20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/1

(1)

Zajedno s Uredbom (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (3) Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) važna je sastavnica uspostave jedinstvenog područja platnog prometa u eurima (SEPA) u okviru kojeg ne treba razlikovati prekogranična i nacionalna plaćanja u eurima. Glavni je cilj Uredbe (EU) br. 260/2012 prijelaz s nacionalnih shema za kreditne transfera i izravna terećenja na sheme za usklađene kreditne transfere unutar SEPA-e (SCT) i izravna terećenja unutar SEPA-e (SDD), među ostalim osiguravajući građanima Unije jedinstveni međunarodni broj bankovnog računa (IBAN) koji se može koristiti za sve SCT-ove i SDD-ove u eurima.

(2)

Uredbom (EU) br. 260/2012 predviđena je provedba prijelaza na SEPA-u do 1. veljače 2014. kako bi se pružateljima platnih usluga i korisnicima platnih usluga osiguralo dovoljno vremena za prilagodbu njihovih postupaka tehničkim zahtjevima koje podrazumijeva prijelaz na kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e.

(3)

Nakon donošenja Uredbe (EU) br. 260/2012, Komisija i Europska središnja banka pomno prate napredak prijelaza na SEPA-u. Održano je nekoliko sastanaka s državama članicama, nacionalnim javnim tijelima i sudionicima na tržištu. Europska središnja banka redovito je objavljivala izvješća o napretku prijelaza na SEPA-u na temelju podataka o plaćanjima koje su prikupile nacionalne središnje banke. U tim se izvješćima navodi da u određenom broju država članica u europodručju stope prijelaza za kreditne transfere unutar SEPA-e trenutačno iznose gotovo 100 %. Velika većina pružatelja platnih usluga izvijestila je da su se već uskladili sa SEPA-om. Međutim, u nekim drugim državama članicama stope prijelaza manje su od očekivanih. To se posebice odnosi na izravna terećenja unutar SEPA-e.

(4)

Dana 14. svibnja 2013. Vijeće Ecofina u svojim je zaključcima ponovno naglasilo važnost prijelaza na SEPA-u. Utvrđeno je da prijelaz na SEPA-u nije ni približno završen te da će svi sudionici na tržištu morati poduzeti neodgodive napore kako bi se navrijeme završio prijelaz na SEPA-u. Donesen je akcijski plan u kojem se trgovci, poduzeća, mala i srednja poduzeća i javne uprave pozivaju da bez odgode poduzmu potrebne konkretne interne mjere u cilju prilagodbe svojih postupaka te kako bi klijente obavijestili o njihovu IBAN-u.

(5)

Unatoč znatnim naporima koje su posljednjih mjeseci poduzeli Europska središnja banka, države članice, njihova nacionalna javna tijela i sudionici na tržištu, najnoviji statistički podaci o prijelazu pokazuju da se u europodručju ukupna stopa prijelaza na SCT povećala s 40 % u lipnju na oko 64 % u studenome 2013., dok je ukupna stopa prijelaza na SDD dosegnula tek 26 %. Iako nacionalni podaci upućuju na dobar napredak ostvaren u nekoliko država članica, znatan broj država članica još uvijek znatno zaostaje za očekivanim stopama prijelaza. Stoga je mala vjerojatnost da će se svi sudionici na tržištu uskladiti sa SEPA-om do 1. veljače 2014.

(6)

Od 1. veljače 2014. banke i ostali pružatelji platnih usluga morat će zbog pravnih obveza odbiti obradu kreditnih transfera ili izravnih terećenja koja nisu usklađena sa SEPA-om iako bi, kao što je trenutačno i slučaj, mogli tehnički nastaviti obradu tih plaćanja korištenjem postojećih naslijeđenih platnih shema zajedno SCT-om i SDD-om. Ako se ne ostvari potpuni prijelaz na SCT i SDD, ne mogu se isključiti kašnjenja s plaćanjima. To bi moglo imati utjecaj na sve korisnike platnih usluga, a posebno na mala i srednja poduzeća i potrošače.

(7)

Ključno je izbjeći nepotrebne poremećaje u plaćanjima uzrokovane činjenicom da se prijelaz na SEPA-u nije u potpunosti završio do 1. veljače 2014. Stoga bi se pružateljima platnih usluga trebalo u ograničenom razdoblju omogućiti nastavak obrade platnih transakcija korištenjem naslijeđenih shema zajedno sa shemama za SCT i SDD, kao što trenutačno i čine. Stoga treba uvesti prijelazno razdoblje radi omogućivanja nastavka istodobne obrade plaćanja u različitim oblicima. Uzimajući u obzir postojeće podatke o prijelazu i očekivanu brzinu prijelaza, primjereno je jednokratno dodatno šestomjesečno prijelazno razdoblje. Takav nastavak primjene naslijeđenih sustava koji nisu usklađeni sa SEPA-om trebalo bi smatrati iznimnom mjerom te bi stoga trebao trajati što kraće jer je potreban brz i sveobuhvatni prijelaz kako bi se iskoristile sve pogodnosti integriranog tržišta plaćanja. Važno je i vremenski ograničiti troškove istodobne primjene naslijeđenih platnih shema i sustava SEPA za pružatelje platnih usluga. Pružatelji platnih usluga koji su već potpuno prešli na SEPA-u mogli bi u prijelaznom razdoblju razmotriti pružanje usluga konverzije korisnicima platnih usluga koji još nisu migrirali. Tijekom prijelaznog razdoblja države članice trebale bi se suzdržati od primjene sankcija na pružatelje platnih usluga koji obrađuju neusklađena plaćanja i na korisnike platnih usluga koji još nisu migrirali.

(8)

Nekoliko većih korisnika instrumenata izravnog terećenja već su najavili da će migrirati neposredno prije krajnjeg roka. Svaka odgoda projekata prijelaza mogla bi uzrokovati privremeno opterećenje u pogledu uplata i novčanih tokova te stoga i razina riznice dotičnog poduzeća. Odgoda prijelaza koja bi imala tako veliki obuhvat mogla bi uzrokovati i određene zastoje, posebice na razini banaka i prodavatelja softvera koji bi se mogli suočiti s određenim ograničenjima u pogledu kapaciteta. Dodatno razdoblje za postupno uvođenje novog sustava omogućilo bi primjenu postupnog pristupa. Sudionici na tržištu koji još uvijek nisu počeli provoditi potrebne prilagodbe za usklađivanje sa SEPA-om pozivaju se da to učine čim prije. Sudionici na tržištu koji su već počeli prilagođavati svoje postupke plaćanja trebaju završiti prijelaz čim je prije moguće.

(9)

Uzimajući u obzir sveukupni cilj ostvarenja provedbe koordiniranog i integriranog prijelaza, primjereno je da se prijelazno razdoblje primjenjuje na kreditne transfere unutar SEPA-e i izravna terećenja unutar SEPA-e. Različita prijelazna razdoblja za SCT i SDD zbunjivala bi potrošače, pružatelje platnih usluga, mala i srednja poduzeća te ostale korisnike platnih usluga.

(10)

Radi pravne sigurnosti i u cilju izbjegavanja prekida primjene Uredbe (EU) br. 260/2012, potrebno je da ova Uredba hitno stupi na snagu te da se počne primjenjivati s retroaktivnim učinkom od 31. siječnja 2014.

(11)

Radi hitnosti se primjenjuje iznimka s obzirom na razdoblje od osam tjedana iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

(12)

Uredbu (EU) br. 260/2012 stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/4

(1)

Unija je od 14. studenoga 1997., slijedom donošenja Odluke Vijeća 86/238/EEZ (2), ugovorna stranka Međunarodne konvencije o očuvanju atlantskog tunja (Konvencija ICCAT).

(2)

Konvencija ICCAT pruža okvir za regionalnu suradnju u očuvanju i gospodarenju tunjem i vrstama sličnima tunju u Atlantskom oceanu i okolnim morima. Konvencijom ICCAT uspostavljena je Međunarodna komisija za očuvanje atlantskog tunja (ICCAT) koja donosi mjere za očuvanje i gospodarenje. Te mjere postaju obvezujuće za ugovorne stranke.

(3)

ICCAT je 1998. donio Rezoluciju 98-18 o neprijavljenim i nereguliranim ulovima tunja velikim ribolovnim plovilima s parangalima na području Konvencije. Tom su Rezolucijom uspostavljeni postupci za otkrivanje zemalja čija plovila love tunj i vrste slične tunju na način koji je smanjio djelotvornost ICCAT-ovih mjera za očuvanje i gospodarenje. Rezolucijom su također određene mjere koje treba poduzeti, uključujući po potrebi i nediskriminirajuće mjere ograničavanja trgovine, kako bi se spriječilo nastavljanje takve ribolovne prakse od strane plovila tih zemalja.

(4)

Slijedom donošenja Rezolucije 98-18, ICCAT je ustanovio da su Bolivija, Kambodža, Ekvatorska Gvineja, Gruzija i Sijera Leone države čija plovila love atlantskog velikookog tunja (Thunnus obesus) na način koji smanjuje djelotvornost mjera za očuvanje i gospodarenje. ICCAT je potkrijepio svoje nalaze podacima vezanim za ulov, trgovinu i aktivnosti plovila.

(5)

Kao posljedica toga, ICCAT je preporučio da ugovorne stranke poduzmu odgovarajuće mjere u skladu s odredbama svoje Rezolucije 98-18, za zabranu uvoza atlantskoga velikookog tunja i proizvoda od atlantskog velikookog tunja u bilo kojem obliku iz tih zemalja.

(6)

U 2004. uvoz atlantskog velikookog tunja podrijetlom iz Bolivije, Kambodže, Ekvatorske Gvineje, Gruzije i Sijera Leonea u Uniju zabranjen je Uredbom (EZ) br. 827/2004 (3).

(7)

ICCAT je na svojemu 14. posebnom sastanku 2004. priznao napore koje su Kambodža, Ekvatorska Gvineja i Sijera Leone poduzeli kako bi otklonili njegovu zabrinutost i donio preporuke kojima se ukidaju mjere koje ograničavaju trgovinu protiv tih triju zemalja u pogledu atlantskog velikookog tunja i proizvoda od atlantskog velikookog tunja.

(8)

Sukladno tome, Uredba Vijeća (EZ) br. 827/2004 izmijenjena je Uredbom (EZ) br. 919/2005 (4) radi ukidanja zabrane uvoza atlantskog velikookog tunja i proizvoda od atlantskog velikookog tunja iz Kambodže, Ekvatorske Gvineje i Sijera Leonea u Uniju. Slijedom te izmjene, Uredbom (EZ) br. 827/2004 zabranjuje se takav uvoz jedino iz Bolivije i Gruzije.

(9)

ICCAT je na svojemu 22. redovitom godišnjem sastanku održanome 2011. priznao mjere koje su poduzele Bolivija i Gruzija i donio preporuku 11-19 za ukidanje zabrane uvoza atlantskog velikookog tunja i proizvoda od atlantskog velikookog tunja koja se nastavila primjenjivati na te dvije zemlje.

(10)

Uredbu (EZ) br. 827/2004 stoga bi trebalo staviti izvan snage,

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/6

(1)

Unija i države članice postavile su sebi za cilj suzbijanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije, uključujući krijumčarenje i krivotvorenje cigareta. Kako bi se poboljšao dugoročni učinak potrošnje i izbjeglo dupliciranje, potrebno je osigurati blisku i redovnu suradnju i koordinaciju na razini Unije i između tijela država članica.

(2)

Mjere s ciljem pružanja boljih informacija, specijaliziranog osposobljavanja, uključujući studije komparativnog prava i tehničke i znanstvene podrške značajno doprinose kako zaštiti financijskih interesa Unije, tako i postizanju jednakovrijednog stupnja zaštite u čitavoj Uniji.

(3)

Dosadašnja podrška takvim aktivnostima kroz Odluku br. 804/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) (program „Hercule”) koja je bila izmijenjena i produljena Odlukom br. 878/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) (program „Hercule II”) omogućila je jačanje mjera Unije i država članica usmjerenih na borbu protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije.

(4)

Komisija je obavila pregled postignuća programa „Hercule II”, u kojem se izvješćuje o njegovim inputima i outputima.

(5)

Komisija je 2011. godine provela procjenu učinka kako bi odredila treba li ili ne nastaviti provedbu programa.

(6)

Kako bi se na razini Unije i država članica nastavile, pa i proširile mjere za suzbijanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije, uključujući krijumčarenje i krivotvorenje cigareta, trebao bi se donijeti novi program („program”), uzimajući u obzir i nove izazove u kontekstu proračunske štednje.

(7)

Program bi se trebao provesti uzimajući u obzir preporuke i mjere navedene u Komunikaciji Komisije od 6. lipnja 2013. naslovljene „Jačanje borbe protiv krijumčarenja cigareta i drugih oblika nezakonite trgovine duhanskim proizvodima – cjelovita strategija EU-a”.

(8)

Program bi se trebao provoditi u potpunoj sukladnosti s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5). U skladu s tom Uredbom, bespovratna sredstva namijenjena su financijskoj potpori djelovanja namijenjenog za pomoć postizanju cilja koji čini dio politike Europske unije i ne mogu biti namijenjena isključivo kupnji opreme.

(9)

Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje država pristupnica, zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja koje koriste pogodnosti iz pretpristupne strategije, kao i zemalja partnerica iz Europske politike susjedstva, pod uvjetom da su te države dosegle dovoljnu razinu prilagođavanja mjerodavnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima u Uniji, u skladu s općim načelima i općim odredbama i uvjetima sudjelovanja navedenih država i zemalja u programima Unije uspostavljenima u okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima, kao i za sudjelovanje zemalja Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje sudjeluju u Europskom gospodarskom prostoru (EEA).

(10)

Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti neovisno evaluacijsko izvješće na sredini razdoblja o provedbi ovog programa, kao i konačno evaluacijsko izvješće o ostvarenju ciljeva ovog programa. Nadalje, Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala dostaviti, na godišnjoj osnovi, informacije o godišnjoj provedbi programa, uključujući rezultate aktivnosti koje se podupiru u okviru programa i informacije o usklađenosti i komplementarnosti s drugim relevantnim programima i aktivnostima na razini Unije.

(11)

Ova Uredba poštuje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Program bi trebao olakšavati suradnju između država članica i između Komisije i država članica s ciljem zaštite financijskih interesa Unije, upotrebom resursa na učinkovitiji način nego što bi se to moglo uraditi na nacionalnoj razini. Djelovanje na razini Unije potrebno je i opravdano s obzirom na to da jasno pomaže državama članicama u zajedničkoj zaštiti općeg proračuna Unije i nacionalnih proračuna te potiče upotrebu zajedničkih struktura Unije s ciljem poboljšanja suradnje i razmjene informacija između nadležnih tijela. Međutim, program ne bi trebao zadirati u nadležnosti država članica.

(12)

Program bi se trebao provoditi u razdoblju od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (6).

(13)

Kako bi se osigurao stupanj fleksibilnosti u raspodjeli sredstava, ovlast za donošenje delegiranih akata sukladno članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu izmjene okvirne raspodjele tih sredstava. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(14)

Komisija bi trebala donijeti godišnje programe rada koji sadrže mjere koje se financiraju, kriterije za odabir i dodjelu sredstava i iznimne i propisno opravdane slučajeve, kao što su oni koji se tiču država članica izloženih visokom riziku u vezi s financijskim interesima Unije, u kojima se primjenjuje najviša stopa sufinanciranja od 90 % prihvatljivih troškova. Komisija bi trebala raspraviti s državama članicama primjenu ove Uredbe u okviru Savjetodavnog odbora za koordinaciju sprečavanja prijevara osnovanog Odlukom Komisije 94/140/EZ (7).

(15)

Države članice trebale bi nastojati pojačati svoje financijske doprinose prema stopi sufinanciranja za bespovratna sredstva koja se dodjeljuju u sklopu programa.

(16)

Komisija bi trebala poduzeti potrebne korake kako bi osigurala da godišnji programi rada budu usklađeni i komplementarni s drugim relevantnim programima koje financira Unija, osobito u području carina, kako bi se pojačao sveukupni učinak aktivnosti programa i izbjeglo bilo kakvo preklapanje programa s drugim programima.

(17)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za čitavo razdoblje trajanja programa koja predstavlja primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u pitanjima proračuna i o dobrom financijskom upravljanju (8) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(18)

Financijske interese Unije treba štititi primjerenim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno uplaćenih i nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i novčane kazne.

(19)

Odluku br. 804/2004/EZ trebalo bi staviti izvan snage. Trebalo bi usvojiti prijelazne mjere kako bi se omogućilo dovršenje financijskih obveza povezanih s aktivnostima koje se provode na temelju te Odluke i obveza obavješćivanja određenih u njima.

(20)

Primjereno je osigurati lagan i nesmetan prijelaz između programa „Hercule II” i programa i primjereno je prilagoditi trajanje programa s Uredbom (EU, Euratom) br. 1311/2013. Stoga bi se program trebao primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

(a)

razvoju mjera na razini Unije i država članica za suzbijanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije, uključujući krijumčarenje i krivotvorenje cigareta;

(b)

pojačanoj transnacionalnoj suradnji i koordinaciji na razini Unije, između tijela država članica, Komisije i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), te osobito u pogledu djelotvornosti i učinkovitosti prekograničnih operacija;

(c)

učinkovitom sprečavanju prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije, putem zajedničkog specijaliziranog osposobljavanja za zaposlenike tijela nacionalne i regionalne uprave i za ostale zainteresirane strane.

(a)

broja zapljena, konfiskacija i povrata nakon slučajeva prijevare otkrivenih zajedničkim djelovanjem i prekograničnim operacijama;

(b)

dodane vrijednosti i efektivne upotrebe sufinancirane tehničke opreme;

(c)

razmjene informacija među državama članicama o rezultatima ostvarenim pomoću tehničkog materijala;

(d)

broja i vrste aktivnosti osposobljavanja, uključujući iznos specijaliziranog osposobljavanja.

(a)

poboljšati prevenciju i istraživanje prijevara i drugih nezakonitih radnji iznad sadašnje razine jačanjem transnacionalne i multidisciplinarne suradnje;

(b)

povećati zaštitu financijskih interesa Unije od prijevara olakšavanjem razmjene informacija, iskustava i najbolje prakse, uključujući razmjene zaposlenika;

(c)

ojačati borbu protiv prijevara i drugih nezakonitih radnji pružanjem tehničke i operativne podrške nacionalnim istražnim tijelima, a posebno carinskim tijelima i tijelima kaznenog progona;

(d)

ograničiti trenutno poznatu izloženost financijskih interesa Unije prijevarama, korupciji i drugim nezakonitim radnjama s ciljem smanjenja razvoja nezakonitog gospodarstva u glavnim područjima rizika, kao što su organizirane prijevare, uključujući krijumčarenje i krivotvorenje cigareta;

(e)

podići razinu razvoja posebne pravne i sudske zaštite financijskih interesa Unije od prijevara promicanjem komparativnih pravnih analiza.

(a)

tijela nacionalne i regionalne uprave zemlje sudionice iz članka 7. stavka 1. koja potiču jačanje djelovanja na razini Unije s ciljem zaštite financijskih interesa Unije;

(b)

obrazovne i istraživačke ustanove i neprofitna tijela, pod uvjetom da najmanje godinu dana imaju poslovni nastan i djeluju u zemlji sudionici iz članka 7. stavka 1. i potiču jačanje djelovanja na razini Unije s ciljem zaštite financijskih interesa Unije.

(a)

državama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama za pristup koje se mogu koristiti pogodnostima iz pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim odredbama i uvjetima sudjelovanja navedenih država i zemalja u programima Unije uspostavljenima u okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(b)

zemljama partnerima iz Europske politike susjedstva, pod uvjetom da su te zemlje dosegle dovoljnu razinu usklađenosti mjerodavnog zakonodavstva i administrativnih metoda s onima u Uniji. Dotične zemlje partneri sudjeluju u programu u skladu s odredbama koje je potrebno utvrditi s tim zemljama nakon uspostave okvirnih sporazuma koji se odnose na njihovo sudjelovanje u programima Unije;

(c)

zemljama Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje sudjeluju u Europskom gospodarskom prostoru (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

(a)

pružanje specijalizirane tehničke pomoći nadležnim tijelima država članica putem jednog ili više od sljedećeg:

(b)

organizaciju ciljanog specijaliziranog osposobljavanja, radionica za osposobljavanje na području analize rizika kao i, prema potrebi, konferencija čiji je cilj jedno ili više od sljedećeg:

(c)

sve druge mjere koje nisu uključene u točke (a) ili (b) ovog članka, predviđene godišnjim programima rada iz članka 11., koje su nužne za ostvarenje općih, posebnih i operativnih ciljeva iz članaka 3., 4. odnosno 5.

(a)

bespovratna sredstva;

(b)

javna nabava;

(c)

povrat troškova predstavnicima iz članka 7. stavka 3. za sudjelovanje u aktivnostima iz programa.

(a)

najkasnije do 31. prosinca 2017., neovisno izvješće o evaluaciji u sredini razdoblja o postizanju ciljeva svih mjera, rezultatima i učincima, djelotvornosti i učinkovitosti u korištenju sredstava i njihovoj dodanoj vrijednosti za Uniju, u pogledu odluke o obnavljanju, izmjeni ili suspenziji mjera; izvješće o evaluaciji u sredini razdoblja također propituje mogućnosti pojednostavljenja, unutarnju i vanjsku usklađenost programa, kontinuiranu relevantnost svih ciljeva programa, kao i doprinos mjera prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast; također uzima u obzir rezultate evaluacije ostvarenja ciljeva programa „Hercule II”;

(b)

do 31. prosinca 2021., završno izvješće o evaluaciji ostvarenja ciljeva programa, uključujući njegovu dodanu vrijednost; nadalje, dugoročni učinci programa i njihova održivost vrednuju se u kontekstu odlučivanja o mogućem obnavljanju, izmjeni ili suspenziji bilo kojeg sljedećeg programa.

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/14

(1)

Pokazalo se da su Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1601/91 (3) i Uredbom Komisije (EZ) br. 122/94 (4) na zadovoljavajući način regulirana aromatizirana vina, aromatizirana pića na bazi vina i aromatizirani kokteli na bazi vina, („aromatizirani proizvodi od vina”). Međutim, u svjetlu tehnoloških inovacija, razvoja tržišta i sve većih očekivanja potrošača potrebno je ažurirati pravila koja se primjenjuju na definiciju, opisivanje, prezentiranje, označivanje te zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla određenih aromatiziranih proizvoda od vina, vodeći pritom računa o tradicionalnim načinima proizvodnje.

(2)

Potrebne su dodatne izmjene kao posljedica stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona kako bi se ovlasti dodijeljene Komisiji u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1601/91 uskladile s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). S obzirom na opseg tih izmjena, Uredbu (EEZ) br. 1601/91 primjereno je staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom. Uredbom (EZ) br. 122/94 uvedena su pravila o korištenju aromatičnih tvari i dodavanju alkohola koja se primjenjuju na neke aromatizirane proizvode od vina te bi radi osiguranja jasnoće ta pravila trebalo uključiti u ovu Uredbu.

(3)

Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5) primjenjuje se na prezentiranje i označivanje aromatiziranih proizvoda od vina, osim ako je ovom Uredbom drukčije određeno.

(4)

Aromatizirani proizvodi od vina važni su za potrošače, proizvođače i poljoprivredni sektor u Uniji. Mjere koje se primjenjuju na aromatizirane proizvode od vina trebale bi doprinijeti postizanju visoke razine zaštite potrošača, sprečavanju obmanjivanja te ostvarivanju transparentnosti tržišta i poštenog tržišnog natjecanja. Tim će se mjerama štititi postignuti ugled aromatiziranih proizvoda od vina Unije na unutarnjem i svjetskom tržištu, vodeći i dalje računa o tradicionalnim iskustvima koja se koriste u proizvodnji aromatiziranih proizvoda od vina, kao i povećanoj potrebi zaštite potrošača i pružanja informacija. Također bi trebalo uzeti u obzir tehničke inovacije proizvoda kod kojih one služe za poboljšanje kvalitete, a ne utječu na tradicionalna svojstva dotičnih aromatiziranih proizvoda od vina.

(5)

Proizvodnja aromatiziranih proizvoda od vina predstavlja važan način plasmana za poljoprivredni sektor Unije, što bi trebalo naglasiti u regulatornom okviru.

(6)

U interesu potrošača ovu Uredbu trebalo bi primjenjivati na sve aromatizirane proizvode od vina stavljene na tržište Unije bez obzira na to jesu li proizvedeni u državama članicama ili u trećim zemljama. Kako bi se zadržao i poboljšao ugled aromatiziranih proizvoda od vina Unije na svjetskom tržištu, pravila iz ove Uredbe trebala bi se primjenjivati i na aromatizirane proizvode od vina koji se u Uniji proizvode za izvoz.

(7)

Kako bi se osigurala jasnoća i transparentnost prava Unije o aromatiziranim proizvodima od vina, potrebno je jasno definirati proizvode koji su obuhvaćeni tim pravom, kriterije proizvodnje, opisivanja, prezentacije i označivanja aromatiziranih proizvoda od vina te posebno naziv aromatiziranog proizvoda od vina. Također bi trebalo utvrditi posebna pravila o dobrovoljnom označivanju podrijetla kojima se dopunjuju pravila utvrđena u Uredbi (EU) br. 1169/2011. Određivanjem takvih pravila sve su etape u proizvodnom lancu regulirane, a potrošači zaštićeni i pravilno obaviješteni.

(8)

Definicijama aromatiziranih proizvoda od vina i dalje bi se trebali poštovati tradicionalni postupci osiguranja kvalitete, no potrebno ih je, u svjetlu tehnološkog razvoja, ažurirati i poboljšati.

(9)

Aromatizirani proizvodi od vina trebali bi se proizvoditi u skladu s određenim pravilima i ograničenjima kojima se jamči da su očekivanja potrošača u odnosu na kvalitetu i načine proizvodnje ispunjena. Kako bi se ispunili međunarodni standardi u tom području, trebali bi se ustanoviti načini proizvodnje te bi Komisija u pravilu trebala uzimati u obzir one standarde koje je preporučila i objavila Međunarodna organizacija za vinogradarstvo i vinarstvo (OIV).

(10)

Uredba (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Uredba (EZ) br. 1334/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (7) trebale bi se primjenjivati na aromatizirane proizvode od vina.

(11)

Osim toga, etilni alkohol koji se koristi za proizvodnju aromatiziranih proizvoda od vina trebao bi biti isključivo poljoprivrednog podrijetla kako bi se zadovoljila očekivanja potrošača i poštovali tradicionalni načini proizvodnje. Time će se također osigurati plasman osnovnih poljoprivrednih proizvoda.

(12)

S obzirom na značaj i složenost sektora aromatiziranih proizvoda od vina, potrebno je utvrditi posebna pravila o opisivanju i prezentaciji aromatiziranih proizvoda od vina koja nadopunjuju odredbe o označivanju iz Uredbe (EU) br. 1169/2011. Tim bi se posebnim pravilima također trebala spriječiti zlouporaba naziva aromatiziranih proizvoda od vina u slučaju proizvoda koji ne udovoljavaju zahtjevima određenima ovom Uredbom.

(13)

Kako bi se olakšalo razumijevanje potrošača trebalo bi biti moguće dopuniti nazive aromatiziranih proizvoda od vina utvrđene ovom Uredbom uobičajenim nazivom proizvoda u smislu Uredbe (EU) br. 1169/2011.

(14)

Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 (8) primjenjuje se između ostalog na prerađene poljoprivredne proizvode koji se koriste kao hrana, što uključuje aromatizirane proizvode od vina. U skladu s tim aromatizirani proizvodi od vina koji zadovoljavaju zahtjeve iz te uredbe te akti koji su sukladno njoj doneseni, mogu se staviti na tržište kao ekološki aromatizirani proizvodi od vina.

(15)

Pri primjeni politike održanja kvalitete te kako bi se osigurala visoka kvaliteta aromatiziranih proizvoda od vina s oznakom zemljopisnog podrijetla, države članice trebale bi imati mogućnost usvajanja strožih pravila od onih utvrđenih ovom Uredbom o proizvodnji, opisivanju, prezentiranju i označivanju aromatiziranih proizvoda od vina s oznakom zemljopisnog podrijetla proizvedenih na njihovim državnim područjima, u mjeri u kojoj su ta pravila u skladu s pravom Unije.

(16)

S obzirom na to da se Uredba (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (9), Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i odredbe o oznaci zemljopisnog podrijetla iz Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11), ne primjenjuju na aromatizirane proizvode od vina, trebalo bi utvrditi posebna pravila o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za aromatizirane proizvode od vina. Oznake zemljopisnog podrijetla trebale bi se koristi kao oznake kojima se označava da aromatizirani proizvodi od vina potječu s državnog područja zemlje, ili regije ili područja na tom državnom području, na kojem se određena kvaliteta, ugled ili druga svojstva aromatiziranog proizvoda od vina mogu uglavnom pripisati njegovom zemljopisnom podrijetlu te bi takve oznake zemljopisnog podrijetla Komisija trebala registrirati.

(17)

Postupak registracije, sukladnosti, izmjene i mogućeg ukidanja oznake zemljopisnog podrijetla iz trećih zemalja ili Unije trebali bi se utvrditi ovom Uredbom.

(18)

Tijela država članica trebala bi biti odgovorna za osiguranje sukladnosti s ovom Uredbom te bi trebalo izvršiti pripreme kako bi Komisija mogla nadgledati i potvrditi tu sukladnost.

(19)

Kako bi se dopunili ili izmijenili elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na uspostavljanje postupka proizvodnje za dobivanje aromatiziranih proizvoda od vina, kriterije razgraničenja zemljopisnih područja te pravila, ograničenja i odstupanja povezana s proizvodnjom u tim područjima, uvjete pod kojima specifikacija proizvoda može uključivati dodatne zahtjeve, određivanje slučajeva u kojima pojedinačan proizvođač može podnijeti zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla i ograničenja za vrstu podnositelja zahtjeva koji može podnijeti zahtjev za takvu zaštitu, određivanje uvjeta koje je potrebno poštovati u vezi sa zahtjevom za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla, kontrolom Komisije, postupkom prigovora i postupcima za izmjenu i ukidanje oznaka zemljopisnog podrijetla, određivanje uvjeta primjenjivih na prekogranične zahtjeve, određivanje datuma podnošenja zahtjeva ili molbe, datuma od kojeg se primjenjuje zaštita i datuma od kojeg se primjenjuje izmjena zaštite; određivanje uvjeta u vezi s izmjenom specifikacija proizvoda, uključujući uvjete kad se izmjena smatra manjom izmjenom, i uvjeta u vezi sa zahtjevom za izmjenu i odobrenjem izmjena koje obuhvaćaju nikakve promjene jedinstvenog dokumenta; ograničenja u vezi sa zaštićenim nazivom, prirodu i vrstu informacije koju treba priopćiti u razmjeni informacija između država članica i Komisije, načine obavješćivanja, pravila u vezi s pravom pristupa dostupnim informacijama ili sustavima informacija te način objave informacija. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(20)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u odnosu na analitičke metode kojima se utvrđuje sastav aromatiziranih proizvoda od vina; odluke o dodjeljivanju zaštite oznake zemljopisnog podrijetla i o odbijanju zahtjeva za takvom zaštitom, odluke o ukidanju zaštite oznake zemljopisnog podrijetla i postojećih oznaka zemljopisnog podrijetla, odluke o odobrenju zahtjeva za izmjenu u slučaju manjih izmjena specifikacija proizvoda; informacije koje se navode u specifikacijama proizvoda s obzirom na definiciju oznake zemljopisnog podrijetla; načine objavljivanja odluka o zaštiti ili odbijanju zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla; podnošenje prekograničnih zahtjeva, provjere i kontrole koje trebaju izvršiti države članice; postupak, uključujući kriterij prihvatljivosti, za ispitivanje zahtjeva za zaštitu ili za odobravanje izmjene oznake zemljopisnog podrijetla, kao i na postupak, uključujući kriterij prihvatljivosti, za podnošenje prigovora, ukidanje ili preinaku te podnošenje informacija vezanih za postojeće zaštićene zemljopisne oznake, administrativne i fizičke provjere koje moraju provesti države članice; te pravila o pružanju nužnih informacija za primjenu odredbe o razmjeni informacija između država članica i Komisije, postupke za upravljanje informacijama koje se priopćuju, sadržaj, oblik, vrijeme, učestalost i rokove za priopćavanje te postupke za prijenos ili stavljanje informacija i dokumenata na raspolaganje državama članicama, nadležnim tijelima trećih zemalja ili javnosti, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se provedbene ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(21)

Komisija bi trebala, putem provedbenih akata, i, s obzirom na posebnu prirodu tih akata, ne primjenjujući Uredbu (EU) br. 182/2011 objaviti jedinstveni dokument u Službenom listu Europske unije, odlučiti hoće li odbaciti zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla zbog neprihvatljivosti te uspostaviti i održavati registar oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih na temelju ove Uredbe, uključujući navođenje postojećih oznaka zemljopisnog podrijetla u tom registru ili njihovo uklanjanje iz registra.

(22)

Prijelaz s pravila koja su predviđena Uredbom (EEZ) br. 1601/91 na ona koja su određena ovom Uredbom mogao bi uzrokovati poteškoće kojima se ova Uredba ne bavi. U tu bi svrhu Komisiji trebalo delegirati ovlasti za donošenje potrebnih prijelaznih mjera.

(23)

Trebalo bi omogućiti dovoljno vremena i odgovarajuće aranžmane kako bi se olakšao neometani prijelaz s pravila predviđenih Uredbom (EEZ) br. 1601/91 na pravila utvrđena ovom Uredbom. U svakom slučaju, stavljanje na tržište postojećih zaliha trebalo bi biti dozvoljeno nakon početka primjene ove Uredbe, do isteka zaliha.

(24)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest uspostavu pravila o definiciji, opisivanju, prezentiranju i označivanju aromatiziranih proizvoda od vina te pravila o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

1.

„naziv aromatiziranog proizvoda od vina” znači naziv bilo kojeg aromatiziranog proizvoda od vina utvrđenog ovom Uredbom;

2.

„opisivanje” znači popis posebnih osobina aromatiziranog proizvoda od vina;

3.

„oznaka zemljopisnog podrijetla” znači oznaka kojom se određuje aromatiziran proizvod od vina prema regiji, određenom mjestu ili zemlji iz koje potječe, ako se dana kvaliteta, ugled ili druga osobina tog proizvoda može poglavito pripisati njegovom zemljopisnom podrijetlu.

(a)

aromatizirana vina;

(b)

aromatizirana pića na bazi vina;

(c)

aromatizirani kokteli na bazi vina.

(a)

dobiveno od jednog ili više proizvoda od vinove loze definiranih u točki 5. dijela IV. Priloga II. te u točki 1. i točkama od 3. do 9. dijela II. Priloga VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013, s iznimkom stolnog vina „retsina”;

(b)

u kojem udio proizvoda od vinove loze iz točke (a) iznosi najmanje 75 % ukupnog volumena;

(c)

s mogućim dodatkom alkohola;

(d)

s mogućim dodatkom boja;

(e)

s mogućim dodatkom mošta od grožđa, djelomično fermentiranog mošta od grožđa ili obje te vrste mošta;

(f)

s mogućim dodatkom šećera;

(g)

koje ima stvarnu alkoholnu jakost izraženu volumenom od najmanje 14,5 % vol. i najviše 22 % vol., a ukupnu alkoholnu jakost izraženu volumenom od najmanje 17,5 % vol.

(a)

dobiveno od jednog ili više proizvoda od vinove loze definiranih u točkama 1. i 2. te u točkama od 4. do 9. dijela II. Priloga VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013 s iznimkom vina proizvedenih dodavanjem alkohola i stolnog vina „retsina”;

(b)

u kojem udio proizvoda od vinove loze iz točke (a) iznosi najmanje 50 % ukupnog volumena;

(c)

kojem nije dodan nikakav alkohol osim ako je Prilogom II. utvrđeno drukčije;

(d)

s mogućim dodatkom boja;

(e)

s mogućim dodatkom mošta od grožđa, djelomično fermentiranog mošta od grožđa ili obje te vrste mošta;

(f)

s mogućim dodatkom šećera;

(g)

koje ima stvarnu alkoholnu jakost izraženu volumenom od najmanje 4,5 vol. % i najviše 14,5 vol. %.

(a)

dobiveno od jednog ili više proizvoda od vinove loze definiranih u točkama 1. i 2. te u točkama od 4. do 11. dijela II. Priloga VII. Uredbi (EU) br. 1308/2013 s iznimkom vina proizvedenih dodavanjem alkohola i stolnog vina „retsina”;

(b)

u kojem udio proizvoda od vinove loze iz točke (a) iznosi najmanje 50 % ukupnog volumena;

(c)

kojem nije dodan nikakav alkohol;

(d)

s mogućim dodatkom boja;

(e)

s mogućim dodatkom šećera;

(f)

koje ima stvarnu alkoholnu jakost izraženu volumenom od više od 1,2 % vol. i manje od 10 % vol.

(a)

„vrlo suho” u slučaju proizvoda sa sadržajem šećera manjim od 30 grama po litri i, za kategorije aromatiziranih vina i odstupajući od članka 3. stavka 2. točke (g), s najmanjom ukupnom alkoholnom jakosti izraženom volumenom od 15 % vol.;

(b)

„suho” u slučaju proizvoda sa sadržajem šećera manjim od 50 grama po litri i, za kategorije aromatiziranih vina i odstupajući od članka 3. stavka 2. točke (g), s najmanjom ukupnom alkoholnom jakosti izraženom volumenom od 16 % vol.;

(c)

„polusuho” u slučaju proizvoda sa sadržajem šećera između 50 i 90 grama po litri;

(d)

„poluslatko” u slučaju proizvoda sa sadržajem šećera između 90 i 130 grama po litri;

(e)

„slatko” u slučaju proizvoda sa sadržajem šećera od 130 grama po litri ili više.

(a)

naziv koji treba zaštititi;

(b)

ime i adresu podnositelja zahtjeva;

(c)

specifikaciju proizvoda kako je navedeno u stavku 2.; i

(d)

jedinstveni dokument koji sažima specifikaciju proizvoda u skladu sa stavkom 2.

(a)

naziv koji se zaštićuje;

(b)

opis proizvoda, posebno njegove glavne analitičke karakteristike kao i naznaku njegovih organoleptičkim karakteristikama;

(c)

prema potrebi, posebne postupke proizvodnje i specifikacije kao i važna ograničenja pri izradi proizvoda;

(d)

razgraničenje dotičnog zemljopisnog područja;

(e)

detalje o poveznici iz članka 2. točke 3.;

(f)

primjenjive zahtjeve iz prava Unije ili nacionalnog prava ili, ako tako predvide države članice, zahtjeve organizacije koja upravlja zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, uzimajući u obzir da su ti zahtjevi objektivni, nediskriminirajući i usklađeni s pravom Unije;

(g)

naznaku glavne sirovine od koje se dobiva aromatizirani proizvod od vina;

(h)

naziv i adresu organa i tijela koji provjeravaju sukladnost s odredbama specifikacije proizvoda i njihove posebne zadatke.

(a)

barem na internetu objavljuje jedinstveni dokument i specifikaciju proizvoda; te

(b)

Komisiji prosljeđuje zahtjev za zaštitu koji sadrži sljedeće podatke:

(a)

postojeća situacija u Uniji, posebno u području potrošnje;

(b)

relevantno pravo Unije ili nacionalno pravo.

(a)

svake izravne ili neizravne komercijalne upotrebe zaštićenog naziva:

(b)

svake zloupotrebe, imitacije ili opoziva, čak i ako je pravo podrijetlo proizvoda ili usluge navedeno ili ako je zaštićeno ime prevedeno, transkribirano ili transliterirano u drugo pismo, ili ako je praćeno izrazima kao što su „stil”, „vrsta”, „metoda”„kao što se proizvodi u”, „imitacija”, „okus”, „poput” ili slično;

(c)

bilo koje lažne ili obmanjujuće oznake koja se odnosi na izvor, podrijetlo, svojstva ili bitne osobine proizvoda na unutarnjem ili vanjskom pakiranju, promidžbenome materijalu ili dokumentima koji se odnose na aromatizirani proizvod od vina, i stavljanje proizvoda u pakiranje koje može odati krivi dojam o svojem podrijetlu;

(d)

bilo kojeg drugog postupka koji može potrošača dovesti u zabludu u pogledu pravog podrijetla proizvoda.

(a)

nadležno tijelo ili tijela iz članka 22.; ili

(b)

jedno ili više kontrolnih tijela nadležnih za certificiranje u smislu članka 2. drugog stavka točke 5. Uredbe (EZ) br. 882/2004 koja djeluju kao tijelo za certificiranje proizvoda u skladu sa zahtjevima iz članka 5. te uredbe.

(a)

jedno ili više javnih tijela koje je imenovala treća zemlja; ili

(b)

jedno ili više tijela za certificiranje.

(a)

tehničke dokumente predviđene u članku 10. stavku 1.;

(b)

nacionalne odluke o odobrenju.

(a)

kriterijima razgraničenja zemljopisnog područja; i

(b)

pravilima, ograničenjima i odstupanjima povezanima s proizvodnjom u razgraničenom zemljopisnom području.

(a)

odredili slučajevi u kojima pojedinačan proizvođač može podnijeti zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla;

(b)

odredila ograničenja za vrstu podnositelja zahtjeva koji može podnijeti zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla;

(c)

odredili uvjeti koje je potrebno pratiti u vezi sa zahtjevom za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla, kontrolom Komisije, postupkom prigovora i postupcima za izmjenu i ukidanje oznaka zemljopisnog podrijetla;

(d)

odredili uvjeti primjenjivi na prekogranične zahtjeve;

(e)

odredio datum podnošenja zahtjeva ili molbe;

(f)

odredio datum od kojeg vrijedi zaštita;

(g)

odredili uvjeti prema kojima se izmjena smatra manjom izmjenom kako je navedeno u članku 24. stavku 2.;

(h)

odredio datum kada izmjena stupa na snagu;

(i)

odredili uvjeti u vezi sa zahtjevom za izmjenu i odobrenjem izmjene specifikacija proizvoda oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene na temelju ove Uredbe ako takve izmjene ne obuhvaćaju nikakve promjene jedinstvenog dokumenta iz članka 10. stavka 1. točke (d).

(a)

informacijama koje se navode u specifikacijama proizvoda s obzirom na vezu iz članka 2. točke 3. između zemljopisnog područja i konačnog proizvoda;

(b)

načinima objavljivanja odluke o zaštiti ili odbijanju iz članka 16.;

(c)

podnošenjem prekograničnih zahtjeva;

(d)

provjerama i kontrolama koje trebaju izvršiti države članice uključujući ispitivanje.

(a)

obrasce za dokumente i format prijenosa;

(b)

rokove;

(c)

pojedinosti o činjenicama, dokaze i prateću dokumentaciju koje treba podnijeti uz zahtjev ili molbu.

(a)

prirodu i vrstu informacije koju treba priopćiti;

(b)

načine obavješćivanja;

(c)

pravila u vezi s pravom pristupa dostupnim informacijama ili sustavima informacija;

(d)

uvjete i načine objave informacija.

(a)

pravila o pružanju informacija potrebnih za primjenu ovog članka;

(b)

postupke za upravljanje informacijama koje se priopćuju, kao i pravila o sadržaju, obliku, vremenu, učestalosti i rokovima za obavješćivanje;

(c)

postupke za prijenos ili stavljanje informacija i dokumenata na raspolaganje državama članicama, nadležnim tijelima trećih zemalja ili javnosti.

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/35

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 774/94 (2) dodjeljuje ovlasti Komisiji radi provođenja nekih odredbi te Uredbe.

(2)

Kao posljedica stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, ovlasti dodijeljene Komisiji na temelju Uredbe (EZ) br. 774/94 trebale bi biti usklađene s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(3)

Kako bi se dopunili ili izmijenili neki dijelovi Uredbe (EZ) br. 774/94 koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s donošenjem izmjena te Uredbe, ako bi došlo do prilagodbe opsega i drugih uvjeta propisa o kvotama, posebno odlukom Vijeća da sklopi sporazum s jednom ili više trećih zemalja. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(4)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Uredbe (EZ) br. 774/94 u vezi s pravilima koja su potrebna za upravljanje propisima o režimom iz te Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(5)

Uredbu (EZ) br. 774/94 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članci 7. i 8. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 7.

Komisija putem provedbenih akata donosi pravila koja su potrebna za upravljanje propisima o kvotama iz ove Uredbe te, prema potrebi:

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.b stavka 2.

Članak 8.

Radi ispunjavanja međunarodnih obveza i u slučaju kad Europski parlament i Vijeće ili Vijeće prilagođavaju opseg i druge uvjete propisa o kvotama iz ove Uredbe, posebno odlukom Vijeća o sklapanju sporazuma s jednom ili više trećih zemalja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 8.a u odnosu na izmjene koje iz toga proizlaze za ovu Uredbu.”

2.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 8.a

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 9. travnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 8.b

1.   Komisiji pomaže Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda koji je uspostavljen člankom 229. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Ako se mišljenje odbora mora dobiti na temelju pisanog postupka, taj se postupak zaključuje bez rezultata kada to unutar roka za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva najmanje četvrtina članova odbora.

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/38

(1)

Na temelju članka 13. stavka 1. Uredbe (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3) Komisija treba, pod uvjetom da potvrdi izvedivost, preispitati modalitete za postizanje ciljne vrijednosti od 147 g CO2/km do 2020., uključujući formule određene u Prilogu I. toj Uredbi i izuzeća predviđena u njenom članku 11. Potrebno je da ta Uredba bude što je moguće neutralnija sa stajališta tržišnog natjecanja, društveno pravična i održiva.

(2)

U pogledu veze između emisija CO2 i potrošnje goriva, određivanje modaliteta za smanjenje emisija CO2 iz lakih gospodarskih vozila moglo bi doprinijeti i smanjenju potrošnje goriva i povezanih troškova za vlasnike takvih vozila na troškovno učinkovit način.

(3)

Potrebno je razjasniti da bi se u svrhu provjere sukladnosti s ciljem od 147 g CO2/km, emisije CO2 i dalje trebale mjeriti u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i njezinim provedbenim mjerama, kao i inovativnim tehnologijama.

(4)

Prema tehničkoj analizi izvršenoj za procjenu učinka, tehnologije potrebne za ostvarivanje cilja od 147 g CO2/km dostupne su, a potrebna smanjenja mogu se ostvariti pri manjim troškovima nego što je procijenjeno u prethodnoj tehničkoj analizi izvršenoj prije donošenja Uredbe (EU) br. 510/2011. Osim toga, razlika između trenutnih prosječnih specifičnih emisija CO2 za nova laka gospodarska vozila i ciljnih vrijednosti od 147 g CO2/km također se smanjila. Stoga je potvrđena izvedivost postizanja te ciljne vrijednosti do 2020.

(5)

S obzirom na neproporcionalan utjecaj na najmanje proizvođače koji proizlazi iz usklađivanja s određenim ciljnim vrijednostima emisija koje su određene na temelju korisnosti vozila, velikog administrativnog tereta postupka odstupanja i samo neznatne rezultirajuće koristi od smanjenja emisija CO2 od vozila koja prodaju ti proizvođači, proizvođači koji su odgovorni za manje od 1 000 novih lakih gospodarskih vozila registriranih u EU-u godišnje trebali bi biti izuzeti iz područja primjene ciljne vrijednosti smanjenja emisija i plaćanja premije za prekomjerne emisije.

(6)

Postupak za odobrenje izuzeća za male proizvođače trebao bi se pojednostaviti kako bi se omogućilo više fleksibilnosti u pogledu pitanja kada takvi proizvođači trebaju podnijeti zahtjev za izuzeće i kada Komisija treba takvo izuzeće odobriti.

(7)

Kako bi se automobilskoj industriji omogućilo upuštanje u dugoročna ulaganja i inovacije, poželjno je naznačiti na koji bi način trebalo izmijeniti Uredbu (EU) br. 510/2011 za razdoblje nakon 2020. Ti pokazatelji trebali bi se temeljiti na procjeni potrebne stope smanjenja u skladu s Unijinim dugoročnim klimatskim ciljevima i implikacijama za provedbu troškovno učinkovite tehnologije smanjenja CO2 za laka gospodarska vozila. Komisija bi do 2015. trebala preispitati takve aspekte i dostaviti izvješće sa svojim zaključcima Europskom parlamentu i Vijeću. U to izvješće trebalo bi uključiti, prema potrebi, prijedloge izmjena Uredbe (EU) br. 510/2011 u vezi s određivanjem ciljnih vrijednosti za nova laka vozila nakon 2020., uključujući moguće određivanje realnih i ostvarivih ciljnih vrijednosti za 2025., na temelju sveobuhvatne procjene učinka koja bi uzela u obzir neprekidnu konkurentnost industrije i s njom povezanih zavisnih industrija, pokušavajući postići jasne putanje smanjenja emisija u skladu s dugoročnim klimatskim ciljevima Unije. Prilikom razvoja takvih prijedloga, Komisija bi trebala osigurati da su oni što neutralniji sa stajališta tržišnog natjecanja i da su društveno pravični i održivi.

(8)

Emisije stakleničkih plinova povezane s opskrbom energije i proizvodnjom i odlaganjem vozila značajni su elementi trenutnog ukupnog ugljičnog otiska cestovnog prijevoza te je vjerojatno da će se njihova važnost u budućnosti znatno povećati. Potrebno je poduzeti političke mjere kako bi se usmjerilo proizvođače prema optimalnim rješenjima uzimajući prvenstveno u obzir emisije stakleničkih plinova povezane s proizvodnjom energije za vozila kao što su električna energija i alternativna goriva te osiguravajući da te uzlazne emisije ne ponište koristi povezane s poboljšanim iskorištavanjem energije prilikom korištenja vozila koja je cilj Uredbe (EU) br. 510/2011.

(9)

Na temelju članka 13. stavka 3. Uredbe (EU) br. 510/2011, od Komisije se zahtijeva da objavi izvješće o dostupnosti podataka o otisku i korisnoj nosivosti i njihovoj primjeni kao parametra korisnosti za utvrđivanje ciljnih vrijednosti specifičnih emisija CO2 kako je izraženo u formulama određenima u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 510/2011. Iako su ti podaci dostupni te je u procjeni učinka procijenjena njihova potencijalna upotreba, zaključeno je da je više troškovno učinkovito da se kao parametar korisnosti za ciljne vrijednosti 2020. za laka gospodarska vozila zadrži masa vozila u stanju u kojem je ono spremno za vožnju.

(10)

Potrebno je zadržati pristup određivanja ciljnih vrijednosti koji se temelji na linearnom odnosu između korisnosti lakih komercijalnih vozila i njihovih ciljnih emisija CO2 kako je izraženo u formulama određenima u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 510/2011, budući da to omogućava održavanje raznolikosti tržišta lakih komercijalnih vozila i sposobnosti proizvođača da udovolje različitim potrebama potrošača, izbjegavajući time bilo kakvo neopravdano narušavanje tržišnog natjecanja. Međutim, taj je pristup potrebno aktualizirati kako bi odražavao najnovije dostupne podatke o registriranju novih lakih komercijalnih vozila.

(11)

U svojoj procjeni učinka, Komisija je procijenila dostupnost podataka o otisku i primjeni otiska kao parametra korisnosti u formulama određenima u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 510/2011. Na temelju te procjene Komisija je zaključila da bi masa trebala biti parametar korisnosti koji se primjenjuje u formuli za 2020.

(12)

Prema Uredbi (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (5) od Komisije se zahtijeva da provede procjenu učinka u cilju preispitivanja ispitnih postupaka radi primjerenog odražavanja stvarnog ponašanja automobilâ u pogledu emisija CO2. Uredba (EU) br. 510/2011 proširuje preispitivanje ispitnih postupaka na laka gospodarska vozila. Potrebno je izmijeniti „Novi europski vozni ciklus” (NEDC) koji se trenutno koristi kako bi se osiguralo predstavljanje stvarnih uvjeta vožnje i izbjeglo podcjenjivanje stvarnih emisija CO2 i stvarne potrošnje goriva. Potrebno je što je prije moguće sporazumno odrediti novi, realističniji i pouzdaniji ispitni postupak. Rad u tom smjeru odvija se kroz razvoj globalno usklađenog postupka testiranja za laka vozila (WLTP) u okviru Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, ali još nije završen. Kako bi se osiguralo da se specifične emisije CO2 za nove osobne automobile i nova laka gospodarska vozila što više usklade s emisijama koje doista nastaju u normalnim uvjetima korištenja, WLTP bi trebalo početi primjenjivati što prije. Imajući u vidu taj kontekst, u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 510/2011 uspostavljaju se ograničenja emisija za 2020. koja se mjere u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 i s Prilogom XII. Uredbi Komisije (EZ) br. 692/2008 (6). Čim ispitni postupci budu izmijenjeni, trebalo bi prilagoditi ograničenja iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 510/2011 kako bi se osigurali jednako strogi uvjeti za proizvođače i klase vozila. U skladu s tim, Komisija bi trebala provesti sveobuhvatnu studiju korelacije između NEDC-a i novih ispitnih ciklusa WLTP-a kako bi se osiguralo predstavljanje stvarnih uvjeta vožnje.

(13)

Kako bi se osiguralo da stvarne emisije budu na pravilan način prikazane i u cijelosti usporedive s izmjerenim vrijednostima CO2, Komisija bi trebala osigurati da oni elementi koji u ispitnom postupku znatno utječu na izmjerene emisije CO2 budu strogo definirani kako bi se proizvođače spriječilo u tome da ispitni ciklus primjenjuju fleksibilno. Trebalo bi riješiti odstupanja između vrijednosti emisije CO2 prema homologaciji i emisija iz vozila ponuđenih na prodaju, uključujući razmatranjem primjene ispitnog postupka sukladnosti vozila tijekom njihove upotrebe što bi trebalo osigurati neovisno ispitivanje reprezentativnog uzorka vozila za prodaju, kao i načine rješavanja slučajeva dokazanog znatnog nerazmjera između emisije CO2 utvrđene ispitnim postupkom i one koja je utvrđena prema homologaciji.

(14)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ispuniti cilj ove Uredbe, odnosno utvrđivanje modaliteta za postizanje cilja za 2020. smanjenja emisija CO2 iz novih lakih gospodarskih vozila i da je taj cilj, zbog opsega i učinaka predloženih mjera, moguće bolje ispuniti na razini Unije, Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u istom članku, ova Uredba ne prelazi mjeru koja je nužna za ostvarenje tog cilja.

(15)

Stoga Uredbu (EU) br. 510/2011 treba na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 1. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Od 2020. godine ovom se Uredbom utvrđuje ciljna vrijednost od 147 g CO2/km za prosječne emisije novih lakih gospodarskih vozila registriranih u Uniji, mjereno u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 i njezinim provedbenim mjerama, kao i u skladu s inovativnim tehnologijama.”

2.

U članku 2. dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Članak 4., članak 8. stavak 4. točke (b) i (c), članak 9. i članak 10. stavak 1. točke (a) i (c) ne primjenjuju se na proizvođača koji je, zajedno sa svim svojim povezanim poduzećima, odgovoran za manje od 1 000 novih lakih gospodarskih vozila registriranih u Uniji u prethodnoj kalendarskoj godini.”

3.

U članku 11. stavku 3. posljednja rečenica briše se.

4.

Članak 12. mijenja se kako slijedi:

5.

Članak 13. mijenja se kako slijedi:

6.

U članku 14. dodaje se sljedeći stavak:

„2.a   Ako odbor iz stavka 1. ne donese mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta, nego se primjenjuje treći podstavak članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.”

7.

U točki 1. Priloga I. dodaje se sljedeća točka:

„(c)	od 2020.: gdje je: M = masa vozila u kilogramima (kg) M0 = vrijednost donesena u skladu s člankom 13. stavkom 5. a = 0,096.”.

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/42

(1)

Komunikacijom Komisije od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020.”) poziva se na osnaživanje građana kako bi u potpunosti bili uključeni u unutarnje tržište, što zahtijeva jačanje njihove sposobnosti i povjerenja da kupuju robu i usluge preko granice, posebno putem interneta.

(2)

Unija doprinosi osiguravanju visoke razine zaštite potrošača i stavljanju potrošača u središte unutarnjeg tržišta podupirući i upotpunjujući politike država članica u težnji da se građanima omogući potpuno korištenje prednosti unutarnjeg tržišta i da se pritom konkretnim mjerama adekvatno zaštiti njihova sigurnost te njihovi pravni i ekonomski interesi.

(3)

Višegodišnji program za potrošače za razdoblje 2014.– 2020. („program”) trebao bi pomoći u osiguravanju visoke razine zaštite potrošača i u potpunosti podupirati ciljeve strategije Europa 2020. u pogledu rasta i konkurentnosti integriranjem posebnih pitanja identificiranih u strategiji Europa 2020. u vezi s digitalnim programom za Europu kako bi se osiguralo da će digitalizacija uistinu dovesti do veće dobrobiti za potrošače, u vezi s održivim rastom, kretanjem prema održivijim obrascima potrošnje, u vezi sa socijalnom uključenosti, uzimajući u obzir posebnu situaciju ranjivih potrošača i potrebe stanovništva koje stari, i u vezi s pametnim donošenjem propisa, među ostalim praćenjem potrošačkih tržišta kako bi se pomoglo u osmišljavanju pametnih i usmjerenih propisa.

(4)

U Komunikaciji Komisije od 22. svibnja 2012. pod nazivom „Europska strategija za potrošače – poticanje povjerenja i rasta” („strategija za potrošače”) određuje se strateški okvir za politiku zaštite potrošača Unije za sljedeće godine podupirući interese potrošača u svim politikama Unije. Cilj strategije za potrošače jest oblikovati strategiju u kojoj će djelovanje politike učinkovito i djelotvorno podupirati potrošače tijekom cijelog života osiguravanjem sigurnosti proizvoda i usluga koje su im dostupne, njihovim informiranjem i edukacijom, podupiranjem tijela koja ih predstavljaju, jačanjem njihovih prava, osiguravanjem pristupa pravosuđu i pravnoj zaštiti te osiguravanjem izvršavanja zakonodavstva u području zaštite potrošača.

(5)

Nedavna gospodarska kriza razotkrila je niz nedostataka i nedosljednosti na unutarnjem tržištu koji su nepovoljno utjecali na povjerenje potrošača i građana. Iako je potrebno uzeti u obzir proračunska ograničenja u okviru kojih Unija trenutačno djeluje, Unija bi svejedno trebala osigurati odgovarajuća financijska sredstva kako bi se mogli ispuniti ciljevi programa te bi stoga trebala poduprijeti strategiju Europa 2020.

(6)

Uklanjanje preostalih neopravdanih i nerazmjernih prepreka pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i povećanje povjerenja građana u sustav, posebno prilikom prekogranične kupnje, od presudne su važnosti za dovršenje unutarnjeg tržišta. Unija bi trebala nastojati stvoriti prave uvjete za osnaživanje potrošača osiguravajući im alate, znanje i stručnost potrebne za donošenje promišljenih odluka na temelju primljenih informacija i podizanjem svijesti potrošača.

(7)

Ova Uredba uzima u obzir gospodarsko, društveno i tehničko okruženje i popratne novonastale izazove. Djelovanja financirana u okviru programa posebno će nastojati rješavati pitanja povezana s globalizacijom, digitalizacijom, rastućom razinom složenosti odluka koje potrošači moraju donositi, potrebom za kretanjem prema održivijim obrascima potrošnje, starenjem stanovništva, društvenom isključenosti i pitanjem ranjivih potrošača. Izrazita prednost daje se integraciji interesa potrošača u sve politike Unije, u skladu s člankom 12. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Usklađivanje s ostalim politikama i programima Unije ključno je kako bi se osiguralo da se interesi potrošača u potpunosti uzmu u obzir u ostalim politikama. Radi poticanja sinergije i izbjegavanja udvostručavanja, ostali fondovi i programi Unije trebali bi osigurati financijsku potporu za integraciju interesa potrošača u svoja područja.

(8)

Programom bi se trebala osigurati visoka razina zaštite svih potrošača, uz pridavanje posebne pozornosti ranjivim potrošačima, kako bi se u obzir uzele njihove posebne potrebe i ojačale njihove sposobnosti, na što se poziva u Rezoluciji Europskog parlamenta od 22. svibnja 2012. o strategiji za jačanje prava ranjivih potrošača (4). Programom bi se posebno trebalo osigurati da ranjivi potrošači imaju pristup informacijama o robi i uslugama kako bi imali jednake mogućnosti za slobodan i informiran izbor, posebno zato što ranjivi potrošači mogu imati poteškoća u pristupu informacijama za potrošače i shvaćanju tih informacija te stoga mogu biti zavarani.

(9)

Program bi posebno trebao voditi računa o djeci, uključujući putem suradnje sa zainteresiranim stranama, kako bi se osigurala njihova predanost odgovornom oglašavanju u odnosu na maloljetnike, posebno u pogledu suzbijanja zavaravajućeg oglašavanja putem interneta.

(10)

Djelovanja bi se trebala utvrditi u Programu koji osigurava okvir Unije za njihovo financiranje. U skladu s člankom 54. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ova Uredba treba osigurati pravnu osnovu za ta djelovanja i za provedbu Programa. Ova Uredba temelji se na djelovanjima financiranima u okviru Odluke br. 1926/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) te ih nastavlja.

(11)

Važno je poboljšati zaštitu potrošača. Da bi se postigao taj opći cilj, trebali bi se postaviti posebni ciljevi u pogledu sigurnosti, informiranja i edukacije potrošača te potpore organizacijama potrošača na razini Unije, prava i pravne zaštite, kao i ostvarivanja prava potrošača. Vrijednost i utjecaj mjera poduzetih u okviru Programa trebalo bi redovito pratiti i ocjenjivati kako bi se olakšalo oblikovanje pametnije politike u interesu potrošača. Kako bi se ocijenila politika zaštite potrošača, a posebno točan učinak poduzetih mjera, trebalo bi razviti pokazatelje, čija bi se vrijednost, međutim, trebala razmatrati u širem kontekstu.

(12)

Važno je poboljšati povjerenje potrošača. Da bi se postigao taj cilj, potrebno je ojačati opseg djelovanja, posebno putem prikladne financijske potpore organizacijama potrošača na razini Unije i europskim potrošačkim centrima, uzimajući u obzir njihovu važnu ulogu u pružanju informacija i pomoći potrošačima u odnosu na njihova prava, pružanju potpore potrošačima u potrošačkim sporovima, posebno u pogledu pristupa odgovarajućim mehanizmima za rješavanje sporova, te promicanju interesa potrošača u pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Te organizacije i centri trebali bi imati mogućnost povećanja zaštite i povjerenja potrošača poduzimanjem mjera na licu mjesta i prilagođavanjem pomoći, informiranja i edukacije pojedincu.

(13)

Potrebno je predvidjeti prihvatljiva djelovanja pomoću kojih će se postići navedeni ciljevi.

(14)

Potrebno je odrediti kategorije potencijalnih korisnika koji ispunjavaju uvjete za dobivanje bespovratnih sredstava.

(15)

U ovoj Uredbi navodi se financijski referentni iznos za program, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (7), pri čemu se ne utječe na proračunske ovlasti Europskog parlamenta i Vijeća, kako su određene u UFEU-u.

(16)

U duhu načela dobrog financijskog upravljanja, transparentnosti i fleksibilnosti u provedbi programa, nastavak postojanja izvršne agencije trebao bi biti dopušten ako su ispunjeni svi uvjeti utvrđeni u Uredbi Vijeća (EZ) br. 58/2003 (8).

(17)

Trebalo bi bolje koordinirati potrošnju sredstava Unije i sredstava država članica u području sigurnosti, edukacije i prava potrošača te izvršavanja u odnosu na njih kako bi se osigurala komplementarnost, bolja učinkovitost i vidljivost te kako bi se postigle bolje proračunske sinergije.

(18)

Sporazum o Europskome gospodarskom prostoru predviđa suradnju u području zaštite potrošača između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, te zemalja Europskog udruženja za slobodnu trgovinu koje sudjeluju u Europskome gospodarskom prostoru, s druge strane. Sudjelovanje u programu trebalo bi omogućiti i drugim zemljama, a posebno susjednim zemljama Unije i zemljama koje su podnijele zahtjev za članstvo u Uniji, zemljama kandidatkinjama ili zemljama pristupnicama Uniji.

(19)

U okviru provedbe programa i s obzirom na globalizaciju proizvodnog lanca te rastuću međuovisnost tržišta trebalo bi poticati suradnju s trećim zemljama koje ne sudjeluju u programu, uzimajući u obzir sve relevantne sporazume između tih zemalja i Unije.

(20)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s prilagodbom pokazatelja utvrđenih u Prilogu II. kako bi se uzele u obzir promjene u zakonodavnom okviru u području zaštite potrošača i u vezi s izmjenama Priloga I. uklanjanjem određenih djelovanja radi uzimanja u obzir rezultata izvješća o evaluaciji Komisije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojega pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(21)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s donošenjem godišnjih programa rada. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9). S obzirom na to da program ne utvrđuje kriterije za sigurnost proizvoda, već za cilj ima davanje financijske potpore alatima za provedbu politike sigurnosti proizvoda, te s obzirom na razmjerno male predmetne količine, primjereno je da se primjenjuje savjetodavni postupak.

(22)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, neopravdano isplaćenih ili nepravilno uporabljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(23)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe zbog prekogranične naravi uključenih pitanja ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog većeg potencijala djelovanja Unije oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(24)

Odluku br. 1926/2006/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

(25)

Primjereno je osigurati neometan i neprekinut prijelaz između programa djelovanja Zajednice u području politike zaštite potrošača (2007.–2013.), uspostavljenog Odlukom br. 1926/2006/EZ, i ovog programa, posebno u vezi s nastavkom višegodišnjih mjera i evaluacijom uspješnosti prethodnog programa te područja koja zaslužuju veću pozornost. Nadalje, primjereno je uskladiti trajanje ovog programa s trajanjem višegodišnjega financijskog okvira za razdoblje 2014.–2020., utvrđenoga u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (10). Ovaj bi se program stoga trebao primjenjivati od 1. siječnja 2014. Od 1. siječnja 2021. odobrena sredstva za tehničku i administrativnu pomoć trebala bi, prema potrebi, pokrivati izdatke povezane s upravljanjem onim djelovanjima koja nisu završena do kraja 2020.,

(a)

cilj I. – sigurnost: konsolidirati i unaprijediti sigurnost proizvoda pomoću učinkovitog nadzora tržišta diljem Unije.

Taj će se cilj mjeriti posebno kroz aktivnost i djelotvornost sustava EU-a za brzo obavješćivanje o opasnim potrošačkim proizvodima (RAPEX);

(b)

cilj II. – informiranje i edukacija potrošača te potpora organizacijama potrošača: unaprijediti edukaciju potrošača, njihovu informiranost i svijest o vlastitim pravima, razviti informacijsku podlogu za politiku zaštite potrošača i poduprijeti organizacije potrošača, uzimajući pritom u obzir posebne potrebe ranjivih potrošača;

(c)

cilj III. – prava i pravna zaštita: razviti i ojačati prava potrošača, posebno putem pametnoga regulatornog djelovanja te poboljšanjem pristupa jednostavnoj, učinkovitoj i brzoj pravnoj zaštiti koja nije skupa, uključujući alternativne načine rješavanja sporova.

Taj će se cilj mjeriti posebno kroz pribjegavanje alternativnom rješavanju sporova za rješavanje prekograničnih sporova i kroz aktivnost sustava rješavanja sporova putem interneta na području cijele Unije te kroz postotak potrošača koji poduzimaju mjere da bi riješili problem s kojim su se susreli;

(d)

cilj IV. – izvršavanje: podupirati izvršavanje prava potrošača jačanjem suradnje između nacionalnih tijela za izvršavanje i davanjem potpore potrošačima u obliku savjeta.

Taj će se cilj mjeriti posebno kroz razinu protoka informacija i djelotvornost suradnje unutar mreže suradnje u području zaštite potrošača, kroz aktivnost europskih potrošačkih centara i po tome koliko su prepoznati među potrošačima.

Visokokvalitetno informiranje i sudjelovanje potrošača prioritet je u svim sektorima te se stoga izričito predviđa, kad god je to moguće, u svim sektorskim ciljevima i djelovanjima financiranima u okviru programa.

(a)

u okviru cilja I.– sigurnost:

(b)

u okviru cilja II. – informiranje i edukacija potrošača te potpora organizacijama potrošača:

(c)

u okviru cilja III. – prava i pravna zaštita:

(d)

u okviru cilja IV. – izvršavanje:

(a)

one su nevladine, neprofitne, ne podliježu industrijskom, trgovačkom, poslovnom ni kojem drugom sukobu interesa i kao svoje primarne ciljeve i aktivnosti imaju promicanje i zaštitu zdravlja, sigurnosti, ekonomskih i pravnih interesa potrošača u Uniji;

(b)

one su dobile ovlaštenje za zastupanje interesa potrošača na razini Unije od strane organizacija iz najmanje polovice država članica koje su reprezentativne, u skladu s nacionalnim pravilima ili praksom, i koje djeluju na regionalnoj ili nacionalnoj razini.

(a)

one su nevladine, neprofitne, ne podliježu industrijskom, trgovačkom, poslovnom ni kojem drugom sukobu interesa i kao svoje primarne ciljeve i aktivnosti imaju promicanje i zaštitu zdravlja, sigurnosti, ekonomskih i pravnih interesa potrošača;

(b)

one obavljaju sve sljedeće aktivnosti: predstavnicima potrošača iz Unije i iz trećih zemalja osiguravaju formalni mehanizam za doprinos raspravama o politikama i izradi politika, organiziraju sastanke sa službenicima i regulatornim tijelima radi promicanja i zastupanja interesa potrošača pred tijelima javne vlasti, utvrđuju zajedničke probleme i izazove potrošača, promiču stajališta potrošača u kontekstu bilateralnih odnosa između Unije i trećih zemalja, doprinose razmjeni i širenju stručnosti i znanja o potrošačkim pitanjima u Uniji i trećim zemljama te izrađuju preporuke politika.

(a)

ona su nevladina, neprofitna, ne podliježu industrijskom, trgovačkom, poslovnom ni kojem drugom sukobu interesa i među svojim primarnim ciljevima i aktivnostima imaju promicanje i zaštitu interesa potrošača;

(b)

ona su aktivna u najmanje polovici država članica.

(a)

zemlje Europskog udruženja za slobodnu trgovinu koje sudjeluju u Europskome gospodarskom prostoru, u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o Europskome gospodarskom prostoru;

(b)

treće zemlje, posebno zemlje pristupnice i zemlje kandidatkinje, kao i potencijalne kandidate, te zemlje na koje se primjenjuje Europska politika susjedstva, u skladu s općim načelima i općim uvjetima njihova sudjelovanja u programima Unije utvrđenima u pripadajućim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća za pridruživanje ili srodnim sporazumima.

(a)

bespovratna sredstva za funkcioniranje organizacija potrošača na razini Unije, kako je određeno u članku 5. stavku 1., ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova;

(b)

bespovratna sredstva za funkcioniranje međunarodnih tijela koja promiču načela i politike koji doprinose ciljevima Programa, kako je određeno u članku 5. stavku 2, ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova;

(c)

bespovratna sredstva za funkcioniranje tijela na razini Unije osnovanih za potrebe usklađivanja mjera izvršavanja u području sigurnosti proizvoda i koja u tu svrhu priznaje zakonodavstvo Unije, kako je određeno u članku 5. stavku 3., ne prelaze 95 % prihvatljivih troškova;

(d)

bespovratna sredstva za djelovanje za tijela na području cijele Unije za izradu kodeksa postupanja, najbolje prakse i smjernica za usporedbu cijene, kvalitete proizvodâ i održivosti, kako je određeno u članku 5. stavku 4., ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova;

(e)

bespovratna sredstva za organizaciju događaja koje organizira predsjedništvo u vezi s politikom zaštite potrošača Unije dodijeljena nacionalnim tijelima države članice koja predsjeda sastavima Vijeća, osim Vijeća za vanjske poslove, ili tijelima koja je imenovala ta država članica, ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova;

(f)

bespovratna sredstva za djelovanje za tijela država članica odgovorna za potrošačka pitanja te za odgovarajuća tijela u trećim zemljama koje sudjeluju sukladno članku 7., kako je određeno u članku 5. stavku 6., ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova, osim u slučaju djelovanja od izvanredne koristi, u kojem slučaju doprinos Unije za prihvatljive troškove ne prelazi 70 %;

(g)

bespovratna sredstva za razmjenu službenika odgovornih za izvršavanje iz država članica i trećih zemalja koje sudjeluju sukladno članku 7., kako je određeno u članku 5. stavku 7., pokrivaju putne troškove i terenski dodatak;

(h)

bespovratna sredstva za djelovanje za tijela koja je imenovala država članica ili treća zemlja iz članka 7., kako je određeno u članku 5. stavku 8., ne prelaze 70 % prihvatljivih troškova;

(i)

bespovratna sredstva za djelovanje za nacionalna tijela za pritužbe potrošača, kako je određeno u članku 5. stavku 9., ne prelaze 50 % prihvatljivih troškova.

(a)

u pogledu bespovratnih sredstava dodijeljenih tijelima i prijavljenih Komisiji za potrebe Uredbe (EZ) br. 2006/2004, uključuju najmanje šest država članica ili se tiču kršenja koja uzrokuju štetu ili bi mogla uzrokovati štetu u dvjema državama članicama ili više njih;

(b)

u pogledu bespovratnih sredstava dodijeljenih tijelima odgovornima za sigurnost potrošačkih proizvoda, uključuju najmanje deset država članica koje sudjeluju u europskoj mreži tijela država članica nadležnih za sigurnost proizvoda iz članka 10. Direktive 2001/95/EZ ili doprinose provedbi aktivnosti nadzora tržišta u području sigurnosti potrošačkih proizvoda koje su predviđene u pravnom aktu Unije.

(a)

provedba djelovanja, u skladu s člankom 4. i Prilogom I. ovoj Uredbi, te okvirna raspodjela financijskih sredstava;

(b)

vremenski raspored planiranih poziva na podnošenje ponuda i poziva na dostavu prijedloga.

(a)

do 30. rujna 2017.:

(b)

do 31. prosinca 2017., prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog ili, podložno stavku 3., donosi delegirani akt.

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/57

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2008/97 (2) daje ovlasti Komisiji da donosi detaljna pravila za primjenu posebnih aranžmana za uvoz maslinovog ulja i drugih poljoprivrednih proizvoda podrijetlom iz Turske. Također se Komisiji daju ovlasti da usvaja promjene te Uredbe ako se posebni aranžmani iz relevantnog sporazuma o pridruživanju izmijene.

(2)

Uredba Vijeća (EZ) br. 779/98 (3) daje ovlasti Komisiji da donosi posebna detaljna pravila za primjenu uvoznog režima za proizvode navedene u Prilogu I. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) koji su podrijetlom iz Turske i koje je dopušteno uvoziti u Uniju pod uvjetima utvrđenima u Odluci br. 1/98 Vijeća za pridruživanje EZ–Turska (4).

(3)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1506/98 (5) dodjeljuje ovlasti Komisiji da poništi mjere suspenzije iz te Uredbe nakon što se ukinu ograničenja na povlašteni izvoz iz Unije u Tursku.

(4)

Kao posljedica stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, ovlasti dodijeljene Komisiji na temelju uredbi (EZ) br. 2008/97 (EZ) br. 779/98 i (EZ) br. 1506/98 trebale bi biti usklađene s člancima 290. i 291. UFEU-a.

(5)

Kako bi se dopunili ili izmijenili određeni elementi Uredbe (EZ) br. 2008/97 koji nisu ključni, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s izmjenama te Uredbe koje su potrebne ako se izmjenjuju trenutni uvjeti posebnih aranžmana iz Sporazuma o pridruživanju, posebno u pogledu iznosa, ili ako je sklopljen novi sporazum. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istodobno, pravodobno i prikladno dostave Europskom parlamentu i Vijeću.

(6)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu uredbi (EZ) br. 2008/97, (EZ) br. 779/98 i (EZ) br. 1506/98, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(7)

Uredbe (EZ) br. 2008/97, (EZ) br. 779/98 i (EZ) br. 1506/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Članci 7. i 8. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 7.

Komisija provedbenim aktima donosi pravila potrebna za primjenu posebnih uvoznih aranžmana iz ove Uredbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.b stavka 2.

Članak 8.

Kako bi se poštovale međunarodne obveze i ako Vijeće odluči odobriti izmjene trenutnih uvjeta posebnih aranžmana iz Sporazuma o pridruživanju ili sklopiti novi sporazum, Komisija ima ovlast donositi delegirane akte u skladu s člankom 8.a u vezi s izmjenama ove Uredbe koje su rezultat toga.”

(2)

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 8.a

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 9. travnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 8.b

1.   Komisiji pomaže Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda uspostavljen člankom 229. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Ako se mišljenje odbora mora dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kada to u roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva najmanje četvrtina članova odbora.

1.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Komisija provedbenim aktima donosi pravila potrebna za primjenu uvoznog režima za proizvode navedene u Prilogu I. Ugovoru o funkcioniranju Europske unije koji su podrijetlom iz Turske i koji se uvoze u Uniju pod uvjetima iz Odluke br. 1/98 Vijeća EZ-a za pridruživanje Turske. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 2.a stavka 2.”

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

1.   Komisiji pomaže Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda uspostavljen člankom 229. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Ako se mišljenje odbora mora dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava rezultata kada to u roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva najmanje četvrtina članova odbora.

1.

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Komisija provedbenim aktima prekida mjere suspenzije iz članka 2. nakon što se ukinu ograničenja na povlašteni izvoz iz Unije u Tursku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 3.a stavka 2.”

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.a

1.   Komisiji pomaže Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda uspostavljen člankom 229. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Ako se mišljenje odbora mora dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kada to u roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva najmanje četvrtina članova odbora.

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/61

(1)

Stvaranje cjelovite slike razvoja ulaganja u energetsku infrastrukturu u Uniji ključno je za razvoj energetske politike Unije i kako bi Komisija izvršila svoje zadatke u području energetike. Redovit pristup ažurnim podacima i informacijama Komisiji bi trebao omogućiti potrebne usporedbe i procjene te predlaganje odgovarajućih mjera na temelju odgovarajućih brojčanih podataka i analiza, posebno u vezi s budućom ravnotežom između energetske ponude i potražnje.

(2)

Situacija u području energetike znatno se promijenila posljednjih godina u Uniji i izvan nje te su ulaganja u energetsku infrastrukturu postala ključno pitanje za sigurnu opskrbu Unije energijom, funkcioniranje unutarnjeg tržišta i prijelaz na energetski sustav s niskom emisijom ugljika, s čime je započela Unija.

(3)

Za taj novi energetski kontekst potrebna su značajna ulaganja u sve vrste infrastrukture u svim energetskim sektorima, kao i razvoj novih vrsta infrastrukture i novih tehnologija koje tržište treba prihvatiti. Zbog liberalizacije energetskog sektora i dodatne integracije unutarnjeg tržišta gospodarski subjekti igraju sve značajniju ulogu u svrhu ulaganja. U isto vrijeme novi zahtjevi energetske politike, kao što su ciljevi koji utječu na mješavinu goriva, izmijenit će politike država članica u smjeru nove i/ili modernizirane energetske infrastrukture.

(4)

U tom kontekstu trebalo bi posvetiti veću pažnju ulaganjima u energetsku infrastrukturu u Uniji, posebno kako bi se preduhitrili problemi, promicala najbolja praksa te kako bi budući razvoj energetskog sustava Unije bio transparentniji.

(5)

Komisija, a posebno njezin Opservatorij za energetsko tržište, trebala bi stoga raspolagati točnim podacima i informacijama o investicijskim projektima, uključujući stavljanje izvan pogona, koji se odnose na najznačajnije komponente energetskog sustava Unije.

(6)

Podaci i informacije o predvidivim kretanjima u kapacitetima proizvodnje, transporta i skladištenja te o projektima u različitim energetskim sektorima od interesa su za Uniju i važni za buduća ulaganja. Zbog toga je potrebno osigurati obavješćivanje Komisije o investicijskim projektima za koje su započeli radovi na izgradnji ili stavljanju izvan pogona ili za koje je donesena konačna odluka o ulaganju.

(7)

Na temelju članaka 41. i 42. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o Euratomu) poduzeća imaju obvezu dostaviti svoje investicijske projekte. Te informacije potrebno je posebno dopuniti redovitim izvješćivanjem o provedbi investicijskih projekata. Takvim dodatnim izvješćivanjem ne dovode se u pitanje članci od 41. do 44. Ugovora o Euratomu. Međutim, kad god je to moguće, trebalo bi izbjeći nametanje dvostrukog opterećenja poduzećima.

(8)

Kako bi Komisija imala dosljedan pregled budućih kretanja energetskog sustava Unije u cjelini, potreban je usklađen okvir za izvješćivanje o investicijskim projektima, koji se temelji na ažuriranim kategorijama službenih podataka i informacija koje države članice trebaju dostaviti.

(9)

U tu svrhu države članice trebale bi obavješćivati Komisiju o podacima i informacijama u pogledu investicijskih projekata u području energetske infrastrukture, koji su planirani ili u procesu izgradnje na njihovom državnom području, koji se tiču proizvodnje, skladištenja i transporta nafte, prirodnog plina, električne energije, uključujući električnu energiju iz obnovljivih izvora, električnu energiju iz ugljena i lignita te kogeneraciju električne energije i korisne topline; proizvodnje biogoriva; te hvatanja, prijevoza i skladištenja ugljičnog dioksida. Države članice također bi trebale obavješćivati Komisiju o podacima i informacijama u pogledu investicijskih projekata o interkonekcijama električne energije i plinskim interkonekcijama s trećim zemljama. Poduzeća na koja se to odnosi trebala bi imati obvezu obavješćivanja dotične države članice o tim podacima i informacijama.

(10)

S obzirom na vremenske okvire investicijskih projekata u energetskom sektoru, trebalo bi biti dostatno izvješćivati jednom u dvije godine.

(11)

Kako bi se izbjegla nerazmjerna administrativna opterećenja i sveli na najmanju mjeru troškovi za države članice i poduzeća, posebno za mala i srednja poduzeća, ova bi Uredba trebala omogućiti izuzimanje država članica i poduzeća od obveze izvješćivanja, pod uvjetom da su Komisiji već dostavljene jednakovrijedne informacije na temelju pravnih akata Unije iz područja energetike, a čija je namjena ostvariti ciljeve konkurentnih energetskih tržišta u Uniji, održivosti energetskog sustava Unije i sigurnosti opskrbe Unije energijom. Zbog toga bi trebalo izbjegavati svako udvostručavanje zahtjeva izvješćivanja koji su navedeni u trećem paketu mjera za unutarnje tržište u području električne energije i prirodnog plina. Kako bi se smanjilo opterećenje izvješćivanja, Komisija bi državama članicama trebala osigurati potporu s ciljem razjašnjavanja u kojim se slučajevima za podatke ili informacije o kojima je Komisija već obaviještena u okviru drugih pravnih akata smatra da udovoljavaju zahtjevima iz ove Uredbe.

(12)

Komisija, a posebno njezin Opservatorij za energetsko tržište, trebala bi radi obrade podataka, kao i radi jednostavnijeg i sigurnijeg obavješćivanja o podacima, moći poduzeti sve odgovarajuće mjere, a posebno koristiti integrirane informatičke alate i postupke, koji bi trebali jamčiti povjerljivost podataka ili informacija o kojima je Komisija obaviještena.

(13)

Zaštita pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka koju izvršavaju države članice uređena je Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), a zaštita pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka koju izvršava Komisija uređena je Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Ovom se Uredbom ne mijenjaju te odredbe.

(14)

Države članice ili njihovi ovlašteni subjekti te Komisija trebali bi čuvati povjerljivost poslovno osjetljivih podataka i informacija. Zbog toga bi države članice ili njihovi ovlašteni subjekti trebali objediniti te podatke i informacije na nacionalnoj razini, uz izuzetak podataka i informacija u vezi s prekograničnim transportnim projektima, prije nego što ih podnesu Komisiji. Ako je potrebno, Komisija bi trebala dodatno objediniti te podatke tako da se spriječi otkrivanje detalja o pojedinim poduzećima ili postrojenjima ili izvođenje zaključaka o njima.

(15)

Komisija, a posebno njezin Opservatorij za energetsko tržište, trebala bi omogućiti redovitu, međusektorsku analizu strukturne evolucije i izgleda energetskog sustava Unije te, gdje je primjereno, precizniju analizu određenih aspekata tog energetskog sustava. Ta bi analiza posebno trebala doprinijeti jačanju energetske sigurnosti prepoznavanjem mogućih nedostataka u infrastrukturi i ulaganjima radi postizanja ravnoteže između energetske ponude i potražnje. Analiza bi također trebala doprinijeti raspravi na razini Unije o energetskoj infrastrukturi te bi se zbog toga trebala proslijediti Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te bi trebala biti dostupna zainteresiranim stranama.

(16)

Mala i srednja poduzeća u okviru svojeg investicijskog planiranja moći će profitirati od međusektorske analize Komisije te podataka i informacija koje Komisija objavi u skladu s ovom Uredbom.

(17)

Komisiji mogu pružati pomoć stručnjaci iz država članica ili bilo koji drugi kompetentni stručnjaci radi razvijanja zajedničkog razumijevanja potencijalnih infrastrukturnih nedostataka i povezanih rizika te radi jačanja transparentnosti u pogledu budućih kretanja, što je od posebnog interesa za nove sudionike na tržištu.

(18)

Ovom bi se Uredbom trebala zamijeniti Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 617/2010 (5) koju je Sud poništio 6. rujna 2012. (6) i čiji su se učinci trebali zadržati do stupanja na snagu nove uredbe. Stoga bi stupanjem na snagu ove Uredbe poništenje Uredbe (EU, Euratom) br. 617/2010 u skladu s odlukom Suda trebalo proizvesti učinke. Nadalje, Uredba Vijeća (EZ) br. 736/96 (7), koja je bila stavljena izvan snage Uredbom (EU, Euratom) br. 617/2010, trebala bi biti stavljena izvan snage ovom Uredbom.

(19)

Oblik i tehnički detalji obavijesti Komisiji o podacima i informacijama o investicijskim projektima u području energetske infrastrukture utvrđeni su u Uredbi Komisije (EU, Euratom) br. 833/2010 (8). Uredba (EU, Euratom) br. 833/2010 trebala bi se nastaviti primjenjivati do njezine revizije koja će uslijediti nakon donošenja ove Uredbe.

(20)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

1.

„infrastruktura” znači bilo koja vrsta postrojenja ili dijela postrojenja povezana s proizvodnjom, transportom i skladištenjem, uključujući interkonekcije između Unije i trećih zemalja;

2.

„investicijski projekti” znači projekti kojima je cilj:

3.

„konačna odluka o ulaganju” znači odluka donesena na razini poduzeća radi definitivnog određivanja sredstava za investicijsku fazu projekta;

4.

„investicijska faza” znači faza tijekom koje dolazi do izgradnje ili stavljanja izvan pogona te snošenja kapitalnih troškova; ona ne uključuje fazu planiranja;

5.

„faza planiranja” znači faza tijekom koje se priprema provedba projekta i koja uključuje, ako je potrebno, procjenu izvedivosti, pripremne i tehničke studije, pribavljanje dozvola i ovlaštenja te snošenje kapitalnih troškova;

6.

„investicijski projekti u izgradnji” znači investicijski projekti za koje je izgradnja počela te su nastali kapitalni troškovi;

7.

„stavljanje izvan pogona” znači faza u kojoj infrastruktura trajno prestaje s radom;

8.

„proizvodnja” znači proizvodnja električne energije i obrada goriva, uključujući biogoriva;

9.

„transport” znači prijenos izvora energije ili energetskih proizvoda ili ugljičnog dioksida kroz mrežu, a posebno:

10.

„hvatanje” znači proces hvatanja ugljičnog dioksida iz industrijskih postrojenja radi skladištenja;

11.

„skladištenje” znači čuvanje na trajnoj ili privremenoj osnovi energije ili izvora energije u nadzemnoj ili podzemnoj infrastrukturi ili geološkim nalazištima ili spremanje ugljičnog dioksida u podzemnim geološkim formacijama;

12.

„poduzeće” znači sve fizičke ili pravne, privatne ili javne osobe koje odlučuju o investicijskim projektima ili ih provode;

13.

„izvori energije” znači:

14.

„posebno tijelo” znači tijelo kojem je bilo kojim pravnim aktom Unije iz područja energetike povjerena priprema i usvajanje višegodišnjih planova za razvoj mreže i ulaganja u energetsku infrastrukturu na razini Unije, kao što je Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju („ENTSO-E”) iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Europska mreža operatora transportnih sustava za plin („ENTSO-G”) iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (10);

15.

„objedinjeni podaci” znači podaci objedinjeni na razini jedne ili više država članica.

(a)

dotična država članica ili njezin ovlašteni subjekt već su obavijestili Komisiju o podacima ili informacijama koji su jednakovrijedni onima koji se zahtijevaju na temelju ove Uredbe te su naveli datum tog obavješćivanja i točno određeni odgovarajući pravni akt; ili

(b)

posebnom je tijelu povjerena priprema višegodišnjeg investicijskog plana za energetsku infrastrukturu na razini Unije te ono u tu svrhu prikuplja podatke i informacije jednakovrijedne onima koji se zahtijevaju na temelju ove Uredbe. U tom slučaju i za potrebe ove Uredbe navedeno posebno tijelo obavješćuje Komisiju o svim odgovarajućim podacima i informacijama.

(a)

opseg kapaciteta koji je u planu ili u izgradnji;

(b)

vrsta i glavne karakteristike infrastrukture ili kapaciteta koji je u planu ili u izgradnji, uključujući položaj prekograničnih transportnih projekata, ako je to primjenjivo;

(c)

vjerojatna godina puštanja u rad;

(d)

vrste korištenih izvora energije;

(e)

postrojenja koja su u mogućnosti odgovoriti na krizne situacije u sigurnosti opskrbe, primjerice opremom koja omogućava dvosmjerne tokove ili prebacivanje na drugo gorivo; i

(f)

oprema sustava za hvatanje ugljičnog dioksida ili mehanizama nadogradnje za hvatanje i skladištenje ugljičnog dioksida.

(a)

narav i kapacitet dotične infrastrukture; i

(b)

vjerojatna godina stavljanja izvan pogona.

(a)

ukupni opseg instaliranih proizvodnih, transportnih i skladišnih kapaciteta koji se upotrebljavaju na početku godine izvješćivanja ili koji više od tri godine nisu u radnom stanju; i

(b)

relevantne informacije o odgodama i/ili preprekama u vezi s provedbom investicijskog projekta, u slučaju da države članice, njihova ovlaštena tijela ili dotično posebno tijelo posjeduju te informacije.

(a)

prepoznati potencijalne buduće nesklade između energetske ponude i potražnje, koji su značajni za energetsku politiku Unije, uključujući za funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta, s posebnim naglaskom na moguće buduće nedostatke i propuste u infrastrukturi za proizvodnju i transport;

(b)

prepoznati prepreke za ulaganja i promicati najbolju praksu za njihovo uklanjanje; i

(c)

povećati transparentnost za sudionike na tržištu i potencijalne nove konkurente na tržištu.

(a)

moguće proširenje područja primjene ove Uredbe na:

(b)

trebaju li se ili ne sniziti pragovi za postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/69

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2368/2002 (2) uspostavlja Sustav Zajednice za certificiranje i kontrolu uvoza i izvoza za neobrađene dijamante s ciljem provedbe postupka certificiranja Procesa Kimberley.

(2)

Grenland ne čini sastavni dio područja Unije, ali je uključen u popis prekomorskih zemalja i državnih područja navedenih u Prilogu II. Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU). U skladu s člankom 198. UFEU-a svrha pridruživanja prekomorskih zemalja i područja Uniji jest promicanje gospodarskog i socijalnog razvoja prekomorskih zemalja i područja te uspostava bliskih gospodarskih odnosa između njih i Unije u cjelini.

(3)

Odluka Vijeća 2014/136/EU (3) utvrđuje pravila i postupke kojima se omogućuje sudjelovanje Grenlanda u postupku certificiranja Procesa Kimberley za neobrađene dijamante kroz njegovu suradnju s Unijom. Takva suradnja ojačala bi gospodarske odnose između Unije i Grenlanda u industriji dijamanata, a posebno bi Grenlandu omogućila da izvozi neobrađene dijamante popraćene EU certifikatom izdanim za potrebe postupka certifikacije, s ciljem promicanja gospodarskog razvoja Grenlanda.

(4)

Uredbu (EZ) br. 2368/2002 trebalo bi izmijeniti kako bi se omogućilo da Odluka 2014/136/EU stupi na snagu, a posebno da omogući uključenje Grenlanda u postupak certificiranja.