24.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 122/1

(1)

Solidarnost je temeljna vrijednost Unije te postoji potencijal za daljnji razvoj načina izražavanja solidarnosti građana Unije s ljudima iz trećih zemalja koji su izloženi ili pogođeni nesrećama prouzročenim ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama. Osim toga, Unija kao cjelina najveći je svjetski donator humanitarne pomoći, osiguravajući gotovo 50 % svjetske humanitarne pomoći.

(2)

Volontiranje je konkretan i vidljiv izraz solidarnosti kojim pojedinci stavljaju svoje znanje, vještine i vrijeme na raspolaganje drugim ljudima bez financijske motivacije.

(3)

Postoji potreba za daljnjim razvojem solidarnosti sa žrtvama kriza i katastrofa u trećim zemljama kao i podizanja razine svijesti o humanitarnoj pomoći i volontiranju općenito te njihove vidljivosti među građanima Unije.

(4)

Vizija Unije za humanitarni rad, uključujući zajednički cilj, načela i dobre prakse te zajednički okvir za dostavu humanitarne pomoći Unije, nalazi se u Zajedničkoj izjavi Vijeća i sastanka predstavnika vlada država članica s Vijećem, Europskim parlamentom i Europskom komisijom naslovljenoj „Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći” (2). U Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći naglašava se čvrsta obveza Unije prema pristupu utemeljenom na potrebama kao i prema potvrđivanju i promicanju temeljnih humanitarnih načela humanosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti. Djelovanja Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć („inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a”) trebala bi biti vođena Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.

(5)

Humanitarna pomoć Unije isporučuje se u situacijama kada mogu djelovati i drugi instrumenti povezani s razvojnom suradnjom, upravljanjem krizom i civilnom zaštitom. Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi djelovati na dosljedan i komplementaran način i izbjegavati preklapanja s odgovarajućim politikama i instrumentima Unije, posebno s politikom humanitarne pomoći Unije, politikom razvojne suradnje i Mehanizmom Europske unije za civilnu zaštitu uspostavljenim odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3), Koordinacijskim centrom za hitne odgovore, osnovanim tom Odlukom i s Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD) i delegacijama EU-a, radi koordinacije Unijinog odgovora na humanitarne krize u trećim zemljama.

(6)

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi doprinijeti naporima u jačanju kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći utemeljene na potrebama i jačanju kapaciteta i otpornosti zajednica u trećim zemljama koje su izložene ili pogođene katastrofama. Osim toga važno je poticati suradnju s odgovarajućim međunarodnim organizacijama i ostalim humanitarnim partnerima te lokalnim i regionalnim akterima. Ta bi se suradnja trebala odvijati u skladu s djelovanjima koje poduzimaju Ujedinjeni narodi kako bi se dala podrška središnjoj i općoj koordinacijskoj ulozi Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (UN-OCHA).

(7)

Broj, opseg i složenost humanitarnih kriza u svijetu, kako prirodnih katastrofa tako i nesreća prouzrokovanih ljudskim djelovanjem, značajno su porasli tijekom godina, a taj će se trend vjerojatno nastaviti, što je dovelo do toga da se od sudionika u humanitarnim akcijama zahtijeva da odmah odgovore na djelotvoran, učinkovit i dosljedan način te da podupru lokalne zajednice u trećim zemljama kako bi one postale manje izložene i ojačale svoju otpornost na katastrofe.

(8)

Volonteri mogu doprinijeti jačanju kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći koja se temelji na potrebama i načelima i doprinijeti jačanju djelotvornosti humanitarnog sektora ako su prikladno odabrani, obučeni i pripremljeni za upućivanje tako da posjeduju potrebne vještine i da su kompetentni za najučinkovitije pružanje pomoći ljudima u nevolji, pod uvjetom da mogu računati s dostatnom potporom ili nadzorom na licu mjesta.

(9)

U Europi i svijetu postoje sustavi volontiranja usmjereni na upućivanje u treće zemlje. Često se radi o nacionalnim sustavima koji se uglavnom ili isključivo usmjeravaju na razvojne projekte. Stoga bi inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala stvarati dodanu vrijednost tako što će omogućavati prilike za volontere da zajedno doprinose akcijama pružanja humanitarne pomoći, jačajući na taj način aktivno europsko građanstvo. Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a također može dati dodanu vrijednost poticanjem transnacionalne suradnje organizacija koje sudjeluju u provedbi djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, čime se poboljšavaju međunarodni odnosi, odražava pozitivna slika Unije u svijetu i jača interes za paneuropske humanitarne projekte.

(10)

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi biti isplativa, dopunjavati postojeće nacionalne i međunarodne volonterske sustave bez preklapanja, te biti usmjerena na rješavanje konkretnih potreba i nedostataka na humanitarnom planu.

(11)

Kako je naglašeno u Komunikaciji Komisije od 23. studenoga 2010. naslovljenoj „Kako izraziti solidarnost građana EU-a putem volontiranja: prva razmišljanja o Europskom volonterskom tijelu za humanitarnu pomoć”, na sadašnjoj sceni humanitarnog volontiranja postoje praznine koje inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a može popuniti volonterima odgovarajućeg profila, koji će se upućivati na pravo mjesto u pravo vrijeme. To se prvenstveno može postići primjenom europskih standarda i postupaka za identifikaciju i odabir humanitarnih volontera, zajednički dogovorenih standarda za obuku i pripremu humanitarnih volontera za upućivanje na teren, bazom potencijalnih volontera koji se odabiru prema potrebama na terenu te prilikama za volontere da doprinesu humanitarnim operacijama ne samo upućivanjem na teren, nego i radom u uredu i volonterskim aktivnostima putem interneta.

(12)

Odgovarajuća obuka te sigurnost i zaštita volontera trebali bi i dalje biti od najveće važnosti i podlijegati redovitim razmjenama informacija, uključujući s državama članicama. Volontere za humanitarnu pomoć EU-a ne bi se trebalo upućivati u operacije koje se provode u okolnostima međunarodnih i unutarnjih oružanih sukoba.

(13)

Unija vrši svoje operacije pružanja humanitarne pomoći na temelju potreba i u partnerstvu s provedbenim organizacijama. Te bi organizacije trebale imati važnu ulogu u provedbi inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a da bi se osiguralo vlasništvo sudionika na terenu i povećalo preuzimanje akcija iz te inicijative. Unija bi takvim organizacijama prije svega trebala povjeriti utvrđivanje, odabir, pripremu i upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a te njihovo praćenje tijekom i poslije misija, u skladu sa standardima i postupcima koje uspostavlja Komisija. Komisija bi trebala po potrebi biti u stanju odabrati uspješno obučene i pripremljene volontere za upućivanje po svojim uredima na terenu za poslove podrške.

(14)

Komunikacija Komisije od 25. listopada 2011. pod nazivom „Obnovljena strategija EU-a za društvenu odgovornost poduzeća za razdoblje 2011.–2014.” navodi kako privatna poduzeća mogu imati važnu ulogu i doprinijeti humanitarnim operacijama Unije, prije svega volontiranjem zaposlenika.

(15)

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi pomoći Europljanima svih uzrasta da pokažu aktivnost europskog građanstva. Inicijativa bi stoga trebala doprinijeti promicanju volontiranja širom Unije i osobnom razvoju i međukulturnoj svijesti sudjelujućih volontera, čime se poboljšavaju njihove kompetencije i mogućnosti zapošljavanja u svjetskom gospodarstvu.

(16)

Unijina načela jednakih mogućnosti i zabrana diskriminacije ukazuju na to da bi građani Unije i oni s dugotrajnim boravištem u Uniji, bez obzira na svoju struku i dob, trebali moći sudjelovati u aktivnom građanstvu. Uzimajući u obzir posebne izazove u humanitarnom kontekstu, sudionici inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebali bi biti minimalne starosti 18 godina i mogli predstavljati širok raspon profila i generacija, uključujući stručnjake i umirovljene stručnjake.

(17)

Jasan pravni status ključan je preduvjet koji moraju ispunjavati volonteri za sudjelovanje u zemljama izvan Unije. Uvjete upućivanja volontera trebalo bi definirati ugovorima, uključujući standarde za zaštitu i sigurnost volontera, odgovornosti organizacija pošiljateljica i primateljica, pokrivanje osiguranja, dnevnica, smještaja i drugih odgovarajućih troškova. Upućivanje volontera u treće zemlje trebalo bi podlijegati sigurnosnim i zaštitnim mjerama.

(18)

Preporuke iz Plana politike volontiranja u Europi i rad europskih i međunarodnih volonterskih organizacija te volonterski program Ujedinjenih naroda trebali bi se po potrebi uzimati u obzir u djelovanjima u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

(19)

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi podupirati djelovanja utemeljena na potrebama usmjerena jačanju kapaciteta organizacija primateljica za humanitarnu pomoć u trećim zemljama kako bi se ojačala lokalna pripravnost i odgovor na humanitarne krize te kako bi se osigurao učinkovit i održiv učinak rada koji obavljaju volonteri za humanitarnu pomoć EU-a na terenu upravljanjem rizicima od katastrofa, pripravnošću i odgovorom, podučavanjem, obukom za upravljanje volonterima i ostalim važnim područjima.

(20)

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi po potrebi imati cilj jačanja rodne perspektive u politici humanitarne pomoći Unije, promicanju odgovarajućih humanitarnih odgovora na posebne potrebe žena i muškaraca svih dobi. Posebna bi se pozornost trebala posvetiti suradnji sa ženskim grupama i mrežama kako bi se promicalo sudjelovanje i vodstvo žena u humanitarnoj pomoći te iskoristile njihove sposobnosti i stručnost za doprinos obnovi, izgradnji mira, smanjenju rizika od katastrofa te izgradnji otpornosti pogođenih zajednica.

(21)

Ova Uredba utvrđuje financijsku omotnicu za cijelo trajanje financijskog razdoblja, koja za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka predstavlja glavni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (4).

(22)

Dodjela financijske pomoći trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Zbog posebne prirode akcija iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, prikladno je da se financijska sredstva mogu dodjeljivati fizičkim i pravnim osobama javnog ili privatnog prava. Važno je osigurati poštovanje propisa iz te Uredbe, osobito u pogledu njezinih načela ekonomičnosti, djelotvornosti i učinkovitosti.

(23)

Poboljšanje provedbe i kvalitete potrošnje trebalo bi biti vodeće načelo za ostvarenje ciljeva inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a te istodobno osiguravati optimalno korištenje financijskih sredstava.

(24)

Financijski interesi Unije trebali bi se štititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanjem, otkrivanjem i ispitivanjem nepravilnosti, povratom izgubljenih sredstava, pogrešno isplaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, prema potrebi, novčanim kaznama. Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje nepravilnosti i prijevara te poduzeti potrebne korake za povrat izgubljenih, krivo uplaćenih ili nepravilno utrošenih sredstava u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (6), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (7) i Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(25)

Trećim zemljama, osobito zemljama pristupnicama ili zemljama kandidatkinjama, potencijalnim kandidatima, partnerskim zemljama iz Europskog politike susjedstva i članicama Europske udruge slobodne trgovine (EFTA) trebalo bi omogućiti sudjelovanje na osnovi sporazuma o suradnji.

(26)

Volonteri sudionici i organizacije koje provode djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a iz zemalja suradnica također bi se trebali pridržavati načela iz Europskog konsenzusa o humanitarnoj pomoći te se zalagati za poštovanje istih, s naglaskom na zaštitu „humanitarnog prostora”.

(27)

Kako bi se omogućilo stalno povratno informiranje i poboljšanje te kako bi njihovo donošenje postalo fleksibilnije i učinkovitije, ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebale bi se delegirati Komisiji u skladu s odredbama koje se odnose na standarde za odabir, upravljanje i upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a, izmjenu pokazatelja postignuća i tematskih prioriteta te prilagodbu postotaka za dodjelu financijske omotnice za provedbu ove Uredbe. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Tijekom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravovremeno i odgovarajuće prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(28)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Postupak pregleda trebalo bi koristiti za usvajanje postupaka odabira, upravljanja i upućivanja volontera za humanitarnu pomoć EU-a, mehanizma ovjere, programa obuke i godišnjeg programa rada inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

(29)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i postupa se u skladu s načelima koja su priznata Poveljom o temeljnim ljudskim pravima Europske unije.

(30)

Obrada osobnih podataka u okviru ove Uredbe ne prelazi ono što je neophodno i razmjerno za potrebe osiguravanja neometanog rada inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. Sva obrada osobnih podataka uređena je Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Svaka obrada osobnih podataka koju izvršavaju organizacije koje provode inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, a koje su zakonski osnovane u Uniji, podliježe Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(31)

Provedeno je savjetovanje s europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 koji je dostavio mišljenje 23. studenoga 2012. (12).

(32)

Primjereno je uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (13). Stoga bi se ova Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

1.

odabir, obuku i upućivanje Volontera za humanitarnu pomoć EU-a radi potpore i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama;

2.

djelovanja kojima se podupire, promiče i priprema upućivanje Volontera za humanitarnu pomoć EU-a radi potpore i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama;

3.

djelovanja unutar i izvan Unije usmjerena na izgradnju kapaciteta za humanitarnu pomoć organizacija primateljica u trećim zemljama.

(a)

„volonter” znači osoba koja slobodnom voljom i bez financijske motivacije odluči sudjelovati u aktivnostima koje koriste zajednici i društvu općenito;

(b)

„kandidat za volontera” znači osoba koja zadovoljava uvjete u skladu s člankom 11. stavkom 3. za prijavu za sudjelovanje u djelovanjima u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a;

(c)

„volonter za humanitarnu pomoć EU-a” znači kandidat za volontera koji je odabran, obučen u skladu s posebnim standardima, postupcima i referentnim kriterijima, za kojega je ocijenjeno da zadovoljava uvjete te koji je evidentiran da je na raspolaganju za upućivanje radi potpore i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama;

(d)

„humanitarna pomoć” znači aktivnosti i operacije u trećim zemljama namijenjene dostavljanju hitne pomoći na osnovi potreba, usmjerene na očuvanje života, sprečavanje ili olakšavanje ljudske patnje i očuvanje ljudskog dostojanstva u katastrofama prouzrokovanim ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama. Ona obuhvaća operacije potpore, humanitarne pomoći i zaštite tijekom humanitarnih kriza ili neposredno poslije njih, mjere potpore kako bi se osigurao pristup ljudima kojima je potrebna pomoć i omogućio slobodan protok pomoći, kao i djelovanja s ciljem jačanja pripravnosti na katastrofe i smanjenja rizika od katastrofa i davanja doprinosa jačanju otpornosti i kapaciteta za rješavanje kriza i oporavak od njih;

(e)

„treća zemlja” znači zemlja izvan Unije u kojoj se provode aktivnosti i operacije humanitarne pomoći kako je navedeno u točki (d).

(a)

doprinos povećanju i poboljšanju sljedećih kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći.

Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:

(b)

unapređivanje vještina, znanja i kompetencija volontera na području humanitarne pomoći i uvjeti njihova sudjelovanja.

Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:

(c)

stvaranje kapaciteta organizacija primateljica i jačanje volonterstva u trećim zemljama.

Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:

(d)

priopćavanje načela Unije za humanitarnu pomoć dogovorenih u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći.

Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:

(e)

jačanje usklađenosti i dosljednosti volontiranja u državama članicama kako bi se poboljšale prilike građana Unije za sudjelovanje u aktivnostima i operacijama humanitarne pomoći.

Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:

—

razvoj i održavanje standarda i postupaka u pogledu kandidata i volontera za humanitarnu pomoć EU-a,

—

razvoj i održavanje mehanizma ovjeravanja organizacija pošiljateljica i primateljica,

—

utvrđivanje i odabir kandidata za volontere,

—

uspostava programa obuke i podrška obuci i stažiranju,

—

uspostava, održavanje i ažuriranje baze podataka volontera za humanitarnu pomoć EU-a,

—

upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a radi podupiranja i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama,

—

izgradnja kapaciteta organizacija primateljica,

—

uspostava i upravljanje mrežom za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a,

—

komunikacija i podizanje svijesti,

—

dodatne aktivnosti koje jačaju odgovornost, transparentnost i učinkovitost inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

—

okvir kompetencija koji se koristi za utvrđivanje, odabir i pripremu volontera kao stručnjaka na višoj ili nižoj razini,

—

odredbe za osiguravanje jednakih mogućnosti i nediskriminacije u postupku utvrđivanja i odabira,

—

odredbe o osiguravanju usklađivanja organizacija pošiljateljica i primateljica s odgovarajućim zakonodavstvom Unije i zakonodavstvom države primateljice,

—

standarde kojima se uređuju partnerstva između organizacija pošiljateljica i primateljica,

—

odredbe o priznavanju vještina i kompetencija koje su stekli volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u skladu s postojećim odgovarajućim inicijativama Unije.

—

postupke koje treba pratiti pri utvrđivanju, odabiru i neophodnoj pripremi prije upućivanja kandidata za volontere, uključujući po potrebi stažiranja,

—

odredbe o upućivanju volontera i upravljanju volonterima za humanitarnu pomoć EU-a u trećim zemljama, uključujući između ostalog nadzor na terenu, kontinuiranu potporu putem podučavanja, mentorstva, dodatne obuke, neophodnih radnih uvjeta i potpore nakon upućivanja,

—

odredbu o pokrivanju osiguranja i životnim uvjetima volontera, uključujući pokrivanje dnevnica, smještaja, putovanja i ostalih odgovarajućih troškova,

—

postupke koje treba pratiti prije, tijekom i nakon upućivanja kako bi se osigurali obveza pažnje i odgovarajuće sigurnosne i zaštitne mjere, uključujući protokole evakuacije zbog zdravstvenih razloga i sigurnosne planove koji obuhvaćaju hitnu evakuaciju iz trećih zemalja, uključujući neophodne postupke za vezu s nacionalnim tijelima,

—

postupke nadziranja i ocjenjivanja pojedinačnog rada volontera za humanitarnu pomoć EU-a.

(a)

pridržavaju se standarda i postupaka iz članka 9.;

(b)

aktivne su na području humanitarne pomoći definirane člankom 3. točkom (d); i

(c)

pripadaju bilo kojoj od sljedećih kategorija:

(a)

ispunjavaju standarde i postupke iz članka 9.;

(b)

aktivne su na području humanitarne pomoći kako je definirana člankom 3. točkom (d); i

(c)

pripadaju bilo kojoj od sljedećih kategorija:

(a)

građani Unije;

(b)

državljani trećih zemalja koji imaju dugotrajno boravište u državi članici Unije; i

(c)

građani zemalja iz članka 23. stavka 1. u skladu s uvjetima navedenima u tom članku.

(a)

slanjem od strane ovjerenih organizacija pošiljateljica organizacijama primateljicama u trećim zemljama; ili

(b)

prema potrebi, od strane Komisije njezinim uredima za humanitarnu pomoć na terenu za poslove podrške.

(a)

upravljanje rizicima od katastrofa, pripravnost i odgovor, podučavanje, obuku za upravljanje volonterima i ostala važna područja za zaposlenike i volontere iz organizacija primateljica;

(b)

razmjenu najboljih praksi, tehničku pomoć, twinning programe i razmjene zaposlenika i volontera, stvaranje mreža i druge relevantne radnje.

(a)

kandidata za volontere i volontera za humanitarnu pomoć EU-a koji sudjeluju ili su sudjelovali u inicijativi;

(b)

organizacija pošiljateljica i primateljica;

(c)

predstavnika država članica i Europskog parlamenta, te upravlja njome.

(a)

olakšava interakciju i služi kao platforma za razmjenu znanja, savjetovanje i širenje informacija, za razmjenu dobrih praksi te u svrhe ocjene potreba iz članka 21. stavka 3.;

(b)

olakšava izgradnju partnerstva i razvoj zajedničkih projekata za rad na terenu te aktivnosti izgradnje kapaciteta koje uključuju organizacije pošiljateljice diljem Unije te organizacije primateljice u trećim zemljama;

(c)

pruža temelje za djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u cilju osiguravanja trajnog poboljšavanja i učinkovitog praćenja i ocjenjivanja;

(d)

pruža mogućnosti volontiranja putem interneta u projektima vezanima za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

(a)

građana i organizacija pošiljateljica iz zemalja pristupnica, zemalja kandidatkinja, potencijalnih kandidata i zemalja partnera Europske politike susjedstva u skladu s općim načelima i uvjetima za sudjelovanje tih država u programima Unije utvrđenih odgovarajućim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(b)

građana i organizacija pošiljateljica iz zemalja članica Europskog udruženja slobodne trgovine koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (SEGP);

(c)

građana i organizacija pošiljateljica iz drugih europskih zemalja pod uvjetom sklapanja bilateralnih sporazuma s tim zemljama.

(a)

godišnja izvješća u kojima se ispituje napredak ostvaren u provedbi ove Uredbe, uključujući rezultate i koliko je to moguće glavne ishode;

(b)

privremeni izvještaj kojim se ocjenjuju ostvareni rezultati te kvalitativni i kvantitativni aspekti provedbe ove Uredbe, uključujući učinak inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u humanitarnom sektoru i isplativost programa tijekom prve tri godine provedbe najkasnije do 31. prosinca 2017.;

(c)

komunikaciju o nastavku provedbe ove Uredbe na temelju privremenog izvještaja o ocjeni iz točke (b) ovog stavka najkasnije do 31. prosinca 2018.;

(d)

izvješće o ex post ocjeni za sedmogodišnje financijsko razdoblje provedbe najkasnije do 31. prosinca 2021.

24.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 122/18

(1)

U civilnom zrakoplovstvu u Uniji mora se osigurati visoka opća razina sigurnosti te učiniti sve kako bi se smanjio broj nesreća i nezgoda i tako ojačalo povjerenje javnosti u zračni promet.

(2)

Tijekom prošlog desetljeća učestalost teških nesreća u civilnom zrakoplovstvu ostala je uglavnom konstantna. Unatoč tomu, broj nesreća mogao bi se povećati u narednim desetljećima zbog predviđenog porasta zračnog prometa i povećanja tehničke složenosti zrakoplova.

(3)

Uredba (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) ima za cilj sprečavanje nesreća olakšavanjem brzog provođenja učinkovitih i visokokvalitetnih istraga koje se odnose na sigurnost. Ova Uredba ne bi trebala ometati postupke istrage nesreća i nezgoda koje vode nacionalna tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost definirana Uredbom (EU) br. 996/2010. Obavješćivanje u slučaju nesreće ili nezgode isto podliježe Uredbi (EU) br. 996/2010.

(4)

Postojeći zakonodavni akti Unije, a posebno Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i njezine provedbene uredbe nameću obveze određenim organizacijama da uspostave u kontekstu sustavâ upravljanja sigurnošću. Usklađenost s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i njezinim provedbenim uredbama ne bi trebala izuzeti organizacije od usklađenosti s ovom Uredbom. Isto tako, usklađenost s ovom Uredbom ne bi trebala izuzeti organizacije od usklađenosti s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i njezinim provedbenim uredbama. Međutim, to ne bi trebalo dovesti do stvaranja dvaju paralelnih sustava izvješćivanja te bi Uredbu (EZ) br. 216/2008, njezine provedbene uredbe i ovu Uredbu trebalo smatrati komplementarnima.

(5)

Iskustvo je pokazalo da nesrećama često prethode nezgode povezane sa sigurnošću i nedostaci koji otkrivaju postojanje opasnosti za sigurnost. Informacije povezane sa sigurnošću stoga su važno sredstvo za otkrivanje postojećih ili potencijalnih opasnosti za sigurnost. Osim toga, iako je sposobnost učenja iz nesreće presudna, isključivo reaktivni sustavi pokazali su se ograničenima u kontinuiranom ostvarenju poboljšanja. Reaktivne sustave trebalo bi stoga upotpuniti proaktivnim sustavima koji koriste druge vrste informacija povezanih sa sigurnošću radi ostvarenja učinkovitih poboljšanja u sigurnosti zračnog prometa. Unija, njezine države članice, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa („Agencija”) i organizacije trebale bi doprinijeti sigurnosti zračnog prometa putem uspostave proaktivnijih sigurnosnih procedura utemeljenih na dokazima koje su usredotočene na sprečavanje nesreća na temelju analiziranja svih relevantnih informacija povezanih sa sigurnošću, što obuhvaća i informacije o događajima u civilnom zrakoplovstvu.

(6)

Radi poboljšanja sigurnosti zrakoplovstva trebalo bi izvješćivati, prikupljati, pohranjivati, čuvati, razmjenjivati, širiti i analizirati informacije povezane sa sigurnošću o civilnom zrakoplovstvu i poduzimati odgovarajuće sigurnosne mjere na temelju prikupljenih informacija. Takav pristup koji je proaktivan i utemeljen na dokazima trebala bi provoditi odgovarajuća tijela odgovorna za zrakoplovnu sigurnost država članica, organizacije u okviru svojih sustava upravljanja sigurnošću i Agencija.

(7)

Nametanje organizacijama obveze izvješćivanja o događajima trebalo bi biti razmjerno veličini dotične organizacije i njezinu području djelatnosti. Stoga bi trebalo biti moguće, posebice u manjim organizacijama, odlučiti združiti ili spojiti funkcije povezane s postupanjem s događajima u okviru organizacije, radi dijeljenja zadataka izvješćivanja o događajima s drugim organizacijama iste prirode ili eksternalizacije prikupljanja, procjene, obrade, analize i pohrane detalja o događajima specijaliziranim subjektima odobrenima od strane nadležnog tijela države članice. Takvi subjekti trebali bi poštovati načela o zaštiti i povjerljivosti utvrđena ovom Uredbom. Organizacija koja eksternalizira trebala bi zadržati odgovarajuću kontrolu nad eksternaliziranim zadaćama i trebala bi snositi konačnu odgovornost za primjenu zahtjeva propisanih ovom Uredbom.

(8)

Potrebno je osigurati da se samo po sebi razumije da prve linije zaposlenika u zrakoplovstvu izvješćuju o događajima koji predstavljaju značajan rizik za sigurnost zrakoplovstva. Sustavi dobrovoljnog izvješćivanja trebali bi nadopunjavati sustave obveznog izvješćivanja, te bi oboji pojedincima trebali omogućavati dostavljanje podataka o događajima u zrakoplovstvu. Sustave obveznog i dobrovoljnog izvješćivanja trebalo bi uspostaviti u sklopu organizacija, Agencije i nadležnih tijela država članica. Prikupljene informacije trebale bi se prosljeđivati tijelu nadležnom za odgovarajuće praćenje radi jačanja sigurnosti zrakoplovstva. Organizacije bi trebale analizirati te događaje koji bi mogli imati učinak na sigurnost kako bi utvrdile s njima povezane opasnosti za sigurnost te prema potrebi poduzele odgovarajuće korektivne mjere. Organizacije bi trebale poslati prve rezultate svojih analiza nadležnom tijelu države članice ili Agenciji te bi im također trebale poslati i završne rezultate ako ti rezultati otkrivaju Nadležna tijela država članica i Agencija trebali bi uspostaviti sličan postupak za one događaje koji su im izravno priopćeni i trebali bi isto tako nadzirati procjenu i sve poduzete korektivne ili preventivne mjere organizacije.

(9)

Različite kategorije osoblja koje rade ili na drugi način sudjeluju u civilnom zrakoplovstvu svjedoče događajima koji su od značaja za sprečavanje nesreća. Stoga bi trebale imati pristup sredstvima za izvješćivanje o takvim događajima, te bi njihova zaštita trebala biti zajamčena. Radi poticanja osoblja na izvješćivanje o događajima i kako bi mu se omogućilo bolje shvaćanje pozitivnog učinka koji izvješćivanje o događajima ima na zračni promet, trebalo bi ga se redovito obavještavati o mjerama koje su poduzete u okviru sustava izvješćivanja o događajima.

(10)

Opasnosti i rizik povezani s kompleksnim zrakoplovima na motorni pogon vrlo su različiti od onih povezanih s drugim vrstama zrakoplova. Stoga, dok bi ukupni zrakoplovni sektor trebao biti obuhvaćen ovom Uredbom, obveze koje se njome nameću trebale biti razmjerne području djelovanja i kompleksnosti različitih tipova zrakoplova. Jednako tako, podaci prikupljeni o događajima koji osim kompleksnih zrakoplova na motorni pogon uključuju i druge zrakoplove trebali bi podlijegati pojednostavljenim obvezama izvješćivanja koje bolje odgovaraju toj grani zrakoplovstva.

(11)

Trebalo bi poticati razvoj drugih načina prikupljanja informacija povezanih sa sigurnošću osim sustava predviđenih ovom Uredbom radi prikupljanja dodatnih informacija koje bi mogle doprinijeti poboljšanju zrakoplovne sigurnosti. Ako organizacije imaju već postojeće sustave za prikupljanje informacija koji dobro funkcioniraju trebalo bi im dopustiti da nastave koristiti te sustave usporedno sa sustavima koje treba uspostaviti za svrhe ove Uredbe.

(12)

Tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost i svaki subjekt zadužen za regulaciju sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Uniji trebali bi imati puni pristup prikupljenim podacima o događajima i izvješćima o događajima koje pohranjuju njihove države članice kako bi mogli odlučiti koje nezgode zahtijevaju istragu koja se odnosi na sigurnost, kao i prepoznati gdje se može doći do sigurnosnih spoznaja u interesu sigurnosti zračnog prometa te ispuniti svoje obveze u vezi s nadzorom.

(13)

Ključno je imati visokokvalitetne i potpune podatke budući da analiza i trendovi koji proizlaze iz nepreciznih podataka mogu dati rezultate koji dovode u zabludu i mogu dovesti do usmjeravanja napora na neprimjereno djelovanje. Osim toga, takvi neprecizni podaci mogu dovesti do gubitka povjerenja u podatke dobivene iz sustavâ izvješćivanja o događajima. Da bi se osigurala kvaliteta izvješća o događajima i olakšala njihova potpunost, oni bi trebali sadržavati određenu minimalnu količinu informacija koja se može razlikovati ovisno o kategoriji događaja. Osim toga, trebalo bi provesti postupke provjere kvalitete informacija i izbjegavanja nedosljednosti između izvješća o događaju i prvotno prikupljenih podataka o događaju. Osim toga, uz potporu Komisije trebalo bi u prvom redu izraditi odgovarajući materijal sa smjernicama, osobito radi osiguravanja kvalitete i olakšavanja potpunosti podataka te usklađenog i ujednačenog unošenja podataka u baze podataka. Kako bi se pružila nužna potpora, trebalo bi organizirati radionice, osobito od strane Komisije.

(14)

Komisija bi trebala razviti zajednički europski sustav klasifikacije rizika da bi se osigurala potpora identifikaciji potrebnih brzih djelovanja kada se razmatraju pojedinačni visokorizični događaji. Taj bi sustav također trebalo omogućiti utvrđivanje ključnih područja rizika prilikom razmatranja skupnih informacija. Takav bi sustav trebao pomoći relevantnim subjektima u njihovoj procjeni događaja i pri utvrđivanju kamo je najbolje da usmjere svoje napore. Zajednički europski sustav klasifikacije rizika trebao bi olakšati integrirani i usklađeni pristup upravljanju rizicima u europskom sustavu zrakoplovstva te na taj način omogućiti organizacijama, državama članicama, Komisiji i Agenciji da se usklađeno usmjere na napore u smjeru poboljšanja sigurnosti.

(15)

Zajednički europski sustav klasifikacije rizika trebao bi također i omogućiti utvrđivanje ključnih područja rizika unutar Unije na temelju skupnih informacija s europskog stanovišta te poduprijeti rad učinjen u području Europskog programa za sigurnost zračnog prometa i Europskog plana za sigurnost zračnog prometa. Komisija bi trebala pružiti odgovarajuću potporu osiguravanju dosljedne i ujednačene klasifikacije rizika u državama članicama.

(16)

Radi olakšavanja razmjena informacija, izvješća o događajima trebalo bi pohranjivati u bazama podataka koje bi trebale biti uređene u obliku sustava kompatibilnog s Europskim centrom za koordinaciju sustava za izvješćivanje o zrakoplovnim nezgodama (Eccairs) (softverom koji koriste države članice i Europska središnja baza podataka za pohranu izvješća o događajima) i klasifikacijom ADREP-a (klasifikacijom Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO), koja se također koristi za softver Eccairs) kako bi se. Agencija i Komisija trebale bi pružiti tehničku potporu interoperabilnosti sustava.

(17)

Organizacije bi u jednu ili više baza podataka trebale pohranjivati izvješća o događajima proizašla iz podataka o događajima prikupljenih u sklopu sustava obveznog i, ako je primjenjivo, dobrovoljnog izvješćivanja. Trebalo bi omogućiti da složenost baze podataka bude proporcionalna veličini dotične organizacije i/ili njezinom značaju u pogledu ciljeva ove Uredbe i trebala bi se sastojati barem od datoteke podataka koja sadrži zajednička obvezna podatkovna polja i, ako je primjenjivo, specifična obvezna podatkovna polja.

(18)

O događaju koji uključuje zrakoplov registriran u državi članici ili zrakoplovom kojim upravlja poduzeće s poslovnim nastanom u državi članici trebalo bi izvijestiti čak i ako su se dogodili izvan državnog područja te države članice.

(19)

Informacije o događajima trebale bi se razmjenjivati unutar Unije kako bi se poboljšalo otkrivanje stvarnih ili potencijalnih opasnosti. Ta bi razmjena informacija trebala također omogućiti državama članicama da imaju pristup svim informacijama o događajima koji se događaju na njihovu državnom području ili u njihovu zračnom prostoru, ali o kojima je izvještena druga država članica. To bi također trebalo omogućiti Agenciji da pribavi precizne informacije o događajima i da ima pristup svim izvješćima o događajima koji su prikupljeni u Uniji kako bi, prema potrebi, poduzela korektivne mjere za neutralizaciju utvrđenog rizika u Uniji. Ta bi razmjena informacija trebala omogućiti nadležnim tijelima država članica da pribave precizne informacije o događajima u svojem zračnom prostoru te, prema potrebi, da poduzmu korektivne mjere za neutralizaciju rizika utvrđenog na njihovu državnom području.

(20)

Cilj razmjene informacija o događajima trebalo bi biti sprečavanje zrakoplovnih nesreća i nezgoda. Ne bi je se trebalo koristiti za pripisivanje krivnje ni odgovornosti niti za uspostavljanje mjerila za sigurnosnu izvedbu.

(21)

Najučinkovitiji način za osiguravanje razmjene velikih količina informacija između svih država članica, Komisije i Agencije jest putem Europske središnje baze podataka pod uvjetom da države članice, Komisija i Agencija imaju puni pristup njoj.

(22)

Sve informacije povezane sa sigurnošću koje proizlaze iz izvješća o događajima prikupljenima u Uniji trebale bi se pravodobno prenijeti u Europsku središnju bazu podataka. To bi trebalo obuhvaćati prikupljanje informacija o nezgodama, ali i informacija o nesrećama i ozbiljnim nezgodama koje su istražene na temelju Uredbom (EU) br. 996/2010.

(23)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na informacije o događajima koje su pohranjene u bazama podataka koje pripadaju organizacijama, državama članicama ili Agenciji.

(24)

Sve informacije povezane sa sigurnošću sadržane u Europskoj središnjoj bazi podataka trebale bi biti dostupne subjektima kojima je povjerena zadaća reguliranja sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Uniji, uključujući Agenciju, i tijelima zaduženima za istragu nesreća i nezgoda unutar Unije.

(25)

Trebalo bi omogućiti zainteresiranim strankama da zahtijevaju pristup određenim informacijama sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka, podložno pravilima koja se tiču povjerljivosti takvih informacija i anonimnosti uključenih osoba.

(26)

Budući da nacionalne kontaktne točke najbolje poznaju zainteresirane stranke s poslovnim nastanom u određenoj državi članici, svaka nacionalna kontaktna točka trebala bi se baviti zahtjevima zainteresiranih stranaka s poslovnim nastanom na državnom području svoje države članice. Zahtjevima, pak, zainteresiranih strana iz trećih zemalja ili međunarodnih organizacija trebala bi se baviti Komisija.

(27)

Trebalo bi analizirati informacije sadržane u izvješćima o događajima i utvrditi rizike za sigurnost. Trebalo bi utvrditi sve odgovarajuće mjere za poboljšanje zrakoplovne sigurnosti koje iz toga proizađu i pravodobno ih provesti. Informacije o analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima trebalo bi širiti u okviru organizacija, nadležnih tijela država članica i Agencije, budući da je davanje povratne informacije o prijavljenim događajima potiče pojedince da dojavljuju o događajima. Ako je to primjenjivo i moguće, informacije o analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima trebalo bi također pružiti pojedincima koji su izravno prijavili događaj nadležnim tijelima države članice ili Agenciji. Takve povratne informacije trebale bi na temelju ove Uredbe poštovati pravila o povjerljivosti i zaštiti izvjestitelja i osoba koje su spomenute u izvješću.

(28)

Ova bi Uredba trebala pomoći državama članicama, Agenciji i organizacijama u upravljanju rizicima za sigurnost u zrakoplovstvu. Sustave upravljanja sigurnošću u organizacijama dopunjavaju sustavi upravljanja sigurnošću u državama članicama i Agenciji. Dok organizacije upravljaju rizicima za sigurnost povezanima s njihovim specifičnim djelatnostima, nadležna tijela država članica i Agencija upravljaju rizicima za sigurnost zrakoplovnih sustava čitavih država članica, odnosno Unije kao cjeline, baveći se zajedničkim rizicima za sigurnost u zrakoplovstvu u dotičnoj državi članici ili na razini Unije. Odgovornosti Agencije i nadležnih tijela država članica ne bi trebale osloboditi organizacije od njihovih izravnih odgovornosti u upravljanju sigurnošću koje su svojstvene proizvodima i uslugama koje pružaju. U tu svrhu organizacije bi trebale prikupljati i analizirati informacije o događajima kako bi utvrdile i smanjile opasnosti povezane sa svojom djelatnošću. One bi također trebale procjenjivati povezane sigurnosne rizike i osiguravati sredstva radi poduzimanja brzih i odgovarajućih mjera za ublažavanje rizika za sigurnost. Sveukupni proces trebalo bi pratiti relevantno nadležno tijelo koje bi, prema potrebi, trebalo zahtijevati poduzimanje dodatnih mjera kako bi se osiguralo da se nedostaci u pogledu sigurnosti otklanjaju na ispravan način. S druge strane, nadležna tijela država članica i Agencija trebali bi nadopunjavati sustave upravljanja sigurnošću u organizacijama na razini država članica odnosno europskoj razini.

(29)

Prilikom utvrđivanja mjera koje trebaju uključiti u svoj državni program sigurnosti i državni plan sigurnosti i kako bi se osiguralo da je djelovanje utemeljeno na dokazima, države članice trebale bi koristiti informacije koje proizlaze iz prikupljenih izvješća o događajima i iz njihove analize. Državni programi za sigurnost i državni planovi za sigurnost nadopunjuju se na Europskoj razini Europskim programom za sigurnost zračnog prometa i Europskim planom za sigurnost zračnog prometa.

(30)

S obzirom na to da cilj poboljšanja zračne sigurnosti ne mogu dostatno ostvariti države članice jer su sustavi izvješćivanja kojima upravljaju odvojene države članice manje učinkoviti od koordinirane mreže s razmjenom informacija koja omogućuje utvrđivanje mogućih problema u vezi sa sigurnošću i ključnih područja rizika na razini Unije, analizu na nacionalnoj razini trebalo bi nadopuniti analizom i naknadnim postupanjem na razini Unije kako bi se osiguralo bolje sprečavanje zrakoplovnih nesreća i nezgoda. Tu zadaću na razini Unije trebala bi provoditi mreža analitičara zrakoplovne sigurnosti u koordinaciji s Agencijom i Komisijom. Trebalo bi toj mreži omogućiti da konsenzusom odluči pozvati promatrače na svoje sastanke, uključujući zaposlenike u industriji ili predstavnike.

(31)

Europski program zrakoplovne sigurnosti i Europski plan zrakoplovne sigurnosti poglavito bi trebali imati koristi od rada mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti kako bi, oslanjajući se na dokaze, utvrdili koje mjere treba provesti na razini Unije.

(32)

Javnosti bi trebale biti dostupne opće skupne informacije o razini zrakoplovne sigurnosti u državama članicama i Uniji. Te informacije trebale bi posebice obuhvaćati trendove i analize koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe od strane država članica kao i informacije, u skupnom obliku, o sadržaju Europske središnje baze podataka te se mogu pružiti objavljivanjem pokazatelja uspješnosti u području sigurnosti (SPI).

(33)

Sigurnosni sustav civilnog zrakoplovstva uspostavljen je na temelju povratnih informacija i pouka iz nesreća i nezgoda. Izvješćivanje o događajima i korištenje informacija o događajima za poboljšanje sigurnosti temelji se na odnosu povjerenja između izvjestitelja i subjekta zaduženog za prikupljanje i procjenu informacije. To zahtijeva strogu primjenu pravila o povjerljivosti. Svrha zaštite informacija o sigurnosti od neprikladnog korištenja i ograničavanja pristupa Europskoj središnjoj bazi podataka isključivo na zainteresirane strane koje sudjeluju u poboljšanju sigurnosti civilnog zrakoplovstva treba osigurati kontinuiranu dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću tako da se mogu poduzeti odgovarajuće i pravodobno preventivno djelovanje i poboljšati sigurnost zrakoplovstva. U tom kontekstu, trebalo bi na odgovarajući način štititi osjetljive informacije povezane sa sigurnošću i trebalo bi osigurati njihovo prikupljanje tako da se jamči njihova povjerljivost, zaštita njihova izvora i osigura povjerenje osoblja zaposlenog u civilnom zrakoplovstvu u sustavima izvješćivanja o događajima. Trebalo bi uspostaviti odgovarajuće mjere da bi se osiguralo da informacije prikupljene putem mehanizama izvješćivanja o događajima budu držane povjerljivima i da pristup Europskoj središnjoj bazi podataka bude ograničen. Nacionalna pravila o slobodi informiranja trebali bi uzeti u obzir nužnu povjerljivost takvih informacija. Prikupljene informacije trebalo bi na odgovarajući način zaštititi od neovlaštene uporabe ili otkrivanja. Trebalo bi ih također koristiti strogo za potrebu održavanja ili poboljšavanja sigurnosti zrakoplovstva, a ne za pripisivanje krivnje ili odgovornosti.

(34)

Kako bi se osiguralo povjerenje zaposlenika ili ugovornog osoblja u sustav izvješćivanja o događajima, trebalo bi na odgovarajući način zaštiti informacije sadržane u izvješćima o događajima i ne bi ih se trebalo koristiti u druge svrhe osim za zadržavanje ili poboljšavanje zrakoplovne sigurnosti. Interna načela „kulture pravičnosti” koja organizacije donesu na temelju ove Uredbe trebala bi posebno doprinijeti postizanju tog cilja. Dodatno, ograničavanje prenošenja osobnih detalja ili informacija koje omogućuju prepoznavanje izvjestitelja ili drugih osoba spomenutih u izvješćima o događajima jasnim razdvajanjem između odjela koji obrađuju izvješća o događajima i ostatka organizacije može biti učinkovit način za postizanje ovog cilja.

(35)

Trebalo bi na odgovarajući način zaštititi izvjestitelja ili osobu koja je spomenuta u izvješćima o događajima. U tom smislu, izvješćivanje o događajima treba biti anonimizirano, a detalji povezani s identitetom izvjestitelja i osoba koje se spominju u izvješćima o događajima ne bi se trebali unositi u baze podataka.

(36)

Osim toga, sustav civilnog zrakoplovstva trebao bi promicati „kulturu sigurnosti” što bi olakšalo spontano izvješćivanje o događajima i na taj način doprinijelo načelu „kulture pravičnosti”. „Kultura pravičnosti” ključan je element šire „kulture sigurnosti” koja predstavlja temelj čvrstog sustava upravljanja sigurnošću. Okruženje koje prihvaća načela „kulturu sigurnosti” ne bi trebalo sprečavati poduzimanje djelovanja koje je potrebno za održavanje ili unaprjeđenje razine zrakoplovne sigurnosti.

(37)

„Kultura pravičnosti” trebala bi ohrabrivati pojedince da priopćuju informacije povezane sa sigurnošću. To ipak ne bi trebalo osloboditi pojedince od njihovih uobičajenih odgovornosti. U ovom kontekstu zaposlenici i ugovorno osoblje ne bi smjeli trpjeti nikakvu ugrozu na temelju informacija pruženih na temelju ove Uredbe, osim u slučajevima zlonamjernog ponašanja ili ako je došlo do namjernog, teškog i ozbiljnog zanemarivanja u pogledu očitog rizika i krajnjeg nedostatka profesionalne odgovornosti da se postupi na način koji je očito potreban u danim okolnostima, koji uzrokuje predvidljivu štetu osobi ili imovini ili značajno ugrožava razinu zrakoplovne sigurnosti.

(38)

Kako bi se ohrabrilo izvješćivanje o događajima, bilo bi potrebno zaštititi izvjestitelje kao i osobe spomenute u dotičnim izvješćima o događajima. Međutim, takva zaštita ne bi trebala osloboditi te osobe od obveza izvješćivanja iz ove Uredbe. Osobito, u situaciji kada osoba spomenuta u izvješću o događaju i sama ima obvezu izvješćivanja o istom događaju, a o njemu namjerno ne izvijesti, tada bi ta osoba trebala izgubiti svoju zaštitu i suočiti se sa sankcijama na temelju ove Uredbe.

(39)

Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i njegovu provedbu, važno je jasno odrediti mjeru zaštite izvjestitelja i drugih osoba spomenutih u izvješćima o događajima od ugrožavanja ili pokretanja kaznenog postupka.

(40)

Kako bi osnažili povjerenje pojedinaca u sustav, postupanje s izvješćima o događajima trebalo bi organizirati tako da se na prikladan način štiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i ostalih osoba spomenutih u izvješćima o događajima u cilju njegovanja „kulture pravičnosti”. Cilj bi toga, gdje god je to moguće, trebao biti omogućavanje uspostave neovisnog sustava za postupanje s događajima.

(41)

Osoblje organizacija, nadležnih tijela države članice i Agencije uključeno u procjenu, obradu ili analizu događaja ima značajnu ulogu u utvrđivanju opasnosti i nedostataka povezanih sa sigurnošću. Iskustvo pokazuje da kad se događaji analiziraju s vremenskim odmakom nakon nesreće, analizom se utvrde rizici i nedostaci koji se možda inače ne bi utvrdili. Moguće je stoga da se osobe uključene u procjenu, obradu ili analizu događaja mogu bojati potencijalnih posljedica u smislu pokretanja postupaka pred sudskim tijelima. Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i njegovu pravilnu provedbu, države članice ne bi trebale pokretati postupke protiv osoba koje su u nadležnim tijelima država članica uključene u procjenu, obradu ili analizu događaja, u vezi s odlukama koje donesu kao dio svojih dužnosti, a za koje se naknadno uvidi da su bile pogrešne ili neučinkovite, ali su u vrijeme donošenja i na temelju informacija koje su tada bile raspoložive, bile razmjerne i primjerene.

(42)

Zaposlenici i ugovorno osoblje trebali bi imati priliku prijaviti kršenja načela koja im pružaju okvir za zaštitu i koja su uspostavljena ovom Uredbom i ne bi smjeli biti kažnjavani zbog toga. Države članice trebale bi odrediti posljedice za one oni koji prekrše načela zaštite izvjestitelja i drugih osoba koje su spomenute u izvješćima o događajima i trebale bi donijeti primjerena pravna sredstva ili nametnuti sankcije.

(43)

Strah od samooptuživanja i potencijalnih posljedica u smislu pokretanja postupaka pred sudskim tijelima mogu odvratiti pojedince od izvješćivanja o događajima. Ciljevi ove Uredbe mogu se postići bez neopravdanog utjecanja na pravosudne sustave država članica. Stoga je primjereno osigurati da povrede pravnih propisa bez predumišljaja ili namjere, o kojima su nadležna tijela država članica stekla saznanja isključivo putem izvješćivanja u skladu s ovom Uredbom, ne bi trebala biti predmet disciplinskih, administrativnih ni pravnih postupaka, osim ako je drugačije propisano primjenjivim nacionalnim kaznenim pravom. Međutim, prava trećih strana na pokretanje civilnih postupaka ne bi trebalo biti obuhvaćeno ovom zabranom i trebalo bi isključivo biti podložno nacionalnom pravu.

(44)

Međutim, u kontekstu razvijanja okruženja „kulture pravičnosti” države članice trebale bi zadržati mogućnost proširenja zabrane korištenja izvješća o događajima kao dokaza protiv izvjestitelja u administrativnim i disciplinskim postupcima na civilne postupke.

(45)

Osim toga, trebalo bi poboljšati i formalizirati suradnju između sigurnosnih tijela i sudskih tijela putem prethodnih dogovora među njima koji bi trebali poštovati ravnotežu između različitih javnih interesa u pitanju i koji bi osobito trebali obuhvatiti, na primjer, pristup izvješćima o događajima koja se nalaze u nacionalnim bazama podataka i njihovo korištenje.

(46)

S ciljem podupiranja povećanih odgovornosti Agencije prema ovoj Uredbi, trebalo bi joj omogućiti dostatne resurse za izvršavanje povjerenih joj dodatnih zadaća.

(47)

Kako bi se dopunila ili izmijenila ova Uredba, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(48)

U primjeni ove Uredbe Komisija bi se trebala savjetovati s Agencijom i mrežom analitičara zrakoplovne sigurnosti iz ove Uredbe.

(49)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(50)

U primjeni ove Uredbe trebala bi se u potpunosti poštovati pravila o obradi podataka i zaštiti pojedinaca utvrđena u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (7). U primjeni ove Uredbe trebala bi se u potpunosti poštovati pravila o pristupu podacima kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8) osim u pogledu širenja podataka i informacija sadržanih u Europskoj središnjoj bazi podataka, koji su zaštićeni strožim pravilima pristupa koja propisuje ova Uredba.

(51)

Sankcije bi posebice trebale biti primjenjive protiv svake osobe ili subjekta koji u suprotnosti s ovom Uredbom zloupotrijebi informacije zaštićene ovom Uredbom; djeluje tako da ugrožava izvjestitelja ili druge osobe spomenute u izvješćima o događajima, osim u slučajevima kada se primjenjuju izuzeća utvrđena u ovoj Uredbi, ne uspostavi odgovarajuće okruženje za prikupljanje podataka o događajima; ne analizira prikupljene informacije ili ne poduzme radnje kako bi otklonio bilo kakve uočene stvarne ili potencijalne nedostatke u sigurnosti ili ne dijeli informacije prikupljene primjenom ove Uredbe.

(52)

Budući da cilj ove Uredbe, a to je uspostava zajedničkih pravila u području izvješćivanja o događajima u civilnom zrakoplovstvu, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego ga se, zbog njezine važnosti i učinaka diljem Unije, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može poduzeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenoga članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(53)

Uredbu (EU) br. 996/2010 trebalo bi u skladu s tim izmijeniti.

(54)

Stoga bi trebalo staviti izvan snage Direktivu 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Uredbu Komisije (EZ) br. 1321/2007 (10) i Uredbu Komisije (EZ) br. 1330/2007 (11).

(55)

Savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka učinjeno je u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 10. travnja 2013. (12),

(a)

pravodobno poduzimanje, prema potrebi, sigurnosnih mjera na temelju analize prikupljenih informacija;

(b)

stalna dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću uvođenjem pravila o povjerljivosti i o pravilnoj uporabi informacija putem usklađene i poboljšane zaštite izvjestitelja i osoba spomenutih u izvješćima o događajima; i

(c)

da se rizici za sigurnost u zrakoplovstvu razmatraju i rješavaju i na razini Unije i na nacionalnoj razini.

1.

„izvjestitelj” znači fizička osoba koja prijavi događaj ili druge informacije povezane sa sigurnošću na temelju ove Uredbe;

2.

„zrakoplov” znači svaka naprava koja se održava u atmosferi zbog reakcije zraka koja nije reakcija zraka u odnosu na zemljinu površinu;

3.

„nezgoda” znači nezgoda u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010;

4.

„ozbiljna nezgoda” znači ozbiljna nezgoda u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010;

5.

„nesreća” znači nesreća u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010;

6.

„anonimizirane informacije” znači informacije koje proizlaze iz izvješća o događajima iz kojih su uklonjeni svi osobni podaci kao što su imena ili adrese fizičkih osoba;

7.

„događaj” znači bilo koji događaj povezan sa sigurnošću koji ugrožava, ili koji bi, ako se ne ispravi ili riješi, mogao ugroziti zrakoplov, osobe u njemu ili bilo koju drugu osobu te posebice uključuje nesreću i ozbiljnu nezgodu;

8.

„organizacija” znači bilo koja organizacija koja pruža zrakoplovne proizvode i/ili koja zapošljava, ugovara ili koristi usluge osoba koje su obvezne izvijestiti o događajima u skladu s člankom 4. stavkom 6.;

9.

„anonimizacija” znači uklanjanje iz izvješća o događajima svih osobnih podataka koji se odnose na izvjestitelja i na osobe spomenute u izvješćima o događajima te svih pojedinosti, uključujući nazive jedne ili više organizacija uključenih u događaj, koje bi mogle otkriti identitet izvjestitelja ili treće strane ili na temelju kojih je moguće utvrditi te podatke iz izvješća o događaju;

10.

„opasnost” znači situacija ili predmet koji bi mogli uzrokovati smrt ili povredu osobe, oštećenje opreme ili strukture, gubitak materijala ili smanjenje sposobnosti za obavljanje propisane funkcije;

11.

„tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost” znači stalno nacionalno tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost u civilnom zrakoplovstvu koje provodi ili nadzire istrage koje se odnose na sigurnost kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EU) br. 996/2010;

12.

„kultura pravičnosti” znači kultura u kojoj se ne kažnjava djelatnike na terenu ili druge osobe za njihove postupke, propuste ili odluke koji su u skladu s njihovim iskustvom i izobrazbom, ali u kojoj se ne toleriraju krajnja nepažnja, voljne povrede i destruktivni postupci;

13.

„kontaktna točka” znači:

14.

„zainteresirana stranka” znači bilo koja fizička ili pravna osoba ili bilo koje službeno tijelo, bez obzira ima li status pravne osobe ili ne, koje može sudjelovati u poboljšanju sigurnosti zrakoplovstva imajući pristup informacijama o događajima razmijenjenima između država članica i koja pripada u jednu od kategorija zainteresiranih stranaka iz Priloga II.;

15.

„državni program sigurnosti” znači integrirani skup pravnih akata i aktivnosti kojima je cilj upravljanje sigurnošću civilnog zrakoplovstva u državi članici;

16.

„Europski plan zrakoplovne sigurnosti” znači procjena sigurnosnih pitanja i povezani akcijski plan na europskoj razini;

17.

„Europski program zrakoplovne sigurnosti” znači integrirani skup pravila na razini Unije, zajedno s aktivnostima i postupcima koji se koriste za zajedničko upravljanje sigurnošću civilnog zrakoplovstva na europskoj razini;

18.

„sustav upravljanja sigurnošću” znači sustavni pristup upravljanju zrakoplovnom sigurnošću koji obuhvaća nužne organizacijske strukture, odgovornosti, politike i postupke i uključuje bilo koji sustav upravljanja koji, neovisno ili zajedno s drugim sustavima upravljanja organizacije, upravlja sigurnošću.

(a)

izvješćivanju o događajima koji ugrožavaju ili koji bi, ako se ne isprave ili ne riješe, mogli ugroziti zrakoplov, osobe u njemu ili bilo koju drugu osobu, opremu ili uređaj koji utječu na rad zrakoplova; te izvješćivanje o drugim relevantnim informacijama povezanima sa sigurnošću u tom kontekstu;

(b)

analizi i naknadnom postupanju s obzirom na događaje o kojima se izvještava i o drugim informacijama povezanima sa sigurnošću;

(c)

zaštiti zaposlenika u zrakoplovstvu;

(d)

odgovarajućem korištenju prikupljenih informacija povezanih sa sigurnošću;

(e)

unošenju prikupljenih informacija u Europsku središnju bazu podataka; i

(f)

širenju anonimiziranih informacija zainteresiranim strankama s ciljem pružanja tim strankama informacija koje su im potrebne radi poboljšanja sigurnosti zrakoplovstva.

(a)

događaji u vezi s radom zrakoplova, kao što su:

(b)

događaji u vezi s tehničkim uvjetima, održavanjem i popravkom zrakoplova, kao što su:

(c)

događaji u vezi s uslugama i objektima u zračnoj plovidbi, kao što su:

(d)

događaji u vezi s aerodromima i zemaljskim uslugama, kao što su:

(a)

kapetan zrakoplova, ili, u slučajevima kada kapetan zrakoplova ne može izvijestiti o događaju, bilo koji drugi član posade koji je sljedeći u zapovjednom lancu zrakoplova registriranog u Uniji ili zrakoplova registriranog izvan Unije, ali koji koristi operator za koji država članica osigurava nadzor operacija ili operator koji ima poslovni nastan u Uniji;

(b)

osoba koja se pod nadzorom države članice ili Agencije bavi projektiranjem, proizvodnjom, praćenjem kontinuirane plovidbenosti, održavanjem ili modificiranjem zrakoplova ili bilo koje opreme ili dijela takvog zrakoplova;

(c)

osoba koja pod nadzorom države članice ili Agencije potpisuje potvrdu o pregledu plovidbenosti ili potvrdu o puštanju u rad zrakoplova ili bilo koje opreme ili dijela tog zrakoplova;

(d)

osoba koja obavlja dužnost za koju mora dobiti ovlaštenje države članice kao član osoblja pružatelja usluga u zračnom prometu kojemu su povjerene odgovornosti povezane s uslugama u zračnoj plovidbi ili kao službenik za pružanje usluga letnih informacija;

(e)

osoba koja obavlja dužnost u vezi s upravljanjem sigurnošću zračne luke na koju se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (13);

(f)

osoba koja obavlja dužnost u vezi s ugradnjom, izmjenama, održavanjem, popravcima, obnovom, provjerom u letu ili inspekcijom opreme za zračnu plovidbu čiji nadzor osigurava država članica;

(g)

osoba koja obavlja dužnost u vezi sa zemaljskim opsluživanjem zrakoplova, uključujući opskrbu gorivom, pripremu dokumentacije o teretu, ukrcaj, odmrzavanje i tegljenje na zračnoj luci na koju se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1008/2008.

(a)

podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja;

(b)

drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva.

(a)

podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja;

(b)

drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva.

(a)

podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja;

(b)

drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva.

(a)

koje ne podliježu obveznom izvješćivanju na temelju članka 4. stavka 1.;

(b)

o kojima su izvijestile osobe koje nisu navedene u članku 4. stavku 6.

(a)

zrakoplovne industrije;

(b)

profesionalnih organizacija zrakoplovnog osoblja.

(a)

nacionalno tijelo za civilno zrakoplovstvo; i/ili

(b)

tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost; i/ili

(c)

bilo koje drugo neovisno tijelo ili subjekt iz Unije kojem je ta dužnost povjerena.

(a)

standardizirani radi olakšavanja razmjene informacija; i

(b)

kompatibilni s softverom Eccairsa i klasifikacijom ADREP-a.

(a)

integraciju minimalnih informacija iz stavka 1.;

(b)

klasifikaciju rizika događaja iz stavka 2.; i

(c)

uspostavu postupaka kontrole kvalitete podataka iz stavka 3.

(a)

smjernica;

(b)

radionica; i

(c)

adekvatnog osposobljavanja.

(a)

tijekom trajanja istrage, preliminarne činjenične informacije o nesrećama i ozbiljnim nezgodama;

(b)

nakon završetka istrage:

(a)

da su od interesa za druge države članice ili Agenciju; ili

(b)

da možda zahtijevaju poduzimanje sigurnosnih mjera druge države članice ili Agencije.

(a)

zahtjev podnijela zainteresirana stranka;

(b)

nadležna za obradu tog zahtjeva.

(a)

tražene informacije povezane su s vlastitom opremom, operacijama ili područjem djelatnosti zainteresirane stranke;

(b)

opća odluka ne odobrava pristup cijelom sadržaju baze podataka;

(c)

opća odluka odnosi se samo na pristup anonimiziranim informacijama.

(a)

zainteresirana stranka koristi informacije samo u svrhu navedenu u obrascu za podnošenje zahtjeva, koja bi trebala biti u skladu s ciljem ove Uredbe iz članka 1.; i

(b)

zainteresirana stranka ne smije otkriti dobivene informacije bez pismenog odobrenja pružatelja informacije i poduzima nužne mjere da osigura odgovarajuću povjerljivost dobivenih informacija.

(a)

pravodobno provodi tu mjeru; i

(b)

uspostavlja postupak praćenja provedbe i djelotvornosti mjere.

(a)

preliminarne rezultate analize provedene na temelju stavka 1., ako postoje; te

(b)

o svim mjerama koje treba poduzeti na temelju stavka 2.

(a)

preliminarne rezultate analize provedene na temelju stavka 1., ako postoje; i

(b)

svim mjerama koje treba poduzeti na temelju stavka 2..

(a)

pravodobno provodi te mjere; i

(b)

uspostavlja postupak praćenja provedbe i djelotvornosti mjera.

(a)

sadrži skupne i anonimizirane informacije o vrsti događaja i druge informacije povezane sa sigurnošću o kojima je izviješteno putem njihovih nacionalnih sustava obveznog i dobrovoljnog izvješćivanja;

(b)

utvrđuje trendove;

(c)

utvrđuje poduzete mjere.

(a)

radi pripisivanja krivnje ili odgovornosti ni

(b)

za bilo koju drugu svrhu osim održavanja ili poboljšavanja zrakoplovne sigurnosti.

(a)

osigurati povjerljivost takvih informacija; i

(b)

ograničiti njihovu uporabu na ono što je nužno potrebno za ispunjavanje svojih obveza povezanih sa sigurnošću bez pripisivanja krivnje ili odgovornosti; u tom pogledu, informacije se koriste osobito za upravljanje rizicima i za analizu sigurnosnih trendova koji mogu voditi do sigurnosnih preporuka ili mjera, rješavajući stvarne ili potencijalne sigurnosne nedostatke.

(a)

izvjestitelja; ili

(b)

osoba koje se spominju u izvješćima o događajima.

(a)

u slučaju zlonamjernog ponašanja;

(b)

ako je došlo do namjernog, teškog i ozbiljnog zanemarivanja očitog rizika i krajnjeg nedostatka profesionalne odgovornosti za primjenu brige koja je očito potrebna u danim okolnostima, koji uzrokuje predvidljivu štetu osobi ili imovini, ili koji značajno ugrožava razinu zrakoplovne sigurnosti.

(a)

ažuriranja popisa obaveznih polja u izvješćima o događajima iz Priloga I. gdje se, s obzirom na iskustvo dobiveno provođenjem ove Uredbe, pokaže da je potrebno učiniti promjene kako bi se povećala sigurnost civilnog zrakoplovstva;

(b)

ažuriranja obrasca za podnošenje zahtjeva za informacijama od Europske središnje baze podataka iz Priloga III. kako bi se uzeli u obzir nova iskustva i kretanja;

(c)

usklađivanja bilo kojeg Priloga s međunarodno priznatom klasifikacijom ADREP-a i sa softverom Eccairsa kao i s pravnim aktima koje donosi Unija i s međunarodnim sporazumima.

24.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 122/44

(1)

Globalno praćenje okoliša i sigurnosti (GMES) bila je inicijativa za praćenje Zemlje koju je Unija vodila i provodila u partnerstvu s državama članicama i Europskom svemirskom agencijom (ESA). Porijeklo GMES-a datira iz svibnja 1998., kada su institucije uključene u razvoj svemirskih aktivnosti u Europi donijele zajedničku izjavu poznatu pod nazivom „Baveno Manifesto”. Manifest je pozivao na dugoročnu predanost razvoju službi za praćenje stanja okoliša iz svemira, služeći se u svrhu daljnjeg unapređenja, europskim vještinama i tehnologijama. Unija je 2005. donijela stratešku odluku o razvoju zajedno s ESA-om neovisnog europskog kapaciteta za promatranje Zemlje za pružanje usluga u području zaštite okoliša i sigurnosti.

(2)

Nadovezujući se na tu inicijativu, Uredbom (EU) br. 911/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđen je Europski program za praćenje Zemlje (GMES) i pravila za provedbu njegovih početnih aktivnosti.

(3)

Program osnovan prema Uredbi (EU) br. 911/2010 trebao bi se nastaviti unutar novog višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. - 2020., uspostavljenog Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (4) a kraticu „GMES” trebalo bi zamijeniti nazivom „Copernicus” kako bi se olakšala komunikacija sa širom javnosti. Komisija je registrirala zaštitni znak kako bi ga mogle koristiti institucije Unije i licencirala ga je za ostale zainteresirane korisnike, posebice pružatelje osnovnih usluga.

(4)

Program Copernicus temelji se na partnerstvu između Unije, ESA-e i država članica. Stoga bi se trebao nadovezati na postojeće europske i nacionalne kapacitete i trebao bi ih dopuniti novom, zajednički razvijenom imovinom. Kako bi se proveo ovaj dijalog Komisija bi trebala nastojati održavati dijalog s ESA-om i državama članicama koje posjeduju relevantnu svemirsku i in situ imovinu.

(5)

U svrhu ostvarenja svojih ciljeva, program Copernicus bi trebao osigurati autonomne kapacitete Unije za promatranje iz svemira i pružiti operativne usluge u području okoliša, civilne zaštite i civilne sigurnosti, uz potpuno poštovanje nacionalnih ovlasti za službena upozorenja. Isto tako, trebalo bi iskoristiti sve dostupne podatke dodatnih misija i in situ podatke koje uglavnom pružaju države članice. Programom Copernicus trebali bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti kapaciteti za promatranje iz svemira i usluge država članica. Programom Copernicus također bi se trebali iskoristiti kapaciteti komercijalnih inicijativa u Europi i na taj način bi se trebalo doprinijeti razvoju održivog komercijalnog svemirskog sektora u Europi. Pored toga, potrebno je poticati sustave za optimiziranje prijenosa podataka kako bi se dodatno unaprijedili potrebni kapaciteti kao odgovor na rastuću potražnju korisnika za podacima u gotovo stvarnom vremenu.

(6)

U svrhu poticanja i olakšavanja tehnologija za promatranje Zemlje, od strane kako lokalnih vlasti tako i malih i srednjih poduzeća (MSP), trebalo bi poticati namjenske mreže za distribuciju podataka programa Copernicus uključujući nacionalna i regionalna tijela.

(7)

Cilj programa Copernicus trebao bi biti pružanje točnih i pouzdanih informacija u području zaštite okoliša i sigurnosti, koje su prilagođene potrebama korisnika i podupiru druge politike Unije, posebice one koje se odnose na unutarnje tržište, promet, okoliš, energiju, civilnu zaštitu i civilnu sigurnost, suradnju s trećim zemljama i humanitarnu pomoć.

(8)

Copernicus bi se trebao smatrati europskim doprinosom izgradnji Globalnog sustava svih sustava promatranja (GEOSS) koji je razvijen u okviru Skupine za promatranje Zemlje (GEO).

(9)

Copernicus bi trebalo provesti dosljedno s ostalim relevantnim instrumentima i aktivnostima Unije, posebice aktivnostima vezanima uz okoliš i klimatske promjene, te instrumentima u području sigurnosti, zaštite osobnih podataka, konkurentnosti i inovacija, kohezije, istraživanja, transporta, natjecanja i međunarodne suradnje, te s europskim satelitskim navigacijskim sustavima (Galileo i EGNOS). Podaci programa Copernicus trebali bi biti u skladu s referentnim prostornim informacijama država članica kao i s provedbenim pravilima i tehničkim smjernicama infrastrukture za prostorne informacije u Uniji utvrđene Direktivom 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Copernicus bi isto tako trebao nadopuniti Europski sustav razmjene informacija o okolišu (SEIS), kako je naveden u Komunikaciji Komisije od 1. veljače 2008. naslovljenoj: Ususret Europskom sustavu razmjene informacija o okolišu (SEIS), i aktivnosti Unije u području odaziva u kriznim situacijama. Program Copernicus trebalo bi provesti u skladu s ciljevima Direktive 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, posebno transparentnošću, stvaranjem uvjeta koji vode razvoju usluga te doprinosu gospodarskom razvoju i otvaranju radnih mjesta. Podaci i informacije programa Copernicus trebali bi biti slobodno i besplatno raspoloživi kao potpora Digitalnoj agendi za Europu, kako je navedena u Komunikaciji Komisije od 26. kolovoza 2010. naslovljenoj: Digitalna agenda za Europu.

(10)

Copernicus je program koji će biti proveden u sklopu strategije Europa 2020. - Strategija za pametan, održiv i uključiv razvoj (strategija „Europa 2020.”). On bi trebao koristiti širokom rasponu politika Unije i doprinijeti postizanju ciljeva strategije Europa 2020., posebice razvijajući učinkovitu svemirsku politiku kako bi se osigurali alati za rješavanje nekih od ključnih globalnih izazova te postizanje ciljeva o klimatskim promjenama i održivosti energije. Copernicus bi također trebao podržavati provedbu europske svemirske politike te podupirati rast europskih tržišta svemirskih podataka i usluga.

(11)

Program Copernicus također bi trebao iskoristiti rezultate koje pruža Obzor 2020. uspostavljen Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), posebice kroz njegove aktivnosti istraživanja i inovacija budućih tehnologija i aplikacija praćenja Zemlje korištenjem tehnologija otkrivanja na daljinu, zračnih i in situ tehnologija te podataka koji odgovaraju velikim društvenim izazovima. Komisija bi stoga trebala osigurati odgovarajuću sinergiju, transparentnost i jasnoću u vezi s različitim aspektima programa Copernicus.

(12)

Razvoj svemirske komponente programa Copernicus trebao bi se temeljiti na analizi mogućnosti za udovoljavanjem sve većim potrebama korisnika, uključujući nabavu iz nacionalnih/javnih misija i komercijalnih dobavljača u Europi, specifikacije novih namjenskih misija, međunarodne sporazume kojima se osigurava pristup ne-europskim misijama i europsko tržište promatranja Zemlje.

(13)

U svrhu jasnoće i olakšavanja kontrole troškova, maksimalni iznos dodijeljen od strane Unije za provedbu aktivnosti iz programa Copernicus trebalo bi raščlaniti na različite kategorije. Međutim, radi fleksibilnosti te kako bi se osiguralo neometano odvijanje programa Copernicus, Komisija bi trebala biti u mogućnosti preraspodijeliti sredstva iz jedne kategorije u drugu.

(14)

Pružanje operativnih usluga ovisi o dobrom funkcioniranju, stalnoj dostupnosti i sigurnosti svemirske komponente programa Copernicus. Rastuća opasnost od sudara s ostalim satelitima i svemirskim otpadom predstavlja ozbiljnu prijetnju svemirskoj komponenti programa Copernicus. Stoga bi aktivnosti u okviru programa Copernicus također trebale uključivati zaštitu svemirske komponente programa Copernicus i njezina funkcioniranja, uključujući i za vrijeme lansiranja satelita. U tom smislu, proporcionalni doprinos troškovima usluga koje mogu pružiti takvu zaštitu mogao bi se financirati iz proračunskih sredstava dodijeljenih programu Copernicus koliko je to moguće u skladu sa strogim upravljanjem troškovima i u potpunosti poštujući najviši iznos od 26,5 milijuna EUR po tekućim cijenama utvrđen u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013. Takav doprinos trebao bi se koristiti samo za pružanje podataka i usluga, a ne za kupnju infrastrukture.

(15)

Kako bi se poboljšala provedba programa Copernicus i njegovo dugoročno planiranje, Komisija bi trebala donijeti godišnji program rada, uključujući plan provedbe aktivnosti potrebnih za ostvarenje ciljeva programa Copernicus. Taj plan provedbe trebao bi biti dalekovidan i opisati aktivnosti koje su potrebne za provedbu programa Copernicus, uzimajući u obzir sve veće potrebe korisnika i tehnološki razvoj.

(16)

Provedba uslužne komponente programa Copernicus trebala bi se temeljiti na tehničkim specifikacijama s obzirom na složenost i resurse dodijeljene programu Copernicus. To bi olakšalo javno korištenje usluga budući da bi korisnici mogli očekivati dostupnost i razvoj usluga kao i suradnju s državama članicama i drugim stranama. Stoga bi Komisija trebala prema potrebi donijeti i ažurirati tehničke specifikacije za sve usluge programa Copernicus usmjerene na aspekte kao što su područje primjene, arhitektura, portfelji tehničkih usluga, indikativna analiza i planiranje troškova, razine učinkovitosti, potrebe pristupa svemirskim i in situ podacima, razvoj, standarde, arhiviranje i širenje podataka.

(17)

Provedba svemirske komponente programa Copernicus trebala bi se temeljiti na tehničkim specifikacijama s obzirom na složenost i resurse dodijeljene programu Copernicus. Stoga bi Komisija trebala donijeti i ažurirati, prema potrebi, tehničke specifikacije koje podrobno opisuju aktivnosti koje će se podržati u okviru svemirske komponente programa Copernicus kao i indikativnu analizu i planiranje troškova. Budući da bi Copernicus trebao nadograditi ulaganja Unije, ESA-e i država članica u kontekstu Globalnog praćenja okoliša i sigurnosti, aktivnosti u okviru svemirske komponente programa Copernicus trebale bi uzeti u obzir, prema potrebi, elemente dugoročnog scenarija (LTS) ESA-e što je dokument koji priprema i ažurira ESA, a njime se uspostavlja ukupni okvir za svemirsku komponentu programa Copernicus.

(18)

Program Copernicus trebao bi biti usmjeren prema korisniku, stoga zahtijeva neprekidnu, učinkovitu uključenost korisnika, osobito u vezi definiranja i provjere zahtjeva usluge.

(19)

Međunarodna dimenzija programa Copernicus od osobite je važnosti u razmjeni podataka i informacija, kao i u pristupu infrastrukturi za promatranje. Takav sustav razmjene isplativiji je od prikupljanja novih podataka te jača globalnu dimenziju programa Copernicus.

(20)

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) i okvirni sporazumi sa zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima omogućuju sudjelovanje tih država u programima Unije. Sudjelovanje ostalih trećih zemalja i međunarodnih organizacija trebalo bi se omogućiti zaključivanjem međunarodnih sporazuma u tu svrhu.

(21)

Države članice, treće zemlje i međunarodne organizacije trebale bi na temelju odgovarajućih sporazuma slobodno doprinositi programima.

(22)

Komisija bi trebala preuzeti sveukupnu odgovornost za Copernicus. Trebala bi definirati njegove prioritete te osigurati sveukupnu koordinaciju i nadziranje programa Copernicus. To bi također trebalo uključiti posebne napore koji dovode do podizanja javne svijesti o važnosti svemirskih programa za europske građane. Trebala bi pravovremeno dostavljati Europskom parlamentu i Vijeću sve relevantne informacije povezane s programom Copernicus.

(23)

U provedbi programa Copernicus Komisija bi se trebala osloniti, prema potrebi, na europske međuvladine organizacije s kojima je već uspostavila partnerstva, posebice na ESA-u u pogledu tehničke koordinacije svemirske komponente programa Copernicus, definicije njegove arhitekture, razvoja i nabave svemirske imovine, pristupa podacima i upravljanja namjenskim misijama. Pored toga, Komisija bi se također trebala osloniti na Europsku organizaciju za iskorištavanje meteoroloških satelita (EUMETSAT) u pogledu upravljanja namjenskim misijama, u skladu s njenim stručnim znanjem i mandatom.

(24)

Uzimajući u obzir partnersku dimenziju programa Copernicus i u svrhu izbjegavanja dupliciranja tehničke stručnosti, provedba programa Copernicus trebala bi se delegirati tijelima s odgovarajućim tehničkim i profesionalnim mogućnostima. Te bi subjekte trebalo potaknuti da otvore izvršavanje tih zadataka, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8) (Financijska uredba), do određene razine za tržišno natjecanje.

(25)

Program Copernicus trebao bi uključivati uslužnu komponentu koja osigurava dostavu informacija u područjima praćenja atmosfere, praćenja morskog okoliša, praćenja kopna, klimatskih promjena, upravljanja u kriznim situacijama i sigurnosti. Copernicus bi posebice trebao dostavljati informacije o stanju atmosfere uključujući na lokalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini; informacije o stanju oceana, uključujući osnivanje namjenske europske grupacije za praćenje stanja mora; informacije u svrhu potpore praćenja kopna koje podržavaju provedbu lokalnih, nacionalnih i europskih politika; informacije u svrhu potpore prilagodbi klimatskim promjenama i njihovom ublažavanju; geoprostorne informacije u svrhu potpore upravljanju u kriznim situacijama, uključujući preventivne aktivnosti, i civilnoj sigurnosti uključujući podršku za vanjsko djelovanje Unije. Komisija bi trebala odrediti odgovarajuće ugovorne aranžmane koji potiču održivost pružanja usluge.

(26)

Ako to dostatno opravdava posebnost mjera i posebno stručno znanje, Komisija se pri provedbi uslužne komponente programa Copernicus može osloniti na nadležna tijela, kao što su Europska agencija za okoliš, Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (FRONTEX), Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) i Satelitski centar Europske unije (SATCEN), Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), ostale relevantne europske agencije, grupacije ili konzorcije nacionalnih tijela ili bilo koje drugo relevantno tijelo koje bi moglo doći u obzir za prijenos ovlasti u skladu s. Financijskom uredbom. Izbor subjekta trebao bi uzeti u obzir isplativost povjeravanja takvih zadaća i utjecaj na strukturu uprave subjekta te na njegove financijske i ljudske resurse.

(27)

Zajednički istraživački centar (ZIC) Komisije aktivno je uključen u inicijativu GMES i u provedbu početnih operacija GMES-a utvrđenih Uredbom (EU) br. 911/2010. Komisija bi se trebala i dalje oslanjati na znanstvenu i tehničku potporu ZIC-a u provedbi programa Copernicus.

(28)

Javna nabava tijela kojima je povjerena provedba programa Copernicus trebala bi biti usklađena s pravilima Unije ili jednakovrijednim međunarodnim standardima, u mjeri u kojoj je to dopušteno odredbama o ugovorima o javnoj nabavi u Financijskoj uredbi. Potrebna posebna usklađenja s ovim pravilima, kao i aranžmane za produljenje postojećih ugovora, trebalo bi definirati u odgovarajućim sporazumima o delegiranju. Cilj bi prije svega trebao biti dobivanje najbolje vrijednosti za novac, kontrola troškova, ublažavanje rizika, poboljšanje učinkovitosti i manje oslanjanje na jednog dobavljača. Potrebno je osigurati otvoreni pristup i pošteno tržišno natjecanje u cijelom dobavljačkom lancu te uravnoteženu ponudu mogućnosti sudjelovanja industrije na svim razinama, uključujući posebno nove sudionike te MSP-e. Potrebno je izbjeći moguću zlouporabu vladajućeg položaja i dugoročno oslanjanje na jednog dobavljača. Za ublažavanje rizika, izbjegavanje oslanjanja na jedan izvor opskrbe i općenito bolju kontrolu programa Copernicus i njegovih troškova i rasporeda potrebno je, gdje god je to moguće, osigurati nabavu iz više izvora. Povrh toga, potrebno je očuvati razvoj Europske industrije i promicati ga u svim područjima koja se odnose na promatranje Zemlje, u skladu s međunarodnim sporazumima kojih je Unija stranka.

(29)

Rizik od lošeg izvršenja ugovora ili od neizvršenja trebalo bi ublažiti koliko god je to moguće. U tu svrhu izvoditelji bi trebali dokazati održivost u svojem izvršavanju ugovora u odnosu na preuzete obveze i trajanje ugovora. Stoga bi javni naručitelji prema potrebi trebali precizirati zahtjeve koji se odnose na pouzdanost isporuka robe i pružanje usluga. Uz to, u slučaju kupnje robe i usluga osjetljive prirode, javni naručitelji mogu tu kupnju podvrgnuti posebnim uvjetima, posebno kako bi se osigurala sigurnost podataka. Industrijama Unije treba dopustiti korištenje izvora koji ne pripadaju Uniji za određene komponente i usluge ako se dokažu značajne prednosti u pogledu odnosa kvalitete i troškova, uzimajući u obzir, međutim, stratešku prirodu programa Copernicus i zahtjeve Unije u području sigurnosti i kontrole izvoza. Potrebno je iskoristiti prednosti ulaganja u javni sektor te iskustvo i sposobnosti industrije, ali i osigurati da se ne krše pravila o konkurentnim natječajima.

(30)

Kako bi se bolje ocijenio ukupni trošak proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, uključujući njihov dugoročni operativni trošak, u obzir bi se trebao uzeti, gdje je to moguće za vrijeme postupka javne nabave, ukupni trošak tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, koristeći pristup koji se temelji na isplativosti, poput izračuna troška životnog ciklusa kod postupka javne nabave koji se temelji na kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude. U tu bi svrhu javni naručitelj trebao osigurati da se metodologija za izračun troškova korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova izričito navede u ugovornoj dokumentaciji ili pozivu za nadmetanje te da ona omogućava provjeru točnosti informacija koje dostave ponuditelji.

(31)

Javni naručitelj bi trebao biti u mogućnosti ponovno uspostaviti jednake uvjete za sve u slučaju da jedan ili više poduzetnika prije poziva za podnošenje ponuda imaju povlaštene podatke o aktivnostima povezanima s tim pozivom za podnošenje ponuda. Trebalo bi biti moguće ugovor dodijeliti u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima, unijeti izmjenu pod određenim uvjetima u okviru njegova izvršavanja ili čak nametnuti najnižu razinu podugovaranja. Naposljetku, zbog tehničkih nesigurnosti koje su značajka programa Copernicus, ugovorne cijene ne mogu se uvijek točno predvidjeti i stoga je poželjno ugovore sklopiti u posebnom obliku u kojemu se ne navodi stroga fiksna cijena i koji uključuje klauzule za zaštitu financijskih interesa Unije.

(32)

Kako bi se program Copernicus zadržao u okviru svog maksimalnog iznosa smanjivanjem tehničkih rizika i rizika rasporeda kao i njihovih povezanih troškova u najvećoj mogućoj mjeri te osiguranjem održive pouzdanosti isporuke, Copernicus bi trebao maksimalno iskoristiti prethodna financijska i infrastrukturna ulaganja u javni sektor kao i industrijsko iskustvo i sposobnost stečene tijekom takvih ulaganja u GMES. To bi posebno trebalo vrijediti kad je riječ o periodičnim svemirskim i zemaljskim komponentama koje razvija ESA i države koje u tome sudjeluju u kontekstu izbornog programa svemirske komponente GMES-a uz financijsko sudjelovanje Unije. U potonjem slučaju naručitelji bi trebali propisno razmotriti uporabu pregovaračkog postupka bez prethodne objave poziva na nadmetanje ili istovjetnog poziva.

(33)

U svrhu postizanja ciljeva programa Copernicus na održivoj osnovi, potrebno je koordinirati aktivnosti različitih partnera uključenih u program te razvijati, utvrditi i upravljati kapacitetom za usluge i promatranje ispunjavajući zahtjeve korisnika. U tom kontekstu odbor (Odbor za program Copernicus) bi trebao pomagati Komisiji u osiguranju koordinacije doprinosa Unije, država članica i međuvladinih organizacija, uključujući i koordinaciju s privatnim sektorom, programu Copernicus, koristeći na najbolji mogući način postojeće kapacitete i identificirajući manjkavosti koje treba riješiti na razini Unije. Isto bi tako trebao pomoći Komisiji u nadziranju usklađene provedbe programa Copernicus. Kako dobro javno upravljanje zahtijeva jednoliko upravljanje programom Copernicus, brže donošenje odluka i ravnopravan pristup informacijama, predstavnici tijela kojima su povjerene zadaće provedbe proračuna trebali bi moći kao promatrači sudjelovati u radu Odbora za program Copernicus. Iz istih razloga predstavnici trećih zemalja i međunarodnih organizacija koji su sklopili međunarodni sporazum s Unijom mogu sudjelovati u radu Odbora za program Copernicus ovisno o sigurnosnim ograničenjima i u skladu s uvjetima tog sporazuma. Ti predstavnici ne bi trebali imati pravo sudjelovanja u postupcima glasovanja u Odboru za program Copernicus.

(34)

Rad subjekata kojima je Komisija dodijelila provedbene zadaće također bi trebao biti određen u usporedbi s pokazateljima uspješnosti. To će Europskom parlamentu i Vijeću biti pokazatelj napretka aktivnosti programa Copernicus i provedbe programa Copernicus.

(35)

Delegiranom Uredbom Komisije (EU) br. 1159/2013 (9) utvrđeni su uvjeti za registraciju i izdavanje dozvola za korisnike GMES-a i određeni su kriteriji za ograničavanje pristupa podacima namijenjenima GMES-u i informacijama usluga GMES-a.

(36)

Pristup korisnika podacima i informacijama proizvedenima u okviru programa Copernicus trebao bi biti dostupan na potpunoj, otvorenoj i besplatnoj osnovi podložno odgovarajućim uvjetima i ograničenjima kako bi se promoviralo njegovo korištenje i dijeljenje te kako bi se ojačala europska tržišta za praćenje Zemlje, posebno u nizvodnom (downstream) sektoru, s ciljem omogućavanja rasta i stvaranja radnih mjesta.

(37)

Komisija bi trebala surađivati s pružateljima podataka kako bi dogovorila uvjete licenciranja za podatke trećih strana u svrhu olakšavanja njihovog korištenja unutar programa Copernicus, u skladu s ovom Uredbom i primjenjivim pravima trećih strana.

(38)

U obzir bi trebalo uzeti prava pristupa podacima Sentinela programa Copernicus odobrena u okviru programa za svemirsku komponentu GMES-a kako ih je odobrio programski odbor ESA-e za promatranje Zemlje 24. rujna 2013.

(39)

Budući da je Copernicus civilni program pod civilnim nadzorom, prioritet bi trebalo biti prikupljanje podataka i proizvodnja informacija, uključujući slike visoke razlučivosti, koje ne predstavljaju rizik ili prijetnju sigurnosti Unije ili njezinih država članica. Međutim, kako za neke podatke i informacije programa Copernicus može biti potrebna zaštita, kako bi se osigurao siguran protok takvih informacija, u okviru područja primjene ove Uredbe, svi sudionici u programu Copernicus trebali bi osigurati naveden stupanj zaštite klasificiranih podataka EU-a jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa određenih u Prilogu Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (10) i iz sigurnosnih pravila Vijeća određenih u Prilozima Odluci Vijeća 2013/488/EU (11).

(40)

Budući da neki podaci i informacije programa Copernicus, uključujući slike visoke razlučivosti, mogu imati učinak na sigurnost Unije ili njezinih država članica, u valjano utemeljenim slučajevima, Vijeće bi trebalo ovlastiti za donošenje mjera za rješavanje rizika i prijetnji sigurnosti Unije ili njezinih država članica.

(41)

Unija bi trebala biti vlasnik sve materijalne i nematerijalne imovine stvorene ili razvijene u okviru programa Copernicus. Kako bi se u potpunosti poštovala sva temeljna prava povezana s vlasništvom, trebalo bi postići potrebne dogovore s postojećim vlasnicima. Podrazumijeva se da odredbe o vlasništvu nad materijalnom imovinom utvrđene u ovoj Uredbi ne obuhvaćaju nematerijalna prava koja nisu prenosiva prema relevantnim nacionalnim zakonima. Takvo vlasništvo Unije ne bi smjelo dovoditi u pitanje mogućnost Unije da, u skladu s ovom Uredbom i kada to ocijeni prikladnim na temelju ocjene za svaki slučaj posebno, tu imovinu učini dostupnom trećim stranama ili da njome raspolaže. Posebice, Unija bi trebala moći prenijeti vlasništvo ili odobriti prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz rada u okviru programa Copernicus u interesu većeg korištenja usluga programa Copernicus od strane daljnjih korisnika.

(42)

Financijski interes Unije trebao bi biti zaštićen prikladnim mjerama kroz ciklus izdataka, uključujući sprečavanje, prepoznavanje i istraživanje nepravilnosti, povrat sredstava koja su izgubljena, pogrešno uplaćena ili nepravilno iskorištena te, gdje je primjenjivo, administrativnim i financijskim kaznama u skladu s Financijskom uredbom.

(43)

S obzirom na to da je program Copernicus složen program, Komisiji bi trebali pomagati nezavisni stručnjaci koji predstavljaju širok spektar dionika, posebno uključujući stručnjake na području sigurnosnih pitanja koje predlažu države članice, predstavnike relevantnih nacionalnih tijela nadležnih za svemir i korisnike programa Copernicus, koji bi joj omogućili potrebna tehnička i znanstvena stručna znanja, kao i interdisciplinarne i međusektorske perspektive, uzimajući u obzir relevantne postojeće inicijative na razini Unije te na nacionalnoj i regionalnoj razini.

(44)

Provedbene ovlasti treba dodijeliti Komisiji kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe o usvajanju godišnjeg radnog programa, tehničkih specifikacija za uslužne i svemirske komponente, sigurnosnih aspekata i mjera za promicanje konvergencije država članica u korištenju podataka i informacija programa Copernicus i njegovog pristupa tehnologiji i razvoju u promatranju Zemlje. Ove ovlasti trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(45)

S obzirom da je usmjeren prema korisniku, program Copernicus zahtijeva neprekidnu, učinkovitu uključenost korisnika, osobito u vezi definiranja i provjere zahtjeva usluge. Kako bi se ojačala uloga korisnika, njihovo bi sudjelovanje trebalo aktivno podupirati pomoću redovnih savjetovanja s krajnjim korisnicima iz javnog i privatnog sektora. U tu svrhu trebalo bi uspostaviti radnu skupinu („Korisnički forum”) radi pomaganja Odboru za program Copernicus pri utvrđivanju zahtjeva korisnika, verifikaciji sukladnosti usluga i koordinaciji korisnika iz javnog sektora.

(46)

Ovlast za usvajanje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) treba se dodijeliti Komisiji vezano za zahtjeve za podacima koji su potrebni za razvoj operativnih usluga, za uvjete i postupke koji se odnose na pristup podacima i informacijama, registraciju i korištenje podataka i informacija programa Copernicus, posebne tehničke kriterije potrebne za sprečavanje ometanja podataka i informacija programa Copernicus i kriterije za ograničavanje prikupljanja ili širenja podataka i informacija programa Copernicus zbog suprotstavljenih prava. Osobito je važno da Komisija provede prikladna savjetovanja tijekom pripremnih radnji, uključujući i ona na stručnoj razini. Kada Komisija priprema i sastavlja delegirane akte treba osigurati istodoban, pravodoban i prikladan prijenos odgovarajućih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(47)

Trebalo bi nadzirati i ocjenjivati aktivnosti financirane na temelju ove Uredbe kako bi se omogućile prilagodbe i daljnji razvoj. Ocjena bi trebala posebno procjenjivati učinke politike podataka i informacija programa Copernicus na dionike, daljnje korisnike, utjecaj na poduzeća, kao i na nacionalna i privatna ulaganja u infrastrukturu za promatranje Zemlje. Ocjena također obuhvaća moguću buduću uključenost relevantnih europskih agencija, kao što je Agencija za europski GNSS (GSA). Kako bi se poboljšali rezultati i kapitalizirala iskustva i vještine stečene kroz provedbene faze programa Copernicus prilikom budućeg planiranja potrebno je primijeniti nove organizacijske modele osiguravajući dugoročne ekonomske obveze.

(48)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno uspostavu programa Copernicus, ne mogu dostatno ostvariti države članice,, jer se njime obuhvaćaju i paneuropske mogućnosti, a ovise i o koordiniranom pružanju usluga u svim državama članicama koje bi trebalo koordinirati na razini Unije, nego se zbog svog opsega i učinka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(49)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica koja za Europski parlament i Vijeće u okviru godišnjeg proračunskog postupka treba činiti glavni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (13).

(50)

Primjereno je uskladiti razdoblje financiranja ove Uredbe s onim određenim u Uredbi (EU, Euratom) br. 1311/2013. Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014.

(51)

Potrebno je također staviti izvan snage Uredbu (EU) br. 911/2010 kako bi se utvrdio odgovarajući okvir za upravljanje i financijsku potporu te kako bi se osigurao potpuno operativan program Copernicus. Sve mjere donesene na osnovi Uredbe (EU) br. 911/2010 trebale bi ostati važeće da bi se osigurao njezin kontinuitet,

(a)

uslužne komponente koja osigurava dostavu informacija u sljedećim područjima: praćenje atmosfere, praćenje morskog okoliša, praćenje kopna, klimatskih promjena, upravljanje u kriznim situacijama, i sigurnost;

(b)

svemirske komponente koja osigurava održivo promatranje iz zraka za područja usluga iz točke (a);

(c)

in situ komponente koja osigurava koordinirani pristup promatranju pomoću opreme u zraku, na moru i na kopnu, za područja usluga iz točke (a).

1.

„namjenske misije” znači svemirske misije za promatranje Zemlje koje se koriste u programu Copernicus te se njima upravlja u okviru programa Copernicus, osobito misije Sentinel;

2.

„dodatne misije” znači svemirske misije za promatranje Zemlje koje pružaju podatke programu Copernicus i nadopunjuju podatke iz namjenskih misija;

3.

„podaci namjenskih misija” znači svemirski podaci o promatranju Zemlje iz namjenskih misija koji se koriste u programu Copernicus;

4.

„podaci dodatnih misija” znači svemirski podaci o promatranju Zemlje iz dodatnih misija koji su licencirani ili dani na korištenje programu Copernicus;

5.

„in situ podaci” znači podaci promatranja iz kopnenih, morskih ili zračnih senzora kao i referentni i popratni podaci koji su licencirani ili dani na korištenje programu Copernicus;

6.

„podaci i informacije trećih strana” znači podaci i informacije koji su kreirani izvan područja primjene programa Copernicus te su potrebni za provedbu njegovih ciljeva;

7.

„podaci programa Copernicus” znači podaci namjenskih misija, podaci dodatnih misija i in situ podaci;

8.

„informacije programa Copernicus” znači informacije usluga programa Copernicus iz članka 5. stavka 1. nakon obrade ili modeliranja podataka programa Copernicus;

9.

„Korisnici programa Copernicus” znači:

(a)

praćenju Zemlje kako bi podupro zaštitu okoliša i napore za civilnu zaštitu i civilnu sigurnost;

(b)

maksimiziranju društveno-gospodarske koristi, čime se podupire strategija Europa 2020. i njezini ciljevi za pametan, održiv i uključiv rast promicanjem korištenja promatranja Zemlje u aplikacijama i uslugama;

(c)

poticanju razvoja konkurentne europske svemirske i uslužne industrije te maksimiziranju prilika za europska poduzeća u razvoju i pružanju inovativnih sustava i usluga za promatranje Zemlje;

(d)

osiguravanju autonomnog pristupa znanju o okolišu i ključnim tehnologijama za usluge promatranja Zemlje i usluge geografskih informacija, čime se Europi omogućuje postizanje neovisnog donošenja odluka i djelovanja;

(e)

potpori i doprinosu europskim politikama te poticanju globalnih inicijativa kao što je GEOSS.

(a)

dugoročno i održivo pružanje točnih i pouzdanih podataka i informacija korisnicima programa Copernicus kako bi se omogućile usluge iz članka 5. stavka 1. i odgovorilo na zahtjeve temeljnih korisnika programa Copernicus;

(b)

pružanje održivog i pouzdanog pristupa podacima dobivenim u postupku promatranja iz zraka te informacijama s točnim tehničkim podacima koje su prikupile neovisne europske stanice za promatranje Zemlje i daljnji razvitak utemeljen na postojećim europskim i nacionalnim sredstvima i kapacitetima, nadopunjujući ih kad god je to potrebno;

(c)

pružanje održivog i pouzdanog pristupa in situ podacima uz osobito oslanjanje na postojeće kapacitete kojima se upravlja na europskoj i nacionalnim razinama te svjetskim sustavima i mrežama za promatranje.

(a)

podacima i informacijama programa Copernicus omogućenima u skladu s odgovarajućim zahtjevima službi za okoliš, civilnu zaštitu i civilnu sigurnost;

(b)

povećana potražnja za podacima i informacijama programa Copernicus koja se mjeri napretkom u broju korisnika, opsegom pristupa podacima i informacijama s dodanom vrijednosti, kroz povećani broj nizvodnih (downstream) usluga i širenjem distribucije diljem država članica i Unije;

(c)

korištenje podataka i informacija programa Copernicus od strane institucija i tijela Unije, međunarodnih organizacija te europskih, nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela, uključujući razinu razumijevanja korisnika i njihovo zadovoljstvo, te prednosti koje se pružaju europskim društvima;

(d)

prodor na tržište, uključujući širenje postojećih tržišta i stvaranje novih tržišta i konkurentnosti europskih nizvodnih (downstream) operatera;

(e)

trajna dostupnost podataka programa Copernicus koji podupiru usluge programa Copernicus.

(a)

usluge praćenja stanja atmosfere koja treba pružiti informacije o kvaliteti zraka na europskoj razini i o kemijskom sastavu atmosfere na globalnoj razini. Ona osobito pruža informacije o kvaliteti zraka prateći sustave na lokalnoj i nacionalnoj razini te bi trebala doprinijeti praćenju klimatskih varijabli o sastavu atmosfere, uključujući, ako je izvedivo, međudjelovanje sa šumskim krošnjama;

(b)

usluge praćenja morskog okoliša koja treba pružiti informacije o stanju i dinamici fizičkih oceanskih i morskih ekosustava za globalna oceanska i europska regionalna morska područja za potporu morske sigurnosti, doprinos praćenju otpadnih voda, morskih okolišnih, obalnih i polarnih regija te morskih resursa kao i meteorološko prognoziranje i praćenje klime;

(c)

usluge praćenja stanja kopna koja treba pružiti informacije o korištenju tla i prekrivenosti tla, kriosferi, klimatskim promjenama i biogeofizičkim varijablama, uključujući njihovu dinamiku, za potporu praćenju stanja od globalnog do lokalnog okoliša glede bioraznolikosti, tla, kopnenih i obalnih voda, šuma i vegetacije te prirodnih resursa, kao i općenitoj provedbi politika okoliša, poljoprivrede, razvoja, energetike, urbanističkog planiranja, infrastrukture i prometa;

(d)

usluge klimatskih promjena koja treba pružiti informacije kako bi se povećalo znanje u svrhu potpore politikama prilagođavanja klimatskim promjenama i ublažavanja njihovih posljedica. Ona osobito doprinosi utvrđivanju ključnih klimatskih varijabli, izradi klimatskih analiza, projekcija i pokazatelja na vremenskim i prostornim razinama relevantnim za strategije prilagođavanja klimatskim promjenama i ublažavanja njihovih posljedica za različita sektorska i društvena područja Unije;

(e)

usluge upravljanja kriznim situacijama koja treba pružiti informacije o odzivu u kriznim situacijama u vezi s različitim vrstama nepogoda uključujući meteorološke nepogode, geofizičke nepogode, nesreće koje namjerno ili nenamjerno izazove čovjek i ostale humanitarne katastrofe, kao i preventivne mjere, mjere pripravnosti, odziv i uspostava normalnog stanja;

(f)

sigurnosne usluge koja treba pružiti informacije za potporu izazovima civilne sigurnosti Europe vezanima za bolje sprečavanja kriza, za spremnost i kapacitete reagiranja, posebice za kontrolu granica i mora, ali isto tako i za potporu vanjskim aktivnostima Unije ne dovodeći u pitanje sporazume o suradnji koji bi mogli biti sklopljeni između Komisije i različitih tijela zajedničke vanjske i sigurnosne politike, posebno Satelitskog centra Europske unije.

(a)

aktivnosti razvoja usmjerene na poboljšanje kvalitete i uspješnosti usluga, uključujući njihov razvoj i prilagodbu, izbjegavanje ili ublažavanje operativnih rizika te iskorištavanje sinergija s povezanim aktivnostima, kao što su one u okviru programa Obzor 2020.;

(b)

aktivnosti potpore koje se sastoje od mjera za promicanje korištenja podataka i informacija iz programa Copernicus:

(a)

omogućavanje promatranja iz svemira, što uključuje:

(b)

aktivnosti kao odgovor na sve veće potrebe korisnika, što uključuje:

(c)

zaštita satelita od opasnosti od sudara uzimajući u obzir program potpore za nadzor i praćenje u svemiru;

(d)

sigurna dekomisija satelita nakon isteka njihova trajanja

(a)

pružanje in situ podataka za operativne usluge, uključujući in situ podatke trećih strana na međunarodnoj razini, na temelju postojećih mogućnosti;

(b)

koordinaciju i usklađivanje prikupljanja i pružanja in situ podataka;

(c)

tehničku pomoć Komisiji za uslužne zahtjeve za in situ podatke promatranja;

(d)

suradnju s in situ operaterima kako bi se promicala usklađenost razvojnih aktivnosti u vezi s infrastrukturom i mrežama in situ promatranja;

(e)

prepoznavanje manjkavosti in situ promatranja koje se ne mogu nadomjestiti postojećom infrastrukturom i mrežama, uključujući na globalnoj razini, te rješavanje tih manjkavosti uz poštovanje načela supsidijarnosti.

(a)

897,415 milijuna EUR za aktivnosti iz članaka 5. i 7.;

(b)

3 394,065 milijuna EUR za aktivnosti iz članka 6., uključujući najviši iznos od 26,5 milijuna EUR za aktivnosti iz članka 6. stavka 2. točke (c).

(a)

tehničkim specifikacijama za uslužnu komponentu programa Copernicus iz članka 5. stavka 1. u vezi s njezinom provedbom;

(b)

tehničkim specifikacijama svemirske komponente programa Copernicus iz članka 6. u vezi s njezinom provedbom i razvojem na temelju zahtjeva korisnika.

(a)

osiguravanje tehničke koordinacije svemirske komponente programa Copernicus;

(b)

definiranje cjelokupne sistemske arhitekture za svemirsku komponentu programa Copernicus i njezin razvoj na temelju zahtjeva korisnika koje koordinira Komisija;

(c)

upravljanje dodijeljenim sredstvima;

(d)

osiguravanje postupaka nadzora i kontrole.

(e)

razvoj novih namjenskih misija;

(f)

osiguravanje namjenskih misija koje se ponavljaju;

(g)

upravljanje namjenskim misijama, osim onih kojima upravlja EUMETSAT u skladu sa stavkom 2. ovog članka;

(h)

koordiniranje shemom za pristup podacima dodatnih misija za potrebe usluga programa Copernicus;

(i)

pribavljanje prava pristupa i vođenje pregovora o uvjetima korištenja komercijalnih satelitskih podataka za potrebe usluga programa Copernicus iz članka 5. stavka 1.

(a)

Europskoj agenciji za okoliš (EEA);

(b)

Europskoj agenciji za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (FRONTEX);

(c)

Europskoj agenciji za pomorsku sigurnost (EMSA);

(d)

Satelitskom centru Europske unije (SATCEN);

(e)

Europskom centru za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF);

(f)

drugim relevantnim europskim agencijama, grupacijama ili konzorcijima nacionalnih tijela.

(a)

promicanje što šireg i otvorenijeg sudjelovanja svih gospodarskih subjekata diljem Unije, posebno novih sudionika i MSP-ova, uključujući poticanje ponuditelja na podugovaranje;

(b)

izbjegavanje moguće zlouporabe vladajućeg položaja i oslanjanja na jednog dobavljača;

(c)

iskorištavanje prednosti prethodnih ulaganja u javni sektor te uzimanje u obzir iskustava te industrijskog znanja i vještina, osiguravajući pritom sukladnost s pravilima konkurentnog natjecanja;

(d)

osiguravanje nabave iz više izvora kad god je to moguće kako bi se zajamčila bolja sveobuhvatna kontrola programa Copernicus, njegovih troškova i rokova;

(e)

uzimanje u obzir, kad god je to moguće, ukupnog troška tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda.

(a)

tom gospodarskom subjektu može osigurati značajne prednosti u pogledu privilegiranih informacija te stoga dovesti u pitanje poštovanje pravila o jednakom postupanju; ili

(b)

može utjecati na normalne uvjete tržišnog natjecanja ili nepristranost i objektivnost dodjele ili izvršavanja ugovora.

(a)

se ugovor sastoji od vrlo složenih obilježja ili obilježja za koja je potrebno korištenje nove tehnologije te stoga uključuje znatan broj tehničkih rizika; ili

(b)

se s aktivnostima podložnim ugovoru mora iz operativnih razloga započeti odmah iako još nije moguće u potpunosti odrediti pouzdanu fiksnu cijenu zbog značajnih rizika ili zato što izvršavanje ugovora ovisi o izvršavanju drugih ugovora.

(a)

vrstu ugovora, odnosno podatke o tome radi li se o ugovoru s potpunim ili djelomičnim povratom troškova do određene najviše cijene;

(b)

u slučaju ugovora s djelomičnim povratom troškova, elemente ugovora koji su podložni povratu troškova;

(c)

ukupnu najvišu cijenu;

(d)

kriterije dodjele koji moraju omogućiti evaluaciju vjerodostojnosti procijenjenog ukupnog proračuna, mehanizama za utvrđivanje tih troškova i dobiti navedenih u ponudi koju treba procijeniti;

(e)

mehanizme uvećavanja iz stavka 1. koje treba primijeniti na izravne troškove;

(f)

pravila i postupke kojima se utvrđuje prihvatljivost troškova koje je ponuditelj predvidio za izvršavanje ugovora, u skladu s načelima određenim u stavku 5.;

(g)

računovodstvena pravila koja su obvezujuća za ponuditelje;

(h)

u slučaju ugovora s djelomičnim povratom troškova koji treba pretvoriti u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom, parametre takve pretvorbe.

(a)

ako su zaista nastali tijekom trajanja ugovora, uz iznimku troškova za opremu, infrastrukture i nematerijalnu dugotrajnu imovinu potrebnih za izvršavanje ugovora za koje se može dobiti naknada za njihovu ukupnu kupovnu vrijednost;

(b)

ako su navedeni u procijenjenom ukupnom proračunu koji može biti revidiran izmjenom inicijalnog ugovora;

(c)

ako su nužni za izvršavanje ugovora;

(d)

ako proizlaze iz i pripisuju se izvršavanju ugovora;

(e)

ako ih se može raspoznati, provjeriti, ako su zabilježeni u računovodstvenoj dokumentaciji ugovaratelja i utvrđeni u skladu sa računovodstvenim normama navedenim u specifikacijama i u ugovoru;

(f)

ako su usklađeni sa zahtjevima mjerodavnog poreznog i socijalnog prava;

(g)

ako ne odstupaju od uvjeta ugovora;

(h)

ako su razumni, opravdani te usklađeni sa zahtjevima dobrog financijskog upravljanja, posebno s obzirom na ekonomičnost i učinkovitost.

(a)

određivanje najrealističnije moguće najviše cijene, uz istodobno osiguravanje potrebne fleksibilnosti kako bi se u obzir uzele tehničke poteškoće;

(b)

pretvaranje ugovora s djelomičnim povratom troškova u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom čim postane moguće utvrditi takvu fiksnu cijenu tijekom izvršavanja ugovora. Zbog toga on utvrđuje parametre pretvorbe kako bi ugovor koji je zaključen na temelju povrata troškova pretvorio u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom;

(c)

provođenje mjera praćenja i inspekcije koje osobito služe kao sustav predviđanja procijenjenih troškova;

(d)

određivanje prikladnih načela, alata i postupaka za provedbu ugovora, posebno za raspoznavanje i provjeru prihvatljivosti troškova koje su ugovaratelj ili njegovi podugovaratelji prijavili tijekom izvršavanja ugovora te za izmjene ugovora;

(e)

provjeravanje pridržavaju li se ugovaratelj i njegovi podugovaratelji računovodstvenih normi određenih u ugovoru te poštuju li obvezu predočavanja svoje računovodstvene dokumentacije koja bi trebala predstavljati stvaran i pravedan pregled računa;

(f)

prilikom izvršavanja ugovora neprestano osiguravanje učinkovitosti načela, alata i postupaka iz točke (d).

(a)

ako to ne mijenja predmet ugovora;

(b)

ako to ne utječe na ekonomsku ravnotežu ugovora;

(c)

ako time nisu uvedeni uvjeti koji bi, da su bili prvotno navedeni u ugovornoj dokumentaciji, omogućili prijavu drugim ponuditeljima, a ne onima izvorno prijavljenima, ili koji bi omogućili odabir druge ponude, a ne one izvorno odabrane.

(a)

promicanje uporabe i razmjene informacija i podataka programa Copernicus;

(b)

jačanje europskih tržišta za promatranje Zemlje, posebno u nizvodnom (downstream) sektoru, s ciljem omogućavanja rasta i stvaranja radnih mjesta;

(c)

doprinos održivosti i kontinuitetu osiguravanja podataka i informacija programa Copernicus;

(d)

podrška europskim istraživačkim, tehnološkim i inovacijskim zajednicama.

(a)

uvjeti licenciranja za podatke i informacije trećih strana;

(b)

format, karakteristike i načini širenja;

(c)

sigurnosni interesi i vanjski odnosi Unije i njezinih država članica;

(d)

zbog sigurnosnih i tehničkih razloga, rizik od ometanja sustava koji proizvodi podatke i informacije programa Copernicus;

(e)

osiguravanje pouzdanog pristupa podacima i informacijama programa Copernicus za europske korisnike.

(a)

uvjete i postupke pristupa, registracije i korištenja podataka i informacija programa Copernicus, uključujući načine njihovog širenja;

(b)

specifične tehničke kriterije potrebne za sprečavanje ometanja podataka i informacija programa Copernicus, uključujući prioritet pristupa;

(c)

kriterije i postupke zabrane pribavljanja ili širenja podataka i informacija programa Copernicus zbog suprotstavljenih prava.

(a)

tehničke specifikacije za prijenos i korištenje podataka namjenskih misija prenesenih u prijemne postaje ili putem namjenskih širokopojasnih veza koje nisu dio programa Copernicus;

(b)

tehničke specifikacije za arhiviranje podataka i informacija programa Copernicus.

(a)

zemlje Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su ugovorne stranke Sporazuma o EGP-u u skladu s uvjetima određenima Sporazumom o EGP-u;

(b)

zemlje kandidatkinje, kao i potencijalni kandidati za koje se u skladu s pripadajućim okvirnim sporazumima ili protokolom sporazuma o pridruživanju utvrđuju opća načela i uvjeti za sudjelovanje takvih zemalja u programima Unije;

(c)

Švicarska Konfederacija, ostale treće zemlje koje nisu navedene u točkama (a) i (b) i međunarodne organizacije, u skladu sa sporazumima koje je zaključila Unija sa tim trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u skladu s člankom 218. UFEU-a, u kojima se određuju uvjeti i detaljna pravila za njihovu uključenost.

24.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 122/67

(1)

Uredbom (EZ) br. 1166/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (2) predviđa se da države članice trebaju provesti istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava u 2010., 2013. i 2016. godini. Države članice od Unije trebaju primiti financijski doprinos u visini do najviše 75 % troška provedbe tih istraživanja, podložno utvrđenim maksimalnim iznosima.

(2)

Za provedbu istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava i udovoljavanje zahtjevima Unije za informacijama, potrebna su znatna financijska sredstva država članica i Unije.

(3)

Uredbom (EZ) br. 1166/2008 bio je utvrđen financijski okvir za provedbu programa istraživanja, uključujući za upravljanje, održavanje i razvoj sustava baza podataka koje se koriste u Komisiji za obradu podataka dobivenih od država članica te utvrđen iznos za razdoblje od 2008. do 2013.

(4)

U skladu s. Uredbom (EZ) br. 1166/2008, iznos za razdoblje od 2014. do 2018. godine na prijedlog Komisije trebali bi odrediti tijelo nadležno za proračun i zakonodavno tijelo na temelju novog financijskog okvira za razdoblje koje započinje u 2014. godini.

(5)

Predloženim financijskim okvirom trebalo bi financirati samo provedbu istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava u 2016. godini te s time povezanog upravljanja, održavanja i razvoja sustava baza podataka koje se koriste u Komisiji za obradu podataka dobivenih od država članica.

(6)

S obzirom na pristupanje Hrvatske i potrebu provedbe istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava u toj državi članici u 2016. godini, trebalo bi utvrditi maksimalni doprinos Unije po pojedinom istraživanju za Hrvatsku, s obzirom na to da nije predviđen Aktom o pristupanju.

(7)

Provedeno je savjetovanje sa Stalnim odborom za poljoprivrednu statistiku.

(8)

Uredbu (EZ) br. 1166/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 13. dodaje se sljedeći stavak:

„4.a   Za istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava u 2016. godini maksimalni iznos za Hrvatsku iznosi 500 000 EUR.”

2.

Članak 14. mijenja se kako slijedi:

3.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 14.a

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi se pri provedbi djelatnosti financiranih u skladu s ovom Uredbom zaštitili financijski interesi Unije primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i drugih nezakonitih djelatnosti, putem učinkovitih provjera i, u slučaju otkrića nepravilnosti, putem povrata pogrešno uplaćenih iznosa te, ako je potrebno, određivanjem učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su obavljati reviziju, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvođača i podizvođača koji su primili sredstva Unije u okviru programa.

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može obavljati provjere i inspekcije na terenu gospodarskih subjekata izravno ili neizravno povezanih s takvim financiranjem u skladu s postupcima utvrđenima u Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (4) s ciljem utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili neka druge nezakonite djelatnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom o bespovratnim sredstvima ili odlukom o bespovratnim sredstvima ili ugovorom o financijskim sredstvima Unije.

Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, sporazumima o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumima o bespovratnim sredstvima, odlukama o bespovratnim sredstvima te ugovorima koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe izričito se ovlašćuje Komisiju, Revizorski sud i OLAF da provode takve revizije te provjere i inspekcije na terenu.

(4)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).”"