21.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 86/1

(1)

U skladu s člankom 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije treba osigurati visok stupanj zaštite zdravlja ljudi. Unija treba nadopunjavati i podržavati nacionalne zdravstvene politike, poticati suradnju među državama članicama i promicati koordinaciju među njihovim programima, uz puno poštovanje odgovornosti država članica za utvrđivanje svojih zdravstvenih politika te organiziranje i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite.

(2)

Potrebno je uložiti kontinuirani napor kako bi se ispunili zahtjevi iz članka 168. UFEU-a. Promicanje dobrog zdravlja na razini Unije također je sastavni dio strategije „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020.”). Ako ljudi dulje žive zdravo i aktivno te ako su ohrabreni da preuzmu aktivnu ulogu u upravljanju svojim zdravljem, to će u cjelini pozitivno utjecati na zdravlje, uključujući i smanjenje nejednakosti u području zdravlja, i pozitivno će utjecati na kvalitetu života, na produktivnost i konkurentnost te ujedno smanjiti pritisak na nacionalne proračune. Potpora i priznavanje inovacija koje utječu na zdravlje pomažu u suočavanju s izazovom održivosti u sektoru zdravstva u kontekstu demografskih promjena, a djelovanje s ciljem smanjenja nejednakosti u području zdravlja važno je u svrhu postizanja „uključivog rasta”. U tom kontekstu primjereno je uspostaviti treći Program djelovanja Unije u području zdravlja (2014. – 2020.) („Program”).

(3)

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), „Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili iznemoglosti.” Za poboljšanje zdravlja stanovništva u Uniji i smanjenje nejednakosti u području zdravlja ključno je usredotočiti se ne samo na tjelesno zdravlje. Prema SZO-u, problemi mentalnog zdravlja sudjeluju s gotovo 40 % u godinama života s invaliditetom. Problemi s mentalnim zdravljem također su opsežni, dugotrajni i predstavljaju izvor diskriminacije te značajno doprinose nejednakosti u području zdravlja. Uz to, gospodarska kriza utječe na čimbenike koji određuju mentalno zdravlje jer zaštitni čimbenici slabe, a čimbenici rizika se povećavaju.

(4)

Prethodni programi djelovanja Zajednice u području javnog zdravlja (2003. – 2008.) i u području zdravlja (2008. – 2013.) koji su doneseni Odlukom br. 1786/2002/EZ (4) odnosno Odlukom br. 1350/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) („prethodni zdravstveni programi”) ocijenjeni su pozitivno u smislu da donose niz važnih razvojnih događaja i poboljšanja. Novi Program trebao bi se nadovezati na postignuća prethodnih zdravstvenih programa. Također bi trebalo uzeti u obzir preporuke vanjskih revizija i obavljenih evaluacija, a posebno preporuke Revizorskog suda iz njegova Posebnog izvješća br. 2/2009 prema kojima bi za razdoblje nakon 2013. Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali ponovno razmotriti opseg javnozdravstvenih aktivnosti Unije i pristup financiranju Unije u tom području. To bi trebalo učiniti imajući u vidu raspoloživa proračunska sredstva i postojanje drugih mehanizama suradnje kao načina olakšavanja suradnje i razmjene informacija među zainteresiranim stranama u cijeloj Europi.

(5)

U skladu s ciljevima strategije Europa 2020., Program bi se trebao usredotočiti na skup detaljno definiranih ciljeva i djelovanja s jasnom, dokazanom dodanom vrijednošću Unije te usmjeriti podršku na manji broj aktivnosti u prioritetnim područjima. U skladu s načelom supsidijarnosti, naglasak bi trebalo staviti na područja u kojima je jasno da se radi o prekograničnim pitanjima ili pitanjima unutarnjeg tržišta, ili u kojima postoje značajne prednosti i povećanja učinkovitosti koja proizlaze iz suradnje na razini Unije.

(6)

Programom bi se trebala promicati djelovanja u područjima u kojima postoji dodana vrijednost Unije koja se može pokazati na temelju sljedećeg: razmjene dobre prakse među državama članicama; podupiranja mreža za razmjenu znanja ili uzajamno učenje; rješavanja prekograničnih prijetnji kako bi se smanjili njihovi rizici i ublažile njihove posljedice; rješavanja pojedinih pitanja koja se odnose na unutarnje tržište u kojima Unija ima značajan legitimitet za osiguravanje visokokvalitetnih rješenja u državama članicama; oslobađanja potencijala za inovacije u zdravstvu; djelovanja koja bi mogla dovesti do sustava vrednovanja s ciljem omogućavanja informiranog donošenja odluka na razini Unije; poboljšanja učinkovitosti izbjegavanjem rasipanja resursa zbog udvostručavanja i optimiziranjem uporabe financijskih sredstava.

(7)

Provedba Programa trebala bi biti takva da se poštuju odgovornosti država članica za utvrđivanje svoje zdravstvene politike te za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite.

(8)

U izvješću SZO-a o zdravlju u Europi za 2009. utvrđuje se okvir za povećanje ulaganja u javno zdravstvo i zdravstvene sustave. U tom smislu države članice se potiču da poboljšanje zdravlja postave kao prioritet u svojim nacionalnim programima i da ostvare korist od veće osviještenosti o mogućnostima financiranja Unije u području zdravstva. Stoga bi Program trebao olakšati primjenu svojih rezultata u nacionalnim zdravstvenim politikama.

(9)

Inovacije u zdravstvu trebalo bi shvatiti kao strategiju javnog zdravstva koja nije ograničena na tehnološki napredak u smislu proizvoda i usluga. Poticanje inovacija u području intervencija u sferi javnog zdravstva, strategija prevencije, upravljanja zdravstvenim sustavima te u organizaciji i pružanju zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite, uključujući prevenciju bolesti i intervencije kojima se promiče zdravlje, može poboljšati rezultate javnog zdravstva, povećati kvalitetu skrbi pacijenata i odgovoriti na neispunjene potrebe te može potaknuti konkurentnost zainteresiranih strana i povećati troškovnu učinkovitost i održivost zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite. Stoga bi Program trebao olakšati dobrovoljnu primjenu inovacija u zdravstvu, vodeći računa o zajedničkim vrijednostima i načelima u zdravstvenim sustavima Europske unije, kako je utvrđeno u zaključcima Vijeća od 2. lipnja 2006. (6).

(10)

Program bi trebao, posebno u kontekstu gospodarske krize, doprinijeti rješavanju nejednakosti u području zdravlja te promicanju pravičnosti i solidarnosti putem djelovanja s različitim ciljevima te poticanjem i olakšavanjem razmjene dobre prakse.

(11)

Na temelju članaka 8. i 10. UFEU-a, Unija treba promicati ravnopravnost između muškaraca i žena i težiti borbi protiv diskriminacije. Sukladno tome, Program bi trebao u svim svojim djelovanjima podupirati uključivanje ciljeva u području ravnopravnosti spolova i borbe protiv diskriminacije.

(12)

Pacijente treba poticati da, između ostalog, putem unapređenja zdravstvene pismenosti, budu proaktivniji u upravljanju svojim zdravljem i zdravstvenom skrbi, da sprečavaju loše zdravlje te da donose informirane odluke. Trebalo bi optimizirati transparentnost aktivnosti i sustava povezanih sa zdravstvenom skrbi te dostupnost pouzdanih, neovisnih i pristupačnih informacija pacijentima. Zdravstvene službe trebale bi dobivati povratne informacije od pacijenata i komunicirati s njima. Podrška državama članicama, organizacijama pacijenata i zainteresiranim stranama ključna je i trebala bi biti koordinirana na razini Unije radi pružanja pomoći pacijentima na učinkovit način, posebno onima koji boluju od rijetkih bolesti, kako bi ostvarili korist od prekogranične zdravstvene skrbi.

(13)

Za učinkovitost zdravstvenih sustava i sigurnost pacijenata nužno je smanjiti teret rezistentnih infekcija i infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi te osigurati dostupnost djelotvornih antimikrobnih sredstava. Programom bi trebalo pružiti podršku stalnim naporima za poboljšanje metoda analize za otkrivanje i prevenciju antimikrobne rezistentnosti i poboljšanje umrežavanja svih sudionika zdravstvene skrbi, uključujući i veterinarski sektor, u pogledu rješavanja antimikrobne rezistentnosti.

(14)

U kontekstu društva koje stari, pravilno usmjerena ulaganja za promicanje zdravlja i prevenciju bolesti mogu povećati broj „zdravih godina života” i na taj način omogućiti starijim osobama da tijekom starenja uživaju u zdravom i aktivnom životu. Kronične bolesti odgovorne su za više od 80 % slučajeva prerane smrtnosti u Uniji. Program bi trebao odrediti, širiti i promicati primjenu dobre prakse utemeljene na dokazima u pogledu troškovno učinkovitih mjera za promicanje zdravlja i prevenciju bolesti koje su posebno usmjerene na ključne čimbenike rizika, kao što su konzumiranje duhana, konzumiranje droga, štetna konzumacija alkohola i nezdrave prehrambene navike, pretilost i tjelesna neaktivnost, kao i na HIV/AIDS, tuberkulozu i hepatitis. Učinkovita prevencija doprinijela bi povećanju financijske održivosti sustava zdravstvene zaštite. Djelujući u sklopu rodno osjetljivog okvira, Program bi trebao doprinijeti prevenciji svih aspekata bolesti (primarna, sekundarna i tercijarna prevencija) i, tijekom životnog vijeka građana Unije, promicanju zdravlja i razvoju poticajnih okruženja koja podržavaju zdrave načine života, uzimajući u obzir temeljne čimbenike socijalne i okolišne naravi, kao i utjecaj koji na zdravlje imaju određeni oblici invalidnosti.

(15)

Kako bi se minimizirale javnozdravstvene posljedice prekograničnih prijetnji zdravlju, kako je navedeno u Odluci br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7), koje bi mogle biti u rasponu od masovnog zagađenja uzrokovanog kemijskim nesrećama do pandemije, poput nedavnih primjera uzrokovanih bakterijom E. coli, gripom H1N1 ili SARS-om (teški akutni respiratorni sindrom), ili učinci na zdravlje koji proizlaze iz povećanja kretanja stanovništva, Program bi trebao doprinijeti stvaranju i održavanju snažnih mehanizama i alata za otkrivanje, procjenu i upravljanje ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju. Zbog naravi tih prijetnji, Program bi trebao podupirati koordinirane mjere javnog zdravstva na razini Unije za rješavanje različitih aspekata prekograničnih prijetnji zdravlju, nadovezujući se na pripravnost i planiranje odgovora, snažnu i pouzdanu procjenu rizika te snažan okvir za upravljanje rizicima i krizom. U tom kontekstu važno je da Program ostvari korist od komplementarnosti s programom rada Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti, osnovanog Uredbom (EZ) br. 851/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (8), u borbi protiv zaraznih bolesti te s aktivnostima koje se podupiru u okviru programâ Unije za istraživanja i inovacije. Trebalo bi poduzeti posebne napore kako bi se osigurala koherentnost i sinergija između Programa i rada na poboljšanju zdravlja na globalnoj razini u okviru drugih programa i instrumenata Unije koji se odnose posebno na područja gripe, HIV-a/AIDS-a, tuberkuloze i drugih prekograničnih prijetnji zdravlju u trećim zemljama.

(16)

Djelovanje u okviru Programa trebalo bi moći obuhvatiti i prekogranične prijetnje zdravlju uzrokovane biološkim i kemijskim nesrećama, okolišem i klimatskim promjenama. Kako se navodi u Komunikaciji Komisije „Proračun za strategiju Europa 2020.”, Komisija se obvezala uključiti klimatske promjene u šire programe potrošnje Unije te usmjeriti najmanje 20 % proračuna Unije za ciljeve povezane s klimom. Potrošnja za Program u okviru posebnog cilja povezanog s ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju trebala bi općenito doprinijeti tim ciljevima rješavanjem prijetnji zdravlju povezanih s klimatskim promjenama. Komisija bi trebala pružiti informacije o izdacima u vezi s klimatskim promjenama u okviru Programa.

(17)

U skladu s člankom 114. UFEU-a, trebalo bi osigurati visoki stupanj zdravstvene zaštite u zakonodavstvu koje donosi Unija u pogledu uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta. U skladu s tim ciljem, Programom bi se trebali uložiti posebni napori za potporu djelovanjima koje zahtijeva zakonodavstvo Unije u području zaraznih bolesti i drugih prijetnji zdravlju, ljudskih tkiva i stanica, krvi, ljudskih organa, medicinskih proizvoda, lijekova, prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi te duhanskih proizvoda i njihova oglašavanja, te koja doprinose ciljevima tog zakonodavstva.

(18)

Program bi trebao doprinijeti donošenju odluka na temelju dokaza putem promicanja sustava informacija i znanja o zdravlju, uzimajući u obzir odgovarajuće aktivnosti koje provode međunarodne organizacije poput SZO-a i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Taj sustav trebao bi se, između ostalog, sastojati od uporabe postojećih instrumenata i, prema potrebi, daljnjeg razvoja standardiziranih informacija o zdravlju i alata za praćenje zdravlja, prikupljanje i analizu podataka o zdravlju, potpore znanstvenim odborima osnovanima u skladu s Odlukom Komisije 2008/721/EZ (9) i sveobuhvatne distribucije podataka o rezultatima Programa.

(19)

Politika Unije u području zdravlja ima za cilj nadopuniti i podržati nacionalne zdravstvene politike, potaknuti suradnju među državama članicama i promicati koordinaciju među njihovim programima. Razmjena dobre prakse ključni je instrument te politike. Takva razmjena trebala bi omogućiti nacionalnim tijelima ostvarivanje koristi od učinkovitih rješenja razvijenih u drugim državama članicama, smanjenje udvostručenja uloženih napora i povećanje isplativosti promicanjem inovativnih rješenja u području zdravlja. Stoga bi se Program trebao usmjeriti ponajprije na suradnju s nadležnim tijelima država članica odgovornima za zdravstvo i osigurati poticaje za veće sudjelovanje svih država članica, kako je preporučeno u evaluacijama prethodnih zdravstvenih programa. Posebno bi trebalo aktivno poticati sudjelovanje država članica čiji je bruto nacionalni dohodak (BND) po stanovniku manji od 90 % od prosjeka Unije u djelovanjima koja sufinanciraju nadležna tijela odgovorna za zdravstvo u državama članicama ili tijela kojima su ovlast dodijelila ta nadležna tijela. Takva djelovanja trebala bi se smatrati iznimno korisnima i posebno biti odgovor na cilj pojednostavljenja sudjelovanja država članica čiji je BND po stanovniku manji od 90 % od prosjeka Unije i širenja tog sudjelovanja. Također bi trebalo razmotriti dodatnu i odgovarajuću nefinancijsku potporu za sudjelovanje tih država članica u takvim djelovanjima, primjerice u smislu postupka podnošenja zahtjeva, prijenosa znanja i primjene stručnog znanja.

(20)

Nevladina tijela i zainteresirane strane u području zdravlja, posebno organizacije pacijenata i udruženja zdravstvenih djelatnika, igraju važnu ulogu u pružanju informacija i savjeta Komisiji potrebnih za provedbu Programa. Pritom je moguće da su im potrebni doprinosi iz Programa koji će im omogućiti funkcioniranje. Zato bi Program trebao biti dostupan nevladinim tijelima i organizacijama pacijenata koji rade u području javnog zdravstva, a koji imaju učinkovitu ulogu u procesima civilnog dijaloga na razini Unije, kao što je sudjelovanje u savjetodavnim skupinama, i na taj način doprinose ostvarivanju posebnih ciljeva Programa.

(21)

Program bi trebao promicati sinergije s povezanim programima i djelovanjima Unije i ujedno izbjegavati njihovo udvostručavanje putem promicanja, prema potrebi, primjene inovativnih otkrića nastalih istraživanjem u sektoru zdravstva. Trebali bi se na odgovarajući način upotrebljavati drugi fondovi i programi Unije, posebno Okvirni program za istraživanja i inovacije 2014. – 2020. (Obzor 2020.), uspostavljen Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) te njegovi rezultati, strukturni fondovi, Program za zapošljavanje i socijalne inovacije, uspostavljen Uredbom (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11), Fond solidarnosti Europske unije, uspostavljen Uredbom Vijeća (EZ) br. 2012/2002 (12),

strategija Unije za zdravlje i sigurnost na radu (2007. – 2012.), Program za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME), uspostavljen Uredbom (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13), Program za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE), uspostavljen Uredbom (EU) br. 1293/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14), Program za potrošače, program Pravosuđe, uspostavljen Uredbom (EU) br. 1382/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15), Zajednički program potpore okoline za samostalan život, program za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport (Erasmus+), uspostavljen Uredbom (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16),Europski statistički program, uspostavljen Uredbom (EU) br. 99/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i Europsko inovacijsko partnerstvo za aktivno i zdravo starenje, u okviru svojih aktivnosti.

(22)

U skladu s člankom 168. stavkom 3. UFEU-a, Unija i države članice trebaju podupirati suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama nadležnima u području javnog zdravlja. Program bi stoga trebao biti otvoren za sudjelovanje trećih zemalja, posebno zemalja pristupnica, zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja koje ostvaruju korist od pretpristupne strategije, zemalja Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA)/Europskoga gospodarskog prostora (EGP), susjednih zemalja i zemalja na koje se primjenjuje europska politika susjedstva (EPS) te drugih zemalja, u skladu s uvjetima utvrđenima bilo kojim odgovarajućim bilateralnim ili multilateralnim sporazumom.

(23)

Trebalo bi olakšati odgovarajuće odnose s trećim zemljama koje ne sudjeluju u Programu kako bi se pomoglo u postizanju ciljeva Programa, uzimajući u obzir sve odgovarajuće sporazume između tih zemalja i Unije. To bi moglo uključivati organiziranje, od strane Unije, događaja u području zdravstva ili poduzimanje, od strane trećih zemalja, aktivnosti koje su komplementarne onima koje se financiraju u okviru Programa u područjima od zajedničkog interesa, ali to ne bi trebalo uključivati financijski doprinos u okviru Programa.

(24)

Kako bi se maksimizirala djelotvornost i učinkovitost djelovanja na razini Unije i na međunarodnoj razini i s ciljem provedbe Programa, trebalo bi razvijati suradnju s odgovarajućim međunarodnim organizacijama poput Ujedinjenih naroda i njezinih specijaliziranih agencija, posebno s SZO-om, kao i s Vijećem Europe te OECD-om.

(25)

Program bi se trebao provoditi u razdoblju od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira uspostavljenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (18). Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za cjelokupno trajanje Programa koja treba predstavljati primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (19), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(26)

U skladu s člankom 54. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (20), ova Uredba pruža pravnu osnovu za djelovanje i za provedbu Programa.

(27)

Radi osiguranja kontinuiteta financijske potpore u okviru Programa koja se dodjeljuje za funkcioniranje tijela, Komisija bi trebala moći, u godišnjem programu rada za 2014., smatrati troškove izravno povezane s provedbom podupiranih aktivnosti prihvatljivima za financiranje, čak i ako su za korisnika nastali prije podnošenja zahtjeva za financiranjem.

(28)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe putem godišnjih programa rada, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(29)

Program bi se trebao provoditi u potpunosti poštujući načelo transparentnosti. Proračunska sredstva trebalo bi podijeliti između različitih ciljeva Programa na uravnotežen način tijekom cjelokupnog trajanja Programa, uzimajući u obzir moguće prednosti za promicanje zdravlja. Trebalo bi odabrati odgovarajuća djelovanja obuhvaćena posebnim ciljevima Programa i s jasnom dodanom vrijednošću Unije te ih financirati u okviru Programa. Godišnji programi rada posebno bi trebali utvrditi ključne kriterije odabira koji se primjenjuju na potencijalne korisnike, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, kako bi se osiguralo da imaju financijsku i operativnu sposobnost za poduzimanje djelovanja koja se financiraju u okviru Programa, i, prema potrebi, dokaze potrebne za dokazivanje njihove neovisnosti.

(30)

Vrijednost i učinak Programa trebalo bi redovito pratiti i ocjenjivati. U evaluaciji Programa trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da bi za postizanje ciljeva Programa moglo biti potrebno dulje vremensko razdoblje od njegova trajanja. Na pola razdoblja trajanja Programa, ali najkasnije 30. lipnja 2017., trebalo bi sastaviti izvješće o evaluaciji na polovici razdoblja u svrhu ocjenjivanja stanja provedbe tematskih prioriteta Programa.

(31)

Kako bi Program u cijelosti ostvario korist od saznanja iz izvješća o evaluaciji na polovici razdoblja o njegovoj provedbi i kako bi se omogućile potencijalne prilagodbe potrebne za postizanje ciljeva Programa, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi dodijeliti Komisiji radi uklanjanja bilo kojeg od tematskih prioriteta utvrđenih u ovoj Uredbi ili uključivanja novih tematskih prioriteta u ovu Uredbu. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(32)

Suradnja nacionalnih tijela ključna je u razmjeni informacija s potencijalnim podnositeljima zahtjeva, kako bi se omogućilo ravnopravno sudjelovanje u Programu, kao i u razmjeni spoznaja proizašlih iz Programa s različitim nacionalnim zainteresiranim stranama u sektoru zdravstva. Stoga bi države članice, radi pružanja podrške tim aktivnostima, trebale odrediti nacionalne kontaktne točke.

(33)

Komisija bi se prilikom primjene Uredbe trebala savjetovati s odgovarajućim stručnjacima, uključujući nacionalne kontaktne točke.

(34)

Financijske interese Unije trebalo bi štititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa izdataka, uključujući sprečavanjem, otkrivanjem i istraživanjem nepravilnosti, povratom izgubljenih, pogrešno isplaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, prema potrebi, sankcijama.

(35)

Trebalo bi osigurati prijelaz između Programa i prethodnog programa koji zamjenjuje, posebno u pogledu nastavka višegodišnjih aranžmana za njegovo upravljanje, kao što je financiranje tehničke i administrativne pomoći. Od 1. siječnja 2021. odobrena sredstva za tehničku i administrativnu pomoć trebala bi obuhvatiti, ako je potrebno, izdatke u vezi s upravljanjem djelovanjima koja do kraja 2020. još uvijek ne budu završena.

(36)

S obzirom na to da opće ciljeve ove Uredbe, to jest nadopunjavanje, podupiranje i povećavanje vrijednosti politika država članica za poboljšanje zdravlja stanovništva u Uniji i smanjenje nejednakosti u području zdravlja promicanjem zdravlja, poticanjem inovacija u zdravstvu, povećanjem održivosti zdravstvenih sustava i zaštitom građana Unije od ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Uredbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(37)

Ova Uredba zamjenjuje Odluku br. 1350/2007/EZ. Tu bi odluku stoga trebalo staviti izvan snage.

(38)

Primjereno je osigurati nesmetani prijelaz bez prekida između prethodnog programa u području zdravlja (2008. – 2013.) i Programa te uskladiti trajanje Programa s Uredbom (EU, Euratom) br. 1311/2013. Program bi se stoga trebao primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

(1)

Radi promicanja zdravlja, prevencije bolesti i razvoja poticajnih okruženja koja podržavaju zdrave načine života: odrediti, širiti i promicati primjenu dobre prakse utemeljene na dokazima u pogledu troškovno učinkovitih mjera za promicanje zdravlja i prevenciju bolesti, posebno putem suočavanja s ključnim čimbenicima rizika povezanima s načinom života, s naglaskom na dodanoj vrijednosti Unije.

Ovaj cilj mjeri se posebno kroz povećanje broja država članica koje su uključene u promicanje zdravlja i prevenciju bolesti, koristeći dobru praksu utemeljenu na dokazima putem mjera i djelovanja poduzetih na odgovarajućoj razini u državama članicama.

(2)

Radi zaštite građana Unije od ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju: odrediti i razvijati koherentne pristupe te promicati njihovu provedbu za bolju pripravnost i koordinaciju u zdravstvenim krizama.

Ovaj cilj mjeri se posebno kroz povećanje broja država članica koje uključuju koherentne pristupe u oblikovanje svojih planova pripravnosti.

(3)

Radi pružanja potpore jačanju kapaciteta javnog zdravstva i doprinosa inovativnim, učinkovitim i održivim zdravstvenim sustavima: odrediti i razvijati alate i mehanizme na razini Unije radi rješavanja manjka ljudskih i financijskih resursa te olakšati dobrovoljnu primjenu inovacija u strategijama prevencije i intervencije u javnom zdravstvu.

Ovaj cilj mjeri se posebno kroz povećanje nastalih savjeta i broj država članica koje se koriste alatima i mehanizmima određenima u svrhu doprinosa učinkovitim rezultatima u njihovim zdravstvenim sustavima.

(4)

Radi olakšanja pristupa boljoj i sigurnijoj zdravstvenoj skrbi za građene Unije: povećati pristup medicinskoj stručnosti i informacijama za određena stanja izvan nacionalnih granica, olakšati primjenu rezultata istraživanja i razviti alate za poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi i sigurnosti pacijenta putem, između ostalog, djelovanja koja doprinose poboljšanju zdravstvene pismenosti.

Ovaj cilj mjeri se posebno kroz povećanje broja europskih referentnih mreža uspostavljenih u skladu s Direktivom 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (22) („europske referentne mreže”), povećanje broja pružatelja zdravstvenih usluga i centara stručnosti koji su se pridružili europskim referentnim mrežama, te povećanje broja država članica koje koriste razvijene alate.

(a)

zemalja pristupnica, zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja koje imaju koristi od pretpristupne strategije u skladu s općim načelima te općim odredbama i uvjetima za njihovo sudjelovanje u programima Unije uspostavljenim u odgovarajućim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(b)

zemalja EFTA-e i EGP-a u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o EGP-u;

(c)

susjednih zemalja i zemalja u kojima se, u skladu s uvjetima utvrđenima mjerodavnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumom, primjenjuje EPS;

(d)

drugih zemalja u skladu s uvjetima utvrđenima mjerodavnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumom.

(a)

djelovanja koja imaju jasnu dodanu vrijednost Unije, a koja sufinanciraju nadležna tijela odgovorna za zdravlje u državama članicama ili u trećim zemljama sudionicama u Programu na temelju članka 6., ili tijela javnog sektora i nevladina tijela, kako su navedena u članku 8. stavku 1., koja djeluju pojedinačno ili kao mreža, ovlaštena od strane tih nadležnih tijela;

(b)

djelovanja koja imaju jasnu dodanu vrijednost Unije, izričito predviđena i valjano utemeljena u godišnjim programima rada, a koja sufinanciraju druga javna, nevladina ili privatna tijela, kako su navedena u članku 8. stavku 1., uključujući međunarodne organizacije koje djeluju u području zdravlja i, u potonjem slučaju, prema potrebi, bez prethodnog poziva na podnošenje prijedloga;

(c)

funkcioniranja nevladinih tijela, kako su navedena u članku 8. stavku 2., kada je financijska pomoć potrebna za ostvarivanje jednog ili više posebnih ciljeva Programa.

(a)

barem 30 % proračuna za predloženo djelovanje dodjeljuje se državama članicama čiji je BND po stanovniku manji od 90 % prosjeka Unije; i

(b)

tijela iz barem 14 zemalja sudionica sudjeluju u djelovanju, od kojih barem četiri zemlje imaju BND po stanovniku manji od 90 % prosjeka Unije.

(a)

ta tijela su nevladina, neprofitna i neovisna o industrijskim, trgovinskim, poslovnim ili drugim oprečnim interesima;

(b)

djeluju u području javnog zdravstva, imaju učinkovitu ulogu u procesima civilnog dijaloga na razini Unije i nastoje ostvariti barem jedan od posebnih ciljeva Programa;

(c)

djeluju na razini Unije i u barem polovici država članica te imaju uravnoteženu zemljopisnu pokrivenost u Uniji.

(a)

ako se ne mogu provesti i ostvariti jedan ili više tematskih prioriteta navedenih u Prilogu I. u skladu s ciljevima Programa i u preostalom trajanju Programa;

(b)

je li evaluacijom utvrđen jedan ili više posebnih, značajnih tematskih prioriteta koji nisu navedeni u Prilogu I., ali koji su postali potrebni za postizanje općih i posebnih ciljeva Programa;

(c)

razloge za zaključke iz točaka (a) i (b).

21.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 86/14

(1)

Telekomunikacijske mreže i usluge sve se više pretvaraju u internetske infrastrukture s usko povezanim širokopojasnim mrežama i digitalnim uslugama. Internet postaje dominantna platforma u području komunikacija, usluga, obrazovanja, sudjelovanja u društvenom i političkom životu, kulturnog sadržaja i poslovanja. Stoga je transeuropska dostupnost rasprostranjenog i sigurnog pristupa internetu velikih brzina i digitalnih usluga u javnom interesu ključna za socijalni i gospodarski rast, konkurentnost, socijalnu uključenost i unutarnje tržište.

(2)

Dana 17. lipnja 2010. Europsko vijeće potvrdilo je Komunikaciju Komisije od 26. kolovoza 2010. o Digitalnoj agendi za Europu čiji je cilj zadati smjer za maksimalnu iskoristivost socijalnog i gospodarskog potencijala informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Njome se nastoje potaknuti ponuda i potražnja konkurentne infrastrukture interneta velikih brzina i digitalnih internetskih usluga s ciljem približavanja stvarnom digitalnom jedinstvenom tržištu koje je nužno za pametan, održiv i uključiv rast.

(3)

Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) određuju se uvjeti, metode i postupci za financijsku pomoć Unije transeuropskim mrežama u sektorima prometne, telekomunikacijske i energetske infrastrukture. S obzirom na to da se sektori obuhvaćeni Instrumentom za povezivanje Europe (CEF) nalaze pred sličnim izazovima i mogućnostima, postoji značajan prostor za istraživanje sinergija, uključujući kombiniranjem financiranja CEF-a s drugim izvorima financiranja.

(4)

Činjenica je da postoji velik broj prekograničnih digitalnih usluga kojima se obavlja razmjena među europskim javnim upravama kao potpora politikama Unije. Prilikom pružanja novih rješenja važno je iskoristiti ona postojeća, provedena u kontekstu drugih europskih inicijativa, izbjegavati dvostruko obavljanje poslova te osigurati koordinaciju i usklađenost pristupa i rješenja u sklopu inicijativa i politika, kao što su primjerice program ISA uspostavljen Odlukom br. 922/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), program Fiscalis uspostavljen Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Obzor 2020. uspostavljen Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7) Slično tome, važno je da su rješenja u skladu s dogovorenim međunarodnim i/ili europskim normama ili otvorenim specifikacijama za interoperabilnost, posebno s onima koje je identificirala Komisija u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8), i drugim relevantnim specifikacijama i orijentacijama, kao što je Europski okvir interoperabilnosti za europske javne usluge (EIF).

(5)

Razvoj širokopojasnih mreža velikih brzina imat će koristi od europskih tehničkih normi. Programi Unije za istraživanja i razvoj i pojačano praćenje standardizacijskih postupaka nužni su da bi Unija imala središnju ulogu u telekomunikacijskoj industriji.

(6)

U sklopu pilot-projekata velikih opsega u koje su uključene države članice, a koji su sufinancirani Programom za konkurentnost i inovacije (9), kao što su PEPPOL, STORK, epSOS, eCODEX ili SPOCS, obavljeno je vrednovanje ključnih prekograničnih digitalnih usluga na unutarnjem tržištu na temelju zajedničkih modula, koje se konsolidiraju projektom eSENS. Ti pilot-projekti već su dosegli ili će u bliskoj budućnosti doseći razinu zrelosti potrebnu za uvođenje. Postojeći projekti od zajedničkog interesa već su pokazali jasnu dodanu vrijednost djelovanja na europskoj razini, kao na primjer u području kulturnog nasljeđa (Europeana), zaštite djece (Sigurniji internet), socijalne sigurnosti (EESSI), a predloženi su i drugi kao primjerice u području zaštite potrošača (ODR).

(7)

Kad je riječ o infrastrukturama digitalnih usluga, moduli bi trebali imati prednost nad ostalim infrastrukturama digitalnih usluga, s obzirom na to da su prvi preduvjet za potonje. Između ostalog, infrastrukture digitalnih usluga trebale bi stvarati europsku dodanu vrijednost i ispunjavati dokazane potrebe. Trebale bi biti dostatno razvijene za uvođenje, tehnički i operativno, kako je već dokazano, osobito kroz uspješno provedeno pilotiranje. Trebale bi se temeljiti na konkretnom planu održivosti kako bi se osiguralo srednjoročno do dugoročno djelovanje platformi osnovnih usluga izvan CEF-a. Stoga bi financijsku pomoć u skladu s ovom Uredbom trebalo što više smanjivati tijekom vremena te aktivirati sredstva iz drugih izvora osim CEF-a, kada je to prikladno.

(8)

Važno je financirati infrastrukture digitalnih usluga koje su potrebne za ispunjavanje pravnih obveza u skladu s pravom Unije i/ili koje razvijaju ili pružaju module s potencijalnim velikim utjecajem na razvoj paneuropskih javnih usluga kako bi se podržale infrastrukture višestrukih digitalnih usluga i s vremenom postupno izgradio europski ekosustav interoperabilnosti. U tom kontekstu, pravne obveze predstavljaju specifične odredbe koje zahtijevaju ili razvoj ili korištenje infrastruktura digitalnih usluga, ili zahtijevaju rezultate koje je jedino moguće postići putem europskih infrastruktura digitalnih usluga.

(9)

Europeana i Sigurniji internet za djecu trebali bi, kao dobro uspostavljene infrastrukture digitalnih usluga, imati prioritet za financiranje. Posebno bi trebalo osigurati kontinuitet u financiranju Unije iz drugih programa Unije CEF-u u prvim godinama višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. –2020. utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (10). kako bi se omogućilo neprekinuto i uspješno pružanje usluga na onoj razini koja je predviđena u okviru postojećih programa financiranja. Vijeće je 10. svibnja 2012. istaklo ključnu važnost osiguranja dugoročne održivosti Europeane, uključujući u smislu upravljanja i financiranja (11).

(10)

Trebalo bi osigurati sigurno, uključivo i pozitivno mrežno okruženje za djecu i mlade. Kao ključna mjera za zaštitu i promicanje prava djece u mrežnom okruženju, trebalo bi osigurati funkcioniranje programa Sigurniji internet nakon 2014. Provedbom ove Uredbe trebalo bi financijski podržati provedbu Europske strategije za bolji internet za djecu na razini Unije, kao i na razini država članica, posebno u vezi s centrima za sigurniji internet (SIC-ovi) u državama članicama. Aktivnosti SIC-ova, uključujući centre za osvješćivanje i druge aktivnosti namijenjene podizanju svijesti, telefonske linije za pomoć djeci, roditeljima i pružateljima skrbi o najboljim načinima korištenja interneta za djecu, kao i SOS linije za prijavljivanje sadržaja seksualnog zlostavljanja djece na internetu, ključni su element i preduvjet za uspjeh te strategije.

(11)

Budućim pravnim aktom Unije o elektroničkoj identifikaciji i uslugama provjere za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu trebaju se utvrditi detaljni zahtjevi i uvjeti za uzajamno priznavanje ključnih čimbenika koji se u nastavku navode kao moduli infrastruktura digitalnih usluga. Taj će akt obuhvaćati nekoliko najvažnijih modula, na primjer elektroničku identifikaciju i elektronički potpis kao dio projekata od zajedničkog interesa utvrđenih u Prilogu ovoj Uredbi.

(12)

Infrastrukture digitalnih usluga koje su izvedene u skladu s Odlukom 922/2009/EZ olakšat će elektroničku prekograničnu i međusektorsku interakciju među europskim javnim upravama. To će zauzvrat omogućiti pružanje ključnih usluga u područjima kao što su, između ostalog, elektronička identifikacija i ovjera i nabava, prekogranična međusobna povezanost poslovnih registara, interoperabilne elektroničke prekogranične zdravstvene usluge, kao i prekograničnu suradnju u vezi s kibernetičkom sigurnošću, time doprinoseći digitalnom jedinstvenom tržištu. Takva interakcija među upravama bit će ostvarena pomoću stvaranja i/ili unaprjeđenja interoperabilnih platformi osnovnih usluga, izgrađenih na postojećim zajedničkim modulima, i/ili pružajući dodatne module ključne za razvoj drugih platformi osnovnih usluga te povezane generičke usluge koje nacionalne infrastrukture povezuju s platformama osnovnih usluga radi dostave prekograničnih digitalnih usluga.

(13)

Države članice trebale bi poticati lokalna i regionalna tijela na sveobuhvatnu i učinkovitu uključenost u upravljanje infrastrukturama digitalnih usluga te osigurati da projekti od zajedničkog interesa u vezi s prekograničnom isporukom usluga e-uprave uzmu u obzir preporuke EIF-a.

(14)

U svojoj rezoluciji od 6. srpnja 2011. o europskoj širokopojasnoj mreži: ulaganje u digitalno potaknut rast (12), Europski parlament naglasio je da su širokopojasne usluge ključne za konkurentnost industrije Unije i uvelike doprinose gospodarskom rastu Unije, socijalnoj koheziji i stvaranju kvalitetnog zapošljavanja. Ulaganje u najsuvremeniju tehnologiju i tehnologiju budućnosti ključno je za Uniju ako želi postati središte inovacija, znanja i usluga.

(15)

Europsko tržište s gotovo 500 milijuna ljudi spojenih na širokopojasnu mrežu velike brzine djelovalo bi poticajno na razvoj unutarnjeg tržišta, stvarajući globalno jedinstvenu kritičnu masu korisnika, pružajući svim regijama nove mogućnosti, a svakom korisniku povećanu vrijednost, dok bi Uniji osiguralo mogućnost da bude vodeće svjetsko gospodarstvo koje se temelji na znanju. Brzo uvođenje širokopojasnih mreža velike brzine presudno je za razvoj produktivnosti Unije i nastanak novih i malih poduzeća koja mogu biti predvodnici u različitim sektorima, na primjer u zdravstvenoj skrbi, proizvodnji i uslužnim industrijama.

(16)

Kombinacija novih mogućnosti u pogledu infrastrukture te novih, inovativnih i interoperabilnih usluga trebala bi pokrenuti uspješan krug poticanjem veće potražnje za brzom širokopojasnom mrežom velike brzine na koju bi, u komercijalnom smislu, bilo preporučljivo odgovoriti.

(17)

Digitalnom agendom za Europu određeno je da bi do 2020. svi Europljani trebali imati pristup brzinama interneta većima od 30 Mbit/s te da bi 50 % ili više europskih kućanstava trebalo biti pretplaćeno na internetske veze s brzinom većom od 100 Mbit/s.

(18)

Uzimajući u obzir brzi razvoj digitalnih usluga i aplikacija koje zahtijevaju sve brže internetske veze te brzu evoluciju najnovijih tehnologija koje to omogućavaju, prikladno je u okviru evaluacije Digitalne agende za Europu razmotriti reviziju širokopojasnih ciljeva za 2020. kako bi se osiguralo da Unija ima konkurentne širokopojasne brzine u usporedbi s drugim gospodarstvima svijeta.

(19)

Dio širokopojasnih projekata trebao bi pokazati veće ambicije, imajući za cilj veće brzine, i time služiti kao pilot-projekti za bržu povezanost i modeli s mogućnošću reproduciranja.

(20)

U svojoj rezoluciji od 12. rujna 2013. o Digitalnoj agendi za rast, mobilnost i zapošljavanje, vrijeme je za prelazak u višu brzinu, Europski parlament naglasio je da je cilj revidirane napredne Digitalne agende za Europu za 2020. povezivanje svih kućanstava u Uniji širokopojasnim vezama koje omogućuju brzinu prijenosa od 100 Mbit/s, a da 50 % kućanstava bude pretplaćeno na brzinu od 1 Gbit/s ili većom.

(21)

Privatni sektor trebao bi imati vodeću ulogu pri izvođenju i moderniziranju širokopojasnih mreža, uz potporu konkurentnog regulatornog okvira koji je otvoren za ulaganja. Ako privatna ulaganja postanu nedostatna, nužne mjere za postizanje ciljeva Digitalne agende za Europu trebale bi poduzeti države članice. Javna financijska pomoć širokopojasnim mrežama trebala bi biti ograničena na programe ili inicijative kojima su cilj projekti koji se ne mogu financirati isključivo iz privatnog sektora, što je potvrđeno ex-ante procjenom kojom se utvrđuju nedostaci tržišta ili situacije neoptimalnog ulaganja, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(22)

Financijski instrumenti za širokopojasne mreže ne smiju neopravdano narušavati tržišno natjecanje, istiskivati privatna ulaganja ili privatne operatere odvraćati od ulaganja. Posebno trebaju biti u skladu s člancima 101., 102., 106. i 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kao i, ako je potrebno, sa smjernicama EU-a za primjenu pravila o državnim potporama u vezi s brzim uvođenjem širokopojasnih mreža.

(23)

Javno financiranje širokopojasnih mreža treba utrošiti samo na infrastrukture koje su usklađene s mjerodavnim pravom, posebno s pravom tržišnog natjecanja i s obvezama pristupa u skladu s Direktivom 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(24)

S obzirom na to da su financijska sredstva dostupna u okviru CEF-a ograničena, financijska pomoć trebala bi se usredotočiti na uspostavu financijskih mehanizama na razini Unije kako bi se privukla dodatna ulaganja, promicao multiplicirajući učinak te na taj način olakšala učinkovita upotreba privatnih i drugih javnih sredstava za ulaganje. Ovakav pristup omogućuje doprinose poslovnih i institucionalnih subjekata uvelike iznad razina financiranja izravno dostupnih putem CEF-a.

(25)

S obzirom na ograničena financijska sredstva u okviru CEF-a te u svrhu osiguranja odgovarajućeg financiranja za infrastrukture digitalnih usluga, sveukupna proračunska sredstva namijenjena širokopojasnim mrežama ne bi smjela prijeći minimalni iznos potreban za uspostavljanje troškovno učinkovite intervencije, koji bi trebalo utvrditi ex ante procjenom uzimajući u obzir, između ostalog, vrstu predviđenih financijskih instrumenata, potencijalni učinak poluge za portfelj minimalno učinkovitog projekta te tržišne uvjete.

(26)

Potpora CEF-a uvođenju širokopojasnih mreža trebala bi biti dopuna pomoći koja se osigurava u okviru drugih programa i inicijativa Unije, uključujući i europske strukturne i investicijske fondove (ESI fondovi), u slučajevima kad ex ante procjena utvrdi nedostatke tržišta i situacije neoptimalnog ulaganja te kada tako odrede upravljačka tijela. Financijska pomoć CEF-a uvođenju širokopojasnih mreža trebala bi izravno doprinijeti naporima država članica, ali i omogućiti sredstvo ulaganja za dobrovoljne, namjenske doprinose iz drugih izvora, uključujući ESI fondove, te na taj način omogućiti državama članicama da iskoriste znanje i iskustvo i učinak mjerila za sadržaje kojima upravlja Unija, s ciljem povećanja učinkovitosti javne potrošnje.

(27)

Kako bi se osigurala najbolja vrijednost za novac te s obzirom na ograničena sredstva, financiranje CEF-a trebalo bi biti dostupno za projekte koji se oslanjanju na tehnologije koje su najprikladnije za određeni projekt, mogu pomoći ojačati inovativne poslovne modele te pokazuju visok potencijal za umnožavanje. Ako se projekti financiraju iz dobrovoljnih doprinosa u okviru CEF-a, kao što su ESI fondovi, ili kroz nacionalno ili regionalno financiranje, kriteriji prihvatljivosti trebali bi biti fleksibilniji i uzimati u obzir specifičnu situaciju i uvjete u područjima kojima bi to financiranje trebalo služiti.

(28)

Unija može podupirati uvođenje širokopojasnih mreža koje doprinose ciljevima Digitalne agende za Europu u svim vrstama područja. Smanjenje digitalnog jaza i povećanje digitalne uključenosti važni su ciljevi Digitalne agende za Europu. Sva djelovanja Unije u području širokopojasnih mreža trebala bi stoga obuhvatiti posebne potrebe prigradskih, seoskih i posebno rijetko naseljenih i slabo razvijenih regija, koje trebaju biti opskrbljene vezama. To obuhvaća uvođenje širokopojasnih mreža koje bi povezivale otoke, regije bez izlaza na more te planinske, udaljene i rubne regije, uključujući otočne države članice, sa središnjim regijama Unije i/ili djelovanja za poboljšanje pouzdanosti ili učinkovitosti veza između takvih regija i središnjih regija Unije.

(29)

U svrhu upotpunjavanja digitalnog jedinstvenog tržišta, trebalo bi poticati usklađivanje između programa CEF-a i nacionalnih i regionalnih djelovanja u području širokopojasnih mreža.

(30)

Pri provedbi ove Uredbe, oblike financijske pomoći trebalo bi uskladiti sa značajkama dotičnih djelovanja. Stoga bi u području infrastruktura digitalnih usluga trebalo odrediti prioritete za financiranje platformi osnovnih usluga koje nije moguće financirati iz drugih izvora, putem nabave ili, u iznimnim slučajevima, bespovratnih sredstava, dok bi generičkim uslugama trebalo dati samo ograničenu financijsku pomoć u okviru CEF-a. Nadalje, svaka financijska pomoć iz CEF-a trebala bi imati za cilj učinkovito korištenje financijskih sredstava Unije te bi stoga širokopojasne mreže trebalo podržati financijskim instrumentima koji osiguravaju bolji učinak poluge od bespovratnih sredstava.

(31)

Intervencija u skladu s ovom Uredbom trebala bi imati za cilj postizanje sinergija i interoperabilnosti među različitim projektima od zajedničkog interesa koji su opisani u Prilogu, kao i s drugim infrastrukturama, uključujući prometnu i energetsku infrastrukturu koje podupire CEF, relevantne istraživačke infrastrukture koje između ostalog podupire Obzor 2020. i relevantne infrastrukture koje podupiru ESI fondovi, istovremeno izbjegavajući udvostručavanje i neopravdano administrativno opterećenje.

(32)

Financijsku pomoć za projekte od zajedničkog interesa trebalo bi dopuniti horizontalnim djelovanjima, uključujući tehničku pomoć, mjere poticanja potražnje te koordinaciju, što bi trebalo djelovati u smjeru najvećeg mogućeg povećanja utjecaja intervencije Unije.

(33)

Prilikom izdvajanja sredstava za intervenciju u širokopojasnim mrežama, Komisija bi trebala uzeti u obzir rezultate evaluacija postojećih financijskih instrumenata Unije.

(34)

Komisiji bi trebala pomagati stručna skupina predstavnika svih država članica, s kojom bi se trebalo savjetovati i koja bi trebala davati doprinos u vezi s, između ostalog, praćenjem provedbe ove Uredbe, planiranjem, evaluacijom i rješavanjem problema prilikom provedbe.

(35)

Stručna skupina trebala bi također surađivati s onim subjektima koji su uključeni u provedbu ove Uredbe, kao što su lokalna i regionalna tijela, pružatelji usluga pristupa internetu, administratori javnih mreža i proizvođači komponenti kao i nacionalna regulatorna tijela i Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC), osnovano Uredbom (EZ) br. 1211/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(36)

Uredbom (EU) br. 1316/2013 uspostavlja se Odbor za koordinaciju CEF-a, koji je također odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (16). Uredbom (EU) br. 1316/2013 također se Komisiji dodjeljuje ovlast za donošenje, u skladu s postupkom ispitivanja, godišnjih i višegodišnjih programa rada, uključujući u telekomunikacijskom sektoru, pri čemu ovi potonji podliježu ovoj Uredbi. Važno je u tom smislu pojasniti da bi države članice, kada se raspravlja o pitanjima u vezi s ovom Uredbom, posebno o nacrtima godišnjih i višegodišnjih programa rada, u Odboru za koordinaciju CEF-a trebali predstavljati stručnjaci iz sektora telekomunikacijske infrastrukture.

(37)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, a posebno koordinirani razvoj transeuropskih mreža u području telekomunikacijske infrastrukture, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekograničnog karaktera infrastruktura koje se podupiru i učinaka na cjelokupnom području Unije oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(38)

U svrhu davanja potpore projektima od zajedničkog interesa u sektorima prometne, telekomunikacijske i energetske infrastrukture, Uredbom (EU) br. 1316/2013 utvrđuju se uvjeti, metode i postupci za osiguravanje financijske pomoći Unije transeuropskim mrežama. Njome se također uspostavlja raspodjela sredstava koja će biti dostupna u okviru Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 u svim trima sektorima. Uredba (EU) br. 1316/2013 primjenjuje se od 1. siječnja 2014. Stoga je primjereno uskladiti početak primjene ove Uredbe s početkom primjene Uredbe (EU) br. 1316/2013 i s Uredbom (EU, Euratom) br. 1311/2013. Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014.

(39)

Odluku br. 1336/97/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) trebalo bi staviti izvan snage,

(a)

ciljevi i operativni prioriteti projekata od zajedničkog interesa;

(b)

prepoznavanje projekata od zajedničkog interesa;

(c)

kriteriji prema kojima su djelovanja koja doprinose projektima od zajedničkog interesa prihvatljiva za financijsku pomoć Unije u skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013 u njihovom razvoju, provedbi, uvođenju, međusobnoj povezanosti i interoperabilnosti;

(d)

prioriteti za financiranje za projekte od zajedničkog interesa.

(a)

„telekomunikacijska infrastruktura” znači širokopojasne mreže i infrastrukture digitalnih usluga;

(b)

„infrastrukture digitalnih usluga” znači infrastrukture koje omogućuju elektroničku dostavu mrežnih usluga, obično putem interneta, omogućujući transeuropske interoperabilne usluge od zajedničkog interesa za građane, poduzeća i/ili javna tijela, a sastoje se od platformi osnovnih usluga i generičkih usluga;

(c)

„moduli” znači osnovne infrastrukture digitalnih usluga koji su ključni čimbenici koji se ponovno koriste u složenijim infrastrukturama digitalnih usluga;

(d)

„platforme osnovnih usluga” znači središnja čvorišta infrastruktura digitalnih usluga čiji je cilj osigurati transeuropsku povezanost, pristup i interoperabilnost te koja su dostupna državama članicama, a mogu biti dostupna i drugim subjektima;

(e)

„generičke usluge” znači posredničke usluge koje povezuju jednu nacionalnu infrastrukturu ili više njih s platformom (platformama) osnovnih usluga;

(f)

„širokopojasne mreže” znači žične i bežične pristupne mreže, prateća infrastruktura i osnovne mreže koje imaju sposobnost postizanja povezanosti vrlo visoke brzine;

(g)

„horizontalna djelovanja” znači studije i mjere za potporu programa kako su definirane u članku 2. točki 6. odnosno točki 7. Uredbe (EU) br. 1316/2013.

(a)

gospodarski rast i potpora ostvarenju i funkcioniranju unutarnjeg tržišta kako bi se podržala konkurentnost europskog gospodarstva, uključujući mala i srednja poduzeća (MSP-ovi).

(b)

poboljšanje svakodnevnog života građana, poduzeća i javnih tijela na svim razinama kroz promociju širokopojasnih mreža, međusobne povezanosti i interoperabilnosti nacionalnih, regionalnih i lokalnih širokopojasnih mreža, kao i nediskriminirajući pristup tim mrežama te digitalna uključenost.

(a)

interoperabilnost, povezivost, održivo uvođenje, djelovanje i nadogradnja transeuropskih infrastruktura digitalnih usluga, kao i koordinacija na europskoj razini;

(b)

učinkovit protok privatnih i javnih ulaganja radi stimuliranja uvođenja i modernizacije širokopojasnih mreža s ciljem doprinosa postizanju širokopojasnih ciljeva Digitalne agende za Europu.

(a)

su usmjereni na stvaranje i/ili poboljšanje interoperabilnih te, kad god je to moguće, međunarodno kompatibilnih platformi osnovnih usluga, popraćenih generičkim uslugama za infrastrukture digitalnih usluga;

(b)

pružaju učinkovita sredstva ulaganja za širokopojasne mreže, privlače nove kategorije ulagača i nositelja projekata te potiču sposobnost reproduciranja inovativnih projekata i poslovnih modela.

(a)

nabave; i/ili

(b)

bespovratnih sredstava.

(a)

putem financijskih instrumenata kako su definirani u Uredbi (EU) br. 1316/2013, otvorenih za dodatne doprinose iz drugih sektora CEF-a, drugih instrumenata, programa i proračunskih linija iz proračuna Unije, država članica, uključujući regionalna i lokalna tijela i sve druge ulagače, uključujući privatne ulagače u skladu s člankom 15. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1316/2013; i/ili

(b)

kombinacijom financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava iz javnih izvora osim CEF-a, bilo iz javnih izvora Unije ili nacionalnih javnih izvora.

(a)

nabave; i/ili

(b)

bespovratnih sredstava.

(a)

imati dostatnu zrelost za uvođenje, što je posebno vidljivo kroz uspješno pilotiranje u sklopu programa kao što su programi Unije povezani s inovacijama i istraživanjima;

(b)

doprinositi politikama i aktivnostima Unije kojima se podupire unutarnje tržište;

(c)

stvarati europsku dodanu vrijednost te imati strategiju i planiranje za dugoročnu održivost, kada je to prikladno putem drugih izvora financiranja osim CEF-a, čiju kvalitetu treba dokazati procjenom izvedivosti te troškova i koristi. Takva se strategija prema potrebi ažurira;

(d)

biti u skladu s međunarodnim i/ili europskim normama ili otvorenim specifikacijama i orijentacijama za interoperabilnost, kao što je Europski okvir interoperabilnosti, te izvući korist iz postojećih rješenja.

(a)

daju značajan doprinos ostvarenju ciljeva Digitalne agende za Europu;

(b)

na dostatno su zrelim razinama projektnog razvoja i pripreme koje se temelje na učinkovitim provedbenim mehanizmima;

(c)

rješavaju nedostatke tržišta ili situacije neoptimalnog ulaganja;

(d)

ne dovode do tržišnih poremećaja ili istiskivanja privatnog ulaganja;

(e)

služe se tehnologijom koja se smatra najprikladnijom za djelovanje po pitanju potreba u dotičnom zemljopisnom području, uzimajući u obzir zemljopisne, socijalne i gospodarske čimbenike koji se temelje na objektivnim kriterijima te u skladu s tehnološkom neutralnošću;

(f)

uvode tehnologiju koja je najprikladnija za pojedini projekt, istovremeno osiguravajući najbolju ravnotežu između najsuvremenijih tehnologija u smislu kapaciteta protoka podataka, sigurnosti prijenosa, otpornosti mreže i troškovne učinkovitosti;

(g)

imaju veliki potencijal za reproduciranje i/ili se temelje na inovativnim poslovnim modelima.

(a)

pripremaju ili podržavaju provedbena djelovanja u njihovom uvođenju, u upravljanju njima te u rješavanju postojećih ili nastajućih provedbenih problema;

(b)

stvaraju novu potražnju za infrastrukturama digitalnih usluga.

(a)

praćenju provedbe ove Uredbe,

(b)

uzimanju u obzir nacionalnih planova ili nacionalnih strategija, prema potrebi,

(c)

poduzimanju mjera za evaluaciju provedbe programa rada na financijskoj i tehničkoj razini,

(d)

rješavanju postojećih problema ili problema u nastajanju u vezi s provedbom projekta.

(e)

definiranju strateških orijentacija prije sastavljanja godišnjih i višegodišnjih programa rada iz članka 17. Uredbe (EU) br. 1316/2013, posebnu pažnju posvećujući odabiru i povlačenju djelovanja koja doprinose projektima od zajedničkog interesa i utvrđivanju raščlambe proračuna kao i izmjeni tih programa rada.

(a)

dostupnosti infrastruktura digitalnih usluga, koja se mjeri brojem država članica koje su povezane sa svakom infrastrukturom digitalne usluge;

(b)

postotka građana i poduzeća koji se koriste infrastrukturama digitalnih usluga i dostupnosti takvih prekograničnih usluga;

(c)

opsega privučenog ulaganja u području širokopojasne mreže i učinka poluge za projekte koji se financiraju doprinosima iz javnih izvora iz članka 5. stavka 5. točke (b).

21.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 86/27

(1)

Vijeće je 17. ožujka donijelo Uredbu (EU) br. 269/2014.

(2)

Imajući u vidu težinu situacije, Vijeće smatra da bi još osoba trebalo dodati na popis fizičkih i pravnih osoba, subjekata i tijela koja podliježu mjerama ograničavanja kako je određeno u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 269/2014.

(3)

Prilog I. Uredbi (EU) br. 269/2014 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način,

21.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 86/30

(1)

Vijeće je 17. ožujka 2014. donijelo Odluku 2014/145/ZVSP.

(2)

Imajući u vidu težinu situacije, Vijeće smatra da bi na popis osoba, subjekata i tijela na koja se odnose mjere ograničavanja iz Priloga Odluci 2014/145/ZVSP trebalo uvrstiti još osoba.

(3)

Prilog Odluci 2014/145/ZVSP trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način,