ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 103

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Svezak 57.
5. travnja 2014.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) br. 331/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (program Periklo 2020.) i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2001/923/EZ, 2001/924/EZ, 2006/75/EZ, 2006/76/EZ, 2006/849/EZ i 2006/850/EZ

1

 

*

Uredba (EU) br. 332/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o određenim postupcima za primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Srbije, s druge strane

10

 

*

Uredba (EU) br. 333/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 443/2009 radi utvrđivanja načinâ za postizanje cilja smanjenja emisija CO2 iz novih osobnih automobila do 2020

15

 

*

Uredba (EU) br. 334/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 528/2012 o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda u pogledu određenih uvjeta za pristup tržištu ( 1 )

22

 

*

Uredba (EU) br. 335/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 o Europskom fondu za ribarstvo u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju određenih država članica u poteškoćama ili kojima prijete poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost

33

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

5.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 103/1


UREDBA (EU) br. 331/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (program „Periklo 2020.”) i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2001/923/EZ, 2001/924/EZ, 2006/75/EZ, 2006/76/EZ, 2006/849/EZ i 2006/850/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 133.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Unija i države članice postavile su sebi za cilj utvrđivanje mjera potrebnih za upotrebu eura kao jedinstvene valute. Te mjere obuhvaćaju zaštitu eura od krivotvorenja i povezane prijevare čime se ojačava učinkovitost gospodarstva Unije i osigurava održivost javnih financija.

(2)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1338/2001 (3) predviđena je razmjena informacija, suradnja i uzajamna pomoć te se time utvrđuje usklađen okvir za zaštitu eura. Učinci te uredbe prošireni su Uredbom Vijeća (EZ) br. 1339/2001 (4) na države članice koje nisu prihvatile euro kao svoju jedinstvenu valutu kako bi se omogućila jednaka razina zaštite eura u cijeloj Uniji.

(3)

Djelovanja čiji je cilj promicanje razmjena informacija i osoblja, tehničke i znanstvene pomoći i specijalističkog osposobljavanja bitno pomažu u zaštiti jedinstvene valute Unije od krivotvorenja i povezane prijevare, a time i u postizanju visoke i jednake razine zaštite diljem Unije, istodobno prikazujući sposobnost Unije za suočavanje s ozbiljnim organiziranim kriminalom.

(4)

Program za zaštitu eura od krivotvorenja (program Periklo) doprinosi podizanju svijesti građana Unije, poboljšavajući zaštitu eura, posebno neprestanim širenjem rezultata djelovanja koja su podržana tim programom.

(5)

Prijašnja podrška takvim djelovanjima, odlukama Vijeća 2001/923/EZ (5) i 2001/924/EZ (6), naknadno izmijenjenima i proširenima odlukama Vijeća 2006/75/EZ (7), 2006/76/EZ (8), 2006/849/EZ (9) i 2006/850/EZ (10), omogućila je poboljšanje djelovanja Unije i država članica u području zaštite eura od krivotvorenja. Ciljevi programa Periklo za razdoblje 2002.–2006. i razdoblje 2007.–2013. uspješno su postignuti.

(6)

U svojoj procjeni učinka provedenoj u 2011., kojom se ocjenjivalo treba li se program Periklo nastaviti, Komisija je zaključila da bi se program Periklo trebao obnoviti s unaprijeđenim ciljevima i metodologijom.

(7)

Procjenom učinka savjetuje se nastavak i dodatan razvoj djelovanja u području zaštite eura od krivotvorenja na razini Unije i država članica, uzimajući u obzir nove izazove u kontekstu proračunske štednje. Prema novom programu, programu Periklo 2020., prijedlozi koje predstave države članice sudionice mogu obuhvaćati sudionike iz trećih zemalja ako je njihovo sudjelovanje važno za zaštitu eura.

(8)

Trebalo bi se osigurati da program Periklo 2020. bude usklađen s drugim relevantnim programima i djelovanjima i da ih nadopunjuje. Stoga bi Komisija trebala obaviti sve potrebna savjetovanja s glavnim uključenim stranama s obzirom na procjenu potreba za zaštitu eura (posebno s nadležnim nacionalnim tijelima koja su odredile države članice, Europskom središnjom bankom i Europolom) u okviru odbora iz Uredbe (EZ) br. 1338/2001, posebno u vezi s razmjenama, pomoći i osposobljavanjem, u svrhu primjene programa Periklo 2020.

(9)

Program Periklo 2020. trebao bi se provoditi u punom skladu s odredbama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (11). U skladu s tom Uredbom, kupnja opreme ne može biti jedina namjena bespovratnih sredstava. Bespovratnim sredstvima namjena je financijski podržati djelovanje namijenjeno za pomoć postizanju cilja politike Unije.

(10)

Značaj eura kao svjetske valute zahtijeva primjerenu razinu zaštite na međunarodnoj razini, što se može postići stavljanjem na raspolaganje sredstava za kupnju opreme namijenjene agencijama trećih zemalja koje se bave istraživanjem krivotvorenja eura.

(11)

Evaluacija programa Periklo napravljena s dionicima pokazuje dodanu vrijednost tog programa u smislu visoke razine suradnje među državama članicama i s trećim zemljama, kao i komplementarnosti s djelovanjima koja se provode na nacionalnoj razini, a rezultat toga je povećana učinkovitost. Očekuje se da bi nastavak programa „Periklo” na razini Unije trebao znatno doprinijeti održavanju i dodatnom poboljšanju visoke razine zaštite eura povezane s jačanjem prekogranične suradnje, razmjene i pomoći. Istodobno će se ostvariti cjelokupna ušteda zahvaljujući zajednički organiziranim djelovanjima i nabavi u usporedbi s mogućim pojedinačnim nacionalnim inicijativama.

(12)

Komisija bi trebala predstaviti Europskom parlamentu i Vijeću neovisno izvješće o evaluaciji na sredini razdoblja o provedbi programa Periklo 2020. i konačno izvješće o evaluaciji o postizanju njegovih ciljeva.

(13)

Ova je Uredba u skladu s načelima dodane vrijednosti i proporcionalnosti. Programom Periklo 2020. trebala bi se olakšati suradnja među državama članicama i između Komisije i država članica kako bi se euro zaštitio od krivotvorenja, bez narušavanja odgovornosti država članica te upotrebom resursa na učinkovitiji način nego što bi se to činilo na nacionalnoj razini. Djelovanje na razini Unije potrebno je i opravdano s obzirom na to da jasno pomaže državama članicama u zajedničkoj zaštiti eura i potiče upotrebu zajedničkih struktura Unije kako bi se poboljšala suradnja i razmjena informacija između nadležnih tijela.

(14)

Program Periklo 2020. trebao bi se provoditi u razdoblju od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (12).

(15)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu programa Periklo 2020., Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Komisija bi trebala usvojiti godišnje programe rada u kojima su navedeni prioriteti, proračun po stavkama i kriteriji evaluacije bespovratnih sredstava za djelovanja. Komisija bi s državama članicama trebala raspraviti primjenu ove Uredbe u okviru odbora iz Uredbe (EZ) br. 1338/2001. Iznimni i valjano opravdani slučajevi, u kojima je porast u sufinanciranju nužan kako bi države članice dobile veću gospodarsku fleksibilnost, što bi im omogućilo izvesti i dovršiti projekte zaštite eura na prihvatljiv način, trebali bi biti sastavni dio godišnjih programa rada.

(16)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cjelokupno trajanje programa Periklo 2020. koja predstavlja primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (13), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(17)

Kako bi se osigurala određena razina fleksibilnosti u dodjeli sredstava, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije s obzirom na izmjene indikativne dodjele tih sredstava. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(18)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije.

(19)

Odluke 2001/923/EZ, 2001/924/EZ, 2006/75/EZ, 2006/76/EZ, 2006/849/EZ i 2006/850/EZ trebalo bi staviti izvan snage. Trebalo bi osigurati prijelazne mjere za ispunjenje financijskih obveza u vezi s djelovanjima u okviru tih odluka.

(20)

Primjereno je osigurati nesmetani prijelaz bez prekida između programa Periklo i Periklo 2020. te je primjereno uskladiti trajanje programa Periklo 2020. s Uredbom (EU, Euratom) br. 1311/2013. Stoga bi se program Periklo 2020. trebao primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Višegodišnji program djelovanja za promicanje djelovanja za zaštitu eura od krivotvorenja i povezane prijevare „Periklo 2020.” („Program”) uspostavlja se za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Dodana vrijednost

Program aktivno potiče i dovodi do porasta u transnacionalnoj suradnji za zaštitu eura unutar i izvan Unije te s trgovinskim partnerima Unije, s pažnjom usmjerenom također na one države članice ili treće zemlje koje imaju najveću stopu krivotvorenja eura, prema podacima relevantnih izvješća nadležnih tijela. Takva suradnja doprinosi većoj učinkovitosti zaštite eura razmjenom najboljih praksi, zajedničkih standarda i zajedničkog specijalističkog osposobljavanja.

Članak 3.

Opći cilj

Opći cilj Programa jest sprečavati i suzbijati krivotvorenje i povezanu prijevaru, time poboljšavajući konkurentnost gospodarstva Unije i osiguravajući održivost javnih financija.

Članak 4.

Posebni cilj

Posebni cilj Programa jest zaštiti novčanice i kovanice eura od krivotvorenja i povezane prijevare podržavanjem i nadopunjavanjem mjera koje su poduzele države članice te pomaganjem nadležnim nacionalnim tijelima i tijelima Unije u njihovim naporima da razviju blisku i redovitu suradnju te razmjenu najbolje prakse međusobno i s Komisijom, prema potrebi uključujući treće zemlje i međunarodne organizacije.

Taj cilj mjeri se, između ostalog, učinkovitošću djelovanja financijskih i tehničkih tijela, tijela progona i pravosudnih tijela, koja se mjeri na temelju broja otkrivenih slučajeva krivotvorenja, uništenih ilegalnih radionica, uhićenih osoba i izrečenih sankcija.

Članak 5.

Tijela koja ispunjavaju uvjete za financiranje

Tijela koja ispunjavaju uvjete za financiranje u okviru Programa su nadležna nacionalna tijela, kako su definirana u članku 2. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1338/2001.

Članak 6.

Sudjelovanje u Programu

1.   Zemlje sudionice jesu države članice koje su prihvatile euro kao svoju jedinstvenu valutu.

2.   Prijedlozi koje predstave države članice iz stavka 1. mogu obuhvaćati sudionike iz trećih zemalja ako je to važno za ispunjenje općih i posebnih ciljeva predviđenih u članku 3. odnosno članku 4.

Članak 7.

Ciljne skupine i zajednička djelovanja

1.   Program je usmjeren na sudjelovanje sljedećih skupina:

(a)

osoblja agencija koje se bave otkrivanjem i suzbijanjem krivotvorenja, posebno policijskih snaga i financijske uprave, ovisno o njihovim specifičnim funkcijama na nacionalnoj razini;

(b)

osoblja obavještajnih službi;

(c)

predstavnika nacionalnih središnjih banaka, kovnica novca, poslovnih banaka i drugih financijskih posrednika, posebno s obzirom na obveze financijskih institucija;

(d)

pravosudnih službenika te pravnika i sudaca koji su se specijalizirali za to područje;

(e)

svih drugih skupina stručnjaka u tom području, kao što su gospodarske i industrijske komore ili slične strukture koje mogu omogućiti pristup malim i srednjim poduzećima, trgovcima na malo ili poduzećima za prijevoz gotovine.

2.   Djelovanja u okviru Programa mogu zajednički organizirati Komisija i drugi partneri koji posjeduju relevantnu stručnost, kao što su:

(a)

nacionalne središnje banke i Europska središnja banka (ESB);

(b)

nacionalni centri za analizu (NCA) i nacionalni centri za analizu kovanica (NCAK);

(c)

Europski tehnički i znanstveni centar (ETZC) i kovnice;

(d)

Europol, Eurojust i Interpol;

(e)

nacionalni središnji uredi za borbu protiv krivotvorenja novca predviđeni člankom 12. Međunarodne konvencije o sprečavanju krivotvorenja novca potpisane u Ženevi 20. travnja 1929. (14) i druge agencije specijalizirane za sprečavanje, otkrivanje i progon u vezi s krivotvorenjem novca;

(f)

specijalizirana tijela koja se bave tehnologijama umnožavanja i certificiranja, tiskare i graveri;

(g)

tijela osim onih iz točaka od (a) do (f) koja pružaju određena stručna znanja, uključujući, prema potrebi, takva tijela iz trećih zemalja, a posebno iz država pristupnica i zemalja kandidatkinja; i

(h)

privatni subjekti koji su razvili i dokazali tehničko znanje i timovi specijalizirani u otkrivanju krivotvorenih novčanica i kovanica.

Članak 8.

Prihvatljiva djelovanja

1.   Programom se uzimaju u obzir transnacionalni i multidisciplinarni aspekti borbe protiv krivotvorenja i promiče najbolja praksa koja je prilagođena nacionalnim posebnostima svake države članice.

2.   Pod uvjetima utvrđenima u godišnjim programima rada iz članka 11., Program pruža financijsku potporu za sljedeća djelovanja:

(a)

razmjenu i širenje informacija, posebno putem organiziranja radionica, sastanaka i seminara, uključujući osposobljavanje, ciljana raspoređivanja zaposlenika i razmjenu osoblja iz nadležnih nacionalnih tijela i drugih sličnih djelovanja. Razmjena informacija usmjerena je, između ostalog, na:

metodologije za praćenje i analizu gospodarskog i financijskog učinka krivotvorenja,

rad baza podataka i sustava za rano upozorenje,

upotrebu alata za otkrivanje uz računalnu podršku,

metode ispitivanja i istraživanja,

znanstvenu pomoć, posebno znanstvene baze podataka i tehnološki nadzor/praćenje novih razvoja,

zaštitu eura izvan Unije,

istraživačka djelovanja,

pružanje posebnih operativnih stručnih znanja;

(b)

tehničku, znanstvenu i operativnu pomoć, koja se pokaže nužnom u okviru Programa, uključujući posebno:

svaku prikladnu mjeru kojom se određuju nastavni materijali na razini Unije, kao što su priručnik o zakonodavstvu Unije, informacijski bilteni, praktični priručnici, glosari i leksikoni, baze podataka, posebno s područja znanstvene pomoći ili tehnološkog nadzora ili aplikacije računalne podrške, kao što je softver;

relevantne studije od multidisciplinarnog i transnacionalnog značaja;

razvoj instrumenata tehničke podrške i metoda za olakšanje djelovanja otkrivanja na razini Unije;

financijsku potporu za suradnju u operacijama u koje su uključene barem dvije države kada takva potpora nije dostupna u okviru drugih programa europskih institucija i tijela;

(c)

bespovratna sredstva za financiranje kupnje opreme koju će koristiti specijalizirana tijela za borbu protiv krivotvorenja za zaštitu eura od krivotvorenja, u skladu s člankom 10. stavkom 3.

POGLAVLJE II.

FINANCIJSKI OKVIR

Članak 9.

Financijska omotnica

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje od 1. siječnja 2014. to 31. prosinca 2020. iznosi 7 344 000 EUR (po tekućim cijenama).

2.   U okviru financijske omotnice za Program, iznosi se dodjeljuju prihvatljivim djelovanjima navedenima u članku 8. stavku 2. u skladu s okvirnom dodjelom sredstava utvrđenom u Prilogu.

Komisija ne odstupa od te okvirne dodjele sredstava više od 10 %. Ako se pokaže potrebnim premašiti tu granicu, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 14. u vezi s izmjenom okvirne dodjele sredstava utvrđene u Prilogu.

3.   Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okvirima višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 10.

Vrste financijske potpore i sufinanciranje

1.   Komisija provodi Program u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Financijska potpora u okviru Programa za prihvatljiva djelovanja navedena u članku 8. stavku 2. može biti u obliku:

(a)

bespovratnih sredstava; ili

(b)

javne nabave.

3.   Kupnja opreme ne smije biti jedina komponenta sporazuma o bespovratnim sredstvima.

4.   Stopa sufinanciranja za bespovratna sredstva dodijeljena u okviru Programa ne prelazi 75 % prihvatljivih troškova. U iznimnim i valjano opravdanim slučajevima, definiranima u godišnjim programima rada iz članka 11., stopa sufinanciranja ne prelazi 90 % prihvatljivih troškova.

5.   Kada prihvatljiva djelovanja navedena u članku 8. stavku 2. zajednički organiziraju Komisija i ESB, Eurojust, Europol ili Interpol, nastali troškovi dijele se među njima. U svakom slučaju svaki od njih snosi troškove putovanja i smještaja svojih gostujućih predavača.

Članak 11.

Godišnji programi rada

Komisija za provedbu Programa usvaja godišnje programe rada.

Svakim godišnjim programom rada provode se opći i posebni ciljevi predviđeni u članku 3. odnosno članku 4. određujući sljedeće:

(a)

djelovanja koja će se provoditi u skladu s takvim općim i posebnim ciljevima, uključujući okvirnu dodjelu sredstava i način provedbe;

(b)

za bespovratna sredstva: osnovne kriterije odabira i najveću moguću stopu sufinanciranja.

Sredstva dodijeljena djelovanjima komunikacije u okviru Programa također doprinose obuhvaćanju institucionalne komunikacije o političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima navedenima u članku 3.

Članak 12.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, dok se provode djelovanja koja se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvođača i podizvođača koji su primali sredstva Unije u okviru Programa.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (16) radi utvrđivanja je li došlo do prijevara, korupcije ili bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije, a počinjene su u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom financiranima u okviru Programa.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, koji su rezultat provedbe ove Uredbe, sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE III.

PRAĆENJE, EVALUACIJA I DELEGIRANE OVLASTI

Članak 13.

Praćenje i evaluacija

1.   Komisija provodi Program u suradnji s državama članicama redovnim savjetovanjima u različitim fazama provedbe Programa, u okviru odbora iz Uredbe (EZ) br. 1338/2001, uzimajući u obzir relevantne mjere koje poduzimaju drugi nadležni subjekti, posebno ESB i Europol.

2.   Komisija nastoji osigurati dosljednost i komplementarnost između Programa i drugih relevantnih programa i djelovanja na razini Unije.

3.   Komisija pruža informacije o rezultatima Programa Europskom parlamentu i Vijeću na godišnjoj razini. Uključene su informacije o dosljednosti i komplementarnosti s drugim relevantnim programima i djelovanjima na razini Unije. Komisija redovito širi rezultate djelovanja koja se podupiru u okviru Programa. Sve zemlje sudionice i drugi korisnici pružaju Komisiji sve podatke i informacije koji su potrebni da bi se omogućilo praćenje i evaluacija Programa.

4.   Komisija provodi evaluaciju Programa. Komisija do 31. prosinca 2017. predstavlja neovisno izvješće o evaluaciji na sredini razdoblja o postizanju ciljeva svih mjera (uzimajući u obzir rezultate i učinke), o učinkovitoj i ekonomičnoj upotrebi resursa i dodanoj vrijednosti za Uniju. Izvješće o evaluaciji priprema se kako bi poslužilo kao temelj za odluku o obnavljanju, izmjeni ili suspenziji mjera. U evaluaciji se osim toga ispituju mogućnosti za pojednostavljenje, unutarnja i vanjska koherentnost, daljnja relevantnost svih ciljeva, kao i doprinos mjera prioritetima Unije u vezi s pametnim, održivim i uključivim rastom. U obzir se uzimaju rezultati evaluacije dugoročnog učinka prethodnih mjera.

5.   Također se provodi evaluacija dugoročnih učinaka Programa i njihove održivosti kako bi poslužila kao temelj za odluku o mogućem obnavljanju, izmjeni ili suspenziji bilo kojeg sljedećeg programa.

6.   Osim toga, Komisija do 31. prosinca 2021. predstavlja Europskom parlamentu i Vijeću konačno izvješće o evaluaciji o postizanju ciljeva Programa.

Članak 14.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9. dodjeljuje se Komisiji od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 9. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Odluke 2001/923/EZ, 2001/924/EZ, 2006/75/EZ, 2006/76/EZ, 2006/849/EZ i 2006/850/EZ stavljaju se izvan snage.

Međutim, financijske obveze koje se odnose na djelovanja u okviru tih odluka i dalje će biti regulirane tim odlukama do ispunjenja tih obveza.

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 137, 12.5.2012., str. 7.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1338/2001 od 28. lipnja 2001. o utvrđivanju mjera potrebnih za zaštitu eura od krivotvorenja (SL L 181, 4.7.2001., str. 6.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1339/2001 od 28. lipnja 2001. o proširenju učinaka Uredbe (EZ) br. 1338/2001 o utvrđivanju mjera potrebnih za zaštitu eura od krivotvorenja na one države članice koje nisu prihvatile euro kao svoju jedinstvenu valutu (SL L 181, 4.7.2001., str. 11.).

(5)  Odluka Vijeća 2001/923/EZ od 17. prosinca 2001. o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (Program „Periklo”) (SL L 339, 21.12.2001., str. 50.).

(6)  Odluka Vijeća 2001/924/EZ od 17. prosinca 2001. o proširenju učinaka Odluke o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (Program „Periklo”) na države članice koje nisu usvojile euro kao jedinstvenu valutu (SL L 339, 21.12.2001., str. 55.).

(7)  Odluka Vijeća 2006/75/EZ od 30. siječnja 2006. o izmjeni i produljenju Odluke 2001/923/EZ o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (Program „Periklo”) (SL L 36, 8.2.2006., str. 40.).

(8)  Odluka Vijeća 2006/76/EZ od 30. siječnja 2006. o proširenju primjene Odluke 2006/75/EZ o izmjeni i produljenju Odluke 2001/923/EZ o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (Program „Periklo”) na države članice nesudionice (SL L 36, 8.2.2006., str. 42.).

(9)  Odluka Vijeća 2006/849/EZ od 20. studenoga 2006. o izmjeni i produljenju Odluke 2001/923/EZ o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (program Periklo) (SL L 330, 28.11.2006., str. 28.).

(10)  Odluka Vijeća 2006/850/EZ od 20. studenoga 2006. o proširenju primjene Odluke 2006/849/EZ o izmjeni i produljenju Odluke 2001/923/EZ o uspostavi programa razmjene, pomoći i osposobljavanja za zaštitu eura od krivotvorenja (program Periklo) na države članice nesudionice (SL L 330, 28.11.2006., str. 30.).

(11)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(12)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(13)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(14)  Zbirka ugovora Lige naroda br. 2623 (1931.), str. 372.

(15)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG

Okvirna dodjela sredstava za prihvatljiva djelovanja navedena u članku 8. stavku 2.

U okviru financijske omotnice za Program, utvrđene u članku 9., najmanje 90 % proračuna dodjeljuje se sljedećim prihvatljivim djelovanjima navedenima u članku 8. stavku 2.:

razmjeni i širenju informacija;

tehničkoj, znanstvenoj i operativnoj pomoći;

bespovratnin sredstvima za financiranje kupnje opreme koju će koristiti specijalizirana tijela za borbu protiv krivotvorenja.


5.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 103/10


UREDBA (EU) br. 332/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o određenim postupcima za primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Srbije, s druge strane

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Srbije, s druge strane („SSP”) potpisan je 29. travnja 2008. i sklopljen 22. srpnja 2013. (2). SSP je stupio na snagu 1. rujna 2013.

(2)

Potrebno je utvrditi pravila za provedbu određenih odredaba SSP-a, kao i postupke za donošenje detaljnih pravila provedbe.

(3)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu SSP-a, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3). S obzirom na to da su provedbeni akti sastavni dio zajedničke trgovinske politike, za njihovo donošenje u načelu bi trebalo koristiti postupak ispitivanja. Kada je SSP-om predviđena mogućnost da se u iznimnim i kritičnim okolnostima bez odlaganja primijene mjere potrebne za rješavanje situacije, Komisija bi odmah trebala donijeti takve provedbene akte. Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima koji se tiču mjera u vezi s poljoprivrednim proizvodima i proizvodima ribarstva, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(4)

SSP-om je predviđeno da se određeni poljoprivredni proizvodi i proizvodi ribarstva podrijetlom iz Srbije mogu uvesti u Uniju po smanjenim carinskim stopama unutar granica carinskih kvota. Stoga je potrebno utvrditi odredbe kojima se uređuje upravljanje i preispitivanje tih carinskih kvota kako bi se omogućila njihova temeljita ocjena.

(5)

Ako je potrebno primijeniti mjere zaštite trgovine, trebalo bi ih donijeti u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 260/2009 (4), Uredbom Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (5) ili, ovisno o slučaju, Uredbom Vijeća (EZ) br. 597/2009 (6).

(6)

Ako država članica dostavi Komisiji podatke o mogućem slučaju prijevare ili uskraćivanja administrativne suradnje, trebalo bi primijeniti odgovarajuće zakonodavstvo Unije, posebno Uredbu Vijeća (EZ) br. 515/97 (7).

(7)

Ova Uredba sadrži provedbene mjere za SSP te bi se stoga trebala primjenjivati od datuma stupanja na snagu SSP-a.

(8)

Svojim stupanjem na snagu SSP je zamijenio Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima između Europske zajednice, s jedne strane, i Republike Srbije, s druge strane (8) („Privremeni sporazum”) koji je stupio na snagu 1. veljače 2010. i kojim je predviđeno rano stupanje na snagu odredaba SSP-a o trgovini i trgovinskim pitanjima. Kako bi se osigurala učinkovita primjena i upravljanje carinskim kvotama koje su odobrene u okviru Privremenog sporazuma i SSP-a, kao i da bi se osigurala pravna sigurnost i jednak tretman u pogledu uvođenja carinskih stopa, određene odredbe ove Uredbe trebale bi se primjenjivati od dana stupanja na snagu Privremenog sporazuma,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

1.   Ovom Uredbom utvrđuju se pravila i postupci za donošenje detaljnih pravila za provedbu određenih odredaba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Srbije, s druge strane („SSP”).

2.   Za sva upućivanja iz ove Uredbe na odredbe SSP-a, kad god je to primjenjivo, podrazumijeva se da se odnose na odgovarajuće odredbe Privremenog sporazuma.

Članak 2.

Ustupci za ribu i proizvode ribarstva

Komisija donosi detaljna pravila o provedbi članka 14. Privremenog sporazuma i nakon toga članka 29. SSP-a, u vezi s carinskim kvotama za ribu i proizvode ribarstva, putem provedbenih akata. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 3. ove Uredbe.

Članak 3.

Smanjenja carinske tarife

1.   Podložno stavku 2., preferencijalne stope carine zaokružuju se na prvu decimalu.

2.   Preferencijalna stopa smatra se potpunim izuzećem ako je izračunom preferencijalne stope carine u skladu sa stavkom 1. dobiven jedan od sljedećih rezultata:

(a)

1 % ili manje u slučaju carinskih stopa ad valorem;

(b)

1 EUR ili manje po jedinici mjere za specifične stope carine.

Članak 4.

Tehničke prilagodbe

Komisija donosi izmjene i tehničke prilagodbe odredbi donesenih u skladu s ovom Uredbom, a koje su potrebne zbog izmjena oznaka kombinirane nomenklature i pododjeljaka TARIC-a ili zbog sklapanja novih ili izmijenjenih sporazuma, protokola, razmjena pisama ili drugih akata između Unije i Republike Srbije, putem provedbenih akata. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 3.

Članak 5.

Opća zaštitna klauzula

Ne dovodeći u pitanje članak 7., ako Unija treba poduzeti mjeru kako je predviđeno u članku 41. SSP-a, Komisija donosi navedenu mjeru putem provedbenih akata. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 3. ove Uredbe, osim ako je drukčije navedeno u članku 41. SSP-a.

Članak 6.

Klauzula o nestašici

Ne dovodeći u pitanje članak 7., ako Unija treba poduzeti mjeru predviđenu u članku 42. SSP-a, Komisija donosi navedenu mjeru putem provedbenih akata. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 3. ove Uredbe.

Članak 7.

Iznimne i kritične okolnosti

Ako nastanu iznimne i kritične okolnosti u smislu članka 41. stavka 5. točke (b) i članka 42. stavka 4. SSP-a, Komisija može poduzeti odmah primjenjive mjere kako je predviđeno u člancima 41. i 42. SSP-a, u skladu s postupkom iz članka 13. stavka 4. ove Uredbe.

Članak 8.

Zaštitna klauzula za poljoprivredne proizvode i proizvode ribarstva

1.   Neovisno o postupcima predviđenima u člancima 5. i 6. ove Uredbe, ako Unija treba poduzeti mjeru kako je predviđeno u članku 32. stavku 2. ili članku 41. SSP-a, u vezi s poljoprivrednim proizvodima i proizvodima ribarstva, Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu donosi odluku o potrebnim mjerama nakon što je, prema potrebi, primijenila postupak upućivanja predviđen u članku 41. SSP-a. Te mjere donosi Komisija putem provedbenih akata. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 3. ove Uredbe.

Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga, uključujući slučaj iz stavka 2. ovog članka, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 13. stavka 4. ove Uredbe.

2.   Ako Komisija primi zahtjev iz stavka 1. od strane države članice, o tom zahtjevu odluku donosi:

(a)

u roku od tri radna dana od primitka tog zahtjeva ako se postupak upućivanja predviđen u članku 41. SSP-a ne primjenjuje; ili

(b)

u roku od tri dana od isteka tridesetodnevnog razdoblja iz članka 41. stavka 5. točke (a) SSP-a ako se postupak upućivanja predviđen u članku 41. SSP-a primjenjuje.

Članak 9.

Nadzor

Za potrebe provedbe članka 32. stavka 2. SSP-a uspostavlja se nadzor Unije nad uvozom robe navedene u Prilogu V. Protokolu 3. uz SSP. Primjenjuje se postupak utvrđen u članku 308.d Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 (9).

Članak 10.

Damping i subvencije

U slučaju prakse koja može dovesti do toga da Unija poduzme mjere predviđene u članku 40. stavku 2. SSP-a, odluka o uvođenju antidampinških i/ili kompenzacijskih mjera donosi se u skladu s odredbama utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1225/2009 odnosno Uredbi (EZ) br. 597/2009.

Članak 11.

Tržišno natjecanje

1.   U slučaju prakse za koju Komisija smatra da je nespojiva s člankom 73. SSP-a, Komisija, nakon što prouči slučaj na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice, donosi odluku o poduzimanju odgovarajuće mjere predviđene u članku 73. SSP-a.

Mjere predviđene u članku 73. stavku 10. SSP-a donose se u slučajevima pružanja potpora u skladu s postupcima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 597/2009.

2.   U slučaju prakse koja može dovesti do primjene mjera Republike Srbije protiv Unije na temelju članka 73. SSP-a, Komisija, nakon što prouči slučaj, donosi odluku o tome je li praksa spojiva s načelima utvrđenima u SSP-u. Prema potrebi Komisija donosi odgovarajuće odluke na temelju kriterija koji proizlaze iz primjene članaka 101., 102. i 107. Ugovora.

Članak 12.

Prijevara ili uskraćivanje administrativne suradnje

1.   Ako Komisija, na temelju informacija koje dostavi država članica ili na vlastitu inicijativu, zaključi da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 46. SSP-a, ona bez nepotrebnog odlaganja:

(a)

obavješćuje Europski parlament i Vijeće; i

(b)

obavješćuje Odbor za stabilizaciju i pridruživanje o svojim zaključcima, zajedno s objektivnim informacijama na kojima se temelje zaključci, te započinje savjetovanja unutar Odbora za stabilizaciju i pridruživanje.

2.   Sve obavijesti na temelju članka 46. stavka 5. SSP-a Komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije.

3.   Komisija može, putem provedbenih akata donesenih u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 3. ove Uredbe, odlučiti suspendirati odgovarajući preferencijalni tretman proizvoda kako je predviđeno u članku 46. stavku 4. SSP-a.

Članak 13.

Postupak odbora

1.   Za potrebe članaka 2., 4. i 12. ove Uredbe, Komisiji pomaže Odbor za Carinski zakonik osnovan člankom 184. Uredbe (EZ) br. 450/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Za potrebe članaka od 5. do 8. ove Uredbe, Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 4. Uredbe (EZ) br. 260/2009. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. stavci od 1. do 4. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 14.

Obavješćivanje

Komisija, djelujući u ime Unije, odgovorna je za obavješćivanje Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje te Odbora za stabilizaciju i pridruživanje, kako se zahtijeva SSP-om.

Članak 15.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. rujna 2013. Međutim, članci 2., 3. i 4. primjenjuju se od 1. veljače 2010.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 25. listopada 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Stajalište Vijeća u prvom čitanju od 28. siječnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 11. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Odluka Vijeća i Komisije 2013/490/EU, Euratom od 22. srpnja 2013. o sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Srbije, s druge strane (SL L 278, 18.10.2013., str. 14.). Sporazum je objavljen zajedno s tom Odlukom u SL L 278, 18.10.2013., str. 16.

(3)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(5)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).

(6)  Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 188, 18.7.2009., str. 93.).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (SL L 82, 22.3.1997., str. 1.).

(8)  SL L 28, 30.1.2010., str. 1.

(9)  Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1.).

(10)  Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).


5.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 103/15


UREDBA (EU) br. 333/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 443/2009 radi utvrđivanja načinâ za postizanje cilja smanjenja emisija CO2 iz novih osobnih automobila do 2020

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

U skladu s člankom 13. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (3) Komisije treba preispitati načine za postizanje ciljne vrijednosti od 95 g CO2/km do 2020. godine na troškovno učinkovit način, uključujući formule utvrđene u Prilogu I. toj Uredbi i izuzeća predviđena u članku 11. te Uredbe. Prikladno je da ova Uredba bude što neutralnija sa stajališta tržišnog natjecanja, društveno pravična i održiva.

(2)

Nastavak razvoja svjetskog tržišta naprednih tehnologija usmjeren prema poboljšanju učinkovitosti osobnih automobila u skladu je s Komunikacijom Komisije od 21. siječnja 2011. pod nazivom „Učinkovito korištenje resursa u Europi – Vodeća inicijativa u sklopu strategije Europa 2020.”, kojom se podupire promjena smjera prema gospodarstvu s učinkovitim korištenjem resursa i niskom razinom ugljika radi postizanja održivog rasta.

(3)

Prikladno je pojasniti da bi se, u svrhu provjere sukladnosti s ciljnom vrijednošću od 95 g CO2/km, emisije CO2 i dalje trebale mjeriti u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i njezinim provedbenim mjerama i inovativnim tehnologijama.

(4)

Visoke cijene fosilnih goriva negativno utječu na gospodarski oporavak te na energetsku sigurnost i cjenovnu dostupnost energije u Uniji. Stoga je prioritet povećanje učinkovitosti i održivosti novih osobnih automobila i lakih gospodarskih vozila, time smanjujući ovisnost o nafti.

(5)

Uvažavajući visoke troškove istraživanja i razvoja i troškove proizvodnje po jedinici proizvoda za prve generacije automobila s iznimno malim emisijama, prikladno je privremeno i u ograničenoj mjeri ubrzati i olakšati postupak njihova uvođenja na tržište Unije u njihovim početnim fazama komercijalizacije. Akteri na različitim razinama trebali bi odgovarajuću pozornost posvetiti određivanju i širenju najboljih praksi za poticanje potražnje za vozilima s iznimno malim emisijama.

(6)

Nedostatak infrastrukture za alternativna goriva i zajedničkih tehničkih specifikacija za sučelje vozilo-infrastruktura mogao bi biti prepreka uvođenju automobila s iznimno malim emisijama na tržište. Osiguravanje izgradnje takve infrastrukture u Uniji moglo bi olakšati djelovanje tržišnih sila i doprinijeti gospodarskom rastu u Europi.

(7)

Uzimajući u obzir neproporcionalan utjecaj na najmanje proizvođače koji proizlazi iz sukladnosti s određenim ciljnim vrijednostima specifičnih emisija definiranima na temelju korisnosti vozila, velikog administrativnog tereta postupka odobravanja izuzeća i neznatne rezultirajuće koristi u smislu smanjenja emisija CO2 iz vozila koja prodaju ti proizvođači, proizvođači koji su odgovorni za manje od 1 000 novih osobnih automobila godišnje registriranih u Uniji trebali bi biti isključeni iz područja primjene ciljne vrijednosti specifičnih emisija i plaćanja premije za prekomjerne emisije. Kako bi se što ranije osigurala pravna sigurnost za te proizvođače, od presudne je važnosti da se to izuzeće primjenjuje od 1. siječnja 2012.

(8)

Postupak za odobravanje izuzeća za male proizvođače trebao bi se pojednostaviti kako bi se omogućilo više fleksibilnosti u pogledu toga kada takvi proizvođači trebaju podnijeti zahtjev za izuzeće i kada Komisija treba odobriti takvo izuzeće.

(9)

Postupak za odobravanje izuzeća specijaliziranim proizvođačima trebao bi se nastaviti nakon 2020. Međutim, kako bi se osiguralo da smanjenje emisija koje moraju postići specijalizirani proizvođači odgovara smanjenju emisija velikih proizvođača, od 2020. trebala bi se primjenjivati ciljna vrijednost koja je 45 % niža od prosječnih specifičnih emisija specijaliziranih proizvođača 2007. godine.

(10)

Kako bi se automobilskoj industriji omogućilo ostvarivanje dugoročnih ulaganja i inovacija, poželjno je navesti na koji bi način trebalo izmijeniti Uredbu (EZ) br. 443/2009 za razdoblje nakon 2020. Te bi se naznake trebale temeljiti na procjeni nužne stope smanjenja u skladu s dugoročnim klimatskim ciljevima Unije i učincima na razvoj troškovno učinkovite tehnologije smanjenja CO2 za automobile. Komisija bi do 2015. trebala preispitati te aspekte te Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o svojim nalazima. To izvješće bi, prema potrebi, trebalo uključivati prijedloge izmjene Uredbe (EZ) br. 443/2009 s ciljem uspostavljanja ciljnih vrijednosti emisije CO2 za nova osobna vozila nakon 2020. godine, uključujući moguće određivanje realne i ostvarive ciljne vrijednosti za 2025. godinu, na temelju sveobuhvatne procjene utjecaja koja će razmotriti nastavak konkurentnosti automobilske industrije i o njoj ovisnih industrija uz istodobno zadržavanje jasne putanje smanjenja emisija usporedive s onom ostvarenom u razdoblju do 2020. Tijekom razrade tih prijedloga Komisija bi trebala osigurati da su što neutralniji sa stajališta tržišnog natjecanja te društveno pravični i održivi.

(11)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 443/2009, od Komisije se zahtijeva da provede procjenu utjecaja radi preispitivanja ispitnih postupaka kako bi oni pružali odgovarajuću sliku stvarnog ponašanja automobila u pogledu emisija CO2. Potrebno je izmijeniti „Novi europski vozni ciklus” (NEDC) koji je trenutačno u upotrebi kako bi se osiguralo da predstavlja stvarne uvjete vožnje te kako bi se izbjeglo podcjenjivanje stvarnih emisija CO2 i potrošnje goriva. Trebalo bi što prije sporazumno odrediti novi, realističniji i pouzdaniji ispitni postupak. Rad u tom smjeru odvija se kroz razvoj Svjetskog postupka testiranja za laka osobna i gospodarska vozila (WLTP) u okviru Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, ali još nije završen. Kako bi se osiguralo da se specifične emisije CO2 za nove osobne automobile što više usklade s emisijama koje stvarno nastaju u normalnim uvjetima korištenja, WLTP bi trebalo početi primjenjivati što prije. Imajući u vidu taj kontekst, u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 443/2009 uspostavljaju se ograničenja emisije za 2020. koja se mjere u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 i Prilogom XII. Uredbi Komisije (EZ) br. 692/2008 (5). Kad se ispitni postupci izmijene, trebalo bi prilagoditi ograničenja iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 443/2009 kako bi se osigurala usporediva strogost za proizvođače i vrste vozila. U skladu s tim, Komisija bi trebala provesti sveobuhvatnu studiju korelacije između NEDC-a i novih ispitnih ciklusa WLTP-a kako bi se osiguralo predstavljanje stvarnih uvjeta vožnje.

(12)

Kako bi se osiguralo da su stvarne emisije na odgovarajući način prikazane i da su izmjerene vrijednosti CO2 u cijelosti usporedive, Komisija bi trebala osigurati da oni elementi koji u ispitnom postupku znatno utječu na izmjerene emisije CO2 budu strogo definirani kako bi se proizvođače spriječilo u tome da ispitni ciklus primjenjuju fleksibilno. Trebalo bi riješiti odstupanja između vrijednosti emisije CO2 za homologacijski tip vozila i emisija iz vozila ponuđenih na prodaju, uključujući razmatranjem primjene ispitnog postupka sukladnosti tijekom upotrebe što bi trebalo osigurati neovisno ispitivanje reprezentativnog uzorka vozila za prodaju, kao i načine rješavanja slučajeva dokazanog znatnog nerazmjera između emisija CO2 iz ispitnog postupka i početnih emisija homologacijskog tipa vozila.

(13)

Tekst članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 443/2009 trebalo bi prilagoditi kako bi se osiguralo da je koncept povezanih poduzeća u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004 (6) kao i s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(14)

Uredbom (EZ) br. 443/2009 Komisiji se dodjeljuju ovlasti za provedbu nekih njezinih odredaba u skladu s postupcima utvrđenima u Odluci Vijeća 1999/468/EZ (8). Kao posljedica stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, te ovlasti trebaju biti usklađene s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(15)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Uredbe (EZ) br. 443/2009, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(16)

Ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji s ciljem izmjene Priloga II. Uredbi (EZ) br. 443/2009 u pogledu zahtjeva za podatke i parametara podataka; dopunjavanja pravila o tumačenju kriterija za ispunjavanje uvjeta za odobravanje izuzeća od ciljnih vrijednosti specifičnih emisija, o sadržaju zahtjeva za izuzeće i o sadržaju i procjeni programa za smanjivanje specifičnih emisija CO2; usklađenja vrijednosti M0 iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 443/2009 s prosječnom masom novih osobnih automobila u prethodnim trima kalendarskim godinama; i usklađenja formula u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 443/2009. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Tijekom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(17)

Prikladno je zadržati pristup utvrđivanja ciljne vrijednosti na temelju linearnog odnosa između korisnosti automobila i njegovih ciljnih vrijednosti emisija CO2 kako su izražene formulama navedenima u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 443/2009 jer to omogućuje održavanje raznolikosti tržišta osobnim automobilima i sposobnosti proizvođača da udovolje različitim potrebama potrošača, time izbjegavajući svako neopravdano narušavanje tržišnog natjecanja.

(18)

Komisija je u svojoj procjeni učinka procijenila dostupnost podataka o otisku i primjenu otiska kao parametra korisnosti u formulama navedenima u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 443/2009. Na temelju te procjene Komisija je zaključila da bi masa trebala biti parametar korisnosti koji se primjenjuje u formuli za 2020. Međutim, manje troškove i prednosti primjene otiska kao parametra korisnosti trebalo bi uzeti u obzir u sljedećem preispitivanju.

(19)

Emisije stakleničkih plinova povezane s opskrbom energijom te s proizvodnjom i odlaganjem vozila značajne su sastavnice trenutačnog ukupnog ugljičnog otiska cestovnog prometa čija će se važnost vjerojatno znatno povećati u budućnosti. Stoga bi trebalo poduzeti političke mjere kako bi se proizvođače usmjerilo prema optimalnim rješenjima, uzimajući posebno u obzir emisije stakleničkih plinova povezane s proizvodnjom energije za vozila, kao što su električna energija i alternativna goriva, te kako bi se osiguralo da te emisije iz prethodnih dijelova proizvodnog lanca ne narušavaju koristi povezane s poboljšanim iskorištavanjem energije pri radu vozila, koje je cilj Uredbe (EZ) br. 443/2009.

(20)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest utvrđivanje načinâ za postizanje cilja smanjenja emisija CO2 iz novih osobnih automobila do 2020., ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

Uredbu (EZ) br. 443/2009 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 443/2009 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Od 2020. nadalje ovom Uredbom utvrđuje se ciljna vrijednost od 95 g CO2/km za prosječne emisije novog voznog parka, izmjerene u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 te Prilogom XII. Uredbi (EZ) br. 692/2008 i njezinim provedbenim mjerama, kao i inovativnim tehnologijama.”

2.

U članku 2. dodaje se sljedeći stavak:

„4.   S učinkom od 1. siječnja 2012., članak 4., članak 8. stavak 4. točke (b) i (c), članak 9. i članak 10. stavak 1. točke (a) i (c) ne primjenjuju se na proizvođača koji je zajedno sa svim svojim povezanim poduzećima odgovoran za manje od 1 000 novih osobnih automobila registriranih u Uniji u prethodnoj kalendarskoj godini.”

3.

U članku 3. stavku 2. točki (a), prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—

natpolovičnu većinu glasačkih prava; ili”.

4.

U članku 4. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Za utvrđivanje prosječnih specifičnih emisija CO2 svakog proizvođača u obzir se uzimaju sljedeći postoci novih osobnih automobila svakog proizvođača registriranih u relevantnoj godini:

65 % u 2012.,

75 % u 2013.,

80 % u 2014.,

100 % od 2015. do 2019.,

95 % u 2020.,

100 % od kraja 2020. nadalje.”

5.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 5.a

Olakšice za ciljnu vrijednost od 95 g CO2/km

Za izračun prosječnih specifičnih emisija CO2, svaki novi osobni automobil sa specifičnim emisijama CO2 ispod 50 g CO2/km broji se kao:

2 osobna automobila u 2020.,

1,67 osobnih automobila u 2021.,

1,33 osobna automobila u 2022.,

1 osobni automobil od 2023.,

za godinu u kojoj je registriran u razdoblju od 2020. do 2022., podložno ograničenju od 7,5 g CO2/km tijekom tog razdoblja za svakog proizvođača.”

6.

U članku 8. stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9.   Komisija donosi detaljna pravila o postupcima praćenja i izvješćivanja o podacima prema ovom članku i o primjeni Priloga II. putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 14. stavka 2.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 14.a radi izmjene zahtjevâ za podatke i parametara podataka utvrđenih u Prilogu II.”

7.

U članku 9. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Komisija određuje načine za naplatu premija za prekomjerne emisije iz stavka 1. putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 14. stavka 2.”

8.

Članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 3. zadnja rečenica briše se;

(b)

u stavku 4. drugom podstavku točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

ako je zahtjev povezan s Prilogom I. točkom 1. podtočkama (a) i (b), ciljnu vrijednost koja je 25 %-tno smanjenje prosječnih specifičnih emisija CO2 u 2007. godini ili, kad se jedan zahtjev podnosi za veći broj povezanih poduzeća, prosječno 25 %-tno smanjenje prosječnih specifičnih emisija CO2 tih poduzeća u 2007. godini;”;

(c)

u stavku 4. drugom podstavku dodaje se sljedeća točka:

„(c)

ako je zahtjev povezan s Prilogom I. točkom 1. podtočkom (c), ciljnu vrijednost koja je 45 %-tno smanjenje prosječnih specifičnih emisija CO2 u 2007. godini ili, kad se jedan zahtjev podnosi za veći broj povezanih poduzeća, prosječno 45 %-tno smanjenje prosječnih specifičnih emisija CO2 tih poduzeća u 2007. godini.”;

(d)

stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 14.a o utvrđivanju pravila za dopunjavanje stavaka od 1. do 7. ovog članka, u pogledu tumačenja kriterija za ispunjavanje uvjeta za odobravanje izuzeća, sadržaja zahtjeva te sadržaja i procjene programa za smanjivanje specifičnih emisija CO2.”

9.

Članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Nakon što dobavljač ili proizvođač podnesu zahtjev, razmatraju se uštede CO2 koje se postižu primjenom inovativnih tehnologija ili kombinacijom inovativnih tehnologija (‚paketi inovativnih tehnologija’).

Takve se tehnologije uzimaju u obzir samo ako metodologija koja se koristi za njihovu procjenu može proizvesti provjerljive, ponovljive i usporedive rezultate.

Ukupan doprinos tih tehnologija smanjivanju ciljne vrijednosti specifičnih emisija jednog proizvođača može biti do 7 g CO2/km.”;

(b)

u stavku 2. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija putem provedbenih akata donosi detaljne odredbe o postupku odobravanja inovativnih tehnologija ili paketa inovativnih tehnologija iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 14. stavka 2. ove Uredbe.”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Dobavljač ili proizvođač koji podnosi zahtjev za mjeru koju treba odobriti kao inovativnu tehnologiju ili paket inovativnih tehnologija Komisiji dostavlja izvješće, uključujući i izvješće o verifikaciji koje sastavlja neovisno i ovlašteno tijelo. U slučaju moguće interakcije te mjere s drugom već odobrenom inovativnom tehnologijom ili drugim već odobrenim paketom inovativnih tehnologija, u izvješću se obvezno spominje ta interakcija, a u izvješću o verifikaciji ocjenjuje se u kojoj mjeri ta interakcija mijenja smanjenje koje se ostvaruje svakom od mjera.”

10.

Članak 13. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija putem delegiranih akata donosi te mjere u skladu s člankom 14.a.”;

(b)

u stavku 3. drugi podstavak briše se;

(c)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Komisija najkasnije 31. prosinca 2015. preispituje ciljne vrijednosti specifičnih emisija i modalitete koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, kao i druge aspekte ove Uredbe, uključujući je li parametar korisnosti i dalje potreban i jesu li masa ili otisak održiviji parametar korisnosti, kako bi utvrdila ciljne vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile za razdoblje nakon 2020. U tom pogledu, procjena nužne stope smanjenja u skladu je s dugoročnim klimatskim ciljevima Unije i učincima na razvoj troškovno učinkovite tehnologije smanjenja CO2 za automobile. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće s rezultatima tog preispitivanja. To izvješće uključuje sve odgovarajuće prijedloge izmjena ove Uredbe, uključujući moguće određivanje realističnog i ostvarivog cilja na temelju sveobuhvatne procjene utjecaja koja će razmotriti nastavak konkurentnosti automobilske industrije i o njoj ovisnih industrija. Prilikom razrade tih prijedloga Komisija osigurava da su što neutralniji sa stajališta tržišnog natjecanja te da su društveno pravični i održivi.”;

(d)

stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.   Komisija putem provedbenih akata određuje parametre korelacije koji su potrebni u svrhu odražavanja svake promjene u regulatornom ispitnom postupku za mjerenje specifičnih emisija CO2 iz Uredbe (EZ) br. 715/2007 i Uredbe (EZ) br. 692/2008. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 14. stavka 2. ove Uredbe.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 14.a radi usklađenja formula navedenih u Prilogu I., koristeći metodologiju donesenu u skladu s prvim podstavkom, istodobno osiguravajući da stari i novi ispitni postupci predviđaju zahtjeve za smanjenje usporedive strogosti za proizvođače i vozila različite korisnosti.”

11.

Članak 14. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 14.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za klimatske promjene osnovan člankom 9. Odluke br. 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10). Navedeni Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Ako Odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

(10)  Odluka br. 280/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola (SL L 49, 19.2.2004., str. 1.)."

(11)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”"

12.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 14.a

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 9. drugog podstavka, članka 11. stavka 8., članka 13. stavka 2. trećeg podstavka i članka 13. stavka 7. drugog podstavka dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 8. travnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 9. drugog podstavka, članka 11. stavka 8., članka 13. stavka 2. trećeg podstavka i članka 13. stavka 7. drugog podstavka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 9. drugog podstavka, članka 11. stavka 8., članka 13. stavka 2. trećeg podstavka i članka 13. stavka 7. drugog podstavka stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

13.

U Prilogu I. točki 1. dodaje se sljedeća točka:

„(c)

Od 2020. godine:

Formula

gdje je:

M= masa vozila u kilogramima (kg)

M0 = vrijednost donesena u skladu s člankom 13. stavkom 2.

a= 0,0333.”

14.

Prilog II. mijenja se kako slijedi:

(a)

u dijelu A točki 1. dodaje se sljedeća točka:

„(n)

maksimalnu neto snagu.”;

(b)

u tablici „Detaljni podaci navedeni u dijelu A točki 1.” dodaje se sljedeći stupac:

„Maksimalna neto snaga (kW)”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 44, 15.2.2013., str. 109.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 10. ožujka 2014.

(3)  Uredba (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila (SL L 140, 5.6.2009., str. 1.).

(4)  Uredba (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL L 171, 29.6.2007., str. 1.).

(5)  Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila (SL L 199, 28.7.2008., str. 1.).

(6)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(7)  Uredba (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2011. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nova laka gospodarska vozila kao dio integriranog pristupa Unije s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz osobnih i lakih gospodarskih vozila (SL L 145, 31.5.2011., str. 1.).

(8)  Odluka Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za provedbu izvršnih ovlasti danih Komisiji (SL L 184, 17.7.1999., str. 23.).

(9)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).


5.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 103/22


UREDBA (EU) br. 334/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 528/2012 o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda u pogledu određenih uvjeta za pristup tržištu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Člankom 2. Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuje se područje primjene te Uredbe i, između ostalog, isključuju se iz njezine primjene biocidni proizvodi ako se koriste kao pomoćna tehnološka sredstva. Članak 2. stavak 5. trebao bi se izmijeniti kako bi se bez sumnje razjasnilo da „pomoćna tehnološka sredstva” jesu ona određena uredbama (EZ) br. 1831/2003 (4) i (EZ) br. 1333/2008 (5) Europskog parlamenta i Vijeća.

(2)

Članak 3. stavak 1. točka (s) i članak 19. stavak 6. Uredbe (EU) br. 528/2012 trebali bi se izmijeniti kako bi slični biocidni proizvodi mogli biti dijelom skupine biocidnih proizvoda ako se mogu zadovoljavajuće ocijeniti na temelju prepoznatljivih najvećih rizika te najmanje razine učinkovitosti.

(3)

U članku 19. stavku 1. točki (e) i članku 19. stavku 7. Uredbe (EU) br. 528/2012 treba pojasniti da se granične vrijednosti koje treba utvrditi u skladu s Uredbom (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (6), odnose na posebne granične vrijednosti migracije ili granične vrijednosti rezidua u materijalima koji dolaze u dodir s hranom.

(4)

Kako bi se osigurala sukladnost Uredbe (EU) br. 528/2012 i Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (7), članak 19. stavak 4. točku (b) Uredbe (EU) br. 528/2012 također bi trebalo izmijeniti kako bi se obuhvatilo specifičnu toksičnost za ciljane organe nakon jednokratnog ili ponavljanog izlaganja kategorije 1. kao kriterij razvrstavanja, da bi se onemogućilo odobravanje za stavljanje na raspolaganje na tržištu za uporabu u široj javnosti biocidnih proizvoda koji zadovoljavaju kriterije za to razvrstavanje. Člankom 19. stavkom 4. točkom (c) Uredbe (EU) br. 528/2012 zabranjuje se odobravanje za stavljanje na raspolaganje biocidnih proizvoda za uporabu u široj javnosti koji ispunjavaju kriterije postojanosti, bioakumulativnosti i toksičnosti (PBT) ili kriterije za vPvB (vrlo postojani i vrlo bioakumulativni) u skladu s Prilogom XIII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Međutim, s obzirom na to da su biocidni proizvodi često smjese, a ponekad proizvodi, ti se kriteriji primjenjuju samo na tvari. Članak 19. stavak 4. točka (c) Uredbe (EU) br. 528/2012 trebala bi se stoga odnositi na biocidne proizvode koji se sastoje od, sadrže ili proizvode tvari koje ispunjavaju te kriterije.

(5)

Budući da se u Prilogu VI. Uredbi (EU) br. 528/2012 ne spominje komparativno ocjenjivanje, upućivanje na taj prilog u članku 23. stavku 3. te Uredbe treba izbrisati.

(6)

Članak 34. stavak 4. Uredbe (EU) br. 528/2012 trebao bi se izmijeniti da bi se ispravilo međusobno upućivanje na članak 30.

(7)

U skladu s člankom 35. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 528/2012, ako sve dotične države članice postignu dogovor s referentnom državom članicom o međusobnom priznavanju, biocidni se proizvod treba odobriti u skladu s njenim člankom 33. stavkom 4. ili člankom 34. stavkom 6. Ipak, odredbe koje se odnose na odluke svih dotičnih država članica o davanju odobrenja međusobnim priznavanjem navedene su u članku 33. stavku 3. i članku 34. stavku 6. te Uredbe. Članak 35. stavak 3. stoga treba sukladno tome izmijeniti.

(8)

U drugom podstavku članka 45. stavka 1. Uredbe (EU) br. 528/2012 zahtijeva se da se uz zahtjev za obnovu odobrenja Unije plaćaju pristojbe u skladu s člankom 80. stavkom 1. te Uredbe. Međutim, pristojbe je moguće platiti tek nakon informacija o njihovom iznosu koje pruža Europska agencija za kemikalije („Agencija”) u skladu s člankom 45. stavkom 3. drugim podstavkom te Uredbe. Stoga i kako bi se osigurala sukladnost s člankom 7. stavkom 1., člankom 13. stavkom 1. i člankom 43. stavkom 1. te Uredbe, potrebno je izbrisati članak 45. stavak 1. drugi podstavak.

(9)

Uporaba riječi „odlaganje” u člancima 52., 89. i 95. Uredbe (EU) br. 528/2012 može biti zavaravajuća i mogla bi prouzročiti poteškoće pri tumačenju i ispunjenju obveza iz Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9). Stoga bi je trebalo izbrisati.

(10)

Trebale bi se napraviti određene tehničke izmjene članka 54. Uredbe (EU) br. 528/2012 kako bi se izbjeglo ponavljanje u članku 54. stavcima 1. i 3. u vezi s plaćanjem pripadajućih pristojbi u skladu s člankom 80. stavkom 1.

(11)

Članak 60. stavak 3. prvi i drugi podstavak Uredbe (EU) br. 528/2012 odnose se na odobrenja dana u skladu s njezinim člankom 30. stavkom 4., člankom 34. stavkom 6. ili člankom 44. stavkom 4. Ipak, odredbe koje se odnose na odluke o davanju odobrenja utvrđene su u članku 30. stavku 1., članku 33. stavku 3., članku 33. stavku 4., članku 34. stavku 6., članku 34. stavku 7., članku 36. stavku 4., članku 37. stavku 2., članku 37. stavku 3. i članku 44. stavku 5. te Uredbe. Nadalje, u drugom podstavku članka 60. stavka 3. te Uredbe ne navodi se razdoblje zaštite podataka iz članka 20. stavka 1. točke (b) podnesenih u prijavi sukladno njenom članku 26. stavku 1. Članak 60. stavak 3. stoga također treba upućivati na članak 26. stavak 3., članak 30. stavak 1., članak 33. stavak 3., članak 33. stavak 4., članak 34. stavak 6., članak 34. stavak 7., članak 36. stavak 4., članak 37. stavak 2., članak 37. stavak 3. i članak 44. stavak 5. te Uredbe.

(12)

Članak 66. stavak 4. Uredbe (EU) br. 528/2012 trebao bi se izmijeniti da bi se ispravilo međusobno upućivanje na članak 67.

(13)

Kako bi se omogućila dobra suradnja, koordinacija i razmjena informacija između država članica, Agencije i Komisije u vezi s provedbom, Agenciji treba dati i zadatak pružanja potpore i pomoći državama članicama s obzirom na kontrolne i provedbene mjere korištenjem postojećih struktura, ako je prikladno.

(14)

Kako bi se omogućila priprema zahtjeva za davanje odobrenja biocidnim proizvodima do datuma odobrenja aktivne tvari kako je predviđeno člankom 89. stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 528/2012, elektronički pristup javnosti informacijama o aktivnim tvarima iz članka 67. te Uredbe trebao bi biti dostupan od dana kad Komisija usvoji Uredbu, pod uvjetom da je aktivna tvar odobrena.

(15)

Prvi podstavak članka 77. stavka 1. Uredbe (EU) br. 528/2012 omogućuje žalbe protiv odluka Agencije donesenih u skladu s njezinim člankom 26. stavkom 2. Ipak, s obzirom na to da članak 26. stavak 2. ne daje Agenciji ovlasti za donošenje odluka, upućivanje na taj članak u članku 77. stavku 1. trebalo bi izbrisati.

(16)

Članak 86. Uredbe (EU) br. 528/2012 odnosi se na aktivne tvari uključene u Prilog I. Direktivi 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10). Potrebno je pojasniti da se taj članak odnosi na sve aktivne tvari za koje je Komisija usvojila Direktivu i uključila ih u navedeni Prilog, da se uvjeti za takvo uključivanje primjenjuju također za odobrenje, kao i da je datum odobrenja datum uključenja.

(17)

Članak 89. stavak 2. prvi podstavak Uredbe (EU) br. 528/2012 dopušta državama članicama da svoj trenutni sustav primjenjuju dvije godine nakon datuma odobrenja aktivne tvari. Članak 89. stavak 3. prvi podstavak te Uredbe zahtijeva da države članice osiguraju da se odobrenja za biocidne proizvode daju, izmijene ili ukinu unutar dvije godine od odobrenja aktivne tvari. Ipak, uzimajući u obzir vrijeme potrebno za različite korake postupka odobrenja, posebno kada postoji neslaganje o uzajamnom priznavanju između država članica te se stoga ono predaje na odluku Komisiji, navedene rokove prikladno je produljiti na tri godine te to produljenje uzeti u obzir u članku 37. stavkua 3. drugom podstavku te Uredbe.

(18)

Članak 89. stavak 2. prvi podstavak Uredbe (EU) br. 528/2012 dopušta državama članicama da svoj trenutni sustav primjenjuju na postojeće aktivne tvari. Biocidni proizvod može sadržavati kombinaciju novih aktivnih tvari koje su odobrene i postojećih aktivnih tvari koje još nisu odobrene. Kako bi se nagradile inovacije i takvim proizvodima odobrio pristup tržištu, državama članicama potrebno je dopustiti da primjenjuju svoje trenutne sustave na takve proizvode dok postojeća aktivna tvar ne bude odobrena, a ti proizvodi posljedično ispune uvjete za davanje odobrenja u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012.

(19)

Članak 89. stavak 4. te članak 93. stavak 2. Uredbe (EU) br. 528/2012 osiguravaju razdoblja za postupno uklanjanje biocidnih proizvoda za koje nije dano odobrenje. Ista razdoblja trebaju se primjenjivati za postupno uklanjanje biocidnog proizvoda koji je već na tržištu i za koji je dano odobrenje, ali uvjeti odobrenja zahtijevaju izmjenu proizvoda.

(20)

U članku 93. Uredbe (EU) br. 528/2012 treba pojasniti da u njemu određeno odstupanje vrijedi samo ako se poštuju nacionalna pravila država članica.

(21)

Člankom 94. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 528/2012 namjerava se omogućiti stavljanje na raspolaganje na tržištu proizvoda koji su tretirani biocidnim proizvodima koji sadrže aktivne tvari koje se, iako još nisu odobrene, trenutačno ocjenjuju, u kontekstu radnog programa iz članka 89. stavka 1. te Uredbe ili na temelju podnesenog zahtjeva u skladu s člankom 94. stavkom 1. Ipak, upućivanje u članku 94. stavku 1. na članak 58. Uredbe (EU) br. 528/2012 moglo bi se protumačiti kao nenamjerno odstupanje od zahtjeva u vezi s označivanjem i informacijama iz članka 58. stavaka 3. i 4. Članak 94. stavak 1. te Uredbe stoga treba upućivati samo na članak 58. stavak 2.

(22)

S obzirom da se članak 94. stavak 1. Uredbe (EU) br. 528/2012 primjenjuje samo na tretirane proizvode već stavljene na raspolaganje na tržištu, uvela se nenamjerna zabrana za najnovije tretirane proizvode od 1. rujna 2013. do odobrenja zadnje aktivne tvari sadržane u tim tretiranim proizvodima. Područje primjene članka 94. stavka 1. stoga bi trebalo proširiti kako bi uključivalo nove tretirane proizvode. Tim bi člankom također trebalo predvidjeti razdoblje postupnog uklanjanja tretiranih proizvoda za koje se do 1. rujna 2016. ne podnese zahtjev za odobrenje aktivne tvari za dotičnu vrstu proizvoda. Kako bi se izbjegli mogući ozbiljni nepovoljni učinci na gospodarske subjekte te uz puno poštovanje načela zakonske sigurnosti, trebala bi se predvidjeti primjena tih izmjena od 1. rujna 2013.

(23)

Člankom 95. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 528/2012 zahtijeva se podnošenje potpune dokumentacije o tvari. Potrebno je omogućiti da takva potpuna dokumentacija uključuje podatke navedene u Prilogu III.A ili IV.A Direktivi 98/8/EZ.

(24)

Člankom 95. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 528/2012 pravo na upućivanje na podatke iz njezinog članka 63. stavka 3. drugog podstavka proširuje se na sva istraživanja potrebna za procjenu rizika za ljudsko zdravlje i okoliš kako bi moguće dotične osobe mogle biti uključene u popis iz njezinog članka 95. stavka 2. Bez takvoga prava na upućivanje, mnoge moguće dotične osobe ne bi imale mogućnosti za usklađivanje s člankom 95. stavkom 1. na vrijeme za uključenje na taj popis do roka iz članka 95. stavka 3. Međutim, članak 95. stavak 1. treći podstavak ne uključuje istraživanja o životnom ciklusu i ponašanju okoliša. Štoviše, s obzirom na to da moguće relevantne osobe trebaju plaćati pravo na upućivanje u skladu s člankom 63. stavkom 3., trebaju imati pravo u potpunosti ga iskoristiti prenoseći to pravo na podnositelje zahtjeva za odobrenje proizvoda. Članak 95. trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način.

(25)

Člankom 95. stavkom 1. petim podstavkom Uredbe (EU) br. 528/2012 namjerava se ograničiti razdoblje zaštite za podatke koji se mogu dijeliti od 1. rujna 2013. u svrhu usklađivanja s članom 95. stavkom 1.prvim podstavkom, ali koje se na taj datum još ne može razmjenjivati u svrhu utemeljenja zahtjeva za davanje odobrenja proizvodu. To vrijedi za podatke koji se odnose na kombinacije aktivnih tvari/vrsta proizvoda za koje prije 1. rujna 2013. nije donesena odluka o uključenju u Prilog I. Direktivi 98/8/EZ. Članak 95. stavak 1. te Uredbe stoga bi se trebao odnositi na taj datum.

(26)

U skladu s člankom 95. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 528/2012 popis koji Agencija objavi treba sadržavati imena sudionika u radnom programu iz članka 89. stavka 1. te Uredbe. Člankom 95. stavkom 2. dopušta se sudionicima da iskoriste mehanizme nadoknade troškova iz te Uredbe. Mogućnost korištenja mehanizma nadoknade troškova treba biti otvorena svim osobama koje su podnijele potpunu dokumentaciju o tvari u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012 ili Direktivom 98/8/EZ ili odobrenje za pristup takvoj dokumentaciji. Također bi trebala biti otvorena onima koji su podnijeli dokumentaciju za svaku tvar koja sama nije aktivna tvar, no koja proizvodi aktivne tvari.

(27)

Člankom 95. stavkom 3. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 528/2012 zabranjuje se stavljanje na raspolaganje na tržištu biocidnih proizvoda koji sadrže aktivne tvari za koje proizvođač ili uvoznik („dotična osoba”) nije uključen na popis iz navedenog članka. Na temelju članka 89. stavka 2. i članka 93. stavka 2. te Uredbe, određene aktivne tvari bit će zakonski prisutne na tržištu biocidnih proizvoda iako još nije podnesena potpuna dokumentacija. Na te se tvari zabrana iz članka 95. stavka 3. ne bi se trebala odnositi. Nadalje, ako na popisu nije naveden ni jedan proizvođač ili uvoznik tvari za tvar za koju je dostavljena potpuna dokumentacija o tvari, trebalo bi dopustiti mogućnost drugoj osobi da na raspolaganje na tržištu stavi biocidne proizvode koji sadrže tu tvar, pod uvjetom da ta osoba ili proizvođač ili uvoznik biocidnog proizvoda podnese dokumentaciju ili odobrenje za pristup dokumentaciji.

(28)

Člankom 95. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 528/2012 omogućuje se da se članak 95. odnosi na aktivne tvari navedene u kategoriji 6. u Prilogu I. toj Uredbi. Te su tvari uključene u taj Prilog na temelju dostavljanja potpune dokumentacije o tvari čiji vlasnici moraju imati pravo na korištenje mehanizma nadoknade troškova koji se uspostavlja navedenim člankom. U budućnosti bi se druge tvari mogle uključiti u taj Prilog I. na temelju takvih podnošenja. Kategorijom 6. tog Priloga stoga bi se trebale uređivati sve takve tvari.

(29)

Opis iz Priloga V. Uredbi (EU) br. 528/2012 biocidnih proizvoda koji se koriste u materijalima u dodiru s hranom treba biti usklađen s terminologijom koja se koristi u Uredbi (EZ) br. 1935/2004.

(30)

U članku 96. prvom stavku Uredbe (EU) br. 528/2012 trebalo bi pojasniti da se Direktiva 98/8/EZ stavlja izvan snage ne dovodeći u pitanje odredbe Uredbe (EU) br. 528/2012 koje se odnose na Direktivu 98/8/EZ.

(31)

Stoga Uredbu (EU) br. 528/2012 treba na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) br. 528/2012 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 2. stavku 5. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

biocidni proizvodi koji se koriste kao pomoćna tehnološka sredstva u smislu Uredbe (EZ) br. 1831/2003 i Uredbe (EZ) br. 1333/2008”.

2.

Članak 3. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (s) zamjenjuje se sljedećim:

‚(s)

skupina biocidnih proizvoda’ znači grupa biocidnih proizvoda:

i.

slične uporabe;

ii.

jednakih aktivnih tvari;

iii.

sličnog sastava s određenim razlikama; i

iv.

sličnih razina rizika i učinkovitosti;”

(b)

točka (v) briše se.

3.

Članak 19. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

aktivne tvari su uključene u Prilogu I. ili odobrene za dotičnu vrstu proizvoda i ispunjeni su svi navedeni uvjeti za te aktivne tvari;”;

ii.

točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)

ako je potrebno, za hranu i hranu za životinje određuju se najveće dopuštene količine rezidua s obzirom na aktivne tvari sadržane u biocidnom proizvodu u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 315/93 (11), Uredbom (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (12), Uredbom (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (13) ili Direktivom 2002/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) ili se za takve aktivne tvari određuju posebne granične vrijednosti migracije ili granične vrijednosti rezidua u materijalima koji dolaze u dodir s hranom, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(11)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 315/93 od 8. veljače 1993. o utvrđivanju postupaka Zajednice za kontrolu kontaminanata u hrani (SL L 37, 13.2.1993., str. 1.)."

(12)  Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.)."

(13)  Uredba (EZ) br. 470/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o propisivanju postupaka Zajednice za određivanje najvećih dopuštenih količina rezidua farmakološki djelatnih tvari u hrani životinjskog podrijetla, o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2377/90 i o izmjeni Direktive 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 152, 16.6.2009., str. 11.)."

(14)  Direktiva 2002/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. svibnja 2002. o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje (SL L 140, 30.5.2002., str. 10.)."

(15)  Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom, o izmjeni i stavljanju izvan snage direktiva 80/590/EEZ i 89/109/EEZ (SL L 338, 13.11.2004., str. 4.).”;"

(b)

u stavku 4., točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

„(b)

ispunjava kriterije prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 za razvrstavanje kao:

akutno oralno toksično kategorija 1., 2. ili 3.,

akutno dermalno toksično kategorija 1., 2. ili 3.,

akutno inhalacijski toksično (plinovi i prašina/maglica) kategorija 1., 2. ili 3.,

akutno inhalacijski toksično (pare) kategorija 1. ili 2.,

specifično toksično za ciljani organ nakon jednokratnog ili ponavljanog izlaganja kategorije 1.,

karcinogeno kategorije 1.A ili 1.B,

mutageno kategorije 1.A ili 1.B, ili

reproduktivno toksično kategorije 1.A ili 1.B;

(c)

sastoji se od, sadrži ili proizvodi tvar koje ispunjava kriterije za PBT ili VPvB u skladu s Prilogom XIII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006;”;

(c)

stavci 6.i 7. zamjenjuju se sljedećim:

„6.   Ocjena skupine biocidnih proizvoda provedena u skladu s jedinstvenim načelima navedenima u Prilogu VI. u obzir uzima najvišu razinu rizika za ljudsko zdravlje, zdravlje životinja i okoliš te najmanju razinu učinkovitosti za cijeli mogući niz proizvoda unutar skupine biocidnih proizvoda.

Skupina biocidnih proizvoda odobrava se samo ako se:

(a)

u zahtjevu izrijekom utvrđuju najviša razina rizika za ljudsko zdravlje, zdravlje životinja i okoliš te najmanja razina učinkovitosti na kojoj se procjena temelji, kao i dopuštene razlike u sastavu i uporabama iz članka 3. stavka 1. točke (s) zajedno s njihovim razvrstavanjem, oznakama upozorenja i oznakama obavijesti te bilo kojim odgovarajućim mjerama smanjivanja rizika; i

(b)

ako se na temelju ocjene iz prvog podstavka ovog stavka može utvrditi da svi biocidni proizvodi iz te skupine ispunjavaju uvjete određene u stavku 1.

7.   Ako je primjereno, potencijalni nositelj odobrenja ili njegov predstavnik zahtijevaju da se utvrde najviše dopuštene količine ostataka aktivnih tvari sadržanih u biocidnom proizvodu u skladu s Uredbom (EEZ) br. 315/93, Uredbom (EZ) br. 396/2005, Uredbom (EZ) br. 470/2009 ili Direktivom 2002/32/EZ ili da se za takve aktivne tvari utvrde posebne granične vrijednosti migracije ili granične vrijednosti rezidua u materijalima koji dolaze u dodir s hranom, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1935/2004.”

4.

U članku 23. stavku 3. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Nadležno tijelo primatelj ili, u slučaju odluke o zahtjevu za odobrenje Unije, Komisija, zabranjuje ili ograničava stavljanje na raspolaganje na tržištu ili uporabu biocidnog proizvoda koji sadrži aktivnu tvar koja je potencijalna tvar za zamjenu ako se komparativnim ocjenjivanjem provedenim u skladu s tehničkim smjernicama iz članka 24. pokaže da su zadovoljena oba kriterija:”.

5.

U članku 34. stavku 4., drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U roku od 365 dana od potvrđivanja zahtjeva, referentna država članica ocjenjuje zahtjev i sastavlja izvješće o ocjenjivanju u skladu s člankom 30., koje zajedno sa sažetkom svojstava biocidnog proizvoda dostavlja dotičnim državama članicama i podnositelju zahtjeva.”

6.

Članak 35. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   U okviru koordinacijske grupe, sve države članice iz stavka 2. ovog članka čine sve što je u njihovoj moći kako bi postigle dogovor o radnji koja će se poduzeti. One pružaju mogućnost podnositelju zahtjeva da obznani svoje stajalište. Kada se dogovor postigne unutar 60 dana od podnošenja točaka neslaganja navedenih u stavku 2. ovog članka, referentne države članice upisuju dogovor u Registar biocidnih proizvoda. Postupak se tada može smatrati zaključenim, a referentna država članica i svaka dotična država članica odobravaju biocidni proizvod u skladu s člankom 33. stavkom 3. ili člankom 34. stavkom 6. prema potrebi.”

7.

U članku 37. stavku 3., drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Za vrijeme trajanja postupka iz ovog članka privremeno se ukida obveza država članica da odobri biocidni proizvod u roku od tri godine od datuma odobrenja, kako je navedeno u članku 89. stavku 3. prvom podstavku.”

8.

Drugi podstavak članka 45. stavka 1. se briše.

9.

Članak 52. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 52.

Razdoblje počeka

Ako bez obzira na članak 89. nadležno tijelo ili, u slučaju biocidnog proizvoda odobrenog na razini Unije, Komisija ukine ili izmijeni odobrenje ili odluči da ga neće obnoviti, odobrava se razdoblje počeka za stavljanje na raspolaganje na tržištu i uporabu postojećih zaliha, osim ako bi daljnje stavljanje na raspolaganje na tržištu ili uporaba biocidnog proizvoda mogla predstavljati neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš.

Razdoblje počeka ne smije biti dulje od 180 dana za stavljanje na raspolaganje na tržištu i dodatnog maksimalnog razdoblja od 180 dana za uporabu postojećih zaliha dotičnih biocidnih proizvoda.”

10.

U članku 53. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Odstupajući od članka 17. nadležno tijelo države članice (‚država članica uvođenja’) daje dozvolu, na zahtjev podnositelja zahtjeva, za paralelnu trgovinu biocidnim proizvodom koji je odobren u drugoj državi članici (‚država članica podrijetla’) radi stavljanja na raspolaganje na tržištu i uporabe u državi članici uvođenja, ako u skladu sa stavkom 3. utvrdi da je biocidni proizvod identičan biocidnom proizvodu koji je već odobren u državi članici uvođenja (‚referentni proizvod’).”

11.

Članak 54. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako je potrebno utvrditi tehničku istovjetnost aktivnih tvari, osoba koja traži utvrđivanje te istovjetnosti (‚podnositelj zahtjeva’) podnosi zahtjev Agenciji.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Agencija obavješćuje dobavljača o pristojbama koje se plaćaju sukladno članku 80. stavku 1. i odbacuje zahtjev ako podnositelj u roku od 30 dana ne plati tu pristojbu. O tome obavješćuje podnositelja.”

12.

U članku 56. stavku 1., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Odstupajući od članka 17. pokus ili test u svrhe znanstvenog istraživanja i razvoja ili istraživanja i razvoja usmjerenog na proizvode i procese, koji uključuje neodobreni biocidni proizvod ili neodobrenu aktivnu tvar namijenjenu isključivo za uporabu u biocidnom proizvodu (‚pokus’ ili ‚test’), može se izvoditi isključivo pod uvjetima utvrđenim u ovome članku.”

13.

U članku 58. stavku 3. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Osoba koja je odgovorna za stavljanje na tržište tretiranog proizvoda osigurava da su na deklaraciji navedeni podaci iz drugog podstavka ako:”.

14.

U članku 60. stavku 3. prvi i drugi podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„3.   Razdoblje zaštite podataka dostavljenih radi odobrenja biocidnog proizvoda koji sadrži isključivo postojeće aktivne tvari završava deset godina od prvog dana u mjesecu nakon donošenja prve odluke o odobrenju proizvoda u skladu s člankom 26. stavkom 3., člankom 30. stavkom 1., člankom 33. stavkom 3., člankom 33. stavkom 4., člankom 34. stavkom 6., člankom 34. stavkom 7., člankom 36. stavkom 4., člankom 37. stavkom 2., člankom 37. stavkom 3. ili člankom 44. stavkom 5.

Razdoblje zaštite podataka dostavljenih radi odobrenja biocidnog proizvoda koji sadrži nove aktivne tvari završava 15 godina od prvog dana u mjesecu nakon donošenja prve odluke o odobrenju proizvoda u skladu s člankom 26. stavkom 3., člankom 30. stavkom 1., člankom 33. stavkom 3., člankom 33. stavkom 4., člankom 34. stavkom 6., člankom 34. stavkom 7., člankom 36. stavkom 4., člankom 37. stavkom 2., člankom 37. stavkom 3. ili člankom 44. stavkom 5.”

15.

Članak 66. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Sve osobe koje za potrebe ove Uredbe Agenciji ili nadležnom tijelu dostave informacije o aktivnoj tvari ili biocidnom proizvodu, mogu zatražiti da se informacije iz članka 67. stavaka 3. i 4. ne učine dostupnima zajedno s obrazloženjem zašto bi otkrivanje tih informacija moglo naštetiti komercijalnim interesima tih osoba ili interesima bilo kojih drugih dotičnih strana.”

16.

Članak 67. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1., uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Od dana kad Komisija usvoji provedbenu Uredbu kojom je aktivna tvar odobrena u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a), sljedeće ažurirane informacije o toj aktivnoj tvari u posjedu Agencije ili Komisije stavljaju se besplatno i lako dostupno na raspolaganje javnosti:”;

(b)

u stavku 3., uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Od dana kada Komisija usvoji provedbenu Uredbu kojom je aktivna tvar odobrena kako je navedeno u članku 9. stavku 1. točki (a), Agencija stavlja na raspolaganje javnosti bez naknade sljedeće ažurirane informacije o aktivnim tvarima, osim ako nadležno tijelo ili Agencija prihvate kao valjano, u skladu s člankom 66. stavkom 4., obrazloženje koje osoba koja dostavlja podatke navede kao razlog zbog kojeg bi njihovo objavljivanje moglo naštetiti njezinim komercijalnim interesima ili interesima bilo koje dotične strane:”.

17.

U članku 76. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

„(l)

osiguravajući potporu i pomoć državama članicama s obzirom na kontrolne i provedbene mjere.”

18.

U članku 77. stavku 1., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Žalbe na odluke Agencije donesene sukladno članku 7. stavku 2., članku 13. stavku 3., članku 43. stavku 2., članku 45. stavku 3., članku 54. stavcima 3., 4. i 5., članku 63. stavku 3. i članku 64. stavku 1. podnose se pri žalbenom vijeću ustanovljenom u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006.”

19.

U članku 78. stavku 2., drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Prihodi Agencije spomenuti u članku 96. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 ne koriste se za obavljanje zadaća prema ovoj Uredbi, osim za zajednički cilj ili za privremeni prijenos kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje Agencije. Prihodi Agencije spomenuti u stavku 1. ovog članka se ne koriste za izvođenje zadaća prema Uredbi (EZ) br. 1907/2006, osim za zajednički cilj ili za privremeni prijenos kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje Agencije.”

20.

Članak 86. Zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 86.

Aktivne tvari uključene u Prilog I. Direktivi 98/8/EZ

Aktivne tvari za koje je Komisija usvojila direktive uključujući ih u Prilog I. Direktive 98/8/EZ smatraju se odobrenima prema ovoj Uredbi na dan uključenja i uključuju se u popis naveden u članku 9. stavku 2. Odobrenje podliježe uvjetima određenima u tim direktivama Komisije.”

21.

Članak 89. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Odstupajući od članka 17. stavka 1., članka 19. stavka 1. i članka 20. stavka 1. ove Uredbe i ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 3. ovog članka, država članica može nastaviti primjenjivati svoj trenutni sustav ili praksu stavljanja određenog biocidnog proizvoda na raspolaganje na tržištu ili njegovog korištenja do tri godine nakon datuma odobrenja posljednje aktivne tvari koja se treba odobriti u tom biocidnom proizvodu. U skladu sa svojim nacionalnim propisima dotična država članica može odobriti da se na raspolaganje na tržištu na njezinu državnom području stavljaju ili koriste isključivo biocidni proizvodi koji sadrže samo:

(a)

postojeće aktivne tvari koje:

i.

su ocijenjene u skladu s Uredbom (EZ) br. 1451/2007 (16), ali još nisu odobrene za tu vrstu proizvoda; ili

ii.

se ocjenjuju u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1451/2007, međutim još nisu odobrene za tu vrstu proizvoda;

ili

(b)

su kombinacija aktivnih tvari iz točke (a) i aktivnih tvari koje su odobrene u skladu s ovom Uredbom.

Odstupajući od prvog podstavka, u slučaju odluke o neodobravanju aktivne tvari, država članica može nastaviti primjenjivati svoj trenutni sustav ili praksu za stavljanje biocidnih proizvoda na raspolaganje na tržištu do 12 mjeseci nakon datuma odluke o neodobravanju aktivne tvari u skladu sa stavkom 1. trećim podstavkom, i može nastaviti primjenjivati svoj trenutni sustav ili praksu za uporabu biocidnih proizvoda do 18 mjeseci nakon te odluke.

(16)  Uredba Komisije (EZ) br. 1451/2007 od 4. prosinca 2007. o drugoj fazi desetogodišnjeg radnog programa iz članka 16. stavka 2. Direktive 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište (SL L 325, 11.12.2007., str. 3.).”;"

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Nakon odluke o odobravanju određene aktivne tvari za specifičnu vrstu proizvoda države članice osiguravaju da se, u roku od tri godine od datuma odobrenja, odobrenja za biocidne proizvode tih vrsta proizvoda koji sadrže spomenutu aktivnu tvar, u skladu s ovom Uredbom daju, izmijene ili ukinu, prema potrebi.

U tu svrhu podnositelji zahtjeva za odobrenje ili usporedno međusobno priznavanje biocidnih proizvoda iz te vrste proizvoda, koji ne sadrže nikakve aktivne tvari osim postojećih, podnose zahtjeve za odobrenje ili usporedno međusobno priznavanje najkasnije do datuma odobrenja aktivne(-ih) tvari. U slučaju biocidnih proizvoda koji sadrže više od jedne aktivne tvari, zahtjevi za odobrenje podnose se najkasnije do datuma odobrenja posljednje aktivne tvari za tu vrstu proizvoda.

Kada zahtjev za odobrenje ili usporedno međusobno priznavanje nije podnesen u skladu s drugim podstavkom:

(a)

biocidni proizvod neće više biti stavljen na raspolaganje na tržištu s učinkom od 180 dana nakon dana odobrenja aktivne(-ih) tvari; i

(b)

uporaba postojećih zaliha biocidnih proizvoda se može nastaviti do najviše 365 dana od dana odobrenja aktivne(-ih) tvari.”;

(c)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Ako nadležno tijelo države članice, ili ako je potrebno, Komisija, odluči odbaciti zahtjev podnesen u skladu sa stavkom 3. za odobrenje biocidnog proizvoda koji je već dostupan na tržištu koji je ili odluči ne izdati odobrenje ili nametnuti uvjete za odobrenje prema kojima bi bile potrebne promjene na takvom proizvodu, primjenjuje se sljedeće:

(a)

biocidni proizvod za koji se nije izdalo odobrenje ili koji eventualno ne zadovoljava uvjete odobrenja ne smije se više stavljati na raspolaganje na tržištu s učinkom od 180 dana od dana odluke tijela; i

(b)

uporaba postojećih zaliha biocidnih proizvoda može se nastaviti do najviše 365 dana od dana odluke tijela.”

22.

U članku 92. stavku 2. dodaje se sljedeća rečenica:

„Biocidni proizvodi odobreni u skladu s člankom 3. ili člankom 4. Direktive 98/8/EZ smatraju se odobrenima u skladu s člankom 17. ove Uredbe.”

23.

Članak 93. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 93.

Prijelazne mjere za biocidne proizvode koji nisu obuhvaćeni područjem primjene Direktive 98/8/EZ

Odstupajući od članka 17. stavka 1. država članica može nastaviti s primjenom svog trenutnog sustava ili prakse za stavljanje biocidnog proizvoda na raspolaganje na tržištu i njegovo korištenje, a koji nije obuhvaćen područjem primjene Direktive 98/8/EZ, međutim koji ulazi u područje primjene ove Uredbe, te koji se sastoji od, sadrži ili proizvodi samo aktivne tvari koje su bile na raspolaganju na tržištu, ili su se koristile u biocidnim proizvodima, 1. rujna 2013. Odstupanje se primjenjuje do jednog od sljedećih datuma:

(a)

rokovi previđeni člankom 89. stavkom 2. drugim podstavkom, člankom 89. stavkom 3. i člankom 89. stavkom 4., ako su zahtjevi za odobrenje svih tih aktivnih tvari od kojih se biocidni proizvod sastoji, koje sadrži ili koje proizvodi podneseni za relevantnu vrstu proizvoda do 1. rujna 2016.; ili

(b)

ako zahtjev nije podnesen u skladu s točkom (a) za jednu od aktivnih tvari, do 1. rujna 2017.”

24.

Članci 94. i 95. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 94.

Prijelazne mjere za tretirane proizvode

1.   Odstupajući od članka 58. stavka 2., tretirani proizvod koji je obrađen biocidnim proizvodom ili namjerno uključuje jedan proizvod ili više njih koji sadrže samo aktivne tvari koje se 1. rujna 2016. pregledavaju za relevantnu vrstu proizvoda u programu rada iz članka 89. stavka 1. ili za koji je zahtjev za odobrenje za relevantnu vrstu proizvoda podnesen do tog datuma. ili sadrži samo kombinaciju takvih tvari i aktivnih tvari koje su na popisu izrađenom u skladu s člankom 9. stavkom 2. za relevantnu vrstu proizvoda i korištenje ili su uključene u Prilog I. može se staviti na raspolaganje na tržištu do jednog od sljedećih datuma:

(a)

u slučaju odluke usvojene nakon 1. rujna 2016. da se odbije zahtjev za odobrenje ili se ne odobri jedna od aktivnih tvari za relevantnu uporabu, do datuma unutar razdoblja od 180 dana nakon takve odluke;

(b)

u drugim slučajevima, datum odobrenja relevantne vrste proizvoda i korištenja posljednje aktivne tvari koja se treba odobriti i koju biocidni proizvod sadrži.

2.   Odstupajući dodatno od članka 58. stavka 2., tretirani proizvod koji je obrađen biocidnim proizvodom ili namjerno uključuje jedan biocidni proizvod ili više njih koji sadrže aktivnu tvar osim onih tvari iz stavka 1. ovog članka ili onih koji su na popisu izrađenom u skladu s člankom 9. stavkom 2. za relevantnu vrstu proizvoda i korištenje ili su uključene u Prilog I. može se staviti na raspolaganje na tržištu do 1. ožujka 2017.

Članak 95.

Prijelazne mjere u vezi s pristupom dokumentaciji o aktivnoj tvari

1.   Od 1. rujna 2013. Agencija objavljuje i redovito ažurira popis svih aktivnih tvari i svih tvari koje proizvode aktivnu tvar, za koje je podnesena dokumentacija usklađena s Prilogom II. ovoj Uredbi ili s Prilogom II.A ili IV.A Direktivi 98/8/EZ i, kad je bitno, Prilogom III.A toj Direktivi (‚potpuna dokumentacija o tvari’) i prihvaćena ili potvrđena od strane države članice u postupku predviđenom ovom Uredbom ili tom Direktivom (‚relevantne tvari’). Za svaku relevantnu tvar popis uključuje sve osobe koje su predale takav zahtjev ili zahtjev Agenciji u skladu s drugim podstavkom ovog stavka te označava njihovu ulogu kako je navedeno u tom podstavku, vrstu(-e) proizvoda za koju su predale zahtjev, kao i datum uključenja tvari u popis.

Osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja proizvodi ili uvozi relevantnu tvar, kao takvu ili u biocidnim proizvodima (‚dobavljač tvari’) ili koja proizvodi ili stavlja na raspolaganje na tržištu biocidne proizvode koji se sastoje od te relevantne tvari, sadrže je ili proizvode (‚dobavljač proizvoda’), može u bilo kojem trenutku predati Agenciji ili potpunu dokumentaciju o tvari za tu relevantnu tvar, odobrenje za pristup takvoj potpunoj dokumentaciji o tvari ili upućivanje na potpunu dokumentaciju o tvari za koju su sva razdoblja zaštite podataka istekla. Nakon obnove odobrenja aktivne tvari, svaki dobavljač tvari ili dobavljač proizvoda može Agenciji podnijeti odobrenje za pristup podacima koja su nadležna ocjenjivačka tijela smatrala bitnima u svrhu obnove, te za koje još uvijek nije isteklo razdoblje zaštite (‚bitni podaci’).

Agencija obavješćuje dobavljača podnositelja o pristojbama koje se plaćaju sukladno članku 80. stavku 1. Ona odbacuje zahtjev ako dobavljač podnositelj u roku od 30 dana ne plati tu pristojbu i o tome obavješćuje dobavljača podnositelja.

Po primitku pristojbi koje se plaćaju sukladno članku 80. stavku 1. Agencija provjerava je li podnošenje u skladu s drugim podstavkom ovog stavka i obavješćuje o tome dobavljača podnositelja.

2.   Od 1. rujna 2015. biocidni proizvod koji se sastoji od relevantne tvari koja je na popisu iz stavka 1., sadrži je ili proizvodi, ne stavlja se na raspolaganje na tržištu osim ako su dobavljač tvari ili dobavljač proizvoda na popisu iz stavka 1. za vrste proizvoda kojima proizvod pripada.

3.   U svrhu izrade ponude u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom ovog članka, članak 63. stavak 3. ove Uredbe primjenjuje se na sve toksikološke, ekotoksikološke studije i studije o sudbini i ponašanju u okolišu za tvari popisane u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1451/2007, uključujući sve takve studije koje ne uključuju testiranja na kralježnjacima.

4.   Dobavljač tvari ili dobavljač proizvoda koji je uključen na popis iz stavka 1. kojemu je izdano odobrenje za pristup za potrebe ovog članka ili kojemu je dodijeljeno pravo na upućivanje na studiju u skladu sa stavkom 3., može podnositeljima zahtjeva za odobrenje biocidnog proizvoda dozvoliti da se pozovu na spomenuto odobrenje za pristup ili studiju za potrebe članka 20. stavka 1.

5.   Odstupajući od članka 60., sva razdoblja za zaštitu podataka za kombinacije aktivnih tvari/vrste proizvoda koji su propisani u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1451/2007, ali za koje odluka o uključenju u Prilog I. Direktivi 98/8/EZ nije donesena prije 1. rujna 2013., završavaju 31. prosinca 2025.

6.   Stavci od 1. do 5. ne primjenjuju se na tvari popisane u Prilogu I. u kategorijama od 1. do 5. i kategoriji 7. ili na biocidne proizvode koji sadrže isključivo takve tvari.

7.   Agencija redovito ažurira popis iz stavka 1. ovog članka. Nakon obnove odobrenja aktivne tvari, Agencija s popisa uklanja svakog dobavljača tvari ili dobavljača proizvoda koji nije u roku od 12 mjeseci od obnove predao sve bitne podatke ili odobrenje za pristup svim bitnim podacima, u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom ili prijavu u skladu s člankom 13.”

25.

U članku 96., prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ne dovodeći u pitanje članke 86., 89. do 93. i 95. ove Uredbe, Direktiva 98/8/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. rujna 2013.”

26.

U Prilogu I. naslov kategorije 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Kategorija 6. – Tvari za koje je država članica potvrdila dokumentaciju o aktivnoj tvari u skladu s člankom 7. stavkom 3. ove Uredbe ili prihvatila takvu dokumentaciju u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 98/8/EZ”.

27.

U Prilogu V. drugi stavak ispod naslova „Vrsta proizvoda 4: Dezinfekcijska sredstva na području hrane i hrane za životinje” zamjenjuje se sljedećim:

„Proizvodi koji se upotrebljavaju za ugradnju u materijale koji bi mogli doći u kontakt s hranom.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 1. točka 24. primjenjuje se od 1. rujna 2013.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 347, 18.12.2010., str. 62.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 10. ožujka 2014.

(3)  Uredba (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27.6.2012., str. 1.).

(4)  Uredba (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje (SL L 268, 18.10.2003., str. 29.).

(5)  Uredba (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima (SL L 354, 31.12.2008., str. 16.).

(6)  Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom i stavljanju izvan snage direktiva 80/590/EEZ i 89/109/EEZ (SL L 338, 13.11.2004., str. 4).

(7)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1).

(8)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

(9)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3).

(10)  Direktiva 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište (SL L 123, 24.4.1998., str. 1.).


5.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 103/33


UREDBA (EU) br. 335/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 o Europskom fondu za ribarstvo u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju određenih država članica u poteškoćama ili kojima prijete poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniraju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Besprimjerna globalna financijska i gospodarska kriza ozbiljno je naštetila gospodarskom razvoju i financijskoj stabilnosti te uzrokovala snažno pogoršanje financijskih i gospodarskih uvjeta u više država članica. Posebno, određene države članice imaju ozbiljne poteškoće ili im prijeti pojava takvih poteškoća. Posebice, suočavaju se s problemima u pogledu gospodarskog rasta i financijske stabilnosti te pogoršanja stanja njihova deficita i duga.

(2)

Radi ublažavanja negativnih učinaka krize poduzete su važne mjere u skladu s člankom 122. stavkom 2. te člancima 136. i 143. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. No pritisak na nacionalne financijske resurse povećava se i potrebno je poduzeti odgovarajuće korake za njegovo uklanjanje maksimalnim i optimalnim korištenjem financijskih sredstava iz Europskog fonda za ribarstvo uspostavljenog Uredbom Vijeća (EZ) br. 1198/2006 (3).

(3)

Da bi se olakšalo upravljanje sredstvima Unije, pomoglo ubrzati ulaganja u državama članicama i regijama te poboljšala dostupnost financijskih sredstava za gospodarstvo, Uredba (EZ) br. 1198/2006 izmijenjena je Uredbom (EU) br. 387/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Ta je izmjena omogućila povećanje privremenih i konačnih plaćanja iz Europskog fonda za ribarstvo u iznosu koji je za 10 postotnih bodova iznad trenutačne stope sufinanciranja primjenjive na svaku prioritetnu os za države članice koje se suočavaju s ozbiljnim poteškoćama u pogledu financijske stabilnosti i koje su zatražile pomoć u okviru te mjere.

(4)

Uredbom (EZ) br. 1198/2006 omogućuje se primjena te povećane stope sufinanciranja do 31. prosinca 2013. Međutim, budući da se određene države članice i dalje suočavaju s ozbiljnim poteškoćama u pogledu financijske stabilnosti, primjena povećane stope sufinanciranja ne bi trebala biti vremenski ograničena do kraja 2013.

(5)

Države članice koje primaju financijsku pomoć također bi trebale imati koristi od povećanja stope sufinanciranja do isteka razdoblja prihvatljivosti i trebale bi zahtijevati njenu primjenu u svojim zahtjevima za konačnu isplatu čak i ako se financijska pomoć više ne pruža.

(6)

Uredbu (EZ) br. 1198/2006 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način.

(7)

Uzimajući u obzir prirodu ove krize bez presedana, potrebno je brzo donijeti mjere potpore. Stoga je primjereno da ova Uredba stupi na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1198/2006 mijenja se kako slijedi.

1.

U članku 76. stavku 3., uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Odstupajući od članka 53. stavka 3., na zahtjev države članice, privremena plaćanja uvećavaju se za iznos koji odgovara 10 postotnih bodova iznad stope sufinanciranja koja se primjenjuje na svaku prioritetnu os, do maksimuma od 100 %, koji se primjenjuje na iznos prihvatljivih javnih izdataka, iznova prijavljen u svakoj ovjerenoj izjavi o izdacima podnijetoj pod uvjetom da država članica, na dan ili nakon 31. prosinca 2013., ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:”

2.

Članak 77. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Odstupajući od članka 53. stavka 3., na zahtjev države članice, završne isplate uvećavaju se za iznos koji odgovara 10 postotnih bodova iznad stope sufinanciranja koja se primjenjuje na svaku prioritetnu os, do maksimuma od 100 %, koji se primjenjuje na iznos prihvatljivih javnih izdataka, iznova prijavljen u svakoj ovjerenoj izjavi o izdacima podnijetoj pod uvjetom da država članica, na dan ili nakon 31. prosinca 2013., ispunjava jedan od uvjeta utvrđenih u članku 76. stavku 3. točkama (a), (b) i (c).”;

3.

Članak 77.a mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Odstupanje iz članka 76. stavka 3. i članka 77. stavka 2. odobrava Komisija na pisani zahtjev države članice koja ispunjava jedan od uvjeta utvrđenih u članku 76. stavku 3. točkama (a), (b) i (c).”;

(b)

stavak 5. briše se.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova Uredba primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 341, 21.11.2013., str. 75.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1198/2006 od 27. srpnja 2006. o Europskom fondu za ribarstvo (SL L 223, 15.8.2006., str. 1.).

(4)  Uredba (EU) br. 387/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2012. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 o Europskom fondu za ribarstvo, s obzirom na određene odredbe o financijskom upravljanju određenih država članica u ozbiljnim poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost (SL L 129, 16.5.2012., str. 7.).