humanitarne politike Unije.

4. Mjere koje se financiraju u okviru ovog Instrumenta provode se uz potpuno poštovanje temeljnih prava i ljudskog dostojanstva. Mjere su posebno usklađene s odredbama Povelje o temeljnim pravima Unije, prava Unije kojim se uređuje zaštita podataka, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR), načelom poštenog postupanja prema državljanima trećih zemalja, pravom na azil i međunarodnom zaštitom, načelom zabrane vraćanja i međunarodnim obvezama Unije i država članica koje proizlaze iz međunarodnih instrumenata kojih su potpisnice, primjerice Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je dopunjena Njujorškim protokolom od 31. siječnja 1967..

Poglavito, kad god je to moguće, posebnu se pozornost pri provođenju mjera države članice pridaje identifikaciji, neposrednoj potpori i upućivanju na službe za zaštitu ranjivih osoba, osobito djece i maloljetnika bez pratnje.

5. Pri provedbi mjera koje su financirane u okviru ovog Instrumenta, a koje su povezane s nadzorom morske granice, države članice pridaju posebnu pozornost svojim obvezama u okviru međunarodnog pomorskog prava kako bi pružile potporu osobama u nevolji. U tom pogledu, oprema i sustavi za koje se prima potpora u okviru Instrumenta mogu se upotrebljavati u rješavanju situacija potrage i spašavanja koje se mogu javiti tijekom operacija nadzora granica na moru, čime se doprinosi osiguranju zaštite i spašavanju života migranata.

6. Instrument također doprinosi financiranju tehničke pomoći na inicijativu država članica i Komisije.

Članak 4.

Prihvatljiva djelovanja

1. U okviru ciljeva iz članka 3. ove Uredbe i s obzirom na ishod političkog dijaloga iz članka 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa iz članka 9. ove Uredbe, ovaj Instrument podupire djelovanja koja se provode u državama članicama ili ih provode države članice, a posebno sljedeće:

(a)	infrastrukture, zgrade i sustavi koji su potrebni na graničnim prijelazima i za nadzor između graničnih prijelaza kako bi se spriječili i rješavali neovlašteni prijelazi granice, nezakonito useljavanje i prekogranični kriminal kao i zajamčili neometani tokovi putovanja;

(b)	oprema za rad, prijevozna sredstva i komunikacijski sustavi potrebni za učinkovit i siguran nadzor granice i otkrivanje osoba;

(c)	informatički i komunikacijski sustavi za učinkovito upravljanje migracijskim tokovima preko granica, uključujući ulaganja u postojeće i buduće sustave;

(d)	infrastrukture, zgrade, komunikacijski i informatički sustavi i operativna oprema koji su potrebni za obradu zahtjeva za vizu i konzularnu suradnju kao i druge mjere čiji je cilj poboljšanje kvalitete usluge za podnositelje zahtjeva za vize;

(e)

osposobljavanje za korištenje opremom i sustavima iz točaka (b), (c) i (d) i promicanje standarda upravljanja kvalitetom i osposobljavanje službenika graničnog nadzora, također prema potrebi u trećim zemljama, za provođenje njihova nadzora, savjetodavnih i kontrolnih zadaća uz poštovanje međunarodnog prava u vezi s ljudskim pravima, uključujući identifikaciju žrtava trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi;

(f)	upućivanje časnika za vezu zaduženih za useljavanje i savjetnika za isprave u treće zemlje te razmjena i upućivanje graničnih službenika među državama članicama ili između države članice i treće zemlje;

(g)

studiji, osposobljavanja, pilot-projekti i ostale mjere kojima se postupno uspostavlja integrirani sustav upravljanja vanjskim granicama iz članka 3. stavka 3., uključujući mjere kojima je cilj poticanje međuagencijske suradnje unutar država članica ili među državama članicama te mjere za interoperabilnost i usklađivanje sustava upravljanja granicama;

(h)	studiji, pilot-projekti i mjere kojima je cilj provođenje preporuka, operativnih standarda i najboljih praksi koje proizlaze iz operativne suradnje među državama članicama i agencijama Unije.

2. U okviru ciljeva iz članka 3. ove Uredbe i s obzirom na ishod političkog dijaloga iz članka 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa iz članka 9. ove Uredbe, ovaj Instrument podupire djelovanja koja se odnose na treće zemlje ili se provode u trećim zemljama, a posebno sljedeće:

(a)	informacijske sustave, alate ili opremu za razmjenu informacija među državama članicama i trećim zemljama;

(b)	djelovanja koje se odnose na operativnu suradnju među državama članicama i trećim zemljama, uključujući zajedničke operacije;

(c)	projekte u trećim zemljama kojima je cilj unapređenje sustava za nadzor za osiguranje suradnje s EUROSUR-om;

(d)	studije, seminare, radionice, konferencije, osposobljavanje, opremu i pilot-projekte za pružanje ad hoc tehničkog i operativnog stručnog znanja trećim zemljama;

(e)	studije, seminare, radionice, konferencije, osposobljavanje, opremu i pilot-projekte kojima se provode posebne preporuke, operativni standardi i primjeri najbolje prakse, koji su rezultat operativne suradnje između država članica i agencija Unije u trećim zemljama.

Komisija i države članice zajedno s Europskom službom za vanjsko djelovanje osiguravaju usklađivanje mjera u trećim zemljama i u vezi s trećim zemljama, kako je određeno u članku 3. stavku 5. Uredbe (EU) br. 514/2014.

3. Djelovanja iz stavka 1. točke (a) nisu prihvatljive na privremenim vanjskim granicama.

4. Djelovanja koja se odnose na privremeno i iznimno ponovno uvođenja nadzora granice na unutarnjim granicama, kao što je utvrđeno Zakonikom o schengenskim granicama, nisu prihvatljive.

5. Djelovanja čiji je jedini cilj ili učinak kontrola dobara nisu prihvatljive.

POGLAVLJE II.

FINANCIJSKI I PROVEDBENI OKVIR

Članak 5.

Ukupna sredstva i provedba

1. Ukupna sredstva za provedbu ovog Instrumenta iznose 2 760 milijuna eura u tekućim cijenama.

2. Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće unutar granica određenih višegodišnjim financijskim okvirom.

3. Ukupna sredstva provode se na sljedeće načine:

(a)	nacionalnim programima u skladu s člancima 9. i 12.;

(b)	operativnom potporom u okviru nacionalnih programa i pod uvjetima iz članka 10.;

(c)	Posebnom tranzitnom shemom u skladu s člankom 11.;

(d)	djelovanjima Unije u skladu s člankom 13.;

(e)	hitnom potporom u skladu s člankom 14.;

(f)	provedbom programa uspostave informatičkih sustava za potporu upravljanju migracijskim tokovima preko vanjskih granica Unije pod uvjetima utvrđenim člankom 15.;

(g)	tehničkom potporom u skladu s člankom 16.

4. Proračun koji je u okviru Instrumenta dodijeljen za djelovanja Unije iz članka 13. ove Uredbe, za hitnu pomoć iz članka 14. ove Uredbe i tehničku pomoć iz članka 16. stavka 1. ove Uredbe izvršava se u okviru izravnog upravljanja u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (27) i, prema potrebi, u okviru neizravnog upravljanja u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Proračun koji je dodijeljen za nacionalne programe iz članka 9., operativnu potporu iz članka 10. i za funkcioniranje Posebne tranzitne sheme iz članka 11. izvršava se u sklopu podijeljenog upravljanja u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Proračun koji je dodijeljen zemljama povezanima s provedbom, primjenom i razvojem schengenske pravne stečevine iz stavka 7. ovog članka izvršava se u sklopu neizravnog upravljanja u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) podtočkom (i). Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Način odnosno načini izvršavanja proračuna za programe za razvoj informatičkih sustava koji se temelje na postojećim i/ili novim informatičkim sustavima utvrđuju se u relevantnom zakonodavnim aktima Unije ako budu doneseni.

5. Ukupna sredstva upotrebljavaju se kako slijedi:

(a)	1 551 milijuna eura za nacionalne programe država članica;

(b)

791 milijun eura za razvoj informatičkih sustava koji se temelje na postojećim i/ili novim informatičkim sustavima koji podupiru upravljanje migracijskim tokovima preko vanjskih granica Unije, pod uvjetom da se donese relevantno zakonodavstvo Unije;

Ako taj iznos nije dodijeljen ili potrošen, Komisija ga delegiranim aktom u skladu s člankom 17. preraspodjeljuje na jednu ili više aktivnosti iz članka 6. stavka 1. točaka (b) i (c) te točke (d) ovog stavka. Taj delegirani akt uključuje procjenu razvoja relevantnih informatičkih sustava iz prve rečenice ovog stavka, uključujući izvršenje proračuna i očekivanih nepotrošenih iznosa. Ova preraspodjela može se obaviti nakon donošenja relevantnih zakonodavnih akata ili prilikom preispitivanja u sredini razdoblja iz članka 8.

(c)	154 milijuna eura za Posebnu tranzitnu shemu;

(d)	264 milijuna eura za mjere Unije, hitnu potporu i tehničku pomoć na inicijativu Komisije, od čega se najmanje 30 % treba upotrijebiti za mjere Unije.

6. Zajedno s ukupnim sredstvima određenim za Uredbu (EU) br. 513/2014, ukupna sredstva koja su na raspolaganju za ovaj Instrument, kako je utvrđeno stavkom 1., predstavljaju financijsku omotnicu namijenjenu Fondu za unutarnju sigurnost i služe kao prioritetni referentni okvir u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 2. prosinca 2013. o suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (28) za Europski parlament i Vijeće u godišnjem proračunskom postupku.

7. Države uključene u provedbu, primjenu i razvoj schengenske pravne stečevine sudjeluju u Instrumentu u skladu s ovom Uredbom.

Sklapaju se sporazumi o financijskim doprinosima tih država Instrumentu te dodatna pravila nužna za takvo sudjelovanje, uključujući odredbe kojima se osigurava zaštita financijskih interesa Unije i nadležnost Europskog revizorskog suda za provođenje revizija.

Financijski doprinosi tih država dodaju se ukupnim sredstvima koja su u skladu sa stavkom 1. dostupna iz proračuna Unije.

Članak 6.

Sredstva za prihvatljive mjere u državama članicama

1. 1 551 milijuna eura bit će dodijeljeno državama članicama na sljedeći način:

(a)	1 276 milijuna eura kao što je naznačenu u Prilogu I.;

(b)	147 milijuna eura na temelju rezultata mehanizma iz članka 7.;

(c)

u okviru preispitivanja u sredini razdoblja iz članka 8. i za razdoblje od proračunske godine 2018. nadalje 128 milijuna eura, ostatak raspoloživih odobrenih sredstava u skladu s ovim člankom ili drugi iznos kao što je utvrđeno stavkom 4. na temelju rezultata analize rizika i revizije u sredini provedbenog razdoblja.

2. Svaka država članica dodjeljuje osnovne iznose za nacionalne programe navedene u Prilogu I. kako slijedi:

(a)	najmanje 10 % za mjere iz članka 9. stavka 2. točke (a);

(b)	najmanje 25 % za mjere iz članka 9. stavka 2. točke (b);

(c)	najmanje 5 % za mjere iz članka 9. stavka 2. točaka (c), (d), (e) i (f).

Ako je nacionalnim programima obuhvaćeno obrazloženje, zašto dodjeljivanje sredstava ispod te razine ne ugrožava postizanje ciljeva, države članice mogu odstupiti od tih najnižih postotaka. Obrazloženje će ocijeniti Komisija u kontekstu odobravanja nacionalnih programa iz članka 9. stavka 2.

3. Države članice osiguravaju EUROSUR-u potrebno financiranje kako bi zajamčile dobro funkcioniranje sustava.

4. Kako bi se na odgovarajući način pristupilo ostvarenju ciljeva utvrđenih ovim Instrumentom u slučaju nepredviđenih ili novih okolnosti i/ili kako bi se osigurala učinkovita provedba financiranja sredstvima raspoloživima u okviru ovog Instrumenta, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 17. da bi prilagodila indikativan iznos utvrđen stavkom 1. točkom (c) ovog članka.

5. Države članice koje pristupe Uniji u razdoblju između 2012. i 2020. ne primaju odobrena sredstva dodijeljena nacionalnim programima u okviru ovog Instrumenta sve dok primaju sredstva iz privremenog instrumenta Unije koji podupire države članice koje ostvaruju pravo na potporu kako bi financirale mjere na novim vanjskim granicama u okviru provedbe schengenske pravne stečevine o granicama i vizama te nadzoru vanjskih granica.

Članak 7.

Sredstva za posebna djelovanja

1. Uz dodijeljena sredstva izračunana u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a), države članice mogu primiti dodatan iznos, pod uvjetom da je kao takav naveden u nacionalnom programu te da se treba upotrebljavati radi ostvarenja posebnih mjera navedenih u Prilogu II.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 17. radi revizije posebnih mjera navedenih u Prilogu II., ako to smatra potrebnim, uključujući u kontekstu preispitivanja u sredini razdoblja. Države članice mogu na temelju novih posebnih mjera i u skladu s raspoloživim sredstvima primiti dodatan iznos kao što je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.

3. Dodatni iznosi u skladu s ovim člankom dodjeljuju se dotičnim državama članicama pojedinačnim odlukama o financiranju kojima se odobravaju ili revidiraju njihovi nacionalni programi u skladu s postupkom utvrđenim člankom 14. Uredbe (EU) br. 514/2014.

Članak 8.

Sredstva u okviru preispitivanja u sredini razdoblja

1. Za dodjelu iznosa utvrđenog u članku 6. stavku 1. točki (c), Komisija do 1. lipnja 2017. uzima u obzir opterećenje država članica pri upravljanju granicama, uključujući aktivnosti traganja i spašavanja do kojih može doći tijekom operacija nadzora granica na moru te izvješća o ocjeni, sastavljena kao dio mehanizma evaluacije i praćenja Schengena, i razine prijetnje na vanjskim granicama za razdoblje 2017. – 2020., i faktore koji su utjecali na sigurnost na vanjskim granicama država članica u razdoblju 2014. – 2016. Gore navedeni iznos raspodjeljuje se na države članice na temelju procjene sljedećih kategorija granica, uzimajući u obzir stavak 6. ovog članka:

(a)	45 % za vanjske morske granice;

(b)	38 % za vanjske kopnene granice;

(c)	17 % za zračne luke.

2. Iznos za vanjske morske i kopnene granice izračunava se tako da se duljina dijelova vanjske granice pomnoži s razinom prijetnje (minimalna, uobičajena, umjerena, visoka) za svaki dio granice, kako slijedi:

(a)	koeficijent 0,5 za minimalnu prijetnju;

(b)	koeficijent 1 za uobičajenu prijetnju;

(c)	koeficijent 3 za umjerenu prijetnju;

(d)	koeficijent 5 za visoku prijetnju.

3. Za zračne luke dodjela se računa za svaku državu članicu na sljedeći način:

(a)	50 % na temelju broja osoba koje prelaze vanjske granice;

(b)	50 % na temelju broja državljana trećih zemalja kojima je odbijen ulazak na vanjskoj granici.

4. U skladu s izvješćem o analizi rizika agencije Frontex i u savjetovanju s agencijom Frontex, a po potrebi i s ostalim relevantnim agencijama Unije, Komisija uvodi razine prijetnji za svaki dio vanjske granice država članica za razdoblje 2017 – 2020. Razine prijetnji temelji se na sljedećim čimbenicima:

(a)	opterećenosti upravljanja granicama na vanjskim granicama;

(b)	čimbenicima koji su utjecali na sigurnost na vanjskim granicama država članica u razdoblju 2014. – 2016.;

(c)	promjenama politika Unije, primjerice vizne politike;

(d)	mogućim budućim trendovima u migracijskim tokovima i rizicima nezakonitih radnji povezanih s nezakonitim prijelazom osoba na vanjskim granicama i;

(e)	mogućem političkom, gospodarskom i socijalnom razvoju u trećim zemljama, a osobito u susjednim zemljama.

Prije izdavanja svog izvješća kojim se utvrđuju razine prijetnji Komisija razmjenjuje stajališta s državama članicama.

5. U svrhu raspodjele sredstava u skladu sa stavkom 1.:

(a)	granična linija između područja iz članka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 866/2004 (29), no ne i morska granica sjeverno od te linije, uzima se u obzir premda ona ne čini vanjsku kopnenu granicu sve dok se primjenjuju odredbe članka 1. Protokola br. 10 o Cipru uz Akt o pristupanju iz 2003.;

(b)

pojam „vanjske morske granice” znači vanjsku granicu teritorijalnog mora država članica kao što je utvrđeno člancima 4. do 16. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora. No u slučajevima kad su redovito potrebne operacije velikih razmjera kako bi se spriječio neovlašteni prijelaz granice, pojam znači vanjsku granicu područja s visokom razinom prijetnje. Ta vanjska granica se utvrđuje uzimanjem u obzir relevantnih podataka o tim operacijama u razdoblju od 2014. do 2016. koje osiguravaju dotične države članice.

6. Nadalje, nakon poziva Komisije do 1. lipnja 2017. državama članicama mogu se dodijeliti dodatna sredstva ako su ona kao takva navedena u programu te se trebaju koristiti radi ostvarivanja posebnih djelovanja koja treba utvrditi s obzirom na prioritete koje Unija u tom trenutku ima.

7. Dodatni iznosi u skladu s ovim člankom dodjeljuju se dotičnim državama članicama pojedinačnim odlukama o financiranju kojima se odobravaju ili revidiraju njihovi nacionalni programi u skladu s postupkom utvrđenim člankom 14. Uredbe (EU) br. 514/2014.

Članak 9.

Nacionalni programi

1. Nacionalni program koji treba pripremiti, uzimajući u obzir ishod političkog dijaloga iz članka 13. Uredbe (EU) br. 514/2014. u okviru Instrumenta i nacionalni program koji treba pripremiti u okviru Uredbe (EU) br. 513/2014, predlažu se Komisiji kao jedinstveni nacionalni program za Fond u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 514/2014.

2. U sklopu nacionalnih programa, koje Komisija treba ispitati i odobriti na temelju članka 14. Uredbe (EU) br. 514/2014, države članice, u okviru ciljeva iz članka 3. ove Uredbe i uzimajući u obzir ishod političkog dijaloga iz članka 13. Uredbe (EU) br. 514/2014, posebno nastoje ostvariti sljedeće ciljeve Unije:

(a)	razvoj EUROSUR-a u skladu s pravom i smjernicama Unije;

(b)

podupiranje i proširivanje postojećih kapaciteta na nacionalnoj razini u viznoj politici i u području upravljanja vanjskim granicama kao i podupiranje i proširivanje mjera unutar područja slobodnog kretanja u vezi s upravljanjem vanjskim granicama, uzimajući u obzir posebice novu tehnologiju, razvoj i/ili standarde u vezi s upravljanjem migracijskim tokovima;

(c)

podupiranje daljnjeg razvoja u području upravljanja migracijskim tokovima posredstvom konzularnih i drugih službi država članica u trećim zemljama, uključujući uspostavljanje mehanizama konzularne suradnje, s ciljem olakšavanja zakonitog putovanja u skladu s pravom Unije ili pravom predmetne države članice i sprečavanja nezakonitog useljavanja u Uniju;

(d)	jačanje integriranog upravljanja granicama testiranjem i uvođenjem novih alata, interoperabilnih sustava i metoda rada kojima je cilj unaprijediti razmjenu informacija u dotičnoj državi članici ili poboljšati suradnju među agencijama;

(e)	razvoj projekata s ciljem osiguravanja jedinstvene i visoke razine nadzora vanjske granice u skladu sa zajedničkim standardima Unije i s ciljem bolje interoperabilnosti sustava upravljanja granicama među državama članicama;

(f)	podupiranje mjera nakon savjetovanja s agencijom Frontex u cilju promicanja daljnjeg usklađivanja upravljanja granicama, a osobito tehnoloških mogućnosti, u skladu sa zajedničkim standardima Unije.

(g)	osiguravanje ispravne i jedinstvene primjene pravne stečevine Unije u području nadzora granica i viza kao odgovor na nedostatke utvrđene na razini Unije, o kojima svjedoče rezultati u okviru mehanizma evaluacije i praćenja Schengena;

(h)	izgradnja kapaciteta radi suočavanja s nadolazećim izazovima, uključujući sadašnje i buduće prijetnje i pritiske na vanjskim granicama, uzimajući u obzir posebno analize rizika koje su provele relevantne agencije Unije.

3. Radi ostvarivanja ciljeva iz stavka 2. države članice mogu u okviru svojih nacionalnih programa poduprijeti mjere koje se provode u trećim zemljama ili se odnose na njih, uključujući putem razmjene informacija i operativne suradnje.

4. Komisija se savjetuje s agencijom Frontex o nacrtima nacionalnih programa, posebno o aktivnostima koje se financiraju u okviru operativne potpore, koje podnose države članice kako bi se omogućilo dopunjavanje između zadaća agencije Frontex i odgovornosti država članica za nadzor i zaštitu vanjskih granica te kako bi se osigurala dosljednost i spriječila troškovna neučinkovitost.

Članak 10.

Operativna potpora u okviru nacionalnih programa država članica

1. Država članica može iskoristiti do 40 % iznosa koji je u okviru Instrumenta dodijeljen njezinom nacionalnom programu za financiranje operativne potpore javnim tijelima nadležnim za dovršenje zadataka i usluga koji su sastavni dio javnih usluga Unije.

2. Operativna potpora pruža se ako dotična država članica ispunjava sljedeće uvjete:

(a)	poštovanje pravne stečevine Unije o granicama i vizama;

(b)	sukladnost s ciljevima nacionalnog programa;

(c)	sukladnost sa zajedničkim standardima Unije kako bi se poboljšalo usklađivanje između država članica i spriječilo udvostručavanje, rascjepkanost i troškovna neučinkovitost u području nadzora granica.

3. S tim ciljem Komisija prije odobravanja nacionalnog programa procjenjuje početno stanje u državama članicama koje su iskazale namjeru da zatraže operativnu potporu, uzimajući u obzir, po potrebi, izvješća o evaluaciji Schengena.

Zaključci Komisije podliježu razmjeni stajališta s dotičnom državom članicom.

Nakon razmjene stajališta Komisija svoje prihvaćanje proračunske potpore u okviru nacionalnog programa određene države članice može uvjetovati planiranjem i provedbom određenoga broja djelovanja kojima je cilj osigurati potpuno ispunjavanje uvjeta utvrđenih stavkom 2. do trenutka pružanja proračunske potpore.

4. Operativna potpora usmjerena je na posebne zadatke i/ili usluge te na ciljeve utvrđene Prilogom III. Ona obuhvaća potpunu naknadu rashoda nastalih pri provedbi zadataka i/ili usluga definiranih nacionalnim programom, u okviru financijskih ograničenja određenih programom i gornje granice troškova utvrđene stavkom 1.

5. Operativna potpora podliježe nadzoru i razmjeni informacija između Komisije i dotične države članice u vezi s temeljnim stanjem u toj državi članici, ciljevima koje treba ostvariti i pokazateljima napretka.

6. Provedbenim aktima Komisija utvrđuje postupke izvještavanja o primjeni ove odredbe kao i ostale praktične dogovore koje države članice i Komisija trebaju ostvariti radi usklađivanja s ovim člankom. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 18. stavka 2.

Članak 11.

Operativna potpora za Posebnu tranzitnu shemu

1. Instrument pruža potporu za pokrivanje propuštenih naknada za tranzitne vize i dodatnih troškova nastalih pri provedbi Dokumenta o pojednostavljenom tranzitu (FTD) i Dokumenta o pojednostavljenom željezničkom tranzitu (FRTD) u skladu s Uredbom (EZ) br. 693/2003 i Uredbom (EZ) br. 694/2003.

2. Sredstva koja su na temelju stavka 1. dodijeljena Litvi ne premašuju 154 milijuna eura za razdoblje od 2014. do 2020. i stavljaju se na raspolaganje u vidu dodatne posebne operativne potpore Litvi.

3. Za potrebe stavka 1. dodatni troškovi znače troškovi koji izravno proizlaze iz posebnih zahtjeva provedbe Posebne tranzitne sheme i koji ne nastaju kao rezultat izdavanja viza u svrhu tranzita ili ostale svrhe.

Za financiranje su prihvatljive sljedeće vrste dodatnih troškova:

(a)	ulaganje u infrastrukturu;

(b)	osposobljavanje osoblja koje provodi Posebnu tranzitnu shemu;

(c)	dodatni operativni troškovi, uključujući plaće osoblja kojem je posebno povjerena zadaća provedbe Posebne tranzitne sheme.

4. Propuštene naknade iz stavka 1. ovog članka izračunavaju se, u sklopu financijskog okvira određenog u stavku 2. ovog članka, na temelju visine naknade za vizu i oslobođenja od takvih naknada utvrđenih Sporazumom između Europske zajednice i Ruske Federacije o olakšavanju viznog režima za građane Europske unije i Ruske Federacije (30).

5. Komisija i Litva preispituju primjenu ovog članka u slučaju promjena koje utječu na postojanje i/ili funkcioniranje Posebne tranzitne sheme.

6. Provedbenim aktima Komisija utvrđuje postupke izvještavanja o primjeni ove odredbe kao i svaki financijski ili drugi praktični dogovor koji trebaju ostvariti Litva i Komisija radi usklađivanja s ovim člankom. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 18. stavka 2.

7. Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje Posebne tranzitne sheme, Komisija može uvesti dogovore o posebnim privremenim plaćanjima koji odstupaju od odredbi Uredbe (EU) br. 514/2014.

Članak 12.

Planiranje u skladu s rezultatima evaluacije Schengena i mehanizma praćenja

Nakon izvješća o evaluaciji Schengena, usvojenog u skladu s Uredbom (EU) br. 1053/2013, dotična država članica ispituje, zajedno s Komisijom i agencijom Frontex, kako reagirati na zaključke, uključujući sve nedostatke, i provodi preporuke u okviru svog nacionalnog programa.

Prema potrebi, država članica revidira svoj nacionalni program u skladu s člankom 14. stavkom 9. Uredbe (EZ) br. 514/2014 kako bi uzela u obzir zaključke i preporuke.

Financiranje popravnih djelovanja je prioritet. U dijalogu s Komisijom i agencijom Frontex dotična država članica preraspodjeljuje sredstva unutar svog programa te također ona sredstva namijenjena operativnoj potpori i/ili uvodi ili mijenja djelovanja s ciljem uklanjanja nedostataka u skladu sa zaključcima i preporukama izvješća o evaluaciji Schengena.

Članak 13.

Djelovanja Unije

1. Na inicijativu Komisije ovaj Instrument može služiti za financiranje transnacionalnih djelovanja ili djelovanja od posebnog interesa za Uniju („djelovanja Unije”) u vezi s općim, specifičnim i operativnim ciljevima navedenima u članku 3.

2. Kako bi ostvarile pravo na financiranje, djelovanja Unije moraju osobito težiti ostvarenju sljedećih ciljeva:

(a)

podupiranju pripremnih, nadzornih, administrativnih i tehničkih aktivnosti potrebnih za provedbu politike u vezi s vanjskim granicama i vizne politike, uključujući jačanje upravljanja schengenskim prostorom putem razvoja i provedbe mehanizma evaluacije uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1053/2013 za provjeru primjene schengenske pravne stečevine i Zakonika o schengenskim granicama, posebno putne troškove za stručnjake Komisije i država članica koji sudjeluju u obilascima na licu mjesta;

(b)	unapređenju znanja i razumijevanja stanja koje prevladava u državama članicama i trećim zemljama pomoću analize, evaluacije i pomnog praćenja politika;

(c)	podržavanju razvoja statističkih alata, uključujući zajedničke statističke alate, metode te zajedničke pokazatelje;

(d)	podupiranju i nadzora provedbe prava Unije i ciljeva politike Unije u državama članicama i ocjenjivanju njihove učinkovitosti i učinka, također u pogledu poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u mjeri u kojoj se odnosi na područje primjene ovog Instrumenta;

(e)	promicanju umrežavanja, uzajamnog učenja, utvrđivanja i širenja najbolje prakse i inovativnih pristupa među različitim zainteresiranim stranama na europskoj razini;

(f)	promicanju projekata čiji je cilj usklađivanje i interoperabilnost mjera u vezi s upravljanjem granicama u skladu sa zajedničkim standardima Unije u cilju razvoja integriranog europskog sustava upravljanja europskim granicama;

(g)	podizanju svijesti o politikama i ciljevima Unije među zainteresiranim stranama i širom javnosti, uključujući institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije;

(h)	povećavanju kapaciteta europskih mreža radi procjene, promicanja, podupiranja i daljnjeg razvijanja politika i ciljeva Unije;

i.	podupiranju, a osobito inovativnih projekata za razvoj novih metoda i/ili tehnologija s potencijalom za prijenos na ostale države članice, osobito projekata čiji je cilj testiranje i potvrđivanje istraživačkih projekata;

(j)	podupiranju djelovanja koja se odnose na treće zemlje ili se u njima provode kao što je navedeno u članku 4. stavku 2.

3. Djelovanja Unije provode se u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 514/2014.

Članak 14.

Hitna pomoć

1. Instrument pruža financijsku pomoć za rješavanje hitnih i posebnih potreba u hitnim situacijama kao što je definirano člankom 2. točkom (f).

2. Hitna pomoć provodi se u skladu s člancima 6. i 7. Uredbe (EU) br. 514/2014.

Članak 15.

Uspostavljanje programa za razvoj informatičkih sustava

Program razvoja informatičkih sustava na temelju postojećih ili novih informatičkih sustava treba se provoditi ako se donese zakonodavnim aktima Unije kojim se definiraju ti informatički sustavi i njihova komunikacijska infrastruktura, posebno s ciljem poboljšanja upravljanja i nadzora putničkih tokova na vanjskim granicama pojačavanjem nadzora i istodobnim ubrzavanjem prijelaza granice redovitim putnicima. Po potrebi se traže sinergije s postojećim informatičkim sustavima kako bi se izbjegao dvostruki trošak.

Raspodjela iznosa iz članka 5. stavka 5. točke (b) navodi se ili u odgovarajućim zakonodavnim aktima Unije ili, nakon donošenja tih zakonodavnih akata, delegiranim aktom u skladu s člankom 17.

Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u razvoju tih informatičkih sustava barem jednom godišnje i kad god je to potrebno.

Članak 16.

Tehnička pomoć

1. Na inicijativu i/ili u ime Komisije Instrument može Fondu doprinijeti s do 1,7 milijuna eura godišnje za tehničku pomoć u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 514/2014.

2. Na inicijativu države članice Instrumentom se mogu financirati aktivnosti tehničke pomoći u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) br. 514/2014. Iznos koji je namijenjen za tehničku pomoć za razdoblje 2014. – 2020. ne premašuje 5 % od ukupnog iznosa dodijeljenog državi članici plus 500 000 eura.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 17.

Izvršavanje ovlasti

1. Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji podložno uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2. Ovlasti za usvajanje delegiranih akata iz članka 5. stavka 5. točke (b), članka 6. stavka 4., članka 7. stavka 2. i članka 15. dodjeljuju se Komisiji na razdoblje od sedam godina od 21. svibnja 2014. Komisija sastavlja izvješće u vezi s delegiranjem ovlasti najkasnije devet mjeseci od završetka sedmogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblje od tri godine, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja sedmogodišnjeg razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu bilo kada opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 5. točke (b), članka 6. stavka 4., članka 7. stavka 2. i članka 15. ove Uredbe. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 5. točke (b), članka 6. stavka 4., članka 7. stavka 2. i članka 15. stupa na snagu samo ako se tomu ne protive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po obavještavanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne namjeravaju protiviti. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 18.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže zajednički Odbor za fond za azil, migracije, integraciju i unutarnju sigurnost koji je osnovan člankom 59. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 514/2014.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 19.

Primjena Uredbe (EU) br. 514/2014

Odredbe Uredbe (EU) br. 514/2014 primjenjuju se na ovaj Instrument.

Članak 20.

Stavljanje izvan snage

Odluka br. 574/2007/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Članak 21.

Prijelazne odredbe

1. Ova Uredba ne utječe na nastavak ili izmjenu, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje, projekata i godišnjih programa sve do njihova zaključenja, ili financijske pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Odluke br. 574/2007 EZ ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013.

2. Pri donošenju odluka o sufinanciranju u okviru Instrumenta, Komisija u obzir uzima mjere usvojene na temelju Odluke br. 574/2007/EZ prije 20. svibnja 2014. koje imaju financijske posljedice tijekom razdoblja obuhvaćenog sufinanciranjem.

3. Iznosi dodijeljeni za sufinanciranje, koje je u razdoblju između 1. siječnja 2011. i 31. prosinca 2014. odobrila Komisija, a za koje joj dokumenti potrebni za zaključenje djelovanja nisu podneseni prije isteka roka za podnošenje završnog izvješća, Komisija automatski opoziva do 31. prosinca 2017., što dovodi do povrata neopravdano isplaćenih iznosa.

4. Iznosi povezani s djelovanjima koja su suspendirana zbog sudskog postupka ili upravnih žalbi koje imaju suspenzivni učinak neće se uzimati u obzir pri izračunu automatski opozvanog iznosa.

5. Države članice do 30. lipnja 2015. Komisiji dostavljaju izvješće o evaluaciji rezultata i učinka djelovanja sufinanciranih u okviru Odluke br. 574/2007/EZ za razdoblje od 2011. do 2013.

6. Komisija do 31. prosinca 2015. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija izvješće o naknadnoj evaluaciji u okviru Odluke br. 574/2007/EZ za razdoblje od 2011. do 2013.

Članak 22.

Preispitivanje

Na temelju prijedloga Komisije, Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 30. lipnja 2020.

Članak 23.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u 16. travnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) SL C 299, 4.10.2012., str. 108.

(2) SL C 277, 13.9.2012., str. 23.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 13. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. travnja 2014.

(4) Uredba (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Instrumenta za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala te upravljanja krizama i o stavljanju izvan snage odluke Vijeća 2007/125/PUP (vidjeti str. 93. ovog Službenog lista).

(5) Uredba (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o utvrđivanju općih odredaba o Fondu za azil i migracije te integraciju i o Instrumentu za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala te upravljanja krizama (Vidjeti str. 112 ovog Službenog lista).

(6) Odluka br. 574/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o osnivanju Fonda za vanjske granice za razdoblje 2007. – 2013. u okviru Općeg programa „Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima” (SL L 144, 6.6.2007., str. 22.).

(7) Uredba Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 26. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (SL L 349, 25.11.2004., str. 1.).

(8) Uredba (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (SL L 304, 22.11.2011., str. 1.).

(9) Uredba Vijeća (EZ) br. 693/2003 od 14. travnja 2003. o uspostavi posebnog Dokumenta o pojednostavljenom tranzitu (FTD), Dokumenta o pojednostavljenom željezničkom tranzitu (FRTD), izmjeni Zajedničkih konzularnih uputa, te Zajedničkog priručnika (SL L 99, 17.4.2003., str. 8.).

(10) Uredba Vijeća (EZ) br. 694/2003 od 14. travnja 2003. o jedinstvenim obrascima za Dokument o pojednostavljenom tranzitu (FTD) i dokument o pojednostavljenom željezničkom tranzitu (FRTD), kako je određeno Uredbom (EZ) br. 693/2003 (SL L 99, 17.4.2003., str. 15.).

(11) Uredba (EU) br. 1052/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o uspostavi Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR) (SL L 295, 6.11.2013., str. 11.).

(12) Uredba Vijeća (EU) br. 1053/2013 od 7. listopada 2013. o uspostavi mehanizma evaluacije i praćenja za provjeru primjene schengenske pravne stečevine i stavljanju izvan snage Odluke Izvršnog odbora od 16. rujna 1998. o uspostavi Stalnog odbora za ocjenu i provedbu Schengena (SL L 295, 6.11.2013., str. 27.).

(13) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(14) SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(15) Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.).

(16) SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(17) Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

(18) SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

(19) Odluka Vijeća 2011/350/EU od 7. ožujka 2011. o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

(20) Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).

(21) Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u nekim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).

(22) Uredba Vijeća (EU,Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(23) Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 105, 13.4.2006., str. 1.).

(24) Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009., str. 1.).

(25) Uredba (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (SL L 218, 13.8.2008., str. 60).

(26) Uredba (EZ) br. 1931/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila za pogranični promet na vanjskim kopnenim granicama država članica i o izmjeni odredbi Schengenske konvencije (SL L 405, 30.12.2006., str. 1.).

(27) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(28) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(29) Uredba Vijeća (EZ) br. 866/2004 od 29. travnja 2004. o režimu prema članku 2. Protokola br. 10 uz Akt o pristupanju (SL L 161, 30.4.2004., str. 128.).

(30) SL L 129. 17.5.2007., str. 27.

PRILOG I.

Iznosi koji čine osnovu za nacionalne programe država članica (u EUR)

Država članica/pridružena država	Najmanji iznos	Fiksni dio dodijeljen na temelju prosjeka 2010. –2012.	% 2010. – 2012. s Hrvatskom	UKUPNO
AT	5 000 000	9 162 727	0,828 %	14 162 727
BE	5 000 000	12 519 321	1,131 %	17 519 321
BG	5 000 000	35 366 130	3,196 %	40 366 130
CH	5 000 000	13 920 284	1,258 %	18 920 284
CY	15 000 000	19 507 030	1,763 %	34 507 030
CZ	5 000 000	9 381 484	0,848 %	14 381 484
DE	5 000 000	46 753 437	4,225 %	51 753 437
DK	5 000 000	5 322 133	0,481 %	10 322 133
EE	5 000 000	16 781 752	1,516 %	21 781 752
ES	5 000 000	190 366 875	17,201 %	195 366 875
FI	5 000 000	31 934 528	2,886 %	36 934 528
FR	5 000 000	79 999 342	7,229 %	84 999 342
GR	5 000 000	161 814 388	14,621 %	166 814 388
HR	4 285 714	31 324 057	2,830 %	35 609 771
HU	5 000 000	35 829 197	3,237 %	40 829 197
IE
IS	5 000 000	326 980	0,030 %	5 326 980
IT	5 000 000	151 306 897	13,672 %	156 306 897
LI	5 000 000	0	0,000 %	5 000 000
LT	5 000 000	19 704 873	1,780 %	24 704 873
LU	5 000 000	400 129	0,036 %	5 400 129
LV	5 000 000	10 521 704	0,951 %	15 521 704
MT	15 000 000	38 098 597	3,442 %	53 098 597
NL	5 000 000	25 609 543	2,314 %	30 609 543
NO	5 000 000	9 317 819	0,842 %	14 317 819
PL	5 000 000	44 113 133	3,986 %	49 113 133
PT	5 000 000	13 900 023	1,256 %	18 900 023
RO	5 000 000	56 151 568	5,074 %	61 151 568
SE	5 000 000	6 518 706	0,589 %	11 518 706
SI	5 000 000	25 669 103	2,319 %	30 669 103
SK	5 000 000	5 092 525	0,460 %	10 092 525
UK
UKUPNO	169 285 714	1 106 714 286	100,00 %	1 276 000 000

PRILOG II.

Popis određenih djelovanja

1.	Uspostava mehanizama konzularne suradnje između barem dviju država članica koji dovode do ekonomija razmjera u pogledu obrade zahtjeva i izdavanja viza u konzulatima u skladu s načelima suradnje utvrđenim u Zakoniku o vizama, uključujući zajedničke centre za pribavljanje viza.

2.	Nabava prijevoznih sredstava i opreme za rad za koje se uvođenje tijekom zajedničkih operacija agencije Frontex smatra neophodnim i koje se stavlja na raspolaganje agenciji Frontex u skladu s člankom 7. stavkom 5. drugim i trećim podstavcima Uredbe (EZ) br. 2007/2004.

PRILOG III.

Ciljevi operativne potpore unutar nacionalnih programa

Cilj 1.: promicanje razvoja i provedbe politika kojima se, pri prelasku unutarnjih granica, osigurava odsutnost svakog pregleda osoba, bez obzira na njihovo državljanstvo, provođenje kontrola osoba i učinkovito praćenje prijelaza vanjskih granica

—	operacije,

—	troškovi osoblja, uključujući za osposobljavanje,

—	troškovi servisiranja, kao što su održavanje i popravci,

—	unapređenje/zamjena opreme sigurnih prostora i/ili renoviranje,

—	nekretnine (amortizacija, renoviranje).

Cilj 2.: promicanje razvoja i provedbe zajedničke politike o vizama i drugim dozvolama za kratkotrajni boravak, uključujući konzularnu suradnju

—	operacije,

—	troškovi osoblja, uključujući za osposobljavanje,

—	troškovi servisiranja, održavanje i popravci,

—	unapređenje/zamjena opreme sigurnih prostora i/ili renoviranje,

—	nekretnine (amortizacija, renoviranje).

Cilj 3.: uspostava i upotreba sigurnih informatičkih sustava, njihove komunikacijske infrastrukture i opreme koje podupiru upravljanje migracijskim tokovima, uključujući nadzor, diljem vanjskih granica Unije

—	operativno upravljanje sustavima SIS, VIS i novim sustavima koje tek treba uspostaviti,

—	troškovi osoblja, uključujući za osposobljavanje,

—	troškovi servisiranja, kao što su održavanje i popravci,

—	komunikacijska infrastruktura i sigurnost kao i pitanja povezana sa zaštitom podataka,

—	unapređenje/zamjena opreme sigurnih prostora i/ili renoviranje,

—	najam sigurnih prostorija i/ili renoviranje.

PRILOG IV.

Popis zajedničkih pokazatelja za mjerenje posebnih ciljeva

(a)

podupiranje zajedničke vizne politike radi olakšavanja zakonitog putovanja, osiguravanja jednakog ophođenja prema državljanima trećih zemalja i suzbijanja nezakonitog useljavanja

broj aktivnosti konzularne suradnje razvijenih uz pomoć Instrumenta

U svrhu godišnjih provedbenih izvješća taj se pokazatelj nadalje dijeli na sljedeće potkategorije u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 514/2014:

—	zajedničko korištenje prostora,

—	zajedničke centre za podnošenje zahtjeva,

—	zastupanje,

—

ostalo.

ii.	broj osposobljenog osoblja i tečajeva osposobljavanja za aspekte povezane sa zajedničkom viznom politikom uz pomoć Instrumenta

iii.

broj specijaliziranih radnih mjesta u trećim zemljama koje podupire Instrument

Za potrebe godišnjih provedbenih izvješća taj se pokazatelj nadalje dijeli na sljedeće potkategorije u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 514/2014:

—	časnici za vezu zaduženi za useljavanje,

—

ostali.

iv.	postotak i broj konzulata od ukupnog broja konzulata, koji su osnovani ili izgrađeni uz pomoć Instrumenta

(b)

podupiranje upravljanja granicama, koje među ostalim uključuje razmjenu informacija među državama članicama te između država članica i agencije Frontex, kako bi se osigurala visoka razina zaštite vanjskih granica, između ostalog rješavanjem problema nezakonitog useljavanja, s jedne strane, i neometan prijelaz vanjskih granica u skladu sa schengenskom pravnom stečevinom, s druge strane

i.	broj osposobljenog osoblja i tečajeva osposobljavanja u aspektima u vezi s upravljanjem granicama uz pomoć Fonda

ii.

broj infrastrukturnih objekata za nadzor granice (za kontrole i nadzor) i sredstava razvijenih ili unaprijeđenih uz pomoć Instrumenta

Za potrebe godišnjih provedbenih izvješća taj se pokazatelj nadalje dijeli na sljedeće potkategorije u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 514/2014:

—	infrastruktura,

—	flota (zračne, kopnene, morske granice),

—

oprema,

—

ostalo.

iii.	broj graničnih prijelaza na vanjskim granicama kroz kontrolna vrata ABC koji su, od ukupnog broja graničnih prijelaza, primili potporu iz Instrumenta

iv.

broj infrastrukturnih objekata za nadzor nacionalne granice uspostavljenih/unapređivanih u okviru EUROSUR-a

Za potrebe godišnjih provedbenih izvješća taj se pokazatelj nadalje dijeli na sljedeće potkategorije u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 514/2014:

—	nacionalni koordinacijski centri,

—	regionalni koordinacijski centri,

—	lokalni koordinacijski centri,

—	druge vrste koordinacijskih centara.

broj incidenata koje su države članice prijavile Europskoj slici stanja

U svrhu godišnjih provedbenih izvješća taj se pokazatelj nadalje dijeli na sljedeće potkategorije u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 514/2014:

—	nezakonito useljavanje, uključujući slučajeve rizične za život migranata,

—	prekogranični kriminal,

—	krizna stanja.

20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/168

UREDBA (EU) br. 516/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju, o izmjeni Odluke Vijeća 2008/381/EZ i o stavljanju izvan snage odluka br. 573/2007/EZ i br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Odluke Vijeća 2007/435/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 78. stavak 2. te članak 79. stavke 2. i 4.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Cilj Unije da stvori područje slobode, sigurnosti i pravde trebao bi biti ostvaren, između ostalog, putem zajedničkih mjera za oblikovanje politike o azilu i useljavanju koja se temelji na solidarnosti među državama članicama i koja je pravedna prema trećim zemljama i njihovim državljanima. Europsko vijeće je 2. prosinca 2009. prepoznalo potrebu da bi financijska sredstva u Uniji trebala postati sve fleksibilnija i koherentnija, kako u smislu područja primjene tako i u smislu primjenjivosti, da bi se time podržalo razvijanje politike u području azila i migracija.

(2)

Kako bi se doprinijelo razvoju zajedničke politike Unije o azilu i useljavanju i jačanju područja slobode, sigurnosti i pravde s obzirom na primjenu načela solidarnosti i dijeljenja odgovornosti između država članica te suradnje s trećim zemljama, ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti Fond za azil, migracije i integraciju („Fond”).

(3)	Fond bi trebao odražavati potrebu za povećanom fleksibilnošću i pojednostavljenjem, istodobno poštujući zahtjeve u pogledu predvidljivosti te istodobno osiguravati pravednu i transparentnu raspodjelu sredstava kako bi se postigli opći i posebni ciljevi utvrđeni u ovoj Uredbi.

(4)	Djelotvornost mjera i kvaliteta potrošnje vodeća su načela pri provedbi Fonda. Nadalje, Fond bi također trebao biti proveden na najdjelotvorniji mogući način i na način koji je najprihvatljiviji za korisnike.

(5)

Nova struktura financiranja u području unutarnjih poslova koja se sastoji od dva stupa, trebala bi doprinijeti pojednostavljenju, racionalizaciji, učvršćivanju i transparentnosti financiranja u tom području. Trebalo bi težiti sinergijama, usklađenosti i komplementarnosti među različitim fondovima i programima, uključujući s ciljem dodjele financijskih sredstava zajedničkim ciljevima. Svako preklapanje različitih instrumenata za financiranje trebalo bi, međutim, izbjegavati.

(6)

Fondom bi se trebao stvoriti fleksibilan okvir koji državama članicama omogućava primanje financijskih sredstava u okviru njihovih nacionalnih programa kako bi se poduprla područja politike u okviru ovog Fonda u skladu s njihovom specifičnom situacijom i potrebama te u svjetlu općih i posebnih ciljeva Fonda, a za koje bi financijska potpora bila najdjelotvornija i najprikladnija.

(7)

Fond bi trebao izražavati solidarnost putem financijske pomoći državama članicama. To bi trebalo ojačati djelotvorno upravljanje migracijskim tokovima u Uniji u područjima u kojima Unija pruža najveću dodanu vrijednost, posebno podjelom odgovornosti između država članica te podjelom odgovornosti i jačanjem suradnje s trećim zemljama.

(8)

Kako bi doprinijele ostvarivanju općeg cilja ovog Fonda, države članice trebale bi osigurati da njihovi nacionalni programi obuhvaćaju djelovanja koja su usmjerena na ostvarivanje posebnih ciljeva ove Uredbe te da raspodjela sredstava prema ciljevima bude takva da osigurava da je ciljeve moguće ostvariti. Ako država članica iznimno želi odstupiti od minimalnih postotaka utvrđenih u ovoj Uredbi, ta država članica trebala bi u okviru svog nacionalnog programa navesti detaljno obrazloženje.

(9)

Kako bi se osigurala ujednačena i visokokvalitetna politika azila i primijenili viši standardi međunarodne zaštite, Fond bi trebao doprinijeti djelotvornom funkcioniranju Zajedničkog europskog sustava azila koji obuhvaća mjere u vezi s politikom, zakonodavstvom i izgradnjom sposobnosti uz djelovanje u suradnji s drugim državama članicama, agencijama Unije i trećim zemljama.

(10)

Primjereno je poduprijeti i poboljšati napore država članica da bi se potpuno i propisno primijenila pravna stečevina Unije u području azila, posebno da bi se osigurali odgovarajući uvjeti za prihvat raseljenih osoba, podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i korisnika međunarodne zaštite, kako bi se osiguralo ispravno određivanje statusa, u skladu s Direktivom 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4), kako bi se primjenjivali pravedni i djelotvorni postupci azila te promicala dobra praksa u području azila u svrhu zaštite prava osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita te kako bi se omogućilo da sustavi azila u državama članicama djelotvorno funkcioniraju.

(11)	Fond bi također trebao pružiti odgovarajuću potporu zajedničkim naporima država članica pri utvrđivanju, razmjeni i promicanju najbolje prakse te uspostavi djelotvornih struktura suradnje kako bi se unaprijedila kvaliteta donošenja odluka u okviru Zajedničkog europskog sustava azila.

(12)

Ovaj Fond trebao bi dopuniti i ojačati aktivnosti Europskog potpornog ureda za azil (EASO) uspostavljenog Uredbom (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5) s ciljem koordiniranja praktične suradnje između država članica u području azilom, podržavajući države članice čiji su sustavi azila pod posebnim pritiskom i doprinoseći provedbi Zajedničkog europskog sustava azila. Komisija može iskoristiti mogućnost koju nudi Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6) kako bi EASO-u povjerila provedbu posebnih i ad hoc zadaća, poput koordinacije djelovanja država članica u vezi s preseljenjem u skladu s Uredbom o EASO-u (EU) br. 439/2010.

(13)	Fond bi trebao podupirati napore Unije i država članica koji se odnose na jačanje kapaciteta država članica za razvoj, praćenje i provedbu evaluacije politika o azilu s obzirom na njihove obveze prema postojećem pravu Unije.

(14)

Fond bi trebao podupirati nastojanja država članica da se na njihovu državnom području osigura međunarodna zaštita i trajno rješenje za izbjeglice i raseljene osobe koje prema odluci Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) ostvaruju pravo na preseljenje, kao što su mjere za procjenu potrebe za preseljenjem i premještajem dotičnih osoba na njihova državna područja kako bi im se osigurao siguran pravni status i promicala njihova djelotvorna integracija.

(15)	Fond bi trebao pružati potporu novim konceptima za pristup postupcima azila, na sigurniji način, a posebno usmjeravanjem na glavne tranzitne zemlje, poput programa zaštite određenih skupina ili određenih postupaka provjere zahtjeva za azil.

(16)	Fondom bi se u skladu s njegovom prirodom trebala moći pružiti potpora dobrovoljnim aktivnostima podjele opterećenja o kojima su se države članice usuglasile, a koje obuhvaćaju premještaj korisnika međunarodne zaštite i podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu iz jedne države članice u drugu.

(17)

Partnerstva i suradnja s trećim zemljama za osiguravanje prikladnog upravljanja priljevom osoba koje podnose zahtjev za azil ili drugi oblik međunarodne zaštite ključan su dio politike azila Unije. S ciljem omogućavanja pristupa međunarodnoj zaštiti i trajnim rješenjima u najranijoj mogućoj fazi, uključujući i u okviru regionalnih programa zaštite, Fond bi trebao obuhvaćati snažnu komponentu programa Unije za preseljenje.

(18)	Kako bi se u europskim društvima poboljšao i ojačao proces integracije, Fond bi trebao olakšati zakonite migracije u Uniju u skladu s gospodarskim i socijalnim potrebama država članica te već u zemlji porijekla državljana trećih zemalja koji dolaze u Uniju predvidjeti pripremu procesa integracije.

(19)

Kako bi bio učinkovit i ostvario najveću dodanu vrijednost, Fond bi trebao primjenjivati usmjereniji pristup kojim se podržavaju dosljedne strategije posebno osmišljene za promicanje integracije državljana trećih zemalja na nacionalnoj, lokalnoj i/ili regionalnoj razini, ovisno o slučaju. Te strategije trebala bi u prvom redu provesti lokalna ili regionalna tijela i nedržavni akteri, ne isključujući nacionalna tijela, posebno ako bi određena administrativna organizacija države članice to zahtijevala ili ako se u određenoj državi članici djelovanja u području integracije nalaze u zajedničkoj nadležnosti države i decentralizirane uprave. Provedbene organizacije trebale bi iz niza dostupnih mjera odabrati one koje su najprimjerenije njihovoj specifičnoj situaciji.

(20)	Provedba Fonda trebala bi biti u skladu sa zajedničkim temeljnim načelima Unije za integraciju, kako je određeno u Zajedničkom programu za integraciju.

(21)

Mjere integracije trebale bi također uključivati korisnike međunarodne zaštite kako bi se osigurao sveobuhvatan pristup integraciji, uzimajući u obzir posebnosti tih ciljnih skupina. Ako su mjere integracije povezane s mjerama prihvata, djelovanja bi, prema potrebi, trebala dopustiti uključivanje podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

(22)

Kako bi se osigurala dosljednost Unije na integraciju državljana trećih zemalja, djelovanja koja se financiraju u okviru ovog Fonda trebala bi biti specifična i dopunjavati djelovanja koja se financiraju iz Europskog socijalnog fonda. U tom smislu, od tijela država članica odgovornih za provedbu ovog Fonda trebalo bi tražiti da uspostave mehanizme suradnje i koordinacije s tijelima koja su države članice odredile za upravljanje intervencijama iz Europskog socijalnog fonda.

(23)

Iz praktičnih razloga neka djelovanja mogu se odnositi na skupinu osoba čije se pitanje može učinkovitije rješavati ako im se pristupi kao cjelini, ne razlikujući među članovima skupine. Stoga bi za države članice koje bi tako željele bilo potrebno predvidjeti mogućnost da u svojim nacionalnim programima predvide da u djelovanja u vezi s integracijom mogu biti uključeni najbliži srodnici državljana trećih zemalja u mjeri u kojoj je to potrebno za djelotvornu provedbu takvih djelovanja. Izraz „najbliži srodnik” podrazumijevao bi supružnike, partnere i bilo koju osobu koja ima izravne obiteljske veze, bez obzira radi li se o potomcima ili precima, s državljaninom treće zemlje na kojeg su usmjerena djelovanja u vezi s integracijom, a koja u protivnom ne bi bile obuhvaćena Fondom.

(24)

Fond bi trebao podupirati države članice u uspostavi strategija kojima se organiziraju zakonite migracije, ojačavajući njihove mogućnosti za razvoj, provedbu, praćenje i evaluaciju svih integracijskih strategija i strategija useljavanja, politika i mjera za državljane trećih zemalja, uključujući pravne instrumente Unije. Fond bi trebao podupirati i razmjenu informacija, najbolje prakse i suradnju između različitih službi svojih uprava, kao i s drugim državama članicama.

(25)

Unija bi trebala nastaviti i proširiti korištenje partnerstava za mobilnost kao osnovnog strateškog, sveobuhvatnog i dugoročnog okvira suradnje za upravljanje migracijama s trećim zemljama. Fond bi trebao podupirati djelovanja u okviru partnerstava za mobilnost koja se odvijaju u Uniji ili u trećim zemljama i koja ciljaju na ostvarivanje potreba i prioriteta Unije, posebno djelovanja kojima se osigurava kontinuitet financiranja i Unije i trećih zemalja.

(26)

Primjereno je da države članice nastave podržavati i poticati poboljšanje upravljanja povratkom državljana trećih zemalja u svim njegovim aspektima, s ciljem neprestane, pravedne i djelotvorne provedbe zajedničkih standarda o povratku, posebno kako je određeno u Direktivi 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7). Fondom bi se trebao promicati razvoj strategija povratka na nacionalnoj razini u okviru koncepta upravljanja integriranim povratkom te mjera kojima se podupire njihova djelotvorna provedba u trećim zemljama.

(27)

Što se tiče dobrovoljnog povratka osoba, uključujući osobe koje se žele vratiti iako nisu obvezne napustiti državno područje, za takve povratnike bi trebalo predvidjeti poticaje poput povlaštenog tretmana u obliku povećane pomoći za povratak. Ta je vrsta dobrovoljnog povratka u interesu kako povratnika tako i tijela vlasti u smislu njezine troškovne djelotvornosti. Države članice trebalo bi poticati da daju prednost dobrovoljnom povratku.

(28)

Međutim, sa stajališta politike, dobrovoljan i prisilan povratak usko su povezani i proizvode učinke koji se uzajamno pojačavaju te bi države članice stoga trebalo poticati da u svom upravljanju povratkom jačaju komplementarnost tih dvaju oblika. Postoji potreba za provođenjem postupka udaljavanja kako bi se zaštitio integritet imigracijske politike i politike azila Unije te sustavi useljavanja i azila država članica. Stoga je mogućnost udaljavanja preduvjet za sprječavanje narušavanja te politike i provedbu vladavine prava, što je samo po sebi bitno za stvaranje područja slobode, sigurnosti i pravde. Fondom bi se stoga trebala podupirati djelovanja država članica kako bi se olakšala udaljavanja u skladu s normama utvrđenima u pravu Unije, kada je to primjenjivo, i uz puno poštovanje temeljnih prava i dostojanstva povratnika.

(29)	Od ključne je važnosti da se Fondom podupiru posebne mjere za povratnike u zemlji povratka da bi se osiguralo njihovo djelotvorno vraćanje u njihov grad ili regiju porijekla u dobrim uvjetima te da bi se povećala njihova trajna ponovna integracija u njihovu zajednicu.

(30)

Sporazumi Unije o ponovnom prihvatu sastavni su element Unijine politike povratka i glavno sredstvo za učinkovito upravljanje migracijskim tokovima jer olakšavaju brzi povratak nezakonitih migranata. Ti sporazumi su važan element u okviru dijaloga i suradnje s trećim zemljama porijekla i tranzitom nezakonitih migranata te je potrebno poduprijeti njihovu provedbu u trećim zemljama u interesu djelotvornih strategija povratka na nacionalnoj razini i na razini Unije.

(31)

Fond bi trebao nadopunjavati i ojačavati aktivnosti Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije uspostavljene Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004 (8), čiji je jedan dio zadaća pružiti državama članicama potrebnu potporu pri organiziranju zajedničkih operacija povratka te utvrditi najbolju praksu za pribavljanje putnih isprava te za udaljavanje državljana trećih zemalja koji nezakonito borave na državnom području država članica, te pomoći državama članicama u okolnostima koje zahtijevaju povećanu tehničku i operativnu pomoć na vanjskim granicama, uzimajući u obzir da neke situacije mogu zahtijevati pružanje hitne humanitarne pomoći i spašavanje na moru.

(32)	Uz pružanje potpore povratku osoba kako je predviđeno u ovoj Uredbi, Fondom bi se također trebale podržati druge mjere za suzbijanje nezakonitog useljavanja ili zaobilaženja postojećih pravila o zakonitoj migraciji, na taj način štiteći integritet imigracijskih sustava država članica.

(33)

Fond bi trebao biti proveden uz puno poštovanje prava i načela sadržanih u Povelji o temeljnim pravima Europske unije te temeljnih načela utvrđenih u relevantnim međunarodnim instrumentima, uključujući odgovarajuću sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava. Prihvatljivim djelovanjima trebao bi se uzeti u obzir pristup koji se temelji na ljudskim pravima pri zaštiti migranata, izbjeglica i tražitelja azila te bi se osobito trebalo osigurati da se posebna pažnja pridaje te da se predvide posebne mjere za specifičnu situaciju ranjivih osoba, posebno žena, maloljetnika bez pratnje i drugih ugroženih maloljetnika.

(34)

Pojmovi „ranjive osobe” i „članovi obitelji” različito su definirani u različitim aktima koji su mjerodavni za ovu Uredbu. Stoga bi ih trebalo tumačiti u smislu odgovarajućeg akta, uzimajući u obzir kontekst u kojem se koriste. U kontekstu preseljenja, države članice koje obavljaju preseljenje trebale bi se pri provođenju svojih praksi preseljenja i stvarnih postupaka preseljenja savjetovati s UNHCR-om u vezi s pojmom „članovi obitelji”.

(35)

Mjere u trećim zemljama i u vezi s trećim zemljama koje se podupiru putem Fonda trebalo bi donositi u sinergiji i u sukladnosti s drugim djelovanjima izvan Unije koje se podupiru putem instrumenata vanjske pomoći Unije, geografskih i tematskih. U provođenju tih djelovanja osobito bi trebalo težiti potpunoj usklađenosti s načelima i općim ciljevima vanjskog djelovanja i vanjske politike Unije u vezi s dotičnom zemljom ili regijom. Te mjere ne bi trebale biti potpora djelovanjima koja su neposredno usmjerena prema razvoju i, kada je to prikladno, trebala bi nadopunjavati financijsku pomoć koja se pruža putem instrumenata vanjske pomoći. Trebalo bi poštovati načelo usklađenosti politike za razvoj kako je određeno u stavku 35. Europskog konsenzusa o razvoju. Također je važno osigurati dosljednu provedbu hitne pomoći, i ako je to mjerodavno, njenu komplementarnost humanitarnoj politici Unije te poštovanje humanitarnih načela kako su određena Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.

(36)

Velik dio dostupnih sredstava u okviru Fonda trebao bi se dodijeliti razmjerno odgovornosti koju ima svaka država članica u svojim naporima koje ulaže u upravljanje migracijskim tokovima na temelju objektivnih kriterija. U tu bi svrhu trebalo koristiti najnovije dostupne statističke podatke koje prikuplja Eurostat prema Uredbi (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (9) u vezi s migracijskim tokovima, poput broja prvih zahtjeva za azil, broja pozitivnih odluka kojima se odobrava status izbjeglice ili supsidijarna zaštita, broja preseljenih izbjeglica, broja državljana trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama, broja državljana trećih zemalja kojima je država članica izdala dozvolu za boravak, broja odluka o povratku koje su izdala nacionalna tijela te broja izvršenih povrataka.

(37)

Ovom Uredbom utvrđena je dodjela osnovnih iznosa državama članicama. Osnovni iznos sastoji se od minimalnog iznosa i iznosa izračunatog na temelju prosjeka dodijeljenih sredstava za svaku državu članicu u okviru Europskog fonda za izbjeglice uspostavljenog Odlukom br. 573/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), Europskog fonda za integraciju državljana trećih zemalja uspostavljenog Odlukom Vijeća 2007/435/EZ (11) i Europskog fonda za povratak uspostavljenog Odlukom Vijeća br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12). u 2011., 2012. i 2013. Izračuni dodijeljenih sredstava izrađeni su u skladu s mjerilima za raspodjelu utvrđenima u Odluci br. 573/2007/EZ, Odluci 2007/435/EZ i Odluci br. 575/2007/EZ. S obzirom na zaključke Europskog vijeća od 7. veljače 2013. i 8. veljače 2013., u kojima je naglašeno da bi „osobitu pozornost trebalo pridati otočnim društvima koja su suočena s nerazmjerno velikim izazovima migracija”, prikladno je povećati minimalne iznose za Cipar i Maltu.

(38)

Iako je primjereno svakoj državi članici dodijeliti određeni iznos na temelju najnovijih dostupnih statističkih podataka, dio raspoloživih sredstava u okviru Fonda trebao bi se raspodijeliti i za provedbu posebnih djelovanja koja zahtijevaju suradnju između država članica i stvaraju značajnu dodanu vrijednost za Uniju kao i za provedbu Programa Unije za preseljenje i premještanje korisnika međunarodne zaštite iz jedne države članice u drugu.

(39)	U tu svrhu ovom bi Uredbom trebao uspostaviti popis posebnih djelovanja prihvatljivih za dodjelu sredstava iz Fonda. Dodatni iznosi trebali bi se dodijeliti onim državama članicama koje se obvežu da će provesti takva djelovanja.

(40)

S obzirom na postupnu uspostavu Programa Unije za preseljenje, Fond bi trebao pružiti ciljanu pomoć u obliku financijskih poticaja (paušalnih iznosa) za svaku preseljenu osobu. Komisija bi, u suradnji s EASO-m i u skladu s njihovim nadležnostima, trebala pratiti učinkovitu provedbu aktivnosti preseljenja koje se podupiru u okviru Fonda.

(41)

S namjerom da se pojača utjecaj napora koje Unija ulaže u preseljenje pružanjem zaštite osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita i maksimalnim pojačavanjem strateškog utjecaja preseljenja kroz bolju usmjerenost na one osobe kojima je preseljenje najpotrebnije, na razini Unije trebalo bi odrediti zajedničke prioritete u vezi s preseljenjem. Te zajedničke prioritete trebalo bi izmijeniti samo ako postoji jasno opravdanje za njihovu izmjenu ili kako bi se u obzir uzele preporuke UNHCR-a na temelju općih kategorija određenih u ovoj Uredbi.

(42)	S obzirom na njihovu posebnu ranjivost, neke bi kategorije osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita uvijek trebale biti uključene u zajedničke prioritete preseljenja Unije.

(43)

Uzimajući u obzir potrebe za preseljenjem utvrđene u zajedničkim prioritetima preseljenja Unije, potrebno je osigurati dodatne financijske poticaje za preseljenje osoba s obzirom na određene zemljopisne regije i nacionalnosti, kao i s obzirom na određene kategorije osoba koje se trebaju preseliti, ako utvrđeno da je preseljenje najprikladniji odgovor na njihove posebne potrebe.

(44)

Da bi se ojačala solidarnost i bolje podijelila odgovornost između država članica, posebno u odnosu na one koje su najviše pogođene tokovima azilanata, trebalo bi uspostaviti sličan mehanizam za premještanje korisnika međunarodne zaštite iz jedne države članice u drugu, koji se temelji na financijskim poticajima. Tim bi se mehanizmom trebao smanjiti pritisak na države članice koje primaju veći broj tražitelja azila i korisnika međunarodne zaštite, u apsolutnom ili proporcionalnom smislu.

(45)	Potpora osigurana iz Fonda bit će učinkovitija i ostvarit će veću dodanu vrijednost ako se u ovoj Uredbi utvrdi ograničen broj obveznih ciljeva koji se trebaju ostvariti u programima koje izrađuje svaka država članica i uzimajući u obzir njezinu specifičnu situaciju i potrebe.

(46)

Za jaču solidarnost važno je da Fond, u suradnji i u sinergiji s humanitarnom pomoći kojom upravlja Komisija, prema potrebi pruži dodatnu potporu rješavanju hitnih situacija nastalih snažnim pritiskom migracija u državama članicama ili trećim zemljama ili u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba na temelju Direktive Vijeća 2001/55/EZ (13), putem hitne pomoći. Hitna pomoć također bi trebala obuhvaćati potporu ad hoc programima humanitarnog prihvata koji su usmjereni na odobravanje privremenog boravka na državnom području države članice u slučaju hitne humanitarne krize u trećim zemljama. Međutim, takvi drugi programi humanitarnog prihvata ne dovode u pitanje i ne bi trebali narušavati Unijin program preseljenja koji je od samog početka izričito usmjeren na pružanje trajnog rješenja osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita, a koje su premještene u Uniju iz trećih zemalja. Stoga države članice ne bi trebale imati pravo na primanje dodatnih paušalnih iznosa u vezi s osobama kojima je odobren privremeni boravak na državnom području države članice u okviru takvih drugih programa humanitarnog prihvata.

(47)	Ovom Uredbom trebala bi se osigurati financijska pomoć za aktivnosti Europske migracijske mreže uspostavljene Odlukom Vijeća 2008/381/EZ (14) u skladu s njezinim ciljevima i zadaćama.

(48)	Odluku 2008/381/EZ trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se uskladili postupci i olakšalo pružanje odgovarajuće i pravodobne financijske potpore nacionalnim kontaktnim točkama koje su navedene u toj Odluci.

(49)

S obzirom na svrhu financijskih poticaja dodijeljenih državama članicama za preseljenje i/ili premještanje korisnika međunarodne zaštite iz jedne države članice u drugu u obliku paušalnih iznosa i jer predstavljaju samo mali dio stvarnih troškova, ova bi Uredba trebala omogućiti određena odstupanja od pravila o prihvatljivosti rashoda.

(50)

Kako bi se dopunile ili izmijenile odredbe ove Uredbe o paušalnim iznosima za preseljenje i premještanju korisnika međunarodne zaštite iz jedne države članice u drugu i o definiciji posebnih djelovanja i zajedničkih prioriteta preseljenja Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(51)	Pri primjeni ove Uredbe, uključujući pri pripremi delegiranih akata, Komisija bi se trebala savjetovati sa stručnjacima iz svih država članica.

(52)	Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(53)

Financiranje iz proračuna Unije trebalo bi se usredotočiti na aktivnosti kod kojih intervencija Unije može donijeti dodatnu vrijednost umjesto da države članice djeluju same. Budući da je Europska unija u boljem položaju za pružanje okvira za izražavanje solidarnosti Unije u upravljanju migracijskim tokovima nego države članice, financijska pomoć predviđena ovom Uredbom trebala bi osobito doprinijeti jačanju nacionalnih mogućnosti i mogućnosti Unije na ovom području.

(54)	Postoji potreba da se do najveće mjere poveća učinak financiranja Unije mobiliziranjem, udruživanjem i poticanjem javnih i privatnih financijskih sredstava.

(55)

Komisija bi trebala pratiti provedbu Fonda u skladu s Uredbe (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (16) uz pomoć zajedničkih pokazatelja za evaluaciju rezultata i učinaka. Ti pokazatelji, uključujući relevantne polazne vrijednosti, trebali bi predstavljati minimalnu osnovu za evaluaciju opsega u kojem su ostvareni ciljevi Fonda.

(56)	Kako bi se izmjerila ostvarenja ovog Fonda, trebalo bi uspostaviti zajedničke pokazatelje u odnosu na svaki njegov poseban cilj. Zajednički pokazatelji ne bi trebali utjecati na neobveznu ili obveznu narav provedbe povezanih djelovanja kako je utvrđeno u ovoj Uredbi.

(57)

Za potrebe upravljanja i provedbe Fonda, on bi trebao biti dio usklađenog okvira koji se sastoji od ove Uredbe i Uredbe (EU) br. 513/2014Europskog parlamenta i Vijeća (17). Za potrebe Fonda, partnerstvo predviđeno Uredbom (EU) br. 514/2014 trebalo bi obuhvaćati mjerodavne međunarodne organizacije, nevladine organizacije i socijalne partnere. Svaka država članica trebala bi biti odgovorna za određivanje sastava partnerstva i praktične modalitete u vezi njegove provedbe.

(58)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest doprinošenje učinkovitom upravljanju migracijskim tokovima te provedbi, jačanju i razvoju zajedničke politike azila, supsidijarne zaštite i privremene zaštite i zajedničke politike useljavanja, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(59)	Na temelju članaka 8. i 10. UFEU-a, Fond bi trebao uzeti u obzir ostvarivanje ravnopravnosti žena i muškaraca i načelâ nediskriminacije.

(60)	Odluke br. 573/2007/EZ, br. 572/2007/EZ i 2007/435/EZ trebalo bi staviti izvan snage, podložno prijelaznim odredbama koje su određene u ovoj Uredbi.

(61)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 21. o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen UEU-u i UFEU-u i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, te su države članice priopćile svoju želju da sudjeluje u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(62)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22. o stajalištu Danske, koji je priložen UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe koja za nju nije obvezujuća niti se u odnosu na nju primjenjuje.

(63)	Razdoblje primjene ove Uredbe potrebno je uskladiti s onim Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (18). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Svrha i područje primjene

1. Ovom se Uredbom osniva Fond za azil, migracije i integraciju („Fond”) za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

2. Ovom se Uredbom utvrđuju:

(a)	ciljevi financijske potpore i prihvatljiva djelovanja;

(b)	opći okvir za provedbu prihvatljivih djelovanja;

(c)	raspoloživa financijska sredstva i njihova raspodjela;

(d)	načela i mehanizam za uspostavu Unijinih zajedničkih prioriteta preseljenja;

(e)	financijska pomoć za aktivnosti Europske migracijske mreže.

3. Ovom Uredbom predviđa se primjena pravila određenih u Uredbi (EU) br. 514/2014, ne dovodeći u pitanje članak 4. ove Uredbe.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„preseljenje” znači postupak kojim se, na zahtjev visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) do kojeg je došlo zbog potrebe pojedinca za međunarodnom zaštitom, državljani trećih zemalja premještaju iz treće zemlje u državu članicu u kojoj smiju boraviti u jednom od sljedećih statusa:

i.	„statusa izbjeglice” u smislu članka 2. točke (e) Direktive 2011/95/EU;

ii.	„supsidijarnog statusa zaštite” u smislu članka 2. točke (g) Direktive 2011/95/EU; ili

iii.	bilo kojeg drugog statusa kojim se prema nacionalnom pravu i pravu Unije pružaju slična prava i pogodnosti kao i onima iz točaka i. i ii.;

(b)	„drugi programi humanitarnog prihvata” znači ad hoc postupak kojim država članica prima određeni broj državljana trećih zemalja da privremeno borave na njezinom državnom području kako bi ih zaštitila u slučaju hitnih humanitarnih kriza zbog događaja poput političkih događanja ili sukoba;

(c)	„međunarodna zaštita” znači status izbjeglice i supsidijarni status zaštite u smislu Direktive 2011/95/EU;

(d)	„povratak” znači postupak povratka državljana treće zemlje – bilo uz dobrovoljno ili prisilno ispunjavanje obveze povratka – kako je definirano u članku 3. Direktive 2008/115/EZ;

(e)	„državljanin treće zemlje” znači svaka osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a. Upućivanje na državljane trećih zemalja uključuje osobe bez državljanstva i osobe neutvrđene nacionalnosti;

(f)	„udaljavanje” znači izvršenje obveze povratka, a točnije fizički prijevoz iz države članice – kako je definirano u članku 3. Direktive 2008/115/EZ;

(g)	„dobrovoljni odlazak” znači ispunjavanje obveze vraćanja u roku koji je u tu svrhu određen u odluci o povratku – kako je definirano u članku 3. Direktive 2008/115/EZ;

(h)

„maloljetnik bez pratnje” znači državljanin treće zemlje mlađi od 18 godina koji je ušao u državno područje država članica bez pratnje odrasle osobe koja je za njega/nju odgovorna na temelju zakona ili običaja države članice o kojoj je riječ te tako dugo dok takva osoba ne počne doista skrbiti o njemu/njoj; taj pojam uključuje maloljetnika koji je ostao bez pratnje nakon što je ušao/ušla u državno područje država članica;

(i)	„ranjiva osoba” znači državljanin treće zemlje koji ispunjava definiciju prema pravu Unije koje je mjerodavno za područje politike koje se podupire u okviru Fonda;

(j)	„član obitelji” znači državljanin treće zemlje koji ispunjava definiciju prema pravu Unije mjerodavnom za područje politike koje se podupire u okviru Fonda;

(k)

„hitna situacija” je situacija koja je nastala zbog:

i.	snažnog pritiska migracija u jednoj ili više država članica koju odlikuje velik i nerazmjeran priljev državljana trećih zemalja što postavlja znatne i hitne izazove za njihove kapacitete prihvata, zadržavanja, sustav azila i postupke;

ii.	provedbe mehanizama privremene zaštite u smislu Direktive 2001/55/EZ; ili

iii.	snažnog pritiska migracija u trećim zemljama u kojima su izbjeglice ostale zbog političkih razvoja događanja ili sukoba.

Članak 3.

Ciljevi

1. Opći cilj Fonda jest doprinijeti učinkovitom upravljanju migracijskim tokovima te provedbi, jačanju i razvoju zajedničke politike o azilu, supsidijarnoj zaštiti i privremenoj zaštiti te zajedničkoj imigracijskoj politici, istodobno poštujući prava i načela zapisana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

2. Unutar svog općeg cilja, Fond doprinosi sljedećim zajedničkim posebnim ciljevima:

(a)	jačanju i razvoju svih aspekata Zajedničkog europskog sustava azila, uključujući njegove vanjske dimenzije;

(b)	podupiranju zakonite migracije u države članice u skladu s njihovim gospodarskim i socijalnim potrebama, poput potreba tržišta rada, uz zaštitu integriteta imigracijskih sustava država članica i promicanju djelotvorne integracije državljana trećih zemalja;

(c)	jačanju pravednih i djelotvornih strategija povratka u državama članicama koje doprinose suzbijanju nezakonitog useljavanja, s naglaskom na održivosti povratka i djelotvorni ponovni primitak u zemlje porijekla i tranzita;

(d)	jačanju solidarnosti i dijeljenja odgovornosti između država članica, posebno u odnosu na one koje su najviše pogođene tokovima migracija i azilanata, uključujući putem praktične suradnje.

Ostvarivanje posebnih ciljeva ovog Fonda evaluira se u skladu s člankom 55. stavkom 2. Uredbe(EU) br. 514/2014 korištenjem zajedničkih pokazatelja kako je određeno u Prilogu IV. ovoj Uredbi i pokazatelja specifičnih za pojedini program koji su uključeni u nacionalne programe.

3. Mjere poduzete u svrhu ostvarivanja ciljeva iz stavaka 1. i 2. u potpunosti su usklađene s mjerama koje se podupiru putem instrumenata vanjskog financiranja Unije te s načelima i općim ciljevima vanjskog djelovanja Unije.

4. Ciljevi iz stavaka 1. i 2. ovog članka ostvaruju se uzimajući u obzir načela i ciljeve humanitarne politike Unije. Usklađenost s mjerama koje se financiraju putem vanjskih instrumenata financiranja Unije jamči se u skladu s člankom 24.

Članak 4.

Partnerstvo

Za potrebe Fonda, partnerstvo iz članka 12. Uredbe (EU) br. 514/2014 obuhvaća relevantne međunarodne organizacije, nevladine organizacije i socijalne partnere.

POGLAVLJE II.

ZAJEDNIČKI EUROPSKI SUSTAV AZILA

Članak 5.

Sustavi prihvaćanja i azila

1. U okviru posebnog cilja utvrđenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točki (a) ove Uredbe, s obzirom na ishod dijaloga o politikama kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 514/2014, te u skladu s ciljevima nacionalnih programa utvrđenima u članku 19. ove Uredbe, Fondom se podupiru djelovanja usmjerena na jednu ili više sljedećih kategorija državljana trećih zemalja:

(a)	one koji imaju status izbjeglice ili supsidijarni status zaštite u smislu Direktive 2011/95/EU;

(b)	one koji su podnijeli zahtjev za jedan od oblika međunarodne zaštite iz točke (a) te još nisu primili konačnu odluku;

(c)	one koji uživaju privremenu zaštitu u smislu Direktive 2001/55/EZ;

(d)	one koji su u postupku preseljenja ili premještanja ili koji su preseljeni ili premješteni iz države članice.

Što se tiče uvjeta prihvata i postupaka azila, Fondom se posebno podupiru sljedeća djelovanja usmjerena na kategorije osoba iz prvog podstavka ovog stavka:

(a)	pružanje materijalne pomoći, uključujući pomoći na granicama,obrazovanja, osposobljavanja, usluga podrške, zdravstvene i psihološke skrbi;

(b)	pružanje usluga podrške poput prijevoda i usmenog prevođenja, obrazovanja, osposobljavanja, uključujući učenja jezika i druge inicijative koje su usklađene sa statusom osobe o kojoj je riječ;

(c)

uspostavljanje i poboljšavanje upravnih struktura, sustava i osposobljavanja za osoblje i relevantna tijela kako bi se osigurao učinkovit i jednostavan pristup postupcima azila tražiteljima azila te djelotvorni i visokokvalitetni postupci azila, posebno, prema potrebi, kako bi se podržao razvoj pravne stečevine Unije;

(d)	pružanje socijalne pomoći, informacija ili pomoći kod upravnih i/ili sudskih formalnosti i osiguravanje informacija ili savjetovanje o mogućim ishodima postupka azila, uključujući aspekte kao što su postupci povratka;

(e)	pružanje pravne pomoći i zastupanja;

(f)	utvrđivanje ranjivih skupina i posebna pomoć za ranjive osobe, posebno u skladu s točkama od (a) do (e);

(g)	uspostavljanje, razvijanje i poboljšavanje alternativnih mjera zadržavanja.

Ako je to prikladno i predviđeno nacionalnim programom države članice, Fondom se također mogu podupirati mjere u vezi s integracijom, poput onih iz članka 9. stavka 1. u vezi s prihvatom osoba iz prvog podstavka ovog stavka.

2. U okviru posebnog cilja određenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točki (a) i u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenima u članku 19., Fondom se, s obzirom na smještajnu infrastrukturu i sustave prihvata, osobito podupiru sljedeća djelovanja:

(a)	poboljšavanje i održavanje postojeće smještajne infrastrukture i usluga smještaja;

(b)	jačanje i poboljšavanje upravnih struktura i sustava;

(c)	informiranje lokalnih zajednica;

(d)	osposobljavanje osoblja tijela, uključujući lokalna tijela, koja će komunicirati s osobama iz stavka 1. u kontekstu njihova prihvata;

(e)	uspostavljanje, funkcioniranje i razvoj nove smještajne infrastrukture i usluga smještaja, kao i upravnih struktura i sustava, a posebno da bi se, prema potrebi, pristupilo rješavanju strukturnih potreba država članica.

3. U okviru posebnih ciljeva utvrđenih u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točkama (a) i (d) te u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenih u članku 19., Fondom se također podupiru djelovanja koja su slična djelovanjima navedenim u stavku 1. ovog članka ako su takva djelovanja povezana s osobama koje privremeno borave:

—	u centrima za tranzit i obradu podataka za izbjeglice, posebno u svrhu potpore aktivnostima preseljenja u suradnji s UNHCR-om, ili

—	na državnom području države članice u kontekstu drugih programa humanitarnog prihvata.

Članak 6.

Kapacitet država članica za razvoj, praćenje i provedbu evaluacije njihovih politika i postupaka azila

U okviru posebnog cilja utvrđenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točki (a) ove Uredbe, s obzirom na ishod dijaloga o politikama kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenima u članku 19. ove Uredbe, a s obzirom na djelovanja koja se odnose na poboljšanje kapaciteta država članica za razvoj, praćenje i provedbu evaluacije njihovih politika i postupaka azila, Fondom se također posebno podupiru sljedeća djelovanja:

(a)

djelovanja kojima se jača kapacitet država članica – uključujući u vezi s mehanizmom za rano upozoravanje, pripravnost i upravljanje kriznim situacijama uspostavljenim u Uredbi (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (19) – u svrhu prikupljanja, analiziranja i širenja kvalitativnih i kvantitativnih podataka i statističkih podataka o postupcima azila, kapacitetima prihvata, preseljenju i premještanju podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i/ili korisnika međunarodne zaštite iz jedne države članice u drugu;

(b)	djelovanja kojima se jača kapacitet država članica za prikupljanje, analiziranje i širenje informacija o zemlji porijekla;

(c)	djelovanja koja izravno doprinose provedbi evaluacije politika azila, kao što su nacionalne procjene utjecaja, ispitivanja među ciljnim skupinama i drugim relevantnim zainteresiranim stranama i razvoju pokazatelja i utvrđivanju mjerila.

Članak 7.

Preseljenje, premještanje podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i korisnika međunarodne zaštite i drugi oblici ad hoc humanitarnog prihvata

1. U okviru posebnog cilja utvrđenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točkama (a) i (d) ove Uredbe,s obzirom na ishod dijaloga o politikama kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenih u članku 19. ove Uredbe, Fondom se posebno podupiru sljedeća djelovanja povezana s preseljenjem državljana trećih zemalja koji su u postupku preseljenja ili su preseljeni u državu članicu i drugim programima humanitarnog prihvata:

(a)	uspostavljanje i razvoj nacionalnih programa preseljenja i strategije te drugih programa humanitarnog prihvata, uključujući analizu potreba, poboljšanje pokazatelja i evaluacije;

(b)	uspostavljanje odgovarajuće infrastrukture i usluga kako bi se osigurala nesmetana i djelotvorna provedba aktivnosti preseljenja i djelovanja u vezi s drugim programima humanitarnog prihvata, uključujući jezičnu pomoć;

(c)	uspostavljanje struktura, sustava i osposobljavanja osoblja za vođenje misija u treće zemlje i/ili druge države članice, za obavljanje razgovora te provođenje zdravstvenih i sigurnosnih provjerava;

(d)	procjena mogućih slučajeva preseljenja i/ili slučajeva drugih oblika humanitarnog prihvata od strane nadležnih tijela država članica, kao što su provođenje misija u trećim zemljama, obavljanje razgovora te provođenje zdravstvenih i sigurnosnih provjerava;

(e)	procjena zdravstvenog stanja prije odlaska i liječenje, pribavljanje materijala prije odlaska, mjere osiguravanja informacija prije odlaska i mjere integracije te organizacija putovanja, uključujući osiguravanje usluga liječničke pratnje;

(f)	informacije i pomoć pri dolasku i neposredno nakon dolaska, uključujući usluge prevođenja;

(g)	djelovanja u svrhu okupljanja obitelji za osobe koje su preseljene u državi članici;

(h)	jačanje infrastrukture i usluga relevantnih za migracije i azil u zemljama određenima za provedbu regionalnih programa zaštite;

(i)	stvaranje uvjeta koji pogoduju dugoročnoj integraciji, autonomnosti i samostalnosti preseljenih izbjeglica.

2. U okviru posebnog cilja utvrđenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točki (d) ove Uredbe, s obzirom na ishod dijaloga o politikama kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenima u članku 19. ove Uredbe, Fondom se također podupiru djelovanja slična onima navedenima u stavku 1. ovog članka ako je to potrebno s obzirom na razvoj politika u razdoblju provedbe Fonda ili ako je to predviđeno nacionalnim programima države članice, u vezi s premještanjem podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i/ili korisnika međunarodne zaštite. Takve operacije provode se uz suglasnost države članice koja im je dodijelila međunarodnu zaštitu ili je odgovorna za provjeru njihovog zahtjeva drugoj zainteresiranoj državi članici u kojoj će im biti dodijeljena istovjetna zaštita ili u kojoj će biti provjeren njihov zahtjev za međunarodnu zaštitu.

POGLAVLJE III.

INTEGRACIJA DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA I ZAKONITA MIGRACIJA

Članak 8.

Useljavanje i mjere prije odlaska

U okviru posebnog cilja utvrđenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točki (b) ove Uredbe, s obzirom na ishod dijaloga o politikama kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenih u članku 19. ove Uredbe, Fondom se podupiru djelovanja koja se provode u trećim zemljama, a koja su usmjerena na državljane trećih zemalja koji ispunjavaju posebne mjere i/ili uvjete prije odlaska određene u nacionalnom pravu te u skladu s pravom Unije, kada je to primjenjivo, uključujući one u vezi s mogućnošću integracije u društvo države članice. U tom kontekstu Fondom se posebno podupiru sljedeća djelovanja:

(a)	brošure s informacijama i kampanje za jačanje svijesti i promicanje međukulturnog dijaloga, uključujući putem komunikacijske i informacijske tehnologije i internetskih mjesta koji su najprihvatljiviji za korisnike;

(b)	procjena vještina i kvalifikacija kao i poboljšanje transparentnosti i usklađenosti vještina i kvalifikacija u trećoj zemlji s onima u državi članici;

(c)	osposobljavanje čija je svrha poboljšanje zapošljivosti u državi članici;

(d)	sveobuhvatni tečajevi za građansku orijentaciju i učenje jezika;

(e)	pomoć u kontekstu zahtjeva za okupljanje obitelji u smislu Direktive Vijeća 2003/86/EZ (20).

Članak 9.

Mjere integracije

1. U okviru posebnog cilja utvrđenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točki (b) ove Uredbe, s obzirom na ishod dijaloga o politikama kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenih u članku 19. ove Uredbe, Fondom se podupiru djelovanja koja se provode u okviru usklađenih strategija, uzimajući u obzir potrebe za integracijom državljana trećih zemalja na lokalnoj i/ili regionalnoj razini. U tom kontekstu Fondom se posebno podupiru sljedeća djelovanja usmjerena na državljane trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici ili, prema potrebi, koji su postupku ishođenja zakonitog boravka u državi članici:

(a)	uspostavljanje i razvoj takvih strategija za integraciju uz sudjelovanje lokalnih ili regionalnih aktera, prema potrebi, uključujući analizu potreba, poboljšanje pokazatelja integracije te evaluacije, uključujući procjene sudjelovanja, u svrhu utvrđivanja najbolje prakse;

(b)	pružanje savjeta i pomoći u područjima kao što su stanovanje, osiguravanje osnovnih sredstava za život, administrativne i pravne smjernice, zdravstvena, psihološka i socijalna pomoć, skrb o djeci i okupljanje obitelji;

(c)

djelovanja kojima se državljani trećih zemalja uvode u društvo koje ih prima i djelovanja koja tim osobama omogućuju da se prilagode tom društvu, da se informiraju o svojim pravima i obvezama, da sudjeluju u civilnom i kulturnom životu i da dijele vrijednosti sadržane u Povelji o temeljnim pravima Europske unije;

(d)	djelovanja usmjerena na obrazovanje i osposobljavanje, uključujući učenje jezika i pripremna djelovanja za olakšavanje pristupa tržištu rada;

(e)	djelovanja namijenjena promicanju samostalnosti i omogućavanju državljanima trećih zemalja da se skrbe sami za sebe;

(f)	djelovanja kojima se promiče smislen kontakt i konstruktivan dijalog između državljana trećih zemalja i društva koje ih prima te djelovanja kojima se promiče prihvaćanje u društvo koje ih prima, uključujući putem uključivanja medija;

(g)	djelovanja kojima se promiče ravnopravnost u pristupu i ravnopravnost u rezultatima u odnosu na poslove državljana trećih zemalja kada je riječ o javnim i privatnim uslugama, uključujući prilagođavanje tih usluga obavljanju poslova s državljanima trećih zemalja;

(h)	izgradnja kapaciteta korisnika, kako je definirano u članku 2. točki (g) Uredbe (EU) br. 514/2014 uključujući putem razmjene iskustva i najbolje prakse te umrežavanjem.

2. Djelovanja iz stavka 1. kad god je to potrebno uzimaju u obzir posebne potrebe različitih kategorija državljana trećih zemalja, uključujući korisnika međunarodne zaštite, preseljenih ili premještenih osoba te posebno ranjivih osoba.

3. U nacionalnim programima može biti predviđeno da se u djelovanja iz stavka 1. uključe najbliži srodnici osoba koje spadaju u ciljnu skupinu iz tog stavka u mjeri u kojoj je to potrebno za djelotvornu provedbu takvih djelovanja.

4. Za potrebe programiranja i provedbe djelovanja iz stavka 1. ovog članka, partnerstvo iz članka 12. Uredbe (EU) br. 514/2014 uključuje tijela koja su zemlje članice imenovale za upravljanje intervencijama Europskog socijalnog fonda.

Članak 10.

Mjere za praktičnu suradnju i izgradnju kapaciteta

(a)	uspostavljanje strategija kojima se promiče zakonita migracija s ciljem olakšavanja razvoja i provedbe fleksibilnih postupaka prihvata;

(b)

podupiranje suradnje između trećih zemalja i agencija za zapošljavanje, službi za zapošljavanje i službi za useljavanje u državama članicama, kao i podupiranje država članica u provedbi prava Unije u području migracija, postupcima savjetovanja s relevantnim zainteresiranim stranama i savjeti stručnjaka ili razmjenom informacija o pristupima usmjerenima na određena državljanstva ili kategorije državljana trećih zemalja s obzirom na potrebe tržišta rada;

(c)

jačanje kapaciteta država članica za razvoj, provedbu, praćenje i provedbu evaluacije njihovih imigracijskih strategija, politika i mjera na različitim razinama i u različitim ustrojstvenim jedinicama uprave, posebno jačanje njihovog kapaciteta za prikupljanje, analizu i širenje detaljnih i sustavnih podataka i statistika o migracijskim postupcima i tokovima te boravišnim dozvolama i razvoj alata za praćenje, programe evaluacije, pokazatelje i utvrđivanje mjerila za mjerenje ostvarenje tih strategija;

(d)

osposobljavanje korisnika kako je definirano u članku 2. točki (g) Uredbe (EU) br. 514/2014 i osoblja koje pruža javne i privatne usluge, uključujući obrazovne ustanove, promicanje razmjene iskustava i najbolje prakse, suradnje, umrežavanja i međukulturnih kapaciteta, kao i poboljšanje kvalitete pruženih usluga;

(e)

izgradnju održive organizacijske strukture za upravljanje integracijom i raznolikošću, posebno kroz suradnju između različitih zainteresiranih strana što omogućuje službenicima na različitim razinama nacionalnih administracija brzo pribavljanje informacija o iskustvima i najboljoj praksi drugdje i, kada je to moguće, ujedinjavanje resursa između odgovarajućih tijela, kao i između vladinih i nevladinih tijela kako bi usluge državljanima trećih zemalja pružile djelotvornije, između ostalog, putem mjesta sa svim uslugama na jednom mjestu (to jest, centara za potporu koordiniranoj integraciji);

(f)

doprinos dinamičnom dvosmjernom procesu uzajamne interakcije, na kojem se temelje integracijske strategije na lokalnoj i regionalnoj razini, razvijanjem platformi za savjetovanje s državljanima trećih zemalja, razmjenom informacija među zainteresiranim stranama te platformama međukulturnih i religijskih dijaloga između zajednica državljana trećih zemalja i/ili između tih zajednica i društva koje ih prima i/ili između tih zajednica i tijela nadležnih za donošenje odluka;

(g)

djelovanja kojima se promiče i jača praktična suradnja između odgovarajućih tijela država članica, s naglaskom, između ostalog, na razmjeni informacija, najbolje prakse i strategija te na razvoju i provedbi zajedničkih djelovanja, uključujući s ciljem očuvanja integriteta imigracijskih sustava država članica.

POGLAVLJE IV.

POVRATAK

Članak 11.

Mjere koje prate postupke povratka

U okviru posebnog cilja utvrđenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točki (c) ove Uredbe, s obzirom na ishod dijaloga o politikama kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenih u članku 19. ove Uredbe, u pogledu mjera koje prate postupke povratka, Fond se usmjerava na jednu ili više sljedećih kategorija državljana trećih zemalja:

(a)	državljane trećih zemalja koji još koji još nisu primili konačnu negativnu odluku u vezi s njihovim zahtjevom za boravak, zakoniti boravak i/ili međunarodnu zaštitu u državi članici i koji se mogu odlučiti za mogućnost dobrovoljnog povratka;

(b)	državljane trećih zemalja koji uživaju pravo boravka, zakonitog boravka i/ili pravo na međunarodnu zaštitu u smislu Direktive 2011/95/EU ili privremenu zaštitu u smislu Direktive 2001/55/EZ u državi članici i koji su se odlučili za mogućnost dobrovoljnog povratka;

(c)	državljane trećih zemalja koji su prisutni u državi članici i ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete za ulazak i/ili boravak u državi članici, uključujući one državljane trećih zemalja čije je udaljenje odgođeno u skladu s člankom 9. i člankom 14. stavkom 1. Direktive 2008/115/EZ.

U tom kontekstu, Fondom se posebno podupiru sljedeća djelovanja usmjerena na kategorije osoba iz prvog podstavka:

(a)	uvođenje, razvoj i poboljšanje alternativnih mjera zadržavanja;

(b)	pružanje socijalne pomoći, informacija ili pomoći kod upravnih i/ili sudskih formalnosti te osiguravanje informacija ili savjetovanje;

(c)	pružanje pravne i jezične pomoći;

(d)	pružanje posebne pomoći ranjivim osobama;

(e)	uvođenje i poboljšanje neovisnih i učinkovitih sustava za praćenje prisilnog vraćanja, kako je utvrđeno u članku 8. stavku 6. Direktive 2008/115/EZ;

(f)	uspostavljanje, održavanje i unapređenje infrastrukture, usluga i uvjeta za smještaj, prihvat ili zadržavanje;

(g)	uspostavljanje administrativnih struktura i sustava, uključujući IT alate;

(h)	osposobljavanje osoblja kako bi se osigurali neometani i učinkoviti postupci povratka, uključujući upravljanje tim postupcima i njihovu provedbu.

Članak 12.

Mjere povratka

U okviru posebnog cilja utvrđenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točki (c) ove Uredbe, s obzirom na ishod dijaloga o politikama kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenih u članku 19. ove Uredbe u pogledu mjera povratka Fond podupire djelovanja koja su usmjerena na osobe iz članka 11. ove Uredbe. U tom kontekstu, Fondom se posebno podupiru sljedeća djelovanja:

(a)	mjere potrebne za pripremu operacija povratka, kao što su one koje dovode do identifikacije državljana trećih zemalja, izdavanja putnih dokumenata i traženja obitelji;

(b)	suradnja s konzularnim tijelima i službama useljavanja trećih zemalja radi pribavljanja putnih isprava, olakšavanja vraćanja državljana trećih zemalja i osiguravanja ponovnog prihvata;

(c)	mjere za potpomognuti dobrovoljni povratak, uključujući liječničke preglede i pomoć, organizaciju putovanja, financijske doprinose te savjetovanje i pomoć prije i nakon povratka;

(d)	operacije udaljavanja, uključujući povezane mjere, u skladu s normama utvrđenima u pravu Unije, osim sredstava za prisilu;

(e)	mjere za pokretanje napretka reintegracije za osobni razvoj povratnika, poput novčanih poticaja, osposobljavanja, pomoći pri smještaju i zapošljavanju i podršci pri pokretanju ekonomskih aktivnosti;

(f)	objekti i usluge u trećim zemljama za osiguravanje primjerenog privremenog smještaja i prihvata nakon dolaska;

(g)	posebna pomoć ranjivim osobama.

Članak 13.

Mjere za praktičnu suradnju i izgradnju kapaciteta

U okviru posebnog cilja određenog u članku 3. stavku 2. prvom podstavku točki (c) ove Uredbe, s obzirom na ishod dijaloga o politikama kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 te u skladu s ciljevima nacionalnih programa određenih u članku 19. ove Uredbe, u pogledu mjera za praktičnu suradnju i izgradnju kapaciteta Fond podupire posebno sljedeća djelovanja:

(a)	djelovanja za promicanje, razvoj i jačanje operativne suradnje i razmjene informacija između službi za vraćanje i drugih tijela država članica uključenih u povratak, uključujući ona koje se tiču suradnje s konzularnim tijelima i službama useljavanja trećih zemalja te zajedničke operacije povratka;

(b)	djelovanja kojima se podupire suradnja između trećih zemalja i službi za vraćanje država članica, uključujući mjere usmjerene na jačanje kapaciteta trećih zemalja za obavljanje aktivnosti ponovnog prihvata i ponovne integracije, posebno u okviru sporazumâ o ponovnom primitku;

(c)	djelovanja koja jačaju kapacitete za razvoj djelotvornih i održivih politika povratka, posebno razmjenom informacija o situacijama u zemljama povratka, najbolje prakse, dijeljenjem iskustva i ujedinjavanjem resursa između država članica;

(d)	djelovanja za povećanje kapaciteta za prikupljanje, analizu i širenje detaljnih i sustavnih podataka i statistika o postupcima i mjerama povratka, kapacitetima za prihvat i zadržavanje, prisilni i dobrovoljni povratak, praćenje i ponovnu integraciju;

(e)	djelovanja koja izravno doprinose evaluaciji politika povratka, kao što su nacionalne procjene utjecaja, ispitivanja među ciljnim skupinama, razvoj pokazatelja i utvrđivanje mjerila;

(f)	mjere informiranja i kampanje u trećim zemljama za povećanje osviještenosti o prikladnim pravnim kanalima za useljavanje i rizicima nezakonitog useljavanja.

POGLAVLJE V.

FINANCIJSKI I PROVEDBENI OKVIR

Članak 14.

Ukupna sredstva i provedba

1. Ukupna sredstva za provedbu ove Uredbe iznose 3 137 milijuna EUR u važećim cijenama.

2. Godišnja odobrena sredstva za Fond odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

3. Ukupna sredstva provode se na sljedeći način:

(a)	nacionalnim programima, u skladu s člankom 19.;

(b)	djelovanjima Unije, u skladu s člankom 20.;

(c)	hitna pomoć, u skladu s člankom 21.;

(d)	Europskom migracijskom mrežom, u skladu s člankom 22.;

(e)	tehničkom pomoći, u skladu s člankom 23.

4. Proračun dodijeljen u okviru ove Uredbe djelovanjima Unije iz članka 20. ove Uredbe, hitnoj pomoći iz članka 21. ove Uredbe, Europskoj migracijskoj mreži iz članka 22. ove Uredbe i tehničkoj pomoći iz članka 23. ove Uredbe provodi se u okviru izravnog upravljanja u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i, prema potrebi, u okviru neizravnog upravljanja u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Proračun dodijeljen nacionalnim programima iz članka 19. ove Uredbe provodi se u okviru zajedničkog upravljanja u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

5. Komisija ostaje odgovorna za provedbu proračuna Unije u skladu s člankom 317. UFEU-a i izvješćuje Europski parlament i Vijeće o operacijama koje provode subjekti koji nisu države članice.

6. Ne dovodeći u pitanje ovlasti Europskog parlamenta i Vijeća, primarna referentna financijska omotnica okvirno se koristi kako slijedi:

(a)	2 752 milijuna EUR za nacionalne programe država članica;

(b)	385 milijuna EUR za djelovanja Unije, hitnu pomoć, Europsku migracijsku mrežu i tehničku pomoć Komisije, od čega se najmanje 30 % koristi za djelovanja Unije i Europsku migracijsku mrežu.

Članak 15.

Sredstva za prihvatljiva djelovanja u državama članicama

1. Iznos od 2 752 milijuna EUR okvirno se dodjeljuje državama članicama na sljedeći način:

(a)

2 392 milijuna EUR dodjeljuje se kako je navedeno u Prilogu I. Države članice najmanje 20 % tih sredstava dodjeljuju posebnom cilju iz članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) i najmanje 20 % posebnom cilju iz članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (b). Države članice mogu odstupiti od tih minimalnih postotaka samo kada nacionalni program sadrži detaljno objašnjenje zašto dodjela sredstava ispod te razine ne ugrožava ostvarivanje cilja. U odnosu na posebni cilj iz članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a), države članice suočene sa strukturnim nedostacima u području smještaja, infrastrukture i usluga ne padaju ispod minimalnog postotka utvrđenog u ovoj Uredbi;

(b)	360 milijuna EUR dodjeljuje se na temelju mehanizma raspodjele za posebna djelovanja kako je navedeno u članku 16., za Program Unije za preseljenje kako je navedeno u članku 17. i za premještanje korisnika s međunarodnom zaštitom iz jedne države članice u drugu kako je navedeno u članku 18.

2. Iznosom iz stavka 1. točke (b) podupiru se:

(a)	posebna djelovanja navedena u Prilogu II.;

(b)	Program Unije za preseljenje u skladu s člankom 17. i/ili premještaji korisnika međunarodne zaštite iz jedne države članice u drugu u skladu s člankom 18.

3. U slučaju da određeni iznos i dalje ostaje na raspolaganju u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka ili da je taj drugi iznos na raspolaganju, dodijelit će se u okviru preispitivanja u sredini razdoblja utvrđenog u članku 15. Uredbe(EU) br. 514/2014 na proporcionalnoj osnovi u odnosu na osnovne iznose za nacionalne programe utvrđene u Prilogu I. ovoj Uredbi.

Članak 16.

Sredstva za posebna djelovanja

1. Dodatni iznos kao što je navedeno u članku 15. stavku 2. točki (a) može se dodijeliti državama članicama pod uvjetom da je u programu određen kao takav i da se koristi za provedbu posebnih djelovanja navedenih u Prilogu II.

2. Kako bi se uzeo u obzir novi razvoj politike, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 26. ove Uredbe u svrhu revidiranja Priloga II. u kontekstu preispitivanja u sredini razdoblja iz članka 15. Uredbe (EU) br. 514/2014. Na temelju revidiranog popisa posebnih djelovanja države članice mogu primiti dodatan iznos kako je utvrđeno u stavku 1. ovog članka, ovisno o dostupnim sredstvima.

3. Dodatni iznosi iz stavaka 1. i 2. ovog članka dodjeljuju se državama članicama na temelju pojedinačnih odluka o financiranju kojima se odobravaju ili revidiraju njihovi nacionalni programi u kontekstu preispitivanja u sredini razdoblja u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 14. i 15. Uredbe (EU) br. /2014. Ti se iznosi koriste samo za provedbu posebnih djelovanja navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi.

Članak 17.

Sredstva za Program Unije za preseljenje

1. Države članice uz njima dodijeljeni iznos izračunan skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) svake dvije godine primaju dodatni iznos kako je određeno u članku 15. stavku 2. točki (b) koji se temelji na paušalnom iznosu od 6 000 EUR za svaku preseljenu osobu.

2. Paušalni iznos naveden u stavku 1. povećava se na 10 000 EUR za svaku preseljenu osobu u skladu sa zajedničkim prioritetima preseljenja Unije utvrđenima u skladu sa stavkom 3. i navedenima u Prilogu III. te za svaku ranjivu osobu kako je utvrđeno u stavku 5.

3. Zajednički prioriteti preseljenja Unije temelje se na sljedećim općim kategorijama osoba:

(a)	osobe iz zemlje ili regije koja je određena za provedba Regionalnog programa zaštite;

(b)	osobe iz zemlje ili regije koja je navedena u UNHCR-ovim predviđanjima u vezi s preseljenjem i gdje bi zajednička djelovanja Unije imala značajan utjecaj na rješavanje potreba za zaštitom;

(c)	osobe koje pripadaju određenoj kategoriji obuhvaćenoj UNHCR-ovim kriterijima za preseljenje.

4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 26. radi izmjene Priloga III., na temelju općih kategorija određenih u stavku 3. ovog članka, ako postoji jasno opravdanje da se tako postupi ili s obzirom na bilo kakve preporuke UNHCR-a.

5. Sljedeće ranjive skupine osoba također imaju pravo na paušalni iznos iz stavka 2.:

(a)	ugrožene žene i djeca;

(b)	maloljetne osobe bez pratnje;

(c)	osobe sa zdravstvenim potrebama za čije je zadovoljavanje nužno preseljenje;

(d)	osobe kojima je potrebno hitno preseljenje ili hitno preseljenje zbog potrebe pravne ili fizičke zaštite, uključujući žrtve nasilja i mučenja.

6. Ako država članica preseli osobu koja pripada u više od jedne od kategorija iz stavaka 1. i 2., za nju samo jedanput prima paušalni iznos.

7. Ovisno o slučaju, države članice također mogu ispunjavati uvjete za paušalni iznos za članove obitelji osoba iz stavaka 1., 3. i 5., pod uvjetom da su ti članovi obitelji bili preseljeni u skladu s ovom Uredbom.

8. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje raspored i druge uvjete provedbe vezane uz mehanizam dodjele sredstava za Program Unije za preseljenje. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 27. stavka 2.

9. Dodatni iznosi iz stavaka 1. i 2. ovog članka dodjeljuju se državama članicama svake dvije godine, prvi put pojedinačnim odlukama o financiranju kojima se odobrava njihov nacionalni program u skladu s postupkom utvrđenim u članku 14. Uredbe (EU) br. 514/2014, a kasnije na temelju odluke o financiranju koja se treba priložiti odlukama o odobravanju njihovog nacionalnog programa. Ti se iznosi ne prenose na druga djelovanja u okviru nacionalnog programa.

10. Da bi se djelotvorno proveli ciljevi Programa Unije za preseljenje i unutar granica raspoloživih sredstava, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 26. radi prilagođavanja, ako se to smatra prikladnim, paušalnih iznosa iz stavaka 1. i 2. ovog članka, posebno uzimajući u obzir trenutačne stope inflacije, odgovarajuća kretanja u području preseljenja, kao i čimbenike koji mogu optimizirati upotrebu financijskog poticaja u obliku paušalnog iznosa.

Članak 18.

Sredstva za premještanje korisnika s međunarodnom zaštitom

1. S ciljem provedbe načela solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti i s obzirom na razvoj politike Unije unutar provedbenog razdoblja Fonda, države članice uz dodijeljeni iznos izračunan u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) primaju dodatni iznos kako je određeno u članku 15. stavku 2. točki (b) koji se temelji na paušalnom iznosu od 6 000 EUR za svakog korisnika međunarodne zaštite preseljenog iz druge države članice.

2. Države članice također mogu ispunjavati uvjete za paušalni iznos za članove obitelji osoba iz stavka 1., prema potrebi, pod uvjetom da su ti članovi obitelji bili preseljeni u skladu s ovom Uredbom.

3. Dodatni iznosi iz stavka 1. ovog članka dodjeljuju se državama članicama prvi put na temelju pojedinačnih odluka o financiranju kojima se odobrava njihov nacionalni program u skladu s postupkom utvrđenim u članku 14. Uredbe (EU) br. 514/2014, a kasnije na temelju odluke o financiranju koja se prilaže odluci o odobravanju njihovog nacionalnog programa. Ti se iznosi ne prenose na druga djelovanja u okviru nacionalnog programa.

4. Da bi se djelotvorno proveli ciljevi solidarnosti i podjele odgovornosti između država članica iz članka 80. UFEU-a i unutar granica raspoloživih sredstava, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 26. ove Uredbe radi prilagođavanja paušalnog iznosa iz stavka 1. ovog članka, posebno uzimajući u obzir trenutačne stope inflacije, relevantna kretanja u području transfera korisnika pod međunarodnom zaštitom iz jedne države članice u drugu kao i čimbenike koji mogu optimizirati upotrebu financijskog poticaja u obliku paušalnog iznosa.

Članak 19.

Nacionalni programi

1. U okviru nacionalnih programa koje treba ispitati i odobriti u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 514/2014 države članice u okviru ciljeva utvrđenih u članku 3. te Uredbe i uzimajući u obzir ishod dijaloga o politikama iz članka 13. Uredbe (EU) br. 514/2014 posebno nastoje ostvariti sljedeće ciljeve:

(a)	jačanje uspostave Zajedničkog europskog sustava azila osiguravanjem učinkovite i jednoobrazne primjene pravne stečevine Unije u području azila i pravilnog funkcioniranja Uredbe (EU) br. 604/2013. Takva djelovanja također mogu uključivati uspostavu i razvoj Programa Unije za preseljenje;

(b)

utvrđivanje i razvoj integracijskih strategija koje obuhvaćaju različite aspekte dvostranog dinamičkog postupka, koje se, prema potrebi, provode na nacionalnoj/lokalnoj/regionalnoj razini, uzimajući u obzir potrebe za integracijom državljana trećih zemalja na lokalnoj/regionalnoj razini, ispunjavajući posebne potrebe različitih kategorija migranata i razvijajući djelotvorno partnerstvo između odgovarajućih zainteresiranih strana;

(c)	razvoj programa za povratak, koji obuhvaća komponentu za potpomognuti dobrovoljni povratak te, prema potrebi, za ponovnu integraciju.

2. Države članice osiguravaju da se sva djelovanja koja Fond podupire u potpunosti provode u skladu s temeljnim pravima i poštovanjem ljudskog dostojanstva. Posebno ta djelovanja u potpunosti poštuju prava i načela sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

3. Podložno zahtjevima za ispunjavanje gore navedenih ciljeva i uzimajući u obzir njihove pojedinačne okolnosti, države članice nastoje ostvariti pravednu i transparentnu raspodjelu sredstava između posebnih ciljeva određenih u članku 3. stavku 2.

Članak 20.

Djelovanja Unije

1. Na inicijativu Komisije Fond se može koristiti za financiranje transnacionalnih djelovanja ili djelovanja od posebnog interesa za Uniju („djelovanja Unije”) u vezi s općim i posebnim ciljevima iz članka 3.

2. Da bi bila prihvatljiva za financiranje, djelovanja Unije posebno podupiru:

(a)

poboljšanje suradnje u Uniji u provedbi prava Unije i širenju najbolje prakse u području azila, posebno preseljenja i premještanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i/ili korisnika te zaštite iz jedne države članice u drugu uključujući preko umrežavanja i razmjene informacija, zakonite migracije, integracije državljana trećih zemalja, uključujući potporu pri dolasku i koordinacijske aktivnosti za promicanje preseljenja s lokalnim zajednicama koje će dočekati preseljene izbjeglice, i povratka;

(b)

uspostavljanje transnacionalnih mreža suradnje i pilot-projekata, uključujući i inovativne projekte, koji su utemeljeni na transnacionalnim partnerstvima između tijela smještenih u dvije države članice ili u više država članica, a koja su osmišljena kako bi poticala inovacije i olakšavala razmjenu iskustava i najbolje prakse;

(c)

studije i istraživanja o mogućim novim oblicima suradnje u Uniji u području azila, useljavanja, integracije i povratka te relevantnog prava Unije, širenju i razmjeni informacija o najboljoj praksi i o svim drugim aspektima politika azila, useljavanja, integracije i povratka, uključujući i korporativnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije;

(d)	razvoj i primjenu, od strane država članica, zajedničkih statističkih alata, metoda i pokazatelja za mjerenje razvoja u području politike azila, zakonitih migracija, integracije i povratka;

(e)	podršku za pripreme i praćenje, administrativnu i tehničku podršku te razvoj mehanizma evaluacije koji je potreban za provedbu politika o azilu i useljavanju;

(f)	suradnju s trećim zemljama na temelju globalnog pristupa Unije migracijama i mobilnosti, posebno u okviru provedbe sporazumâ o ponovnom prihvatu, partnerstava za mobilnost i regionalnih programa zaštite;

(g)	mjere informiranja i kampanje u trećim zemljama za povećanje osviještenosti o prikladnim pravnim kanalima za useljavanje i rizicima nezakonitog useljavanja.

3. Djelovanja Unije se provode u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 514/2014.

4. Komisija osigurava pravednu i transparentnu raspodjelu sredstava između posebnih ciljeva iz članka 3. stavka 2.

Članak 21.

Hitna pomoć

1. Fond pruža financijsku pomoć za rješavanje hitnih i posebnih potreba u slučaju hitne situacije kako je definirana u članku 2. točki (k). Mjere koje se provode u trećim zemljama u skladu s ovim člankom trebaju biti dosljedne, i ako je to mjerodavno, komplementarne humanitarnoj politici Unije te poštovati humanitarna načela kako su određena Konsenzusom o humanitarnoj pomoći.

2. Hitna pomoć provodi se u skladu s člancima 6. i 7. Uredbe (EU) br. 514/2014.

Članak 22.

Europska migracijska mreža

1. Fond podupire Europsku migracijsku mrežu i osigurava financijsku pomoć potrebnu za njezine aktivnosti i budući razvoj.

2. Iznos koji se stavlja na raspolaganje Europskoj migracijskoj mreži u okviru godišnjih odobrenih sredstava Fonda i program rada kojim se utvrđuju prioriteti njezinih aktivnosti donosi Komisija nakon odobrenja od strane Odbora za usmjeravanje, u skladu s postupkom iz članka 4. stavka 5. točke (a) Odluke 2008/381/EZ. Odluka Komisije predstavlja odluku o financiranju na temelju članka 84. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3. Financijska pomoć predviđena za aktivnosti Europske migracijske mreže ima oblik bespovratnih sredstava za nacionalne kontaktne točke iz članka 3. Odluke 2008/381/EZ i ugovore o javnoj nabavi prema potrebi, ovisno o slučaju, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Kroz pomoć se osigurava odgovarajuća i pravovremena financijska potpora nacionalnim kontaktnim točkama. Troškovi koji su nastali provedbom djelovanja nacionalnih kontaktnih točaka kojima se pruža potpora bespovratnim sredstvima dodijeljenima u 2014. mogu biti prihvatljivi nakon 1. siječnja 2014.

4. Odluka 2008/381/EZ mijenja se kako slijedi:

(a)

članak 4. stavak 5. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	priprema i odobrava nacrt radnog programa aktivnosti, posebno u vezi s ciljevima, tematskim prioritetima i indikativnim iznosima proračuna za svaku nacionalnu kontaktnu točku kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje EMN-a na temelju nacrta koji podnosi predsjedatelj.”;

(b)

članak 6. mijenja se kako slijedi:

i.	stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Komisija nadzire provođenje radnog programa aktivnosti i redovito izvješćuje Odbor za usmjeravanje o njegovom izvršenju i razvoju EMM-a.”;

ii.	brišu se stavci od 5. do 8.;

(c)	briše se članak 11.;

(d)	briše se članak 12.

Članak 23.

Tehnička pomoć

1. Na inicijativu i/ili u ime Komisije, godišnje se do 2,5 milijuna EUR iz Fonda koristi za tehničku pomoć u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 514/2014.

2. Na inicijativu države članice, Fond može financirati aktivnosti tehničke pomoći u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) br. 514/2014. Iznos izdvojen za tehničku pomoć za razdoblje 2014.–2020. ne smije biti veći od 5,5 % ukupnog iznosa dodijeljenog državi članici plus 1 000 000 EUR.

Članak 24.

Koordinacija

Komisija i države članice, prema potrebi zajedno s Europskom službom za vanjsko djelovanje, osiguravaju da se djelovanja u trećim zemljama i u odnosu na treće zemlje poduzimaju u sinergiji i usklađeno s drugim djelovanjima izvan Unije koja se podupiru kroz instrumente Unije. Posebno osiguravaju da su ta djelovanja:

(a)	usklađena s vanjskom politikom Unije, poštuju načelo usklađenosti politike za razvoj i dosljedna strateškim programskim dokumentima za dotičnu regiju ili zemlju;

(b)	usmjerena na mjere koje nisu usmjerene na razvoj;

(c)	služe interesima unutarnjih politika Unije i dosljedna su aktivnostima koje se poduzimaju unutar Unije.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

Posebne odredbe o paušalnim iznosima za preseljenje i premještanje korisnika s međunarodnom zaštitom iz jedne države članice u drugu

Odstupanjem od pravila o prihvatljivosti rashoda iz članka 18. Uredbe (EU) br. 514/2014, posebno u pogledu paušalnih iznosa i jednokratnih iznosa, paušalni iznosi dodijeljeni državama članicama za preseljenje i/ili premještanje korisnika s međunarodnom zaštitom iz jedne države članice u drugu su na temelju ove Uredbe:

(a)	izuzeti od obveze da se moraju temeljiti na statističkim podacima ili podacima za prethodna razdoblja; i

(b)	dodijeljeni pod uvjetom da je osoba za koju se dodjeljuje paušalni iznos stvarno preseljena i/ili premještena u skladu s ovom Uredbom.

Članak 26.

Izvršavanje ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji podložno uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 16. stavka 2., članka 17. stavaka 4. i 10. te članka 18. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od 21. svibnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja sedmogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblje od tri godine, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja sedmogodišnjeg razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 16. stavka 2., članka 17. stavaka 4. i 10. te članka 18. stavka 4.. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 16. stavka 2., članka 17. stavaka 4. i 10. te članka 18. stavka 4. ove Uredbe stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 27.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže Odbor za Fond za azil, migracije i integraciju te unutarnju sigurnost koji je osnovan člankom 59. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 514/2014.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 28.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće, na temelju prijedloga Komisije, preispituju ovu Uredbu do 30. lipnja 2020.

Članak 29.

Primjenjivost Uredbe (EU) br. 514/2014

Odredbe Uredbe (EU) br. 514/2014 primjenjuju se na Fond ne dovodeći u pitanje članak 4. ove Uredbe.

Članak 30.

Stavljanje izvan snage

Odluke br. 573/2007/EZ, br. 575/2007/EZ i 2007/435/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Članak 31.

Prijelazne odredbe

1. Ova Uredba ne utječe na nastavak ili izmjenu, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje, projekata i godišnjih programa o kojima je riječ sve do njihova zaključenja ili financijskoj pomoći koju je odobrila Komisija na temelju Odluka br. 573/2007/EZ, br. 575/2007/EZ i 2007/435/EZ ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ova Uredba ne utječe na nastavak ili izmjenu financijske potpore, uključujući njezino cjelokupno ili djelomično ukidanje, koju je odobrila Komisija na temelju Odluke 2008/381/EZ ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013.

2. Pri donošenju odluka o sufinanciranju u okviru ove Uredbe, Komisija uzima u obzir mjere donesene na temelju odluka br. 573/2007/EZ, br. 575/2007/EZ, 2007/435/EZ i 2008/381/EZ prije 20. svibnja 2014. koje imaju financijske posljedice tijekom razdoblja obuhvaćenog navedenim sufinanciranjem.

3. Iznose namijenjene za sufinanciranje koje je u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2014. odobrila Komisija, a za koje traženi dokumenti za zaključenje djelovanja nisu poslani Komisiji u roku za podnošenje završnog izvješća, Komisija automatski oslobađa do 31. prosinca 2017. što dovodi do povrata neopravdano isplaćenih iznosa.

4. Iznosi koji se odnose na djelovanja koja su bila suspendirana zbog sudskih postupaka ili upravnih postupaka po žalbi koji imaju suspenzivnim učinak ne uzimaju se u obzir pri izračunavanju iznosa koji se automatski vraćaju.

5. Do 30. lipnja 2015. države članice Komisiji podnose izvješće o evaluaciji rezultata i učinaka djelovanja koja se sufinanciraju prema odlukama br. 573/2007/EZ, br. 575/2007/EZ i 2007/435/EZ za razdoblje 2011.–2013.

6. Do 31. prosinca 2015. Komisija Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija podnosi izvješća o ex post evaluaciji prema odlukama br. 573/2007/EZ, br. 575/2007/EZ i 2007/435/EZ za razdoblje 2011.–2013.

Članak 32.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. travnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) SL C 299, 4.10.2012., str. 108.

(2) SL C 277, 13.9.2012., str. 23.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 13. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 14. travnja 2014.

(4) Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20.12.2011., str. 9.).

(5) Uredba (EU) br. 439/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o osnivanju Europskog potpornog ureda za azil (SL L 132, 29.5.2010., str. 11.).

(6) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(7) Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).

(8) Uredba Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 26. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (SL L 349, 25.11.2004., str. 1.).

(9) Uredba (EZ) br. 862/2007 Europoskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 311/76 o izradi statistike o stranim radnicima (SL L 199, 31.7.2007., str. 23.).

(10) Odluka br. 573/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o osnivanju Europskog fonda za izbjeglice za razdoblje od 2008. do 2013. kao dijela Općeg programa „Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima” i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2004/904/EZ (SL L 144, 6.6.2007., str. 1.).

(11) Odluka Vijeća 2007/435/EZ od 25. lipnja 2007. o osnivanju Europskog fonda za integraciju državljana trećih zemalja za razdoblje od 2007. do 2013. u okviru Općeg programa za solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima (SL L 168, 28.6.2007., str. 18.).

(12) Odluka br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o osnivanju Europskog fonda za povratak kao dijela općeg programa „Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima” za razdoblje od 2008. do 2013. (SL L 144, 6.6.2007., str. 45.).

(13) Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001., str. 12.).

(14) Odluka Vijeća 2008/381/EZ od 14. svibnja 2008. o uspostavi Europske migracijske mreže (SL L 131, 21.5.2008., str. 7.).

(15) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(16) Uredba (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o općim odredbama o Fondu za azil, migracije i integraciju te o instrumentu za financijsku potporu za policijsku suradnju, sprečavanje i borbu protiv kriminala i upravljanje kriznim situacijama (vidjeti str. 112. ovog Službenog lista).

(17) Uredba (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Instrumenta za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala i upravljanja krizama i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2007/125/PUP (vidjeti str. 93. ovog Službenog lista).

(18) Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014.–2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(19) Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu koju je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180, 29.6.2013., str. 31.).

(20) Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL L 251, 3.10.2003., str. 12.).

PRILOG I.

Višegodišnje raspodjele po državama članicama za razdoblje 2014.–2020. (u EUR)

Država članica	Najniži iznos	Prosjek dodjela iz Europskog fonda za izbjeglice, Europskog fonda za integraciju državljana trećih zemalja i Europskog fonda za povratak za 2011.–2013. izražen u %	Prosječan iznos 2011.–2013.	UKUPNO
AT	5 000 000	2,65 %	59 533 977	64 533 977
BE	5 000 000	3,75 %	84 250 977	89 250 977
BG	5 000 000	0,22 %	5 006 777	10 006 777
CY	10 000 000	0,99 %	22 308 677	32 308 677
CZ	5 000 000	0,94 %	21 185 177	26 185 177
DE	5 000 000	9,05 %	203 416 877	208 416 877
EE	5 000 000	0,23 %	5 156 577	10 156 577
ES	5 000 000	11,22 %	252 101 877	257 101 877
FI	5 000 000	0,82 %	18 488 777	23 488 777
FR	5 000 000	11,60 %	260 565 577	265 565 577
GR	5 000 000	11,32 %	254 348 877	259 348 877
HR	5 000 000	0,54 %	12 133 800	17 133 800
HU	5 000 000	0,83 %	18 713 477	23 713 477
IE	5 000 000	0,65 %	14 519 077	19 519 077
IT	5 000 000	13,59 %	305 355 777	310 355 777
LT	5 000 000	0,21 %	4 632 277	9 632 277
LU	5 000 000	0,10 %	2 160 577	7 160 577
LV	5 000 000	0,39 %	8 751 777	13 751 777
MT	10 000 000	0,32 %	7 178 877	17 178 877
NL	5 000 000	3,98 %	89 419 077	94 419 077
PL	5 000 000	2,60 %	58 410 477	63 410 477
PT	5 000 000	1,24 %	27 776 377	32 776 377
RO	5 000 000	0,75 %	16 915 877	21 915 877
SE	5 000 000	5,05 %	113 536 877	118 536 877
SI	5 000 000	0,43 %	9 725 477	14 725 477
SK	5 000 000	0,27 %	5 980 477	10 980 477
UK	5 000 000	16,26 %	365 425 577	370 425 577
Ukupno države članice	145 000 000	100,00 %	2 247 000 000	2 392 000 000

PRILOG II.

Popis posebnih djelovanja iz članka 16.

1.	Osnivanje i razvoj centara za tranzit i obradu podataka o izbjeglicama u Uniji, posebno za pružanje potpore operacijama preseljenja u suradnji s UNHCR-om.

2.	Novi pristupi, u suradnji s UNHCR-om, u vezi s pristupom postupcima azila koji su usmjereni na glavne zemlje tranzita, kao što su programi zaštite za posebne skupine ili određeni postupci za ispitivanje zahtjeva za azil.

Zajedničke inicijative među državama članicama u području integracije, kao što su vježbe utvrđivanja mjerila, uzajamno ocjenjivanje ili ispitivanje europskih modula, na primjer o stjecanju jezičnih vještina ili o organizaciji uvodnih programa i s ciljem poboljšanja koordinacije politika između država članica, regija i lokalnih vlasti.

4.	Zajedničke inicijative za utvrđivanje i provedbu novih pristupa u vezi s postupcima kod prvog susreta i standardi zaštite te pomoći maloljetnicima bez pratnje.

5.	Zajedničke operacije povratka, uključujući zajednička djelovanja u vezi s provedbom Unijinih sporazuma o ponovnom prihvatu.

6.	Zajednički projekti ponovne integracije u zemljama porijekla s ciljem postizanja održivog povratka, kao i zajednička djelovanja za jačanje kapaciteta trećih zemalja za provedbu Unijinih sporazuma o ponovnom prihvatu.

7.	Zajedničke inicijative za ponovno spajanje obitelji i ponovnu integraciju maloljetnika bez pratnje u njihove zemlje porijekla.

Zajedničke inicijative među državama članicama u području zakonite migracije, uključujući uspostavu zajedničkih migracijskih centara u trećim zemljama, kao i zajedničke projekte za promicanje suradnje između država članica s ciljem poticanja korištenja isključivo zakonitih migracijskih kanala i obavješćivanja o rizicima nezakonitih migracija.

PRILOG III.

Popis zajedničkih prioriteta Unije za preseljenje

1.	Regionalni program zaštite u Istočnoj Europi (Bjelarus, Moldova, Ukrajina).

2.	Regionalni program zaštite u Rogu Afrike (Džibuti, Kenija, Jemen).

3.	Regionalni program zaštite u Sjevernoj Africi (Egipat, Libija, Tunis).

4.	Izbjeglice u regiji Istočna Afrika/Velika jezera.

5.	Iračke izbjeglice u Siriji, Libanonu i Jordanu.

6.	Iračke izbjeglice u Turskoj.

7.	Sirijske izbjeglice u regiji.

PRILOG IV.

Popis zajedničkih pokazatelja za mjerenje posebnih ciljeva

(a)

Radi jačanja i razvoja svih aspekata Zajedničkog europskog sustava azila, uključujući njegove vanjske dimenzije:

broj osoba u ciljnoj skupini koje su primile pomoć putem projekata u području sustava prihvata i azila koje podupire ovaj Fond.

Za potrebe godišnjih izvješća o provedbi, kako je navedeno u članku 54. Uredbe (EU) br. 514/2014, ovaj pokazatelj dodatno se dijeli u podkategorije poput:

—	broja osoba u ciljnoj skupini koje koriste informacije i pomoć preko postupaka azila,

—	broja osoba u ciljnoj skupini koje koriste pravnu pomoć i zastupanje,

—	broj ranjivih osoba i maloljetnika bez pratnje koji koriste posebnu pomoć;

ii.

kapacitet (tj. broj mjesta) nove infrastrukture za smještaj u svrhu prihvata koja je uspostavljena u skladu sa zajedničkim zahtjevima za uvjete prihvata navedenima u pravnoj stečevini Unije i postojeće infrastrukture za smještaj u svrhu prihvata koja je poboljšana u skladu s istim zahtjevima, kao rezultat projekata koji se podupiru u okviru Fonda te postotak od ukupnog kapaciteta za smještaj u svrhu prihvata;

iii.	broj osoba koje su uz pomoć Fonda obučene za pitanja povezana s azilom, i taj broj kao postotak ukupnog broja osoblja koje je obučeno o tim pitanjima;

iv.	kako broj obavljenih obavješćivanja tako i broj misija pronalaženja činjenica u zemlji porijekla koje su realizirane uz pomoć Fonda;

v.	broj projekata kojima se u okviru Fonda pruža potpora za razvoj, praćenje i evaluaciju politika azila u državama članicama;

vi.	broj osoba preseljenih uz potporu Fonda.

(b)

Radi potpore zakonitim migracijama u države članice u skladu s njihovim gospodarskim i socijalnim potrebama, poput potreba tržišta rada, uz smanjenje zlouporabe zakonite migracije te promicanje učinkovite integracije državljana trećih zemalja:

i.	broj osoba ciljne skupine koje su sudjelovale u mjerama prije odlaska koje podupire ovaj Fond;

ii.

broj osoba ciljne skupine koje su primile pomoć iz ovog Fonda putem integracijskih mjera u okviru nacionalnih, lokalnih i regionalnih strategija.

Za potrebe godišnjih izvješća o provedbi, kako je navedeno u članku 54. Uredbe (EU) br. 514/2014, ovaj pokazatelj dodatno se dijeli u podkategorije poput:

—	broja osoba ciljne skupine koje su primile pomoć kroz mjere usmjerene na obrazovanje i osposobljavanje, uključujući učenje jezika i pripremna djelovanja za olakšavanje pristupa tržištu rada,

—	broja osoba ciljne skupine koje su primile potporu kroz pružanje savjeta i pomoć u području stanovanja,

—	broja osoba ciljne skupine koje su primile pomoć kroz pružanje zdravstvene i psihološke skrbi,

—	broja osoba ciljne skupine koje su primile pomoć kroz mjere koje se odnose na demokratsko sudjelovanje;

iii.	broj postojećih lokalnih, regionalnih i nacionalnih okvira/mjera/alata politike za integraciju državljana trećih zemalja koje uključuju civilno društvo i zajednice migranata kao i sve druge relevantne zainteresirane strane kao rezultat mjera koje podupire ovaj Fond;

iv.	broj projekata suradnje s ostalim državama članicama, vezano uz integraciju državljana trećih zemalja, koje podupire ovaj Fond;

v.	broj projekata kojima se u okviru Fonda pruža potpora za razvoj, praćenje i evaluaciju politika integracije u državama članicama.

(c)

Radi jačanja pravednih i djelotvornih strategija povratka u državama članicama koje podupiru borbu protiv nezakonite migracije s naglaskom na održivosti povratka i učinkoviti ponovni primitak u zemlje porijekla i tranzita:

i.	broj osoba obučenih za pitanja povezana s povratkom, uz pomoć Fonda;

ii.	broj povratnika koji su primili pomoć koje je sufinancirao Fond za reintegraciju prije ili poslije povratka;

iii.	broj povratnika čiji je povratak sufinancirao Fond, osoba koje su se dobrovoljno vratile i osoba koje su udaljene;

iv.	broj nadziranih operacija udaljavanja koje je sufinancirao Fond;

v.	broj projekata kojima se u okviru Fonda pruža potpora za razvoj, praćenje i evaluaciju politika integracije u državama članicama.

(d)

Radi jačanja solidarnosti i raspodjele odgovornosti između država članica, posebno u odnosu na one koje su najviše pogođene tokovima migracija i azilanata:

i.	broj podnositelja zahtjeva i korisnika s međunarodnom zaštitom koje su uz pomoć Fonda premješteni iz jedne države članice u drugu;

ii.	broj projekata suradnje s drugim državama članicama na jačanju solidarnosti i podjeli odgovornosti među državama članicama kojima se potpora pruža u okviru Fonda.

20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/195

UREDBA (EU) br. 517/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. travnja 2014.

o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

U četvrtom izvješću o procjeni Međuvladina tijela za klimatske promjene („IPCC”) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („UNFCCC”), čija je stranka Unija (3), navodi se da bi, na temelju postojećih znanstvenih podataka, razvijene zemlje do 2050. godine trebale smanjiti emisije stakleničkih plinova za 80 % do 95 % ispod razina iz 1990. kako bi ograničile globalne klimatske promjene na rast temperature od 2 °C te time spriječile nepoželjne klimatske učinke.

(2)

Za ostvarenje tog cilja Komisija je usvojila Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050. godine, koji je Vijeće navelo u svojim zaključcima od 17. svibnja 2011., a Europski parlament ga je potvrdio u svojoj Rezoluciji od 15. ožujka 2012. U tom planu Komisija je utvrdila ekonomičan način postizanja potrebnih ukupnih smanjenja emisija u Uniji do 2050. godine. Tim planom uspostavljaju se sektorski doprinosi koji su potrebni u šest područja. Emisije koje ne sadrže CO2 (uključujući fluorirane stakleničke plinove, ali isključujući emisije iz sektora poljoprivrede koje ne sadrže CO2) trebalo bi smanjiti za 72 % do 73 % do 2030. te za 70 % do 78 % do 2050. u odnosu na razine iz 1990. Ako se promatra na temelju referentne 2005. godine, potrebno je smanjiti emisije koje ne sadrže CO2, osim onih iz sektora poljoprivrede, za 60 % do 61 % do 2030. Emisije fluoriranih stakleničkih plinova bile su procijenjene na 90 milijuna tona (Mt) ekvivalenta CO2 u 2005. Smanjenje od 60 % znači da bi se emisije trebale smanjiti na približno 35 Mt ekvivalenta CO2 do 2030. S obzirom na procijenjene emisije od 104 Mt ekvivalenta CO2 u 2030. na temelju potpune primjene postojećeg zakonodavstva Unije, potrebno je daljnje smanjenje od približno 70 Mt ekvivalenta CO2.

(3)

Prema zaključcima iz izvješća Komisije od 26. rujna 2011. o primjeni, učincima i prikladnosti Uredbe (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4), trenutačne mjere ograničavanja emisija, ako se u potpunosti primijene, imaju potencijal za smanjenje emisija fluoriranih stakleničkih plinova. Te bi mjere stoga trebalo zadržati i pojasniti na temelju iskustva stečenog njihovom provedbom. Određene mjere trebalo bi proširiti i na druge uređaje u kojima se upotrebljava znatna količina fluoriranih stakleničkih plinova, poput kamiona hladnjača i prikolica hladnjača. Obveza uspostave i vođenja evidencije o opremi koja sadrži tu vrstu plinova trebala bi se odnositi i na električne rasklopne uređaje. S obzirom na važnost mjera ograničavanja emisija na kraju životnog vijeka proizvoda i opreme koji sadrže fluorirane stakleničke plinove, države članice trebale bi uzeti u obzir vrijednost sustava odgovornosti proizvođača i potaknuti njihovo uspostavljanje na osnovi postojećih najboljih praksi.

(4)

U tom je izvješću također zaključeno da se može više učiniti kako bi se smanjile emisije fluoriranih stakleničkih plinova u Uniji, posebno izbjegavanjem uporabe takvih plinova kada postoje sigurne i energetski učinkovite zamjenske tehnologije koje nemaju nikakav utjecaj ili imaju manji utjecaj na klimu. Smanjenje od najviše dvije trećine emisija iz 2010. do 2030. ekonomično je jer su dokazana i ispitana zamjenska rješenja dostupna u mnogim sektorima.

(5)

U Rezoluciji Europskog parlamenta od 14. rujna 2011. o sveobuhvatnom pristupu klimatski štetnim antropogenim emisijama koje ne sadrže CO2 pozdravljeno je nastojanje Unije u pružanju potpore djelovanju u vezi s fluorougljikovodicima u okviru Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač („Montrealski protokol”) kao izvrstan primjer netržišnog pristupa smanjenju emisija stakleničkih plinova. U toj se rezoluciji također poziva na istraživanje načina promicanja hitnog postupnog smanjivanja fluorougljikovodika na međunarodnoj razini putem Montrealskog protokola.

(6)

Kako bi se podupirala uporaba tehnologija koje nemaju nikakav utjecaj ili imaju manji utjecaj na klimu, osposobljavanje fizičkih osoba koje obavljaju aktivnosti povezane s fluoriranim stakleničkim plinovima trebalo bi obuhvaćati informacije o tehnologijama koje se upotrebljavaju za zamjenu i smanjenje korištenja fluoriranih stakleničkih plinova. Budući da neka zamjenska rješenja za fluorirane stakleničke plinove koja se upotrebljavaju u proizvodima i opremi za zamjenu i smanjenje korištenja fluoriranih stakleničkih plinova mogu biti otrovna, zapaljiva ili pod visokim tlakom, Komisija bi trebala ispitati postojeće zakonodavstvo Unije o osposobljavanju fizičkih osoba za sigurno postupanje sa zamjenskim rashladnim sredstvima te bi trebala, prema potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti zakonodavni prijedlog o izmjeni relevantnog zakonodavstva Unije.

(7)	Programe certifikacije i osposobljavanja trebalo bi uspostaviti ili prilagoditi uzimajući u obzir programe uspostavljene na temelju Uredbe (EZ) br. 842/2006 i moguće ih je integrirati u sustave strukovnog osposobljavanja.

(8)

Kako bi se osigurala koherentnost sa zahtjevima praćenja i izvješćivanja u skladu s UNFCCC-om te u skladu s Odlukom 4/CMP.7 Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka Kyotskog protokola uz UNFCCC, usvojenom na sedmoj Konferenciji stranaka UNFCCC-a koje su se sastale u Durbanu 11. prosinca 2011., potencijale globalnog zatopljenja trebalo bi izračunavati kao potencijale globalnog zatopljenja jednog kilograma plina u razdoblju od 100 godina u odnosu na odgovarajući potencijal jednog kilograma CO2. Kad je to moguće, izračuni bi se trebali temeljiti na četvrtom izvješću o procjeni koje je donio IPCC.

(9)

Učinkovito praćenje emisija fluoriranih stakleničkih plinova presudno je za praćenje napretka u ostvarivanju ciljeva smanjenja emisija i za procjenu učinaka ove Uredbe. Korištenje dosljednih, visokokvalitetnih podataka za izvješćivanje o emisijama fluoriranih stakleničkih plinova ključno je za osiguravanje kvalitete izvješćivanja o emisijama. Uspostavljanje sustavâ izvješćivanja o emisijama fluoriranih stakleničkih plinova u državama članicama osiguralo bi koherentnost s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Podaci o propuštanju fluoriranih stakleničkih plinova iz opreme koje su prikupila poduzeća u skladu s ovom Uredbom mogli bi značajno poboljšati te sustave izvješćivanja o emisijama. Na taj bi način trebalo biti moguće provjeriti dosljednost podataka na temelju kojih su izračunane emisije te poboljšati približne vrijednosti dobivene na osnovi izračuna, što bi dovelo do bolje procjene emisija fluoriranih stakleničkih plinova u nacionalnim inventarima stakleničkih plinova.

(10)

S obzirom na to da su dostupna odgovarajuća zamjenska rješenja, postojeću zabranu uporabe sumporova heksafluorida u tlačnom lijevu magnezija i obnavljanja legura tlačnog lijeva magnezija trebalo bi proširiti na postrojenja koja koriste manje od 850 kg sumporova heksafluorida godišnje. Slično tome, uz odgovarajuće prijelazno razdoblje trebalo bi zabraniti uporabu rashladnih sredstava s vrlo visokim potencijalom globalnog zatopljenja od 2 500 ili više za servisiranje ili održavanje rashladne opreme s punjenjem od 40 tona ekvivalenta CO2 ili više.

(11)

Kada su dostupna odgovarajuća zamjenska rješenja za uporabu određenih fluoriranih stakleničkih plinova, trebalo bi uvesti zabrane stavljanja na tržište nove opreme za hlađenje, klimatizaciju i zaštitu od požara koja sadrži te tvari ili čije funkcioniranje o njima ovisi. Kada zamjenska rješenja nisu dostupna ili se ne mogu upotrijebiti iz tehničkih ili sigurnosnih razloga, ili kada bi uporaba takvih zamjenskih rješenja iziskivala nerazmjerno visoke troškove, Komisija bi trebala moći odobriti izuzeće kako bi se omogućilo stavljanje takvih proizvoda i opreme na tržište na ograničeno razdoblje. S obzirom na buduće tehničke trendove, Komisija bi trebala dodatno procijeniti zabrane stavljanja na tržište nove opreme za srednjonaponske sekundarne rasklopne uređaje i novih malih jednostrukih razdvojenih klimatizacijskih sustava.

(12)

Oprema koja sadrži fluorirane stakleničke plinove trebala bi imati dopuštenje za stavljanje na tržište ako su ukupne emisije stakleničkih plinova te opreme, uzimajući u obzir realistične razine propuštanja i prikupljanja, tijekom njezina životnog ciklusa manje od onih koje bi nastale iz istovjetne opreme bez fluoriranih stakleničkih plinova čija je najveća dopuštena potrošnja energije utvrđena odgovarajućim provedbenim mjerama donesenima na temelju Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6). Redovito i pravovremeno preispitivanje tih provedbenih mjera u skladu s tom Direktivom pomoglo bi osigurati nastavak učinkovitosti i prikladnosti tih provedbenih mjera.

(13)	Utvrđeno je da je postupno smanjenje količina fluorougljikovodika koje se mogu stavljati na tržište najučinkovitiji i najekonomičniji način dugoročnog smanjenja emisija tih tvari.

(14)

Radi provedbe postupnog smanjenja količina fluorougljikovodika koje se mogu stavljati na tržište Unije, Komisija bi trebala pojedinačnim proizvođačima i uvoznicima dodijeliti kvote za stavljanje fluorougljikovodika na tržište kako se ne bi premašio ukupni količinski prag za stavljanje fluorougljikovodika na tržište. Kako bi se zaštitila cjelovitost postupnog smanjenja količina fluorougljikovodika koje se stavljaju na tržište, fluorougljikovodici koji se nalaze u opremi trebali bi biti uključeni u sustav kvota Unije. Kada fluorougljikovodici koji se nalaze u opremi nisu stavljeni na tržište prije punjenja opreme, trebala bi biti obvezna izjava o sukladnosti koja dokazuje da su ti fluorougljikovodici uključeni u sustav kvota Unije.

(15)

Izračun referentnih vrijednosti i raspodjela kvota pojedinačnim proizvođačima i uvoznicima na početku bi se trebali temeljiti na prijavljenim količinama fluorougljikovodika koje su oni stavili na tržište tijekom referentnog razdoblja od 2009. do 2012. Međutim, kako mala poduzeća ne bi bila isključena, jedanaest posto ukupnog količinskog praga trebalo bi se namijeniti uvoznicima i proizvođačima koji tijekom referentnog razdoblja nisu na tržište stavili jednu tonu ili više fluoriranih stakleničkih plinova.

(16)	Komisija bi redovitim ponovnim izračunima referentnih vrijednosti i kvota trebala osigurati da se poduzećima dopusti nastavak aktivnosti na temelju prosječnih količina koje su posljednjih godina stavili na tržište.

(17)

Postupak proizvodnje nekih fluoriranih plinova može rezultirati značajnim emisijama drugih fluoriranih stakleničkih plinova koji nastaju kao nusproizvod. Takve emisije nusproizvoda trebalo bi uništiti ili ih prikupiti za kasniju uporabu kao uvjet za stavljanje fluoriranih stakleničkih plinova na tržište.

(18)

Komisija bi trebala osigurati uspostavu središnjeg elektroničkog registra za upravljanje kvotama, za stavljanje fluorougljikovodika na tržište i za izvješćivanje, uključujući izvješćivanje o opremi koja je stavljena na tržište, posebno kada je oprema prethodno napunjena fluorougljikovodicima koji nisu stavljeni na tržište prije punjenja, što zahtijeva provjeru, putem izjave o sukladnosti i naknadne provjere od strane treće strane, da su količine fluorougljikovodika uključene u sustav kvota Unije.

(19)

Kako bi se zadržala fleksibilnost tržišta velikih količina fluorougljikovodika, kvote koje su dodijeljene na temelju referentnih vrijednosti trebalo bi biti moguće prenijeti na drugog proizvođača ili uvoznika u Uniji ili na drugog proizvođača ili uvoznika kojeg u Uniji predstavlja jedini predstavnik.

(20)

Kako bi se omogućilo praćenje učinkovitosti ove Uredbe, opseg postojećih obveza izvješćivanja trebalo bi proširiti na druge fluorirane tvari koje imaju znatan potencijal globalnog zatopljenja ili koje će vjerojatno zamijeniti fluorirane stakleničke plinove navedene u Prilogu I. Iz istog bi razloga trebalo prijaviti i uništavanje fluoriranih stakleničkih plinova i uvoz tih plinova u Uniju kada se nalaze u proizvodima i opremi. Trebalo bi utvrditi pragove de minimis kako bi se izbjeglo nerazmjerno administrativno opterećenje, posebno za mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća.

(21)

Komisija bi trebala neprestano pratiti učinke smanjenja količina fluorougljikovodika stavljenih na tržište, uključujući njegove učinke na opskrbu kada se radi o opremi kod koje bi uporaba fluorougljikovodika rezultirala manjim emisijama tijekom životnog ciklusa nego uz uporabu zamjenske tehnologije. Komisija bi do kraja 2020. godine trebala izraditi izvješće o dostupnosti fluorougljikovodika na tržištu Unije. Komisija bi do kraja 2022. godine trebala provesti sveobuhvatno preispitivanje kako bi pravodobno prilagodila odredbe ove Uredbe, s obzirom na njezinu provedbu, nova kretanja i međunarodne obveze te kako bi, prema potrebi, predložila dodatne mjere smanjenja.

(22)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(23)

Radi izmjene određenih elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”). Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(24)	S obzirom na to da je donesena u skladu s člankom 192. stavkom 1. UFEU-a, ova Uredba ne sprečava države članice u održavanju ni u uvođenju strožih zaštitnih mjera koje su u skladu s UFEU-om. U skladu s člankom 193. UFEU-a, države članice trebaju obavijestiti Komisiju o tim mjerama.

(25)

Ovom Uredbom mijenja se i dopunjuje predmet Uredbe (EZ) br. 842/2006, koju bi stoga trebalo staviti izvan snage. Međutim, kako bi se osigurao nesmetan prijelaz sa starog na novi sustav, prikladno je predvidjeti da bi uredbe Komisije (EZ) br. 1493/2007 (8), (EZ) br. 1494/2007 (9), (EZ) br. 1497/2007 (10), (EZ) br. 1516/2007 (11), (EZ) br. 303/2008 (12), (EZ) br. 304/2008 (13), (EZ) br. 305/2008 (14), (EZ) br. 306/2008 (15), (EZ) br. 307/2008 (16) i (EZ) br. 308/2008 (17) trebale ostati na snazi i nastaviti se primjenjivati ako i dok ne budu stavljene izvan snage delegiranim ili provedbenim aktima koje Komisija donese u skladu s ovom Uredbom.

(26)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekogranične prirode okolišnih problema koji se rješavaju te učinaka ove Uredbe na trgovinu unutar Unije i vanjsku trgovinu oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Cilj je ove Uredbe zaštititi okoliš smanjenjem emisija fluoriranih stakleničkih plinova. U skladu s tim, ovom Uredbom:

(a)	utvrđuju se pravila o ograničavanju emisija, korištenju, prikupljanju i uništavanju fluoriranih stakleničkih plinova te o odgovarajućim popratnim mjerama;

(b)	određuju se uvjeti stavljanja na tržište određenih proizvoda i opreme koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje o njima ovisi;

(c)	određuju se uvjeti za određene uporabe fluoriranih stakleničkih plinova; i

(d)	uspostavljaju se količinski pragovi za stavljanje fluorougljikovodika na tržište.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„fluorirani staklenički plinovi” znači fluorougljikovodici, perfluorougljici, sumporov heksafluorid i ostali staklenički plinovi koji sadrže fluor, navedeni u Prilogu I., ili mješavine koje sadrže bilo koju od tih tvari;

2.	„fluorougljikovodici” ili „HFC” znači tvari navedene u Prilogu I. odjeljku 1. ili mješavine koje sadrže bilo koju od tih tvari;

3.	„perfluorougljici” ili „PFC” znači tvari navedene u Prilogu I. odjeljku 2. ili mješavine koje sadrže bilo koju od tih tvari;

4.	„sumporov heksafluorid” ili „SF6” znači tvar navedena u Prilogu I. odjeljku 3. ili mješavine koje sadrže tu tvar;

5.	„mješavina” znači tekućina koja se sastoji od dviju ili više tvari, od kojih je najmanje jedna tvar navedena u Prilogu I. ili u Prilogu II.;

„potencijal globalnog zatopljenja” ili „GWP” znači potencijal klimatskog zagrijavanja stakleničkog plina u odnosu na odgovarajući potencijal ugljikova dioksida („CO2”), koji se izračunava kao potencijal klimatskog zagrijavanja jednog kilograma stakleničkog plina u razdoblju od 100 godina u odnosu na odgovarajući potencijal jednog kilograma CO2, kako je navedeno u prilozima I., II. i IV. ili, u slučaju mješavina, izračunano u skladu s Prilogom IV.;

7.	„tona(-e) ekvivalenta CO2” znači količina stakleničkih plinova izražena kao umnožak mase stakleničkih plinova u metričkim tonama i njihova potencijala globalnog zatopljenja;

8.	„operater” znači fizička ili pravna osoba koja ima stvarni nadzor nad tehničkim radom proizvoda i opreme obuhvaćenih ovom Uredbom; država članica može, u posebno definiranim slučajevima, odrediti da za obveze operatera odgovara vlasnik;

9.	„uporaba” znači korištenje fluoriranih stakleničkih plinova u proizvodnji, održavanju ili servisiranju, uključujući ponovno punjenje proizvoda ili opreme, ili u drugim postupcima navedenima u ovoj Uredbi;

10.	„stavljanje na tržište” znači prva isporuka ili prvo stavljanje na raspolaganje drugoj strani unutar Unije, bilo uz naknadu, bilo besplatno, ili uporaba za vlastiti račun u slučaju proizvođača, te uključuje carinsku izjavu za puštanje u slobodan promet u Uniji;

11.

„hermetički zatvorena oprema” znači oprema u kojoj su svi dijelovi koji sadrže fluorirane stakleničke plinove spojeni lemljenjem, zavarivanjem ili sličnim stalnim spajanjem, koja može sadržavati ventile s poklopcem ili servisne otvore s poklopcem koji omogućuju odgovarajući popravak ili zbrinjavanje, i čija ispitana razina propusnosti iznosi manje od tri grama godišnje pod tlakom od najmanje jedne četvrtine najvećeg dopuštenog tlaka;

12.	„spremnik” znači proizvod koji je osmišljen ponajprije za prijevoz ili skladištenje fluoriranih stakleničkih plinova;

13.	„spremnik za jednokratnu uporabu” znači spremnik koji nije moguće ponovno napuniti ako nije prilagođen za tu svrhu ili koji je stavljen na tržište, a nije predviđeno njegovo vraćanje radi ponovnog punjenja;

14.	„prikupljanje” znači sakupljanje i skladištenje fluoriranih stakleničkih plinova iz proizvoda, uključujući spremnike, i opreme tijekom održavanja ili servisiranja ili prije zbrinjavanja proizvoda ili opreme;

15.	„obnavljanje” znači ponovno korištenje prikupljenog fluoriranog stakleničkog plina nakon osnovnog postupka pročišćavanja;

16.	„oporaba” znači ponovna prerada prikupljenog fluoriranog stakleničkog plina radi postizanja jednakog učinka nerabljene tvari, uzimajući u obzir njegovu namjenu;

17.	„uništavanje” znači postupak kojim se sav fluorirani staklenički plin ili njegov veći dio trajno pretvara ili razlaže u jednu ili više stabilnih tvari koje nisu fluorirani staklenički plinovi;

18.	„stavljanje izvan pogona” znači konačno isključenje i uklanjanje iz pogona ili uporabe proizvoda ili dijela opreme koji sadrži fluorirane stakleničke plinove;

19.	„popravak” znači obnova oštećenih proizvoda ili opreme, ili proizvoda ili opreme koji propuštaju, a koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje o njima ovisi, uključujući dio koji sadrži takve plinove ili je osmišljen za sadržavanje takvih plinova;

20.

„ugradnja” znači spajanje dvaju ili više dijelova opreme ili cjevovoda koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ili su osmišljeni za sadržavanje takvih plinova s ciljem sastavljanja sustava na mjestu njegova rada, što podrazumijeva međusobno spajanje plinovoda sustava kako bi zatvorili cjevovod neovisno o potrebi za punjenjem sustava nakon sastavljanja;

21.

„održavanje ili servisiranje” znači sve aktivnosti, isključujući prikupljanje u skladu s člankom 8. i provjere propuštanja u skladu s člankom 4. i člankom 10. stavkom 1. točkom (b) ove Uredbe, koje podrazumijevaju otvaranje cjevovoda koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ili su osmišljeni za sadržavanje takvih plinova, a posebno opskrbu sustava fluoriranim stakleničkim plinovima, uklanjanje jednog ili više dijelova cjevovoda ili opreme, ponovno sastavljanje dvaju ili više dijelova cjevovoda ili opreme, kao i otklanjanje propuštanja;

22.	„nerabljena tvar” znači tvar koja nije prethodno upotrijebljena;

23.	„nepokretan” znači koji tijekom rada obično nije u pokretu i uključuje pokretne sobne klimatizacijske uređaje;

24.	„pokretan” znači koji je tijekom rada obično u pokretu;

25.	„jednokomponentna pjena” znači sastav pjene koja se nalazi u jednom raspršivaču aerosola u nereaktivnom ili djelomično reaktivnom tekućem stanju te koja se širi i stvrdne kada se izvadi iz raspršivača;

26.	„kamion hladnjača” znači motorno vozilo mase veće od 3,5 tona koje je osmišljeno i izrađeno ponajprije za prijevoz robe i opremljeno rashladnom jedinicom;

27.	„prikolica hladnjača” znači vozilo koje je osmišljeno i izrađeno tako da ga vuče kamion ili traktor, ponajprije za prijevoz robe, te koje je opremljeno rashladnom jedinicom;

28.	„tehnički aerosol” znači raspršivač aerosola koji se koristi u održavanju, popravljanju, čišćenju, ispitivanju, dezinsekciji i proizvodnji proizvoda i opreme, ugrađivanju opreme i drugim primjenama;

29.	„sustav za otkrivanje propuštanja” znači kalibrirani mehanički, električni ili elektronički uređaj za otkrivanje propuštanja fluoriranih stakleničkih plinova, koji u slučaju otkrivanja propuštanja uzbunjuje operatera;

30.

„poduzeće” znači svaka fizička ili pravna osoba koja:

(a)	proizvodi, koristi, prikuplja, sakuplja, obnavlja, oporabljuje ili uništava fluorirane stakleničke plinove;

(b)	uvozi ili izvozi fluorirane stakleničke plinove ili proizvode i opremu koji sadržavaju takve plinove;

(c)	stavlja na tržište fluorirane stakleničke plinove ili proizvode i opremu koji sadržavaju takve plinove ili čije funkcioniranje o njima ovisi;

(d)	ugrađuje, servisira, održava, popravlja, provjerava propuštanja ili stavlja izvan pogona opremu koja sadrži fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje o njima ovisi;

(e)	je operater opreme koja sadrži fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje o njima ovisi;

(f)	proizvodi, uvozi, izvozi, stavlja na tržište ili uništava plinove navedene u Prilogu II.;

(g)	stavlja na tržište proizvode ili opremu koji sadrže plinove navedene u Prilogu II.;

31.	„sirovina” znači svaki fluorirani staklenički plin ili tvar navedena u Prilogu II. koji su podvrgnuti kemijskoj pretvorbi u procesu u kojem je njihov izvorni sastav potpuno promijenjen, a njihove su emisije neznatne;

32.	„komercijalna uporaba” znači uporaba za skladištenje, prikazivanje ili distribuciju proizvoda, za prodaju krajnjim korisnicima, u maloprodaji i prehrambenim uslugama;

33.	„protupožarna oprema” znači oprema i sustavi koji se upotrebljavaju u primjenama sprečavanja ili suzbijanja požara i uključuje aparate za gašenje požara;

34.	„organski Rankineov ciklus” znači ciklus koji sadrži kondenzabilne fluorirane stakleničke plinove koji pretvaraju toplinu iz izvora topline u energiju za proizvodnju električne ili mehaničke energije;

35.	„vojna oprema” znači oružje, streljivo i ratni materijal namijenjeni izričito u vojne svrhe koji su neophodni za zaštitu osnovnih interesa sigurnosti država članica;

36.

„električni rasklopni uređaji” znači rasklopni uređaji i njihove kombinacije s pripadajućom opremom za kontrolu, mjerenje, zaštitu i reguliranje te sastavljanje takvih uređaja i opreme s pripadajućim vezama, priborom, kućištima i pratećim strukturama, namijenjeni za uporabu povezanu s proizvodnjom, prijenosom, distribucijom i pretvorbom električne energije;

37.	„višeskupni centralizirani rashladni sustavi” znači sustavi s dva ili više kompresora koji rade paralelno, a spojeni su s jednim ili više zajedničkih kondenzatora i s više uređaja za hlađenje, kao što su izložbene vitrine, ormarići i zamrzivači, ili s rashlađenim skladišnim prostorijama;

38.

„primarni krug rashladnog sredstva kaskadnih sustava” znači primarni krug u indirektnim sustavima srednje temperature u kojima je kombinacija dvaju ili više odvojenih rashladnih krugova povezana u seriju tako da primarni krug apsorbira toplinu kondenzatora iz sekundarnog kruga za srednju temperaturu;

39.	„jednostruki razdvojeni klimatizacijski sustavi” znači sustavi za sobnu klimatizaciju koji se sastoje od jedne vanjske i jedne unutarnje jedinice povezane cjevovodom rashladnog sredstva, koji zahtijevaju ugradnju na mjestu korištenja.

POGLAVLJE II.

OGRANIČAVANJE EMISIJA

Članak 3.

Sprečavanje emisija fluoriranih stakleničkih plinova

1. Namjerno ispuštanje fluoriranih stakleničkih plinova u atmosferu zabranjuje se kada ispuštanje nije tehnički neophodno za predviđenu namjenu.

2. Operateri opreme koja sadrži fluorirane stakleničke plinove poduzimaju mjere opreza kako bi spriječili nenamjerno ispuštanje („propuštanje”) tih plinova. Oni poduzimaju sve tehnički i ekonomski izvedive mjere kako bi se propuštanje fluoriranih stakleničkih plinova svelo na najmanju moguću mjeru.

3. Ako se otkrije propuštanje fluoriranih stakleničkih plinova, operateri osiguravaju popravak opreme bez nepotrebne odgode.

Kada oprema podliježe provjerama propuštanja u skladu s člankom 4. stavkom 1., a propuštanje na opremi je popravljeno, operateri osiguravaju da opremu provjeri certificirana fizička osoba u roku od mjesec dana od popravka kako bi potvrdila uspješnost popravka.

4. Fizičke osobe koje obavljaju zadaće iz članka 10. stavka 1. točaka od (a) do (c) certificirane su u skladu s člankom 10. stavcima 4. i 7. i poduzimaju mjere opreza kako bi se spriječilo propuštanje fluoriranih stakleničkih plinova.

Poduzeća koja obavljaju ugradnju, servisiranje, održavanje, popravak ili stavljanje izvan pogona opreme navedene u članku 4. stavku 2. točkama od (a) do (d) certificirana su u skladu s člankom 10. stavcima 6. i 7. i poduzimaju mjere opreza kako bi se spriječilo propuštanje fluoriranih stakleničkih plinova.

Članak 4.

Provjere propuštanja

1. Operateri opreme koja sadrži fluorirane stakleničke plinove u količinama od 5 tona ekvivalenta CO2 ili više koji se ne nalaze u pjenama osiguravaju provođenje provjere propuštanja opreme.

Hermetički zatvorena oprema koja sadrži fluorirane stakleničke plinove u količinama manjima od 10 tona ekvivalenta CO2 ne podliježe provjerama propuštanja na temelju ovog članka, pod uvjetom da je oprema označena kao hermetički zatvorena.

Električni rasklopni uređaji ne podliježu provjerama propuštanja na temelju ovog članka ako zadovoljavaju jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	njihova ispitana razina propusnosti iznosi manje od 0,1 % godišnje, kako je utvrđeno u tehničkoj specifikaciji proizvođača, i na odgovarajući su način označeni;

(b)	opremljeni su uređajem za praćenje tlaka ili gustoće; ili

(c)	sadrže manje od 6 kg fluoriranih stakleničkih plinova.

2. Stavak 1. primjenjuje se na operatere sljedeće opreme koja sadrži fluorirane stakleničke plinove:

(a)	nepokretne rashladne opreme;

(b)	nepokretne klimatizacijske opreme;

(c)	nepokretnih dizalica topline;

(d)	nepokretne protupožarne opreme;

(e)	rashladnih jedinica kamiona hladnjača i prikolica hladnjača;

(f)	električnih rasklopnih uređaja;

(g)	organskih Rankineovih ciklusa.

Što se tiče opreme iz prvog podstavka točaka od (a) do (e), provjere obavljaju fizičke osobe certificirane u skladu s pravilima predviđenima u članku 10.

Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka, do 31. prosinca 2016., oprema koja sadrži manje od 3 kg fluoriranih stakleničkih plinova ili hermetički zatvorena oprema, koja je označena na odgovarajući način i sadrži manje od 6 kg fluoriranih stakleničkih plinova, ne podliježe provjerama propuštanja.

3. Provjere propuštanja u skladu sa stavkom 1. obavljaju se sljedećom učestalošću:

(a)	na opremi koja sadrži fluorirane stakleničke plinove u količinama od 5 tona ekvivalenta CO2 ili više, ali manje od 50 tona ekvivalenta CO2: najmanje svakih 12 mjeseci ili, kada je ugrađen sustav za otkrivanje propuštanja, najmanje svaka 24 mjeseca;

(b)	na opremi koja sadrži fluorirane stakleničke plinove u količinama od 50 tona ekvivalenta CO2 ili više, ali manje od 500 tona ekvivalenta CO2: najmanje svakih šest mjeseci ili, kada je ugrađen sustav za otkrivanje propuštanja, najmanje svakih 12 mjeseci;

(c)	na opremi koja sadrži fluorirane stakleničke plinove u količinama od 500 tona ekvivalenta CO2 ili više: najmanje svaka tri mjeseca ili, kada je ugrađen sustav za otkrivanje propuštanja, najmanje svakih šest mjeseci.

4. Za obveze iz stavka 1. u odnosu na protupožarnu opremu, kako je navedeno u stavku 2. točki (d), smatra se da su ispunjene ako su zadovoljena sljedeća dva uvjeta:

(a)	postojeći sustav kontrole zadovoljava norme ISO 14520 ili EN 15004; i

(b)	kontrole protupožarne opreme provode se onoliko često koliko je potrebno u skladu sa stavkom 3.

5. Komisija može, putem provedbenih akata, odrediti zahtjeve za provjere propuštanja koje se trebaju obavljati u skladu sa stavkom 1. ovog članka za sve vrste opreme navedene u tom stavku, utvrditi one dijelove opreme za koje je vjerojatnost propuštanja najveća i staviti izvan snage akte donesene u skladu s člankom 3. stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 842/2006. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

Članak 5.

Sustavi za otkrivanje propuštanja

1. Operateri opreme navedene u članku 4. stavku 2. točkama od (a) do (d) koja sadrži fluorirane stakleničke plinove u količinama od 500 tona ekvivalenta CO2 ili više osiguravaju da oprema sadrži sustav za otkrivanje propuštanja koji uzbunjuje operatera ili servisno poduzeće o bilo kakvom propuštanju.

2. Operateri opreme navedene u članku 4. stavku 2. točkama (f) i (g) koja sadrži fluorirane stakleničke plinove u količinama od 500 tona ekvivalenta CO2 ili više i ugrađena je od 1. siječnja 2017. osiguravaju da ta oprema sadrži sustav za otkrivanje propuštanja koji uzbunjuje operatera ili servisno poduzeće o bilo kakvom propuštanju.

3. Operateri opreme navedene u članku 4. stavku 2. točkama od (a) do (d) i točki (g) koja podliježe stavku 1. ili 2. ovog članka osiguravaju da se sustavi za otkrivanje propuštanja provjeravaju najmanje jednom svakih 12 mjeseci kako bi se osiguralo njihovo ispravno funkcioniranje.

4. Operateri opreme navedene u članku 4. stavku 2. točki (f) koja podliježe stavku 2. ovog članka osiguravaju da se sustavi za otkrivanje propuštanja provjeravaju najmanje jednom svakih 6 godina kako bi se osiguralo njihovo ispravno funkcioniranje.

Članak 6.

Vođenje evidencije

1. Operateri opreme na kojoj je potrebno obavljati provjere propuštanja u skladu s člankom 4. stavkom 1. za svaki dio takve opreme uspostavljaju i vode evidenciju u kojoj navode sljedeće podatke:

(a)	količinu i vrstu ugrađenih fluoriranih stakleničkih plinova;

(b)	količine fluoriranih stakleničkih plinova dodane tijekom ugradnje, održavanja ili servisiranja, ili zbog propuštanja;

(c)	jesu li količine ugrađenih fluoriranih stakleničkih plinova obnovljene ili oporabljene, uključujući naziv i adresu postrojenja za obnavljanje ili oporabu te, kada je primjenjivo, broj certifikata;

(d)	količinu prikupljenih fluoriranih stakleničkih plinova;

(e)	podatke o poduzeću koje je ugradilo, servisiralo, održavalo te, kada je primjenjivo, popravilo opremu ili je stavilo izvan pogona, uključujući, kada je primjenjivo, broj njegovog certifikata;

(f)	datume i rezultate provjera obavljenih na temelju članka 4. stavaka od 1. do 3.;

(g)	ako je oprema stavljena izvan pogona, mjere poduzete za prikupljanje i zbrinjavanje fluoriranih stakleničkih plinova.

2. Ako evidencija iz stavka 1. nije pohranjena u bazi podataka koju uspostavljaju nadležna tijela država članica, primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)	operateri iz stavka 1. čuvaju evidenciju iz tog stavka najmanje pet godina;

(b)	poduzeća koja obavljaju aktivnosti iz stavka 1. točke (e) za operatere čuvaju primjerke evidencije iz stavka 1. najmanje pet godina.

Evidencija iz stavka 1. se na zahtjev stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu dotične države članice ili Komisiji. U mjeri u kojoj takva evidencija sadrži informacije o okolišu, prema potrebi se primjenjuje Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18) ili Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

3. Za potrebe članka 11. stavka 4., poduzeća koja isporučuju fluorirane stakleničke plinove uspostavljaju evidenciju relevantnih podataka koji se odnose na kupce fluoriranih stakleničkih plinova, uključujući sljedeće pojedinosti:

(a)	brojeve certifikata kupaca; i

(b)	pripadajuće količine kupljenih fluoriranih stakleničkih plinova.

Poduzeća koja isporučuju fluorirane stakleničke plinove vode tu evidenciju najmanje pet godina.

Poduzeća koja isporučuju fluorirane stakleničke plinove na zahtjev stavljaju takvu evidenciju na raspolaganje nadležnom tijelu dotične države članice ili Komisiji. U mjeri u kojoj evidencija sadrži informacije o okolišu, prema potrebi se primjenjuje Direktiva 2003/4/EZ ili Uredba (EZ) br. 1367/2006.

4. Komisija može putem provedbenih akata odrediti oblik evidencije iz stavaka 1. i 3. ovog članka te utvrditi na koji se način ona treba uspostaviti i voditi. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

Članak 7.

Emisije fluoriranih stakleničkih plinova povezane s proizvodnjom

1. Proizvođači fluoriranih spojeva dužni su poduzeti sve potrebne mjere opreza kako bi u najvećoj mogućoj mjeri ograničili emisije fluoriranih stakleničkih plinova tijekom:

(a)	proizvodnje;

(b)	prijevoza; i

(c)	skladištenja.

Ovaj se članak primjenjuje i kada se fluorirani staklenički plinovi proizvode kao nusproizvodi.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 1., stavljanje na tržište fluoriranih stakleničkih plinova i plinova navedenih u Prilogu II. zabranjuje se, osim ako, ovisno o slučaju, proizvođači ili uvoznici, u trenutku takvog stavljanja na tržište, dostave dokaze da je trifluorometan, koji je proizveden kao nusproizvod tijekom postupka proizvodnje, uključujući tijekom proizvodnje sirovina za njihovu proizvodnju, uništen ili prikupljen za kasniju uporabu, u skladu s najboljim dostupnim tehnikama.

Ovaj se zahtjev primjenjuje od 11. lipnja 2015.

Članak 8.

Prikupljanje

1. Operateri nepokretne opreme ili rashladnih jedinica kamiona hladnjača i prikolica hladnjača koji sadrže fluorirane stakleničke plinove koji se ne nalaze u pjenama osiguravaju da prikupljanje tih plinova obavljaju fizičke osobe koje posjeduju odgovarajuće certifikate predviđene u članku 10., kako bi se osiguralo obnavljanje, oporaba ili uništavanje tih plinova.

Ova se obveza primjenjuje na operatere sljedeće opreme:

(a)	rashladnih krugova nepokretne rashladne i nepokretne klimatizacijske opreme te nepokretne opreme za dizalice topline;

(b)	rashladnih krugova rashladnih jedinica kamiona hladnjača i prikolica hladnjača;

(c)	nepokretne opreme koja sadrži otapala na bazi fluoriranih stakleničkih plinova;

(d)	nepokretne protupožarne opreme;

(e)	nepokretnih električnih rasklopnih uređaja.

2. Poduzeće koje upotrebljava spremnik za fluorirane stakleničke plinove neposredno prije njihova odlaganja organizira prikupljanje eventualnih ostataka plinova kako bi se osiguralo njihovo obnavljanje, oporaba ili uništavanje.

3. Operateri proizvoda i opreme koji nisu navedeni u stavku 1., uključujući pokretnu opremu, i koji sadrže fluorirane stakleničke plinove organiziraju prikupljanje plinova koje obavljaju odgovarajuće osposobljene fizičke osobe, u mjeri u kojoj je to tehnički izvedivo i ne iziskuje nerazmjerne troškove, kako bi se obavilo njihovo obnavljanje, oporaba ili uništavanje, ili organiziraju njihovo uništavanje bez prethodnog prikupljanja.

Prikupljanje fluoriranih stakleničkih plinova iz klimatizacijske opreme u cestovnim vozilima koja su izvan područja primjene Direktive 2006/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20) obavljaju odgovarajuće osposobljene fizičke osobe.

Samo fizičke osobe koje posjeduju barem potvrdu o osposobljavanju u skladu s člankom 10. stavkom 2. smatraju se odgovarajuće osposobljenima za prikupljanje fluoriranih stakleničkih plinova iz klimatizacijske opreme u motornim vozilima koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2006/40/EZ.

Članak 9.

Sustavi odgovornosti proizvođača

Ne dovodeći u pitanje postojeće zakonodavstvo Unije, države članice potiču razvitak sustava odgovornosti proizvođača za prikupljanje fluoriranih stakleničkih plinova i njihovo obnavljanje, oporabu ili uništavanje.

Države članice Komisiji dostavljaju informacije o djelovanjima poduzetima u skladu s prvim stavkom.

Članak 10.

Osposobljavanje i certifikacija

1. Države članice na osnovi minimalnih zahtjeva iz stavka 5. uspostavljaju ili prilagođavaju programe certifikacije, uključujući procese evaluacije. Države članice osiguravaju dostupnost osposobljavanja fizičkim osobama koje obavljaju sljedeće zadaće:

(a)	ugradnju, servisiranje, održavanje, popravak ili stavljanje izvan pogona opreme navedene u članku 4. stavku 2. točkama od (a) do (f);

(b)	provjere propuštanja opreme iz članka 4. stavka 2. točaka od (a) do (e), kako je predviđeno u članku 4. stavku 1.;

(c)	prikupljanje fluoriranih stakleničkih plinova kako je predviđeno u članku 8. stavku 1.

2. Države članice osiguravaju dostupnost programa osposobljavanja fizičkim osobama koje obavljaju prikupljanje fluoriranih stakleničkih plinova iz klimatizacijske opreme u motornim vozilima koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2006/40/EZ, na osnovi minimalnih zahtjeva iz stavka 5.

3. Programi certifikacije i osposobljavanja iz stavaka 1. i 2. obuhvaćaju sljedeće:

(a)	primjenjive propise i tehničke norme;

(b)	sprečavanje emisija;

(c)	prikupljanje fluoriranih stakleničkih plinova;

(d)	sigurno rukovanje opremom čije su vrsta i veličina obuhvaćene certifikatom;

(e)	podatke o relevantnim tehnologijama za zamjenu ili smanjenje korištenja fluoriranih stakleničkih plinova i sigurno rukovanje njima.

4. Certifikati na temelju programa certifikacije predviđenih u stavku 1. podliježu uvjetu da je podnositelj zahtjeva uspješno završio proces evaluacije uspostavljen u skladu sa stavcima 1., 3. i 5.

5. Minimalni zahtjevi za programe certifikacije jesu oni utvrđeni u uredbama od (EZ) br. 303/2008 do (EZ) br. 306/2008 te u skladu sa stavkom 12. Minimalni zahtjevi za potvrde o osposobljavanju jesu oni utvrđeni u Uredbi (EZ) br. 307/2008 te u skladu sa stavkom 12. Tim minimalnim zahtjevima za svaku se vrstu opreme iz stavaka 1. i 2. utvrđuju potrebne praktične vještine i teorijsko znanje, prema potrebi razlučujući različite aktivnosti koje treba obuhvatiti, kao i uvjeti za uzajamno priznavanje certifikata i potvrda o osposobljavanju.

6. Države članice na osnovi minimalnih zahtjeva iz stavka 5. uspostavljaju ili prilagođavaju programe certifikacije za poduzeća koja obavljaju ugradnju, servisiranje, održavanje, popravak ili stavljanje izvan pogona opreme navedene u članku 4. stavku 2. točkama od (a) do (d) za druge stranke.

7. Postojeći certifikati i potvrde o osposobljavanju izdani u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 i dalje ostaju valjani u skladu s uvjetima na temelju kojih su prvotno izdani.

8. Države članice osiguravaju da sve fizičke osobe koje posjeduju certifikate na temelju programa certifikacije predviđenih u stavcima 1. i 7. imaju pristup podacima o sljedećem:

(a)	tehnologijama iz stavka 3. točke (e); i

(b)	postojećim regulatornim zahtjevima za rad s opremom koja sadrži zamjenska rashladna sredstva za fluorirane stakleničke plinove.

9. Države članice osiguravaju dostupnost osposobljavanja fizičkim osobama koje žele dopuniti svoje znanje o pitanjima iz stavka 3.

10. Države članice do 1. siječnja 2017. obavješćuju Komisiju o programima certifikacije i osposobljavanja.

Države članice priznaju certifikate i potvrde o osposobljavanju izdane u drugoj državi članici u skladu s ovim člankom. Države članice ne ograničavaju slobodu pružanja usluga ni slobodu poslovnog nastana zbog činjenice da je certifikat izdan u drugoj državi članici.

11. Svako poduzeće koje zadaću iz stavka 1. dodjeljuje drugom poduzeću poduzima razumne mjere kako bi se utvrdilo da potonje poduzeće posjeduje potrebne certifikate za tražene zadaće u skladu s ovim člankom.

12. U slučaju da se za potrebe primjene ovog članka pokaže potrebnim predvidjeti usklađeniji pristup osposobljavanju i certifikaciji, Komisija putem provedbenih akata prilagođuje i ažurira minimalne zahtjeve u pogledu vještina i znanja koja treba obuhvatiti, utvrđuje modalitete certifikacije ili izdavanja potvrda i uvjete uzajamnog priznavanja te stavlja izvan snage akte donesene u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 842/2006. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24. Pri izvršavanju ovlasti koje su joj dodijeljene ovim stavkom Komisija uzima u obzir odgovarajuće postojeće sustave kvalifikacije ili certifikacije.

13. Komisija može provedbenim aktima odrediti oblik obavijesti iz stavka 10. ovog članka i može staviti izvan snage akte donesene u skladu s člankom 5. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 842/2006. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

14. Ako bi obveze iz ovog članka koje se odnose na pružanje certifikacije i osposobljavanja državama članicama nametnule nerazmjerna opterećenja zbog malog broja stanovnika, a time i manjka potražnje za takvim osposobljavanjem i certifikacijom, moguće je postići usklađenost priznavanjem certifikata izdanih u drugim državama članicama.

Države članice koje primjenjuju ovaj stavak o tome obavješćuju Komisiju, koja obavješćuje druge države članice.

15. Ništa u ovom članku ne sprečava države članice da uspostave dodatne programe certifikacije i osposobljavanja s obzirom na opremu koja nije navedena u stavku 1.

POGLAVLJE III.

STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I KONTROLA UPORABE

Članak 11.

Ograničenja stavljanja na tržište

1. Stavljanje na tržište proizvoda i opreme navedenih u Prilogu III., uz izuzeće vojne opreme, zabranjuje se od datuma utvrđenog u tom Prilogu, pri čemu se pravi razlika, prema potrebi, s obzirom na vrstu ili potencijal globalnog zatopljenja fluoriranih stakleničkih plinova koje sadrže.

2. Zabrana navedena u stavku 1. ne primjenjuje se na opremu za koju je u zahtjevima za ekološki dizajn donesenima na temelju Direktive 2009/125/EZ utvrđeno da bi, zbog veće energetske učinkovitosti tijekom rada, njezine emisije ekvivalenta CO2 tijekom životnog ciklusa bile niže od emisija ekvivalentne opreme koja ispunjava odgovarajuće zahtjeve za ekološki dizajn i ne sadrži fluorougljikovodike.

3. Na obrazloženi zahtjev nadležnog tijela države članice i uzimajući u obzir ciljeve ove Uredbe, kako bi se omogućilo stavljanja na tržište proizvoda i opreme navedenih u Prilogu III. koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje o njima ovisi, Komisija iznimno može putem provedbenih akata odobriti izuzeće u trajanju od najviše četiri godine kada se dokaže:

(a)	da za određeni proizvod ili opremu ili za određenu kategoriju proizvoda ili opreme zamjenska rješenja nisu dostupna ili se ne mogu upotrijebiti zbog tehničkih ili sigurnosnih razloga; ili

(b)	da bi uporaba tehnički izvedivih i sigurnih zamjenskih rješenja iziskivala nerazmjerno visoke troškove.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

4. Za potrebe obavljanja ugradnje, servisiranja, održavanja ili popravka opreme koja sadrži fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje ovisi o tim plinovima, za što se zahtijeva certifikacija ili izdavanje potvrde na temelju članka 10., fluorirani staklenički plinovi prodaju se isključivo poduzećima i kupuju ih isključivo poduzeća koja posjeduju odgovarajuće certifikate ili potvrde u skladu s člankom 10. ili poduzećima koja zapošljavaju osobe koje posjeduju certifikat ili potvrdu o osposobljavanju u skladu s člankom 10. stavcima 2. i 5. Ovaj stavak ne sprečava necertificirana poduzeća koja ne obavljaju aktivnosti iz prve rečenice ovog stavka da sakupljaju, prevoze ili dostavljaju fluorirane stakleničke plinove.

5. Oprema koja nije hermetički zatvorena, a napunjena je fluoriranim stakleničkim plinovima prodaje se krajnjem korisniku samo kada postoji dokaz da će ugradnju obaviti poduzeće certificirano u skladu s člankom 10.

6. Komisija na osnovi podataka dostupnih iz država članica prikuplja informacije o nacionalnim kodeksima, normama ili zakonodavstvu država članica u pogledu zamjenskih tehnologija koje upotrebljavaju zamjenska rješenja za fluorirane stakleničke plinove u rashladnoj i klimatizacijskoj opremi, opremi za dizalice topline te pjenama.

Komisija objavljuje sažeto izvješće o informacijama prikupljenima u skladu s prvim podstavkom do 1. siječnja 2017.

Članak 12.

Označivanje te podaci o proizvodima i opremi

1. Proizvodi i oprema koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje o njima ovisi ne smiju se stavljati na tržište ako nisu označeni. To se odnosi samo na:

(a)	rashladnu opremu;

(b)	klimatizacijsku opremu;

(c)	dizalice topline;

(d)	protupožarnu opremu;

(e)	električne rasklopne uređaje;

(f)	raspršivače aerosola koji sadrže fluorirane stakleničke plinove, osim dozirnih inhalatora za primjenu farmaceutskih sastojaka;

(g)	sve spremnike za fluorirane stakleničke plinove;

(h)	otapala na bazi fluoriranih stakleničkih plinova;

(i)	organske Rankineove cikluse.

2. Proizvodi ili oprema koji podliježu izuzeću na temelju članka 11. stavka 3. označuju se na odgovarajući način s naznakom da se ti proizvodi ili oprema mogu upotrebljavati samo u svrhu za koju je izuzeće odobreno na temelju tog članka.

3. Na oznaci koja se zahtijeva u skladu sa stavkom 1. navode se sljedeći podaci:

(a)	naznaka da proizvod ili oprema sadrži fluorirane stakleničke plinove ili da njihovo funkcioniranje o njima ovisi;

(b)	prihvaćena industrijska oznaka za dotične fluorirane stakleničke plinove ili, ako takva oznaka nije dostupna, kemijski naziv;

(c)	od 1. siječnja 2017., količina izražena masom i ekvivalentom CO2 fluoriranih stakleničkih plinova koji se nalaze u proizvodu ili opremi ili količina fluoriranih stakleničkih plinova za koju je oprema osmišljena te potencijal globalnog zatopljenja tih plinova.

Na oznaci koja se zahtijeva u skladu sa stavkom 1. prema potrebi se navode sljedeći podaci:

(a)	naznaka da se fluorirani staklenički plinovi nalaze u hermetički zatvorenoj opremi;

(b)	naznaka da ispitana razina propusnosti električnih rasklopnih uređaja iznosi manje od 0,1 % godišnje, kako je utvrđeno u tehničkoj specifikaciji proizvođača.

4. Oznaka mora biti čitka i neizbrisiva, a postavlja se:

(a)	uz servisne otvore za punjenje ili prikupljanje fluoriranog stakleničkog plina; ili

(b)	na onom dijelu proizvoda ili opreme koji sadrži fluorirani staklenički plin.

Oznaka mora biti na službenim jezicima države članice u kojoj se stavlja na tržište.

5. Pjene i unaprijed pomiješani polioli koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ne smiju se staviti na tržište ako fluorirani staklenički plinovi nisu utvrđeni oznakom s prihvaćenom industrijskom oznakom ili, ako takva oznaka nije dostupna, kemijskim nazivom. Oznaka mora jasno naznačiti da pjena ili unaprijed pomiješani poliol sadrži fluorirane stakleničke plinove. U slučaju pjenastih ploča ovaj podatak mora biti jasno i neizbrisivo naveden na pločama.

6. Oporabljeni ili obnovljeni fluorirani staklenički plinovi imaju oznaku koja naznačuje da je tvar oporabljena ili obnovljena i koja navodi serijski broj te naziv i adresu postrojenja za oporabu ili obnavljanje.

7. Fluorirani staklenički plinovi stavljeni na tržište radi uništavanja imaju oznaku koja naznačuje da se sadržaj spremnika može samo uništiti.

8. Fluorirani staklenički plinovi stavljeni na tržište radi izravnog izvoza imaju oznaku koja naznačuje da se sadržaj spremnika može samo izravno izvoziti.

9. Fluorirani staklenički plinovi stavljeni na tržište za korištenje u vojnoj opremi imaju oznaku koja naznačuje da se sadržaj spremnika može upotrijebiti samo u tu svrhu.

10. Fluorirani staklenički plinovi stavljeni na tržište radi proizvodnje poluvodičkog materijala ili čišćenja komora za kemijsku depoziciju iz parne faze unutar sektora proizvodnje poluvodiča imaju oznaku koja naznačuje da se sadržaj spremnika može upotrijebiti samo u tu svrhu.

11. Fluorirani staklenički plinovi stavljeni na tržište da ih se koristi kao sirovine imaju oznaku koja naznačuje da se sadržaj spremnika može upotrijebiti samo kao sirovina.

12. Fluorirani staklenički plinovi stavljeni na tržište radi proizvodnje dozirnih inhalatora za primjenu farmaceutskih sastojaka imaju oznaku koja naznačuje da se sadržaj spremnika može upotrijebiti samo u tu svrhu.

13. Podaci iz stavaka 3. i 5. nalaze se u priručnicima za uporabu dotičnih proizvoda i opreme.

U slučaju proizvoda i opreme koji sadrže fluorirane stakleničke plinove s potencijalom globalnog zatopljenja od 150 ili više, ti se podaci nalaze i u opisima koji se upotrebljavaju za oglašavanje.

14. Komisija može, putem provedbenih akata, odrediti oblik oznaka iz stavka 1. te iz stavaka od 4. do 12. i može staviti izvan snage akte donesene u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 842/2006. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

15. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 22. o izmjeni zahtjeva za označivanje utvrđenih u stavcima od 4. do 12., prema potrebi s obzirom na komercijalni ili tehnološki razvoj.

Članak 13.

Kontrola uporabe

1. Zabranjuje se korištenje sumporovog heksafluorida u tlačnom lijevu magnezija te pri obnavljanju tlačno odlivenih slitina magnezija.

U pogledu postrojenja u kojima se godišnje koristi manje od 850 kg sumporovog heksafluorida za tlačno lijevanje magnezija i obnavljanje tlačno odlivenih slitina magnezija, ta se zabrana primjenjuje tek od 1. siječnja 2018.

2. Zabranjuje se korištenje sumporovog heksafluorida za punjenje guma za vozila.

3. Od 1. siječnja 2020., zabranjuje se korištenje fluoriranih stakleničkih plinova s potencijalom globalnog zatopljenja od 2 500 ili više za servisiranje ili održavanje rashladne opreme s punjenjem od 40 tona ekvivalenta CO2 ili više.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na vojnu opremu ili opremu namijenjenu za hlađenje proizvoda na temperaturama nižim od – 50 °C.

Zabrana iz prvog podstavka ne primjenjuje se na sljedeće kategorije fluoriranih stakleničkih plinova do 1. siječnja 2030.:

(a)	oporabljene fluorirane stakleničke plinove s potencijalom globalnog zatopljenja od 2 500 ili više koji se koriste za održavanje ili servisiranje postojeće rashladne opreme, pod uvjetom da su označeni u skladu s člankom 12. stavkom 6.;

(b)

obnovljene fluorirane stakleničke plinove s potencijalom globalnog zatopljenja od 2 500 ili više koji se koriste za održavanje ili servisiranje postojeće rashladne opreme, pod uvjetom da su prikupljeni iz takve opreme. Takve obnovljene plinove može koristiti samo poduzeće koje je provelo njihovo prikupljanje u okviru održavanja ili servisiranja ili poduzeće za koje je prikupljanje provedeno u okviru održavanja ili servisiranja.

Zabrana iz prvog podstavka ne primjenjuje se na rashladnu opremu za koju je odobreno izuzeće u skladu s člankom 11. stavkom 3.

Članak 14.

Prethodno punjenje opreme fluorougljikovodicima

1. Od 1. siječnja 2017. rashladna i klimatizacijska oprema te oprema za dizalice topline punjena fluorougljikovodicima stavlja se na tržište samo ako su fluorougljikovodici kojima se puni oprema uključeni u sustav kvote iz poglavlja IV.

2. Pri stavljanju prethodno napunjene opreme kako je navedeno u stavku 1. na tržište proizvođači i uvoznici opreme osiguravaju da je usklađenost sa stavkom 1. u potpunosti dokumentirana te s tim u vezi sastavljaju izjavu o sukladnosti.

Od 1. siječnja 2018., kada fluorougljikovodici sadržani u opremi nisu stavljeni na tržište prije punjenja opreme, uvoznici te opreme osiguravaju da točnost dokumentacije i izjave o sukladnosti do 31. ožujka svake godine, za prethodnu kalendarsku godinu, verificira neovisni revizor. Revizor mora biti:

(a)	ovlašten u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21); ili

(b)	ovlašten za verifikaciju financijskih izjava u skladu sa zakonodavstvom dotične države članice.

Proizvođači i uvoznici opreme iz stavka 1. čuvaju dokumentaciju i izjavu o sukladnosti u razdoblju od najmanje pet godina nakon stavljanja te opreme na tržište. Uvoznici opreme koji na tržište stavljaju prethodno napunjenu opremu, kada fluorougljikovodici koje sadrži ta oprema nisu stavljeni na tržište prije punjenja opreme, osiguravaju da su prijavljeni u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (e).

3. Sastavljanjem izjave o sukladnosti, proizvođači i uvoznici opreme iz stavka 1. preuzimaju odgovornost za usklađenost sa stavcima 1. i 2.

4. Komisija putem provedbenih akata određuje detaljne načine postupanja koji se odnose na izjavu o sukladnosti te verifikaciju od strane neovisnoga revizora iz stavka 2. drugog podstavka ovog članka. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

POGLAVLJE IV.

SMANJENJE KOLIČINE FLUOROUGLJIKOVODIKA STAVLJENE NA TRŽIŠTE

Članak 15.

Smanjenje količine fluorougljikovodika stavljene na tržište

1. Komisija osigurava da količina fluorougljikovodika koju proizvođači i uvoznici imaju pravo staviti na tržište u Uniji svake godine ne prelazi maksimalnu količinu za godinu u pitanju izračunanu u skladu s Prilogom V.

Proizvođači i uvoznici osiguravaju da količina fluorougljikovodika izračunana u skladu s Prilogom V. koju svaki od njih stavlja na tržište ne premašuje kvotu koja je svakom od njih dodijeljena u skladu s člankom 16. stavkom 5. ili prenesena u skladu s člankom 18.

2. Ovaj se članak ne primjenjuje na proizvođače ili uvoznike količina manjih od 100 tona ekvivalenta CO2 fluorougljikovodika godišnje.

Ovaj se članak ne primjenjuje ni na sljedeće kategorije fluorougljikovodika:

(a)	fluorougljikovodike uvezene u Uniju radi uništavanja;

(b)	fluorougljikovodike koje proizvođač koristi kao sirovine ili koje proizvođač ili uvoznik izravno isporučuje poduzećima za korištenje kao sirovine;

(c)	fluorougljikovodike koje proizvođač ili uvoznik izravno isporučuje poduzećima za izvoz iz Unije, kada ti fluorougljikovodici nisu naknadno prije izvoza stavljeni na raspolaganje nijednoj drugoj strani unutar Unije;

(d)	fluorougljikovodike koje proizvođač ili uvoznik izravno isporučuje za korištenje u vojnoj opremi;

(e)	fluorougljikovodike koje proizvođač ili uvoznik izravno isporučuje poduzeću koje ih koristi za proizvodnju poluvodičkog materijala ili čišćenje komora za kemijsku depoziciju iz parne faze unutar sektora proizvodnje poluvodiča;

(f)	od 1. siječnja 2018. godine nadalje, fluorougljikovodike koje proizvođač ili uvoznik izravno isporučuje poduzeću koje proizvodi dozirne inhalatore za primjenu farmaceutskih sastojaka.

3. Ovaj članak i članci 16., 18., 19. i 25. također se primjenjuju na fluorougljikovodike sadržane u unaprijed pomiješanim poliolima.

4. Na obrazloženi zahtjev nadležnog tijela države članice i uzimajući u obzir ciljeve ove Uredbe, Komisija iznimno može putem provedbenih akata odobriti izuzeće u trajanju od najviše četiri godine kojim se iz zahtjeva za kvotu utvrđenog u stavku 1. isključuju fluorougljikovodici za korištenje u određenim primjenama ili određenim kategorijama proizvoda ili opreme, kada je dokazano:

(a)	da za te posebne primjene, proizvode ili opremu nisu raspoloživa zamjenska rješenja ili se ona ne mogu koristiti zbog tehničkih ili sigurnosnih razloga; i

(b)	da se dostatna količina fluorougljikovodika ne može osigurati bez iziskivanja nerazmjernih troškova.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

Članak 16.

Raspodjela kvota za stavljanje fluorougljikovodika na tržište

1. Komisija do 31. listopada 2014. određuje, putem provedbenih akata, za svakog proizvođača ili uvoznika, koji je prijavio podatke u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 842/2006, referentnu vrijednost koja se temelji na godišnjem prosjeku prijavljenih količina fluorougljikovodika koje je proizvođač ili uvoznik stavio na tržište od 2009. do 2012. Referentne vrijednosti izračunavaju se u skladu s Prilogom V. ovoj Uredbi.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

2. Proizvođači i uvoznici koji za referentno razdoblje iz članka 1. nisu prijavili stavljanje fluorougljikovodika na tržište u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 842/2006, mogu izjaviti imaju li namjeru staviti fluorougljikovodike na tržište u sljedećoj godini.

Izjava se upućuje Komisiji, navodeći vrste fluorougljikovodika te količine za koje se očekuje da će se staviti na tržište.

Komisija izdaje obavijest o vremenskom ograničenju za podnošenje tih izjava. Prije podnošenja izjave u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka poduzeća se prijavljuju u registar predviđen u članku 17.

3. Komisija do 31. listopada 2017. i svake tri godine nakon toga ponovno izračunava referentne vrijednosti za proizvođače i uvoznike iz stavaka 1. i 2. ovog članka na temelju godišnjeg prosjeka količina fluorougljikovodika zakonito stavljenih na tržište od 1. siječnja 2015., kako su prijavljene u skladu s člankom 19. za dostupne godine. Komisija određuje te referentne vrijednosti putem provedbenih akata.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

4. Proizvođači i uvoznici za koje su referentne vrijednosti određene mogu prijaviti dodatne očekivane količine u skladu s postupkom određenim u stavku 2.

5. Komisija dodjeljuje kvote za stavljanje fluorougljikovodika na tržište za svakog proizvođača i uvoznika za svaku godinu, s početkom od 2015., primjenjujući mehanizam raspodjele utvrđen u Prilogu VI.

Kvote se dodjeljuju samo proizvođačima ili uvoznicima s poslovnim nastanom unutar Unije ili koji su za potrebe usklađivanja sa zahtjevima ove Uredbe ovlastili jedinog predstavnika s poslovnim nastanom unutar Unije. Jedini predstavnik može biti isti kao i onaj ovlašten u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (22).

Jedini predstavnik ispunjava sve obveze proizvođača i uvoznika prema ovoj Uredbi.

Članak 17.

Registar

1. Komisija do 1. siječnja 2015. uspostavlja elektronički registar za kvote za stavljanje fluorougljikovodika na tržište („registar”) i osigurava njegov rad.

Upis u registar obvezan je za sljedeće:

(a)	proizvođače i uvoznike kojima je kvota za stavljanje fluorougljikovodika na tržište dodijeljena u skladu s člankom 16. stavkom 5.;

(b)	poduzeća kojima je kvota prenesena u skladu s člankom 18.;

(c)	proizvođače i uvoznike koji navedu da imaju namjeru podnijeti izjavu u skladu s člankom 16. stavkom 2.;

(d)	proizvođače i uvoznike koji isporučuju ili poduzeća koja zaprimaju fluorougljikovodike u svrhe navedene u članku 15. stavku 2. drugom podstavku točkama od (a) do (f).

(e)	uvoznike opreme koji stavljaju na tržište prethodno napunjenu opremu kada fluorougljikovodici koje sadrži ta oprema nisu stavljeni na tržište prije punjenja te opreme u skladu s člankom 14.

Upis se izvršava putem zahtjeva upućenog Komisiji u skladu s postupcima koje treba utvrditi Komisija.

2. Komisija može, u mjeri u kojoj je to potrebno, putem provedbenih akata osigurati neometano funkcioniranje registra. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

3. Komisija osigurava da registrirani proizvođači i uvoznici budu obaviješteni putem registra o dodijeljenoj kvoti te o svim promjenama kvote tijekom razdoblja raspodjele.

4. Nadležna tijela, uključujući carinska tijela, država članica imaju pristup registru u informativne svrhe.

Članak 18.

Prijenos kvota i odobrenje korištenja kvota za stavljanje na tržište fluorougljikovodika u uvezenoj opremi

1. Svaki proizvođač ili uvoznik za kojeg je referentna vrijednost određena u skladu s člankom 16. stavkom 1. ili stavkom 3. i kojem je kvota dodijeljena u skladu s člankom 16. stavkom 5., može u registru iz članka 17. stavka 1. prenijeti tu kvotu za sve ili bilo koje količine drugom proizvođaču ili uvozniku u Uniji ili drugom proizvođaču ili uvozniku kojeg u Uniji predstavlja jedini predstavnik iz članka 16. stavka 5. drugog i trećeg podstavka.

2. Svaki proizvođač ili uvoznik koji je dobio svoju kvotu u skladu s člankom 16. stavcima 1. i 3. ili kojem je kvota prenesena u skladu sa stavkom 1. ovog članka može odobriti drugom poduzeću korištenje svoje kvote za potrebe članka 14.

Svaki proizvođač ili uvoznik koji je dobio svoju kvotu isključivo na temelju izjave u skladu s člankom 16. stavkom 2. može odobriti drugom poduzeću korištenje svoje kvote za potrebe članka 14. samo pod uvjetom da proizvođač ili uvoznik koji daje odobrenje fizički isporučuje odgovarajuće količine fluorougljikovodika.

Za potrebe članaka 15. i 16. te članka 19. stavaka 1. i 6. smatra se da proizvođač ili uvoznik koji daje odobrenje odgovarajuće količine fluorougljikovodika stavlja na tržište u trenutku odobrenja. Komisija može od proizvođača ili uvoznika koji daje odobrenje zahtijevati dokaze da je aktivan u isporuci fluorougljikovodika.

POGLAVLJE V.

IZVJEŠĆIVANJE

Članak 19.

Izvješćivanje o proizvodnji, uvozu, izvozu, korištenju kao sirovine te uništavanju tvari navedenih u prilozima I. i II.

1. Do 31. ožujka 2015. te svake godine nakon toga svaki proizvođač, uvoznik i izvoznik koji je tijekom prethodne kalendarske godine proizveo, uvezao ili izvezao jednu metričku tonu ili 100 tona ekvivalenta CO2 ili više fluoriranih stakleničkih plinova i plinova navedenih u Prilogu II. Komisiji dostavlja izvješće s podacima utvrđenima u Prilogu VII. o svakoj od tih tvari za tu kalendarsku godinu. Ovaj stavak također se primjenjuje na poduzeća koja kvote dobivaju u skladu s člankom 18. stavkom 1.

2. Do 31. ožujka 2015. te svake godine nakon toga svako poduzeće koje je tijekom prethodne kalendarske godine uništilo jednu metričku tonu ili 1 000 tona ekvivalenta CO2 ili više fluoriranih stakleničkih plinova i plinova navedenih u Prilogu II. Komisiji dostavlja izvješće s podacima utvrđenima u Prilogu VII. o svakoj od tih tvari za tu kalendarsku godinu.

3. Do 31. ožujka 2015. te svake godine nakon toga svako poduzeće koje je tijekom prethodne kalendarske godine kao sirovinu upotrijebilo 1 000 tona ekvivalenta CO2 ili više fluoriranih stakleničkih plinova Komisiji dostavlja izvješće s podacima utvrđenima u Prilogu VII. o svakoj od tih tvari za tu kalendarsku godinu.

4. Do 31. ožujka 2015. te svake godine nakon toga svako poduzeće koje je tijekom prethodne kalendarske godine stavilo na tržište 500 tona ekvivalenta CO2 ili više fluoriranih stakleničkih plinova i plinova navedenih u Prilogu II. sadržanih u proizvodima ili opremi Komisiji dostavlja izvješće s podacima utvrđenima u Prilogu VII. o svakoj od tih tvari za tu kalendarsku godinu.

5. Svaki uvoznik opreme koji na tržište stavlja prethodno napunjenu opremu, kada fluorougljikovodici koje sadrži ova oprema nisu stavljeni na tržište prije punjenja opreme, podnosi Komisiji potvrdu o verifikaciji izdanu u skladu s člankom 14. stavkom 2.

6. Do 30. lipnja 2015. te svake godine nakon toga, svako poduzeće koje u skladu sa stavkom 1. izvješćuje o stavljanju na tržište 10 000 tona ekvivalenta CO2 ili više fluorougljikovodika tijekom prethodne kalendarske godine ujedno osigurava da točnost podataka verificira neovisni revizor. Revizor mora biti:

(a)	ovlašten u skladu s Direktivom 2003/87/EZ; ili

(b)	ovlašten za verifikaciju financijskih izjava u skladu sa zakonodavstvom dotične države članice.

Poduzeće čuva izvješće o verifikaciji najmanje pet godina. Izvješće o verifikaciji na zahtjev se stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu dotične države članice i Komisiji.

7. Komisija može putem provedbenih akata odrediti oblik i način podnošenja izvješćâ iz ovoga članka.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24.

8. Komisija poduzima odgovarajuće mjere radi zaštite povjerljivosti podataka koji su joj dostavljeni u skladu s ovim člankom.

Članak 20.

Prikupljanje podataka o emisijama

Države članice uspostavljaju sustave izvješćivanja za relevantne sektore iz ove Uredbe radi dobivanja podataka o emisijama u mjeri u kojoj je to moguće.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 21.

Preispitivanje

1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 22. o ažuriranju priloga I., II. i IV. na temelju novih izvješća o procjeni koje usvoji Međuvladino tijelo za klimatske promjene ili novih izvješća Tijela za znanstvene procjene (SAP) Montrealskog protokola o potencijalu globalnog zatopljenja popisanih tvari.

2. Na temelju informacija o stavljanju na tržište plinova navedenih u prilozima I. i II., koje su dostavljene u izvješćima u skladu s člankom 19., i informacija o emisijama fluoriranih stakleničkih plinova koje su stavljene na raspolaganje u skladu s člankom 20. te na temelju svih relevantnih informacija koje primi od država članica, Komisija prati primjenu i učinke ove Uredbe.

Komisija najkasnije 31. prosinca 2020. objavljuje izvješće o dostupnosti fluorougljikovodika na tržištu Unije.

Komisija najkasnije 31. prosinca 2022. objavljuje opsežno izvješće o učincima ove Uredbe, uključujući posebno:

(a)	predviđanje nastavka potražnje za fluorougljikovodicima do 2030. i nakon toga;

(b)	procjenu potrebe za daljnjim djelovanjem Unije i njezinih država članica u svjetlu postojećih i novih međunarodnih obveza u pogledu smanjenja emisija fluoriranih stakleničkih plinova;

(c)	opći pregled europskih i međunarodnih normi, nacionalnog zakonodavstva o sigurnosti i građevinskih propisa u državama članicama u vezi s prijelazom na zamjenska rashladna sredstva;

(d)	pregled raspoloživosti tehnički izvedivih i isplativih rješenja za zamjenu proizvoda i opreme koji sadrže fluorirane stakleničke plinove proizvodima i opremom koji nisu navedeni u Prilogu III., uzimajući u obzir energetsku učinkovitost.

3. Komisija najkasnije 1. srpnja 2017. objavljuje izvješće o procjeni zabrane u skladu s Prilogom III. točkom 13., posebno uzimajući u obzir dostupnost isplativih, tehnički izvedivih, energetski učinkovitih i pouzdanih zamjenskih rješenja za višeskupne centralizirane rashladne sustave iz te odredbe. U svjetlu tog izvješća Komisija Europskom parlamentu i Vijeću prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog s ciljem izmjene odredbe u skladu s Prilogom III. točkom 13.

4. Komisija najkasnije 1. srpnja 2020. objavljuje izvješće u kojem se procjenjuje postoje li isplativa, tehnički izvediva, energetski učinkovita i pouzdana zamjenska rješenja kojima se omogućuje zamjena fluoriranih stakleničkih plinova u novim srednjonaponskim sekundarnim rasklopnim uređajima i novim malim jednostrukim razdvojenim klimatizacijskim sustavima te Europskom parlamentu i Vijeću prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu popisa navedenog u Prilogu III.

5. Komisija najkasnije 1. srpnja 2017. objavljuje izvješće o procjeni načina dodjele kvota, uključujući i učinak besplatne dodjele kvota te troškove provedbe ove Uredbe u državama članicama, kao i mogućeg međunarodnog sporazuma o fluorougljikovodicima, ako je primjenjivo. U svjetlu tog izvješća Komisija Europskom parlamentu i Vijeću prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog s ciljem:

(a)	izmjene načina dodjele kvota;

(b)	uspostave odgovarajućeg načina raspodjele svih mogućih oblika prihoda.

6. Komisija najkasnije 1. siječnja 2017. objavljuje izvješće o pregledu zakonodavstva Unije s obzirom na osposobljavanje fizičkih osoba za sigurno rukovanje zamjenskim rashladnim sredstvima kojima bi se zamijenila ili smanjila uporaba fluoriranih stakleničkih plinova te Europskom parlamentu i Vijeću prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu relevantnog zakonodavstva Unije.

Članak 22.

Izvršavanje ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 12. stavka 15. i članka 21. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 10. lipnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za daljnja razdoblja od pet godina, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 12. stavka 15. i članka 21. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 12. stavka 15. i članka 21. stavka 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 23.

Savjetodavni forum

Komisija pri provedbi ove Uredbe osigurava ravnomjerno sudjelovanje predstavnika država članica i predstavnika civilnog društva, uključujući organizacije u području okoliša te predstavnike proizvođača, operatera i certificiranih osoba. S tim ciljem Komisija osniva Savjetodavni forum kako bi se navedene strane sastajale i Komisiji pružale savjete i stručna znanja u vezi s provedbom ove Uredbe, posebno u pogledu raspoloživosti zamjenskih rješenja za fluorirane stakleničke plinove, uključujući okolišne, tehničke, ekonomske i sigurnosne aspekte njihove uporabe. Poslovnik Savjetodavnog foruma uspostavlja Komisija te se objavljuje.

Članak 24.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 25.

Sankcije

1. Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koja se primjenjuju u slučaju povreda ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere da osiguraju njihovu provedbu. Te sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama najkasnije 1. siječnja 2017. te je bez odlaganja obavješćuju o svim njihovim naknadnim izmjenama.

2. Uz sankcije iz stavka 1., poduzećima koja su premašila svoje kvote za stavljanje fluorougljikovodika na tržište, koje su im dodijeljene u skladu s člankom 16. stavkom 5. ili prenesene u skladu s člankom 18., može se dodijeliti samo smanjena kvota za razdoblje dodjele nakon otkrivanja viška.

Iznos smanjenja izračunava se kao 200 % iznosa za koji je kvota premašena. Ako je iznos smanjenja viši od iznosa koji se treba dodijeliti u skladu s člankom 16. stavkom 5. kao kvota za razdoblje dodjele nakon otkrivanja viška, za to razdoblje dodjele ne dodjeljuje se kvota, a kvota za sljedeća razdoblja dodjele također se smanjuje dok se ne oduzme puni iznos.

Članak 26.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 842/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2015., ne dovodeći u pitanje ispunjavanje zahtjeva iz te Uredbe u skladu s vremenskim rasporedom koji je u njoj utvrđen.

Međutim, uredbe (EZ) br. 1493/2007, (EZ) br. 1494/2007, (EZ) br. 1497/2007, (EZ) br. 1516/2007, (EZ) br. 303/2008, (EZ) br. 304/2008, (EZ) br. 305/2008, (EZ) br. 306/2008, (EZ) br. 307/2008 i (EZ) br. 308/2008 ostaju na snazi i nastavljaju se primjenjivati ako i dok ne budu stavljene izvan snage delegiranim ili provedbenim aktima koje Komisija donese u skladu s ovom Uredbom.

Upućivanja na Uredbu (EZ) br. 842/2006 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VIII.

Članak 27.

Stupanje na snagu i datum početka primjene

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u , 16. travnja 2014.

Za Europski Parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) SL C 271, 19.9.2013., str. 138.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 14.travnja 2014.

(3) Odluka Vijeća 94/69/EZ od 15. prosinca 1993. o sklapanju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (SL L 33, 7.2.1994., str. 11.).

(4) Uredba (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o određenim fluoriranim stakleničkim plinovima (SL L 161, 14.6.2006., str. 1.).

(5) Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).

(6) Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.).

(7) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8) Uredba Komisije (EZ) br. 1493/2007 od 17. prosinca 2007. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, obrasca za izvješća koja podnose proizvođači, uvoznici i izvoznici određenih fluoriranih stakleničkih plinova (SL L 332, 18.12.2007., str. 7.).

(9) Uredba Komisije (EZ) br. 1494/2007 od 17. prosinca 2007. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, oblika oznaka i dodatnih zahtjeva u pogledu označivanja vezanih uz proizvode i opremu koji sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (SL L 332, 18.12.2007., str. 25.).

(10) Uredba Komisije (EZ) br. 1497/2007 od 18. prosinca 2007. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, standardnih zahtjeva za provjeru propuštanja nepokretnih protupožarnih sustava koji sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (SL L 333, 19.12.2007., str. 4.).

(11) Uredba Komisije (EZ) br. 1516/2007 od 19. prosinca 2007. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, standardnih zahtjeva u pogledu provjere propuštanja nepokretne opreme za hlađenje i klimatizaciju i dizalica topline, koje sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (SL L 335, 20.12.2007., str. 10.).

(12) Uredba Komisije (EZ) br. 303/2008 od 2. travnja 2008. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva i uvjeta za uzajamno priznavanje certifikacije poduzeća i osoblja u pogledu nepokretne rashladne i klimatizacijske opreme i dizalica topline koji sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (SL L 92, 3.4.2008., str. 3.).

(13) Uredba Komisije (EZ) br. 304/2008 od 2. travnja 2008. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva i uvjeta za uzajamno priznavanje certifikacije poduzeća i osoblja u pogledu nepokretnih protupožarnih sustava i vatrogasnih aparata koji sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (SL L 92, 3.4.2008., str. 12.).

(14) Uredba Komisije (EZ) br. 305/2008 od 2. travnja 2008. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva i uvjeta za uzajamno priznavanje certifikacije osoblja koje rekuperira određene fluorirane stakleničke plinove iz visokonaponskih sklopnih aparata (SL L 92, 3.4.2008., str. 17.).

(15) Uredba Komisije (EZ) br. 306/2008 od 2. travnja 2008. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva i uvjeta za uzajamno priznavanje certifikacije osoblja koje iz opreme rekuperira otapala na bazi određenih fluoriranih stakleničkih plinova (SL L 92, 3.4.2008., str. 21.).

(16) Uredba Komisije (EZ) br. 307/2008 od 2. travnja 2008. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, minimalnih zahtjeva za programe osposobljavanja i uvjeta za uzajamno priznavanje potvrda o osposobljavanju za osoblje u pogledu klimatizacijskih sustava u određenim motornim vozilima koji sadrže određene fluorirane stakleničke plinove (SL L 92, 3.4.2008., str. 25.).

(17) Uredba Komisije (EZ) br. 308/2008 od 2. travnja 2008. o utvrđivanju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 842/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, formata koji države članice koriste za obavješćivanje o svojim programima osposobljavanja i certifikacije (SL L 92, 3.4.2008., str. 28.).

(18) Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).

(19) Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 25.9.2006., str. 13.).

(20) Direktiva 2006/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o emisijama iz sustava za klimatizaciju u motornim vozilima i o izmjeni Direktive Vijeća 70/156/EEZ (SL L 161, 14.6.2006., str. 12.).

(21) Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(22) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

PRILOG I.

FLUORIRANI STAKLENIČKI PLINOVI IZ ČLANKA 2. TOČKE 1.

Tvar			GWP (1)
Industrijska oznaka	Kemijski naziv (Uobičajeni naziv)	Kemijska formula	GWP (1)
Odjeljak 1.: Fluorougljikovodici (HFC)
HFC-23	trifluorometan (fluoroform)	CHF3	14 800
HFC-32	difluorometan	CH2F2	675
HFC-41	fluorometan (metil fluorid)	CH3F	92
HFC-125	pentafluoretan	CHF2CF3	3 500
HFC-134	1,1,2,2-tetrafluoretan	CHF2CHF2	1 100
HFC-134a	1,1,1,2-tetrafluoretan	CH2FCF3	1 430
HFC-143	1,1,2-trifluoroetan	CH2FCHF2	353
HFC-143a	1,1,1-trifluoroetan	CH3CF3	4 470
HFC-152	1,2-difluoroetan	CH2FCH2F	53
HFC-152a	1,1-difluoroetan	CH3CHF2	124
HFC-161	fluoroetan (etilni fluorid)	CH3CH2F	12
HFC-227ea	1,1,1,2,3,3,3-heptafluoropropan	CF3CHFCF3	3 220
HFC-236cb	1,1,1,2,2,3-heksafluoropropan	CH2FCF2CF3	1 340
HFC-236ea	1,1,1,2,3,3-heksafluoropropan	CHF2CHFCF3	1 370
HFC-236fa	1,1,1,3,3,3-heksafluoropropan	CF3CH2CF3	9 810
HFC-245ca	1,1,2,2,3-pentafluoropropan	CH2FCF2CHF2	693
HFC-245fa	1,1,1,3,3-pentafluoropropan	CHF2CH2CF3	1 030
HFC-365 mfc	1,1,1,3,3-pentafluorobutan	CF3CH2CF2CH3	794
HFC-43-10 mee	1,1,1,2,2,3,4,5,5,5-dekafluoropentan	CF3CHFCHFCF2CF3	1 640
Odjeljak 2.: Perfluorougljici (PFC)
PFC-14	tetrafluorometan (perfluorometan, ugljični tetrafluorid)	CF4	7 390
PFC-116	heksafluoroetan (perfluoroetan)	C2F6	12 200
PFC-218	oktafluoropropan (perfluoropropan)	C3F8	8 830
PFC-3-1-10 (R-31-10)	dekafluorobutan (perfluorobutan)	C4F10	8 860
PFC-4-1-12 (R-41-12)	dodekafluoropentan (perfluoropentan)	C5F12	9 160
PFC-5-1-14 (R-51-14)	tetradekafluoroheksan (perfluoroheksan)	C6F14	9 300
PFC-c-318	oktafluorociklobutan (perfluorociklobutan)	c-C4F8	10 300
Odjeljak 3.: Drugi perfluorirani spojevi
	sumporni heksafluorid	SF6	22 800

(1) Na temelju četvrtog izvješća o procjeni koje je usvojilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene, ako nije drukčije naznačeno.

PRILOG II.

DRUGI FLUORIRANI STAKLENIČKI PLINOVI KOJI PODLIJEŽU IZVJEŠĆIVANJU U SKLADU S ČLANKOM 19.

Tvar		GWP (1)
Uobičajeni naziv/industrijska oznaka	Kemijska formula	GWP (1)
Odjeljak 1.: Nezasićeni (kloro)fluorougljikovodici
HFC-1234yf	CF3CF = CH2	4 Fn (2)
HFC-1234ze	trans — CHF = CHCF3	7 Fn 2
HFC-1336mzz	CF3CH = CHCF3	9
HCFC-1233zd	C3H2ClF3	4,5
HCFC-1233xf	C3H2ClF3	1 Fn (3)
Odjeljak 2.: Fluorirani eteri i alkoholi
HFE-125	CHF2OCF3	14 900
HFE-134 (HG-00)	CHF2OCHF2	6 320
HFE-143a	CH3OCF3	756
HCFE-235da2 (izofluoran)	CHF2OCHClCF3	350
HFE-245cb2	CH3OCF2CF3	708
HFE-245fa2	CHF2OCH2CF3	659
HFE-254cb2	CH3OCF2CHF2	359
HFE-347 mcc3 (HFE-7000)	CH3OCF2CF2CF3	575
HFE-347pcf2	CHF2CF2OCH2CF3	580
HFE-356pcc3	CH3OCF2CF2CHF2	110
HFE-449sl (HFE-7100)	C4F9OCH3	297
HFE-569sf2 (HFE-7200)	C4F9OC2H5	59
HFE-43-10pccc124 (H-Galden 1040x) HG-11	CHF2OCF2OC2F4OCHF2	1 870
HFE-236ca12 (HG-10)	CHF2OCF2OCHF2	2 800
HFE-338pcc13 (HG-01)	CHF2OCF2CF2OCHF2	1 500
HFE-347mmy1	(CF3)2CFOCH3	343
2,2,3,3,3-pentafluoropropanol	CF3CF2CH2OH	42
bis(trifluorometil)-metanol	(CF3)2CHOH	195
HFE-227ea	CF3CHFOCF3	1 540
HFE-236ea2 (desfluoran)	CHF2OCHFCF3	989
HFE-236fa	CF3CH2OCF3	487
HFE-245fa1	CHF2CH2OCF3	286
HFE 263fb2	CF3CH2OCH3	11
HFE-329 mcc2	CHF2CF2OCF2CF3	919
HFE-338 mcf2	CF3CH2OCF2CF3	552
HFE-338mmz1	(CF3)2CHOCHF2	380
HFE-347 mcf2	CHF2CH2OCF2CF3	374
HFE-356 mec3	CH3OCF2CHFCF3	101
HFE-356mm1	(CF3)2CHOCH3	27
HFE-356pcf2	CHF2CH2OCF2CHF2	265
HFE-356pcf3	CHF2OCH2CF2CHF2	502
HFE 365 mcf3	CF3CF2CH2OCH3	11
HFE-374pc2	CHF2CF2OCH2CH3	557
	- (CF2)4CH (OH) -	73
Odjeljak 3.: Drugi perfluorirani spojevi
(perfluoropolimetilizopropileter) (PFPMIE)	CF3OCF(CF3)CF2OCF2OCF3	10 300
dušikov trifluorid	NF3	17 200
trifluorometilni sumporni pentafluorid	SF5CF3	17 700
perfluorociklopropan	c-C3F6	17 340 Fn (4)

(1) Na temelju četvrtog izvješća o procjeni koje je usvojilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene, ako nije drukčije naznačeno.

(2) GWP prema izvješću o procjeni za 2010. Tijela za znanstvene procjene (SAP) Montrealskog protokola, tablice 1-11, u kojem se navodi izravna uputa na dva stručno recenzirana znanstvena izvora. http://ozone.unep.org/Assessment_Panels/SAP/Scientific_Assessment_2010/index.shtml

(3) Zadana vrijednost, potencijal globalnog zatopljenja još nije dostupan.

(4) Minimalna vrijednost u skladu s četvrtim izvješćem o procjeni koje je usvojilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene.

PRILOG III.

ZABRANE STAVLJANJA NA TRŽIŠTE IZ ČLANKA 11. STAVKA 1.

Proizvodi i oprema

Gdje je relevantno, GWP mješavina koje sadržavaju fluorirane stakleničke plinove izračunava se u skladu s Prilogom IV., kako je predviđeno u članku 2. točki 6.

Datum zabrane

1.	Spremnici za jednokratnu uporabu za fluorirane stakleničke plinove koji se koriste za servisiranje, održavanje ili punjenje rashladne i klimatizacijske opreme te opreme za dizalice topline, protupožarnih sustava ili rasklopnih uređaja ili se koriste kao otapala

4. srpnja 2007.

2.	Nezatvoreni sustavi s izravnim isparavanjem koji sadrže HFC i PFC kao rashladna sredstva

4. srpnja 2007.

3.	Protupožarna oprema

koja sadrži PFC

4. srpnja 2007.

koja sadrži HFC-23

1. siječnja 2016.

4.	Prozori za kućnu uporabu koji sadrže fluorirane stakleničke plinove

4. srpnja 2007.

5.	Ostali prozori koji sadrže fluorirane stakleničke plinove

4. srpnja 2008.

6.	Obuća koja sadrži fluorirane stakleničke plinove

4. srpnja 2006.

7.	Gume koje sadrže fluorirane stakleničke plinove

4. srpnja 2007.

8.	Jednokomponentne pjene, osim ako moraju zadovoljiti nacionalne sigurnosne norme, koje sadrže fluorirane stakleničke plinove s GWP-om od 150 ili više

4. srpnja 2008.

9.	Generatori aerosola koji se stavljaju na tržište za slobodnu prodaju u zabavne i dekorativne svrhe, kako su navedeni u Prilogu XVII. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, te signalne trube koji sadrže HFC s GWP-om od 150 ili više

4. srpnja 2009.

10.	Hladnjaci i zamrzivači za kućnu uporabu koji sadrže HFC s GWP-om od 150 ili više

1. siječnja 2015.

11.	Hladnjaci i zamrzivači koji se koriste u komercijalne svrhe (hermetički zatvorena oprema)

koji sadrže HFC s GWP-om od 2 500 ili više

1. siječnja 2020.

koji sadrže HFC s GWP-om od 150 ili više

1. siječnja 2022.

12.	Nepokretna rashladna oprema koja sadrži HFC ili čije funkcioniranje ovisi o HFC s GWP-om od 2 500 ili više, osim opreme osmišljene za rashlađivanje proizvoda na temperaturama ispod – 50 °C

1. siječnja 2020.

13.

Višeskupni centralizirani rashladni sustavi koji se koriste u komercijalne svrhe s nazivnim kapacitetom od 40 kW ili više koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje ovisi o fluoriranim stakleničkim plinovima s GWP-om od 150 ili više, osim u primarnom krugu rashladnog sredstva kaskadnih sustava kada je moguće koristiti fluorirane stakleničke plinove s GWP-om manjim od 1 500

1. siječnja 2022.

14.	Pokretna sobna klimatizacijska oprema (hermetički zatvorena oprema koju krajnji korisnik može pomicati između soba) koji sadrže HFC s GWP-om od 150 ili više

1. siječnja 2020.

15.	Jednostruki razdvojeni klimatizacijski sustavi s manje od 3 kg fluoriranih stakleničkih plinova koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje ovisi o fluoriranim stakleničkim plinovima s GWP-om od 750 ili više

1. siječnja 2025.

16.	Pjene koje sadrže HFC s GWP-om od 150 ili više, osim u slučaju kada moraju zadovoljiti nacionalne sigurnosne norme

Ekstrudirani polistiren (XPS)

1. siječnja 2020.

Ostale pjene

1. siječnja 2023.

17.	Tehnički aerosoli koji sadrže HFC s GWP-om od 150 ili više, osim u slučaju kada moraju zadovoljiti nacionalne sigurnosne norme ili kada se koriste u medicinske svrhe

1. siječnja 2018.

PRILOG IV.

METODA IZRAČUNA UKUPNOG GWP-A MJEŠAVINE

GWP mješavine izračunava se kao ponderirani prosjek koji se dobiva kao zbroj masenih udjela pojedinačnih tvari pomnoženih njihovim GWP-om, osim ako je drukčije navedeno, uključujući tvari koje nisu fluorirani staklenički plinovi.

gdje je % maseni udio s tolerancijom mase +/– 1 %.

Na primjer: primjenom formule na mješavinu plinova koja se sastoji od 60 % dimetilnog etera, 10 % HFC-152a i 30 % izobutana:

→ ukupni GWP = 13,9

GWP sljedećih nefluoriranih tvari koristi se za izračun GWP-a mješavina. Za druge tvari koje nisu popisane u ovom Prilogu primjenjuje se zadana vrijednost 0.

Tvar			GWP (1)
Uobičajeni naziv	Industrijska oznaka	Kemijska formula	GWP (1)
metan		CH4	25
dušikov oksid		N2O	298
dimetil-eter		CH3OCH3	1
metilen-klorid		CH2Cl2	9
metil-klorid		CH3Cl	13
kloroform		CHCl3	31
etan	R-170	CH3CH3	6
propan	R-290	CH3CH2CH3	3
butan	R-600	CH3CH2CH2CH3	4
izobutan	R-600a	CH(CH3)2CH3	3
pentan	R-601	CH3CH2CH2CH2CH3	5 (2)
izopentan	R-601a	(CH3)2CHCH2CH3	5 (2)
etoksietan (dietil-eter)	R-610	CH3CH2OCH2CH3	4
metil-format	R-611	HCOOCH3	25
vodik	R-702	H2	6
amonijak	R-717	NH3	0
etilen	R-1150	C2H4	4
propilen	R-1270	C3H6	2
ciklopentan		C5H10	5 (2)

(1) Na temelju četvrtog izvješća o procjeni koje je usvojilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene, ako nije drukčije naznačeno.

(2) Tvar nije navedena u četvrtom izvješću o procjeni koje je usvojilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene, zadana vrijednost na temelju GWP-ova drugih ugljikovodika.

PRILOG V.

IZRAČUN MAKSIMALNE KOLIČINE, REFERENTNIH VRIJEDNOSTI TE KVOTA ZA STAVLJANJE FLUOROUGLJIKOVODIKA NA TRŽIŠTE

Maksimalna količina iz članka 15. stavka 1. izračunava se tako da se sljedeći postoci primijene na godišnji prosjek ukupne količine stavljene na tržište u Uniji tijekom razdoblja od 2009. do 2012. Od 2018. nadalje, maksimalna količina iz članka 15. stavka 1. izračunava se tako da se sljedeći postoci primijene na godišnji prosjek ukupne količine stavljene na tržište u Uniji tijekom razdoblja od 2009. do 2012. i zatim oduzmu iznosi za izuzete uporabe u skladu s člankom 15. stavkom 2. na osnovi raspoloživih podataka.

Godine	Postotak za izračun maksimalne količine fluorougljikovodika za stavljanje na tržište i odgovarajućih kvota
2015.	100 %
2016.–2017.	93 %
2018.–2020.	63 %
2021.–2023.	45 %
2024.–2026.	31 %
2027.–2029.	24 %
2030.	21 %

Maksimalna količina, referentne vrijednosti i kvote za stavljanje fluorougljikovodika na tržište iz članaka 15. i 16. izračunavaju se kao zbroj količine svih vrsta fluorougljikovodika, izražen u tonama ekvivalenta CO2.

Izračun referentnih vrijednosti i kvota za stavljanje fluorougljikovodika na tržište iz članaka 15. i 16. temelji se na količinama fluorougljikovodika koje su proizvođači i uvoznici stavili na tržište u Uniji tijekom referentnog razdoblja ili razdoblja dodjele, ali isključujući količine fluorougljikovodika za uporabu iz članka 15. stavka 2. tijekom istog razdoblja, na temelju raspoloživih podataka.

Transakcije iz članka 15. stavka 2. točke (c) verificiraju se u skladu s člankom 19. stavkom 6. neovisno o količinama o kojima se radi.

PRILOG VI.

MEHANIZAM DODJELE IZ ČLANKA 16.

1. Određivanje količine koja se dodjeljuje poduzećima za koja je referentna vrijednost utvrđena u skladu s člankom 16. stavcima 1. i 3.

Svako poduzeće za koje je utvrđena referentna vrijednost dobiva kvotu koja odgovara 89 % referentne vrijednosti pomnožene s postotkom naznačenim u Prilogu V. za dotičnu godinu.

2. Određivanje količine koja se dodjeljuje poduzećima koja su podnijela izjavu u skladu s člankom 16. stavkom 2.

Zbroj kvota dodijeljenih u skladu s točkom 1. oduzima se od maksimalne količine za dotičnu godinu određenu u Prilogu V. kako bi se odredila količina koja se dodjeljuje poduzećima za koja nije utvrđena referentna vrijednost te koja su podnijela izjavu u skladu s člankom 16. stavkom 2. (količina koja se dodjeljuje u koraku 1. izračuna).

2.1. Korak 1. izračuna

Svakom poduzeću dodjeljuje se količina koja odgovara količini zatraženoj u izjavi, ali ne više od razmjernog dijela količine koja se dodjeljuje u koraku 1.

Razmjerni dio izračunava se dijeljenjem broja 100 s brojem poduzeća koja su podnijela izjavu. Zbroj kvota dodijeljenih u koraku 1. oduzima se od količine koja se dodjeljuje u koraku 1. kako bi se odredila količina koja se dodjeljuje u koraku 2.

2.2. Korak 2. izračuna

Svakom poduzeću koje nije dobilo 100 % količine zatražene u svojoj izjavi u koraku 1. dodjeljuje se dodatna količina koja odgovara razlici između zatražene količine i količine dobivene u koraku 1. Međutim, to ne smije premašiti razmjerni dio količine koja se dodjeljuje u koraku 2.

Razmjerni dio izračunava se dijeljenjem broja 100 s brojem poduzeća koja ispunjavaju uvjete za dodjelu u koraku 2. Zbroj kvota dodijeljenih u koraku 2. oduzima se od količine koja se dodjeljuje u koraku 2. kako bi se odredila količina koja se dodjeljuje u koraku 3.

2.3. Korak 3. izračuna

Korak 2. ponavlja se dok se ne ispune svi zahtjevi ili dok preostala količina koja se dodjeljuje u sljedećoj fazi ne bude manja od 500 tona ekvivalenta CO2.

3. Određivanje količine koja se dodjeljuje poduzećima koja su podnijela izjavu u skladu s člankom 16. stavkom 4.

Za raspodjelu kvota za razdoblje od 2015. do 2017. zbroj kvota dodijeljenih u skladu s točkama 1. i 2. oduzima se od maksimalne količine za dotičnu godinu određenu u Prilogu V. kako bi se odredila količina koja se dodjeljuje poduzećima za koja nije utvrđena referentna vrijednost te koja su podnijela izjavu u skladu s člankom 16. stavkom 4.

Primjenjuje se mehanizam dodjele utvrđen u skladu s točkama 2.1. i 2.2.

Za raspodjelu kvota za 2018. te svaku godinu nakon toga, s poduzećima koja su podnijela izjavu u skladu s člankom 16. stavkom 4. postupa se na jednak način kao i s poduzećima koja su podnijela izjavu u skladu s člankom 16. stavkom 2.

PRILOG VII.

PODACI O KOJIMA SE IZVJEŠĆUJE U SKLADU S ČLANKOM 19.

Svaki proizvođač iz članka 19. stavka 1. izvješćuje o:

(a)	ukupnoj količini svake tvari navedene u prilozima I. i II. koju je proizveo u Uniji, utvrđujući glavne kategorije primjene u kojima se tvar upotrebljava;

(b)

količinama svake tvari navedene u Prilogu I. te, prema potrebi, u Prilogu II. koju je stavio na tržište u Uniji, odvojeno navodeći količine stavljene na tržište da ih se koristi kao sirovine, za izravni izvoz, proizvodnju dozirnih inhalatora za primjenu farmaceutskih sastojaka, korištenje u vojnoj opremi te za korištenje u proizvodnji poluvodičkog materijala ili čišćenju komora za kemijsku depoziciju iz parne faze unutar sektora proizvodnje poluvodiča;

(c)	količinama svake tvari navedene u prilozima I. i II. koje su obnovljene, oporabljene, odnosno uništene;

(d)	svim zalihama na početku i kraju razdoblja izvješćivanja;

(e)	svakom odobrenju za korištenje kvota, navodeći relevantne količine, za potrebe članka 14.

Svaki uvoznik iz članka 19. stavka 1. izvješćuje o:

(a)

količini svake tvari navedene u Prilogu I. te, prema potrebi, u Prilogu II. koju je uvezao u Uniju, utvrđujući glavne kategorije primjene u kojima se tvar upotrebljava, odvojeno navodeći količine stavljene na tržište za uništenje, da ih se koristi kao sirovine, za izravni izvoz, proizvodnju dozirnih inhalatora za primjenu farmaceutskih sastojaka, korištenje u vojnoj opremi te za korištenje u proizvodnji poluvodičkog materijala ili čišćenju komora za kemijsku depoziciju iz parne faze unutar sektora proizvodnje poluvodiča;

(b)	količinama svake tvari navedene u prilozima I. i II. koje su obnovljene, oporabljene, odnosno uništene;

(c)	svakom odobrenju za korištenje kvota, navodeći relevantne količine, za potrebe članka 14.;

(d)	svim zalihama na početku i kraju razdoblja izvješćivanja.

Svaki izvoznik iz članka 19. stavka 1. izvješćuje o:

(a)	količinama svake tvari navedene u prilozima I. i II. koju je izvezao iz Unije osim za obnavljanje, oporabu ili uništenje;

(b)	svim količinama svake tvari navedene u prilozima I. i II. koju je izvezao iz Unije za obnavljanje, oporabu, odnosno uništenje.

Svako poduzeće iz članka 19. stavka 2. izvješćuje o:

(a)	količinama svake uništene tvari navedene u prilozima I. i II., uključujući količine tih tvari sadržane u proizvodima ili opremi;

(b)	svim zalihama svake tvari navedene u prilozima I. i II. koje čekaju na uništenje, uključujući količine tih tvari sadržane u proizvodima ili opremi;

(c)	tehnologiji koja se koristi za uništenje tvari navedenih u prilozima I. i II.

Svako poduzeće iz članka 19. stavka 3. izvješćuje o količinama svake tvari navedene u Prilogu I. koja se koristi kao sirovina.

Svako poduzeće iz članka 19. stavka 4. izvješćuje o:

(a)	kategorijama proizvoda ili opreme koji sadrže tvari navedene u prilozima I. i II.;

(b)	broju jedinica;

(c)	svim količinama svake tvari navedene u prilozima I. i II. i sadržane u proizvodima ili opremi.

PRILOG VIII.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 842/2006	Ova Uredba
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2.	Članak 2.
Članak 3. stavak 1.	Članak 3. stavci 2. i 3.
Članak 3. stavak 2. prvi podstavak	Članak 4. stavci 1., 2. i 3.
Članak 3. stavak 2. drugi podstavak	Članak 3. stavak 3. drugi podstavak
Članak 3. stavak 2. treći podstavak	—
Članak 3. stavak 3.	Članak 5. stavak 1.
Članak 3. stavak 4.	Članak 4. stavak 3.
Članak 3. stavak 5.	Članak 4. stavak 4.
Članak 3. stavak 6.	Članak 6. stavci 1. i 2.
Članak 3. stavak 7.	Članak 4. stavak 5.
Članak 4. stavak 1.	Članak 8. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.	Članak 8. stavak 2.
Članak 4. stavak 3.	Članak 8. stavak 3.
Članak 4. stavak 4.	—
Članak 5. stavak 1.	Članak 10. stavci 5. i 12.
Članak 5. stavak 2. prva rečenica	Članak 10. stavci 1., 2. i 6.
Članak 5. stavak 2. druga rečenica	Članak 10. stavak 10. prvi podstavak
Članak 5. stavak 2. treća rečenica	Članak 10. stavak 10. drugi podstavak
Članak 5. stavak 3.	Članak 3. stavak 4. prvi podstavak i članak 10. stavak 3.
Članak 5. stavak 4.	Članak 11. stavak 4.
Članak 5. stavak 5.	Članak 10. stavak 13.
Članak 6. stavak 1.	Članak 19. stavak 1. i Prilog VII.
Članak 6. stavak 2.	Članak 19. stavak 7.
Članak 6. stavak 3.	Članak 19. stavak 8.
Članak 6. stavak 4.	Članak 20. i članak 6. stavak 2.
Članak 7. stavak 1. prvi podstavak prva rečenica	Članak 12. stavak 1. prva rečenica
Članak 7. stavak 1. prvi podstavak druga i treća rečenica	Članak 12. stavci 2., 3. i 4.
Članak 7. stavak 1. drugi podstavak	Članak 12. stavak 13.
Članak 7. stavak 2.	Članak 12. stavak 1. druga rečenica
Članak 7. stavak 3. prva rečenica	Članak 12. stavak 14.
Članak 7. stavak 3. druga rečenica	Članak 12. stavak 15.
Članak 8. stavak 1.	Članak 13. stavak 1.
Članak 8. stavak 2.	Članak 13. stavak 2.
Članak 9. stavak 1.	Članak 11. stavak 1.
Članak 9. stavak 2.	—
Članak 9. stavak 3.	—
Članak 10.	Članak 21. stavak 2.
Članak 11.	—
Članak 12.	Članak 24.
Članak 13. stavak 1.	Članak 25. stavak 1. prvi podstavak
Članak 13. stavak 2.	Članak 25. stavak 1. drugi podstavak
Članak 14.	—
Članak 15.	Članak 27.
Prilog I. – dio 1.	Prilog I.
Prilog I. – dio 2.	Prilog IV.
Prilog II.	Prilog III.

20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/234

PROTOKOL IZ NAGOYE

o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja uz konvenciju o biološkoj raznolikosti

STRANKE OVOG PROTOKOLA,

KAO stranke Konvencije o biološkoj raznolikosti, dalje u tekstu „Konvencija”,

PODSJEĆAJUĆI da je poštena i pravična podjela dobiti koja proizlazi iz korištenja genetskih resursa jedan od tri temeljna cilja Konvencije i PRIZNAJUĆI da se ovaj Protokol bavi provedbom tog cilja u okviru Konvencije,

PONOVNO POTVRĐUJUĆI suverena prava država nad njihovim prirodnim resursima i u skladu s odredbama Konvencije,

TAKOĐER PODSJEĆAJUĆI na članak 15. Konvencije,

PREPOZNAJUĆI važan doprinos održivom razvoju koji su prijenos tehnologije i suradnja omogućili u izgradnji kapaciteta za istraživanje i razvoj s ciljem dodavanja vrijednosti genetskim resursima u zemljama u razvoju, u skladu s člancima 16. i 19. Konvencije,

PREPOZNAJUĆI da su svijest javnosti o ekonomskoj vrijednosti ekosustava i bioraznolikosti te poštena i pravična podjela te ekonomske vrijednosti s čuvarima bioraznolikosti ključni poticaji za očuvanje biološke raznolikosti i održivo korištenje njezinih sastavnica,

PRIZNAJUĆI potencijalnu ulogu pristupa i podjele dobiti u doprinosu očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti, iskorjenjivanju siromaštva i okolišnoj održivosti te time i u doprinosu postizanju Milenijskih ciljeva razvoja,

PRIZNAJUĆI veze između pristupa genetskim resursima i poštene i pravične podjele dobiti koja proizlazi iz korištenja takvih resursa,

PREPOZNAJUĆI važnost osiguravanja pravne sigurnosti u pogledu pristupa genetskim resursima i poštene i pravične podjele dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja,

PREPOZNAJUĆI NADALJE važnost promicanja pravičnosti i poštenja u pregovaranju uzajamno dogovorenih uvjeta između osiguravateljâ i korisnikâ genetskih resursa,

TAKOĐER PREPOZNAJUĆI važnu ulogu žena u pristupu i podjeli dobiti te POTVRĐUJUĆI potrebu za potpunim sudjelovanjem žena na svim razinama stvaranja politika i provedbe očuvanja bioraznolikosti,

ODLUČNI u daljnjoj potpori učinkovite provedbe odredbi Konvencije vezanih za pristup i podjelu dobiti,

PREPOZNAJUĆI da je za rješavanje pitanja poštene i pravične podjele dobiti koja proizlazi iz korištenja genetskih resursa i tradicionalnih znanja povezanih s genetskim resursima koji se pojavljuju u prekograničnim situacijama ili za koje nije moguće odobriti ili ishoditi prethodni informirani pristanak potrebno naći inovativno rješenje,

PREPOZNAJUĆI važnost genetskih resursa za sigurnost hrane, javno zdravlje, očuvanje bioraznolikosti, i ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama,

PREPOZNAJUĆI posebnu narav poljoprivredne bioraznolikosti, njezine specifične značajke i probleme koji zahtijevaju specifična rješenja,

PREPOZNAJUĆI međusobnu ovisnost svih zemalja u pogledu genetskih resursa za hranu i poljoprivredu kao i njihovu posebnu narav te važnost za postizanje sigurnosti hrane u cijelome svijetu i za održivi razvoj poljoprivrede u kontekstu ublažavanja siromaštva i klimatskih promjena te potvrđujući ključnu ulogu Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu i Komisije za genetske resurse za hranu i poljoprivredu Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO),

IMAJUĆI NA UMU Međunarodne zdravstvene propise (2005.) Svjetske zdravstvene organizacije i važnost osiguravanja pristupa humanim patogenima u svrhu pripravnosti i reagiranja javnog zdravstva,

PRIZNAJUĆI postojeći rad koji je u tijeku u drugim međunarodnim forumima vezan za pristup i podjelu dobiti,

PODSJEĆAJUĆI na Multilateralni sustav pristupa i podjele dobiti uspostavljen u okviru Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu koji je izrađen u skladu s Konvencijom,

PREPOZNAJUĆI da se međunarodni instrumenti vezani za pristup i podjelu dobiti trebaju međusobno podržavati u svrhu postizanja ciljeva Konvencije,

PODSJEĆAJUĆI na važnost članka 8.(j) Konvencije koji se odnosi na tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima i poštenu i pravičnu podjelu dobiti koja proizlazi iz korištenja takvog znanja,

PRIMJEĆUJUĆI međusobni odnos genetskih resursa i tradicionalnog znanja, činjenicu da su za autohtone i lokalne zajednice ti resursi i znanje nerazdvojivi, važnost tradicionalnog znanja za očuvanje biološke raznolikosti i održivo korištenje njezinih sastavnica te za održiv život tih zajednica,

PREPOZNAJUĆI različitost okolnosti u kojima se tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima čuva ili je u posjedu autohtonih i lokalnih zajednica,

IMAJUĆI NA UMU pravo autohtonih i lokalnih zajednica da utvrde zakonite posjednike svog tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima unutar svojih zajednica,

PREPOZNAJUĆI nadalje jedinstvene okolnosti u kojima se tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima čuva u zemljama, a koje može biti usmeno, zabilježeno ili u drugim oblicima, te može odražavati bogatu kulturnu baštinu važnu za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti,

PRIMJEĆUJUĆI Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda, i

POTVRĐUJUĆI da se ni jedna odredba ovog Protokola neće tumačiti kao smanjivanje ili ukidanje postojećih prava autohtonih i lokalnih zajednica,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Cilj

Cilj ovog Protokola je poštena i pravična podjela dobiti koja proizlazi iz korištenja genetskih resursa, uključujući putem odgovarajućeg pristupa genetskim resursima i odgovarajućeg prijenosa relevantnih tehnologija, uzimajući u obzir sva prava nad tim resursima i na tehnologije, te putem odgovarajućeg financiranja čime se doprinosi očuvanju biološke raznolikosti i održivom korištenju njezinih sastavnica.

Članak 2.

Korištenje Pojmova

Pojmovi definirani u članku 2. Konvencije primjenjuju se na ovaj Protokol. Dodatno, za potrebe ovog Protokola:

(a)	„Konferencija stranaka” znači Konferencija stranaka Konvencije;

(b)	„Konvencija” znači Konvencija o biološkoj raznolikosti;

(c)	„Korištenje genetskih resursa” znači provedba istraživanja i razvoja genetskog i/ili biokemijskog sastava genetskih resursa, uključujući kroz primjenu biotehnologije kako je definirana u članku 2. Konvencije;

(d)	„Biotehnologija”, kako je definirana člankom 2. Konvencije, znači svaka tehnologija koja koristi biološke sustave, žive organizme ili njihove derivate, za proizvodnju ili promjenu proizvoda ili procesa za posebnu namjenu;

(e)	„Derivat” znači biokemijski spoj koji se pojavljuje u prirodi, a koji je rezultat genetske ekspresije ili metabolizma bioloških ili genetskih resursa, čak i ako ne sadrži funkcionalne jedinice nasljeđa.

Članak 3.

Područje primjene

Ovaj se Protokol primjenjuje na genetske resurse obuhvaćene člankom 15. Konvencije i na dobiti koje proizlaze iz korištenja tih resursa. Ovaj se Protokol primjenjuje i na tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima obuhvaćeno Konvencijom te na dobiti koje proizlaze iz korištenja tog znanja.

Članak 4.

Odnos s međunarodnim ugovorima i instrumentima

1. Odredbe ovog Protokola ne utječu na prava i obveze stranke koje proizlaze iz postojećeg međunarodnog ugovora, osim u slučajevima kada bi primjena tih prava i obveza izazvala ozbiljnu štetu ili ugrozila bioraznolikost. Namjera ovog stavka nije stvoriti hijerarhiju između ovog Protokola i drugih međunarodnih instrumenata.

2. Ni jedna odredba ovog Protokola ne sprečava stranke da izrade i provedu druge relevantne međunarodne sporazume, uključujući druge specijalizirane ugovore o pristupu i podjeli dobiti, pod uvjetom da podržavaju ciljeve Konvencije i ovog Protokola i nisu u suprotnosti s njima.

3. Ovaj se Protokol provodi u duhu uzajamne komplementarnosti s drugim međunarodnim instrumentima relevantnim za ovaj Protokol. Treba voditi računa o korisnom i relevantnom radu ili postojećoj praksi u okviru takvih međunarodnih instrumenata i relevantnih međunarodnih organizacija, pod uvjetom da podržavaju ciljeve Konvencije i ovog Protokola i nisu u suprotnosti s njima.

4. Ovaj je Protokol instrument za provedbu odredbi Konvencije koje se odnose na pristup i podjelu dobiti. Kada se primjenjuje specijalizirani instrument za pristup i podjelu dobiti koji je u skladu i ne kosi se s ciljevima Konvencije i ovog Protokola, ovaj se Protokol ne primjenjuje na stranku ili stranke specijaliziranog instrumenta u pogledu konkretnog genetskog resursa obuhvaćenog specijaliziranim instrumentom i u svrhu specijaliziranog instrumenta.

Članak 5.

Poštena i pravična raspodjela dobiti

1. U skladu s člankom 15. stavcima 3. i 7. Konvencije, dobit koja proizlazi iz korištenja genetskih resursa kao i kasnije primjene te komercijalizacije dijeli se na pošten i pravičan način sa strankom koja osigurava takve resurse a koja je zemlja podrijetla takvih resursa ili strankom koja je genetske resurse stekla u skladu s Konvencijom. Uvjeti takve podjele uzajamno se dogovaraju.

2. Svaka stranka poduzima zakonodavne i administrativne mjere ili mjere opće politike, kako je primjereno, s ciljem osiguravanja da se dobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih resursa koji su u posjedu autohtonih i lokalnih zajednica, u skladu s domaćim zakonodavstvom vezanim za stečena prava tih autohtonih i lokalnih zajednica nad tim genetskim resursima, sa zajednicama na koje se odnose dijele na pošten i pravičan način, na temelju uzajamno dogovorenih uvjeta.

3. Za provedbu stavka 1. gore, svaka stranka poduzima zakonodavne i administrativne mjere ili mjere opće politike, kako je primjereno.

4. Dobiti mogu uključivati monetarne i nemonetarne dobiti, uključujući ali ne ograničavajući se na one navedene u Prilogu.

5. Svaka stranka poduzima zakonodavne i administrativne mjere ili mjere opće politike, kako je primjereno, kako bi dobiti koje proizlaze iz korištenja tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima na pošten i pravičan način dijelila s autohtonim i lokalnim zajednicama koje posjeduju takvo znanje. Takva podjela treba biti pod uzajamno dogovorenim uvjetima.

Članak 6.

Pristup genetskim resursima

1. Pri ostvarivanju suverenih prava nad prirodnim resursima i podložno domaćem zakonodavstvu ili regulatornim zahtjevima vezanim za pristup i podjelu dobiti, pristup genetskim resursima radi njihovog korištenja podliježe prethodnom informiranom pristanku stranke koja osigurava takve resurse a koja je zemlja podrijetla takvih resursa ili stranke koja je stekla genetske resurse u skladu s Konvencijom, osim ako ta stranka odredi drukčije.

2. U skladu sa svojim domaćim pravom, svaka stranka poduzima mjere, kako je primjereno, s ciljem osiguravanja ishođenja prethodnog informiranog pristanka ili odobrenja te uključivanja autohtonih i lokalnih zajednica za pristup genetskim resursima u slučajevima kada one imaju stečeno pravo odobriti pristup takvim resursima.

3. Na temelju stavka 1. gore, svaka stranka koja zahtijeva prethodni informirani pristanak poduzima neophodne zakonodavne i administrativne mjere ili mjere opće politike, kako je primjereno, s ciljem:

(a)	osiguravanja pravne sigurnosti, jasnoće i transparentnosti domaćeg zakonodavstva ili regulatornih zahtjeva vezanih za pristup i podjelu dobiti;

(b)	osiguravanja poštenih i neproizvoljnih pravila i postupaka za pristup genetskim resursima;

(c)	pružanja informacija o tome kako se podnosi zahtjev za prethodni informirani pristanak;

(d)	osiguravanja jasne i transparentne pisane odluke nadležnog nacionalnog tijela, na ekonomičan način i u razumnom vremenskom roku;

(e)	osiguravanja izdavanja dopuštenja ili jednakovrijednog dokumenta u vrijeme pristupa kao dokaza odluke o prethodno informiranom pristanku i dokaza utvrđivanja uzajamno dogovorenih uvjeta, te u skladu s tim obavješćivanja Mehanizma za razmjenu informacija za pristup i podjelu dobiti;

(f)	kada je primjenjivo, i u skladu s domaćim zakonodavstvom, utvrđivanja kriterija i/ili postupaka za ishođenje prethodnog informiranog pristanka ili dopuštenja i uključivanje autohtonih i lokalnih zajednica za pristup genetskim resursima; te

(g)

uspostave jasnih pravila i postupaka za zahtijevanje i utvrđivanje uzajamno dogovorenih uvjeta. Takvi se uvjeti navode u pisanom obliku i mogu, među ostalim, sadržavati:

i.	klauzulu o rješavanju sporova;

ii.	uvjete vezane za podjelu dobiti, uključujući u pogledu prava intelektualnog vlasništva;

iii.	uvjete vezane za naknadnu uporabu od strane trećih strana, ako ih uopće ima; te

iv.	uvjete vezane za promjenu namjere, gdje je primjenjivo.

Članak 7.

Pristup tradicionalnom znanju povezanom s genetskim resursima

U skladu s domaćim pravom, svaka stranka poduzima mjere, kako je primjereno, s ciljem osiguravanja da se tradicionalnom znanju povezanom s genetskim resursima koje je u posjedu autohtonih i lokalnih zajednica pristupa uz prethodni i informirani pristanak ili odobrenje i uz uključenost tih autohtonih i lokalnih zajednica, te osiguravanja da su utvrđeni uzajamno dogovoreni uvjeti.

Članak 8.

Posebne okolnosti

Pri izradi i provedbi zakonodavstva ili regulatornih zahtjeva vezanih za pristup i podjelu dobiti, svaka stranka:

(a)

stvara uvjete za promicanje i poticanje istraživanja koja doprinose očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti, posebno u zemljama u razvoju, uključujući pojednostavljene mjere pristupa istraživanju u nekomercijalne svrhe, te uzimajući u obzir potrebu razmatranja promjene namjene takvih istraživanja;

(b)

posvećuje pozornost slučajevima sadašnjih ili prijetećih izvanrednih događaja, kako su definirani na nacionalnoj ili međunarodnoj razini, koji ugrožavaju ili su štetni za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka. Stranke mogu uzeti u obzir potrebu za žurnim pristupom genetskim resursima i žurnom poštenom i pravičnom podjelom dobiti koja proizlazi iz korištenja tih genetskih resursa, uključujući pristup pristupačnom liječenju onima kojima je ono potrebno, posebno u zemljama u razvoju;

(c)	razmatra važnost genetskih resursa za hranu i poljoprivredu te njihovu posebnu ulogu u sigurnosti hrane.

Članak 9.

Doprinos očuvanju i održivom korištenju

Stranke potiču korisnike i osiguravatelje da dobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih resursa usmjere na očuvanje biološke raznolikosti i održivo korištenje njezinih sastavnica.

Članak 10.

Globalni multilateralni mehanizam za podjelu dobiti

Stranke razmatraju potrebu za globalnim multilateralnim mehanizmom za podjelu dobiti i modalitete tog mehanizma s ciljem rješavanja pitanja poštene i pravične podjele dobiti koja proizlazi iz korištenja genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima do kojeg dolazi u prekograničnim situacijama ili za koje nije moguće odobriti ili ishoditi prethodni informirani pristanak. Dobit koju dijele korisnici genetskih resursa i tradicionalnih znanja povezanih s genetskim resursima putem ovog mehanizma koristi se kao podrška očuvanju biološke raznolikosti i održivog korištenja njezinih sastavnica na globalnoj razini.

Članak 11.

Prekogranična suradnja

1. U slučajevima kada se isti genetski resursi pronađu in situ na državnom području više stranaka, te stranke nastoje surađivati, kako je primjereno, uz uključivanje autohtonih i lokalnih zajednica, kada je primjenjivo, s ciljem provedbe ovog Protokola.

2. Kada isto tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima dijeli jedna ili više autohtonih i lokalnih zajednica u nekoliko stranaka, te stranke nastoje surađivati, kako je primjereno, uz uključivanje autohtonih i lokalnih zajednica s ciljem provedbe cilja ovog Protokola.

Članak 12.

Tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima

1. Pri provedbi svojih obveza na temelju ovog Protokola stranke u skladu s domaćim pravom u obzir uzimaju običajna prava autohtonih i lokalnih zajednica, protokole i postupke zajednica, kako je primjenjivo, u pogledu tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima.

2. Stranke, uz učinkovito sudjelovanje autohtonih i lokalnih zajednica, uspostavljaju mehanizme za informiranje potencijalnih korisnika tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima o njihovim obvezama, uključujući mjere koje postaju dostupne putem Mehanizma za razmjenu informacija o pristupu genetskim resursima i poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz korištenja takvog znanja.

3. Stranke ulažu napore kako bi podržale, prema potrebi, autohtone i lokalne zajednice, uključujući žene unutar tih zajednica, u izradi:

(a)	protokola zajednice vezano za pristup tradicionalnom znanju povezanom s genetskim resursima i poštenu i pravičnu podjelu dobiti koja proizlazi iz korištenja takvog znanja;

(b)	minimalnih zahtjeva za uzajamno dogovorene uvjete kako bi se osigurala poštena i pravična podjela dobiti koja proizlazi iz korištenja tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima; i

(c)	modela ugovornih klauzula za podjelu dobiti koja proizlazi iz korištenja tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima.

4. Stranke pri provedbi ovog Protokola ne smiju, u mjeri u kojoj je to moguće, ograničavati uobičajeno korištenje i razmjenu genetskih resursa i s tim povezanog tradicionalnog znanja unutar autohtonih i lokalnih zajednica i među njima u skladu s ciljevima Konvencije.

Članak 13.

Nacionalne kontakt osobe i nadležna nacionalna tijela

1. Svaka stranka određuje nacionalnu kontakt osobu za pristup i podjelu dobiti. Nacionalna kontakt osoba stavlja na raspolaganje informacije kako slijedi:

(a)	podnositeljima zahtjeva koji traže pristup genetskim resursima, informacije o postupcima za ishođenje prethodnog informiranog pristanka i utvrđivanju uzajamno dogovorenih uvjeta, uključujući podjelu dobiti;

(b)

podnositeljima zahtjeva koji traže pristup tradicionalnom znanju povezanom s genetskim resursima, kada je to moguće, informacije o postupcima za ishođenje prethodno informiranog pristanka ili dopuštenja te uključivanje, kako je primjereno, autohtonih i lokalnih zajednica i utvrđivanju uzajamno dogovorenih uvjeta, uključujući podjelu dobiti; te

(c)	informacije o nadležnim nacionalnim tijelima, relevantnim autohtonim i lokalnim zajednicama i relevantnim dionicima.

Nacionalna kontakt osoba odgovorna je za suradnju s Tajništvom.

2. Svaka stranka određuje jedno ili više nadležnih nacionalnih tijela za pristup i podjelu dobiti. Nadležna nacionalna tijela odgovorna su, u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavnim i administrativnim mjerama ili mjerama opće politike, za odobravanje pristupa ili, kako je primjenjivo, za izdavanje pisanog dokaza o tome da su ispunjeni uvjeti za pristup i odgovorna su za pružanje savjeta vezanih za primjenjive postupke i uvjete za ishođenje prethodnog informiranog pristanka i preuzimanja uzajamno dogovorenih uvjeta.

3. Stranka može odrediti jedno tijelo za izvršavanje funkcija i kontakt osobe i nadležnog nacionalnog tijela.

4. Svaka stranka najkasnije do dana stupanja na snagu ovog Protokola za tu stranku, obavješćuje Tajništvo o kontakt podacima svoje nacionalne kontakt osobe i svojeg nadležnog nacionalnog tijela ili više tijela. Kada stranka odredi više od jednog nadležnog nacionalnog tijela, uz obavijest o istom Tajništvu dostavlja i relevantne informacije o odgovarajućim nadležnostima tih tijela. Kada je primjenjivo, u tim informacijama navodi se najmanje koje je nadležno tijelo odgovorno za koji traženi genetski resurs. Svaka stranka bez odlaganja obavješćuje Tajništvo o svakoj promjeni nacionalne kontakt osobe ili kontakt podataka ili odgovornosti nadležnog nacionalnog tijela ili više tijela.

5. Informacije primljene za temelju stavka 4. gore Tajništvo stavlja na raspolaganje putem Mehanizma za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti.

Članak 14.

Mehanizam za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti te razmjena informacija

1. Mehanizam za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti ovim se uspostavlja kao dio mehanizma za razmjenu informacija na temelju članka 18. stavka 3. Konvencije. Mehanizam služi kao sredstvo za razmjenu informacija vezanih za pristup i podjelu dobiti. Njime se posebno omogućuje pristup informacijama koje kao relevantne za provedbu ovog Protokola na raspolaganje stavlja svaka stranka.

2. Ne dovodeći u pitanje zaštitu povjerljivih informacija, svaka stranka stavlja na raspolaganje Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti sve informacije koje se zahtijevaju ovim Protokolom kao i informacije potrebne na temelju odluka donesenih od strane Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola. Te informacije uključuju:

(a)	zakonodavne i administrativne mjere i mjere opće politike vezane za pristup i podjelu dobiti;

(b)	informacije o nacionalnoj kontakt osobi i nadležnom nacionalnom tijelu ili tijelima; te

(c)	dopuštenja ili jednakovrijedne dokumente izdane u vrijeme pristupa kao dokaz odluke o ishođenju prethodno informiranog pristanka i kao dokaz o utvrđivanju uzajamno dogovorenih uvjeta.

3. Dodatne informacije, ukoliko su dostupne i kako je primjereno, mogu uključivati:

(a)	relevantna nadležna tijela autohtonih i lokalnih zajednica, i obavijesti, već prema tome kako se odluči;

(b)	model ugovornih klauzula;

(c)	metode i alate izrađene za praćenje genetskih resursa;

(d)	kodekse ponašanja i najbolje prakse.

4. Modalitete rada Mehanizma za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti, uključujući izvješća o aktivnostima u okviru Mehanizma, razmatra i o njima odlučuje Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola na svojem prvom sastanku, a nakon toga se preispituju.

Članak 15.

Pridržavanje domaćeg zakonodavstva ili regulatornih zahtjeva vezanih za pristup i podjelu dobiti

1. Svaka stranka poduzima odgovarajuće, učinkovite i proporcionalne zakonodavne i administrativne mjere ili mjere opće politike kako bi osigurala da je pristup genetskim resursima koji se koriste u okviru njezine nadležnosti proveden u skladu s prethodno informiranim pristankom te da su utvrđeni uzajamno dogovoreni uvjeti, kako zahtijeva domaće zakonodavstvo vezano za pristup i podjelu dobiti ili regulatorni zahtjevi druge stranke.

2. Stranke poduzimaju odgovarajuće, učinkovite i proporcionalne mjere kako bi rješavale situacije nepridržavanja mjera usvojenih u skladu sa stavkom 1. gore.

3. U mjeri u kojoj je to moguće i kako je primjereno stranke surađuju u slučajevima navodnog kršenja domaćeg zakonodavstva vezanog za pristup i podjelu dobiti ili regulatornih zahtjeva navedenih u stavku 1. gore.

Članak 16.

Pridržavanje domaćeg zakonodavstva ili regulatornih zahtjeva vezanih za pristup i podjelu dobiti za tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima

1. Svaka stranka poduzima odgovarajuće, učinkovite i proporcionalne zakonodavne i administrativne mjere ili mjere opće politike, kako je primjereno, kako bi osigurala da se tradicionalnom znanju povezanom s genetskim resursima koji se koriste u okviru njezine nadležnosti pristupa u skladu s prethodno informiranim pristankom ili dopuštenjem i uz uključenost autohtonih i lokalnih zajednica te da su utvrđeni uzajamno dogovoreni uvjeti, kako zahtijeva domaće zakonodavstvo vezano za pristup i podjelu dobiti ili regulatorni zahtjevi druge stranke u kojoj se nalaze takve autohtone i lokalne zajednice.

2. Svaka stranka poduzima odgovarajuće, učinkovite i proporcionalne mjere za rješavanje situacija nepridržavanja mjera usvojenih u skladu sa stavkom 1. gore.

3. U mjeri u kojoj je to moguće i kako je primjereno stranke surađuju,, u slučajevima navodnog kršenja domaćeg zakonodavstva vezanog za pristup i podjelu dobiti ili regulatornih zahtjeva navedenih u stavku 1. gore.

Članak 17.

Praćenje korištenja genetskih resursa

1. S ciljem pružanja podrške pridržavanju primjenjivih propisa, svaka stranka poduzima mjere, kako je primjereno, za praćenje korištenja genetskih resursa i povećanje transparentnosti toga korištenja. Takve mjere uključuju:

(a)

određivanje jedne ili više kontrolnih točaka, kako slijedi:

i.	određena kontrolna točka prikupljala bi ili primala, kako je primjereno, relevantne informacije vezane za prethodno informirani pristanak, za izvor genetskih resursa, za utvrđivanje uzajamno dogovorenih uvjeta, i/ili korištenje genetskih resursa, kako je primjereno;

ii.

svaka stranka od korisnika genetskih resursa zahtijeva, kako je primjereno i ovisno o konkretnim karakteristikama određene kontrolne točke, da informacije navedene u gornjem stavku dostavljaju određenoj kontrolnoj točki. Svaka stranka poduzima odgovarajuće, učinkovite i proporcionalne mjere za rješavanje situacija nepridržavanja;

iii.

takve će se informacije, uključujući informacije iz međunarodno priznatih certifikata o sukladnosti kada su dostupni, ne dovodeći u pitanje zaštitu povjerljivih informacija, stavljati na raspolaganje odgovarajućim nacionalnim tijelima, stranci koja daje prethodno informirani pristanak i Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti, kako je primjereno;

iv.

kontrolne točke moraju biti učinkovite i trebaju imati funkcije relevantne za provedbu podstavka (a). Trebaju biti relevantne za korištenje genetskih resursa ili za prikupljanje odgovarajućih informacija u, među ostalim, svakoj fazi istraživanja, razvoja, inovacije, predkomercijalizacije ili komercijalizacije.

(b)	poticanje korisnika i osiguravatelja genetskih resursa da u uzajamno dogovorene uvjete uključe odredbe o razmjeni informacija vezanih za provedbu takvih uvjeta, uključujući putem zahtjeva za izvješćivanje; te

(c)	poticanje korištenja ekonomičnih komunikacijskih alata i sustava.

2. Dopuštenje ili jednakovrijedni dokument izdan u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (e) i stavljen na raspolaganje Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti predstavlja međunarodno priznat certifikat o sukladnosti.

3. Međunarodno priznat certifikat o sukladnosti služi kao dokaz da se genetskom resursu na koji se certifikat odnosi pristupilo u skladu s prethodno informiranim pristankom te da su utvrđeni uzajamno dogovoreni uvjeti, kako propisuje domaće zakonodavstvo vezano za pristup i podjelu dobiti ili regulatorni zahtjevi stranke koja daje prethodno informirani pristanak.

4. Međunarodno priznat certifikat o sukladnosti sadržava najmanje sljedeće informacije ako nisu povjerljive:

(a)	tijelo koje ga je izdalo;

(b)	datum izdavanja;

(c)	osiguravatelj genetskih resursa;

(d)	jedinstveni broj certifikata;

(e)	osobu ili tijelo kojem je odobren prethodno informirani pristanak;

(f)	predmet ili genetske resurse koje certifikat obuhvaća;

(g)	potvrdu da su utvrđeni uzajamno dogovoreni uvjeti;

(h)	potvrdu da je ishođen prethodno informirani pristanak; te

(i)	komercijalno i/ili nekomercijalno korištenje.

Članak 18.

Pridržavanje uzajamno dogovorenih uvjeta

1. Pri provedbi članka 6. stavka 3. točke (g) podtočke (i) i članka 7. svaka stranka potiče osiguravatelje i korisnike genetskih resursa i/ili tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima da u uzajamno dogovorene uvjete uključe odredbe koje bi obuhvaćale, kada je primjereno, rješavanje sporova uključujući:

(a)	nadležnost kojoj će podvrgnuti sve postupke rješavanja sporova;

(b)	primjenjivo pravo; i/ili

(c)	mogućnosti za alternativno rješavanje sporova poput mirenja ili arbitraže.

2. Svaka stranka treba osigurati da je u slučajevima sporova koji proizlaze iz uzajamno dogovorenih uvjeta u okviru njezinog pravnog sustava dostupna mogućnost traženja zaštite u skladu s primjenjivim zahtjevima nadležnosti.

3. Svaka stranka poduzima učinkovite mjere, kako je primjereno, u pogledu:

(a)	pristupa pravosuđu; te

(b)	korištenja mehanizama vezano za obostrano priznanje i izvršenje stranih presuda i arbitražnih odluka.

4. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola preispituje učinkovitost ovog članka u skladu s člankom 31. ovog Protokola.

Članak 19.

Model ugovornih klauzula

1. Svaka stranka potiče, kako je primjereno, izradu, ažuriranje i korištenje sektorskih i međusektorskih modela ugovornih klauzula za uzajamno dogovorene uvjete.

2. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola povremeno razmatra korištenje sektorskih i međusektorskih modela ugovornih klauzula.

Članak 20.

Kodeksi ponašanja, smjernice i najbolja praksa i/ili standardi

1. Svaka stranka potiče, kako je primjereno, izradu, ažuriranje i korištenje dobrovoljnih kodeksa ponašanja, smjernica i najboljih praksa i/ili standarda vezanih za pristup i podjelu dobiti.

2. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola povremeno analizira korištenje dobrovoljnih kodeksa ponašanja, smjernica i najboljih praksa i/ili standarda te razmatra usvajanje posebnih kodeksa ponašanja, smjernica i najboljih praksa i/ili standarda.

Članak 21.

Podizanje svijesti

Svaka stranka poduzima mjere za podizanje svijesti o važnosti genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima te povezanih pitanja o pristupu i podjeli dobiti. Takve mjere mogu, među ostalim, uključivati:

(a)	promicanje ovog Protokola, uključujući i njegov cilj;

(b)	organiziranje sastanaka između autohtonih i lokalnih zajednica i relevantnih dionika;

(c)	uspostavu i održavanje službe za korisnike za autohtone i lokalne zajednice i relevantne dionike;

(d)	širenje informacija putem nacionalnog Mehanizma za razmjenu informacija;

(e)	promicanje dobrovoljnih kodeksa ponašanja, smjernica i najboljih praksa i/ili standarda uz savjetovanje s autohtonim i lokalnim zajednicama i relevantnim dionicima;

(f)	promicanje, kako je primjereno, domaćih, regionalnih i međunarodnih razmjena iskustava;

(g)	obrazovanje i osposobljavanje korisnikâ i osiguravateljâ genetskih resursa i tradicionalnog znanja povezanog s genetskim resursima o njihovim obvezama u pogledu pristupa i podjele dobiti;

(h)	uključivanje autohtonih i lokalnih zajednica i relevantnih dionika u provedbu ovog Protokola; te

(i)	podizanje svijesti o protokolima zajednice i postupcima autohtonih i lokalnih zajednica.

Članak 22.

Sposobnosti

1. Stranke surađuju na jačanju i razvoju sposobnosti te jačanju ljudskih resursa i institucionalnih sposobnosti za učinkovitu provedbu ovog Protokola u strankama koje su zemlje u razvoju, posebno najslabije razvijenim zemljama i malim otočnim zemljama u razvoju, te strankama s gospodarstvima u tranziciji, uključujući putem postojećih globalnih, regionalnih, subregionalnih i nacionalnih institucija i organizacija. U ovom kontekstu stranke bi trebale omogućiti sudjelovanje autohtonih i lokalnih zajednica i relevantnih dionika, uključujući nevladine organizacije i privatni sektor.

2. Potrebe stranaka koje su zemlje u razvoju, posebno najslabije razvijenih zemalja i malih otočnih zemalja u razvoju, te stranaka s gospodarstvima u tranziciji za financijskim sredstvima u skladu s relevantnim odredbama Konvencije u potpunosti se uzimaju u obzir za jačanje i razvoj sposobnosti u svrhu provedbe ovog Protokola.

3. Kao temelj za odgovarajuće mjere vezane za provedbu ovog Protokola, stranke koje su zemlje u razvoju, posebno najslabije razvijene zemlje i male otočne zemlje u razvoju, te stranke s gospodarstvima u tranziciji trebale bi svoje nacionalne potrebe i prioritete vezane za sposobnosti utvrditi putem samoprocjena nacionalnih sposobnosti. Pri tome bi stranke trebale podržavati potrebe u pogledu sposobnosti i prioritete autohtonih i lokalnih zajednica i relevantnih dionika kako su ih oni utvrdili, s naglaskom na potrebama u pogledu sposobnosti i prioritetima žena.

4. Kao podrška provedbi ovog Protokola jačanje i razvoj sposobnosti može, među ostalim, obuhvatiti sljedeća ključna područja:

(a)	sposobnosti za provedbu i pridržavanje obveza iz ovog Protokola;

(b)	sposobnosti za pregovaranje o uzajamno dogovorenim uvjetima;

(c)	sposobnosti za izradu, provedbu i izvršenje domaćih zakonodavnih i administrativnih mjera ili mjera opće politike vezano za pristup i podjelu dobiti; te

(d)	sposobnosti zemalja za razvoj njihovih unutarnjih istraživačkih mogućnosti s ciljem dodavanja vrijednosti vlastitim genetskim resursima.

5. Mjere u skladu sa stavcima 1. do 4. gore mogu, među ostalim, uključivati:

(a)	zakonski i institucionalni razvoj;

(b)	promicanje pravičnosti i poštenja u pregovorima, poput osposobljavanja za pregovaranje o uzajamno dogovorenim uvjetima;

(c)	praćenje i izvršenje pridržavanja zakonodavstva;

(d)	korištenje najboljih raspoloživih komunikacijskih alata i sustava za aktivnosti pristupa i podjele dobiti temeljenih na Internetu;

(e)	razvoj i korištenje metoda vrednovanja;

(f)	biološko istraživanje s potencijalno komercijalnom svrhom (bioprospecting), povezana istraživanja i taksonomske studije;

(g)	prijenos tehnologija i infrastrukturu te tehničke sposobnosti za postizanje održivosti takvog prijenosa tehnologija;

(h)	poboljšanje doprinosa aktivnosti pristupa i podjele dobiti za očuvanje biološke raznolikosti i održivo korištenje njezinih sastavnica;

(i)	posebne mjere za povećanje sposobnosti relevantnih dionika vezano za pristup i podjelu dobiti; te

(j)	posebne mjere za povećanje sposobnosti autohtonih i lokalnih zajednica s naglaskom na povećanje sposobnosti žena u tim zajednicama vezano za pristup genetskim resursima i/ili tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima.

6. Informacije o jačanju osposobljenosti i razvoju inicijativa na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini provedenom u skladu sa stavcima 1. do 5. gore treba dostaviti Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti s ciljem promicanja sinergije i koordinacije za jačanje i razvoj osposobljenosti za pristup i podjelu dobiti.

Članak 23.

Prijenos tehnologije i suradnja

U skladu s člancima 15., 16, 18. i 19. Konvencije, stranke surađuju u programima tehničkog i znanstvenog istraživanja i razvoja, uključujući aktivnosti biotehnološkog istraživanja, u svrhu postizanja cilja ovog Protokola. Stranke se obvezuju na promicanje i poticanje pristupa tehnologiji i prijenos tehnologije strankama zemljama u razvoju, posebno najslabije razvijenim zemljama i malim otočnim zemljama u razvoju, te strankama s gospodarstvima u tranziciji s ciljem razvoja i jačanja pouzdanog i održivog tehnološkog i znanstvenog temelja za postizanje ciljeva Konvencije i ovog Protokola. Kada je to moguće i primjereno, takve se aktivnosti suradnje odvijaju u stranci ili strankama i sa strankom ili strankama koje osiguravaju genetske resurse a koja je zemlja ili koje su zemlje podrijetla takvih resursa ili strankom ili strankama koje su genetske resurse stekle u skladu s Konvencijom.

Članak 24.

Države koje nisu stranke

Stranke potiču države koje nisu stranke da pristupe ovom Protokolu i dostave odgovarajuće informacije Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti.

Članak 25.

Financijski mehanizam i sredstva

1. Pri razmatranju financijskih sredstava za provedbu ovog Protokola, stranke uzimaju u obzir odredbe članka 20. Konvencije.

2. Financijski mehanizam Konvencije jest financijski mehanizam za ovaj Protokol.

3. U pogledu jačanja sposobnosti i razvoja iz članka 22. ovog Protokola, Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, prilikom pružanja uputa vezano za financijski mehanizam iz stavka 2. gore, za razmatranje od strane Konferencije stranaka uzima u obzir potrebe za financijskim sredstvima stranaka koje su zemlje u razvoju, posebno najslabije razvijenih zemalja i malih otočnih zemalja u razvoju, te stranaka s gospodarstvima u tranziciji, kao i potrebe u pogledu sposobnosti i prioritete autohtonih i lokalnih zajednica, uključujući i žena u tim zajednicama.

4. U kontekstu stavka 1. gore stranke također uzimaju u obzir potrebe stranaka koje su zemlje u razvoju, posebno najslabije razvijenih zemalja i malih otočnih zemalja u razvoju, te stranaka s gospodarstvima u tranziciji vezano za njihova nastojanja da utvrde i provedu svoje zahtjeve za jačanje sposobnosti i razvoj u svrhu provedbe ovog Protokola.

5. Smjernice koje su financijskom mehanizmu Konvencije upućene u odgovarajućim odlukama Konferencije stranaka, uključujući one dogovorene prije usvajanja ovog Protokola, primjenjuju se, mutatis mutandis, na odredbe ovog članka.

6. Stranke koje su razvijene zemlje mogu također osigurati, a stranke zemlje u razvoju i stranke s gospodarstvima u tranziciji mogu koristiti, financijska i druga sredstva za provedbu odredbi ovog protokola putem bilateralnih, regionalnih i multilateralnih kanala.

Članak 26.

Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog protokola

1. Konferencija stranaka služi kao sastanak stranaka ovog Protokola.

2. Stranke Konvencije koje nisu stranke ovog Protokola mogu sudjelovati kao promatrači u radu svakog sastanka Konferencije stranaka koji služi kao sastanak stranaka ovog Protokola. Kada Konferencija stranaka služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, odluke na temelju ovog Protokola donose samo one stranke koje su stranke ovog Protokola.

3. Kada Konferencija stranaka služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, svaki član Ureda Konferencije stranaka koji predstavlja stranku Konvencije koja u tom trenutku nije i stranka ovog Protokola zamjenjuje se članom kojeg će između sebe odabrati stranke ovog Protokola.

4. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola redovito preispituje provedbu ovog Protokola i u sklopu svog mandata donosi odluke potrebne za promicanje njegove učinkovite provedbe. Izvršava funkcije koje joj dodijeli ovaj Protokol i:

(a)	daje preporuke vezano za sva pitanja neophodna za provedbu ovog Protokola;

(b)	osniva pomoćna tijela koja se smatraju nužnima za provedbu ovog Protokola;

(c)	traži i koristi, kada je primjereno, usluge i suradnju nadležnih međunarodnih organizacija i međuvladinih i nevladinih tijela, te informacije koje oni daju;

(d)	uspostavlja oblik i intervale za prijenos informacija koje se dostavljaju u skladu s člankom 29. ovog Protokola, te razmatra takve informacije kao i izvješća koja dostavi neko pomoćno tijelo;

(e)	razmatra i usvaja, kako bude potrebno, izmjene ovog Protokola i njegovog Priloga, kao i sve dodatne priloge ovom Protokolu koje se smatra potrebnim za provedbu Protokola; te

(f)	izvršava sve druge funkcije koje mogu biti potrebne za provedbu ovog Protokola.

5. Poslovnik Konferencije stranaka i financijska pravila Konvencije primjenjuju se mutatis mutandis na temelju ovog Protokola, osim ako Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola konsenzusom odluči drukčije.

6. Tajništvo saziva prvi sastanak Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola koji se održava istovremeno s prvim sastankom Konferencije stranaka koji je predviđen nakon dana stupanja na snagu ovog Protokola. Naknadni redovni sastanci Konferencije stranaka koji služe kao sastanak stranaka ovog Protokola održavaju se istovremeno s redovnim sastancima Konferencije stranaka, osim ako Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola odluči drukčije.

7. Izvanredni sastanci Konferencije stranaka koji služe kao sastanak stranaka ovog Protokola održavaju se u drugim terminima koje Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola smatra potrebnima ili na pisani zahtjev bilo koje stranke, pod uvjetom da u roku od šest mjeseci nakon što Tajništvo obavijesti stranke o zahtjevu, najmanje trećina stranaka podrži taj zahtjev.

8. Ujedinjeni narodi, specijalizirane agencije Ujedinjenih naroda i Međunarodna agencija za atomsku energiju kao i bilo koja stranka koja je njihova članica ili promatrači koji nisu stranke Konvencije mogu biti zastupljeni kao promatrači na sastancima Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola. Svakom tijelu ili agenciji, bilo nacionalnoj ili međunarodnoj, vladinoj ili nevladinoj, koja je kvalificirana za pitanja koja obuhvaća ovaj Protokol i koja je obavijestila Tajništvo o želji da na sastanku Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola bude zastupljena kao promatrač, može biti dopušten pristup, osim u slučaju kada najmanje jedna trećina prisutnih stranaka uloži prigovor. Osim ako je drukčije određeno ovim člankom, pristup i sudjelovanje promatrača podliježe poslovniku iz stavka 5. gore.

Članak 27.

Pomoćna tijela

1. Svako pomoćno tijelo uspostavljeno Konvencijom ili na temelju Konvencije može služiti ovom Protokolu, uključujući i prema odluci Konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola. Svaka takva odluka točno utvrđuje zadaće koje treba izvršavati.

2. Stranke Konvencije koje nisu stranke ovog Protokola mogu sudjelovati kao promatrači u radu svakog sastanka svakog takvog pomoćnog tijela. Kada pomoćno tijelo Konvencije služi kao pomoćno tijelo ovog Protokola, odluke na temelju ovog Protokola usvajaju samo stranke ovog Protokola.

3. Kada pomoćno tijelo Konvencije izvršava svoje dužnosti u pogledu pitanja vezanih za ovaj Protokol, svaki član ureda tog pomoćnog tijela koji predstavlja stranku Konvencije koja u tom trenutku nije i stranka ovog Protokola zamjenjuje se članom kojeg će između sebe odabrati stranke ovog Protokola.

Članak 28.

Tajništvo

1. Tajništvo osnovano na temelju članka 24. Konvencije služi kao tajništvo ovog Protokola.

2. Članak 24. stavak 1. Konvencije o funkcijama tajništva primjenjuje se, mutatis mutandis, na ovaj Protokol.

3. U mjeri u kojoj su zasebni, troškove usluga tajništva za ovaj Protokol pokrivaju stranke Protokola. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola na svojem prvom sastanku odlučuje o potrebnim proračunskim dogovorima u tu svrhu.

Članak 29.

Praćenje i izvješćivanje

Svaka stranka prati provedbu svojih obveza na temelju ovog Protokola i, u intervalima i obliku koji odredi Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola, izvješćuje Konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola o mjerama koje je poduzela s ciljem provedbe ovog Protokola.

Članak 30.

Postupci i mehanizmi za promicanje pridržavanja ovog protokola

Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola na svojem prvom sastanku razmatra i odobrava postupke suradnje i institucionalne mehanizme za promicanje pridržavanja odredbi ovog Protokola i rješavanje slučajeva nepridržavanja. Ti postupci i mehanizmi uključuju odredbe za pružanje savjeta ili pomoći, gdje je primjereno. Odvojeni su od postupaka rješavanja sporova i mehanizama na temelju članka 27. Konvencije i ne dovode ih u pitanje.

Članak 31.

Procjena i preispitivanje

Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola evaluaciju učinkovitosti ovog Protokola provodi četiri godine nakon stupanja na snagu ovog Protokola i potom u intervalima koje odredi Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovog Protokola,.

Članak 32.

Potpisivanje

Ovaj je Protokol otvoren za potpisivanje strankama Konvencije u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 2. veljače 2011. do 1. veljače 2012.

Članak 33.

Stupanje na snagu

1. Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetog dana od datuma polaganja pedesetog instrumenta ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa od strane država ili organizacija regionalne ekonomske integracije koje su stranke Konvencije.

2. Ovaj Protokol stupa na snagu za državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije koja ratificira, prihvati ili odobri ovaj Protokol ili mu pristupi nakon polaganja pedesetog instrumenta iz stavka 1. gore devedesetog dana od datuma na koji ta država ili organizacija regionalne ekonomske integracije položi svoj instrument ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa, ili na dan stupanja na snagu Konvencije za tu državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije, što god nastupi kasnije.

3. Za potrebe stavaka 1. i 2. gore, ni jedan instrument koji položi organizacija regionalne ekonomske integracije dodatno onima koje su već položile države članice takve organizacije ne uzima se u obzir.

Članak 34.

Rezerve

Na ovaj Protokol ne mogu se izjaviti rezerve.

Članak 35.

Povlačenje

1. U svakom trenutku po proteku dvije godine od datuma kada je ovaj Protokol stupio na snagu za neku stranku, ta se stranka može povući iz ovog Protokola pisanom obaviješću depozitaru.

2. Takvo povlačenje stupa na snagu nakon isteka godine dana od datuma na koji je depozitar zaprimio obavijest o povlačenju, ili onoga kasnijeg datuma koji se može navesti u obavijesti o povlačenju.

Članak 36.

Vjerodostojni tekstovi

Izvornik ovog Protokola, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku jednako vjerodostojni, polaže se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POTVRDU TOGA niže potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali su ovaj Protokol na navedene datume.

SASTAVLJENO u Nagoyi dana dvadeset i devetoga mjeseca listopada godine dvije tisuće i desete.

PRILOG

MONETARNA I NEMONETARNA DOBIT

Monetarna dobit može uključivati, ali nije ograničena na:

(a)	naknade za pristup/naknade po prikupljenom uzorku ili stečene na neki drugi način;

(b)	plaćanje unaprijed;

(c)	etapno plaćanje;

(d)	plaćanje postotka od prodaje;

(e)	naknade za licence u slučaju komercijalizacije;

(f)	posebne naknade koje se uplaćuju u fond za očuvanje i održivo korištenje bioraznolikosti;

(g)	plaće i povlaštene uvjete kada su uzajamno dogovoreni;

(h)	financiranje istraživanja;

(i)	zajedničko ulaganje;

(j)	zajedničko vlasništvo relevantnih prava intelektualnog vlasništva.

Nemonetarna dobit može uključivati, ali nije ograničena na:

(a)	podjelu rezultata istraživanja i razvoja;

(b)	suradnju i doprinos u programima znanstvenog istraživanja i razvoja, posebno aktivnosti biotehnološkog istraživanja, kada je to moguće u stranci koja osigurava genetske resurse;

(c)	sudjelovanje u razvoju proizvoda;

(d)	suradnju i doprinos obrazovanju i osposobljavanju;

(e)	pristup ex situ objektima za genetske resurse i bazama podataka;

(f)

prijenos znanja i tehnologije na osiguravatelja genetskih resursa pod pravednim i najpovoljnijim uvjetima, uključujući pod koncesijskim i povlaštenim uvjetima kada je dogovoreno, posebno znanja i tehnologije koji koriste genetske resurse, uključujući biotehnologiju, ili koji su relevantni za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti;

(g)	jačanje sposobnosti za prijenos tehnologije;

(h)	institucionalno jačanje sposobnosti;

(i)	ljudske i materijalne resurse za jačanje sposobnosti za upravljanje i provedbu propisa o pristupu;

(j)	osposobljavanje vezano za genetske resurse uz potpuno sudjelovanje zemalja koje osiguravaju genetske resurse, i kada je moguće, u takvim zemljama;

(k)	pristup znanstvenim podacima relevantnim za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, uključujući biološke inventare i taksonomske studije;

(l)	doprinose lokalnom gospodarstvu;

(m)	istraživanje usmjereno na prioritetne potrebe, poput zdravlja i sigurnosti hrane, uzimajući u obzir domaće korištenje genetskih resursa u stranci koja osigurava genetske resurse;

(n)	institucionalne i profesionalne odnose koji mogu proisteći iz sporazuma o pristupu i podjeli dobiti i naknadnim aktivnostima suradnje;

(o)	dobiti vezane za sigurnost hrane i sredstava za život;

(p)	društveno priznanje;

(q)	zajedničko vlasništvo relevantnih prava intelektualnog vlasništva.

20.5.2014

Službeni list Europske unije

L 150/252

DOBROVOLJNI SPORAZUM O PARTNERSTVU

između Europske unije i Republike Indonezije o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u Europsku uniju

EUROPSKA UNIJA,

dalje u tekstu „Unija”,

REPUBLIKA INDONEZIJA,

dalje u tekstu „Indonezija”,

dalje u tekstu zajedno „stranke”,

PODSJEĆAJUĆI na Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Republike Indonezije i Europske zajednice koji je potpisan 9. studenoga 2009. u Jakarti;

UZIMAJUĆI U OBZIR blizak radni odnos između Unije i Indonezije, posebno u kontekstu Sporazuma o suradnji između Europske ekonomske zajednice i Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura i Tajlanda – zemalja članica Udruženja država jugoistočne Azije iz 1980.;

PODSJEĆAJUĆI na obvezu zemalja istočne Azije i drugih regija preuzetu Deklaracijom iz Balija o provedbi zakonodavstva i upravljanju u području šuma (FLEG) od 13. rujna 2001. da odmah poduzmu mjere kako bi se intenzivirali nacionalni napori i ojačala bilateralna, regionalna i multilateralna suradnja oko rješavanja pitanja kršenja zakonodavstva o šumama i kaznenih djela u području šuma, a posebno nezakonite sječe, povezane nezakonite trgovine i korupcije te njihovih negativnih učinaka na vladavinu prava;

PRIMAJUĆI NA ZNANJE Komuunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o Akcijskom planu Europske unije za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šuma (FLEGT) kao prvom koraku prema rješavanju hitnog pitanja nezakonite sječe i povezane trgovine;

POZIVAJUĆI SE na Zajedničku izjavu koju su ministar šumarstva Republike Indonezije i europski povjerenici za razvoj i okoliš potpisali 8. siječnja 2007. u Bruxellesu;

UZIMAJUĆI U OBZIR pravno neobvezujuću vjerodostojnu izjavu o načelima globalnog konsenzusa o upravljanju svim vrstama šuma te o njihovu očuvanju i održivom razvoju iz 1992. i pravno neobvezujući instrument za sve vrste šuma koji je usvojila Glavna skupština Ujedinjenih naroda;

SVJESNE važnosti načela određenih u Deklaraciji iz Rija o okolišu i razvoju iz 1992. u kontekstu osiguravanja održivog upravljanja šumama, a posebno načela 10. koje se odnosi na važnost osviještenosti javnosti o pitanjima okoliša i sudjelovanja javnosti u njima te načela 22. koje se odnosi na ključnu ulogu autohtonih naroda i drugih lokalnih zajednica u upravljanju okolišem i njegovu razvoju;

PREPOZNAJUĆI napore Vlade Republike Indonezije u poticanju dobrog upravljanja šumarstvom, provedbe zakonodavstva i trgovine zakonitom drvnom sirovinom, uključujući putem sustava Sistem Verifikasi Legalitas Kayu (SVLK) kao indonezijskog sustava za osiguranje zakonitosti drvne sirovine (TLAS) koji je razvijen putem višedioničkog procesa slijedeći načela dobrog upravljanja, vjerodostojnosti i reprezentativnosti;

PREPOZNAJUĆI da je indonezijski TLAS osmišljen tako da osigurava pravnu usklađenost svih proizvoda od drvne sirovine;

PREPOZNAJUĆI da će provedba Dobrovoljnog sporazuma o partnerstvu FLEGT ojačati održivo upravljanje šumama i pridonijeti borbi protiv klimatskih promjena smanjujući emisiju plinova od krčenja i uništavanja šuma i ulozi očuvanja, održivog upravljanja šumama i povećanju šumskih zaliha ugljika (REDD+);

UZIMAJUĆI U OBZIR Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), a posebno zahtjev da se izvozne dozvole koje stranke CITES-a izdaju za primjerke vrsta navedene u dodacima I., II. ili III. odobravaju samo pod određenim uvjetima, uključujući da navedeni primjerci nisu pribavljeni u suprotnosti s propisima te stranke za zaštitu životinja i biljaka;

ODLUČNE u tome da stranke nastoje svesti na minimum sve negativne učinke na autohtone i lokalne zajednice te siromašne ljude koji mogu nastati kao izravna posljedica provedbe ovog Sporazuma;

UZIMAJUĆI U OBZIR važnost koju stranke pridaju razvojnim ciljevima koji su dogovoreni na međunarodnoj razini i Milenijskim ciljevima razvoja Ujedinjenih naroda;

UZIMAJUĆI U OBZIR važnost koju stranke pridaju načelima i pravilima kojima su uređeni multilateralni sustavi trgovine, a posebno prava i obveze utvrđeni u Općem sporazumu o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. i drugim multilateralnim sporazumima o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) te potrebi za njihovom transparentnom i nediskriminacijskom primjenom;

UZIMAJUĆI U OBZIR Uredbu Vijeća (EZ) br. 2173/2005 od 20. prosinca 2005. o uspostavljanju FLEGT sustava za izdavanje dozvola za uvoz drvne sirovine u Europsku zajednicu i Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI načela uzajamnog poštovanja, suverenosti, jednakosti i nediskriminacije te prepoznajući koristi koje za stranke proizlaze iz ovog Sporazuma.

SUKLADNO odgovarajućim zakonima i drugim propisima stranaka;

SPORAZUMJELE SU SE O SLJEDEĆEM:

Članak 1.

Cilj

1. Sukladno zajedničkoj obvezi stranaka da održivo upravljaju svim vrstama šuma, cilj je ovog Sporazuma da se uspostavi pravni okvir usmjeren na osiguravanje da su svi proizvodi od drvne sirovine koji se uvoze u Uniju iz Indonezije i koji su obuhvaćeni ovim Sporazumom zakonito proizvedeni te da se pritom promiče trgovina proizvodima od drvne sirovine.

2. Ovim se Sporazumom također osigurava osnova za dijalog i suradnju između stranaka kako bi se olakšala i promicala cjelovita provedba ovog Sporazuma te ojačala provedba zakonodavstva i upravljanje u području šuma.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ovog Sporazuma primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„uvoz u Uniju” znači puštanje u slobodni promet proizvoda od drvne sirovine u Uniji u smislu članka 79. Uredbe (EEZ) br. 2913/1992 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Unije koji se ne mogu kvalificirati kao „roba nekomercijalne naravi”, kako je definirano u članku 1. točki 6. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Unije;

(b)	„izvoz” znači fizičko napuštanje ili iznošenje proizvoda od drvne sirovine iz bilo kojeg dijela geografskog područja Indonezije;

(c)	„proizvodi od drvne sirovine” znači proizvodi koji su navedeni u Prilogu I.A i Prilogu I.B;

(d)	„oznaka HS” znači četveroznamenkasta ili šesteroznamenkasta oznaka kako je određeno u Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označivanja robe uspostavljenom Međunarodnom konvencijom o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označivanja robe Svjetske carinske organizacije;

(e)	„dozvola FLEGT” znači indonezijski dokument provjerene zakonitosti (V-Legal) kojim se potvrđuje da pošiljka proizvoda od drvne sirovine namijenjena za izvoz u Uniju sadrži drvnu sirovinu koja je zakonito proizvedena. Dozvola FLEGT može biti u papirnatom ili elektroničkom obliku;

(f)	„tijelo za izdavanje dozvola” znači subjekti koje je Indonezija ovlastila za izdavanje i potvrđivanje dozvola FLEGT;

(g)	„nadležna tijela” znači tijela koja države članice Unije određuju za primanje, prihvaćanje i provjeru dozvola FLEGT;

(h)	„pošiljka” znači količina proizvoda od drvne sirovine za koje je izdana dozvola FLEGT, koju šalje pošiljatelj ili otpremnik iz Indonezije i koja je u carinskom uredu Unije prijavljena za puštanje u slobodni promet;

(i)	„zakonito proizvedena drvna sirovina” znači proizvodi od drvne sirovine koji su dobiveni ili uvezeni i proizvedeni u skladu sa zakonodavstvom kako je utvrđeno u Prilogu II.

Članak 3.

Sustav za izdavanje dozvola FLEGT

1. Sustav za izdavanje dozvola za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šuma (dalje u tekstu „sustav za izdavanje dozvola FLEGT”) uspostavlja se među strankama ovog Sporazuma. Njime se, putem dozvola FLEGT, uspostavlja skup postupaka i zahtjeva za provjeru i potvrđivanje zakonite proizvodnje proizvoda od drvne sirovine koji se otpremaju u Uniju. U skladu s Uredbom Vijeća 2173/2005 od 20. prosinca 2005. Unija prihvaća samo one pošiljke iz Indonezije za uvoz u Uniju za koje su izdane dozvole FLEGT.

2. Sustav za izdavanje dozvola FLEGT primjenjuje se na proizvode od drvne sirovine navedene u Prilogu I.A.

3. Proizvodi od drvne sirovine navedeni u Prilogu I.B ne smiju se izvoziti iz Indonezije i ne mogu dobiti dozvolu FLEGT.

4. Stranke su suglasne da će poduzeti sve potrebne mjere za provedbu sustava za izdavanje dozvola FLEGT u skladu s odredbama ovog Sporazuma.

Članak 4.

Tijela za izdavanje dozvola

1. Tijelo za izdavanje dozvola provjerava jesu li proizvodi od drvne sirovine zakonito proizvedeni u skladu sa zakonodavstvom utvrđenim u Prilogu II. Tijelo za izdavanje dozvola izdaje dozvole FLEGT za pošiljke zakonito proizvedenih proizvoda od drvne sirovine za izvoz u Uniju.

2. Tijelo za izdavanje dozvola ne izdaje dozvole FLEGT za proizvode od drvne sirovine koji su sastavljeni od proizvoda od drvne sirovine ili uključuju proizvode od drvne sirovine koji su uvezeni u Indoneziju iz treće zemlje u obliku u kojem propisi te treće zemlje zabranjuju izvoz ili ako postoji dokaz da su ti proizvodi od drvne sirovine proizvedeni protivno propisima zemlje u kojoj su stabla posječena.

3. Tijelo za izdavanje dozvola održava i objavljuje svoje postupke za izdavanje dozvola FLEGT. Tijelo za izdavanje dozvola također vodi evidenciju o svim pošiljkama za koje je izdana dozvola FLEGT i, sukladno nacionalnom zakonodavstvu o zaštiti podataka, stavlja na raspolaganje navedenu evidenciju za potrebe neovisnog praćenja, poštujući pritom povjerljivost informacija o vlasništvu izvoznika.

4. Indonezija uspostavlja Informativnu jedinicu za dozvole koja će služiti kao kontaktna točka za komunikaciju između nadležnih tijela i tijela za izdavanje dozvole kako je utvrđeno u prilozima III. i V.

5. Indonezija obavješćuje Europsku komisiju o kontaktnim podacima tijela za izdavanje dozvole i Informativne jedinice za dozvole. Stranke objavljuju ove informacije.

Članak 5.

Nadležna tijela

1. Prije puštanja svake pošiljke u slobodni promet u Uniji nadležna tijela provjeravaju je li za predmetnu pošiljku izdana valjana dozvola FLEGT. Puštanje pošiljke može se suspendirati i ona se može zadržati ako postoje sumnje u vezi s valjanošću dozvole FLEGT.

2. Nadležna tijela vode i svake godine objavljuju evidenciju o primljenim dozvolama FLEGT.

3. U skladu s nacionalnim zakonodavstvom o zaštiti podataka nadležna tijela odobravaju osobama ili tijelima koja su određena za neovisno praćenje tržišta pristup relevantnim dokumentima i podacima.

4. Nadležna tijela ne provode postupak opisan u članku 5. stavku 1. u slučaju pošiljke proizvoda od drvne sirovine dobivenih od vrsta navedenih u dodacima CITES-u jer su one obuhvaćene odredbama za provjeru koje su utvrđene u Uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima.

5. Europska komisija obavješćuje Indoneziju o kontaktnim podacima nadležnih tijela. Stranke objavljuju ove informacije.

Članak 6.

Dozvole FLEGT

1. Dozvole FLEGT izdaje tijelo za izdavanje dozvola kao sredstvo kojim se potvrđuje da su proizvodi od drvne sirovine zakonito proizvedeni.

2. Dozvola FLEGT sastavljena je i ispunjava se na engleskom jeziku.

3. Stranke mogu dogovorno uspostaviti elektroničke sustave za izdavanje, dostavu i primanje dozvola FLEGT.

4. Tehničke specifikacije dozvole utvrđene su u Prilogu IV. Postupak za izdavanje dozvola FLEGT utvrđen je u Prilogu V.

Članak 7.

Provjera zakonito proizvedene drvne sirovine

1. Indonezija provodi TLAS da bi provjerila jesu li proizvodi od drvne sirovine za pošiljke zakonito proizvedeni te da bi osigurala da se samo tako provjerene pošiljke izvoze u Uniju.

2. Sustav kojim se provjerava jesu li pošiljke proizvoda od drvne sirovine zakonito proizvedene utvrđen je u Prilogu V.

Članak 8.

Puštanje u promet pošiljki za koje je izdana dozvola FLEGT

1. Postupci koji uređuju puštanje pošiljki u slobodni promet u Uniji za koje je izdana dozvola FLEGT opisani su u Prilogu III.

2. U slučaju da nadležna tijela imaju opravdane razloge sumnjati da dozvola nije valjana ili vjerodostojna ili da sadržajno ne odgovara pošiljci za koju je izdana primjenjuju se postupci sadržani u Prilogu III.

3. U slučaju stalnih nesuglasica ili poteškoća u savjetovanjima o dozvolama FLEGT predmet se može uputiti na Zajednički odbor za provedbu.

Članak 9.

Nepravilnosti

Stranke se uzajamno obavješćuju ako sumnjaju ili su pronašle dokaz o bilo kakvom izbjegavanju ili nepravilnostima u sustavu za izdavanje dozvola FLEGT, uključujući u odnosu na sljedeće:

(a)	izbjegavanje trgovine, uključujući ono preusmjerivanjem trgovine iz Indonezije u Uniju kroz treću zemlju;

(b)	dozvole FLEGT koje su izdane za proizvode od drvne sirovine koji sadrže drvnu sirovinu iz trećih zemalja za koju se sumnja da je nezakonito proizvedena; ili

(c)	prijevaru u vezi s pribavljanjem ili uporabom dozvola FLEGT.

Članak 10.

Primjena indonezijskog TLAS-a i ostalih mjera

1. Putem indonezijskog TLAS-a Indonezija provjerava zakonitost drvne sirovine koja se izvozi na tržišta izvan Unije i drvne sirovine koja se prodaje na domaćim tržištima te nastoji provjeravati zakonitost uvezenih proizvoda od drvne sirovine, kada je to moguće, putem sustava koji je uspostavljen za provedbu ovog Sporazuma.

2. Radi potpore takvih nastojanja Unija potiče uporabu gore navedenog sustava u pogledu trgovine na drugim međunarodnim tržištima i trgovine s trećim zemljama.

3. Unija provodi mjere da bi spriječila plasman nezakonito dobivene drvne sirovine i od nje dobivenih proizvoda na tržište Unije.

Članak 11.

Sudjelovanje dionika u provedbi Sporazuma

1. Indonezija se redovito savjetuje s dionicima o provedbi ovog Sporazuma i u tom pogledu promiče odgovarajuće strategije, načine i programe savjetovanja.

2. Unija se redovito savjetuje s dionicima o provedbi ovog Sporazuma, uzimajući u obzir svoje obveze prema Konvenciji o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Konvencija iz Aarhusa) iz 1998.

Članak 12.

Socijalna zaštita

1. Kako bi minimizirale moguće negativne učinke ovog Sporazuma, stranke su suglasne razvijati bolje razumijevanje učinaka na industriju drvne sirovine, kao i na sredstva za život potencijalno ugroženih autohtonih i lokalnih zajednica kako je opisano u njihovim nacionalnim zakonima i drugim propisima.

2. Stranke prate učinke ovog Sporazuma na te zajednice i druge aktere iz stavka 1., istodobno poduzimajući razumne korake za ublaživanje svih negativnih učinaka. Stranke se mogu sporazumjeti o dodatnim mjerama za suzbijanje negativnih učinaka.

Članak 13.

Tržišni poticaji

Uzimajući u obzir svoje međunarodne obveze, Unija promiče povoljan položaj na tržištu Unije za proizvode od drvne sirovine obuhvaćene ovim Sporazumom. Takva nastojanja posebno uključuju mjere za potporu:

(a)	politika javne i privatne nabave koje vode računa o opskrbi zakonito dobivenim proizvodima od drvne sirovine i osiguravaju tržište za te proizvode; i

(b)	povoljnije percepcije proizvoda s dozvolom FLEGT na tržištu Unije.

Članak 14.

Zajednički odbor za provedbu

1. Stranke uspostavljaju zajednički mehanizam (dalje u tekstu „Zajednički odbor za provedbu” ili „ZOP”) da bi razmatrale pitanja u vezi s provedbom i preispitivanjem ovog Sporazuma.

2. Svaka stranka imenuje svoje predstavnike za ZOP koji donose odluke konsenzusom. ZOP-om supredsjedaju visoki dužnosnici; jedan iz Unije, a drugi iz Indonezije.

3. ZOP uspostavlja svoj poslovnik.

4. ZOP se sastaje najmanje jednom godišnje, na dan i s dnevnim redom o kojima su se stranke unaprijed usuglasile. Na zahtjev jedne od stranaka mogu se sazivati dodatni sastanci.

5. ZOP:

(a)	razmatra i donosi zajedničke mjere za provedbu ovog Sporazuma;

(b)	preispituje i prati ukupan razvoj provedbe ovog Sporazuma, uključujući funkcioniranje TLAS-a i mjera povezanih s tržištem, na osnovi nalaza i izvješća mehanizama uspostavljenih u skladu s člankom 15.;

(c)	procjenjuje pogodnosti i ograničenja koja proizlaze iz provedbe ovog Sporazuma i odlučuje o korektivnim mjerama;

(d)	ispituje izvješća i pritužbe o primjeni sustava za izdavanje dozvola FLEGT na području jedne od stranaka;

(e)	usuglasuje se o datumu početka rada sustava za izdavanje dozvola FLEGT nakon procjene funkcioniranja TLAS-a na osnovi kriterija utvrđenih u Prilogu VIII.;

(f)	identificira područja suradnje za potporu provedbe ovog Sporazuma;

(g)	uspostavlja pomoćna tijela za područja rada koja zahtijevaju posebno stručno znanje, ako je to potrebno;

(h)	priprema, odobrava, distribuira i objavljuje godišnja izvješća, izvješća o svojim sastancima i druge dokumente koji proizlaze iz njegova rada;

(i)	obavlja sve ostale zadatke za koje se usuglasio da će ih provoditi.

Članak 15.

Praćenje i ocjenjivanje

Stranke se sporazumijevaju da će koristiti izvješća i nalaze sljedećih dvaju mehanizama da bi ocijenile provedbu i učinkovitost ovog Sporazuma.

(a)	Savjetujući se s Unijom, Indonezija će angažirati usluge povremenog ocjenjivača da bi provela zadatke kako su utvrđeni u Prilogu VI.

(b)	Savjetujući se s Indonezijom, Unija će angažirati usluge neovisnog promatrača tržišta da bi provela zadatke kako su utvrđeni u Prilogu VII.

Članak 16.

Mjere potpore

1. Pribavljanje bilo kakvih resursa potrebnih za mjere za potporu provedbe ovog Sporazuma, identificiranih sukladno gore navedenom članku 14. stavku 5. točki (f), određuje se u kontekstu vježbi programiranja Unije i njezinih država članica za suradnju s Indonezijom.

2. Stranke osiguravaju da su aktivnosti povezane s provedbom ovog Sporazuma usklađene s postojećim i budućim razvojnim programima i inicijativama.

Članak 17.

Izvješćivanje i objavljivanje informacija

1. Stranke osiguravaju da je djelovanje ZOP-a u što većoj mjeri transparentno. Izvješća koja proizlaze iz njegova rada zajednički se pripremaju i objavljuju.

2. ZOP objavljuje godišnje izvješće koje uključuje, među ostalim, pojedinosti o:

(a)	količinama proizvoda od drvne sirovine izvezenih u Uniju u okviru sustava za izdavanje dozvola FLEGT, prema relevantnom HS tarifnom broju proizvoda;

(b)	broju dozvola FLEGT koje je izdala Indonezija;

(c)	napretku u postizanju ciljeva ovog Sporazuma i pitanjima u vezi s njegovom provedbom;

(d)	mjerama za sprečavanje izvoza i uvoza te plasmana i trgovanja nezakonito proizvedenim proizvodima od drvne sirovine na domaćem tržištu;

(e)	količinama drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine koje su uvezene u Indoneziju i mjerama koje su poduzete kako bi se spriječio uvoz nezakonito proizvedenih proizvoda od drvne sirovine i održao integritet sustava za izdavanje dozvola FLEGT;

(f)	slučajevima neusklađenosti sa sustavom za izdavanje dozvola FLEGT i mjerama koje su poduzete kako bi se oni riješili;

(g)	količinama proizvoda od drvne sirovine uvezenih u Uniju u okviru sustava za izdavanje dozvola FLEGT, prema relevantnom HS tarifnom broju proizvoda te državi članici Unije u kojoj je došlo do uvoza u Uniju;

(h)	broju dozvola FLEGT koje je primila Unija;

(i)	broju slučajeva u kojima su provedena savjetovanja iz članka 8. stavka 2. te o uključenim količinama proizvoda od drvne sirovine.

3. Kako bi se postiglo ciljano poboljšanje upravljanja i transparentnosti u sektoru šuma te pratila provedba i učinci ovog Sporazuma i u Indoneziji i u Uniji, stranke su suglasne da će objavljivati informacije kako je opisano u Prilogu IX.

4. Stranke su suglasne da neće otkrivati povjerljive informacije razmijenjene na temelju ovog Sporazuma u skladu s njihovim zakonodavstvom u tom pogledu. Nijedna od stranaka ne otkriva javnosti, niti dopušta svojim tijelima da otkrivaju, informacije razmijenjene na temelju ovog Sporazuma koje predstavljaju poslovne tajne ili povjerljive poslovne informacije.

Članak 18.

Komunikacija u vezi s provedbom

1. Predstavnici stranaka odgovorni za službenu komunikaciju u vezi s provedbom ovog Sporazuma jesu:

Za Indoneziju:

Za Uniju:

Generalni direktor eksploatacije šuma,

Ministarstvo šumarstva

Voditelj delegacije

Europske unije u Indoneziji

2. Stranke se uzajamno i pravodobno obavješćuju o informacijama koje su potrebne za provedbu ovog Sporazuma, uključujući i promjene u stavku 1.

Članak 19.

Teritorijalna primjena

Ovaj se Sporazum primjenjuje na području na kojem se primjenjuje Ugovor o funkcioniranju Europske unije pod uvjetima utvrđenima u tom Ugovoru, s jedne strane, i na državnom području Indonezije, s druge strane.

Članak 20.

Rješavanje sporova

1. Stranke nastoje riješiti svaki spor koji se odnosi na primjenu ili tumačenje ovog Sporazuma putem savjetovanja bez odlaganja.

2. Ako se u roku od dva mjeseca od dana početnog zahtjeva za savjetovanje spor ne riješi putem savjetovanja, svaka stranka može uputiti spor ZOP-u koji ga nastoji riješiti. ZOP-u se dostavljaju sve informacije relevantne za detaljno razmatranje situacije radi pronalaženja prihvatljivog rješenja. U tu se svrhu od ZOP-a zahtijeva da ispita sve mogućnosti održavanja učinkovite provedbe ovog Sporazuma.

3. Ako ZOP ne može riješiti spor u roku od dva mjeseca, stranke mogu zajednički zatražiti usluge ili posredovanje treće strane.

4. Ako se spor ne može riješiti u skladu sa stavkom 3., bilo koja od stranaka može obavijestiti drugu stranku o imenovanju arbitra; druga stranka tada mora imenovati drugog arbitra u roku od trideset kalendarskih dana od imenovanja prvog arbitra. Stranke zajednički imenuju trećeg arbitra u roku od dva mjeseca od imenovanja drugog arbitra.

5. Odluke arbitara donose se većinom glasova u roku od šest mjeseci od imenovanja trećeg arbitra.

6. Arbitražna odluka obvezujuća je za stranke te protiv nje nema prava žalbe.

7. ZOP uspostavlja radne postupke za arbitražu.

Članak 21.

Suspenzija

1. Stranka koja želi suspendirati ovaj Sporazum pisanim putem obavješćuje drugu stranku o svojoj namjeri. Stranke potom raspravljaju o toj stvari.

2. Svaka stranka može suspendirati primjenu ovog Sporazuma. O odluci o suspenziji i razlozima takve odluke pisanim putem obavješćuje se druga stranka.

3. Uvjeti ovog Sporazuma prestaju se primjenjivati nakon trideset kalendarskih dana od takve obavijesti.

4. Primjena ovog Sporazuma nastavlja se trideset kalendarskih dana od dana kada stranka koja je suspendirala njegovu primjenu obavijesti drugu stranku o tome da razlozi za suspenziju više ne vrijede.

Članak 22.

Izmjene

1. Svaka stranka koja želi izmijeniti ovaj Sporazum podnosi prijedlog najmanje tri mjeseca prije sljedećeg sastanka ZOP-a. ZOP raspravlja o prijedlogu i, ako se postigne konsenzus, daje preporuku. Ako su stranke suglasne s preporukom, odobravaju je u skladu sa svojim unutarnjim postupcima.

2. Sve izmjene koje stranke odobre na taj način stupaju na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon dana kada su stranke obavijestile jedna drugu o dovršetku postupaka potrebnih u tu svrhu.

3. ZOP može donijeti izmjene priloga ovom Sporazumu.

4. Obavijest o svakoj izmjeni šalje se glavnom tajniku Vijeća Europske unije i ministru vanjskih poslova Republike Indonezije putem diplomatskih kanala.

Članak 23.

Stupanje na snagu, trajanje i otkaz

1. Ovaj Sporazum stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon dana kada su stranke pisanim putem obavijestile jedna drugu o dovršetku svojih postupaka potrebnih u tu svrhu.

2. Obavijest se šalje glavnom tajniku Vijeća Europske unije i ministru vanjskih poslova Republike Indonezije putem diplomatskih kanala.

3. Ovaj Sporazum ostaje na snazi tijekom razdoblja od pet godina. Produljuje se za uzastopna razdoblja od pet godina, osim ako jedna od stranaka odbije produljenje na način da o tome pisanim putem obavijesti drugu stranku najmanje dvanaest mjeseci prije isteka ovog Sporazuma.

4. Svaka stranka može otkazati ovaj Sporazum na način da drugu stranku o tome obavijesti pisanim putem. Ovaj se Sporazum prestaje primjenjivati dvanaest mjeseci od dana takve obavijesti.

Članak 24.

Prilozi

Prilozi ovom Sporazumu čine njegov sastavni dio.

Članak 25.

Vjerodostojni tekstovi

Ovaj je Sporazum sastavljen u dva primjerka na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, hrvatskom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom, talijanskom i indonezijskom (Bahasa Indonesia) jeziku, pri čemu je svaki od tih tekstova vjerodostojan. U slučaju razlika u tumačenju prednost ima engleski tekst.

U POTVRDU TOGA, niže potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali su ovaj Sporazum.

Съставено в Брюксел на тридесети септември две хиляди и тринадесета година.

Hecho en Bruselas, el treinta de septiembre de dos mil trece.

V Bruselu dne třicátého září dva tisíce třináct.

Udfærdiget i Bruxelles den tredivte september to tusind og tretten.

Geschehen zu Brüssel am dreißigsten September zweitausenddreizehn.

Kahe tuhande kolmeteistkümnenda aasta septembrikuu kolmekümnendal päeval Brüsselis.

Έγινε στις Βρυξέλλες, στις τριάντα Σεπτεμβρίου δύο χιλιάδες δεκατρία.

Done at Brussels on the thirtieth day of September in the year two thousand and thirteen.

Fait à Bruxelles, le trente septembre deux mille treize.

Sastavljeno u Bruxellesu tridesetog rujna dvije tisuće trinaeste.

Fatto a Bruxelles, addì trenta settembre duemilatredici.

Briselē, divi tūkstoši trīspadsmitā gada trīsdesmitajā septembrī.

Priimta du tūkstančiai tryliktų metų rugsėjo trisdešimtą dieną Briuselyje.

Kelt Brüsszelben, a kétezer-tizenharmadik év szeptember havának harmincadik napján.

Magħmul fi Brussell, fit-tletin jum ta’ Settembru tas-sena elfejn u tlettax.

Gedaan te Brussel, de dertigste september tweeduizend dertien.

Sporządzono w Brukseli dnia trzydziestego września roku dwa tysiące trzynastego.

Feito em Bruxelas, em trinta de setembro de dois mil e treze.

Întocmit la Bruxelles la treizeci septembrie două mii treisprezece.

V Bruseli tridsiateho septembra dvetisíctrinásť.

V Bruslju, dne tridesetega septembra leta dva tisoč trinajst.

Tehty Brysselissä kolmantenakymmenentenä päivänä syyskuuta vuonna kaksituhattakolmetoista.

Som skedde i Bryssel den trettionde september tjugohundratretton.

Dibuat di Brussel, pada tanggal tiga puluh bulan September tahun dua ribu tiga belas.

За Европейския съюз

Por la Unión Europea

Za Evropskou unii

For Den Europæiske Union

Für die Europäische Union

Euroopa Liidu nimel

Για την Ευρωπαϊκή Ένωση

For the European Union

Pour l'Union européenne

Za Europsku uniju

Per l'Unione europea

Eiropas Savienības vārdā –

Europos Sąjungos vardu

Az Európai Unió részéről

Għall-Unjoni Ewropea

Voor de Europese Unie

W imieniu Unii Europejskiej

Pela União Europeia

Pentru Uniunea Europeană

Za Európsku úniu

Za Evropsko unijo

Euroopan unionin puolesta

För Europeiska unionen

Untuk Uni Eropa

За Република Индонезия

Por la República de Indonesia

Za Indonéskou republiku

For Republikken Indonesien

Für die Republik Indonesien

Indoneesia Vabariigi nimel

Για τη Δημοκρατία της Ινδονησίας

For the Republic of Indonesia

Pour la République d'Indonésie

Za Republiku Indoneziju

Per la Repubblica di Indonesia

Indonēzijas Republikas vārdā –

Indonezijos Respublikos vardu

Az Indonéz Köztársaság részéről

Għar-Repubblika tal-Indoneżja

Voor de Republiek Indonesië

W imieniu Republiki Indonezji

Pela República da Indonésia

Pentru Republica Indonezia

Za Indonézsku republiku

Za Republiko Indonezijo

Indonesian tasavallan puolesta

För Republiken Indonesien

Untuk Republik Indonesia

PRILOG I.

OBUHVAĆENI PROIZVODI

Popis u ovom Prilogu odnosi se na Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označivanja robe uspostavljen Međunarodnom konvencijom o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označivanja robe Svjetske carinske organizacije.

PRILOG I.A

HARMONIZIRANE OZNAKE ROBE ZA DRVNU SIROVINU I PROIZVODE OD DRVNE SIROVINE OBUHVAĆENE SUSTAVOM ZA IZDAVANJE DOZVOLA FLEGT

Poglavlje 44.:

Oznake HS

Opis

Ogrjevno drvo u obliku oblica, cjepanica, pruća, snopova ili sličnih oblika; drvo u obliku iverja ili sličnih čestica; drvna piljevina te otpaci i ostaci od drva, neovisno o tome jesu li aglomerirani u oblice, brikete, pelete ili slične oblike ili nisu.

4401.21

-	Drvo u obliku iverja ili sličnih čestica – crnogorica

4401.22

-	Drvo u obliku iverja ili sličnih čestica – ne crnogorica

Ex.4404

-	Cijepane vrpce i slično

Ex.4407

Drvo obrađeno po dužini piljenjem ili glodanjem, rezano ili ljušteno, blanjano, brušeno ili spojeno na krajevima, debljine veće od 6 mm.

4408

Listovi za furniranje (uključujući one dobivene rezanjem laminiranog drva nožem), za šperploče ili za slična laminirana drva i ostalo drvo, piljeno po dužini, rezano nožem ili ljušteno, neovisno o tome je li blanjano, brušeno ili spojeno na krajevima ili nije, debljine ne veće od 6 mm.

Drvo (uključujući lamele i daščice za parket, nesastavljene) kontinuirano oblikovano (s perom i utorom, rubno zarezano, užlijebljeno, oborenih bridova, v-spojeno, profilirano, modelirano, zaobljeno ili slično) duž bilo kojeg ruba ili lica, neovisno o tome je li blanjano, brušeno ili spojeno na krajevima ili nije.

4409.10

-	Crnogorica

4409.29

-	Ne crnogorica – ostalo

4410

Ploče iverice, ploče s usmjerenim vlaknima (OSB) i slične ploče (na primjer wafer-ploče), od drva ili od drugih ligninskih materijala, neovisno o tome jesu li aglomerirane smolama ili drugim organskim vezivnim sredstvima ili nisu.

4411

Ploče vlaknatice od drva ili od drugih ligninskih materijala, neovisno o tome jesu li aglomerirane smolama ili drugim organskim vezivnim sredstvima ili nisu.

4412

Šperploče, furnirane ploče i slično laminirano drvo

4413

Prešano drvo u blokovima, pločama, trakama ili profiliranim oblicima.

4414

Drveni okviri za slike, fotografije, zrcala ili slične predmete.

4415

Sanduci, kutije, gajbe, bubnjevi i slična ambalaža, od drva; drveni bubnjevi za kabele; palete, sandučaste palete (boks-palete) i druge podloge za utovar, od drva; drveni okviri za palete.

4416

Bačve, kace, vjedra i ostali bačvarski proizvodi te njihovi dijelovi, od drva, uključujući bačvarske duge.

4417

Alati, tijela alata, drške alata, tijela i drške za metle ili četke, od drva; postolarski kalupi od drva.

4418

Građevinska stolarija i proizvodi za građevinarstvo, od drva, uključujući celularne drvene ploče, sastavljene podne ploče, piljenu i cijepanu šindru.

Ex.4421.90

-	Drveni blokovi za popločivanje

Poglavlje 47.:

Oznake HS

Opis

Drvna celuloza ili celuloza od ostalih vlaknastih celuloznih materijala; papirni i kartonski ostaci i otpaci namijenjeni ponovnoj preradi:

4701

-	Mehanička drvna celuloza

4702

-	Kemijska drvna celuloza, topiva

4703

-	Kemijska drvna celuloza, soda ili sulfat, osim topive.

4704

-	Kemijska drvna celuloza, sulfit, osim topive

4705

-	Drvna celuloza dobivena kombinacijom mehaničkog i kemijskog procesa proizvodnje celuloze

Poglavlje 48.:

Oznake HS	Opis
4802	Nepremazani papir i karton, vrste koje se rabe za pisanje, tiskanje ili ostale grafičke namjene, nebušeni papir za bušene kartice i vrpce, u svitcima ili pravokutnim (uključujući kvadratnim) listovima, svih veličina, osim papira iz tarifnih brojeva 4801 i 4803 ; ručno izrađen papir i karton:
4803	Papir za izradu toaletnog papira, papira za skidanje šminke, ručnika ili salveta i sličan papir za kućansku ili za sanitarnu uporabu, celulozna vata i koprene od celuloznih vlakana, neovisno jesu li nabrani, naborani, reljefni, bušeni (perforirani), površinski obojeni, površinski ukrašeni ili tiskani ili ne, u svitcima ili listovima.
4804	Nepremazani kraft-papir i karton, u svitcima ili listovima, osim onog iz tarifnog broja 4802 ili 4803.
4805	Ostali nepremazani papir i karton, u svitcima ili listovima, što nije dalje obrađen osim postupcima navedenima u Napomeni 3 uz ovo poglavlje.
4806	Biljni pergamentni papir, papir što ne propušta mast, paus-papir i kristal-papir te ostali satinirani prozirni papir ili papir što propušta svjetlo, u svitcima ili listovima.
4807	Složeni papir i karton (izrađen međusobnim lijepljenjem ravnih slojeva papira ili kartona), površinski nepremazan ili impregniran, neovisno je li ojačan u unutrašnjosti ili ne, u svitcima ili listovima.
4808	Papir i karton, valoviti (sa zalijepljenim ravnim površinskim listovima ili bez zalijepljenih ravnih površinskih listova), nabrani, naborani, reljefni ili bušeni, u svitcima ili listovima, osim papira navedenog u tarifnom broju 4803.
4809	Karbon-papir, samokopirni papir i ostali papir za kopiranje ili prenošenje (uključujući premazani ili impregnirani papir za matrice za umnoživanje ili ofsetne ploče), neovisno je li tiskan ili ne, u listovima ili svitcima.
4810	Papir i karton, premazan s jedne ili s obje strane kaolinom (China clay) ili drugim anorganskim tvarima, s vezivnim sredstvom ili bez vezivnog sredstva, ali bez drugog premaza, neovisno je li površinski obojen, površinski ukrašen ili tiskan ili ne, u svitcima ili u pravokutnim (uključujući kvadratnim) listovima, svih veličina.
4811	Papir, karton, celulozna vata i koprene od celuloznih vlakana, premazani, impregnirani, prevučeni, površinski obojeni, površinski ukrašeni ili tiskani, u svitcima ili pravokutnim (uključujući kvadratnim) listovima, svih veličina, osim onih navedenih u tarifnom broju 4803 , 4809 ili 4810.
4812	Filtar-blokovi i ploče od papirnate mase.
4813	Cigaretni papir, neovisno je li izrezan na veličine ili je u obliku knjižica ili cjevčica ili ne.
4814	Zidne tapete i slične zidne obloge; prozorske vitrofanije od papira.
4816	Karbonski papir, samokopirni papir i ostali papir za kopiranje i prenošenje (osim onih iz tarifnog broja 4809 ), matrice za umnoživanje i ofsetne ploče, od papira, neovisno jesu li u kutijama ili ne.
4817	Poštanske omotnice, dopisnice u obliku pisma, dopisnice i kartice za dopisivanje, od papira ili kartona, kutije, vrećice, notesi i omoti, od papira ili kartona, što sadrže zbirku pribora za dopisivanje.
4818	Toaletni i sličan papir, celulozna vata i koprene od celuloznih vlakana, vrsta što ih se rabi za kućanske ili za sanitarne svrhe, u svitcima širine ne veće od 36 cm, ili izrezani na određene veličine ili oblike, džepni rupčići, listići za uklanjanje šminke, ručnici, stolnjaci, salvete, dječje pelene, tamponi, plahte i slični proizvodi za kućansku, sanitarnu ili bolničku uporabu, odjeća i pribor za odjeću, od papirnate mase, papira, celulozne vate ili koprene od celuloznih vlakana.
4821	Papirnate ili kartonske etikete svih vrsta, neovisno jesu li tiskane ili ne.
4822	Cijevke, valjčići, vretena i slične podloge, od papirnate mase, papira ili kartona neovisno jesu li bušeni ili očvrsnuti ili ne.
4823	Ostali papir, karton, celulozna vata i koprene od celuloznih vlakana, izrezani u određene veličine ili oblike, ostali proizvodi od papirnate mase, papira, kartona, celulozne vate ili koprene od celuloznih vlakana.

Poglavlje 94.:

Oznake HS

Opis

Ostala sjedala s drvenim okvirima:

9401.61.

-	Tapecirano

9401.69.

Ostalo

Ostalo pokućstvo i njegovi dijelovi

9403.30

-	Drveno pokućstvo vrsta koje se rabe u uredima

9403.40

-	Drveno pokućstvo vrsta koje se rabe u kuhinji

9403.50

-	Drveno pokućstvo vrsta koje se rabe u spavaćoj sobi

9403.60

-	Ostalo drveno pokućstvo

Ex. 9406.00.

-	Predgotovljene konstrukcije od drva

PRILOG I.B

HARMONIZIRANE OZNAKE ROBE ZA DRVNU SIROVINU ZABRANJENU ZA IZVOZ PREMA INDONEZIJSKOM ZAKONODAVSTVU

Poglavlje 44.:

Oznake HS	Opis
4403	Neobrađeno drvo, neovisno ima li skinutu koru ili bjeliku ili je grubo učetvoreno ili ne:
Ex. 4404	Drvo za obruče, cijepani kolci, zašiljeni kolci i stupovi, drvene motke, grubo okresane, ali netokarene, nesavijene ili drukčije obrađene, prikladne za proizvodnju štapova, kišobrana, drški alata ili slično.
4406	Drveni željeznički ili tramvajski pragovi.
Ex. 4407	Drvo obrađeno po dužini piljenjem ili glodanjem, rezano ili ljušteno, ne blanjano, ne brušeno ili ne spojeno na krajevima, debljine veće od 6 mm.

PRILOG II.

DEFINICIJA ZAKONITOSTI

Uvod

Indonezijska drvna sirovina smatra se zakonitom kada je potvrđeno da njezino podrijetlo, postupak proizvodnje, kao i naknadne aktivnosti obrade, prijevoza i trgovine udovoljuju svim primjenjivim indonezijskim zakonima i drugim propisima.

Indonezija ima pet standarda zakonitosti, izraženih serijom načela, kriterija, pokazatelja i verifikatora, koji se svi zasnivaju na temeljnim zakonima i drugim propisima te postupcima.

Tih pet standarda su:

—	Standard zakonitosti 1: standard za koncesije unutar proizvodne šumske zone na zemljištima u državnom vlasništvu;

—	Standard zakonitosti 2: standard za plantažne šume zajednice i šume zajednice unutar proizvodne šumske zone na zemljištima u državnom vlasništvu;

—	Standard zakonitosti 3: standard za šume u privatnom vlasništvu;

—	Standard zakonitosti 4: standard za prava na eksploataciju drvne sirovine unutar nešumskih zona na zemljištima u državnom vlasništvu;

—	Standard zakonitosti 5: standard za primarne i prerađivačke industrije u sektoru šumarstva.

Tih pet standarda zakonitosti primjenjuju se na različite vrste dozvola za drvnu sirovinu kako je utvrđeno u sljedećoj tablici:

Vrsta dozvole	Opis	Vlasništvo nad zemljištem/upravljanje ili korištenje resursa	Primjenjivi standard zakonitosti
IUPHHK-HA/HPH	Dozvola za korištenje šumskih proizvoda iz prirodnih šuma	U vlasništvu države/upravljanje od strane poduzeća	1
IUPHHK-HTI/HPHTI	Dozvola za uspostavu i upravljanje industrijskom šumskom plantažom	U vlasništvu države/upravljanje od strane poduzeća	1
IUPHHK-RE	Dozvola za obnovu šumskog ekosustava	U vlasništvu države/upravljanje od strane poduzeća	1
IUPHHK- HTR	Dozvola za šumske plantaže zajednice	U vlasništvu države/upravljanje od strane poduzeća	2
IUPHHK-HKM	Dozvola za upravljanje šumom zajednice	U vlasništvu države/upravljanje od strane poduzeća	2
Privatno zemljište	Nije potrebna dozvola	U privatnom vlasništvu/korišteno u privatne svrhe	3
IPK/ILS	Dozvola za korištenje drvne sirovine iz nešumskih zona	U vlasništvu države/korišteno u privatne svrhe	4
IUIPHHK	Dozvola za uspostavu i upravljanje poduzećem za primarnu preradu	Nije primjenjivo	5
IUI Lanjutan ili IPKL	Dozvola za uspostavu i upravljanje poduzećem za sekundarnu preradu	Nije primjenjivo	5

Dolje je opisano ovih pet standarda zakonitosti i povezani verifikatori.

PRILOG II. - STANDARD ZAKONITOSTI 1: STANDARDI ZA KONCESIJE UNUTAR PROIZVODNIH ŠUMSKIH ZONA

Br.

Načela

Kriteriji

Pokazatelji

Verifikatori

Povezani propisi (1)

P1.	Pravni status područja i pravo na korištenje

K1.1	Jedinica za upravljanje šumom (koncesionari) nalazi se unutar proizvodne šumske zone.

1.1.1

Nositelj dozvole može dokazati da je dozvola za korištenje drvne sirovine (IUPHHK) valjana

Potvrda o pravu na koncesiju na šumu

Uredba Vlade PP72/2010

Uredba ministra šumarstva P50/2010

Uredba ministra šumarstva P12/2010

Dokaz da je plaćena dozvola za korištenje šumske drvne sirovine.

P2.	Usklađenost sa sustavom i postupcima za sječu.

K2.1	Nositelj dozvole posjeduje plan sječe za područje sječe koji su odobrila nadležna administrativna tijela.

2.1.1

Nadležno administrativno tijelo odobrilo je dokumente o planu rada: glavni plan, godišnji plan rada, uključujući njihove priloge.

Odobreni glavni plan i prilozi, sastavljeni na osnovi sveobuhvatne inventure šume koju je provelo tehnički osposobljeno osoblje.

Odobreni godišnji plan rada, sastavljen na osnovi glavnog plana

Karte, koje je napravilo tehnički osposobljeno osoblje, koje prikazuju tlocrt i granice područja obuhvaćenog planom rada

Uredba ministra šumarstva P62/2008

Uredba ministra šumarstva P56/2009 Uredba ministra šumarstva P60/2011

Karta koja pokazuje zone zabranjene za sječu drva u okviru Godišnjeg plana rada i dokaz o provedbi na terenu.

Mjesta sječe (blokovi ili odjeljci) na karti jasno su označena i provjerena na terenu.

K2.2	Plan rada je valjan

2.2.1

Nositelj dozvole za rad u šumi ima valjani plan rada koji je u skladu s primjenjivim odredbama

Dokument o glavnom planu i prilozi za proizvodnu eksploataciju šumske drvne sirovine (prijave u tijeku su prihvatljive).

Uredba ministra šumarstva P62/2008

Uredba ministra šumarstva P56/2009

Uredba ministra šumarstva P60/2011

Lokacija i opseg prirodnih šumskih trupaca koji se mogu izvući unutar područja za sječu u skladu su s planom rada.

2.2.2

Valjane su dozvole za svu opremu za sječu i mogu se provjeriti na terenu. (nije primjenjivo na državno poduzeće za šume)

Dozvola za opremu i prijenos opreme

Uredba ministra šumarstva P53/2009

P3.	Zakonitost prijenosa ili promjena vlasništva nad okruglim trupcima.

K3.1	Nositelji dozvola osiguravaju da su svi trupci, koji se prevoze sa stovarišta trupaca u šumi u primarnu industriju šumskih proizvoda ili registriranom trgovcu trupcima, uključujući privremena stovarišta, fizički identificirani i da su uz njih priloženi valjani dokumenti.

3.1.1

Svi trupci velikog promjera koji su posječeni ili izvučeni u komercijalne svrhe prijavljeni su u izvješću o proizvodnji drvne sirovine

Odobreni dokumenti s izvješćima o proizvodnji drvne sirovine

Uredba ministra šumarstva P55/2006

3.1.2

Sva drvna sirovina koja se prevozi iz dozvoljenih područja treba biti popraćena valjanom prijevoznom ispravom.

Valjane prijevozne isprave i prilozi moraju biti priloženi uz trupce od stovarišta do primarne industrije za šumske proizvode ili registriranog trgovca trupcima, uključujući privremena stovarišta

Uredba ministra šumarstva P55/2006

3.1.3

Okrugli trupci posječeni su u područjima utvrđenima u dozvoli za korištenje šume

Administrativne oznake/barkodovi drvne sirovine (PUHH) na trupcima.

Uredba ministra šumarstva P55/2006

Nositelj dozvole dosljedno primjenjuje označivanje drvne sirovine

K3.2	Nositelj dozvole podmirio je primjenjive pristojbe i namete za komercijalno izvlačenje drvne sirovine

3.2.1

Nositelj dozvole pokazuje dokaz o plaćanju pristojbi za Fond za pošumljivanje i/ili šumske resurse koje odgovaraju proizvodnji trupaca i primjenjivoj tarifi.

Platni nalozi za pristojbe za fondove za pošumljivanje i/ili šumske resurse.

Uredba Vlade PP22/1997

Uredba Vlade PP51/1998

Uredba ministra šumarstva P18/2007

Uredba ministra trgovine 22/M-DAG/PER/4/2012

Uredba Vlade PP59/1998

Dokaz o polaganju depozita za plaćanje pristojbi za Fond za pošumljivanje i/ili šumske resurse i uplatnice.

Plaćanje pristojbi za fondove za pošumljivanje i/ili šumske resurse u skladu je s proizvodnjom trupaca i primjenjivom tarifom.

K3.3	Međuotočni prijevoz i trgovina

3.3.1

Nositelji dozvola koji isporučuju trupce registrirani su međuotočni trgovci drvnom sirovinom (PKAPT).

Isprave PKAPT-a

Uredba ministra industrije i trgovine 68/2003

Zajednička Uredba ministra šumarstva, ministra prometa i ministra industrije i trgovine 22/2003

3.3.2

Vozilo koje se upotrebljava za prijevoz okruglih trupaca ima indonezijsku zastavu i posjeduje valjanu dozvolu za rad.

Registracijske isprave koje dokazuju identitet vozila i valjana dozvola.

Uredba ministra industrije i trgovine 68/2003

Zajednička Uredba ministra šumarstva, ministra prometa i ministra industrije i trgovine 22/2003

P4.	Usklađenost s okolišnim i socijalnim aspektima povezanima sa sječom drvne sirovine

K4.1	Nositelj dozvole ima odobrenu ispravu o procjeni utjecaja na okoliš (EIA) i proveo je u njoj prepoznate mjere.

4.1.1

Nositelj dozvole ima isprave EIA-e koje su odobrila nadležna tijela koja pokrivaju cijelo radno područje.

Isprave EIA-e

Uredba Vlade PP27/1999

Uredba ministra šumarstva i plantažiranja 602/1998

4.1.2

Nositelj dozvole ima izvješća o provedbi plana upravljanja okolišem i plana o praćenju okoliša koja pokazuju koje su mjere poduzete da bi se ublažili utjecaji na okoliš i osigurale socijalne pogodnosti.

Isprave s planom upravljanja okolišem i planom praćenja okoliša

Uredba Vlade PP27/1999

Dokaz o provedbi plana upravljanja okolišem i praćenja znatnih učinaka na okoliš i društvo

P5.	Usklađenost s pravima i propisima o radu

K.5.1

Ispunjivanje zahtjeva sigurnosti i zdravlja na radu (OSH)

5.1.1

Dostupnost postupaka za OSH i njihova provedba

Provedba postupaka za OSH

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 01/1978

Uredba ministra šumarstva P12/2009

Oprema za OSH

Evidencija o ozljedama na radu

K.5.2

Ispunjivanje radničkih prava

5.2.1

Sloboda udruživanja za radnike

Radnici pripadaju radničkim sindikatima ili politike poduzeća dozvoljavaju radnicima uspostavu ili uključivanje u sindikalne aktivnosti.

Akt 21/2000

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 16/2001

5.2.2

Postojanje kolektivnih sporazuma o radu

Dokumenti o kolektivnim sporazumima o radu ili dokumenti politika poduzeća o radničkim pravima

Akt 13/2003

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 16/2011

5.2.3

Poduzeće ne zapošljava maloljetne/nepunoljetne radnike

Nema maloljetnih radnika

Akt 13/2003

Akt 23/2003

Akt 20/2009

STANDARD ZAKONITOSTI 2: STANDARD ZA PLANTAŽNE ŠUME ZAJEDNICE I ŠUME ZAJEDNICE UNUTAR PROIZVODNIH ŠUMSKIH ZONA

Br.

Načela

Kriteriji

Pokazatelji

Verifikatori

Povezani propisi

P1.	Pravni status područja i pravo na korištenje

K1.1	Jedinica za upravljanje šumom nalazi se unutar proizvodne šumske zone.

1.1.1

Nositelj dozvole može dokazati da je dozvola za eksploataciju drvne sirovine (IUPHHK) valjana.

Potvrda o pravu na koncesiju na šume

Uredba ministra šumarstva P55/2011

Uredba ministra šumarstva P37/2007

Uredba ministra šumarstva P49/2008 Uredba ministra šumarstva P12/2010

Dokaz o plaćanju dozvole za proizvodnu eksploataciju šumske drvne sirovine.

P2.	Usklađenost sa sustavom i postupcima za sječu

K2.1	Nositelj dozvole ima plan sječe za područje sječe koje su odobrila nadležna administrativna tijela

2.1.1

Nadležno administrativno tijelo odobrilo je dokument o godišnjem planu rada.

Odobreni dokument o godišnjem planu rada.

Uredba ministra šumarstva P62/2008

Karta koja pokazuje zone zabranjene za sječu drva u godišnjem planu rada i dokaz o provedbi na terenu.

Lokacije blokova za sječu jasno su označene i mogu se provjeriti na terenu.

K2.2	Plan rada je valjan

2.2.1

Nositelj dozvole za rad u šumi ima valjani plan rada koji je u skladu s primjenjivim propisima.

Dokument o glavnom planu i prilozi za proizvodnu eksploataciju šumske drvne sirovine (prijave u tijeku su prihvatljive)

Uredba ministra šumarstva P62/2008

Lokacija i opseg trupaca za izvlačenje unutar područja koje treba postati gospodarskim područjem drvne sirovine trebaju biti u skladu s planom rada.

2.2.2

Valjane su dozvole za svu opremu za sječu i mogu se fizički provjeriti na terenu.

Dozvole za opremu i prijenos opreme.

Uredba ministra šumarstva P53/2009.

K2.3	Nositelji dozvola osiguravaju da su svi trupci koji se prevoze sa stovarišta trupaca u šumi u primarnu industriju šumskih proizvoda ili registriranom trgovcu trupcima, uključujući privremena stovarišta, fizički identificirani i da su uz njih priloženi valjani dokumenti.

2.3.1

Svi trupci velikog promjera koji su posječeni ili izvučeni u komercijalne svrhe prijavljeni su u izvješću o proizvodnji drvne sirovine.

Odobreni dokumenti s izvješćima o proizvodnji drvne sirovine

Uredba ministra šumarstva P55/2006

2.3.2

Svi trupci koji se prevoze iz područja koje obuhvaća dozvola trebaju biti popraćeni zakonitom prijevoznom ispravom.

Zakonite prijevozne isprave i relevantni prilozi od stovarišta do privremenog stovarišta i od privremenog stovarišta do primarne industrije i/ili registriranog trgovca trupcima.

Uredba ministra šumarstva P55/2006

2.3.3

Okrugli trupci posječeni su u područjima utvrđenima u dozvoli za eksploataciju šume

Administrativne oznake/barkodovi drvne sirovine (PUHH) na trupcima.

Uredba ministra šumarstva P55/2006

Nositelj dozvole dosljedno primjenjuje označivanje drvne sirovine.

2.3.4

Nositelj dozvole može dokazati postojanje isprava za prijevoz trupaca kojima moraju biti popraćeni trupci koji se prevoze sa stovarišta.

Isprava za prijevoz trupaca uz koju je priložen dokument s popisom trupaca.

Uredba ministra šumarstva P55/2006

K3.2	Nositelj dozvole platio je primjenjive pristojbe i namete za komercijalno izvlačenje drvne sirovine

2.4.1

Nositelji dozvole pokazuju dokaz o plaćanju pristojbe za šumske resurse koja je u skladu s proizvodnjom trupaca i primjenjivom tarifom.

Platni nalog za pristojbu za šumske resurse

Uredba ministra šumarstva P18/2007

Uredba ministra trgovine 22/M-DAG/PER/4/2012

Dokaz o plaćanju pristojbe za šumske resurse

Plaćanje pristojbe za šumske resurse u skladu je s proizvodnjom trupaca i primjenjivom tarifom.

P3.	Usklađenost s okolišnim i socijalnim aspektima koji se odnose na sječu drvne sirovine

K3.1	Nositelj dozvole ima odobrenu ispravu o procjeni utjecaja na okoliš (EIA) i proveo je u njoj prepoznate mjere.

3.1.1

Nositelj dozvole ima isprave o procjeni utjecaja na okoliš koje su odobrila nadležna tijela i koje pokrivaju cijelo radno područje.

Isprave EIA-e

Uredba ministra šumarstva i plantaža 622/1999

3.1.2

Nositelj dozvole posjeduje izvješća o provedbi upravljanja i praćenja okoliša koja služe ublaživanju utjecaja na okoliš i osiguranju socijalne pogodnosti.

Relevantni dokumenti o upravljanju i praćenju okoliša

Uredba Vlade PP27/1999

Dokaz o provedbi upravljanja okolišem i praćenja znatnih učinaka na okoliš i društvo

STANDARD ZAKONITOSTI 3: STANDARD ZA ŠUME U PRIVATNOM VLASNIŠTVU

Br.

Načela

Kriteriji

Pokazatelji

Verifikatori

Povezani propisi

P1.	Vlasništvo nad drvnom sirovinom može se provjeriti

K1.1	Zakonitost vlasništva ili vlasničkog lista u odnosu na područje sječe drvne sirovine.

1.1.1

Vlasnik privatnog zemljišta ili šume može dokazati vlasništvo nad zemljištem ili pravo na njegovo korištenje.

Valjane isprave o vlasništvu nad zemljištem ili držanju zemlje pod zakupom (vlasnički listovi koje su nadležna tijela prepoznala)

Akt 5/1960

Uredba ministra šumarstva P33/2010

Uredba Vlade PP12/1998

Uredba ministra trgovine 36/2007

Uredba ministra trgovine 37/2007

Akt 6/1983

Akt 13/2003

Akt 23/2003

Akt 20/2009

Pravo na kultiviranje zemljišta.

Izjava o osnivanju poduzeća

Poslovna dozvola za poduzeća koja se bave trgovinskim poslovanjem (SIUP)

Registracija poduzeća (TDP)

Registracija poreznog obveznika (NPWP)

Karta područja privatne šume i granica označenih na terenu.

1.1.2

Jedinice upravljanja (ili u individualnom ili u grupnom vlasništvu) dokazuju valjane isprave za prijevoz drvne sirovine.

Potvrda o podrijetlu drvne sirovine ili isprava za prijevoz trupaca

Uredba ministra šumarstva P30/2012

Obračun računa/potvrda o prodaji/vozarina.

1.1.3

Administrativne jedinice pokazuju dokaz o plaćanju primjenjivih pristojbi u vezi sa stablima prisutnima prije prenošenja prava ili dobivanja područja u zakup.

Dokaz o plaćanju pristojbe za Fond za pošumljivanje i/ili šumske resurse i kompenzacije državi za vrijednost posječenog drva.

Uredba ministra šumarstva P18/2007

P2.	Usklađenost s okolišnim i socijalnim aspektima povezanima sa sječom drvne sirovine na područjima podložnima pravima na kultiviranje zemljišta

K2.1	Nositelj dozvole ima odobrenu ispravu o procjeni utjecaja na okoliš (EIA) i proveo je u njoj prepoznate mjere.

2.1.1

Nositelj dozvole ima isprave EIA-e koje su odobrila nadležna tijela i koje pokrivaju cijelo radno područje.

Isprave EIA-e

Uredba Vlade PP27/1999

Uredba ministra šumarstva i plantaža 602/1998

P3.	Usklađenost sa zakonima i drugim propisima o radu na područjima podložnima pravima na kultiviranje zemljišta

K3.1	Ispunjivanje zahtjeva sigurnosti i zdravlja na radu (OSH)

3.1.1

Dostupnost postupaka za OSH i njihova provedba

Provedba postupaka za OSH

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 01/1978

Uredba ministra šumarstva P12/2009

Oprema za OSH

Evidencija o ozljedama na radu

K.3.2

Ispunjivanje radničkih prava

3.2.1

Sloboda udruživanja za radnike

Radnici pripadaju radničkim sindikatima ili politike poduzeća dozvoljavaju radnicima uspostavu ili uključivanje u sindikalne aktivnosti.

Akt 21/2000

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 16/2001

3.2.2

Postojanje kolektivnih sporazuma o radu

Dokumenti o kolektivnim sporazumima o radu ili dokumenti politika poduzeća o radničkim pravima

Akt 13/2003

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 16/2011

3.2.3

Poduzeće ne zapošljava maloljetne/nepunoljetne radnike

Nema maloljetnih radnika

Akt 13/2003

Akt 23/2003

Akt 20/2009

STANDARD ZAKONITOSTI 4: STANDARD ZA PRAVA NA EKSPLOATACIJU DRVNE SIROVINE UNUTAR NEŠUMSKIH ZONA

Br.

Načela

Kriteriji

Pokazatelji

Verifikatori

Povezani propisi

P1.	Pravni status područja i pravo na korištenje

K.1.1.

Dozvola za sječu drvne sirovine unutar nešumske zone bez mijenjanja pravnog statusa šume.

1.1.1

Obavljanje sječe odobreno Dozvolom za ostale zakonite svrhe (ILS)/dozvolama za pretvorbu (IPK) na zakupljenom području.

Dozvole ILS/IPK za obavljanje sječe na zakupljenom području

Uredba ministra šumarstva P18/2011

Karte zakupljenog područja priložene uz dozvole ILS/IPK i dokaz o usklađenosti na terenu.

K1.2	Dozvola za sječu drvne sirovine unutar nešumske zone uz promjenu pravnog statusa šume

1.2.1

Obavljanje sječe odobreno dozvolom za pretvorbu zemljišta (IPK).

Poslovna dozvola i karte priložene dozvoli (ovaj zahtjev primjenjuje se i na nositelje dozvola IPK i na nositelje poslovnih dozvola)

Uredba ministra šumarstva P14/2011

Uredba ministra šumarstva P33/2010

IPK na područjima pretvorbe

Karte priložene IPK-u

Isprave koje dozvoljavaju promjenu pravnog statusa šume (ovaj zahtjev primjenjuje se i na nositelje dozvola IPK i na nositelje poslovnih dozvola)

K1.3	Dozvola za izvlačenje proizvoda šumske drvne sirovine s državnog šumskog područja za aktivnosti plantažiranja šuma (HTHR) u okviru pošumljivanja

1.3.1.

Sječa drvne sirovine odobrena je dozvolom za izvlačenje proizvoda šumske drvne sirovine iz plantažnih šuma namijenjenih pošumljivanju u područjima namijenjenima za plantažiranje šuma (HTHR) u okviru pošumljivanja

Dozvola HTHR

Uredba ministra šumarstva P59/2011

Karte priložene uz HTHR i dokaz o usklađenosti na terenu

P2.	Usklađenost s pravnim sustavom i postupcima za sječu stabala i za prijevoz trupaca

K2.1	Plan i provedba IPK-a/ILS-a u skladu su s planovima za korištenje zemljišta.

2.1.1

Odobreni plan rada za područja obuhvaćena IPK-om/ ILS-om

Dokumenti o planu rada za IPK/ILS

Uredba ministra šumarstva P62/2008

Uredba ministra šumarstva P53/2009

Valjana dozvola za opremu

2.1.2

Nositelj dozvole može dokazati da trupci koji se prevoze dolaze iz područja pod valjanom dozvolom za pretvorbu zemljišta/dozvolama za ostale svrhe (IPK/ILS)

Dokumenti o inventuri šuma

Uredba ministra šumarstva P62/2008

Uredba ministra šumarstva P55/2006

Dokumenti s izvješćima o proizvodnji drvne sirovine (LHP)

K2.2	Plaćanje državnih pristojbi i nameta i usklađenost sa zahtjevima za prijevoz drvne sirovine

2.2.1

Dokaz o plaćanju pristojbi.

Dokaz o plaćanju pristojbe za Fond za pošumljivanje i šumske resurse i kompenzacije državi za vrijednost posječenog drva.

Uredba ministra šumarstva P18/2007

2.2.2

Nositelj dozvole ima valjane isprave za prijevoz drvne sirovine

Račun za prijevoz trupaca (FAKB) i popis trupaca za trupce malog promjera

Uredba ministra šumarstva P55/2006

Isprava o zakonitosti trupaca (SKSKB) i popis trupaca za trupce velikog promjera

P3.	Usklađenost s pravima i propisima o radu

K.3.1

Ispunjivanje zahtjeva sigurnosti i zdravlja na radu (OSH)

3.1.1

Dostupnost postupaka za OSH i njihova provedba

Provedba postupaka za OSH

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 01/1978

Uredba ministra šumarstva P12/2009

Oprema za OSH

Evidencija o ozljedama na radu

K.3.2

Ispunjivanje radničkih prava

3.2.1

Sloboda udruživanja za radnike

Radnici pripadaju radničkim sindikatima ili politike poduzeća dozvoljavaju radnicima uspostavu ili uključivanje u sindikalne aktivnosti.

Akt 21/2000

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 16/2001

3.2.2

Postojanje kolektivnih sporazuma o radu

Dokumenti o kolektivnim sporazumima o radu ili dokumenti politika poduzeća o radničkim pravima

Akt 13/2003

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 16/2011

3.2.3

Poduzeće ne zapošljava maloljetne/nepunoljetne radnike

Nema maloljetnih radnika

Akt 13/2003

Akt 23/2003

Akt 20/2009

STANDARD ZAKONITOSTI 5: STANDARD ZA PRIMARNE I PRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE U SEKTORU ŠUMARSTVA

Načela

Kriteriji

Pokazatelji

Verifikatori

Povezani propisi

P1.	Prerađivačka industrija proizvoda od šumske drvne sirovine podupire ostvarenje zakonite trgovine drvnom sirovinom.

K1.1

Poslovne jedinice u obliku:

(a)	Prerađivačke industrije, i

(b)	Izvoznici prerađenih proizvoda posjeduju valjane dozvole

1.1.1

Jedinice prerađivačke industrije posjeduju valjane dozvole

Izjava o osnivanju poduzeća i zadnje izmjene izjave (Izjava poduzeća o osnivanju)

Uredba ministra pravosuđa i ljudskih prava M.01-HT.10/2006

Uredba ministra trgovine 36/2007

Uredba ministra trgovine 37/2007

Akt 6/1983

Uredba Vlade PP80/2007

Uredba ministra šumarstva P35/2008

Uredba ministra šumarstva P16/2007

Uredba ministra trgovine 39/2011

Uredba ministra industrije 41/2008

Uredba ministra za okoliš 13/2010

Dozvola za obavljanje trgovinskog poslovanja (poslovna dozvola/SIUP) ili dozvola za trgovinu, koja može biti dozvola za industrijsko poslovanje (IUI) ili dozvola za trajno poslovanje (IUT) ili potvrda o registraciji industrije (TDI)

Dozvola za ometanje/uznemirivanje (dozvola izdana poduzeću za utjecaj na okolinu na području na kojem obavlja svoje poslovanje)

Potvrda o registraciji poduzeća (TDP)

Identifikacijski broj poreznog obveznika (NPWP)

Dostupnost isprava o procjeni utjecaja na okoliš

Dostupnost dozvole za industrijsko poslovanje (IUI) ili dozvole za trajno poslovanje (IUT) ili potvrde o registraciji industrije (TDI)

Dostupnost dioničkog planiranja za sirove materijale (RPBBI) za primarnu industriju šumskih proizvoda (IPHH).

1.1.2

Izvoznici prerađenih proizvoda od drvne sirovine imaju valjane dozvole kao i proizvođači i izvoznici proizvoda od drvne sirovine.

Izvoznici imaju status registriranih izvoznika šumarskih industrijskih proizvoda (ETPIK).

Uredba ministra trgovine P64/2012

K1.2	Poslovne jedinice u obliku grupa obrtničkih/kućanskih industrija zakonito su registrirane

1.2.1

Poslovne grupe (zadruge/ograničena partnerstva (CV)/ostale poslovne grupe) zakonito su osnovane.

Izjava o osnivanju

Akt 6/1983

Registracija poreznog obveznika (NPWP)

1.2.2

Trgovci prerađenim proizvodima od drvne sirovine imaju valjanu registraciju kao izvoznici i opskrbljuju ih male i srednje certificirane prerađivačke industrije koje nisu registrirane kao izvoznici

Registracija trgovaca kao izvoznika šumarskih industrijskih proizvoda koji nisu proizvođači (ETPIK Non Produsen).

Uredba ministra trgovine P64/2012

Sporazum ili ugovor o suradnji s jedinicom prerađivačke industrije koja ima potvrdu o zakonitosti drvne sirovine (S-LK)

P2.	Poslovne jedinice primjenjuju sustav praćenja drvne sirovine koji osigurava da se može pratiti podrijetlo drvne sirovine

K2.1	Postojanje i primjena sustava koji prati drvnu sirovinu u šumskim proizvodima

2.1.1

Poslovne jedinice mogu dokazati da zaprimljena drvna sirovina dolazi iz zakonitih izvora.

Dokumenti o prodaji i kupnji i/ili ugovor o opskrbi materijalima i/ili dokaz o kupnji, uz dokumente o zakonitosti šumskih proizvoda/pismo potvrde zakonitosti šumskih proizvoda

Uredba ministra šumarstva P55/2006

Uredba ministra šumarstva P30/2012

Uredba ministra šumarstva P62/2008

Uredba ministra šumarstva P56/2009

Odobreno izvješće o prijenosu drvne sirovine i/ili dokaz o prijenosu i/ili službeno izvješće o pregledu drvne sirovine; pismo potvrde zakonitosti šumskih proizvoda

Uvezena drvna sirovina popraćena je dokumentima o prijavi uvoza i informacijama o podrijetlu drvne sirovine te dokumentima koji potvrđuju zakonitost drvne sirovine i zemlju sječe

Isprave za prijevoz trupaca

Prijevozne isprave (SKAU/ Nota) s pripadajućim službenim izvješćima od službenika ili lokalnog tijela u pogledu upotrebljavane drvne sirovine iz srušenih zgrada/struktura te iskopane i pokopane drvne sirovine.

Prijevozne isprave u obliku FAKO/Nota za industrijsko otpadno drvo

Isprave/izvješća o promjenama u zalihama okruglih trupaca (LMKB)/izvješća o promjenama u zalihama okruglih trupaca malog promjera (LMKBK)/izvješća o promjenama u zalihama šumskih proizvoda od drvne sirovine (LMHHOK)

Popratni dokumenti, a to su dokument o dioničkom planiranju za sirove materijale (RPBBI) te pismo odluke kojim se službeno potvrđuje godišnji radni plan (SK RKT)

2.1.2

Poslovne jedinice primjenjuju sustav za praćenje drvne sirovine i djeluju unutar dozvoljenih okvira proizvodnje

Evidencijski listovi koji pokazuju uporabu sirovih materijala i izlazne proizvodne količine.

Uredba ministra šumarstva P55/2006

Uredba ministra industrije 41/2008

Uredba ministra šumarstva P35/2008

Izvješća o izlaznim proizvodnim količinama prerađenih proizvoda.

Proizvodnja jedinice ne prelazi dozvoljeni proizvodni kapacitet.

2.1.3

Proces proizvodnje u suradnji s drugom strankom (drugom industrijom ili obrtničkom/kućanskom industrijom) osigurava praćenje drvne sirovine

Ugovor o suradnji ili ugovor o usluzi za proizvod koji se prerađuje s drugom strankom

Uredba ministra trgovine 37/M-DAG/PER/9/2007

Akt 6/1983

Uredba ministra šumarstva P35/2008

Uredba ministra šumarstva P16/2007

Uredba ministra trgovine 39/M-DAG/PER/12/2011

Uredba ministra industrije 41/M- IND/PER/6/2008

Uredba ministra šumarstva P55/2006

Stranka s kojom se obavlja suradnja ima valjane dozvole kako je utvrđeno Načelom 1

Odvajanje/odjeljivanje proizvedenih proizvoda.

Dokumentacija o sirovim materijalima, procesima, proizvodnji i, kada je to moguće, izvozu, ako je izvoz obavljen preko poslovne jedinice/drugog poduzeća s kojim je uspostavljen sporazum o suradnji.

P3.	Zakonitost trgovine ili promjene vlasništva nad prerađenom drvnom sirovinom.

K3.1	Međuotočni prijevoz i trgovina u skladu su s primjenjivim zakonodavstvom.

3.1.1

Poslovne jedinice koje obavljaju međuotočnu isporuku prerađenih proizvoda od drvne sirovine registrirane su kao registrirani međuotočni trgovci drvnom sirovinom (PKAPT).

Isprave PKAPT-a

Uredba ministra industrije i trgovine 68/MPP/Kep/2/2003

Zajednička Uredba ministra šumarstva, ministra prometa i ministra industrije i trgovine 22/2003

Izvještajni dokumenti PKAPT-a

3.1.2

Vozilo koje se upotrebljava za prijevoz prerađene drvne sirovine ima indonezijsku zastavu i posjeduje valjanu dozvolu za rad.

Isprave koje dokazuju identitet vozila. Registracijske isprave koje pokazuju identitet vozila i valjana dozvola.

Uredba ministra šumarstva P55/2006

Uredba ministra šumarstva P30/2012

Uredba ministra prometa KM71/2005

Zajednička Uredba ministra šumarstva, ministra prometa i ministra industrije i trgovine 22/2003

Identitet vozila u skladu je s navedenim u prijevoznim ispravama za trupce ili drvnu sirovinu

3.1.3

Registrirani međuotočni trgovci drvnom sirovinom (PKAPT) mogu dokazati da je drvna sirovina koju prevoze podrijetlom iz zakonitih izvora

Prijevozne isprave za trupce ili drvnu sirovinu

Uredba ministra šumarstva P55/2006

Uredba ministra šumarstva P30/2012

Zajednička Uredba ministra šumarstva, ministra prometa i ministra industrije i trgovine 22/2003

Administrativne oznake/barkodovi drvne sirovine (PUHH) na trupcima.

K3.2	Isporuka prerađene drvne sirovine za izvoz u skladu je s primjenjivim zakonodavstvom.

3.2.1

Isporuka prerađene drvne sirovine za izvoz s ispravama o prijavi izvoza (PEB)

PEB

Akt 17/2006 (carina)

Uredba ministra financija 223/PMK.011/2008.

Uredba Glavne carinske uprave P-40/BC/2008

Uredba Glavne carinske uprave P-06/BC/2009

Uredba ministra trgovine P64/2012

Predsjednički dekret 43/1978

Uredba ministra šumarstva 447/2003

Popis pakiranja

Račun

B/L (broj teretnice)

Isprave za dozvolu izvoza (V-Legal)

Rezultati tehničke provjere (Izvješće nadzornika) za proizvode za koje je tehnička provjera obvezna

Dokaz o plaćanju izvozne carine, kada je to primjenjivo.

Ostale relevantne isprave (uključujući dozvole CITES) za vrste drva zabranjene za trgovinu

P4.	Ispunjivanje propisa o radu u okviru prerađivačke industrije

K.4.1

Ispunjivanje zahtjeva sigurnosti i zdravlja na radu (OSH)

4.1.1

Dostupnost postupaka za OSH i provedba

Provedba postupaka za OSH.

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 01/1978

Uredba ministra šumarstva P12/2009

Oprema za OSH kao što su aparati za gašenje požara male težine, osobna zaštitna oprema i evakuacijske rute

Evidencija o ozljedama na radu

K.4.2

Ispunjivanje prava radnika

4.2.1

Sloboda udruživanja za radnike

Trgovački sindikat ili politika poduzeća koja dozvoljava zaposlenicima/radnicima da osnuju trgovački sindikat ili da budu uključeni u aktivnosti trgovačkog sindikata

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 16/2001

4.2.2

Postojanje kolektivnog sporazuma o radu ili politika poduzeća o pravima o radu

Dostupnost kolektivnog sporazuma o radu ili dokumenata o politici poduzeća o radničkim pravima

Akt 13/2013

Uredba ministra za radnu snagu i iseljivanje 16/2011

4.2.3

Poduzeće ne zapošljava maloljetne/nepunoljetne radnike

Nema maloljetnih radnika

Akt 13/2003

Akt 23/2003

Akt 20/2009

(1) Označuje glavne propise koji također obuhvaćaju naknadne izmjene

PRILOG III.

UVJETI ZA PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET U UNIJI INDONEZIJSKIH PROIZVODA OD DRVNE SIROVINE ZA KOJE JE IZDANA DOZVOLA FLEGT

1. PODNOŠENJE DOZVOLE

1.1

Dozvola se podnosi nadležnom tijelu države članice Unije u koju se dostavlja pošiljka za koju je izdana dozvola za puštanje u slobodni promet. To se može učiniti elektroničkim putem ili drugim žurnim načinom.

1.2

Dozvola se prihvaća ako ispunjuje sve zahtjeve utvrđene u Prilogu IV. i ako se daljnja provjera u skladu s odjeljcima 3., 4. i 5. ovog Priloga ne smatra potrebnom.

1.3

Dozvola se može podnijeti prije dolaska pošiljke za koju je izdana.

2. PRIHVAĆANJE DOZVOLE

2.1

Svaka dozvola koja ne udovoljuje zahtjevima i specifikacijama utvrđenima u Prilogu IV. nije valjana.

2.2

Brisanja ili izmjene u dozvoli prihvaćaju se samo ako je takva brisanja ili izmjene potvrdilo tijelo za izdavanje dozvola.

2.3

Dozvola se smatra ništavom ako je podnesena nadležnom tijelu nakon datuma isteka dozvole navedenog u dozvoli. Ne prihvaća se produljenje valjanosti dozvole osim ako ga je potvrdilo tijelo za izdavanje dozvola.

2.4

Ne prihvaća se duplikat dozvole ili zamjenska dozvola osim ako ih je izdalo i potvrdilo tijelo za izdavanje dozvola.

2.5

Kada su potrebne dodatne informacije o dozvoli ili pošiljci, u skladu s ovim Prilogom, dozvola se prihvaća samo nakon dobivanja zatraženih informacija.

2.6

Smatra se da je pošiljka u pogledu opsega ili mase u skladu s informacijama iz dozvole ako opseg ili masa drvnih proizvoda sadržanih u pošiljci koja se prijavljuje za puštanje u slobodni promet ne odstupa za više od deset posto od opsega ili mase navedene u odgovarajućoj dozvoli.

2.7

Nadležno tijelo, u skladu s primjenjivim zakonodavstvom i postupcima, obavješćuje carinska tijela čim dozvola bude prihvaćena.

3. PROVJERA VALJANOSTI I VJERODOSTOJNOSTI DOZVOLE

3.1

U slučaju sumnje u valjanost i vjerodostojnost dozvole, duplikata dozvole ili zamjenske dozvole nadležno tijelo može zatražiti dodatne informacije od Informativne jedinice za dozvole.

3.2

Informativna jedinica za dozvole može zatražiti od nadležnog tijela da joj pošalje presliku dotične dozvole.

3.3

Ako je potrebno, tijelo za izdavanje dozvola povlači dozvolu i izdaje ispravljeni primjerak koji se ovjerovljuje pečatnim odobrenjem „Duplicate” (duplikat) i prosljeđuje nadležnom tijelu.

3.4

Ako nadležno tijelo ne dobije odgovor od Informativne jedinice za dozvole u roku od dvadeset i jednog kalendarskog dana od zahtjeva za dodatnim informacijama, kako je navedeno u odjeljku 3.1. ovog Priloga, nadležno tijelo ne prihvaća dozvolu i postupa u skladu s primjenjivim zakonodavstvom i postupcima.

3.5

Ako se potvrdi valjanost dozvole, Informativna jedinica za dozvole smjesta obavješćuje nadležno tijelo, po mogućnosti elektroničkim putem. Vraćeni primjerci ovjeravaju se pečatnim odobrenjem „Validated on” (odobreno dana).

3.6

Ako se nakon dobivanja dodatnih informacija i daljnje istrage ustanovi da dozvola nije valjana ili vjerodostojna, nadležno tijelo ne prihvaća dozvolu i postupa u skladu s primjenjivim zakonodavstvom i postupcima.

4. PROVJERA USKLAĐENOSTI DOZVOLE S POŠILJKOM

4.1

Ako se smatra da je potrebna dodatna provjera pošiljke prije nego što nadležna tijela mogu odlučiti može li se dozvola prihvatiti, mogu se provesti provjere da bi se ustanovilo je li dotična pošiljka usklađena s podacima iz dozvole i/ili evidencijom povezanom s relevantnom dozvolom koju vodi tijelo za izdavanje dozvola.

4.2

U slučaju sumnje u vezi s usklađenošću pošiljke s dozvolom dotično nadležno tijelo može zatražiti dodatno razjašnjenje od Informativne jedinice za dozvole.

4.3

Informativna jedinica za dozvole može zatražiti od nadležnog tijela da joj pošalje presliku dotične dozvole ili zamjenske dozvole.

4.4

Ako je potrebno, tijelo za izdavanje dozvola povlači dozvolu i izdaje ispravljeni primjerak koji se mora ovjeriti pečatnim odobrenjem „Duplicate” (duplikat) i proslijediti nadležnom tijelu.

4.5

Ako nadležno tijelo ne dobije odgovor u roku od dvadeset i jednog kalendarskog dana od zahtjeva za dodatnim informacijama, kako je naznačeno u gore navedenom odjeljku 4.2 ovog Priloga, nadležno tijelo ne prihvaća dozvolu i postupa u skladu s primjenjivim zakonodavstvom i postupcima.

4.6

Ako se nakon dobivanja dodatnih informacija i daljnje istrage ustanovi da dotična pošiljka nije usklađena s dozvolom i/ili evidencijom povezanom s relevantnom dozvolom koju vodi tijelo za izdavanje dozvola, nadležno tijelo ne prihvaća dozvolu i postupa u skladu s primjenjivim zakonodavstvom i postupcima.

5. OSTALO

5.1

Troškove nastale tijekom provođenja provjere snosi uvoznik, osim ako je drugačije određeno primjenjivim zakonodavstvom i postupcima dotične države članice Unije.

5.2

U slučaju stalnih nesuglasica ili poteškoća u vezi s provjerom dozvola predmet se upućuje na ZOP.

6. CARINSKA DEKLARACIJA EU-A

6.1

Broj dozvole koja je izdana za drvnu sirovinu koja se prijavljuje za puštanje u slobodan promet unosi se u polje 44. jedinstvenog administrativnog dokumenta na kojem se izrađuje carinska deklaracija.

6.2

Ako je carinska deklaracija izrađena s pomoću tehnike obrade podataka, u odgovarajućem se polju na to upućuje.

7. PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET

7.1

Pošiljke drvne sirovine puštaju se u slobodni promet samo kada je postupak opisan u gore navedenom odjeljku 2.7. propisno završen.

PRILOG IV.

ZAHTJEVI I TEHNIČKE SPECIFIKACIJE DOZVOLA FLEGT

1. OPĆI ZAHTJEVI U VEZI S DOZVOLAMA FLEGT

1.1

Dozvola FLEGT može biti u papirnatom ili elektroničkom obliku.

1.2

I papirnate i elektroničke dozvole pružaju informacije navedene u Dodatku 1. u skladu s napomenama za upute utvrđene u Dodatku 2.

1.3

Dozvola FLEGT numerira se tako da stranke mogu razlikovati dozvolu FLEGT izdanu za pošiljke namijenjene za tržišta Unije i ispravu V-Legal za pošiljke namijenjene tržištima izvan Unije.

1.4

Dozvola FLEGT valjana je od datuma njezina izdavanja.

1.5

Razdoblje valjanosti dozvole FLEGT ne smije biti dulje od četiri mjeseca. Datum isteka valjanosti mora biti naveden u dozvoli.

1.6

Nakon isteka dozvola FLEGT smatra se ništavom. U slučaju više sile ili drugih valjanih razloga koji su izvan kontrole nositelja dozvole tijelo za izdavanje dozvola može produljiti razdoblje valjanosti na dodatna dva mjeseca. Tijelo za izdavanje dozvola unosi i potvrđuje novi datum isteka valjanosti prilikom davanja odobrenja za takvo produljenje.

1.7

U slučaju gubitka ili uništenja proizvoda od drvne sirovine za koje je izdana dozvola prije njihova dolaska u Uniju dozvola FLEGT smatra se ništavom i vraća tijelu za izdavanje dozvole.

2. TEHNIČKE SPECIFIKACIJE U VEZI S DOZVOLAMA FLEGT U PAPIRNATOM OBLIKU

2.1

Dozvole u papirnatom obliku moraju biti u skladu s obrascem utvrđenim u Dodatku 1.

2.2

Veličina papira je standardna, A4. Papir treba imati vodene žigove koji pokazuju logotip koji se utiskuje na papir uz pečat.

2.3

Dozvola FLEGT ispisuje se pisaćim strojem ili putem računala. Ako je potrebno, može se ispisati rukopisom.

2.4

Pečati tijela za izdavanje dozvola primjenjuju se udaranjem pečata. Međutim utiskivanje pečata ili perforacija mogu zamijeniti pečat tijela za izdavanje dozvole.

2.5

Pri bilježenju dodijeljene količine tijelo za izdavanje dozvola koristi se bilo kojom metodom kojom se onemogućuju neovlašteni zahvati kako bi se spriječilo umetanje brojki ili uputa.

2.6

Obrazac ne smije sadržavati izbrisana mjesta ili izmjene, osim ako su ta izbrisana mjesta ili izmjene ovjerena pečatom i potpisom tijela za izdavanje dozvola.

2.7

Dozvole FLEGT ispisuju se i ispunjuju na engleskom jeziku.

3. PRIMJERCI DOZVOLA FLEGT

3.1

Dozvola FLEGT sastavlja se u sedam primjeraka kako slijedi:

i.	izvornik („Original”) za nadležno tijelo na bijelom papiru;

ii.	primjerak za carinu na odredištu („Copy for Customs at destination”) na žutom papiru;

iii.	primjerak za uvoznika („Copy for the Importer”) na bijelom papiru;

iv.	primjerak za tijelo koje izdaje dozvole („Copy for the Licensing Authority”) na bijelom papiru;

v.	primjerak za nositelja dozvole („Copy for the Licensee”) na bijelom papiru;

vi.	primjerak za Informativnu jedinicu za dozvole („Copy for the Licence Information Unit”) na bijelom papiru;

vii.	primjerak za indonezijsku carinu („Copy for Indonesian Customs”) na bijelom papiru.

3.2

Izvornik, primjerak za carinu na odredištu i primjerak za uvoznika daju se nositelju dozvole koji ih šalje uvozniku. Uvoznik podnosi izvornik nadležnom tijelu i njegov relevantni primjerak carinskom tijelu države članice Unije za koju se pošiljka, a za koju je dozvola izdana, prijavljuje za puštanje u slobodni promet. Uvoznik zadržava treći primjerak, primjerak za uvoznika, radi vođenja evidencije.

3.3

Tijelo za izdavanje dozvola zadržava četvrti primjerak, primjerak za tijelo koje izdaje dozvole, radi vođenja svoje evidencije i moguće buduće provjere izdanih dozvola.

3.4

Peti primjerak, primjerak za nositelja dozvole, daje se nositelju dozvole radi njegova vođenja evidencije.

3.5

Šesti primjerak, primjerak za Informativnu jedinicu za dozvole, daje se Informativnoj jedinici za dozvole radi uvođenja u njezinu evidenciju.

3.6

Sedmi primjerak, primjerak za indonezijsku carinu, daje se carinskom tijelu Indonezije za potrebe izvoza.

4. IZGUBLJENA, UKRADENA ILI UNIŠTENA DOZVOLA FLEGT

4.1

U slučaju gubitka, krađe ili uništenja izvornika i/ili primjerka za carinu na odredištu nositelj dozvole ili njegov ovlašteni predstavnik može tijelu za izdavanje dozvola podnijeti zahtjev za zamjensku dozvolu. Nositelj dozvole ili njegov ovlašteni predstavnik uz zahtjev daje i objašnjenje za gubitak izvornika i/ili primjerka.

4.2

Ako je zadovoljno objašnjenjem, tijelo za izdavanje dozvola izdaje zamjensku dozvolu u roku od pet radnih dana od primitka zahtjeva od nositelja dozvole.

4.3

Zamjenska dozvola sadrži sve informacije i unose navedene u dozvoli koju zamjenjuje, uključujući broj dozvole, i ovjerovljuje se oznakom „Replacement Licence” (zamjenska dozvola).

4.4

U slučaju pronalaska izgubljene ili ukradene dozvole, ona se više ne koristi i mora se vratiti tijelu za izdavanje dozvola.

5. TEHNIČKE SPECIFIKACIJE U VEZI S DOZVOLAMA FLEGT U ELEKTRONIČKOM OBLIKU

5.1

Dozvola FLEGT može se izdati i obraditi putem elektroničkog sustava.

5.2

U državama članicama Unije koje nisu povezane s elektroničkim sustavom treba biti dostupna dozvola u papirnatom obliku.

Dodaci

Obrazac dozvole

Napomene za pojašnjenje.

Dodatak 1.

OBRAZAC DOZVOLE

Tekst slike

Dodatak 2.

NAPOMENE ZA POJAŠNJENJE

Općenito:

—	Ispunite velikim slovima.

—	Oznake ISO, gdje se navode, odnose se na dvoslovnu oznaku za svaku zemlju u skladu s međunarodnim standardima.

—	Polje 2. koriste samo indonezijska tijela

—	Rubrike A i B za uporabu za izdavanje dozvola FLEGT samo za EU

Rubrika A	Odredište	Unesite „Europska unija” ako je dozvola izdana za pošiljku namijenjenu Europskoj uniji.
Rubrika B	Dozvola FLEGT	Unesite „FLEGT” ako je dozvola izdana za pošiljku namijenjenu Europskoj uniji.

Polje 1.	Tijelo za izdavanje dozvola	Navedite naziv, adresu i registracijski broj tijela za izdavanje dozvola.
Polje 2.	Informacije za uporabu od Indonezije	Navedite naziv i adresu uvoznika, ukupnu vrijednost pošiljke (izraženu u USD), kao i naziv te dvoslovnu oznaku ISO odredišne zemlje i, kada je primjenjivo, tranzitne zemlje.
Polje 3.	Broj isprave V-Legal/dozvole	Navedite broj izdanja.
Polje 4.	Datum isteka	Razdoblje valjanosti dozvole.
Polje 5.	Zemlja izvoza	Odnosi se na partnersku zemlju iz koje su izvezeni proizvodi od drvne sirovine u EU.
Polje 6.	Oznaka ISO	Navedite dvoslovnu oznaku ISO za partnersku zemlju iz polja 5.
Polje 7.	Prijevozno sredstvo	Navedite prijevozno sredstvo od točke izvoza.
Polje 8.	Vlasnik dozvole	Navedite naziv i adresu izvoznika, uključujući registrirani ETPIK uvoznika i porezne brojeve.
Polje 9.	Komercijalni opis	Navedite komercijalni opis proizvoda od drvne sirovine. Opis mora biti dovoljno detaljan da bi bila moguća klasifikacija proizvoda u HS.
Polje 10.	Tarifna oznaka proizvoda	Za izvornik, primjerak za carinu na odredištu i primjerak za uvoznika navedite četveroznamenkastu ili šesteroznamenkastu oznaku robe utvrđenu u skladu s Harmoniziranim sustavom nazivlja i brojčanog označivanja robe. Za primjerke za uporabu unutar Indonezije (primjerke od iv. do vii. kako je utvrđeno u Prilogu IV. odjeljku 3.1) navedite deseteroznamenkastu oznaku robe u skladu s indonezijskom knjigom s carinskim tarifama.
Polje 11.	Uobičajeni i znanstveni nazivi	Navedite uobičajena i znanstvena imena vrsta drva upotrijebljenih u proizvodu. Ako je u složenom proizvodu upotrijebljeno više od jedne vrste, upotrijebite poseban redak za navođenje. Može se izostaviti kod složenih proizvoda ili sastavnica koje sadrže više vrsta nepoznatog identiteta (npr. iverice).
Polje 12.	Zemlje sječe	Navedite zemlje u kojoj su posječene vrste drva iz polja 10. Za složene proizvode navedite sve izvore upotrijebljenog drva. Može se izostaviti kod složenih proizvoda ili sastavnica koje sadrže više vrsta nepoznatog identiteta (npr. iverice).
Polje 13.	Oznake ISO	Navedite oznaku ISO zemalja iz polja 12. Može se izostaviti kod složenih proizvoda ili sastavnica koje sadrže više vrsta nepoznatog identiteta (npr. iverice).
Polje 14.	Opseg (m3)	Navedite ukupan opseg u m3. Može se izostaviti osim ako je izostavljena informacija iz polja 15.
Polje 15.	Neto težina (kg)	Navedite ukupnu masu, u kg, pošiljke u vrijeme mjerenja. To je definirano kao neto masa proizvoda od drvne sirovine bez neposrednih spremnika ili bilo kakve ambalaže osim potpornja, nosača, naljepnica itd.
Polje 16.	Broj jedinica	Navedite broj jedinica ako je izrađeni proizvod najbolje brojčano odrediti na ovaj način. Može se izostaviti.
Polje 17.	Razlikovne oznake	Unesite barkod i bilo koju razlikovnu oznaku ako je prikladno, npr. broj serije ili broj teretnice. Može se izostaviti.
Polje 18.	Potpis i pečat tijela za izdavanje dozvola	U polju se moraju nalaziti potpis ovlaštenog službenika i službeni pečat tijela za izdavanje dozvola. Treba također biti navedeno ime potpisnika, kao i mjesto i datum.

PRILOG V.

INDONEZIJSKI SUSTAV ZA OSIGURANJE ZAKONITOSTI DRVNE SIROVINE

1. UVOD

Cilj: Osigurati da su sječa, prijevoz, prerada te prodaja okruglih trupaca i prerađenih proizvoda od drvne sirovine u skladu s relevantnim indonezijskim zakonima i drugim propisima.

Poznata po svojoj pionirskoj ulozi u borbi protiv nezakonite sječe i trgovine nezakonito dobivenom drvnom sirovinom i proizvodima od drvne sirovine, Indonezija je bila domaćinom Konferencije ministara istočne Azije o provedbi zakonodavstva i upravljanju u području šuma (FLEG) u Baliju u rujnu 2001. koja je rezultirala Deklaracijom o provedbi zakonodavstva i upravljanju u području šuma (Deklaracija iz Balija). Otada je Indonezija nastavila biti predvodnikom međunarodne suradnje u borbi protiv nezakonite sječe i povezane trgovine.

U okviru međunarodnih nastojanja da se riješe ta pitanja, rastući broj zemalja korisnica obvezao se poduzeti mjere za sprečavanje trgovine nezakonitom drvnom sirovinom na svojim tržištima, dok su se zemlje proizvođači obvezale pružiti mehanizme za osiguranje zakonitosti svojih proizvoda od drvne sirovine. Važno je uspostaviti vjerodostojan sustav za jamstvo zakonitosti sječe, prijevoza, prerade i trgovine drvnim proizvodima dobivenima preradom drvne sirovine.

Indonezijski sustav za osiguranje zakonitosti drvne sirovine (TLAS) osigurava da drvna sirovina i proizvodi od drvne sirovine proizvedeni i prerađeni u Indoneziji dolaze iz zakonitih izvora te da su potpuno u skladu s relevantnim indonezijskom zakonima i drugim propisima, što provjerava neovisna revizija i prati civilno društvo.

1.1 Indonezijski zakoni i drugi propisi kao temelj TLAS-a

Indonezijskom uredbom o „Standardima i smjernicama za procjenu učinkovitosti održivog upravljanja šumama i provjeru zakonitosti drvne sirovine u šumama u državnom i privatnom vlasništvu” (Uredba ministra šumarstva P.38/Menhut-II/2009) uspostavljen je TLAS, kao i sustav održivosti (SFM), da bi se unaprijedilo upravljanje šumama; da bi se suzbila nezakonita sječa i povezana trgovina drvnom sirovinom te da bi se osigurala vjerodostojnost i poboljšao imidž proizvoda od drvne sirovine iz Indonezije.

TLAS obuhvaća sljedeće elemente:

1.	Standarde zakonitosti,

2.	Kontrola lanca opskrbe,

3.	Postupke provjere,

4.	Sustav za izdavanje dozvola,

Praćenje.

TLAS je osnovni sustav koji za koristi da bi se osigurala zakonitost drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine proizvedenih u Indoneziji za izvoz u Uniju i na druga tržišta.

1.2 Razvoj TLAS-a: višedionički proces

Od 2003. širok krug indonezijskih dionika u području šumarstva aktivno je uključen u razvoj, provedbu i ocjenjivanje TLAS-a, čime se osigurava bolji nadzor, transparentnost i vjerodostojnost u procesu. Višedionički proces je 2009. rezultirao izdavanjem Uredbe ministra šumarstva P.38/Menhut-II/2009, nakon koje su uslijedile Tehničke smjernice glavnog direktora eksploatacije šuma br. 6/VI-SET/2009 i br. 02/VI-BPPHH/2010.

2. PODRUČJE PRIMJENE TLAS-A

Indonezijski šumski resursi općenito se mogu podijeliti na dva tipa vlasništva: državne šume i šume/zemljišta u privatnom vlasništvu. Državne šume sastoje se od proizvodnih šuma za dugotrajno održivu proizvodnju drvne sirovine prema različitim vrstama dozvola i šumskih područja koja se mogu prenamijeniti za nešumarske potrebe kao što su naseljivanje ili zasađivanje. Primjena TLAS-a na državne šume i šume/zemljišta u privatnom vlasništvu utvrđena je u Prilogu II.

TLAS obuhvaća drvnu sirovinu i proizvode od drvne sirovine dobivene prema svim vrstama dozvola, kao i djelatnosti svih trgovaca drvnom sirovinom, izvršitelja procesa izdvajanja i pročišćivanja te izvoznika.

TLAS zahtijeva da su uvezena drvna sirovina i proizvodi od drvne sirovine ocarinjeni te da su u skladu s propisima Indonezije o uvozu. Uvezena drvna sirovina i proizvodi od drvne sirovine moraju biti popraćeni dokumentima koji pružaju osiguranje zakonitosti drvne sirovine u zemlji sječe tog drva. Uvezena drvna sirovina i proizvodi od drvne sirovine ulaze u kontrolirani lanac opskrbe koji je u skladu s indonezijskim pravilima i propisima. Indonezija osigurava upute o načinu provedbe gore navedenog.

Pojedini proizvodi od drvne sirovine mogu sadržavati reciklirane materijale. Indonezija osigurava upute o tome kako će se postupati u vezi s uporabom recikliranih materijala u okviru TLAS-a.

Zaplijenjena drvna sirovina nije uključena u TLAS i stoga za nju ne može biti izdana dozvola FLEGT.

TLAS obuhvaća proizvode od drvne sirovine namijenjene domaćim i međunarodnim tržištima. Svi indonezijski proizvođači, prerađivači i trgovci (gospodarski subjekti) podliježu provjeri zakonitosti, uključujući one koji opskrbljuju domaće tržište.

2.1 Standardi zakonitosti TLAS-a

TLAS ima pet standarda zakonitosti drvne sirovine. Ti standardi i smjernice za njihovu provjeru utvrđeni su u Prilogu II.

TLAS uključuje i „Standard i smjernice za procjenu učinkovitosti održivog upravljanja šumama (SFM)”. Prilikom procjene održivog upravljanja šumama putem standarda SFM provjerava se i udovoljuje li subjekt revizije relevantnim kriterijima zakonitosti. Organizacije s uvjerenjem SFM-a koje djeluju unutar proizvodnih šumskih zona na zemljištima u državnom vlasništvu (trajnim šumskim područjima) pridržavaju se i relevantne zakonitosti i standarda SFM-a.

3. KONTROLA LANCA OPSKRBE DRVNOM SIROVINOM

Nositelj dozvole (u slučaju koncesija) ili vlasnik zemljišta (u slučaju privatnog zemljišta) ili poduzeće (u slučaju trgovaca, prerađivača i izvoznika) treba pružiti dokaze da je svako čvorište njegova lanca opskrbe kontrolirano i dokumentirano kako je utvrđeno u uredbama ministra šumarstva P.55/Menhut-II/2006 i P.30/Menhut-II/2012 (dalje u tekstu „uredbe”). Ove uredbe zahtijevaju da pokrajinski i okružni službenici u području šumarstva obavljaju provjeru djelokruga i ovjerovljuju dokumente koje podnose nositelji dozvola, vlasnici zemljišta ili prerađivači na svakom čvorištu lanca opskrbe.

Operativne kontrole na svakoj točki lanca opskrbe sažeto su prikazane u dijagramu 1; upute za izvoze su u razvoju.

Svako slanje robe u lancu opskrbe mora biti popraćeno relevantnim prijevoznim ispravama. Poduzeća moraju primjenjivati odgovarajuće sustave da bi odvajale drvnu sirovinu i proizvode od drvne sirovine iz provjerenih izvora od drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine iz drugih izvora te voditi evidenciju tako da razlikuju ta dva izvora. Poduzeća trebaju na svakoj točki lanca opskrbe zabilježiti je li TLAS ovjerio uključene pošiljke trupaca, proizvoda ili drvne sirovine.

Gospodarski subjekti u lancu opskrbe trebaju voditi evidenciju o zaprimljenoj, uskladištenoj, prerađenoj i dostavljenoj drvnoj sirovini i proizvodima od drvne sirovine kako bi se omogućilo naknadno usklađenje količinskih podataka između i unutar čvorišta lanca opskrbe. Takvi podaci trebaju biti dostupni pokrajinskim i okružnim službenicima u području šumarstva koji provode provjeru usklađenosti. Glavne aktivnosti i postupci, uključujući usklađivanje, za svaku fazu lanca opskrbe dodatno su objašnjene u Dodatku ovom Prilogu.

Ispitivanje drvne sirovine

Godišnji plan rada

Mjesto sječe

Popisivanje trupaca

Izvješće o posječenom drvu

Mjesto prizemljenja trupaca

Plaćanje pristojbi

Popisivanje trupaca

Prijevozna sprava

Izvješće o bilanci trupaca

Stovarište trupaca

Prijevozna isprava

Izvješće o bilanci trupaca

Privremeno stovarište trupaca

Državne šume

Privatna šuma

Mjesto sječe

Naziv zemljišta

Mjesto prizemljenja trupaca

Popisivanje trupaca

Prijevozna isprava

Izvješće o bilanci trupaca

Evidencijski list Izvješće o bilanci

Prerađenih proizvoda

Prijevozna isprava

Primarna prerada

Potvrda registriranog izvoznika za trgovinu industrijskim šumarskim proizvodima

Izvješće o bilanci sirovog materijala

Evidencijski list

Izvješće o bilanci prerađenih proizvoda

Prijevozna isprava

Sekundarna prerada

Potvrda registriranog izvoznika za trgovinu industrijskim šumarskim proizvodima

Izvozna deklaracija

Carinjenje

Točka izvoza

Dijagram 1: Kontrola lanca opskrbe koja pokazuje potrebne osnovne dokumente na svakoj točki lanca opskrbe.

4. INSTITUCIONALNI TEMELJI ZA PROVJERU ZAKONITOSTI I IZDAVANJE DOZVOLA ZA IZVOZ

4.1 Uvod

Indonezijski TLAS temelji se na pristupu znanom kao „izdavanje dozvola na osnovi gospodarskog subjekta” koji ima mnogo zajedničkog sa sustavima za ovjeru upravljanja proizvodima ili šumama. Indonezijsko Ministarstvo šumarstva imenuje veći broj tijela za ocjenu sukladnosti (LP i LV) koje ovlašćuje za provođenje revizije zakonitosti djelovanja proizvođača, trgovaca, prerađivača i izvoznika drvne sirovine („gospodarskih subjekata”).

Tijela za ocjenu sukladnosti (CAB) akreditira Indonezijsko nacionalno akreditacijsko tijelo (KAN). CAB-ovi sklapaju ugovor s gospodarskim subjektima koji žele da njihove djelatnosti budu ovjerene kao zakonite i od kojih se zahtijeva da djeluju u skladu s relevantnim smjernicama ISO-a. Oni izvješćuju subjekt revizije i Ministarstvo šumarstva o ishodu revizija.

CAB osigurava da subjekti revizije djeluju u skladu s indonezijskom definicijom zakonitosti kako je sadržano u Prilogu II., uključujući kontrole radi sprečavanja ulaska materijala iz nepoznatih izvora u njihove lance opskrbe. Ako se utvrdi da subjekt revizije ispunjuje zahtjeve sukladnosti, izdaje se potvrda o zakonitosti koja vrijedi 3 (tri) godine.

LV-ovi također djeluju kao tijela za izdavanje dozvola za izvoz i provjeravaju kontrolne sustave lanca opskrbe verificiranih izvoznika. U slučaju sukladnosti oni izdaju dozvole za izvoz u obliku isprave V-Legal. Prema tome zabranjeni su izvozi bez dozvole za izvoz.

Indonezija je donijela uredbu koja omogućuje udrugama civilnog društva da ulažu prigovore u pogledu CAB-ove provjere zakonitosti gospodarskog subjekta ili u slučaju uočenih nezakonitih aktivnosti tijekom njihova djelovanja. U slučaju pritužbi na rad tijela za ocjenu sukladnosti udruge civilnog društva mogu uložiti žalbe KAN-u.

Odnos između različitih tijela uključenih u provedbu TLAS-a prikazan je u dijagramu 2:

Vlada (Ministarstvo šumarstva) kao regulatorno tijelo

Akreditacijsko tijelo (KAN)

pritužbe

Neovisno pracenje (CSO)

Potvrda o akreditaciji

akreditacija

Tijelo za ocjenu sukladnosti/ tijelo za izdavanje dozvola

pritužbe

Zakonitost drvne sirovine iz potvrde SFM-a

revizija

žalba

Isprava V-legal ili dozvola FLEGT

Subjekt revizije

4.2 Tijela za ocjenu sukladnosti

Tijela za ocjenu sukladnosti imaju ključnu ulogu u indonezijskom sustavu. Njihova je ugovorna obveza provjeriti zakonitost proizvodnih, prerađivačkih i trgovinskih djelatnosti svakog pojedinog poduzeća u lancu opskrbe, uključujući zakonitost čitavog lanca opskrbe. LV također izdaje isprave V-Legal za pojedinačne pošiljke izvozne drvne sirovine.

Postoje dva tipa CAB-ova: i. tijela za procjenu (Lembaga Penilai/LP) koja provode reviziju učinkovitosti jedinica za upravljanje šumama (FMU-ova) u pogledu udovoljivanja standardu održivosti; i ii. tijela za provjeru (Lembaga Verifikasi/LV) koja provode reviziju FMU-ova i industrija u sektoru šumarstva glede udovaljivanja standardima zakonitosti.

Kako bi se osigurala najviša kvaliteta tih revizija koje provjeravaju standarde zakonitosti kako je utvrđeno u Prilogu II., LP-ovi i LV-ovi trebaju razviti potrebne sustave upravljanja da bi se ispunili zahtjevi sposobnosti, dosljednosti, nepristranosti, transparentnosti i procesa procjene kako je prikazano u normi ISO/IEC 17021 (norma SFM-a za LP-ove) i/ili Vodiču 65 norme ISO/IEC (norme zakonitosti za LV-ove). Ti zahtjevi navedeni su u Smjernicama za TLAS.

LV-ovi mogu djelovati i kao tijela za izdavanje dozvola. U tom slučaju LV-ovi izdaju dozvole za izvoz za proizvode od drvne sirovine namijenjene međunarodnim tržištima. Za tržišta izvan Unije tijela za izdavanje dozvola izdaju ispravu V-Legal, dok se za tržište Unije dozvole FLEGT izdaju u skladu sa zahtjevima kako je prikazano u Prilogu IV. Indonezija razvija detaljne postupke za izdavanje isprava V-Legal ili dozvola FLEGT za izvozne pošiljke.

LV-ovi sklapaju ugovor sa subjektima revizije radi provođenja revizije zakonitosti i izdaju potvrde o zakonitosti TLAS-a i isprave V-Legal ili dozvole FLEGT za izvoz na međunarodna tržišta. LP-ovi provode reviziju drvne sirovine proizvodeći koncesije prema standardu SFM-a. LP-ovi ne izdaju dozvole za izvoz.

4.3 Akreditacijsko tijelo

Indonezijsko nacionalno akreditacijsko tijelo (Komite Akreditasi Nasional – KAN) odgovorno je za akreditaciju CAB-ova. U slučaju problema s LP-om ili LV-om pritužbe se mogu podnijeti KAN-u.

KAN je 14. srpnja 2009. potpisao Memorandum o razumijevanju s Ministarstvom šumarstva da bi osigurao akreditacijske usluge za TLAS. KAN je neovisno akreditacijsko tijelo osnovano Uredbom Vlade (Peraturan Pemerintah/PP) 102/2000 o nacionalnoj standardizaciji i predsjedničkom dekretu (Keputusan Presiden/Keppres) 78/2001 u pogledu Nacionalnog akreditacijskog odbora.

KAN djeluje prema uputama norme ISO/IEC 17011 (Opće odrednice za akreditacijska tijela koja akreditiraju tijela za ocjenu sukladnosti). Uveo je, posebno za TLAS, interne popratne dokumente za akreditaciju LP-ova (DPLS 13) i LV-ova (DPLS 14). Uz to KAN će razviti zahtjeve i upute za akreditaciju LV-ova za izdavanje dozvola za izvoz.

KAN su međunarodno priznale asocijacije Pacifička suradnja u području akreditacija (PAC) i Međunarodni akreditacijski forum (IAF) kao tijelo koje akreditira tijela za izdavanje potvrda za sustave upravljanja kvalitetom, okolišem i ovjerom proizvoda. KAN je također priznala asocijacija Azijsko-pacifička suradnja u području akreditacije laboratorija (APLAC) te asocijacija Međunarodna suradnja u području akreditacije laboratorija (ILAC).

4.4 Subjekti revizije

Subjekti revizije su gospodarski subjekti koji podliježu provjeri zakonitosti. Oni uključuju jedinice upravljanja šumom (koncesionare ili nositelje dozvola za korištenje drvne sirovine, nositelje dozvola za šume koje su povezane sa zajednicom, vlasnicima privatnih šuma/zemljišta) i industrije u sektoru šumarstva. Jedinice za upravljanje šumom i industrije u sektoru šumarstva moraju biti u skladu s primjenjivim standardom TLAS-a. Za potrebe izvoza industrije u sektoru šumarstva moraju biti u skladu sa zahtjevima za izdavanje dozvola za izvoz. Sustav omogućuje da subjekti revizije LP-u ili LV-u podnose žalbe u vezi s provođenjem revizije ili njezinim rezultatima.

4.5 Neovisni promatrač

Civilno društvo ima ključnu ulogu u neovisnom praćenju TLAS-a. Nalazi neovisnog promatrača mogu se također koristiti kao dio periodičnog ocjenjivanja (PO) koje se zahtijeva prema ovom Sporazumu.

U slučaju nepravilnosti u vezi s procjenom pritužbe civilnog društva izravno se podnose dotičnom LP-u ili LV-u. Ako se na pritužbe ne dobije odgovarajući odgovor, subjekti civilnog društva mogu podnijeti izvješće KAN-u. Za nepravilnosti u vezi s akreditacijama pritužbe se podnose izravno KAN-u. Kada god subjekti civilnog društva otkriju prijestupe gospodarskih subjekata, mogu mjerodavnom LP-u ili LV-u podnijeti pritužbe.

4.6 Vlada

Ministarstvo šumarstva zakonski uređuje TLAS i ovlašćuje akreditirane LP-ove za procjenu SFM-a i LV-ove za provjeru zakonitosti i izdavanje isprava V-Legal.

Nadalje, Ministarstvo šumarstva također zakonski uređuje Informativnu jedinicu za dozvole (LIU) kao jedinicu odgovornu za razmjenu informacija koja prima i pohranjuje važne podatke i informacije o izdavanju isprava V-Legal i koja odgovara na upite nadležnih tijela ili dionika.

5. PROVJERA ZAKONITOSTI

5.1 Uvod

Indonezijska drvna sirovina smatra se zakonitom kada je potvrđeno da njezino podrijetlo, postupak proizvodnje, kao i naknadne aktivnosti prerade, prijevoza i trgovine udovoljavaju svim primjenjivim indonezijskim zakonima i drugim propisima, kako je utvđeno u Prilogu II. LV-ovi provode ocjenjivanje sukladnosti da bi provjerili usklađenost.

5.2 Proces provjere zakonitosti

U skladu s Vodičem 65 norme ISO/IEC i Smjernicama za TLAS proces provjere zakonitosti sastoji se od sljedećeg:

Prijava i sklapanje ugovora: Nositelj dozvole podnosi LV-u prijavu u kojoj se definira opseg provjere, profil nositelja dozvole i ostale potrebne informacije. Prije početka aktivnosti provjere potrebno je sklopiti ugovor između nositelja dozvole i LV-a o utvrđivanju uvjeta za provjeru.

Plan provjere: Nakon potpisivanja ugovora o provjeri LV priprema plan provjere koji uključuje određivanje tima za reviziju, program provjere i raspored aktivnosti. Subjekt revizije obavješćuje se o planu i nakon toga se uspostavlja dogovor o datumima aktivnosti provjere. Ove su informacije unaprijed dostupne za neovisne promatrače putem internetskih stranica LV-ova i Ministarstva šumarstva ili masovnih medija.

Aktivnosti provjere: Revizija u okviru provjere sastoji se od tri faze: i. uvodnog sastanka o reviziji, ii. provjere dokumenata i provjere na terenu iii. završnog sastanka o reviziji.

—	Uvodni sastanak o reviziji: sa subjektom revizije raspravlja se o cilju, opsegu, rasporedu i metodologiji revizije kako bi mu se omogućilo da postavi pitanja o metodama i načinu provođenja aktivnosti provjere;

—

Faza provjere dokumenata i provjere na terenu: da bi sakupio dokaze o usklađenosti subjekta revizije sa zahtjevima indonezijskog TLAS-a, LV provjerava sustave i postupke te relevantne dokumente i evidenciju subjekta revizije. LV provodi preglede na terenu da bi provjerio usklađenost, uključujući pregled nalaza službenih inspekcijskih izvješća na osnovi više izvora. LV također provodi pregled sustava za praćenje drvne sirovine subjekta revizije da bi osigurao, uz odgovarajuće dokaze, da sva drvna sirovina ispunjuje zahtjeve zakonitosti.

—	Završni sastanak o reviziji: subjektu revizije predočuju se rezultati provjere, a posebno bilo kakva neusklađenost koja može biti uočena. Subjekt revizije može postaviti pitanja o rezultatima provjere i pružiti objašnjenje u vezi s dokazima koje je predočio LV.

Izvješćivanje i donošenje odluka: Tim za reviziju sastavlja izvješće o provjeri slijedeći strukturu koju je predvidjelo Ministarstvo šumarstva. Izvješće se predaje subjektu revizije u roku od četrnaest kalendarskih dana od završnog sastanka o reviziji. Primjerak izvješća, koji uključuje opis bilo kakvih nalaza o neusklađenosti, podnosi se Ministarstvu šumarstva.

Izvješće se ponajprije koristi za odluku LV-a o ishodu revizije u okviru provjere. LV donosi odluku o tomu hoće li izdati potvrdu o zakonitosti na osnovi izvješća o provjeri koje je pripremio tim za reviziju.

U slučaju neusklađenosti LV ne izdaje potvrdu o zakonitosti što će onemogućiti da dotična drvna sirovina uđe u lanac opskrbe drvnom sirovinom s potvrdom o zakonitosti. Nakon što se riješi problem neusklađenosti gospodarski subjekt može ponovno podnijeti zahtjev za provjeru zakonitosti.

Kršenja koja otkrije LV tijekom provjere i prijavi Ministarstvu šumarstva rješavaju odgovorna tijela u skladu s administrativnim ili sudskim postupcima. Ako postoji sumnja da gospodarski subjekt krši propise, nacionalna, pokrajinska i okružna tijela mogu odlučiti zaustaviti aktivnosti gospodarskog subjekta.

Izdavanje potvrda o zakonitosti i recertifikacija: LV izdaje potvrdu o zakonitosti ako smatra da je subjekt revizije usklađen sa svim pokazateljima standarda zakonitosti, uključujući pravila o kontroli lanca opskrbe drvnom sirovinom.

LV bilo kada izvješćuje Ministarstvo šumarstva o izdanim, izmijenjenim, suspendiranim ili povučenim potvrdama i svaka tri mjeseca izdaje izvješće. Ministarstvo šumarstva potom objavljuje ta izvješća na svojim internetskim stranicama.

Potvrda o zakonitosti vrijedi za razdoblje od tri godine, nakon čega gospodarski subjekt ponovno podliježe provjeri putem revizije. Ponovna provjera provodi se prije datuma isteka važenja potvrde.

Nadzor: Gospodarski subjekti s potvrdom o zakonitosti podliježu godišnjem nadzoru koji slijedi načela prethodno sažetih aktivnosti provjere. LV također može provesti nadzor prije godišnje revizije, ranije nego što je planirano, ako je proširen opseg provjere.

Nadzorni tim sastavlja nadzorno izvješće. Primjerak izvješća, uključujući opis bilo kakve uočene neusklađenosti, podnosi se Ministarstvu šumarstva. Nadzorom uočena neusklađenost rezultirat će suspenzijom ili povlačenjem potvrde o zakonitosti.

Kršenja koja otkrije LV tijekom nadzora i prijavi Ministarstvu šumarstva rješavaju odgovorna tijela u skladu s administrativnim ili sudski postupcima.

Posebne revizije: Gospodarski subjekti s potvrdom o zakonitosti obvezni su obavijestiti LV o svakoj znatnoj promjeni u pogledu vlasništva, struktura, uprave i djelovanja koja utječe na kvalitetu njihovih kontrola zakonitosti u razdoblju važenja potvrde. LV može provesti posebne revizije da bi istražio svaku pritužbu ili spor koji su prijavili neovisni promatrači, državne institucije ili ostali dionici ili po primitku izvješća gospodarskog subjekta o promjenama koje utječu na kvalitetu njegovih kontrola zakonitosti.

5.3 Odgovornost Vlade za provedbu

Ministarstvo šumarstva te pokrajinski i okružni uredi za šumarstvo odgovorni su za kontrolu lanca opskrbe drvnom sirovinom i pregled povezanih dokumenata (npr. godišnjih planova rada, izvješća o sječi trupaca, izvješća o bilanci trupaca, prijevoznih isprava, izvješća o bilanci trupaca, sirovih materijala, prerađenih proizvoda i evidencijskih listova proizvodnje). U slučaju nedosljednosti službenici u području šumarstva mogu ne odobriti kontrolne dokumente što rezultira suspenzijom rada.

O kršenjima koja su uočili službenici u području šumarstva ili neovisni promatrači obavješćuje se LV, koji, nakon provjere, može suspendirati ili povući dodijeljenu potvrdu o zakonitosti. Službenici u području šumarstva mogu poduzeti odgovarajuće naknadne mjere u skladu s redovitim postupcima.

Ministar šumarstva također prima primjerke izvješća o provjeri i primjerke naknadnih nadzornih izvješća i izvješća o posebnoj reviziji koja su izdali LV-ovi. Kršenja koja su otkrili LV-ovi, službenici u području šumarstva ili neovisni promatrači rješava se u skladu s administrativnim i sudskim postupcima. Ako postoji sumnja da gospodarski subjekt krši propise, nacionalna, pokrajinska i okružna tijela mogu odlučiti suspendirati ili zaustaviti aktivnosti gospodarskog subjekta.

6. IZDAVANJE DOZVOLA FLEGT

Indonezijska dozvola FLEGT poznata je kao „isprava V-Legal”. To je dozvola za izvoz koja pruža dokaz da izvezeni proizvodi od drvne sirovine ispunjuju indonezijski standard zakonitosti kako je utvrđeno u Prilogu II. te da potječu iz lanca opskrbe s odgovarajućim kontrolama koje onemogućuju priljev drvne sirove iz nepoznatih izvora. Ispravu V-Legal izdaju LV-ovi koji djeluju kao tijela za izdavanje dozvola i ona se koristi kao dozvola FLEGT za pošiljke u Uniju nakon što se stranke usuglase o pokretanju sustava za izdavanje dozvola FLEGT.

Indonezija će jasno definirati postupke za izdavanje isprava V-Legal i obavješćivati izvoznike i sve ostale dotične stranke o tim postupcima putem svojih tijela za izdavanje dozvola (LV-ova) i internetskih stranica Ministarstva šumarstva.

Ministarstvo šumarstva osnovalo je Informativnu jedinicu za dozvole da bi vodila bazu podataka s primjercima svih isprava V-Legal i izvješća LV-ova o neusklađenosti. U slučaju upita o vjerodostojnosti, cjelovitosti i valjanosti isprave V-Legal ili dozvole FLEGT nadležna tijela u Uniji kontaktiraju Informativnu jedinicu za dozvole u Ministarstvu šumarstva za dodatno pojašnjenje. Jedinica je u kontaktu s mjerodavnim LV-om. Nakon primitka informacije od LV-a Informativna jedinica za dozvole upućuje odgovor nadležnim tijelima.

Isprava V-Legal izdaje se na točki uspostave izvozne pošiljke, prije transporta do točke izvoza. Postupak je sljedeći:

6.1	Ispravu V-Legal izdaje LV koji je sklopio ugovor s izvoznikom o izvozu pošiljaka proizvoda od drvne sirovine.

6.2

Interni sustav praćenja izvoznika osigurava dokaze o zakonitosti drvne sirovine za koju se izdaje dozvola za izvoz. Sustav treba pokrivati, kao minimum, sve kontrole povezane s lancem opskrbe, od faze u kojoj se sirovi materijali (kao što su trupci ili poluprerađeni proizvodi) otpremaju do tvornice za preradu, unutar same tvornice i do faze otpreme od tvornice do točke izvoza.

6.2.1

Što se tiče primarne industrije, sustav praćenja izvoznika treba pokrivati, kao minimum, prijevoz od mjesta prizemljenja trupaca ili stovarišta i sve naknadne faze do točke izvoza.

6.2.2

Što se tiče sekundarne industrije, sustav praćenja treba pokrivati, kao minimum, prijevoz od primarne industrije i sve naknadne faze do točke izvoza.

6.2.3

Ako njome upravlja izvoznik, svaka prethodna faza lanca opskrbe, kako je navedeno u 6.2.1 i 6.2.2, također će biti uključena u interni sustav praćenja izvoznika.

6.2.4

Ako njima upravlja pravni subjekt koji nije izvoznik, LV provjerava kontrolira/ju li dobavljač/i ili poddobavljač/i robe izvoznika prethodne faze lanca opskrbe kako je navedeno u 6.2.1 i 6.2.2 i stoji li u prijevoznim ispravama potječe li drvna sirovina s mjesta sječe koje nema potvrdu o zakonitosti ili ne.

6.2.5

Da bi se izdala isprava V-Legal, svi dobavljači u lancu opskrbe izvoznika koji sastavljaju pošiljke moraju biti obuhvaćeni valjanom zakonitošću ili potvrdom SFM-a i moraju dokazati da se zalihe zakonito provjerene drvne sirovine u svim fazama lanca opskrbe odvajaju od zaliha koje nisu obuhvaćene valjanom zakonitošću ili potvrdom SFM-a.

6.3

Da bi dobilo ispravu V-Legal, poduzeće mora biti registrirani izvoznik (nositelj ETPIK-a) koji posjeduje valjanu potvrdu o zakonitosti. Nositelj ETPIK-a podnosi LV-u prijavu u obliku pisma i prilaže sljedeće dokumente da bi dokazao da sirovi materijali drvne sirovine u proizvodu potječu samo iz izvora koji su provjereno zakoniti:

6.3.1

Izvod prijevoznih isprava za svu drvnu sirovinu/sirove materijale koji su primljeni od tvornice od zadnje revizije (do najviše dvanaest mjeseci); i

6.3.2

Izvode izvješća o bilanci drvne sirovine/sirovih materijala i izvješća o bilanci prerađene drvne sirovine od zadnje revizije (do najviše dvanaest mjeseci).

6.4

LV potom provodi sljedeće korake provjere:

6.4.1

Usklađivanje podataka na osnovi izvoda prijevoznih isprava, izvješća o bilanci drvne sirovine/sirovih materijala i izvješća o bilanci prerađene drvne sirovine;

6.4.2

Kontrolu stope/a oporavka za svaku vrstu proizvoda na osnovi analize izvješća o bilanci drvne sirovine/sirovih materijala i izvješća o bilanci prerađene drvne sirovine;

6.4.3

Ako je potrebno, nakon usklađivanja podataka može se obaviti terenski pregled da bi se osigurala dosljednost s informacijama koje treba navesti u ispravi V-Legal. To se može učiniti tako da se obavi pregled primjeraka izvoznih pošiljaka i ispita rad tvornice i vođena evidencija.

6.5

Rezultat provjere:

6.5.1

Ako je nositelj ETPIK-a usklađen sa zahtjevima zakonitosti i zahtjevima za lanac opskrbe, LV izdaje ispravu V-Legal u obliku prikazanom u Prilogu IV.;

6.5.2

Nositelju ETPIK-a koji ispunjuje gore navedene zahtjeve dozvoljava se označivanje usklađenosti na proizvodima i/ili ambalaži. Uspostavljene su smjernice za označivanje usklađenosti.

6.5.3

Ako nositelj ETPIK-a nije usklađen sa zahtjevima zakonitosti i zahtjevima za lanac opskrbe, LV umjesto isprave V-Legal izdaje izvješće o neusklađenosti.

6.6

LV:

6.6.1

Prosljeđuje Ministarstvu šumarstva primjerak isprave V-Legal ili izvješće o neusklađenosti u roku od dvadeset i četiri sata od donošenja odluke;

6.6.2

Jedanput u tri mjeseca Ministarstvu šumarstva podnosi sveobuhvatno izvješće i javno sažeto izvješće, s primjercima za KAN, Ministarstvo trgovine i Ministarstvo industrije, navodeći broj izdanih isprava V-Legal te broj i vrstu uočenih neusklađenosti.

7. PRAĆENJE

Indonezijski TLAS uključuje praćenje koje provodi civilno društvo (neovisno praćenje) i sveobuhvatno ocjenjivanje (SO). Da bi sustav bio još čvršći za FLEGT-DPS, pridodana je i komponenta periodičnog ocjenjivanja (PO).

Neovisno praćenje provodi civilno društvo radi ocjenjivanja usklađenosti gospodarskih subjekata, LP-ova i LV-ova sa zahtjevima indonezijskog TLAS-a, uključujući standarde i smjernice za akreditacije. Civilno je društvo u ovom kontekstu definirano kao: indonezijski pravni subjekti, uključujući nevladine organizacije (NVO) u području šumarstva, zajednice koje žive u šumi ili u okolici šume i individualni građani Indonezije.

Sveobuhvatno ocjenjivanje provodi višedionički tim koji provodi pregled rada indonezijskog TLAS-a i prepoznaje nedostatke te moguća poboljšanja sustava kako je ovlastilo Ministarstvo šumarstva.

Cilj periodičnog ocjenjivanja jest pružiti neovisno osiguranje da indonezijski TLAS funkcionira kako je opisano, time povećavajući vjerodostojnost izdanih dozvola FLEGT. Periodično ocjenjivanje koristi nalaze i preporuke neovisnog praćenja i sveobuhvatnog ocjenjivanja. Opis posla za periodično ocjenjivanje utvrđen je u Prilogu VI.

Dodatak

KONTROLA LANCA OPSKRBE

1. OPIS OPERATIVNE KONTROLE LANCA OPSKRBE ZA DRVNU SIROVINU IZ ŠUMA U DRŽAVNOM VLASNIŠTVU

1.1 Mjesto sječe

(a)

Glavne aktivnosti:

—	Nositelj dozvole ispituje drvnu sirovinu (brojenje stabala);

—	Nositelj dozvole priprema izvješće o ispitivanju drvne sirovine;

—	Okružni šumarski službenik provjerava i odobrava izvješće o ispitivanju drvne sirovine;

—	Nositelj dozvole podnosi prijedlog godišnjeg plana rada;

—	Okružni šumarski službenik odobrava godišnji plan rada;

—	Nositelj dozvole obavlja sječu, uključujući odvlačenje trupaca do mjesta tovarenja.

(b)

Postupci:

—

Ispitivanje drvne sirovine (brojenje stabala) provodi nositelj dozvole upotrebljavajući oznake. Te oznake sastavljene su od tri odvojiva dijela koji se pričvršćuju na panj, posječeni trupac i izvješće gospodarskog subjekta. Svaki dio sadrži nužne informacije koje su potrebne za praćenje drvne sirovine, uključujući broj stabla i njegovu lokaciju;

—	Nositelj dozvole priprema izvješće o ispitivanju drvne sirovine koje sadrži informacije o broju, procijenjenom opsegu, preliminarnim identifikacijama vrsta i lokaciji stabala namijenjenih za sječu te njegov sažetak, koristeći obrasce Ministarstva šumarstva;

—	Nositelj dozvole podnosi okružnom šumarskom službeniku izvješće o ispitivanju drvne sirovine. Službenik provodi provjeru izvješća o ispitivanju drvne sirovine na osnovi primjeraka, provjeravajući i dokumente i stanje na terenu. Službenik odobrava izvješće ako je sve u redu;

—

Izvješće o ispitivanju drvne sirovine pruža osnove za prijedlog godišnjeg plana rada, koji priprema te ga pokrajinskom šumarskom službeniku podnosi na pregled nositelj dozvole. Službenik ocjenjuje prijedlog godišnjeg plana rada te ga provjerava na osnovi više izvora u odnosu na odobreno izvješće o ispitivanju drvne sirovine i odobrava plan rada ako je sve u redu;

—	Kada službenik odobri godišnji plan rada, nositelju dozvole dopušteno je da započne sječu;

—	Tijekom sječe koriste se oznake da bi se osiguralo da trupac dolazi s odobrenog mjesta sječe, kako je prethodno opisano.

1.2 Mjesto prizemljenja trupaca

(a)

Glavne aktivnosti:

—	Ako je potrebno, nositelj dozvole poprečno reže trupce i označuje takve trupce da bi se osigurala dosljednost s izvješćem o proizvodnji trupaca;

—	Nositelja dozvole procjenjuje (mjeri) i ocjenjuje trupce;

—	Nositelj dozvole priprema popis trupaca;

—	Nositelj dozvole podnosi prijedlog izvješća o proizvodnji trupaca;

—	Okružni šumarski službenik odobrava izvješće o proizvodnji trupaca.

(b)

Postupci:

—	Nositelj dozvole označuje sve poprečno rezane trupce;

—	Permanentno fizičko označivanje trupaca sastoji se od izvornog identifikacijskog broja stabla i drugih oznaka koje omogućuju da se trupac može povezati s odobrenim mjestom sječe;

—	Nositelj dozvole procjenjuje i ocjenjuje sve trupce i bilježi podatke o trupcima u popis trupaca koristeći službeni obrazac Ministarstva šumarstva;

—	Nositelj dozvole na osnovi popisa trupaca priprema periodično izvješće o proizvodnji trupaca i sažeto izvješće koristeći obrasce Ministarstva šumarstva;

—	Nositelj dozvole okružnom šumarskom službeniku periodično podnosi izvješće o proizvodnji trupaca i sažetak na odobrenje;

—	Okružni šumarski službenik provodi fizičku provjeru izvješća na osnovi primjeraka. Rezultat fizičke provjere sažima se u popis provjerenih trupaca uz uporabu službenog obrasca Ministarstva šumarstva;

—	Službenik odobrava izvješće o proizvodnji trupaca podložno pozitivnom ishodu fizičke provjere;

—	Nakon što je službenik provjerio trupce, oni se moraju slagati odvojeno od trupaca koji nisu provjereni;

—	Izvješće o proizvodnji trupaca upotrebljava se za izračun iznosa pristojbe za šumske resurse i za Fond za pošumljivanje koji treba platiti (prema potrebi).

(c)

Usklađivanje podataka:

Za koncesije za prirodne šume:

Okružni šumarski službenik pregledava broj trupaca, oznake i ukupni kumulativni opseg izvučenih trupaca koji su prijavljeni u izvješću za proizvodnju trupaca u odnosu na odobrenu kvotu u godišnjem planu rada.

Za koncesije za plantaže drvne sirovine:

Okružni šumarski službenik pregledava ukupni kumulativni opseg izvučenih trupaca koji su prijavljeni u izvješću za proizvodnju trupaca u odnosu na odobrenu kvotu u godišnjem planu rada.

1.3 Stovarište

Trupci se prevoze s smjesta prizemljenja do stovarišta i potom se ili izravno prevoze u prerađivačku tvornicu ili do privremenih stovarišta.

(a)

Glavne aktivnosti:

—	Nositelj dozvole priprema popis trupaca;

—	Nositelj dozvole okružnom uredu za šumarstvo izdaje fakturu i plaća relevantan iznos pristojbe za šumske resurse i Fond za pošumljivanje; Okružni šumarski službenik provodi inspekciju na terenu na osnovi popisa trupaca;

—	Podložno pozitivnom rezultatu inspekcije na terenu, službenik izdaje ispravu za prijevoz trupaca, uz koju je priložen popis trupaca;

—	Nositelj dozvole priprema izvješće o bilanci trupaca.

(b)

Postupci:

—	Nositelj dozvole okružnom šumarskom službeniku zaduženom za naplatu podnosi zahtjev za podmirenje relevantnih pristojbi na osnovi popisa trupaca koji je priložen uz zahtjev;

—	Okružni šumarski službenik izdaje račun ili račune koje treba podmiriti nositelj dozvole na osnovi prethodno navedenoga zahtjeva;

—	Nositelj dozvole plaća iznos utvrđen u računu/računima za pristojbu za šumske resurse i/ili Fond za pošumljivanje i okružni šumarski službenik izdaje priznanicu ili priznanice za tu isplatu;

—	Nositelj dozvole podnosi zahtjev za izdavanje isprava za prijevoz trupaca, uz koji prilaže priznanicu o uplati, popis trupaca i izvješće o bilanci trupaca;

—	Okružni šumarski službenik provodi administrativnu i fizičku provjeru trupaca namijenjenih za prijevoz i priprema izvješće o provjeri;

—	Podložno pozitivnom ishodu provjere, okružni šumarski službenik izdaje ispravu za prijevoz trupaca;

—	Nositelj dozvole priprema/ažurira izvješće o bilanci trupaca da bi zabilježio količinu ulaznih, uskladištenih i izlaznih trupaca na stovarištu.

(c)	Usklađivanje podataka: Okružni šumarski službenik pregledava izvješće o bilanci trupaca uspoređujući priljeve, odljeve i skladištenje trupaca na stovarištu, na osnovi izvješća o proizvodnji trupaca i relevantnih isprava za prijevoz trupaca.

1.4 Privremeno stovarište

Privremena stovarišta koriste se ako se trupci ne prevoze izravno s područja koncesije do stovarišta tvornice. Privremena stovarišta posebno se koriste za međuotočni prijevoz trupaca ili ako je došlo do promjene u pogledu načina prijevoza.

Dozvolu za uspostavu privremenog stovarišta odobrava šumarski službenik na osnovi prijedloga koji podnosi nositelj dozvole. Dozvola za privremeno stovarište vrijedi pet godina, međutim može se produljiti nakon ocjene i odobrenja šumarskog službenika.

(a)

Glavne aktivnosti:

—	Službenik otkazuje važenje isprave za prijevoz trupaca;

—	Nositelj dozvole priprema izvješće o bilanci trupaca;

—	Nositelj dozvole priprema popis trupaca;

—	Nositelj dozvole ispunjuje ispravu za prijevoz trupaca prema formatu koji je predvidjelo Ministarstvo šumarstva.

(b)

Postupci

—	Okružni šumarski službenik fizički provjerava broj, vrste i dimenzije ulaznih trupaca, tako da ih broji (popis) ili na osnovi primjeraka ako broj trupaca prelazi 100 komada;

—	Podložno pozitivnom ishodu provjere, službenik otkazuje važenje isprave za prijevoz trupaca za ulazne trupce;

—	Nositelj dozvole priprema izvješće o bilanci trupaca kao sredstva za kontrolu priljeva i odljeva trupaca na privremenom stovarištu;

—	Za izlazne trupce nositelj dozvole priprema popis trupaca koji je povezan s prethodnim ispravama za prijevoz trupaca;

—	Ispravu za prijevoz trupaca za premještaj s privremenog stovarišta ispunjuje nositelj dozvole.

(c)

Usklađivanje podataka:

Okružni šumarski službenik provjerava dosljednost između trupaca prevezenih sa stovarišta i trupaca koji ulaze u privremeno stovarište.

Nositelj dozvole ažurira izvješće o bilanci trupaca, u kojem se bilježe priljevi, odljevi i skladištenje trupaca na stovarištu, na osnovi relevantnih isprava za prijevoz trupaca.

2. OPIS OPERATIVNE KONTROLE LANACA OPSKRBE DRVNOM SIROVINOM IZ ŠUMA/ZEMLJIŠTA U PRIVATNOM VLASNIŠTVU

Obavljanje sječe drvne sirovine u šumama/na zemljištima u privatnom vlasništvu uređuje Uredba ministra šumarstva P.30/Menhut-II/2012 (dalje u tekstu „Uredba”).

Ne postoje pravni zahtjevi koji zahtijevaju da privatni vlasnici šuma/zemljišta pričvršćuju identifikacijske oznake na stabla popisana za sječu ili na trupce. Općenito, za drvnu sirovinu posječenu u šumama/na zemljištima u privatnom vlasništvu ne koriste se stovarišta i privremena stovarišta.

Postupci kontrole za drvnu sirovinu iz šuma/sa zemljišta u privatnom vlasništvu različiti su za trupce dobivene od stabala koja su bila na mjestu kada je pribavljen vlasnički list i za trupce dobivene od stabala koja su zasađena nakon pribavljanja vlasničkog lista. Oni također ovise o vrsti stabala koja se sijeku. Plaćanje pristojbi za šumske resurse i Fond za pošumljivanje primjenjuje se za trupce od stabala koja su već prisutna na mjestu kada je dodijeljen vlasnički list, međutim ne primjenjuje se za trupce od stabala koja postoje tek od dodjele vlasničkog lista.

U slučaju trupaca koji su posječeni od stabala zasađenih nakon odobrenja vlasničkog lista dva su postupka:

—	za vrste navedene u članku 5. stavku 1. Uredbe vlasnik priprema račun koji služi kao prijevozna isprava.

—	za druge vrste prijevoznu ispravu izdaje seoski starješina ili zaduženi službenik.

U slučaju trupaca koji su posječeni sa stabala prisutnih na mjestu prije odobrenja vlasničkog lista prijevoznu ispravu izdaje okružni šumarski službenik.

Sječa/mjesto prizemljenja trupaca

(a)

Glavne aktivnosti:

—	Priznavanje prava vlasništva;

—	Ako je potrebno, poprečno rezanje;

—	Procjena (mjerenje);

—	Priprema popisa trupaca;

—	Okružna šumarska služba izdaje fakturu, a vlasnik plaća iznos računa za pristojbu za šumske resurse i/ili Fond za pošumljivanje;

—	Izdavanje ili priprema prijevozne isprave.

(b)

Postupci:

—	Vlasnik privatne šume/zemljišta podnosi zahtjev da mu se prizna vlasničko pravo;

—	Po priznavanju prava na vlasništvo šume/zemljišta vlasnik nakon mjerenja trupaca priprema njihov popis;

U slučaju trupaca koji su posječeni sa stabala prisutnih na mjestu prije odobrenja vlasničkog lista:

—	Vlasnik podnosi okružnom šumarskom službeniku popis trupaca i zahtjev za podmirenje pristojbe za šumske resurse i Fond za pošumljivanje;

—	Službenik pregledava dokumente i fizički provjerava trupce (dimenzije, identifikaciju vrsta i broj trupaca);

—	Podložno pozitivnom ishodu pregleda dokumenata i fizičke provjere, okružni šumarski službenik izdaje vlasniku račun za podmirenje pristojbi za šumske resurse i Fond za pošumljivanje;

—	Vlasnik zemljišta podnosi seoskom starješini priznanicu uplate za pristojbu za šumske resurse i Fond za pošumljivanje, zajedno sa zahtjevom za izdavanje isprave za prijevoz trupaca;

—	Seoski starješina pregledava dokumente i fizički provjerava trupce (dimenzije, identifikaciju vrsta i broj trupaca);

—	Na osnovi gore navedenog seoski starješina izdaje ispravu za prijevoz trupaca.

U slučaju trupaca koji su posječeni sa stabala zasađenih nakon odobrenja vlasničkog lista:

Vrste navedene u članku 5. stavku 1. Uredbe:

—	Vlasnik označuje trupce i identificira vrste;

—	Vlasnik priprema popis trupaca;

—	Na osnovi gore navedenog vlasnik priprema račun slijedeći format koji je predvidjelo Ministarstvo šumarstva, a koji također služi kao prijevozna isprava.

Ostale vrste koje nisu navedene u članku 5. stavku 1. Uredbe:

—	Vlasnik označuje trupce i identificira vrste;

—	Vlasnik priprema popis trupaca;

—	Vlasnik podnosi seoskom starješini ili zaduženom službeniku popis trupaca i zahtjev za izdavanje isprave za prijevoz trupaca;

—	Seoski starješina ili zaduženi službenik pregledava dokumente i fizički provjerava trupce (identifikacija vrsta, broj trupaca, lokacija sječe);

—	Na osnovi gore navedenog seoski starješina ili zaduženi službenik izdaje ispravu za prijevoz trupaca slijedeći format koji je predvidjelo Ministarstvo šumarstva.

(c)

Usklađivanje podataka:

Seoski starješina ili zaduženi službenik ili okružni šumarski službenik provodi usporedbu opsega posječenih trupaca s popisom trupaca.

3. OPIS OPERATIVNE KONTROLE LANCA OPSKRBE DRVNOM SIROVINOM ZA INDUSTRIJU I IZVOZ.

3.1 Primarna/integrirana industrija

(a)

Glavne aktivnosti:

—	Prerađivačka tvornica priprema izvješće o bilanci trupaca;

—	Okružni šumarski službenik fizički provjerava trupce;

—	Službenik otkazuje važenje isprave za prijevoz trupaca;

—	Tvornica priprema sirov materijal i evidencijski list proizvoda;

—	Tvornica priprema izvješće o bilanci prerađene drvne sirovine;

—	Tvornica ispunjuje ispravu za prijevoz proizvoda od drvne sirovine prema formatu koji je predvidjelo Ministarstvo šumarstva;

—	Tvornica priprema izvješće o prodaji.

(b)

Postupci:

—	Tvornica priprema izvješće o bilanci trupaca kao sredstva za bilježenje ulaska i izlaska trupaca u tvornicu;

—	Tvornica podnosi okružnom šumarskom službeniku primjerke isprava za prijevoz trupaca koji odgovaraju svakoj seriji trupaca koju je primila tvornica;

—	Službenik provjerava podatke u izvješćima provodeći usporedbu s fizičkim proizvodima. To se može učiniti na osnovi primjeraka ako ima više od 100 komada;

—	Podložno pozitivnom ishodu provjere, službenik otkazuje važenje isprave za prijevoz trupaca;

—	Službenik arhivira primjerke isprava za prijevoz trupaca i priprema popis izvadaka isprava za prijevoz trupaca prema formatu koji je predvidjelo Ministarstvo šumarstva;

—	Primjerci isprava za prijevoz trupaca kojima je službenik otkazao važenje, predaju se poduzeću za arhivu;

—	Izvod isprava za prijevoz trupaca podnosi se okružnom šumarskom službeniku na kraju svakog mjeseca;

—	Tvornica priprema evidencijske listove proizvodnih linija za sirovi materijal i proizvode kao sredstava za kontrolu ulaznih količina trupaca i izlaznih količina proizvoda od drvne sirovine te izračunava ratu oporavka;

—	Tvornica priprema izvješće o bilanci prerađene drvne sirovine kao sredstva za bilježenje ulazaka i izlazaka drvne sirovine u tvornici, kao i zaliha;

—	Poduzeće ili tvornica redovito šalje okružnom uredu za šumarstvo tvornička izvješća o prodaji.

(c)

Usklađivanje podataka:

Poduzeće pregledava izvješće o bilanci trupaca provodeći usporedbu priljeva, odljeva i skladištenja trupaca na osnovi isprava za prijevoz trupaca.

Proizvodni evidencijski list upotrebljava se za usklađivanje ulaznih i izlaznih opsega proizvodnih linija, a stopa oporavka uspoređuje se s objavljenom prosječnom ratom.

Poduzeće pregledava izvješće o bilanci prerađenih proizvoda provodeći usporedbu priljeva, odljeva i skladištenja trupaca na osnovi isprava za prijevoz trupaca.

Okružni šumarski službenik provjerava usklađivanje koje je provelo poduzeće.

3.2 Sekundarna industrija

(a)

Glavne aktivnosti:

—	Tvornica priprema izvješća o prerađenoj drvnoj sirovini (poluprerađeni proizvodi) i o bilanci prerađenih proizvoda;

—	Tvornica priprema račune koji također služe kao prijevozne isprave za proizvode od prerađene drvne sirovine;

—	Tvornica priprema izvješće o bilanci prerađene drvne sirovine;

—	Poduzeće ili tvornica pripremaju izvješće o prodaji.

(b)

Postupci:

—	Tvornica arhivira isprave za prijevoz prerađene drvne sirovine (za ulazne materijale) i priprema izvadak tih isprava, koji se podnosi okružnom šumarskom službeniku;

—	Tvornica upotrebljava evidencijske listove proizvodnih linija za prerađenu drvnu sirovinu i prerađene proizvode kao sredstva za bilježenje priljeva materijala u tvornicu i izlaznih količina proizvoda te za izračunavanje stope oporavka sirovog materijala;

—

Tvornica priprema izvješće o bilanci prerađene drvne sirovine kao sredstvo za provjeru priljeva materijala u tvornicu, izlaznih količina proizvoda od drvne sirovine i držanih zaliha. Poduzeće ili tvornica priprema račune za prerađene proizvode, koji također služe kao prijevozna isprava te primjerke računa za arhivu. Uz svaki račun priložen je popis proizvoda od drvne sirovine;

—	Poduzeće ili tvornica šalje okružnom uredu za šumarstvo izvješća o prodaji.

(c)

Usklađivanje podataka:

Tvornica pregledava izvješće o bilanci prerađene drvne sirovine provodeći usporedbu priljeva, odljeva i skladištenja materijala na osnovi isprava za prijevoz prerađene drvne sirovine i evidencijskog lista za prerađenu drvnu sirovinu.

Proizvodni evidencijski list upotrebljava se za pregled ulaznih i izlaznih opsega proizvodnih linija, a stopa oporavka se procjenjuje.

Poduzeće pregledava izvješće o bilanci prerađenih proizvoda provodeći usporedbu priljeva, odljeva i skladištenja proizvoda na osnovi računa.

Prethodno navedeno podložno je pregledima prema Uredbi generalnog direktora eksploatacije šuma P.8/VI-BPPHH/2011.

4. IZVOZ

Procesi postupaka i usklađivanja jednaki su za izvoz drvne sirovine koja potječe iz šuma u državnom vlasništvu i šuma/zemljišta u privatnom vlasništvu.

(a)

Glavne aktivnosti:

—	Ministarstvo trgovine izdaje izvozniku potvrdu o registriranom izvozniku šumarskih industrijskih proizvoda (ETPIK);

—	Izvoznik podnosi zahtjev za izdavanje isprave V-Legal/dozvole FLEGT za svaku izvoznu pošiljku;

—	LV provjerava jesu li ispunjeni relevantni uvjeti i izdaje ispravu V-Legal/dozvolu FLEGT;

—	Izvoznik priprema ispravu o prijavi izvoza koja se podnosi carini;

—	Carina izdaje ispravu s odobrenjem za izvoz za carinjenje.

(b)

Postupci:

—	Izvoznik podnosi LV-u zahtjev za izdavanje isprave V-Legal/dozvole FLEGT;

—	LV izdaje ispravu V-Legal/dozvolu FLEGT nakon provjere na osnovi dokumenata te fizičke provjere kako bi se osiguralo da drvna sirovina ili proizvodi od drvne sirovine dolaze iz zakonski provjerenog izvora i da su shodno tome proizvedeni u skladu s definicijom zakonitosti opisanom u Prilogu II.;

—

Izvoznik podnosi carini na odobrenje ispravu o prijavi izvoza uz koju su priloženi račun, popis pakiranja, carinska potvrda za izvoz/Bukti Setor Bea Keluar (ako je regulirano), potvrda ETPIK, isprava V-Legal/dozvola FLEGT, dozvola za izvoz/Surat Persetujuan Ekspor (ako je regulirano), izvješće nadzornika (ako je regulirano) i dokument CITES-a (ako je moguće);

—	Podložno pozitivnom ishodu provjere isprave o prijavi izvoza, carina izdaje ispravu za odobrenje izvoza/Nota Pelayanan Ekspor.

PRILOG VI.

OPIS POSLA ZA PERIODIČNO OCJENJIVANJE

1. CILJ

Periodično ocjenjivanje neovisno je ocjenjivanje koje provodi neovisna treća strana koja se naziva ocjenjivač. Cilj periodičnog ocjenjivanja jest osigurati da indonezijski TLAS funkcionira kako je opisano, time povećavajući vjerodostojnost dozvola FLEGT izdanih u skladu s ovim Sporazumom.

2. PODRUČJE PRIMJENE

Periodično ocjenjivanje obuhvaća:

1.	Funkcioniranje kontrolih mjera od točke proizvodnje u šumi do točke izvoza proizvoda od drvne sirovine.

2.	Upravljanje podacima i sustavima praćenja drvne sirovine koji podupiru TLAS, izdavanje dozvola FLEGT te proizvodnih i trgovinskih statističkih podataka, kao i onih povezanih s izdavanjem dozvola, koji su relevantni za ovaj Sporazum.

3. IZLAZNI PODACI

Izlazni podaci periodičnog ocjenjivanja uključuju redovita izvješća kojima se prezentiraju nalazi ocjenjivanja i preporuke o mjerama koje se trebaju poduzeti kako bi se riješili nedostaci i slabosti sustava koji su prepoznati tijekom ocjenjivanja.

4. GLAVNE AKTIVNOSTI

Aktivnosti periodičnog ocjenjivanja, između ostalog, uključuju:

(a)	Revizije usklađenosti koje provode sva tijela koja imaju kontrolnu funkciju u okviru odredaba TLAS-a;

(b)	Ocjenjivanje učinkovitosti kontrole lanca opskrbe od točke proizvodnje u šumi do točke izvoza iz Indonezije;

(c)	Procjenu prikladnosti upravljanja podacima i sustava za praćenje drvne sirovine koji podupiru TLAS te izdavanje dozvola FLEGT;

(d)	Prepoznavanje i bilježenje slučajeva neusklađenosti i nepravilnosti sustava te propisivanje potrebnih korektivnih mjera;

(e)	Procjenu učinkovite provedbe prethodno prepoznatih i preporučenih korektivnih mjera; i

(f)	Podnošenje izvješća o nalazima Zajedničkom odboru za provedbu (ZOP).

5. METODOLOGIJA OCJENJIVANJA

5.1

Ocjenjivač koristi dokumentiranu i na dokazima zasnivanu metodologiju koja ispunjuje zahtjeve norme ISO/IEC 19011 ili njezin ekvivalent. To uključuje prikladne preglede relevantne dokumentacije, operativnih postupaka i evidencije djelovanja organizacija odgovornih za provedbu TLAS-a, prepoznavanje svih slučajeva neusklađenosti i nedostataka sustava i izdavanje zahtjeva za odgovarajuće korektivne mjere.

5.2

Ocjenjivač, između ostalog:

(a)	Ocjenjuje proces akreditacije neovisnih tijela za procjenu i provjeru (LP-ova i LV-ova);

(b)	Ocjenjuje dokumentirane postupke svakog tijela uključenog u kontrolu provedbe TLAS-a radi cjelovitosti i usklađenosti;

(c)	Ispituje provedbu dokumentiranih postupaka i evidencija, uključujući radne prakse, tijekom obilazaka ureda, područja za sječu šuma, stovarišnih bazena trupaca, preglednih stanica u šumi, mjesta prerade i točaka izvoza i uvoza;

(d)	Ispituje informacije prikupljene od regulatornih i izvršnih tijela, LP-ova i LV-ova i ostalih tijela prepoznatih u TLAS-u da bi provjerio usklađenost;

(e)	Ispituje prikupljene podatke organizacija iz privatnog sektora uključenih u provedbu TLAS-a;

(f)	Ocjenjuje dostupnost javnih informacija utvrđenih u Prilogu IX., uključujući učinkovitost mehanizama objavljivanja informacija;

(g)	Koristi nalaze i preporuke izvješća neovisnog praćenja i sveobuhvatnog ocjenjivanja te izvješća neovisnog promatrača tržišta;

(h)	Traži mišljenja dionika i koristi informacije primljene od dionika, koji su ili izravno ili neizravno uključeni u provedbu TLAS-a; i

(i)

Koristi odgovarajuće metode uzorkovanja i provjere nasumce radi ocjenjivanja rada regulatornih agencija u području šuma, LP-ova i LV-ova, industrija i ostalih relevantnih aktera na svim razinama aktivnosti povezanih sa šumama, kontrole lanca opskrbe, prerade drvne sirovine i izdavanja dozvola za izvoz, uključujući usporedbu s informacijama o izvozu drvne sirovine iz Indonezije koje je pružila Unija.

6. KVALIFIKACIJE OCJENJIVAČA

Ocjenjivač je kompetentna, neovisna i nepristrana treća strana koja ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)	Ocjenjivač dokazuje da njegove kvalifikacije i sposobnosti udovoljuju zahtjevima Vodiča 65 norme ISO/IEC i norme ISO/IEC 17021, ili njihovim ekvivalentima, uključujući kvalifikacije za pružanje usluga procjene koje obuhvaćaju šumski sektor i lance opskrbe šumskim proizvodima;

(b)	Ocjenjivač nije izravno uključen u upravljanje šumom, preradu drvne sirovine, trgovinu drvnom sirovinom ili kontrolu nad šumskim sektorom u Indoneziji ili Uniji;

(c)	Ocjenjivač je neovisan u odnosu na sve ostale komponente TLAS-a i regulatorna tijela Indonezije u području šuma i ima sustave koji onemogućuju bilo kakav sukob interesa. Ocjenjivač prijavljuje svaki mogući proizašli sukob interesa te poduzima učinkovite mjere da bi ga ublažio;

(d)	Ocjenjivač i njegovi zaposlenici koji provode ocjenjivačke zadatke trebaju dokazati da imaju iskustvo u reviziji upravljanja tropskim šumama, reviziji industrija prerade drvne sirovine i povezanih kontrola lanca opskrbe;

(e)	Ocjenjivač ima uspostavljen mehanizam primanja i rješavanja pritužaba koje proizlaze iz njegovih aktivnosti i nalaza.

7. PODNOŠENJE IZVJEŠĆA

7.1

Izvješće periodičnog ocjenjivanja uključuje: i. puno izvješće koje sadrži sve relevantne informacije o ocjenjivanju, njegovim nalazima (uključujući slučajeve neusklađenosti i nedostatka sustava) i preporukama; i ii. sažeto izvješće za javnost koje se temelji na punom izvješću i koje obuhvaća osnovne nalaze i preporuke;

7.2

Prije njihova objavljivanja puno izvješće i sažeto izvješće za javnost podnose se ZOP-u na ocjenjivanje i odobrenje;

7.3

Ocjenjivač na zahtjev ZOP-a pruža dodatne informacije da bi potkrijepio ili objasnio svoje nalaze;

7.4

Ocjenjivač obavješćuje ZOP o svim primljenim pritužbama i mjerama koje su poduzete kako bi se one riješile.

8. POVJERLJIVOST

Ocjenjivač vodi računa o povjerljivosti podataka koje prima tijekom provođenja svojih aktivnosti.

9. IMENOVANJE, PERIODIČNOST I FINANCIRANJE

9.1

Ocjenjivača imenuje Indonezija nakon savjetovanja s Unijom u ZOP-u;

9.2

Periodično ocjenjivanje provodi se u vremenskim razmacima ne duljim od dvanaest mjeseci počevši od datuma o kojem se usuglasio ZOP u skladu s člankom 14. stavkom 5. točkom (e) Sporazuma.

9.3

O financiranju periodičnog ocjenjivanja odlučuje ZOP.

PRILOG VII.

OPIS POSLA ZA NEOVISNO PRAĆENJE TRŽIŠTA

1. CILJ NEOVISNOG PRAĆENJA TRŽIŠTA

Neovisno praćenje tržišta praćenje je tržišta koje provodi neovisna treća strana koja se naziva promatrač. Cilj neovisnog praćenja tržišta prikupljanje je i analiza informacija o prihvaćenosti indonezijske drvne sirovine s dozvolom FLEGT na tržištu Unije te ocjenjivanje učinaka Uredbe (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva na tržište i povezanih inicijativa kao što su politike javne ili privatne nabave.

2. PODRUČJE PRIMJENE

Neovisno praćenje tržišta obuhvaća:

2.1	Puštanje u slobodni promet indonezijske drvne sirovine s dozvolom FLEGT na točkama ulaska u Uniju;

2.2	Učinkovitost indonezijske drvne sirovine s dozvolom FLEGT na tržištu Unije i učinke mjera povezanih s tržištem koje su na zahtjev poduzete u Uniji za indonezijsku drvnu sirovinu s dozvolom FLEGT;

2.3	Učinkovitost indonezijske drvne sirovine koja nema dozvolu FLEGT na tržištu Unije i učinke mjera povezanih s tržištem koje su na zahtjev poduzete u Uniji za indonezijsku drvnu sirovinu s dozvolom FLEGT;

2.4	Ispitivanje učinaka ostalih mjera povezanih s tržištem koje su poduzete u Uniji kao što su politike javne nabave i kodeksi zelene gradnje te mjera u privatnom sektoru kao što su kodeksi prakse u trgovini i korporativna društvena odgovornost.

3. IZLAZNI PODACI

Izlazni podaci neovisnog praćenja tržišta uključuju izvješća koja se redovito podnose Zajedničkom odboru za provedbu (ZOP) i koja sadrže nalaze praćenja te preporuke mjera za jačanje položaja indonezijske sirovine s dozvolom FLEGT na tržištu Unije i mjera za poboljšanje provedbe mjera povezanih s tržištem za sprečavanje plasmana nezakonito posječene drvne sirovine na tržište Unije.

4. GLAVNE AKTIVNOSTI

Neovisno praćenje tržišta, između ostalog, uključuje:

4.1

Ocjenjivanje:

(a)	razvoja i učinaka provedbe političkih mjera za borbu protiv trgovine nezakonito posječenom drvnom sirovinom u Uniji;

(b)	uvoznih kretanja u vezi s uvozom drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine u Uniju iz Indonezije te drugih zemalja izvoznica drvne sirovine u okviru DPS-a i izvan okvira DPS-a;

(c)	mjera interesnih grupa koje bi mogle utjecati na potrebu za drvnom sirovinom i proizvodima od drvne sirovine ili tržišta za trgovinu indonezijskim šumskim proizvodima.

4.2	Podnošenje izvješća o nalazima i preporuka ZOP-u.

5. METODOLOGIJA PRAĆENJA

5.1

Promatrač koristi dokumentiranu i na dokazima zasnivanu metodologiju. To uključuje odgovarajuću analizu relevantne dokumentacije, prepoznavanje bilo kakve nedosljednosti u dostupnim podacima za trgovinu i informacijama te dubinske intervjue s relevantnim akterima o osnovnim pokazateljima učinaka i učinkovitosti mjera povezanih s tržištem.

5.2

Promatrač provodi motrenje i analizu, između ostalog:

(a)	Trenutačnog stanja i kretanja na tržištu u Uniji u pogledu drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine;

(b)	Politika javne nabave i njihova odnosa prema drvnoj sirovini i proizvodima od drvne sirovine s dozvolom FLEGT i bez nje u Uniji;

(c)	Zakonodavstva koje utječe na industriju drvnom sirovinom, trgovinu drvnom sirovinom i proizvodima od drvne sirovine unutar Unije i na uvoz drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine u Uniju;

(d)	Razlika u cijeni između drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine s dozvolom FLEGT i bez dozvole FLEGT u Uniji;

(e)	Tržišne prihvaćenosti, percepcije i tržišnog udjela certificirane drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine s dozvolom FLEGT u Uniji;

(f)	Statistika i kretanja opsega i vrijednosti uvoza drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine s dozvolom ili bez dozvole FLEGT iz Indonezije te drugih zemalja izvoznica drvne sirovine u okviru DPS-a i izvan okvira DPS-a u različitim lukama Unije;

(g)	Opisa, uključujući promjene u tom pogledu, pravnih instrumenata i procesa putem kojih nadležna tijela i tijela granične kontrole u Uniji potvrđuju dozvole FLEGT i puštaju pošiljke u slobodni promet te izrečenih kazna za neusklađenost;

(h)	Mogućih poteškoća i ograničenja na koje nailaze izvoznici i uvoznici prilikom dovođenja drvne sirovine s dozvolom FLEGT u Uniju;

(i)	Učinkovitosti kampanja za promicanje drvne sirovine s dozvolom FLEGT u Uniji;

5.3

Promatrač preporučuje aktivnosti tržišne promocije da bi se povećala tržišna prihvaćenost indonezijske drvne sirovine s dozvolom FLEGT

6. KVALIFIKACIJE NEOVISNOG PROMATRAČA TRŽIŠTA

Promatrač:

(a)	je neovisna treća strana s dokazanim iskustvom profesionalizma i integriteta u praćenju tržišta Unije za drvnu sirovinu i proizvode od drvne sirovine i povezana trgovinska pitanja;

(b)	je upoznat s trgovinom i tržištima indonezijske drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine, a posebno tvrde drvene građe, te zemljama u Uniji koje proizvode slične proizvode;

(c)	posjeduje sustav za izbjegavanje sukoba interesa. Promatrač prijavljuje svaki mogući proizašli sukob interesa te poduzima učinkovite mjere da bi ga ublažio.

7. PODNOŠENJE IZVJEŠĆA

7.1

Izvješća se podnose na dvogodišnjoj osnovi i uključuju: i. puno izvješće koje sadrži sve relevantne nalaze i preporuke; i ii. sažeto izvješće koje se temelji na punom izvješću.

7.2

Prije njihova objavljivanja puno izvješće i sažeto izvješće podnose se ZOP-u na ocjenjivanje i odobrenje.

7.3

Promatrač na zahtjev ZOP-a pruža dodatne informacije da bi potkrijepio ili objasnio svoje nalaze.

8. POVJERLJIVOST

Promatrač vodi računa o povjerljivosti podataka koje prima tijekom provođenja svojih aktivnosti.

9. IMENOVANJE, PERIODIČNOST I FINANCIRANJE

9.1

Promatrača imenuje Unija nakon savjetovanja s Indonezijom u ZOP-u;

9.2

Neovisno praćenje tržišta provodi se u vremenskim razmacima ne duljim od dvadeset i četiri mjeseca počevši od datuma o kojem se usuglasio ZOP u skladu s člankom 14. stavkom 5. točkom (e) Sporazuma

9.3

O financiranju neovisnog praćenja tržišta odlučuje ZOP.

PRILOG VIII.

KRITERIJI ZA PROCJENU OPERATIVNOSTI INDONEZIJSKOG SUSTAVA ZA OSIGURANJE ZAKONITOSTI DRVNE SIROVINE

POZADINA

Prije početka izdavanja dozvola FLEGT za izvoz drvne sirovine u Uniju provest će se neovisna tehnička procjena indonezijskog TLAS-a. Ova tehnička procjena ima za cilj: i. ispitati funkciju TLAS-a u praksi da bi se ustanovilo pruža li očekivane rezultate i ii. ispitati sve revizije TLAS-a nakon potpisivanja ovog Sporazuma;

Kriteriji za tu procjenu su sljedeći:

1.	Definicija zakonitosti

2.	Kontrola lanca opskrbe

3.	Postupci provjere

4.	Izdavanje dozvola za izvoz

5.	Neovisno praćenje

1. DEFINICIJA ZAKONITOSTI

Zakonito proizvedena drvna sirovina trebala bi biti definirana na temelju zakona koji se primjenjuju u Indoneziji. Definicija koja se koristi mora biti nedvosmislena, objektivno provjerljiva i operativno provediva te mora, kao minimum, uključivati zakone i druge propise koji obuhvaćaju:

—	prava na sječu: davanje zakonskih prava na sječu drvne sirovine unutar područja koje je službeno označeno i/ili oglašeno u skladu sa zakonom;

—	šumarske poslove: usklađenost s pravnim zahtjevima u vezi s upravljanjem šumama uključujući usklađenost s mjerodavnim zakonima i drugim propisima o okolišu i radu;

—	pristojbe i poreze: usklađenost s pravnim zahtjevima u vezi s porezima, autorskim naknadama i pristojbama koji se izravno odnose na prava na sječu i sječu drvne sirovine;

—	druge korisnike: poštovanje zakonitog vlasništva drugih stranaka ili njihovih prava uporabe zemljišta i resursa, ako takva druga prava postoje, na koja mogu utjecati prava na sječu drvne sirovine;

—	trgovinu i carinu: usklađenost s pravnim zahtjevima za trgovinske i carinske postupke.

Ključna pitanja:

—	Jesu li definicija i standardi za provjeru zakonitosti izmijenjeni od sklapanja Sporazuma?

—	Jesu li u definicije zakonitosti uključeni relevantni zakoni i drugi propisi o radu kako je navedeno u Prilogu II.?

U slučaju izmjena definicije zakonitosti ključna pitanja uključuju:

—	Jesu li svi relevantni dionici savjetovani u vezi s ovim izmjenama i svim naknadnim promjenama sustava za provjeru zakonitosti putem procesa u kojem se u dovoljnoj mjeri vodilo računa o njihovim stajalištima?

—	Je li jasno na kojem se pravnom instrumentu temelji svaki novi element definicije? Jesu li navedeni kriteriji i pokazatelji koji se mogu upotrebljavati za provjeru usklađenosti sa svakim elementom definicije? Jesu li kriteriji i pokazatelji jasni, objektivni i operativno provedivi?

—	Određuju li pokazatelji i kriteriji jasno uloge i odgovornosti relevantnih stranaka i ocjenjuje li se provjerom njihovo djelovanje?

—	Uključuje li definicija zakonitosti glavna područja postojećeg prava i gore opisanih propisa? Ako ne, zašto su određena područja zakona i drugih propisa izostavljena iz definicije?

2. KONTROLA LANCA OPSKRBE

Sustavi za kontrolu lanca opskrbe moraju osigurati vjerodostojnu sljedivost drvnih proizvoda u čitavom lancu opskrbe od sječe ili točke uvoza do točke izvoza. Neće uvijek biti potrebno održavati fizičku sljedivost trupca, tereta trupaca ili drvnog proizvoda od točke izvoza natrag do šume podrijetla, ali je uvijek potrebno osigurati sljedivost između šume i prve točke miješanja (npr. drvnog terminala ili prerađivačkog pogona).

2.1 Prava na uporabu

Jasno su određena područja za koja su dodijeljena prava na šumske resurse i nositelji tih prava.

Ključna pitanja:

—	Osigurava li se kontrolnim sustavom da u lanac opskrbe ulazi samo drvna sirovina podrijetlom sa šumskog područja s valjanim pravima uporabe?

—	Osigurava li se kontrolnim sustavom da su poduzećima koja obavljaju sječu dana odgovarajuća prava na korištenje šuma za dotična šumska područja?

—	Jesu li objavljeni postupci za davanje prava na sječu i informacije o takvim pravima, uključujući njihove nositelje?

2.2 Metode za kontrolu lanca opskrbe

Postoje učinkoviti mehanizmi za praćenje drvne sirovine u čitavom lancu opskrbe od sječe do točke izvoza. Pristup za identifikaciju drvne sirovine može se razlikovati, od uporabe oznaka za pojedinačne komade do oslanjanja na dokumentaciju priloženu teretu ili seriji. Odabrana metoda treba odražavati vrstu i vrijednost drvne sirovine i rizik od onečišćenja nepoznatom ili nezakonitom drvnom sirovinom.

Ključna pitanja:

—	Jesu li u kontrolnom sustavu utvrđene i opisane sve alternative lanca opskrbe, uključujući različite izvore drvne sirovine?

—	Jesu li u kontrolnom sustavu utvrđene i opisane sve faze lanca opskrbe?

—	Jesu li definirane i dokumentirane metode za utvrđivanje podrijetla proizvoda i sprečavanje miješanja s drvnom sirovinom iz nepoznatih izvora u sljedećim fazama lanca opskrbe?

—	stojeća stabla

—	trupci u šumi

—	prijevoz i privremeno skladištenje (stovarišta/bazeni trupaca, privremena stovarišta/bazeni trupaca)

—	dolazak u prerađivački pogon i skladištenje materijala

—	dolazak i izlazak s proizvodnih linija u prerađivačkom pogonu

—	skladištenje prerađenih proizvoda u prerađivačkom pogonu

—	izlazak iz prerađivačkog pogona i prijevoz

—	dolazak na točku izvoza

—	Koje su organizacije odgovorne za kontrolu tokova drvne sirovine? Imaju li odgovarajuće ljudske potencijale i druge resurse za provedbu kontrolnih aktivnosti?

—	Jesu li otkrivene bilo kakve slabosti u kontrolnom sustavu u slučaju konkretnih saznanja o tome da neprovjerena drvna sirovina ulazi u lanac opskrbe, npr. izostanak popisa stojećeg drva prije sječe u privatnim šumama/na zemljištima?

—	Ima li Indonezija politiku o uključivanju recikliranih materijala u indonezijski TLAS i, ako ima, jesu li utvrđene upute za uključivanje recikliranih materijala?

2.3 Upravljanje podacima o količini:

Postoje čvrsti i učinkoviti mehanizmi za mjerenje i bilježenje količina drvne sirovine ili drvnih proizvoda u svakoj fazi lanca opskrbe, uključujući pouzdane i točne procjene opsega stojećih stabala prije sječe na svakom području sječe.

Ključna pitanja:

—	Daje li kontrolni sustav kvantitativne podatke o ulaznim i izlaznim količinama, uključujući pretvorbene omjere, ako je moguće, u sljedećim fazama lanca opskrbe:

—	stojeća stabla

—	trupci u šumi (na mjestima sječe)

—	prevezena i uskladištena drvna sirovina (stovarišta/bazeni trupaca, privremena stovarišta/bazeni trupaca)

—	dolazak u prerađivački pogon i skladištenje materijala

—	dolazak i izlazak s proizvodnih linija

—	skladištenje prerađenih proizvoda u prerađivačkom pogonu

—	izlazak iz prerađivačkog pogona i prijevoz

—	dolazak na točku izvoza

—	Koje su organizacije odgovorne za vođenje evidencije o kvantitativnim podacima? Imaju li odgovarajuće resurse u pogledu osoblja i opreme?

—	Kakva je kvaliteta kontroliranih podataka?

—	Bilježe li se kvantitativni podaci tako da je moguća pravodobna provjera količina u odnosu na prethodne i naknadne faze u lancu opskrbe?

—	Koje su informacije o kontroli lanca opskrbe javno dostupne? Kako zainteresirane stranke mogu pristupiti tim informacijama?

2.4 Odvajanje zakonito provjerene drvne sirovine od drvne sirovine iz nepoznatih izvora

Ključna pitanja:

—	Postoji li dovoljna kontrola na mjestu na kojem se izdvaja drvna sirovina iz nepoznatih izvora ili drvna sirovina koja je posječena bez zakonskih prava na sječu?

—	Koje se kontrolne mjere primjenjuju da bi se osiguralo da se odvajaju provjereni i neprovjereni materijali u lancu opskrbe?

2.5 Uvezeni proizvodi od drvne sirovine

Postoji odgovarajuća kontrola za osiguravanje zakonitog uvoza drvne sirovine i od nje dobivenih proizvoda.

Ključna pitanja:

—	Kako se dokazuje zakonitost uvoza drvne sirovine i od nje dobivenih proizvoda?

—	Koji su dokumenti potrebni kako bi se dokazala zemlja sječe i pružilo osiguranje da su uvezeni proizvodi podrijetlom od zakonito posječenih stabala, kako je navedeno u Prilogu V.?

—	Prepoznaje li TLAS uvezenu drvnu sirovinu i drvne proizvode u lancu opskrbe prije njihova miješanja u proizvodnji prerađenih proizvoda?

—	Ako se upotrebljava uvezena drvna sirovina, može li se na dozvoli FLEGT utvrditi podrijetlo zemlje sječe (može se izostaviti kod rekonstituiranih proizvoda)?

3. POSTUPCI PROVJERE

Provjerom se osiguravaju odgovarajući pregledi za osiguranje zakonitosti drvne sirovine. Ona mora biti dovoljno snažna i učinkovita kako bi se njome osiguralo prepoznavanje svake neusklađenosti sa zahtjevima u šumi ili lancu opskrbe i pravodobno poduzimanje mjera.

3.1 Organizacija

Provjeru provodi organizacija treće strane koja ima odgovarajuće resurse, sustave upravljanja, kvalificirano i osposobljeno osoblje te čvrste i učinkovite mehanizme za kontrolu sukoba interesa.

Ključna pitanja:

—	Imaju li tijela za provjeru valjanju potvrdu o akreditaciji koju je izdalo Nacionalno akreditacijsko tijelo (KAN)?

—	Imenuje li vlada tijela za obavljanje zadatka provjere? Je li mandat (uključujući povezane odgovornosti) jasan i javan?

—	Jesu li institucionalne uloge i odgovornosti jasno definirane i primjenjuju li se jasno?

—	Imaju li tijela za provjeru odgovarajuće resurse za obavljanje provjere prema definiciji zakonitosti i sustave za kontrolu lanca opskrbe drvnom sirovinom?

—

Imaju li tijela za provjeru potpuno dokumentirani sustav upravljanja koji:

—	osigurava da njegovo osoblje ima potrebne vještine i iskustvo za provedbu učinkovite provjere?

—	primjenjuje unutarnju kontrolu/nadzor?

—	uključuje mehanizme za kontrolu sukoba interesa?

—	osigurava transparentnost sustava?

—	definira i primjenjuje metodologiju provjere?

3.2 Provjera s obzirom na definiciju zakonitosti

Postoji jasna definicija kojom se određuje što se mora provjeriti. Metodologija provjere dokumentirana je i njome se osigurava sustavan i transparentan proces koji se temelji na dokazima, provodi u redovitim vremenskim razmacima i obuhvaća sve što je uključeno u definiciju.

Ključna pitanja:

—	Obuhvaća li metodologija provjere koju koriste tijela za provjeru sve elemente definicije zakonitosti i uključuje li ispitivanja usklađenosti sa svim pokazateljima?

—

Da li tijela za provjeru:

—	pregledavaju dokumentaciju, operativne evidencije i aktivnosti na terenu (uključujući provjere nasumce)?

—	prikupljaju informacije od vanjskih zainteresiranih stranaka?

—	bilježe svoje aktivnosti provjere?

—	Jesu li rezultati provjere javno dostupni? Kako zainteresirane stranke mogu pristupiti tim informacijama?

3.3 Provjera sustava za kontrolu cijelog lanca opskrbe

Postoji jasan opseg kriterija i pokazatelja koji se moraju provjeriti i koji obuhvaćaju cijeli lanac opskrbe. Metodologija provjere dokumentirana je i njome se osigurava sustavan i transparentan proces koji se temelji na dokazima, provodi u redovitim vremenskim razmacima, obuhvaća sve kriterije i pokazatelje u područje primjene i uključuje redovito i pravodobno usklađivanje podataka između svake faze u lancu.

Ključna pitanja:

—	Obuhvaća li metodologija provjere u cijelosti preglede kontrole lanca opskrbe? Je li to jasno navedeno u metodologiji provjere?

—	Kojim se dokazima demonstrira provedba provjere kontrole lanca opskrbe?

—	Koje su organizacije odgovorne za provjeru podataka? Imaju li odgovarajuće ljudske potencijale i druge resurse za provedbu aktivnosti upravljanja podacima?

—	Postoje li metode za procjenu podudarnosti između stojećih stabala, posječenog drva i drvne sirovine prilikom ulaska u prerađivački pogon ili na točku izvoza?

—	Postoje li metode za procjenu usklađenosti između ulaznih količina sirovina i izlaznih količina prerađenih proizvoda u pilanama i drugim pogonima? Uključuju li te metode specifikacije i periodično ažuriranje omjera konverzije?

—	Koji se informacijski sustavi i tehnologije primjenjuju za pohranjivanje, provjeru i bilježenje podataka? Jesu li uspostavljeni stabilni sustavi za osiguranje podataka?

—	Jesu li rezultati provjere kontrole lanca opskrbe javno dostupni? Kako zainteresirane stranke mogu pristupiti tim informacijama?

3.4 Mehanizmi za postupanje u slučaju pritužbi

Postoje odgovarajući mehanizmi za postupanja u slučaju pritužbi i sporova koji proizlaze iz procesa provjere.

Ključna pitanja:

—	Imaju li tijela za provjeru mehanizam za ulaganje pritužbi koji je dostupan svim zainteresiranim strankama?

—	Jesu li tijela za provjeru uspostavila mehanizme za primanje i odgovaranje na prigovore neovisnih promatrača?

—	Jesu li tijela za provjeru uspostavila mehanizme za primanje i odgovaranje na dojave o kršenjima koje su uočili državni službenici?

—	Je li jasno kako se pritužbe primaju, dokumentiraju, eskaliraju (ako je to potrebno) i kako se na njih odgovara?

3.5 Mehanizmi za postupanje u slučaju neusklađenosti

Postoje odgovarajući mehanizmi za postupanje u slučajevima neusklađenosti koji su prepoznati tijekom procesa provjere ili koji su preneseni putem pritužbi ili neovisnog praćenja.

Ključna pitanja:

—	Postoji li učinkovit i funkcionalan mehanizam kojim se zahtijevaju i provode odgovarajuće korektivne odluke o rezultatima provjere i mjere ako su utvrđeni prekršaji?

—	Je li sustav provjere definirao gore navedene potrebe?

—	Jesu li razvijeni mehanizmi za postupanje u slučajevima neusklađenosti? Primjenjuju li se u praksi?

—	Je li dostupna odgovarajuća evidencija o slučajevima neusklađenosti i korekcijama rezultata provjere ili bilo kakvim drugim poduzetim mjerama? Provodi li se ocjenjivanje učinkovitosti takvih mjera?

—	Postoji li mehanizam izvješćivanja vlade o saznanjima o provjeri tijela za provjeru?

—	Koje su vrste informacija o slučajevima neusklađenosti javno dostupne?

4. IZDAVANJE DOZVOLA ZA IZVOZ

Indonezija je dodijelila svu odgovornost za izdavanje isprava V-Legal/dozvola FLEGT tijelima za izdavanje dozvola. Dozvole FLEGT izdaju se za pojedinačne pošiljke namijenjene Uniji.

4.1 Organizacijski ustroj

Ključna pitanja:

—	Kojim je tijelima dodijeljena odgovornost za izdavanje dozvola FLEGT?

—	Ima li tijelo za provjeru valjanju potvrdu o akreditaciji koju je izdao KAN?

—	Jesu li jasno definirane i javno dostupne uloge tijela za izdavanje dozvola i njegova osoblja u pogledu izdavanja dozvola FLEGT?

—	Jesu li definirane potrebne vještine i je li uspostavljena unutarnja kontrola za osoblje tijela za izdavanje dozvola?

—	Ima li tijelo za izdavanje dozvola odgovarajuće resurse za provedbu svojih zadataka?

4.2 Izdavanje isprava V-Legal i njihova uporaba za izdavanje dozvola FLEGT

Usvojene su odgovarajuće mjere za uporabu isprava V-Legal za izdavanje dozvola FLEGT.

Ključna pitanja:

—	Ima li tijelo za provjeru javno dostupne i dokumentirane postupke za izdavanje isprave V-Legal?

—	Koji dokazi ukazuju na to da se ti postupci pravilno primjenjuju u praksi?

—	Postoji li odgovarajuća evidencija o izdanim ispravama V-Legal i o slučajevima kada isprave V-Legal nisu izdane? Pokazuje li evidencija jasno dokaze na kojima se temelji izdavanje isprave V-Legal?

—	Ima li tijelo za izdavanje dozvola odgovarajuće postupke kojima se osigurava da svaka pošiljka drvne sirovine ispunjuje zahtjeve definicije zakonitosti i kontrole lanca opskrbe?

—	Jesu li zahtjevi za izdavanje dozvola jasno definirani i jesu li o njima obaviješteni izvoznici i druge dotične stranke?

—	Koje su vrste informacija o izdanim dozvolama javno dostupne?

—	Jesu li dozvole FLEGT u skladu s tehničkim specifikacijama sadržanima u Prilogu IV.?

—	Je li Indonezija razvila sustav numeriranja za dozvole FLEGT koji omogućuje razlikovanje između dozvola FLEGT namijenjenih za tržište Unije i isprava V-Legal namijenjenih za tržišta izvan Unije?

4.3 Upiti o izdanim dozvolama FLEGT

Uspostavljen je odgovarajući mehanizam za postupanje u slučaju upita nadležnih tijela o dozvolama FLEGT, kako je utvrđeno u Prilogu III.

Ključna pitanja:

—	Je li dodijeljena i uspostavljena Informativna jedinica za dozvole, između ostalog, za primanje i odgovaranje na upite nadležnih tijela?

—	Jesu li uspostavljeni jasni postupci komunikacije između Informativne jedinice za dozvole i nadležnih tijela?

—	Jesu li uspostavljeni jasni postupci komunikacije između Informativne jedinice za dozvole i tijela za izdavanje dozvola?

—	Postoje li kanali putem kojih Indonezija ili međunarodni dionici mogu dostaviti upite o izdanim dozvolama FLEGT?

4.4 Mehanizam za postupanje s pritužbama

Postoji odgovarajući mehanizam za postupanje s pritužbama i sporovima koji proizlaze iz izdavanja dozvola. Taj mehanizam omogućuje rješavanje svih pritužbi u vezi s radom sustava za izdavanje dozvola.

Ključna pitanja:

—	Postoji li dokumentirani postupak za postupanje s pritužbama koji je dostupan svim zainteresiranim strankama?

—	Je li jasno kako se pritužbe primaju, dokumentiraju, eskaliraju (ako je to potrebno) i kako se na njih odgovara?

5. NEOVISNO PRAĆENJE

Neovisno praćenje provodi civilno društvo Indonezije i neovisno je u odnosu na druge elemente TLAS-a (one koji su uključeni u upravljanje ili regulaciju šumskih resursa i one koji su uključeni u neovisnu reviziju). Jedan od glavnih ciljeva jest održati vjerodostojnost TLAS-a praćenjem provedbe provjere.

Indonezija je službeno prepoznala funkciju neovisnog praćenja i dopušta civilnom društvu da podnosi pritužbe ako uoči nepravilnosti u procesima akreditacije, procjene i izdavanja dozvola.

Ključna pitanja:

—	Je li vlada učinila javno dostupnima smjernice za neovisno praćenje?

—	Osiguravaju li smjernice jasne zahtjeve o potrebnim kvalifikacijama koje organizacija treba imati kako bi provodila funkcije neovisnog praćenja da bi se osigurala nepristranost i izbjegao sukob interesa?

—	Osiguravaju li smjernice postupke za pristup informacijama sadržanima u Prilogu IX.?

—	Ima li civilno društvo pristup informacijama sadržanima u Prilogu IX. u praksi?

—	Osiguravaju li smjernice postupke za podnošenje pritužbi? Jesu li ti postupci javno dostupni?

—	Jesu li razjašnjene i uspostavljene odredbe o izvješćivanju i objavljivanju koje se primjenjuju na tijela za provjeru?

PRILOG IX.

OBJAVLJIVANJE INFORMACIJA

1. UVOD

Stranke se obvezuju osigurati da su ključne informacije povezane sa šumarstvom javno dostupne.

Za potrebe ispunjenja ovog cilja ovaj prilog daje opis i. informacija povezanih sa šumarstvom koje trebaju biti javno dostupne; ii. tijela koja su odgovorna da te informacije budu dostupne; iii. mehanizama putem kojih im se može pristupiti.

Cilj je osigurati (1) da je djelovanje ZOP-a tijekom provedbe ovog Sporazuma transparentno i razumljivo; (2) da postoji mehanizam za stranke, kao i za relevantne dionike, putem kojeg se može pristupiti ključnim informacijama u vezi sa šumarstvom; (3) da se funkcioniranje TLAS-a ojača putem dostupnosti informacija za neovisno praćenje; i (4) da se postignu veći ciljevi ovog Sporazuma. Javna dostupnost informacija predstavlja važan doprinos jačanju indonezijskog upravljanja šumama.

2. MEHANIZMI ZA PRISTUP INFORMACIJAMA

Ovaj je Prilog u skladu s indonezijskim Zakonom o slobodi informacija br. 14/2008. Sukladno tom Zakonu svaka javna institucija obvezna je uspostaviti propise o javnom pristupu informacijama. Zakon razlikuje četiri kategorije informacija: (1) informacije koje su redovito dostupne i koje se aktivno prosljeđuju; (2) informacije koje moraju biti javno dostupne bez odgode; (3) uvijek dostupne informacije koje se pružaju na zahtjev i (4) zabranjene ili povjerljive informacije.

Ministarstvo šumarstva, pokrajinski i okružni uredi, Nacionalno akreditacijsko tijelo (KAN), tijelo za ocjenu sukladnosti (CAB) te tijela za izdavanje dozvola važne su institucije u funkcioniranju TLAS-a i stoga su obvezne u okviru svojih dužnosti objaviti informacije u vezi sa šumarstvom.

Da bi se proveo spomenuti Zakon, Ministarstvo šumarstva, pokrajinski i okružni uredi te sve ostale javne agencije, uključujući KAN, uspostavile su ili uspostavljaju postupke za javnu dostupnost informacija.

KAN treba omogućiti javnosti dostupnost informacija i prema normi ISO/IEC 17011:2004, klauzuli 8.2 – Obveza akreditacijskog tijela. Tijela za provjeru i tijela za izdavanje dozvola trebaju javnosti omogućiti dostupnost informacija sukladno uredbama ministra šumarstva te normi ISO/IEC 17021:2006, klauzuli 8.1 – Javno dostupne informacije i Vodiču 65:1996 norme ISO/IEC, klauzuli 4.8 – Dokumentacija.

Organizacije civilnog društva djeluju kao jedan od izvora informacija u vezi sa šumarstvom u sladu s uredbama ministra šumarstva.

Ministar šumarstva izdao je Uredbu br. P.7/Menhut-II/2011 od 2. veljače 2011. koja predviđa da se zahtjevi za informacijama koje posjeduje Ministarstvo šumarstva upućuju voditelju Centra za odnose s javnošću Ministarstva šumarstva tako da se provodi politika informiranja koja omogućuje dobivanje informacija na jednom mjestu. Ministarstvo šumarstva donosi daljnje provedbene upute. Informacijama koje su dostupne u regionalnim, pokrajinskim i okružnim uredima za šumarstvo može se izravno pristupiti.

Da bi ovaj Prilog bio operativan, moraju se uspostaviti i odobriti postupci/smjernice/upute za odgovore spomenutih institucija na zahtjeve za informacijama. Uz to razjasnit će se odredbe o izvješćivanju i objavljivanju koje se primjenjuju na tijela za provjeru i tijela za izdavanje dozvola.

3. KATEGORIJE INFORMACIJA KOJE SE KORISTE ZA OSNAŽIVANJE PRAĆENJA I OCJENJIVANJA FUNKCIONIRANJA TLAS-A

Zakoni i drugi propisi: Svi zakoni, drugi propisi, standardi i smjernice navedeni u standardima zakonitosti.

Dodjela zemljišta i šuma: karte za dodjelu zemljišta i pokrajinski prostorni planovi, postupci za dodjelu zemlje, koncesije za šume ili prava na korištenje i ostala prava na eksploataciju i preradu te povezani dokumenti kao što su mape za koncesije, dozvole za deblokadu šumskog područja, vlasnički listovi i mape vlasničkih listova.

Prakse upravljanja šumom: planovi za korištenje šume, godišnji planovi rada, uključujući karte i dozvole za opremu, zapisnici savjetodavnih sastanaka sa zajednicama koje žive u području ili u okolici područja za koje je izdana dozvola koja je potrebna za donošenje godišnjih planova rada, plan rada za eksploataciju šumske drvne sirovine i prilozi, dokumenti o procjeni utjecaja na okoliš i zapisnici javnih savjetodavnih sastanaka koji su potrebni za donošenje izvješća o procjeni utjecaja na okoliš, izvješća o proizvodnji trupaca i podaci o inventuri i rasporedu šuma na šumskim zemljištima u državnom vlasništvu.

Informacije o prijevozu i lancu opskrbe, npr. prijevozne isprave za trupce ili šumske proizvode i prilozi te izvješća o usklađivanju drvne sirovine, registracijske isprave o međuotočnom prijevozu drvne sirovine i isprave koje dokazuju identitet broda.

Informacije o preradi i industriji: npr. izjava o osnivanju poduzeća, poslovna dozvola i registracijski broj poduzeća, izvješće o procjeni utjecaja na okoliš, dozvole za industrijsko poslovanje ili industrijski registracijski brojevi, planovi za opskrbu industrijskom drvnom sirovinom za primarne industrije šumskih proizvoda, registracija izvoznika šumskih industrijskih proizvoda, izvješća o sirovom materijalu i prerađenim proizvodima, popis nositelja prava na preradu i informacije o poduzećima iz sektora sekundarne prerade.

Pristojbe povezane sa šumom: npr. pristojbe za plaćanje na osnovi područja i izvadci računa, platni nalozi i računi za pristojbe za pošumljivanje i šumske resurse.

Informacije o provjeri i izdavanju dozvola: upute za kvalitetu i standard za postupke akreditacije; naziv i adresa svakog akreditiranog CAB-a, datumi odobrenja i isteka akreditacije; područja primjene akreditacije; popis osoblja CAB-a (revizori, donositelji odluka) povezani sa svakom potvrdom; objašnjenje o tomu što se smatra komercijalno povjerljivim informacijama; plan revizije kako bi se znalo kada se obavljaju javna savjetovanja; najava CAB-ove revizije; zapisnici s javnog savjetovanja s CAB-om, uključujući popis sudionika; javni sažetak rezultata revizije; završna izvješća tijela za reviziju o izdavanju potvrda; statusno izvješće o svim revizijama: donesene potvrde, potvrde koje nisu donesene, one koje su trenutačno u procesu donošenja, odobrene, suspendirane i povučene potvrde i sve promjene povezane s gore navedenim; slučajevi neusklađenosti važni za reviziju i izdavanje dozvola i mjere koje su poduzete za njihovo rješavanje; izdane dozvole za izvoz; redovita završna izvješća tijela za izdavanje dozvola.

Postupci za praćenje i postupci s pritužbama: standardni operativni postupci za pritužbe koje se podnose KAN-u, tijelima za provjeru i tijelima za izdavanje dozvola, uključujući postupke za praćenje razvoja izvješća o pritužbama i razrješenja izvješća o pritužbama.

Popis ključnih dokumenata važnih za nadzor šuma, agencije koje posjeduju te dokumente te postupak kojim se mogu dobiti te informacije sadržani su u dodatku ovom Prilogu.

4. KATEGORIJE INFORMACIJA KOJE SE KORISTE ZA OSNAŽIVANJE VEĆIH CILJEVA DPS-A

Evidencija o raspravama u ZOP-u

Godišnje izvješće ZOP-a sadrži informacije o:

(a)	količinama proizvoda od drvne sirovine uvezenih u Uniju u okviru sustava za izdavanje dozvola FLEGT, prema relevantnom tarifnom broju proizvoda, te o državi članici Unije preko koje su uvezeni u Uniju;

(b)	broju dozvola FLEGT koje je izdala Indonezija;

(c)	napretku u postizanju ciljeva ovog Sporazuma i predmeta u vezi s njegovom provedbom;

(d)	mjerama za sprečavanje izvoza, uvoza i plasmana te trgovanja nezakonito proizvedenom drvnom sirovinom na domaćem tržištu;

(e)	količinama drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine koji su uvezeni u Indoneziju i akcijama koje su poduzete kako bi se spriječio uvoz nezakonito proizvedene drvne sirovine i očuvao integritet sustava za izdavanje dozvola FLEGT;

(f)	slučajevima neusklađenosti sa sustavom za izdavanje dozvola FLEGT i akcijama koje su poduzete kako bi se oni riješili;

(g)	količinama proizvoda od drvne sirovine uvezenih u Uniju u okviru sustava za izdavanje dozvola FLEGT, prema relevantnom tarifnom broju proizvoda, te o državi članici Unije preko koje su uvezeni u Uniju;

(h)	broju dozvola FLEGT iz Indonezije koje je primila Unija;

(i)	broju slučajeva i količinama proizvoda od drvne sirovine uključenih u održana savjetovanja između nadležnih tijela i indonezijske Informativne jedinice za dozvole.

Puno izvješće i sažeto izvješće periodičnog ocjenjivanja.

Puno izvješće i sažeto izvješće neovisnog praćenja tržišta.

Pritužbe u vezi s periodičnim ocjenjivanjem i neovisnim praćenjem tržišta i kako su riješene.

Vremenski okvir za provedbu ovog Sporazuma i pregled poduzetih aktivnosti.

Svi ostali podaci i informacije važni za provedbu i funkcioniranje ovog Sporazuma. To uključuje:

Pravne informacije

—	Tekst ovog Sporazuma, njegove priloge i sve izmjene

—	Tekst svih zakona i drugih propisa iz Priloga II.

—	Provedbene propise i postupke

Informacije o proizvodnji:

—	Ukupna godišnja proizvodnja drvne sirovine u Indoneziji;

—	Godišnje izvezene količine proizvoda od drvne sirovine (ukupno i u Uniju);

Informacije o dodjeli koncesija:

—	Ukupno područje za koje su dodijeljene šumarske koncesije;

—	Popis koncesija, naziv poduzeća kojima su dodijeljene i naziv poduzeća koja njima upravljaju;

—	Karta s lokacijama svih područja za koje je dodijeljena koncesija za sječu;

—	Popis registriranih šumarskih poduzeća (proizvodnih, prerađivačkih, trgovačkih i izvoznih);

—	Popis šumarskih poduzeća s potvrdom SVLK-a (proizvodnih, prerađivačkih, trgovačkih i izvoznih);

Informacije o upravljanju

—	Popis koncesija prema vrsti uprave;

—	Popis ovjerenih šumarskih koncesija i vrsta uvjerenja prema kojem se njima upravlja;

Informacije o tijelima:

—	Popis tijela za izdavanje dozvola u Indoneziji, uključujući podatke o adresi i kontaktne podatke;

—	Adresa i kontaktni podaci Informativne jedinice za dozvole;

—	Popis nadležnih tijela u Uniji, uključujući podatke o adresi i kontaktne podatke;

Ove će informacije biti dostupne putem internetskih stranica stranaka.

5. PROVEDBA ODREDABA O OBJAVLJIVANJU

U okviru provedbe ovog Sporazuma stranke će procijeniti:

—	potrebu za izgradnjom kapaciteta za potrebe uporabe javnih informacija za neovisno praćenje;

—	potrebu za podizanjem svjesnosti javnog sektora i dionika o odredbama o objavljivanju koje su sadržane u ovom Sporazumu.

Dodatak

INFORMACIJE KOJE OSNAŽUJU PROVJERU, PRAĆENJE I FUNKCIONIRANJE TLAS-A

Br.

Dokument koji treba biti javno dostupan

Agencije koje posjeduju taj dokument

Informacije Kategorija

DRVNA SIROVINA IZ ŠUMA NA ZEMLJIŠTIMA U DRŽAVNOM VLASNIŠTVU (IUPHHK-HA/HPH, IUPHHK-HTI/HPHTI,IUPHHK RE) i DRVNA SIROVINA IZ ŠUMA NA ZEMLJIŠTIMA U DRŽAVNOM VLASNIŠTVU KOJIMA UPRAVLJAJU LOKALNE ZAJEDNICE (IUPHHK-HTR, IUPHHK-HKM)

Dozvole za prava na koncesiju nad šumom

(SK IUPHHK-HA/HPH, IUPHHK-HTI/HPHTI, IUPHHK RE)

Ministarstvo šumarstva (BUK); primjerci u okružnim i pokrajinskim uredima za šumarstvo

Karte za koncesije

Ministarstvo šumarstva (BAPLAN); primjerci u okružnim i pokrajinskim uredima za šumarstvo

Dozvole za eksploataciju proizvodne šumske drvne sirovine

(SK IUPHHK-HTR, IUPHHK-HKm)

Ministarstvo šumarstva (BUK); primjerci u okružnim i pokrajinskim uredima za šumarstvo

Karte za eksploataciju proizvodne šumske drvne sirovine

Ministarstvo šumarstva (BAPLAN); primjerci u okružnim i pokrajinskim uredima za šumarstvo

Plan za korištenje šume (TGHK)

Ministarstvo šumarstva (BAPLAN); primjerci u okružnim i pokrajinskim uredima za šumarstvo

Plan rada za eksploataciju šumske drvne sirovine (RKUPHHK) i prilozi koji uključuju dozvolu za opremu

Ministarstvo šumarstva (BUK)

Platni nalog za pristojbu (SPP) za dozvolu IUPHHK i uplatnica

Ministarstvo šumarstva (BUK)

Godišnji plan rada (RKT/Blue Print), uključujući kartu

Pokrajinski uredi za šumarstvo; primjerci u okružnim uredima za šumarstvo

Dokumenti s izvješćima o ispitivanju i proizvodnji (LHP i LHC)

Okružni uredi za šumarstvo; primjerci u pokrajinskim uredima

Prijevozne isprave (skshh)

Okružni uredi za šumarstvo; primjerci u pokrajinskim uredima za šumarstvo

Izvješće o usklađivanju trupaca (LMKB)

Okružni uredi za šumarstvo i lokalna jedinica ministarstva šumarstva (BP2HP)

Platni nalog i uplatnica za pristojbu za proizvodnju (SPP)

(po trupcima/opsegu)

Okružni uredi za šumarstvo

Primitak uplate za pristojbu za šumske resurse i pristojbu za Fond za pošumljivanje

(PSDH ili DR za nositelje dozvola za prirodne šume ili PSDH za nositelje dozvola za plantažne šume)

Okružni uredi za šumarstvo

Dokumenti o procjeni utjecaja na okoliš (EIA);

(AMDAL, ANDAL, RKL i RPL)

Pokrajinski ili okružni ured za okoliš (BAPEDALDA ili BLH); primjerci u ministarstvu šumarstva (BUK)

DRVNA SIROVINA S PRIVATNOG ZEMLJIŠTA

Valjani vlasnički list

Nacionalni ili provincijski/okružni agencijski ured za zemljišta (BPN)

Karte vlasničkog lista/lokacije

Nacionalni ili provincijski/okružni agencijski ured za zemljišta (BPN)

Prijevozne isprave za trupce SKAU ili SKSKB s pečatom KR-a (Drvna sirovina zajednice)

Seoski starješina (SKAU); primjerci u okružnim uredima za šumarstvo (SKSKB-KR i SKAU)

DRVNA SIROVINA SA ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA ZA PRETVORBU (IPK)

Dozvole za korištenje drvne sirovine: ILS/IPK, uključujući dozvolu za opremu

Pokrajinski i okružni uredi za šumarstvo

Karte priložene uz ILS/IPK

Pokrajinski i okružni uredi za šumarstvo

Dozvola za deblokadu šumskog područja

Ministarstvo šumarstva (BAPLAN) i pokrajinska jedinica ministarstva šumarstva (BPKH)

Plan rada za IPK/ILS

Okružni uredi za šumarstvo

Podaci o inventuri i rasporedu šuma na šumskom zemljištu u državnom vlasništvu namijenjenom pretvorbi (odjeljak u planu rada za IPK/ILS)

Okružni uredi za šumarstvo

Dokument o proizvodnji drvne sirovine (LHP)

Okružni uredi za šumarstvo

Primitak uplate za DR i PSDH (pogledajte br. 13)

Okružni uredi za šumarstvo; primjerci u ministarstvu šumarstva (BUK)

Prijevozne isprave FAKB i prilozi za KBK i SKSKB i prilozi za KB

Okružni uredi za šumarstvo

INDUSTRIJA U SEKTORU ŠUMARSTVA

Izjava o osnivanju poduzeća

Ministarstvo pravosuđa i ljudskih prava; za primarnu i integriranu industriju s kapacitetom iznad 6 000 m3 primjeraka u Ministarstvu šumarstva (BUK), s kapacitetom ispod 6 000 m3 primjeraka u provincijskim i okružnim uredima za šumarstvo; za sekundarnu industriju primjerci u Ministarstvu industrije.

Poslovna dozvola (SIUP)

Lokalni ured za investicije ili agencija za koordinaciju investicija (BKPMD), Ministarstvo trgovine. Za sekundarnu industriju primjerci u Ministarstvu industrije.

Registracijski broj poduzeća (TDP)

Lokalni ured za investicije ili agencija za koordinaciju investicija (BKPMD) i Ministarstvo trgovine

Procjena utjecaja na okoliš (EIA) (UKL/UPL i SPPL)

Pokrajinski i okružni uredi za okoliš (BAPEDALDA i BLH); primjerci u lokalnom uredu za trgovinu ili agenciji za koordinaciju investicija (BKPMD)

Dozvola za industrijsko poslovanje (IUI) ili Industrijski registracijski broj (TDI)

Primarna i integrirana industrija s kapacitetom iznad 6 000 m3 primjeraka u Ministarstvu šumarstva (BUK), s kapacitetom ispod 6 000 m3 primjeraka u provincijskim uredima, s kapacitetom ispod 2 000 m3 primjeraka u okružnim uredima za šumarstvo; za sekundarnu industriju primjerci u Ministarstvu industrije.

Plan za opskrbu industrijskim sirovim materijalom (RPBBI) za primarne industrije šumskih proizvoda (IPHH)

Primarna i integrirana industrija s kapacitetom iznad 6 000 m3 primjeraka u Ministarstvu šumarstva (BUK), s kapacitetom ispod 6 000 m3 primjeraka u provincijskim uredima za šumarstvo, s kapacitetom ispod 2 000 m3 primjeraka u okružnim uredima za šumarstvo; primjerci u pokrajinskim i okružnim uredima za šumarstvo.

Registrirani izvoznik šumskih industrijskih proizvoda (ETPIK)

Ministarstvo trgovine

Prijevozne isprave (SKSKB, FAKB, SKAU i/ili FAKO)

Seoski starješina (SKAU); primjerci u okružnim uredima za šumarstvo (SKSKB-KR, SKAU), primjerci FAKO-a u pokrajinskim uredima za šumarstvo

Dokumenti s izvješćima o primjenama u zalihama okruglih trupaca (LMKB/LMKBK)

Okružni uredi za šumarstvo

Izvješće o prerađenim proizvodima (LMOHHK)

Okružni uredi za šumarstvo; primjerci za pokrajinske urede za šumarstvo

Isprava za međuotočnu trgovinu drvnom sirovinom (PKAPT)

Ministarstvo trgovine (DG – domaća trgovina)

Isprava koja dokazuje identitet broda

Lokalni ured lučke uprave (pod Ministarstvom prometa); primjerak u Indonezijskom zavodu za klasifikaciju (BKI)

DRUGE VAŽNE INFORMACIJE

Zakoni i drugi propisi: svi zakoni, drugi propisi, standardi i smjernice navedeni u standardima zakonitosti

Ministarstvo šumarstva, pokrajinski ili okružni uredi za šumarstvo

Informacije o provjeri i izdavanju dozvola:

(a)	upute za kvalitetu i standard za postupke akreditacije

Nacionalno akreditacijsko tijelo (KAN)

(b)	naziv i adresa svakog akreditiranog tijela za ocjenu sukladnosti (LP-a i LV-a)

Nacionalno akreditacijsko tijelo (KAN)

(c)	popis osoblja (revizori, donositelji odluka) povezanog sa svakom potvrdom

Tijela za ocjenu sukladnosti (LP-ovi i LV-ovi), Ministarstvo šumarstva

(d)	objašnjenje o tomu što se smatra komercijalno povjerljivim informacijama

Tijela za ocjenu sukladnosti (LP-ovi i LV-ovi)

(e)	plan revizije kako bi se znalo kada se obavljaju javna savjetovanja, najava revizije od tijela za reviziju, javni sažetak rezultata revizije, završna izvješća tijela za reviziju o izdavanju potvrda

Tijela za ocjenu sukladnosti (LP-ovi i LV-ovi)

Statusna izvješća o revizijama:

(a)	donesene potvrde, potvrde koje nisu donesene, one koje su trenutačno u procesu donošenja, odobrene, suspendirane i povučene potvrde i sve promjene u vezi s gore navedenim

Tijela za ocjenu sukladnosti (LP-ovi i LV-ovi)

(b)	slučajevi neusklađenosti važni za reviziju i izdavanje dozvola i mjere koje su poduzete za njihovo rješavanje;

Tijela za ocjenu sukladnosti (LP-ovi i LV-ovi)

(c)	Izdane dozvole za izvoz (isprava V-Legal); periodična izvješća tijela za izdavanje dozvola

Tijela za ocjenu sukladnosti (LP-ovi i LV-ovi)

Postupci praćenja i postupci s pritužbama:

(a)	standardni operativni postupci za pritužbe za akreditacijsko tijelo i svako tijelo za reviziju

Nacionalno akreditacijsko tijelo (KAN), tijela za ocjenu sukladnosti (LP-ovi i LV-ovi)

(b)	postupci civilnog društva za praćenje, pritužbe, izvješća civilnog društva o praćenju

Ministarstvo šumarstva, neovisni promatrač

(c)	dokumenti za praćenje razvoja izvješća o pritužbama i odluka o izvješću o pritužbi

Nacionalno akreditacijsko tijelo (KAN), tijela za ocjenu sukladnosti (LP-ovi i LV-ovi)

Postupci dobivanja informacija:

—

Zakon o slobodi informacija (UU 14/2008) razlikuje četiri kategorije informacija: (1) informacije koje su redovito dostupne i koje se aktivno prosljeđuju; (2) informacije koje smjesta moraju biti javno dostupne; (3) uvijek dostupne informacije koje se pružaju na zahtjev i (4) zabranjene ili povjerljive informacije.

—

Informacije pod kategorijom 3 Zakona o slobodi informacija pružaju se javnosti na zahtjev za to određenom tijelu (PPID) unutar institucije tijela, npr. Centru za odnose s javnošću Ministarstva šumarstva. Svaka institucija ima vlastitu provedbenu uredbu o javnim informacijama koja se temelji na Zakonu o slobodi informacija.

—	Premda potpadaju pod kategoriju 3 Zakona o slobodi informacija, neke se informacije objavljuju na internetskim stranicama relevantnih institucija, između ostalog: dekreti i uredbe, karte za dodjelu zemljišta, planovi za korištenje šume.

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 150

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Godište 57. 20. svibnja 2014.

Sadržaj		I. Zakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
	*	Uredba (EU) br. 510/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o utvrđivanju trgovinskih aranžmana primjenjivih na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EZ) br. 1216/2009 i (EZ) br. 614/2009	1
	*	Uredba (EU) br. 511/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji ( 1 )	59
	*	Uredba (EU) br. 512/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 912/2010 o osnivanju Agencije za europski GNSS	72
	*	Uredba (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Instrumenta za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala i upravljanja krizama i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2007/125/PUP	93
	*	Uredba (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o utvrđivanju općih odredaba o Fondu za azil, migracije te integraciju i o Instrumentu za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala te upravljanja krizama	112
	*	Uredba (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, instrumenta za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza i stavljanju izvan snage Odluke br. 574/2007/EZ	143
	*	Uredba (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju, o izmjeni Odluke Vijeća 2008/381/EZ i o stavljanju izvan snage odluka br. 573/2007/EZ i br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Odluke Vijeća 2007/435/EZ	168
	*	Uredba (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 ( 1 )	195

	II. Nezakonodavni akti
	MEĐUNARODNI SPORAZUMI
	2014/283/EU
*	Odluka Vijeća od 14. travnja 2014. o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja, uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti ( 1 )	231
	Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja uz konvenciju o biološkoj raznolikosti	234
	2014/284/EU
*	Odluka Vijeća od 14. travnja 2014. o sklapanju Dobrovoljnog sporazuma o partnerstvu između Europske unije i Republike Indonezije o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u Europsku uniju	250
	Dobrovoljni sporazum o partnerstvu između Europske unije i Republike Indonezije o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma pri uvozu proizvoda od drvne sirovine u Europsku uniju	252