ISSN 1977-0847

doi:10.3000/19770847.L_2014.077.hrv

Službeni list

Europske unije

L 77

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

57
15. ožujka 2014.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru

1

 

*

Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)

11

 

*

Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo

27

 

*

Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014.-2020.

44

 

*

Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama

77

 

*

Uredba (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta

85

 

*

Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja

95

 

 

II.   Nezakonodavni akti

 

 

UREDBE

 

*

Uredba Vijeća (Euratom) br. 237/2014 od 13. prosinca 2013. o Instrumentu suradnje u području nuklearne sigurnosti

109

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/1


UREDBA (EU) br. 230/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Ova Uredba predstavlja jedan od instrumenata kojima se osigurava izravna potpora vanjskim politikama Unije te ona nasljeđuje Uredbu (EZ) br. 1717/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (2) koja je prestala važiti 31. prosinca 2013.

(2)

Očuvanje mira, sprečavanje sukoba, jačanje međunarodne sigurnosti i pružanje pomoći stanovništvu, zemljama i regijama pogođenima prirodnim nepogodama ili nesrećama izazvanima ljudskim djelovanjem nalaze se među glavnim ciljevima vanjskog djelovanja Unije, kako su navedeni, među ostalim, u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Krize i konflikti koji utječu na zemlje i regije te drugi čimbenici kao što su terorizam, organizirani kriminal, rodno uvjetovano nasilje, klimatske promjene, izazovi u području kibernetičke sigurnosti i prijetnje sigurnosti koje proizlaze iz prirodnih katastrofa predstavljaju rizik za stabilnost i sigurnost. Kako bi se te probleme rješavalo djelotvorno i pravovremeno, potrebna su posebna financijska sredstva i instrumenti financiranja koji mogu nadopunjavati instrumente za humanitarnu pomoć i dugoročnu suradnju.

(3)

Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 15. i 16. lipnja 2001. podržalo Program Unije za sprečavanje nasilnih sukoba, naglašavajući političku predanost Unije sprečavanju sukoba kao jednom od glavnih ciljeva vanjskih odnosa Unije i navodeći da instrumenti razvojne suradnje mogu doprinijeti postizanju tog cilja. U zaključcima Vijeća od 20. lipnja 2011. o sprečavanju sukoba ponovljena je važnost tog programa kao valjanog političkog temelja za daljnje djelovanje Unije u području sprečavanja sukoba. U svojim zaključcima od 17. studenoga 2009. Vijeće je podržalo „koncept jačanja kapaciteta EU-a za posredovanje i dijalog”.

(4)

U zaključcima Vijeća od 19. studenoga 2007. o odgovoru EU-a na nestabilne situacije i u zaključcima Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, također od 19. studenoga 2007., o sigurnosti i razvoju, naglašeno je da bi se veza između razvoja i sigurnosti trebala poštovati u strategijama i politikama Unije kako bi se doprinijelo koherentnosti politika za razvoj u skladu s člankom 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i općenito koherentnosti vanjskog djelovanja Unije. Konkretno, Vijeće je zaključilo da bi budući rad u području sigurnosti i razvoja trebao uključivati posljedice klimatskih promjena, pitanja okoliša i upravljanja prirodnim resursima te migracija na sigurnost i razvoj.

(5)

Europsko vijeće 12. prosinca 2003. odobrilo je Europsku sigurnosnu strategiju, a 11. prosinca 2008. zajedničku analizu izvješća o njezinoj provedbi. U svojoj komunikaciji pod nazivom „Provođenje strategije EU-a za unutarnju sigurnost: Pet koraka prema sigurnijoj Europi” Komisija je također navela važnost suradnje s trećim zemljama i regionalnim organizacijama, posebno u svrhu borbe protiv višestrukih prijetnji poput trgovanja ljudima i drogom te terorizma.

(6)

U svojoj komunikaciji pod nazivom „Ususret odgovoru EU-a na nestabilne situacije – zauzimanje za održivi razvoj, stabilnost i mir u teškim uvjetima” Komisija je prepoznala ključni doprinos Unije promicanju mira i sigurnosti postupanjem u odnosu na izraze nasilja i temeljne uzroke nesigurnosti i nasilnih sukoba. Ova bi Uredba trebala doprinijeti postizanju tih ciljeva.

(7)

Vijeće je 8. prosinca 2008. odobrilo sveobuhvatni pristup provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 (2000) i 1820 (2008) o ženama, miru i sigurnosti od strane Unije, prepoznajući bliske poveznice među pitanjima mira, sigurnosti, razvoja i ravnopravnosti spolova. Unija stalno poziva na potpunu provedbu programa o ženama, miru i sigurnosti kako je utvrđen u relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a posebno na potrebu za suzbijanjem nasilja nad ženama u konfliktnim situacijama i promicanjem sudjelovanja žena u izgradnji mira.

(8)

U Strateškom okviru i akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju, koje je Vijeće donijelo 25. lipnja 2012., poziva se na razvoj operativnih smjernica kako bi se osiguralo da se prilikom osmišljavanja i provedbe mjera pomoći u borbi protiv terorizma uzimaju u obzir ljudska prava i ističe se da su iskorjenjivanje mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja te poštovanje zahtjeva u vezi s pravičnim postupkom (uključujući pretpostavku nedužnosti, pravo na pošteno suđenje i prava na obranu) prioritet Unije u provedbi ljudskih prava.

(9)

Demokracija i ljudska prava stavljeni su u prvi plan odnosa Unije s trećim zemljama i trebali bi se stoga smatrati načelima u okviru ove Uredbe.

(10)

Europsko vijeće je u Izjavi od 25. ožujka 2004. o borbi protiv terorizma pozvalo na uključivanje protuterorističkih ciljeva u programe vanjske pomoći. Protuterorističkim strategijom Europske unije, koju je Vijeće donijelo 30. studenoga 2005., pozvalo se na pojačanu suradnju u području borbe protiv terorizma s trećim zemljama i Ujedinjenim narodima. U zaključcima Vijeća od 23. svibnja 2011. o jačanju veza između unutarnjih i vanjskih aspekata borbe protiv terorizma pozvalo se na jačanje kapaciteta nadležnih tijela uključenih u borbu protiv terorizma u trećim zemljama u strateškom programiranju Instrumenta za stabilnost uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 1717/2006.

(11)

Uredba (EZ) br. 1717/2006 donesena je kako bi se Uniji omogućilo davanje dosljednog i integriranog odgovora na postojeće i nove krizne situacije, postupanje u odnosu na posebne globalne i transregionalne prijetnje sigurnosti i jačanje pripravnosti za krizu. Cilj je ove Uredbe uvođenje revidiranog instrumenta, nastavljajući se na iskustva stečena na temelju Uredbe (EZ) br. 1717/2006, kako bi se poboljšale učinkovitost i koherentnost djelovanja Unije u područjima odgovora na krizu, sprečavanja sukoba, izgradnje mira i pripravnosti za krizu te kod postupanja u odnosu na prijetnje i izazove sigurnosti.

(12)

Mjere donesene na temelju ove Uredbe trebale bi težiti ispunjavanju ciljeva članka 21. UEU-a i članaka 208. i 212. UFEU-a. One mogu nadopunjavati mjere koje Unija donese u svrhu ostvarenja ciljeva zajedničke vanjske i sigurnosne politike u okviru glave V. UEU-a i mjere donesene u okviru dijela petog UFEU-a te bi trebale biti usklađene s njima. Vijeće i Komisija trebali bi surađivati kako bi osigurali tu usklađenost, u skladu sa svojim ovlastima.

(13)

Ova Uredba trebala bi biti usklađena s odredbama o organizaciji i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje („ESVD”), kako su uspostavljeni Odlukom Vijeća 2010/427/EU (3). U Izjavi Visokog predstavnika iz 2010. o političkoj odgovornosti potvrđena su načela dijaloga i savjetovanja s Europskim parlamentom te pružanja informacija Europskom parlamentu i njegova izvješćivanja.

(14)

Komisija odnosno ESVD trebali bi redovito i često izmjenjivati stajališta i informacije s Europskim parlamentom. Nadalje, u skladu s relevantnim međuinstitucionalnim sporazumima o tom pitanju, Europskom parlamentu treba omogućiti pristup dokumentima kako bi se pravo nadzora na temelju Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ostvarivalo na temelju informacija.

(15)

Zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja utvrđeni su u Uredbi (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(16)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s programiranjem i provedbenim mjerama. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(17)

Uzimajući u obzir prirodu tih provedbenih akata, posebno njihovu usmjerenost prema politikama i proračunske posljedice, za njihovo bi se donošenje u načelu trebao koristiti postupak ispitivanja, osim u slučaju mjera manjeg financijskog opsega.

(18)

Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima u kojima postoji potreba za brzim odgovorom Unije, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(19)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi optimizirala učinak svojeg vanjskog djelovanja. To bi se trebalo postići putem koherentnosti i komplementarnosti između instrumenata Unije za vanjsko djelovanje te stvaranjem sinergija između ovog instrumenta, drugih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi nadalje trebalo imati za posljedicu uzajamno jačanje programa izrađenih na temelju instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja.

(20)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(21)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za njezino razdoblje primjene, koja treba predstavljati primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (6), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(22)

Primjereno je uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s razdobljem primjene Uredbe Vijeća (EU) br. 1311/2013 (7). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i ciljevi

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se instrument („Instrument za doprinos stabilnosti i miru”) kojim se za razdoblje od 2014. do 2020. osigurava izravna potpora vanjskim politikama Unije povećavanjem učinkovitosti i koherentnosti djelovanja Unije u područjima odgovora na krizu, sprečavanja sukoba, izgradnje mira i pripravnosti za krizu te kod postupanja u odnosu na globalne i transregionalne prijetnje.

2.   Unija poduzima mjere za razvojnu suradnju, kao i mjere za financijsku, gospodarsku i tehničku suradnju, s trećim zemljama, regionalnim i međunarodnim organizacijama te drugim državnim akterima i akterima civilnog društva pod uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi.

3.   Za potrebe ove Uredbe, pojam „akteri civilnog društva” uključuje nevladine organizacije, organizacije koje predstavljaju autohtone narode, lokalne skupine građana i udruženja trgovaca, zadruge, sindikate, organizacije koje zastupaju gospodarske i društvene interese, lokalne organizacije (uključujući mreže) uključene u decentraliziranu regionalnu suradnju i integraciju, organizacije potrošača, organizacije žena i mladih, obrazovne, kulturne, istraživačke i znanstvene organizacije, sveučilišta, crkve te vjerska udruženja i zajednice, medije i sva nevladina udruženja te privatne i javne zaklade koji bi mogli doprinositi razvojnoj ili vanjskoj dimenziji unutarnjih politika. Druga tijela ili akteri koji nisu navedeni u ovom stavku mogu se financirati kada je to potrebno za ostvarivanje ciljeva ove Uredbe.

4.   Posebni su ciljevi ove Uredbe:

(a)

u kriznim situacijama ili situacijama krize u nastajanju, brzo doprinijeti stabilnosti pružajući učinkovit odgovor osmišljen radi pomaganja u očuvanju, uspostavljanju ili ponovnom uspostavljanju uvjeta ključnih za pravilnu provedbu vanjskih politika i djelovanja Unije u skladu s člankom 21. UEU-a;

(b)

doprinijeti sprečavanju sukoba i osiguravanju kapaciteta i pripravnosti za rješavanje situacija prije i poslije krize i izgradnju mira; i

(c)

postupati u odnosu na specifične globalne i transregionalne prijetnje miru, međunarodnoj sigurnosti i stabilnosti.

Članak 2.

Usklađenost i komplementarnost pomoći Unije

1.   Komisija osigurava da mjere donesene na temelju ove Uredbe budu u skladu sa sveobuhvatnim strateškim okvirom politike Unije za zemlje partnere, a posebno s ciljevima mjera iz stavka 2., kao i s drugim relevantnim mjerama Unije.

2.   Mjere donesene na temelju ove Uredbe mogu nadopunjavati mjere donesene u okviru glave V. UEU-a i dijela petog UFEU-a te su s njima usklađene. Mjere donesene na temelju ove Uredbe na odgovarajući način uzimaju u obzir stajališta Europskog parlamenta.

3.   Pomoć Unije na temelju ove Uredbe dopunjuje pomoć predviđenu na temelju instrumenata Unije za vanjsku pomoć, pruža se samo u mjeri u kojoj se ne može osigurati odgovarajući i učinkovit odgovor na temelju tih instrumenata te se planira i provodi tako da se, prema potrebi, postigne kontinuitet djelovanja na temelju tih instrumenata.

4.   Kada je to moguće, uključena su sljedeća međusektorska pitanja, uključujući i u programiranju:

(a)

promicanje demokracije i dobrog upravljanja;

(b)

ljudska prava i humanitarno pravo, uključujući prava djece i prava autohtonih naroda;

(c)

nediskriminacija;

(d)

ravnopravnost spolova i osnaživanje žena;

(e)

sprečavanje sukoba; i

(f)

klimatske promjene.

5.   Aktivnosti koje su obuhvaćene područjem primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/96 (8) i Odluke br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9) i koje ispunjavaju uvjete za financiranje na temelju tih akata ne financiraju se na temelju ove Uredbe.

6.   Kako bi se povećala učinkovitost i komplementarnost mjera pomoći Unije i nacionalnih mjera pomoći te kako bi se spriječilo dvostruko financiranje, Komisija promiče dobru koordinaciju među aktivnostima Unije i s aktivnostima država članica, kako na razini donošenja odluka, tako i na terenu. S tim ciljem države članice i Komisija uspostavljaju sustav za razmjenu informacija. Komisija može pokrenuti inicijative radi promicanja takve koordinacije. Osim toga, Komisija osigurava koordinaciju i suradnju s multilateralnim, regionalnim i podregionalnim organizacijama i drugim donatorima.

GLAVA II.

VRSTE POMOĆI UNIJE

Članak 3.

Pomoć kojom se odgovara na krizne situacije ili situacije krize u nastajanju s ciljem sprečavanja sukoba

1.   Unija pruža tehničku i financijsku pomoć u svrhu ispunjavanja posebnih ciljeva navedenih u članku 1. stavku 4. točki (a) kojom se odgovara na sljedeće izvanredne i nepredviđene situacije:

(a)

situaciju hitnosti, kriznu situaciju ili situaciju krize u nastajanju;

(b)

situaciju koja predstavlja prijetnju demokraciji, javnom poretku, zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ili sigurnosti i zaštiti pojedinaca, a posebno onih koji su izloženi rodno uvjetovanom nasilju u situacijama nestabilnosti; ili

(c)

situaciju koja prijeti eskaliranjem u oružani sukob ili ozbiljnom destabilizacijom dotične treće zemlje ili zemalja.

Takva pomoć može se pružiti i u situacijama kada se Unija poziva na odredbe o ključnim elementima međunarodnih sporazuma kako bi se djelomično ili u cijelosti suspendirala suradnja s trećim zemljama.

2.   Tehnička i financijska pomoć iz članka 1. može obuhvaćati sljedeće:

(a)

potporu, putem osiguravanja tehničke i logističke pomoći, naporima koje poduzimaju međunarodne i regionalne organizacije te državni akteri i akteri civilnog društva u promicanju jačanja povjerenja, posredovanja, dijaloga i pomirbe;

(b)

potporu provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti, a posebno u nestabilnim zemljama te zemljama u kojima se odvijaju sukobi i zemljama koje se oporavljaju od sukoba;

(c)

potporu uspostavi i funkcioniranju privremenih uprava koje su dobile mandat u skladu s međunarodnim pravom;

(d)

potporu razvoju demokratskih, pluralističkih državnih institucija, uključujući mjere jačanja uloge žena u tim institucijama, učinkovitoj civilnoj upravi i civilnom nadzoru sigurnosnog sustava kao i mjerama za jačanje kapaciteta tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela uključenih u borbu protiv terorizma, organiziranog kriminala i svih oblika nezakonite trgovine;

(e)

potporu međunarodnim kaznenim sudovima i ad hoc nacionalnim sudovima, povjerenstvima za istinu i pomirbu, mehanizmima za pravno rješavanje zahtjeva u vezi s ljudskim pravima te utvrđivanje imovinskih prava i odlučivanje o njima, koji su uspostavljeni u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava i vladavine prava;

(f)

potporu mjerama potrebnima za početak oporavka i obnove ključnih infrastrukturnih, stambenih i javnih objekata te gospodarskih sredstava i bitnih proizvodnih kapaciteta, kao i drugim mjerama za ponovno pokretanje gospodarskih aktivnosti, stvaranje radnih mjesta i uspostavljanje minimalnih uvjeta potrebnih za održivi društveni razvitak;

(g)

potporu civilnim mjerama koje se odnose na demobilizaciju i reintegraciju bivših boraca i njihovih obitelji u civilno društvo i prema potrebi njihovu repatrijaciju, kao i mjerama kojima se rješavaju problemi maloljetnih vojnika i žena boraca;

(h)

potporu mjerama za ublažavanje socijalnih učinaka koji proizlaze iz preustroja oružanih snaga;

(i)

potporu mjerama za rješavanje problema, unutar okvira politika suradnje Unije i njihovih ciljeva, socioekonomskog učinka protupješačkih mina, neeksplodiranih ubojnih sredstava i eksplozivnih ostataka rata na civilno stanovništvo. Aktivnosti financirane na temelju ove Uredbe mogu, između ostalog, obuhvaćati obrazovanje o opasnosti, otkrivanje i čišćenje mina te s tim u vezi uništavanje nagomilanih zaliha;

(j)

potporu mjerama suzbijanja, unutar okvira politika suradnje Unije i njihovih ciljeva, nezakonite uporabe i pristupa vatrenom, malokalibarskom i lakom oružju;

(k)

potporu mjerama kojima se osigurava primjereno ostvarivanje posebnih potreba žena i djece u kriznim i konfliktnim situacijama, uključujući njihovu izloženost rodno uvjetovanom nasilju;

(l)

potporu rehabilitaciji i reintegraciji žrtava oružanih sukoba, uključujući mjere kojima se odgovara na posebne potrebe žena i djece;

(m)

potporu mjerama kojima se promiče i brani poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, demokracije i vladavine prava te s time povezanih međunarodnih instrumenata;

(n)

potporu socioekonomskim mjerama koje promiču pravedan pristup i transparentno upravljanje prirodnim resursima u kriznim situacijama ili situacijama krize u nastajanju, uključujući izgradnju mira;

(o)

potporu mjerama za rješavanje potencijalnog učinka iznenadnih kretanja stanovništva od važnosti za političku i sigurnosnu situaciju, uključujući mjere kojima se odgovara na potrebe zajednica domaćina u kriznim situacijama ili situacijama krize u nastajanju, uključujući izgradnju mira;

(p)

potporu mjerama kojima se promiče razvoj i organiziranje civilnog društva i njegovo sudjelovanje u političkim procesima, uključujući mjere za jačanje uloge žena u takvim procesima, kao i mjere kojima se promiču neovisnost, pluralizam i profesionalizam medija;

(q)

potporu mjerama kojima se odgovara na prirodne katastrofe i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem koje predstavljaju prijetnju stabilnosti i na prijetnje javnom zdravlju u vezi s pandemijama, i to u nedostatku humanitarne pomoći Unije i pomoći Unije u području civilne zaštite ili kao nadopuna takvoj pomoći.

3.   U situacijama iz stavka 1. ovog članka Unija može također pružiti tehničku i financijsku pomoć koja nije izričito obuhvaćena stavkom 2. ovog članka. Takva se pomoć ograničuje na izvanredne mjere pomoći navedene u članku 7. stavku 2., a koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)

obuhvaćene su općim područjem primjene ove Uredbe i posebnim ciljevima navedenima u članku 1. stavku 4. točki (a);

(b)

imaju trajanje ograničeno na razdoblje utvrđeno u članku 7. stavku 2.;

(c)

u uobičajenim bi okolnostima ispunjavale uvjete predviđene drugim instrumentima Unije za vanjsku pomoć ili drugim sastavnicama ove Uredbe, ali bi ih, zbog potrebe za brzim odgovorom na situaciju, trebalo poduzimati kao mjere u slučaju krize ili krize u nastajanju.

Članak 4.

Pomoć za sprečavanje sukoba, izgradnju mira i pripravnost za krizu

1.   Unija pruža tehničku i financijsku pomoć u svrhu ispunjavanja posebnih ciljeva navedenih u članku 1. stavku 4. točki (b). Ta pomoć obuhvaća potporu mjerama čiji je cilj izgradnja i jačanje kapaciteta Unije i njezinih partnera u odnosu na sprečavanje sukoba, izgradnju mira i zadovoljavanje potreba prije i poslije kriza u bliskoj suradnji s Ujedinjenim narodima i drugim međunarodnim, regionalnim i podregionalnim organizacijama te državnim akterima i akterima civilnog društva u pogledu njihovih napora u:

(a)

promicanju ranog upozoravanja i analize rizika u pogledu sukoba u donošenju i provedbi politika;

(b)

olakšavanju i jačanju kapaciteta u okviru izgradnje povjerenja, posredovanja, dijaloga i pomirbe, uz posvećivanje posebne pažnje napetostima između zajednica;

(c)

jačanju kapaciteta za sudjelovanje i angažiranje u civilnim stabilizacijskim misijama;

(d)

poboljšanju oporavka nakon sukoba i oporavka nakon katastrofa relevantnih za političku i sigurnosnu situaciju;

(e)

suzbijanju upotrebe prirodnih resursa za financiranje sukoba i podupiranju poštovanja inicijativa, kao što je postupak certificiranja procesa Kimberley, od strane dionika, posebno što se tiče provedbe učinkovitog domaćeg nadzora proizvodnje prirodnih resursa i trgovine njima.

2.   Mjere na temelju ovog članka:

(a)

uključuju prijenos stručnog znanja, razmjenu informacija i najbolje prakse, procjenu rizika ili prijetnje, istraživanje i analizu, sustave ranog upozoravanja, osposobljavanje i pružanje usluga;

(b)

doprinose daljnjem razvoju strukturnog dijaloga o problematici izgradnje mira;

(c)

mogu uključivati tehničku i financijsku pomoć za provedbu mjera potpore izgradnji mira i izgradnji države.

Članak 5.

Pomoć u odgovaranju na globalne i transregionalne prijetnje i prijetnje u nastajanju

1.   Unija pruža tehničku i financijsku pomoć u svrhu ispunjavanja posebnih ciljeva navedenih u članku 1. stavku 4. točki (c) u sljedećim područjima:

(a)

prijetnje javnom poretku, sigurnosti i zaštiti pojedinaca, ključnoj infrastrukturi i javnom zdravlju;

(b)

ublažavanje rizika i pripravnost na rizike, prouzročene namjerno, nastale slučajno ili prirodnim putem, u vezi s kemijskim, biološkim, radiološkim i nuklearnim materijalima ili agensima.

2.   Pomoć u područjima iz stavka 1. točke (a) obuhvaća potporu mjerama čiji je cilj:

(a)

jačanje kapaciteta tijela kaznenog progona te pravosudnih tijela i civilnih tijela uključenih u borbu protiv terorizma, organiziranog kriminala, uključujući kibernetički kriminal, i svih oblika nezakonite trgovine kao i u djelotvornu kontrolu nezakonite trgovine i provoza;

(b)

postupanje u odnosu na prijetnje ključnoj infrastrukturi, što može uključivati međunarodni prijevoz, uključujući putnički i teretni promet, energetske djelatnosti i distribuciju energije te elektroničke informacijske i komunikacijske mreže. Kod takvih mjera poseban naglasak stavlja se na transregionalnu suradnju i provedbu međunarodnih standarda u područjima svjesnosti o rizicima, analize ranjivosti, pripravnosti u hitnim situacijama, uzbune i upravljanja posljedicama;

(c)

osiguravanje odgovarajućeg odgovora na velike prijetnje javnom zdravlju, uključujući nagle epidemije s mogućim transnacionalnim učinkom;

(d)

postupanje u odnosu na globalne i transregionalne učinke klimatskih promjena koji mogu imati destabilizirajući učinak na mir i sigurnost.

3.   U pogledu mjera iz stavka 2. točke (a):

(a)

prednost se daje transregionalnoj suradnji koja uključuje dvije ili više trećih zemalja koje su pokazale jasnu političku volju za rješavanje problema koji nastaju. Suradnja u borbi protiv terorizma može se ostvarivati i s pojedinim zemljama, regijama ili međunarodnim, regionalnim i podregionalnim organizacijama;

(b)

one stavljaju poseban naglasak na dobro upravljanje te su u skladu s međunarodnim pravom;

(c)

s obzirom na pomoć tijelima uključenima u borbu protiv terorizma, prednost se daje mjerama potpore koje se odnose na razvoj i jačanje zakonodavstva koje se odnosi na suzbijanje terorizma, provedbu i praksu u području financijskog, carinskog i imigracijskog prava, razvoj postupaka kaznenog progona koji su usklađeni s najvišim međunarodnim standardima i koji su u skladu s međunarodnim pravom, jačanje mehanizama demokratske kontrole i institucionalnog nadzora te sprečavanje nasilnog radikalizma;

(d)

s obzirom na pomoć koja se odnosi na problem droga, dužna pozornost posvećuje se međunarodnoj suradnji usmjerenoj promicanju najbolje prakse u vezi sa smanjenjem potražnje, proizvodnje i štetnih učinaka.

4.   Pomoć u područjima iz stavka 1. točke (b) obuhvaća potporu mjerama čiji je cilj:

(a)

promicanje aktivnosti civilnog istraživanja kao alternative istraživanju u vezi s obranom;

(b)

jačanje sigurnosne prakse koja se odnosi na civilne objekte gdje se pohranjuju osjetljivi kemijski, biološki, radiološki i nuklearni materijali i agensi ili se njima rukuje u sklopu civilnih istraživačkih programa;

(c)

podupiranje, unutar okvira politika suradnje Unije i njihovih ciljeva, uspostave civilne infrastrukture i relevantnih civilnih studija potrebnih za demontiranje, popravak ili prenamjenu postrojenja i lokacija u vezi s oružjem koji više ne pripadaju programu obrane;

(d)

jačanje kapaciteta nadležnih civilnih tijela uključenih u razvoj i izvršavanje učinkovite kontrole nad nezakonitim trgovanjem kemijskim, biološkim, radiološkim i nuklearnim materijalima ili agensima (uključujući opremu za njihovu proizvodnju ili isporuku);

(e)

razvijanje pravnog okvira i institucionalnih kapaciteta za uspostavu i provođenje učinkovite kontrole izvoza robe s dvojnom namjenom, uključujući mjere regionalne suradnje;

(f)

razvijanje učinkovite civilne pripravnosti za katastrofe, planiranja u hitnim situacijama, odgovora na krize i kapaciteta provođenja mjera čišćenja.

GLAVA III.

PROGRAMIRANJE I PROVEDBA

Članak 6.

Opći okvir

Pomoć Unije provodi se, u skladu s Uredbom (EU) br. 236/2014, putem:

(a)

izvanrednih mjera pomoći i programa privremenog odgovora kako je navedeno u članku 7.;

(b)

tematskih strateških dokumenata i višegodišnjih okvirnih programa kako je navedeno u članku 8.;

(c)

godišnjih programa djelovanja, pojedinačnih mjera i posebnih mjera;

(d)

mjera potpore.

Članak 7.

Izvanredne mjere pomoći i programi privremenog odgovora

1.   Pomoć Unije na temelju članka 3. pruža se putem izvanrednih mjera pomoći i programa privremenog odgovora.

2.   U situacijama navedenima u članku 3. stavku 1. Komisija može donijeti izvanredne mjere pomoći koje ispunjuju uvjete utvrđene u članku 3. stavku 3. Takva izvanredna mjera pomoći može trajati najviše 18 mjeseci, a može se produljiti dva putaza daljnje razdoblje od najviše šest mjeseci, do ukupnog trajanja od najviše 30 mjeseci, u slučaju objektivnih i nepredviđenih prepreka njezinoj provedbi, pod uvjetom da nije došlo do povećanja financijskog iznosa mjere.

U slučaju dugotrajne krize i sukoba Komisija može donijeti drugu izvanrednu mjeru pomoći u trajanju od najviše 18 mjeseci.

Trajanje izvanredne mjere pomoći iz prvog podstavka zajedno s trajanjem mjere iz drugog podstavka ne smije premašiti 36 mjeseci.

3   Ako trošak izvanredne mjere pomoći iznosi više od 20 000 000 EUR, ona se donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014.

4.   Prije donošenja ili produljenja izvanredne mjere pomoći čiji je trošak do 20 000 000 EUR, Komisija obavješćuje Vijeće o njezinoj prirodi i ciljevima te o predviđenim financijskim iznosima. Jednako tako Komisija obavješćuje Vijeće prije no što izvrši značajnije sadržajne izmjene u već donesenim izvanrednim mjerama pomoći. Prilikom planiranja i kasnije provedbe tih mjera Komisija vodi računa o relevantnom političkom pristupu Vijeća, u interesu usklađenosti vanjskog djelovanja Unije.

5.   Nakon donošenja izvanredne mjere pomoći, Komisija što je ranije moguće, a najkasnije tri mjeseca nakon donošenja, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću dajući pregled prirode i konteksta donesene mjere te razloga za njezino donošenje, uključujući komplementarnost te mjere s tekućim i planiranim odgovorom Unije.

6.   Komisija može donijeti programe privremenog odgovora u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014 s ciljem uspostave ili ponovne uspostave ključnih uvjeta potrebnih za djelotvornu provedbu politika vanjske suradnje Unije.

Programi privremenog odgovora predstavljaju nadogradnju izvanrednih mjera pomoći.

7.   Komisija uredno i na vrijeme obavješćuje Europski parlament o svojem planiranju i provedbi pomoći Unije na temelju članka 3., uključujući predviđene financijske iznose, te ga također obavješćuje u slučaju značajnih izmjena ili produljenja te pomoći.

Članak 8.

Tematski strateški dokumenti i višegodišnji okvirni programi

1.   Tematski strateški dokumenti predstavljaju opći temelj za provedbu pomoći na temelju članaka 4. i 5. Tematski strateški dokumenti osiguravaju okvir za suradnju između Unije i dotičnih zemalja ili regija partnera.

2.   Prilikom pripreme i provedbe tematskih strateških dokumenata poštuju se načela djelotvornosti pomoći, kao što su partnerstvo, koordinacija i, prema potrebi, usklađivanje. U tu svrhu tematski strateški dokumenti usklađeni su s programskim dokumentima odobrenima ili donesenima na temelju drugih instrumenata Unije za vanjsku pomoć te se izbjegava njihovo preklapanje s tim programskim dokumentima.

Tematski strateški dokumenti u načelu se temelje na dijalogu Unije ili, prema potrebi, relevantnih država članica s dotičnim zemljama ili regijama partnerima, uključujući civilno društvo te regionalna i lokalna tijela, kako bi se osigurala dostatna kontrola dotičnih zemalja ili regija nad procesom programiranja.

Unija i države članice međusobno se savjetuju u ranoj fazi procesa programiranja radi promicanja usklađenosti i komplementarnosti svojih aktivnosti suradnje.

3.   Uz svaki tematski strateški dokument prilaže se višegodišnji okvirni program sa sažetkom prioritetnih područja odabranih za financiranje od strane Unije, posebnih ciljeva, očekivanih rezultata, pokazatelja uspješnosti i vremenskog okvira pomoći Unije.

Višegodišnjim okvirnim programom određuje se okvirna raspodjela financijskih sredstava za svaki program, uzimajući u obzir potrebe i posebne poteškoće dotičnih zemalja ili regija partnera. Raspodjela financijskih sredstava prema potrebi se može navesti u obliku raspona.

4.   Komisija odobrava tematske strateške dokumente i donosi višegodišnje okvirne programe u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. Taj se postupak također primjenjuje na značajna preispitivanja kojima se bitno mijenjaju tematski strateški dokumenti ili višegodišnji okvirni programi.

5.   Postupak ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014 ne primjenjuje se izmjene koje nisu značajne ili tehničke prilagodbe tematskih strateških dokumenata i višegodišnjih okvirnih programa, kojima se preraspodjeljuju sredstva unutar okvirnih raspodjela financijskih sredstava po prioritetnom području ili se iznos početne okvirne raspodjele sredstava povećava ili smanjuje za najviše 20 %, ali iznosom koji ne premašuje 10 000 000 EUR, pod uvjetom da te izmjene ili tehničke prilagodbe ne utječu na prioritetna područja i ciljeve navedene u tim dokumentima.

U takvim se slučajevima o izmjenama ili tehničkim prilagodbama bez odlaganja obavješćuju Europski parlament i predstavnici država članica u odboru iz članka 11.

6.   Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga povezanih s potrebom za brzim odgovorom Unije, Komisija može izmijeniti tematske strateške dokumente i višegodišnje okvirne programe u skladu s postupkom iz članka 16. stavka 4. Uredbe (EU) br. 236/2014.

7.   Pri bilo kakvom programiranju ili preispitivanju programâ nakon objave izvješća o preispitivanju na sredini razdoblja iz članka 17. Uredbe (EU) br. 236/2014 uzimaju se u obzir rezultati, nalazi i zaključci iz tog izvješća.

Članak 9.

Civilno društvo

Mjere pripreme, programiranja, provedbe i praćenja u okviru ove Uredbe izvode se, kad je to moguće i prema potrebi, uz savjetovanje s civilnim društvom.

Članak 10.

Ljudska prava

1.   Komisija osigurava da se mjere donesene na temelju ove Uredbe u odnosu na borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala provode u skladu s međunarodnim pravom, uključujući međunarodno humanitarno pravo.

2.   U skladu sa Strateškim okvirom i akcijskim planom EU-a za ljudska prava i demokraciju Komisija izrađuje operativne smjernice kako bi se osiguralo da se prilikom izrade i provedbe mjera iz stavka 1. uzimaju u obzir ljudska prava, posebno što se tiče sprečavanja mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja te poštovanja zahtjeva u vezi s pravičnim postupkom, uključujući pretpostavku nedužnosti, pravo na pošteno suđenje i prava na obranu. U mjerama za postupanje u odnosu na kibernetičku sigurnost i borbu protiv kibernetičkog kriminala također je prisutna jasna dimenzija ljudskih prava.

3.   Komisija pažljivo prati provedbu mjera iz stavka 1. kako bi osigurala sukladnost s obvezama u pogledu ljudskih prava. Komisija uključuje informacije u tom smislu u svoje redovito izvješćivanje.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Odbor

Komisiji pomaže odbor („Odbor Instrumenta za stabilnost i mir”). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 12.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Ova se Uredba primjenjuje u skladu s Odlukom 2010/427/EU, a posebno njezinim člankom 9.

Članak 13.

Financijska omotnica

1.   Financijska omotnica za provedbu ove Uredbe za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 2 338 719 000 EUR.

2.   Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okvirima višegodišnjeg financijskog okvira.

3.   U razdoblju od 2014. do 2020.:

(a)

najmanje 70 postotnih bodova financijske omotnice namijenjeno je mjerama obuhvaćenima člankom 3.; i

(b)

devet postotnih bodova financijske omotnice namijenjeno je mjerama obuhvaćenima člankom 4.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(2)  Uredba (EZ) br. 1717/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavljanju Instrumenta za stabilnost (SL L 327, 24.11.2006., str. 1.).

(3)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranja Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

(4)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(5)  Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (vidi stranicu 11 ovog Službenog lista).

(6)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1

(7)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (SL L 163, 2.7.1996., str. 1.).

(9)  Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).


Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom (1)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za doprinos stabilnosti i miru i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći (2). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći (2) te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.


(1)  Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije

(2)  Gdje je primjenjivo.


15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/11


UREDBA (EU) br. 231/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 212. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za strategiju Europa 2020.”odredila okvir za instrumente Unije za financiranje vanjskog djelovanja, uključujući Instrument pretpristupne pomoći („IPA II”).

(2)

S obzirom na to da je Uredba Vijeća (EZ) br. 1085/2006 (4) prestala važiti 31. prosinca 2013. te kako bi se povećala djelotvornost vanjskog djelovanja Unije, trebalo bi zadržati okvir za planiranje i provedbu vanjske pomoći za razdoblje od 2014. do 2020. Politiku proširenja Unije trebalo bi nastaviti podupirati posebnim instrumentom za financiranje vanjskog djelovanja. Stoga bi trebalo uspostaviti IPA-u II.

(3)

Člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) predviđa se da svaka europska država koja podržava vrijednosti poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina, može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji. Europska država koja je podnijela zahtjev za pristupanje Uniji može postati članica tek kada se potvrdi da ispunjava kriterije za članstvo utvrđene na Europskom vijeću u Kopenhagenu u lipnju 1993. („kriteriji iz Kopenhagena”) i pod uvjetom da pristupanje ne opterećuje kapacitet Unije za uključivanje novog člana. Ti se kriteriji odnose na stabilnost institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te poštovanje i zaštitu manjina, postojanje funkcionalnog tržišnoga gospodarstva te mogućnost svladavanja natjecateljskog pritiska i tržišnih sila unutar Unije, kao i mogućnost preuzimanja ne samo prava, nego i obveza iz Ugovorâ, uključujući poštovanje ciljeva političke, ekonomske i monetarne unije.

(4)

Strategija proširenja temeljena na konsolidaciji, uvjetovanosti i komunikaciji, zajedno s kapacitetom Unije da uključi nove članove, i dalje čini osnovu za novi konsenzus o proširenju. Postupak pristupanja temelji se na objektivnim kriterijima i na primjeni načela jednakog postupanja prema svim podnositeljima zahtjeva, pri čemu se svaki podnositelj zahtjeva procjenjuje posebno. Napredak na putu prema pristupanju ovisi o poštovanju vrijednosti Unije svakog podnositelja zahtjeva i njegovoj sposobnosti za poduzimanje potrebnih reformi, kako bi se njegovi politički, institucionalni, pravni, administrativni i gospodarski sustavi uskladili s pravilima, normama, politikama i praksama Unije.

(5)

Postupkom proširenja jača se mir, demokracija i stabilnost u Europi i omogućava se bolji položaj Unije u rješavanju globalnih izazova. Transformacijska moć procesa proširenja stvara dalekosežne političke i gospodarske reforme u zemljama proširenja, što također doprinosi Uniji u cjelini.

(6)

Europsko vijeće dodijelilo je status zemlje kandidatkinje Islandu, Crnoj Gori, bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, Turskoj i Srbiji. Potvrdilo je europsku perspektivu zapadnog Balkana. Ne dovodeći u pitanje stajališta o statusu ili bilo koje buduće odluke Europskog vijeća ili Vijeća, one zemlje koje uživaju koristi od takve europske perspektive, a kojima nije dodijeljen status zemlje kandidatkinje, mogu se smatrati potencijalnim kandidatkinjama samo za potrebe ove Uredbe. Financijsku pomoć u okviru ove Uredbe trebalo bi dodijeliti svim korisnicima navedenima u Prilogu I.

(7)

Pomoć u okviru ove Uredbe trebala bi se pružati u skladu s okvirom politike proširenja koji utvrđuju Europsko vijeće i Vijeće, posebno uzimajući u obzir Komunikaciju o strategiji proširenja i izvješća o napretku koji su uključeni u godišnji paket proširenja Komisije, kao i relevantne rezolucije Europskog parlamenta. Pomoć bi se također trebala pružati u skladu sa sporazumima koje je Unija sklopila s korisnicima navedenima u Prilogu I. te u skladu s europskim i pristupnim partnerstvima. Pomoć bi uglavnom trebala biti usmjerena na odabrani broj područja politike koja će pomoći korisnicima navedenima u Prilogu I. u osnaživanju demokratskih institucija i vladavine prava, reformi sudstva i javne uprave, poštovanju temeljnih prava i promicanju ravnopravnosti spolova, tolerancije, društvene uključenosti i nediskriminacije. Pomoć bi trebala nastaviti podupirati njihove napore za unapređenje regionalne, makroregionalne i prekogranične suradnje, kao i teritorijalnog razvoja, uključujući i provedbom makroregionalnih strategija Unije. Pomoć bi također trebala osnažiti njihov gospodarski i društveni razvoj, podupirući pametan, održiv i uključiv plan rasta s posebnim naglaskom na mala i srednja poduzeća, s ciljem postizanja ciljeva strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast („strategija Europa 2020.”) te postupnog usklađivanja s kriterijima iz Kopenhagena. Trebalo bi ojačati koherentnost između financijske pomoći i sveukupnog napretka postignutog provedbom pretpristupnih strategija.

(8)

Kako bi se u obzir uzele promjene okvira politike proširenja ili značajni razvoj događaja u vezi s korisnicima navedenima u Prilogu I., Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s prilagodbom i ažuriranjem tematskih prioriteta za pomoć navedenih u Prilogu II. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(9)

Jačanje vladavine prava, uključujući borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala te dobro upravljanje, uključujući reformu javne uprave, ostaju ključni izazovi za većinu korisnika navedenih u Prilogu I. i neophodni su za približavanje tih korisnika Uniji i kasnije preuzimanje u potpunosti obveza koje proizlaze iz članstva u Uniji. U pogledu dugoročnije naravi reformi koje se provode u tim područjima i potrebe ostvarenja rezultata, financijska pomoć u okviru ove Uredbe trebala bi što prije odgovoriti na zahtjeve postavljene korisnicima navedenima u Prilogu I.

(10)

Korisnici navedeni u Prilogu I. trebaju se bolje pripremiti za rješavanje globalnih izazova, kao što su održiv razvoj i klimatske promjene, te se uskladiti s naporima Unije u rješavanju tih pitanja. Pomoć Unije u okviru ove Uredbe također bi trebala doprinijeti postizanju cilja povećanja udjela proračuna Unije koji se odnosi na klimu na barem 20 %.

(11)

Unija bi također trebala pružati potporu tranziciji prema pristupanju u korist svih korisnika navedenih u Prilogu I., na temelju iskustava njezinih država članica. Ta bi se suradnja trebala posebno usmjeriti na razmjenu iskustva koje su države članice stekle u procesu reformi.

(12)

Komisija i države članice trebale bi osigurati usklađenost, koherentnost i komplementarnost svoje pomoći, posebno redovitim savjetovanjima i čestim razmjenama informacija tijekom različitih faza ciklusa pružanja pomoći. Također bi trebalo poduzeti potrebne korake kako bi se osigurala bolja koordinacija i komplementarnost s drugim donatorima, uključujući putem redovitih savjetovanja. Trebalo bi unaprijediti ulogu civilnog društva, kako u programima koji se provode kroz tijela vlasti, tako i kao neposrednog korisnika pomoći Unije.

(13)

Prioritete djelovanja za ostvarenje ciljeva u relevantnim područjima politike koji će se podupirati u okviru ove Uredbe trebalo bi definirati u okvirnim strateškim dokumentima koje uspostavlja Komisija za razdoblje trajanja višegodišnjeg financijskog okvira Unije od 2014. do 2020. zajedno s korisnicima navedenima u Prilogu I., na temelju njihovih specifičnih potreba i plana proširenja, u skladu s općim i posebnim ciljevima definiranima ovom Uredbom te uzimajući u obzir relevantne nacionalne strategije. U strateškim bi dokumentima trebalo također utvrditi područja politike koja treba podupirati putem pomoći te, ne dovodeći u pitanje posebna prava Europskog parlamenta i Vijeća, utvrditi okvirnu dodjelu sredstava Unije prema području politike, prikazanu po godini, uključujući procjenu izdataka povezanih s klimom. Trebalo bi ugraditi dostatnu fleksibilnost za zadovoljenje nadolazećih potreba te za davanje poticaja za poboljšanje rezultata. Strateški dokumenti trebali bi osigurati koherentnost i usklađenost s naporima korisnika navedenih u Prilogu I. sukladno njihovim nacionalnim proračunima i trebali bi uzeti u obzir potporu koju pružaju drugi donatori. Kako bi se u obzir uzela unutarnja i vanjska kretanja, strateške dokumente trebalo bi preispitati i revidirati prema potrebi.

(14)

U interesu je Unije pomoći korisnicima navedenima u Prilogu I. u njihovim naporima za reformu s ciljem članstva u Uniji. Pomoći bi trebalo upravljati sa snažnim naglaskom na rezultate i s poticajima za one koji pokažu svoju predanost reformi kroz učinkovitu provedbu pretpristupne pomoći i napredak na putu prema ispunjenju kriterija za članstvo.

(15)

Pomoć bi i dalje trebala koristiti strukture i instrumente koji su dokazali svoju vrijednost u pretpristupnom procesu. Prijelaz s izravnog upravljanja pretpristupnim fondovima od strane Komisije na neizravno upravljanje od strane korisnika navedenih u Prilogu I. trebao bi biti postupan i u skladu s pojedinačnim kapacitetima navedenih korisnika. U skladu s načelom participativne demokracije, Komisija bi trebala poticati parlamentarni nadzor u svakom korisniku navedenom u Prilogu I. nad pomoći koja je pružena tom korisniku.

(16)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te se ovlasti odnose na strateške dokumente, programske dokumente i posebna pravila za uspostavu navedenih jedinstvenih uvjeta te bi se trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Uzimajući u obzir prirodu tih provedbenih akata, posebno njihovu usmjerenost prema politikama ili njihove financijske posljedice, za njihovo bi se donošenje u načelu trebao koristiti postupak ispitivanja, osim u slučaju mjera manjeg financijskog opsega. Pri uspostavi jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, trebala bi se uzeti u obzir iskustva stečena u upravljanju i provedbi prethodne pretpristupne pomoći. Te bi jedinstvene uvjete trebalo izmijeniti ako to zahtijeva razvoj događaja.

(17)

Odbor osnovan na temelju ove Uredbe trebao bi biti nadležan za pravne akte i obveze prema Uredbi (EZ) br. 1085/2006, kao i za provedbu članka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 389/2006. (6).

(18)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za njezino razdoblje primjene, koja treba predstavljati primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (7), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(19)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi optimizirala učinak svojeg vanjskog djelovanja. To bi se trebalo postići putem koherentnosti i komplementarnosti između instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja te stvaranjem sinergija između IPA-e II, drugih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi nadalje trebalo imati za posljedicu uzajamno jačanje programa izrađenih na temelju instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja.

(20)

Zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja utvrđeni su u Uredbi (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(21)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(22)

Primjereno je osigurati neometan i neprekinut prijelaz između Instrumenta pretpristupne pomoći („IPA”) uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 1085/2006 i IPA-e II te uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s razdobljem primjene Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (9). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Opći cilj

Instrument pretpristupne pomoći za razdoblje od 2014. do 2020. („IPA II”) podupire korisnike navedene u Prilogu I. pri donošenju i provedbi političkih, institucionalnih, pravnih, administrativnih, društvenih i gospodarskih reformi koje su tim korisnicima potrebne za postizanje usklađenosti s vrijednostima Unije te za postupno usklađivanje s pravilima, normama, politikama i praksama Unije s ciljem članstva u Uniji.

Kroz takvu potporu, IPA II doprinosi stabilnosti, sigurnosti i prosperitetu korisnika navedenih u Prilogu I.

Članak 2.

Posebni ciljevi

1.   Pomoć u okviru ove Uredbe teži ispunjenju sljedećih posebnih ciljeva sukladno potrebama svakog korisnika navedenog u Prilogu I., kao i njihovom pojedinačnom planu proširenja:

(a)

potpora za političke reforme, između ostalog kroz:

i.

jačanje demokracije i njezinih institucija, uključujući neovisno i učinkovito sudstvo te vladavinu prava, uključujući njegovu provedbu;

ii.

promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, veće poštovanje prava pripadnika manjina, uključujući lezbijke, homoseksualce, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe, promicanje ravnopravnosti spolova, nediskriminacije i tolerancije, kao i slobodu medija i poštovanje kulturne raznolikosti;

iii.

regionalnu suradnju i dobre susjedske odnose;

iv.

promicanje mjera pomirenja, izgradnje mira i izgradnje povjerenja;

v.

borbu protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta;

vi.

jačanje javne uprave i dobrog upravljanja na svim razinama;

vii.

mjere izgradnje kapaciteta za poboljšanje kaznenog progona, upravljanja granicom i provedbe migracijske politike, uključujući upravljanje migracijskim tokovima;

viii.

razvoj civilnog društva;

ix.

poboljšanje socijalnog dijaloga i jačanje kapaciteta socijalnih partnera;

(b)

potpora za gospodarski, socijalni i teritorijalni razvoj radi pametnog, održivog i uključivog rasta, između ostalog kroz:

i.

ostvarenje standarda Unije u gospodarstvu, uključujući funkcionalno tržišno gospodarstvo, kao i fiskalno i gospodarsko upravljanje;

ii.

gospodarske reforme potrebne za svladavanje natjecateljskog pritiska i tržišnih sila u Uniji, istovremeno doprinoseći ostvarenju socijalnih ciljeva i ciljeva u vezi s okolišem;

iii.

poticanje zapošljavanja i mobilnosti radne snage, promicanje stvaranja kvalitetnih radnih mjesta i razvoj ljudskog kapitala;

iv.

promicanje društvene i gospodarske uključenosti, posebno manjina i ranjivih skupina, uključujući osobe s invaliditetom, izbjeglice i raseljene osobe;

v.

poticanje uključivog i integriranog obrazovnog sustava te očuvanje i obnovu kulturnog naslijeđa;

vi.

razvoj fizičkog kapitala, uključujući poboljšanje infrastrukture i veza s mrežama Unije i regionalnim mrežama;

vii.

jačanje kapaciteta u području istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija;

(c)

jačanje sposobnosti korisnika navedenih u Prilogu I. na svim razinama za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz članstva u Uniji podupiranjem postupnog usklađivanja s pravnom stečevinom Unije te donošenja, provedbe i izvršavanja te pravne stečevine, uključujući pripremu za upravljanje Unijinim strukturnim fondovima, Kohezijskim fondom i Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj.

(d)

jačanje regionalne integracije i teritorijalne suradnje koje uključuju korisnike navedene u Prilogu I., države članice i, prema potrebi, treće zemlje unutar područja primjene Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

2.   Napredak prema ostvarenju posebnih ciljeva navedenih u stavku 1. prati se i procjenjuje na temelju prethodno utvrđenih, jasnih, transparentnih i, prema potrebi, na temelju mjerljivih pokazatelja specifičnih za pojedinu zemlju koji, između ostalog, obuhvaćaju:

(a)

napredak u područjima jačanja demokracije, vladavine prava te neovisnog i učinkovitog pravosudnog sustava, poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina i ranjivih skupina, temeljnih sloboda, ravnopravnosti spolova i prava žena, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, pomirbe, dobrih susjedskih odnosa i povratka izbjeglica te posebno uspostave podataka o rezultatima iz tih područja;

(b)

napredak u društveno-gospodarskim i fiskalnim reformama, kojima se rješavaju strukturalne i makroekonomske neravnoteže; valjanost i djelotvornost društvenih i gospodarskih razvojnih strategija; napredak prema pametnom, održivom i uključivom rastu te stvaranje uključivog i integriranog obrazovanja, kvalitetnog osposobljavanja i radnih mjesta, uključujući kroz javna ulaganja koja podupire IPA II; napredak prema ostvarenju povoljnog gospodarskog okružja;

(c)

napredak u usklađivanju zakonodavstva s pravnom stečevinom Unije, uključujući podatke o njegovoj provedbi; napredak u institucionalnoj reformi povezanoj s Unijom, uključujući prijelaz na neizravno upravljanje pomoći predviđeno u okviru ove Uredbe;

(d)

napredak u izgradnji i jačanju dobrog upravljanja te administrativnih, institucionalnih i apsorpcijskih kapaciteta na svim razinama, uključujući prikladne ljudske resurse, potrebne za donošenje i provedbu zakonodavstva povezanog s pravnom stečevinom;

(e)

regionalne i teritorijalne inicijative za suradnju i razvoj trgovinskih tokova.

3.   Pokazatelji iz stavka 2. prema potrebi se koriste u svrhu praćenja, procjene i preispitivanja rezultata. Godišnja izvješća Komisije iz članka 3.a uzimaju se kao referentna točka pri procjeni rezultata pomoći u okviru IPA-e II. Relevantni pokazatelji rezultata utvrđuju se i uključuju u strateške dokumente i programe iz članaka 6. i 7. te se uspostavljaju tako da omogućuju objektivnu procjenu napretka tijekom vremenskog razdoblja i, prema potrebi, u više programa.

Članak 3.

Područja politike

1.   Pomoć u okviru ove Uredbe uglavnom se odnosi na sljedeća područja politike:

(a)

reforme tijekom pripreme za članstvo u Uniji i s tim povezana izgradnja institucija i kapaciteta;

(b)

društveno-gospodarski i regionalni razvoj;

(c)

zapošljavanje, socijalne politike, obrazovanje, promicanje ravnopravnosti spolova i razvoj ljudskih potencijala;

(d)

poljoprivredni i ruralni razvoj;

(e)

regionalnu i teritorijalnu suradnju.

2.   Pomoć u okviru svih područja politike iz stavka 1. ovog članka pruža potporu korisnicima navedenima u Prilogu I. pri postizanju općih i posebnih ciljeva navedenih u člancima 1. i 2., posebno kroz reformu politike, usklađivanje zakonodavstava, izgradnju kapaciteta i ulaganja.

Prema potrebi, posebna se pozornost posvećuje dobrom upravljanju, vladavini prava i borbi protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta.

3.   Pomoć u okviru područja politika iz stavka 1. točaka od (b) do (e) može uključivati financiranje vrste djelovanja predviđene u okviru Uredbe (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11), Uredbe (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12), Uredbe (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13), Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14) i Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

4.   Pomoć u okviru područja politike iz stavka 1. točke (e) može posebno služiti financiranju višedržavnih ili horizontalnih djelovanja, kao i djelovanja prekogranične, transnacionalne i međuregionalne suradnje.

Članak 4.

Okvir pomoći

1.   Pomoć u okviru ove Uredbe pruža se u skladu s okvirom politike proširenja koji utvrđuju Europsko vijeće i Vijeće i posebno uzima u obzir Komunikaciju o strategiji proširenja i izvješća o napretku koji su uključeni u godišnji paket proširenja Komisije, kao i relevantne rezolucije Europskog parlamenta. Komisija osigurava koherentnost između pomoći i okvira politike proširenja.

2.   Pomoć je ciljno usmjerena i prilagođena specifičnoj situaciji korisnika navedenih u Prilogu I., uzimajući u obzir daljnje napore potrebne za ispunjenje kriterija za članstvo, kao i kapacitete navedenih korisnika. Pomoć se razlikuje u opsegu i intenzitetu u odnosu na potrebe, predanost reformama i napredak u provedbi tih reformi. Uglavnom se usmjerava na pomaganje korisnicima navedenima u Prilogu I. u izradi i provedbi sektorskih reformi. Sektorske politike i strategije moraju biti sveobuhvatne i doprinositi ostvarenju posebnih ciljeva navedenih u članku 2. stavku 1.

3.   U skladu s posebnim ciljevima navedenima u članku 2. stavku 1., tematski prioriteti za pružanje pomoći prema potrebama i kapacitetima korisnika navedenih u Prilogu I. navedeni su u Prilogu II. Svaki od tih tematskih prioriteta može doprinijeti ostvarenju više od jednog posebnog cilja.

4.   U skladu s posebnim ciljem navedenim u članku 2. stavku 1. točki (d), pomoć podupire prekograničnu suradnju među korisnicima navedenima u Prilogu I. te između njih i država članica ili zemalja u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo („ENI”) uspostavljenog Uredbom (EU) br. 232/2014, a s ciljem promicanja dobrih susjedskih odnosa, poticanja integracije Unije i promicanja društveno-gospodarskog razvoja. Tematski prioriteti za pomoć za teritorijalnu suradnju navedeni su u Prilogu III.

Članak 5.

Usklađenost, koherentnost i komplementarnost

1.   Financijska pomoć u okviru ove Uredbe u skladu je s politikama Unije. Usklađena je sa sporazumima koje je Unija sklopila s korisnicima navedenima u Prilogu I. i poštuje obveze iz multilateralnih sporazuma u kojima je Unija jedna od stranaka.

2.   Komisija, u suradnji s državama članicama, doprinosi provedbi obveza Unije usmjerenih prema većoj transparentnosti i odgovornosti u pružanju pomoći, uključujući i javno iznošenje informacija o opsegu pomoći i dodjeli sredstava, osiguravajući da su podaci međunarodno usporedivi i da im se može jednostavno pristupiti te da ih se može razmjenjivati i objavljivati.

3.   Komisija, države članice i Europska investicijska banka (EIB) surađuju kako bi osigurale koherentnost i nastoje izbjeći udvostručavanje između pomoći koja se pruža u okviru ove Uredbe i druge pomoći koju pružaju Unija, države članice i EIB, uključujući putem redovitih i uključivih sastanaka čiji je cilj koordiniranje pomoći.

4.   Komisija, države članice i EIB osiguravaju koordinaciju svojih programa pomoći radi povećanja djelotvornosti i učinkovitosti u pružanju pomoći i radi sprečavanja dvostrukog financiranja, u skladu s utvrđenim načelima za jačanje operativne koordinacije u području vanjske pomoći te za usklađivanje politika i postupaka, a posebno međunarodnim načelima o učinkovitosti pomoći. Koordinacija uključuje redovita savjetovanja i česte razmjene informacija tijekom različitih faza ciklusa pomoći, posebno na terenu, i predstavlja ključni korak u procesima programiranja država članica i Unije.

5.   Radi povećanja djelotvornosti i učinkovitosti u pružanju pomoći i radi sprečavanja dvostrukog financiranja, Komisija u suradnji s državama članicama poduzima potrebne korake radi osiguranja bolje koordinacije i komplementarnosti s multilateralnim i regionalnim organizacijama i subjektima, poput međunarodnih financijskih institucija, agencija, fondova i programa Ujedinjenih naroda te donatora izvan Europske unije.

6.   Tijekom pripreme, provedbe i praćenja pomoći u okviru ove Uredbe Komisija u načelu djeluje u partnerstvu s korisnicima navedenima u Prilogu I. To partnerstvo prema potrebi uključuje nadležna nacionalna i lokalna tijela, kao i organizacije civilnog društva. Komisija potiče koordinaciju između relevantnih zainteresiranih strana.

Jačaju se kapaciteti organizacija civilnog društva, uključujući, prema potrebi, kao neposrednih korisnika pomoći.

GLAVA II.

STRATEŠKO PLANIRANJE

Članak 6

Strateški dokumenti

1.   Pomoć u okviru ove Uredbe pruža se na osnovi okvirnih strateških dokumenata jedne ili više zemalja („strateški dokumenti”) koje Komisija u partnerstvu s korisnicima navedenima u Prilogu I. utvrđuje za vrijeme trajanja višegodišnjeg financijskog okvira Unije za razdoblje 2014. – 2020.

2.   Strateški dokumenti definiraju prioritete za djelovanje usmjerene prema postizanju ciljeva u relevantnim područjima politike iz članka 3., koje se podupire na temelju ove Uredbe u skladu s općim i posebnim ciljevima iz članka 1. odnosno članka 2. Strateški dokumenti donose se u skladu s okvirom pomoći utvrđenim u članku 4. i posebno uzimaju u obzir relevantne nacionalne strategije.

3.   Strateški dokumenti uključuju okvirnu dodjelu sredstava Unije prema području politike, prema potrebi s prikazom po godini, i omogućuju rješavanje rastućih potreba, ne dovodeći u pitanje mogućnost kombiniranja pomoći u različitim područjima politika. Strateški dokumenti uključuju pokazatelje za procjenu napretka s obzirom na postizanje ciljeva koji su u njima određeni.

4.   Komisija izrađuje godišnju procjenu provedbe strateških dokumenata i njihove daljnje važnosti u svjetlu razvoja okvira politike iz članka 4. Komisija obavješćuje odbor iz članka 13. stavka 1. o rezultatima te procjene te može, prema potrebi, predložiti revizije strateških dokumenata iz ovog članka i/ili programa i mjera iz članka 7. stavka 1. Strateški se dokumenti također preispituju u sredini razdoblja i prema potrebi se revidiraju.

5.   Komisija donosi strateške dokumente iz ovog članka i sve s njima povezane revizije u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

GLAVA III.

PROVEDBA

Članak 7.

Programiranje

1.   Pomoć Unije u okviru ove Uredbe provodi se izravno, neizravno ili zajedničkim upravljanjem kroz programe i mjere iz članaka 2. i 3. Uredbe (EU) br. 236/2014 te u skladu s posebnim pravilima kojima se utvrđuju jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, posebno u pogledu upravljačkih struktura i postupaka, koje Komisija donosi u skladu s člankom 13. ove Uredbe. Provedba se, u pravilu, oblikuje u godišnje ili višegodišnje programe, specifične za jednu ili više zemalja, kao i prekogranične programe suradnje, uspostavljene u skladu sa strateškim dokumentima iz članka 6. i koje sastavljaju odgovarajući korisnici navedeni u Prilogu I. ove Uredbe i/ili Komisija, prema potrebi.

2.   Pri bilo kakvom programiranju ili reviziji programa nakon objave izvješća o preispitivanju na sredini razdoblja iz članka 17. Uredbe EU br. 236/2014 („izvješće o preispitivanju na sredini razdoblja”) uzimaju se u obzir rezultati, nalazi i zaključci iz tog izvješća.

Članak 8.

Okvirni i supsidijarni sporazumi

1.   Komisija i odgovarajući korisnici navedeni u Prilogu I. sklapaju okvirne sporazume o provedbi pomoći.

2.   Supsidijarni sporazumi o provedbi pomoći mogu se sklopiti između Komisije i odgovarajućih korisnika navedenih u Prilogu I. ili njihovih provedbenih tijela, ovisno o potrebama.

Članak 9.

Odredbe primjenjive na različite instrumente

1.   U opravdanim okolnostima te kako bi osigurala koherentnost i učinkovitost financiranja Unije ili potakla regionalnu suradnju, Komisija može odlučiti proširiti prihvatljivost programa i mjera iz članka 7. stavka 1. na zemlje, područja i regije koji inače ne bi bili prihvatljivi za financiranje sukladno članku 1., kada su programi ili mjere koje je potrebno provoditi globalne, regionalne ili prekogranične prirode.

2.   Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) doprinosi programima ili mjerama, utvrđenima prema ovoj Uredbi, za prekograničnu suradnju između korisnika navedenih u Prilogu I. i država članica. Iznos doprinosa iz EFRR-a određuje se sukladno članku 4. Uredbe (EU) br. 1299/2013. Za korištenje tog doprinosa primjenjuje se ova Uredba.

3.   Prema potrebi, IPA II može doprinijeti programima ili mjerama transnacionalne i međuregionalne suradnje koji su uspostavljeni i koji se provode u okviru Uredbe (EU) br. 1299/2013 i u kojima sudjeluju korisnici navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi.

4.   Prema potrebi, IPA II može doprinijeti programima ili mjerama prekogranične suradnje koji su uspostavljeni i koji se provode u okviru Uredbe (EU) br. 232/2014 i u kojima sudjeluju korisnici navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi.

5.   Prema potrebi, IPA II može doprinijeti programima ili mjerama koji su uvedeni kao dio makroregionalne strategije i u koje su uključeni korisnici navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 10.

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 11. kako bi izmijenila Prilog II. ovoj Uredbi. Posebno, nakon objave izvješća o preispitivanju na sredini razdoblja i na temelju preporuka iz tog izvješća, Komisija donosi delegirani akt o izmjeni Priloga II. ovoj Uredbi do 31. ožujka 2018.

Članak 11.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 10. dodjeljuje se Komisiji do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 10. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 10. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 12.

Donošenje daljnjih provedbenih pravila

Uz pravila utvrđena u Uredbi (EU) br. 236/2014, posebna pravila kojima se utvrđuju jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014.

Članak 13.

Odborski postupak

1.   Uspostavlja se odbor Instrumenta pretpristupne pomoći („Odbor IPA-e II”) koji je sastavljen od predstavnika država članica i kojim predsjeda predstavnik Komisije. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Odbor IPA-e II pomaže Komisiji u vezi sa svim područjima politike iz članka 3. Odbor IPA-e II nadležan je i za pravne akte i obveze prema Uredbi (EZ) br. 1085/2006 te za provedbu članka 3. Uredbe (EZ) br. 389/2006.

Članak 14.

Nagrada za uspješnost

1.   U strateškim dokumentima iz članka 6. predviđa se da odgovarajući iznos pomoći ostaje na raspolaganju za nagrađivanje individualnog korisnika navedenog u Prilogu I. za:

(a)

poseban napredak postignut u ostvarivanju kriterija članstva; i/ili

(b)

učinkovitu provedbu pretpristupne pomoći uz postizanje posebno dobrih rezultata u odnosu na posebne ciljeve određene u relevantnom strateškom dokumentu.

2.   Ako su napredak i/ili rezultati koje je postigao korisnik naveden u Prilogu I. i dalje znatno ispod dogovorenih razina utvrđenih u strateškim dokumentima, Komisija proporcionalno prilagođava dodjele, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014.

3.   Za nagrade iz stavka 1. ovog članka izdvaja se odgovarajući iznos koji se dodjeljuje na osnovi ocjene uspješnosti i napretka tijekom razdoblja od nekoliko godina, ali najkasnije 2017. odnosno 2020. Uzimaju se u obzir pokazatelji uspješnosti iz članka 2. stavka 2. navedeni u strateškim dokumentima.

4.   Pri okvirnoj dodjeli sredstava Unije u strateškim dokumentima iz članka 6. uzima se u obzir mogućnost dodjele dotičnih dodatnih sredstava na osnovi uspješnosti i/ili napretka.

Članak 15.

Financijska omotnica

1.   Financijska omotnica za provedbu ove Uredbe za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 11 698 668 000 EUR prema tekućim cijenama. Do 4 % financijske omotnice dodjeljuje se programima prekogranične suradnje između korisnika navedenih u Prilogu I. i država članica, u skladu s njihovim potrebama i prioritetima.

2.   Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020.

3.   U skladu s člankom 18. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (17), okvirni iznos od 1 680 000 000 EUR iz različitih instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja, to jest Instrumenta za razvojnu suradnju uspostavljenog Uredbom (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (18), ENI-ja, IPA-e II i Instrumenta za partnerstvo uspostavljenog Uredbom (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (19), dodjeljuje se za mjere povezane s mobilnošću u svrhu učenja u zemlje partnere ili iz njih u smislu Uredbe (EU) br. 1288/2013 te za suradnju i politički dijalog s tijelima, ustanovama i organizacijama iz tih zemalja. Uredba (EU) br. 1288/2013 primjenjuje se na korištenje tih sredstava.

Financijska sredstva stavljaju se na raspolaganje u okviru dviju višegodišnjih dodjela pri čemu prva obuhvaća prve četiri, a druga preostale tri godine. Dodjela tih financijskih sredstava odražava se u programiranju predviđenom u ovoj Uredbi, u skladu s prepoznatim potrebama i prioritetima dotičnih zemalja. Dodjele se mogu revidirati u slučaju značajnih nepredviđenih okolnosti ili važnih političkih promjena u skladu s prioritetima vanjskog djelovanja Unije.

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 11, 15.1.2013., str. 77.

(2)  SL C 391, 18.12.2012., str. 110.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1085/2006 od 17. srpnja 2006. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) (SL L 210, 31.7.2006., str. 82.).

(5)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(6)  Uredba Vijeća (EZ) br. 389/2006 od 27. veljače 2006. o uspostavi instrumenta financijske potpore za poticanje gospodarskog razvoja turske zajednice na Cipru i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2667/2000 o Europskoj agenciji za obnovu (SL L 65, 7.3.2006., str. 5.).

(7)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(8)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (vidi stranicu 95 ovog Službenog lista).

(9)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2014. do 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(10)  Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo (vidi stranicu 27 ovog Službenog lista).

(11)  Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 289.).

(12)  Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 281.).

(13)  Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 470.).

(14)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (SL L 347, 20.12.2013., str. 259.).

(15)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).

(16)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za vanjsko djelovanje (vidi stranicu 95 ovog Službenog lista).

(17)  Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 50.).

(18)  Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi financijskog instrumenta za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020. (vidi stranicu 44 ovog Službenog lista).

(19)  Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (vidi stranicu 77 ovog Službenog lista).


PRILOG I.

Albanija

Bosna i Hercegovina

Island

Kosovo (1)

Crna Gora

Srbija

Turska

Bivša jugoslavenska republika Makedonija


(1)  Ovaj naziv ne dovodi u pitanje stajališta o statusu te je u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.


PRILOG II.

Tematski prioriteti za pomoć

Pomoć se može, prema potrebi, usmjeriti prema sljedećim tematskim prioritetima:

(a)

Usklađenost s načelom dobre javne uprave i gospodarskog upravljanja. Intervencije u ovom području imaju sljedeće ciljeve: jačanje javne uprave, uključujući profesionalizaciju i depolitizaciju javne službe, ugradnju načela meritokracije i osiguravanje odgovarajućih administrativnih postupaka; jačanje kapaciteta za osnaživanje makroekonomske stabilnosti i podupiranje razvoja u funkcionalno tržišno gospodarstvo i konkurentnije gospodarstvo; podupiranje sudjelovanja u mehanizmu multilateralnog fiskalnog nadzora Unije i sustavne suradnje s međunarodnim financijskim institucijama u osnovnim načelima gospodarske politike, kao i jačanje upravljanja javnim financijama.

(b)

Uspostavljanje i promicanje, od rane faze, pravilnog funkcioniranja institucija, nužnog za osiguravanje vladavine prava. Intervencije u ovom području imaju sljedeće ciljeve: uspostava neovisnih, odgovornih i učinkovitih pravosudnih sustava, uključujući sustave zapošljavanja, ocjenjivanja i napredovanja koji su transparentni i temelje se na rezultatima i učinkovite stegovne postupke u slučajevima prijestupa; osiguravanje uspostave čvrstih sustava za zaštitu granica, upravljanje migracijskim tokovima i pružanje azila potrebitim osobama; razvoj učinkovitih alata za prevenciju i borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije; promicanje i zaštita ljudskih prava, prava osoba koje pripadaju manjinama – uključujući Rome, kao i lezbijke, homoseksualce, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe – te temeljnih sloboda, uključujući slobodu medija.

(c)

Jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva i organizacija socijalnih partnera, uključujući strukovna udruženja, u korisnicima navedenima u Prilogu I. i poticanje umrežavanja na svim razinama među organizacijama sa sjedištem u Uniji i organizacijama korisnika navedenih u Prilogu I., omogućujući im da se uključe u učinkovit dijalog s javnim i privatnim akterima.

(d)

Ulaganje u obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje. Intervencije u ovom području imaju sljedeće ciljeve: promicanje jednakog pristupa ranom, primarnom i sekundarnom obrazovanju dobre kvalitete; smanjivanje slučajeva ranog napuštanja škole; prilagodba sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja zahtjevima tržišta rada; poboljšanje kvalitete i relevantnosti visokog obrazovanja; olakšavanje pristupa cjeloživotnom učenju i podupiranje ulaganja u infrastrukturu za obrazovanje i osposobljavanje; posebno s ciljem smanjenja teritorijalnih nejednakosti i poticanja obrazovanja bez segregacije.

(e)

Poticanje zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage. Intervencije u ovom području imaju sljedeće ciljeve: održiva integracija mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti se osposobljavaju u tržište rada, uključujući putem mjera koje potiču ulaganja u stvaranje kvalitetnih radnih mjesta; podupiranje integracije nezaposlenih; te poticanje većeg sudjelovanja na tržištu rada svih podzastupljenih skupina. Druga su ključna područja intervencije potpora ravnopravnosti spolova, prilagodba radnika i poduzeća promjenama, uspostava održivog društvenog dijaloga te modernizacija i jačanje institucija tržišta rada.

(f)

Promicanje socijalne uključenosti i borba protiv siromaštva. Intervencije u ovom području imaju sljedeće ciljeve: integracija marginaliziranih zajednica kao što su Romi; borba protiv diskriminacije na temelju spola, rase ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije; te poboljšanje dostupnosti pristupačnih, održivih i visoko kvalitetnih usluga, kao što su zdravstvena skrb i socijalne usluge od općeg interesa, uključujući putem modernizacije sustava socijalne zaštite.

(g)

Promicanje održivog prometa i otklanjanje uskih grla u infrastrukturama glavnih mreža, posebno putem ulaganja u projekte s visokom europskom dodanom vrijednošću. Prednost bi se trebala dati identificiranim ulaganjima s obzirom na njihov doprinos mobilnosti, održivosti, smanjenju emisije stakleničkih plinova, relevantnost za povezanost s državama članicama te koherentnost s jedinstvenim europskim prometnim prostorom.

(h)

Poboljšanje okruženja privatnog sektora i konkurentnosti poduzeća, uključujući pametnu specijalizaciju, kao ključnih pokretača rasta, stvaranja radnih mjesta i kohezije. Prednost se daje projektima koji poboljšavaju poslovno okruženje.

(i)

Jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacijskog kapaciteta, posebno poboljšanjem istraživačkih infrastruktura, poticajnog okruženja i promicanjem umrežavanja i suradnje.

(j)

Doprinos sigurnosti opskrbe hranom i održavanje diversificiranih i isplativih poljoprivrednih sustava u dinamičnim ruralnim zajednicama i područjima.

(k)

Povećanje sposobnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora da se nosi s konkurentskim pritiskom i tržišnim silama, kao i da se postupno uskladi s pravilima i standardima Unije u ostvarenju gospodarskih, socijalnih i okolišnih ciljeva u okviru uravnoteženog teritorijalnog razvoja ruralnih područja.

(l)

Zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša, doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova, povećanje otpornosti na klimatske promjene i promicanje upravljanja i informiranja u području klimatskog djelovanja. Financiranjem u okviru IPA-e II promiču se politike koje podupiru prelazak na sigurnu i održivu ekonomiju s učinkovitim korištenjem resursa i niskom emisijom CO2.

(m)

Promicanje mjera pomirenja, izgradnje mira i izgradnje povjerenja.


PRILOG III.

Tematski prioriteti za pomoć za teritorijalnu suradnju

Pomoć za prekograničnu suradnju može se, prema potrebi, usmjeriti prema sljedećim tematskim prioritetima:

(a)

promicanje prekograničnog zapošljavanja, mobilnosti radne snage te socijalne i kulturne uključenosti putem, između ostalog: integracije prekograničnih tržišta rada, uključujući i prekograničnu mobilnost; zajedničkih lokalnih inicijativa zapošljavanja; informacijskih i savjetodavnih usluga i zajedničkog osposobljavanja; ravnopravnosti spolova; jednakih mogućnosti; integracije imigrantskih zajednica i ranjivih skupina; ulaganja u javne službe za zapošljavanje; te potpore ulaganjima u javno zdravstvo i socijalne usluge;

(b)

zaštita okoliša i promicanje prilagodbe na klimatske promjene i njihovog ublažavanja, prevencija rizika i upravljanje rizikom putem, između ostalog: zajedničkih djelovanja za zaštitu okoliša; promicanja održivog korištenja prirodnih resursa, učinkovitosti resursa, obnovljivih izvora energije i prelaska na sigurnu i održivu ekonomiju s niskom emisijom CO2; promicanja ulaganja radi suočavanja sa specifičnim rizicima, osiguravajući otpornost na katastrofe i razvijajući sustave za upravljanje katastrofama te pripravnost na hitne situacije;

(c)

promicanje održivog prometa i poboljšanje javnih infrastruktura putem, između ostalog, smanjivanja izolacije kroz poboljšan pristup prijevozu, informacijskim i komunikacijskim mrežama i uslugama te ulaganja u prekogranične sustave i postrojenja za gospodarenje vodom, otpadom i energijom;

(d)

poticanje turizma te prirodne i kulturne baštine.

(e)

ulaganje u mlade, u obrazovanje i vještine putem, između ostalog, razvoja i provedbe zajedničkih programa obrazovanja, strukovnog osposobljavanja i osposobljavanja te infrastrukture koja podupire zajedničke aktivnosti mladih;

(f)

promicanje lokalnog i regionalnog upravljanja i jačanje kapaciteta planiranja i administrativnih kapaciteta lokalnih i regionalnih tijela;

(g)

povećanje konkurentnosti, poslovnog okruženja i razvoja malih i srednjih poduzeća, trgovine i ulaganja putem, između ostalog, promicanja i potpore poduzetništva, posebno malih i srednjih poduzeća, i razvoja lokalnih prekograničnih tržišta i internacionalizacije;

(h)

jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja, inovacija te informacijske i komunikacijske tehnologije putem, između ostalog, promicanja zajedničke upotrebe ljudskih potencijala i objekata za istraživanja i tehnološki razvoj.

Financiranje u okviru IPA-e II prema potrebi može biti namijenjeno i sudjelovanju korisnika navedenih u Prilogu I. u transnacionalnim i međuregionalnim programima suradnje u okviru potpore iz EFRR-a cilju „Europska teritorijalna suradnja” i u programima prekogranične suradnje u okviru ENI-ja. U tim slučajevima, područje primjene pomoći uspostavlja se u skladu s regulatornim okvirom relevantnog instrumenta (bilo EFRR-a ili ENI-ja).


Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom (1)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći (2). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći (2) te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.


(1)  Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije

(2)  Gdje je primjenjivo.


Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o financiranju horizontalnih programa za manjine

Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska Komisija slažu se da članak 2. stavak 1. točka (a) podtočka ii. Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) treba tumačiti kao da se njime dopušta financiranje programa čiji je cilj jačanje poštovanja prema manjinama i njihove zaštite u skladu s kriterijima iz Kopenhagena, kao što je bio slučaj s Uredbom (EZ) br. 1085/2006 Vijeća od 17. srpnja 2006. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA).


Izjava Europske komisije o upotrebi provedbenih akata za utvrđivanje odredaba za provedbu određenih pravila iz Uredbe br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)

Europska komisija smatra da je svrha pravila za provedbu programa prekogranične suradnje iz Uredbe (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i propisa za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja te drugih određenijih i detaljnijih provedbenih pravila iz Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo te iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), nadopuna temeljnog akta i stoga trebaju biti u obliku delegiranih akata koji se donose na temelju članka 290. UFEU-a. Komisija se neće protiviti donošenju teksta kako su ga dogovorili suzakonodavci. Međutim, Europska komisija podsjeća da je pitanje razgraničenja između članaka 290. i 291. UFEU-a trenutačno na razmatranju na Sudu Europske unije u predmetu „Biocidi”.


Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.


Izjavom Europskog parlamenta o korisnicima navedenima u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II)

Europski parlament napominje da se u Uredbi (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II) koristi izraz „korisnici navedeni u Prilogu I.” u cijelom tekstu. Europski parlament smatra da se taj pojam odnosi na zemlje.


15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/27


UREDBA (EU) br. 232/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Ovom Uredbom uspostavlja se Europski instrument za susjedstvo (ENI), kao jedan od instrumenata namijenjenih pružanju izravne potpore vanjskim politikama Europske unije. Njome se zamjenjuje Uredba (EZ) br. 1638/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4) koja je prestala važiti 31. prosinca 2013.

(2)

Člankom 8. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) predviđa se da Unija treba razviti poseban odnos sa susjednim zemljama radi uspostave područja blagostanja i dobrosusjedskih odnosa, utemeljenog na vrijednostima Unije i obilježenog bliskim i miroljubivim odnosima koji se temelje na suradnji.

(3)

U okviru Europske politike za susjedstvo (EPS) Unija zemljama europskog susjedstva nudi privilegirani odnos, koji se temelji na zajedničkom prihvaćanju i promicanju vrijednosti demokracije i ljudskih prava, vladavine prava, dobrog upravljanja i načela tržišnoga gospodarstva te održivog i uključivog razvoja. EPS nadalje pruža, prema potrebi, okvir za poboljšanu mobilnost i osobne kontakte, posebno olakšavanjem izdavanja viza i sporazumima o ponovnom prihvatu te, ovisno o slučaju, liberalizacijom viza.

(4)

Od svojeg pokretanja, EPS je ojačao odnose sa zemljama partnerima i donijela vidljivu korist Uniji i njezinim partnerima, uključujući pokretanje regionalnih inicijativa i potporu demokratizaciji u europskom susjedstvu. Više važnih događaja u europskom susjedstvu potaknuli su sveobuhvatno strateško preispitivanje EPS-a 2011. Tim preispitivanjem se između ostalog predviđa veća potpora partnerima koji su usmjereni na izgradnju demokratskih društava i provođenje reformi u skladu s pristupom koji se temelji na poticajima („više za više”) i načelom „uzajamne odgovornosti”, partnerstvo s društvima te različitiji i prilagođeni pristup pojedinačnim zemljama partnerima. Ovom Uredbom trebala bi se uspostaviti jasna veza između okvira EPS-a i potpore koja se treba pružiti u okviru ove Uredbe.

(5)

Ovom Uredbom trebala bi se podupirati provedba političkih inicijativa koje su oblikovale EPS: Istočnog partnerstva između Unije i njezinih istočnih susjeda, Partnerstva za demokraciju i zajednički napredak te inicijative Unija za Mediteran u južnom susjedstvu. Sve su te inicijative strateški važne i pružaju jednako smislene političke okvire za produbljivanje odnosa sa zemljama partnerima kao i između njih, a koji se zasnivaju na načelima uzajamnih obveza te zajedničke odgovornosti. Ovom Uredbom također bi se trebala podupirati provedba regionalne suradnje diljem europskog susjedstva, između ostalog u okviru politike Sjeverne dimenzije ili Crnomorske sinergije, kao i, ponajprije u slučaju prekogranične suradnje, u vezi s vanjskim aspektima relevantnih makroregionalnih strategija.

(6)

Ciljeve ove Uredbe trebalo bi ostvarivati uz odgovarajuće uključivanje partnera u vanjskom djelovanju, uključujući organizacije civilnog društva i lokalna tijela, u pripremu, provedbu i praćenje potpore Unije, uzimajući u obzir važnost njihovih uloga. Ovom Uredbom također bi se trebalo podupirati jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za osiguravanje učinkovite odgovornosti države i lokalne odgovornosti te za aktivno sudjelovanje u procesu demokratizacije.

(7)

U ovoj Uredbi priznaje se posebni status Ruske Federacije kao susjeda Unije i strateškog partnera u regiji.

(8)

Potpora u okviru ove Uredbe i u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj trebala bi se pružiti programima za prekograničnu suradnju između država članica, s jedne strane, te zemalja partnera i/ili Ruske Federacije („druge zemlje koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji”), s druge strane, na vanjskim granicama Unije s ciljem promicanja integriranog i održivog regionalnog razvoja i suradnje među susjednim graničnim područjima te skladne teritorijalne integracije diljem Unije te sa susjednim zemljama. Kako bi se osigurala učinkovita provedba prekogranične suradnje važno je, prema potrebi, uskladiti postupke s postupcima u kontekstu europske teritorijalne suradnje.

(9)

Nadalje, važno je poticati i olakšavati suradnju između Unije i njenih partnera, kao i drugih zemalja sudionica, na njihovu zajedničku korist, posebno kroz najbolju i najučinkovitiju koordinaciju raspoloživih resursa i udruživanje doprinosa iz unutarnjih i vanjskih instrumenata proračuna Unije, posebno u korist projekata prekogranične suradnje i regionalne suradnje, infrastrukturnih projekte od interesa za Uniju koji uključuju susjedne zemlje i drugih područja suradnje.

(10)

Teritorijalne jedinice na granicama koje pripadaju zemljama Europskoga gospodarskog prostora (EGP) te relevantne teritorijalne jedinice u korisnicima navedenima u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5) također bi trebale moći sudjelovati u prekograničnoj suradnji. Sudjelovanje zemalja EGP-a u programima prekogranične suradnje trebalo bi se i dalje zasnivati na njihovim vlastitim resursima.

(11)

Očekuje se da će države članice, zemlje partneri i druge zemlje sudionice koje sudjeluju u prekograničnoj i regionalnoj suradnji osigurati sufinanciranje. To će ojačati odgovornost zemlje, povećati financijske resurse koji su na raspolaganju za programe i olakšati sudjelovanje lokalnih zainteresiranih strana.

(12)

Za potrebe usklađivanja terminologije koja se koristi u ovoj Uredbi s terminologijom europske teritorijalne suradnje, provedbeni dokumenti za programe prekogranične suradnje trebali bi se nazivati zajedničkim operativnim programima.

(13)

Potpora koju treba pružiti susjednim zemljama unutar okvira koji je uspostavio EPS trebala bi biti koherentna s ciljevima i načelima vanjskih politika Unije, a posebno s njezinom razvojnom politikom te zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom. Također bi trebalo osigurati koherentnost s vanjskim dimenzijama internih politika i instrumenata Unije.

(14)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi optimizirala učinak svojeg vanjskog djelovanja. To bi se trebalo postići putem koherentnosti i komplementarnosti između instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja te stvaranjem sinergija između ENI-ja, drugih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi nadalje trebalo imati za posljedicu uzajamno jačanje programa izrađenih na temelju instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja.

(15)

Zajednička strategija EU-a i Afrike relevantna je za odnose s mediteranskim susjedima iz Sjeverne Afrike.

(16)

Unija i njezine države članice trebale bi poboljšati koherentnost, učinkovitost i komplementarnost svojih politika o suradnji sa susjednim zemljama. Kako bi se osiguralo da se suradnja Unije i suradnja država članica uzajamno nadopunjuje i jača, primjereno je osigurati zajedničko programiranje koje bi se trebalo provoditi kad god je to moguće i relevantno. Također bi trebalo osigurati odgovarajuću suradnju i koordinaciju s drugim donatorima izvan Unije.

(17)

Potpora Unije u okviru ove Uredbe trebala bi u načelu biti usklađena s odgovarajućim nacionalnim ili lokalnim strategijama i mjerama zemalja partnera te, prema potrebi, također s onima Ruske Federacije.

(18)

Komisija bi trebala pronaći najučinkovitiji način korištenja raspoloživih resursa, korištenjem financijskih instrumenata s učinkom poluge. Takav učinak mogao bi se povećati omogućavanjem korištenja i ponovnog korištenja sredstava uloženih i generiranih od strane financijskih instrumenata.

(19)

Borba protiv klimatskih promjena jedan je od velikih izazova s kojima se Unija suočava te je potrebno hitno djelovanje na međunarodnoj razini. U skladu s namjerom izraženom u Komunikaciji Komisije od 29. lipnja 2011. pod naslovom „Proračun za strategiju Europa 2020.” za povećanje udjela u proračunu Unije koji je povezan s klimom na barem 20 %, ova bi Uredba trebala doprinijeti postizanju tog cilja.

(20)

Stabilni okvir suradnje sa susjednim zemljama u području energetike i resursa, usklađen s pravilima unutarnjeg tržišta Unije, doprinosi poboljšanju sigurnosti Unije u tom području.

(21)

Ravnopravnost spolova, prava pripadnika manjina i borba protiv diskriminacije i nejednakosti međusektorski su ciljevi u svim djelovanjima koja se poduzimaju na temelju ove Uredbe.

(22)

U odnosima sa svojim partnerima u svijetu, Unija je predana promicanju poštenog rada i socijalne pravde te ratifikacije i učinkovite provedbe međunarodno priznatih standarda rada, uključujući iskorjenjivanje dječjeg rada, te multilateralnih sporazuma o okolišu.

(23)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za njezino razdoblje primjene, koja treba predstavljati primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (6), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(24)

Financijski interesi Unije trebali bi se štititi proporcionalnim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda, uključujući prevencijom, otkrivanjem i ispitivanjem nepravilnosti, povratom sredstava koja su izgubljena, pogrešno plaćena ili nepravilno korištena i, prema potrebi, nametanjem sankcija. Te mjere trebale bi se provoditi u skladu s primjenjivim sporazumima sklopljenima s međunarodnim organizacijama i trećim zemljama.

(25)

S ciljem prilagodbe potpore Unije u okviru ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije s obzirom na izmjenu popisa prioriteta za potporu Unije u okviru ove Uredbe i financijske dodjele prema vrsti programa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(26)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(27)

Provedbene ovlasti koje se odnose na višegodišnje okvire za jedinstvenu potporu, druge programske dokumente i provedbena pravila kojima se utvrđuju posebne odredbe za provedbu prekogranične suradnje trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(28)

Za donošenje takvih provedbenih akata trebalo bi u načelu koristiti postupak ispitivanja, uzimajući u obzir prirodu tih provedbenih akata, posebno njihovu usmjerenost prema politikama ili njihove financijske implikacije, osim u slučaju mjera malog financijskog opsega.

(29)

Zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja utvrđeni su u Uredbi (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(30)

Organizacija i funkcioniranje Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) uspostavljeni su u Odluci Vijeća 2010/427/EU (9).

(31)

Unija je u najboljem položaju da pruži svoju potporu u okviru ove Uredbe u zemljama europskog susjedstva u kojima je usklađivanje s pravilima i standardima Unije jedan od ključnih ciljeva politike. Određena posebna potpora može se pružiti samo na razini Unije. Tranzicijsko iskustvo država članica također može doprinijeti uspjehu reformi u zemljama europskog susjedstva i promicanju univerzalnih vrijednosti u europskom susjedstvu.

(32)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbene mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(33)

Primjereno je uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s razdobljem primjene Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (10). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

CILJEVI I NAČELA

Članak 1.

Opći cilj i područje primjene

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se Europski instrument za susjedstvo (ENI) s ciljem napredovanja prema području zajedničkog prosperiteta i dobrog susjedstva koje uključuje Uniju te zemlje i područja navedene na popisu u Prilogu I. („zemlje partneri”) razvijanjem posebnog odnosa koji se temelji na suradnji, miru i sigurnosti, uzajamnoj odgovornosti i zajedničkoj predanosti univerzalnim vrijednostima demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava u skladu s UEU-om.

2.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe upotrebljava se u korist zemalja partnera i područja koji su uključeni u prekograničnu suradnju. Ona se može upotrebljavati i u zajedničku korist Unije i zemalja partnera.

3.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe može se također koristiti u svrhu omogućavanja sudjelovanja Ruske Federacije u prekograničnoj suradnji, regionalnoj suradnji uz sudjelovanje Unije te u relevantnim programima koji obuhvaćaju više zemalja, uključujući suradnju u području obrazovanja, posebno razmjene studenata.

4.   Unija promiče, razvija i konsolidira vrijednosti slobode, demokracije, univerzalnosti i nedjeljivosti, kao i poštovanja, ljudskih prava i temeljnih sloboda te načela ravnopravnosti i vladavine prava na kojima se temelji, kroz dijalog i suradnju s trećim zemljama te u skladu s načelima međunarodnog prava. U skladu s time, financiranje na temelju ove Uredbe u skladu je s tim vrijednostima i načelima, kao i s obvezama Unije prema međunarodnom pravu, uzimajući u obzir relevantne politike i stajališta Unije.

Članak 2.

Posebni ciljevi potpore Unije

1.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe usmjerena je na promicanje bolje političke suradnje, istinske i održive demokracije, postupne gospodarske integracije i jačeg partnerstva s društvima između Unije i zemalja partnera te, posebno, provedbu sporazuma o partnerstvu i suradnji, sporazuma o pridruživanju ili drugih postojećih i budućih sporazuma te zajednički dogovorenih akcijskih planova ili istovjetnih dokumenata.

2.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe posebno je usmjerena na:

(a)

promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, vladavine prava, načela jednakosti i borbe protiv svakog oblika diskriminacije, uspostavu istinske i održive demokracije, promicanje dobrog upravljanja, borbu protiv korupcije, jačanje institucionalnih sposobnosti na svim razinama i razvoj naprednog civilnog društva, uključujući socijalne partnere;

(b)

postizanje postupnog uključivanja u unutarnje tržište Unije i poboljšanu sektorsku i međusektorsku suradnju, uključujući usklađivanjem zakonodavstava i regulatornom konvergencijom s normama Unije i drugim relevantnim međunarodnim normama, te poboljšani pristup tržištu, uključujući putem dubokih i sveobuhvatnih područja slobodne trgovine, povezanu izgradnju institucija i ulaganja, posebno u međusobna povezivanja;

(c)

stvaranje uvjeta za bolju organizaciju legalne migracije i poticanje dobro organizirane mobilnosti ljudi, za provedbu postojećih ili budućih sporazuma sklopljenih u skladu s Globalnim pristupom migraciji i mobilnosti te za promicanje osobnih kontakata, posebno u vezi s kulturnim, obrazovnim, stručnim i sportskim aktivnostima;

(d)

pružanje podrške pametnom, održivom i uključivom razvoju u svim aspektima; smanjenje siromaštva, uključujući kroz razvoj privatnog sektora, i smanjenje socijalne isključenosti; promicanje izgradnje kapaciteta u znanosti, obrazovanju, posebno u visokom obrazovanju, tehnologiji, istraživanju i inovacijama; promicanje unutarnje gospodarske, društvene i teritorijalne kohezije; poticanje ruralnog razvoja; promicanje javnog zdravlja; te pružanje podrške zaštiti okoliša, klimatskom djelovanju te otpornosti na katastrofe;

(e)

promicanje izgradnje povjerenja, dobrosusjedskih odnosa i drugih mjera koje doprinose sigurnosti u svim njezinim sigurnosti te sprečavanju i rješavanju sukoba, uključujući dugotrajne sukobe;

(f)

unapređenje podregionalne i regionalne suradnje, suradnje u cijelom europskom susjedstvu, kao i prekogranične suradnje.

3.   Postizanje posebnih ciljeva navedenih u stavcima 1. i 2. mjeri se posebno putem relevantnih periodičnih izvješća Unije o provedbi EPS-a; u slučaju stavka 2. točaka (a), (d) i (e) putem relevantnih pokazatelja koje su uspostavile međunarodne organizacije i druga relevantna tijela; u slučaju stavka 2. točaka (b), (c) i (d), prema potrebi, opsegom preuzimanja regulatornog okvira Unije od strane zemalja partnera; te u slučaju stavka 2. točaka (c) i (f) brojem relevantnih sporazuma i mjera suradnje.

Pokazatelji koji se koriste za mjerenje postizanja posebnih ciljeva unaprijed su određeni, jasni, transparentni i, prema potrebi, specifični za određenu zemlju i mjerljivi te uključuju, između ostalog, odgovarajuće praćene demokratske izbore, poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, neovisno sudstvo, suradnju na pitanjima pravosuđa, slobode i sigurnosti, razinu korupcije, trgovinske tokove, ravnopravnost spolova i pokazatelje koji omogućuju mjerenje unutarnjih gospodarskih razlika, uključujući razine zaposlenosti.

4.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe može se koristiti i u drugim relevantnim područjima kada je to u skladu s ukupnim ciljevima EPS-a.

Članak 3.

Okvir politike

1.   Sporazumi o partnerstvu i suradnji, sporazumi o pridruživanju i drugi postojeći ili budući sporazumi kojima se uspostavlja odnos sa zemljama partnerima, odgovarajuće komunikacije Komisije, zaključci Europskog vijeća i zaključci Vijeća, kao i relevantne izjave sa sastanaka na vrhu ili zaključci sastanaka ministara sa zemljama partnerima EPS-a, uključujući u kontekstu Istočnog partnerstva i Unije za Mediteran, kao i relevantne rezolucije Europskog parlamenta, predstavljaju, uz poštovanje načela odgovornosti, sveobuhvatni okvir politike ove Uredbe za programiranje i provedbu potpore Unije na temelju ove Uredbe.

2.   Ključne referentne točke za postavljanje prioriteta za potporu Unije u okviru ove Uredbe i procjenu napretka kako je navedeno u članku 2. stavku 3. su sljedeće: akcijski planovi ili drugi istovrsni zajednički dogovoreni dokumenti, kao što su programi o pridruživanju između zemalja partnera i Unije u bilateralnim i multilateralnim oblicima, uključujući prema potrebi u okviru Istočnog partnerstva ili južne dimenzije EPS-a.

3.   Kada ne postoje sporazumi između Unije i zemalja partnera kako je navedeno u članku 1., potpora Unije u okviru ove Uredbe može se pružiti ako se pokaže da je korisna za postizanje ciljeva politike Unije te se programira na temelju takvih ciljeva, uzimajući u obzir potrebe dotične zemlje.

Članak 4.

Razlikovanje, partnerstvo i sufinanciranje

1.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe pružena svakoj zemlji partneru u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a) temelji se na poticajima te se razlikuje u obliku i iznosu, uzimajući u obzir sve dolje navedene elemente te odražavajući sljedeće elemente s obzirom na zemlju partnera:

(a)

njezine potrebe, primjenom pokazatelja kao što su stanovništvo i razina razvoja;

(b)

njezinu predanost i napredak u provedbi uzajamno dogovorenih ciljeva političkih, gospodarskih i društvenih reformi;

(c)

njezinu predanost i napredak u izgradnji istinske i održive demokracije;

(d)

partnerstvo s Unijom, uključujući razinu ambicija u pogledu tog partnerstva;

(e)

kapacitet apsorpcije i potencijalni učinak potpore Unije u okviru ove Uredbe.

Takva potpora odražava se u višegodišnjim programskim dokumentima iz članka 7.

2.   Nakon donošenja programskih dokumenata navedenih u članku 7. i ne dovodeći u pitanje druge elemente iz stavka 1. ovog članka, udio raspoloživih resursa ponuđenih zemljama partnerima prilagođava se ponajprije s obzirom na njihov napredak u izgradnji i učvršćivanju istinske i održive demokracije i u provedbi dogovorenih ciljeva političkih, gospodarskih i socijalnih reformi te u skladu s pristupom koji se temelji na poticajima.

U slučaju krovnih programa u kojima sudjeluje više zemalja, taj se udio određuje s obzirom na napredak koji su zemlje partneri ostvarile u uspostavi istinske i održive demokracije, također uzimajući u obzir njihov napredak u provedbi dogovorenih ciljeva reformi koji doprinose postizanju tog cilja.

Napredak zemalja partnera redovito se ocjenjuje, posebno u izvješćima o napretku EPS-a koja obuhvaćaju trendove u usporedbi s prethodnim godinama.

Potpora se može ponovno razmotriti u slučaju ozbiljne ili trajne regresije.

3.   Pristup koji se temelji na poticajima ne primjenjuje se na potporu civilnom društvu, osobne kontakte, uključujući suradnju između lokalnih tijela, potporu unapređenju ljudskih prava ni na mjere potpore povezane s krizom. U slučaju ozbiljne ili trajne regresije, takva potpora može se povećati.

4.   Pristup koji se temelji na poticajima u okviru ove Uredbe podliježe redovitoj razmjeni stajališta u Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe u načelu se uspostavlja u partnerstvu s korisnicima. To partnerstvo prema potrebi uključuje sljedeće zainteresirane strane u pripremi, provedbi i praćenju potpore Unije:

(a)

nacionalna i lokalna tijela; i

(b)

organizacije civilnog društva,

uključujući savjetovanjem i pravovremenim pristupom relevantnim informacijama, čime im se omogućuje značajna uloga u tom procesu.

6.   Potporu Unije u okviru ove Uredbe u načelu sufinanciraju zemlje partneri i druge zemlje sudionice putem javnih sredstava, doprinosa korisnika ili drugih izvora. Od zahtjeva sufinanciranja može se odustati u valjano opravdanim slučajevima i kada je to potrebno u svrhu potpore razvoju civilnog društva i nedržavnih aktera, posebno malih organizacija civilnog društva, ne dovodeći u pitanje ispunjavanje drugih uvjeta određenih u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

Članak 5.

Koherentnost i koordiniranje donatora

1.   Pri provedbi ove Uredbe osigurava se koherentnost sa svim područjima vanjskog djelovanja Unije, kao i s ostalim relevantnim politikama Unije. U tu svrhu, mjere koje se financiraju na temelju ove Uredbe, uključujući one kojima upravlja Europska investicijska banka (EIB), temelje se na dokumentima o politici suradnje iz članka 3. stavaka 1. i 2., kao i na posebnim interesima, političkim prioritetima i strategijama Unije. Takve mjere poštuju obveze iz multilateralnih sporazuma i međunarodnih konvencija kojih su stranke Unija i zemlje partneri.

2.   Unija, države članice i EIB osiguravaju koherentnost između potpore koja se pruža na temelju ove Uredbe i druge potpore koju pružaju Unija, države članice i europske financijske institucije.

3.   Unija i države članice koordiniraju svoje programe potpore u svrhu povećanja djelotvornosti i učinkovitosti pružanja potpore i političkog dijaloga te sprečavanja preklapanja financiranja u skladu s uspostavljenim načelima za jačanje operativne koordinacije u području vanjske potpore i za usklađivanje politika i postupaka. Koordiniranje uključuje redovita savjetovanja i čestu razmjenu bitnih informacija tijekom različitih faza ciklusa potpore, posebno na terenu. Kad god je to moguće i relevantno, provodi se zajedničko programiranje. Kada to nije moguće postići, razmatraju se drugi aranžmani, kao što su delegirana suradnja i aranžmani za prijenos, kako bi se osigurala najveća razina koordinacije.

Komisija izvješćuje o zajedničkom programiranju s državama članicama u izvješću iz članka 17. Uredbe (EU) br. 236/2014 te uključuje preporuke u slučajevima kada zajedničko programiranje nije u potpunosti ostvareno.

4.   Unija, zajedno s državama članicama, poduzima potrebne korake, uključujući savjetovanja u ranoj fazi procesa programiranja, kako bi osigurala komplementarnost, pravilnu koordinaciju i suradnju s multilateralnim i regionalnim organizacijama i subjektima, uključujući europske financijske institucije, međunarodne financijske institucije, agencije, fondove i programe Ujedinjenih naroda, privatne i političke zaklade i donatore izvan Unije.

5.   Dokumenti iz članka 7. stavaka 2. i 3. također u najvećoj mogućoj mjeri sadrže upućivanja na aktivnosti drugih donatora iz Unije.

GLAVA II.

OKVIRNO PROGRAMIRANJE I DODJELA SREDSTAVA

Članak 6.

Vrste programa

1.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe programira se putem:

(a)

bilateralnih programa koji obuhvaćaju potporu Unije za jednu zemlju partnera;

(b)

programa koji obuhvaćaju više zemalja i namijenjeni su rješavanju izazova koji su zajednički svima ili većem broju zemalja partnera, a temelje se na prioritetima Istočnog partnerstva i južne dimenzije EPS-a i uzimajući u obzir aktivnosti koje se provode u kontekstu Unije za Mediteran te regionalne i podregionalne suradnje, ponajprije između dviju ili više zemalja partnera, uključujući i u okviru Sjeverne dimenzije i Crnomorske sinergije. To može uključivati Rusku Federaciju u skladu s člankom 1. stavkom 3.;

(c)

programa prekogranične suradnje koji su namijenjeni suradnji između jedne ili više država članica, s jedne strane, i jedne ili više zemalja partnera i/ili Ruske Federacije („druge zemlje koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji”), s druge strane, a provode se na njihovom zajedničkom dijelu vanjske granice Unije.

2.   Prioriteti za potporu Unije navedeni su u Prilogu II.

3.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 236/2014 i, u slučaju programa iz članka 6. stavka 1. točke (c) ove Uredbe, također u skladu s provedbenim pravilima kojima se utvrđuju posebne odredbe za provedbu prekogranične suradnje, kako je navedeno u članku 12. ove Uredbe.

Članak 7.

Programiranje i okvirna dodjela sredstava za okvirne programe za jednu ili više zemalja

1.   Okvirne financijske dodjele za programe za određenu zemlju određuju se na temelju kriterija navedenih u članku 4. stavku 1.

2.   Za zemlje za koje postoje dokumenti iz članka 3. stavka 2. ove Uredbe donosi se sveobuhvatni višegodišnji okvir za jedinstvenu potporu u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. Taj okvir obuhvaća:

(a)

preispitivanje ostvarenog napretka u odnosu na okvir politike te ostvarenje prethodno dogovorenih ciljeva te se njime uzima u obzir postojeće stanje u vezi s odnosima između Unije i zemlje partnera, uključujući razinu ambicije partnerstva zemlje partnera s Unijom;

(b)

određivanje ciljeva i prioriteta za potporu Unije, uglavnom odabranih među onima koji su uključeni u dokumente iz članka 3. stavka 2. ove Uredbe te u strategije ili planove zemalja partnera kada su te strategije ili planovi usklađeni s cjelokupnim okvirom politike te za koje je redovitom procjenom Unije utvrđena potreba za potporom;

(c)

naznaku očekivanih rezultata; i

(d)

određivanje okvirne razine financiranja, raščlanjenog po prioritetima.

Okvirne financijske dodjele za svaki okvir za jedinstvenu potporu daju se u obliku raspona ne većeg od 20 % tih dodjela.

Trajanje okvira za jedinstvenu potporu u načelu odgovara trajanju relevantnog dokumenta iz članka 3. stavka 2. ove Uredbe.

3.   Za zemlje za koje ne postoje dokumenti iz članka 3. stavka 2. ove Uredbe, sveobuhvatni programski dokument koji uključuje strategiju i višegodišnji okvirni program donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. U tom dokumentu:

(a)

određuje se strategija odgovora Unije na temelju analize stanja u dotičnoj zemlji, njezinih odnosa s Unijom te strategija ili planova zemalja partnera kada su te strategije ili planovi usklađeni s cjelokupnim okvirom politike;

(b)

određuju se ciljevi i prioriteti za potporu Unije;

(c)

naznačuju se očekivani rezultati; i

(d)

određuje se okvirna razina financiranja raščlanjenog po prioritetima.

Pripadajuće okvirne financijske dodjele daju se u obliku raspona ne većeg od 20 % tih dodjela. Programski dokument ima odgovarajuće višegodišnje trajanje.

4.   U slučaju programa koji obuhvaćaju više zemalja, sveobuhvatni programski dokument koji uključuje strategiju i višegodišnji okvirni program donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. U tom dokumentu:

(a)

određuju se ciljevi i prioriteti za potporu Unije prema regiji ili podregiji, koji prema potrebi odražavaju prioritete o kojima je odlučeno u okviru Istočnog partnerstva ili Unije za Mediteran;

(b)

naznačuju se očekivani rezultati; i

(c)

određuje se okvirna razina financiranja raščlanjenog po prioritetima.

Okvirne financijske dodjele za programe koji obuhvaćaju više zemalja određuju se na temelju transparentnih i objektivnih kriterija.

Programski dokument ima odgovarajuće višegodišnje trajanje.

5.   Dokumenti okvira za jedinstvenu potporu preispituju se prema potrebi, uključujući s obzirom na relevantna periodična izvješća Unije i uzimajući u obzir rad zajedničkih tijela uspostavljenih na temelju sporazuma sa zemljama partnerima, te se mogu revidirati u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. Programski dokumenti iz stavaka 3. i 4. ovog članka preispituju se na polovici svojeg trajanja ili prema potrebi te se mogu revidirati u skladu s istim postupkom.

6.   Kako bi se olakšala provedba pristupa koji se temelji na poticajima iz članka 4. stavka 2., iznos od otprilike 10 % financijske omotnice navedene u članku 17. stavku 1. dodjeljuje se krovnim programima koji obuhvaćaju više zemalja, a koji će dopuniti financijske dodjele za zemlje iz članka 7. stavaka 2. i 3. U relevantnim odlukama Komisije o uspostavi tih krovnih programa navode se zemlje koje mogu primiti dodjele, a o stvarnim dodjelama odlučit će se na temelju napretka prema istinskoj i održivoj demokraciji te provedbi dogovorenih ciljeva reformi koji doprinose postizanju tog cilja.

7.   Kada je to potrebno za učinkovitiju provedbu mjera od zajedničke koristi za Uniju i zemlje partnere u područjima kao što su transnacionalna suradnja i međusobna povezivanja, financiranje u okviru ove Uredbe može se udružiti s financiranjem u okviru drugih relevantnih uredbi Unije. U tom slučaju Komisija određuje koji se jedinstveni skup pravila treba primjenjivati na provedbu.

8.   Države članice uključene su u postupak programiranja u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. One države članice i drugi donatori koji su se obvezali na zajedničko programiranje svoje potpore s Unijom posebno su snažno uključeni. Programski dokumenti mogu, prema potrebi, pokrivati i njihov doprinos.

9.   Ako su se države članice i drugi donatori obvezali na zajedničko programiranje svoje potpore, okvir za jedinstvenu potporu i programski dokumenti iz stavaka 3. i 4. mogu se zamijeniti zajedničkim višegodišnjim programskim dokumentom pod uvjetom da on udovoljava zahtjevima navedenima u tim stavcima.

10.   U slučaju kriza ili prijetnji demokraciji, vladavini prava ili ljudskim pravima i temeljnim slobodama, ili u slučaju prirodnih katastrofa ili katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, može se provesti ad hoc preispitivanje programskih dokumenata. Takvim hitnim preispitivanjem osigurava se koherentnost između politika Unije, potpore Unije koja se pruža u okviru ove Uredbe i potpore koja se pruža u okviru drugih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja. Hitno preispitivanje može dovesti do donošenja revidiranih programskih dokumenata. U takvim slučajevima Komisija šalje na znanje revidirane programske dokumente Europskom parlamentu i Vijeću u roku od mjesec dana od njihova donošenja.

11.   Pri bilo kakvom programiranju ili preispitivanju programa nakon objave izvješća o preispitivanju na sredini razdoblja iz članka 17. Uredbe (EU) br. 236/2014 uzimaju se u obzir rezultati, nalazi i zaključci iz tog izvješća.

GLAVA III.

PREKOGRANIČNA SURADNJA

Članak 8.

Zemljopisna prihvatljivost

1.   Programi prekogranične suradnje iz članka 6. stavka 1. točke (c) mogu se uspostaviti:

(a)

za kopnene granice koje pokrivaju teritorijalne jedinice koje odgovaraju razini 3 Nomenklature prostornih jedinica za statistiku (NUTS), ili istovjetnoj razini, uzduž kopnenih granica između država članica i drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji, ne dovodeći u pitanje moguće prilagodbe potrebne za osiguravanje koherentnosti i kontinuiteta djelovanja u području suradnje te u skladu s člankom 9. stavkom 4.;

(b)

za morske granice koje pokrivaju teritorijalne jedinice koje odgovaraju razini NUTS 3, ili istovjetnoj razini, uzduž morskih granica između država članica i drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji, odvojene najviše 150 km, ne dovodeći u pitanje moguće prilagodbe potrebne za osiguravanje koherentnosti i kontinuiteta djelovanja u području suradnje;

(c)

oko morskog bazena koji obuhvaća obalne teritorijalne jedinice koje odgovaraju razini NUTS 2, ili istovjetnoj razini, okrenute prema morskom bazenu koji je zajednički državama članicama i drugim zemljama koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji.

2.   Kako bi se osigurao kontinuitet postojećih programa suradnje te u drugim opravdanim slučajevima, a u svrhu doprinosa ciljevima programa, teritorijalnim jedinicama koje graniče s onima iz stavka 1. može se dozvoliti sudjelovanje u prekograničnoj suradnji. Uvjeti pod kojima takve teritorijalne jedinice mogu sudjelovati u suradnji utvrđuju se u zajedničkim operativnim programima.

3.   U valjano opravdanim slučajevima mogu se uključiti veći društveni, gospodarski ili kulturni centri iz država članica ili drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji koje ne graniče s prihvatljivim teritorijalnim jedinicama, pod uvjetom da takvo sudjelovanje doprinosi ciljevima utvrđenima u programskom dokumentu. Uvjeti pod kojima takvi centri mogu sudjelovati u suradnji utvrđuju se u zajedničkim operativnim programima.

4.   Kada su programi uspostavljeni u skladu sa stavkom 1. točkom (b), Komisija može, u dogovoru sa sudionicima, predložiti da se zemljopisna prihvatljivost proširi na cijelu teritorijalnu jedinicu razine NUTS 2 na čijem se području nalazi teritorijalna jedinica razine NUTS 3.

5.   Prekogranična suradnja nastoji biti koherentna s ciljevima postojećih i budućih makroregionalnih strategija.

Članak 9.

Programiranje i dodjela sredstava za prekograničnu suradnju

1.   Programski dokument priprema se u svrhu određivanja sljedećeg:

(a)

strateških ciljeva koji se trebaju ostvariti prekograničnom suradnjom te prioriteta i očekivanih rezultata te suradnje;

(b)

popisa zajedničkih operativnih programa koje treba uspostaviti;

(c)

okvirne raspodjele sredstava između programa za kopnene i morske granice iz članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) i programa za morske bazene iz članka 8. stavka 1. točke (c);

(d)

višegodišnje indikativne dodjele za svaki zajednički operativni program;

(e)

teritorijalnih jedinica koje ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u svakom zajedničkom operativnom programu te teritorijalnih jedinica i centara koji su navedeni u članku 8. stavcima 2., 3. i 4.;

(f)

indikativne dodjele za potporu, prema potrebi, horizontalnim djelovanjima za izgradnju kapaciteta, umrežavanju i razmjeni iskustava među programima;

(g)

doprinosa transnacionalnim programima uspostavljenima na temelju Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12), u kojima sudjeluju zemlje partneri i/ili Ruska Federacija.

Programski dokument obuhvaća razdoblje od sedam godina te ga donosi Komisija u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. Preispituje se na polovici svojeg trajanja ili prema potrebi te se može revidirati u skladu s tim postupkom.

2.   Zajednički operativni programi sufinanciraju se iz EFRR-a. Ukupni iznos doprinosa iz EFRR-a određuje se u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1299/2013. Na korištenje tog doprinosa primjenjuju se ova Uredba.

3.   Instrument pretpristupne pomoći (IPA II) uspostavljen Uredbom (EU) br. 236/2014 može se koristiti za sufinanciranje zajedničkih operativnih programa u kojima sudjeluju korisnici navedeni u Prilogu I. toj uredbi. Na korištenje tog sufinanciranja primjenjuju se ova Uredba.

4.   Indikativna dodjela sredstava za zajedničke operativne programe temelji se na objektivnim kriterijima, posebno na stanovništvu prihvatljivih teritorijalnih jedinica kako su određene u članku 8. stavku 1. točkama (a), (b) i (c). Pri određivanju okvirnih dodjela moguća je prilagodba kojom se odražava potreba za ravnotežom između doprinosa iz EFRR-a i doprinosa predviđenog u okviru ove Uredbe, kao i drugih čimbenika koji utječu na intenzitet suradnje, kao što su posebne značajke graničnih područja i njihov kapacitet za upravljanje i povlačenje potpore Unije.

Članak 10.

Zajednički operativni programi

1.   Prekogranična suradnja provodi se kroz višegodišnje zajedničke operativne programe koji pokrivaju suradnju za granicu ili skupinu granica i koji sadrže višegodišnje mjere s ciljem dosljednog skupa prioriteta koje se mogu provesti uz potporu Unije. Zajednički operativni programi temelje se na programskom dokumentu iz članka 9. stavka 1. Oni uključuju sažeti opis sustava upravljanja i kontrole koji obuhvaća elemente iz članka 11. stavka 2. i članka 12. stavka 2.

2.   Zajednički operativni programi za kopnene i morske granice uspostavljaju se za svaku granicu na odgovarajućoj teritorijalnoj razini i uključuju prihvatljive teritorijalne jedinice koje pripadaju jednoj ili više država članica i jednoj ili više drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji.

3.   Zajednički operativni programi oko morskih bazena multilateralni su, uspostavljaju se na odgovarajućoj teritorijalnoj razini i uključuju prihvatljive teritorijalne jedinice okrenute prema zajedničkom morskom bazenu koji pripada nekoliko zemalja sudionica, uključujući barem jednu državu članicu i jednu od drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji. Oni mogu uključivati bilateralne aktivnosti koje podržavaju suradnju između jedne države članice i jedne od drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji.

4.   U roku od godine dana od odobrenja programskog dokumenta iz članka 9. stavka 1. te nakon donošenja provedbenih pravila kojima se utvrđuju posebne odredbe za provedbu prekogranične suradnje zemlje sudionice zajednički podnose Komisiji prijedloge za zajedničke operativne programe. Komisija, u roku koji je utvrđen u provedbenim pravilima, donosi svaki zajednički operativni program nakon procjene njegove usklađenosti s ovom Uredbom, programskim dokumentom i provedbenim pravilima. Komisija podnosi zajedničke operativne programe na znanje Europskom parlamentu i državama članicama u roku od mjesec dana od donošenja tih programa.

5.   Područja u zemljama koje nisu države članice ili druge zemlje koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji, a koje graniče s prihvatljivim područjima kako su određena u članku 8. stavku 1. točkama (a) i (b), ili su okrenute prema zajedničkom morskom bazenu u kojem je uspostavljen zajednički operativni program, mogu biti obuhvaćene zajedničkim operativnim programom i mogu koristiti potporu Unije u okviru ove Uredbe u skladu s uvjetima određenima u programskom dokumentu iz članka 9. stavka 1.

6.   Komisija i zemlje sudionice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da se programi prekogranične suradnje, posebno za morske bazene, uspostavljeni na temelju ove Uredbe, te programi transnacionalne suradnje uspostavljeni na temelju Uredbe (EU) br. 1299/2013 koji se djelomično zemljopisno preklapaju, potpuno nadopunjuju i uzajamno osnažuju.

7.   Zajednički operativni programi mogu se revidirati na inicijativu zemalja sudionica ili Komisije zbog razloga kao što su:

(a)

promjene u prioritetima suradnje ili društveno-gospodarske promjene;

(b)

rezultati provedbe dotičnih mjera i oni koji su ishod postupka praćenja i evaluacije;

(c)

potreba za prilagođavanjem iznosa raspoloživih sredstava i preraspodjelom sredstava.

8.   Komisija sklapa sporazum o financiranju s drugim zemljama koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji do kraja kalendarske godine koja slijedi nakon godine donošenja zajedničkih operativnih programa. Taj sporazum o financiranju uključuje pravne odredbe potrebne za provedbu zajedničkog operativnog programa te ga mogu supotpisati druge zemlje sudionice i upravljačko tijelo iz članka 12. stavka 2. točke (c) ili zemlja koja je domaćin upravljačkom tijelu.

Prema potrebi, između zemalja sudionica i upravljačkog tijela sklapa se sporazum, na primjer u obliku memoranduma o razumijevanju, kako bi se odredile posebne financijske odgovornosti i načini provedbe programa od strane dotičnih zemalja, uključujući njihove upravljačke i administrativne zadaće i odgovornosti.

9.   Zajednički operativni program koji uključuje više od jedne od drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji uspostavlja se ako barem jedna od drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji potpiše sporazum o financiranju. Druge zemlje koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji koje su obuhvaćene uspostavljenim programom mogu se pridružiti programu u svakom trenutku potpisivanjem sporazuma o financiranju.

10.   Ako se zemlja sudionica obveže sufinancirati neki zajednički operativni program, u tom programu pojašnjavaju se dogovori i potrebni zaštitni mehanizmi za reviziju, dostavu, korištenje i praćenje sufinanciranja. Povezani sporazum o financiranju potpisuju sve zemlje sudionice i upravljačko tijelo zajedničkog operativnog programa ili zemlja koja je domaćin upravljačkom tijelu.

11.   U zajedničkim operativnim programima može se također predvidjeti financijski doprinos iz financijskih instrumenata i za financijske instrumente s kojima se mogu kombinirati bespovratna sredstva, podložno pravilima tih instrumenata, pod uvjetom da se time doprinosi postizanju prioriteta tih programa.

12.   Prema načelu partnerstva, zemlje sudionice i prema potrebi njihova lokalna tijela zajednički odabiru djelovanja za potporu Unije koja su u skladu s prioritetima i mjerama zajedničkog operativnog programa.

13.   U posebnim i valjano opravdanim slučajevima, kada:

(a)

se zajednički operativni program ne može podnijeti zbog problema u odnosima između zemalja sudionica ili između Unije i jedne od drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji;

(b)

se zajednički operativni program ne može provesti zbog problema u odnosima između zemalja sudionica;

(c)

zemlje sudionice nisu podnijele Komisiji zajednički operativni program do 30. lipnja 2017.; ili

(d)

niti jedna od drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji, a koje sudjeluju u programu, nije potpisala relevantan sporazum o financiranju do kraja godine koja slijedi nakon donošenja programa,

Komisija, nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom ili dotičnim državama članicama, poduzima potrebne korake kako bi dopustila dotičnoj državi članici ili dotičnim državama članicama da koriste doprinos iz EFRR-a za zajednički operativni program u skladu s člankom 4. stavcima 7. i 8. Uredbe (EU) br. 1299/2013.

14.   Proračunska izdvajanja za djelovanja ili programe prekogranične suradnje koji traju dulje od jedne financijske godine mogu se razdijeliti na nekoliko godišnjih obroka.

Članak 11.

Upravljanje zajedničkim operativnim programima

1.   Zajednički operativni programi obično se provode kroz zajedničko upravljanje s državama članicama. Međutim, zemlje sudionice mogu predložiti provedbu kroz neizravno upravljanje, od strane subjekta navedenog u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 i u skladu s provedbenim pravilima iz članka 12. stavka 2. ove Uredbe.

2.   Komisija provjerava, na temelju raspoloživih informacija, je li u slučaju zajedničkog upravljanja država članica, odnosno u slučaju neizravnog upravljanja jedna od drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji ili međunarodna organizacija, uspostavila i vodi li sustave za upravljanje i nadzor koji su u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, ovom Uredbom te njezinim provedbenim pravilima iz članka 12. stavka 2. ove Uredbe.

Dotične države članice, druge zemlje koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji i međunarodne organizacije osiguravaju učinkovito funkcioniranje svojeg sustava za upravljanje i nadzor, zakonitost i pravilnost transakcija te poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja. One su odgovorne za upravljanje i nadzor nad programima.

Komisija može zahtijevati od dotične države članice ili jedne od drugih zemalja koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji ili međunarodne organizacije da ispita pritužbu koja je podnesena Komisiji, a tiče se odabira ili provedbe operacija koje primaju potporu na temelju ove glave ili funkcioniranja sustava za upravljanje i nadzor.

3.   Kako bi se zajednički operativni programi mogli na odgovarajući način pripremiti za provedbu, izdaci koji su nastali nakon podnošenja zajedničkog operativnog programa Komisiji prihvatljivi su od 1. siječnja 2014.

4.   Ako je prihvatljivost ograničena u skladu s člankom 8. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 236/2014, subjekt iz stavka 1. ovog članka, koji može pokrenuti pozive za podnošenje ponuda i natječaje, ovlašten je prihvatiti kao prihvatljive ponuditelje, podnositelje zahtjeva i natjecatelje iz zemalja koje nisu prihvatljive ili robu neprihvatljiva porijekla u skladu s člankom 8. stavkom 2. te člankom 9. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 236/2014.

Članak 12.

Provedbena pravila za prekograničnu suradnju

1.   Provedbena pravila kojima se utvrđuju posebne odredbe za provedbu ove glave donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014.

2.   Pitanja obuhvaćena provedbenim pravilima uključuju detaljne odredbe o, između ostalog:

(a)

stopi i načinima sufinanciranja;

(b)

sadržaju, pripremi, izmjeni i zaključenju zajedničkih operativnih programa;

(c)

ulozi i funkciji struktura programa, npr. zajedničkog odbora za praćenje, upravljačkog tijela i njegova zajedničkog tehničkog tajništva, uključujući njihov položaj, djelotvornu identifikaciju, obveze i odgovornost, opis sustava za upravljanje i nadzor, te uvjetima koji uređuju tehničko i financijsko upravljanje potporom Unije, uključujući prihvatljivost troškova;

(d)

postupcima naplate u svim zemljama sudionicama;

(e)

praćenju i evaluaciji;

(f)

aktivnostima u svrhu vidljivosti i informiranja;

(g)

zajedničkom i neizravnom upravljanju iz članka 6. stavka 2. Uredbe (EU) br. 236/2014.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 13.

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 14. u svrhu izmjene Priloga II. Posebno, nakon objave izvješća o preispitivanju na sredini razdoblja te na temelju preporuka sadržanih u tom izvješću, Komisija donosi delegirani akt o izmjeni Priloga II. do 31. ožujka 2018.

Članak 14.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. dodjeljuje se Komisiji s trajanjem do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 15.

Odbor

Komisiji pomaže Odbor Europskog instrumenta za susjedstvo. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 16.

Sudjelovanje treće zemlje koja nije obuhvaćena člankom 1.

1.   U valjano opravdanim slučajevima i kako bi se osigurala koherentnost i učinkovitost financiranja Unije ili kako bi se potaknula regionalna ili transregionalna suradnja, Komisija može odlučiti, na pojedinačnoj osnovi, proširiti prihvatljivost određenih djelovanja u skladu s člankom 2. Uredbe (EU) br. 236/2014 na zemlje i područja koji u suprotnom ne bi ispunjavali uvjete za financiranje.

Neovisno o članku 8. stavku 1. Uredbe (EU) br. 236/2014, fizičke i pravne osobe iz dotičnih zemalja i područja mogu sudjelovati u postupcima kojima se provode takva djelovanja.

2.   Mogućnosti iz stavka 1. ovog članka mogu se predvidjeti u programskim dokumentima iz članka 7.

Članak 17.

Financijska omotnica

1.   Financijska omotnica za provedbu ove Uredbe za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 15 432 634 000 EUR po tekućim cijenama. Programima prekogranične suradnje iz članka 6. stavka 1. točke (c) namijenjeno je do 5 % financijske omotnice.

2.   Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

3.   U skladu s člankom 18. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13), okvirni iznos od 1 680 000 000 EUR iz različitih instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja, to jest Instrumenta za razvojnu suradnju uspostavljenog Uredbom (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (14), ENI-ja, Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) uspostavljenog Uredbom (EU) br. 231/2014 i Instrumenta za partnerstvo uspostavljenog Uredbom (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (15), dodjeljuje se za mjere povezane s mobilnošću u svrhu učenja u zemlje partnere ili iz njih u smislu Uredbe (EU) br. 1288/2013 te za suradnju i politički dijalog s tijelima, ustanovama i organizacijama iz tih zemalja. Uredba (EU) br. 1288/2013 primjenjuje se na upotrebu tih sredstava.

Financijska sredstva stavljaju se na raspolaganje u okviru dviju višegodišnjih dodjela pri čemu prva obuhvaća samo prve četiri, a druga preostale tri godine. Dodjela tih financijskih sredstava odražava se u višegodišnjem okvirnom programiranju predviđenom u ovoj Uredbi, u skladu s prepoznatim potrebama i prioritetima dotičnih zemalja. Dodjele se mogu revidirati u slučaju značajnih nepredviđenih okolnosti ili važnih političkih promjena, u skladu s prioritetima vanjskog djelovanja Unije.

Članak 18.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Ova se Uredba primjenjuje u skladu s Odlukom 2010/427/EU.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 11, 15.1.2013., str. 77

(2)  SL C 391, 18.12.2012., str. 110.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(4)  Uredba (EZ) br. 1638/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o utvrđivanju općih odredaba o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo i partnerstvo (SL L 310, 9.11.2006., str. 1.).

(5)  Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) (Vidi stranicu 11 ovog Službenog lista).

(6)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(7)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (Vidi stranicu 95 ovog Službenog lista).

(9)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranja Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

(10)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(11)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012. str. 1.).

(12)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (SL L 347, 20.12.2013., str. 259.).

(13)  Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 50.).

(14)  Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020. (Vidi stranicu 44 ovog Službenog lista).

(15)  Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (Vidi stranicu 77 ovog Službenog lista).


PRILOG I.

Zemlje partneri iz članka 1. su:

 

Alžir

 

Armenija

 

Azerbajdžan

 

Bjelarus

 

Egipat

 

Gruzija

 

Izrael

 

Jordan

 

Libanon

 

Libija

 

Republika Moldova

 

Maroko

 

okupirano palestinsko područje

 

Sirija

 

Tunis

 

Ukrajina


PRILOG II.

Prioriteti za potporu Unije u okviru ove Uredbe

Financiranje Unije može se odnositi na prioritete navedene u točkama 1., 2. i 3. ovog Priloga kako bi se pružila potpora postizanju posebnih ciljeva predviđenih u članku 2., također uzimajući u obzir zajednički dogovorene dokumente kako je određeno u članku 3. stavku 2.

Neki od tih prioriteta mogu biti relevantni za više od jedne vrste programa. U mogućim izmjenama tog okvirnog popisa prioriteta poštuje se načelo zajedničke odgovornosti.

U okviru tih prioriteta pristupa se rješavanju međusektorskih pitanja, uključujući pitanja istinske i održive demokracije, ljudskih prava, ravnopravnosti spolova, borbe protiv korupcije i pitanja u vezi s okolišem.

1.

Potporom Unije na bilateralnoj razini prema potrebi se, između ostalog, pristupa rješavanju sljedećih prioriteta:

ljudska prava, dobro upravljanje i vladavina prava, uključujući reformu pravosuđa, javne uprave i sektora sigurnosti;

institucionalna suradnja i razvoj kapaciteta, uključujući za potrebe provedbe sporazuma Unije;

pružanje potpore akterima civilnog društva i njihovoj ulozi u procesima reforme i demokratske tranzicije;

održivi i uključivi gospodarski razvoj, uključujući na regionalnoj i lokalnoj razini, te teritorijalna kohezija;

razvoj društvenih sektora, posebno za mlade, usmjerenih na socijalnu pravdu te koheziju i zapošljavanje;

razvoj trgovine i privatnog sektora, uključujući potporu malim i srednjim poduzećima, zapošljavanje i provedba dubokih i sveobuhvatnih područja slobodne trgovine;

poljoprivredni i ruralni razvoj, uključujući sigurnost hrane;

održivo upravljanje prirodnim resursima;

energetski sektor s usmjerenošću na energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju;

transport i infrastruktura;

obrazovanje i razvijanje vještina, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje;

upravljanje mobilnošću i migracijama, uključujući zaštitu migranata;

izgradnja povjerenja i druge mjere koje doprinose sprečavanju i rješavanju sukoba, uključujući potporu pogođenim populacijama i obnovu.

Prioriteti navedeni u ovoj točki mogu doprinositi većem broju ciljeva ove Uredbe.

2.

Potporom Unije na razini više zemalja prema potrebi se, između ostalog, pristupa rješavanju sljedećih prioriteta:

ljudska prava, dobro upravljanje i vladavina prava;

institucionalna suradnja i razvoj kapaciteta;

regionalna suradnja, posebno u okviru Istočnog partnerstva, Unije za Mediteran i Partnerstva za demokraciju i zajednički napredak;

visoko obrazovanje i razvijanje vještina, studenti i mobilnost osoblja, mladi i kultura;

održiv gospodarski razvoj, razvoj trgovine i privatnog sektora te podrška malim i srednjim poduzećima;

energetski sektor, uključujući energetske mreže;

transport i međupovezanost infrastruktura;

održivo upravljanje prirodnim resursima, uključujući vodom, zeleni rast, okoliš te prilagodba klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje;

pružanje potpore civilnom društvu;

upravljanje mobilnošću i migracijama;

izgradnja povjerenja i druge mjere koje doprinose sprečavanju i rješavanju sukoba.

Prioriteti navedeni u ovoj točki mogu doprinositi većem broju ciljeva ove Uredbe.

3.

Potporom Unije putem programa prekogranične suradnje prema potrebi se pristupa rješavanju sljedećih prioriteta:

gospodarski i društveni razvoj;

okoliš, javno zdravlje, sigurnost i zaštita;

mobilnost osoba, robe i kapitala.

Prioriteti navedeni u ovoj točki odražavaju zajedničke izazove. Oni čine okvir za prepoznavanje posebnih prioriteta sa zemljama koje sudjeluju u prekograničnoj suradnji. Organizacije civilnog društva bit će uključene u razvoj programa te će, zajedno s lokalnim i regionalnim tijelima, biti njihovi glavni korisnici.

Financijska dodjela prema vrsti programa

 

Bilateralni programi: do 80 %

 

Programi koji obuhvaćaju više zemalja: do 35 %

 

Prekogranična suradnja: do 5 %


Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom (1)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći (2). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći (2) te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.


(1)  Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije

(2)  Gdje je primjenjivo.


Izjava Europske komisije o upotrebi provedbenih akata za utvrđivanje odredaba za provedbu određenih pravila iz Uredbe br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)

Europska komisija smatra da je svrha pravila za provedbu programa prekogranične suradnje iz Uredbe (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. kojom se utvrđuju zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja te drugih određenijih i detaljnijih provedbenih pravila iz Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), nadopuna temeljnog akta i stoga trebaju biti u obliku delegiranih akata koji se donose na temelju članka 290. UFEU-a. Komisija se neće protiviti donošenju teksta kako su ga dogovorili suzakonodavci. Međutim, Europska komisija podsjeća da je pitanje razgraničenja između članaka 290. i 291. UFEU-a trenutačno na razmatranju na Sudu Europske unije u predmetu „Biocidi”.


Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.


15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/44


UREDBA (EU) br. 233/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014.-2020.

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Ova je Uredba sastavni dio politike razvojne suradnje Unije i jedan od instrumenata kojim se pruža pomoć vanjskim politikama Unije Ona zamjenjuje Uredbu (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (3) koja je prestala važiti 31. prosinca 2013.

(2)

Borba protiv siromaštva ostaje glavni cilj razvojne politike Unije, kako je utvrđeno u glavi V. poglavlju 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i dijelu petom glavi III. poglavlju 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u skladu s milenijskim razvojnim ciljevima i drugim obvezama u području razvoja dogovorenima na međunarodnoj razini i ciljevima koje je prihvatila Unija i njezine države članice u okviru Ujedinjenih naroda (UN) i drugih relevantnih međunarodnih foruma.

(3)

Zajednička izjava Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici Europske unije: „Europski konsenzus” (4) („Europski konsenzus”) i dogovorene izmjene te izjave pružaju opći politički okvir, smjernice i temeljno polazište za provedbu ove Uredbe.

(4)

Pomoć Unije bi s vremenom trebala doprinijeti smanjenju ovisnosti o pomoći.

(5)

Djelovanje Unije na međunarodnoj sceni treba biti vođeno načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta, to jest demokracijom, vladavinom prava, univerzalnošću i nedjeljivošću ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanjem ljudskog dostojanstva, načelima ravnopravnosti i solidarnosti te poštovanjem načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava. Kroz dijalog i suradnju, Unija treba nastojati razvijati i učvrstiti privrženost tim načelima u zemljama, područjima i regijama partnerima. Držeći se tih načela, Unija dokazuje svoju dodanu vrijednost kao akter u razvojnim politikama.

(6)

Provodeći ovu Uredbu, a posebno tijekom postupka programiranja, Unija bi trebala uzeti u obzir prioritete, ciljeve i referentne vrijednosti u odnosu na ljudska prava i demokraciju koje je Unija uspostavila za zemlje partnere, posebno njezine strategije po zemljama u području ljudskih prava.

(7)

Poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, promicanje vladavine prava, demokratskih načela, transparentnosti, dobrog upravljanja, mira i stabilnosti i ravnopravnosti spolova ključni su za razvoj zemalja partnera i ta pitanja trebalo bi ugraditi u razvojnu politiku Unije, posebno u programiranje i u sporazume sa zemljama partnerima.

(8)

Za osiguranje dosljednosti i relevantnosti pomoći i istovremeno za smanjenje troškova koje snose zemlje partneri, neophodna je učinkovitost pomoći, veća transparentnost, suradnja i komplementarnost i bolja usklađenost, usklađivanje sa zemljama partnerima kao i koordinacija postupaka kako između Unije i država članica, tako i u odnosu na druge donatore i sudionike razvoja. Svojom razvojnom politikom Unija se obvezala na provedbu zaključaka Deklaracije o učinkovitosti pomoći donesene na Forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanom u Parizu 2. ožujka 2005., Programa djelovanja iz Akre donesenog 4. rujna 2008. i otuda proizašle Deklaracije donesene u Busanu 1. prosinca 2011. Ta opredjeljenja dovela su do niza zaključaka Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su sastali u okviru Vijeća poput Kodeksa ponašanja EU-a o dopunjavanju i podjeli rada u okviru razvojne politike i Operativnog okvira o učinkovitosti pomoći. Trebalo bi ojačati napore i postupke kojima se postiže zajedničko programiranje.

(9)

Pomoć Unije trebala bi podržati Zajedničku strategiju Afrike - EU-a, koja je donesena na sastanku na vrhu između EU-a i Afrike u prosincu 2007. u Lisabonu i njezine naknadne izmjene i dodatke, koja se temelji na zajedničkoj viziji, načelima i ciljevima koji podupiru Strateško partnerstvo Afrike i EU-a.

(10)

Unija i države članice trebale bi poboljšati dosljednost, koordinaciju i komplementarnost svojih politika o razvojnoj suradnji, posebno reagirajući na prioritete zemalja i regija partnera na državnoj i regionalnoj razini. Kako bi se osiguralo da se politike razvojne suradnje Unije i država članica međusobno nadopunjuju i učvršćuju, te kako bi se osigurala isplativa dostava pomoći uz izbjegavanje preklapanja i praznina, hitno je i prikladno osigurati postupke za zajedničko programiranje koje bi trebalo provoditi kad god je to moguće i primjereno.

(11)

Politika Unije i međunarodna akcija za razvojnu suradnju vođene su milenijskim razvojnim ciljevima kao što je iskorjenjivanje krajnjeg siromaštva i gladi, uključujući sve naknadne izmjene istih, te razvojnim ciljevima, načelima i obvezama koje su Unija i države članice prihvatile, uključujući u kontekstu svoje suradnje s UN-om i drugim nadležnim međunarodnim forumima u području razvojne suradnje. Politika Unije i međunarodno djelovanje također su vođeni njezinim obvezama i dužnostima u odnosu na ljudska prava i razvoj, uključujući između ostalog Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Deklaraciju UN-a o pravu na razvoj.

(12)

Unija se izrazito zalaže za ravnopravnost spolova, koju smatra ljudskim pravom, pitanjem socijalne pravde i temeljnom vrijednosti razvojne politike Unije; ravnopravnost spolova ključna je za postizanje svih milenijskih razvojnih ciljeva. Vijeće je 14. lipnja 2010. potvrdilo akcijski plan EU-a za razdoblje 2010. - 2015. o ravnopravnosti spolova i jačanju položaja žena u okviru razvoja.

(13)

Unija bi trebala, kao pitanje visokog prioriteta, promicati cjeloviti pristup u odgovoru na krize i katastrofe te na sukobom pogođene i nestabilne situacije, uključujući tranzicijske i one nakon krize. Takav pristup bi posebno trebalo graditi na zaključcima Vijeća od 19. studenoga 2007. o odgovoru EU-a na situacije nestabilnosti i zaključcima Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća, također od 19. studenoga 2007., o sigurnosti i razvoju, kao i na zaključcima Vijeća od 20. lipnja 2011. o sprečavanju sukoba te na svim relevantnim naknadnim zaključcima.

(14)

Posebno u situacijama najhitnijih potreba i u kojima je siromaštvo najraširenije i najveće, pomoć Unije trebala bi se orijentirati na jačanje otpornosti zemalja i njihovog stanovništva na štetne događaje. To bi trebalo provesti putem odgovarajuće kombinacije pristupa, odgovora i instrumenata, posebno osiguravajući uravnoteženu, dosljednu i učinkovitu koordinaciju pristupa orijentiranih na sigurnost, humanitarna pitanja i razvoj, time povezujući pomoć, obnovu i razvoj.

(15)

Pomoć Unije trebalo bi usmjeriti tamo gdje ima više utjecaja, uzimajući u obzir njezinu sposobnost da djeluje na globalnoj razini i odgovara na globalne izazove kao što su iskorjenjivanje siromaštva, održivi i uključivi razvoj te promicanje demokracije, dobrog upravljanja, ljudskih prava i vladavine prava u cijelom svijetu, dugoročnu i predvidivu opredijeljenost razvojnoj pomoći i njezinu ulogu u koordinaciji s državama članicama. Da bi se osigurao takav utjecaj, trebalo bi primijeniti načelo diferencijacije ne samo na razini raspodjele sredstava, već i na razini programiranja, kako bi se osiguralo da bilateralna razvojna suradnja bude namijenjena zemljama partnerima kojima je najpotrebnija, uključujući nestabilne države i države izrazite ranjivosti, te ograničene mogućnosti za pristup drugim izvorima financiranja za potporu vlastitog razvoja. Unija bi se trebala uključiti u nova partnerstva sa zemljama koje su na razini na kojoj više ne koriste bilateralne programe pomoći, posebno na temelju regionalnih i tematskih programa u okviru ovog instrumenta i ostalih tematskih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja, posebno Instrument za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama uspostavljen Uredbom (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Instrument za partnerstvo”).

(16)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi optimizirala učinak svojeg vanjskog djelovanja. To bi se trebalo postići sveobuhvatnim pristupom za svaku pojedinu zemlju koji se temelji na koherentnosti i komplementarnosti između instrumenata Unije za vanjsko djelovanje te stvaranjem sinergija između ovog instrumenta, drugih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi nadalje trebalo također imati za posljedicu uzajamno jačanje programa izrađenih na temelju instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja. Težeći općoj koherentnosti vanjskog djelovanja Unije u skladu s člankom 21. UEU-a, Unija treba osigurati koherentnost razvojne politike kako se zahtijeva člankom 208. UFEU-a.

(17)

Ova Uredba trebala bi omogućiti veću usklađenost između politika Unije uz poštovanje načela koherentnosti razvojne politike. Također bi trebala omogućiti punu usklađenost s zemljama i regijama partnerima, koristeći, gdje je moguće, kao temelj za programiranje djelovanja Unije, nacionalne razvojne planove ili slične sveobuhvatne razvojne dokumente koji su doneseni uz uključivanje odgovarajućih nacionalnih i regionalnih tijela. Nadalje, trebala bi razvijati bolju koordinaciju među donatorima, posebno između Unije i država članica putem zajedničkog programiranja.

(18)

U globaliziranom svijetu, različite unutarnje politike Unije, kao što je okoliš, klimatske promjene, promicanje obnovljivih energija, zapošljavanje (uključujući i dostojanstven rad za sve), ravnopravnost spolova, energija, voda, prijevoz, zdravstvo, obrazovanje, pravda i sigurnost, kultura, istraživanje i inovacije, informacijsko društvo, migracije, poljoprivreda i ribarstvo sve više postaju dio vanjskog djelovanja Unije.

(19)

Strategija za pametan, održiv i uključiv rast, koja uključuje modele rasta koji jačaju socijalnu, gospodarsku i teritorijalnu koheziju i siromašnima omogućuju da povećaju svoj doprinosa nacionalnom bogatstvu i korist koju od njega imaju, naglašava opredijeljenost Unije da u svojim vanjskim i unutarnjim politikama promiče pametan, uključiv i održiv rast spajanjem triju stupova: gospodarskog, društvenog i okolišnog.

(20)

Borba protiv klimatskih promjena i zaštita okoliša su među velikim izazovima s kojima se suočavaju Unija i zemlje u razvoju i tu je potrebno hitno nacionalno i međunarodno djelovanje. Ova bi Uredba stoga trebala doprinijeti cilju da se najmanje 20 % proračuna Unije usmjeri prema društvu s niskom razinom emisije ugljika i otpornom na klimatske promjene, a program „Globalna javna dobra i izazovi” predviđen u ovoj Uredbi trebao bi koristiti najmanje 25 % svojih sredstava za obuhvaćanje klimatskih promjena i okoliša. Djelovanja u ovim područjima trebala bi se, kad god je to moguće, međusobno podržavati s ciljem jačanja njihovih učinaka.

(21)

Ova bi Uredba trebala omogućiti Uniji da doprinese ispunjavanju zajedničke obveze Unije u pružanju stalne potpore ljudskom razvoju kako bi se poboljšala kvaliteta života ljudi. Da bi se doprinijelo tom cilju, najmanje 25 % sredstava Programa „Globalna javna dobra i izazovi” trebalo bi podržati to područje razvoja.

(22)

Najmanje 20 % pomoći u okviru ove Uredbe trebalo bi dodijeliti osnovnim socijalnim uslugama, s naglaskom na zdravlje i obrazovanje, kao i sekundarnom obrazovanju, prepoznajući da je potrebna određena fleksibilnost, kao u slučajevima kada se radi o iznimnoj pomoći. Podatke koji se odnose na usklađenost s tim zahtjevom trebalo bi uključiti u godišnje izvješće iz Uredbe (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(23)

U Istanbulskom programu djelovanja za najmanje razvijene zemlje za desetljeće 2011. – 2020. najmanje razvijene zemlje obvezale su se uključiti trgovinu i politike razvoja trgovinskih kapaciteta u nacionalne strategije razvoja. Nadalje, na 8. Ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije održanoj u Ženevi od 15. do 17. prosinca 2011., ministri su se dogovorili da će i nakon 2011. zadržati razine pomoći za trgovinu koje barem odražavaju prosjek iz razdoblja 2006. - 2008. Te napore mora pratiti bolja i usmjerenija pomoć za trgovinu i olakšavanje trgovine.

(24)

Dok bi se tematskim programima ponajprije trebalo podupirati zemlje u razvoju, neke zemlje primateljice kao i prekomorske zemlje i područja koji po svojim značajkama ne ispunjavaju zahtjeve koji im omogućuju da ih Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj odredi kao primateljice službene razvojne pomoći, ali koji su obuhvaćeni člankom 1. stavkom 1. točkom (b), također bi trebali biti prihvatljivi za tematske programe podložno uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi.

(25)

Pojedinosti o područjima suradnje i prilagodbe financijskih dodjela po zemljopisnom području i području suradnje predstavljaju elemente ove Uredbe koji nisu ključni. Stoga bi Komisiji trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a za ažuriranje elemenata priloga ovoj Uredbi koji navode pojedinosti o područjima suradnje po geografskim i tematskim programima i okvirne financijske dodjele po zemljopisnom području i području suradnje. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala dodatno osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(26)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u odnosu na dokumente o strategiji i višegodišnje okvirne programe iz ove Uredbe. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(27)

S obzirom na prirodu tih provedbenih akata, posebno njihovu prirodu koja je usmjerena na politiku i njihove proračunske implikacije, za njihovo donošenje, osim u slučaju mjera malog financijskog opsega, u načelu bi trebalo koristiti postupak ispitivanja.

(28)

Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima povezanima s potrebom za brzom reakcijom Unije, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(29)

Zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja utvrđeni su u Uredbi (EU) br. 236/2014

(30)

Organizacija i funkcioniranje Europske službe za vanjsko djelovanje uspostavljeni su u Odluci Vijeća 2010/427/EU (8),

(31)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tih ciljeva.

(32)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za čitavo njezino razdoblje primjene, koja treba predstavljati primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (9), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(33)

Primjereno je uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s razdobljem primjene Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (10). Ova Uredba stoga bi se trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se instrument („Instrument za razvojnu suradnju” ili „IRS”) u okviru kojeg Unija može financirati:

(a)

geografske programe čiji je cilj potpora razvojne suradnje sa zemljama u razvoju koje su uključene u popis primatelja službene razvojne pomoći koji je utvrdio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, osim:

i.

zemalja potpisnica Sporazuma o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisanog u Cotonouu 23. lipnja 2000 (11)., osim Južne Afrike;

ii.

zemalja koje ispunjavaju zahtjeve Europskog fonda za razvoj;

iii.

zemalja koje ispunjavaju uvjete za financiranje od strane Unije u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo uspostavljenog Uredbom (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12) („Europski instrument za susjedstvo”);

iv.

korisnika koji ispunjavaju uvjete za financiranje od strane Unije u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći uspostavljenog Uredbom (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (13) („Instrument pretpristupne pomoći”).

(b)

tematske programe koji se odnose na globalna javna dobra i izazove koji su povezani s razvojem i podupiru organizacije civilnog društva i lokalne vlasti u zemljama partnerima u skladu s točkom (a) ovog stavka, zemljama koje ispunjavaju zahtjeve za financiranje od strane Unije u okviru instrumenata iz točke (a) podtočaka od i. do iii. ovog stavka i zemljama i područjima koji su obuhvaćeni područjem primjene Odluke Vijeća 2013/755/EU (14).

(c)

Panafrički program za potporu strateškog partnerstva između Afrike i Unije i njegove naknadne izmjene i dodaci za pokrivanje aktivnosti transregionalne, kontinentalne ili globalne prirode u Africi i s Afrikom.

2.   Za potrebe ove Uredbe, regija je geografski entitet koji se sastoji od više od jedne zemlje u razvoju.

3.   Zemlje i područja iz stavka 1. u ovoj se Uredbi nazivaju „zemlje partneri” ili „regije partneri”, ovisno o relevantnom geografskom, tematskom ili Panafričkom programu.

Članak 2.

Ciljevi i kriteriji odabira

1.   U okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije i Europskog konsenzusa te njegovih dogovorenih izmjena:

(a)

glavni cilj suradnje prema ovoj Uredbi je smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva,

(b)

sukladno glavnom cilju iz točke (a), suradnja u okviru ove Uredbe također doprinosi:

i.

podupiranju održivoga gospodarskog i socijalnog razvoja, te okolišnog razvoja, i

ii.

učvršćivanju i podupiranju demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja, ljudskih prava i relevantnih načela međunarodnog prava.

Postizanje ciljeva iz prvog podstavka mjeri se relevantnim pokazateljima, uključujući pokazatelje ljudskog razvoja, posebno milenijski razvojni cilj 1. za točku (a) i milenijske razvojne ciljeve od 1. do 8. za točku (b) te, nakon 2015. druge pokazatelje koje su Unija i države članice dogovorile na međunarodnoj razini.

2.   Suradnja u okviru ove Uredbe doprinosi ostvarenju međunarodnih obveza i ciljeva u području razvoja koje je Unija prihvatila, posebno milenijskih razvojnih ciljeva i novih razvojnih ciljeva nakon 2015.

3.   Djelovanja po geografskim programima planiraju se tako da ispunjavaju kriterije za službenu razvojnu pomoć koje je ustanovio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj.

Djelovanja po tematskim programima i Panafričkom programu planiraju se tako da ispunjavaju kriterije za službenu razvojnu pomoć koje je ustanovio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, osim ako se:

(a)

djelovanja odnose na zemlju primateljicu ili područje koje se ne kvalificira kao zemlja primateljica službene razvojne pomoći sukladno Odboru za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj; ili

(b)

kroz djelovanje provodi globalna inicijativa, glavni cilj politike Unije ili neka međunarodna dužnost ili obveza Unije, kako je navedeno u članku 6. stavku 2. točkama (b) i (e), a djelovanje nema obilježja za ispunjavanje kriterija za službenu razvojnu pomoć.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. točku (a), najmanje 95 % predviđenih izdataka za tematske programe i najmanje 90 % predviđenih izdataka za Panafrički program ispunjavaju kriterije za službenu razvojnu pomoć koje je ustanovio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj,

5.   Djelovanja obuhvaćena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1257/96 (15) koja ispunjavaju uvjete za financiranje prema toj uredbi, ne financiraju se prema ovoj Uredbi, osim kada postoji potreba za osiguranjem kontinuiteta suradnje od krize do stabilnih uvjeta za razvoj. U takvim slučajevima, posebna pozornost daje se učinkovitom povezivanju humanitarne pomoći, obnove i razvojne pomoći.

Članak 3.

Opća načela

1.   Unija nastoji promicati, razvijati i učvrstiti načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda na kojima je osnovana putem dijaloga i suradnje sa zemljama i regijama partnerima.

2.   U provedbi ove Uredbe provodi se diferencirani pristup zemljama partnerima kako bi se osiguralo da im se pruži specifična, individualno prilagođena suradnja temeljena na:

(a)

njihovim potrebama, na temelju kriterija kao što su stanovništvo, prihod po glavi, rasprostranjenost siromaštva, raspodjela prihoda i razina ljudskog razvoja;

(b)

njihovim sposobnostima da stvore i dobiju pristup financijskim izvorima te na njihovim apsorpcijskim sposobnostima;

(c)

njihovim obvezama i uspješnosti, na temelju kriterija i pokazatelja kao što su politički, gospodarski i socijalni napredak, ravnopravnost spolova, napredak u dobrom upravljanju i ljudskim pravima i učinkovito korištenje pomoći, posebno način na koji zemlja koristi rijetke resurse za razvoj, počevši sa svojim resursima; i

(d)

potencijalnom učinku razvojne pomoći Unije u zemljama partnerima.

Zemlje kojima je pomoć najpotrebnija, posebno najslabije razvijene zemlje, zemlje s niskim prihodom i zemlje u krizi, postkriznom razdoblju, u situacijama nestabilnosti i ranjivosti, imaju prednost u postupku dodjele sredstava.

Kriteriji poput indeksa ljudskog razvoja, indeksa gospodarske ranjivosti i ostalih relevantnih pokazatelja uključujući one za mjerenje siromaštva i nejednakosti u zemlji uzimaju se u obzir kako bi se ojačala analiza i identifikacija zemalja kojima je pomoć najpotrebnija.

3.   U sve programe uključuju se horizontalna pitanja kako su definirana Europskim konsenzusom. Dodatno, prema potrebi se uključuju pitanja sprečavanja sukoba, dostojanstvenog rada i klimatskih promjena.

Smatra se da horizontalna pitanja iz prvog podstavka obuhvaćaju sljedeće dimenzije na koje posebno treba skrenuti pozornost kada to zahtijevaju okolnosti: nediskriminacija, prava osoba koje pripadaju manjinama, prava osoba s invaliditetom, prava osoba s bolestima opasnima po život i drugih ranjivih skupina, osnovna radna prava i socijalno uključenje, osnaživanje žena, vladavina prava, izgradnja kapaciteta parlamenata i civilnog društva i promicanje dijaloga, sudjelovanje i pomirenje, kao i izgradnja institucija, uključujući na lokalnoj i regionalnoj razini.

4.   U provedbi ove Uredbe, osigurava se, u skladu s člankom 208. UFEU-a, koherentnost razvojne politike i usklađenost s ostalim područjima vanjskog djelovanja Unije i s ostalim relevantnim politikama Unije.

U tom pogledu, mjere koje se financiraju prema ovoj Uredbi, uključujući one kojima upravlja Europska investicijska banka (EIB), temelje se na politikama razvojne suradnje navedenim u instrumentima poput sporazuma, izjava i akcijskih planova između Unije i dotičnih zemalja i regija partnera te na relevantnim odlukama Unije, posebnim interesima, prioritetima politike i strategijama.

5.   Unija i države članice traže redovite i česte razmjene informacija, uključujući one s ostalim donatorima te promiču bolju koordinaciju između donatora i komplementarnost radeći prema zajedničkom višegodišnjem programiranju koje se temelji na smanjenju siromaštva zemalja partnera ili istovjetnim strategijama razvoja. Oni mogu poduzimati zajednička djelovanja, uključujući analize i odgovore na te strategije uz identifikaciju ključnih područja intervencije i podjele rada unutar zemlje putem zajedničkih misija na razini svih donatora i korištenjem sufinanciranja i delegiranih dogovora o suradnji.

6.   Unija promiče multilateralni pristup globalnim izazovima i u vezi s tim surađuje s državama članicama. Prema potrebi, potiče suradnju s međunarodnim organizacijama i tijelima i drugim bilateralnim donatorima.

7.   Odnosi između Unije i država članica, s jedne strane, i zemalja partnera, s druge strane, temelje se na zajedničkim vrijednostima ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, kao i na načelima vlasništva i uzajamne odgovornosti, te ih promiču.

Nadalje, u odnosima sa zemljama partnerima u obzir se uzimaju njihove obveze i dosadašnji rezultati u provedbi međunarodnih sporazuma i ugovornih odnosa s Unijom.

8.   Unija promiče učinkovitu suradnju sa zemljama i regijama partnerima u skladu s najboljom međunarodnom praksom. Ona svoju podršku usklađuje s njihovim nacionalnim i regionalnim strategijama razvoja, politikama reformi i postupcima kad god je to moguće i podržava demokratsko vlasništvo, kao i domaću i uzajamnu odgovornost. U tu svrhu, ona promiče:

(a)

proces razvoja koji je transparentan i koji zemlja ili regija partner vodi i ima, uključujući promicanje lokalne stručnosti;

(b)

pristup koji se temelji na pravima koja obuhvaćaju sva ljudska prava, bilo da se radi o civilnim i političkim ili gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kako bi se načela ljudskih prava uključilo u provedbu ove Uredbe, pomoglo zemljama partnerima u provođenju njihovih obveza u pogledu međunarodnih ljudskih prava i nositelje prava, s naglaskom na siromašne i ranjive skupine, poduprlo u traženju njihovih prava;

(c)

osnaživanje stanovništva zemalja partnera, uključive i participativne pristupe razvoju i široku uključenost svih segmenata društva u razvojni proces te u nacionalni i regionalni dijalog, uključujući politički dijalog. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti ulogama parlamenata, lokalnih vlasti i civilnog društva, između ostalog u odnosu na sudjelovanje, nadzor i odgovornost;

(d)

učinkovite načine suradnje i instrumente kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EU) br. 236/2014, u skladu s najboljim praksama Odbora za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, uključujući korištenje inovativnih instrumenata kao što je spajanje bespovratnih sredstava i kredita i drugih mehanizama podjele rizika u odabranim sektorima i zemljama, te angažman privatnog sektora, s dužnom pozornošću posvećenom pitanjima održivosti duga, broja takvih mehanizama i zahtjeva za sustavnu procjenu učinka u skladu s ciljevima ove Uredbe, posebno smanjenja siromaštva.

Svi programi, intervencije i načini suradnje i instrumenti prilagođavaju se posebnim okolnostima svake pojedine zemlje ili regije partnera, s naglaskom na pristupu koji se temelji na programu, isporuci predvidljivog financiranju pomoći, mobilizaciji privatnih resursa, uključujući one iz privatnog sektora, općem i nediskriminirajućem pristupu osnovnim uslugama i razvoju i korištenju sustava zemlje;

(e)

mobilizaciju domaćeg prihoda putem ojačavanja fiskalne politike zemalja partnera s ciljem smanjenja siromaštva i ovisnosti o pomoći;

(f)

poboljšan utjecaj politika i programiranje kroz koordinaciju i usklađivanje između donatora kako bi se smanjilo preklapanje i dupliciranje, poboljšala komplementarnost i podržale inicijative na razini svih donatora;

(g)

koordinaciju u zemljama i regijama partnerima pomoću dogovorenih smjernica i načela najbolje prakse o koordinaciji i učinkovitosti pomoći;

(h)

pristupe razvoju koji se temelje na rezultatima uključujući korištenjem okvira transparentnih rezultata na razini zemlje, koji se temelje na, prema potrebi, međunarodno dogovorenim ciljevima i pokazateljima poput onih iz milenijskih razvojnih ciljeva, za procjenu i priopćavanje rezultata, uključujući realizaciju, ishode i učinke razvojne pomoći.

9.   Unija podržava, prema potrebi, provedbu bilateralne, regionalne i multilateralne suradnje i dijaloga, razvojnu dimenziju partnerskih sporazuma i trostranu suradnju. Unija također promiče suradnju jug-jug.

10.   Komisija obavješćuje Europski parlament i s njim redovito razmjenjuje stajališta.

11.   Komisija ima redovite razmjene informacija s civilnim društvom i lokalnim vlastima.

12.   U svojim aktivnostima razvojne suradnje Unija se prema potrebi oslanja na iskustva reforme i tranzicije država članica i stečena znanja te ih dijeli.

13.   Pomoć Unije u okviru ove Uredbe ne koristi se za financiranje nabave oružja ili streljiva ni operacija koje imaju vojnu ili obrambenu svrhu.

GLAVA II.

PROGRAMI

Članak 4.

Provedba pomoći Unije

Pomoć Unije provodi se, u skladu sa Uredbom (EU) br. 236/2014, putem:

(a)

geografskih programa;

(b)

tematskih programa, koji su sastavljeni od:

i.

programa „Globalna javna dobra i izazovi”, i

ii.

programa „Organizacije civilnog društva i lokalne vlasti”, i

(c)

Panafričkog programa.

Članak 5.

Geografski programi

1.   Aktivnosti suradnje Unije na temelju ovog članka provode se za aktivnosti nacionalne, regionalne, transregionalne i kontinentalne prirode.

2.   Geografski program obuhvaća suradnju u odgovarajućim područjima aktivnosti:

(a)

regionalno sa zemljama partnerima iz članka 1. stavka 1. točke (a), posebno s ciljem ublažavanja posljedice postizanja u zemljama partnerima razine na kojoj se javljaju velike i rastuće nejednakosti; ili

(b)

bilateralno:

i.

sa zemljama partnerima koje nisu zemlje gornjeg srednjeg prihoda na popisu Odbora za razvojnu pomoć OECD-a i zemalja u razvoju ili koje nemaju bruto domaći proizvod veći od 1 posto svjetskog bruto domaćeg proizvoda;

ii.

u iznimnim slučajevima, uključujući s ciljem potpunog ukidanja dodjele razvojne pomoći, bilateralna suradnja može se provoditi i s ograničenim brojem zemalja partnera kada je to opravdano u skladu s člankom 3. stavkom 2. Postupno ukidanje provodi se u bliskoj koordinaciji s drugim donatorima. Završetak tog oblika suradnje, kad god je prikladno, prati dijalog o politici s dotičnim zemljama, s naglaskom na potrebama najsiromašnijih i najranjivijih skupina.

3.   Kako bi se postigli ciljevi iz članka 2., geografski programi izvode se iz područja suradnje koji se nalaze u Europskom konsenzusu i njegovim naknadnim dogovorenim izmjenama, kao i iz sljedećih područja suradnje:

(a)

ljudska prava, demokracija i dobro upravljanje:

i.

ljudska prava, demokracija i vladavina prava;

ii.

ravnopravnost spolova, osnaživanje žena i jednake mogućnosti za žene;

iii.

upravljanje u javnom sektoru na središnjoj i lokalnoj razini;

iv.

porezna politika i uprava;

v.

borba protiv korupcije;

vi.

civilno društvo i lokalne vlasti;

vii.

promicanje i zaštita prava djece;

(b)

uključivi i održivi rast za ljudski razvoj:

i.

zdravlje, obrazovanje, socijalna zaštita, zapošljavanje i kultura;

ii.

poslovno okruženje, regionalna integracija i svjetska tržišta;

iii.

održiva poljoprivreda, sigurnost hrane i prehrane;

iv.

održiva energija;

v.

upravljanje prirodnim resursima, uključujući zemljišta, šume i vode;

vi.

klimatske promjene i okoliš;

(c)

ostala područja od značaja za razvoj:

i.

migracija i azil;

ii.

povezivanje humanitarne pomoći i razvojne suradnje;

iii.

otpornost i smanjenje rizika od katastrofa;

iv.

razvoj i sigurnost, uključujući sprečavanje sukoba.

4.   Dodatne informacije o područjima suradnje iz stavka 3. navedene su u Prilogu I.

5.   Unutar svakog pojedinog bilateralnog programa, Unija u načelu usredotočuje svoju pomoć na najviše tri sektora, o čemu treba kad je to moguće postići sporazum s dotičnom zemljom partnerom.

Članak 6.

Tematski programi

1.   Djelovanja poduzeta kroz tematske programe dodaju novu vrijednost i komplementarne su i koherentne s djelovanjima koja se financiraju u okviru geografskih programa.

2.   Na programiranje tematskih djelovanja primjenjuju se najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

ciljevi politike Unije iz ove Uredbe ne mogu se postići na odgovarajući ili učinkovit način putem geografskih programa, uključujući, ako je potrebno, kada nema geografskog programa ili kada je on suspendiran ili kada nema dogovora o djelovanju s dotičnom zemljom partnerom;

(b)

djelovanja se odnose na globalne inicijative koje podržavaju međunarodno dogovorene razvojne ciljeve ili globalna javna dobra i izazove;

(c)

djelovanja su multiregionalna, uključuju više zemalja i/ili su horizontalna;

(d)

djelovanjima se provode inovativne politike ili inicijative s ciljem informiranja o budućim djelovanjima;

(e)

djelovanja odražavaju glavni cilj politike Unije ili neku međunarodnu dužnost ili obvezu Unije koje je važna za razvojnu suradnju.

3.   Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, tematska djelovanja izravno koriste zemljama ili područjima iz članka 1. stavka 1. točke (b) i provode se u tim zemljama ili područjima. Takva se djelovanja mogu provoditi izvan tih zemalja ili područja kada je to najučinkovitiji način postizanja ciljeva predmetnih programa.

Članak 7.

Globalna javna dobra i izazovi

1.   Cilj je pomoći Unije u okviru programa „Globalna javna dobra i izazovi” podržati djelovanja iz ovih područja:

(a)

okoliš i klimatske promjene;

(b)

održiva energija;

(c)

ljudski razvoj, uključujući dostojanstveni rad, socijalnu pravdu i kulturu;

(d)

sigurnost hrane i prehrane i održiva poljoprivreda; i

(e)

migracija i azil.

2.   Dodatne informacije o područjima suradnje iz stavka 1. nalaze se u Prilogu II. dijelu A.

Članak 8.

Organizacije civilnog društva i lokalne vlasti

1.   Cilj je pomoći Unije u okviru programa „Organizacije civilnog društva i lokalne vlasti” jačanje organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti u zemljama partnerima i, kada je tako predviđeno u ovoj Uredbi, u Uniji i u korisnicima koji ispunjavaju zahtjeve Uredbe (EU) br. 231/2014.

Djelovanja koja se trebaju financirati provode ponajprije organizacije civilnog društva i lokalne vlasti. Kada je primjereno, kako bi se osigurala njihova učinkovitost, djelovanja mogu provoditi drugi akteri u korist organizacija dotičnih organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti.

2.   Dodatne informacije o područjima suradnje iz ovog članka nalaze se u Prilogu II. dijelu B.

Članak 9.

Panafrički program

1.   Cilj je pomoći Unije u okviru Panafričkog programa poduprijeti strateško partnerstvo između Afrike i Unije i njegove naknadne izmjene i dodatke, kako bi se obuhvatile aktivnosti transregionalne, kontinentalne ili globalne prirode u Africi i s Afrikom.

2.   Panafrički program komplementaran je i usklađen s drugim programima u okviru ove Uredbe, kao i s drugim instrumentima Unije za financiranje vanjskog djelovanja, posebno Europskim fondom za razvoj i Europskim instrumentom za susjedstvo.

3.   Dodatne informacije o područjima suradnje iz ovog članka nalaze se u Prilogu III.

GLAVA III.

PROGRAMIRANJE I RASPODJELA SREDSTAVA

Članak 10.

Opći okvir

1.   Za geografske programe, višegodišnji okvirni programi za zemlje i regije partnere sastavljaju se na temelju strateškog dokumenta, kako je predviđeno u članku 11.

Za tematske programe, višegodišnji okvirni programi sastavljaju se kako je predviđeno u članku 13.

Panafrički višegodišnji okvirni program sastavlja se kako je predviđeno u članku 14.

2.   Komisija donosi provedbene mjere iz članka 2. Uredbe (EU) br. 236/2014 na temelju programskih dokumenata iz članaka 11., 13. i 14. ove Uredbe.

3.   Potpora Unije također može poprimiti oblik mjera koje nisu obuhvaćene programskim dokumentima iz članaka 11., 13. i 14. ove Uredbe, kako je predviđeno u članku 2. Uredbe (EU) br. 236/2014.

4.   Unija i njezine države članice međusobno se savjetuju u ranoj fazi procesa i tijekom čitavog procesa programiranja a radi promicanja koherentnosti, komplementarnosti i usklađivanja među svojim aktivnostima suradnje. Takvo savjetovanje može dovesti do zajedničkog programiranja od strane Unije i država članica. Unija se također savjetuje s ostalim donatorima i akterima razvoja uključujući predstavnike civilnog društva, lokalne vlasti i ostala provedbena tijela. O tome se izvješćuje Europski parlament.

5.   Pri programiranju u okviru ove Uredbe obraća se dužna pozornost ljudskim pravima i demokraciji u zemljama partnerima.

6.   Sredstva predviđena ovom Uredbom mogu ostati nedodijeljena s ciljem osiguravanja odgovarajućeg odgovora Unije u slučajevima nepredviđenih okolnosti, na primjer u nestabilnim i kriznim situacijama te situacijama nakon krize, kao i da se omogući sinkronizacija s ciklusima strategija zemalja partnera i izmjena okvirnih financijskih dodjela kao rezultat preispitivanja koja se provode u skladu s člankom 11. stavkom 5., člankom 13. stavkom 2. i člankom 14. stavkom 3. Ovisno o njihovoj naknadnoj dodjeli ili preraspodjeli u skladu s postupcima iz članka 15., o korištenju tih sredstava odlučuje se naknadno u skladu s Uredbom (EU) br. 236/2014.

Dio sredstava koja su ostala nedodijeljena na razini svake vrste programa ne prelaze 5 %, osim za potrebe sinkronizacije i za zemlje iz članka 12. stavka 1.

7.   Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 3., Komisija može uključiti određenu financijsku dodjelu za pomoć zemljama i regijama partnerima u jačanju njihove suradnje sa susjednim najudaljenijim regijama Unije.

8.   Pri svakom programiranju ili preispitivanju programa nakon objave izvješća o preispitivanju u sredini razdoblja iz članka 17. Uredbe (EU) br. 236/2014 uzimaju se u obzir rezultati, nalazi i zaključci iz tog izvješća.

Članak 11.

Programski dokumenti za geografske programe

1.   U pripremi, provedbi i preispitivanju svih programskih dokumenata iz ovog članka poštuju se načela koherentnosti razvojne politike te načela učinkovitosti pomoći, to jest demokratsko vlasništvo, partnerstvo, koordinacija, harmonizacija, usklađenost sa zemljom partnerom ili regionalnim sustavima, transparentnost, uzajamna odgovornost i usmjerenost prema rezultatima kako je utvrđeno u članku 3. stavcima od 4. do 8. Kada je to moguće, razdoblje programiranja mora biti sinkronizirano sa strateškim ciklusima zemlje partnera.

Programski dokumenti za geografske programe, uključujući dokumente za zajedničko programiranje, utemeljeni su, u mjeri u kojoj je to moguće, na dijalogu između Unije, država članica i zemlje ili regije partnera u pitanju, uključujući nacionalne i regionalne parlamente te uključuju civilno društvo i lokalne vlasti, kao i druge stranke kako bi se povećala odgovornost sudjelovanja u procesu i potaknula potpora nacionalnim razvojnim strategijama, a posebno onima usmjerenima na smanjenje siromaštva.

2.   Dokumente o strategiji sastavlja Unija za dotičnu zemlju ili regiju partnera kako bi se osigurao koherentni okvir za razvojnu suradnju između Unije i te zemlje ili regije partnera, u skladu s ukupnom svrhom i područjem primjene, ciljevima, načelima i odredbama politika navedenima u ovoj Uredbi.

3.   Dokumenti o strategiji nisu potrebni za:

(a)

zemlje koje imaju nacionalnu strategiju razvoja u obliku nacionalnog razvojnog plana ili sličan razvojni dokument koji je prilikom donošenja potonjeg dokumenta Komisija prihvatila kao temelj za odgovarajući višegodišnji okvirni program;

(b)

zemlje ili regije za koje je izrađen zajednički okvirni dokument o utvrđivanju sveobuhvatne strategije Unije, uključujući posebno poglavlje o razvojnoj politici;

(c)

zemlje ili regije za koje je zajednički višegodišnji programski dokument dogovoren između Unije i država članica;

(d)

regije koje s Unijom imaju zajednički dogovorenu strategiju;

(e)

zemlje s kojima Unija namjerava sinkronizirati svoju strategiju s novim nacionalnim ciklusom koji počinje prije 1. siječnja 2017.; u takvim slučajevima višegodišnji okvirni program za prijelazno razdoblje između 1. siječnja 2014. i početka novog nacionalnog ciklusa sadrži odgovor Unije za tu zemlju;

(f)

zemlje ili regije koje primaju sredstava od Unije prema ovoj Uredbi, a koja ne prelaze 50 000 000 EUR za razdoblje 2014. - 2020..

U slučajevima iz prvog podstavka točaka (b) i (f), višegodišnji okvirni program za dotičnu zemlju ili regiju sadrži razvojnu strategiju Unije za tu zemlju ili regiju.

4.   Dokumenti o strategiji preispituju se sredinom razdoblja ili prema potrebi ad hoc, u skladu s, kako je prikladno, načelima i postupcima utvrđenima u sporazumima o partnerstvu i suradnji sklopljenima s dotičnom zemljom i regijom partnerom.

5.   Višegodišnji okvirni programi za geografske programe izrađuju se za svaku zemlju ili regiju koja prima okvirnu financijsku dodjelu sredstava Unije na temelju ove Uredbe. Osim u slučaju zemalja ili regija iz stavka 3. prvog podstavka točaka (e) i (f), ti dokumenti izrađuju se na temelju dokumenata o strategiji ili istovjetnih dokumenata kako je navedeno u stavku 3.

Zajednički višegodišnji programski dokument iz stavka 3. prvog podstavka točke (c) ovog članka može se, za potrebe ove Uredbe, smatrati višegodišnjim okvirnim programom pod uvjetom da je usklađen s načelima i uvjetima utvrđenima u ovom stavku, uključujući i okvirnu raspodjelu financijskih sredstava, te s postupcima predviđenima u članku 15.

Višegodišnji okvirni programi za geografske programe utvrđuju prioritetna područja odabrana za financiranje od strane Unije, specifične ciljeve, očekivane rezultate, jasne, specifične i transparentne pokazatelje uspješnosti i okvirne financijske dodjele, kako ukupno tako i po prioritetnom području te, prema potrebi, modalitete pomoći.

Komisija donosi višegodišnje okvirne financijske dodjele unutar svakog geografskog programa u skladu s općim načelima ove Uredbe, na temelju kriterija utvrđenih u članku 3. stavku 2. te uzimajući u obzir, uz specifičnosti različitih programa, posebne poteškoće s kojima se suočavaju zemlje ili regije koje su u krizi, ranjive, nestabilne, u sukobu ili izložene katastrofama.

Prema potrebi, financijske dodjele mogu se dati u obliku raspona i/ili neka financijska sredstva mogu ostati neraspodijeljena. Ne mogu se predvidjeti nikakve okvirne financijske dodjele izvan razdoblja 2014. - 2020., osim ako posebno podliježu dostupnosti resursa izvan tog razdoblja.

Višegodišnji okvirni programi za geografske programe mogu se preispitati ako je potrebno, uključujući za učinkovitu provedbu, uzimajući u obzir preispitivanja u sredini razdoblja ili ad hoc preispitivanja dokumenta o strategiji na kojem se temelji.

Okvirne financijske dodjele, prioriteti, posebni ciljevi, očekivani rezultati, pokazatelji uspješnosti i, kada je to primjenjivo, modaliteti pomoći također se mogu prilagoditi kao rezultat preispitivanja, posebno nakon stanja krize ili postkriznog stanja.

Takva preispitivanja trebala bi obuhvatiti potrebe te posvećenost i napredak postignut na dogovorenim ciljevima za razvoj, uključujući i ciljeve koji se odnose na ljudska prava, demokraciju, vladavinu prava i dobro upravljanje.

6.   Komisija izvješćuje o zajedničkom programiranju s državama članicama u okviru izvješća o preispitivanju u sredini razdoblja iz članka 17. Uredbe (EU) br. 236/2014 te uvrštava preporuke u slučajevima kada zajedničko programiranje nije u cijelosti postignuto.

Članak 12.

Programiranje za zemlje i regije u krizi, postkriznoj ili nestabilnoj situaciji

1.   Pri izradi programskih dokumenata za zemlje i regije u krizi, postkriznoj ili nestabilnoj situaciji ili izložene prirodnim katastrofama, uzima se u obzir osjetljivost, posebne potrebe i okolnosti u dotičnim zemljama ili regijama.

Trebalo bi posvetiti odgovarajuću pažnju sprečavanju sukoba, izgradnji države i mira, postkonfliktnom pomirenju i mjerama obnove, kao i ulozi žena i pravima djece u tim procesima.

Kada su zemlje ili regije partneri izravno uključeni u krizu, postkriznu ili nestabilnu situaciju ili su pogođeni njome, poseban naglasak stavlja se na ubrzanje koordinacije između oporavka, rehabilitacije i razvoja među svim relevantnim sudionicima kako bi se pomoglo u prijelazu iz izvanrednog stanja u razvojnu fazu.

Programskim dokumentima za zemlje i regije u nestabilnoj situaciji ili one koje su izložene prirodnim katastrofama, osigurava se pripravnost za nepogodu i prevencija te upravljanje posljedicama takvih nepogoda te se rješava pitanje osjetljivosti na šokove i poboljšava otpornost.

2.   Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga, kao što su slučajevi krize ili izravne prijetnje demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Komisija može donijeti odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 16. stavka 4. Uredbe (EU) br. 236/2014 radi izmjene dokumenata o strategiji i višegodišnjih okvirnih programa iz članka 11. ove Uredbe.

Takva preispitivanja mogu podrazumijevati određenu i prilagođenu strategiju kako bi se osigurao prijelaz na dugoročnu suradnju i razvoj, promicanjem bolje koordinacije i prijelaz između instrumenata humanitarne i razvojne politike.

Članak 13.

Programski dokumenti za tematske programe

1.   Višegodišnji okvirni programi za tematske programe utvrđuju strategiju Unije za dotičnu temu te, u odnosu na program „Globalna javna dobra i izazovi”, za svako područje suradnje, prioritete odabrane za financiranje od strane Unije, specifične ciljeve, očekivane rezultate, jasne, specifične i transparentne pokazatelje uspješnosti, međunarodnu situaciju i aktivnosti glavnih partnera te, kada je to primjenjivo, modalitete pomoći.

Kada je to primjenjivo, utvrđuju se resursi i interventni prioriteti za sudjelovanje u globalnim inicijativama.

Višegodišnji okvirni programi za tematske programe komplementarni su s geografskim programima i u skladu su s dokumentima o strategiji iz članka 11. stavka 2.

2.   Višegodišnji okvirni programi za tematske programe osiguravaju okvirnu financijsku raspodjelu, ukupnu, po području suradnje i prioritetu. Prema potrebi, okvirna financijska raspodjela može dati u obliku raspona i/ili neka financijska sredstva mogu ostati neraspodijeljena.

Višegodišnji okvirni programi za tematske programe prema potrebi se preispituju za učinkovitu provedbu, uzimajući u obzir preispitivanja u sredini razdoblja i ad hoc preispitivanja.

Okvirne financijske dodjele, prioriteti, posebni ciljevi, očekivani rezultati, pokazatelji uspješnosti i, kada je to primjenjivo, modaliteti pomoći također se mogu prilagoditi kao rezultat preispitivanja.

Članak 14.

Programski dokumenti za Panafrički program

1.   U pripremi, provedbi i preispitivanju programskih dokumenata za Panafrički program poštuju se načela učinkovitosti pomoći kako je utvrđeno u članku 3. stavcima od 4. do 8.

Programski dokumenti za Panafrički program temelje se na dijalogu koji uključuje sve relevantne zainteresirane strane, kao što je Panafrički parlament.

2.   Višegodišnji okvirni program za Panafrički program utvrđuje prioritete odabrane za financiranje, specifične ciljeve, očekivane rezultate, jasne, specifične i transparentne pokazatelje uspješnosti i, gdje je to primjenjivo, modalitete pomoći.

Višegodišnji okvirni program za Panafrički program koherentan je s geografskim i tematskim programima.

3.   Višegodišnji okvirni program za Panafrički program osigurava okvirnu financijsku raspodjelu, ukupnu, po području aktivnosti i po prioritetu. Prema potrebi, okvirna financijska raspodjela može se dati u obliku raspona.

Višegodišnji okvirni program za Panafrički program prema potrebi se može preispitati, kako bi se odgovorilo na nepredviđene izazove ili probleme provedbe te kako bi se uzelo u obzir bilo koje preispitivanje strateškog partnerstva.

Članak 15.

Odobrenje dokumenata o strategiji i donošenje višegodišnjih okvirnih programa

1.   Komisija provedbenim aktima odobrava dokumente o strategiji iz članka 11. i donosi višegodišnje okvirne programe iz članaka 11., 13. i 14. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. Taj se postupak također primjenjuje na preispitivanja koja imaju za učinak bitno mijenjanje strategije ili njezino programiranje.

2.   Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga, kao što su slučajevi krize ili izravne prijetnje demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Komisija može preispitati dokumente o strategiji iz članka 11. ove Uredbe i višegodišnje okvirne programe iz članaka 11., 13. i 14. ove Uredbe u skladu s postupkom iz članka 16. stavka 4. Uredbe (EU) br. 236/2014.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Sudjelovanje treće zemlje koja ne ispunjava uvjete iz ove Uredbe

U izvanrednim i opravdanim okolnostima i ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 3. ove Uredbe, a kako bi se osigurala koherentnost i učinkovitost financiranja od strane Unije ili radi poticanja regionalne ili transregionalne suradnje, Komisija može odlučiti, u okviru višegodišnjih okvirnih programa u skladu s člankom 15. ove Uredbe ili relevantnih provedbenih mjera u skladu s člankom 2. Uredbe (EU) br. 236/2014, proširiti prihvatljivost djelovanja na zemlje i područja koji inače ne bi bili prihvatljivi za financiranje na temelju članka 1. ove Uredbe, kada je djelovanje koje će se provoditi globalne, regionalne, transregionalne ili prekogranične prirode.

Članak 17.

Delegiranje ovlasti Komisiji

1.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 18. kako bi izmijenila:

(a)

detalje područja suradnje iz:

i.

članka 5. stavka 3. kako je navedeno u Prilogu I. dijelu A i dijelu B;

ii.

članka 7. stavka 2. kako je navedeno u Prilogu II. dijelu A;

iii.

članka 8. stavka 2. kako je navedeno u Prilogu II. dijelu B;

iv.

članka 9. stavka 3. kako je navedeno u Prilogu III., posebno u aktivnostima nakon sastanaka na vrhu između Afrike i EU-a;

(b)

okvirne financijske dodjele u okviru geografskih programa i u okviru tematskog programa „Globalna javna dobra i izazovi”, kako je navedeno u Prilogu IV. Izmjene nemaju učinak smanjenja inicijalnog iznosa za više od 5 %, osim za dodjele iz Priloga IV. točke 1. podtočke (b).

2.   Posebno nakon objave izvješća o preispitivanju u sredini razdoblja iz članka 17. Uredbe (EU) br. 236/2014 i na temelju preporuka iz tog izvješća, Komisija donosi delegirane akte iz stavka 1. ovog članka do 31. ožujka 2018.

Članak 18.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 17. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje važenja ove Uredbe.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 17. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 17. stupa na snagu samo Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 19.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor („Odbor DCI-ja”). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Promatrač iz EIB-a sudjeluje u postupcima Odbora DCI-ja u vezi s pitanjima koja se odnose na EIB.

Članak 20.

Financijska omotnica

1.   Financijska omotnica za provedbu ove Uredbe za razdoblje 2014. - 2020. iznosi 19 661 639 000 EUR.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Okvirni iznosi dodijeljeni svakom programu iz članaka od 5. do 9. za razdoblje od 2014. do 2020. utvrđeni su u Prilogu IV.

3.   U skladu s člankom 18. stavkom 4., Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16), okvirni iznos od 1 680 000 000 EUR iz različitih instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja (Instrument za razvojnu suradnju, Europski instrument za susjedstvo, Instrument za partnerstvo i Instrument pretpristupne pomoći)dodjeljuje se djelovanjima u vezi s mobilnošću u svrhu učenja prema zemljama partnerima ili iz njih u smislu Uredbe (EU) br. 1288/2013, te suradnji i političkom dijalogu s tijelima, institucijama i organizacijama iz tih zemalja.

Uredba (EU) br. 1288/2013 primjenjuje se na korištenje tih sredstava.

Financijska sredstva dodjeljuju se u okviru dviju višegodišnjih dodjela, pri čemu prva obuhvaća prve četiri, a druga preostale tri godine. Raspodjela tih sredstava odražava se u višegodišnjem indikativnom programiranju predviđenom u ovoj Uredbi, u skladu s utvrđenim potrebama i prioritetima dotičnih zemalja. Dodjele se mogu revidirati u slučaju većih nepredviđenih okolnosti ili važnih političkih promjena u skladu s prioritetima vanjskog djelovanja Unije.

4.   Financijska sredstva u okviru ove Uredbe namijenjena djelovanjima iz stavka 3. ne prelaze 707 000 000 EUR. Sredstva se povlače iz financijskih dodjela za geografske programe te se specificiraju očekivane regionalne distribucije i vrsta djelovanja. Financijska sredstva na temelju ove Uredbe namijenjena financiranju djelovanja obuhvaćenih Uredbom (EU) br. 1288/2013 koriste se za djelovanja u korist zemalja partnera obuhvaćenih ovom Uredbom, pri čemu se posebna pozornost posvećuje najsiromašnijim zemljama. Djelovanja povezana s mobilnošću studenata i osoblja koja se financiraju raspodjelom sredstava iz ove Uredbe usmjerene su na područja koja su važna za uključiv i održiv razvoj zemalja u razvoju.

5.   Komisija u svoje godišnje izvješće o provedbi ove Uredbe, kako je predviđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 236/2014, uključuje popis svih djelovanja iz stavka 3. ovog članka čije financiranje proizlazi iz ove Uredbe te prati kako se njima ispunjavaju ciljevi i poštuju načela navedena u člancima 2. i 3. ove Uredbe.

Članak 21.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Ova Uredba primjenjuje se u skladu s Odlukom 2010/427/EU.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 391, 18.12.2012., str. 110.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(3)  Uredba (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o uspostavljanju instrumenta financiranja za razvojnu suradnju (SL L 378, 27.12.2006, str. 41.).

(4)  SL C 46, 24.2.2006, str. 1

(5)  Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (Vidi stranicu 77 ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (Vidi stranicu 95 ovog Službenog lista).

(7)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranja Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010, str. 30).

(9)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(10)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(11)  SL L 317, 15.12.2000, str. 3.

(12)  Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo (Vidi stranicu 27 ovog Službenog lista).

(13)  Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) (Vidi stranicu 11 ovog Službenog lista).

(14)  Odluka Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 344, 19.12.2013., str. 1.).

(15)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (SL L 163, 2.7.1996, str. 1).

(16)  Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 50.).


PRILOG I.

PODRUČJA SURADNJE U OKVIRU GEOGRAFSKIH PROGRAMA

A.   ZAJEDNIČKA PODRUČJA SURADNJE U OKVIRU GEOGRAFSKIH PROGRAMA

Geografski programi izrađuju se prema područjima suradnje utvrđenima u daljnjem tekstu koja ne bi trebalo izjednačavati sa sektorima. Prioriteti će se uspostaviti u skladu s međunarodnim obvezama u području razvojne politike u kojoj Unija sudjeluje, posebno u odnosu na milenijske razvojne ciljeve i nove razvojne ciljeve nakon 2015. koji su međunarodno dogovoreni te koji mijenjaju ili zamjenjuju milenijske razvojne ciljeve, i na temelju političkog dijaloga sa svakom prihvatljivom zemljom ili regijom partnerom.

I.   Ljudska prava, demokracija i dobro upravljanje

(a)   Ljudska prava, demokracija i vladavina prava

i.

pružanje potpore demokratizaciji i jačanje demokratskih institucija, uključujući ulogu parlamenata;

ii.

jačanje vladavine prava i neovisnosti sudstva i sustava zaštite te osiguravanje neometanog i jednakog pristupa pravosuđu za sve;

iii.

podržavanje transparentnog i odgovornog funkcioniranja institucija i decentralizacije; promicanje participativnog socijalnog dijaloga unutar države te drugih dijaloga o upravljanju i ljudskim pravima;

iv.

promicanje slobode medija, uključujući za moderna sredstva komunikacije,

v.

promicanje političkog pluralizma, zaštite građanskih, kulturnih, gospodarskih, političkih i socijalnih prava te zaštite osoba koje pripadaju manjinama i najranjivijim skupinama;

vi.

podupiranje borbe protiv diskriminacije i diskriminirajućih praksi na bilo kojoj osnovi, između ostalog, na temelju rase ili etničkog porijekla, kaste, religije ili uvjerenja, spola, rodnog identiteta ili seksualne orijentacije, socijalne pripadnosti, invaliditeta, zdravstvenog stanja ili dobi;

vii.

promicanje građanskog registriranja, posebno registriranje rođenja i smrti.

(b)   Ravnopravnost spolova, osnaživanje žena i jednake mogućnosti za žene

i.

promicanje ravnopravnosti spolova i jednakosti;

ii.

zaštita prava žena i djevojčica, uključujući mjerama protiv dječjih brakova i drugih štetnih tradicionalnih praksi kao što su genitalno sakaćenje žena i bilo kojih drugih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama te pružanje potpore žrtvama nasilja na temelju spola;

iii.

promicanje osnaživanja žena, uključujući njihove uloge kao aktera u razvoju i izgradnji mira.

(c)   Upravljanje javnim sektorom na središnjoj i lokalnoj razini

i.

podržavanje razvoja javnog sektora radi jačanja univerzalnog i nediskriminirajućeg pristupa osnovnim uslugama, posebno zdravstvu i obrazovanju;

ii.

podupiranje programa za poboljšanje oblikovanja politika, javno financijsko upravljanje, uključujući uspostavljanje i jačanje tijela i mjera za reviziju, kontrolu i borbu protiv prijevara te institucionalnog razvoja, uključujući upravljanje ljudskim resursima;

iii.

jačanje tehničkog stručnog znanja parlamenata, što će im omogućiti da procijene i doprinesu oblikovanju i nadzoru nacionalnih proračuna, uključujući u vezi s domaćim prihodima od izvlačenja resursa i poreznih pitanja.

(d)   Porezna politika i uprava

i.

podupiranje izgradnje ili jačanja pravednih, transparentnih, učinkovitih, progresivnih i održivih domaćih poreznih sustava;

ii.

jačanje kapaciteta za nadzor u zemljama u razvoju radi borbe protiv izbjegavanja poreza i nezakonitih financijskih tokova;

iii.

podupiranje izrade i diseminacije radova u vezi s poreznim prijevarama i njihovim učinkom, posebno od strane tijela za nadzor, parlamenata i organizacija civilnog društva;

iv.

podupiranje multilateralnih i regionalnih inicijativa u vezi s upravljanjem i reformama poreznog sustava;

v.

podupiranje zemalja u razvoju da učinkovitije sudjeluju u međunarodnim strukturama i postupcima suradnje u pogledu poreza;

vi.

podupiranje uključenosti za svaku zemlju pojedinačno i podnošenja izvješća za svaki projekt posebno u zakonodavstvima zemalja partnera kako bi se povećala financijska transparentnost.

(e)   Borba protiv korupcije

i.

pomaganje zemljama partnerima u borbi protiv svih oblika korupcije, uključujući kroz zagovaranje, podizanje svijesti i izvješćivanje;

ii.

jačanje kapaciteta tijela za kontrolu i nadzor te sudstva.

(f)   Civilno društvo i lokalne vlasti

i.

podupiranje izgradnje kapaciteta organizacija civilnog društva kako bi se osnažio njihov glas i ojačalo njihovo aktivno sudjelovanje u razvojnom procesu i unaprijedio politički, socijalni i gospodarski dijalog;

ii.

podupiranje izgradnje kapaciteta lokalnih tijela i uključivanje njihova stručnog znanja radi promicanja teritorijalnog pristupa razvoju, uključujući procese decentralizacije;

iii.

promicanje poticajnog okruženja za sudjelovanje građana i djelovanje civilnog društva.

(g)   Promicanje i zaštita prava djece

i.

promicanje odobravanja pravnih dokumenata;

ii.

podupiranje primjerenog i zdravog životnog standarda i zdravog rasta do odrasle dobi;

iii.

osiguravanje osnovnog obrazovanja za sve.

II.   Uključivi i održivi rast za ljudski razvoj

(a)   Zdravlje, obrazovanje, socijalna zaštita, zapošljavanje i kultura

i.

podupiranje sektorskih reformi koje poboljšavaju pristup osnovnim socijalnim uslugama, posebno kvalitetnim zdravstvenim i obrazovnim uslugama, s naglaskom na povezane milenijske razvojne ciljeve i na pristupu uslugama za siromašne te marginalizirane i ranjive skupine;

ii.

jačanje lokalnih kapaciteta za odgovor na globalne, regionalne i lokalne izazove, uključujući korištenjem sektorske proračunske potpore s pojačanim dijalogom o politici;

iii.

jačanje zdravstvenih sustava, između ostalog, rješavanjem nedostatka kvalificiranih pružatelja zdravstvene skrbi, pravednim financiranjem zdravstva i jeftinijim lijekovima i cjepivima za siromašne;

iv.

promicanje pune i učinkovite provedbe Pekinške platforme za djelovanje i programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju te rezultata njihovih revizijskih konferencija i, u tom kontekstu, seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

v.

osiguravanje primjerene količine pitke vode prihvatljive cijene i dobre kvalitete, primjerenih sanitarnih uvjeta i higijene;

vi.

jačanje potpore za kvalitetno obrazovanje i promicanje jednakog pristupa istomu,

vii.

podupiranje stručnog osposobljavanja relevantnog za moguće zapošljavanje i kapaciteta za provođenje istraživanja i korištenje rezultata istraživanja u korist održivog razvoja;

viii.

podupiranje nacionalnih programa socijalne zaštite i foruma, uključujući sustave socijalnog osiguranja za zdravstvene i mirovinske programe, s ciljem smanjivanja nejednakosti;

ix.

podupiranje programa dostojanstvenog rada i promicanje socijalnog dijaloga;

x.

promicanje međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i jednakog poštovanja dostojanstva svih kultura;

xi.

promicanje međunarodne suradnje za stimuliranje doprinosa kulturne industrije gospodarskom rastu u zemljama u razvoju kako bi se potpuno iskoristio potencijal za borbu protiv siromaštva, uključujući rješavanje problema poput pristupa tržištu i prava intelektualnog vlasništva.

(b)   Poslovno okruženje, regionalna integracija i svjetska tržišta

i.

podupiranje razvoja kompetitivnog lokalnog privatnog sektora, uključujući izgradnju lokalnih institucionalnih i poslovnih kapaciteta;

ii.

podupiranje razvoja lokalnih sustava proizvodnje i lokalnih poduzeća uključujući zelena poduzeća;

iii.

promicanje malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), mikropoduzeća i zadruga te pravedne trgovine;

iv.

promicanje razvoja lokalnih, domaćih i regionalnih tržišta, uključujući tržišta ekološkom robom i uslugama;

v.

podupiranje reformi zakonodavnog i regulatornog okvira i njihovo provođenje;

vi.

olakšavanje pristupa poslovnim i financijskim uslugama poput mikrokredita i štednje, mikroosiguranja i prijenosa plaćanja;

vii.

podupiranje provođenja međunarodno dogovorenih radničkih prava;

viii.

uspostavljanje i poboljšanje zakona i zemljišnih knjiga radi zaštite zemljišta i prava intelektualnog vlasništva;

ix.

promicanje politika istraživanja i inovacija koje doprinose održivom i uključivom razvoju;

x.

promicanje investicija koje će rezultirati održivim zapošljavanjem, uključujući kroz mehanizme za spajanje s naglaskom na financiranju domaćih poduzeća i jačanju domaćih kapitala, posebno na razini MSP-ova, te na podupiranju razvoja ljudskih resursa;

xi.

poboljšanje infrastrukture uz puno poštovanje socijalnih i okolišnih standarda;

xii.

promicanje sektorskih pristupa održivom prometu, ispunjavanje potreba zemalja partnera, osiguravanje sigurnosti, pristupačnosti cijena i učinkovitosti u prometu te smanjivanje negativnog učinka na okoliš na najmanju moguću mjeru;

xiii.

suradnja s privatnim sektorom za jačanje društveno odgovornog i održivog razvoja, promicanje društvenih i okolišnih obveza poduzeća te odgovornosti i socijalnog dijaloga;

xiv.

pomaganje zemljama u razvoju u trgovini i naporima u vezi s regionalnom i kontinentalnom integracijom, te pružanje pomoći za njihovu neometanu i postupnu integraciju u svjetsko gospodarstvo;

xv.

podupiranje općenitijeg pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama kako bi se premostio digitalni jaz.

(c)   Održiva poljoprivreda, sigurnost hrane i prehrane

i.

pomoć zemljama u razvoju kod jačanja otpornosti na šokove (kao što su pomanjkanje resursa i opskrbe te nepostojanost cijena) i borba protiv nejednakosti omogućujući siromašnima bolji pristup zemljištu, hrani, vodi, izvorima energije i financijama a da se pritom ne onečišćuje okoliš;

ii.

podupiranje održivih poljoprivrednih praksi i relevantnog poljoprivrednog istraživanja te usredotočenost na poljoprivrede malih zemljoposjednika i ruralne životne uvjete;

iii.

podupiranje žena u poljoprivredi;

iv.

ohrabrivanje napora vlada da se olakšaju društveno i okolišno odgovorne privatne investicije;

v.

podupiranje strateških pristupa sigurnosti opskrbe hranom s naglaskom na dostupnosti, pristupu, infrastrukturi, skladištenju i prehrani;

vi.

rješavanja problema nedostupnosti hrane i pothranjenosti osnovnim intervencijama u situacijama tranzicije ili nestabilnosti;

vii.

podupiranje participativnog decentraliziranog i okolišno održivog teritorijalnog razvoja koji vode zemlje.

(d)   Održiva energija

i.

poboljšanje pristupa modernim, održivim, učinkovitim, čistim i obnovljivim energetskim uslugama prihvatljivih cijena;

ii.

promicanje lokalnih i regionalnih održivih energetskih rješenja i decentralizirane proizvodnje energije.

(e)   Upravljanje prirodnim resursima, uključujući zemljišta, šume i vode, posebno:

i.

podupiranje postupaka i tijela za nadzor te reformi upravljanja koje promiču održivo i transparentno upravljanje prirodnim resursima i njihovo očuvanje;

ii.

promicanje pravednog pristupa vodi, kao i integriranog upravljanja vodnim resursima i planova upravljanja riječnim slivovima;

iii.

promicanje zaštite i održivog korištenja usluga vezanih uz biološku raznolikost i ekosustav;

iv.

promicanje održivih modela proizvodnje i potrošnje te sigurno i održivo gospodarenje kemikalijama i otpadom, uzimajući u obzir njihove učinke na zdravlje.

(f)   Klimatske promjene i okoliš

i.

promicanje korištenja čišćih tehnologija, održivih izvora energije i učinkovitosti resursa s ciljem postizanja niskih razina emisije CO2 istovremeno jačajući okolišne standarde;

ii.

poboljšanje otpornosti zemalja u razvoju na posljedice klimatskih promjena podupiranjem prilagodbe na klimatske promjene i ublažavanja istih te mjera smanjenja rizika od katastrofa koje se temelje na ekosustavu;

iii.

podupiranje provedbe relevantnih multilateralnih sporazuma o okolišu, posebno jačanje okolišne dimenzije institucionalnog okvira za održiv razvoj i promicanje zaštite biološke raznolikosti;

iv.

pomaganje zemljama partnerima u vezi s izazovom raseljavanja i migracija potaknutih učincima klimatskih promjena i ponovna izgradnja životnih uvjeta za klimatske izbjeglice.

III.   Ostala područja od značaja za razvoj

(a)   Migracija i azil

i.

podupiranje ciljanih napora za potpuno iskorištavanje odnosa između migracije, mobilnosti, zapošljavanja i smanjenja siromaštva kako bi migracija postala pozitivna sila za razvoj i smanjenje „odljeva mozgova”;

ii.

pomoć zemljama u razvoju da za upravljanje migracijskim tokovima donesu dugoročne politike u kojima se poštuju ljudska prava migranata i njihovih obitelji te jača njihova socijalna zaštita.

(b)   Povezivanje humanitarne pomoći i razvojne suradnje

i.

srednjoročna i dugoročna obnova i rehabilitacija regija i zemalja pogođenih sukobom, kao i katastrofama uzrokovanim ljudskim djelovanjem ili djelovanjem prirode;

ii.

izvršavanje srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti koje ciljaju na neovisnost i integraciju ili ponovnu integraciju raseljenih osoba, povezivanje pomoći, rehabilitacije i razvoja.

(c)   Otpornost i smanjenje rizika od katastrofa

i.

u nestabilnim stanjima, podupiranje osiguravanja osnovnih usluga i izgradnja zakonitih, učinkovitih i otpornih državnih institucija i aktivnog i organiziranog civilnog društva, u partnerstvu s dotičnim zemljama;

ii.

doprinos prevencijskom pristupu nestabilnosti države, sukobu, prirodnim katastrofama i drugim vrstama kriza pomažući zemljama partnerima i regionalnim organizacijama u naporima za jačanje sustava ranog upozorenja, demokratskog upravljanja i izgradnje institucionalnih kapaciteta;

iii.

podupiranje smanjenja rizika od katastrofa, pripravnosti i prevencija te upravljanja posljedicama takvih katastrofa.

(d)   Razvoj i sigurnost, uključujući sprečavanje sukoba

i.

rješavanje uzroka sukoba, uključujući siromaštvo, propadanje, iskorištavanje i nejednaku raspodijeljenost i pristup zemljištu i prirodnim resursima, slabo upravljanje, nepoštovanje ljudskih prava i neravnopravnost spolova kao sredstvo za sprečavanje sukoba i izgradnju mira;

ii.

promicanje dijaloga, sudjelovanja i pomirenja s ciljem promicanja mira i sprečavanja nasilja, u skladu s međunarodnim najboljim praksama;

iii.

poticanje suradnje i reforme politika u području sigurnosti i pravde, borbe protiv droge i drugih oblika nezakonite trgovine, uključujući trgovinu ljudima, korupciju i pranje novca.

B   POSEBNA PODRUČJA SURADNJE PO REGIJAMA

Pomoć Unije podupire djelovanja i sektorske dijaloge u skladu s člankom 5. i dijelom A ovog Priloga te u skladu s ukupnom svrhom i područjem primjene, ciljem i općim načelima ove Uredbe. Posebna pozornost obraća se na područja opisana u nastavku koja odražavaju zajednički dogovorene strategije.

I.   Latinska Amerika

(a)

poticanje društvene kohezije, posebno socijalne uključenosti, dostojanstvenog rada i jednakosti, ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena;

(b)

rješavanje problema u vezi s upravljanjem i podupiranje reforme politika, posebno u područjima socijalnih politika, upravljanja javnim financijama i poreznim sustavom, sigurnosti (uključujući droge, kriminal i korupciju), jačanja dobrog upravljanja, javnih institucija na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini, (uključujući kroz inovativne mehanizme za pružanje tehničke suradnje, npr. tehnička pomoć i razmjena informacija (TAIEX) i twinning), zaštite ljudskih prava, uključujući ljudska prava manjina, autohtonih naroda i afro-potomaka, poštovanja osnovnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada (ILO), okoliša, borbe protiv diskriminacije, borbe protiv seksualnog nasilja, nasilja na temelju spola i nasilja nad djecom i borbe protiv proizvodnje i potrošnje droge te nezakonite trgovine drogom;

(c)

podupiranje aktivnog, organiziranog i neovisnog civilnog društva i jačanje socijalnog dijaloga putem potpore socijalnih partnera;

(d)

jačanje socijalne kohezije posebno uspostavom i jačanjem održivih sustava socijalne zaštite, uključujući programe socijalnog osiguranja, fiskalnom reformom, jačanjem kapaciteta poreznih sustava i borbom protiv porezne prijevare i utaje poreza, što doprinosi jačanju ravnopravnosti i raspodjele bogatstva;

(e)

podupiranje država Latinske Amerike u ispunjavanju njihove obveze postupanja s dužnom pažnjom u vezi s prevencijom, istraživanjem, progonom i sankcijama feminicida te plaćanjem odštete i skretanjem pozornosti na feminicid;

(f)

potpora raznim procesima regionalne integracije i međusobno povezivanje mrežnih infrastruktura, uz osiguranje komplementarnosti s aktivnostima koje se financiraju sredstvima EIB-a i drugih institucija;

(g)

rješavanje sigurnosno-razvojne veze;

(h)

jačanje kapaciteta za osiguravanje univerzalnog pristupa kvalitetnim osnovnim socijalnim uslugama, posebno u sektorima zdravstva i obrazovanja;

(i)

potpora politikama u području obrazovanja i razvoja zajedničkog područja visokog obrazovanja Latinske Amerike;

(j)

rješavanje ekonomske slabosti i doprinošenje strukturnoj preobrazbi uspostavom snažnih partnerstava u otvorenim i poštenim trgovinskim odnosima, produktivnim ulaganjima za više radnih mjesta i za bolja radna mjesta u zelenom i uključivom gospodarstvu, prijenosu znanja i suradnji u istraživanjima, inovacijama i tehnologiji, te promicanju održivog i uključivog razvoja u svim njegovim dimenzijama, s osobitom pozornošću prema izazovima migracijskih tokova, sigurnosti opskrbe hranom (uključujući održivu poljoprivredu i ribarstvo), klimatskim promjenama, održivim energijama i zaštiti te poboljšanju biološke raznolikosti i usluga ekosustava, uključujući vodu, tlo i šume; podupiranje razvoja mikropoduzeća i MSP-ova kao glavnog izvora uključivog rasta, razvoj i poslove; promicanje razvojne pomoći za trgovinu kako bi se osiguralo da mikropoduzeća i MSP-ovi iz Latinske Amerike imaju koristi od mogućnosti za međunarodnu trgovinu, uzimajući u obzir promjene u općem sustavu povlastica;

(k)

ublažavanje štetnih učinaka koje će isključivanje iz sustava općeg sustava povlastica imati na gospodarstva mnogih zemalja u regiji;

(l)

osiguravanje odgovarajućeg praćenja kratkoročnih hitnih mjera usmjerenih na oporavak nakon prirodne nepogode ili krize koje se provode kroz druge instrumente financiranja.

II.   Južna Azija

(1)   Promicati demokratsko upravljanje

(a)

podupiranje demokratskih procesa, poticanje učinkovitog demokratskog upravljanja, jačanje javnih institucija i tijela (uključujući na lokalnoj razini), podupiranje učinkovite decentralizacije, restrukturiranja države i izbornih postupaka;

(b)

podupiranje aktivnog, organiziranog i neovisnog civilnog društva, uključujući i medija, te jačanje socijalnog dijaloga putem potpore socijalnih partnera;

(c)

izgradnja i jačanje zakonitih, učinkovitih i odgovornih javnih institucija, promicanje institucionalnih i administrativnih reformi, dobrog upravljanja, borbe protiv korupcije i upravljanja javnim financijama te podupiranje vladavine prava;

(d)

jačanje i zaštita ljudskih prava, uključujući prava manjina, migranata, autohtonih naroda i ranjivih skupina, borba protiv diskriminacije, seksualnog nasilja, nasilja na temelju spola i nasilja nad djecom te borba protiv trgovine ljudima;

(e)

zaštita ljudskih prava kroz promicanje institucionalnih reformi (uključujući dobrog upravljanja i borbu protiv korupcije, javno financijsko upravljanje, reformu poreznog sustava i javne uprave) i zakonodavne, administrativne i regulatorne reforme u skladu s međunarodnim normama, posebno u nestabilnim državama i zemljama u sukobima i situacijama nakon sukoba.

(2)   Promicati socijalnu uključenost i ljudski razvoj u svim njegovim dimenzijama

(a)

poticanje društvene kohezije, posebno socijalne uključenosti, dostojanstvenog rada i jednakosti te ravnopravnosti spolova kroz obrazovanje, zdravlje i druge socijalne politike;

(b)

jačanje kapaciteta za osiguravanje univerzalnog pristupa osnovnim socijalnim uslugama, posebno u sektorima zdravstva i obrazovanja; poboljšanje pristupa obrazovanju za sve s ciljem povećanja znanja, vještina i zapošljivosti na tržištu rada, uključujući, kada je to relevantno, rješavanjem nejednakosti i diskriminacije na temelju rada i podrijetla, a posebno diskriminacije na temelju kaste;

(c)

promicanje socijalne zaštite i uključenosti, dostojanstvenog rada i temeljnih radnih standarda, jednakosti i ravnopravnosti spolova putem obrazovanja, zdravstva i drugih socijalnih politika;

(d)

promicanje kvalitetnog obrazovanja, strukovnog obrazovanja i zdravstvenih usluga dostupnih svima (uključujući one namijenjene djevojkama i ženama);

(e)

u kontekstu povezanosti sigurnosti i razvoja, borba protiv rodno uvjetovanog nasilja i nasilja na temelju podrijetla, otmica djece, korupcije i organiziranog kriminala, proizvodnje i potrošnje droga, nezakonite trgovine drogom i drugih oblika nezakonite trgovine;

(f)

uspostavljanje razvojno usmjerenih partnerstava oko poljoprivrede, razvoja privatnog sektora, trgovine, ulaganja, pomoći, migracije, istraživanja, inovacija i tehnologije te osiguravanja javnih dobara, usmjerenih prema smanjenju siromaštva i socijalnoj uključenosti.

(3)   Podupirati održivi razvoj, povećati otpornost južnoazijskih društava na klimatske promjene i prirodne katastrofe

(a)

promicanje održivog i uključivog rasta i stjecanja sredstava za život, integriranog ruralnog razvoja, održive poljoprivrede i šumarstva, sigurnosti hrane i prehrane;

(b)

promicanje održivog korištenja prirodnih resursa i obnovljivih izvora energije, zaštite biološke raznolikosti, voda i gospodarenja vodama, zaštite tla i šuma;

(c)

doprinos nastojanjima za rješavanje klimatskih promjena podržavanjem prilagodbe, ublažavanjem posljedica i mjerama smanjenja rizika od katastrofa;

(d)

potpora naporima na poboljšavanju gospodarske diversifikacije, konkurentnosti i trgovine, razvoju privatnog sektora s osobitim naglaskom na mikropoduzeća i MSP-ove te zadruge;

(e)

promicanje održive potrošnje i proizvodnje, kao i ulaganja u čiste tehnologije, održive energije, promet, održivu poljoprivredu i ribarstvo, zaštita i poboljšanje biološke raznolikosti i usluga ekološkog sustava, uključujući vode i šume, te stvaranje dostojanstvenih poslova u zelenom gospodarstvu;

(f)

potpora pripremljenosti za prirodne katastrofe i dugoročni oporavak nakon njih, uključujući i onaj u području sigurnosti hrane i prehrane i pomoć raseljenim osobama.

(4)   Podupirati regionalnu integraciju i suradnju

(a)

poticanje regionalne integracije i suradnje usmjeravanjem na rezultate putem potpore regionalnoj integraciji i dijalogu, posebno posredstvom Južnoazijskog udruženja za regionalnu suradnju i promicanje razvojnih ciljeva istanbulskog procesa („Srce Azije”);

(b)

potpora učinkovitom upravljanju granicama i prekograničnoj suradnji u svrhu promicanja održivoga gospodarskog i društvenog razvoja te razvoja zaštite okoliša u pograničnim područjima; borba protiv organiziranog kriminala, proizvodnje i potrošnje droge i nezakonite trgovine drogom;

(c)

potpora regionalnim inicijativama usmjerenim na glavne zarazne bolesti; doprinos prevenciji i odgovoru na zdravstvene rizike, uključujući i one s podrijetlom na dodirnom području između životinja, ljudi i njihovih različitih okruženja.

III.   Sjeverna i jugoistočna Azija

(1)   Promicati demokratsko upravljanje

(a)

doprinos demokratizaciji; izgradnja i jačanje legitimnih, učinkovitih i odgovornih javnih ustanova i tijela i zaštita ljudskih prava, kroz promicanje institucionalnih reformi (uključujući reformu dobrog upravljanja i borbu protiv korupcije, upravljanje javnim financijama, reformu poreznog sustava i javne uprave) i zakonodavne, upravne i regulatorne reforme u skladu s međunarodnim standardima, posebno u nestabilnim državama i zemljama u situacijama za vrijeme i nakon sukoba;

(b)

jačanje zaštite ljudskih prava, uključujući prava manjina i autohtonih naroda, promicanje poštovanja temeljnih radnih standarda, borba protiv diskriminacije, borba protiv seksualnog nasilja, nasilja na temelju spola i nasilja prema djeci, uključujući djecu u oružanim sukobima, te rješavanje pitanja trgovine ljudima;

(c)

potpora ustrojstvu ljudskih prava u državama Udruženja država Jugoistočne Azije (ASEAN), posebno radu Međuvladine komisije ASEAN-a za ljudska prava;

(d)

izgradnja i jačanje legitimnih, učinkovitih i odgovornih javnih ustanova i tijela;

(e)

potpora aktivnom, organiziranom i neovisnom civilnom društvu; jačanje socijalnog dijaloga putem potpore socijalnim partnerima;

(f)

potpora naporima regije na jačanju demokracije, vladavine prava i sigurnosti građana, uključujući one koji se provode reformom sektora pravosuđa i sigurnosti, te promicanje međuetničkog i međuvjerskog dijaloga i mirovnih procesa;

(g)

u kontekstu povezanosti sigurnosti i razvoja, borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, proizvodnje i potrošnje droga, nezakonite trgovine drogom i drugih oblika nezakonite trgovine, te podržavanje učinkovitog upravljanja granicama i prekogranične suradnje, s ciljem promicanja održivoga gospodarskog i društvenog razvoja te razvoja zaštite okoliša u pograničnim područjima; potpora aktivnostima razminiranja.

(2)   Promicati socijalnu uključenost i ljudski razvoj u svim njegovim dimenzijama

(a)

poticanje društvene kohezije, posebno socijalne uključenosti, dostojanstvenog rada i jednakosti te ravnopravnosti spolova;

(b)

jačanje sposobnosti za osiguravanje univerzalnog pristupa osnovnim socijalnim uslugama, posebno u sektorima zdravstva i obrazovanja; poboljšanje pristupa obrazovanju za sve s ciljem povećanja znanja, vještina i zapošljivosti na tržištu rada, uključujući – kada je to relevantno – rješavanjem nejednakosti i diskriminacije na temelju rada i podrijetla, a posebno diskriminacije na temelju kaste;

(c)

uspostavljanje razvojno usmjerenih partnerstava oko poljoprivrede, razvoja privatnog sektora, trgovine, ulaganja, pomoći, migracija, istraživanja, inovacija i tehnologije te osiguravanja javnih dobara, usmjerenih prema smanjenju siromaštva i socijalnoj uključenosti;

(d)

doprinos naporima regije na prevenciji i odgovoru na zdravstvene rizike, uključujući i one s podrijetlom na dodirnom području između životinja, ljudi i njihovih različitih okruženja;

(e)

promicanje uključivog obrazovanja, cjeloživotnog učenja i izobrazbe (uključujući visoko obrazovanje, strukovno obrazovanje i izobrazbu), te poboljšanje funkcioniranja tržišta rada,

(f)

promicanje zelenijega gospodarstva te održivog i uključivog rasta, posebno u odnosu na poljoprivredu, u području sigurnosti hrane i prehrane, održive energije i zaštite i poboljšanja biološke raznolikosti i usluga ekološkog sustava;

(g)

u kontekstu povezanosti sigurnosti i razvoja, borba protiv rodno uvjetovanog nasilja i nasilja na temelju podrijetla i otmica djece.

(3)   Podupirati održivi razvoj, povećati otpornost južnoazijskih društava na klimatske promjene i prirodne katastrofe

(a)

potpora ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na njih, promicanje održive potrošnje i proizvodnje;

(b)

potpora regiji u svrhu uključivanja klimatskih promjena u strategije održivog razvoja, razvijanja politika i instrumenata za prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje, rješavanje štetnih učinaka klimatskih promjena i jačanje inicijativa za dugoročnu suradnju i smanjenje ugroženosti od katastrofa, potporu Višesektorskom okviru ASEAN-a za klimatske promjene: Poljoprivreda i šumarstvo za sigurnost hrane;

(c)

s obzirom na ekspanziju stanovništva i potražnju potrošača koja se mijenja, potpora održive potrošnje i proizvodnje, kao i ulaganja u čiste tehnologije posebno na regionalnoj razini, održive energije, promet, održivu poljoprivredu i ribarstvo, zaštita i poboljšanje biološke raznolikosti i usluga ekološkog sustava, uključujući vode i šume, i stvaranje pristojnih poslova u zelenom gospodarstvu;

(d)

povezivanje pomoći, obnove i razvoja osiguravanjem odgovarajućeg nastavka kratkoročnih hitnih mjera usmjerenih na oporavak nakon katastrofe ili krize koje se provode drugim instrumentima financiranja; potpora pripremljenosti za prirodne katastrofe i dugoročni oporavak nakon njih, uključujući i onaj u području sigurnosti hrane i prehrane i pomoć raseljenim osobama.

(4)   Podupirati regionalnu integraciju i suradnju u cijeloj sjevernoj i jugoistočnoj Aziji

(a)

poticanje veće regionalne integracije i suradnje na način usmjeren prema postizanju rezultata putem potpore regionalnoj integraciji i dijalogu;

(b)

potpora društveno-ekonomskoj integraciji i povezanosti ASEAN-a, uključujući provedbu ciljeva povezanih s razvojem Gospodarske zajednice ASEAN-a, Glavnim planom za povezanost ASEAN-a i Vizijom za razdoblje poslije 2015.;

(c)

promicanje pomoći u vezi s trgovinom i razvojne pomoći za trgovinu, uključujući pomoć kojom se osigurava da mikropoduzeća i MSP-ovi imaju koristi od mogućnosti za međunarodnu trgovinu;

(d)

učinak poluge za financiranje održivih infrastruktura i mreža kojima se nastoji ostvariti regionalna integracija, socijalna uključenost i kohezija te održiv rast, uz istodobno osiguravanje komplementarnosti s aktivnostima koje podupiru EIB i druge financijske institucije Unije, kao i s drugim institucijama u ovom području;

(e)

poticanje dijaloga između institucija i zemalja ASEAN-a i Unije.

(f)

potpora regionalnim inicijativama usmjerenim na glavne zarazne bolesti; doprinos prevenciji i odgovoru na zdravstvene rizike, uključujući i one s podrijetlom na dodirnom području između životinja, ljudi i njihovih različitih okruženja.

IV.   Srednja Azija

(a)

kao glavni ciljevi, koji doprinose održivom i uključivom gospodarskom i društvenom razvoju, društvenoj koheziji i demokraciji;

(b)

potpora sigurnosti opskrbe hranom, pristup sigurnosti održive energije, opskrbi vodom i odvodnji za lokalna stanovništva; promicanje i potpora spremnosti za prirodne katastrofe i prilagodbi klimatskim promjenama;

(c)

potpora reprezentativnim i demokratski izabranim parlamentima, promicanje i potpora dobrom upravljanju i procesima demokratizacije; razborito upravljanje javnim financijama; vladavina prava, s institucijama koje dobro funkcioniraju i djelotvornim poštovanjem ljudskih prava i ravnopravnost spolova; potpora aktivnom, organiziranom i neovisnom civilnom društvu, kao i jačanje socijalnog dijaloga potporom socijalnim partnerima;

(d)

promicanje uključivog i održivog gospodarskog rasta, rješavanje društvenih i regionalnih nejednakosti, te potpora inovacijama i tehnologiji, dostojanstvenom radu, poljoprivrednom i ruralnom razvoju, promicanje gospodarske diversifikacije putem potpore mikropoduzećima i MSP-ima, uz istodobno poticanje razvoja uređenog socijalnog tržišnog gospodarstva, otvorene i poštene trgovine i ulaganja, uključujući regulatorne reforme;

(e)

potpora učinkovitom upravljanju granicama i prekograničnoj suradnji u svrhu promicanja održivog gospodarskog i društvenog razvoja te razvoja zaštite okoliša u pograničnim područjima; u kontekstu povezanosti sigurnosti i razvoja, borba protiv organiziranog kriminala i svih oblika nezakonite trgovine, uključujući borbu protiv proizvodnje i potrošnje droga kao i njihovih negativnih učinaka, uključujući HIV/AIDS;

(f)

promicanje bilateralne i regionalne suradnje, dijaloga i integracije uključujući one obuhvaćene Europskim instrumentom za susjedstvo i drugim instrumentima Unije za potporu reformama politika, uključujući potporu putem jačanja institucija prema potrebi, tehničku pomoć (npr. TAIEX), razmjenu informacija i twinning, te ključnim ulaganjima putem odgovarajućih mehanizama za mobiliziranje financijskih resursa u sektore obrazovanja, okoliša i energetike, razvoj uz niske emisije ugljika odnosno otpornost na učinke klimatskih promjena;

(g)

jačanje sposobnosti za osiguravanje univerzalnog pristupa kvalitetnim osnovnim socijalnim uslugama, posebno u sektorima zdravstva i obrazovanja; potpora pristupu za populacije, posebno mladima i ženama, zapošljavanju, između ostalog putem potpore poboljšanju općeg, strukovnog i visokog obrazovanja.

V.   Bliski istok

(a)

rješavanje demokratizacije i upravljanja (uključujući one u području poreza), vladavine prava, ljudskih prava i ravnopravnosti spolova, temeljne slobode i pitanja političke jednakosti kako bi se potakle političke reforme, borba protiv korupcije i transparentnost pravosudnog procesa, te izgradile legitimne, demokratske, učinkovite i odgovorne javne institucije i aktivno, neovisno i organizirano civilno društvo; jačanje socijalnog dijaloga potporom socijalnim partnerima;

(b)

potpora civilnom društvu u njegovoj obrani temeljnih sloboda, ljudskih prava i demokratskih načela;

(c)

promicanje uključivog rasta i poticanje društvene kohezije i razvoja, posebno stvaranje radnih mjesta, socijalno uključivanje, dostojanstveni rad i jednakost te ravnopravnost spolova; jačanje sposobnosti za osiguravanje univerzalnog pristupa osnovnim socijalnim uslugama, posebno u sektorima zdravstva i obrazovanja; rješavanjem, kada je to relevantno, nejednakosti i diskriminacije na temelju rada i podrijetla, a posebno diskriminacije na temelju kaste;

(d)

potpora razvoju građanske kulture, posebno putem osposobljavanja, obrazovanja i sudjelovanja djece, mladih i žena;

(e)

promicanje održive gospodarske reforme i diversifikacije, otvorenih i poštenih trgovinskih odnosa, razvoja uređenog i održivog socijalnog tržišnog gospodarstva, produktivnih i održivih ulaganja u glavne sektore (kao što su energetika, s posebnom usmjerenošću na obnovljivu energiju);

(f)

promicanje dobrosusjedskih odnosa, regionalne suradnje, dijaloga i integracije, uključujući i one sa zemljama obuhvaćenim Europskim instrumentom za susjedstvo i zaljevskih država obuhvaćenih Instrumentom za partnerstvo i drugim instrumentima Unije, podržavajući integracijske napore unutar regije, npr. u pogledu gospodarstva, energetike, vode, prijevoza i izbjeglica;

(g)

promicanje održivog i pravičnog upravljanja vodnim resursima, kao i zaštita vodnih resursa;

(h)

upotpunjavanje resursa angažiranih na temelju ove Uredbe koherentnim radom i potporom kroz druge instrumente i politike Unije, koji se mogu usredotočiti na pristup unutarnjem tržištu Unije, mobilnost radne snage i širu regionalnu integraciju;

(i)

u kontekstu povezanosti sigurnosti i razvoja, borba protiv proizvodnje i potrošnje droge i nezakonite trgovine drogom;

(j)

u kontekstu povezanosti razvoja i migracije, upravljanje migracijom i pomaganje raseljenim osobama i izbjeglicama.

VI.   Ostale zemlje

(a)

potpora konsolidaciji demokratskog društva, dobrom upravljanju, poštovanju ljudskih prava, ravnopravnosti spolova, državi uređenoj vladavinom prava i doprinosom regionalnoj i kontinentalnoj stabilnosti i integraciji; potpora aktivnom, organiziranom i neovisnom civilnom društvu, kao i jačanje socijalnog dijaloga potporom socijalnim partnerima;

(b)

pružanje potpore u naporima prilagodbe pokrenutih osnivanjem raznih područja slobodne-trgovine,

(c)

potpora borbe protiv siromaštva, nejednakosti i isključenosti, uključujući rješavanje osnovnih potreba zapostavljenih zajednica i promicanje socijalne kohezije i redistributivnih politika usmjerenih na smanjenje nejednakosti;

(d)

jačanje sposobnosti za osiguravanje univerzalnog pristupa osnovnim socijalnim uslugama, posebno u sektorima zdravstva i obrazovanja;

(e)

poboljšanje životnih i radnih uvjeta s posebnim naglaskom na promicanje programa dostojanstvenog rada ILO-a;

(f)

rješavanje ekonomske ranjivosti i doprinošenje strukturnoj preobrazbi s naglaskom na dostojanstveni rad putem održivog i uključivog gospodarskog rasta i energetski učinkovitog, niskougljičnog gospodarstva koje se temelji na obnovljivoj energiji uspostavljanjem snažnih partnerstava oko poštenih trgovinskih odnosa, produktivnih ulaganja za više radnih mjesta i za bolja radna mjesta u zelenom i uključivom gospodarstvu, prijenosu znanja i suradnji u istraživanjima, inovacijama i tehnologiji, te promicanju održivog i uključivog razvoja u svim njegovim dimenzijama, s osobitom pozornošću prema izazovima migracijskih tokova, stanovanja, sigurnosti hrane (uključujući održivu poljoprivredu i ribarstvo), klimatskim promjenama, održivim energijama i zaštiti te i poboljšanje biološke raznolikosti i usluga ekološkog sustava, uključujući vodu i tlo;

(g)

rješavanje seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i zdravstvenih problema, uključujući HIV/AIDS i njegov učinak na društvo.


PRILOG II.

PODRUČJA SURADNJE U OKVIRU TEMATSKIH PROGRAMA

A.   PROGRAM „GLOBALNA JAVNA DOBRA I IZAZOVI”

Program „Globalna javna dobra i izazovi” ima za cilj jačanje suradnje, razmjenu znanja i iskustava i kapaciteta zemalja partnera s ciljem doprinosa iskorjenjivanju siromaštva, društvenoj koheziji i održivom razvoju. Program se temelji na sljedećim područjima suradnje, osiguravajući najveću sinergiju među njima u svjetlu njihove snažne međusobne povezanosti.

I.   Okoliš i klimatske promjene

(a)

doprinos vanjskoj dimenziji politika okoliša i klimatskih promjena Unije uz puno poštovanje načela koherentnosti razvojne politike i ostala načela utvrđena u UFEU-u;

(b)

rad u smjeru pomaganja zemljama u razvoju kako bi ostvarili milenijske razvojne ciljeve ili bilo koji naknadni okvir dogovoren između Unije i država članica, povezano s održivim korištenjem prirodnih resursa i održivosti okoliša;

(c)

provedba inicijativa Unije i dogovorenih obveza na međunarodnoj i regionalnoj razini i/ili prekograničnog karaktera, posebno u područjima klimatskih promjena promicanjem niskougljičnih strategija otpornih na klimatske promjene uz davanje prednosti strategijama za promicanje biološke raznolikosti, zaštite ekoloških sustava i prirodnih resursa, održivog upravljanja uključujući održivo upravljanje oceanima, kopnom, vodama, ribarstvom i šumama (na primjer, mehanizmima kao što je FLEGT), širenja pustinja, integriranog upravljanja vodnim resursima, razboritog upravljanja kemikalijama i otpadom, učinkovitosti resursa i zelenog gospodarstva;

(d)

povećanje integracije i uključivanja ciljeva u vezi s klimatskim promjenama i zaštitom okoliša u razvojnu suradnju Unije kroz potporu metodološkom i znanstvenom radu na zemljama u razvoju, u njima i takvom radu koji obavljaju zemlje u razvoju, uključujući nadzor, izvještavanje i mehanizme verifikacije, kartiranje ekološkog sustava, procjenu i vrednovanje, poboljšanje stručnosti u području zaštite okoliša i promicanje inovativnih djelovanja i koherentnosti politike;

(e)

jačanje ekološkog upravljanja i potpora razvoju međunarodne politike u svrhu poboljšanja koherentnosti i učinkovitosti globalnog upravljanja održivim razvojem, pomaganjem regionalnog i međunarodnog praćenja i procjene okoliša, kao i promicanjem djelotvornih mjera pridržavanja i prisilnih mjera u zemljama u razvoju za multilateralne sporazume o zaštiti okoliša;

(f)

integriranje i upravljanja rizikom od katastrofa i prilagodbe na klimatske promjene u razvojno planiranje i ulaganja, te promicanje provedbe strategija usmjerenih na smanjenje rizika od katastrofa kao što su zaštita ekoloških sustava i obnovom močvarnih područja;

(g)

prepoznavanje odlučne uloge poljoprivrede i stočarstva u politikama koje se odnose na klimatske promjene promicanjem malih poljoprivrednih gospodarstava i stočarstva kao autonomnih strategija prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanja klimatskih promjena na jugu zbog njihove održive upotrebe prirodnih resursa kao što su vode i pašnjaci.

II.   Održiva energija

(a)

promicanje pristupa energetskim uslugama koje su pouzdane, sigurne, troškovno prihvatljive, bez štetnog utjecaja na klimu i održive kao glavnom pokretaču iskorjenjivanja siromaštva i uključivog rasta i razvoja s osobitim naglaskom na korištenje lokalnih i regionalnih obnovljivih izvora energije i na osiguravanje pristupa za siromašno stanovništvo u udaljenim regijama;

(b)

pospješivanje većeg korištenja tehnologija obnovljive energije, posebno decentraliziranih pristupa, kao i energetske učinkovitosti i promicanje strategija održivog razvoja s niskim emisijama ugljika;

(c)

promicanje energetske sigurnosti za zemlje partnere i lokalne zajednice kroz primjerice diversifikaciju izvora i pravaca, s obzirom na pitanja nepostojanosti cijena, potencijal za smanjenje emisija, poboljšanje tržišta i pospješivanje međusobne povezanosti energije i, posebno, električne energije i trgovine.

III.   Ljudski razvoj, uključujući dostojanstveni rad, socijalnu pravdu i kulturu

(a)   Zdravlje

i.

poboljšanje zdravlja i blagostanja ljudi u zemljama u razvoju potporom uključivom i univerzalnom pristupu, te jednakom osiguravanju kvalitetnih ključnih javnozdravstvenih ustanova, dobara i usluga sa stalnom skrbi od prevencije do skrbi nakon liječenja i s osobitim naglaskom na potrebe osoba iz siromašnih i osjetljivih skupina;

ii.

potpora i oblikovanje plana politike globalnih inicijativa koje imaju izravnu značajnu korist za zemlje partnere s obzirom na usmjerenost na rezultate, učinkovitost pomoći i utjecaj na zdravstvene sustave, uključujući i potporu zemljama partnerima za bolje angažiranje na tim inicijativama;

iii.

potpora određenim inicijativama posebno na regionalnoj i globalnoj razini, čime se jačaju zdravstveni sustavi i pomaže zemljama da razviju i provedu održive, zdrave, nacionalne zdravstvene politike utemeljene na dokazima, i to na prioritetnim područjima kao što je zdravlje majki i djece, uključujući cijepljenje i odgovor na globalne prijetnje zdravlju (kao što su HIV/AIDS, tuberkuloza i malarija te ostale bolesti koje su zanemarene i povezane sa siromaštvom);

iv.

promicanje pune i učinkovite provedbe Pekinške platforme za djelovanje i programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju te rezultata njihovih revizijskih konferencija i, u tom kontekstu, seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

v.

promicanje, pružanje i širenje bitnih usluga i psihološke potpore žrtvama nasilja, pogotovo ženama i djeci.

(b)   Obrazovanje, znanje i vještine

i.

potpora postizanju međunarodno dogovorenih ciljeva u obrazovanju kroz globalne inicijative i partnerstva, s posebnim naglaskom na promicanje znanja, vještina i vrijednosti održivog i uključivog razvoja;

ii.

promicanje razmjene iskustava, dobre prakse i inovacija, na temelju uravnoteženog pristupa razvoju obrazovnih sustava;

iii.

poboljšanje kvalitete obrazovanja i poboljšanje jednakog pristupa kvaliteti obrazovanja posebno za osobe koje pripadaju ranjivim skupinama, migrante, žene i djevojčice, osobe koje pripadaju vjerskim manjinama, osobe s invaliditetom, osobe koje žive u nestabilnom okruženju, i u zemljama koje su najudaljenije od postizanja globalnih ciljeva te poboljšanje postizanja osnovnog obrazovanja i prijelaz na sekundarno obrazovanje prvog stupnja.

(c)   Ravnopravnost spolova, osnaživanje žena i zaštita prava žena i djevojčica

i.

potpora programima na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini za promicanje gospodarskog i socijalnog osnaživanja žena i djevojčica, vodstva te ravnopravnog političkog sudjelovanja;

ii.

potpora nacionalnim, regionalnim i globalnim inicijativama za promicanje integracije ravnopravnosti spolova te osnaživanja žena i djevojčica u politike, planove i proračune, uključujući u međunarodne, regionalne i nacionalne razvojne okvire te u plan učinkovitosti pomoći; pružanje pomoći s ciljem da se iskorijene prakse odabira spola na temelju rodnih predrasuda;

iii.

rješavanje pitanja seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja te pružanje potpore žrtvama tog nasilja.

(d)   Djeca i mladi

i.

suzbijanje trgovine djecom i svih oblika nasilja nad djecom i zlostavljanja djece te svih oblika dječjeg rada, suzbijanje dječjih brakova i promicanje politika koje uzimaju u obzir osobitu osjetljivost i potencijal djece i mladih, zaštitu njihovih prava, uključujući registraciju rođenja, te interese, obrazovanje, zdravlje i sredstva za život, počevši sa sudjelovanjem i osnaživanjem;

ii.

jačanje kapaciteta i usmjeravanje pažnje zemalja u razvoju na izradu politika koje pogoduju djeci i mladima te promicanje uloge djece i mladih kao sudionika u razvoju;

iii.

pružanje potpore razvoju konkretnih strategija i intervencija za rješavanje posebnih problema i izazova koji utječu na djecu i mlade, posebno u području zdravlja, obrazovanja i zaposlenosti, uzimajući u obzir njihove interese u svim relevantnim djelovanjima.

(e)   Nediskriminacija

i.

pružanje potpore lokalnim, regionalnim, nacionalnim i globalnim inicijativama za promicanje nediskriminacije na osnovi spola, rodnog identiteta, rasnog ili etničkog porijekla, kaste, vjeroispovijesti ili uvjerenja, invaliditeta, bolesti, dobi i seksualne orijentacije putem izrade politika, planova i proračuna te razmjenom dobre prakse i stručnog znanja;

ii.

osiguranje šireg dijaloga o pitanju nediskriminacije i zaštiti branitelja ljudskih prava.

(f)   Zapošljavanje, vještine, socijalna zaštita i socijalna uključenost

i.

potpora visokih razina produktivnog i dostojanstvenog zapošljavanja, posebno potpora zdravim politikama i strategijama zapošljavanja i obrazovanja, stručnog osposobljavanja relevantnog za moguće zapošljavanje na lokalnom tržištu rada i perspektive, radnih uvjeta uključujući, u neslužbenom gospodarstvu, promicanje dostojanstvenog rada na temelju osnovnih radnih standarda ILO-a, uključujući borbu protiv dječjeg rada te socijalni dijalog, kao i olakšavanje mobilnosti radne snage, a istovremeno poštujući i promičući prava migranata;

ii.

jačanje socijalne kohezije posebno uz uspostavu i jačanje održivih sustava socijalne zaštite, uključujući programe socijalnog osiguranja za one koji žive u siromaštvu te uz fiskalnu reformu, jačajući kapacitete poreznih sustava i borbu protiv porezne prijevare i utaje poreza, a što doprinosi jačanju ravnopravnosti i raspodjele bogatstva;

iii.

jačanje socijalne uključenosti i ravnopravnosti spolova uz suradnju na pravičnom pristupu osnovnim uslugama, zapošljavanju za sve, osnaživanju i poštivanju prava određenih skupina, posebno migranata, djece i mladih, osoba s invaliditetom, žena, autohtonih naroda i osoba koje pripadaju manjinama kako bi se osiguralo da te skupine mogu sudjelovati i da će sudjelovati te imati koristi od stvaranja bogatstva i kulturne raznolikosti.

(g)   Rast, radna mjesta i angažiranost privatnog sektora

i.

promicanje djelovanja kojima se nastoji stvoriti više i boljih radnih mjesta razvojem konkurentnosti i otpornosti lokalnih mikropoduzeća i MSP-ova te njihovom integracijom u lokalno, regionalno i globalno gospodarstvo, pomažući zemljama u razvoju da se integriraju u regionalne i multilateralne trgovinske sustave;

ii.

razvoj lokalnih obrta koji služe da se očuva lokalna kulturna baština;

iii.

razvoj socijalno i ekološko odgovornog lokalnog privatnog sektora i poboljšanje poslovnog okruženja;

iv.

promicanje učinkovitih gospodarskih politika koje podupiru razvoj lokalnog gospodarstva i lokalnih industrija prema zelenom i uključivom gospodarstvu, učinkovitosti resursa te održivim procesima proizvodnje i potrošnje;

v.

promicanje korištenja elektroničkih komunikacija kao alata za podršku rasta koji podržava siromašne u svim sektorima s ciljem premošćivanja digitalnog jaza između zemalja u razvoju i industrijaliziranih zemalja te unutar samih zemalja u razvoju, kako bi se postigla odgovarajuća politika i regulatorni okvir na ovom području i promicanje razvoja potrebne infrastrukture te korištenje usluga i aplikacija na temelju informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

vi.

promicanje financijske uključivosti omogućavanjem pristupa korištenju financijskih usluga, kao što su mikrokrediti i štednja, mikroosiguranja i prijenos plaćanja, i njihovog učinkovitog korištenja, od strane mikropoduzeća i MSP-ova te kućanstava, posebno zapostavljenih i ranjivih skupina.

(h)   Kultura

i.

promicanje međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i poštovanja jednakog dostojanstva svih kultura;

ii.

promicanje međunarodne suradnje kako bi se potaknuo doprinos kulturnih industrija gospodarskom rastu u zemljama u razvoju te potpuno iskoristio njezin potencijal u borbi protiv siromaštva, uključujući rješavanje pitanja kao što su pristup tržištu i prava intelektualnog vlasništva;

iii.

promicanje poštovanja za socijalne, kulturne i duhovne vrijednosti autohtonih naroda i manjina s ciljem jačanja ravnopravnosti i pravde u multietničkim društvima u skladu s univerzalnim ljudskim pravima na koja svi imaju pravo, uključujući autohtone narode i osobe koje pripadaju manjinama;

iv.

pružanje potpore kulturi kao gospodarskom sektoru s potencijalom za razvoj i rast.

IV.   Sigurnost hrane i prehrane i održiva poljoprivreda

Suradnjom u ovom području jača se suradnja, razmjena znanja i iskustva te kapaciteti zemalja partnera na četiri stupa sigurnosti opskrbe hranom uz rodno osjetljiv pristup: dostupnost hrane (proizvodnja), pristup (uključujući zemljište, infrastrukturu za prijevoz hrane od područja gdje ima viška u područja gdje je nedostaje, tržišta, uspostava domaćih rezervi hrane, sigurnosne mreže), iskorištenost (prehrambene intervencije na socijalno osviještene načine) i stabilnost, uz istovremeno obuhvaćanje pitanja poštene trgovine i davanje prioriteta ovim pet dimenzijama: malo poljoprivredno i stočarsko gospodarstvo, prerada hrane s ciljem stvaranja dodane vrijednosti, upravljanje, regionalna integracija i mehanizmi pomoći za ugroženo stanovništvo putem:

(a)

promicanja razvoja održivog malog poljoprivrednog i stočarskog gospodarstva temeljenog na ekološkom sustavu, niskoj razini emisije ugljika i pristupu tehnologiji otpornoj na klimatske promjene (uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije), priznavanjem, promicanjem i jačanjem lokalnih i autonomnih strategija prilagodbe u odnosu na klimatske promjene te kroz proširenje i tehničke usluge, programe ruralnog razvoja, mjere u korist produktivnog i odgovornog ulaganja, u skladu s međunarodnim smjernicama, održivo upravljanje zemljištem i prirodnim resursima, zaštitu prava stanovništva na zemljište u različitim oblicima i pristup zemljištu za lokalno stanovništvo, zaštitu genetske raznolikosti, u poticajnom gospodarskom okruženju;

(b)

potpore okolišno i društveno odgovornom kreiranju politike i upravljanju relevantnim sektorima, ulozi javnih i ne-javnih sudionika u reguliranju politike i korištenje javnih dobara, njezinoj organizacijskoj sposobnosti, stručnim organizacijama i ustanovama;

(c)

jačanja sigurnosti hrane i prehrane odgovarajućim politikama, uključujući zaštitu biološke raznolikosti i usluga ekosustava, politikama o klimatskoj prilagodbi, informacijskim sustavima, prevenciji i upravljanju krizama te prehrambenim strategijama usmjerenima na ugroženo stanovništvo koje mobiliziraju potrebne resurse kako bi se osigurale osnovne intervencije koje bi mogle spriječiti veliku većinu slučajeva pothranjenosti;

(d)

poticanja sigurnih i održivih praksi duž cijelog opskrbnog lanca hrane i hrane za životinje.

V.   Migracije i azil

Suradnjom u ovom području namjerava se učvrstiti politički dijalog, suradnja, razmjena znanja i iskustva te kapaciteti zemalja partnera, organizacije civilnog društva i lokalne vlasti kako bi se pružila podrška mobilnosti ljudi kao pozitivnog elementa ljudskog razvoja. Suradnjom u ovom području, koja se temelji na pristupu utemeljenom na pravima koja obuhvaćaju sva ljudska prava bez obzira na to radi li se o civilnim i političkim ili gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, potaknut će se pitanje rješavanja izazova migracijskih tokova, uključujući migracije „jug-jug”, situacije ugroženih migranata kao što su maloljetnici bez pratnje, žrtve trgovine ljudima, tražitelji azila, žene migranti te stanje u kojemu se nalaze djeca, žene i obitelji koji su ostali u matičnim zemljama, putem:

(a)

promicanja upravljanja migracijama na svim razinama, posebno usmjerenog na društvene i gospodarske posljedice migracija i priznanja ključne uloge organizacija civilnog društva, uključujući dijasporu i lokalne vlasti u rješavanju pitanja migracija kao bitne komponente strategije razvoja;

(b)

osiguranja boljeg upravljanja migracijskim tokovima u svim njihovim dimenzijama, uključujući jačanjem kapaciteta vlada i drugih relevantnih zainteresiranih strana u zemljama partnerima u područjima kao što su: zakonita migracija i mobilnost; prevencija nezakonite migracije, krijumčarenja migranata i trgovine ljudima; omogućavanje održivog povratka nezakonitih migranata i podupiranje dobrovoljnog povratka i reintegracije; kapaciteti integriranog upravljanja granicama; i međunarodna zaštita i azil;

(c)

maksimalnog povećanja razvojnog učinka povećane regionalne i globalne mobilnosti ljudi, a posebno dobro vođene migracije radne snage, poboljšanja integracije migranata u odredišnim zemljama, promicanja i zaštite prava migranata i njihovih obitelji putem potpore oblikovanju i provedbi dobrih regionalnih i nacionalnih politika za migracije i azil, putem integracije migracijske dimenzije u ostale regionalne i nacionalne politike te putem podrške sudjelovanju organizacija migranata i lokalnih vlasti u oblikovanju politika i u praćenju procesâ provedbe politika;

(d)

poboljšanje zajedničkog razumijevanja veza između migracije i razvoja, uključujući socijalne i ekonomske posljedice vladinih politika bilo onih u migraciji,azilu ili u drugim sektorima;

(e)

jačanje kapaciteta prihvata i azila u zemljama partnerima.

Suradnjom u ovom području upravljat će se u skladu s Fondom za azil, migracije i integraciju i Fondom za unutarnju sigurnost, istovremeno poštujući načelo koherentnosti razvojne politike.

B.   PROGRAM „ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA I LOKALNE VLASTI”

U skladu sa zaključcima Inicijative Komisije za strukturirani dijalog i potporom Unije ljudskim pravima, demokraciji i dobrom upravljanju, cilj ovog programa je jačanje organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti u zemljama partnerima te, kada je to predviđeno Uredbom, u Uniji, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama. Cilj programa je jačanje poticajnog okruženja za sudjelovanje građana i djelovanje civilnog društva te suradnje, razmjene znanja i iskustva te kapaciteta organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti u zemljama partnerima kao potpora međunarodno dogovorenim razvojnim ciljevima.

Za potrebe ove Uredbe, „organizacije civilnog društva” su nedržavni, neprofitni sudionici koji djeluju na neovisnoj i odgovornoj osnovi, a uključuju: nevladine organizacije, organizacije koje predstavljaju autohtone narode, organizacije koje zastupaju nacionalne i/ili etničke manjine, organizacije iz dijaspore, organizacije migranata u zemljama partnerima, lokalna udruženja trgovaca i skupine građana, zadruge, udruge poslodavaca i sindikate (socijalni partneri), organizacije koje zastupaju gospodarske i društvene interese, organizacije koje se bore protiv korupcije i prijevare i promiču dobro upravljanje, organizacije za zaštitu građanskih prava i organizacije za borbu protiv diskriminacije, lokalne organizacije (uključujući mreže) uključene u decentraliziranu regionalnu suradnju i integraciju, potrošačke organizacije, ženske organizacije i organizacije mladih, organizacije za zaštitu okoliša, poučavanje, kulturu, istraživanja i znanost, sveučilišta, crkve i vjerske udruge i zajednice, mediji i bilo koje nevladine udruge i neovisne zaklade, uključujući i nezavisne političke zaklade za koje je vjerojatno da će doprinijeti provedbi ciljeva ove Uredbe.

Za potrebe ove Uredbe, „lokalne vlasti” obuhvaćaju širok raspon podnacionalnih razina i grana vlasti, to jest općine, zajednice, okruge, županije, pokrajine, regije itd.

Ovim programom doprinosi se:

(a)

uključivom i osnaženom društvu u zemljama partnerima kroz jačanje organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti te osnovnih usluga pruženih potrebitom stanovništvu;

(b)

povećanoj razini svijesti u Europi o pitanjima razvoja i mobiliziranju aktivne potpore javnosti u Uniji, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama za smanjenje siromaštva te za strategije održivog razvoja u zemljama partnerima;

(c)

povećanom kapacitetu europskih i južnih mreža, platformi i saveza civilnog društva i lokalnih vlasti kako bi se osigurao sadržajni i kontinuirani politički dijalog na području razvoja te kako bi se promicalo demokratsko upravljanje.

Aktivnosti koje je moguće podržati ovim programom:

(a)

intervencije u zemljama partnerima koje podržavaju ugrožene i marginalizirane skupine pružanjem osnovnih usluga koje su osigurane kroz organizacije civilnog društva i lokalne vlasti;

(b)

razvoj kapaciteta ciljanih sudionika kao dopuna potpori koja se dodjeljuje u okviru nacionalnog programa, djelovanja usmjerena na:

i.

stvaranje poticajnog okruženja za sudjelovanje građana i djelovanje civilnog društva te kapaciteta organizacija civilnog društva s ciljem učinkovitog sudjelovanja u oblikovanju politika i u praćenju procesâ provedbe politika;

ii.

omogućavanje poboljšanog dijaloga i bolje interakcije između organizacija civilnog društva, lokalnih vlasti, države i drugih razvojnih sudionika u kontekstu razvoja;

iii.

jačanje kapaciteta lokalnih vlasti za učinkovito sudjelovanje u razvojnom procesu kojim se potvrđuje njihova posebna uloga i specifičnosti;

(c)

podizanje javne svijesti o razvojnim pitanjima, osnaživanje ljudi da postanu aktivni i odgovorni građani i promicanje formalnog i neformalnog obrazovanja za razvoj u Uniji, u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama, kako bi se učvrstila razvojna politika u društvu, mobilizirala veća potpora javnosti za akciju protiv siromaštva i za ravnopravnije odnose između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, kako bi se podigla svijest o problemima i poteškoćama s kojima se suočavaju zemlje u razvoju i njihovi narodi i promicalo pravo na proces razvoja u kojemu se sva ljudska prava i temeljne slobode mogu u potpunosti ostvariti i kako bi se promicala socijalna dimenzija globalizacije;

(d)

koordinacija, razvoj kapaciteta i institucionalno jačanje civilnog društva i mreža lokalnih vlasti, unutar svojih organizacija i između različitih vrsta zainteresiranih strana aktivnih u javnoj raspravi o razvoju, kao i koordinacija, razvoj kapaciteta i institucionalno jačanje južnih mreža organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti te krovnih organizacija.


PRILOG III.

PODRUČJA SURADNJE U OKVIRU PANAFRIČKOG PROGRAMA

Panafrički program podržava ciljeve i opća načela strateškog partnerstva između Afrike i Unije. Njime se promiču načela partnerstva koje je usmjereno na ljude i „tretiranje Afrike kao cjeline”, kao i koherentnost između regionalne i kontinentalne razine. Usredotočuje se na aktivnosti transregionalne, kontinentalne ili globalne prirode u Africi i s Afrikom te podupire zajedničke inicijative između Afrike i EU-a na globalnoj sceni. Program posebno pruža podršku u sljedećim područjima partnerstva:

(a)

mir i sigurnost;

(b)

demokratsko upravljanje i ljudska prava;

(c)

trgovina, regionalna integracija i infrastruktura (uključujući sirovine);

(d)

milenijski razvojni ciljevi i novi međunarodno dogovoreni razvojni ciljevi nakon 2015.;

(e)

energetika;

(f)

klimatske promjene i okoliš;

(g)

migracija, mobilnost i zapošljavanje;

(h)

znanost, informacijsko društvo i svemir;

(i)

horizontalna pitanja.


PRILOG IV.

OKVIRNE FINANCIJSKE DODJELE ZA RAZDOBLJE 2014. - 2020.

(novčani iznosi u milijunima EUR)

Ukupno

19 662

(1)

Geografski programi

11 809 (1)

(a)

Po geografskom području

 

i.

Latinska Amerika

2 500

ii.

Južna Azija

3 813

iii.

Sjeverna i jugoistočna Azija

2 870

iv.

Srednja Azija

1 072

v.

Bliski istok

545

vi.

Ostale zemlje

251

(b)

Po području suradnje

 

i.

Ljudska prava, demokracija i dobro upravljanje

najmanje 15 %

ii.

Uključivi i održivi rast za ljudski razvoj

najmanje 45 %

(2)

Tematski programi

7 008

(a)

Globalna javna dobra i izazovi

5 101

i.

Zaštita okoliša i klimatske promjene (2)

27 %

ii.

Održiva energija

12 %

iii.

Ljudski razvoj, uključujući dostojanstveni rad, socijalnu pravdu i kulturu

25 %

od čega:

 

Zdravstvo

najmanje 40 %

Obrazovanje, znanje i vještine

najmanje 17,5 %

Ravnopravnost spolova, osnaživanje žena i zaštita prava žena i djevojčica; djeca i mladi, nediskriminacija; zapošljavanje, vještine, socijalna zaštita i socijalna uključenost; rast, radna mjesta i angažiranost privatnog sektora, kultura najmanje

27,5 %

iv.

Sigurnost hrane i prehrane i održiva poljoprivreda

29 %

v.

Migracija i azil

7 %

Najmanje 50 % sredstava, prije uporabe markera na temelju metodologije OECD-a (Rio markeri), služit će za djelovanja u pogledu i klime i ciljeve povezane s okolišem.

(b)

Organizacije civilnog društva i lokalne vlasti

1 907

(3)

Panafrički program

845


(1)  Od čega je 758 milijuna EUR nedodijeljenih sredstava.

(2)  U načelu, sredstva će biti ravnomjerno raspoređena između okoliša i klimatskih promjena.


Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom (1)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020. i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći (2). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći (2) te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.


(1)  Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije

(2)  Gdje je primjenjivo.


Izjava Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o članku 5. stavku 2. točki (b) podtočki ii. Uredbe br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020.

U odnosu na primjenu članka 5. stavka 2. točke (b) podtočke ii. Uredbe br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020. u vrijeme stupanja na snagu te Uredbe, sljedeće partnerske zemlje smatraju se prihvatljivima za dvostranu suradnju, kao iznimni slučajevi, te s obzirom na postupno ukidanje dodjele razvojne pomoći: Kuba, Kolumbija, Ekvador, Peru i Južna Afrika.


Izjava Europske komisije o članku 5. Uredbe br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020.

Europska komisija tražit će mišljenje Europskog parlamenta prije mijenjanja primjene članka 5. stavka 2. točke (b) podtočke ii. Uredbe br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020.


Izjava Europske komisije o dodjeli sredstava za osnovne usluge

Uredbom br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za razvojnu suradnju u razdoblju 2014. – 2020. Uniji se treba omogućiti da pridonese ispunjenju zajedničke obveze Unije da pruža stalnu potporu ljudskom razvoju kako bi se poboljšali ljudski životi u skladu s Milenijskim ciljevima razvoja. Najmanje 20 % sredstava za pomoć sukladno toj Uredbi, dodijelit će se osnovnim društvenim djelatnostima, s naglaskom na zdravstvo i obrazovanje, i srednjoškolskom obrazovanju, pri čemu se mora primjenjivati određen stupanj fleksibilnosti, primjerice u slučajevima kada je riječ o posebnoj pomoći. Podaci koji se odnose na tu deklaraciju bit će uključeni u godišnje izvješće iz članka 13. Uredbe br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja.


Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.


15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/77


UREDBA (EU) br. 234/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2., članak 209. stavak 1. i članak 212. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akata nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (1)

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Unija bi trebala težiti razvoju odnosa i izgradnji partnerstava s trećim zemljama. Ova Uredba predstavlja novi i dopunski instrument kojim se pruža izravna potpora vanjskoj politici Unije, proširenju partnerstava za suradnju i dijaloga politika na područja i teme izvan razvojne suradnje. Ona se oslanja na iskustvo stečeno s industrijaliziranim zemljama te zemljama i područjima s visokim dohotkom na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1934/2006 (3).

(2)

Opseg suradnje sa zemljama u razvoju, područjima i regijama na temelju zemljopisnih programa, a u sklopu Instrumenta za razvojnu suradnju uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4) gotovo je u cijelosti ograničen na financiranje mjera osmišljenih radi ispunjavanja kriterija za službenu razvojnu pomoć (ODA) koje je uspostavio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (DAC-OECD).

(3)

Tijekom posljednjeg desetljeća Unija je kontinuirano jačala svoje bilateralne odnose s cijelom nizom industrijaliziranih zemalja i drugih zemalja i područja s visokim ili srednje visokim dohotkom u različitim regijama svijeta.

(4)

Unija treba financijski instrument vanjske politike globalnog dosega koji omogućuje financiranje mjera koje možda i ne spadaju pod službenu razvojnu pomoć, ali koje su od presudne važnosti za produbljivanje i učvršćivanje njezinih odnosa s trećim zemljama o kojima je riječ, posebno kroz dijaloge politika i razvoj partnerstava. Taj novi instrument, inovativan što se tiče područja primjene i ciljeva, trebao bi stvoriti pozitivno okružje za produbljeni odnos između Unije i odgovarajućih trećih zemalja te promicati ključne interese Unije.

(5)

U interesu je Unije da produbi odnose i dijalog sa zemljama u odnosu na koje Unija ima strateški interes za promicanje veza, a to osobito vrijedi za razvijene zemlje i zemlje u razvoju koje u zbivanjima na globalnoj razini, uključujući u globalnom upravljanju, vanjskoj politici, međunarodnom gospodarstvu, multilateralnim forumima i tijelima poput skupina G8 i G20 te pri suočavanju s izazovima od globalnog značaja imaju sve značajniju ulogu.

(6)

Radi promicanja stabilnog i uključivog međunarodnog poretka, zalaganja za zajednička globalna opća dobra, promicanja ključnih interesa Unije i povećanja znanja o Uniji u tim državama, Unija treba izgraditi sveobuhvatna partnerstva s novim igračima na međunarodnoj sceni.

(7)

Područje primjene ove Uredbe treba biti globalno kako bi se, prema potrebi, omogućila potpora mjerama suradnje radi jačanja odnosa sa svakom zemljom u kojoj Unija ima strateške interese, u skladu s ciljevima ove Uredbe.

(8)

U interesu je Unije nastaviti s promicanjem dijaloga i suradnje sa zemljama koje više ne ispunjavaju uvjete za bilateralne programe u okviru Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju uspostavljenog Uredbom (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5) (dalje u tekstu „Instrument financiranja za razvojnu suradnju”).

(9)

Nadalje, u interesu je Unije raspolagati uključivim globalnim institucijama koje se zasnivaju na djelotvornom multilateralizmu i raditi na ostvarivanju tog cilja.

(10)

U okviru ove Uredbe Unija bi trebala podržati provedbu vanjske dimenzije strategije koju je Komisija izložila u svojoj Komunikaciji od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” ('Europa 2020') i istodobno spajanje triju stupova: gospodarskog, socijalnog i okolišnog. Ovom bi Uredbom posebno trebalo podržati ciljeve u vezi s globalnim pitanjima poput klimatskih promjena, energetske sigurnosti i učinkovitosti resursa, prijelaza na gospodarstvo manje štetno za okoliš, znanosti, inovacija i konkurentnosti, mobilnosti, trgovine i ulaganja, gospodarskih partnerstava, poslovanja, suradnje u području zapošljavanja i regulatorne suradnje s trećim zemljama te boljeg pristupa tržištu za poduzeća iz Unije, uključujući mala i srednja poduzeća (MSP). Njome bi se također trebala promicati javna diplomacija, suradnja u obrazovanju i sveučilišnim temama te aktivnosti osvještavanja.

(11)

Borba protiv klimatskih promjena posebno je prepoznata kao jedan od velikih globalnih izazova s kojima su suočeni Unija i šira međunarodna zajednica. Klimatske promjene su područje u kojem je potrebno hitno poduzimanje mjera na međunarodnoj razini i u kojem postizanje ciljeva Unije zahtijeva suradnju s partnerskim zemljama. Unija bi stoga trebala intenzivirati napore za promicanje konsenzusa na globalnoj razini s tim u vezi. U skladu s Komunikacijom Komisije od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za Europu 2020.” u kojoj se Unija poziva da poveća udio svog proračuna koji je namijenjen za klimu na najmanje 20 %, ova bi Uredba trebala doprinijeti postizanju tog cilja.

(12)

Transnacionalni izazovi, poput uništavanja okoliša i pristupa sirovinama te rijetkim zemnim metalima i njihovo održivo iskorištavanje, zahtijevaju uključiv pristup zasnovan na pravilima.

(13)

Unija je predana pružanju potpore u ostvarivanju globalnih ciljeva u vezi s biološkom raznolikošću do 2020. i provedbi povezane Strategije za mobilizaciju resursa

(14)

Unija je u svojim odnosima sa svojim partnerima širom svijeta predana promicanju dostojanstvenog rada za sve kao i ratificiranju te djelotvornoj provedbi međunarodno priznatih standarda rada i multilateralnih sporazuma o okolišu.

(15)

Poticanje rasta i zapošljavanja putem promicanja pravedne i otvorene trgovine i ulaganja na multilateralnoj i bilateralnoj razini te putem podupiranja pregovora o sporazumima o trgovini i ulaganjima u kojima je Unija stranka i njihove provedbe važan je strateški interes Unije. U okviru ove Uredbe Unija bi trebala doprinijeti stvaranju sigurnog okruženja za povećane mogućnosti trgovanja i ulaganja širom svijeta za poduzeća iz Unije pa tako i za mala i srednja poduzeća, uključujući putem pružanja potpore regulatornoj suradnji i približavanju, promicanja međunarodnih standarda, poboljšavanja zaštite prava intelektualnog vlasništva te nastojanja da se ostvari cilj uklanjanja nepotrebnih prepreka za pristup tržištu.

(16)

Na temelju članka 21. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), djelovanje Unije na međunarodnoj sceni treba se voditi načelima na kojima se zasniva njezino stvaranje, razvoj i proširenje, a koja ona nastoji promicati diljem svijeta, to jest načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načelima ravnopravnosti, solidarnosti i poštovanja načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava.

(17)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi što je moguće više poboljšala učinak svojeg vanjskog djelovanja. To bi se trebalo postići kroz usklađenost između instrumenata Unije za vanjsko djelovanje i njihovu komplementarnost te stvaranjem sinergija između ove Uredbe, drugih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi također trebalo dovesti do uzajamnog jačanja programa izrađenih u okviru instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja.

(18)

Kako bi se za građane zemalja korisnica i građane Unije osigurala vidljivost pomoći Unije trebalo bi, prema potrebi, provoditi ciljanu komunikaciju i informiranje odgovarajućim sredstvima.

(19)

Kako bi se postigli ciljevi ove Uredbe, potreban je diferenciran i fleksibilan pristup ključnim partnerskim zemljama kojim se uzimaju u obzir njihove gospodarske, društvene i političke situacije kao i posebni interesi te prioriteti politika i strategije Unije, a istodobno zadržava mogućnost djelovanja bilo gdje u svijetu gdje je god to potrebno. Unija bi kako u vanjskoj politici, tako i u sektorskim politikama, trebala primjenjivati sveobuhvatan pristup.

(20)

Kako bi djelotvornije ispunila svoje obveze u vezi s promicanjem i obranom svojih interesa u odnosima s trećim zemljama Unija bi putem donošenja posebnih mjera koje nisu obuhvaćene višegodišnjim okvirnim programima trebala biti u stanju fleksibilno i pravodobno odgovoriti na potrebe koje se mijenjaju ili na one koje nisu bile predviđene.,

(21)

Ciljeve ove Uredbe trebalo bi, kad god je to moguće i prikladno, ostvarivati uz savjetovanje s odgovarajućim partnerima i zainteresiranim stranama, uključujući organizacije civilnog društva i tijela lokalnih vlasti, uzimajući u obzir važnost njihovih uloga.

(22)

Vanjsko djelovanje Unije u okviru ove Uredbe trebalo bi doprinijeti jasnim rezultatima (koji obuhvaćaju realizaciju, ishode i učinke) u zemljama koje ostvaruju korist od pomoći Unije. Kad god je to primjereno i moguće, rezultati vanjskog djelovanja Unije i učinkovitost instrumenta uspostavljenog ovog Uredbom trebali bi se pratiti i procjenjivati na temelju pokazatelja koji su unaprijed utvrđeni, jasni, transparentni i prema potrebi specifični za pojedinu zemlju i mjerljivi te prilagođeni posebnostima i ciljevima ovog instrumenta.

(23)

Djelovanja u okviru ove uredbe trebala bi, prema potrebi, odgovarajuće uzeti u obzir rezolucije i preporuke Europskog parlamenta.

(24)

Kako bi se područje primjene ove Uredbe prilagodilo situaciji u trećim zemljama koja se brzo mijenja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s prioritetima određenima u prilogu. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se odgovarajući dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(25)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).S obzirom na prirodu tih provedbenih akata, a posebno njihovu karakteristiku usmjeravanja politika i njihove financijske implikacije, za njihovo bi se donošenje trebao koristiti postupak ispitivanja, osim u slučaju tehničkih provedbenih mjera čiji je financijski opseg mali.

(26)

Zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja utvrđeni su u Uredbi (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(27)

Ovom se Uredbom za razdoblje njene primjene utvrđuje financijska omotnica koja za Europski parlament i Vijeće u okviru godišnjeg proračunskog postupka predstavlja glavni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (8),.

(28)

Organizacija i funkcioniranje Europske službe za vanjsko djelovanje uspostavljeni su u Odluci Vijeća 2010/427/EU (9).

(29)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, a posebno uspostavu Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog njezina opsega oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(30)

Razdoblje primjene ove Uredbe trebalo bi uskladiti s razdobljem primjene Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (10). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i ciljevi

1.   Ovom Uredbom se uspostavlja Instrument za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (dalje u tekstu „Instrument za partnerstvo”) radi unapređenja i promicanja interesa Unije i obostranih interesa. Instrument za partnerstvo podupire mjere koje na djelotvoran i fleksibilan način služe ostvarivanju ciljeva koji proizlaze iz bilateralnih, regionalnih ili multilateralnih odnosa Unije s trećim zemljama i čija je svrha suočavanje s izazovima od globalnog značaja i kojim se osigurava odgovarajuće daljnje postupanje slijedom odluka donesenih na multilateralnoj razini

2.   Mjere koje se trebaju financirati u okviru Instrumenta za partnerstvo odražavaju sljedeće posebne ciljeve Unije:

(a)

pružanje podrške strategijama Unije za bilateralnu, regionalnu i međuregionalnu suradnju za partnerstvo promicanjem dijaloga politika te razvojem kolektivnih pristupa i odgovora na izazove od globalnog značaja. Ostvarivanje tog cilja mjeri se, između ostalog, napretkom koji su ostvarile ključne partnerske zemlje u borbi protiv klimatskih promjena ili u promicanju okolišnih standarda Unije;

(b)

provedbu međunarodne dimenzije strategije „Europa 2020.”. Ostvarivanje tog cilja mjeri se stupnjem prihvaćenosti politika i ciljeva strategije „Europa 2020.”od strane ključnih partnerskih zemalja;

(c)

poboljšanje pristupa tržištima partnerskih zemalja te poticanje mogućnosti trgovine, ulaganja i poslovnih mogućnosti za poduzeća iz Unije, istovremeno uklanjajući prepreke za pristup tržištu i ulaganja, putem gospodarskih partnerstava te poslovne i regulatorne suradnje. Ostvarivanje tog cilja mjeri se udjelom Unije u vanjskoj trgovini s ključnim partnerskim zemljama te tokovima trgovine i ulaganja u partnerske zemlje na koje su posebno usmjerena djelovanja, programi i mjere u okviru ove Uredbe;

(d)

poboljšanje općeg razumijevanja i vidljivosti Unije i njezine uloge na svjetskoj sceni putem javne diplomacije, kontakata na osobnoj razini, suradnje u području obrazovanja i sveučilišne suradnje i suradnje skupina za strateško promišljanje (think tank) i aktivnosti vezanih uz osvještavanje s ciljem promicanja vrijednosti i interesa Unije. Ostvarivanje tog cilja može se mjeriti, između ostalog, ispitivanjima javnog mišljenja ili ocjenama.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ovom se Uredbom u prvom redu podupiru mjere suradnje sa zemljama u odnosu na koje Unija ima strateški interes za promicanje veza, a to posebno vrijedi za razvijene zemlje i zemlje u razvoju koje u zbivanjima na globalnoj razini, uključujući u vanjskoj politici, međunarodnom gospodarstvu i trgovini, multilateralnim forumima i globalnom upravljanju te pri suočavanju s izazovima od globalnog značaja imaju sve značajniju ulogu ili u kojima Unija ima druge važne interese.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., sve treće zemlje, regije i područja mogu ispunjavati uvjete za suradnju u okviru ove Uredbe.

Članak 3.

Opća načela

1.   Unija nastoji promicati, razvijati i učvršćivati načela demokracije, ravnopravnosti, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavinu prava na kojima se temelji, kroz dijalog i suradnju s trećim zemljama.

2.   Kako bi se ojačao učinak njezine pomoći, Unija, prema potrebi, na diferenciran i fleksibilan način pristupa osmišljavanju suradnje s trećim zemljama uzimajući u obzir njihove gospodarske, društvene i političke kontekste kao i posebne interese,, prioritete politika i strategije Unije.

3.   Unija promiče dosljedan multilateralni pristup globalnim izazovima te potiče suradnju s međunarodnim ili regionalnim organizacijama i tijelima, uključujući međunarodne financijske institucije, agencije, fondove i programe Ujedinjenih naroda te druge bilateralne donatore.

4.   Pri provedbi ove Uredbe i pri formuliranju političkih smjernica, strateškog planiranja i planiranju programa te provedbenih mjera cilj je Unije osigurati dosljednost i usklađenost s drugim područjima svoga vanjskog djelovanja, a posebno s Instrumentom za razvojnu suradnju te s drugim odgovarajućim politikama Unije.

5.   Mjere koje se financiraju u okviru ove Uredbe temelje se, prema potrebi, na politikama suradnje određenima u instrumentima poput sporazuma, izjava i akcijskih planova koji su dogovoreni između Unije i međunarodnih organizacija o kojima je riječ ili između Unije i trećih zemalja i regija o kojima je riječ.

Mjere koje se financiraju u okviru ove Uredbe također obuhvaćaju područja povezana s promicanjem posebnih interesa, prioriteta politike i strategija Unije.

6.   Potpora Unije u okviru ove Uredbe provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 236/2014.

Članak 4.

Planiranje programa i okvirna dodjela sredstava

1.   Višegodišnje okvirne programe donosi Komisija u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 236/2014.

2.   U višegodišnjim okvirnim programima određuju se strateški i/ili obostrani interesi i prioriteti Unije, posebni ciljevi i očekivani rezultati. Za zemlje ili regije za koje je ustanovljen zajednički okvirni dokument kojim se utvrđuje sveobuhvatna strategija Unije, višegodišnji okvirni programi temelje se na tom dokumentu.

3.   U višegodišnjim okvirnim programima također se određuju prioritetna područja odabrana za financiranje od strane Unije i navode se ukupna okvirna dodjela sredstava, dodjela sredstava prema prioritetnom području i prema partnerskoj zemlji ili skupini partnerskih zemalja za razdoblje o kojem je riječ, uključujući sudjelovanje u globalnim inicijativama. Prema potrebi, ti iznosu mogu biti izraženi u obliku raspona.

4.   U višegodišnjim okvirnim programima može biti predviđen iznos sredstava koji ne smije prijeći 5 % ukupnog iznosa, koji nije dodijeljen prioritetnom području ili partnerskoj zemlji ili skupini zemalja. O tim se sredstvima donosi odluka u skladu s člankom 2. stavcima 2., 3. i 5. Uredbe (EU) br. 236/2014.

5.   Postupak iz članka 16. stavka 4. Uredbe (EU) br. 236/2014 može se u odgovarajuće obrazloženim hitnim slučajevima primijeniti na u svrhu izmjene višegodišnjih okvirnih programa.

6.   Radi ostvarivanja ciljeva određenih u članku 1., Komisija može uzeti u obzir zemljopisnu blizinu najudaljenijih regija Unije i svojih prekomorskih zemalja i područja kada se radi o suradnji Unije s trećim zemljama.

7.   Pri svakoj izradi programa ili preispitivanju programa koje se provodi nakon objave izvješća o preispitivanju u sredini razdoblja iz članka 16. Uredbe (EU) br. 236/2014 ( „izvješće o preispitivanju u sredini razdoblja”) uzimaju se u obzir rezultati, nalazi i zaključci tog izvješća.

Članak 5.

Tematski prioriteti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 6. radi izmjene tematskih prioriteta koji se trebaju nastojati ostvariti putem pomoći Unije u okviru ove Uredbe kako su utvrđeni u prilogu ovoj Uredbi. Nakon objave izvješća o preispitivanju u sredini razdoblja i na temelju preporuka sadržanih u tom izvješću, Komisija donosi delegirani akt o izmjeni priloga ovoj Uredbi do 31. ožujka 2018.

Članak 6.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje valjanosti ove Uredbe.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od 2 mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za 2 mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 7.

Odbor

Komisiji pomaže Odbor Instrumenta za partnerstvo. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 8.

Financijska omotnica

1.   Financijska omotnica za provedbu ove Uredbe za razdoblje 2014. - 2020. iznosi 954 765 000 EUR.

Godišnje odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   U skladu s člankom 18. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11), da bi se promicala međunarodna dimenzija visokog obrazovanja, okvirni iznos od 1 680 000 000 EUR iz raznih instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja, to jest (Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju, Instrumenta za europsko susjedstvo, uspostavljenog Uredbom (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12), Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), uspostavljenog Uredbom (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i Instrumenta za partnerstvo) dodjeljuje se za djelovanja u pogledu obrazovne mobilnosti u partnerske zemlje ili iz tih zemalja u smislu Uredbe (EU) br. 1288/2013 te za suradnju i dijalog politika s vlastima, institucijama i organizacijama iz tih zemalja. Na korištenje tih sredstava primjenjuje se Uredba (EU) br. 1288/2013.

Financijska sredstva dodjeljuju se u okviru dviju višegodišnjih dodjela pri čemu prva obuhvaća prve četiri, a druga preostale tri godine. Dodjela tih sredstava odražava se u višegodišnjem okvirnom programiranju predviđenom ovom Uredbom, u skladu s prepoznatim potrebama i prioritetima zemalja o kojima je riječ. Dodjela sredstava može se revidirati u slučaju značajnih nepredviđenih okolnosti ili važnih političkih promjena u skladu s prioritetima vanjskog djelovanja EU-a.

3.   Djelovanja u području primjene Uredbe (EU) br. 1288/2013 financiraju se u sklopu Instrumenta za partnerstvo jedino u slučaju ako ne ispunjavaju uvjete za financiranje u okviru drugih instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja te ako dopunjuju ili pojačavaju druge inicijative u okviru ove Uredbe.

Članak 9.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Ova se Uredba primjenjuje u skladu s Odlukom 2010/427/EU.

Članak 10.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 391, 18.12.2012., str. 110.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1934/2006 od 21. prosinca 2006. o uspostavi instrumenta financiranja za suradnju s industrijaliziranim i drugim zemljama i područjima s visokim dohotkom (SL L 405, 30.12.2006., str.41.).

(4)  Uredba (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o uspostavljanju instrumenta financiranja za razvojnu suradnju (SL L 378, 27.12.2006, str. 41).

(5)  Uredba (EU) 233/2014 od 11. ožujka 2014. Europskog parlamenta i Vijeća od od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014.-2020. (vidi stranicu 44 ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (vidi stranicu 95 ovog Službenog lista)

(8)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(9)  Odluka Vijeća 201/427/EU od 26. srpnja 2010. o organizaciji i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

(10)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(11)  Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport” i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 50.).

(12)  Uredba (EU) 232/2014 od 11. ožujka 2014. Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi instrumenta financiranja za razvojnu suradnju (vidi stranicu 27 ovog Službenog lista).

(13)  Uredba (EU) 231/2014 od 11. ožujka 2014. Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) (vidi stranicu 11 ovog Službenog lista).


PRILOG

TEMATSKI PRIORITETI U OKVIRU INSTRUMENTA ZA PARTNERSTVO: OPĆI OKVIR ZA PLANIRANJE PROGRAMA

1.   Cilj određen u članku 1. stavku 2. točki (a):

Podrška strategijama Unije za bilateralnu, regionalnu i međuregionalnu suradnju za partnerstvo promicanjem dijaloga politika te razvojem kolektivnih pristupa i odgovora na izazove od globalnog značaja.

Pružanje podrške provedbi sporazuma o partnerstvu i suradnji, akcijskih planova i sličnih bilateralnih instrumenta;

Produbljivanje političkog i gospodarskog dijaloga s trećim zemljama koje imaju poseban značaj u zbivanjima na globalnoj razini, uključujući u vanjskoj politici;

Pružanje podrške suradnji s odgovarajućim trećim zemljama u vezi s bilateralnim i globalnim pitanjima od zajedničkog interesa;

Promicanje odgovarajućeg daljnjeg postupanja ili koordinirane provedbe zaključaka međunarodnih foruma, poput skupine G-20.

Jačanje suradnje u pogledu globalnih izazova posebno se pritom baveći pitanjima s klimatskih promjena, energetske sigurnosti i okoliša.

Poticanje napora partnerskih zemalja u vezi sa smanjenjem emisija stakleničkih plinova, posebno promicanjem i pružanjem podrške odgovarajućim regulatornim i referentnim normama;

Poticanje proizvodnje i trgovine prihvatljivih za okoliš;

Razvoj energetske suradnje;

Promicanje obnovljivih i održivih izvora energije.

2.   Cilj određen u članku 1. stavku 2. točki (b):

Provedba međunarodne dimenzije strategije „Europa 2020.” i istodobno spajanje triju stupova: gospodarskog, socijalnog i okolišnog:

Poboljšanje dijaloga politika i suradnje s odgovarajućim trećim zemljama, uzimajući u obzir sva područja u okviru strategije „Europa 2020.”;

Promicanje internih politika Unije u odnosima s ključnim partnerskim zemljama te u vezi s tim podupiranje regulatornog približavanja.

3.   Cilj određen u članku 1. stavku 2. točki (c):

Olakšavanje i podupiranje gospodarskih i trgovinskih odnosa s partnerskim zemljama:

promicanje sigurnog okruženja za ulaganja i poduzeća, uključujući zaštitu prava intelektualnog vlasništva, otklanjanje prepreka za pristup tržištu, pojačanu regulatornu suradnju te promicanje mogućnosti za robu i usluge Unije, osobito u područjima u kojima Unija ima konkurentne prednosti, te međunarodne norme;

Pružanje podrške pregovorima o sporazumima o trgovini i ulaganjima u kojima je Unija stranka te provedbi i primjeni tih sporazuma.

4.   Cilj određen u članku 1. stavku 2. točki (d):

Poboljšanje suradnje u visokom obrazovanju: poboljšanje mobilnosti studenata i akademskog osoblja, čime se postiže stvaranje partnerstava usmjerenih na poboljšanje kvalitete visokog obrazovanja te uvođenje zajedničkih akademskih stupnjeva s ciljem akademskog priznavanja („program Erasmus+”);

Poboljšanje općeg poznavanja Unije i unaprjeđenje profila Unije: promicanje vrijednosti i interesa Unije u partnerskim zemljama putem pojačanog djelovanja javne diplomacije te aktivnostima osvještavanja kao potpore ciljevima instrumenta.


Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom (1)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći (2). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći (2) te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.


(1)  Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije

(2)  Gdje je primjenjivo.


Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.


15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/85


UREDBA (EU) br. 235/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 209. i 212.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Ova Uredba predstavlja jedan od instrumenata kojima se pruža izravna podrška vanjskoj politici Unije i zamjenjuje Uredbu (EZ) br. 1889/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Njom se uspostavlja Instrument financiranja za promicanje i podržavanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta kojim se omogućava pružanje pomoći neovisno o suglasnosti vlada i tijela javne vlasti trećih zemalja o kojima je riječ.

(2)

Člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) propisano je da se Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, ravnopravnosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i ravnopravnost žena i muškaraca.

(3)

U skladu s člankom 2. i člankom 3. stavkom 3. UEU-a i člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ravnopravnost žena i muškaraca temeljna je vrijednost i cilj Unije te Unija treba promicati i uključivati ravnopravnost spolova u sve svoje aktivnosti.

(4)

Na temelju članka 21. UEU-a, vanjsko djelovanje Unije treba se voditi načelima koja su nadahnula njezino stvaranje, to jest demokracijom, vladavinom prava, univerzalnošću i nedjeljivošću ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanjem ljudskog dostojanstva, načelima ravnopravnosti i solidarnosti te poštovanjem načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava.

(5)

U okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije, promicanje ljudskih prava, demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja te promicanje uključivog i održivog rasta predstavljaju dva temeljna stupa razvojne politike Unije u okviru načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije. Predanost poštovanju, promicanju i zaštiti ljudskih prava i demokratskih načela bitan je element ugovornih odnosa Unije s trećim zemljama.

(6)

U Zajedničkoj komunikaciji Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europske komisije od 12. prosinca 2011. pod nazivom „Ljudska prava i demokracija u središtu vanjskog djelovanja EU-a – prema djelotvornijem pristupu” predložene su posebne mjere za povećanje djelotvornosti i dosljednosti u pristupu Unije ljudskim pravima i demokraciji.

(7)

Uspostavljenim Instrumentom namjerava se dati doprinos ispunjavanju ciljeva vanjskog djelovanja Unije, uključujući ciljeve njezine razvojne politike, a posebno one određene u Zajedničkoj izjavi Vijeća i predstavnika Vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici Europske unije pod nazivom „Europski konsenzus” i u Komunikaciji Komisije od 13. listopada 2011. pod nazivom „Jačanje utjecaja razvojne politike EU-a: plan za promjenu” te onih politika Unije koje utječu na ljudska prava, uključujući ciljeve iznesene u Strateškom okviru EU-a i Akcijskom planu za ljudska prava i demokraciju koje je Vijeće donijelo 25. lipnja 2012.

(8)

U skladu sa Strateškim okvirom EU-a i Akcijskim planom za ljudska prava i demokraciju Unija bi, radi uključivanja načela ljudskih prava u provedbu ove Uredbe, trebala primjenjivati pristup utemeljen na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava, bez obzira na to je li riječ o građanskim i političkim, gospodarskim, socijalnim ili kulturnim pravima.

(9)

Doprinos Unije demokraciji i vladavini prava te promicanju i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda zabilježen je u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te drugim instrumentima o ljudskim pravima donesenima u okviru Ujedinjenih naroda (UN), kao i u relevantnim regionalnim instrumentima o ljudskim pravima.

(10)

Ravnopravnost spolova, prava žena, uključujući osnaživanje žena, te nediskriminacija temeljna su ljudska prava i od ključnog su značaja za socijalnu pravdu kao i za borbu protiv neravnopravnosti. Njihovo promicanje trebalo bi biti sveobuhvatan prioritet ove Uredbe.

(11)

Demokracija i ljudska prava neraskidivo su povezani i uzajamno se podupiru, kako je navedeno u Zaključcima Vijeća od 18. studenog 2009. o podršci demokraciji u vanjskim odnosima EU-a. Temeljne slobode misli, savjesti i vjeroispovijedi ili uvjerenja, izražavanja, okupljanja i udruživanja preduvjeti su političkog pluralizma, demokratskog procesa i otvorenog društva, dok su demokratska kontrola, odgovornost države i dioba vlasti od presudne važnosti za održavanje neovisnog sudstva i vladavine prava koji su s druge strane potrebni za djelotvornu zaštitu ljudskih prava.

(12)

Zadatak izgradnje i održavanja kulture ljudskih prava i pružanja podrške stvaranju neovisnog civilnog društva, uključujući naglašavanjem uloge takvog društva u odgovarajućim zemljama i osiguravanjem da demokracija funkcionira za sve, iako je to posebno žurno i teško u demokracijama u nastajanju, zapravo je trajni izazov koji se ponajprije i ponajviše tiče stanovnika zemlje o kojoj je riječi, ali pritom uopće ne umanjuje angažman međunarodne zajednice. On iziskuje cijeli niz institucija, uključujući nacionalne demokratske parlamente i lokalno izabrane skupštine koji osiguravaju sudjelovanje, predstavljanje, adekvatno reagiranje i odgovornost. U tom kontekstu, posebnu bi pažnju trebalo posvetiti zemljama u tranziciji, kao i nestabilnim situacijama ili situacijama nakon sukoba. U obzir bi trebalo uzeti iskustva koja su stečena i lekcije koje su naučene u procesu tranzicije prema demokraciji u okviru politika proširenja i susjedstva Unije.

(13)

Kako bi se nakon što Uredba (EZ) br. 1889/2006 prestane važiti ta pitanja i rješavala na djelotvoran, transparentan, pravodoban i fleksibilan način, postoji trajna potreba za posebnim financijskim sredstvima i zasebnim instrumentom financiranja koji mogu nastaviti funkcionirati neovisno.

(14)

Pomoć Unije u okviru ove Uredbe trebala bi biti osmišljena na takav način da dopunjava raznovrsne druge alate za provedbu politika Unije u vezi s demokracijom i ljudskim pravima. Spektar tih alata proteže se od političkog dijaloga i diplomatskih demarša do raznovrsnih instrumenata za financijsku i tehničku suradnju, uključujući zemljopisne i tematske programe. Pomoć Unije bi također trebala dopunjavati ona djelovanja u okviru Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru, uspostavljenog Uredbom (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5), koja se više odnose na krize, uključujući hitna djelovanja koja su potrebna tijekom početnih faza tranzicijskog procesa.

(15)

U okviru ove Uredbe Unija treba pružati podršku u rješavanju pitanja koja se odnose na globalna, regionalna, nacionalna i lokalna ljudska prava i pitanja demokratizacije u partnerstvu s civilnim društvom. U tom se pogledu smatra da civilno društvo obuhvaća sve vrste društvenog djelovanja pojedinaca ili skupina koji su neovisni o državi, a čije aktivnosti pomažu u promicanju ljudskih prava i demokracije, uključujući branitelje ljudskih prava kako je definirano u Deklaraciji UN-a o pravima i odgovornostima pojedinaca, skupina i društvenih tijela za promicanje i zaštitu opće priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda („Deklaracija o braniteljima ljudskih prava”). U provedbi ove Uredbe trebalo bi odgovarajuće razmotriti lokalne strategije Unije u području ljudskih prava za pojedinačne zemlje.

(16)

Nadalje, dok se ciljevi demokracije i ljudskih prava moraju pojačano ugrađivati u sve instrumente za financiranje vanjskog djelovanja, pomoć Unije u okviru ove Uredbe trebala bi imati posebnu dopunsku i dodatnu ulogu zbog svoje globalne prirode i svoje neovisnosti djelovanja o pristanku vlada i javnih tijela trećih zemalja o kojima je riječ. Ta bi uloga trebala omogućiti suradnju i partnerstvo s civilnim društvom u osjetljivim pitanjima ljudskih prava i demokracije, uključujući ljudska prava koja uživaju migranti te prava podnositelja zahtjeva za azil i interno raseljenih osoba, omogućujući fleksibilnost i potrebnu brzinu reakcije kako bi se odgovorilo na promijenjene okolnosti ili na potrebe korisnika ili na razdoblja krize. Ovom bi se Uredbom također trebalo omogućiti Uniji da izrazi i podrži posebne ciljeve i mjere na međunarodnoj razini koji nisu povezani niti u zemljopisnom smislu niti u smislu određene krize i koji zahtijevaju transnacionalni pristup ili obuhvaćaju aktivnosti unutar Unije, ali i u nizu trećih zemalja. Štoviše, ova bi Uredba trebala ponuditi potreban okvir za aktivnosti kao što je podrška neovisnim misijama Unije za promatranje izbora (EU EOM), a koje zahtijevaju dosljednost politika, jedinstveni sustav upravljanja i zajedničke operativne standarde.

(17)

Razvoj i učvršćivanje demokracije u okviru ove Uredbe eventualno može uključivati pružanje strateške podrške nacionalnim demokratskim parlamentima i ustavotvornim skupštinama, posebno kako bi se ojačala njihova sposobnost pružanja podrške i unaprjeđenja demokratskih reformskih procesa.

(18)

Unija bi trebala posvetiti posebnu pozornost zemljama i hitnim situacijama u kojima su ljudska prava i temeljne slobode najviše ugrožene te gdje je nepoštovanje tih prava i sloboda posebno izraženo i sustavno. U takvim bi slučajevima politički prioriteti trebali biti promicanje poštovanja mjerodavnih međunarodnih instrumenata, pružanje opipljive pomoći i sredstava djelovanja lokalnom civilnom društvu te doprinošenje njegovom radu koji se provodi u izuzetno teškim okolnostima. U takvim zemljama ili situacijama te kako bi se odgovorilo na hitne potrebe za zaštitom branitelja ljudskih prava i demokratskih aktivista, Unija bi trebala biti u stanju odgovoriti na fleksibilan i pravodoban način, upotrebom bržih i fleksibilnijih administrativnih postupaka te putem niza mehanizama financiranja. To bi posebno trebalo vrijediti u slučajevima kada bi izbor proceduralnih načina mogao izravno utjecati na djelotvornost mjera ili bi korisnike mogao izložiti ozbiljnom zastrašivanju, odmazdi ili drugim vrstama rizika.

(19)

U situacijama sukoba Unija bi se trebala zalagati za to da sve strane u sukobu izvršavaju svoje pravne obveze prema međunarodnom humanitarnom pravu, u skladu s relevantnim smjernicama EU-a. Nadalje, u zemljama u tranziciji pomoć Unije u okviru ove Uredbe trebala bi podržati stvaranje odgovarajućeg okruženja koje je pogodno za pojavljivanje na sceni političkih aktera koji su predani demokratskom pluralističkom višestranačkom sustavu. Ova bi Uredba također trebala biti usmjerena ka promicanju demokratskih struktura, diobe vlasti i državnih institucija koje odgovaraju za svoje postupke.

(20)

Misije Europske unije za promatranje izbora (EU EOM) značajno i uspješno doprinose demokratskim procesima u trećim zemljama. Međutim, promicanje demokracije i podrška demokraciji znatno nadilaze sam izborni proces te bi stoga trebalo uzeti u obzir sve faze izbornog ciklusa. Rashodi za misije za promatranje izbora ne bi stoga trebali biti nerazmjerni u odnosu na ukupna sredstva koja su dostupna u okviru ove Uredbe.

(21)

Trebalo bi naglasiti važnost uspostavljanja položaja posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava (EUSR). EUSR bi trebao doprinijeti jedinstvu, usklađenosti i djelotvornosti djelovanja i politike ljudskih prava Unije te bi trebao pomoći u osiguravanju da svi instrumenti Unije i aktivnosti država članica dosljedno djeluju kako bi se ostvarili ciljevi politike Unije.

(22)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi što je više moguće poboljšala utjecaj svog vanjskog djelovanja. To bi trebalo postići kroz usklađenost između instrumenata Unije za vanjsko djelovanje i njihovu komplementarnost te stvaranjem sinergija između ove Uredbe, drugih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi također trebalo dovesti do uzajamnog jačanja programa izrađenih u okviru instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja.

(23)

Unija i države članice trebaju nastojati redovito razmjenjivati informacije te se uzajamno savjetovati u ranoj fazi postupka izrade programa kako bi se promicala komplementarnost njihovih aktivnosti. Unija bi se također trebala savjetovati s drugim donatorima i relevantnim akterima.

(24)

Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) trebali bi, prema potrebi, redovito i učestalo izmjenjivati stajališta i informacije s Europskim parlamentom. Osim toga, Europskom parlamentu i Vijeću trebalo bi omogućiti pristup dokumentima kako bi oni svoje pravo nadzora na temelju Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6) mogli ostvarivati na temelju potpunih informacija o stanju stvari. Mjere donesene u okviru ove Uredbe trebale bi odgovarajuće uzimati u obzir stajališta Europskog parlamenta i Vijeća.

(25)

Unija bi, uključujući i putem svojih delegacija, kada je to potrebno, trebala nastojati redovito razmjenjivati informacije te se savjetovati s civilnim društvom na svim razinama, uključujući i u trećim zemljama, što je prije moguće u okviru postupka izrade programa, kako bi se olakšalo ostvarivanje doprinosa civilnih društava i osigurala njihova značajna uloga u tom postupku.

(26)

Kako bi se područje primjene ove Uredbe prilagodilo situaciji u trećim zemljama koja se brzo mijenja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s prioritetima definiranima u prilogu ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(27)

Provedbene ovlasti koje se odnose na izradu programa i financiranje djelovanja kojima se pruža podrška u okviru ove Uredbe trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. S obzirom na prirodu tih provedbenih akata, a posebno njihovu karakteristiku usmjeravanja politike i njihove financijske implikacije, za njihovo bi se donošenje u načelu trebao koristiti postupak ispitivanja, osim u slučaju tehničkih provedbenih mjera čiji je financijski opseg mali.

(28)

Zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja utvrđeni su u Uredbi (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(29)

Ovom se Uredbom za razdoblje njezine primjene trajanja utvrđuje financijska omotnica koja za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka treba predstavljati glavni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (8).

(30)

Organizacija i funkcioniranje ESVD-a uspostavljeni su u Odluci Vijeća 2010/427/EU (9).

(31)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe,, to jest promicanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog njezina opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(32)

Trebalo bi osigurati neometan i neprekinut prijelaz s Uredbe (EZ) br. 1889/2006 na ovu Uredbu te uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s razdobljem primjene Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (10). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i ciljevi

Ovom se Uredbom uspostavlja Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) za razdoblje 2014. - 2020. u okviru kojega Unija pruža pomoć razvoju i učvršćivanju demokracije i vladavine prava te poštovanju svih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Takva pomoć posebno ima za cilj:

(a)

podržavanje, razvoj i učvršćivanje demokracije u trećim zemljama, poticanjem direktne i predstavničke demokracije, jačanje cjelokupnog demokratskog ciklusa, posebno osnaživanjem aktivne uloge civilnog društva u okviru tog ciklusa i vladavine prava te poboljšavanjem pouzdanosti izbornih procesa, posebno putem misija EU-a za promatranje izbora (EU EOM);

(b)

poticanje poštovanja i pridržavanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako su uglavljeni u Općoj deklaraciji UN-a o ljudskim pravima i drugim međunarodnim i regionalnim instrumentima ljudskih prava, te jačanje njihove zaštite, promicanja, provedbe i praćenja, uglavnom putem pružanja potpore relevantnim organizacijama civilnog društva, braniteljima ljudskih prava i žrtvama represije i zlostavljanja;

Članak 2.

Područje primjene

1.   Pomoć Unije se usredotočuje na sljedeće:

(a)

podršku direktnoj i predstavničkoj demokracije i njezino poticanje, u skladu s pristupom cjelokupnom demokratskom ciklusu, uključujući parlamentarnu demokraciju i procese demokratizacije, uglavnom putem organizacija civilnog društva na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, između ostalog:

i.

promicanjem slobode udruživanja i okupljanja, neometanog kretanja osoba, slobode misli i izražavanja, uključujući političko, umjetničko i kulturno izražavanje, neometanog pristupa informacijama, slobode tiska i neovisnih pluralističkih medija kako onih tradicionalnih tako i onih koji se zasnivaju na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, slobode interneta i mjera za borbu protiv administrativnih zapreka u ostvarivanju tih sloboda, uključujući borbu protiv cenzure, a posebno putem donošenja i provedbe relevantnog zakonodavstva;

ii.

jačanjem vladavine prava, promicanjem neovisnosti sudstva i zakonodavnih tijela, podupiranjem i evaluacijom pravnih i institucionalnih reformi i njihove provedbe, te promicanjem pristupa pravosuđu kao i pružanjem potpore nacionalnim institucijama za ljudska prava;

iii.

promicanjem i jačanjem Međunarodnog kaznenog suda, međunarodnih kaznenih ad hoc sudova i procesa tranzicijskog pravosuđa te mehanizama za utvrđivanje istine i pomirenje;

iv.

pružanjem potpore tranziciji ka demokraciji i reformama radi postizanja djelotvorne i transparentne demokratske odgovornosti te odgovornosti i nadzora u vlastitoj zemlji, uključujući u sektorima sigurnosti i pravosuđa, te jačanjem mjera protiv korupcije;

v.

promicanjem političkog pluralizma i demokratskog političkog predstavljanja te poticanjem političkog sudjelovanja žena i muškaraca, a posebno članova marginaliziranih i ranjivih skupina, kako u svojstvu glasača tako i u svojstvu kandidata, u procesima demokratske reforme na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

vi.

jačanjem lokalne demokracije osiguravajući bolju suradnju između organizacija civilnog društva i lokalnih tijela vlasti, na taj način jačajući političko predstavljanje na razini najbližoj građanima;

vii.

promicanjem ravnopravnog sudjelovanja žena i muškaraca u društvenom, gospodarskom i političkom životu i podržavanjem ravnopravnosti spolova te sudjelovanju žena u postupcima donošenja odluka i političkoj zastupljenosti žena, posebno u procesima političke tranzicije, demokratizacije i izgradnje države;

viii.

promicanjem ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvenom, gospodarskom i političkom životu, uključujući mjere za olakšavanje ostvarivanja povezanih sloboda za te osobe, i podržavanjem jednakih mogućnosti, nediskriminacije te političkog predstavljanja;

ix.

pružanjem potpore mjerama za olakšavanje mirnog rješavanja sukoba između različitih segmenata društava, uključujući podršku mjerama za izgradnju povjerenja u vezi s ljudskim pravima i demokratizacijom.

(b)

promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako su uglavljeni u Općoj deklaraciji UN-a o ljudskim pravima i drugim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području građanskih, političkih, gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, uglavnom putem organizacija civilnog društva, između ostalog u vezi s:

i.

ukidanjem smrtne kazne i uspostavom moratorija s ciljem njezinog ukidanja te, u sustavima u kojima smrtna kazna i dalje postoji zagovaranjem njezinog ukidanja i pridržavanja minimalnih međunarodnih standarda;

ii.

prevencijom mučenja, zlostavljanja i drugog okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupka ili kazne, kao i nestanaka uslijed prisile, te rehabilitacijom žrtava mučenja;

iii.

podrškom, zaštitom i pomoći braniteljima ljudskih prava, uključujući zadovoljavanje njihovih hitnih potreba za zaštitom, u skladu s člankom 1. Deklaracije UN-a o braniteljima ljudskih prava; te bi ciljeve, uključujući pružanje dugoročne pomoći i pristupa skloništu, mogao obuhvatiti mehanizam za branitelje ljudskih prava;

iv.

borbom protiv rasizma i ksenofobije te diskriminacije na bilo kojoj osnovi, uključujući spol, rasu, boju kože, kastu, etničko ili socijalno podrijetlo, genetski uvjetovane osobine, jezik, vjeroispovijed ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinu, rođenje, invaliditet, dob, spolnu orijentaciju i rodni identitet;

v.

slobodom misli, savjesti i vjeroispovijedi ili uvjerenja, između ostalog pomoću mjera uklanjanja svih oblika mržnje, netolerancije i diskriminacije na osnovi vjeroispovijedi ili uvjerenja te potičući toleranciju i poštovanje vjerske i kulturne raznolikosti u okviru društava i među njima;

vi.

pravima autohtonih naroda kako su uglavljena u Deklaraciji UN-a o pravima autohtonih naroda, između ostalog, naglašavajući važnost njihove uključenosti u razvoj projekata koji ih se tiču i pružajući podršku radi olakšavanja njihove interakcije s međunarodnim mehanizmima i sudjelovanja u njima;

vii.

pravima osoba koja pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama kako su uglavljena u Deklaraciji UN-a o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama;

viii

pravima lezbijki, gej, biseksualnih, transseksualnih i interseksualnih osoba (LGBTI), uključujući mjere dekriminalizacije homoseksualnosti, borbu protiv homofobnog i transfobnog nasilja i progona te promicanje slobode okupljanja, udruživanja i izražavanja LGBTI osoba;

ix.

pravima žena kako su određena u Konvenciji UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i fakultativnim protokolima uz tu Konvenciju, uključujući mjere borbe protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, posebno genitalnog sakaćenja žena, prisilnih i dogovorenih brakova, zločina zbog povrede časti, nasilja u obitelji i spolnog nasilja te trgovanja ženama i djevojčicama;

x.

pravima djeteta kako su određena u Konvenciji UN-a o pravima djeteta i fakultativnim protokolima uz tu Konvenciju, uključujući borbu protiv rada djece, trgovanja djecom i dječje prostitucije, novačenja i iskorištavanja djece vojnika te zaštitu djece od diskriminacije bez obzira na njihovu rasu, boju kože, spol, jezik, vjeroispovijed ili uvjerenje, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno podrijetlo, imovinu, invaliditet, rođenje ili drugi status;

xi.

pravima osoba s invaliditetom kako su određena o u Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

xii.

gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, uključujući pravo na odgovarajući životni standard i temeljne radne standarde;

xiii

korporativnom društvenom odgovornošću, a posebno provedbom općih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima te slobodom poduzetništva kako je određena u članku 16. Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

xiv.

obrazovanjem, osposobljavanjem i praćenjem u području ljudskih prava i demokracije;

xv.

potporom lokalnim, regionalnim, nacionalnim ili međunarodnim organizacijama civilnog društva uključenima u zaštitu, promicanje ili obranu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

xvi.

promicanjem poboljšanih uvjeta i poštovanja standarda u zatvorima, u skladu s ljudskim dostojanstvom i temeljnim pravima.

(c)

jačanje međunarodnog okvira za zaštitu ljudskih prava, pravde, ravnopravnosti spolova, vladavine prava i demokracije te za promicanje međunarodnog humanitarnog prava, posebno putem:

i.

pružanja potpore za međunarodne i regionalne instrumente i tijela u području ljudskih prava, pravde, vladavine prava i demokracije;

ii.

poticanja suradnje civilnog društva s međunarodnim i regionalnim međuvladinim organizacijama te podržavanja aktivnosti civilnog društva, uključujući izgradnju kapaciteta nevladinih organizacija, kojima je cilj promicanje i praćenje provedbe međunarodnih i regionalnih instrumenata koji se odnose na ljudska prava, pravdu, vladavinu prava i demokraciju;

iii.

osposobljavanja u području međunarodnog humanitarnog prava i širenja informacija o međunarodnom humanitarnom pravu te podrške njegovoj provedbi;

(d)

izgradnja povjerenja u demokratske izborne postupke i institucije te jačanje njihove pouzdanosti i transparentnosti u svim fazama izbornog ciklusa, posebno:

i.

raspoređivanjem misija Europske unije za promatranje izbora (EU EOM) i putem drugih mjera za praćenje izbornih postupaka;

ii.

doprinošenjem razvoju izbornih promatračkih kapaciteta domaćih organizacija civilnog društva na regionalnoj i lokalnoj razini, te podržavanjem njihovih inicijativa za povećanje sudjelovanja u izbornom postupku i aktivnostima nakon izbora;

iii.

pružanjem potpore mjerama čiji je cilj dosljedno uključivanje izbornih postupaka u demokratski ciklus, širenje informacija o preporukama misija Europske unije za promatranje izbora (EU EOM) i provedba tih preporuka, posebno u suradnji s organizacijama civilnog društva te u suradnji s relevantnim tijelima javne vlasti, uključujući parlamente i vlade, u skladu s ovom Uredbom;

iv.

promicanjem mirnog ishoda izbornih postupaka, smanjenjem nasilja povezanog s izborima i prihvaćanjem vjerodostojnih rezultata od strane svih segmenata društva.

2.   Načela nediskriminacije na bilo kojoj osnovi, rodno osviještena politika, sudjelovanje, osnaživanje, odgovornost, otvorenost i transparentnost uzimaju se u obzir kada god je to relevantno za sve mjere iz ove Uredbe.

3.   Mjere iz ove Uredbe provode se na državnom području trećih zemalja ili se izravno povezuju sa situacijama do kojih dolazi u trećim zemljama, ili s globalnim ili regionalnim djelovanjima.

4.   Mjere iz ove Uredbe uzimaju u obzir posebne karakteristike krize ili hitnih situacija, kao i zemlje ili situacije u kojima je ozbiljno izražen nedostatak temeljnih sloboda, gdje je ljudska sigurnost najugroženija ili gdje organizacije za ljudska prava i branitelji djeluju u najtežim uvjetima.

Članak 3.

Koordinacija, usklađenost i komplementarnost pomoći Unije

1.   Pomoć Unije u okviru ove Uredbe mora biti konzistentna s cjelokupnim okvirom vanjskog djelovanja Unije te komplementarna s onom koju pružaju drugi instrumenti ili sporazumi za vanjsku pomoć.

2.   Radi jačanja djelotvornosti, usklađenosti i konzistentnosti vanjskog djelovanja Unije, Unija i države članice nastoje redovito razmjenjivati informacije te se uzajamno savjetovati u ranom stupnju postupka izrade programa kako bi se promicala komplementarnost njihovih aktivnosti i njihova usklađenost kako na razini odlučivanja tako i na terenu. Takva savjetovanja mogu dovesti do zajedničke izrade programa i zajedničkih aktivnosti između Unije i država članica. Unija se također savjetuje s ostalim donatorima i akterima.

3.   Komisija i ESVD, prema potrebi, redovito razmjenjuju stajališta i informacije s Europskim parlamentom.

4.   Unija nastoji redovito razmjenjivati informacije te se savjetovati s civilnim društvom na svim razinama, uključujući u trećim zemljama. Unija posebno pruža, kada god je to moguće i u skladu s odgovarajućim postupcima, tehničko vodstvo i podršku u vezi s postupkom podnošenja prijave.

Članak 4.

Opći okvir za izradu programa i provedbu

1.   Pomoć Unije u okviru ove Uredbe provodi u skladu s Uredbom (EU) br. 236/2014 i putem sljedećih mjera:

(a)

strateških dokumenata iz članka 5. i njihove revizije, ako je potrebno;

(b)

godišnjih programa djelovanja, individualnih mjera i mjera potpore prema člancima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 236/2014;

(c)

posebnih mjeraprema članku 2. Uredbe (EU) br. 236/2014.

2.   Pri svakoj izradi programa ili preispitivanju programa koje se provodi nakon objave izvješća o preispitivanju u sredini razdoblja iz članka 17. Uredbe (EU) br. 236/2014 („izvješće o preispitivanju u sredini razdoblja”) uzimaju se u obzir rezultati, nalazi i zaključci tog izvješća.

Članak 5.

Strateški dokumenti

1.   Strateškim dokumentima utvrđuje se strategija Unije za njezinu pomoć u okviru ove Uredbe, na temelju prioriteta Unije te međunarodne situacije i aktivnosti glavnih partnera. Oni moraju biti u skladu s općom svrhom, ciljevima, područjem primjene i načelima ove Uredbe.

2.   Strateškim dokumentima utvrđuju se prioritetna područja odabrana za financiranje od strane Unije tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe, posebni ciljevi, očekivani rezultati i pokazatelji uspješnosti. U njima se također navodi kako ukupna okvirna dodjela sredstava, tako i dodjela sredstava prema prioritetnom području, a prema potrebi u obliku raspona.

3.   Strateški se dokumenti odobravaju u skladu s postupkom ispitivanja utvrđenim u članku 16. stavku 3. Uredbe (EU) br. 236/2014. Kada to zahtijevaju značajne promjene u okolnostima i politikama, strateški se dokumenti ažuriraju u skladu s istim postupkom.

Članak 6.

Tematski prioriteti i delegiranje ovlasti

Posebni ciljevi i prioriteti pomoći Unije u okviru ove Uredbe navedeni su u prilogu.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte radi izmjene tematskih prioriteta utvrđenih u prilogu. Nakon objave izvješća o preispitivanju u sredini razdoblja i na temelju preporuka tog izvješća, Komisija do 31. ožujka 2018. donosi delegirani akt o izmjeni priloga.

Članak 7.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6 dodjeljuje se Komisiji za razdoblje valjanosti ove Uredbe.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 8.

Odbor

Komisiji pomaže Odbor za demokraciju i ljudska prava („Odbor”). Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 9.

Pristup dokumentima

Kako bi se osiguralo da Europski parlament i Vijeće svoje ovlasti nadzora mogu izvršavati na temelju potpunih informacija o stanju stvari, oni imaju pristup svim dokumentima EIDHR-a koji su relevantni za izvršavanje tih ovlasti, u skladu s primjenjivim pravilima.

Članak 10.

Financijska omotnica

Financijska omotnica za provedbu ove Uredbe za razdoblje 2014. – 2020. iznosi 1 332 752 000 EUR.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 11.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Ova se Uredba primjenjuje u skladu s Odlukom 2010/427/EU.

Članak 12.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 11, 15.1.2013., str. 81.

(2)  SL C 391, 18.12.2012., str. 110.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(4)  Uredba (EZ) br. 1889/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavi Instrumenta financiranja za promicanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta (SL L 386, 29.12.2006., str. 1.).

(5)  Uredba (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (vidi stranicu 1 ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

(7)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja (vidi stranicu 95 ovog Službenog lista)

(8)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(9)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o organizaciji i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

(10)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).


PRILOG

Posebni ciljevi i prioriteti EIDHR-a

Strateška orijentacija Unije prema ispunjavanju svrhe EIDHR-a temelji se na pet ciljeva opisanih u ovom prilogu.

1.

Cilj 1. – Podrška ljudskim pravima i braniteljima ljudskih prava u situacijama u kojima su najviše ugroženi

Djelovanja u okviru ovog cilja pružat će učinkovitu podršku braniteljima ljudskih prava (HRD-ovima) koji su najugroženiji i u situacijama u kojima su temeljne slobode najviše ugrožene. EIDHR će, između ostalog, doprinijeti zadovoljavanju hitnih potreba branitelja ljudskih prava; taj će instrument također pružiti srednjoročnu i dugoročnu podršku koja će braniteljima i civilnom društvu omogućiti obavljanje njihovog rada. U djelovanjima će se uzeti u obzir trenutačni zabrinjavajući trend smanjenja prostora za civilno društvo.

2.

Cilj 2. – Podrška drugim prioritetima Unije u području ljudskih prava

Djelovanja u okviru ovog cilja usredotočit će se na pružanje podrške aktivnostima u kojima Unija ima dodanu vrijednost ili posebno tematsko opredjeljenje (npr. postojeće i buduće smjernice Unije u području ljudskih prava koje je donijelo Vijeće ili rezolucija koju je donio Europski parlament), u skladu s člankom 2. Djelovanja će biti usklađena s prioritetima određenima u strateškom okviru EU-a i akcijskom planu za ljudska prava i demokraciju.

Djelovanja u okviru ovog cilja pružat će, između ostalog, pružati podršku ljudskom dostojanstvu (posebno borbi protiv smrtne kazne i mučenja te drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupka ili kazne), gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima; borbi protiv nekažnjavanja; borbi protiv diskriminacije u svim njezinim oblicima; pravima žena i ravnopravnosti spolova. Pozornost će se posvetiti i pitanjima koja se upravo pojavljuju u području ljudskih prava.

3.

Cilj 3. – Podrška demokraciji

Djelovanja u okviru ovog cilja pružat će podršku miroljubivim akterima koji su zagovornici demokracije u trećim zemljama, u cilju jačanja direktne i predstavničke demokracije, transparentnosti i odgovornosti. Djelovanja će se usredotočiti na konsolidaciju političkog sudjelovanja i predstavljanja kao i na zagovaranje demokracije.

Obuhvatit će se svi aspekti demokratizacije, uključujući vladavinu prava te promicanje i zaštitu građanskih i političkih prava poput slobode izražavanja na mreži i izvan mreže, slobode okupljanja i udruživanja. To uključuje aktivno sudjelovanje u metodološkoj raspravi koja se razvija u području demokratske podrške.

Kada je to primjenjivo, djelovanja će u obzir uzeti preporuke misija EU-a za promatranje izbora (EU EOM).

4.

Cilj 4. – Misije EU-a za promatranje izbora (EU EOM)

Djelovanja u okviru ovog cilja usredotočit će se na promatranje izbora koje doprinosi povećanju transparentnosti i povjerenja u izborni postupak kao dio šireg promicanja i podrške demokratskim procesima opisanima u 3. cilju.

Sveobuhvatne misije EU-a za promatranje izbora široko su priznate kao najvažniji projekti u području vanjskog djelovanja Unije i ostaju glavni oblik djelovanja u okviru ovog cilja.

One su najprimjerenije kako za pružanje informirane procjene e izbornih postupaka tako i za davanje preporuka za njihovo daljnje unaprjeđenje u kontekstu suradnje i političkog dijaloga Unije s trećim zemljama. Konkretno, pristup koji obuhvaća sve faze izbornog ciklusa, uključujući aktivnosti nakon izbora, dalje će se razvijati uz pomoć usklađenog djelovanja između bilateralne izrade programa i projekata EIDHR-a.

5.

Cilj 5. – Podrška ciljanim ključnim akterima i postupcima, uključujući međunarodne i regionalne instrumente i mehanizme u vezi s ljudskim pravima

Opći cilj jest jačanje međunarodnih i regionalnih okvira za promicanje i zaštitu ljudskih prava, pravde, vladavine prava i demokracije u skladu s prioritetima politike Unije.

Djelovanja u okviru ovog cilja obuhvatit će aktivnosti za potporu doprinosu lokalnog civilnog društva dijalozima EU-a u području ljudskih prava (u skladu s relevantnim smjernicama EU-a) te razvoj i provedbu međunarodnih i regionalnih instrumenata i mehanizama u vezi s ljudskim pravima te međunarodnih instrumenata i mehanizama u vezi s kaznenim pravosuđem, uključujući Međunarodni kazneni sud. Posebna pozornost posvetit će se promicanju i praćenju tih mehanizama od strane civilnog društva.


Izjava Europske komisije o strateškom dijalogu s Europskim parlamentom (1)

Na temelju članka 14. UEU-a, Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom prije izrade programa Uredbe (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje demokracije i ljudskih prava u svijetu i nakon početnog savjetovanja s odgovarajućim korisnicima, prema potrebi. Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente i predvidjeti indikativna sredstva po zemlji/regiji te, unutar zemlje/regije prioritete, moguće rezultate i indikativna sredstva predviđena po prioritetu za geografske programe, kao i izbor načina pomoći (2). Europska komisija predstavit će Europskom parlamentu relevantne raspoložive programske dokumente s tematskim prioritetima, mogućim rezultatima, izborom načina pomoći (2) te financijska sredstva za prioritete predviđene tematskim programima. Europska komisija uzet će u obzir stav Europskog parlamenta o tom pitanju.

Europska komisija vodit će strateški dijalog s Europskim parlamentom u okviru priprema za ocjenjivanje u sredini programskog razdoblja i prije svake značajne revizije programskih dokumenata tijekom razdoblja valjanosti ove Uredbe.

Europska komisija, na poziv Europskog parlamenta, objasnit će gdje su primjedbe Europskog parlamenta uzete u obzir u programskim dokumentima i svakom drugom nastavku strateškog dijaloga.


(1)  Europska komisija bit će predstavljena na razini odgovornog člana Komisije

(2)  Gdje je primjenjivo.


Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o misijama za promatranje izbora

Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija naglašavaju važnost doprinosa promatračkih misija EU-a za politiku vanjskih odnosa Unije kojom se podupire demokracija u partnerskim zemljama. Misije EU-a za promatranje izbora pridonose povećanju transparentnosti izbornih procesa i povjerenja u njih te pružaju ocjenu izbora utemeljenu na informacijama, kao i preporuke za daljnje poboljšanje, u kontekstu suradnje i političkog dijaloga Unije s partnerskim zemljama. U tom pogledu, Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija slažu se da se do 25 % proračuna za razdoblje 2014. – 2020. Uredbe (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje demokracije i ljudskih prava u svijetu treba posvetiti financiranju misija EU-a za promatranje izbora, ovisno o godišnjim izbornim prioritetima.


15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/95


UREDBA (EU) br. 236/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. ožujka 2014.

o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 209. stavak 1. te članak 212. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Europska unija trebala bi donijeti zajednička pravila i postupke za provedbu sveobuhvatnog niza instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja koji obuhvaćaju niz politika u vezi s takvim djelovanjem. Ti instrumenti za financiranje vanjskog djelovanja za razdoblje 2014. - 2020. su: Instrument za razvojnu suradnju (DCI) uspostavljen Uredbom (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3), Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) uspostavljen Uredbom (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4), Europski instrument za susjedstvo (ENI) uspostavljen Uredbom (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Instrument za doprinos stabilnosti i miru uspostavljen Uredbom (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Instrument pretpristupne pomoći (IPA II) uspostavljen Uredbom (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7) te Instrument za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama uspostavljen Uredbom (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8) (dalje u tekstu zajednički „Instrumenti”, a pojedinačno „Instrument”).

(2)

Zajednička pravila i postupci trebali bi biti usklađeni s financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (9), uključujući odgovarajuća pravila o provedbi te uredbe koja je donijela Komisija (10).

(3)

Instrumentima je općenito predviđeno da bi djelovanja koja se trebaju financirati na temelju njih trebala biti predmetom izrade višegodišnjeg okvirnog programa kojim se pruža okvir unutar kojeg bi se trebale donositi odluke o financiranju u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 te u skladu s postupcima predviđenima u Uredbi (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(4)

Odluke o financiranju trebale bi biti u obliku godišnjih ili višegodišnjih programa djelovanja i pojedinačnih mjera ako se slijedi planiranje predviđeno višegodišnjim okvirnim programiranjem, u obliku posebnih mjera u slučaju nepredviđenih i valjano opravdanih potreba ili okolnosti te u obliku mjera potpore. Mjere potpore mogu se donositi ili kao dio godišnjeg ili višegodišnjeg programa djelovanja ili izvan područja primjene okvirnih programskih dokumenata.

(5)

Odluke o financiranju u prilogu bi trebale sadržavati opis svakog djelovanja u kojem su navedeni njegovi ciljevi, glavne aktivnosti, očekivani rezultati, načini provedbe, proračun i okvirni rokovi, sve pripadajuće mjere potpore i načini praćenja uspješnosti te bi ih trebalo odobriti u skladu s postupcima predviđenima u Uredbi (EU) br. 182/2011.

(6)

Uzimajući u obzir programiranje politike ili prirodu financijske provedbe tih provedbenih akata, a posebno njihove učinke na proračun, za njihovo donošenje trebalo bi koristiti postupak ispitivanja, osim u slučaju pojedinačnih i posebnih mjera ispod unaprijed određenih pragova. Međutim, Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano opravdanim slučajevima u kojima je potrebna brza reakcija Unije, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi. O tome bi trebalo na odgovarajući način obavijestiti Europski parlament, u skladu s relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 182/2011.

(7)

U slučaju provedbe Instrumenata, kada je upravljanje operacijom povjereno financijskom posredniku, odluka Komisije trebala bi posebno obuhvaćati odredbe koje se odnose na dijeljenje rizika, transparentnost, naknadu za rad posrednika nadležnog za provedbu, upotrebu i ponovnu upotrebu sredstava te moguće dobiti, kao i obveze izvješćivanja i mehanizme nadzora, uzimajući u obzir relevantne odredbe Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

(8)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi optimizirala učinak svojeg vanjskog djelovanja. To bi se trebalo postići kroz koherentnost i komplementarnost između instrumenata Unije za vanjsko djelovanje te stvaranjem sinergija između Instrumenata i drugih politika Unije. To bi nadalje trebalo imati za posljedicu uzajamno jačanje programa izrađenih na temelju Instrumenata i, ovisno o slučaju, korištenje financijskim instrumentima koji proizvode učinak poluge.

(9)

U skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji (TEU), djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi se načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta, to jest demokracijom, vladavinom prava, univerzalnošću i nedjeljivošću ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanjem ljudskog dostojanstva, načelima ravnopravnosti i solidarnosti te poštovanja načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava.

(10)

U skladu s obvezama Unije na trećem i četvrtom Forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći (Akra, 2008. i Busan, 2011.) i preporukom Odbora za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj („OECD-DAC”) o aktiviranju službene razvojne pomoći (ODA) najmanje razvijenim zemljama i siromašnim zemljama s velikim dugovima, Komisija bi u najvećoj mogućoj mjeri trebala aktivirati pomoć Unije, uključujući za inovativne mehanizme financiranja, te promicati sudjelovanje subjekata iz zemalja partnera u postupcima dodjele ugovora.

(11)

Kako bi se osiguralo da pomoć Unije bude vidljiva građanima zemalja korisnica i građanima Unije, trebalo bi, prema potrebi, provoditi ciljanu komunikaciju i informiranje odgovarajućim sredstvima.

(12)

Vanjsko djelovanje Unije u okviru Instrumenata trebalo bi doprinijeti jasnim rezultatima (koji obuhvaćaju realizaciju, ishode i učinke) u zemljama koje ostvaruju korist od vanjske financijske pomoći Unije. Kad god je to moguće i primjereno, rezultati vanjskog djelovanja Unije i učinkovitost pojedinog Instrumenta trebali bi se pratiti i procjenjivati na temelju pokazatelja koji su unaprijed utvrđeni, jasni, transparentni i, prema potrebi, specifični za pojedinu zemlju i mjerljivi te prilagođeni posebnostima i ciljevima dotičnog Instrumenta.

(13)

Financijski interesi Unije trebali bi se štititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanjem, otkrivanjem i ispitivanjem nepravilnosti, povratom izgubljenih sredstava, pogrešno isplaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, prema potrebi, sankcijama. Te mjere trebale bi se provoditi u skladu s primjenjivim sporazumima sklopljenima s međunarodnim organizacijama i trećim zemljama.

(14)

Trebalo bi predvidjeti odredbe o načinima financiranja, zaštiti financijskih interesa Unije, pravilima o državljanstvu i podrijetlu, evaluaciji djelovanja, izvješćivanju i preispitivanju te evaluaciji Instrumenata.

(15)

Ne dovodeći u pitanje mehanizme suradnje razvijene s organizacijama civilnog društva na svim razinama u skladu s člankom 11. UEU-a, zainteresirane strane iz zemalja korisnica, uključujući organizacije civilnog društva i lokalna tijela, igraju važnu ulogu s obzirom na vanjsku politiku Unije. Tijekom procesa provedbe, posebno tijekom pripreme, provedbe, praćenja i evaluacije mjera poduzetih na temelju ove Uredbe, važno je savjetovati se s njima kako bi se osiguralo da oni igraju značajnu ulogu u tom procesu te kako bi se u obzir uzele njihove posebnosti.

(16)

U skladu s člankom 208., člankom 209. stavkom 3. i člankom 212. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te na temelju uvjeta utvrđenih u Statutu Europske investicijske banke (EIB) i u Odluci br. 1080/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12), EIB doprinosi provedbi mjera potrebnih za unapređivanje ciljeva razvoja Unije i drugih vanjskih politika te intervenira u komplementarnosti s instrumentima Unije za vanjsko djelovanje. Trebalo bi iskoristiti mogućnost kombiniranja financiranja EIB-a s proračunskim sredstvima Unije. Tijekom postupka programiranja Unije prema potrebi se provode savjetovanja s EIB-om.

(17)

Međunarodne organizacije i razvojne agencije uobičajeno surađuju s neprofitnim organizacijama kao provedbenim partnerima te im u valjano opravdanim slučajevima možda moraju povjeriti zadaće u vezi s izvršenjem proračuna. Odstupajući od članka 58. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, u ovoj Uredbi trebalo bi predvidjeti odredbe kojima se omogućuje povjeravanje takvih zadaća neprofitnim organizacijama pod uvjetima istovjetnima onima koji se primjenjuju na Komisiju.

(18)

Kako bi se povećala odgovornost zemalja partnera u pogledu njihovih razvojnih procesa i održivosti vanjske pomoći te u skladu s međunarodnim obvezama u pogledu učinkovitosti pomoći koje su preuzele Unija i zemlje partneri, Unija bi trebala promicati, kada je to prikladno s obzirom na prirodu dotičnog djelovanja, korištenje institucija, sustava i postupaka zemalja partnera.

(19)

U skladu s Europskim konsenzusom o razvoju i planom za učinkovitost međunarodne pomoći te kao što je naglašeno u Rezoluciji Europskog parlamenta od 5. srpnja 2011. o budućnosti proračunske potpore EU-a za zemlje u razvoju, Komunikaciji Komisije od 13. listopada 2011. pod nazivom „Povećanje učinka razvojne politike EU-a: plan za promjenu” i zaključcima Vijeća o „Budućem pristupu proračunskoj potpori EU-a za treće zemlje” od 14. svibnja 2012., proračunska potpora treba se učinkovito koristiti kao potpora smanjenju siromaštva i upotrebi nacionalnih sustava, za povećanje predvidljivosti pomoći i jačanje odgovornosti zemalja partnera za razvojne politike i reforme. Isplata predviđenih tranši proračuna trebala bi biti uvjetovana napretkom u postizanju ciljeva usuglašenih sa zemljama partnerima. U zemljama koje koriste tu vrstu financijske pomoći Unije, Unija podupire razvoj parlamentarnog nadzora, kapaciteta za reviziju, transparentnosti i javnog pristupa informacijama.

(20)

Djelovanje Unije čiji je cilj unaprjeđenje načela demokracije i jačanje demokratizacije može se provesti, inter alia, potporom organizacijama civilnog društva i neovisnim institucijama aktivnima u tom području, poput Europske zaklade za demokraciju.

(21)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(22)

Primjereno je uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s razdobljem primjene Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (13). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

PROVEDBA

Članak 1.

Predmet i načela

1.   Ovom Uredbom utvrđuju se pravila i uvjeti za pružanje financijske pomoći Unije za djelovanja, uključujući programe djelovanja i druge mjere, u okviru sljedećih instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja za razdoblje 2014. - 2020.: Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI), Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR), Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI), Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru, Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) te Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (dalje u tekstu zajednički „Instrumenti”, a pojedinačno „Instrument”).

Za potrebe ove Uredbe, pojam „zemlje” prema potrebi obuhvaća područja i regije.

2.   Ova Uredba ne primjenjuje se na provedbu djelovanja kojima se financira program Erasmus + na temelju Uredbe (EU) br. 233/2014, Uredbe (EU) br. 232/2014, Uredbe (EU) br. 231/2014 i Uredbe (EU) br. 234/2014. Ta djelovanja provode se u skladu s Uredbom (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14), na temelju okvirnih programskih dokumenata iz primjenjivog Instrumenta, istodobno osiguravajući usklađenost s tim uredbama.

3.   Komisija osigurava da se djelovanja provode u skladu s ciljevima primjenjivog Instrumenta te u skladu s učinkovitom zaštitom financijskih interesa Unije. Financijska pomoć Unije pružena na temelju Instrumenata mora biti usklađena s pravilima i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 u kojoj je naveden osnovni financijski i pravni okvir za njihovu provedbu.

4.   Prilikom primjene ove Uredbe Komisija koristi najučinkovitije i najdjelotvornije načine provedbe. Kad je to moguće i prikladno s obzirom na narav djelovanja, Komisija također daje prednost upotrebi najjednostavnijih postupaka.

5.   Uzimajući u obzir stavak 4., prilikom primjene ove Uredbe Komisija daje prednost upotrebi sustava zemalja partnera kad je to moguće i prikladno s obzirom na prirodu djelovanja.

6.   Unija nastoji promicati, razvijati i učvrstiti načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda na kojima je ustanovljena, na temelju, prema potrebi, dijaloga i suradnje sa zemljama partnerima i regijama. Unija uključuje ta načela u provedbu Instrumenata.

Članak 2.

Donošenje programa djelovanja, pojedinačnih mjera i posebnih mjera

1.   Komisija donosi godišnje programe djelovanja na temelju okvirnih programskih dokumenata iz relevantnog Instrumenta, prema potrebi. Komisija može donijeti i višegodišnje programe djelovanja u skladu s člankom 6. stavkom 3.

U programima djelovanja za svako djelovanje navode se njegovi ciljevi, očekivani rezultati i glavne aktivnosti, načini provedbe, proračun i okvirni rokovi, sve pripadajuće mjere potpore i načini praćenja uspješnosti.

Prema potrebi, djelovanje se može donijeti u obliku pojedinačne mjere prije ili nakon donošenja godišnjih ili višegodišnjih programa djelovanja.

U slučaju nepredviđenih i valjano opravdanih potreba ili okolnosti te kada nije moguće financiranje iz primjerenijih izvora, Komisija može donijeti posebne mjere koje nisu predviđene u okvirnim programskim dokumentima, uključujući mjere kojima se olakšava prijelaz s pomoći u hitnim slučajevima na operacije dugoročnog razvoja ili mjere kojima je cilj bolje pripremiti ljude na suočavanje s krizama koje se ponavljaju.

2.   Programi djelovanja, pojedinačne mjere i posebne mjere predviđene u stavku 1. ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3.

3.   Postupak iz stavka 2. ne zahtijeva se za:

(a)

pojedinačne mjere za koje financijska pomoć Unije ne prelazi 5 milijuna EUR;

(b)

posebne mjere za koje financijska pomoć Unije ne prelazi 10 milijuna EUR;

(c)

tehničke izmjene godišnjih programa djelovanja, pojedinačnih mjera i posebnih mjera. Tehničke izmjene su prilagodbe, poput:

i.

produljenja razdoblja provedbe;

ii.

preraspodjela sredstava između djelovanja obuhvaćenih godišnjim ili višegodišnjim programom djelovanja; ili

iii.

povećanja ili smanjenja proračuna godišnjih ili višegodišnjih programa djelovanja, ili pojedinačnih ili posebnih mjera, za najviše 20 % prvotnog proračuna te ne premašujući 10 milijuna EUR,

pod uvjetom da takve izmjene ne utječu znatno na ciljeve dotične mjere.

Mjere donesene na temelju ovog stavka priopćuju se Europskom parlamentu i državama članicama putem relevantnog odbora iz članka 16. u roku od mjesec dana od njihova donošenja.

4.   Stavci 1., 2. i 3. koji se odnose na programe djelovanja i pojedinačne mjere ne primjenjuju se na prekograničnu suradnju u vezi s ENI-jem.

5.   U slučaju valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga, poput kriza ili neposrednih prijetnji demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima ili temeljnim slobodama, Komisija može donijeti pojedinačne ili posebne mjere ili izmjene postojećih programa djelovanja i mjera u skladu s postupkom iz članka 16. stavka 4.

6.   Odgovarajuća analiza okoliša, uključujući analizu utjecaja na klimatske promjene i biološku raznolikost, poduzima se na razini projekta, u skladu s primjenjivim zakonodavnim aktima Unije, uključujući Direktivu 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Direktivu Vijeća 85/337/EEZ (16), a uključuje, kad je primjenjivo, procjenu utjecaja na okoliš (EIA) okolišno osjetljivih projekata, posebno u slučaju velike nove infrastrukture. Ako je to relevantno, strateške okolišne procjene koriste se pri provedbi sektorskih programa. Osigurava se sudjelovanje zainteresiranih strana u okolišnim procjenama te javni pristup rezultatima takvih procjena.

7.   Pri izradi i provedbi programa i projekata uzimaju se u obzir kriteriji u pogledu pristupa za osobe s invaliditetom.

Članak 3.

Mjere potpore

1.   Financiranje Unije može pokrivati izdatke za provedbu Instrumenata te za postizanje njihovih ciljeva, uključujući administrativnu potporu u vezi s pripremnim aktivnostima, popratnim aktivnostima, aktivnostima praćenja, revizije i evaluacije koja je izravno potrebna za takvu provedbu, kao i izdatke u delegacijama Unije u vezi s administrativnom potporom potrebnom za upravljanje operacijama koje se financiraju u okviru Instrumenata.

2.   Pod uvjetom da su aktivnosti navedene u točkama (a), (b) i (c) povezane s općim ciljevima primjenjivog Instrumenta provedenog putem djelovanjâ, financiranjem Unije mogu se pokrivati:

(a)

troškovi studija, sastanaka, informiranja, osvještavanja, osposobljavanja, pripreme i razmjene stečenih iskustava i najbolje prakse, aktivnosti objavljivanja i bilo koji drugi administrativni izdaci ili izdaci u vezi s tehničkom pomoći potrebni za upravljanje djelovanjima;

(b)

troškovi aktivnosti istraživanja i studija o relevantnim pitanjima te troškovi njihova širenja;

(c)

izdaci u vezi s mjerama pružanja informacija i komunikacije, uključujući razvoj komunikacijskih strategija i institucionalno priopćivanje političkih prioriteta Unije.

3.   Mjere potpore mogu se financirati izvan okvira okvirnih programskih dokumenata. Kad je primjenjivo, Komisija donosi mjere potpore u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 3.

Postupak ispitivanja ne primjenjuje se na donošenje mjera potpore za koje financijska pomoć Unije ne prelazi 10 milijuna EUR.

Mjere potpore za koje financijska pomoć Unije ne prelazi 10 milijuna EUR priopćuju se Europskom parlamentu i državama članicama putem relevantnog odbora iz članka 16. u roku od mjesec dana od njihova donošenja.

GLAVA II.

ODREDBE O NAČINIMA FINANCIRANJA

Članak 4.

Opće odredbe o financiranju

1.   Financijska pomoć Unije može se pružiti putem načina financiranja predviđenih Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, a posebno putem:

(a)

bespovratnih sredstava;

(b)

ugovora o nabavi za usluge, robu ili radove;

(c)

općenite ili sektorske proračunske potpore;

(d)

doprinosa uzajamnim fondovima koje je uspostavila Komisija, u skladu s člankom 187. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012;

(e)

financijskih instrumenata poput zajmova, jamstava, vlasničkog ili kvazivlasničkog kapitala, ulaganja ili sudjelovanja te instrumenata za dijeljenje rizika, kad god je to moguće pod vodstvom EIB-a u skladu s njezinim vanjskim mandatom na temelju Odluke br. 1080/2011/EU, multilateralne europske financijske institucije poput Europske banke za obnovu i razvoj ili bilateralne europske financijske institucije, npr. bilateralnih banaka za razvoj, moguće u kombinaciji s dodatnim bespovratnim sredstvima iz drugih izvora.

2.   Općenita ili sektorska proračunska potpora, kako je navedeno u stavku 1. točki (c), temelji se na uzajamnoj odgovornosti i zajedničkoj predanosti univerzalnim vrijednostima te ima za cilj jačanje ugovornih partnerstava između Unije i zemalja partnera kako bi se promicala demokracija, ljudska prava i vladavina prava, podupirao održivi i uključivi gospodarski razvoj te iskorijenilo siromaštvo.

Svaka odluka o pružanju općenite ili sektorske proračunske potpore temelji se na politikama proračunske potpore usuglašenima od strane Unije, jasnom skupu kriterija prihvatljivosti i pomnoj procjeni rizika i koristi.

Jedna od ključnih odrednica te odluke jest procjena predanosti, rezultata i napretka zemalja partnera s obzirom na demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava. Općenita ili sektorska proračunska potpora razlikuje se tako da se pruži bolji odgovor na politički, gospodarski i socijalni kontekst zemlje partnera, uzimajući u obzir situacije nestabilnosti.

Pri pružanju općenite ili sektorske proračunske potpore u skladu s člankom 186. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, Komisija jasno definira i prati njezinu uvjetovanost, podupire razvoj parlamentarnog nadzora i kapaciteta za reviziju te povećava transparentnost i javni pristup informacijama. Isplata općenite ili sektorske proračunske potpore uvjetovana je zadovoljavajućim napretkom ostvarenim u postizanju ciljeva usuglašenih sa zemljom partnerom.

3.   Svaki subjekt kojem je povjerena provedba financijskih instrumenata kako je navedeno u stavku 1. točki (e) mora ispunjavati zahtjeve Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i poštovati ciljeve, standarde i politike Unije te najbolju praksu s obzirom na upotrebu fondova Unije i izvješćivanje o njima.

Ti financijski instrumenti mogu se grupirati u mehanizme za potrebe provedbe i izvješćivanja.

Financijska pomoć Unije također može biti pružena, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, u obliku doprinosa međunarodnim, regionalnim ili nacionalnim fondovima, poput fondova koje su uspostavili ili kojima upravljaju EIB, države članice, zemlje i regije partneri ili međunarodne organizacije kako bi se privuklo zajedničko financiranje većeg broja donatora ili u obliku doprinosa fondovima koje je uspostavio jedan donator ili više njih za potrebe zajedničke provedbe projekata.

4.   Promiče se, prema potrebi, uzajamni pristup financijskih institucija Unije financijskim instrumentima koje su uspostavile druge organizacije.

5.   Kod pružanja financijske pomoći Unije kako je navedeno u stavku 1. Komisija, prema potrebi, poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala vidljivost financijske potpore Unije. To uključuje mjere kojima se uvode zahtjevi u pogledu vidljivosti za primatelje sredstava Unije, osim u valjano opravdanim slučajevima. Komisija je odgovorna za praćenje poštuju li primatelji te zahtjeve.

6.   Svi prihodi generirani jednim financijskim instrumentom dodjeljuju se odgovarajućem Instrumentu kao unutarnji namjenski prihod. Svakih pet godina Komisija ispituje doprinos postizanju ciljeva Unije i učinkovitost postojećih financijskih instrumenata.

7.   Financijsku pomoć Unije provodi Komisija kako je predviđeno Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, izravno putem odjela Komisije, delegacija Unije te izvršnih agencija, dijeljenim upravljanjem s državama članicama ili neizravno tako da se zadaće u vezi s izvršenjem proračuna povjeravaju subjektima navedenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012. Ti subjekti osiguravaju usklađenost s vanjskom politikom Unije i mogu povjeriti zadaće u vezi s izvršenjem proračuna drugim subjektima pod uvjetima istovjetnima onima koji se primjenjuju na Komisiju.

Oni na godišnjoj osnovi ispunjavaju svoju obvezu na temelju članka 60. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Mišljenje revizora podnosi se, prema potrebi, u roku od mjesec dana od izvješća i izjave o upravljanju te se treba uzeti u obzir u jamstvu Komisije.

Međunarodne organizacije, kako je navedeno u članku 58. stavku 1. točki (c) podtočki ii. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, te tijela država članica kako je navedeno u članku 58. stavku 1. točki (c) podtočkama v. i vi. te uredbe, kojima je Komisija povjerila zadaće također mogu povjeriti zadaće u vezi s izvršenjem proračuna neprofitnim organizacijama koje posjeduju odgovarajuće operativne i financijske kapacitete, pod uvjetima istovjetnima onima koji se primjenjuju na Komisiju.

Za subjekte koji udovoljavaju kriterijima utvrđenima u članku 60. stavku 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 smatra se da udovoljavaju kriterijima odabira iz članka 139. te uredbe.

8.   Oblici financiranja iz stavka 1. ovog članka i članka 6. stavka 1. te načini provedbe iz stavka 3. ovog članka odabiru se na temelju njihove mogućnosti postizanja posebnih ciljeva djelovanja i postizanja rezultata, uzimajući u obzir posebno troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik nesukladnosti. U slučaju bespovratnih sredstava, to uključuje uzimanje u obzir korištenja paušalnih iznosa, fiksnih stopa i troškova po jedinici.

9.   Djelovanja koja se financiraju na temelju Instrumenata mogu se provoditi uz usporedno ili zajedničko sufinanciranje.

U slučaju usporednog sufinanciranja, djelovanje se dijeli na više jasno određenih komponenti od kojih svaku komponentu financiraju različiti partneri koji pružaju sufinanciranje tako da se stvarna svrha financiranja uvijek može odrediti.

U slučaju zajedničkog sufinanciranja, ukupni trošak djelovanja dijele partneri koji pružaju sufinanciranje, a sredstva su udružena tako da više nije moguće odrediti izvor financiranja za bilo koju aktivnost poduzetu u sklopu djelovanja. U takvim slučajevima ex post objava ugovora o bespovratnim sredstvima i nabavi, kako je predviđena člankom 35. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, mora biti u skladu s pravilima koja se primjenjuju na subjekt kojem je povjerena zadaća izvršenja proračuna, ako postoje.

10.   U slučaju korištenja oblika financiranja iz stavka 1. ovog članka ili članka 6. stavka 1., suradnja između Unije i njezinih partnera može, između ostalog, poprimiti sljedeće oblike:

(a)

trostrani aranžmani pomoću kojih Unija u suradnji s trećim zemljama koordinira svoju pomoć zemlji ili regiji partneru;

(b)

mjere administrativne suradnje poput bliske suradnje javnih institucija, lokalnih tijela, nacionalnih javnih tijela ili subjekata uređenih privatnim pravom kojima su povjerene zadaće pružanja javnih usluga u pojedinoj državi članici i zemlji ili regiji partneru, kao i mjere suradnje u kojima sudjeluju stručnjaci iz javnog sektora upućeni iz država članica te njihova regionalna i lokalna tijela;

(c)

doprinosi troškovima potrebnima za uspostavu i upravljanje javno-privatnim partnerstvom;

(d)

programi potpore sektorske politike putem kojih Unija pruža potporu sektorskom programu zemlje partnera;

(e)

u slučaju ENI-ja i IPA-e II, doprinosi troškovima sudjelovanja zemalja u programima i agencijama Unije;

(f)

subvencije kamatnih stopa;

(g)

financiranje putem dodjele bespovratnih sredstava agencijama Unije.

11.   U radu sa zainteresiranim stranama iz zemalja korisnica, Komisija uzima u obzir njihove posebnosti, uključujući potrebe i kontekst, prilikom definiranja modaliteta financiranja, vrste doprinosa, modaliteta dodjele i administrativnih odredaba za upravljanje bespovratnim sredstvima kako bi se doprlo do najšireg mogućeg raspona takvih zainteresiranih strana i najbolje odgovorilo na njihove potrebe. Potiču se posebni modaliteti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 kao što su sporazumi o partnerstvu, odobrenja za decentralizirano financiranje (podugovaranje), pozivi na podnošenje prijedloga s izravnim dodjeljivanjem ili ograničenjima u pogledu prihvatljivosti ili paušalni iznosi.

12.   Unija se prilikom provedbe svoje potpore tranziciji i reformama u zemljama partnerima, prema potrebi, oslanja na iskustva država članica i stečena znanja te ih dijeli.

Članak 5.

Porezi, pristojbe i davanja

Pomoć Unije ne smije generirati ili aktivirati ubiranje posebnih poreza, pristojbi ili davanja.

Kad je primjenjivo, s trećim zemljama dogovaraju se odgovarajuće odredbe kako bi djelovanja kojima se provodi financijska pomoć Unije bila oslobođena od plaćanja poreza, carina i ostalih fiskalnih davanja. U suprotnom takvi porezi, pristojbe i davanja prihvatljivi su na temelju uvjeta utvrđenih u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 6.

Posebne odredbe o financiranju

1.   Uz oblike financiranja iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe financijsku pomoć Unije u okviru sljedećih Instrumenata također je moguće pružiti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 putem sljedećih oblika financiranja:

(a)

u okviru DCI-ja i u okviru ENI-ja, otpis dugova u kontekstu međunarodno dogovorenih programa otpisa dugova;

(b)

u okviru DCI-ja i u okviru Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru, u iznimnim slučajevima, sektorski i opći programi uvoza, koji mogu poprimiti sljedeće oblike:

i.

sektorski programi uvoza u naravi;

ii.

sektorski programi uvoza u obliku deviznih sredstava u svrhu financiranja uvoza u određenom sektoru; ili

iii.

opći programi uvoza u obliku deviznih sredstava u svrhu financiranja općeg uvoza širokog spektra proizvoda;

(c)

u okviru EIDHR-a, izravna dodjela:

i.

bespovratnih sredstava male vrijednosti braniteljima ljudskih prava u svrhu financiranja hitnih mjera zaštite, tamo gdje je prikladno bez potrebe za sufinanciranjem;

ii.

bespovratnih sredstava tamo gdje je prikladno bez potrebe za sufinanciranjem za financiranje djelovanja u najtežim uvjetima ili situacijama iz članka 2. stavka 4. Uredbe (EU) br. 235/2014 u kojima bi objava poziva za podnošenje prijedloga bila neprikladna. Takva bespovratna sredstva ne prelaze 1 000 000 EUR te traju najviše 18 mjeseci, a taj je rok moguće produljiti za dodatnih 12 mjeseci u slučaju realnih i nepredviđenih prepreka njihovoj provedbi;

iii.

bespovratnih sredstava namijenjenih Uredu Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, kao i Europskom međusveučilišnom centru za ljudska prava i demokratizaciju, koji organizira program europskoga magisterija iz područja ljudskih prava i demokratizacije te program stipendija EU-UN, i njegovoj povezanoj mreži sveučilišta s poslijediplomskim programima iz područja ljudskih prava, uključujući stipendije za studente i branitelje ljudskih prava iz trećih zemalja.

2.   U okviru ENI-ja i IPA-e II, programi prekogranične suradnje provode se posebno dijeljenim upravljanjem s državama članicama ili neizravnim upravljanjem s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama. Detaljna pravila utvrđuju se u provedbenim aktima donesenima na temelju Uredbe (EU) br. 232/2014 i Uredbe (EU) br. 231/2014.

3.   Komisija može donijeti višegodišnje programe djelovanja:

(a)

za razdoblje do tri godine u slučaju djelovanja koja se ponavljaju;

(b)

za razdoblje do sedam godina u okviru IPA-e II.

U slučaju višegodišnjih obveza, oni sadrže odredbe u kojima se navodi da su obveze za godine, osim za prvu godinu, okvirne i ovise o budućim godišnjim proračunima Unije.

4.   Za djelovanja u okviru ENI-ja i IPA-e II koja traju više od godinu dana proračunske obveze moguće je raspodijeliti na godišnje obroke u trajanju od nekoliko godina.

U tim slučajevima, osim ako primjenjiva pravila određuju drukčije, Komisija automatski opoziva svaki dio proračunskog izdvajanja za program koji, do 31. prosinca pete godine nakon godine proračunske obveze, nije iskorišten za pretfinanciranje ili privremena plaćanja ili za koji subjekt kojem su povjerene zadaće izvršenja proračuna nije predočio ovjerene izjave o izdacima ili zahtjev za isplatu.

5.   Pravila kojima se uređuje prekogranična suradnja u okviru IPA-e II provedena pod dijeljenim upravljanjem s državama članicama u skladu su s pravilima iz Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

Članak 7.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da, prilikom provedbe djelovanja koja se financiraju u skladu s ovom Uredbom, financijski interesi Unije budu zaštićeni primjenom mjera sprečavanja prijevare, korupcije ili drugih nezakonitih aktivnosti, djelotvornim provjerama te, ako se otkriju nepravilnosti, povratom ili, prema potrebi, vraćanjem pogrešno isplaćenih iznosa, te, prema potrebi učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud imaju ovlasti revizije ili, u slučaju međunarodnih organizacija, ovlasti provjere u skladu sa sporazumima koje su s njima sklopili, na temelju dokumenata te na terenu, nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, svim ugovarateljima i podugovarateljima koji su primili financijska sredstva Unije na temelju ove Uredbe.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je za provođenje istraga, uključujući provjere na terenu i inspekcije, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EZ, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (19) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (20), kako bi se utvrdilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi s ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji je financiran u okviru ove Uredbe.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, koji su rezultat provedbe ove Uredbe, sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija, provjera i inspekcija na terenu u skladu s njihovim nadležnostima.

GLAVA III.

PRAVILA O DRŽAVLJANSTVU I PODRIJETLU KOJA SE ODNOSE NA POSTUPKE JAVNE NABAVE, DODJELE BESPOVRATNIH SREDSTAVA I OSTALE POSTUPKE DODJELE UGOVORA

Članak 8.

Zajednička pravila

1.   Sudjelovanje u dodjeli ugovora o nabavi te u postupcima dodjele bespovratnih sredstava i drugim postupcima dodjele za djelovanja koja se financiraju na temelju ove Uredbe u korist trećih strana dostupno je svim fizičkim osobama koje su državljani zemlje koja je prihvatljiva te pravnim osobama s poslovnim nastanom u zemlji koja je prihvatljiva, kako je za primjenjivi Instrument utvrđeno u ovoj glavi, te je dostupno međunarodnim organizacijama.

Pravne osobe mogu uključivati organizacije civilnog društva, uključujući nevladine neprofitne organizacije i neovisne političke zaklade, organizacije koje djeluju u zajednici te neprofitne agencije, institucije i organizacije u privatnom sektoru i njihove mreže na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini.

2.   U slučaju djelovanja koja se zajednički sufinanciraju s partnerom ili drugim donatorom ili se provode putem države članice dijeljenim upravljanjem ili putem uzajamnog fonda koji je uspostavila Komisija, zemlje koje su prihvatljive na temelju pravila tog partnera, drugog donatora ili države članice ili su određene u osnivačkom aktu uzajamnog fonda, također su prihvatljive.

U slučaju djelovanja provedenih putem jednog od tijela kojima su povjerene zadaće izvršenja proračuna neizravnim upravljanjem u sklopu kategorija navedenih u članku 58. stavku 1. točki (c) podtočkama od ii. do viii. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, zemlje koje su prihvatljive u skladu s pravilima dotičnog tijela također su prihvatljive.

3.   U slučaju djelovanja koja se financiraju jednim od Instrumenata i dodatno drugim instrumentom Unije za vanjsko djelovanje, uključujući Europski fond za razvoj, smatra se da su zemlje navedene u sklopu bilo kojeg od tih instrumenata prihvatljive za potrebe tih djelovanja.

U slučaju djelovanja globalne, regionalne ili prekogranične prirode koja se financiraju jednim od Instrumenata, može se smatrati da su zemlje, područja i regije obuhvaćene tim djelovanjem prihvatljive za potrebe tog djelovanja.

4.   Sve isporuke kupljene u okviru ugovora o nabavi ili u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, financirane na temelju ove Uredbe, moraju potjecati iz zemlje koja je prihvatljiva. Međutim, one mogu potjecati iz bilo koje zemlje ako je iznos isporuke koja se kupuje ispod praga za korištenje natjecateljskog pregovaračkog postupka. Za potrebe ove Uredbe pojam „podrijetlo” definiran je u člancima 23. i 24. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (21) te u drugim zakonodavnim aktima Unije kojima se uređuje nepovlašteno podrijetlo.

5.   Pravila na temelju ove glave ne primjenjuju se i ne stvaraju ograničenja s obzirom na državljanstvo za fizičke osobe koje je zaposlio ili koje su ugovorom vezane uz ugovaratelja ili, kad je primjenjivo, podugovaratelja koji je prihvatljiv.

6.   U svrhu promicanja lokalnih kapaciteta, tržišta i kupnji, prioritet se daje lokalnim i regionalnim ugovarateljima ako je Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 predviđena dodjela na temelju jedne ponude. U svim drugim slučajevima sudjelovanje lokalnih i regionalnih ugovaratelja promiče se u skladu s relevantnim odredbama te uredbe.

7.   Prihvatljivost, kako je utvrđena u ovoj glavi, može biti ograničena s obzirom na državljanstvo, zemljopisnu lokaciju ili narav podnositelja zahtjeva, kada se takva ograničenja zahtijevaju zbog posebne naravi i ciljeva djelovanja te kada su potrebna radi učinkovite provedbe tog djelovanja. Takva ograničenja mogu se posebno primjenjivati na sudjelovanje u postupcima dodjele u slučaju djelovanja u vezi s prekograničnom suradnjom.

8.   Fizičke i pravne osobe kojima su dodijeljeni ugovori dužni su poštovati mjerodavno zakonodavstvo o okolišu, uključujući multilateralne sporazume o okolišu, te međunarodno dogovorene temeljne standarde rada (22).

Članak 9.

Prihvatljivost u okviru DCI-ja, ENI-ja i Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama

1.   Ponuditelji, podnositelji zahtjeva i natjecatelji iz sljedećih zemalja prihvatljivi su za financiranje u okviru DCI-ja, ENI-ja i Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama:

(a)

države članice, korisnici navedeni u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 231/2014 i ugovorne stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru;

(b)

u slučaju ENI-ja, zemlje partneri obuhvaćene ENI-jem te Ruska Federacija kada se relevantni postupak odvija u kontekstu programa suradnje koji obuhvaćaju više zemalja i prekograničnih programa suradnje u kojima one sudjeluju;

(c)

zemlje i područja u razvoju, kako su navedeni u popisu primatelja službene razvojne pomoći koji je objavio OECD-DAC („popis primatelja službene razvojne pomoći”), a koji nisu članice skupine G-20, te prekomorske zemlje i područja obuhvaćeni Odlukom Vijeća 2001/822/EZ (23);

(d)

zemlje u razvoju kako su navedene u popisu primatelja službene razvojne pomoći koje su članice skupine G-20 te druge zemlje i područja ako su korisnici djelovanja koje financira Unija na temelju Instrumenata obuhvaćenih ovim člankom;

(e)

zemlje kojima je Komisija omogućila uzajaman pristup vanjskoj pomoći. Uzajaman pristup moguće je dodijeliti, u ograničenom razdoblju od najmanje godinu dana, kada zemlja ravnopravno prizna prihvatljivost subjektima iz Unije te iz zemalja koje su prihvatljive na temelju Instrumenata obuhvaćenih ovim člankom. Komisija odlučuje o uzajamnom pristupu i njegovu trajanju u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 16. stavka 2. te nakon savjetovanja s dotičnom zemljom primateljicom ili zemljama primateljicama; i

(f)

države članice OECD-a u slučaju ugovora koji se provode u najmanje razvijenoj zemlji ili visoko zaduženoj siromašnoj zemlji, kako su navedene u popisu primatelja službene razvojne pomoći.

2.   Komisija može smatrati prihvatljivima ponuditelje, podnositelje zahtjeva i natjecatelje iz zemalja koje nisu prihvatljive ili isporuke koje nisu prihvatljive u pogledu podrijetla u sljedećim slučajevima:

(a)

u slučaju zemalja s tradicionalnim gospodarskim, trgovinskim ili zemljopisnim vezama sa susjednim zemljama korisnicama; ili

(b)

u hitnim slučajevima ili u slučaju nedostupnosti proizvoda i usluga na tržištima dotičnih zemalja, ili u drugim valjano opravdanim slučajevima u kojima bi primjena pravila prihvatljivosti onemogućila ili izuzetno otežala provedbu projekta, programa ili djelovanja.

3.   U slučaju djelovanja provedenih u okviru dijeljenog upravljanja, relevantna država članica kojoj je Komisija delegirala provedbene zadaće ovlaštena je u ime Komisije smatrati prihvatljivima ponuditelje, podnositelje zahtjeva i natjecatelje iz zemalja koje nisu prihvatljive, kako je navedeno u stavku 2. ovog članka, ili robu koja nije prihvatljiva u pogledu podrijetla, kako je navedeno u članku 8. stavku 4.

Članak 10.

Prihvatljivost u okviru IPA-e II

1.   Ponuditelji, podnositelji zahtjeva i natjecatelji iz sljedećih zemalja prihvatljivi su za financiranje u okviru IPA-e II:

(a)

države članice, korisnici navedeni u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 231/2014, ugovorne stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru i zemlje partneri obuhvaćene ENI-jem; i

(b)

zemlje kojima je Komisija omogućila uzajamni pristup vanjskoj pomoći na temelju uvjeta utvrđenih u članku 9. stavku 1. točki (e).

2.   Komisija može smatrati prihvatljivima ponuditelje, podnositelje zahtjeva i natjecatelje iz zemalja koje nisu prihvatljive ili robu koja nije prihvatljiva u pogledu podrijetla u slučajevima hitnosti ili nedostupnosti proizvoda i usluga na tržištima dotičnih zemalja ili u drugim valjano opravdanim slučajevima u kojima bi primjena pravila prihvatljivosti onemogućila ili izuzetno otežala provedbu projekta, programa ili djelovanja.

3.   U slučaju djelovanja provedenih u okviru dijeljenog upravljanja, relevantna država članica kojoj je Komisija delegirala provedbene zadaće ovlaštena je u ime Komisije smatrati prihvatljivima ponuditelje, podnositelje zahtjeva i natjecatelje iz zemalja koje nisu prihvatljive, kako je navedeno u stavku 2. ovog članka, ili robu koja nije prihvatljiva u pogledu podrijetla, kako je navedeno u članku 8. stavku 4.

Članak 11.

Prihvatljivost u okviru EIDHR-a i Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru

1.   Ne dovodeći u pitanje ograničenja vezana uz narav i ciljeve određenog djelovanja kako je predviđeno u članku 8. stavku 7., sudjelovanje u dodjeli ugovora o nabavi ili bespovratnih sredstava te angažiranje stručnjaka dostupno je bez ograničenja u okviru EIDHR-a i Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru.

2.   U okviru EIDHR-a sljedeća tijela i akteri prihvatljivi su za financiranje u skladu s člankom 4. stavcima 1., 2. i 3. te člankom 6. stavkom 1. točkom (c):

(a)

organizacije civilnog društva, uključujući nevladine neprofitne organizacije i neovisne političke zaklade, organizacije koje djeluju u zajednici te neprofitne agencije, institucije i organizacije u privatnom sektoru i njihove mreže na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini;

(b)

neprofitne agencije, institucije, organizacije i mreže u javnom sektoru na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini;

(c)

nacionalna, regionalna i međunarodna parlamentarna tijela, kada je to potrebno kako bi se ostvarili ciljevi EIDHR-a, a predložena se mjera ne može financirati u okviru drugog Instrumenta;

(d)

međunarodne i regionalne međuvladine organizacije;

(e)

fizičke osobe, subjekti bez pravne osobnosti i, u iznimnim i valjano opravdanim slučajevima, druga tijela ili akteri koji nisu utvrđeni u ovom stavku, kada je to potrebno kako bi se postigli ciljevi EIDHR-a.

Članak 12.

Praćenje i evaluacija djelovanja

1.   Komisija redovito prati svoja djelovanja i preispituje napredak u ostvarivanju očekivanih rezultata koji obuhvaćaju realizaciju i ishode. Komisija također provodi evaluaciju učinka i djelotvornosti svojih sektorskih politika i djelovanja te učinkovitosti programiranja, prema potrebi putem neovisnih vanjskih evaluacija. Uzimaju se u obzir prijedlozi Europskog parlamenta ili Vijeća u pogledu neovisnih vanjskih evaluacija. Evaluacije se temelje na načelima dobre prakse OECD-DAC-a, kojima se nastoji ustanoviti jesu li zadovoljeni posebni ciljevi, prema potrebi uzimajući u obzir ravnopravnost spolova, i sastaviti preporuke u svrhu poboljšanja budućih operacija. Te evaluacije provode se na temelju pokazatelja koji su unaprijed utvrđeni, jasni, transparentni i prema potrebi specifični za pojedinu zemlju i mjerljivi.

2.   Komisija šalje svoja izvješća o evaluaciji Europskom parlamentu, Vijeću i državama članicama putem relevantnog odbora iz članka 16. Države članice mogu zatražiti da se o pojedinim evaluacijama raspravi u tom odboru. Ti se rezultati koriste kao povratna informacija prilikom izrade programa i dodjele sredstava.

3.   Komisija u odgovarajućoj mjeri uključuje sve relevantne zainteresirane strane u fazu evaluacije pomoći Unije predviđene ovom Uredbom i može se, prema potrebi, odlučiti na poduzimanje zajedničkih evaluacija s državama članicama i razvojnim partnerima.

4.   Izvješće iz članka 13. odražava glavna stečena iskustva i popratne aktivnosti u vezi s preporukama iz evaluacija provedenih u proteklim godinama.

GLAVA IV.

DRUGE ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 13.

Godišnje izvješće

1.   Komisija ispituje ostvareni napredak u provedbi mjera u okviru vanjske financijske pomoći Unije te, počevši od 2015., podnosi Europskom parlamentu i Vijeću godišnje izvješće o postignutim ciljevima svake uredbe u obliku pokazatelja koji mjere ostvarene rezultate i učinkovitost relevantnog Instrumenta. To izvješće također se podnosi Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

2.   To godišnje izvješće sadrži podatke iz prethodne godine o financiranim mjerama, rezultatima praćenja i evaluacije, sudjelovanju relevantnih partnera te provedbi proračunskih obveza i odobrenih sredstava za plaćanje raščlanjenih prema zemlji, regiji i sektoru suradnje. U njemu se procjenjuju rezultati financijske pomoći Unije korištenjem, u mjeri u kojoj je to moguće, posebnih i mjerljivih pokazatelja njezine uloge u ostvarivanju ciljeva Instrumenata. U slučaju razvojne suradnje u izvješću se također procjenjuje, kada je to moguće i relevantno, poštovanje načela učinkovitosti pomoći, uključujući za inovativne financijske instrumente.

3.   Godišnje izvješće sastavljeno 2021. sadrži konsolidirane podatke iz godišnjih izvješća za razdoblje od 2014. do 2020. o cjelokupnom financiranju uređenom ovom Uredbom, uključujući vanjske namjenske prihode i doprinose uzajamnim fondovima te sadrži raščlambu troškova po zemlji korisnici, korištenju financijskih instrumenata, obvezama i plaćanjima.

Članak 14.

Izdaci djelovanja u vezi s klimom i biološkom raznolikošću

Godišnja procjena ukupnih troškova za djelovanje u vezi s klimom i biološkom raznolikošću sastavlja se na temelju donesenih okvirnih programskih dokumenata. Sredstva dodijeljena u okviru Instrumenata podliježu godišnjem sustavu praćenja koji se temelji na metodologiji OECD-a („pokazatelji iz Rija”), ne isključujući upotrebu preciznijih metodologija ako su dostupne, integriranom u postojeću metodologiju upravljanja uspješnošću programa Unije, radi kvantifikacije izdataka djelovanja u vezi s klimom i biološkom raznolikošću na razini programa djelovanja te pojedinačnih i posebnih mjera iz članka 2. stavka 1., te zabilježenom u evaluacijama i godišnjem izvješću.

Članak 15.

Uključenost zainteresiranih strana iz zemalja korisnica

Komisija, kada god je to moguće i prikladno, osigurava da se tijekom postupka provedbe savjetuju ili da su se provela savjetovanja s relevantnim zainteresiranim stranama iz zemalja korisnica, uključujući organizacije civilnog društva i lokalna tijela te da im je osiguran pravovremeni pristup relevantnim informacijama kako bi mogli imati značajnu ulogu u tom procesu.

GLAVA V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomažu odbori uspostavljeni Instrumentima. Navedeni odbori su odbori u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako se mišljenje odbora mora dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kada to u roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako se mišljenje odbora mora dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kada to u roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

4.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Donesena odluka ostaje na snazi u razdoblju valjanosti donesenog ili izmijenjenog dokumenta, programa djelovanja ili mjere.

5.   Promatrač iz EIB-a sudjeluje u postupcima odbora u vezi s pitanjima koja se odnose na EIB.

Članak 17.

Preispitivanje na sredini razdoblja i evaluacija Instrumenata

1.   Komisija najkasnije 31. prosinca 2017. podnosi izvješće o preispitivanju na sredini razdoblja o provedbi svakog od Instrumenata i ove Uredbe. Ono obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2017. te se usredotočuje na postignute ciljeve svakog Instrumenta u obliku pokazatelja kojima se mjere ostvareni rezultati i učinkovitost Instrumenata.

U svrhu postizanja ciljeva svakog Instrumenta, u tom se izvješću također navodi dodana vrijednosti svakog Instrumenta, prostor za pojednostavljivanje, unutarnja i vanjska koherentnost, uključujući komplementarnost i sinergije između Instrumenata, daljnja relevantnost svih ciljeva, doprinos mjera usklađenom vanjskom djelovanju EU-a i, prema potrebi, prioriteti Unije za pametan, održiv i uključiv rast. U njemu se uzimaju u obzir svi nalazi i zaključci o dugoročnom učinku Instrumenata. Ono također sadrži podatke o postignutom učinku poluge koji su ostvarila sredstva svakog financijskog instrumenta.

Izvješće se podnosi u posebnu svrhu unaprjeđenja provedbe pomoći Unije. Na temelju njega donose se odluke o obnavljanju, izmjeni ili suspenziji vrsta djelovanja provedenih u okviru Instrumenata.

Izvješće također sadrži konsolidirane podatke iz relevantnih godišnjih izvješća o cjelokupnom financiranju uređenom ovom Uredbom, uključujući vanjske namjenske prihode i doprinose uzajamnim fondovima te sadrži raščlambu troškova po zemlji korisnici, korištenju financijskih instrumenata, obvezama i plaćanjima.

Završno izvješće o evaluaciji za razdoblje od 2014. do 2020. uspostavlja Komisija u okviru privremenog preispitivanja sljedećeg financijskog razdoblja.

2.   Izvješće o preispitivanju na sredini razdoblja iz stavka 1. prvog podstavka podnosi se Europskom parlamentu i Vijeću te su mu prema potrebi priloženi zakonodavni prijedlozi kojima se uvode potrebne izmjene Instrumenata i ove Uredbe.

3.   Vrijednosti pokazatelja 1. siječnja 2014. uzimaju se kao osnova za procjenu mjere u kojoj su ciljevi postignuti.

4.   Komisija od zemalja partnera zahtijeva da pruže sve potrebne podatke i informacije, u skladu s međunarodnim obvezama u pogledu učinkovitosti pomoći, kako bi se omogućilo praćenje i evaluacija dotičnih mjera.

5.   Evaluacija dugoročnih ishoda i učinaka te održivosti učinaka Instrumenata provodi se u skladu s pravilima i postupcima praćenja, ocjenjivanja i izvješćivanja koji se u to vrijeme primjenjuju.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. ožujka 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 391, 18.12.2012., str. 110.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 11. ožujka 2014.

(3)  Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. - 2020. (vidi stranicu 44 ovog Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta (vidi stranicu 85 ovog Službenog lista).

(5)  Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo (vidi stranicu 27 ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (vidi stranicu 1 ovog Službenog lista).

(7)  Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) (vidi stranicu 11 ovog Službenog lista).

(8)  Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (vidi stranicu 77 ovog Službenog lista).

(9)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(10)  Delegirana uredba Komisije (EU) br.1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(11)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(12)  Odluka br. 1080/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o dodjeli jamstva EU-a Europskoj investicijskoj banci za gubitke po zajmovima i jamstvima za projekte izvan Unije i o stavljanju izvan snage Odluke br. 633/2009/EZ (SL L 280, 27.10.2011., str. 1.).

(13)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013, str. 884.).

(14)  Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus +”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i o stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 50.).

(15)  Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).

(16)  Direktiva Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 175, 5.7.1985., str. 40.).

(17)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).

(18)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (SL L 347, 20.12.2013., str. 259.).

(19)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(20)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(21)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.12.1992., str.1.).

(22)  Temeljni standardi rada Međunarodne organizacije rada (ILO), konvencije o slobodi udruživanja i kolektivnog pregovaranja, ukidanju prisilnog i prinudnog rada, ukidanju diskriminacije u pogledu zapošljavanja i zanimanja te iskorjenjivanju dječjeg rada.

(23)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).


Izjava Europske komisije o upotrebi provedbenih akata za utvrđivanje odredaba za provedbu određenih pravila iz Uredbe br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo te iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)

Europska komisija smatra da je svrha pravila za provedbu programa prekogranične suradnje iz Uredbe (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja te drugih određenijih i detaljnijih provedbenih pravila iz Uredbe (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo i iz Uredbe (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), nadopuna temeljnog akta te stoga trebaju biti u obliku delegiranih akata koji se donose na temelju članka 290. UFEU-a. Europska komisija neće se protiviti donošenju teksta kako su ga dogovorili suzakonodavci. Međutim, Europska komisija podsjeća da je pitanje razgraničenja između članaka 290. i 291. UFEU-a trenutačno na razmatranju na Sudu Europske unije u predmetu „Biocidi”.


Izjava Europske komisije u vezi s „vraćenim sredstvima”

U skladu s obvezama iz članka 21. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002, Europska komisija u nacrt proračuna dodat će liniju koja uključuje unutarnje namjenske prihode te ako je moguće, navesti iznos.

Proračunsko tijelo bit će obaviješteno o iznosu akumuliranih sredstava svake godine u procesu planiranja proračuna. Unutarnji namjenski prihodi bit će uključeni u nacrt proračuna samo ako je iznos određen.


Izjava Europskog parlamenta o obustavi pomoći dodijeljene u okviru financijskih instrumenata

Europski parlament napominje da Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju instrumenta za financiranje razvojne suradnje u razdoblju 2014. – 2020., Uredba (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Europskog instrumenta za susjedstvo, Uredba (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama te Uredba (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavljanju Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnik ne poštuje osnovna načela iz odgovarajućih instrumenata, a posebno načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

Europski parlament smatra da bi svaka obustava pomoći u okviru tih instrumenata izmijenila ukupni financijski program dogovoren u okviru redovnog zakonodavnog postupka. Kao suzakonodavac i jedna od grana proračunskog tijela, Europski parlament stoga ima pravo u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti u tom pogledu, ako se takva odluka donese.


II. Nezakonodavni akti

UREDBE

15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/109


UREDBA VIJEĆA (EURATOM) br. 237/2014

od 13. prosinca 2013.

o Instrumentu suradnje u području nuklearne sigurnosti

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju te osobito njegov članak 203.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Ovaj Instrument za suradnju u području nuklearne sigurnosti, uspostavljen Uredbom Vijeća (Euratom) br. 300/2007 (2) jedan je od instrumenata kojima se pruža izravna potpora vanjskim politikama Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju.

(2)

Unija je glavni pružatelj gospodarske, financijske, tehničke, humanitarne i makroekonomske pomoći trećim zemljama. Ova Uredba predstavlja dio okvira izrađenog s ciljem planiranja suradnje i pružanja pomoći u svrhu potpore promicanju visoke razine nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i primjene učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama.

(3)

Nesreća u Černobilu 1986. godine naglasila je globalnu važnost nuklearne sigurnosti. Nesreća u Fukushimi Daiichiju 2011. godine potvrdila je potrebu za kontinuiranim naporima za podizanje nuklearne sigurnosti i postizanje najviših standarda. Kako bi se stvorili uvjeti sigurnosti neophodni za isključivanje opasnosti za ljudske živote i zdravlje, Zajednica bi trebala biti u mogućnosti pružiti potporu nuklearnoj sigurnosti u trećim zemljama.

(4)

Djelovanjem unutar zajedničkih politika i strategija država članica, sama Unija posjeduje kritičnu masu za odgovor na globalne izazove te je u najboljem položaju za koordinaciju suradnje s trećim zemljama.

(5)

Odlukom Komisije 1999/819/Euratom (3) Zajednica je pristupila Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti iz 1994. Odlukom Komisije 2005/510/Euratom (4) Zajednica se također priključila Zajedničkoj povelji o sigurnosti upravljanja istrošenim gorivom te sigurnosti upravljanja radioaktivnim otpadom.

(6)

Kako bi se održalo i promicalo stalno poboljšanje nuklearne sigurnosti te njezina regulacija, Vijeće je usvojilo Direktivu 2009/71/Euratom (5) i Direktivu 2011/70/Euratom (6). Te su Direktive, kao i visoki standardi nuklearne sigurnosti i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog goriva koji se primjenjuju u Zajednici, primjer koji treba koristiti kako bi se treće zemlje potaklo na donošenje sličnih visokih standarda.

(7)

Promicanje regulativne suradnje i drugih oblika suradnje s rastućim gospodarstvima te promicanje pristupa, pravila, standarda i praksi Unije ciljevi su vanjske politike strategije Europe 2020.

(8)

Države članice Zajednice potpisnice su Ugovora o neširenju nuklearnog oružja te dodatnog protokola.

(9)

U skladu s poglavljem 10. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju („Ugovor o Euratomu”), Zajednica već usko surađuje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) kako u odnosu na nuklearne zaštitne mjere (u promicanju ciljeva poglavlja 7. glave druge Ugovora o Euratomu) tako i u odnosu na nuklearnu sigurnost.

(10)

Postoji više međunarodnih organizacija i programa kao što su IAEA, Organizacija za e suradnju i razvoj/Agensija za nuklearnu energiju (OECD/NEA), Europska banka za obnovu i razvoj EBOR i Okolišno partnerstvo v okviru Sjeverne dimenzije (NDEP), čiji su ciljevi slični ciljevima ove Uredbe.

(11)

Osobito je potrebno da Zajednica nastavi ulagati napore u svrhu primjene učinkovitih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama, oslanjajući se na vlastite zaštitne mjere unutar Unije.

(12)

Prilikom primjene ove Uredbe, Komisija bi se trebala savjetovati sa Skupinom europskih regulatora za nuklearnu sigurnost (ENSREG-om) prije rasprave i donošenja strateškog dokumenta i višegodišnjih indikativnih programa. Gdje je bitno, programi djelovanja trebali bi se temeljiti na savjetovanjima s nacionalnim regulativnim tijelima država članica te na dijalogu s partnerskim zemljama.

(13)

Mjere koje podržavaju ciljeve ove Uredbe također bi trebalo podupirati korištenjem daljnjih sinergija s izravnim i neizravnim aktivnostima programa iz okvira Euratoma u području nuklearnog istraživanja i izobrazbe.

(14)

Podrazumijeva se da su za sigurnost postrojenja odgovorni uprava i država u čijoj se nadležnosti postrojenje nalazi.

(15)

Premda su potrebe financiranja vanjske pomoći Unije povećane, gospodarska i proračunska situacija Unije ograničava resurse dostupne za takvu pomoć. Stoga Komisija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa, osobito kroz korištenje financijskih instrumenata s učinkom poluge. Navedeni se učinak poluge povećava tako što omogućava višestruko korištenje sredstava uloženih i pribavljenih pomoću tih financijskih instrumenata.

(16)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(17)

Provedbene ovlasti koje se odnose na programiranje i financiranje aktivnosti koje se podupiru u sklopu ove Uredbe trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 (7), koje se trebaju primjenjivati za potrebe ove Uredbe, neovisno o činjenici da se u njoj ne upućuje na članak 106.a Ugovora o Euratomu. Uzimajući u obzir prirodu tih provedbenih akata, osobito njihovu prirodu usmjerenosti na politike ili njihove financijske implikacije, u načelu bi za njihovo donošenje treba, u pravilu, koristiti postupak ispitivanja predviđen u toj Uredbi, osim za tehničke provedbene mjere male financijske vrijednosti. Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte ako, u valjano utemeljenim slučajevima povezanima s nuklearnom ili radiološkom nezgodom, uključujući nehotično izlaganje, za slučaj potrebe brzog odgovora Zajednice s ciljem ublažavanja njezinih posljedica ili ako to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(18)

Prema potrebi, pri provedbi ove Uredbe trebalo bi primijeniti pravila i postupke utvrđene Uredbom (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(19)

Europska unija i Europska zajednica za atomsku energiju i dalje koriste jedinstveni institucionalni okvir. Stoga je neophodno osigurati dosljednost njihovog vanjskog djelovanja. Europsku službu za vanjsko djelovanje treba, prema potrebi, uključiti u programiranje ovoga instrumenta u skladu s člankom 9. Odluke Vijeća 2010/427/EU (9).

(20)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi poboljšala učinak svojeg vanjskog djelovanja. To bi se trebalo postići kroz dosljednost i komplementarnost instrumenata za vanjsko djelovanje te stvaranjem sinergija između ovog instrumenta, drugih instrumenata vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi trebalo također značiti uzajamno jačanje programa izrađenih na temelju ovih instrumenata.

(21)

Ova Uredba zamjenjuje Uredbu (Euratom) br. 300/2007, koja istječe 31. prosinca 2013.,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Opći cilj

Unija financira mjere za pružanje potpore promicanju visoke razine nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i primjene učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama u skladu s odredbama ove Uredbe i njezinih Priloga.

Članak 2.

Posebni ciljevi

Suradnja u okviru ove Uredbe teži ispunjenju sljedećih posebnih ciljeva:

1.

promicanje učinkovite osviještenosti o nuklearnoj sigurnosti i provedbi najviših standarda nuklearne sigurnosti i zaštite od zračenja te stalnom poboljšanju nuklearne sigurnosti;

2.

odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenog goriva i radioaktivnog otpada (tj. prijevozom, pripremom obrade, obradom, preradom, skladištenjem i odlaganjem), zatvaranje i čišćenje bivših nuklearnih lokaliteta i postrojenja;

3.

uspostava okvira i metodologija za primjenu učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama.

Članak 3.

Konkretne mjere

1.   Cilj iz članka 2. točke 1. nastoji se postići pomoću sljedećih mjera:

(a)

potporom regulativnih tijela, organizacija za tehničku potporu i

(b)

jačanjem regulativnog okvira, osobito u pogledu postupka pregleda i procjene, izdavanja dozvola te nadgledanja aktivnosti nuklearnih elektrana i drugih nuklearnih postrojenja;

(c)

promicanjem učinkovitih regulativnih okvira, postupaka i sustava kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita od ionizirajućeg zračenja radioaktivnih materijala, osobito iz radioaktivnih izvora visoke aktivnosti, te njihovo sigurno odlaganje;

(d)

uspostavom učinkovitih aranžmana za sprečavanje nezgoda s radiološkim posljedicama (uključujući nehotično izlaganje) kao i ublažavanjem takvih posljedica ako do njih dođe (na primjer, praćenjem okoliša u slučaju ispuštanja radioaktivnog materijala, izradom i provedbom aktivnosti ublažavanja i čišćenja te suradnjom s nacionalnim i međunarodnim organizacijama u slučaju nehotičnog izlaganja) te za planiranje hitnih situacija, pripravnost i odgovor, civilnu zaštitu te mjere sanacije;

(e)

potporom za osiguranje sigurnosti nuklearnih postrojenja i lokaliteta u odnosu na praktične zaštitne mjere donesene s ciljem smanjenja postojećih rizika od zračenja za zdravlje djelatnika i stanovništva.

2.   Ciljevi iz članka 2. točke 2. nastoji se postići osobito pomoću sljedećih mjera:

(a)

potpore regulativnim tijelima, organizacijama za tehničku potporu te snaženjem regulativnog okvira, osobito u pogledu odgovornog i sigurnog zbrinjavanja istrošenog nuklearnog goriva i radioaktivnog otpada;

(b)

razvojem i provedbom konkretnih strategija i okvira za odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenog nuklearnog goriva i radioaktivnog otpada;

(c)

razvojem i provedbom strategija i okvira za zatvaranje postojećih postrojenja, čišćenje bivših lokaliteta nuklearnih elektrana te preostalih lokaliteta vezanih uz rudarsko iskopavanje urana te za sanaciju i upravljanje radioaktivnim predmetima i materijalima potopljenih u moru;

3.   Cilj iz članka 2. točke 3. ograničava se na tehničke aspekte kako bi se osiguralo da rudače, izvorni materijal i posebni fisibilni materijal ne odstupaju od njihove namjeravane upotrebe kako su izjavili korisnici. To se nastoji postići osobito sljedećim mjerama:

(a)

uspostavom potrebnog regulatornog okvira, metodologija, tehnologije i pristupa za provedbu nuklearnih zaštitnih mjera, uključujući i za pravilnu evidenciju i kontrolu fisibilnih materijala na razini države i razini operatera;

(b)

podrškom infrastrukturi i osposobljavanju osoblja.

4.   Mjere iz stavaka 1. i 2. mogu uključivati aktivnosti usmjerene na promicanje međunarodne suradnje, uključujući provedbu i praćenje međunarodnih konvencija i ugovora. Navedene mjere također uključuju značajan element prijenosa znanja, kao što je: razmjena informacija, razvoj kapaciteta te izobrazba u području nuklearne sigurnosti i istraživanja, kako bi se osnažila održivost postignutih rezultata. One se provode kroz suradnju s nadležnim vlastima država članica Unije i/ili vlastima trećih zemalja, regulativnim tijelima za nuklearnu energiju te s njihovim organizacijama tehničke potpore i/ili relevantnim međunarodnim organizacijama, osobito IAEA-om. U posebnim i valjano utemeljenim slučajevima, mjere u vezi sa stavkom 1. točkama (b) i (c) provode se kroz suradnju s operaterima i/ili nadležnim organizacijama iz država članica Unije i operaterima nuklearnih postrojenja trećih zemalja, kako je utvrđeno u članku 3. stavku 1. Direktive Vijeća 2009/71/Euratom, i nuklearnim lokalitetima.

Članak 4.

Sukladnost, dosljednost i komplementarnost

1.   Napredak prema ostvarenju konkretnih ciljeva iz članka 2. procjenjuje se na temelju sljedećih pokazatelja uspjeha:

(a)

broja i važnosti utvrđenih pitanja tijekom provedbe suradnje;

(b)

statusa razvoja strategija za istrošeno gorivo, nuklearni otpad i zatvaranje, zakonodavnog i regulativnog okvira te provedbe projekata;

(c)

broja i važnosti pitanja utvrđenih u relevantnim izvješćima o nuklearnim zaštitnim mjerama.

Prije provedbe projekata i uzimajući u obzir osobitosti svake aktivnosti, utvrđuju se posebni pokazatelji za praćenje, ocjenu i pregled rezultata kako je navedeno u članku 7. stavku 2.

2.   Komisija je dužna osigurati da donesene mjere budu u skladu s općim okvirom strateške politike Unije za dotičnu zemlju partnericu te osobito s ciljevima politika i programa te zemlje partnerice u pogledu razvoja i gospodarske suradnje.

3.   Financijska, gospodarska i tehnička suradnja predviđena ovom Uredbom komplementarna je sa suradnjom koju Unija predviđa u okviru drugih instrumenata.

GLAVA II.

PROGRAMIRANJE I INDIKATIVNA DODJELA SREDSTAVA

Članak 5.

Strateški dokument

1.   Suradnja Zajednice u okviru ove Uredbe provodi se na temelju općeg višegodišnjeg strateškog dokumenta za instrument nuklearne sigurnosti.

2.   Strateški dokument predstavlja opći temelj suradnje te se utvrđuje na razdoblje od najviše sedam godina. Strateškim dokumentom određuje strategiju Zajednice za suradnju u okviru ove Uredbe, uzimajući u obzir potrebe država na koje se primjenjuje, prioritete Zajednice, međunarodnu situaciju te aktivnosti navedenih trećih zemalja. U strateškom dokumentu također se mora navesti dodana vrijednost suradnje i način izbjegavanja dupliciranja s drugim programima i inicijativama, osobito programima i inicijativama međunarodnih organizacija sa sličnim ciljevima, i velikim donatorima.

3.   Cilj je strateškog dokumenta pružanje dosljednog okvira za suradnju između Zajednice i relevantnih trećih zemalja ili regija, u skladu s općom svrhom i područjem primjene, ciljevima, načelima i politikom Zajednice.

4.   Priprema strateškog dokumenta podliježe načelima djelotvornosti pomoći: nacionalnom vlasništvu, partnerstvu, koordinaciji, harmonizaciji, prilagodbi zemlji primateljici ili regionalnim sustavima, uzajamnoj odgovornosti te načelu usmjerenosti prema rezultatima.

5.   Komisija odobrava strateški dokument u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2. Komisija je dužna pregledati te, prema potrebi, ažurirati strateški dokument sredinom razdoblja ili kad god je to potrebno, slijedeći isti postupak.

Članak 6.

Višegodišnji indikativni programi

1.   Višegodišnji indikativni programi izrađuju se na temelju strateškog dokumenta iz članka 5. Višegodišnji indikativni programi obuhvaćaju razdoblje od 2 do 4 godine.

2.   Višegodišnji indikativni programi utvrđuju odabrana prioritetna područja financiranja, konkretne ciljeve, očekivane rezultate, pokazatelje rezultata te indikativnu raspodjelu financijskih sredstava, ukupno i po prioritetnom području te uključujući prihvatljivu rezervu neraspodijeljenih sredstava.Prema potrebi, to se može prikazati u obliku raspona ili minimuma. Višegodišnji indikativni programi moraju navesti smjernice kako bi se izbjegla dupliciranja.

3.   Višegodišnji indikativni programi moraju se temeljiti na zahtjevu i na dijalogu sa zemljama ili regijom/ama partnericama koji uključuje dionike kako bi se osiguralo da dotična zemlja ili regija u dostatnoj mjeri preuzme nadležnost nad postupkom te kako bi se potakla potpora nacionalnim razvojnim strategijama. Radi postizanja komplementarnosti i kako bi se izbjeglo dupliciranje, višegodišnji indikativni programi moraju uzeti u obzir tekuću i planiranu međunarodnu suradnju, osobito s međunarodnim organizacijama sa sličnim ciljevima i velikim donatorima iz područja navedenih u članku 2.. Višegodišnji indikativni programi moraju navesti i dodanu vrijednost suradnje.

4.   Komisija donosi višegodišnje indikativne programe u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11.. stavka 2. Primjenjujući isti postupak, Komisija je dužna pregledati te, ako je potrebno, ažurirati te indikativne programe, uzimajući u obzir sve preglede strateškog dokumenta iz članka 5.

GLAVA III.

PROVEDBA

Članak 7.

Godišnji programi aktivnosti

1.   Godišnji programi djelovanja (dalje u tekstu: „programi djelovanja”) izrađuju se na temelju strateškog dokumenta i višegodišnjih indikativnih programa iz članaka 5. odnosno 6. Programi djelovanja utvrđuju se za svaku treću zemlju ili regiju te se u njima navode pojedinosti u vezi s provedbom suradnje koja je predviđena ovom Uredbom.

U iznimnim slučajevima, osobito ako program djelovanja još nije donesen, Komisija može, na temelju indikativnih programskih dokumenata, donijeti pojedinačne mjere na temelju istih pravila i postupaka koji vrijede za programe djelovanja.

U slučaju nepredviđenih i valjano utemeljenih potreba, okolnosti ili obveza, Komisija može donijeti posebne mjere koje nisu predviđene u indikativnim programskim dokumentima.

2.   U programima djelovanja navode se zacrtani ciljevi, područja intervencije, predviđene mjere i projekti, očekivani rezultati, postupci upravljanja te ukupan iznos planiranog financiranja. Programi aktivnosti sadrže sažeti opis operacija koje treba financirati, naznaku iznosa dodijeljenog svakoj operaciji, indikativni raspored provedbe i posebne pokazatelje za praćenje, ocjenu i pregled rezultata, prema potrebi. Uključuju, ako je potrebno, rezultate svih iskustava iz prethodne suradnje.

3.   Komisija donosi programe djelovanja, pojedinačne mjere i posebne mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2. Komisija može revidirati i proširiti programe djelovanja i mjere primjenjujući isti postupak.

4.   Odstupajući od stavka 3., postupak ispitivanja iz članka 11. stavka 2. ne zahtijeva se za:

i.

pojedinačne mjere za koje financijska pomoć Unije ne prelazi 5 milijuna EUR;

ii.

posebne mjere za koje financijska pomoć Unije ne prelazi 5 milijuna EUR;

iii.

tehničke izmjene programa djelovanja, pojedinačnih mjera i posebnih mjera.

Za potrebe ovog stavka, „tehničke izmjene” znači izmjene poput

produljenja razdoblja provedbe,

preraspodjele sredstava […] između aktivnosti koje se nalaze u godišnjim programima djelovanja, pojedinačnim i posebnim mjerama i projektima za najviše 20 % početnog proračuna, ali bez premašivanja 5 milijuna EUR ili

povećanja ili smanjenja proračuna godišnjih programa djelovanja, pojedinačnih ili posebnih mjera za najviše 20 % početnog proračuna te bez premašivanja 5 milijuna EUR,

pod uvjetom da te izmjene ne utječu značajno na ciljeve početnih mjera i programa djelovanja.

Mjere donesene na temelju ovog stavka priopćuju se Europskom parlamentu, Vijeću i odboru iz članka 11. stavka 1. u roku od mjesec dana od njihovog donošenja.

5.   U slučaju valjano utemeljenih, krajnje hitnih razloga koji se odnose na potrebu za brzim odgovorom Zajednice kako bi se ublažile posljedice nuklearne ili radiološke nezgode, Komisija donosi ili unosi izmjene u programe djelovanja ili mjere putem provedbenih akata koji su izravno primjenjivi u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 3.

6.   Komisija može također odlučiti o pridruživanju svim inicijativama koje pokreću međunarodne organizacije i veliki donatori sa sličnim ciljevima pod uvjetom da su takve inicijative u skladu s općim ciljem iz članka 1. Odgovarajuća odluka o financiranju donosi se u skladu s postupkom iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

Članak 8.

Dosljednost i komplementarnost

Pri bilo kakvom programiranju ili pregledu programa nakon objave izvješća na sredini razdoblja iz članka 17.Uredbe (EU) br. 236/2014 uzimaju se u obzir rezultati, nalazi i zaključci iz tog izvješća.

Članak 9.

Provedba

Ova Uredba provodi se u skladu s člankom 1. stavkom 3., člankom 1. stavkom 4., člancima 3., 4., 5., 7., 8., 9., 12. i 17. Uredbe br. 236/2014, osim ako je u ovoj Uredbi određeno drukčije.

Članak 10.

Izvješće

Komisija ispituje napredak u provedbi poduzetih mjera, u skladu s ovom Uredbom, te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi godišnje izvješće o provedbi suradnje. Izvješće mora sadržavati podatke iz prethodne godine koji se odnose na financirane mjere, podatke o rezultatima praćenja i ocjenama te o izvršenju proračunskih obveza i plaćanja, po zemlji, regiji i vrsti suradnje.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor za suradnju u području nuklearne sigurnosti. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 82/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 zajedno s njezinim člankom 5.

Članak 12.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Primjena ove Uredbe mora biti u skladu s Odlukom 2010/427 EU.

Članak 13.

Referentni financijski iznos

1.   Referentni financijski iznos za provedbu ove Uredbe za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 225 321 000 EUR.

2.   Godišnja odobrena proračunska sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. prosinca 2013.

Za Vijeće

Predsjednik

V. MAZURONIS


(1)  Mišljenje od 19. studenog 2013. (Još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Uredba Vijeća (Euratom) br. 300/207 od 19. veljače 2007. o uspostavljanju Instrumenta za suradnju u području nuklearne sigurnosti (SL L 318, 11.12.1999, str. 20.).

(3)  Odluka Komisije od 16. studenoga 1999. o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti iz 1994. (SL L 318, 11.12.1999., str. 20.).

(4)  Odluka Komisije 2005/510/Euratom od 14. lipnja 2005. o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju Zajedničkoj konvenciji o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada (SL L 185, 16.7.2005., str. 33.).

(5)  Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.).

(6)  Direktiva Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenog goriva i radioaktivnog otpada (SL L 199, 28.2.2011., str. 48.).

(7)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujak 2014 o uspostavi zajedničkih pravila i postupaka za provedbu Unijinog instrumenta za vanjsko djelovanje (Vidi stranicu 95 ovog Službenog lista).

(9)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010, str. 30.).


PRILOG

KRITERIJI KOJI SE PRIMJENJUJU NA SURADNJU NA NUKLEARNOJ SIGURNOSTI

U ovome se Prilogu utvrđuju kriteriji (1) suradnje u okviru ove Uredbe, uključujući prioritete.

Suradnja bi se trebala temeljiti na sljedećim kriterijima:

1.   Opći kriteriji i prioriteti

(a)

Opći kriteriji:

suradnja može obuhvaćati sve treće zemlje diljem svijeta.

prioritet bi trebalo dati zemljama pristupnicama i zemljama iz područja europskog susjedstva, po mogućnosti primjenom pristupa pojedinačnoj zemlji. U zemljama drugih regija prednost bi trebalo dati regionalnom pristupu.

namjera suradnje sa zemljama s visokim prihodima jest olakšavanje odnosa između njihovih pojedinačnih dionika nadležnih za nuklearnu sigurnost i zaštitu od zračenja. Navedeni odnosi isključuju bilo koju vrstu financiranja zemalja s visokim prihodima od strane Zajednice primjenom ove Uredbe. Međutim, ako je to potrebno i primjereno, mogu se poduzeti posebne mjere, na primjer nakon ozbiljne nuklearne nesreće.

zajedničko tumačenje i uzajamni sporazum između treće zemlje i Zajednice trebalo bi potvrditi upućivanjem službenog zahtjeva Komisiji, koji obvezuje relevantnu vladu.

treće zemlje koje žele surađivati sa Zajednicom trebale bi u potpunosti prihvatiti načela neširenja oružja. Treće bi zemlje također trebale biti potpisnice relevantnih konvencija, unutar okvira IAEA-a, o nuklearnoj sigurnosti, kao što su Konvencija o nuklearnoj sigurnosti i Zajednička konvencija o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada, ili su ranije trebale poduzeti aktivnosti kojima dokazuju čvrstu namjeru pristupanja takvim konvencijama. Navedene preuzete obveze trebalo bi evaluirati godišnje te se na temelju te evaluacije donosi odluka o nastavku suradnje. Suradnja sa Zajednicom mogla bi se uvjetovati pristupanjem ili dovršenjem aktivnosti usmjerenih na pristupanje relevantnim konvencijama. Pri primjeni ovih načela iznimno bi trebalo pokazati fleksibilnost u slučaju hitnih situacija.

kako bi se osigurala i pratila sukladnost s ciljevima suradnje iz ove Uredbe, dotična je treća zemlja dužna prihvatiti evaluaciju poduzetih aktivnosti. Ova bi evaluacija trebala omogućiti praćenje i provjeru sukladnosti s dogovorenim ciljevima te bi mogla biti uvjet nastavka plaćanja doprinosa Zajednice.

suradnja koju, u okviru ove Uredbe,Unija pruža u području nuklearne sigurnosti i zaštitnih mjera nije usmjerena na promicanje nuklearne energije te se stoga ne bi trebala tumačiti kao mjera za promicanje tog izvora energije u trećim zemljama.

(b)

Prioriteti

Kako bi se stvorili sigurnosni uvjeti potrebni za isključivanje opasnosti za život i zdravlje ljudi, suradnja se primarno usmjerava na regulativna tijela za nuklearnu energiju i njihove organizacije tehničke potpore. Cilj je takve suradnje osigurati njihovu tehničku stručnost i neovisnost te ojačati regulativni okvir, posebno u pogledu aktivnosti izdavanja dozvola, uključujući postupak pregleda i daljnje aktivnosti vezane uz učinkovite, opsežne procjene rizika i sigurnosti („testove na stres”).

Ostali prioriteti programa suradnje koje treba razviti u okviru ove Uredbe uključuju:

razvoj i provedbu odgovornih strategija i okvira za odgovorno i sigurno upravljanje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom;

zatvaranje postojećih postrojenja, čišćenje bivših lokaliteta nuklearnih elektrana i preostalih mjesta vezanih uz rudarsko iskopavanje urana, kao i sanacija i upravljanje radioaktivnim predmetima i materijalom potopljenim u moru kada predstavljaju opasnost za javnost.

Suradnja s operaterima nuklearnih elektrana trećih zemalja razmotrit će se u posebnim slučajevima iz članaka 2. i 3., osobito u okviru daljnjih mjera za opsežnu procjenu rizika i sigurnosti. Navedena suradnja isključuje snabdijevanje opremom.

2.   Zemlje s postojećim kapacitetom za proizvodnju nuklearne energije

U slučaju zemalja koje su već iskoristile financiranje Zajednice, dodatna suradnja ovisi o evaluaciji aktivnosti koje financira Zajednica te o odgovarajućem obrazloženju novih potreba. Evaluacija bi trebala omogućiti preciznije utvrđivanje vrste suradnje i iznosa koje bi navedenim zemljama trebalo nepovratno dodijeliti u budućnosti.

U slučaju zemalja koje zahtijevaju suradnju, trebalo bi razmotriti sljedeće:

(a)

razinu hitnosti intervencije u pojedinačnoj zemlji, ovisno o situaciji, u vezi s nuklearnom sigurnosti i

(b)

značaj uključivanja u odgovarajućem trenutku kako bi se osiguralo poticanje osviještenosti o nuklearnoj sigurnosti, osobito vezano uz pokretanje ili jačanje regulativnih tijela i organizacija tehničke potpore te razvoj i provedbu strategija i okvira za odgovorno i sigurno upravljanje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom.

Korištenje misija Integrirane službe za pregled regulative (IRRS-a) i IAEA-ova Operativnog tima za nadzor sigurnosti (OSART-a) smatralo bi se prednošću, premda ne i službenim kriterijem suradnje.

3.   Zemlje bez postojećih kapaciteta za proizvodnju nuklearne energije

Sa zemljama koje imaju nuklearna postrojenja u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2009/71/Euratom, ali ne žele razviti kapacitet za proizvodnju nuklearne energije, suradnja ovisi o razini hitnosti vezanoj uz nuklearnu sigurnost u određenoj situaciji.

U slučaju zemalja koje žele razviti kapacitet za proizvodnju nuklearne energije, bez obzira imaju li nuklearna postrojenja kako je utvrđeno u članku 3. stavku 1. Direktive 2009/71/Euratom, ili ne, odnosno u kojima dođe do pitanja intervencije u odgovarajućem trenutku kako bi se osigurala osviještenost o nuklearnoj sigurnosti usporedno s razvojem programa za proizvodnju nuklearne energije, osobito u vezi s jačanjem regulativnih tijela i organizacija tehničke potpore, prilikom suradnje u obzir se uzima vjerodostojnost programa razvoja nuklearne energije, postojanje odluke vlade o korištenju nuklearne energije te izradu preliminarnih smjernica koje bi u obzir trebale uzeti ključne točke razvoja nacionalne infrastrukture za nuklearnu energiju (IAEA, serija nuklearna energija, dokument NG-G-3.1).

Suradnja sa zemljama iz ove kategorije trebala bi se najprije usmjeriti na razvoj potrebne regulativne infrastrukture, tehničke stručnosti regulatora za nuklearnu energiju i relevantne(ih) organizacije(a) tehničke potpore. Također bi trebalo razmotriti razvoj strategija i okvira za odgovorno i sigurno upravljanje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom te, ako je potrebno, pružiti potporu, uključujući u zemljama koje ne namjeravaju razviti ili su odlučile ne razviti kapacitet za proizvodnju nuklearne energije.

Suradnju sa zemljama koje ne spadaju u gore navedene kategorije moguće je ostvariti u slučaju hitnih situacija vezano uz nuklearnu sigurnost. Te bi zemlje trebale biti u mogućnosti iskoristiti određenu razinu prilagodljivosti u primjeni općih kriterija.

4.   Koordinacija

Komisija bi trebala koordinirati suradnju s trećim zemljama s organizacijama koje teže sličnim ciljevima, osobito s međunarodnim organizacijama, a posebice s IAEA-om. Ta bi koordinacija trebala omogućiti Zajednici i relevantnim organizacijama izbjegavanje svih udvostručenja aktivnosti i financiranja vezanih uz treće zemlje. Komisija bi također trebala uključiti nadležna tijela država članica i europske operatere u izvršavanje svoje zadaće te na taj način promicati kvalitetu europskog stručnog znanja iz područja nuklearne sigurnosti i zaštitnih mjera.

Komisija je dužna osigurati da nema dupliciranja između suradnje u području zaštitnih mjera, mjerama koje se mogu poduzeti u skladu s člankom 3. stavkom 3. ove Uredbe i suradnje koja se može provesti u područjima sigurnosti i neširenja nuklearnog oružja u sklopu instrumenta za doprinos stabilnosti i miru.


(1)  Kriteriji trebaju uzeti u obzir Zaključke Vijeća o pomoći trećim zemljama u području nuklearne sigurnosti i zaštite (2913. sjednica Vijeća za promet, telekomunikacije i energetiku, Bruxelles, 9 prosinca 2008.).