29.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 127/1

(1)

Direktivom 2001/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđuju se pravila za duhanske proizvode na razini Unije. Bile bi potrebne značajne izmjene te Direktive kako bi se odrazio razvoj događaja na znanstvenom, tržišnom i međunarodnom području te ju se stoga treba staviti izvan snage i zamijeniti je novom Direktivom.

(2)

U izvješćima iz 2005. i 2007. o primjeni Direktive 2001/37/EZ Komisija je navela područja u kojima se daljnje radnje smatraju korisnima za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Znanstveni odbor za pojavu i prepoznavanje novih prijetnji po zdravlje (SCENIHR) pružio je 2008. i 2010. Komisiji znanstvene savjete o bezdimnim duhanskim proizvodima i duhanskim aditivima. Godine 2010. održano je široko savjetovanje zainteresiranih dionika kojem su slijedila savjetovanja s ciljanim zainteresiranim dionicima i popratile studije vanjskih savjetnika. Tijekom cijelog postupka tražilo se mišljenje država članica. Europski parlament i Vijeće više su puta pozvali Komisiju na ponovni pregled i ažuriranje Direktive 2001/37/EZ.

(3)

U određenim područjima navedenima u Direktivi 2001/37/EZ države članice su pravno ili u praksi spriječene da djelotvorno prilagode svoja zakonodavstva novim kretanjima. To je osobito relevantno za pravila označivanja gdje državama članicama nije bilo dopušteno povećati dimenzije zdravstvenih upozorenja, promijeniti njihov položaj na individualnom pakiranju („jedinično pakiranje”) ili zamijeniti obmanjujuća upozorenja o razinama emisija katrana, nikotina ili ugljikova monoksida (TNCO).

(4)

U drugim područjima još uvijek postoje značajne razlike između zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda koje predstavljaju prepreke neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. S obzirom na znanstvena, tržišna i međunarodna kretanja očekuje se porast ovih odstupanja. To se također odnosi na elektroničke cigarete i spremnike za ponovno punjenje elektroničkih cigareta („spremnici za ponovno punjenje”), biljne proizvode za pušenje, sastojke i emisije iz duhanskih proizvoda, određene aspekte označivanja i pakiranja i na prekograničnu prodaju duhanskih proizvoda na daljinu.

(5)

Te se prepreke trebaju ukloniti i u tu svrhu potrebno je dalje ujednačiti pravila o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhana i srodnih proizvoda.

(6)

Veličina unutarnjeg tržišta duhanskih i srodnih proizvoda, sve jača tendencija proizvođača duhanskih proizvoda da proizvodnju za čitavu Uniju koncentriraju u tek malom broju proizvodnih objekata unutar Unije te znatna prekogranična trgovina duhanom i srodnim proizvodima kao posljedica toga, pozivaju na snažnije zakonodavno djelovanje ne na razini država, već na razini Unije kako bi se postiglo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(7)

Zakonodavno djelovanje na razini Unije potrebno je i kako bi se provela Okvirna konvencija Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom („FCTC”) od svibnja 2003. čije su odredbe obvezujuće za Uniju i njezine države članice. Od osobite su važnosti odredbe FCTC-a o reguliranju sadržaja duhanskih proizvoda, reguliranju otkrivanja podataka o duhanskom proizvodu, pakiranju i označivanju duhanskih proizvoda, oglašavanju i nezakonitoj trgovini duhanskim proizvodima. Stranke FCTC-a, uključujući i Uniju i njezine države članice, konsenzusom su usvojile paket smjernica za provedbu odredaba FCTC-a,tijekom različitih konferencija.

(8)

U skladu s člankom 114. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”), visoku razinu zdravstvene zaštite trebalo bi uzeti kao osnovu za zakonodavne prijedloge te bi, posebice trebalo uzeti u obzir svaki novi razvoj utemeljen na znanstvenim činjenicama. Duhanski proizvodi nisu uobičajena roba te bi s obzirom na posebno štetne posljedice duhana za zdravlje ljudi, zaštiti zdravlja trebalo dati veliku važnost, osobito kako bi se smanjio broj pušača među mladim osobama.

(9)

Potrebno je uspostaviti niz novih definicija kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Direktive u državama članicama. Kada se različite obveze koje nameće ova Direktiva primjenjuju na različite kategorije proizvoda, a relevantni proizvod potpada u više od jedne od tih kategorija (npr. duhan za lule, duhan za motanje), trebalo bi primjenjivati strože obveze.

(10)

Direktiva 2001/37/EZ utvrđuje maksimalne granice za udjele katrana, nikotina i ugljikova monoksida u cigaretama koja bi također trebala vrijediti i za cigarete koje se izvoze iz Unije. Ove maksimalne razine i ovaj pristup ostaju važeći.

(11)

Za mjerenje udjela katrana, nikotina i ugljikova monoksida u cigaretama (dalje u tekstu: „razine emisija”) potrebno je uputiti na relevantne međunarodno prihvaćene norme ISO. Postupak provjere treba biti zaštićen od utjecaja duhanske industrije uporabom neovisnih laboratorija, uključujući državne laboratorije. Države članice trebale bi moći koristiti laboratorije koji se nalaze u drugim državama članicama Unije. Za druge emisije iz duhanskih proizvoda ne postoje međunarodno dogovorene norme ili testiranja za određivanje njihovih maksimalnih razina. Trebalo bi poticati trenutačne napore da se na međunarodnoj razini razviju navedene norme ili testiranja.

(12)

U pogledu utvrđivanja maksimalnih razina emisija moguće je da bi u budućnosti bilo potrebno i primjereno smanjiti razine emisija katrana, nikotina i ugljikova monoksida ili odrediti maksimalne razine za druge emisije iz duhanskih proizvoda uzimajući u obzir njihovu toksičnost ili stvaranje ovisnosti.

(13)

U svrhu provođenja njihovih regulatornih zadaća, državama članicama i Komisiji potrebne su opsežne informacije o sastojcima i emisijama iz duhanskih proizvoda kako bi procijenile privlačnost, stvaranje ovisnosti i toksičnost duhanskih proizvoda i prijetnje po zdravlje povezane s konzumacijom takvih proizvoda. Radi toga trebalo bi ojačati postojeće obveze izvješćivanja o sastojcima i emisijama. U pogledu aditiva koji su uključeni na prioritetni popis trebalo bi predvidjeti dodatne pooštrene obveze za podnošenje izvješća kako bi se, između ostaloga, procijenila njihova toksičnost, svojstvo stvaranja ovisnosti te kancerogena, mutagena ili reproduktivno-toksična svojstva („CMR svojstva”), uključujući i u sagorenom obliku. Teret takvih pooštrenih obveza izvješćivanja malih i srednjih poduzeća trebalo bi svesti na moguću mjeru. Takve obveze izvješćivanja dosljedne su s obvezama koje je Unija preuzela kako bi se osigurala visoka razine zaštite ljudskog zdravlja.

(14)

Uporaba različitih formata za izvješćivanje, što je trenutno slučaj, otežava proizvođačima i uvoznicima ispunjavanje njihovih obveza o izvješćivanju i opterećuje države članice i Komisiju pri usporedbi, analizi i donošenju zaključaka iz primljenih informacija. Stoga bi trebao postojati obvezan zajednički format za izvješćivanje o sastojcima i emisijama. Za opću javnost trebalo bi osigurati najvišu moguću razinu transparentnosti informacija o proizvodima pri čemu istodobno treba osigurati da se primjereno vodi računa o trgovačkim tajnama proizvođača duhanskih proizvoda. Trebalo bi uzeti u obzir postojeće sustave za izvješćivanje o sastojcima.

(15)

Izostanak ujednačenog pristupa regulaciji sastojaka duhanskih proizvoda utječe na neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i ima negativni učinak na slobodno kretanje dobara diljem Unije. Neke države članice usvojile su zakone ili sklopile obvezujuće sporazume s industrijom o dopuštanju ili zabranjivanju određenih sastojaka. Kao rezultat toga, neki su sastojci regulirani u određenim državama članicama, ali nisu u drugima. Države članice također imaju različite pristupe u pogledu aditiva integriranih u filtere cigareta kao i aditiva za bojenje duhanskog dima. Bez ujednačivanja, očekuje se povećanje prepreka neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, imajući u vidu provedbu FCTC-a i relevantnih smjernica FCTC-a diljem Unije te u svjetlu iskustva stečenog u drugim područjima izvan Unije. Smjernice FCTC-a u vezi s uređenjem sastojaka duhanskih proizvoda i uređenjem otkrivanja podataka o duhanskom proizvodu pozivaju osobito na uklanjanje sastojaka koji poboljšavaju okus, stvaraju dojam da duhanski proizvodi pozitivno utječu na zdravlje pojedinca, da su povezani s energijom ili vitalnošću ili da imaju bojiva svojstva.

(16)

Vjerojatnost nepodudarnih propisa dodatno se povećava zbog zabrinutosti u vezi s duhanskim proizvodima koji imaju svojstvenu aromu drugačiju od arome duhana, što bi moglo olakšati započinjanje konzumacije duhana ili promjene uzoraka konzumacije. Mjere kojima se uvode neopravdane razlike u postupanju prema različitim vrstama aromatiziranih cigareta trebalo bi izbjegavati. Međutim, proizvode sa svojstvenim aromama koji se prodaju u većem obujmu trebalo bi uklanjati tijekom duljeg vremenskog razdoblja kako bi potrošačima omogućilo dovoljno vremena za prijelaz na druge proizvode.

(17)

Zabranom duhanskih proizvoda sa svojstvenim aromama ne zabranjuje se izravno uporaba pojedinačnih aditiva, ali obvezuje se proizvođače na smanjenje količine aditiva ili kombinacije aditiva do razine kada uporaba aditiva ne rezultira svojstvenom aromom. Dopušta se uporaba aditiva potrebnih za proizvodnju duhanskih proizvoda, npr. šećera za nadoknađivanje količine šećera izgubljene tijekom postupka sušenja, sve dok navedeni aditivi ne rezultiraju svojstvenom aromom ili povećanjem stvaranja ovisnosti, toksičnosti ili CMR svojstava proizvoda. Pri odlučivanju u tom smislu trebalo bi pomagati neovisno europsko savjetodavno tijelo. Primjenom ove Direktive ne bi smjela dovoditi do diskriminacije između različitih vrsta duhana niti bi se njome trebala spriječiti diferencijacija proizvoda.

(18)

Određeni aditivi upotrebljavaju se za stvaranje dojma da duhanski proizvodi pozitivno utječu na zdravlje, predstavljaju manju opasnost po zdravlje ili poboljšavaju fizičke i mentalne sposobnosti. Navedene aditive kao i aditive koji imaju CMR svojstva trebalo bi zabraniti kako bi se osigurala jedinstvena pravila diljem Unije i visoka razina zaštite zdravlja ljudi. Aditive koji pojačavaju svojstvo stvaranja ovisnosti ili toksičnost trebalo bi također zabraniti.

(19)

Budući da se ova Direktiva usredotočuje na mlade osobe, duhanski proizvodi, s iznimkom cigareta i duhana za samostalno motanje, trebali bi biti izuzeti iz određenih zahtjeva povezanih sa sastojcima sve dok ne postoji značajna promjena okolnosti u smislu obujma prodaje ili obrazaca konzumacije u odnosu na mlade osobe.

(20)

Budući da je u Uniji na snazi opća zabrana prodaje duhana za oralnu uporabu, reguliranje sastojaka duhana za oralnu uporabu, koja iziskuje dubinsko poznavanje specifičnih svojstava ovog proizvoda i obrazaca njegove konzumacije, trebala bi, u skladu s načelom supsidijarnosti, i dalje ostati odgovornost Švedske,u kojoj je dopuštena prodaja ovog proizvoda u skladu s člankom 151. Akta o pristupanju Austrije, Finske i Švedske.

(21)

U skladu s ciljevima ove Direktive, posebno da se olakša neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta duhanskih i srodnih proizvoda, pritom uzimajući kao polazište visoku razinu zdravstvene zaštite, posebice za mlade ljude, te u skladu s Preporukom Vijeća 2003/54/EZ (5), trebalo bi poticati države članice da spriječe prodaju takvih proizvoda djeci i adolescentima usvajanjem prikladnih mjera koje određuju i provode dobna ograničenja.

(22)

Još uvijek postoje neujednačenosti između nacionalnih odredbi o označivanju duhanskih proizvoda, osobito u vezi s korištenjem kombiniranih zdravstvenih upozorenja koja se sastoje od slike i teksta, informacija o prestanku pušenja i promotivnih elemenata u jediničnim pakiranjima i na njima.

(23)

Takve neujednačenosti mogu predstavljati prepreku za trgovinu i priječiti neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta duhanskih proizvoda i stoga bi ih trebalo ukloniti. Također je moguće da su potrošači u nekima od država članica bolje informirani o zdravstvenim rizicima duhana od potrošača u drugim državama članicama. Bez daljnjih radnji na razini Unije tijekom sljedećih godina vjerojatan je porast postojećih neujednačenosti.

(24)

Također je potrebna prilagodba odredbi o označivanju kako bi se pravila na razini Unije uskladila s međunarodnim kretanjima. Primjerice u smjernicama FCTC-a o pakiranju i označivanju duhanskih proizvoda, traže se velika slikovna upozorenja na oba glavna područja za prikaz, obvezne informacije o prestanku pušenja i stroga pravila o obmanjujućim informacijama. Odredbe o obmanjujućim informacijama nadopunit će opću zabranu obmanjujućih poslovnih praksi u odnosima između trgovaca i potrošača određenih u Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6).

Države članice koje upotrebljavaju porezne biljege ili nacionalne identifikacijske oznake u fiskalne svrhe na pakiranjima duhanskih proizvoda mogu, u nekim slučajevima, omogućiti da se ti biljezi ili oznake premjeste kako bi se omogućilo da kombinirana zdravstvena upozorenja budu na vrhu glavnih područja za prikaz sukladno ovoj Direktivi i smjernicama FCTC-a. Potrebno je uvesti prijelazne mjere da bi se omogućilo državama članicama da zadrže porezne biljege ili nacionalne identifikacijske oznake koje koriste u fiskalne svrhe na vrhu jediničnog pakiranja tijekom određenog razdoblja nakon prenošenja ove Direktive.

(25)

Odredbe o označivanju također bi trebalo uskladiti s novim znanstvenim dokazima. Primjerice, prikazivanje podataka o razinama emisija katrana, nikotina i ugljikova monoksida na jediničnim pakiranjima cigareta pokazuje se obmanjujućim jer navodi potrošače na zaključak da su određene cigarete manje štetne od drugih. Velika zdravstvena upozorenja u kojima se kombiniraju tekst upozorenja i slika u boji dokazano su djelotvornija od upozorenja koja se sastoje isključivo od teksta. Posljedično, kombinirana zdravstvena upozorenja trebala bi postati obvezna u cijeloj Uniji i pokrivati znatne i vidljive dijelove površine jediničnog pakiranja. Trebalo bi odrediti minimalne dimenzije za sva zdravstvena upozorenja da bi se osigurala njihova vidljivost i učinkovitost.

(26)

Za duhanske proizvode za pušenje, s iznimkom cigareta i duhana za samostalno motanje koje većinom konzumiraju stariji potrošači i manje populacijske skupine, trebalo bi i dalje biti moguće izuzeti od određenih zahtjeva o označivanju sve dok nema značajne promjene okolnosti u pogledu obujma prodaje ili obrazaca potrošnje u vezi s mladim osobama. Označivanje tih drugih duhanskih proizvoda treba poštovati pravila koja su za njih specifična. Trebalo bi osigurati vidljivost zdravstvenih upozorenja za bezdimne duhanske proizvode. Zdravstvena upozorenja stoga se moraju staviti na dvije glavne površine pakiranja bezdimnih duhanskih proizvoda. U vezi s duhanom za vodene lule, koji se često smatra manje štetnim od uobičajenih duhanskih proizvoda za pušenje, trebalo bi primjenjivati puni režim označivanja kako bi se izbjeglo dovođenje potrošača u zabludu.

(27)

Duhanski proizvodi ili njihovo pakiranje mogli bi zavarati potrošače, osobito mlađe osobe, kada ih navode na zaključke da su ti proizvodi manje štetni od drugih duhanskih proizvoda. Primjerice to je slučaj ako se koriste određene riječi ili obilježja kao što su riječi „nizak udio katrana”, „light”, „ultra-light”, „mild”, „prirodan”, „organski”, „bez aditiva”, „bez okusa” ili „slim” ili određeni nazivi, slike te figurativni i drugi znakovi. Drugi obmanjujući elementi uključuju, ali nisu ograničeni na umetke ili druge dodatne materijale kao što su samoljepljive oznake, naljepnice, dodatci, srećke ili omoti ili su povezani s oblikom samog pakiranja duhanskog proizvoda. Određena pakiranja i duhanski proizvodi mogu također zavarati potrošače predlaganjem pogodnosti u vezi s gubitkom mase, seksualnom privlačnošću, društvenim statusom, društvenim životom ili karakteristikama kao što su ženstvenost, muževnost ili elegancija. Isto tako, veličina i izgled cigareta mogli bi zavarati potrošače stvaranjem dojma da su manje štetne. Ni jedinična pakiranja duhanskih proizvoda ni njihovo vanjsko pakiranje ne smiju sadržavati tiskane kupone, ponude za popuste, upućivanje na besplatnu distribuciju, ponude dva za jedan ili druge slične ponude koje bi potrošačima mogle sugerirati ekonomske prednosti i poticati ih time da kupe navedene duhanske proizvode.

(28)

Kako bi se osigurala cjelovitost i vidljivost zdravstvenih upozorenja i maksimalno povećala njihova djelotvornost, potrebno je donijeti odredbe o dimenzijama zdravstvenih upozorenja kao i o određenim aspektima izgleda jediničnih pakiranja duhanskih proizvoda, uključujući njihov oblik i mehanizam za otvaranje. Kada se propisuje oblik kvadra, zaobljene ili ukošene rubove trebalo bi smatrati prihvatljivima, pod uvjetom da zdravstveno upozorenje obuhvaća površinu istovjetnu onoj na jediničnom pakiranju bez takvih rubova. Države članice primjenjuju različita pravila o minimalnom broju cigareta u paketu. Ta je pravila potrebno uskladiti kako bi se osiguralo slobodno kretanje dotičnih proizvoda.

(29)

Znatne količine nezakonitih proizvoda koji ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Direktivi 2001/37/EZ stavljaju se na tržište i postoje pokazatelji koji upućuju da bi se te količine mogle povećati. Ti nezakoniti proizvodi dovode u pitanje slobodno kretanje proizvoda koji udovoljuju zahtjevima i zaštitu koju omogućuje zakonodavstvo o nadzoru nad duhanom. Osim toga, FCTC zahtijeva od Unije da se bori protiv nezakonitih duhanskih proizvoda, uključujući i one koji su nezakonito uvezeni u Uniju, što predstavlja dio sveobuhvatne politike Unije o kontroli duhana. Stoga bi trebalo donijeti odredbu da jedinična pakiranja duhanskih proizvoda budu označena jedinstvenom identifikacijom i sigurnosnim obilježjima i da praćenje njihova kretanja bude bilježeno tako da se ti proizvodi mogu slijediti i pronaći diljem Unije i da se njihovo udovoljavanje ovoj Direktivi može pratiti i bolje provoditi. Osim toga potrebno je donijeti odredbu o uvođenju sigurnosnih obilježja koja će olakšati provjeru jesu li duhanski proizvodi autentični ili nisu.

(30)

Potrebno je na razini Unije razviti interoperabilni sustav za praćenje i pronalazak i sigurnosna obilježja. Tijekom početnog razdoblja samo cigarete i duhan za motanje trebali bi biti podložni sustavu za praćenje i pronalazak te sigurnosnim obilježjima. To bi omogućilo proizvođačima drugih duhanskih proizvoda da imaju koristi od iskustava stečenih prije nego su sustav za praćenje i pronalazak te zajednička sigurnosna obilježja postala primjenjiva za te druge proizvode.

(31)

Radi osiguravanja neovisnosti i transparentnosti sustava praćenja i pronalaženja, proizvođači duhanskih proizvoda trebali bi sklopiti ugovore o pohranjivanju podataka s neovisnim trećim stranama. Komisija bi trebala odobriti primjerenost tih nezavisnih trećih strana, a neovisni vanjski revizor trebao bi pratiti njihove aktivnosti. Podaci povezani sa sustavom za praćenje i pronalazak trebali bi biti odvojeni od drugih srodnih podataka društva te podložni kontroli nadležnih tijela država članica i Komisije te u svakom trenutku dostupni.

(32)

Direktiva Vijeća 89/622/EEZ (7) zabranjivala je prodaju u državama članicama određenih vrsta duhana za oralnu uporabu. Direktiva 2001/37/EZ učvrstila je tu zabranu. Člankom 151. Akta o pristupanju Austrije, Finske i Švedske, Švedska ima izuzeće od zabrane. Zabrana prodaje duhana za oralnu uporabu trebala bi nadalje ostati na snazi kako bi se spriječilo uvođenje u Uniju (uz iznimku Švedske), proizvoda koji stvara ovisnost i ima štetne učinke na zdravlje. Za druge bezdimne duhanske proizvode koji se ne proizvode za masovno tržište, strogi odredbe o označivanju i određene odredbe povezane s njihovim sastojcima smatraju se dostatnima da se njihovo širenje na tržištu ograniči na njihovu tradicionalnu uporabu.

(33)

Prekogranična prodaja duhanskih proizvoda na daljinu mogla bi olakšati pristup duhanskim proizvodima koji nisu u skladu s ovom Direktivom. Također je povećan rizik da bi mlade osobe dobile pristup duhanskim proizvodima. Posljedično, postoji rizik da će se zakonodavstvo o nadzoru duhana dovesti u pitanje. Stoga bi državama članicama trebalo dopustiti da zabrane prekograničnu prodaju duhana na daljinu. Ako prekogranična prodaja duhana na daljinu nije zabranjena, zajednička pravila o registraciji maloprodajnih mjesta koja se bave takvom prodajom primjerena su kako bi se osigurala djelotvornost ove Direktive. Države članice trebaju u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) međusobno surađivati da bi se olakšala implementacija ove Direktive, posebno u pogledu mjera primijenjenih u pogledu prekogranične prodaje duhanskih proizvoda na daljinu.

(34)

Svi duhanskih proizvodi imaju potencijala da uzrokuju smrtnost, obolijevanje i invalidnost. S tim u skladu, njihovu bi proizvodnju, distribuciju i konzumaciju trebalo urediti. Stoga je važno pratiti razvoj događaja u vezi s novim duhanskim proizvodima. Proizvođače i uvoznike trebalo bi obvezati da podnesu obavijest o novim duhanskim proizvodima ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica da zabrane ili odobre takve nove proizvode.

(35)

Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti, novi duhanski proizvodi, koji su duhanski proizvodi kako su definirani u ovoj Direktivi, trebali bi ispunjavati zahtjeve ove Direktive.

(36)

Elektroničke cigarete i spremnike za ponovno punjenje trebalo bi urediti ovom Direktivom, osim ako se – zbog njihova predstavljanja ili funkcije – na njih odnosi Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) ili Direktiva Vijeća 93/42/EEZ (9). Postoje neujednačena zakonodavstva i praksa u vezi s navedenim proizvodima, uključujući i one o zahtjevima u pogledu sigurnosti, među državama članicama, stoga je na razini Unije potrebno djelovanje kako bi se poboljšalo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Pri reguliranju ovih proizvoda trebalo bi uzeti u obzir visoku razinu zaštite javnog zdravlja. Kako bi se državama članicama omogućilo provođenje svojih nadzornih i kontrolnih funkcija, trebalo bi obvezati proizvođače i uvoznike elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje da podnesu obavijest o relevantnim proizvodima prije nego što ih stave na tržište.

(37)

Države članice trebale bi osigurati da su elektroničke cigarete i spremnici za ponovno punjenje usklađeni sa zahtjevima ove Direktive. Ako proizvođač relevantnog proizvoda nema poslovni nastan u Uniji, uvoznik tog proizvoda trebao bi snositi odgovornosti povezane s usklađenošću tih proizvoda s ovom direktivom.

(38)

Ovom bi Direktivom trebalo biti dopušteno stavljanje na tržište tekućine koja sadrži nikotin samo ako koncentracija nikotina ne prelazi 20 mg/ml. Ova je koncentracija omogućuje oslobađanje nikotina koje je usporedivo s dopuštenom dozom nikotina koja se oslobađa iz standardne cigarete tijekom vremena potrebnog za pušenje takve cigarete. Kako bi se ograničili rizici povezani s nikotinom trebalo bi utvrditi maksimalne veličine spremnika za ponovno punjenje, tankova i uložaka.

(39)

Prema ovoj bi Direktivi trebalo biti dopušteno stavljanje na tržište isključivo elektroničkih cigareta koje oslobađaju doze nikotina u ujednačenim razinama. Oslobađanje doza nikotina u ujednačenim razinama tijekom uobičajenih uvjeta uporabe nužno je u svrhu zaštite zdravlja, sigurnosti i kakvoće te da bi se izbjegla opasnost od slučajnog konzumiranja velikih doza.

(40)

Elektroničke cigarete i spremnici za ponovno punjenje mogli bi predstavljati opasnost za zdravlje kada su u dohvatu djece. Stoga je potrebno osigurati da su ti proizvodi takvi da djeca njima ne mogu rukovati što uključujući putem označivanja, dizajna, pričvršćivača i mehanizama za otvaranje koji djeci onemogućuju rukovanje.

(41)

U svjetlu činjenice da je nikotin otrovna tvar te uzimajući u obzir potencijalni rizik za zdravlje i sigurnost, uključujući i za osobe kojima proizvod nije namijenjen, tekućina koja sadrži nikotin trebala bi biti stavljena na tržište samo u elektroničkim cigaretama i u spremnicima za ponovno punjenje koji ispunjavaju određene sigurnosne uvjete i uvjete kvalitete. Važno je osigurati da se elektroničke cigarete ne mogu slomiti ili curiti tijekom uporabe i ponovnog punjenja.

(42)

Oznake i pakiranja ovih proizvoda trebali bi sadržavati dostatne i prikladne podatke o njihovoj sigurnoj uporabi kako bi se zaštitilo ljudsko zdravlje i sigurnost, kao i prikladna zdravstvena upozorenja te ne smiju sadržavati nikakav obmanjujući element ili posebnost.

(43)

Neujednačenosti nacionalnih zakona i praksi u vezi s oglašavanjem i sponzorstvima koji se tiču elektroničkih cigareta predstavljaju prepreku slobodnom kretanju robe i slobodi pružanja usluga te predstavljaju znatan rizik narušavanja tržišnog natjecanja. Bez daljnjih radnji na razini Unije vjerojatan je budući porast tih neujednačenosti u narednim godinama, uzimajući također u obzir rastuće tržište elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje. Potrebno je stoga ujednačiti nacionalne odredbe o oglašavanju i sponzorstvima tih proizvoda koji imaju prekogranične učinke, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja. Budući da se njima oponaša i normalizira pušenje kao radnja, elektroničke cigarete mogu predstavljati međukorak prema ovisnosti o nikotinu te konačno i tradicionalnoj konzumaciji duhana. Stoga je iz navedenog razloga prikladno usvojiti restriktivan pristup oglašavanju elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje.

(44)

Kako bi obavljale svoje regulatorne zadaće, Komisiji i državama članicama potrebne su opsežne informacije o razvoju tržišta u pogledu elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje. U tu svrhu proizvođači i uvoznici ovih proizvoda trebali bi podlijegati izvješćivanju o obujmu prodaje, preferencijama različitih potrošačkih skupina i načinima prodaje. Trebalo bi osigurati da su ti podaci dostupni općoj javnosti propisno vodeći računa o potrebi zaštite trgovačkih tajni.

(45)

Kako bi se osiguralo da države članice mogu prikladno nadzirati tržište potrebno je da proizvođači, uvoznici i distributeri raspolažu prikladnim sustavom za praćenje i bilježenje sumnji na štetne učinke i obavješćuju nadležna tijela o takvim učincima tako da se mogu poduzeti prikladne mjere. Opravdano je omogućiti zaštitnu klauzulu kojom bi se državama članicama omogućilo da poduzmu mjere radi rješavanja ozbiljnih opasnosti za javno zdravlje.

(46)

U kontekstu tržišta elektroničkih cigareta koje je u nastajanju moguće je da bi određene elektroničke cigarete ili spremnici za ponovno punjenje ili tip elektroničke cigarete ili spremnika za ponovno punjenje, koji su stavljeni na tržište, iako su sukladni s ovom Direktivom, mogli predstavljati nepredviđenu opasnost za ljudsko zdravlje. Stoga je preporučljivo osigurati postupak za rješavanje te opasnosti, kojim bi se državi članici trebalo omogućiti da usvoji privremene prikladne mjere. Takve privremene prikladne mjere mogle bi uključivati zabranu stavljanja na tržište određenih elektroničkih cigareta ili spremnika za ponovno punjenje ili tipa elektroničke cigarete ili spremnika za ponovno punjenje. U tom kontekstu, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlasti za donošenje delegiranih akata kako bi zabranila stavljanje na tržište određene elektroničke cigarete ili spremnika za ponovno punjenje ili vrste elektroničke cigarete ili spremnika za ponovno punjenje. Komisiju bi trebalo ovlastiti da to učini ako najmanje tri države članice na temelju opravdanih razloga zabrane dotične proizvode ako je nužno proširiti tu zabranu na sve države članice kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta za proizvode koji su sukladni ovoj direktivi i ne predstavljaju istu opasnost za zdravlje. Komisija bi trebala podnijeti izvješće o potencijalnim opasnostima povezanima s elektroničkim cigaretama koje se mogu puniti najkasnije do 20. svibnja 2016.

(47)

Ovom se Direktivom ne ujednačavaju svi aspekti elektroničkih cigareta ili spremnika za ponovno punjenje. Na primjer, odgovornost za donošenje pravila o aromama ostaje na državama članicama. Za države članice moglo bi biti od koristi da razmotre dopuštanje stavljanja na tržište aromatiziranih proizvoda. Pritom bi trebale uzeti u obzir potencijalnu privlačnost takvih proizvoda za mlade osobe i nepušače. Svaka zabrana takvih aromatiziranih proizvoda trebala bi biti opravdana i obavijest o toj zabrani podnesena u skladu s Direktivom 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(48)

Nadalje, ovom se Direktivom ne ujednačavaju pravila o okruženjima bez duhanskog dima, aranžmanima o prodaji na nacionalnom tržištu, domaćem oglašavanju ili širenju robne marke proizvoda niti se njome uvodi dobna granica za elektroničke cigarete ili spremnike za ponovno punjenje. U svakom slučaju, predstavljanje i oglašavanje tih proizvoda ne bi smjelo voditi promicanju konzumacije duhana niti stvarati zablude oko duhanskih proizvoda. Države članice mogu slobodno urediti takva pitanja u okviru svoje nadležnosti te ih se ohrabruje da to učine.

(49)

Uređenje biljnih proizvoda za pušenje razlikuje se između država članica i ti se proizvodi često smatraju bezopasnima ili manje štetnima unatoč prijetnji po zdravlje koju predstavlja njihovo izgaranje. U brojnim slučajevima potrošači ne znaju sadržaj navedenih proizvoda. Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i poboljšale informacije za potrošače, na razini Unije trebalo bi za proizvode uvesti zajednička pravila označivanja i izvješćivanje o sastojcima.

(50)

Radi osiguranja ujednačenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti s obzirom na utvrđivanje i ažuriranje prioritetnog popisa aditiva koji su predmetom pooštrene obveze izvješćivanja, utvrđivanje i ažuriranje formata za izvješćivanje o sastojcima i za širenje tih informacija, određivanje ima li duhanski proizvod svojstvenu aromu ili povišenu razinu toksičnosti, svojstva stvaranja ovisnosti ili CMR svojstva, metodologije za utvrđivanje ima li duhanski proizvod svojstvenu aromu, postupaka za uspostavljanje neovisnog savjetodavnog tijela za utvrđivanje duhanskih proizvoda sa svojstvenim aromama, preciznog položaja zdravstvenih upozorenja na vrećicama duhana za samostalno motanje, tehničkih specifikacija za dizajn, položaj, i oblik kombiniranih zdravstvenih upozorenja, tehničkih normi za uspostavljanje i rad sustava za praćenje i pronalazak, za osiguranje kompatibilnosti sustava za jedinstvene identifikatore i sigurnosna obilježja i tehničke specifikacije, kao i uspostavljanje zajedničkog formata za priopćavanje elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje te tehničkih standarda za mehanizme za takve proizvode. Te provedbene ovlasti trebale bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(51)

Kako bi se osiguralo da ova Direktiva bude u potpunosti operativna i kako bi je se prilagodilo tehničkim, znanstvenim i međunarodnim kretanjima na području proizvodnje, konzumacije i regulacije duhana, ovlast za donošenje akata sukladno članku 290. UFEU-a treba se dodijeliti Komisiji u pogledu usvajanja i prilagodbe maksimalnih razina emisija i metoda mjerenja tih emisija, određivanja maksimalnih razina aditiva koji uzrokuju svojstvenu aromu ili koji povećavaju toksičnost ili stvaranje ovisnosti, povlačenja određenih izuzeća odobrenih duhanskim proizvodima koji nisu cigarete ili duhan za samostalno motanje, usvajanja zdravstvenih upozorenja, uspostave i prilagodbe galerije slika, određivanja ključnih elemenata za ugovore o pohrani podataka koje treba sklopiti u svrhu sustava za praćenje i pronalazak i širenja na cijelu Uniju mjera koje su usvojile države članice u vezi s određenim elektroničkim cigaretama ili spremnicima za punjenje ili tipom elektroničke cigarete odnosno spremnika za punjenje. Osobito je važno da Komisija provede prikladna savjetovanja tijekom pripremnih radnji uključujući radnje na stručnoj razini. Komisija bi trebala, prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata, Europskom parlamentu i Vijeću osigurati istodoban, pravodoban i prikladan prijenos relevantnih dokumenata.

(52)

Komisija bi trebala pratiti razvoj događaja u vezi s provedbom i utjecajem ove Direktive i podnijeti izvješće do 21. svibnja 2021. te bi potom trebala podnositi izvješće prema potrebi, kako bi se procijenilo jesu li ovoj Direktivi potrebne izmjene. Izvješće bi trebalo uključivati i podatke o površinama pakiranja duhanskih proizvoda koja nisu uređena ovom Direktivom, razvoju tržišta u vezi s novim duhanskih proizvodima, razvoju tržišta koji dovodi do značajne promjene u okolnostima, razvoju tržišta tankih cigareta, duhana za vodene lule te elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje i percepcijom koju potrošači imaju o njima.

Komisija bi prilikom pripreme izvješća o izvedivosti, koristima i učinku europskog sustava za regulaciju sastojaka u duhanskim proizvodima, uključujući izvedivost i koristi stvaranja popisa sastojaka na razini Unije koji mogu biti korišteni u duhanskim proizvodima, koji su prisutni u njima ili se u njih dodaju (takozvani „pozitivni popis”). Pripremajući to izvješće, Komisija bi trebala procijeniti, između ostalog, dostupne znanstvene dokaze o svojstvima toksičnosti sastojaka i ovisnosti o njima.

(53)

Duhanski i srodni proizvodi koji su u skladu s ovom Direktivom trebali bi ostvariti koristi od slobodnog protoka robe. Međutim, s obzirom na različite razine harmonizacije postignute ovom Direktivom, države članice pod određenim uvjetima, zadržavaju ovlasti da nametnu daljnje zahtjeve u određenim aspektima radi zaštite javnog zdravlja. Ovo se odnosi na predstavljanje i pakiranje duhanskih proizvoda, uključujući boje, s iznimkom zdravstvenih upozorenja za koje ova Direktiva navodi prvi niz osnovnih zajedničkih pravila. U skladu s time države članice mogu, na primjer, uvesti odredbe o daljnjoj standardizaciji pakiranja duhanskih proizvoda pod uvjetom da su te odredbe usuglašene s TFEU-om, obvezama prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i ne utječu na punu primjenu ove Direktive.

(54)

Nadalje, kako bi se u obzir uzeo potencijalan budući razvoj tržišta, državama članicama treba dozvoliti zabranu određenih kategorija duhana ili srodnih proizvoda na temelju određene situacije u dotičnoj državi članici i pod uvjetom da su odredbe opravdane potrebom da se zaštiti javno zdravlje, uzimajući u obzir visoku razinu zaštite koja se postiže ovom Direktivom. Države članice trebaju obavijestiti Komisiju o takvim strožim nacionalnim odredbama.

(55)

Država članica trebala bi i dalje imati mogućnost da zadrži ili usvoji nacionalne zakone koji se primjenjuju na sve proizvode stavljene na njezino tržište kada je riječ o aspektima koji nisu regulirani ovom Direktivom, pod uvjetom da su oni u skladu s Ugovorom i ne ugrožava punu primjenu ove Direktive. U skladu s tim uvjetima, država članica mogla bi između ostaloga regulirati ili zabraniti pribor koji se upotrebljava za duhanske proizvode (uključujući vodene lule) i za biljne proizvode za pušenje kao i regulirati ili zabraniti proizvode koji izgledom sliče duhanskim ili srodnim proizvodima. Za tehničke propise potrebno je prethodno priopćenje u skladu s Direktivom 98/34/EZ.

(56)

Države članice trebaju osigurati da se osobni podaci obrađuju samo u skladu s pravilima i zaštitnim mjerama utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(57)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje zakonodavstvo Unije koje uređuje korištenje i označivanje genetički modificiranih organizama.

(58)

U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o eksplikativnim dokumentima (13) države članice odlučile su, u opravdanim slučajevima, pratiti obavješćivanje o svojim mjerama prenošenja jednim ili s više dokumenata koji objašnjavaju odnos između dijelova Direktive te odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje zakonodavstva EU-a. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra prenošenje takvih dokumenata opravdanim.

(59)

Ova Direktiva ne mijenja obvezu poštovanja temeljnih prava i pravnih načela utjelovljenu u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Direktiva utječe na nekoliko temeljnih prava. Stoga je potrebno osigurati da obveze nametnute proizvođačima, uvoznicima i distributerima duhanskih i srodnih proizvoda ne jamče samo visoku razinu zdravstvene zaštite i zaštite potrošača već i štite sva druga temeljna prava i proporcionalne su u pogledu neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Primjena ove Direktive trebala bi poštovati pravo Unije i relevantne međunarodne obveze.

(60)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, prije svega ujednačavanje zakona i drugih propisa država članica koji se tiču proizvodnje, predstavljanja i prodaje duhana i srodnih proizvoda ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

sastojcima i emisijama duhanskih proizvoda i srodnim obvezama o izvješćivanju uključujući maksimalne razine emisija katrana, nikotina i ugljikova monoksida za cigarete;

(b)

određenim aspektima označivanja i pakiranja duhanskih proizvoda uključujući zdravstvenih upozorenja koja se trebaju nalaziti na paketima duhanskih proizvoda i vanjski izgled pakiranja kao i sljedivosti i sigurnosnih obilježja koji se primjenjuju na duhanske proizvode kako bi se osigurala sukladnost s ovom Direktivom;

(c)

zabrani stavljanje na tržište duhana za oralnu uporabu;

(d)

prekograničnoj prodaji duhanskih proizvoda na daljinu;

(e)

obvezi podnošenja obavijesti o novim duhanskih proizvodima;

(f)

stavljanju na tržište i označivanju određenih proizvoda koji su srodni duhanskim proizvodima, posebno elektroničkih cigareta i spremnika za punjenje i biljnih proizvoda za pušenje;

1.

„duhan” znači listovi i drugi prirodni, prerađeni ili neprerađeni dijelovi biljke duhana što uključuje ekspandirani i rekonstituirani duhan;

2.

„duhan za lulu” znači duhan koji se može konzumirati putem postupka izgaranja i koji je namijenjen isključivo za korištenje u luli;

3.

„duhan za samostalno motanje” znači duhan koji se može upotrebljavati za izradu cigareta koju obavljaju sami potrošači ili maloprodajna mjesta;

4.

„duhanski proizvodi” znači proizvodi koji se mogu konzumirati, a koji se sastoje, čak i samo djelomično, od duhana koji jest ili nije genetički modificiran;

5.

„bezdimni duhanski proizvod” znači duhanski proizvod potrošnja kojeg ne uključuje postupak izgaranja, uključujući duhan za žvakanje, duhan za šmrkanje i duhan za oralnu potrošnju;

6.

„duhan za žvakanje” znači bezdimni duhanski proizvod posebno namijenjen za žvakanje;

7.

„duhan za šmrkanje” znači bezdimni duhanski proizvod koji se može konzumirati putem nosa;

8.

„duhan za oralnu potrošnju” znači svi duhanski proizvodi za oralnu potrošnju, osim onih namijenjenih za šmrkanje ili žvakanje, izrađeni u cijelosti ili djelomično od duhana, u obliku praha ili čestica ili u bilo kakvoj kombinaciji tih oblika, posebice one u vrećicama ili poroznim vrećicama;

9.

„duhanski proizvodi za pušenje” znači duhanski proizvodi, osim bezdimnog duhanskog proizvoda;

10.

„cigareta” znači smotuljak duhana koji može konzumirati putem postupka izgaranja i koji je dodatno definiran u članku 3. stavku 1. Direktive Vijeća 2011/64/EU (14);

11.

„cigara” znači smotuljak duhana koji se može konzumirati putem postupka izgaranja i koji je dodatno definiran u članku 4., stavku 1., Direktive 2011/64/EU;

12.

„cigarilos” znači manju vrstu cigare i dodatno je definiran u članku 8., stavku 1. Direktive Vijeća 2007/74/EZ (15);

13.

„duhan za vodenu lulu” znači duhanski proizvod koji se može konzumirati putem vodene lule. Za potrebe ove Direktive duhan za vodenu lulu smatra se duhanskim proizvodom za pušenje. Ako se proizvod može upotrebljavati i putem vodenih lula i kao duhan za samostalno motanje, smatra se duhanom za samostalno motanje.

14.

„novi duhanski proizvod” znači duhanski proizvod koji:

15.

„biljni proizvod za pušenje” znači proizvod na bazi biljaka, travi ili voća koji ne sadrži duhan, a može se konzumirati putem postupka izgaranja;

16.

„elektronička cigareta” znači proizvod koji se može koristiti za konzumaciju pare koja sadrži nikotin putem usnika ili bilo koji sastavni dio tog proizvoda, uključujući uložak, tank i uređaj bez uloška ili tanka. Elektroničke cigarete mogu biti potrošne ili ponovo punjive putem spremnika za ponovno punjenje i tanka ili ponovno punjive pomoću uložaka za jednokratnu uporabu;

17.

„spremnik za ponovno punjenje” znači posuda koja sadrži tekućinu s nikotinom, a koja se može koristiti za ponovno punjenje elektroničke cigarete;

18.

„sastojak” znači duhan, aditiv, kao i svaka tvar ili element prisutan u finaliziranom duhanskom ili srodnom proizvodu uključujući papir, filtar, tintu, kapsule i ljepila;

19.

„nikotin” znači nikotinski alkaloidi;

20.

„katran” znači suhi, bezvodni, beznikotinski kondenzat dima;

21.

„emisije” znači tvari koje se otpuštaju prilikom namjenske uporabe duhanskog ili srodnog proizvoda, kao što su tvari iz dima ili tvari koje se otpuštaju u procesu uporabe bezdimnih duhanskih proizvoda;

22.

„maksimalna razina” ili „maksimalna razina emisije” znači najveći sadržaj ili emisiju, uključujući nulu, tvari u duhanskom proizvodu, mjerenu u miligramima;

23.

„aditiv” znači tvar, osim duhana, koja je dodana duhanskom proizvodu, jediničnu pakiranju ili bilo kakvom vanjskom pakiranju;

24.

„aromatična tvar” znači aditiv koji dodaje miris i/ili okus;

25.

„svojstvena aroma” znači jasno zamjetljiv miris ili okus, osim duhanskog, koji je rezultat aditiva ili kombinacije aditiva, uključujući, ali ne i ograničavajući se na, aromu voća, začina, bilja, alkohola, slatkiša, mentola ili vanilije, koja je zamjetljiva prije ili tijekom konzumacije duhanskog proizvoda;

26.

„stvaranje ovisnosti” znači farmakološki potencijal tvari da uzrokuje ovisnost, stanje koje utječe na sposobnost pojedinca da kontrolira svoje ponašanje, davanjem osjećaja nagrade ili olakšanja od apstinencijskih simptoma ili oboje;

27.

„toksičnost” znači stupanj do kojeg tvar može uzrokovati štetne učinke u ljudskom organizmu, uključujući učinke koji nastupaju tijekom vremena, obično putem višekratne ili kontinuirane konzumacije ili izloženosti;

28.

„značajna promjena okolnosti” znači povećanje opsega prodaje prema kategoriji proizvoda za najmanje 10 % u najmanje pet država članica, na temelju podataka o prodaji poslanih u skladu s člankom 5. stavkom 6., ili povećanje razine raširenosti pušenja u skupini potrošača mlađih od 25 godina za najmanje pet postotnih bodova u najmanje pet država članica po predmetnoj kategoriji proizvoda na temelju Posebnog Eurobarometerova izvješća 385 iz svibnja 2012. ili jednakovrijedne studije o raširenosti pušenja; u svakom slučaju, smatra se da se značajna promjena okolnosti nije dogodila ako je obujam prodaje kategorije proizvoda na maloprodajnoj razini ne premašuje 2,5 % ukupne prodaje duhanskih proizvoda na razini Unije;

29.

„vanjsko pakiranje” znači bilo koje pakiranje u kojem su duhanski ili srodni proizvodi stavljeni na tržište i koje obuhvaća jednu ili više zapakiranih jedinica; prozirne omote ne smatra se vanjskim pakiranjem;

30.

„jedinično pakiranje” znači najmanje samostalno pakiranje duhanskog ili srodnog proizvoda koje se stavlja na tržište;

31.

„vrećica” znači jedinično pakiranje duhana za samostalno motanje bilo u obliku pravokutnog džepa s preklopom koji pokriva otvor ili u obliku samostojeće vrećice;

32.

„zdravstveno upozorenje” znači upozorenje koje se tiče štetnih učinaka proizvoda za zdravlje ljudi ili drugih nepoželjnih posljedica njegove konzumacije, uključujući tekstualna upozorenja, kombinirana zdravstvena upozorenja, opća upozorenja i informativne poruke, kako je predviđeno u ovoj Direktivi;

33.

„kombinirano zdravstveno upozorenje” znači zdravstveno upozorenje koje se sastoji od kombinacije teksta upozorenja i fotografija ili ilustracija koji mu pripadaju, kako je predviđeno u ovoj Direktivi;

34.

„prekogranična prodaja na daljinu” znači prodaju potrošačima na daljinu kada se potrošač, u trenutku naručivanja proizvoda od maloprodajnog mjesta, nalazi u državi članici koja nije država članica ili treća zemlja u kojoj to maloprodajno mjesto ima poslovni nastan; za maloprodajno mjesto drži se da ima poslovni nastan u državi članici:

35.

„potrošač” znači fizičku osobu koja djeluje za potrebe izvan njegove trgovačke, poslovne, obrtne ili stručne djelatnosti;

36.

„sustav za provjeru starosti” znači računalni sustav koji elektronički, u skladu s nacionalnim zahtjevima, nedvosmisleno potvrđuje dob potrošača;

37.

„proizvođač” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja proizvodi proizvod ili ima dizajniran ili proizveden proizvod i trguje njime pod svojim imenom ili zaštitnim znakom;

38.

„uvoz duhana ili srodnih proizvoda” znači ulazak takvih proizvoda na teritorij Unije, osim ako za te proizvode po njihovu ulasku u Uniju ne vrijedi carinski postupak ili dogovor o izuzeću, kao i njihovo oslobađanje od carinskog postupka ili dogovora o izuzeću;

39.

„uvoznik duhana ili srodnih proizvoda” znači vlasnika ili osobu koja ima pravo raspolaganja duhanom ili srodnim proizvodima koji su uvezeni na teritorij Unije;

40.

„stavljanje na tržište” znači učiniti proizvode, bez obzira na mjesto proizvodnje, dostupnim potrošačima u Uniji besplatno ili uz plaćanje, uključujući prodajom na daljinu; u slučaju prekograničnih prodaja na daljinu proizvod se smatra stavljenim na tržište u državi članici u kojoj se nalazi potrošač;

41.

„maloprodajno mjesto” znači mjesto gdje se duhanski proizvodi stavljaju na tržište, uključujući i mjesto gdje ih na tržište stavlja fizička osoba.

(a)

10 mg katrana po cigareti;

(b)

1 mg nikotina po cigareti;

(c)

10 mg ugljikova monoksida po cigareti.

(a)

popis svih sastojaka i njihovih količina korištenih u proizvodnji duhanskih proizvoda, u padajućem redoslijedu prema masi svakog sastojka sadržanog u duhanskim proizvodima;

(b)

razine emisije i udjele iz članka 3. stavaka 1. i 4.;

(c)

gdje je dostupno, podatke o drugim emisijama i njihovim razinama.

(a)

za koje postoje početne naznake, istraživanje ili uredba u drugim jurisdikcijama, a na temelju kojih se može zaključiti da imaju jedno od svojstava utvrđenih u ovom članku stavku 2. točkama od (a) do (d); i

(b)

koji pripadaju najčešće korištenim aditivima prema masi ili broju sukladno izvješćivanju o sastojcima na temelju članka 5. stavaka 1. i 3.

(a)

doprinosi li toksičnosti ili svojstvu stvaranja ovisnosti dotičnog proizvoda te ima li to učinak na povećanje toksičnosti ili svojstva stvaranja ovisnosti u bilo kojem dotičnom proizvodu u znatnoj ili mjerljivoj količini;

(b)

rezultira li svojstvenom aromom;

(c)

olakšava li udisanje ili unos nikotina; i

(d)

vodi li stvaranju tvari koje imaju CMR svojstva, njihove količine, i ima li navedeno takav učinak da povećava CMR svojstva u bilo kojem dotičnom proizvodu u znatnoj ili mjerljivoj količini.

(a)

vitamine i druge aditive koji stvaraju dojam da duhanski proizvod koristi zdravlju ili je manje opasan za zdravlje;

(b)

kofein i taurin i druge aditive i stimulanse koji se povezuju s energijom i vitalnošću;

(c)

aditive koji imaju bojiva svojstva za emisije;

(d)

kod duhanskih proizvoda za pušenje, aditive koji olakšavaju udisanje ili unos nikotina; i

(e)

aditive koji imaju CMR svojstva u nezapaljenom stanju.

(a)

otisnuti crnim, podebljanim slovima fonta Helvetica na bijeloj pozadini. Da bi ispunile jezične zahtjeve, države članice mogu odrediti veličinu slova pod uvjetom da je veličina slova određena u nacionalnom pravu takva da osigurava da relevantan tekst zauzima najveći mogući udio površine rezervirane za ta zdravstvena upozorenja; i

(b)

u centru površine rezervirane za njih te na pakiranjima u obliku kvadra i svim vanjskim pakiranjima moraju biti paralelni s bočnim rubom jediničnog ili vanjskog pakiranja;

(a)

sadržavati tekstualna upozorenja navedena u Prilogu I. i odgovarajuću fotografiju u boji specificiranu u galeriji slika u Prilogu II.;

(b)

uključivati podatke o prestanku pušenja kao što su telefonski brojevi, adrese elektroničke pošte i/ili internetske stranice namijenjene informiranju potrošačâ o dostupnim programima pomoći osobama koji žele prestati pušiti;

(c)

pokrivati 65 % i vanjske prednje i stražnje površine jediničnog pakiranja i svih vanjskih pakiranja. Cilindrična pakiranja moraju prikazivati kombinirana zdravstvena upozorenja, međusobno jednako udaljena, i svako mora pokrivati 65 % svoje polovice zakrivljene površine;

(d)

prikazivati isto tekstualno upozorenje i fotografiju u boji na obje strane jediničnog pakiranja i svih vanjskih pakiranja;

(e)

nalaziti se na gornjem rubu jediničnog pakiranja i svih vanjskih pakiranja te biti okrenuta u istom smjeru kao i svi drugi podaci koji se pojavljuju na toj površini pakiranja. Prijelazna izuzeća od te obveze o smještaju kombiniranih zdravstvenih upozorenja mogu se primjenjivati u državama članicama gdje porezni biljezi ili nacionalne identifikacijske oznake korišteni u fiskalne svrhe ostaju obvezni, kako slijedi:

Izuzeća iz točaka i. i ii. primjenjuju se u razdoblju od tri godine od 20. svibnja 2016. Imena marki ili logotipi ne smiju se pozicionirati iznad zdravstvenog upozorenja;

(f)

biti reproducirana u skladu s oblikom, rasporedom, dizajnom i omjerima koje je specificirala Komisija na temelju stavka 3.;

(g)

u slučaju jediničnih pakiranja cigareta, poštovati sljedeće dimenzije:

(a)

prilagodbe tekstualnih upozorenja iz Priloga I., uzimajući u obzir napredak u znanosti i razvoj tržišta;

(b)

uspostave i prilagodbe galerije slika iz točke (a) stavka 1 ovog članka, uzimajući u obzir napredak u znanosti i razvoj tržišta.

(a)

nalaziti se na dvjema najvećim površinama jediničnog pakiranja i svih vanjskih pakiranja;

(b)

pokrivati 30 % površina jediničnog pakiranja i svih vanjskih pakiranja. Taj se omjer povećava na 32 % u državama članicama s dva službena jezika i na 35 % u državama članicama s više od dva službena jezika.

(a)

promiče duhanski proizvod ili potiče na njegovu konzumaciju stvaranjem pogrešnog dojma njegovim o svojstvima, učincima na zdravlje, opasnostima ili emisijama; oznake ne smiju sadržati nikakve podatke o sadržaju nikotina, katrana ni ugljičnog monoksida u duhanskom proizvodu;

(b)

sugeriraju da je određeni duhanski proizvod manje štetan od drugih ili da nastoji smanjiti učinak nekih štetnih sastavnica dima ili da djeluje vitalizirajuće, energetski, ozdravljujuće, pomlađujuće ili ima prirodna ili organska svojstva ili da ima druge zdravstvene ili životne koristi;

(c)

upućuju na okus, miris, bilo kakve arome ili druge aditive ili njihovu odsutnost;

(d)

nalikuje na hranu ili kozmetički proizvod;

(e)

sugeriraju da je određeni duhanski proizvod ima poboljšanu biorazgradivost ili druge prednosti za okoliš.

(a)

datuma i mjesta proizvodnje;

(b)

proizvodne ustanove;

(c)

stroja korištenog za proizvodnju duhanskog proizvoda;

(d)

proizvodne smjene ili vrijeme proizvodnje;

(e)

opisa proizvoda;

(f)

predviđenog tržišta za maloprodaju;

(g)

predviđene transportne rute;

(h)

gdje je primjenjivo, uvoznika u Uniju;

(i)

stvarne transportne rute od proizvodnje do prvog maloprodajnog mjesta, uključujući sva korištena skladišta, kao i datuma transporta, odredišta, mjesta polaska i primatelja;

(j)

identiteta svih kupaca od proizvodnje do prvog maloprodajnog mjesta; i

(k)

računa, broja narudžbe i potvrde o plaćanju svih kupaca od proizvodnje do prvog maloprodajnog mjesta.

(a)

utvrđuje tehničke standarde za uspostavljanje i rad sustava za praćenje i pronalazak kako je predviđeno u ovom članku, uključujući označivanje jedinstvenom identifikacijskom oznakom, bilježenje, prijenos, obradu i pohranu podataka te pristup pohranjenim podacima;

(b)

utvrđuje tehničke standarde za osiguravanje da su sustavi koji se upotrebljavaju za jedinstvene identifikacijske oznake i povezane funkcije potpuno međusobno kompatibilni diljem Unije.

(a)

ime i korporativni naziv te stalnu adresu mjesta poslovanja odakle se duhanski proizvodi isporučuju;

(b)

datum kada su potrošačima počeli nuditi prekograničnu prodaju duhanskih proizvoda na daljinu putem usluga informacijskog društva, kako je definirano u članku 1. točki 2. Direktive 98/34/EZ;

(c)

adresu internetske stranice korištene ili internetskih stranica korištenih u tu svrhu i sve relevantne podatke potrebne za identifikaciju internetske stranice.

(a)

dostupne znanstvene studije o toksičnosti, stvaranju ovisnosti i privlačnosti novog duhanskog proizvoda, posebno s obzirom na njegove sastojke i emisije;

(b)

dostupne studije, njihove sažetke i istraživanje tržišta o preferencijama različitih potrošačkih skupina, uključujući i mlade osobe i trenutne pušače;

(c)

druge dostupne i relevantne podatke, uključujući analizu rizika/koristi od proizvoda, njegove očekivane učinke na prestanak konzumacije duhana, očekivane učinke na započinjanje konzumacije duhana i predviđena shvaćanja potrošača.

(a)

ime i podatke za kontakt proizvođača, odgovorne pravne ili fizičke osobe unutar Unije i, gdje je to primjenjivo, uvoznika u Uniju;

(b)

popis svih sastojaka sadržanih u proizvodu i emisija koje nastaju korištenjem proizvoda, po robnoj marki i tipu, uključujući i njihove količine;

(c)

toksikološke podatke u vezi sa sastojcima i emisijama tog proizvoda, uključujući kad su zagrijani, koji se osobito odnose na njihove učinke na zdravlje potrošača kad se udišu i uzimajući u obzir, između ostaloga, sve učinke stvaranja ovisnosti;

(d)

informacije o dozi i unosu nikotina prilikom konzumacije u uobičajenim ili razumno predvidivim uvjetima;

(e)

opis sastavnih dijelova proizvoda; uključujući, gdje je to primjenjivo, mehanizma za otvaranje i punjenje elektroničke cigarete ili spremnika za punjenje;

(f)

opis postupaka proizvodnje, uključujući obuhvaća li serijsku proizvodnju, i izjavu da postupak proizvodnje osigurava sukladnost sa zahtjevima iz ovog članka;

(g)

izjavu da proizvođač i uvoznik snose punu odgovornost za količinu i sigurnost proizvoda kod stavljanja na tržište i korištenja u uobičajenim okolnostima ili relativno predvidivim uvjetima.

(a)

tekućina koja sadrži nikotin stavlja se na tržište isključivo u za to namijenjenim spremnicima za ponovno punjenje koji nemaju obujam veći od 10 ml, u potrošnim elektroničkim cigaretama ili u ulošcima za jednokratnu uporabu, i da ulošci ili tankovi ne premašuju obujam od 2 ml;

(b)

tekućina koja sadrži nikotin ne sadrži više od 20 mg/ml nikotina;

(c)

tekućina koja sadrži nikotin ne sadrži aditive navedene u članku 7. stavku 6.;

(d)

za proizvodnju tekućine koja sadrži nikotin koriste se samo sastojci visoke čistoće. Tvari koje nisu navedene među sastojcima iz stavka 2. drugog podstavka točke (b) ovog članka prisutni su u tekućini koja sadrži nikotin samo u tragovima ako te tragove prilikom proizvodnje tehnički nije moguće izbjeći;

(e)

osim nikotina, jedini sastojci koji se koriste u tekućini koja sadrži nikotin ne predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje u zagrijanom ili nezagrijanom obliku;

(f)

elektroničke cigarete oslobađaju doze nikotina u ujednačenim razinama;

(g)

elektroničke cigarete i spremnici za ponovno punjenje takvi su da djeca njima ne mogu rukovati i da na njima nisu moguće neovlaštene izmjene, zaštićeni su od lomljenja i curenja te imaju mehanizam koji osigurava ponovno punjenje bez curenja.

(a)

jedinična pakiranja elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje sadrže letak s podacima o:

(b)

jedinična pakiranja i vanjska pakiranja elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje:

Države članice utvrđuju koje od ovih općih upozorenja treba upotrebljavati;

(c)

zdravstvena upozorenja u skladu su s odredbama iz članka 12. stavka 2.

(a)

su komercijalne objave u uslugama informacijskog društva, u tisku i drugim tiskanim publikacijama, s ciljem izravnog ili neizravnog učinka na promicanje elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje zabranjene, osim u publikacijama koje su namijenjene isključivo za profesionalce uključene u trgovinu elektroničkim cigaretama ili spremnika za ponovno punjenje te publikacijama tiskanima i objavljenima u trećim zemljama, gdje te publikacije nisu prvenstveno namijenjene za tržište Unije;

(b)

su komercijalne objave na radiju, s ciljem izravnog ili neizravnog učinka na promicanje elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje, zabranjene;

(c)

je bilo koji oblik javnog ili privatnog doprinosa radijskim programima s ciljem izravnog ili neizravnog promicanja elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje zabranjen;

(d)

je bilo koji oblik javnog ili privatnog doprinosa bilo kakvom događaju, aktivnosti ili pojedinoj osobi s ciljem izravnog ili neizravnog promicanja elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje koji uključuje ili se održava u nekoliko državama članicama ili na bilo koji drugi način ima prekogranični utjecaj, zabranjen;

(e)

su audiovizualne komercijalne objave na koje se primjenjuje Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (19), zabranjene za elektroničke cigarete i spremnike za ponovno punjenje.

i.

sveobuhvatne podatke o obujmu prodaje prema robnoj marki i vrsti proizvoda;

ii.

informacije o preferencijama raznih potrošačkih skupina, uključujući mlade osobe, nepušače i glavne skupine trenutnih korisnika;

iii.

načine prodaje proizvoda;

iv.

sažetke svih istraživanja tržišta provedenih u vezi s gore navedenim, uključujući njihov prijevod na engleski jezik.

(a)

iskustvu stečenom glede dizajna površina pakiranja, koji ova Direktiva ne uređuje, uzimajući u obzir nacionalni, međunarodni, pravni, gospodarski i znanstveni razvoj;

(b)

tržišnom razvoju u vezi s novim duhanskim proizvodima, uzimajući u obzir, između ostalog, primljene obavijesti iz članka 19.;

(c)

tržišnom razvoju koji predstavlja značajnu promjenu okolnosti;

(d)

izvedivosti, koristima i mogućim učincima europskog sustava za regulaciju sastojaka korištenih u duhanskim proizvodima, uključujući uspostavljanje, na razini Unije, popisa sastojaka koji se mogu upotrebljavati; biti prisutni ili dodavati duhanskim proizvodima, uzimajući u obzir, između ostalog, informacije prikupljene u skladu s člancima 5. i 6.;

(e)

tržišnom razvoju u pogledu cigareta promjera manjeg od 7,5 mm i stavovima potrošača o njihovoj štetnosti kao i obmanjujućem obilježju takvih cigareta;

(f)

izvedivosti, koristima i mogućem učinku baze podataka Unije koja bi sadržala podatke o sastojcima i emisijama iz duhanskih proizvoda koji su prikupljeni u skladu s člancima 5. i 6.;

(g)

tržišnom razvoju u pogledu elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje uzimajući u obzir, između ostalog, informacije prikupljene u skladu s člankom 20., uključujući o započinjanju konzumacije takvih proizvodaod strane mladih osoba i nepušača te utjecaju takvih proizvoda na pokušaje prestanka pušenja kao i mjere koje su države članice poduzele u vezi s aromama;

(h)

tržišnom razvoju i preferencijama potrošača u vezi s duhanom za vodenu lulu, s osobitim naglaskom na njihove aromama.

(a)

duhanski proizvodi proizvedeni ili pušteni u slobodan promet i označeni u skladu s Direktivom 2001/37/EZ prije 20. svibnja 2016.;

(b)

elektroničke cigarete ili spremnici za ponovno punjenje proizvedeni ili pušteni u slobodan promet prije 20. studenoga 2016.;

(c)

biljni proizvodi za pušenje proizvedeni ili pušteni u slobodan promet prije 20. svibnja 2016.

29.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 127/39

(1)

Glavni motiv prekograničnog organiziranog kriminala, uključujući kriminalne organizacije mafijaškog tipa, jest financijska dobit. Stoga, nadležna tijela trebala bi raspolagati sredstvima za praćenje, zamrzavanje i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima te upravljanje njome. Međutim, učinkovito sprječavanje i borbu protiv organiziranog kriminala trebalo bi postići neutraliziranjem imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima i trebalo bi ga proširiti, u određenim slučajevima, na svaku imovinu koja proizlazi iz aktivnosti kriminalne prirode.

(2)

Organizirane kriminalne skupine djeluju bez granica, a sve više stječu imovinu u državama članicama različitima od one u kojoj su uspostavljene i u trećim zemljama. Postoji rastuća potreba za učinkovitom međunarodnom suradnjom u vezi s povratom imovine i uzajamnom pravnom pomoći.

(3)

Među najučinkovitijim sredstvima borbe protiv organiziranog kriminala jesu osiguravanje oštrih pravnih posljedica za počinjenje takvog kaznenog djela, kao i učinkovito otkrivanje te zamrzavanje i oduzimanje predmeta ili imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima.

(4)

Iako je postojeća statistika ograničena, vraćeni iznosi imovine ostvarene kaznenim djelima u Uniji čine se nedovoljnima u odnosu na procijenjenu imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelima. Iako su postupci oduzimanja regulirani propisima EU-a i nacionalnim zakonima, studije pokazuju da se oni ne koriste dovoljno.

(5)

Donošenjem minimalnih pravila uskladit će se režimi država članica za zamrzavanje i oduzimanje te na taj način omogućiti uzajamno povjerenje i učinkovita prekogranična suradnja.

(6)

Štokholmski program i zaključci Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove o oduzimanju i povratu nezakonito stečene imovine doneseni u lipnju 2010. naglašavaju važnost učinkovitije identifikacije, oduzimanja i ponovnog korištenja imovine ostvarene kaznenim djelima.

(7)

Postojeći zakonski okvir Unije o zamrzavanju, zapljeni i oduzimanju sastoji se se od Zajedničke akcije 98/699/PUP (4) Okvirne odluke Vijeća 2001/500/PUP (5); Okvirne odluke Vijeća 2003/577/PUP (6); Okvirne odluke Vijeća 2005/212/PUP (7).; Okvirne odluke Vijeća 2006/783/PUP (8).

(8)

Izvješća Komisije o provedbi okvirnih odluka 2003/577/PUP, 2005/212/PUP i 2006/783/PUP pokazuju da postojeći režimi za produženo oduzimanje i za uzajamno priznavanje naloga za zamrzavanje i oduzimanje nisu sasvim učinkoviti. Oduzimanje je otežano zbog razlika u pravu država članica.

(9)

Ova Direktiva nastoji izmijeniti i proširiti odredbe okvirnih odluka 2001/500/PUP i 2005/212/PUP. Te okvirne odluke trebalo bi djelomično zamijeniti za države članice obvezane ovom Direktivom.

(10)

Države članice postupke oduzimanja povezane s kaznenim slučajem mogu pokrenuti na bilo kojem nadležnom sudu.

(11)

Postoji potreba za pojašnjenjem postojećeg koncepta imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima tako da obuhvaća izravnu imovinsku korist stečenu kriminalnom aktivnosti i sve neizravne koristi, uključujući i naknadno reinvestiranje ili preoblikovanje izravne imovinske koristi. Postupak stoga može uključivati bilo kakvu imovinu, uključujući onu koja je preoblikovana i pretvorena, u cijelosti ili djelomično, u drugu imovinu, i onu koja je pomiješana s imovinom stečenom iz zakonitih izvora, do procijenjene vrijednosti pomiješane imovinske koristi. On može također uključivati prihod ili druge koristi proizašle iz imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima ili iz imovine u koju ili pomoću koje su te imovinske koristi preoblikovane, pretvorene ili s kojom su pomiješane.

(12)

Ova Direktiva omogućuje širu definiciju imovine koja može biti predmet zamrzavanja ili oduzimanja. Ta definicija uključuje pravne dokumente ili instrumente koji dokazuju pravo na imovinu te vrste ili udjel u imovini te vrste. Takvi dokumenti ili instrumenti mogli bi uključivati, na primjer, financijske instrumente ili dokumente koji mogu dovesti do potraživanja vjerovnika i obično se nalaze u vlasništvu osobe na koju utječu odgovarajući postupci. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje postojeće nacionalne postupke za zadržavanje pravnih dokumenata ili instrumenata koji dokazuju pravo na imovinu te vrste ili udjel u imovini te vrste, kako ih primjenjuju nadležna nacionalna tijela ili javna tijela u skladu s nacionalnim pravom.

(13)

Zamrzavanje i oduzimanje u okviru ove Direktive autonomni su koncepti koji ne bi trebali sprječavati države članice u provođenju ove Direktive pomoću instrumenata koji bi u skladu s nacionalnim pravom bili smatrani sankcijama ili drugim vrstama mjera.

(14)

Pri oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima nakon pravomoćne odluke suda i imovine u protuvrijednosti te predmeta i imovinske koristi trebao bi se primjenjivati ovaj prošireni koncept za kaznena djela obuhvaćena ovom Direktivom. Okvirna odluka 2001/500/PUP tražila je od država članica da omoguće oduzimanje predmeta i imovinske koristi stečenih kaznenim djelom nakon pravomoćne presude te oduzimanje imovine u protuvrijednosti tih predmeta i imovinske koristi. Te obveze trebalo bi zadržati za kaznena djela koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom, a koncept imovinske koristi kako je definiran u ovoj Direktivi trebao bi se na sličan način tumačiti i u odnosu na kaznena djela koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom. Države članice mogu definirati oduzimanje imovine jednake vrijednosti kao dodatak ili alternativu izravnom oduzimanju, prema potrebi u skladu s nacionalnim pravom.

(15)

Podložno pravomoćnoj presudi za kazneno djelo, trebalo bi biti moguće oduzeti predmete i imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelima ili imovinu čija vrijednost odgovara tim predmetima ili imovinskoj koristi. Takve pravomoćne presude mogu se donijeti i tijekom postupka u odsutnosti. Ako oduzimanje na temelju pravomoćne presude nije moguće, u određenim bi okolnostima ipak trebalo biti moguće oduzeti predmete i imovinsku korist, barem u slučajevima bolesti ili bijega osumnjičenika ili optuženika. Međutim, u takvim slučajevima postupaka u odsutnosti zbog bolesti ili bijega, postojanje postupka u odsutnosti u državi članici bilo bi dovoljno za usklađenost s ovom obvezom. Ako je osumnjičenik ili optužena osoba pobjegla, države članice trebale bi poduzeti sve razumne mjere i mogu zahtijevati da se osoba u pitanju pozove na sud ili upozna s postupkom oduzimanja.

(16)

Za potrebe ove Direktive trebalo bi shvatiti da bolest znači nemogućnost osumnjičenika ili optuženika da prisustvuje kaznenom postupku tijekom duljeg razdoblja, a postupak stoga nije moguće nastaviti u uobičajenim uvjetima. Od osumnjičenika ili optuženika može se zatražiti dokaz bolesti, na primjer liječničko uvjerenje, koji bi sud trebao moći zanemariti ako smatra da je nezadovoljavajuće. Ne bi trebalo utjecati na pravo osobe da je tijekom postupka zastupa odvjetnik.

(17)

Prilikom provedbe ove Direktive u odnosu na oduzimanje imovine u protuvrijednosti predmeta, relevantne odredbe mogle bi se primjenjivati ako je u pogledu posebnih okolnosti dotičnog slučaja takva mjera razmjerna, posebno uzimajući u obzir vrijednost predmeta u pitanju. Države članice mogu uzeti u obzir i činjenicu jesu li i u kojoj su mjeri osuđene osobe odgovorne za onemogućavanje oduzimanja predmeta.

(18)

Prilikom provedbe ove Direktive, države članice mogu predvidjeti da se, u iznimnim okolnostima, ne nalaže oduzimanje, u onoj mjeri u kojoj bi u skladu s nacionalnim pravom dotičnoj osobi to predstavljalo nepotrebne teškoće, na temelju presudnih okolnosti dotičnog pojedinačnog slučaja. Države članice trebale bi strogo ograničiti korištenje te mogućnosti i trebale bi dozvoliti da se oduzimanje ne nalaže samo u slučajevima u kojima bi ono dotičnu osobu stavilo u situaciju u kojoj bi joj bilo veoma teško preživjeti.

(19)

Kriminalne skupine sudjeluju u širokom rasponu kriminalnih aktivnosti. Kako bi se učinkovito pozabavilo kriminalnim aktivnostima, u nekim situacijama može biti prikladno da kaznenu presudu slijedi oduzimanje ne samo imovine povezane s određenim kaznenim djelom, već i oduzimanje dodatne imovine za koju sud utvrdi da se radi o imovinskoj koristi stečenoj drugim kaznenim djelima. Ovaj pristup naziva se „proširenim oduzimanjem”. Okvirna odluka 2005/212/PUP predvidjela je tri različite vrste minimalnih zahtjeva koje države članice mogu odabrati kako bi se primijenilo prošireno oduzimanje. Kao posljedica toga, u procesu prenošenja te Okvirne odluke, države članice odabrale su različite opcije, što je rezultiralo korištenjem divergentnih koncepata proširenog oduzimanja u nacionalnim pravosuđima. Ta razlika koči prekograničnu suradnju vezanu za slučajeve oduzimanje. Stoga je potrebno dodatno uskladiti odredbe o proširenom oduzimanju postavljanjem jednog minimalnog standarda.

(20)

Prilikom određivanja dovodi li kazneno djelo do gospodarske koristi, države članice u obzir mogu uzeti način djelovanja, na primjer, ako je uvjet za kazneno djelo to da je počinjeno u kontekstu organiziranog kriminala ili s namjerom ostvarivanja redovite dobiti od kaznenih djela. Međutim, to ne bi općenito trebalo dovoditi u pitanje mogućnost pokretanja postupka proširenog oduzimanja.

(21)

Prošireno oduzimanje trebalo bi biti moguće ako je sud siguran da je dotična imovina stečena kriminalnim radnjama. To ne znači da je nužno utvrditi da je dotična imovina stečena kriminalnim radnjama. Države članice mogu predvidjeti da bi, na primjer, moglo biti dovoljno da sud na temelju odmjeravanja vjerojatnosti smatra ili da može opravdano pretpostaviti da je znatno vjerojatnije da dotična imovina nije stečena kriminalnim radnjama, već drugim aktivnostima. U tom kontekstu, sud mora razmotriti posebne okolnosti slučaja, uključujući činjenice i dostupne dokaze na temelju kojih se može izdati odluka o proširenom oduzimanju. Činjenica da imovina osobe nije u skladu s njezinim zakonitim prihodom može biti jedna od činjenica na temelju koje se dolazi do zaključka suda da imovina proizlazi iz kriminalnih radnji. Države članice mogle bi i odrediti zahtjeve za određena razdoblja u kojima se može smatrati da imovina potječe iz kriminalnih radnji.

(22)

Ovom se Direktivom utvrđuju minimalna pravila. Njom se države članice ne sprječavaju u predviđanju širih ovlasti u okviru njihovog nacionalnog prava, uključujući, na primjer, u odnosu na svoja pravila o dokazima.

(23)

Ova Direktiva primjenjuje se na kaznena djela koja su dio područja primjene ovdje navedenih instrumenata. U okviru područja primjene tih instrumenata, države članice trebale bi primjenjivati proširene ovlasti oduzimanja barem na kaznena djela kako su definirana u ovoj Direktivi.

(24)

Česta je i sve prisutnija praksa osumnjičenika ili optuženika da prenesu imovinu poznatoj trećoj strani s ciljem izbjegavanja oduzimanja. Trenutačni pravni okvir Unije ne sadrži obvezujuća pravila o oduzimanju imovine prenesene trećim stranama. Stoga je sve potrebnije dopustiti oduzimanje imovine prenesene na treću stranu ili imovine koju je treća strana stekla. Stjecanje od strane treće strane odnosi se na situaciju u kojoj je, na primjer, treća strana, izravno ili neizravno, npr. pomoću posrednika, stekla imovinu od osumnjičenika ili optuženika, uključujući ako je kazneno djelo počinjeno u njihovo ime ili za njihovu korist, a optuženik nema imovine koja se može oduzeti. Takvo oduzimanje trebalo bi biti moguće barem u slučajevima kada je treća strana znala ili je trebala znati da je svrha prijenosa ili stjecanja izbjegavanje oduzimanja, na temelju konkretnih činjenica i okolnosti, uključujući kada je prijenos izvršen bez naknade ili u zamjenu za iznos znatno niži od tržišne vrijednosti. Pravila o oduzimanju trećoj strani trebala bi se proširiti na fizičke i pravne osobe. U svakom slučaju, ne trebaju se dovoditi u pitanje prava bona fide trećih strana.

(25)

Države članice mogu definirati oduzimanje trećoj strani kao dodatak ili alternativu izravnom oduzimanju, prema potrebi u skladu s nacionalnim pravom.

(26)

Oduzimanje dovodi do konačnog oduzimanja imovine. Međutim, zaštita imovine može biti preduvjet oduzimanju i može biti važna za provođenje naloga za oduzimanje. Imovina se štiti mjerom zamrzavanja. Kako bi se spriječilo rasipanje imovine prije mogućnosti izdavanja naloga za zamrzavanje, nadležna tijela u državama članicama trebala bi se ovlastiti da odmah poduzmu aktivnosti kako bi se osigurala takva imovina.

(27)

S obzirom na to da se imovina često štiti u svrhu oduzimanja, zamrzavanje i oduzimanje usko su povezani. U nekim pravnim sustavima zamrzavanje u svrhu oduzimanja smatra se posebnom mjerom postupka privremene naravi iza koje može slijediti nalog za oduzimanje. Ne dovodeći u pitanje različite nacionalne pravne sustave ni Okvirnu odluku 2003/577/PUP, ovom bi se Direktivom trebali uskladiti neki aspekti nacionalnih sustava za zamrzavanje u svrhu oduzimanja.

(28)

Mjere zamrzavanja ne dovode u pitanje mogućnost posebne imovine koja će se tijekom postupka smatrati dokazom, ako bi ona u konačnici postala raspoloživa za učinkovito izvršenje naloga za oduzimanje.

(29)

Imovina se u kontekstu kaznenog postupka može zamrznuti i s ciljem mogućeg naknadnog povrata ili kako bi se zaštitila naknada štete uzrokovane kaznenim djelima.

(30)

Osumnjičenici ili optuženici često skrivaju imovinu tijekom cijelog trajanja kaznenog postupka. Posljedica je da se nalozi za oduzimanje ne mogu izvršiti, ostavljajući one koji podliježu nalogu za oduzimanje da koriste svoju imovinu nakon što su izdržali svoje kazne. Stoga je potrebno omogućiti određivanje preciznog dijela imovine koji će se oduzeti čak i nakon pravomoćne presude za kazneno djelo, kako bi se omogućilo potpuno izvršenje naloga za oduzimanje u slučajevima kada inicijalno nije identificirana nikakva imovina ili nedovoljno imovine pa nalog za oduzimanje ostaje neizvršen.

(31)

S obzirom na ograničenje prava na imovinu po nalozima o zamrzavanju, takve se privremene mjere ne bi trebale primjenjivati duže nego što je potrebno za očuvanje raspoloživosti imovine s obzirom na moguće naknadno oduzimanje. To može zahtijevati reviziju od strane suda kako bi se osiguralo da svrha sprečavanja rasipanja imovine i dalje vrijedi.

(32)

Zamrznutom imovinom s ciljem mogućeg naknadnog oduzimanja trebalo bi upravljati na odgovarajući način kako ista ne bi izgubila svoju ekonomsku vrijednost. Države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere, uključujući mogućnost prodaje ili prijenosa imovine, kako bi se smanjili takvi gubici. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kao što su na primjer osnivanje središnjih nacionalnih ureda za upravljanje imovinom, skup specijaliziranih ureda ili istovrijedni mehanizmi, kako bi se učinkovito upravljalo sredstvima zamrznutima prije oduzimanja i sačuvala njihova vrijednosti u očekivanju sudske odluke.

(33)

Ova Direktiva znatno utječe na prava osoba, ne samo osumnjičenika ili optuženika, već i trećih strana koje ne sudjeluju u postupku. Stoga je potrebno predvidjeti određene mjere osiguranja i pravne lijekove kako bi se jamčilo očuvanje njihovih temeljnih prava u primjeni ove Direktive. To uključuje i pravo na saslušanje trećih strana koje tvrde da su vlasnici dotične imovine ili koji tvrde da imaju vlasnička prava (stvarna prava, ius in re) kao što je pravo plodouživanja. Nalog za zamrzavanje imovine trebao bi se priopćiti dotičnoj osobi što je prije moguće nakon njegove provedbe. Unatoč tome, nadležna tijela mogu odgoditi priopćenje takvih naloga dotičnoj osobi zbog potreba istrage.

(34)

Svrha priopćenja naloga za zamrzavanje imovine jest, između ostalog, omogućiti pogođenoj osobi osporavanje naloga. Stoga bi se u takvom priopćenju trebali navesti, barem ukratko, razlog ili razlozi za dotičan nalog, što podrazumijeva da to navođenje može biti vrlo sažeto.

(35)

Države članice trebale bi razmotriti poduzimanje mjera kojima bi se dopustilo da se oduzeta imovina koristi za javni interes ili u socijalne svrhe. Takve mjere mogle bi, između ostalog, uključivati određivanje imovine za provedbu zakona ili projekte sprječavanja kriminala, kao i za ostale projekte u javnom interesu i s društvenom koristi. Obveza razmatranja poduzimanja mjera uključuje postupovnu obvezu za države članice, kao što je provođenje pravne analize ili raspravljanje o prednostima i nedostacima uvođenja mjera. Prilikom upravljanja zamrznutom imovinom i poduzimanja mjera vezanih uz korištenje oduzete imovine, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće aktivnosti za sprječavanje kriminalne ili nezakonite infiltracije.

(36)

Malo je pouzdanih izvora podataka o zamrzavanju i oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Kako bi se omogućila ocjena ove Direktive, potrebno je sakupiti najmanji usporedivi skup odgovarajućih statističkih podataka o zamrzavanju i oduzimanju imovine, praćenju imovine, aktivnostima suda te o otuđenju imovine.

(37)

Države članice trebale bi nastojati prikupiti podatke za određenu statistiku na središnjoj razini, s ciljem njihova slanja Komisiji. To znači da bi države članice trebale uložiti odgovarajuće napore da prikupe dotične podatke. To, međutim, ne znači da su države članice obvezne postići rezultat prikupljanja podataka ako postoji nerazmjerno administrativno opterećenje ili ako su troškovi dotičnih država članica veliki.

(38)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („EKLJP”), kako ih tumači sudska praksa Europskog suda za ljudska prava. Ova Direktiva trebala bi se provoditi u skladu s tim pravima i načelima. Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje nacionalno pravo u odnosu na pravnu pomoć i njome se ne stvaraju nikakve obveze unutar sustava pravne pomoći država članica koji se trebaju primjenjivati u skladu s Poveljom i EKLJP-om.

(39)

Trebalo bi postaviti posebne zaštitne mjere kako bi se osiguralo da se kao opće pravilo navode razlozi za naloge za oduzimanje, osim ako se u pojednostavljenom kaznenom postupku u lakšim slučajevima dotična osoba odrekne svog prava da joj se navedu razlozi.

(40)

Ova bi se Direktiva trebala provesti uzimajući u obzir odredbe Direktive 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9), Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10) i Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) koje se tiču procesnih pravâ u kaznenim postupcima.

(41)

Budući da cilj ove Uredbe, tj. olakšavanje oduzimanja imovine stečene kaznenim djelom, države članice ne mogu dostatno ostvariti, a isti se može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti kako je određeno tim člankom, ova Direktiva ne prelazi zadani okvir koji je potreban za ostvarenje toga cilja.

(42)

U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde, koji se nalazi u prilogu UEU-u i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Irska je priopćila svoju želju da sudjeluje u donošenju i primjeni ove Direktive. U skladu s tim Protokolom, ova Direktiva za Irsku treba biti obvezujuća samo u pogledu kaznenih djela obuhvaćenih instrumentima kojima je ona obvezana.

(43)

U skladu s člancima 1. i 2. te člankom 4.a stavkom 1. Protokola (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen UEU-u i UFEU-u i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. Podložno njenom sudjelovanju u skladu s člankom 4. tog Protokola, Direktiva za Ujedinjenu Kraljevinu treba biti obvezujuća samo u pogledu kaznenih djela obuhvaćenih instrumentima kojima je ona obvezana.

(44)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola (br. 22) o položaju Danske koji je priložen UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, ona za nju nije obvezujuća i ne primjenjuje se na nju,

1.

„imovinska korist” znači svaka ekonomska korist od kaznenih djela, neizravna ili izravna; ona se može sastojati od bilo kojeg oblika imovine i uključuje svako naknadno reinvestiranje ili preoblikovanje izravne imovinske koristi i svaku novčanu pogodnost;

2.

„imovina” znači imovina bilo koje vrste, neovisno o tome je li materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, odnosno pravni dokumenti ili instrumenti kojima se dokazuje pravo na ili interes za takvu imovinu;

3.

„predmeti” znači bilo koja imovina koja se koristila ili se namjeravala koristiti, na bilo koji način, u cijelosti ili djelomično, kako bi se počinilo kazneno djelo ili kaznena djela;

4.

„oduzimanje” znači konačno oduzimanje imovine koje je odredio sud u vezi s kaznenim djelom;

5.

„zamrzavanje” znači privremena zabrana prijenosa, uništenja, konverzije, raspolaganja ili premještanja imovine odnosno privremeno čuvanje i nadzor imovine;

6.

„kazneno djelo” znači djelo obuhvaćeno bilo kojim od instrumenata navedenih u članku 3.

(a)

Konvencijom sastavljenom na temelju članka K.3 stavka 2. točke (c) Ugovora o Europskoj uniji o borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju dužnosnici Europskih zajednica ili dužnosnici država članica Europske unije (12) („Konvencija o borbi protiv korupcije koja uključuje dužnosnike”);

(b)

Okvirnom odlukom Vijeća 2000/383/PUP od 29. svibnja 2000. o povećanju zaštite kaznenim i drugim sankcijama protiv krivotvorenja povezanog s uvođenjem eura (13);

(c)

Okvirnom odlukom Vijeća 2001/413/PUP od 28. svibnja 2001. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja bezgotovinskih sredstava plaćanja (14);

(d)

Okvirnom odlukom Vijeća 2001/500/PUP od 26. lipnja 2001. o pranju novca, utvrđivanju, praćenju, zamrzavanju, privremenom oduzimanju i pljenidbi imovine i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima (15);

(e)

Okvirnom odlukom Vijeća 2002/475/PUP od 13. lipnja 2002. o borbi protiv terorizma (16);

(f)

Okvirnom odlukom Vijeća 2003/568/PUP od 22. srpnja 2003. o borbi protiv korupcije u privatnom sektoru (17);

(g)

Okvirnom odlukom Vijeća 2004/757/PUP od 25. listopada 2004. o utvrđivanju minimalnih odredaba vezanih za elemente kaznenih djela i kazni na području nezakonite trgovine drogama (18);

(h)

Okvirnom odlukom Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala (19);

(i)

Direktivom 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i borbi protiv trgovanja ljudima i zaštiti žrtava trgovanja ljudima i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (20);

(j)

Direktivom 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o borbi protiv seksualne zlouporabe i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (21);

(k)

Direktivom 2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP (22),

(a)

aktivnu i pasivnu korupciju u privatnom sektoru, kako je navedeno u članku 2. Okvirne odluke 2003/568/PUP, kao i aktivnu i pasivnu korupciju u kojoj sudjeluju dužnosnici institucija Unije ili država članica, kako je navedeno u člancima 2. i 3. Konvencije o borbi protiv korupcije u kojoj sudjeluju dužnosnici;

(b)

djela u vezi sa sudjelovanjem u zločinačkoj organizaciji, kako je navedeno u članku 2. Okvirne odluke 2008/841/PUP, barem u slučajevima u kojima je djelo dovelo do gospodarske koristi;

(c)

poticanje sudjelovanja djeteta u pornografskim predstavama ili upošljavanje djeteta u te svrhe, ostvarivanje dobiti iz istoga ili iskorištavanje djeteta na drugi način u te svrhe ako je dijete dosegnulo dob za pristanak na spolni odnos, kako je navedeno u članku 4. stavku 2. Direktive 2011/93/EU; distribucija, širenje ili posredovanje dječje pornografije, kako je navedeno u članku 5. stavku 4. te Direktive; nuđenje, dobavljanje ili stavljanje na raspolaganje dječje pornografije, kako je navedeno u članku 5. stavku 5. te Direktive; proizvodnja dječje pornografije, kako je navedeno u članku 5. stavku 6. te Direktive;

(d)

nezakonito ometanje sustava i nezakonito ometanje podataka, kako je navedeno u člancima 4. i 5. Direktive 2013/40/EU, kada je značajan broj informacijskih sustava pogođen korištenjem nekog od alata iz članka 7. iste Direktive, namijenjenog ili prilagođenog za tu svrhu; namjerna proizvodnja, prodaja, nabava radi korištenja, uvoz, distribucija ili drugo stavljanje na raspolaganje alata koji se koriste u svrhu počinjenja kaznenih djela, barem kada nije riječ o lakšim slučajevima, iz članka 7. te Direktive;

(e)

kazneno djelo koje je kažnjivo, u skladu s relevantnim instrumentom u članku 3. ili, u slučaju da instrument u pitanju ne sadrži prag sankcije, u skladu s relevantnim nacionalnim pravom, kaznom zatvora u najduljem trajanju od najmanje četiri godine.

(a)

broj izvršenih naloga za zamrzavanje;

(b)

broj izvršenih naloga za oduzimanje;

(c)

procijenjenu vrijednost imovine zamrznute s ciljem mogućeg naknadnog oduzimanja;

(d)

procijenjenu vrijednost imovine vraćene u trenutku oduzimanja.

(a)

broj zahtjeva za naloge za zamrzavanje koje treba izvršiti u drugoj državi članici;

(b)

broj zahtjeva za naloge za oduzimanje koje treba izvršiti u drugoj državi članici;

(c)

vrijednost ili procijenjenu vrijednost vraćene imovine nakon izvršenja naloga u drugoj državi članici.

29.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 127/51

(1)

Komisija u svojoj Bijeloj knjizi od 28. ožujka 2011. pod naslovom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” izlaže „viziju nula” prema kojoj se Unija do 2050. treba približiti cilju od niti jednog smrtnog slučaja u cestovnom prijevozu. Očekuje se da će tehnologija vozila u velikoj mjeri pridonijeti unapređenju sigurnosti cestovnog prijevoza i ostvarenju tog cilja.

(2)

Komisija je u svojoj Komunikaciji pod naslovom „Ususret europskom području sigurnosti na cestama: smjer politike sigurnosti na cestama za razdoblje 2011. – 2020.”, predložila da se ukupan broj nesreća sa smrtnim posljedicama u Uniji prepolovi do 2020., počevši od 2010. Radi postizanja tog cilja Komisija je utvrdila sedam strateških ciljeva i odredila mjere za sigurnija vozila, strategiju za smanjenje broja ozljeda i mjere za unapređenje sigurnosti ranjivih sudionika u cestovnom prometu, posebno motociklista.

(3)

Ispitivanje tehničke ispravnosti dio je opsežnijeg sustava osmišljenog kako bi se vozila tijekom uporabe održavala u sigurnom i okolišno prihvatljivom stanju. Taj sustav trebao bi obuhvaćati periodične tehničke preglede vozila i preglede na cesti tehničke ispravnosti vozila koja se koriste za gospodarsku djelatnost cestovnog prijevoza te postupak registracije vozila kojima bi se omogućila suspenzija dozvole korištenja vozila kad vozilo predstavlja izravan rizik za sigurnost na cestama. Periodični pregledi trebali bi biti glavni alat za osiguranje tehničke ispravnosti. Tehnički pregledi ispravnosti gospodarskih vozila koji se obavljaju na cesti trebali bi samo biti dodatak periodičnim pregledima.

(4)

Državama članicama trebalo bi dozvoliti da odrede strože kriterije ispitivanja od onih koji se zahtijevaju ovom Direktivom.

(5)

Provedba mjera tehničkog pregleda vozila može uključivati kampanje za podizanje svijesti namijenjene vlasnicima vozila s ciljem razvijanja dobrih praksi i navika nastalih zbog redovnih osnovnih provjera ispravnosti vozila.

(6)

Vozila s tehnički neispravnim sustavima utječu na sigurnost na cestama i mogu doprinijeti prometnim nesrećama koje mogu rezultirati ozljedama ili smrtnim posljedicama. Taj bi se utjecaj mogao smanjiti uvođenjem prikladnih mjera poboljšanja sustava ispitivanja tehničke ispravnosti vozila. Rano otkrivanje tehničkog nedostatka motornog vozila pomoglo bi pri njegovu ispravljanju, a time i sprečavanju nesreća.

(7)

Vozila s neispravnim sustavom nadzora emisija imaju veći utjecaj na okoliš nego ispravno održavana vozila. Zato bi periodični sustav tehničkih pregleda također doprinio poboljšanju stanja okoliša smanjenjem prosječnih emisija iz vozila.

(8)

Države članice trebale bi razmotriti prikladne mjere radi sprečavanja neželjene manipulacije ili mijenjanja dijelova i komponenti vozila, što može imati negativan utjecaj na potrebne sigurnosne i okolišne karakteristike vozila, posebno provođenjem periodičnih tehničkih pregleda i uvođenjem učinkovitih, proporcionalnih, odvraćajućih i nediskriminirajućih sankcija.

(9)

Tijekom posljednja dva desetljeća uvjeti u vezi s emisijama vozila koje je potrebno ispuniti za homologaciju tipa kontinuirano su pooštravani. Kakvoća zraka se međutim nije poboljšala pooštravanjem standarda za emisije vozila u mjeri u kojoj je to predviđeno, posebno u pogledu dušikovih oksida (NOx) i tvari sitne čestične građe. Mogućnosti unapređenja testnih ciklusa radi njihova usklađivanja s uvjetima na cestama trebala bi se pomno ispitati u cilju razvijanja budućih rješenja, uključujući uspostavu testnih metoda za mjerenje razina dušikovih oksida i graničnih razina emisija dušikovih oksida.

(10)

Za vozila usklađena s emisijskim razredima Euro 6 i Euro VI, sustavi samodijagnostike (OBD) sve su učinkovitiji pri procjenjivanju emisija što je razlog njihovom korištenju kao metodama jednakovrijednima standardnom procjenjivanju emisija prilikom tehničkih pregleda. Kako bi se prilikom tehničkih pregleda omogućilo korištenje sustava samodijagnostike za vozila do emisijskih razreda Euro 5 i Euro V, države članice trebale bi moći odobriti ovu metodu testiranja vozila u skladu s preporukama proizvođača i drugim zahtjevima u slučajevima gdje je njezina jednakovrijednost, uzimajući prema potrebi u obzir relevantno zakonodavstvo o homologaciji, neovisno provjerena.

(11)

U Uniji je donesen niz tehničkih standarda i zahtjeva u pogledu sigurnosti vozila. Sustavom periodičnih tehničkih pregleda potrebno je osigurati da vozila nastave zadovoljavati sigurnosne standarde. Taj bi se sustav trebao odnositi na određene kategorije vozila utvrđene direktivama 2002/24/EZ (3), 2003/37/EZ (4) i 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(12)

Traktori na kotačima najveće konstrukcijske brzine iznad 40 km/h sve češće zamjenjuju kamione u lokalnom prijevozu i koriste se u komercijalne svrhe cestovnog prijevoza tereta. Njihov rizični potencijal usporediv je s kamionima i ta kategorija vozila koja se uglavnom koristi na javnim cestama, stoga bi trebala podlijegati tehničkim pregledima.

(13)

Svrha je povijesnih vozila očuvanje naslijeđa razdoblja u kojem su proizvedena i smatra se da se na javnim cestama rijetko koriste. Odluku o utvrđivanju razdoblja za provedbu periodičnih tehničkih pregleda takvih vozila trebalo bi prepustiti državama članicama. Države članice također bi trebale propisima urediti tehničke preglede drugih vrsta specijaliziranih vozila.

(14)

Vozila koja se isključivo koriste na udaljenim područjima država članica, posebno na malim otocima s manje od 5 000 stanovnika ili u rijetko naseljenim područjima s gustoćom naseljenosti manjom od pet osoba po kvadratnom kilometru, koriste se u skladu s uvjetima koji mogu zahtijevati poseban sustav provedbe tehničkih pregleda. Države članice bi stoga trebale imati ovlast izuzeti ta vozila od primjene ove Direktive.

(15)

Tehnički pregledi nezavisna su djelatnost i stoga bi ih trebale provoditi države članice ili ih povjeriti javnim ili privatnim tijelima pod vlastitim nadzorom. Države članice trebale bi biti odgovorne za provedbu tehničkih pregleda čak i kada je u skladu s nacionalnim sustavom dopušteno da privatna tijela, uključujući tijela koja se također bave popravcima, obavljaju tehničke preglede.

(16)

Države članice bi za provedbu tehničkih pregleda vozila registriranih na njihovu državnom području trebale moći odrediti stanice za tehnički pregled izvan njihova državnog područja, ako su te stanice za tehnički pregled već ovlaštene izvoditi preglede vozila u državi članici u kojoj se nalaze.

(17)

Za pregled vozila, a posebno za njihove elektroničke sigurnosne komponente, presudno je imati pristup tehničkim specifikacijama svakog pojedinog vozila. Stoga bi proizvođači vozila trebali osigurati podatke potrebne za provjeru funkcionalnosti dijelova povezanih sa sigurnošću i okolišem. Odredbe koje se odnose na pristup informacijama o popravku i održavanju trebale bi se slično primjenjivati za tu svrhu, čime bi stanice za tehnički pregled dobile pristup svim informacijama potrebnima za tehnički pregled. Podaci bi trebali uključivati pojedinosti koje omogućuju praćenje funkcionalnosti sigurnosnih sustava vozila na način koji omogućava pregled takvih sustava u okruženju pogodnom za periodični tehnički pregled. To je od presudne važnosti posebno u području elektronički kontroliranih sustava i trebalo bi obuhvatiti sve elemente koje je ugradio proizvođač.

(18)

Vozila koja se koriste na javnim cestama moraju proći tehnički pregled. Imatelj potvrde o registraciji ili, prema potrebi, vozač vozila trebao bi biti odgovoran za održavanje vozila u ispravnom stanju.

(19)

Za sigurnost na cestama i njezin utjecaj na društvo važno da vozila koja se koriste na cestama budu tehnički ispravna. Stoga državama članicama ne bi trebalo zabraniti uvođenje dodatnih tehničkih pregleda na dobrovoljnoj osnovi.

(20)

Da bi se imateljima potvrde o registraciji i vozačima omogućio izvjesni stupanj fleksibilnosti, države članice trebale bi moći odrediti razdoblje od nekoliko tjedana tijekom kojih treba obaviti periodični tehnički pregled.

(21)

Provedba pregleda tijekom životnog vijeka vozila trebala bi biti razmjerno jednostavna, brza i jeftina te istodobno učinkovita pri ostvarivanju ciljeva ove Direktive.

(22)

Tehnički pregledi trebali bi obuhvatiti sve stavke bitne za određeni model, konstrukciju i opremu ispitivanog vozila. Kompatibilnost dijelova i komponenti, kao primjerice ona između kotača i glavine kotača, trebala bi se smatrati kritičnom sigurnosnom stavkom te se provjeravati prilikom tehničkih pregleda. U kontekstu tih stavki i s obzirom na trenutačno stanje tehnologije vozila trebalo bi uključiti suvremene elektroničke sustave na popis stavki za pregled. Da bi se uskladili tehnički pregledi, trebalo bi utvrditi metode pregleda za svaku pregledavanu stavku. Te bi se stavke trebalo ažurirati kako bi se u obzir uzela istraživanja i tehnički napredak u području sigurnosti vozila.

(23)

Kako bi se olakšalo usklađivanje i osigurala dosljednost standarda, trebalo bi napraviti neiscrpan popis glavnih razloga neispravnosti za sve pregledavane stavke. Otkrivene neispravnosti trebalo bi procijeniti prema zajedničkom standardu da bi se postigla dosljednost u procjeni stanja ispitivanog vozila.

(24)

S ciljem bolje primjene načela slobodnog kretanja unutar Unije i u svrhu ponovne registracije vozila, države članice trebale bi priznati potvrde o obavljenom tehničkom pregledu koje je izdala druga država članica. Države članice zadržavaju pravo provjere potvrde o tehničkom pregledu i identifikacije vozila prilikom ponovne registracije te pravo da zatraže novi tehnički pregled u skladu s uvjetima iz ove Direktive.

(25)

Prijevara s brojačem kilometara trebala bi se smatrati kažnjivim djelom za koje se može izreći sankcija jer manipulacija brojača može dovesti do netočne procjene tehničkog stanja vozila. Bilježenje kilometraže u zapisniku o tehničkom pregledu vozila i pristup nadzornika tim podacima trebali bi olakšati otkrivanje neovlaštenih zahvata na brojaču kilometara ili manipuliranja njime. Komisija bi trebala provjeravati razmjenu informacija o rezultatima očitanja brojača među nadležnim tijelima država članica.

(26)

Nakon svakog pregleda vozila trebalo bi izdati potvrdu o njegovoj tehničkoj ispravnosti. Ona bi trebala između ostaloga uključivati informacije o identitetu vozila i informacije o rezultatima pregleda. Rezultati pregleda trebali bi biti dostupni u elektroničkom obliku. S ciljem osiguranja pravilnog praćenja nakon tehničkog pregleda, države članice trebale bi prikupljati i čuvati takve podatke u bazi podataka, posebno u svrhu analize rezultata periodičnih tehničkih pregleda.

(27)

Imatelj potvrde o registraciji ili, prema potrebi, vozač vozila na kojem su prilikom tehničkog pregleda utvrđeni nedostaci, a posebno nedostaci koji predstavljaju rizik za sigurnost na cestama, treba otkloniti te nedostatke bez odlaganja. U slučaju opasnih nedostataka, možda je potrebno ograničiti korištenje vozila dok se ti nedostaci potpuno ne otklone.

(28)

Ako pregledano vozilo pripada kategoriji vozila koja se u državi članici u kojoj je vozilo stavljeno u promet ne registriraju, ta bi država članica trebala moći zahtijevati da se na vozilu na vidljiv način istakne dokaz o provedenom tehničkom pregledu.

(29)

Da bi se postigla visoka kvaliteta ispitivanja širom Unije, opremu koja će se koristi za tehnički pregled, njezino održavanje i umjeravanje trebalo bi provjeravati s obzirom na specifikacije koje odrede države članice ili proizvođači.

(30)

Alternativna oprema koja odražava tehnološki napredak i inovacije trebala bi se moći koristiti pod uvjetom da je osigurana jednaka razina kvalitete ispitivanja.

(31)

Kod autorizacije stanica za tehnički pregled na svojem državnom području, države članice bi u obzir trebale uzeti činjenicu da Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) o uslugama na unutarnjem tržištu iz svog okvira djelatnosti isključuje usluge od općeg interesa u području transporta.

(32)

Stanice za tehnički pregled trebale bi osigurati objektivnost i visoku kvalitetu ispitivanja ispravnosti vozila. Stoga bi u cilju ispunjavanja minimalnih uvjeta u pogledu kvalitete upravljanja, stanice za tehnički pregled vozila trebale ispuniti zahtjeve koje određuje država članica koja izdaje ovlaštenje.

(33)

Visoki standardi tehničkih pregleda zahtijevaju visoku razinu vještina i sposobnosti ispitnog osoblja. Trebalo bi uvesti sustav obuke koji uključuje početno osposobljavanje, povremeno obnavljanje znanja ili prikladnu provjeru znanja. Treba utvrditi prijelazno razdoblje kako bi se sadašnjem ispitnom osoblju omogućio nesmetani prijelaz na sustav povremenog osposobljavanja ili provjere znanja. Kako bi se osigurao visok standard u pogledu osposobljavanja, obučenosti i ispitivanja, države članice trebale bi biti u mogućnosti odrediti dodatne zahtjeve u pogledu stručnosti i odgovarajuće izobrazbe.

(34)

Kada obavljaju tehničke preglede, nadzornici bi trebali biti neovisni i izbjegavati bilo kakav sukob interesa, uključujući sukob interesa ekonomske ili osobne prirode. Rezultat tehničkih pregleda tako ne bi smio biti izravno povezan s plaćom nadzornika. Države članice trebale bi moći propisati zahtjeve u vezi s odvajanjem aktivnosti ili ovlastiti privatno tijelo za izvođenje i tehničkih pregleda i popravaka vozila, čak i na istom vozilu, u slučaju da nadzorno tijelo utvrdi da je zadržana visoka razina objektivnosti.

(35)

Rezultati tehničkog pregleda ne bi se smjeli mijenjati za komercijalne svrhe. Samo ako su rezultati tehničkog pregleda koji je obavio nadzornik očigledno netočni, nadzorno tijelo trebalo bi moći izmijeniti rezultate tog pregleda.

(36)

Radi očuvanja visoke kvalitete pregleda tijekom vremena, države članice trebale bi uspostaviti sustav osiguranja kvalitete koji obuhvaća procese odobrenja, nadzora, povlačenja, suspenzije ili ukidanja odobrenja za obavljanje tehničkih pregleda.

(37)

Ovlašćivanje stanica za tehnički pregled u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (7) ne bi trebala biti obveza država članica.

(38)

U nekoliko država članica značajan broj privatnih ovlaštenih stanica za tehnički pregled obavlja tehničke preglede. Kako bi se u tom smislu osigurala učinkovita razmjena informacija među državama članicama, trebalo bi uspostaviti nacionalne kontaktne točke.

(39)

Tehnički pregledi dio su šireg regulatornog sustava koji se odnosi na vozila tijekom njihovog životnog ciklusa, počevši od odobrenja, preko registracije i pregleda do odlaganja u otpad. Razmjena informacija sadržanih u nacionalnim i proizvođačkim elektroničkim bazama podataka vozila trebala bi u načelu pomoći poboljšanju učinkovitosti cijelog administrativnog lanca koji se bavi vozilima te smanjiti troškove i administrativno opterećenje. Komisija bi trebala provesti studiju o izvedivosti, troškovima i koristima od uspostave europske elektroničke platforme s informacijama o vozilima koristeći se postojećim i već primijenjenim informacijsko-tehnološkim rješenjima u pogledu međunarodne razmjene podataka u cilju svođenja troškova na najmanju moguću mjeru te izbjegavanja udvostručenja. Komisija bi ispitivanjem trebala razmotriti najprimjereniji način povezivanja postojećih nacionalnih sustava s ciljem razmjene informacija bitnih za tehnički pregled i stanja brojača kilometara među nadležnim tijelima država članica odgovornima za ispitivanje tehničke ispravnosti, registraciju i homologaciju vozila, stanicama za tehnički pregled i proizvođačima vozila i opreme za ispitivanje. Komisija bi također trebala provesti studiju o izvedivosti, troškovima i koristima od prikupljanja i pohranjivanja dostupnih podataka o glavnim sigurnosnim komponentama vozila koja su bila dio teških nesreća, kao i o mogućnosti stavljanja na raspolaganje, u anonimiziranom obliku, podataka o uzrocima nesreća i očitanjima brojača kilometara nadzornicima vozila, imateljima potvrda o registraciji i istraživačima nesreća.

(40)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(41)

Komisija ne bi trebala donositi provedbene akte u vezi s informacijama koje u svrhu provedbe tehničkih pregleda dostavljaju proizvođači vozila ako odbor uspostavljen ovom Direktivom ne da mišljenje o nacrtu provedbenog akta koji predstavi Komisija.

(42)

U svrhu ažuriranja sustava određivanja kategorije vozila iz članka 2. stavka 1. i članka 5. stavaka 1. i 2., ažuriranja Priloga I. točke 3. u pogledu metoda i prilagođavanja točke 3. Priloga I. u pogledu popisa stavaka koje treba ispitati, metoda i procjena nedostataka, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(43)

Ispravnost vozila izravno utječe na sigurnost na cestama te se stoga treba periodično provjeravati. Komisija bi trebala podnijeti izvješće o učinkovitosti odredbi ove Direktive, uključujući onih o opsegu i učestalosti pregleda, daljnjem unaprjeđenju sustava provedbe tehničkih pregleda razmjenom elektroničkih informacija, kao i o mogućem budućem uzajamnom priznavanju zapisnika o tehničkom pregledu.

(44)

Objekti i oprema za preglede koji se koriste u stanicama za tehnički pregled trebaju ispunjavati uvjete propisane za obavljanje tehničkih pregleda. Budući da to zahtijeva značajna ulaganja i prilagodbe koje se ne mogu odmah provesti, trebalo bi odrediti petogodišnje razdoblje za usklađivanje s tim uvjetima. Nadzornim tijelima bi radi ispunjavanja svih kriterija i zahtjeva u vezi s odobrenjem i nadzorom stanica za tehnički pregled vozila trebalo odobriti petogodišnje razdoblje.

(45)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest poboljšanje sigurnosti na cestama utvrđivanjem minimalnih zajedničkih zahtjeva i usklađenih pravila za tehničke preglede vozila unutar Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(46)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i načela priznata posebno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, kako je navedeno u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji.

(47)

Ovom Direktivom integriraju se i ažuriraju pravila sadržana u Preporuci Komisije 2010/378/EU (9) s ciljem boljeg uređivanja rezultata tehničkih pregleda

(48)

Ovom se Direktivom ažuriraju tehnički zahtjevi utvrđeni u Direktivi 2009/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) te proširuje njezino područje primjene posebno da bi obuhvatilo odredbe o uspostavi stanica za tehnički pregled i njihovih nadzornih tijela, kao i imenovanje nadzornika kojima je povjereno obavljanje tehničkih pregleda. Stoga bi tu Direktivu trebalo staviti izvan snage,

—

motorna vozila oblikovana i konstruirana ponajprije za prijevoz osoba i njihove prtljage koja osim mjesta za sjedenje za vozača imaju najviše osam mjesta za sjedenje – vozila kategorije M1,

—

motorna vozila oblikovana i konstruirana ponajprije za prijevoz osoba i njihove prtljage koja osim mjesta za sjedenje za vozača imaju više od osam mjesta za sjedenje – vozila kategorija M2 i M3,

—

motorna vozila oblikovana i konstruirana ponajprije za prijevoz robe i čija najveća dopuštena masa nije veća od 3,5 tone - vozila kategorije N1,

—

motorna vozila oblikovana i konstruirana ponajprije za prijevoz robe i čija je najveća dopuštena masa veća od 3,5 tone - vozila kategorija N2 i N3,

—

priključna vozila oblikovana i konstruirana za prijevoz robe ili osoba, kao i za smještaj osoba čija je najveća dopuštena masa veća od 3,5 tone – vozila kategorija O3 i O4,

—

od 1. siječnja 2022., vozila na dva ili tri kotača – vozila kategorija L3e, L4e, L5e i L7e – zapremnine motora veće od 125 cm3,

—

traktori na kotačima kategorije T5 čija se uporaba uglavnom odvija na javnim cestama, a čija najveća konstrukcijska brzina prelazi 40 km/h.

—

vozila kojima se upravlja ili koja se koriste u posebnim uvjetima te vozila koja se nikad ili gotovo nikad ne koriste na javnim cestama poput vozila od povijesnog interesa ili natjecateljskih vozila,

—

vozila s diplomatskim imunitetom,

—

vozila koja koriste oružane snage, vlasti odgovorne za javni red i mir, vatrogasna služba, služba civilne zaštite te hitna ili spasilačka služba,

—

vozila koja se koriste u poljoprivredne, hortikulturne, šumarske ili ribarstvene svrhe samo na državnom području dotične države članice i uglavnom na području gdje se odvija takva aktivnost, uključujući poljoprivredne i šumske ceste ili poljoprivredna polja,

—

vozila koja se isključivo koriste na malim otocima ili rijetko naseljenim područjima,

—

specijalizirana vozila koja prevoze cirkusku opremu i opremu za zabavne parkove, najveće konstrukcijske brzine koja nije veća od 40 km/h i koja obavljaju prijevoz samo na državnom području dotične države članice,

—

vozila kategorija L3e, L4e, L5e i L7e zapremnine motora veće od 125 cm3 ako je država članica uvela učinkovite alternativne mjere za sigurnost na cestama za vozila na dva ili tri kotača, posebno uzimajući u obzir relevantnu statistiku o sigurnosti na cestama za proteklih pet godina. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim iznimkama.

1.

„vozilo” znači svako motorno vozilo ili njegovo priključno vozilo koji se ne kreću po tračnicama;

2.

„motorno vozilo” znači svako vozilo s vlastitim pogonom na kotačima s najvećom konstrukcijskom brzinom koja prelazi 25 km/h;

3.

„priključno vozilo” znači svako vozilo bez vlastitog pogona na kotačima koje je oblikovano i konstruirano da ga vuče motorno vozilo;

4.

„poluprikolica” znači svako priključno vozilo oblikovano za spajanje s motornim vozilom tako da se jedan njegov dio oslanja na motorno vozilo i da se znatan dio njegove mase i mase njegovog tereta prenosi na motorno vozilo;

5.

„vozilo s dva ili tri kotača” znači svako vozilo s vlastitim pogonom na dva kotača, s bočnom prikolicom ili bez njega, te svaki tricikl ili četverocikl;

6.

„vozilo registrirano u državi članici” znači vozilo koje je registrirano i stavljeno u uporabu u državi članici;

7.

„vozilo od povijesnog interesa” znači vozilo koje povijesnim smatra država članica u kojoj je registrirano ili jedno od nadležnih tijela koje je ona imenovala i koje zadovoljava sve sljedeće uvjete:

8.

„imatelj potvrde o registraciji” znači pravna ili fizička osoba na čije je ime vozilo registrirano;

9.

„tehnički pregled” znači pregled u skladu s Prilogom I. kojom se osigurava da je vozilo ispravno i sigurno za uporabu na javnim cestama te da ispunjava sve potrebne i obvezne sigurnosne i okolišne značajke;

10.

„homologacija” znači postupak kojim država članica potvrđuje da vozilo ispunjava uvjete relevantnih administrativnih odredbi i tehničkih zahtjeva navedenih u Direktivi 2002/24/EZ, Direktivi 2003/37/EZ i Direktivi 2007/46/EZ;

11.

„nedostaci” znači tehničke manjkavosti i drugi slučajevi neusklađenosti ustanovljeni tijekom tehničkog pregleda;

12.

„zapisnik o tehničkom pregledu vozila” znači izvješće o tehničkom pregledu vozila koje izdaje nadležno tijelo ili stanica za tehnički pregled, a sadrži rezultate tehničkog pregleda vozila;

13.

„nadzornik” znači osoba koju je ovlastila država članica ili njezino nadležno tijelo za obavljanje tehničkih pregleda u stanici za tehnički pregled ili prema potrebi u ime nadležnog tijela;

14.

„nadležno tijelo” znači tijelo ili javno tijelo kojem je država članica povjerila odgovornost za upravljanje sustavom ispitivanja tehničke ispravnosti vozila, uključujući prema potrebi obavljanje tehničkih pregleda;

15.

„stanica za tehnički pregled” znači javno ili privatno tijelo ili ustanova koje je država članica ovlastila za provođenje tehničkih pregleda;

16.

„nadzorno tijelo” znači tijelo ili tijela koja je uspostavila država članica, a odgovorni su za nadzor stanica za tehnički pregled. Nadzorno tijelo može biti dio nadležnog tijela ili nadležnih tijela;

17.

„mali otok” znači otok s manje od 5 000 stanovnika koji s ostalim dijelovima državnog područja nije povezan cestovnim mostovima ili cestovnim tunelima;

18.

„rijetko naseljeno područje” znači unaprijed definirano područje gustoće naseljenosti manje od 5 stanovnika po kvadratnom kilometru;

19.

„javna cesta” znači cesta za opću javnu uporabu poput lokalne, regionalne ili nacionalne ceste, magistralne ceste, brze ceste ili autoceste.

(a)

skup tehničkih informacija o opremi za kočenje, upravljaču, vidljivosti, svjetlima, reflektorima, električnoj opremi, osovinama, kotačima, gumama, ovjesu, šasiji, šasijskim dodacima, ostaloj opremi i utjecaju na okoliš potrebnima za izvođenje tehničkog pregleda stavaka, koje se trebaju pregledati, i korištenje preporučenih metoda testiranja u skladu s Prilogom I. točkom 3.; i

(b)

detaljna pravila o formatu podataka i procedurama o pristupu relevantnim tehničkim informacijama.

(a)

vozila kategorija M1 i N1: četiri godine nakon prve registracije vozila, a nakon toga svake dvije godine;

(b)

vozila kategorije M1 korištena kao taksiji ili vozila hitne pomoći, vozila kategorija M2, M3, N2, N3, O3 i O4: godinu dana nakon datuma prve registracije vozila, a nakon toga svake godine;

(c)

vozila kategorije T5 koja se uglavnom koriste na javnim cestama u komercijalne svrhe cestovnog prijevoza tereta: četiri godine nakon datuma prve registracije vozila, a nakon toga svake dvije godine.

—

nakon nesreće u kojoj su oštećeni glavni sigurnosni dijelovi vozila, kao što su kotači, ovjes, zone deformacije, sustavi zračnih jastuka, upravljač ili kočnice,

—

kad su sigurnosni i okolišni sustavi i dijelovi vozila bili promijenjeni ili preinačeni,

—

u slučaju promjene imatelja potvrde o registraciji vozila,

—

u slučaju da je vozilo doseglo kilometražu od 160 000 km;

—

u slučajevima u kojima je sigurnost na cestama ozbiljno ugrožena.

(a)

manji nedostaci koji ne utječu bitno na sigurnost vozila ili na okoliš te druge manje neusklađenosti;

(b)

veći nedostaci koji mogu ugroziti sigurnost vozila ili utjecati na okoliš te dovesti druge sudionike prometa u opasnost ili druge veće neusklađenosti;

(c)

opasni nedostaci koji predstavljaju izravnu i trenutačnu opasnost za sigurnost na cestama ili nepovoljan utjecaj na okoliš, a koji opravdavaju činjenicu da država članica ili njezina nadležna tijela mogu zabraniti korištenje tog vozila na javnim cestama.

—

ažuriranja jedino sustava određivanja kategorije vozila iz članka 2. stavka 1. i članka 5. stavaka 1. i 2. i to prema potrebi i u slučaju promjena kategorija vozila nastalih izmjenama zakonodavstva o homologaciji iz članka 2. stavka 1., a da to ne utječe na opseg i učestalost pregleda,

—

ažuriranja Priloga I. točke 3. u pogledu metoda, u slučaju da veći broj učinkovitih metoda provedbe tehničkih pregleda postane dostupan, a da se pritom ne proširuje popis stavaka koje treba ispitati,

—

prilagodbe Priloga I. točke 3. nakon pozitivne procjene troškova i koristi u pogledu popisa stavaka koje treba ispitati, metoda, uzroka kvara i procjena nedostataka u slučaju promjena obveznih uvjeta o homologaciji u zakonodavstvu Unije u području sigurnosti ili okoliša;