ISSN 1977-0847 doi:10.3000/19770847.L_2014.089.hrv |
||
Službeni list Europske unije |
L 89 |
|
Hrvatsko izdanje |
Zakonodavstvo |
57 |
Sadržaj |
|
I. Zakonodavni akti |
Stranica |
|
|
ODLUKE |
|
|
* |
||
|
* |
|
|
II. Nezakonodavni akti |
|
|
|
MEĐUNARODNI SPORAZUMI |
|
|
* |
Obavijest koja se odnosi stupanje na snagu Protokola o izmjeni Sporazuma o javnoj nabavi |
|
|
|
2014/163/EU |
|
|
* |
||
|
|
2014/164/EU |
|
|
* |
||
|
|
UREDBE |
|
|
* |
||
|
* |
||
|
* |
||
|
* |
||
|
* |
Uredba Komisije (EU) br. 298/2014 оd 21. ožujka 2014. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća te Priloga Uredbi Komisije (EU) br. 231/2012 u pogledu uporabe magnezijeva dihidrogen difosfata kao tvari za rahljenje i regulatora kiselosti ( 1 ) |
|
|
|
||
|
|
||
|
|
ODLUKE |
|
|
|
2014/165/EU |
|
|
* |
||
|
|
2014/166/EU |
|
|
* |
Provedbena odluka Komisije оd 21. ožujka 2014. o izmjeni Odluke Komisije 2005/381/EZ u pogledu upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 1726) ( 1 ) |
|
|
|
AKTI KOJE DONOSE TIJELA STVORENA MEĐUNARODNIM SPORAZUMIMA |
|
|
* |
||
|
* |
||
|
* |
|
|
|
(1) Tekst značajan za EGP |
HR |
Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje. Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica. |
I. Zakonodavni akti
ODLUKE
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/1 |
ODLUKA VIJEĆA 2014/161/EU
od 11. ožujka 2014.
o izmjeni Odluke 2009/831/EZ u pogledu razdoblja njezine primjene
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 349.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon dostavljanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),
u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1) |
Odlukom Vijeća 2009/831/EZ (2) Portugalu se do 31. prosinca 2013. dopuštala primjena snižene stope trošarine u Madeiri, kao najudaljenijoj regiji, na lokalno proizveden i potrošen rum i likere te u Azorima, kao najudaljenijoj regiji, na lokalno proizvedene i potrošene likere i rakije. Člankom 2. te Odluke prethodno spomenuto odstupanje ograničavalo se na određene proizvode. Na temelju te Odluke, Portugal je na te proizvode mogao primijeniti stopu trošarine nižu od pune stope na alkohol utvrđene člankom 3. Direktive Vijeća 92/84/EEZ (3) i nižu od najniže stope trošarine na alkohol utvrđene u Direktivi 92/84/EEZ, ali najviše 75 % nižu od standardne nacionalne trošarine na alkohol. |
(2) |
Primjenom niže stope trošarina utvrđuje se različito oporezivanje kojim se pogoduje lokalnoj proizvodnji određenih proizvoda. To je državna potpora za koju je potrebno odobrenje Komisije. |
(3) |
Komisija je potvrdila da bi smanjena stopa trošarine trebala i dalje biti dopuštena kako bi se neutralizirao nepovoljan položaj destiliranih alkoholnih pića proizvedenih na Madeiri i Azorima koji je posljedica većih troškova proizvodnje i stavljanja na tržište, do kojih dolazi zbog specifičnog strukturnog, društvenog i gospodarskog stanja ovih dviju najudaljenijih regija, koje je pogoršano posebnim ograničenjima iz članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), koji je već prethodno opravdao odstupanje navedeno u Odluci 2009/831/EZ. |
(4) |
Budući da specifično strukturno, društveno i gospodarsko stanje u tim najudaljenijim regijama i dalje postoji, potrebno je dodatno produljiti razdoblje primjene Odluke 2009/831/EZ. |
(5) |
Komisija je 28. lipnja 2013. donijela smjernice o regionalnim državnim potporama za razdoblje 2014.–2020. kojima se utvrđuje kako države članice mogu dodijeliti potpore poduzećima da bi podržale razvoj regija u nepovoljnom položaju u Europi u razdoblju između 2014. i 2020. Te smjernice, koje će stupiti na snagu 1. srpnja 2014., dio su šire strategije za modernizaciju kontrole državnih potpora u cilju jačanja rasta na jedinstvenom tržištu poticanjem učinkovitijih mjera potpore i usmjeravanjem provedbe pravila Komisije na slučajeve koji imaju najveći učinak na tržišno natjecanje. |
(6) |
Odluka 2009/831/EZ primjenjivala se do 31. prosinca 2013. Stoga je uputno produljiti razdoblje primjene Odluke 2009/831/EZ za šest mjeseci kako bi se datum njezina isteka podudarao s datumom stupanja na snagu smjernica o regionalnim državnim potporama za razdoblje 2014.–2020. |
(7) |
Portugalu je, međutim, potrebno omogućiti primjenu predmetnih smanjenja od isteka analognog odobrenja koje je odobreno Odlukom 2009/831/EZ. Novo zatraženo odobrenje potrebno je stoga odobriti s učinkom od 1. siječnja 2014. |
(8) |
Odluku 2009/831/EZ stoga bi trebalo u skladu s tim izmijeniti, |
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
U članku 5. Odluke 2009/831/EZ, datum „31. prosinca 2013.” zamjenjuje se datumom „30. lipnja 2014.”
Članak 2.
Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.
Članak 3.
Ova je Odluka upućena Portugalskoj Republici.
Sastavljeno u Bruxellesu 11. ožujka 2014.
Za Vijeće
Predsjednik
G. STOURNARAS
(1) Mišljenje Europskog parlamenta od 26. veljače 2014.
(2) Odluka Vijeća 2009/831/EZ od 10. studenoga 2009. kojom se Portugalu dopušta primjena snižene stope trošarine u Madeiri kao najudaljenijoj regiji na lokalno proizveden i potrošen rum i likere te u Azorima kao najudaljenijoj regiji na lokalno proizvedene i potrošene likere i rakije (SL L 297, 13.11.2009., str. 9.).
(3) Direktiva Vijeća 92/84/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju stopa trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 29.).
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/3 |
ODLUKA VIJEĆA 2014/162/EU
od 11. ožujka 2014.
o izmjeni Odluke 2004/162/EZ u pogledu njezine primjene na Mayotte od 1. siječnja 2014.
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 349.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),
u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1) |
Odlukom Vijeća 2004/162/EZ (2) francuskim nadležnim tijelima dopušta se primjena izuzeća od poreza „octroi de mer” ili njegova smanjenja u pogledu proizvoda iz Priloga toj Odluci koji su proizvedeni lokalno u francuskim najudaljenijim regijama. Ta izuzeća ili smanjenja predstavljaju specifične mjere u cilju nadoknade posebnih ograničenja s kojima se suočavaju najudaljenije regije i zbog kojih rastu proizvodni troškovi lokalnih poduzeća, a smanjuje se konkurentnost lokalnih proizvoda naspram istih proizvoda uvezenih iz matične Francuske i ostalih država članica. Mayotte se nalazi u istom položaju kao ostale francuske najudaljenije regije. |
(2) |
U skladu s Odlukom Europskog vijeća 2012/419/EU (3), od 1. siječnja 2014. Mayotte postaje najudaljenija regija u smislu članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Pravo Unije stoga bi trebalo biti primjenjivo na Mayotte od tog datuma. |
(3) |
Francuska nadležna tijela zatražila su da se Odluka 2004/162/EZ primjenjuje na Mayotte od 1. siječnja 2014. i dostavila popis proizvoda za koje žele primjenu diferenciranog oporezivanja, na temelju toga jesu li proizvodi proizvedeni lokalno ili ne. |
(4) |
Ovom se odlukom francuskim nadležnim tijelima treba odobriti primjena diferenciranog oporezivanja na proizvode za koje su dokazali: postojanje lokalne proizvodnje; zatim postojanje znatnog uvoza robe (uključujući robe iz matične Francuske i ostalih država članica) koji može ugroziti održavanje lokalne proizvodnje; i, na kraju, postojanje dodatnih troškova koji povećavaju cijenu lokalne proizvodnje u usporedbi s uvezenim proizvodima i time smanjuju konkurentnost lokalno proizvedenih proizvoda. Dopušteno diferencirano oporezivanje ne smije prekoračiti dokazane dodatne troškove. Primjenjujući ova načela i uzimajući u obzir specifično strukturalno socijalno i gospodarsko stanje Mayottea kao nove najudaljenije regije, pogoršano upravo istim posebnim ograničenjima, koja su opravdala odstupanje u Odluci 2004/162/EZ za ostale francuske najudaljenije regije u skladu s člankom 349. UFEU-a, predložene konkretne mjere za Mayotte opravdane su, bez prekoračivanja onoga što je potrebno i bez stvaranja neopravdane prednosti u korist lokalne proizvodnje u ovoj novoj najudaljenijoj regiji. |
(5) |
Proizvodi u pogledu kojih su francuska nadležna tijela dostavila te tri vrste dokaza upisani su u dijelovima A, B i C Priloga Odluci 2004/162/EZ. Predmetni proizvodi navedeni u dijelu A tog Priloga (dopuštena razlika u oporezivanju od 10 postotnih bodova) jesu papar (proizvodi 0904 11 i 0904 12 (4)), vanilija (proizvod 0905), čokolada (proizvod 1806), određeni proizvodi od plastike (proizvodi 3925 10 10, 3925 90 80, 3926 90 90 i 3926 90 97), opeke (proizvodi 6901 i 6902) i zubne proteze (proizvod 9021 21 90). |
(6) |
Predmetni proizvodi navedeni u dijelu B Priloga Odluci 2004/162/EZ (dopuštena razlika u oporezivanju od 20 postotnih bodova) jesu ribe (proizvodi 0301, 0302, 0303, 0304 i 0305), određeni proizvodi od drva (4407, 4409, 4414, 4418, 4419, 4420 i 4421), određeni proizvodi od papira ili kartona (4819 i 4821), određeni proizvodi iz područja tiska i nakladništva (4902, 4909, 4910 i 4911), određeni proizvodi od ravnog stakla (7003 i 7005), određeni proizvodi od željeza (7210, 7301, 7312, 7314, 9406 00 31 i 9406 00 38), određeni proizvodi od aluminija (7606, 7610 10 i 8310) i određena sjedala (9401 69, 9401 90 30 i 9403 40). |
(7) |
Predmetni proizvodi navedeni u dijelu C Priloga Odluci 2004/162/EZ (dopuštena razlika u oporezivanju od 30 postotnih bodova) jesu mlijeko i mliječni proizvodi (0401, 0403 i 0406), određene mesne prerađevine (1601 i 1602), određeni pekarski proizvodi (1901 i 1905), sladoledi (2105), mineralne vode i gazirana pića (2201 i 2202), pivo (2203), ylang-ylang (3301 29 11 i 3301 29 31), sapuni i deterdženti (3401 i 3402) i na kraju madraci od pjene (9404 29 90). |
(8) |
Odluku 2004/162/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti. |
(9) |
S obzirom na hitnu potrebu za Mayotte da može, kao nova najudaljenija regija, imati koristi od odstupanja uvedenih ovom Direktivom što je prije moguće, trebalo bi primijeniti iznimku od razdoblja od osam tjedana utvrđenog člankom 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u. |
(10) |
S obzirom na to da je Mayotte postao najudaljenija regija 1. siječnja 2014., te kako bi se izbjegla svaka pravna nesigurnost, potrebno je da se ova Odluka primjenjuje od 1. siječnja 2014., |
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Odluka 2004/162/EZ mijenja se kako slijedi:
1. |
U članku 1. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Odstupajući od članaka 28., 30. i 110. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), francuskim nadležnim tijelima odobrava se do 1. srpnja 2014. da primjenjuju izuzeće od poreza ‚octroi de mer’ ili njegovo smanjenje za proizvode navedene u Prilogu koji su lokalno proizvedeni u najudaljenijim regijama, u smislu članka 349. UFEU-a, Guadeloupeu, Francuskoj Gvajani, Martiniku, Mayotteu i Reunionu.” |
2. |
Prilog se mijenja kako slijedi:
|
Članak 2.
Ova odluka stupa na snagu na dan donošenja.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.
Članak 3.
Ova je Odluka upućena Francuskoj Republici.
Sastavljeno u Bruxellesu 11. ožujka 2014.
Za Vijeće
Predsjednik
G. STOURNARAS
(1) Mišljenje Europskog parlamenta od 26. veljače 2014.
(2) Odluka Vijeća 2004/162/EZ od 10. veljače 2004. o porezu „octroi de mer” u francuskim prekomorskim departmanima i produljenju Odluke 89/688/EEZ (SL L 52, 21.2.2004., str. 64.).
(3) Odluka Europskog vijeća 2012/419/EU od 11. srpnja 2012. o izmjeni statusa prekomorske zemlje Mayotte u odnosu na Europsku uniju (SL L 204, 31.7.2012., str. 131.).
(4) U skladu s razvrstavanjem iz nazivlja Zajedničke carinske tarife.
II. Nezakonodavni akti
MEĐUNARODNI SPORAZUMI
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/5 |
Obavijest koja se odnosi stupanje na snagu Protokola o izmjeni Sporazuma o javnoj nabavi
Protokol o izmjeni Sporazuma o javnoj nabavi (1) stupit će na snagu 6. travnja 2014.
(1) SL L 68, 7.3.2014., str. 2.
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/6 |
ODLUKA VIJEĆA
od 17. ožujka 2014.
o sklapanju Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Hašemitske Kraljevine Jordana, s druge strane, o Okvirnom sporazumu između Europske unije i Hašemitske Kraljevine Jordana o općim načelima sudjelovanja Hašemitske Kraljevine Jordana u programima Unije
(2014/163/EU)
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 217. u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) i člankom 218. stavkom 8. prvim podstavkom,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,
budući da:
(1) |
Protokol uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Hašemitske Kraljevine Jordana, s druge strane, o Okvirnom sporazumu između Europske unije i Hašemitske Kraljevine Jordana o općim načelima sudjelovanja Hašemitske Kraljevine Jordana u programima Unije („Protokol”) potpisan je u ime Unije 19. prosinca 2012. |
(2) |
Protokol bi trebalo odobriti, |
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
U ime Unije odobrava se Protokol uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Hašemitske Kraljevine Jordana, s druge strane, o Okvirnom sporazumu između Europske unije i Hašemitske Kraljevine Jordana o općim načelima sudjelovanja Hašemitske Kraljevine Jordana u programima Unije („Protokol”) (1).
Članak 2.
Predsjednik Vijeća u ime Unije šalje obavijest predviđenu u članku 10. Protokola (2).
Članak 3.
Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.
Sastavljeno u Bruxellesu 17. ožujka 2014.
Za Vijeće
Predsjednica
C. ASHTON
(1) Protokol je objavljen u SL L 117, 27.4.2013., str. 2., zajedno s odlukom o potpisivanju.
(2) Glavno tajništvo Vijeća objavit će datum stupanja Protokola na snagu u Službenom listu Europske unije.
25.3.2014 |
HR EN ES FR |
Službeni list Europske unije |
L 89/7 |
ODLUKA VIJEĆA
od 11. veljače 2014.
o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta
(2014/164/EU)
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. i članak 207. stavak 4. prvi podstavak, u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a),
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,
budući da:
(1) |
O elementima Protokola protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta („Protokol”), koji su obuhvaćeni nadležnostima Unije pregovarala je Komisija u ime Unije, uz odobrenje Vijeća. |
(2) |
U skladu s Odlukom Vijeća 2001/748/EZ (1), Protokol je potpisan 16. siječnja 2002., podložno njegovu kasnijem sklapanju. |
(3) |
Sklapanje Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (2) odobreno je u ime Unije Odlukom Vijeća 2004/579/EZ (3), što je uvjet da Unija postane strankom Protokola, sukladno članku 37. stavku 2. te konvencije. |
(4) |
Protokolom su predviđene mjere obuhvaćene područjem primjene zajedničke trgovinske politike Unije. Doneseno je nekoliko pravnih akata Unije čiji je cilj olakšavanje prijenosa konvencionalnog oružja na unutarnjem tržištu i uklanjanje prepreka za takav prijenos ili čiji je cilj uređenje izvoza oružja u treće zemlje. |
(5) |
Pravno obvezujući instrument o najvišim mogućim zajedničkim međunarodnim standardima za prijenos oružja i nadzor nad njim tiče se pitanja koja potpadaju pod isključivu nadležnost Unije, bilo zato što su ta pitanja obuhvaćena područjem primjene zajedničke trgovinske politike Unije ili zato što je Unija donijela zajednička pravila na čije će područje primjene sklapanje Protokola vjerojatno utjecati ili će ga promijeniti. |
(6) |
U mjeri u kojoj su odredbe Protokola u okviru nadležnosti dodijeljenih Uniji, Protokol bi trebalo odobriti u ime Unije. |
(7) |
U skladu s člankom 17. stavkom 3. Protokola, Unija prilikom polaganja isprave o odobrenju mora također položiti izjavu o opsegu nadležnosti Unije u odnosu na pitanja uređena Protokolom. |
(8) |
Nadzor nabave i posjedovanja vatrenog oružja u Uniji te formalnosti koje se odnose na kretanje vatrenog oružja unutar država članica uređuje Direktiva Vijeća 91/477/EEZ (4). |
(9) |
Pravila i postupke primjenjive na transfer obrambenih proizvoda unutar Unije uređuje Direktiva 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). |
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Protokol protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta odobrava se u ime Europske unije.
Tekst Protokola priložen je ovoj Odluci.
Članak 2.
Predsjednik Vijeća određuje osobu ovlaštenu (osobe ovlaštene) položiti, u ime Unije, ispravu o odobrenju i izjavu o nadležnosti predviđene u članku 17. stavku 3. Protokola, kako bi se izrazila suglasnost Unije da bude obvezana Protokolom (6).
Tekst izjave priložen je ovoj Odluci.
Članak 3.
Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.
Sastavljeno u Bruxellesu 11. veljače 2014.
Za Vijeće
Predsjednik
E. VENIZELOS
(1) Odluka Vijeća 2001/748/EZ od 16. listopada 2001. o potpisivanju u ime Europske zajednice Protokola Ujedinjenih naroda o nezakonitoj proizvodnji i trgovanju vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (SL L 280, 24.10.2001., str. 5.).
(2) Konvencija je reproducirana u Prilogu I. Odluci 2004/579/EZ (SL L 261, 6.8.2004., str. 69.).
(3) Odluka Vijeća 2004/579/EZ od 29. travnja 2004. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (SL L 261, 6.8.2004., str. 69.).
(4) Direktiva Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja (SL L 256, 13.9.1991., str. 51.).
(5) Direktiva 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavljivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice (SL L 146, 10.6.2009., str. 1.).
(6) Glavno tajništvo Vijeća objavit će dan stupanja Protokola na snagu u Službenom listu Europske unije.
IZJAVA
o nadležnosti Europske unije u odnosu na pitanja uređena Protokolom protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta
Člankom 17. stavkom 3. Protokola protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom predviđa se da isprava o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju organizacije za regionalnu gospodarsku integraciju sadrži izjavu u kojoj se navode pitanja uređena Protokolom u odnosu na koja su države članice koje su stranke Protokola prenijele nadležnost na organizaciju.
Europska unija ima isključivu nadležnost u području trgovinske politike. Ona ima i podijeljenu nadležnost u pogledu pravila za uspostavu unutarnjeg tržišta i isključivu nadležnost u pogledu odredaba Protokola koje mogu utjecati na područje primjene zajedničkih pravila koja je usvojila Unija ili ga izmijeniti. Unija je usvojila pravila posebno u pogledu borbe protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, uređujući standarde i postupke u području trgovinske politike država članica, osobito u vezi s vođenjem evidencije, označivanjem vatrenog oružja, deaktivacijom vatrenog oružja, zahtjevima za sustave za odobrenje izvoznih, uvoznih i provoznih dozvola, jačanjem kontrola na mjestima izvoza i aktivnostima posredovanja.
Protokol protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom primjenjuje se, s obzirom na nadležnosti prenesene na Uniju, na područja u kojima se primjenjuje Ugovor o funkcioniranju Europske unije i pod uvjetima utvrđenima u tom Ugovoru.
Opseg i izvršavanje takvih nadležnosti Unije po svojoj su prirodi podložni stalnom razvoju te će Unija prema potrebi dopuniti ili izmijeniti ovu izjavu, u skladu s člankom 17. stavkom 3. Protokola.
PROTOCOL
against the Illicit Manufacturing of and Trafficking in Firearms, Their Parts and Components and Ammunition, supplementing the United Nations Convention against Transnational Organized Crime
PREAMBLE
THE STATES PARTIES TO THIS PROTOCOL,
AWARE of the urgent need to prevent, combat and eradicate the illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition, owing to the harmful effects of those activities on the security of each State, region and the world as a whole, endangering the well-being of peoples, their social and economic development and their right to live in peace,
CONVINCED, therefore, of the necessity for all States to take all appropriate measures to this end, including international cooperation and other measures at the regional and global levels,
RECALLING General Assembly resolution 53/111 of 9 December 1998, in which the Assembly decided to establish an open-ended intergovernmental ad hoc committee for the purpose of elaborating a comprehensive international convention against transnational organized crime and of discussing the elaboration of, inter alia, an international instrument combating the illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition,
BEARING IN MIND the principle of equal rights and self-determination of peoples, as enshrined in the Charter of the United Nations and the Declaration on Principles of International Law concerning Friendly Relations and Cooperation among States in accordance with the Charter of the United Nations,
CONVINCED that supplementing the United Nations Convention against Transnational Organized Crime with an international instrument against the illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition will be useful in preventing and combating those crimes,
HAVE AGREED AS FOLLOWS:
I. GENERAL PROVISIONS
Article 1
Relation with the United Nations Convention against Transnational Organized Crime
1. This Protocol supplements the United Nations Convention against Transnational Organized Crime. It shall be interpreted together with the Convention.
2. The provisions of the Convention shall apply, mutatis mutandis, to this Protocol unless otherwise provided herein.
3. The offences established in accordance with Article 5 of this Protocol shall be regarded as offences established in accordance with the Convention.
Article 2
Statement of purpose
The purpose of this Protocol is to promote, facilitate and strengthen cooperation among States Parties in order to prevent, combat and eradicate the illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition.
Article 3
Use of terms
For the purposes of this Protocol:
(a) |
‘Firearm’ shall mean any portable barrelled weapon that expels, is designed to expel or may be readily converted to expel a shot, bullet or projectile by the action of an explosive, excluding antique firearms or their replicas. Antique firearms and their replicas shall be defined in accordance with domestic law. In no case, however, shall antique firearms include firearms manufactured after 1899; |
(b) |
‘Parts and components’ shall mean any element or replacement element specifically designed for a firearm and essential to its operation, including a barrel, frame or receiver, slide or cylinder, bolt or breech block, and any device designed or adapted to diminish the sound caused by firing a firearm; |
(c) |
‘Ammunition’ shall mean the complete round or its components, including cartridge cases, primers, propellant powder, bullets or projectiles, that are used in a firearm, provided that those components are themselves subject to authorization in the respective State Party; |
(d) |
‘Illicit manufacturing’ shall mean the manufacturing or assembly of firearms, their parts and components or ammunition:
Licensing or authorization of the manufacture of parts and components shall be in accordance with domestic law; |
(e) |
‘Illicit trafficking’ shall mean the import, export, acquisition, sale, delivery, movement or transfer of firearms, their parts and components and ammunition from or across the territory of one State Party to that of another State Party if any one of the States Parties concerned does not authorize it in accordance with the terms of this Protocol or if the firearms are not marked in accordance with Article 8 of this Protocol; |
(f) |
‘Tracing’ shall mean the systematic tracking of firearms and, where possible, their parts and components and ammunition from manufacturer to purchaser for the purpose of assisting the competent authorities of States Parties in detecting, investigating and analysing illicit manufacturing and illicit trafficking. |
Article 4
Scope of application
1. This Protocol shall apply, except as otherwise stated herein, to the prevention of illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition and to the investigation and prosecution of offences established in accordance with Article 5 of this Protocol where those offences are transnational in nature and involve an organized criminal group.
2. This Protocol shall not apply to state-to-state transactions or to state transfers in cases where the application of the Protocol would prejudice the right of a State Party to take action in the interest of national security consistent with the Charter of the United Nations.
Article 5
Criminalization
1. Each State Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences the following conduct, when committed intentionally:
(a) |
Illicit manufacturing of firearms, their parts and components and ammunition; |
(b) |
Illicit trafficking in firearms, their parts and components and ammunition; |
(c) |
Falsifying or illicitly obliterating, removing or altering the marking(s) on firearms required by Article 8 of this Protocol. |
2. Each State Party shall also adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences the following conduct:
(a) |
Subject to the basic concepts of its legal system, attempting to commit or participating as an accomplice in an offence established in accordance with paragraph 1 of this article; and |
(b) |
Organizing, directing, aiding, abetting, facilitating or counselling the commission of an offence established in accordance with paragraph 1 of this article. |
Article 6
Confiscation, seizure and disposal
1. Without prejudice to Article 12 of the Convention, States Parties shall adopt, to the greatest extent possible within their domestic legal systems, such measures as may be necessary to enable confiscation of firearms, their parts and components and ammunition that have been illicitly manufactured or trafficked.
2. States Parties shall adopt, within their domestic legal systems, such measures as may be necessary to prevent illicitly manufactured and trafficked firearms, parts and components and ammunition from falling into the hands of unauthorized persons by seizing and destroying such firearms, their parts and components and ammunition unless other disposal has been officially authorized, provided that the firearms have been marked and the methods of disposal of those firearms and ammunition have been recorded.
II. PREVENTION
Article 7
Record-keeping
Each State Party shall ensure the maintenance, for not less than ten years, of information in relation to firearms and, where appropriate and feasible, their parts and components and ammunition that is necessary to trace and identify those firearms and, where appropriate and feasible, their parts and components and ammunition which are illicitly manufactured or trafficked and to prevent and detect such activities. Such information shall include:
(a) |
The appropriate markings required by Article 8 of this Protocol; |
(b) |
In cases involving international transactions in firearms, their parts and components and ammunition, the issuance and expiration dates of the appropriate licences or authorizations, the country of export, the country of import, the transit countries, where appropriate, and the final recipient and the description and quantity of the articles. |
Article 8
Marking of firearms
1. For the purpose of identifying and tracing each firearm, States Parties shall:
(a) |
At the time of manufacture of each firearm, either require unique marking providing the name of the manufacturer, the country or place of manufacture and the serial number, or maintain any alternative unique user-friendly marking with simple geometric symbols in combination with a numeric and/or alphanumeric code, permitting ready identification by all States of the country of manufacture; |
(b) |
Require appropriate simple marking on each imported firearm, permitting identification of the country of import and, where possible, the year of import and enabling the competent authorities of that country to trace the firearm, and a unique marking, if the firearm does not bear such a marking. The requirements of this subparagraph need not be applied to temporary imports of firearms for verifiable lawful purposes; |
(c) |
Ensure, at the time of transfer of a firearm from government stocks to permanent civilian use, the appropriate unique marking permitting identification by all States Parties of the transferring country. |
2. States Parties shall encourage the firearms manufacturing industry to develop measures against the removal or alteration of markings.
Article 9
Deactivation of firearms
A State Party that does not recognize a deactivated firearm as a firearm in accordance with its domestic law shall take the necessary measures, including the establishment of specific offences if appropriate, to prevent the illicit reactivation of deactivated firearms, consistent with the following general principles of deactivation:
(a) |
All essential parts of a deactivated firearm are to be rendered permanently inoperable and incapable of removal, replacement or modification in a manner that would permit the firearm to be reactivated in any way; |
(b) |
Arrangements are to be made for deactivation measures to be verified, where appropriate, by a competent authority to ensure that the modifications made to a firearm render it permanently inoperable; |
(c) |
Verification by a competent authority is to include a certificate or record attesting to the deactivation of the firearm or a clearly visible mark to that effect stamped on the firearm. |
Article 10
General requirements for export, import and transit licensing or authorization systems
1. Each State Party shall establish or maintain an effective system of export and import licensing or authorization, as well as of measures on international transit, for the transfer of firearms, their parts and components and ammunition.
2. Before issuing export licences or authorizations for shipments of firearms, their parts and components and ammunition, each State Party shall verify:
(a) |
That the importing States have issued import licences or authorizations; and |
(b) |
That, without prejudice to bilateral or multilateral agreements or arrangements favouring landlocked States, the transit States have, at a minimum, given notice in writing, prior to shipment, that they have no objection to the transit. |
3. The export and import licence or authorization and accompanying documentation together shall contain information that, at a minimum, shall include the place and the date of issuance, the date of expiration, the country of export, the country of import, the final recipient, a description and the quantity of the firearms, their parts and components and ammunition and, whenever there is transit, the countries of transit. The information contained in the import licence must be provided in advance to the transit States.
4. The importing State Party shall, upon request, inform the exporting State Party of the receipt of the dispatched shipment of firearms, their parts and components or ammunition.
5. Each State Party shall, within available means, take such measures as may be necessary to ensure that licensing or authorization procedures are secure and that the authenticity of licensing or authorization documents can be verified or validated.
6. States Parties may adopt simplified procedures for the temporary import and export and the transit of firearms, their parts and components and ammunition for verifiable lawful purposes such as hunting, sport shooting, evaluation, exhibitions or repairs.
Article 11
Security and preventive measures
In an effort to detect, prevent and eliminate the theft, loss or diversion of, as well as the illicit manufacturing of and trafficking in, firearms, their parts and components and ammunition, each State Party shall take appropriate measures:
(a) |
To require the security of firearms, their parts and components and ammunition at the time of manufacture, import, export and transit through its territory; and |
(b) |
To increase the effectiveness of import, export and transit controls, including, where appropriate, border controls, and of police and customs transborder cooperation. |
Article 12
Information
1. Without prejudice to Articles 27 and 28 of the Convention, States Parties shall exchange among themselves, consistent with their respective domestic legal and administrative systems, relevant case-specific information on matters such as authorized producers, dealers, importers, exporters and, whenever possible, carriers of firearms, their parts and components and ammunition.
2. Without prejudice to Articles 27 and 28 of the Convention, States Parties shall exchange among themselves, consistent with their respective domestic legal and administrative systems, relevant information on matters such as:
(a) |
Organized criminal groups known to take part or suspected of taking part in the illicit manufacturing of or trafficking in firearms, their parts and components and ammunition; |
(b) |
The means of concealment used in the illicit manufacturing of or trafficking in firearms, their parts and components and ammunition and ways of detecting them; |
(c) |
Methods and means, points of dispatch and destination and routes customarily used by organized criminal groups engaged in illicit trafficking in firearms, their parts and components and ammunition; and |
(d) |
Legislative experiences and practices and measures to prevent, combat and eradicate the illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition. |
3. States Parties shall provide to or share with each other, as appropriate, relevant scientific and technological information useful to law enforcement authorities in order to enhance each other’s abilities to prevent, detect and investigate the illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition and to prosecute the persons involved in those illicit activities.
4. States Parties shall cooperate in the tracing of firearms, their parts and components and ammunition that may have been illicitly manufactured or trafficked. Such cooperation shall include the provision of prompt responses to requests for assistance in tracing such firearms, their parts and components and ammunition, within available means.
5. Subject to the basic concepts of its legal system or any international agreements, each State Party shall guarantee the confidentiality of and comply with any restrictions on the use of information that it receives from another State Party pursuant to this article, including proprietary information pertaining to commercial transactions, if requested to do so by the State Party providing the information. If such confidentiality cannot be maintained, the State Party that provided the information shall be notified prior to its disclosure.
Article 13
Cooperation
1. States Parties shall cooperate at the bilateral, regional and international levels to prevent, combat and eradicate the illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition.
2. Without prejudice to Article 18, paragraph 13, of the Convention, each State Party shall identify a national body or a single point of contact to act as liaison between it and other States Parties on matters relating to this Protocol.
3. States Parties shall seek the support and cooperation of manufacturers, dealers, importers, exporters, brokers and commercial carriers of firearms, their parts and components and ammunition to prevent and detect the illicit activities referred to in paragraph 1 of this article.
Article 14
Training and technical assistance
States Parties shall cooperate with each other and with relevant international organizations, as appropriate, so that States Parties may receive, upon request, the training and technical assistance necessary to enhance their ability to prevent, combat and eradicate the illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition, including technical, financial and material assistance in those matters identified in Articles 29 and 30 of the Convention.
Article 15
Brokers and brokering
1. With a view to preventing and combating illicit manufacturing of and trafficking in firearms, their parts and components and ammunition, States Parties that have not yet done so shall consider establishing a system for regulating the activities of those who engage in brokering. Such a system could include one or more measures such as:
(a) |
Requiring registration of brokers operating within their territory; |
(b) |
Requiring licensing or authorization of brokering; or |
(c) |
Requiring disclosure on import and export licences or authorizations, or accompanying documents, of the names and locations of brokers involved in the transaction. |
2. States Parties that have established a system of authorization regarding brokering as set forth in paragraph 1 of this article are encouraged to include information on brokers and brokering in their exchanges of information under Article 12 of this Protocol and to retain records regarding brokers and brokering in accordance with Article 7 of this Protocol.
III. FINAL PROVISIONS
Article 16
Settlement of disputes
1. States Parties shall endeavour to settle disputes concerning the interpretation or application of this Protocol through negotiation.
2. Any dispute between two or more States Parties concerning the interpretation or application of this Protocol that cannot be settled through negotiation within a reasonable time shall, at the request of one of those States Parties, be submitted to arbitration. If, six months after the date of the request for arbitration, those States Parties are unable to agree on the organization of the arbitration, any one of those States Parties may refer the dispute to the International Court of Justice by request in accordance with the Statute of the Court.
3. Each State Party may, at the time of signature, ratification, acceptance or approval of or accession to this Protocol, declare that it does not consider itself bound by paragraph 2 of this article. The other States Parties shall not be bound by paragraph 2 of this article with respect to any State Party that has made such a reservation.
4. Any State Party that has made a reservation in accordance with paragraph 3 of this article may at any time withdraw that reservation by notification to the Secretary-General of the United Nations.
Article 17
Signature, ratification, acceptance, approval and accession
1. This Protocol shall be open to all States for signature at United Nations Headquarters in New York from the thirtieth day after its adoption by the General Assembly until 12 December 2002.
2. This Protocol shall also be open for signature by regional economic integration organizations provided that at least one member State of such organization has signed this Protocol in accordance with paragraph 1 of this article.
3. This Protocol is subject to ratification, acceptance or approval. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations. A regional economic integration organization may deposit its instrument of ratification, acceptance or approval if at least one of its member States has done likewise. In that instrument of ratification, acceptance or approval, such organization shall declare the extent of its competence with respect to the matters governed by this Protocol. Such organization shall also inform the depositary of any relevant modification in the extent of its competence.
4. This Protocol is open for accession by any State or any regional economic integration organization of which at least one member State is a Party to this Protocol. Instruments of accession shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations. At the time of its accession, a regional economic integration organization shall declare the extent of its competence with respect to matters governed by this Protocol. Such organization shall also inform the depositary of any relevant modification in the extent of its competence.
Article 18
Entry into force
1. This Protocol shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit of the fortieth instrument of ratification, acceptance, approval or accession, except that it shall not enter into force before the entry into force of the Convention. For the purpose of this paragraph, any instrument deposited by a regional economic integration organization shall not be counted as additional to those deposited by member States of such organization.
2. For each State or regional economic integration organization ratifying, accepting, approving or acceding to this Protocol after the deposit of the fortieth instrument of such action, this Protocol shall enter into force on the thirtieth day after the date of deposit by such State or organization of the relevant instrument or on the date this Protocol enters into force pursuant to paragraph 1 of this article, whichever is the later.
Article 19
Amendment
1. After the expiry of five years from the entry into force of this Protocol, a State Party to the Protocol may propose an amendment and file it with the Secretary-General of the United Nations, who shall thereupon communicate the proposed amendment to the States Parties and to the Conference of the Parties to the Convention for the purpose of considering and deciding on the proposal. The States Parties to this Protocol meeting at the Conference of the Parties shall make every effort to achieve consensus on each amendment. If all efforts at consensus have been exhausted and no agreement has been reached, the amendment shall, as a last resort, require for its adoption a two-thirds majority vote of the States Parties to this Protocol present and voting at the meeting of the Conference of the Parties.
2. Regional economic integration organizations, in matters within their competence, shall exercise their right to vote under this article with a number of votes equal to the number of their member States that are Parties to this Protocol. Such organizations shall not exercise their right to vote if their member States exercise theirs and vice versa.
3. An amendment adopted in accordance with paragraph 1 of this article is subject to ratification, acceptance or approval by States Parties.
4. An amendment adopted in accordance with paragraph 1 of this article shall enter into force in respect of a State Party ninety days after the date of the deposit with the Secretary-General of the United Nations of an instrument of ratification, acceptance or approval of such amendment.
5. When an amendment enters into force, it shall be binding on those States Parties which have expressed their consent to be bound by it. Other States Parties shall still be bound by the provisions of this Protocol and any earlier amendments that they have ratified, accepted or approved.
Article 20
Denunciation
1. A State Party may denounce this Protocol by written notification to the Secretary-General of the United Nations. Such denunciation shall become effective one year after the date of receipt of the notification by the Secretary-General.
2. A regional economic integration organization shall cease to be a Party to this Protocol when all of its member States have denounced it.
Article 21
Depositary and languages
1. The Secretary-General of the United Nations is designated depositary of this Protocol.
2. The original of this Protocol, of which the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.
IN WITNESS WHEREOF, the undersigned plenipotentiaries, being duly authorized thereto by their respective Governments, have signed this Protocol.
PROTOCOLO
contra la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, que complementa la Convención de las Naciones Unidas contra la Delincuencia Organizada Transnacional
PREÁMBULO
LOS ESTADOS PARTE EN EL PRESENTE PROTOCOLO,
CONSCIENTES de la urgente necesidad de prevenir, combatir y erradicar la fabricación y el tráfico ilícito de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, a causa de los efectos perjudiciales de estas actividades para la seguridad de cada Estado y región y del mundo en general, que ponen en peligro el bienestar de los pueblos, su desarrollo económico y social y su derecho a vivir en paz,
CONVENCIDOS, por tanto, de la necesidad de que los Estados adopten todas las medidas apropiadas a tal fin, incluidas medidas de cooperación internacional y de otra índole en los planos regional y mundial.
RECORDANDO la resolución 53/111 de la Asamblea General, de 9 de diciembre de 1998, en la que la Asamblea decidió establecer un comité especial intergubernamental de composición abierta con la finalidad de elaborar una convención internacional amplia contra la delincuencia organizada transnacional y de examinar la posibilidad de elaborar, entre otras cosas, un instrumento internacional contra la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones,
TENIENDO PRESENTES los principios de igualdad de derechos y de libre determinación de los pueblos, consagrados en la Carta de las Naciones Unidas y en la Declaración sobre los principios de Derecho internacional referentes a las relaciones de amistad y a la cooperación entre los Estados de conformidad con la Carta de las Naciones Unidas,
CONVENCIDOS de que complementar la Convención de las Naciones Unidas contra la Delincuencia Organizada Transnacional con un instrumento internacional contra la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, será de utilidad para prevenir y combatir esos delitos,
HAN ACORDADO LO SIGUIENTE:
I. DISPOSICIONES GENERALES
Artículo 1
Relación con la Convención de las Naciones Unidas contra la Delincuencia Organizada Transnacional
1. El presente Protocolo complementa la Convención de las Naciones Unidas contra la Delincuencia Organizada Transnacional y se interpretará juntamente con la Convención.
2. Las disposiciones de la Convención se aplicarán mutatis mutantis al presente Protocolo, a menos que en él se disponga otra cosa.
3. Los delitos tipificados con arreglo al artículo 5 del presente Protocolo se considerarán delito tipificados con arreglo a la Convención.
Artículo 2
Finalidad
La finalidad del presente Protocolo es promover, facilitar y reforzar la cooperación entre los Estados Parte con el propósito de prevenir, combatir y erradicar la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones.
Artículo 3
Definiciones
Para los fines del presente Protocolo:
a) |
por «arma de fuego» se entenderá toda arma portátil que tenga cañón y que lance, esté concebida para lanzar o pueda transformarse fácilmente para lanzar un balín, una bala o un proyectil por la acción de un explosivo, excluidas las armas de fuego antiguas o sus réplicas. Las armas de fuego antiguas y sus réplicas se definirán de conformidad con el Derecho interno. En ningún caso, sin embargo, podrán incluir armas de fuego fabricadas después de 1899; |
b) |
por «piezas y componentes» se entenderá todo elemento o elemento de repuesto específicamente concebido para un arma de fuego e indispensables para su funcionamiento, incluidos el cañón, la caja o el cajón, el cerrojo o el tambor, el cierre o el bloqueo del cierre y todo dispositivo concebido o adaptado para disminuir el sonido causado por un arma de fuego; |
c) |
por «municiones» se entenderá el cartucho completo o sus componentes, entre ellos las vainas, los cebos, la carga propulsora, las balas o proyectiles utilizados en las armas de fuego, siempre que estos componentes estén de por sí sujetos a autorización en el respectivo Estado Parte; |
d) |
por «fabricación ilícita» se entenderá la fabricación o el montaje de armas de fuego, sus piezas y componentes o municiones:
La concesión de licencia o autorización respecto de la fabricación de piezas y componentes se hará de conformidad con el Derecho interno; |
e) |
por «tráfico ilícito» se entenderá la importación, exportación, adquisición, venta, entrega, traslado o transferencia de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones desde o a través del territorio de un Estado Parte al de otro Estado Parte si cualquiera de los Estados Parte interesados no lo autoriza conforme a lo dispuesto en el presente Protocolo o si las armas de fuego no han sido marcadas conforme a lo dispuesto en el artículo 8 del presente Protocolo; |
f) |
por «localización» se entenderá el rastreo sistemático de las armas de fuego y, de ser posible, de sus piezas y componentes y municiones, desde el fabricante al comprador, con el fin de ayudar a las autoridades componentes de los Estados Parte a detectar, investigar y analizar la fabricación y el tráfico ilícitos. |
Artículo 4
Ámbito de aplicación
1. A menos que contenga una disposición en contrario, el presente Protocolo se aplicará a la prevención de la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones y a la investigación y el enjuiciamiento de los delitos tipificados con arreglo al artículo 5 del presente Protocolo cuando esos delitos sean de carácter transnacional y entrañen la participación de un grupo delictivo organizado.
2. El presente Protocolo no se aplicará a las transacciones entre Estados ni a las transferencias estatales cuando la aplicación del Protocolo pudiera perjudicar el derecho de un Estado Parte a adoptar medidas en aras de la seguridad nacional en consonancia con la carta de las Naciones Unidas.
Artículo 5
Penalización
1. Cada Estado Parte adoptará las medidas legislativas o de otra índole que sean necesarias para tipificar como delito las siguientes conductas. Cuando se cometan intencionalmente:
a) |
la fabricación ilícita de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones; |
b) |
el tráfico ilícito de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones; |
c) |
la falsificación o la obliteración, supresión o alteración ilícitas de la(s) marca(s) de un arma de fuego requeridas de conformidad con el artículo 8 del presente Protocolo. |
2. Cada Estado Parte adoptará, asimismo, las medidas legislativas y de otra índole que sean necesarias para tipificar como delito las siguientes conductas:
a) |
con sujeción a los conceptos básicos de su ordenamiento jurídico, la tentativa de comisión de un delito tipificado con arreglo al apartado 1 del presente artículo o la participación de él como cómplice, y |
b) |
la organización, dirección, ayuda, incitación, facilitación o asesoramiento para la comisión de delito tipificado con arreglo al apartado 1 del presente artículo. |
Artículo 6
Decomiso, incautación y disposición
1. A reserva de lo dispuesto en el artículo 12 de la Convención, los Estados Parte adoptarán, en la mayor medida posible de conformidad con su ordenamiento jurídico interno, las medidas que sean necesarias para permitir el decomiso de las armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones que hayan sido objeto de fabricación o tráfico ilícitos.
2. Los Estados Parte adoptarán, de conformidad con su ordenamiento jurídico interno, las medidas necesarias para impedir que las armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones que hayan sido objeto de fabricación o tráfico ilícitos caigan en manos de personas no autorizadas, en particular mediante la incautación y destrucción de esas armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, a menos que se haya autorizado oficialmente otra forma de disposición, siempre y cuando se hayan marcado las armas de fuego y se hayan registrado los métodos para la disposición de esas armas de fuego y municiones.
II. PREVENCIÓN
Artículo 7
Registros
Cada Estado Parte garantizará el mantenimiento, por un período no inferior a diez años, de la información relativa a las armas de fuego y, cuando sea apropiado y factible, de la información relativa a sus piezas y componentes y municiones que sea necesaria para localizar e identificar las armas de fuego y, cuando sea apropiado y factible, sus piezas y componentes y municiones que hayan sido objeto de fabricación o tráfico ilícitos, así como para evitar y detectar esas actividades. Esa información incluirá:
a) |
las marcas pertinentes requeridas de conformidad con el artículo 8 del presente Protocolo; |
b) |
en los casos que entrañen transacciones internacionales con armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, las fechas de emisión y expiración de las licencias o autorizaciones correspondientes, el país de importación, los países de tránsito, cuando proceda, y el receptor final, así como la descripción y la cantidad de los artículos. |
Artículo 8
Marcación de las armas de fuego
1. A los efectos de identificar y localizar cada arma de fuego, los Estados Parte:
a) |
en el momento de la fabricación de cada arma de fuego exigirán que esta sea marcada con una marca distintiva que indique el nombre del fabricante, el país o lugar de fabricación y el número de serie, o mantendrán cualquier otra marca distintiva y fácil de emplear que ostente símbolos geométricos sencillos, junto con un código numérico y/o alfanumérico, y que permita a todos los Estados Parte identificar sin dificultad el país de fabricación; |
b) |
exigirán que se aplique a toda arma de fuego importada una marca sencilla y apropiada que permita identificar el país de importación y, de ser posible, el año de esta, y permita, asimismo, a las autoridades competentes de ese país localizar el arma de fuego, así como una marca distintiva, si el arma de fuego no la lleva. Los requisitos del presente apartado no tendrán que aplicarse a la importación temporal de armas de fuego con fines lícitos verificables; |
c) |
velarán por que, en el momento en que se transfiera un arma de fuego de las existencias estatales a la utilización civil con carácter permanente, se aplique a dicha arma distintiva apropiada que permita a todos los Estados Parte identificar el país que realiza la transferencia. |
2. Los Estados Parte alentarán a la industria de fabricación de armas de fuego a formular medidas contra la supresión o la alteración de las marcas.
Artículo 9
Desactivación de las armas de fuego
Todo Estado Parte que, de conformidad con su Derecho interno, no reconozca como arma de fuego un arma desactivada adoptará las medidas que sean necesarias, incluida la tipificación de delitos específicos, si procede, a fin de prevenir la reactivación ilícita de las armas de fuego desactivadas, en consonancia con los siguientes principios generales de desactivación:
a) |
todas las piezas esenciales de un arma desactivadas se tornarán permanentemente inservibles y no susceptibles de ser retiradas, sustituidas o modificadas de cualquier forma que pueda permitir su reactivación; |
b) |
se adoptarán disposiciones para que una autoridad competente verifique, cuando proceda, las medidas de desactivación, a fin de garantizar que las modificaciones aportadas al arma de fuego la inutilizan permanentemente; |
c) |
la verificación por una autoridad competente comprenderá la expedición de un certificado o la anotación en un registro en que se haga constar la desactivación del arma de fuego o la inclusión de una marca a esos efectos claramente visible en el arma de fuego. |
Artículo 10
Requisitos generales para sistemas de licencias o autorizaciones de exportación, importación y tránsito
1. Cada Estado Parte establecerá o mantendrá un sistema eficaz de licencias o autorizaciones de exportación e importación, así como de medidas aplicables al tránsito internacional, para la transferencia de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones.
2. Antes de emitir licencias o autorizaciones de exportación para la expedición de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, cada Estado Parte se asegurará de que:
a) |
los Estados importadores hayan emitido las correspondientes licencias o autorizaciones, y |
b) |
los Estados de tránsito hayan al menos comunicado por escrito, con anterioridad a la expedición, que no se oponen al tránsito, sin perjuicio de los acuerdos o arreglos bilaterales o multilaterales destinados a favorecer a los Estados sin litoral. |
3. La licencia o autorización de exportación e importación y la documentación que la acompañe contendrán conjuntamente información que, como mínimo, comprenda el lugar y la fecha de expiración, el país de exportación, el país de importación, el destino final, una descripción y la cantidad de las armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones y, cuando haya tránsito, los países de tránsito. La información contenida en la licencia de importación deberá facilitarse a los Estados de tránsito con antelación.
4. El Estado Parte importador notificará al Estado Parte exportador, previa solicitud, la recepción de las remesas de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones que le hayan sido enviadas.
5. Cada Estado Parte adoptará, dentro de sus posibilidades, las medidas necesarias para garantizar que los procedimientos de licencia o autorización sean seguros y que la autenticidad de los documentos de licencia o autorización pueda ser verificada o validada.
6. Los Estados Parte podrán adoptar procedimientos simplificados para la importación y exportación temporales y para el tránsito de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones para fines lícitos verificables, tales como cacerías, prácticas de tiro deportivo, pruebas, exposiciones o reparaciones.
Artículo 11
Medidas de seguridad y prevención
A fin de detectar, prevenir y eliminar el robo, la pérdida o la desviación, así como la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, cada Estado Parte adoptará medidas apropiadas para:
a) |
exigir que se garantice la seguridad de las armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones en el curso de su fabricación, su importación y exportación y su tránsito a través de su territorio, y |
b) |
aumentar la eficacia de los controles de importación, exportación y tránsito, incluidos, cuando proceda, los controles fronterizos, así como de la cooperación transfronteriza entre los servicios policiales y aduaneros. |
Artículo 12
Información
1. Sin perjuicio de lo dispuesto en los artículos 27 y 28 de la Convención, los Estados Parte intercambiarán, de conformidad con sus respectivos ordenamientos jurídicos y administrativos internos, información pertinente para cada caso específico sobre cuestiones como los fabricantes, agentes comerciales, importadores y exportadores y, de ser posible, transportista autorizados de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones.
2. Sin perjuicio de lo dispuesto en los artículos 27 y 28 de la Convención, los Estados Parte intercambiarán, de conformidad con sus respectivos ordenamientos jurídicos y administrativos internos, información pertinente sobre cuestiones como:
a) |
los grupos delictivos organizados, efectiva o presuntamente involucrados en la fabricación o el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones; |
b) |
los medios de ocultación utilizados en la fabricación o el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, así como las formas de detectarlos; |
c) |
los métodos y medios, los lugares de expedición y de destino y las rutas que habitualmente utilizan los grupos delictivos organizados que participan en el tráfico ilícito de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, y |
d) |
experiencias de carácter legislativo, así como prácticas y medidas conexas, para prevenir, combatir y erradicar la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones. |
3. Los Estados Parte se facilitarán, según proceda, toda información científica y tecnológica pertinente que sea de utilidad para las autoridades encargadas de hacer cumplir la ley, a fin de reforzar mutuamente su capacidad de prevenir, detectar e investigar la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, y de enjuiciar a las personas involucradas en esas actividades ilícitas.
4. Los Estados Parte cooperarán en la localización de las armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones que puedan haber sido objeto de fabricación o tráfico ilícitos. Esa cooperación incluirá la respuesta rápida de los Estados Parte a toda solicitud de asistencia para localizar esas armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, dentro de los medios disponibles.
5. Con sujeción a los conceptos básicos de su ordenamiento jurídico o a cualesquiera acuerdos internacionales, cada Estado Parte garantizará la confidencialidad y acatará las restricciones impuestas a la utilización de toda información que reciba de otro Estado Parte de conformidad con el presente artículo, incluida información de dominio privado sobre transacciones comerciales, cuando así lo solicite el Estado Parte que facilita la información. Si no es posible mantener la confidencialidad, antes de revelar la información se dará cuenta de ello al Estado Parte que la facilitó.
Artículo 13
Cooperación
1. Los Estados Parte cooperarán en los planos bilateral, regional e internacional a fin de prevenir, combatir y erradicar la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones.
2. Sin perjuicio de lo dispuesto en el apartado 13 del artículo 18 de la Convención, cada Estado Parte designará un órgano nacional o un punto de contacto central encargado de mantener el enlace con los demás Estados Parte en toda cuestión relativa al presente Protocolo.
3. Los Estados Parte procurarán obtener el apoyo y la cooperación de los fabricantes, agentes comerciales, importadores, exportadores, corredores y transportistas comerciales de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, a fin de prevenir y detectar las actividades ilícitas mencionadas en el apartado 1 del presente artículo.
Artículo 14
Capacitación y asistencia técnica
Los Estados Parte cooperarán entre sí y con las organizaciones internacionales pertinentes, según proceda, a fin de que los Estados Parte que lo soliciten reciban la formación y asistencia técnica requeridas para reforzar su capacidad de prevenir, combatir y erradicar la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, sus piezas y componentes y municiones, incluida la asistencia técnica, financiera y material que proceda en las cuestiones enunciadas en los artículos 29 y 30 de la Convención.
Artículo 15
Corredores y corretaje
1. Con miras a prevenir y combatir la fabricación y el tráfico ilícitos de armas de fuego, con sus piezas y componentes y municiones, los Estados Parte que aún no lo hayan hecho considerarán la posibilidad de establecer un sistema de reglamentación de las actividades de las personas dedicadas al corretaje. Ese sistema podría incluir una o varias de las siguientes medidas:
a) |
exigir la inscripción en un registro de los corredores que actúen en su territorio; |
b) |
exigir una licencia o autorización para el ejercicio del corretaje, o |
c) |
exigir que en las licencias o autorizaciones de importación y de exportación, o en la documentación adjunta a la mercancía, se consigne el nombre y la ubicación de los corredores que intervengan en la transacción. |
2. Se alienta a los Estados Parte que hayan establecido un sistema de autorización de las operaciones de corretaje como el descrito en el apartado 1 del presente artículo a que incluyan datos sobre los corredores y las operaciones de corretaje en sus intercambios de información efectuados con arreglo al artículo 12 del presente Protocolo y a lo previsto en el artículo 7 del presente Protocolo.
III. DISPOSICIONES FINALES
Artículo 16
Solución de controversias
1. Los Estados Parte procurarán solucionar toda controversia relacionada con la interpretación o aplicación del presente Protocolo mediante la negociación.
2. Toda controversia entre dos o más Estados Parte acerca de la interpretación o aplicación del presente Protocolo que no pueda resolverse mediante la negociación dentro de un plazo razonable deberá, a solicitud de uno de esos Estados Parte, someterse a arbitraje. Si, seis meses después de la fecha de la solicitud de arbitraje, esos Estados Parte no ha podido ponerse de acuerdo sobre la organización del arbitraje, cualquiera de esas Partes podrá remitir la controversia a la Corte Internacional de Justicia mediante solicitud conforme al Estatuto de la Corte.
3. Cada Estado Parte podrá, en el momento de la firma, ratificación, aceptación o aprobación del presente Protocolo o de la adhesión a él, declarar que no se considera vinculado por el apartado 2 del presente artículo. Los demás Estados Parte no quedarán vinculados por el apartado 2 del presente artículo respecto de todo Estado Parte que haya hecho esa reserva.
4. El Estado Parte que haya hecho una reserva de conformidad con el apartado 3 del presente artículo podrá en cualquier momento retirar esa reserva notificándola al Secretario General de las Naciones Unidas.
Artículo 17
Firma, ratificación, aceptación, aprobación y adhesión
1. El presente Protocolo estará abierto a la firma de todos los Estados en la sede de las Naciones Unidas en Nueva York desde el trigésimo día de su aprobación por la Asamblea General hasta el 12 de diciembre de 2002.
2. El Presente Protocolo también estará abierto a la firma de las organizaciones regionales de integración económica, siempre que al menos uno de los Estados miembros de tales organizaciones haya firmado el presente Protocolo de conformidad con lo dispuesto en el apartado 1 del presente artículo.
3. El presente Protocolo estará sujeto a ratificación, aceptación o aprobación. Los instrumentos de ratificación, aceptación o aprobación se depositarán en poder del Secretario General de las Naciones Unidas. Las organizaciones regionales de integración económica podrán depositar su instrumento de ratificación, aceptación o aprobación si por lo menos uno de sus Estados miembros ha procedido de igual manera. En ese instrumento de ratificación, aceptación o aprobación, esas organizaciones declararán el alcance de su competencia con respecto a las cuestiones regidas por el presente Protocolo. Dichas organizaciones comunicarán también al depositario cualquier modificación pertinente del alcance de su competencia.
4. El presente Protocolo estará abierto a la adhesión de todos los Estados u organizaciones regionales de integración económica que cuente por lo menos con un Estado miembro que sea Parte en el presente Protocolo. Los instrumentos de adhesión se depositarán en poder del Secretario General de las Naciones Unidas. En el momento de su adhesión, las organizaciones regionales de integración económica declararán el alcance de su competencia con respecto a las cuestiones regidas por el presente Protocolo. Dichas organizaciones comunicarán también al depositario cualquier modificación pertinente del alcance de su competencia.
Artículo 18
Entrada en vigor
1. El presente Protocolo entrará en vigor el nonagésimo día después de la fecha en que se haya depositado el cuadragésimo instrumento de ratificación, aceptación, aprobación o adhesión, a condición de que no entre en vigor antes de la entrada en vigor de la Convención. A los efectos del presente apartado, los instrumentos depositados por una organización regional de integración económica no se considerarán adicionales a los depositados por los Estados miembros de tal organización.
2. Para cada Estado u organización regional de integración económica que ratifique, acepte el presente Protocolo o se adhiera a él después de haberse depositado el cuadragésimo instrumento de ratificación, aceptación, aprobación o adhesión, el presente Protocolo entrará en vigor el trigésimo día después de la fecha en que ese Estado u organización haya depositado el instrumento pertinente o en la fecha de su entrada en vigor con arreglo al apartado 1 del presente artículo, si esta es posterior.
Artículo 19
Enmienda
1. Cuando hayan transcurrido cinco años desde la entrada en vigor del presente Protocolo, los Estados Parte podrán proponer enmiendas por escrito al Secretario General de las Naciones Unidas, quien a continuación comunicará toda enmienda propuesta a los Estados Parte y a la Conferencia de las Partes en la Convención para que la examinen y decidan al respecto. Los Estados Parte en el presente Protocolo reunidos en la Conferencia de las Partes harán todo lo posible por lograr un consenso sobre cada enmienda. Si se han agotado todas las posibilidades de lograr un consenso y no se ha llegado a un acuerdo, la aprobación de la enmienda exigirá, en última instancia, una mayoría de dos tercios de los Estados Parte en el presente Protocolo presentes y votantes en la sesión de la Conferencia de las Partes.
2. Las organizaciones regionales de integración económica, en asuntos de su competencia, ejercerán su derecho de voto con arreglo al presente artículo con un número de votos igual al número de sus Estados miembros que sean Partes en el presente Protocolo. Dichas organizaciones no ejercerán su derecho a voto si sus Estados miembros ejercen el suyo y viceversa.
3. Toda enmienda aprobada de conformidad con el apartado 1 del presente artículo estará sujeta a ratificación, aceptación o aprobación por los Estados Parte.
4. Toda enmienda refrendada de conformidad con el apartado 1 del presente artículo entrará en vigor respecto de un Estado Parte noventa días después de la fecha en que este deposite en poder del Secretario General de las Naciones Unidas un instrumento de ratificación, aceptación o aprobación de esta enmienda.
5. Cuando una enmienda entre en vigor, será vinculante para los Estados Parte que hayan expresado su consentimiento al respecto. Los demás Estados Parte quedarán sujetos a las disposiciones del presente Protocolo, así como a cualquier otra enmienda anterior que hubiesen ratificado, aceptado o aprobado.
Artículo 20
Denuncia
1. Los Estados Parte podrán denunciar el presente Protocolo mediante notificación escrita al Secretario General de las Naciones Unidas. La denuncia surtirá efecto un año después de la fecha en que el Secretario General haya recibido la notificación.
2. Las organizaciones regionales de integración económica dejarán de ser Partes en el presente Protocolo cuando lo hayan denunciado todos sus Estados miembros.
Artículo 21
Depositario e idiomas
1. El Secretario General de las Naciones Unidas será el depositario del presente Protocolo.
2. El original del presente Protocolo, cuyos textos en árabe, chino, español, francés, inglés y ruso son igualmente auténticos, se depositará en poder del Secretario General de las Naciones Unidas.
EN FE DE LO CUAL, los plenipotenciarios infrascritos, debidamente autorizados por sus respectivos Gobiernos, han firmado el presente Protocolo.
PROTOCOLE
contre la fabrication et le trafic illicites d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions, additionnel à la convention des Nations unies contre la criminalité transnationale organisée
PRÉAMBULE
LES ÉTATS PARTIES AU PRÉSENT PROTOCOLE,
CONSCIENTS qu’il est urgent de prévenir, de combattre et d’éradiquer la fabrication et le trafic illicites des armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions, étant donné que ces activités sont préjudiciables à la sécurité de chaque État, de chaque région et du monde dans son ensemble, qu’elles constituent une menace pour le bien-être des peuples, pour leur promotion sociale et économique et pour leur droit à vivre en paix;
CONVAINCUS, par conséquent, qu’il est nécessaire que tous les États prennent toutes les mesures appropriées à cette fin, y compris des activités de coopération internationale et d’autres mesures aux niveaux régional et mondial;
RAPPELANT la résolution 53/111 de l’Assemblée générale du 9 décembre 1998, dans laquelle l’Assemblée a décidé de créer un comité intergouvernemental spécial à composition non limitée chargé d’élaborer une convention internationale générale contre la criminalité transnationale organisée et d’examiner s’il y avait lieu d’élaborer, notamment, un instrument international visant à lutter contre la fabrication et le trafic illicites d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions;
AYANT À L’ESPRIT le principe de l’égalité de droits des peuples et de leur droit à disposer d’eux-mêmes, tel que consacré dans la charte des Nations unies et dans la déclaration relative aux principes du droit international touchant les relations amicales et la coopération entre les États conformément à la charte des Nations unies;
CONVAINCUS que le fait d’adjoindre à la convention des Nations unies contre la criminalité transnationale organisée un instrument international contre la fabrication et le trafic illicites d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions aidera à prévenir et à combattre ce type de criminalité,
SONT CONVENUS DE CE QUI SUIT:
I. DISPOSITIONS GÉNÉRALES
Article premier
Relation avec la convention des Nations unies contre la criminalité transnationale organisée
1. Le présent protocole complète la convention des Nations unies contre la criminalité transnationale organisée. Il est interprété conjointement avec la convention.
2. Les dispositions de la convention s’appliquent mutatis mutandis au présent protocole, sauf disposition contraire dudit protocole.
3. Les infractions établies conformément à l’article 5 du présent protocole sont considérées comme des infractions établies conformément à la convention.
Article 2
Objet
Le présent protocole a pour objet de promouvoir, de faciliter et de renforcer la coopération entre les États parties en vue de prévenir, de combattre et d’éradiquer la fabrication et le trafic illicites des armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions.
Article 3
Terminologie
Aux fins du présent protocole:
a) |
l’expression «arme à feu» désigne toute arme à canon portative qui propulse des plombs, une balle ou un projectile par l’action d’un explosif, ou qui est conçue pour ce faire ou peut être aisément transformée à cette fin, à l’exclusion des armes à feu anciennes ou de leurs répliques. Les armes à feu anciennes et leurs répliques sont définies conformément au droit interne. Cependant, les armes à feu anciennes n’incluent en aucun cas les armes à feu fabriquées après 1899; |
b) |
l’expression «pièces et éléments» désigne tout élément ou élément de remplacement spécifiquement conçu pour une arme à feu et indispensable à son fonctionnement, notamment le canon, la carcasse ou la boîte de culasse, la glissière ou le barillet, la culasse mobile ou le bloc de culasse, ainsi que tout dispositif conçu ou adapté pour atténuer le bruit causé par un tir d’arme à feu; |
c) |
le terme «munitions» désigne l’ensemble de la cartouche ou ses éléments, y compris les étuis, les amorces, la poudre propulsive, les balles ou les projectiles, utilisés dans une arme à feu, sous réserve que lesdits éléments soient eux-mêmes soumis à autorisation dans l’État partie considéré; |
d) |
l’expression «fabrication illicite» désigne la fabrication ou l’assemblage d’armes à feu, de leurs pièces et éléments ou de munitions:
Des licences ou autorisations de fabrication de pièces et d’éléments sont délivrées conformément au droit interne; |
e) |
l’expression «trafic illicite» désigne l’importation, l’exportation, l’acquisition, la vente, la livraison, le transport ou le transfert d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions à partir du territoire d’un État partie ou à travers ce dernier vers le territoire d’un autre État partie si l’un des États parties concernés ne l’autorise pas conformément aux dispositions du présent protocole ou si les armes à feu ne sont pas marquées conformément à l’article 8 du présent protocole; |
f) |
le terme «traçage» désigne le suivi systématique du parcours des armes à feu et, si possible, de leurs pièces, éléments et munitions depuis le fabricant jusqu’à l’acheteur en vue d’aider les autorités compétentes des États parties à déceler et analyser la fabrication et le trafic illicites et à mener des enquêtes. |
Article 4
Champ d’application
1. Le présent protocole s’applique, sauf disposition contraire, à la prévention de la fabrication et du trafic illicites des armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions et aux enquêtes et poursuites relatives aux infractions établies conformément à l’article 5 dudit protocole, lorsque ces infractions sont de nature transnationale et qu’un groupe criminel organisé y est impliqué.
2. Le présent protocole ne s’applique pas aux transactions entre États ou aux transferts d’État dans les cas où son application porterait atteinte au droit d’un État partie de prendre, dans l’intérêt de la sécurité nationale, des mesures compatibles avec la charte des Nations unies.
Article 5
Incrimination
1. Chaque État partie adopte les mesures législatives et autres nécessaires pour conférer le caractère d’infraction pénale lorsque les actes ont été commis intentionnellement:
a) |
à la fabrication illicite d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions; |
b) |
au trafic illicite d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions; |
c) |
à la falsification ou à l’effacement, à l’enlèvement ou à l’altération de façon illégale de la (des) marque(s) que doit porter une arme à feu en vertu de l’article 8 du présent protocole. |
2. Chaque État partie adopte également les mesures législatives et autres nécessaires pour conférer le caractère d’infraction pénale:
a) |
sous réserve des concepts fondamentaux de son système juridique, au fait de tenter de commettre une infraction établie conformément au paragraphe 1 du présent article ou de s’en rendre complice; et |
b) |
au fait d’organiser, de diriger, de faciliter, d’encourager ou de favoriser au moyen d’une aide ou de conseils, la commission d’une infraction établie conformément au paragraphe 1 du présent article. |
Article 6
Confiscation, saisie et disposition
1. Sans préjudice de l’article 12 de la convention, les États parties adoptent, dans toute la mesure possible dans le cadre de leurs systèmes juridiques nationaux, les mesures nécessaires pour permettre la confiscation des armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions ayant fait l’objet d’une fabrication ou d’un trafic illicites.
2. Les États parties adoptent, dans le cadre de leurs systèmes juridiques nationaux, les mesures nécessaires pour empêcher que les armes à feu, leurs pièces, éléments et munitions ayant fait l’objet d’une fabrication et d’un trafic illicites ne tombent entre les mains de personnes non autorisées en saisissant et détruisant lesdites armes, leurs pièces, éléments et munitions sauf si une autre mesure de disposition a été officiellement autorisée, à condition que ces armes aient été marquées et que les méthodes de disposition desdites armes et des munitions aient été enregistrées.
II. PRÉVENTION
Article 7
Conservation des informations
Chaque État partie assure la conservation, pendant au moins dix ans, des informations sur les armes à feu et, lorsqu’il y a lieu et si possible, sur leurs pièces, éléments et munitions, qui sont nécessaires pour assurer le traçage et l’identification de celles de ces armes à feu et, lorsqu’il y a lieu et si possible, de leurs pièces, éléments et munitions qui font l’objet d’une fabrication ou d’un trafic illicites ainsi que pour prévenir et détecter ces activités. Ces informations sont les suivantes:
a) |
les marques appropriées requises en vertu de l’article 8 du présent protocole; |
b) |
dans le cas de transactions internationales portant sur des armes à feu, leurs pièces, éléments et munitions, les dates de délivrance et d’expiration des licences ou autorisations voulues, le pays d’exportation, le pays d’importation, les pays de transit, le cas échéant, et le destinataire final ainsi que la description et la quantité des articles. |
Article 8
Marquage des armes à feu
1. Aux fins de l’identification et du traçage de chaque arme à feu, les États parties:
a) |
au moment de la fabrication de chaque arme à feu, soit exigent un marquage unique indiquant le nom du fabricant, le pays ou le lieu de fabrication et le numéro de série, soit conservent tout autre marquage unique et d’usage facile comportant des symboles géométriques simples combinés à un code numérique et/ou alphanumérique, permettant à tous les États d’identifier facilement le pays de fabrication; |
b) |
exigent un marquage approprié simple sur chaque arme à feu importée, permettant d’identifier le pays importateur et, si possible, l’année d’importation et rendant possible le traçage de l’arme à feu par les autorités compétentes de ce pays, ainsi qu’une marque unique, si l’arme à feu ne porte pas une telle marque. Les conditions énoncées au présent alinéa n’ont pas à être appliquées aux importations temporaires d’armes à feu à des fins licites vérifiables; |
c) |
assurent, au moment du transfert d’une arme à feu des stocks de l’État en vue d’un usage civil permanent, le marquage approprié unique permettant à tous les États parties d’identifier le pays de transfert. |
2. Les États parties encouragent l’industrie des armes à feu à concevoir des mesures qui empêchent d’enlever ou d’altérer les marques.
Article 9
Neutralisation des armes à feu
Un État partie qui, dans son droit interne, ne considère pas une arme à feu neutralisée comme une arme à feu prend les mesures nécessaires, y compris l’établissement d’infractions spécifiques, s’il y a lieu, pour prévenir la réactivation illicite des armes à feu neutralisées, conformément aux principes généraux de neutralisation ci-après:
a) |
rendre définitivement inutilisables et impossibles à enlever, remplacer ou modifier en vue d’une réactivation quelconque, toutes les parties essentielles d’une arme à feu neutralisée; |
b) |
prendre des dispositions pour, s’il y a lieu, faire vérifier les mesures de neutralisation par une autorité compétente, afin de garantir que les modifications apportées à une arme à feu la rendent définitivement inutilisable; |
c) |
prévoir dans le cadre de la vérification par l’autorité compétente la délivrance d’un certificat ou d’un document attestant la neutralisation de l’arme à feu, ou l’application à cet effet sur l’arme à feu d’une marque clairement visible. |
Article 10
Obligations générales concernant les systèmes de licences ou d’autorisations d’exportation, d’importation et de transit
1. Chaque État partie établit ou maintient un système efficace de licences ou d’autorisations d’exportation et d’importation, ainsi que de mesures sur le transit international, pour le transfert d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions.
2. Avant de délivrer des licences ou autorisations d’exportation pour des envois d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions, chaque État partie vérifie que:
a) |
les États importateurs ont délivré des licences ou autorisations d’importation; et |
b) |
les États de transit ont au moins notifié par écrit, avant l’envoi, qu’ils ne s’opposent pas au transit, ceci sans préjudice des accords ou arrangements bilatéraux et multilatéraux en faveur des États sans littoral. |
3. La licence ou l’autorisation d’exportation et d’importation et la documentation qui l’accompagne contiennent des informations qui, au minimum, incluent le lieu et la date de délivrance, la date d’expiration, le pays d’exportation, le pays d’importation, le destinataire final, la désignation des armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions et leur quantité et, en cas de transit, les pays de transit. Les informations figurant dans la licence d’importation doivent être fournies à l’avance aux États de transit.
4. L’État partie importateur informe l’État partie exportateur, sur sa demande, de la réception des envois d’armes à feu, de leurs pièces et éléments ou de munitions.
5. Chaque État partie prend, dans la limite de ses moyens, les mesures nécessaires pour faire en sorte que les procédures d’octroi de licences ou d’autorisations soient sûres et que l’authenticité des licences ou autorisations puisse être vérifiée ou validée.
6. Les États parties peuvent adopter des procédures simplifiées pour l’importation et l’exportation temporaires et pour le transit d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions, à des fins légales vérifiables telles que la chasse, le tir sportif, l’expertise, l’exposition ou la réparation.
Article 11
Mesures de sécurité et de prévention
Afin de détecter, de prévenir et d’éliminer les vols, pertes ou détournements, ainsi que la fabrication et le trafic illicites d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions, chaque État partie prend les mesures appropriées:
a) |
pour exiger la sécurité des armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions au moment de la fabrication, de l’importation, de l’exportation et du transit par son territoire; et |
b) |
pour accroître l’efficacité des contrôles des importations, des exportations et du transit, y compris, lorsqu’il y a lieu, des contrôles aux frontières, ainsi que l’efficacité de la coopération transfrontière entre la police et les services douaniers. |
Article 12
Information
1. Sans préjudice des articles 27 et 28 de la convention, les États parties échangent, conformément à leurs systèmes juridiques et administratifs respectifs, des informations pertinentes, dans chaque cas d’espèce, concernant notamment les fabricants, négociants, importateurs, exportateurs et, chaque fois que cela est possible, transporteurs autorisés d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions.
2. Sans préjudice des articles 27 et 28 de la convention, les États parties échangent, conformément à leurs systèmes juridiques et administratifs respectifs, des informations pertinentes concernant notamment:
a) |
les groupes criminels organisés dont on sait ou dont on soupçonne qu’ils participent à la fabrication ou au trafic illicites d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions; |
b) |
les moyens de dissimulation utilisés dans la fabrication ou le trafic illicites des armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions et les moyens de les détecter; |
c) |
les méthodes et moyens, les points d’expédition et de destination et les itinéraires habituellement utilisés par les groupes criminels organisés se livrant au trafic illicite d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions; et |
d) |
les données d’expérience d’ordre législatif ainsi que les pratiques et mesures tendant à prévenir, combattre et éradiquer la fabrication et le trafic illicites des armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions. |
3. Les États parties se communiquent ou s’échangent, selon qu’il convient, des informations scientifiques et technologiques pertinentes utiles aux services de détection et de répression en vue de renforcer mutuellement leur capacité de prévenir et de déceler la fabrication et le trafic illicites d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions, de mener des enquêtes et d’engager des poursuites contre les personnes impliquées dans ces activités illicites.
4. Les États parties coopèrent pour le traçage des armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions ayant pu faire l’objet d’une fabrication ou d’un trafic illicites et ils répondent rapidement, dans la limite de leurs moyens, aux demandes d’aide dans ce domaine.
5. Sous réserve des concepts fondamentaux de son système juridique ou de tous accords internationaux, chaque État partie qui reçoit d’un autre État partie, en application du présent article, des informations, y compris des informations exclusives concernant des transactions commerciales, garantit leur confidentialité et respecte toutes restrictions à leur usage s’il en est prié par l’État partie qui les fournit. Si une telle confidentialité ne peut pas être assurée, l’État partie qui a fourni les informations en est avisé avant que celles-ci soient divulguées.
Article 13
Coopération
1. Les États parties coopèrent aux niveaux bilatéral, régional et international pour prévenir, combattre et éradiquer la fabrication et le trafic illicites d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions.
2. Sans préjudice du paragraphe 13 de l’article 18 de la convention, chaque État partie désigne un organisme national ou un point de contact unique chargé d’assurer la liaison avec d’autres États parties pour les questions relatives au présent protocole.
3. Les États parties cherchent à obtenir l’appui et la coopération des fabricants, négociants, importateurs, exportateurs, courtiers et transporteurs commerciaux d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions afin de prévenir et de détecter les activités illicites visées au paragraphe 1 du présent article.
Article 14
Formation et assistance technique
Les États parties coopèrent entre eux et avec les organisations internationales compétentes, selon qu’il convient, de façon à pouvoir recevoir, sur demande, la formation et l’assistance technique nécessaires pour améliorer leur capacité de prévenir, combattre et éradiquer la fabrication et le trafic illicites d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions, y compris une assistance technique, financière et matérielle pour les questions visées aux articles 29 et 30 de la convention.
Article 15
Courtiers et courtage
1. En vue de prévenir et de combattre la fabrication et le trafic illicites d’armes à feu, de leurs pièces, éléments et munitions, les États parties qui ne l’ont pas encore fait envisagent d’établir un système de réglementation des activités de ceux qui pratiquent le courtage. Un tel système pourrait inclure une ou plusieurs mesures telles que:
a) |
l’exigence d’un enregistrement des courtiers exerçant sur leur territoire; |
b) |
l’exigence d’une licence ou d’une autorisation de courtage; ou |
c) |
l’exigence de l’indication sur les licences ou autorisations d’importation et d’exportation, ou sur les documents d’accompagnement, du nom et de l’emplacement des courtiers participant à la transaction. |
2. Les États parties qui ont établi un système d’autorisations concernant le courtage, tel qu’énoncé au paragraphe 1 du présent article, sont encouragés à fournir des renseignements sur les courtiers et le courtage lorsqu’ils échangent des informations au titre de l’article 12 du présent protocole et à conserver les renseignements relatifs aux courtiers et au courtage conformément à l’article 7 du présent protocole.
III. DISPOSITIONS FINALES
Article 16
Règlement des différends
1. Les États parties s’efforcent de régler les différends concernant l’interprétation ou l’application du présent protocole par voie de négociation.
2. Tout différend entre deux États parties ou plus concernant l’interprétation ou l’application du présent protocole qui ne peut être réglé par voie de négociation dans un délai raisonnable est, à la demande de l’un de ces États parties, soumis à l’arbitrage. Si, dans un délai de six mois à compter de la date de la demande d’arbitrage, les États parties ne peuvent s’entendre sur l’organisation de l’arbitrage, l’un quelconque d’entre eux peut soumettre le différend à la Cour internationale de justice en adressant une requête conformément au statut de la Cour.
3. Chaque État partie peut, au moment de la signature, de la ratification, de l’acceptation ou de l’approbation du présent protocole ou de l’adhésion à celui-ci, déclarer qu’il ne se considère pas lié par le paragraphe 2 du présent article. Les autres États parties ne sont pas liés par le paragraphe 2 du présent article envers tout État partie ayant émis une telle réserve.
4. Tout État partie qui a émis une réserve en vertu du paragraphe 3 du présent article peut la retirer à tout moment en adressant une notification au secrétaire général de l’Organisation des Nations unies.
Article 17
Signature, ratification, acceptation, approbation et adhésion
1. Le présent protocole sera ouvert à la signature de tous les États au siège de l’Organisation des Nations unies, à New York, à compter du trentième jour suivant son adoption par l’Assemblée générale et jusqu’au 12 décembre 2002.
2. Le présent protocole est également ouvert à la signature des organisations régionales d’intégration économique à la condition qu’au moins un État membre d’une telle organisation ait signé le présent protocole conformément au paragraphe 1 du présent article.
3. Le présent protocole est soumis à ratification, acceptation ou approbation. Les instruments de ratification, d’acceptation ou d’approbation seront déposés auprès du secrétaire général de l’Organisation des Nations unies. Une organisation régionale d’intégration économique peut déposer ses instruments de ratification, d’acceptation ou d’approbation si au moins un de ses États membres l’a fait. Dans cet instrument de ratification, d’acceptation ou d’approbation, cette organisation déclare l’étendue de sa compétence concernant les questions régies par le présent protocole. Elle informe également le dépositaire de toute modification pertinente de l’étendue de sa compétence.
4. Le présent protocole est ouvert à l’adhésion de tout État ou de toute organisation régionale d’intégration économique dont au moins un État membre est partie au présent protocole. Les instruments d’adhésion sont déposés auprès du secrétaire général de l’Organisation des Nations unies. Au moment de son adhésion, une organisation régionale d’intégration économique déclare l’étendue de sa compétence concernant les questions régies par le présent protocole. Elle informe également le dépositaire de toute modification pertinente de l’étendue de sa compétence.
Article 18
Entrée en vigueur
1. Le présent protocole entrera en vigueur le quatre-vingt-dixième jour suivant la date de dépôt du quarantième instrument de ratification, d’acceptation, d’approbation ou d’adhésion, étant entendu qu’il n’entrera pas en vigueur avant que la convention n’entre elle-même en vigueur. Aux fins du présent paragraphe, aucun des instruments déposés par une organisation régionale d’intégration économique n’est considéré comme un instrument venant s’ajouter aux instruments déjà déposés par les États membres de cette organisation.
2. Pour chaque État ou organisation régionale d’intégration économique qui ratifiera, acceptera ou approuvera le présent protocole ou y adhérera après le dépôt du quarantième instrument pertinent, le présent protocole entrera en vigueur le trentième jour suivant la date de dépôt de l’instrument pertinent par ledit État ou ladite organisation ou à la date à laquelle il entre en vigueur en application du paragraphe 1 du présent article, si celle-ci est postérieure.
Article 19
Amendement
1. À l’expiration d’un délai de cinq ans à compter de l’entrée en vigueur du présent protocole, un État partie au protocole peut proposer un amendement et en déposer le texte auprès du secrétaire général de l’Organisation des Nations unies. Ce dernier communique alors la proposition d’amendement aux États parties et à la conférence des parties à la convention en vue de l’examen de la proposition et de l’adoption d’une décision. Les États parties au présent protocole réunis en conférence des parties n’épargnent aucun effort pour parvenir à un consensus sur tout amendement. Si tous les efforts en ce sens ont été épuisés sans qu’un accord soit intervenu, il faudra, en dernier recours, pour que l’amendement soit adopté, un vote à la majorité des deux tiers des États parties au présent protocole présents à la conférence des parties et exprimant leur vote.
2. Les organisations régionales d’intégration économique disposent, pour exercer, en vertu du présent article, leur droit de vote dans les domaines qui relèvent de leur compétence, d’un nombre de voix égal au nombre de leurs États membres parties au présent protocole. Elles n’exercent pas leur droit de vote si leurs États membres exercent le leur, et inversement.
3. Un amendement adopté conformément au paragraphe 1 du présent article est soumis à ratification, acceptation ou approbation des États parties.
4. Un amendement adopté conformément au paragraphe 1 du présent article entrera en vigueur pour un État partie quatre-vingt-dix jours après la date de dépôt par ledit État partie auprès du secrétaire général de l’Organisation des Nations unies d’un instrument de ratification, d’acceptation ou d’approbation dudit amendement.
5. Un amendement entré en vigueur a force obligatoire à l’égard des États parties qui ont exprimé leur consentement à être liés par lui. Les autres États parties restent liés par les dispositions du présent protocole et tous amendements antérieurs qu’ils ont ratifiés, acceptés ou approuvés.
Article 20
Dénonciation
1. Un État partie peut dénoncer le présent protocole par notification écrite adressée au secrétaire général de l’Organisation des Nations unies. Une telle dénonciation prend effet un an après la date de réception de la notification par le secrétaire général.
2. Une organisation régionale d’intégration économique cesse d’être partie au présent protocole lorsque tous ses États membres l’ont dénoncé.
Article 21
Dépositaire et langues
1. Le secrétaire général de l’Organisation des Nations unies est le dépositaire du présent protocole.
2. L’original du présent protocole, dont les textes anglais, arabe, chinois, espagnol, français et russe font également foi, sera déposé auprès du secrétaire général de l’Organisation des Nations unies.
EN FOI DE QUOI, les plénipotentiaires soussignés, à ce dûment autorisés par leurs gouvernements respectifs, ont signé le présent protocole.
UREDBE
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/28 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 294/2014
оd 20. ožujka 2014.
o odobrenju izmjene specifikacije koja nije manja za naziv upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla [Lenteja de Tierra de Campos (ZOZP)]
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (1), a posebno njezin članak 52. stavak 2.,
budući da:
(1) |
U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Španjolske za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla „Lenteja Pardina de Tierra de Campos”, registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1485/2007 (2). |
(2) |
Budući da predmetna izmjena nije manja u smislu članka 53. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) te Uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije (3). |
(3) |
Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, izmjenu specifikacije potrebno je odobriti, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Odobrava se izmjena specifikacije objavljena u Službenom listu Europske unije, povezana s nazivom iz Priloga ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 20. ožujka 2014.
Za Komisiju, u ime predsjednika,
Dacian CIOLOȘ
Član Komisije
(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.
(2) SL L 330, 15.12.2007., str. 13.
(3) SL C 293, 9.10.2013., str. 10.
PRILOG
Poljoprivredni proizvodi namijenjeni prehrani ljudi navedeni u Prilogu I. Ugovoru:
Razred 1.6. Voće, povrće i žitarice, u prirodnom stanju ili prerađeni
ŠPANJOLSKA
Lenteja de Tierra de Campos (ZOZP)
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/30 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 295/2014
od 20. ožujka 2014.
o odobrenju izmjene specifikacije koja nije manja za naziv upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla [Antequera (ZOI)]
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (1), a posebno njezin članak 52. stavak 2.,
budući da:
(1) |
U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Španjolske za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti „Antequera”, registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 417/2006. (2) |
(2) |
Budući da predmetna izmjena nije manja u smislu članka 53. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) te Uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije (3). |
(3) |
Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, izmjenu specifikacije potrebno je odobriti, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Odobrava se izmjena specifikacije objavljena u Službenom listu Europske unije, povezana s nazivom iz Priloga ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 20. ožujka 2014.
Za Komisiju, u ime predsjednika,
Dacian CIOLOȘ
Član Komisije
(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.
(2) SL L 72, 11.3.2006., str. 8.
(3) SL C 299, 15.10.2013., str. 13.
PRILOG
Poljoprivredni proizvodi namijenjeni prehrani ljudi navedeni u Prilogu I. Ugovoru:
Razred 1.5. Ulja i masti (maslac, margarin, ulja itd.)
ŠPANJOLSKA
Antequera (ZOI)
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/32 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 296/2014
od 20. ožujka 2014.
o odobrenju izmjene specifikacije koja nije manja za naziv upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla [Neufchâtel (ZOI)]
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (1), a posebno njezin članak 52. stavak 2.,
budući da:
(1) |
U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Francuske za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti „Neufchâtel”, registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1107/96 (2). |
(2) |
Budući da predmetna izmjena nije manja u smislu članka 53. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) te Uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije (3). |
(3) |
Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, izmjenu specifikacije potrebno je odobriti, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Odobrava se izmjena specifikacije objavljena u Službenom listu Europske unije, povezana s nazivom iz Priloga ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 20. ožujka 2014.
Za Komisiju, u ime predsjednika,
Dacian CIOLOȘ
Član Komisije
(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.
(2) SL L 148, 21.6.1996., str. 1.
(3) SL C 316, 30.10.2013., str. 14.
PRILOG
Poljoprivredni proizvodi namijenjeni prehrani ljudi navedeni u Prilogu I. Ugovoru:
Razred 1.3. Sirevi
FRANCUSKA
Neufchâtel (ZOI)
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/34 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 297/2014
od 20. ožujka 2014.
o odobrenju izmjene specifikacije koja nije manja za naziv upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla [Valençay (ZOI)]
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (1), a posebno njezin članak 52. stavak 2.,
budući da:
(1) |
U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Francuske za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti „Valençay”, registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1437/2004 (2). |
(2) |
Budući da predmetna izmjena nije manja u smislu članka 53. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) te Uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije (3). |
(3) |
Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, izmjenu specifikacije potrebno je odobriti, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Odobrava se izmjena specifikacije objavljena u Službenom listu Europske unije, povezana s nazivom iz Priloga ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 20. ožujka 2014.
Za Komisiju, u ime predsjednika,
Dacian CIOLOȘ
Član Komisije
(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.
(2) SL L 265, 12.8.2004., str. 3.
(3) SL C 296, 12.10.2013., str. 4.
PRILOG
Poljoprivredni proizvodi namijenjeni prehrani ljudi navedeni u Prilogu I. Ugovoru:
Razred 1.3. Sirevi
FRANCUSKA
Valençay (ZOI)
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/36 |
UREDBA KOMISIJE (EU) br. 298/2014
оd 21. ožujka 2014.
o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća te Priloga Uredbi Komisije (EU) br. 231/2012 u pogledu uporabe magnezijeva dihidrogen difosfata kao tvari za rahljenje i regulatora kiselosti
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima (1), a posebno njezin članak 10. stavak 3., članak 14. i članak 30. stavak 5.,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1331/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o uspostavi zajedničkog postupka odobravanja prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima i prehrambenih aroma (2), a posebno njezin članak 7. stavak 5.,
budući da:
(1) |
Prilogom II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 utvrđuje se popis prehrambenih aditiva Unije odobrenih za uporabu u hrani te uvjeti njihove uporabe. |
(2) |
Uredbom Komisije (EU) br. 231/2012 (3) utvrđuju se specifikacije prehrambenih aditiva navedenih u Prilozima II. i III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008. |
(3) |
Popis i specifikacije Unije mogu se ažurirati u skladu sa zajedničkim postupkom iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1331/2008 na inicijativu Komisije ili na temelju zahtjeva. |
(4) |
Zahtjev za odobravanje uporabe magnezijeva dihidrogen difosfata kao tvari za rahljenje i regulatora kiselosti u određenim kategorijama hrane podnesen je 7. travnja 2011. i stavljen je na raspolaganje državama članicama. |
(5) |
Fosforna kiselina – fosfati – di-, tri- i polifosfati (E 338 – 452) odobreni su za uporabu kao tvari za rahljenje u finim pekarskim proizvodima. Difosfati (E 450) navedeni u Uredbi (EU) br. 231/2012 mogu se koristiti kao zamjena za natrijev aluminijev fosfat (E 541) čime se smanjuje sadržaj aluminija u prerađenoj hrani. Trenutno navedeni difosfati imaju oštar okus koji ostaje u ustima i mogu pridonijeti ukupnom sadržaju natrija u hrani. |
(6) |
U Prilogu Uredbi (EU) br. 231/2012 trebaju se utvrditi specifikacije za magnezijev dihidrogen difosfat jer bi se tvar mogla koristiti kao zamjena za ostale difosfate kako bi se ublažio oštar okus i izbjeglo povećanje razine natrija u hrani. Stoga je potrebno odobriti uporabu magnezijeva dihidrogen difosfata u kategorijama 6.2.1: Brašna, samo brašno za dizanje; 6.5: Rezanci; 6.6: Tijesta; 7.1: Kruh i pecivo i 7.2: Fini pekarski proizvodi. Magnezijevom dihidrogen difosfatu treba dodijeliti broj E 450 (ix). |
(7) |
Slične tvari s jednakim ili većim sadržajem magnezija u usporedbi s magnezijevim dihidrogen difosfatom, mono- i dibazične magnezijeve soli ortofosforne kiseline (E343i; E343ii) već su odobrene za uporabu u istim kategorijama hrane. Uvrštavanje magnezijeva dihidrogen difosfata kao zamjenskog difosfata u Prilog Uredbi (EU) br. 231/2012 i njegova naknadna uporaba u hrani neće povećati unos fosfora ili magnezija. Stoga se utvrđivanje specifikacije i posebno odobravanje uporabe magnezijeva dihidrogen difosfata (E 450 (ix)) kao tvari za rahljenje i regulatora kiselosti ne smatra sigurnosnim rizikom. |
(8) |
U skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1331/2008 Komisija je dužna zatražiti mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane kako bi ažurirala popis prehrambenih aditiva Unije iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008, osim ako predmetno ažuriranje neće imati utjecaj na zdravlje ljudi. Budući da se uvrštavanje magnezijeva dihidrogen difosfata u Prilog Uredbe (EU) 231/2012 i odobrenje uporabe magnezijeva dihidrogen difosfata (E 450 (ix)) kao tvari za rahljenje ne smatra sigurnosnim rizikom, nije potrebno zatražiti mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane. |
(9) |
Stoga Uredbe (EZ) br. 1333/2008 i (EU) br. 231/2012 treba na odgovarajući način izmijeniti. |
(10) |
Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Prilog II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 izmjenjuje se u skladu s Prilogom I. ovoj Uredbi.
Članak 2.
Prilog Uredbi (EZ) br. 231/2012 izmjenjuje se u skladu s Prilogom II. ovoj Uredbi.
Članak 3.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 21. ožujka 2014.
Za Komisiju
Predsjednik
José Manuel BARROSO
(1) SL L 354, 31.12.2008., str. 16.
(2) SL L 354, 31.12.2008., str. 1.
(3) Uredba Komisije (EU) br. 231/2012 od 9. ožujka 2012. o utvrđivanju specifikacija za prehrambene aditive navedene u prilozima II. i III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 83, 22.3.2012., str. 1.).
PRILOG I.
Prilog II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 mijenja se kako slijedi:
(1) |
Tablica iz točke (l) dijela C, zamjenjuje se sljedećom tablicom:
|
(2) |
Dio E Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 mijenja se kako slijedi:
|
(1) E 450 (ix) nije uvršten”
PRILOG II.
U Prilogu Uredbi (EU) br. 231/2012 nakon specifikacija za dodatak hrani E 450 (vii) dodaje se sljedeći unos:
„E 450(ix) MAGNEZIJEV DIHIDROGEN DIFOSFAT |
|
Sinonimi |
Kiseli magnezijev pirofosfat, monomagnezijev dihidrogen pirofosfat, magnezijev difosfat, magnezijev pirofosfat |
Definicija |
Magnezijev dihidrogen difosfat je kisela magnezijeva sol difosforne kiseline. Proizvodi se polaganim dodavanjem vodene disperzije magnezijeva hidroksida u fosfornu kiselinu dok se ne postigne molarni omjer 1: 2 između Mg i P. Tijekom reakcije temperatura se zadržava ispod 60 °C. Reakcijskoj mješavini dodaje se oko 0.1 % vodikova peroksida i suspenzija se zatim zagrijava i melje. |
EINECS |
244-016-8 |
Kemijsko ime |
Mono magnezijev dihidrogen difosfat |
Kemijska formula |
MgH2P2O7 |
Molekulska masa |
200,25 |
Analiza |
Sadržaj P2O5 najmanje 68,0 % i najviše 70,5 % izraženo kao P2O5 Sadržaj MgO najmanje 18,0 % i najviše 20,5 % izraženo kao MgO |
Opis |
Bijeli kristali ili prah |
Identifikacija |
|
Topljivost |
Lagano topljiv u vodi, praktički netopljiv u etanolu |
Veličina čestice: |
Prosječna veličina čestice varira između 10 i 50 μm |
Čistoća |
|
Gubitak pri spaljivanju |
Najviše 12 % (800 °C, 0,5 sata) |
Fluorid |
Najviše 20 mg/kg (izraženo kao fluor) |
Aluminij |
Najviše 50 mg/kg |
Arsen |
Najviše 1 mg/kg |
Kadmij |
Najviše 1 mg/kg |
Olovo |
Najviše 1 mg/kg” |
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/41 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 299/2014
оd 24. ožujka 2014.
o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (1),
uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (2), a posebno njezin članak 136. stavak 1.,
budući da:
(1) |
Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A. |
(2) |
Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Paušalne uvozne vrijednosti iz članka 136. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 određene su u Prilogu ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 24. ožujka 2014.
Za Komisiju, u ime predsjednika,
Jerzy PLEWA
Glavni direktor za poljoprivredu i ruralni razvoj
(1) SL L 299, 16.11.2007., str. 1.
(2) SL L 157, 15.6.2011., str. 1.
PRILOG
Paušalne uvozne vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća
(EUR/100 kg) |
||
Oznaka KN |
Oznaka treće zemlje (1) |
Standardna uvozna vrijednost |
0702 00 00 |
MA |
58,9 |
TN |
83,0 |
|
TR |
94,5 |
|
ZZ |
78,8 |
|
0707 00 05 |
MA |
39,8 |
TR |
139,3 |
|
ZZ |
89,6 |
|
0709 93 10 |
MA |
37,7 |
TR |
98,4 |
|
ZZ |
68,1 |
|
0805 10 20 |
EG |
46,0 |
IL |
67,9 |
|
MA |
57,3 |
|
TN |
51,2 |
|
TR |
53,5 |
|
ZZ |
55,2 |
|
0805 50 10 |
TR |
68,2 |
ZZ |
68,2 |
|
0808 10 80 |
AR |
91,7 |
BR |
92,4 |
|
CL |
94,1 |
|
CN |
116,8 |
|
MK |
23,6 |
|
US |
187,9 |
|
ZA |
68,9 |
|
ZZ |
96,5 |
|
0808 30 90 |
AR |
97,0 |
CL |
125,8 |
|
TR |
127,0 |
|
ZA |
92,0 |
|
ZZ |
110,5 |
(1) Nomenklatura država utvrđena Uredbom Komisije (EZ) br. 1833/2006 (SL L 354, 14.12.2006., str. 19.). Oznakom „ZZ” označava se „drugo podrijetlo”.
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/43 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 300/2014
оd 24. ožujka 2014.
o ukidanju obustave podnošenja zahtjeva za uvozne dozvole za proizvode od šećera u okviru određenih carinskih kvota
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1),
uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 891/2009 od 25. rujna 2009. o otvaranju i predviđanju upravljanja određenim carinskim kvotama Zajednice u sektoru šećera (2), a posebno njezin članak 5. stavak 2.,
budući da:
(1) |
Podnošenje zahtjeva za uvozne dozvole u vezi s rednim brojem 09.4321 obustavljeno je od 27. rujna 2013. Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 931/2013 od 26. rujna 2013. o utvrđivanju koeficijenta dodjele za izdavanje uvoznih dozvola za koje su zahtjevi podneseni od 8. do 14. rujna 2013. za proizvode od šećera u okviru određenih carinskih kvota i o obustavi podnošenja zahtjeva za takve dozvole (3), u skladu s Uredbom (EZ) br. 891/2009. |
(2) |
Slijedom obavijesti o neiskorištenim i/ili djelomično iskorištenim dozvolama, količine pod tim rednim brojem postale su ponovno dostupne. Stoga se obustava podnošenja zahtjeva treba ukinuti, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Obustava podnošenja zahtjeva za uvozne dozvole za redni broj 09.4321 od 27. rujna 2013. utvrđena Provedbenom uredbom (EU) br. 931/2013 ukida se.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 24. ožujka 2014.
Za Komisiju, u ime predsjednika,
Jerzy PLEWA
Glavni direktor za poljoprivredu i ruralni razvoj
(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 671.
(2) SL L 254, 26.9.2009., str. 82.
(3) SL L 255, 27.9.2013., str. 11.
ODLUKE
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/44 |
ODLUKA VIJEĆA
od 3. ožujka 2014.
kojom se države članice ovlašćuju za ratifikaciju, u interesu Europske unije, Ugovora o trgovini oružjem
(2014/165/EU)
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. i članak 207. stavak 3., u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) podtočkom v.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,
budući da:
(1) |
Vijeće je 11. ožujka 2013. ovlastilo Komisiju za pregovore o Ugovoru o trgovini oružjem u okviru Ujedinjenih naroda o pitanjima koja spadaju u isključivu nadležnost Unije. |
(2) |
2. travnja 2013. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je tekst Ugovora o trgovini oružjem. Opća skupština također je zatražila od glavnog tajnika, kao depozitara Ugovora o trgovini oružjem, da ga otvori za potpisivanje 3. lipnja 2013. i pozvala je sve države da razmotre potpisivanje te da nakon toga, u skladu sa svojim ustavnim odredbama, postanu ugovorne stranke Ugovora o trgovini oružjem što je prije moguće. |
(3) |
Cilj ovog Ugovora o trgovini oružjem uspostavljanje je najviših mogućih zajedničkih međunarodnih standarda za uređivanje ili poboljšanje uredbe o međunarodnoj trgovini konvencionalnim oružjem, sprečavanje i iskorjenjivanje nezakonite trgovine konvencionalnim oružjem te sprečavanje njihove zlouporabe. Države članice izrazile su zadovoljstvo rezultatima pregovora i spremnost na hitno potpisivanje i ratifikaciju Ugovora o trgovini oružjem. |
(4) |
Neke od odredaba Ugovora o trgovini oružjem tiču se pitanja koja spadaju u isključivu nadležnost Unije jer su obuhvaćena područjem primjene zajedničke trgovinske politike ili utječu na pravila unutarnjeg tržišta u vezi s prijevozom konvencionalnog oružja i eksploziva. |
(5) |
Europska unija ne može potpisati i ratificirati Ugovor o trgovini oružjem budući da stranke mogu biti samo države. |
(6) |
27. svibnja 2013. Vijeće je donijelo Odluku 2013/269/ZVSP kojom se države članice ovlašćuje za potpisivanje, u interesu Europske unije, Ugovora o trgovini oružjem (1). |
(7) |
Stoga, u skladu s člankom 2. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, s obzirom na pitanja koja spadaju u isključivu nadležnost Unije, Vijeće bi trebalo ovlastiti države članice za ratifikaciju Ugovora o trgovini oružjem u interesu Unije, |
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
S obzirom na pitanja koja spadaju u isključivu nadležnost Unije, ovime se države članice ovlašćuje za ratifikaciju Ugovora o trgovini oružjem u interesu Unije.
Članak 2.
Ova je Odluka upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 3. ožujka 2014.
Za Vijeće
Predsjednik
I. MICHELAKIS
(1) SL L 155, 7.6.2013., str. 9.
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/45 |
PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE
оd 21. ožujka 2014.
o izmjeni Odluke Komisije 2005/381/EZ u pogledu upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
(priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 1726)
(Tekst značajan za EGP)
(2014/166/EU)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Direktivu 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (1), a posebno njezin članak 21. stavak 1.,
budući da:
(1) |
Člankom 21. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ zahtijeva se da države članice svake godine Komisiji podnose izvješće o primjeni te Direktive. Otkad je donesena, Direktiva 2003/87/EZ znatno je izmijenjena, a Komisija je donijela razne zakonodavne instrumente za njezinu daljnju provedbu. |
(2) |
Direktivom 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) i Direktivom 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) izmijenjena je Direktiva 2003/87/EZ kako bi se u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije uključile zrakoplovne djelatnosti, odnosno radi poboljšanja i proširenja sustava Zajednice za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. Uredbom Komisije (EU) br. 601/2012 (4) utvrđena su pravila za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i podacima o djelatnostima, dok su Uredbom Komisije (EU) br. 600/2012 (5) utvrđena pravila za verifikaciju izvješća o emisijama stakleničkih plinova, akreditaciji i uzajamnom priznavanju verifikatora te istorazinskoj procjeni akreditacijskih tijela. |
(3) |
Nadalje, Uredbom Komisije (EU) br. 389/2013 (6) utvrđeni su opći i operativni zahtjevi te zahtjevi glede održavanja koji se odnose na Registar Unije, a Odlukom Komisije 2011/278/EU (7) utvrđeni su prijelazni propisi na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ. |
(4) |
Odlukom Komisije 2005/381/EZ (8) utvrđen je upitnik kojim bi se države članice trebale služiti pri sastavljanju godišnjih izvješća kojima je cilj uspostaviti detaljne opise primjene Direktive 2003/87/EZ. Odlukom Komisije 2006/803/EZ (9) izmijenjen je taj upitnik na temelju iskustava koje su države članice i Komisija stekle u njegovoj primjeni. |
(5) |
Primjena Direktive 2003/87/EZ kako je izmijenjena te zakonodavni instrumenti koje je Komisija donijela kao i kasnija iskustva država članica i Komisije u uporabi upitnika ukazali su na potrebu da se pojača sinergija i usklađenost podataka o kojima se izvješćuje. |
(6) |
Posebno bi trebalo izmijeniti zahtjeve vezane uz izvješćivanje utvrđene u tom upitniku kako bi bili u skladu sa spomenutim zakonodavnim instrumentima te bi ih trebalo poboljšati na usklađen način kako bi se pojačala djelotvornost postupka izvješćivanja i kvaliteta informacija o kojima izvješćuju države članice. |
(7) |
Prilog Odluci 2005/381/EZ treba stoga izmijeniti. |
(8) |
Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za klimatske promjene osnovanog u skladu s člankom 26. Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10), |
DONIJELA JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Prilog Odluci 2005/381/EZ zamjenjuje se tekstom iz Priloga ovoj Odluci.
Članak 2.
Ova je Odluka upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 21. ožujka 2014.
Za Komisiju
Connie HEDEGAARD
Članica Komisije
(1) SL L 275, 25.10.2003., str. 32.
(2) Direktiva 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi uključivanja zrakoplovnih djelatnosti u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 8, 13.1.2009., str. 3.).
(3) Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja i proširenja sustava Zajednice za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (SL L 140, 5.6.2009., str. 63.).
(4) Uredba Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 181, 12.7.2012., str. 30.).
(5) Uredba Komisije (EU) br. 600/2012 od 21. lipnja 2012. o verifikaciji izvješća o emisijama stakleničkih plinova i izvješća o tonskim kilometrima te o akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 181, 12.7.2012., str. 1.).
(6) Uredba Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i br. 1193/2011 (SL L 122, 3.5.2013., str. 1.).
(7) Odluka Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 130, 17.5.2011., str. 1.).
(8) Odluka Komisije 2005/381/EZ od 4. svibnja 2005. o uvođenju upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 126, 19.5.2005., str. 43.).
(9) Odluka Komisije 2006/803/EZ od 23. studenog 2006. o izmjeni Odluke 2005/381/EZ o uvođenju upitnika za izvješćivanje o primjeni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 329, 25.11.2006., str. 38.).
(10) Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).
PRILOG
„PRILOG
UPITNIK O PRIMJENI DIREKTIVE 2003/87/EZ
1. Pojedinosti o instituciji koja podnosi izvješće
Naziv ustanove i odjel:
Ime osobe za kontakt:
Službena funkcija osobe za kontakt:
Adresa:
Broj telefona za međunarodne pozive:
E-mail adresa:
2. Nadležna tijela u sustavu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS) i koordinacija među tijelima
Odgovore na pitanja iz ovog odjeljka treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
2.1. |
U donjoj tablici navedite naziv, kraticu i pojedinosti za kontakt nadležnih tijela koja su uključena u primjenu sustava za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS) za postrojenja i zrakoplovstvo u vašoj državi članici. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
U donjoj tablici navedite naziv, kraticu i pojedinosti za kontakt nacionalnog akreditacijskog tijela imenovanog u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 765/2008. Europskog parlamenta i Vijeća (2).
Jeste li osnovali nacionalno tijelo za certifikaciju verifikatora u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe Komisije (EU) br. 600/2012 (3)? Da/Ne Ako jeste, u donjoj tablici navedite naziv, kraticu i pojedinosti za kontakt nacionalnih tijela za certifikaciju.
U donjoj tablici navedite naziv, kraticu i pojedinosti za kontakt administratora registra u vašoj državi članici.
|
2.2. |
Navedite koje je nadležno tijelo odgovorno za svaki od zadataka popisanih u donjoj tablici, koristeći njihove kratice. Ako je potrebno, dodajte još redaka. Ako je kućica u tablici sive boje, taj zadatak nije relevantan ni za postrojenja ni za zrakoplovstvo.
|
2.3. |
Ako je u vašoj državi članici u skladu s člankom 18. Direktive 2003/87/EZ imenovano više od jednog nadležnog tijela, koje je od tih nadležnih tijela imenovano kao središnjica iz članka 69. stavka 2. Uredbe (EU) br. 600/2012? Odgovorite tako da predmetnu kraticu unesete u donju tablicu.
Ako je u vašoj državi članici imenovano više nadležnih tijela za provođenje aktivnosti iz Uredbe (EU) br. 601/2012, koje su mjere poduzete kako bi se koordinirao rad tih nadležnih tijela u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 601/2012? Za odgovor na ovo pitanje koristite donju tablicu. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
2.4. |
Koja učinkovita razmjena informacija i učinkovita suradnja je uspostavljena u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 600/2012 između nacionalnog akreditacijskog tijela ili, ako je relevantno, nacionalnog tijela za certifikaciju i nadležnog tijela u vašoj državi članici? Za odgovor na ovo pitanje koristite donju tablicu. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
3. Obuhvaćanje djelatnosti, postrojenja i operatori zrakoplova
Odgovor na drugo potpitanje pitanja 3.1. te na drugo i treće potpitanje pitanja 3.2. iz ovog odjeljka treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
3.A Postrojenja
3.1. |
Koliko postrojenja obavlja djelatnosti i emitira stakleničke plinove iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ? Koliko tih postrojenja su postrojenja kategorije A, B i C iz članka 19. stavka 2. Uredbe (EU) br. 601/2012? Koliko tih postrojenja su postrojenja s niskim emisijama kako su definirana u članku 47. stavku 2. Uredbe (EU) br. 601/2012? Za odgovor na ovo pitanje koristite donju tablicu.
Za koje je djelatnosti iz Priloga I. vaša država članica izdala dozvole u skladu s Direktivom 2003/87/EZ? Za odgovor na ovo pitanje koristite donju tablicu.
|
3.2. |
Jeste li isključili postrojenja u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ? Da/Ne Ako je odgovor potvrdan, popunite donju tablicu i odgovorite na donja pitanja.
Koje su verifikacijske mjere primijenjene u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ? Navedite dolje. Jesu li uspostavljeni pojednostavljeni zahtjevi za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju za postrojenja čije su godišnje verificirane emisije u razdoblju od 2008. do 2010. bile ispod 5 000 tona CO2(e) na godinu? Da/Ne Ako je odgovor potvrdan, navedite dolje koje se pojednostavljene mjere primjenjuju. |
3.B Operatori zrakoplova
3.3. |
Koliko operatora zrakoplova obavlja djelatnosti iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ za koje ste odgovorni kao nadležna država članica i za koje ste predali plan praćenja? Koliko tih operatora zrakoplova su operatori komercijalnih zrakoplova, a koliko operatori nekomercijalnih zrakoplova? Koliki broj od ukupnog broja operatora zrakoplova su mali onečišćivači iz članka 54. stavka 1. Uredbe (EU) br. 601/2012? Navedite koristeći donju tablicu.
Znate li za neke dodatne operatore zrakoplova za koje ste odgovorni kao nadležna država članica, a koji su trebali predati plan praćenja i ispunjavati ostale zahtjeve iz Direktive 2003/87/EZ? Da/Ne Ako da, navedite broj operatora zrakoplova u donjoj tablici.
Ako želite da se razmotre pitanja vezana uz broj tih dodatnih operatora zrakoplova, navedite dolje. |
4. Izdavanje dozvola za postrojenja
Odgovor na pitanje 4.1. te prvi dio odgovora na pitanje 4.2. treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
4.1. |
Jesu li zahtjevi iz članaka 5., 6. i 7. Direktive 2003/87/EZ integrirani u postupke kako je određeno Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6)? Da/Ne Ako da, navedite u donjoj tablici kako je integracija izvedena. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
Ako ne, navedite u donjoj tablici kako se provodi koordinacija uvjeta i postupaka za izdavanje ETS i IED dozvole. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
4.2. |
Kada se u nacionalnom zakonu traži ažuriranje dozvole u skladu s člancima 6. i 7. Direktive 2003/87/EZ? U donjoj tablici navedite pojedinosti o odredbama iz nacionalnog zakona Ako je potrebno, dodajte još redaka.
Koliko je ukupno dozvola ažurirano tijekom izvještajnog razdoblja? U donjoj tablici navedite broj ažuriranja dozvola s kojim je upoznato nadležno tijelo.
|
5. Primjena propisa za praćenje i izvješćivanje
5.A Općenito
Odgovore na pitanja 5.1., 5.2., 5.3. i 5.4. treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
5.1. |
Je li primijenjeno dodatno nacionalno zakonodavstvo kako bi pomoglo u primjeni Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako da, navedite dolje za koja područja je primijenjeno dodatno nacionalno zakonodavstvo. Jesu li razvijene dodatne nacionalne smjernice kako bi se poduprlo razumijevanje Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako da, navedite dolje za koja područja su razvijene dodatne nacionalne smjernice. |
5.2. |
Koje su mjere poduzete da bi se dopunili zahtjevi vezani uz izvješćivanje drugih mehanizama izvješćivanja kao što su izvješćivanje o inventaru stakleničkih plinova i izvješćivanje o Europskom registru ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (EPRTR)? Navedite dolje. |
5.3. |
Jeste li razvili za vašu državu članicu prilagođene elektroničke obrasce ili posebne oblike datoteka za planove praćenja, izvješća o emisijama, izvješća o verifikacijama i/ili izvješća o poboljšanjima? Da/Ne Ako je odgovor potvrdan, popunite donje tablice.
Koje mjere ste proveli kako biste ispunili zahtjeve iz članka 74. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 601/2012? Navedite dolje. |
5.4. |
Jeste li razvili automatizirani sustav za elektroničku razmjenu podataka između operatora ili operatora zrakoplova i nadležnog tijela i ostalih strana? Da/Ne Ako da, navedite dolje koje ste odredbe proveli kako biste ispunili zahtjeve iz članka 75. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 601/2012? |
5.B Postrojenja
Odgovore na pitanja 5.7., 5.9., drugo potpitanje pod 5.17. te pitanja 5.19. i 5.20. treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
5.5. |
Za navedena goriva u donjoj tablici navedite ukupnu potrošnju goriva i ukupne godišnje emisije na temelju podataka iz izvješća o emisijama operatora za izvještajnu godinu.
|
5.6. |
U donjoj tablici navedite zbrojene ukupne emisije za svaku kategoriju IPCC Zajedničkog formata za izvješćivanje (CRF) na temelju podataka iz izvješća o emisijama operatora u skladu s člankom 73. Uredbe (EU) br. 601/2012.
|
5.7. |
U donjoj tablici navedite:
Koliko zadanih vrijednosti vrste I su vrijednosti iz Priloga VI. Uredbi (EU) br. 601/2012 kako su navedene u članku 31. stavku 1. točki (a) te Uredbe?
|
5.8. |
Jesu li sastavljeni planovi uzorkovanja u svim slučajevima iz članka 33. Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako ne, navedite dolje slučajeve i razloge zbog kojih plan uzorkovanja nije sastavljen. Znate li za neke posebne probleme ili pitanja u vezi s planovima uzorkovanja koje sastavljaju operatori? Da/Ne Ako da, navedite dolje probleme ili pitanja koja su se pojavila. |
5.9. |
U donjoj tablici navedite broj postrojenja kojima je nadležno tijelo odobrilo različitu učestalost analiza u skladu s člankom 35. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. 601/2012 kao i potvrdu da je plan uzorkovanju u tim slučajevima u potpunosti dokumentiran te da ga se ispunjava.
|
5.10. |
Ako se najviše razine pristupa za glavne tokove izvora postrojenja C kategorije iz članka 19. stavka 2. točke (c) Uredbe (EU) br. 601/2012 ne primjenjuju, navedite u donjoj tablici za svako postrojenje u vezi s kojim se ova situacija pojavila predmetni tok izvora, predmetni parametar praćenja, najvišu razinu propisanu Uredbom (EU) br. 601/2012 te razinu koja je primijenjena.
|
5.11. |
U donjoj tablici navedite broj postrojenja B kategorije iz članka 19. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 601/2012 koja ne primjenjuju najviše razine za sve glavne tokove izvora i za sve glavne izvore emisija (16) u skladu s Uredbom (EU) br. 601/2012.
|
5.12 |
Jesu li postrojenja u vašoj državi članici primijenila nadomjesnu metodologiju praćenja u skladu s člankom 22. Uredbe komisije (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako je odgovor potvrdan, popunite donju tablicu.
|
5.13. |
Navedite u tablici dolje broj postrojenja A, B i C kategorije koja moraju predati i koja su zapravo predala izvješće o poboljšanju u skladu s člankom 69. Uredbe (EU) br. 601/2012. Podaci iz donje tablice odnose se na prethodno izvještajno razdoblje.
|
5.14. |
Je li u vašoj državi članici izveden prijenos inherentnog CO2 u skladu s člankom 48. ili CO2 u skladu s člankom 49. Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako je odgovor potvrdan, popunite donju tablicu.
|
5.15. |
Jeste li predvidjeli inovativne tehnologije, osim onih dopuštenih temeljem članka 49. Uredbe (EU) br. 601/2012, koje bi se mogle primijeniti za trajno skladištenje i na koje biste željeli skrenutu pozornost Komisije zbog njihove važnosti za buduće izmjene Uredbe (EU) br. 601/2012? |
5.16. |
Jesu li postrojenja u vašoj državi članici primijenila kontinuirana mjerenja emisija u skladu s člankom 40. Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako da, navedite u donjoj tablici ukupne emisije svakog postrojenja, emisije obuhvaćene kontinuiranim mjerenjima emisije, te sadrži li mjereni plin biomasu CO2.
|
5.17. |
Za svaku pojedinu glavnu djelatnost iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ navedite u donjoj tablici:
Koje se metode za dokazivanje usklađenosti s kriterijima održivosti u pravilu primjenjuju u vašoj državi članici? Opišite dolje glavne element ako se za dokazivanje usklađenosti koriste nacionalni sustavi. |
5.18. |
Koliki je, za svaku vrstu otpada, ukupni iznos emisija fosilnog CO2 iz otpada koji se koristi kao gorivo ili ulazni materijal, prema verificiranom izvješću o emisijama koji su predali operatori? Za odgovor na ovo pitanje koristite donju tablicu. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
5.19. |
Je li vaša država članica dopustila uporabu pojednostavljenih planova praćenja u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite koja vrsta procjene rizika je provedena i na kojim je načelima temeljena.
|
5.20. |
Jesu li korišteni inovativni načini kako bi se pojednostavnilo usklađivanje za postrojenja s niskim emisijama iz članka 47. stavka 2. Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako da, navedite ih za svaku stavku u donjoj tablici. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
5.C Operatori zrakoplova
Odgovore na pitanja 5.26. i 5.27. treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
5.21. |
Koliko operatora zrakoplova koristi metodu A ili B za određivanje potrošnje goriva? Za odgovor na ovo pitanje koristite donju tablicu.
|
5.22. |
U donjoj tablici navedite zbrojenu ukupnu emisiju svih letova i domaćih letova koje su u izvještajnom razdoblju obavili operatori zrakoplova kojima ste vi nadležna država članica.
|
5.23. |
U donjoj tablici navedite:
|
5.24. |
U donjoj tablici navedite:
|
5.25. |
U donjoj tablici navedite broj operatora zrakoplova koji moraju predati i koji su zapravo predali izvješće o poboljšanju u skladu s člankom 69. Uredbe (EU) br. 601/2012. Podatak koji se traži u donjoj tablici odnosi se na prethodno izvještajno razdoblje.
|
5.26. |
Je li vaša država članica dopustila uporabu pojednostavljenih planova praćenja u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne. Ako da, u donjoj tablici navedite koja vrsta procjene rizika je provedena i na kojim je načelima temeljena.
|
5.27. |
Jesu li korišteni inovativni načini kako bi se pojednostavnilo usklađivanje za male onečišćivače iz članka 54. stavka 1. Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako da, navedite ih za svaku stavku u donjoj tablici. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
6. Mehanizmi verifikacije
6.A Općenito
6.1. |
Navedite u donjoj tablici broj verifikatora akreditiranih za određeni opseg akreditacije iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 600/2012 Ako je država članica omogućila certifikaciju verifikatora koji su fizičke osobe, u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 600/2012, navedite i broj verifikatora koji su fizičke osobe, a koji su certificirani za određeni opseg certifikacije iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 600/2012.
|
6.2. |
U donjoj tablici navedite informacije o primjeni zahtjeva vezanih uz razmjenu informacija iz poglavlja VI. Uredbe (EU) br. 600/2012.
|
6.B Postrojenja
6.3. |
Za koja je postrojenja nadležno tijelo izvelo konzervativnu procjenu emisija u skladu s člankom 70. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 601/2012? Za odgovor na ovo pitanje koristite donju tablicu. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
6.4. |
Je li neko verifikacijsko izvješće uključilo manje netočnosti, neusklađenosti koje nisu rezultirale negativnim verifikacijskim mišljenjem, neispunjavanje zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 601/2012 ili preporuka za poboljšanja? Da/Ne Ako da, navedite podatak u donjoj tablici:
|
6.5. |
Je li nadležno tijelo provelo provjere verificiranih izvještaja o emisijama? Da/Ne Ako da, navedite koje su provjere provedene koristeći donju tablicu:
|
6.6. |
Jesu li od obilaska lokacija izuzeta postrojenja koja emitiraju više od 25 000 tona CO2(e) godišnje? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite broj postrojenja koja su izuzeta od obilaska lokacija pod određenim uvjetom. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
Jesu li od obilaska lokacija izuzeta postrojenja s niskim emisijama kako su definirana u članku 47. stavku 2. Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite broj postrojenja koja su izuzeta od obilaska lokacija.
|
6.C Operatori zrakoplova
6.7. |
Za koje je operatore zrakoplova nadležno tijelo izvelo konzervativnu procjenu emisija u skladu s člankom 70. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 601/2012? Za odgovor na ovo pitanje koristite donju tablicu. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
6.8. |
Je li neko verifikacijsko izvješće uključilo manje netočnosti, neusklađenosti koje nisu rezultirale negativnim verifikacijskim mišljenjem, neispunjavanje zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 601/2012 ili preporuka za poboljšanja? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite podatke za emisije, odnosno tonske kilometre. Tablica za podatke koji se odnose na izvješća o emisijama
Tablica za podatke koji se odnose na izvješća o tonskim kilometrima
|
6.9. |
Je li nadležno tijelo provelo provjere verificiranih izvještaja o emisijama? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite koje su provjere provedene za podatke o emisijama, odnosno tonskim kilometrima. Tablica za podatke koji se odnose na izvješća o emisijama
Tablica za podatke koji se odnose na izvješća o tonskim kilometrima
|
6.10. |
Jesu li od obilaska lokacija izuzeti mali onečišćivači kako su definirani u članku 54. stavku 1. Uredbe (EU) br. 601/2012? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite broj malih onečišćivača koji su izuzeti od obilaska lokacija.
|
7. Registri
7.1. |
Priložite kopiju posebnih uvjeta vaše države članice koje moraju potpisati nositelji računa. |
7.2. |
U svim slučajevima u kojima je račun zatvoren jer nije bilo utemeljenih izgleda da će postrojenje ili operator zrakoplova predati daljnje emisijske jedinice, u donjoj tablici opišite zašto nije bilo utemeljenih izgleda i navedite iznos neiskorištenih emisijskih jedinica. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
7.3. |
Koliko su puta tijekom izvještajnog razdoblja operatori zrakoplova iskoristili mandat predviđen člankom 17. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 389/2013 (48)? Navedite dolje broj puta.
Koji je operator zrakoplova koristio mandat tijekom izvještajnog razdoblja kako je predviđeno člankom 17. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 389/2013? Navedite podatak u donjoj tablici. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
8. Dodjela
8.1. |
U donjoj tablici navedite broj promjena do kojih je došlo na postrojenjima i njihovim dodjelama od početka trećeg razdoblja trgovanja i tijekom izvještajnog razdoblja.
|
8.2. |
Postoje li neke planirane promjene kapaciteta ili promjene kapaciteta koje su nastupile, promjene razine aktivnosti ili promjene rada postrojenja iz članka 24. Odluke 2011/278/EU o kojima nadležno tijelo nije obaviješteno? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite na koliko se postrojenja te promjene odnose te kako su identificirane.
|
8.3. |
Jeste li primijenili članak 10.c Direktive 2003/87/EZ? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite ukupni broj izdanih emisijskih jedinica i ukupnu vrijednost investicija u skladu s člankom 10.c Direktive 2003/87/EZ u izvještajnom razdoblju.
|
9. Uporaba jedinica smanjenja emisije (ERU) i potvrđenih smanjenja emisije (CER) u programu Zajednice
Odgovore na pitanje 9.1. treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
9.1. |
Koje mjere su poduzete, prije izdavanja pisma odobrenja za projekt, kako bi se osiguralo da će se tijekom razvijanja projekata proizvodnje električne energije u hidroelektranama proizvodnog kapaciteta većeg od 20 MW poštivati relevantni međunarodni kriteriji i smjernice, uključujući i one iz Završnog izvješća Svjetske komisije za brane (WCD) iz 2000? Za odgovor na ovo pitanje koristite donju tablicu. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
10. Naknade i davanja
Odgovore na pitanja 10.1., 10.2. i 10.3. treba dati samo u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
10.A Postrojenja
10.1. |
Naplaćuju li se operatorima naknade? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite pojedinosti vezane uz naknade koje se naplaćuju za izdavanje i ažuriranje dozvola i odobrenja te ažuriranje planova praćenja.
Ako da, u sljedećoj tablici navedite pojedinosti o godišnjim naknadama.
|
10.B Operatori zrakoplova
10.2. |
Naplaćuju li se naknade operatorima zrakoplova? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite pojedinosti vezane uz naknade koje se naplaćuju za odobravanje i ažuriranje planova praćenja.
Ako da, navedite u donjoj tablici pojedinosti za godišnje naknade.
|
10.C Postrojenja i operatori zrakoplova
10.3. |
U tablicama dolje navedite jednokratne i godišnje naknade koje se naplaćuju operatorima i operatorima zrakoplova u vezi s računima registra. Tablica za jednokratne naknade
Tablica za godišnje naknade
|
11. Pitanja vezana uz poštivanje zahtjeva iz Direktive o ETS-u
11.A Postrojenja
Odgovore na pitanja 11.1. i 11.2. treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
11.1. |
U donjoj tablici navedite mjere koje su poduzete kako bi se osiguralo da operatori ispunjavaju uvjete iz dozvole i iz Uredbe (EU) br. 601/2012 i Uredbe (EU) br. 600/2012. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
11.2. |
U donjoj tablici navedite kazne za kršenje Uredbe (EU) br. 601/2012, Uredbe (EU) br. 600/2012 i nacionalnih zakona u skladu s člankom 16. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
11.3. |
U donjoj tablici navedite počinjena kršenja i izrečene kazne tijekom izvještajnog razdoblja u skladu s člankom 16. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
11.4. |
U donjoj tablici navedite nazive operatora za koje su izrečene kazne za prekomjerne emisije tijekom izvještajnog razdoblja u skladu s člankom 16. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ.
|
11.B Operatori zrakoplova
Odgovore na pitanja 11.5., 11.6. i 11.9. treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
11.5. |
U donjoj tablici navedite mjere koje su poduzete kako bi se osiguralo da operatori zrakoplova ispunjavaju uvjete iz Uredbe (EU) br. 601/2012 i Uredbe (EU) br. 600/2012. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
11.6. |
U donjoj tablici navedite kazne za kršenje Uredbe (EU) br. 601/2012, Uredbe (EU) br. 600/2012 i nacionalnih zakona u skladu s člankom 16. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
11.7. |
U donjoj tablici navedite počinjena kršenja i izrečene kazne tijekom izvještajnog razdoblja u skladu s člankom 16. stavkom 1. Direktive 2003/87/EZ. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
11.8. |
U donjoj tablici navedite nazive operatora zrakoplova za koje su izrečene kazne za prekomjerne emisije tijekom izvještajnog razdoblja u skladu s člankom 16. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ.
|
11.9. |
Koje bi mjere trebale biti poduzete u vašoj državi članici prije nego što bi vaša država članica zatražila od Komisije izricanje zabrane djelovanja u skladu s člankom 16. stavkom 10. Direktive 2003/87/EZ? Navedite dolje vrste mjera. |
12. Pravna priroda emisijskih jedinica i fiskalni tretman
Odgovore na pitanja 12.1., 12.2., 12.3. i 12.4. treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
12.1. |
Kakva je pravna priroda emisijskih jedinica u vašoj državi članici? |
12.2. |
Kakav je računovodstveni tretman emisijskih jedinica u godišnjem financijskom izvješću trgovačkih društava koja slijede računovodstvene norme države članice? |
12.3. |
Plaća li se PDV na izdavanje emisijskih jedinica? Da/Ne Plaća li se PDV na transakcije emisijskim jedinicama na sekundarnom tržištu? Da/Ne Primjenjuje li vaša država članica mehanizam obrnute naplate obaveza na domaće transakcije koje uključuju emisijske jedinice? Da/Ne |
12.4. |
Plaća li se porez na emisijske jedinice? Da/Ne Ako da, u donjoj tablici navedite vrstu poreza i porezne stope koje se primjenjuju. Ako je potrebno, dodajte još redaka.
|
13. Prijevare
Odgovore na pitanja 13.1. i 13.2. treba dati u izvješću koje se predaje do 30. lipnja 2014. te u naknadnim izvješćima ako je u tijeku izvještajnog razdoblja došlo do promjene.
13.1. |
U donjoj tablici navedite koji su mehanizmi na snazi glede prijevarnih radnji vezanih uz besplatnu dodjelu emisijskih jedinica.
|
13.2. |
U donjoj tablici navedite mehanizme, ako postoje, kojima se nadležna tijela uključena u provedbu EU ETS-a obavještavaju o prijevarnim radnjama.
|
13.3. |
U donjoj tablici navedite sljedeće informacije o prijevarnim radnjama s kojima je upoznato nadležno tijelo uključeno u provedbu EU ETS-a u vašoj državi članici:
|
14. Ostala opažanja
14.1. |
U donjoj tablici navedite pojedinosti o svim drugim pitanjima koja su razlog za zabrinutost u vašoj državi članici, ili bilo koje druge informacije koje želite navesti.
|
14.2. |
Jeste li odgovorili na sva jednokratna pitanja u ovom upitniku i ažurirali odgovore na ona pitanja gdje je to relevantno? Da/Ne Ako ne, vratite se na predmetno pitanje.” |
(1) Navedite telefonski broj, e-mail adresu i adresu web-mjesta.
(2) SL L 218, 13.8.2008., str. 30.
(3) SL L 181, 12.7.2012., str. 1.
(4) Ova se kućica ispunjava samo ako je država članica uključila dodatne djelatnosti ili plinove u skladu s člankom 24. Direktive 2003/87/EZ.
(5) Ova se kućica ispunjava samo ako je država članica isključila postrojenja u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ.
(6) SL L 334, 17.12.2010. str. 17.
(7) Odaberite specifični obrazac države članice ili specifični oblik datoteke države članice.
(8) U usporedbi sa zahtjevima obrasca i specifičnih oblika datoteke koje je objavila Komisija.
(9) Odaberite specifični obrazac države članice ili specifični oblik datoteke države članice.
(10) U usporedbi sa zahtjevima obrasca i specifičnih oblika datoteke koje je objavila Komisija.
(11) Ovo pitanje ne obuhvaća biomasu (uključujući neodrživa biogoriva i biotekućine). Informacije koje se odnose na biomasu, biogoriva i biotekućine obuhvaćene su pitanjem 5.17.
(12) Odaberite vrstu vrijednosti: vrijednost iz literature dogovorena s nadležnim tijelom ili zadana vrijednost vrste I. Vrijednosti iz literature navedene u članku 31. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 601/2012 odnose se na faktore izračuna koji se odnose na vrste goriva.
(13) Odaberite za faktor izračuna: neto kalorična vrijednost, emisijski faktor, oksidacijski faktor, konverzijski faktor, sadržaj ugljika ili udio biomase.
(14) Identifikacijska oznaka postrojenja priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
(15) Odaberite za predmetni parametar praćenja: količina goriva, količina materijala, neto kalorična vrijednost, emisijski faktor, preliminarni emisijski faktor, oksidacijski faktor, konverzijski faktor, sadržaj ugljika, udio biomase, ili u slučaju metodologije na temelju mjerenja: godišnja prosječna emisija po satu u kg/h iz izvora emisije.
(16) Izvori emisije koji emitiraju više od 5 000 tona CO2(e) godišnje ili iznose više od 10 % od ukupnih godišnjih emisija postrojenja, što je već više u smislu apsolutnih emisija.
(17) Odaberite: metodologija na temelju izračuna ili metodologija na temelju mjerenja.
(18) Identifikacijska oznaka postrojenja priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
(19) Odaberite:
(a) |
primjena razine 1 tehnički je neizvediva ili dovodi do neopravdano visokih troškova za jedan glavni tok izvora; |
(b) |
primjena razine 1 tehnički je neizvediva ili dovodi do neopravdano visokih troškova za jedan manji tok izvora; |
(c) |
primjena razine 1 tehnički je neizvediva ili dovodi do neopravdano visokih troškova za više od jednog glavnog ili manjeg toka izvora; ili |
(d) |
primjena razine 1 u metodologiji na temelju mjerenja tehnički je neizvediva ili dovodi do neopravdano visokih troškova kako je navedeno u članku 22. Uredbe (EU) br. 601/2012. |
(20) Odaberite: količina goriva, količina materijala, neto kalorična vrijednost, emisijski faktor, preliminarni emisijski faktor, oksidacijski faktor, konverzijski faktor, sadržaj ugljika, udio biomase, ili u slučaju metodologije na temelju mjerenja: godišnja prosječna emisija po satu u kg/h iz izvora emisije.
(21) Odaberite: izvješće o poboljšanju u skladu s člankom 69. stavkom 1., izvješće o poboljšanju u skladu s člankom 69. stavkom 3. ili izvješće o poboljšanju u skladu s člankom 69. stavkom 4.
(22) Identifikacijska oznaka postrojenja priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
(23) Odaberite: prijenos inherentnog CO2 (članak 48.) ili prijenos CO2 (članak 49.).
(24) Navedite identifikacijsku oznaku postrojenja za postrojenje koje prima inherentni CO2 ili identifikacijsku oznaku postrojenja za postrojenje koje prima CO2 u skladu s člankom 49.
(25) Navedite količinu inherentnog CO2 ili CO2 koji je prenesen u skladu s člankom 49.
(26) Odaberite:
— |
hvatanje stakleničkih plinova iz postrojenja obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ radi prijevoza i geološkog skladištenja na lokaciji za skladištenje odobrenoj u skladu s Direktivom 2009/31/EZ, |
— |
prijevoz stakleničkih plinova cjevovodima radi geološkog skladištenja na lokaciji za skladištenje odobrenoj u skladu s Direktivom 2009/31/EZ, ili |
— |
geološko skladištenje stakleničkih plinova na lokaciji za skladištenje odobrenoj u skladu s Direktivom 2009/31/EZ. |
(27) Identifikacijska oznaka postrojenja priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
(28) Odaberite: prijenos inherentnog CO2 (članak 48.) ili prijenos CO2 (članak 49.).
(29) Odaberite: procjena rizika koju provodi nadležno tijelo ili procjena rizika koju provodi operator.
(30) Odaberite: procjena rizika koju provodi nadležno tijelo ili procjena rizika koju provodi operator zrakoplova.
(31) Identifikacijska oznaka postrojenja priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
(32) Navedite: izvješće o emisijama nije predano do 31. ožujka; nije dana pozitivna verifikacija zbog značajne netočnosti; nije dana pozitivna verifikacija zbog ograničenja opsega (članak 27. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) br. 600/2012), nije dana pozitivna verifikacija zbog članka 27. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 600/2012, izvješće o emisijama odbačeno je jer nije bilo u skladu s Uredbom (EU) br. 601/2012, ili izvješće o emisijama nije verificirano u skladu s Uredbom (EU) br. 600/2012.
(33) Navedite koja od sljedećih mjera je provedena ili je predložena: operatoru je poslan podsjetnik ili službeno upozorenje o izricanju sankcija, blokiranje računa operatora, izricanje novčanih kazni, ili drugo (navedite). Moguća je i kombinacija mjera.
(34) Navedite: male netočnosti, neusklađenosti koje nisu rezultirale negativnim verifikacijskim mišljenjem, neispunjavanje zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 601/2012 ili preporuka za poboljšanja.
(35) Treba navesti samo informacije visoke razine i koje se odnose na glavne razloge. Nije potrebno navođenje svake pojedine netočnosti, neusklađenosti, neispunjavanja ili preporuke.
(36) Odaberite: ocjena rizika, % postrojenja, sva postrojenja C kategorije, nasumični odabir, ili drugo (ako je drugo, navedite).
(37) Odaberite uvjet/uvjete kako su navedeni u Bilješkama o ključnim smjernicama II.5 Obilasci lokacija glede postrojenja, odjeljak 3.: Uvjet I, Uvjet II, Uvjet III, Uvjet IV.
(38) Identifikacijska oznaka operatora zrakoplova priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
(39) Navedite: izvješće o emisijama nije predano do 31. ožujka; nije dana pozitivna verifikacija zbog značajne netočnosti; nije dana pozitivna verifikacija zbog ograničenja opsega (članak 27. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) br. 600/2012), nije dana pozitivna verifikacija zbog članka 27. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) br. 600/2012, izvješće o emisijama odbačeno je jer nije bilo u skladu s Uredbom (EU) br. 601/2012, ili izvješće o emisijama nije verificirano u skladu s Uredbom (EU) br. 600/2012.
(40) Navedite koja od sljedećih mjera je provedena ili je predložena: operatoru zrakoplova poslan je podsjetnik ili službeno upozorenje o izricanju sankcija, blokiranje računa operatora zrakoplova, izricanje novčanih kazni, ili drugo (navedite). Moguća je i kombinacija mjera.
(41) Odaberite: male netočnosti, neusklađenosti koje nisu rezultirale negativnim verifikacijskim mišljenjem, neispunjavanje zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 601/2012 ili preporuka za poboljšanja.
(42) Treba navesti samo informacije visoke razine i koje se odnose na glavne razloge. Nije potrebno navođenje svake pojedine netočnosti, neusklađenosti, neispunjavanja ili preporuke.
(43) Odaberite: male netočnosti, neusklađenosti koje nisu rezultirale negativnim verifikacijskim mišljenjem, neispunjavanje zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 601/2012 ili preporuka za poboljšanja.
(44) Treba navesti samo informacije visoke razine i koje se odnose na glavne razloge. Nije potrebno navođenje svake pojedine netočnosti, neusklađenosti, neispunjavanja ili preporuke.
(45) Odaberite: ocjena rizika, % operatora zrakoplova, svi veliki operatori zrakoplova, nasumični odabir, ili drugo (ako je drugo, navedite).
(46) Odaberite: ocjena rizika, % operatora zrakoplova, svi veliki operatori zrakoplova, nasumični odabir, ili drugo (ako je drugo, navedite).
(47) Identifikacijska oznaka postrojenja priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
(48) SL L 122, 3.5.2013., str. 1.
(49) Identifikacijska oznaka operatora zrakoplova priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
(50) Identifikacijska oznaka postrojenja priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
(51) Identifikacijska oznaka operatora zrakoplova priznata u skladu s Uredbom (EU) br. 389/2013.
AKTI KOJE DONOSE TIJELA STVORENA MEĐUNARODNIM SPORAZUMIMA
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/77 |
Samo izvorni tekstovi UN-ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u zadnjem izdanju UN-ECE dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na:
http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html
Pravilnik br. 56 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – jedinstvene odredbe koje se odnose na homologaciju glavnih svjetala mopeda i vozila koja se smatraju mopedima
Uključuje sav važeći tekst do:
serija izmjena 01 – dan stupanja na snagu: 12. rujna 2001.
SADRŽAJ
PRAVILNIK
1. |
Područje primjene |
2. |
Definicija „tipa” |
3. |
Zahtjev za homologaciju |
4. |
Oznake |
5. |
Odobrenje |
6. |
Opći zahtjevi |
7. |
Posebni zahtjevi |
8. |
Zahtjevi koji se odnose na leće u boji i filtre |
9. |
Sukladnost proizvodnje |
10. |
Kazne za nesukladnost proizvodnje |
11. |
Preinaka i proširenje homologacije tipa glavnog svjetla |
12. |
Konačna obustava proizvodnje |
13. |
Nazivi i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja i administrativnih odjela |
14. |
Prijelazne odredbe |
PRILOZI
Prilog 1. – |
Obavijest o homologaciji ili proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa glavnog svjetla u skladu s Pravilnikom br. 56. |
Prilog 2. – |
Primjer izgleda homologacijske oznake |
Prilog 3. – |
Fotometrijska mjerenja |
Prilog 4. – |
Najmanji zahtjevi za postupke nadzora sukladnosti proizvodnje |
Prilog 5. – |
Najmanji zahtjevi za uzorkovanje koje obavlja inspektor |
1. PODRUČJE PRIMJENE
Ovaj se pravilnik odnosi na homologaciju glavnih svjetala sa žaruljama sa žarnom niti koja proizvode jedno kratko svjetlo, predviđenih za ugradnju na mopede (1) i vozila koja se smatraju mopedima.
2. DEFINICIJA „TIPA”
Glavna svjetla različitih „tipova” znači glavna svjetla koja se razlikuju prema bitnim obilježjima kao što su:
2.1. |
trgovački naziv ili oznaka; |
2.2. |
obilježja optičkog sustava; |
2.3. |
dodani ili izostavljeni dijelovi koji mogu mijenjati optičke učinke refleksijom, lomom ili apsorpcijom. Promjena boje snopova koje emitiraju glavna svjetla pri čemu su ostala obilježja nepromijenjena ne čini promjenu tipa glavnog svjetla. U skladu s tim, takvim se glavnim svjetlima dodjeljuje isti homologacijski broj; |
3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU
Zahtjev za homologaciju podnosi nositelj trgovačkog naziva ili oznake ili njegov propisno ovlašteni predstavnik. Svakom se zahtjevu prilažu:
3.1. |
crteži u tri primjerka, dovoljno podrobni da omogućuju prepoznavanje tipa. Na crtežima se mora prikazati mjesto predviđeno za homologacijsku oznaku, prednji pogled i poprečni bočni presjek glavnog svjetla te shematski prikaz optičkih ureza i prizmi leća; |
3.2. |
kratak tehnički opis u kojem se posebno navodi klasa dostavljene žarulje sa žarnom niti; |
3.3. |
dva uređaja s bezbojnim lećama (2). |
3.4. |
Nadležno tijelo provjerava postojanje zadovoljavajućih rješenja za osiguranje učinkovitog nadzora sukladnosti proizvoda prije nego što se tip homologira. |
4. OZNAKE
4.1. |
Glavna svjetla za koja se podnosi zahtjev trebaju sadržavati jasno čitljive i neizbrisive:
|
4.2. |
Povrh toga, na lećama i na kućištu (reflektor se smatra kućištem) (3) nalazi se prostor dovoljno velik za smještaj homologacijske oznake; ti prostori moraju biti prikazani na crtežima iz stavka 3.1. |
5. HOMOLOGACIJA
5.1. |
Ako uređaji dostavljeni u skladu sa stavkom 3. ispunjavaju uvjete ovog Pravilnika homologacija se dodjeljuje. |
5.2. |
Homologacijski broj dodjeljuje se svakom homologiranom tipu. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 00 za ovaj Pravilnik u njegovu izvornom obliku) označavaju seriju izmjena koja uključuje najnoviju značajnu tehničku izmjenu ovog Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti broj drugom tipu glavnog svjetla. |
5.3. |
Obavijest o homologaciji, proširenju ili odbijanju homologacije za tip glavnog svjetla prema ovom Pravilniku dostavlja se strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu prema predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku. |
5.4. |
Sva glavna svjetla koja odgovaraju tipu koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom, u prostoru iz prethodno navedenog stavka 4.2., osim oznaka propisanih stavkom 4.1., sadržavaju: |
5.4.1. |
međunarodnu homologacijsku oznaku (4) koja se sastoji od:
|
5.5. |
Oznake iz stavka 5.4. jasno su čitljive i neizbrisive. |
5.6. |
U Prilogu 2. ovom Pravilniku dan je primjer izgleda homologacijske oznake. |
6. OPĆI ZAHTJEVI
6.1. |
Svaki je uređaj usklađen sa zahtjevima iz stavka 7. ovog Pravilnika. |
6.2. |
Glavna svjetla projektirana su i konstruirana tako da je u uobičajenoj upotrebi, unatoč vibracijama kojima mogu biti izložena, zajamčen njihov zadovoljavajući rad i zadržavanje svojstava propisanih ovim Pravilnikom. |
6.3. |
Dijelovi s kojima se žarulja sa žarnom niti pričvršćuje u reflektor moraju biti izrađeni tako da se, čak i u mraku, žarulja sa žarnom niti može pričvrstiti samo u pravilan položaj. |
7. POSEBNI ZAHTJEVI
7.1. |
Pravilan položaj leća u odnosu na optički sustav nedvosmisleno je označen, a njihovo okretanje u radu onemogućeno. |
7.2. |
Za mjerenje osvijetljenosti koju proizvodi glavno svjetlo upotrebljavaju se mjerni zaslon opisan u Prilogu 3. ovom Pravilniku i standardna žarulja sa žarnom niti s glatkim i bezbojnim balonom u skladu s kategorijom S3 Pravilnika br. 37. Standardnu žarulju sa žarnom niti namjesti se na odgovarajući referentni svjetlosni tok u skladu s vrijednostima propisanim za te žarulje u Pravilniku br. 37. |
7.3. |
Kratak svjetlosni snop ima granicu „svjetlo – tama” dovoljno oštru da se uz njezinu pomoć može praktično postići zadovoljavajuća usmjerenost. Granica „svjetlo – tama” ravna je i vodoravna koliko je to najviše moguće na vodoravnoj duljini od najmanje ± 900 mm izmjerenoj na udaljenosti od 10 m. Kad su usmjerena u skladu s Prilogom 3., glavna svjetla ispunjavaju u njemu navedene zahtjeve. |
7.4. |
Uzorak snopa ne pokazuje nikakve bočne promjene koje narušavaju dobru vidljivost. |
7.5. |
Osvjetljenje na zaslonu navedenom u stavku 7.2. mjeri se fotoosjetnikom korisne površine omeđene kvadratom stranice od 65 mm. |
8. ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA LEĆE U BOJI I FILTRE
8.1. Homologacija se može ishoditi za glavna svjetla koja emitiraju bijelu ili selektivno žutu svjetlost s bezbojnom žaruljom. Odgovarajuća kolorimetrijska obilježja za žuta stakla izražene u kromatskim koordinatama po CIE trebaju se nalaziti unutar graničnih vrijednosti:
Selektivno žuti filtar (zaslon ili leća)
Granica prema crvenom |
y ≥ |
0,138 + 0,58 x |
Granica prema zelenom |
y ≤ |
1,29 x – 0,1 |
Granica prema bijelom |
y ≤ |
– x + 0,966 |
Granica prema spektralnoj vrijednosti |
y ≤ |
– x + 0,992 |
što se može izraziti i na sljedeći način:
dominantna valna duljina |
575 – 585 nm |
faktor čistoće |
0,90 – 0,98 |
Faktor prijenosa mora biti ≥ 0,78
Faktor prijenosa mora biti određen uporabom izvora svjetlosti s temperaturom boje 2,854 °K. (Odgovara izvoru vidljive svjetlosti A, Međunarodne komisije za rasvjetu (CIE)).
8.2. Filtar mora biti dio glavnog svjetla i mora biti pričvršćen tako da ga korisnik ne može ukloniti slučajno ni namjerno s pomoću uobičajenog alata.
8.3. Primjedba u pogledu boje
Budući da je svaka homologacija prema ovom Pravilniku izdana, u skladu s gornjim stavkom 8.1., za tip glavnog svjetla koje emitira bijelu ili selektivno žutu svjetlost, člankom 3. Sporazuma kojem je priložen ovaj Prilog ne sprečavaju se ugovorne stranke da zabrane glavna svjetla koja emitiraju snop bijele ili selektivno žute svjetlosti na vozilima koja same registriraju.
9. SUKLADNOST PROZVODNJE
9.1. |
Glavna svjetla homologirana u skladu s ovim Pravilnikom proizvode se tako da budu sukladna homologiranom tipu i ispunjavaju zahtjeve iz stavaka 7. i 8.; |
9.2. |
Kako bi se provjerilo jesu li ispunjeni zahtjevi stavka 9.1., provode se prikladni nadzori proizvodnje. |
9.3. |
Nositelj homologacije osobito mora:
|
9.4. |
Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa može u svakom trenutku provjeriti metode nadzora sukladnosti koje se primjenjuju u svakoj proizvodnoj jedinicu.
|
9.5. |
Glavna svjetla s očiglednim nedostacima ne uzimaju se u obzir. |
10. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE
10.1. |
Homologacija dodijeljena za tip glavnog svjetla u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako navedeni zahtjevi nisu ispunjeni ili ako glavno svjetlo koje ima homologacijsku oznaku nije u skladu s homologiranim tipom. |
10.2. |
Ako ugovorna stranka Sporazuma iz 1958. koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno dodijeljenu homologaciju, o tome bez odgode obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik s obavijesnim obrascem koji je u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku. |
11. PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA GLAVNOG SVJETLA
11.1. |
Svaku preinaku tipa glavnog svjetla prijavljuje se administrativnom tijelu koje je izdalo homologaciju za taj tip glavnog svjetla. Tijelo tada može:
|
11.2. |
Potvrđivanje ili odbijanje homologacije s navedenim preinakama dostavlja se strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom koji je određen u stavku 5.3. |
11.3. |
Nadležno tijelo koje potvrđuje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj za takvo proširenje i o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem prema predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku. |
12. KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE
Ako nositelj homologacije potpuno prestane proizvoditi glavna svjetla homologirana u skladu s ovim Pravilnikom, o tome je dužan obavijestiti tijelo koje je izdalo homologaciju. Nakon što primi odgovarajuće priopćenje, tijelo o predmetu obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavijesnim obrascem u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.
13. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVOĐENJE HOMOLOGACIJSKOG ISPITIVANJA I ADMINISTRATIVNIH TIJELA
Stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih testiranja te administrativnih tijela koja izdaju homologacije i kojima se šalju obrasci izdani u drugim državama kojima se potvrđuje homologacija ili proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije ili konačna obustava proizvodnje.
14. PRIJELAZNE ODREDBE
14.1. |
Šest mjeseci nakon službenog stupanja na snagu Pravilnika br. 113. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik prestaju dodjeljivati ECE homologacije u skladu s ovim Pravilnikom. |
14.2. |
Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ne smiju odbiti proširenja homologacije prema seriji izmjena 01 ovog Pravilnika. |
14.3. |
Homologacije izdane prema ovom Pravilniku prije datuma stupanja na snagu Pravilnika br. 113 i sva proširenja homologacije, uključujući ona prema izvornoj inačici Pravilnika koja su izdana naknadno, ostaju na snazi neograničeno vrijeme. |
14.4. |
Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nastavljaju izdavati homologacije za glavna svjetla na temelju serije izmjena 01 ili izvorne inačice ovog Pravilnika, pod uvjetom da su glavna svjetla predviđena kao zamjene za ugradnju na vozila u uporabi. |
14.5. |
Od službenog stupanja na snagu Pravilnika br. 113. nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne zabranjuje ugradnju tipa glavnog svjetla koji je homologiran u skladu s Pravilnikom br. 113 na novo vozilo. |
14.6. |
Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik i dalje dopuštaju ugradnju glavnog svjetla homologiranog prema ovom Pravilniku na tip vozila ili na vozilo. |
14.7. |
Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik i dalje dopuštaju ugradnju ili upotrebu glavnog svjetla homologiranog prema izvornoj inačici ovog Pravilnika na vozilu u uporabi, uz uvjet da je glavno svjetlo predviđeno za zamjenu. |
(1) Kako je definirano poglavljem I., člankom 1. stavkom (m) Konvencije o cestovnom prometu iz 1968. (E/CONF.56/16/Rev.l).
(2) Ako je namjera proizvoditi glavno svjetlo s obojenim lećama, dodatno se dostavljaju dva uzorka obojenih leća isključivo za ispitivanje boje.
(3) Ako se leću ne može odvojiti od kućišta (reflektor se smatra kućištem), dovoljno je predvidjeti takav prostor na leći.
(4) Ako različiti tipovi glavnih svjetala imaju jednaku leću ili jednak reflektor, leća i reflektor mogu imati različite homologacijske oznake tih tipova glavnih svjetala, pod uvjetom da se homologacijski broj izdan za određeni dostavljeni tip može identificirati bez nejasnoća.
(5) Razlikovni brojevi ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. nalaze se u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument TRANS/WP.29/78/Rev.2/Izmjena 1.
PRILOG 1.
IZJAVA
(najveći format: A4 (210 × 297 mm))
PRILOG 2.
PRIMJER IZGLEDA HOMOLOGACIJSKE OZNAKE
a ≥ 5 mm
Glavno svjetlo s gornjom homologacijskom oznakom homologirano je u Nizozemskoj (E 4), pod homologacijskim brojem 00243. Prve dvije znamenke homologacijskog broja pokazuju da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima ovog Pravilnika u njegovu izvornom obliku.
Napomena:
Homologacijski broj mora biti postavljen blizu kruga i iznad ili ispod slova „E” ili lijevo ili desno od njega. Znamenke homologacijskog broja moraju biti na istoj strani u odnosu na slovo „E” i okrenute u istome smjeru. Uporabu rimskih brojki kao homologacijskih brojeva potrebno je izbjegavati kako ih se ne bi zamijenilo s drugim simbolima.
PRILOG 3.
FOTOMETRIJSKA MJERENJA
1. |
U svrhu mjerenja, mjerni se zaslon nalazi na udaljenosti od 10 m ispred glavnog svjetla i okomito u odnosu na crtu koja spaja žarnu nit žarulje i točku HV; crta H-H vodoravna je. Kod žarulja s poprečnom žarnom niti, žarna se nit tijekom ispitivanja nalazi u što horizontalnijem položaju. |
2. |
Bočno, glavna su svjetla usmjerena tako da je snop što simetričniji u odnosu na crtu V-V. |
3. |
Okomito, glavno je svjetlo usmjereno tako da osvijetljenost u točki HV iznosi 2 luksa. Pod tim uvjetima granica „svjetlo-tama” smještena je između crte H-H i crte H-100 mm. |
4. |
Kad je glavno svjetlo usmjereno u skladu sa stavcima 2. i 3., osvijetljenost ispunjava sljedeće vrijednosti:
|
Mjerni zasloni
(dimenzije u mm za udaljenost od 10 m)
PRILOG 4.
NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POSTUPKE NADZORA SUKLADNOSTI PROIZVODNJE
1. OPĆENITO
1.1. |
Zahtjevi sukladnosti smatraju se ispunjenim u mehaničkom i geometrijskom pogledu ako razlike ne premašuju neizbježna proizvodna odstupanja u granicama zahtjeva ovog Pravilnika. |
1.2. |
S obzirom na fotometrijska obilježja, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne osporava se ako, pri ispitivanju fotometrijskih obilježja bilo kojeg nasumično odabranog glavnog svjetla opremljenog standardnom žaruljom sa žarnom niti, nijedna izmjerena vrijednost ne odstupa više od 20 % od vrijednosti propisanih ovim Pravilnikom. |
1.3. |
Ako rezultati prethodno opisanih ispitivanja ne ispunjavaju zahtjeve, glavno se svjetlo ponovno ispituje s pomoću druge standardne žarulje sa žarnom niti. |
1.4. |
Glavna svjetla s očiglednim nedostacima ne uzimaju se u obzir. |
1.5. |
Kromatične koordinate zadovoljene su kada je glavno svjetlo opremljeno žaruljom sa žarnom niti namještenom na temperaturu boje standarda A. Fotometrijska su svojstva glavnog svjetla koje opremljeno bezbojnom žaruljom sa žarnom niti emitira selektivno žuto svjetlo vrijednosti sadržane u ovom pravilniku pomnožene s 0,84. |
2. NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POTVRDU SUKLADNOSTI OD STRANE PROIZVOĐAČA
Za svaki tip glavnog svjetla nositelj homologacijske oznake, u primjerenim vremenskim razmacima, obavlja najmanje sljedeća ispitivanja. Ispitivanja se provode u skladu s odredbama ovog Pravilnika.
U slučaju da bilo koje uzorkovanje pokaže nesukladnost s obzirom na tip ispitivanja, uzimaju se i ispituju dodatni uzroci. Proizvođač poduzima mjere za osiguranje sukladnosti predmetne proizvodnje.
2.1. Priroda ispitivanja
Ispitivanja sukladnosti iz ovog Pravilnika obuhvaćaju fotometrijske značajke.
2.2. Metode koje se upotrebljavaju u ispitivanjima
2.2.1. |
Ispitivanja se općenito provode u skladu s metodama navedenim u ovom Pravilniku. |
2.2.2. |
U bilo kakvom ispitivanju sukladnosti provedenom od strane proizvođača, istovjetne metode mogu se koristiti uz odobrenje nadležnog tijela odgovornog za homologacijsko ispitivanje. Proizvođač je odgovoran za dokazivanje da su primijenjene metode istovrijedne metodama utvrđenim u ovom Pravilniku. |
2.2.3. |
Primjena stavaka 2.2.1 i 2.2.2 zahtijeva redovito umjeravanje uređaja za ispitivanje i njihovo usklađivanje s mjerenjima izvršenim od strane nadležnih tijela. |
2.2.4. |
U svim slučajevima referentne metode su one određene ovim Pravilnikom, posebno u svrhu administrativne provjere i uzorkovanja. |
2.3. Priroda uzorkovanja
Uzorci glavnih svjetala odabiru se slučajnim odabirom iz proizvodnje jedne serije. Jedna serija znači niz glavnih svjetala istoga tipa određenog u skladu s proizvodnim postupcima proizvođača.
Ocjena općenito obuhvaća serijsku proizvodnju iz pojedinih tvornica. Međutim, proizvođač smije objediniti zapisnike o ispitivanju iz nekoliko tvornica koji se odnose na isti tip, pod uvjetom da se u njima primjenjuje isti sustav kvalitete i isto upravljanje kvalitetom.
2.4. Izmjerena i zabilježena fotometrijska obilježja
Fotometrijsko mjerenje obavlja se na uzorku glavnog svjetla na točkama predviđenim Pravilnikom, a očitanja su ograničena na točke HV, LH, RH, L 600 i R 600.
2.5. Mjerila prihvatljivosti
Proizvođač je odgovoran za provođenje statističke studije rezultata ispitivanja i za definiranje, u dogovoru s nadležnim tijelom, kriterija kojima se uređuje prihvatljivost njegovog proizvoda kako bi udovoljio specifikacijama navedenim za potvrdu sukladnosti proizvoda u stavku 9.1 ovog Pravilnika.
Mjerila koja određuju prihvatljivost su takva da, s vjerojatnošću prihvaćanja od 95 posto, najmanja vjerojatnost zadovoljavajuće provjere uzorkovanjem u skladu s Prilogom 5. (prvo uzorkovanje) iznosi 0,95.
PRILOG 5.
NAJMANJI ZAHTJEVI ZA UZORKOVANJE KOJE OBAVLJA INSPEKTOR
1. OPĆENITO
1.1. |
Zahtjevi za sukladnost smatraju se ispunjenim u mehaničkom i geometrijskom pogledu ako razlike ne premašuju neizbježna proizvodna odstupanja u okviru zahtjeva ovog Pravilnika. |
1.2. |
S obzirom na fotometrijska obilježja, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne osporava se ako, prilikom ispitivanja fotometrijskih osobina bilo kojeg nasumično odabranog glavnog svjetla opremljenog standardnom žaruljom sa žarnom niti, nijedna izmjerena vrijednost ne odstupa više od 20 % od vrijednosti propisanih ovim Pravilnikom. |
1.3. |
Kromatične koordinate zadovoljene su kada je glavno svjetlo opremljeno žaruljom sa žarnom niti namještenom na temperaturu boje standarda A. Fotometrijska su svojstva glavnog svjetla koje opremljeno bezbojnom žaruljom sa žarnom niti emitira selektivno žuto svjetlo vrijednosti sadržane u ovom pravilniku pomnožene s 0,84. |
2. PRVO UZORKOVANJE
U prvom uzorkovanju nasumično se odabiru četiri glavna svjetla. Prvi uzorak od dva uređaja označen je s A, drugi uzorak od dva uređaja označen je s B.
2.1. Usklađenost se ne osporava
2.1.1. Nastavno na postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne osporava se ako odstupanja izmjerenih vrijednosti glavnih svjetala u najnepovoljnijim smjerovima iznose:
2.1.1.1. za uzorak A
A1: |
jedno glavno svjetlo |
0 posto |
jedno glavno svjetlo ne više od |
20 posto |
|
A2: |
oba glavna svjetla više od |
0 posto |
ali ne više od |
20 posto |
idi na uzorak B
2.1.1.2. za uzorak B
B1: |
oba glavna svjetla |
0 posto |
2.2. Usklađenost se osporava
2.2.1. Nastavno na postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala osporava se i od proizvođača se zahtijeva da svoju proizvodnju uskladi sa zahtjevima (usklađivanje) ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:
2.2.1.1. za uzorak A
A3: |
jedno glavno svjetlo ne više od |
20 posto |
jedno glavno svjetlo više od |
20 posto |
|
ali ne više od |
30 posto |
2.2.1.2. za uzorak B
B2: |
u slučaju A2 |
|
jedno glavno svjetlo više od |
0 posto |
|
ali ne više od |
20 posto |
|
jedno glavno svjetlo ne više od |
20 posto |
|
B3: |
u slučaju A2 |
|
jedno glavno svjetlo |
0 posto |
|
jedno glavno svjetlo više od |
20 posto |
|
ali ne više od |
30 posto |
2.3. Povlačenje homologacije
Sukladnost se osporava i primjenjuje se stavak 10. ako, nakon postupka uzorkovanja sa slike 1. u ovom Prilogu, odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:
2.3.1. za uzorak A
A4: |
jedno glavno svjetlo ne više od |
20 posto |
jedno glavno svjetlo više od |
30 posto |
|
A5: |
oba glavna svjetla više od |
20 posto |
2.3.2. za uzorak B
B4: |
u slučaju A2 |
|
jedno glavno svjetlo više od |
0 posto |
|
ali ne više od |
20 posto |
|
jedno glavno svjetlo više od |
20 posto |
|
B5: |
u slučaju A2 |
|
oba glavna svjetla više od |
20 posto |
|
B6: |
u slučaju A2 |
|
jedno glavno svjetlo |
0 posto |
|
jedno glavno svjetlo više od |
30 posto |
3. PONOVLJENO UZORKOVANJE
U slučajevima A3, B2 i B3 potrebno je ponovljeno uzorkovanje unutar razdoblja od dva mjeseca nakon obavijesti, pri čemu se treći uzorak C od dva glavna svjetla i četvrti uzorak D od dva glavna svjetla odabire između serijski proizvedenih proizvoda nakon uspostave sukladnosti.
3.1. Usklađenost se ne osporava
3.1.1. Nastavno na postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne osporava se ako odstupanja izmjerenih vrijednosti glavnih svjetala iznose:
3.1.1.1. za uzorak C
C1: |
jedno glavno svjetlo |
0 posto |
jedno glavno svjetlo ne više od |
20 posto |
|
C2: |
oba glavna svjetla više od |
0 posto |
ali ne više od |
20 posto |
idi na uzorak D
3.1.1.2. za uzorak D
D1: |
u slučaju C2 |
|
oba glavna svjetla |
0 posto |
3.2. Usklađenost se osporava
3.2.1. Nastavno na postupak uzorkovanja prikazan na slici 1. u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala osporava se i od proizvođača se zahtijeva da svoju proizvodnju uskladi sa zahtjevima (usklađivanje), ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:
3.2.1.1. za uzorak D
D2: |
u slučaju C2 |
|
jedno glavno svjetlo više od |
0 posto |
|
ali ne više od |
20 posto |
|
jedno glavno svjetlo ne više od |
20 posto |
3.3. Povlačenje homologacije
Sukladnost se osporava i primjenjuje se stavak 10. ako, nakon postupka uzorkovanja sa slike 1. u ovom Prilogu, odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:
3.3.1. za uzorak C
C3: |
jedno glavno svjetlo ne više od |
20 posto |
jedno glavno svjetlo više od |
20 posto |
|
C4: |
oba glavna svjetla više od |
20 posto |
3.3.2. za uzorak D
D3: |
u slučaju C2 |
|
jedno glavno svjetlo 0 ili više od |
0 posto |
|
jedno glavno svjetlo više od |
20 posto |
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/92 |
Samo izvorni tekstovi UN-ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u zadnjem izdanju UN-ECE dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na:
http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html
Pravilnik br. 82 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) – jedinstvene odredbe koje se odnose na homologaciju glavnih svjetala mopeda sa žaruljama sa žarnom niti (ŽARULJE HS2)
Uključuje sav važeći tekst do:
serija izmjena 01 – dan stupanja na snagu: 12. rujna 2001.
SADRŽAJ
PRAVILNIK
1. |
Područje primjene |
2. |
Definicija „tipa” |
3. |
Zahtjev za homologaciju |
4. |
Oznake |
5. |
Odobrenje |
6. |
Opće specifikacije |
7. |
Posebne specifikacije |
8. |
Sukladnost proizvodnje |
9. |
Kazne za nesukladnost proizvodnje |
10. |
Preinaka i proširenje homologacije tipa glavnog svjetla |
11. |
Konačna obustava proizvodnje |
12. |
Nazivi i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja i administrativnih tijela |
13. |
Prijelazne odredbe |
PRILOZI
Prilog 1. — |
Izjava o izdavanju ili proširenju ili odbijanju ili povlačenju homologacije ili o konačnoj obustavi proizvodnje tipa glavnog svjetla u skladu s Pravilnikom br. 82. |
Prilog 2. — |
Primjer izgleda homologacijske oznake |
Prilog 3. — |
Fotometrijska ispitivanja |
Prilog 4. — |
Boja emitirane svjetlosti |
1. PODRUČJE PRIMJENE
Ovaj se pravilnik odnosi na homologaciju glavnih svjetala sa žaruljama sa žarnom niti (žarulje HS2), predviđenih za ugradnju na mopede i vozila koja se smatraju mopedima.
2. DEFINICIJA „TIPA”
Glavna svjetla različitih „tipova” glavna su svjetla koja se razlikuju u sljedećim bitnim značajkama:
2.1. |
trgovačkom nazivu ili oznaci; |
2.2. |
značajkama optičkog sustava, |
2.3. |
dodanim ili izostavljenim dijelovima koji mogu mijenjati optičke učinke refleksijom, lomom ili apsorpcijom. Promjena boje snopova koje emitiraju glavna svjetla pri čemu su ostala obilježja nepromijenjena ne čini promjenu tipa glavnog svjetla. U skladu s tim, takvim se glavnim svjetlima dodjeljuje isti homologacijski broj. |
3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU
3.1. |
Zahtjev za homologaciju podnosi nositelj trgovačkog naziva ili oznake ili njegov propisno ovlašten predstavnik. |
3.2. |
Svakom zahtjevu za homologaciju prilažu se:
|
3.3. |
Nadležno tijelo provjerava postojanje zadovoljavajućih rješenja za osiguranje učinkovite kontrole sukladnosti proizvoda prije nego što se tip homologira. |
4. OZNAČIVANJE (1)
4.1. |
Glavna svjetla dostavljena za homologaciju imaju trgovački naziv ili oznaku podnositelja zahtjeva, a ta oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva. |
4.2. |
Na leći i tijelu (1) svakog glavnog svjetla predviđen je dovoljno velik prostor za homologacijsku oznaku; ti su prostori prikazani na crtežima iz stavka 3.3.1. |
5. HOMOLOGACIJA
5.1. |
Ako svi uzorci tipa glavnog svjetla dostavljeni u skladu sa stavkom 3.3.3. ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika, dodjeljuje se homologacija. |
5.2. |
Homologacijski broj dodjeljuje se svakom homologiranom tipu. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 00 za ovaj Pravilnik u njegovu izvornom obliku) označuju niz izmjena uvrštenih u najnovije bitne tehničke izmjene ovog Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti broj drugom tipu glavnog svjetla obuhvaćenim ovim Pravilnikom (2). |
5.3. |
Obavijest o homologaciji ili proširenju ili odbijanju homologacije za tip glavnog svjetla u skladu s ovim Pravilnikom dostavlja se strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu u skladu s predloškom iz Priloga 1. ovom Pravilniku. |
5.4 |
Uz natpis propisan stavkom 4.1., svakom se glavnom svjetlu koje je u skladu s tipom homologiranim u skladu s ovim Pravilnikom u prostore iz stavka 4.2. dodaje međunarodna homologacijska oznaka (3), koja se sastoji od:
|
5.5. |
Oznake iz stavka 5.4. jasno su čitljive i neizbrisive. |
5.6. |
U Prilogu 2. ovom Pravilniku prikazani su primjeri izgleda navedenih homologacijskih oznaka. |
6. OPĆE SPECIFIKACIJE
6.1. |
Svaki uzorak ispunjava zahtjeve iz stavka 7. u nastavku. |
6.2. |
Glavna svjetla projektirana su i izrađena tako da je u uobičajenoj uporabi, unatoč vibraciji kojoj mogu biti izložena, zajamčen njihov zadovoljavajući rad i zadržavanje svojstava propisanih ovim Pravilnikom. |
6.3. |
Dijelovi kojima se halogena žarulja pričvršćuje u reflektor izrađeni su tako da se čak i u mraku žarulja može pričvrstiti samo u ispravan položaj. |
7. POSEBNE SPECIFIKACIJE
7.1. |
Pravilan položaj leće u odnosu na optički sustav nedvosmisleno je označen, a njezino okretanje onemogućeno. |
7.2. |
Za mjerenje osvijetljenosti koju proizvodi glavno svjetlo upotrebljavaju se mjerni zaslon opisan u Prilogu 3. ovom Pravilniku i standardna žarulja sa žarnom niti s glatkim i bezbojnim balonom u skladu s kategorijom HS2 Pravilnika br. 37. Standardnu halogenu žarulju sa žarnom niti namjesti se na odgovarajući referentni svjetlosni tok u skladu s vrijednostima propisanim za te žarulje u Pravilniku br. 37 za nazivni napon od 6 V. Kratak svjetlosni snop ima granicu „svjetlo – tama” dovoljno oštru da se uz njezinu pomoć može praktično postići zadovoljavajuća usmjerenost. |
7.3 |
Granica „svjetlo – tama” ravna je i vodoravna koliko je to najviše moguće na vodoravnoj duljini od najmanje ± 2,250 mm izmjerenoj na udaljenosti od 25 m. Kad su usmjerena (5) u skladu s Prilogom 3., glavna svjetla ispunjavaju u njemu navedene zahtjeve. |
7.4. |
Uzorak snopa ne pokazuje nikakve bočne promjene koje narušavaju dobru vidljivost. |
7.5. |
Vrijednosti osvijetljenosti zaslona mjere se fotoosjetnikom, korisne površine obuhvaćene kvadratom stranice od 65 mm. |
8. SUKLADNOST PROZVODNJE
8.1. |
Svako glavno svjetlo koje ima homologacijsku oznaku kako je propisana ovim Pravilnikom u skladu je s homologiranim tipom i zahtjevima iz ovog Pravilnika. |
8.2. |
No ako je uređaj nasumično izabran iz serijske proizvodnje, zahtjevi u pogledu najvećih i najmanjih jakosti emitiranog svjetla (mjereno sa standardnom halogenom žaruljom kako je navedeno u stavku 7.2.) iznose najmanje 80 % najmanjih vrijednosti i ne smiju prelaziti 120 % najvećih vrijednosti utvrđenih Prilogom 3. |
9. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE
9.1. |
Izdana homologacija za tip glavnog svjetla u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako nisu ispunjeni prethodno utvrđeni zahtjevi. |
9.2. |
Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno izdanu homologaciju, o tome odmah obavješćuje ostale ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik s pomoću obrasca u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku. |
10. PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA GLAVNOG SVJETLA
10.1. |
Svaku preinaku tipa glavnog svjetla prijavljuje se administrativnom tijelu koje je izdalo homologaciju za taj tip glavnog svjetla. Tijelo tada može:
|
10.2. |
Potvrda ili odbijanje homologacije u kojoj se navode nastale promjene priopćuje se postupkom iz stavka 5.3. ovog Pravilnika strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik. |
10.3. |
Nadležno tijelo koje potvrđuje proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj za takvo proširenje i o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem prema predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku. |
11. POTPUNA OBUSTAVA PROIZVODNJE
Ako nositelj homologacije u potpunosti prestane proizvoditi glavna svjetla homologirana u skladu s ovim Pravilnikom, o tome je dužan obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Nakon što primi odgovarajuće priopćenje, tijelo o predmetu obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obrascem u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.
12. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVOĐENJE HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I ADMINISTRATIVNIH TIJELA
stranke Ugovora iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavješćuju Tajništvo Ujedinjenih naroda o nazivima i adresama tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja te administrativnih tijela koja odobravaju homologaciju te kojima se šalju obrasci koji potvrđuju izdavanje, proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije izdane u drugim državama.
13. PRIJELAZNE ODREDBE
13.1. |
Šest mjeseci nakon službenog stupanja na snagu Pravilnika br. 113. ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik prestaju dodjeljivati ECE homologacije u skladu s ovim Pravilnikom. |
13.2. |
Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ne smiju odbiti proširenja homologacije prema seriji izmjena 01 ili izvornoj inačici ovog Pravilnika. |
13.3. |
Homologacije izdane prema ovom Pravilniku prije datuma stupanja na snagu Pravilnika br. 113 i sva proširenja homologacije, uključujući ona prema izvornoj inačici Pravilnika koja su izdana naknadno, ostaju na snazi neograničeno vrijeme. |
13.4. |
Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik nastavljaju izdavati homologacije za glavna svjetla na temelju serije izmjena 01 ili izvorne inačice ovog Pravilnika, pod uvjetom da su glavna svjetla predviđena kao zamjene za ugradnju na vozila u uporabi. |
13.5. |
Od službenog stupanja na snagu Pravilnika br. 113. nijedna ugovorna stranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik ne zabranjuje ugradnju tipa glavnog svjetla koji je homologiran u skladu s Pravilnikom br. 113 na novo vozilo. |
13.6. |
Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik i dalje dopuštaju ugradnju glavnog svjetla homologiranog prema ovom Pravilniku na tip vozila ili na vozilo. |
13.7. |
Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik i dalje dopuštaju ugradnju ili upotrebu glavnog svjetla homologiranog prema izvornoj inačici ovog Pravilnika na vozilu u uporabi, uz uvjet da je glavno svjetlo predviđeno za zamjenu. |
(1) Ako se leću ne može odvojiti od tijela, dovoljno je predvidjeti takav prostor na leći.
(2) Promjena boje snopova koje emitiraju glavna svjetla pri čemu su ostala obilježja nepromijenjena ne čini promjenu tipa glavnog svjetla. U skladu s tim, takvim se glavnim svjetlima dodjeljuje isti homologacijski broj (vidjeti stavak 2.3.).
(3) Ako različiti tipovi glavnih svjetala imaju jednaku leću ili jednak reflektor, leća i reflektor mogu imati različite homologacijske oznake tih tipova glavnih svjetala, pod uvjetom da se homologacijski broj izdan za određeni dostavljeni tip može identificirati bez nejasnoća.
(4) Razlikovni brojevi ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. nalaze se u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument TRANS/WP.29/78/Rev.2/Izmjena 1.
(5) Vertikalni kut glavnog svjetla moguće je prilagođavati.
PRILOG 1.
IZJAVA
(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))
PRILOG 2.
PRIMJER POSTAVLJANJA HOMOLOGACIJSKE OZNAKE
a ≥ 12 mm
Glavno svjetlo s gornjom homologacijskom oznakom homologirano je u Nizozemskoj (E4), u skladu s Pravilnikom br. 82 pod homologacijskim brojem 00243. Prve dvije znamenke homologacijskog broja pokazuju da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima ovog Pravilnika u njegovu izvornom obliku.
PRILOG 3.
FOTOMETRIJSKA ISPITIVANJA
1. U svrhu mjerenja, mjerni se zaslon nalazi na udaljenosti od 25 m ispred glavnog svjetla i okomito u odnosu na crtu koja spaja žarnu nit žarulje i točku HV; crta H-H vodoravna je.
2. Bočno, glavno je svjetlo usmjereno tako da je središte snopa na okomitoj crti V-V.
3. Okomito, glavno je svjetlo usmjereno tako da se granica „svjetlo-tama” nalazi 250 mm ispod crte H-H. Mora biti što je više moguće vodoravna.
4. Kad je glavno svjetlo usmjereno u skladu sa stavcima 2. i 3., ispunjava sljedeće zahtjeve:
Mjerna točka |
Osvijetljenost E (luksa) |
Bilo koja točka na crti H-H i iznad nje |
≤ 0,7 |
Bilo koja točka na crti 35L-35R osim 35V |
≥ 1 |
Točka 35V |
≥ 2 |
Bilo koja točka na crti 25L-25R |
≥ 2 |
Bilo koja točka na crti 15L-15R |
≥ 0,5 |
5. Mjerni zaslon
(dimenzije u mm za udaljenost od 25 m)
PRILOG 4.
BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI
1. |
Glavna svjetla mogu emitirati bijelu ili selektivno žutu svjetlost. |
2. |
Trikromatske koordinate selektivno žute boje jesu:
|
3. |
Trikromatske koordinate bijele svjetlosti su:
|
Napomena:
Člankom 3. Sporazuma kojem je priložen ovaj Pravilnik ugovornim se strankama ne sprečava zabrana glavnih svjetala koja emitiraju bijelu ili selektivno žutu svjetlost na vozilima koja same homologiraju.
25.3.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 89/101 |
Samo izvorni tekstovi UN/ECE-a imaju pravni učinak prema međunarodnom javnom pravu. Status i dan stupanja na snagu ovog Pravilnika treba provjeriti u posljednjem izdanju UN/ECE-ova dokumenta TRANS/WP.29/343, koji je dostupan na web-mjestu:
http://www.unece.org/trans/main/wp29/wp29wgs/wp29gen/wp29fdocstts.html
Pravilnik br. 119 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE): Jedinstvene odredbe o homologaciji svjetala za skretanje za motorna vozila
Obuhvaća sav važeći tekst do:
Dopuna 3. seriji izmjena 01 – Datum stupanja na snagu: 3. studenoga 2013.
SADRŽAJ
PRAVILNIK
Područje primjene
1. |
Definicije |
2. |
Zahtjev za homologaciju |
3. |
Oznake |
4. |
Odobrenje |
5. |
Opći zahtjevi |
6. |
Jakost emitirane svjetlosti |
7. |
Postupak ispitivanja |
8. |
Boja emitirane svjetlosti |
9. |
Sukladnost proizvodnje |
10. |
Sankcije za nesukladnost proizvodnje |
11. |
Konačna obustava proizvodnje |
12. |
Nazivi i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela |
13. |
Prijelazne odredbe |
PRILOZI
1 |
Obavijest o homologaciji ili proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa svjetla za skretanje u skladu s Pravilnikom br. 119 |
2 |
Primjeri izgleda homologacijskih oznaka |
3 |
Fotometrijska mjerenja |
4 |
Boja bijele svjetlosti |
5 |
Najmanji zahtjevi za postupke nadzora sukladnosti proizvodnje |
6 |
Najmanji zahtjevi za uzorkovanje koje obavlja inspektor |
PODRUČJE PRIMJENE
Ovaj se Pravilnik odnosi na svjetla za skretanje za motorna vozila kategorija M, N i T (1).
1. DEFINICIJE
1.1. |
„Svjetlo za skretanje” znači svjetlo koje služi dodatnom osvjetljivanju dijela ceste blizu prednjeg ugla vozila na strani na koju će vozilo skrenuti. |
1.2. |
„Svjetla za skretanje različitih tipova” znači svjetla koja se razlikuju prema bitnim obilježjima kao što su:
Promjena boje žarulje sa žarnom niti ili boje bilo kojeg filtra ne čini promjenu tipa. |
1.3. |
Za ovaj Pravilnik vrijede definicije boje emitirane svjetlosti iz Pravilnika br. 48. i njegove serije izmjena na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za homologaciju. |
1.4. |
Upućivanja u ovom Pravilniku na standardne (etalon) žarulje sa žarnom niti i na Pravilnik br. 37 upućuju na Pravilnik br. 37 i seriju njegovih izmjena na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za homologaciju tipa. |
2. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU
2.1. |
Zahtjev za homologaciju podnosi nositelj trgovačkog naziva ili oznake ili njegov propisno ovlašteni zastupnik. |
2.2. |
Za svaki se tip svjetla za skretanje zahtjevu prilažu:
|
3. OZNAKE
Uzorci tipa svjetala za skretanje za homologaciju imaju:
3.1. |
trgovački naziv ili oznaku podnositelja, ta oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva; |
3.2. |
s iznimkom svjetala s nezamjenjivim izvorom svjetlosti, jasno čitljivu i neizbrisivu oznaku:
|
3.3. |
dovoljno prostora za homologacijsku oznaku i dodatne simbole propisane stavkom 4.3. u nastavku; taj se prostor naznačuje na crtežima iz stavka 2.2.1.; |
3.4. |
u slučaju svjetala s elektroničkim uređajem za upravljanje izvorom svjetlosti i/ili nezamjenjivim izvorima svjetlosti i/ili modulima svjetlosnog izvora, oznaku nazivnog napona ili raspona napona i nazivne najveće snage; |
3.5. |
u slučaju svjetala s modulima svjetlosnog izvora, moduli imaju:
|
3.6. |
svjetla koja rade na naponima različitima od nazivnih napona od 6 V, 12 V ili 24 V, zbog primjene elektroničkog uređaja za upravljanje izvorom svjetlosti koji nije dio svjetla, moraju imati i oznaku nazivnog sekundarnog predviđenog napona; |
3.7. |
elektronički uređaj za upravljanje svjetlosnim izvorom koji je dio svjetla, no nije u njegovu kućištu, ima naziv proizvođača i njegov identifikacijski broj. |
4. HOMOLOGACIJA
4.1. |
Homologacija se dodjeljuje ako dva uzorka tipa svjetala za skretanje ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika. |
4.2. |
Svakom se homologiranom tipu dodjeljuje homologacijski broj. Ista ugovorna stranka ne može dodijeliti isti broj drugom tipu svjetla za skretanje obuhvaćenog ovim Pravilnikom. Obavijest o homologaciji ili proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili konačnoj obustavi proizvodnje za tip svjetla za skretanje prema ovom Pravilniku dostavlja se strankama Sporazuma iz 1958. godine koje primjenjuju ovaj Pravilnik na obrascu prema predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku. |
4.3. |
Uz oznaku i pojedinosti redom propisane stavcima 3.1., 3.2. i 3.3. ili 3.4., svako svjetlo za skretanje koje je u skladu s homologiranim tipom iz ovog Pravilnika u prostoru iz stavka 3.3. ima:
|
4.4. |
Kada su dva svjetla ili više njih dio istog sklopa udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala, homologacija se dodjeljuje samo ako svako od tih svjetala ispunjava zahtjeve propisane ovim Pravilnikom ili nekim drugim. Svjetla koja nisu u skladu s tim pravilnicima nisu dijelom takva sklopa udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala.
|
4.5. |
Oznaka i simbol iz stavaka 4.3.1. i 4.3.2. jasno su čitljivi i neizbrisivi čak i kada je svjetlo za skretanje ugrađeno u vozilo. |
4.6. |
U prilogu 2. dani su primjeri homologacijskih oznaka za pojedinačno svjetlo (slika 1.) te za udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla (slika 2.) sa svim navedenim dodatnim simbolima, gdje slovo „K” označuje svjetlo za skretanje. |
4.7. |
Homologacijska oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva. Može biti na unutarnjem ili vanjskom dijelu uređaja (prozirnom ili neprozirnom), koji se ne može odvojiti od prozirnog dijela uređaja koji emitira svjetlost. U oba je primjera oznaka vidljiva kad se uređaj ugradi u vozilo ili kad se otvori pokretni dio poput poklopca motornog prostora ili prtljažnika ili vrata. |
5. OPĆI ZAHTJEVI
5.1. |
Svaki je uzorak usklađen sa specifikacijama utvrđenim stavcima u nastavku. |
5.2. |
Svjetla za skretanje projektirana su i konstruirana tako da u uobičajenoj uporabi, unatoč vibracijama kojima mogu biti izložena, rade zadovoljavajuće i zadržavaju svojstva propisana ovim Pravilnikom. |
5.3. |
U slučaju modula svjetlosnog izvora provjerava se je li:
|
5.4. |
U slučaju zamjenjivih izvora svjetlosti:
|
6. JAKOST EMITIRANE SVJETLOSTI
6.1. |
Jakost svjetlosti koju emitira svaki od oba uzoraka nije manja od najmanje jakosti i nije veća od najveće jakosti određene stavcima 6.2 i 6.3. Jakost se mjeri u odnosu na referentnu os u smjerovima navedenim u nastavku (izraženim u stupnjevima kuta s referentnom osi). Ispitne su točke dane za svjetlo ugrađeno na lijevoj strani vozila, za svjetlo ugrađeno na desnoj strani oznake L zamjenjuje se oznakama R. |
6.2. |
Najmanja jakost svjetlosti uređaja na lijevoj strani u navedenim mjernim točkama iznosi:
Iste vrijednosti simetrično vrijede za uređaj na desnoj strani. (Prikazano u Prilogu 3.) |
6.3. |
Jakost svjetlosti emitirane u svim pravcima ne prelazi:
|
6.4. |
Ako jedno svjetlo ima više od jednog izvora svjetlosti, svjetlo ispunjava zahtjev za najmanjom jakošću kad bilo koji izvor svjetlosti prestane raditi, a kad svijetle svi izvori svjetlosti, ne prelazi najveće jakosti. |
7. POSTUPAK ISPITIVANJA
7.1. |
U slučaju svjetla sa zamjenjivim izvorom svjetlosti, ako ga ne napaja elektronički uređaj za upravljanje izvorom svjetlosti, s bezbojnim ili obojenim standardnim izvorom svjetlosti propisanim za svjetlo, pod naponom:
|
7.2. |
Sva se mjerenja na svjetlima s nezamjenjivim izvorima svjetlosti (žaruljama sa žarnom niti i drugima) obavljaju pod 6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V ako ih ne napaja elektronički uređaj za upravljanje izvorom svjetlosti. |
7.3. |
U slučaju sustava koji rabi elektronički uređaj za upravljanje izvorom svjetlosti koji je dio svjetla (3), dovođenjem na ulazne priključke elektroničkog uređaja za upravljanje izvorom svjetlosti napona od 6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V. |
7.4. |
U slučaju sustava koji rabi elektronički uređaj za upravljanje izvorom svjetlosti koji nije dio svjetla, na ulazne priključke svjetla dovodi se napon koji je naveo proizvođač. Ispitni laboratorij od proizvođača traži elektronički uređaj za upravljanje izvorom svjetlosti potreban za napajanje izvora svjetlosti i primjenjive funkcije. Napon pod koji treba staviti svjetlo navodi se u obrascu iz Priloga 1. ovom Pravilniku. |
7.5. |
Za svako svjetlo, osim onih opremljenih žaruljama sa žarnom niti, svjetlosne jakosti, izmjerene nakon jedne minute i nakon trideset minuta rada, u skladu su sa zahtijevanim najmanjim i najvećim vrijednostima. Raspodjela svjetlosne jakosti nakon jedne minute rada može se izračunati prema raspodjeli svjetlosne jakosti nakon trideset minuta rada, tako da se u svakoj točki ispitivanja uporabi omjer svjetlosnih jakosti izmjerenih u točki HV nakon jedne minute i nakon trideset minuta rada. |
8. BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI
Emitirana svjetlost unutar polja mreže raspodjele svjetlosti određene u stavku 2. Priloga 3. bijele je boje. Za ispitivanje vidi Prilog 4. ovom Pravilniku. Izvan tog polja ne opažaju se nagle promjene boje.
9. SUKLADNOST PROIZVODNJE
Sukladnost proizvodnih postupaka u skladu je s onima utvrđenim Sporazumom, Dodatak 2. (E/ECE/324–E/ECE/TRANS/505/Rev.2), uz sljedeće zahtjeve:
9.1. |
Svjetla homologirana temeljem ovog Pravilnika proizvode se tako da budu sukladna homologiranom tipu ispunjenjem zahtjeva iz stavaka 6. i 8. |
9.2. |
Ispunjeni su najmanji propisani uvjeti za postupke nadzora sukladnosti proizvodnje iz Priloga 5. ovom Pravilniku. |
9.3. |
Ispunjeni su najmanji zahtjevi za uzorkovanje koje obavlja inspektor iz Priloga 6. ovom Pravilniku. |
9.4. |
Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa može u svakom trenutku provjeriti metode nadzora sukladnosti koje se primjenjuju u svakom proizvodnom objektu. Uobičajena je učestalost tih provjera jednom u dvije godine. |
10. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE
10.1. |
Homologacija dodijeljena za tip svjetla za skretanje u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako navedeni zahtjevi nisu ispunjeni ili ako svjetlo za skretanje s oznakom iz stavaka 4.3.1. i 4.3.2. nije u skladu s homologiranim tipom. |
10.2. |
Ako ugovorna stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče prethodno dodijeljenu homologaciju, o tome bez odgode obavješćuje druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavijesnim obrascem u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku. |
11. KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE
Ako nositelj homologacije potpuno prestane proizvoditi tip svjetala za skretanje homologiran u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje tijelo koje je izdalo homologaciju. Nakon što primi odgovarajuću obavijest, tijelo o tome obavješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik obavijesnim obrascem u skladu s predloškom u Prilogu 1. ovom Pravilniku.
12. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVOĐENJE HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I NADLEŽNIH TIJELA
Stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja i administrativnih tijela koja izdaju homologacije i kojima se šalju obrasci izdani u drugim državama kojima se potvrđuje homologacija ili proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije ili konačna obustavj proizvodnje.
13. PRIJELAZNE ODREDBE
13.1. |
Od datuma stupanja na snagu serije izmjena 01 ovog Pravilnika nijedna ugovorna stranka koja ga primjenjuje ne odbija izdati homologaciju temeljem ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01. |
13.2. |
Nakon šezdeset mjeseci od dana stupanja na snagu serije izmjena 01 ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik izdaju homologacije samo ako tip svjetla za skretanje ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 01. |
13.3. |
Homologacije za svjetla za skretanje izdane prema ovom Pravilniku prije datuma stupanja na snagu serije izmjena 01 važe neograničeno. |
13.4. |
Ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik ne odbijaju proširenja homologacija prema prethodnoj seriji izmjena ovog Pravilnika. |
(1) Kako je određeno u Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument ECE/TRANS/WP.29/78/Rev.2/stavak 2.
(2) Razlikovni brojevi ugovornih stranaka Sporazuma iz 1958. nalaze se u Prilogu 3. Konsolidiranoj rezoluciji o konstrukciji vozila (R.E.3), dokument TRANS/WP.29/78/Rev.2/Izmjena 1.
(3) Za potrebe ovog Pravilnika „dio svjetla” znači onaj fizički obuhvaćen kućištem svjetla ili onaj izvan kućišta svjetla, odvojen ili neodvojen od njega, no iz tvornice dostavljen kao dio svjetlosnog sustava.
PRILOG 1.
IZJAVA
(najveći format: A4 (210 × 297 mm))
PRILOG 2.
PRIMJERI IZGLEDA HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA
Slika 1.
Oznaka za pojedinačna svjetla
Predložak A
a = 5 mm min.
Uređaj s gore navedenom homologacijskom oznakom svjetlo je za skretanje homologirano u Japanu (E43) u skladu s Pravilnikom br. 119 pod homologacijskim brojem 221. Homologacijski broj pokazuje da je homologacija izdana u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika 119., kako je izmijenjen serijom izmjena 01.
Napomena: Homologacijski broj i dodatni simboli stavljaju se blizu kruga i iznad ili ispod slova „E” ili desno ili lijevo od njega. Znamenke homologacijskog broja i proizvodnog serijskog broja nalaze se s iste strane slova „E” i okrenute su u istome smjeru. Treba izbjegavati uporabu rimskih brojki kao homologacijskih brojeva kako ih se ne bi miješalo s drugim simbolima.
Slika 2.
Pojednostavnjeno označivanje udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala
(Okomitim i vodoravnim linijama shematski je prikazan oblik uređaja za svjetlosnu signalizaciju. One nisu dio homologacijske oznake.)
Uzorak B
Uzorak C
Uzorak D
Napomena: Tri primjera homologacijske oznake, uzorci B, C i D, tri su moguće inačice označivanja uređaja za osvjetljivanje kad su dva svjetla ili više njih dio istog sklopa ili udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla. Ta homologacijska oznaka znači da je uređaj homologiran u Japanu (E4) pod homologacijskim brojem 3333 i da obuhvaća:
|
svjetlo pokazivača smjera kategorije 1 homologirano u skladu sa serijom izmjena 01 Pravilnika br. 6; |
|
prednje pozicijsko svjetlo homologirano u skladu sa serijom izmjena 02 Pravilnika br. 7; |
|
svjetlo za skretanje homologirano u skladu sa serijom izmjena 01 Pravilnika br. 119; |
Slika 3.
Moduli izvora svjetlosti
Modul izvora svjetlosti s gore prikazanim identifikacijskim kodom homologiran je zajedno sa svjetlom homologiranim u Italiji (E3) pod homologacijskim brojem 17325.
PRILOG 3.
FOTOMETRIJSKA MJERENJA
1. POSTUPCI MJERENJA
1.1. |
Tijekom fotometrijskih mjerenja rasipne se refleksije sprečavaju odgovarajućom zaštitom. |
1.2. |
Ako se rezultati mjerenja osporavaju, mjerenja se provode u skladu sa sljedećim zahtjevima:
|
2. MJERNE TOČKE IZRAŽENE STUPNJEVIMA KUTA S REFERENTNOM OSI
Slika 1.
|
= |
Najmanje jakosti u cd Svjetlo za lijevu stranu (za svijetlo za desnu stranu kut L treba zamijeniti kutom R) |
2.1. Polje geometrijske vidljivosti
Slika 1.
Slika 2.
2.1.1. |
Smjerovi H = 0° i V = 0° odgovaraju referentnoj osi. Na vozilu su vodoravni, usporedni sa srednjom uzdužnom ravninom vozila i usmjereni u zahtijevanom smjeru vidljivosti. Prolaze referentnim središtem. Vrijednosti u tablici daju, za različite smjerove mjerenja, najmanje jakosti svjetlosti u kandelama. |
3. FOTOMETRIJSKO MJERENJE SVJETALA OPREMLJENIH S NEKOLIKO IZVORA SVJETLOSTI
Provjeravaju se fotometrijska obilježja:
3.1. |
nezamjenjivih izvora svjetlosti (žarulja sa žarnom niti i drugih): s izvorima svjetlosti smještenim unutar svjetla, u skladu sa stavkom 7.1. ovog Pravilnika; |
3.2. |
zamjenjivih žarulja sa žarnom niti: kad su svjetla opremljena izvorima svjetlosti od 6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V, ispravljaju se postignute vrijednosti svjetlosne jakosti. Za žarulje sa žarnom niti korekcijski faktor omjer je između referentnog svjetlosnog toka i srednje vrijednosti svjetlosnog toka pod priključenim naponom (6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V). Za LED izvore svjetlosti korekcijski faktor omjer je između objektivnog svjetlosnog toka i srednje vrijednosti svjetlosnog toka pod priključenim naponom (6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V). Stvarni svjetlosni tokovi svakog uporabljenog izvora svjetlosti ne odstupaju više od ± 5 % od srednje vrijednosti. Kao druga mogućnost, i to samo u slučaju žarulja sa žarnom niti, može se rabiti standardna žarulja sa žarnom niti u svakom pojedinačnom položaju, kada radi sa svojim referentnim tokom, pri čemu se pojedinačne izmjerene vrijednosti u svakom položaju zbrajaju. |
3.3. |
Za svako svjetlo za skretanje, osim onih opremljenih žaruljama sa žarnom niti, svjetlosne jakosti, izmjerene nakon jedne minute i nakon trideset minuta rada, u skladu su sa zahtijevanim najmanjim i najvećim vrijednostima. Raspodjela svjetlosne jakosti nakon jedne minute rada može se izračunati prema raspodjeli svjetlosne jakosti nakon trideset minuta rada tako da se u svakoj ispitnoj točki uporabi omjer svjetlosnih jakosti izmjerenih u 45° L 2,5° D nakon jedne minute i nakon trideset minuta rada za svjetlo za lijevu stranu (za svjetlo za desnu stranu kut L treba zamijeniti kutom R). |
PRILOG 4.
BOJA BIJELE SVJETLOSTI
(Kromatične koordinate)
1. |
Za provjeru kolorimetrijskih obilježja rabi se izvor svjetlosti pri temperaturi boje od 2 856 K koji odgovara izvoru A Međunarodnog povjerenstva za rasvjetu (CIE). Za svjetla s nezamjenjivim izvorima svjetlosti (žaruljama sa žarnom niti i drugima) ili izvorima svjetlosti (zamjenjivim ili nezamjenjivim) kojima se upravlja elektroničkim uređajem za upravljanje izvorom svjetlosti, kolorimetrijska obilježja treba provjeriti kad su izvori svjetlosti u svjetlu, u skladu sa stavkom 7 ovog Pravilnika. |
2. |
Zamjenjivi izvor svjetlosti podvrgava se jakosti koja proizvodi jednaku boju kao izvor A CIE-a. |
PRILOG 5.
NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POSTUPKE NADZORA SUKLADNOSTI PROIZVODNJE
1. OPĆENITO
1.1. |
Zahtjevi za sukladnost smatraju se ispunjenim u mehaničkom i geometrijskom pogledu ako razlike ne prelaze neizbježna proizvodna odstupanja u granicama zahtjeva iz ovog Pravilnika. |
1.2. |
S obzirom na fotometrijska obilježja, sukladnost serijski proizvedenih svjetala ne osporava se ako pri ispitivanju fotometrijskih obilježja nasumično izabranih svjetala sa standardnim izvorom svjetlosti ili kada svjetla imaju nezamjenjive izvore svjetlosti (žarulje sa žarnom niti ili druge) te kada se sva mjerenja provode pod 6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V:
|
1.3. |
Kad je svjetlo opremljeno standardnim izvorom svjetlosti ili za svjetla s nezamjenjivim izvorima svjetlosti (žaruljama sa žarnom niti ili drugim), kad su kolorimetrijska obilježja provjerena dok je izvor svjetlosti prisutan u svjetlu, zadovoljene su kromatične koordinate. |
2. NAJMANJI ZAHTJEVI ZA PROVJERU SUKLADNOSTI KOJU PROVODI PROIZVOĐAČ
Za svaki tip svjetla nositelj homologacijske oznake provodi barem sljedeća ispitivanja u odgovarajućim vremenskim razmacima. Ispitivanja se provode u skladu s odredbama ovog Pravilnika.
Ako bilo koje uzorkovanje pokaže nesukladnost s obzirom na tip ispitivanja, uzimaju se i ispituju dodatni uzorci. Proizvođač poduzima mjere kako bi osigurao sukladnost dotične proizvodnje.
2.1. Priroda ispitivanja
Ispitivanja sukladnosti iz ovog Pravilnika odnose se na fotometrijska i kolorimetrijska obilježja.
2.2. Metode koje se rabe u ispitivanjima
2.2.1. |
Ispitivanja se općenito provode u skladu s metodama navedenim u ovom Pravilniku. |
2.2.2. |
Uz odobrenje nadležnog tijela odgovornog za homologacijska ispitivanja, u svim se ispitivanjima sukladnosti koja provodi proizvođač mogu primjenjivati jednakovrijedne metode. Proizvođač je dužan dokazati da su primijenjene metode istovjetne onima propisanim ovim Pravilnikom. |
2.2.3. |
Preduvjet je za primjenu stavaka 2.2.1 i 2.2.2 redovito umjeravanje ispitnih uređaja i njihova korelacija s mjerenjima koje obavi nadležna ustanova. |
2.2.4. |
U svim su primjerima referentne metode one propisane ovim Pravilnikom, osobito za potrebe upravne provjere i uzorkovanja. |
2.3. Priroda uzorkovanja
Uzorci svjetala uzimaju se nasumično iz proizvodnje ujednačene partije. Ujednačena partija znači komplet svjetala istog tipa, određen u skladu s proizvođačevim proizvodnim metodama.
Procjena se općenito odnosi na serijsku proizvodnju iz pojedinih tvornica. Proizvođač međutim može ujediniti zapisnike iz nekoliko tvornica koji se odnose na isti tip, pod uvjetom da rade prema istom sustavu kvalitete i upravljanju kvalitetom.
2.4. Izmjerena i zabilježena fotometrijska obilježja
Na uzorku svjetla provode se fotometrijska mjerenja radi provjere najmanjih vrijednosti za točke navedene u Prilogu 4. i zahtijevanih kromatičnih koordinata.
2.5. Mjerila koja određuju prihvatljivost
Proizvođač je odgovoran za provedbu statističke analize rezultata ispitivanja i, u dogovoru s nadležnim tijelom, za određivanje mjerila koja određuju prihvatljivost svojih proizvoda radi ispunjavanja zahtjeva postavljenih za provjeru sukladnosti proizvoda u stavku 9.1 ovog Pravilnika.
Mjerila koja određuju prihvatljivost takva su da bi, s pouzdanošću od 95 %, najmanja vjerojatnost prolaska provjere nasumičnih uzoraka u skladu s Prilogom 6. (prvo uzorkovanje) bila 0,95.
PRILOG 6.
NAJMANJI ZAHTJEVI ZA UZORKOVANJE KOJE OBAVLJA INSPEKTOR
1. OPĆENITO
1.1. |
Zahtjevi za sukladnost smatraju se ispunjenim u mehaničkom i geometrijskom pogledu, u skladu sa zahtjevima ovog Pravilnika, ako ih ima, ako razlike ne prelaze neizbježna proizvodna odstupanja. |
1.2. |
S obzirom na fotometrijska obilježja, sukladnost serijski proizvedenih svjetala ne osporava se ako pri ispitivanju fotometrijskih obilježja nasumično izabranih svjetala sa standardnim izvorom svjetlosti ili kad svjetla imaju nezamjenjive izvore svjetlosti (žarulje sa žarnom niti ili druge) te kada se sva mjerenja provode pod 6,75 V, 13,5 V ili 28,0 V:
|
1.3. |
Kad je svjetlo opremljeno standardnim izvorom svjetlosti ili za svjetla s nezamjenjivim izvorima svjetlosti (žaruljama sa žarnom niti ili drugim), kad su kolorimetrijska obilježja provjerena dok je izvor svjetlosti u prisutan u svjetlu, zadovoljene su kromatične koordinate. |
2. PRVO UZORKOVANJE
Pri prvom se uzorkovanju nasumično izaberu četiri svjetla. Prvi se uzorkovani par označuje slovom A, a drugi slovom B.
2.1. Sukladnost se ne osporava
2.1.1. Nakon uzorkovanja prikazanog na slici 1. ovog Priloga, sukladnost serijski proizvedenih svjetala ne osporava se ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za svjetla u nepovoljnim smjerovima iznose:
2.1.1.1. uzorak A
A1: |
jedno svjetlo |
0 % |
jedno svjetlo ne više od |
20 % |
|
A2: |
oba svjetla više od |
0 % |
ali ne više od |
20 % |
prijelaz na uzorak B
2.1.1.2. uzorak B
Bl: |
oba svjetla |
0 % |
2.1.2. ili ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorak A.
2.2. Sukladnost se osporava
2.2.1. Nakon uzorkovanja prikazanog na slici 1. ovog Priloga, sukladnost serijski proizvedenih svjetala osporava se, a od proizvođača zahtijeva da proizvodnju uskladi sa zahtjevima (usklađivanje) ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za svjetla iznose:
2.2.1.1. uzorak A
A3: |
jedno svjetlo ne više od |
20 % |
jedno svjetlo više od |
20 % |
|
ali ne više od |
30 % |
2.2.1.2. uzorak B
B2: |
u slučaju A2 |
|
jedno svjetlo više od |
0 % |
|
ali ne više od |
20 % |
|
jedno svjetlo ne više od |
20 % |
|
B3: |
u slučaju A2 |
|
jedno svjetlo |
0 % |
|
jedno svjetlo više od |
20 % |
|
ali ne više od |
30 % |
2.2.2. ili ako za uzorak A nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2.
2.3. Povlačenje homologacije
Sukladnost se osporava i primjenjuje se stavak 10. ako, nakon uzorkovanja u skladu sa slikom 1. iz ovog Priloga, odstupanja izmjerenih vrijednosti za svjetla iznose:
2.3.1. uzorak A
A4: |
jedno svjetlo ne više od |
20 % |
jedno svjetlo više od |
30 % |
|
A5: |
oba svjetla više od |
20 % |
2.3.2. uzorak B
B4: |
u slučaju A2 |
|
jedno svjetlo više od |
0 % |
|
ali ne više od |
20 % |
|
jedno svjetlo više od |
20 % |
|
B5: |
u slučaju A2 |
|
oba svjetla više od |
20 % |
|
B6: |
u slučaju A2 |
|
jedno svjetlo |
0 % |
|
jedno svjetlo više od |
30 % |
2.3.3. ili ako za uzorke A i B nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2.
3. PONOVLJENO UZORKOVANJE
U primjerima uzoraka A3, B2 i B3 uzorkovanje treba ponoviti u roku od dva mjeseca po primitku obavijesti odabirom trećeg uzorka C od dva svjetla i četvrtog uzorka D od dva svjetla iz zalihe proizvedene nakon usklađivanja.
3.1. Sukladnost se ne osporava
3.1.1. Nakon uzorkovanja prikazanog na slici 1. ovog Priloga, sukladnost serijski proizvedenih svjetala ne osporava se ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za svjetla iznose:
3.1.1.1. uzorak C
C1: |
jedno svjetlo |
0 % |
jedno svjetlo ne više od |
20 % |
|
C2: |
oba svjetla više od |
0 % |
ali ne više od |
20 % |
prijelaz na uzorak D
3.1.1.2. uzorak D
D1: |
u slučaju C2 |
|
oba svjetla |
0 % |
3.1.2. ili ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorak C.
3.2. Sukladnost se osporava
3.2.1. Nakon uzorkovanja prikazanog na slici 1. ovog Priloga, sukladnost serijski proizvedenih svjetala osporava se, a od proizvođača zahtijeva da proizvodnju uskladi sa zahtjevima (usklađivanje) ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za svjetla iznose:
3.2.1.1. uzorak D
D2: |
u slučaju C2 |
|
jedno svjetlo više od |
0 % |
|
ali ne više od |
20 % |
|
jedno svjetlo ne više od |
20 % |
3.2.1.2. ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorak C.
3.3. Povlačenje homologacije
Sukladnost se osporava i primjenjuje se stavak 10. ako, nakon uzorkovanja u skladu sa slikom 1. iz ovog Priloga, odstupanja izmjerenih vrijednosti za svjetla iznose:
3.3.1. uzorak C
C3: |
jedno svjetlo ne više od |
20 % |
jedno svjetlo više od |
20 % |
|
C4: |
oba svjetla više od |
20 % |
3.3.2. uzorak D
D3: |
u slučaju C2 |
|
jedno svjetlo 0 ili više od |
0 % |
|
jedno svjetlo više od |
20 % |
3.3.3. ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2. za uzorke C i D.
Slika 1.