27.2.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 57/1

---

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 182/2014

оd 17. prosinca 2013.

o izmjeni Priloga III. Uredbi (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni sustava općih carinskih povlastica

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih tarifnih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (1), a posebno njezin članak 10. stavak 4.,

budući da:

(1)

U članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 978/2012 utvrđeni su posebni kriteriji prihvatljivosti za dodjeljivanje tarifnih povlastica zemlji podnositeljici zahtjeva u okviru posebnog dogovora o poticajima za održivi razvoj i dobro upravljanje (OSP+). U tu se svrhu dotična zemlja treba smatrati ugroženom te mora ratificirati sve konvencije navedene u Prilogu VIII. toj Uredbi, a najnoviji raspoloživi zaključci nadležnih nadzornih tijela ne smiju upućivati na ozbiljne propuste u učinkovitoj primjeni bilo koje konvencije. U odnosu na bilo koju konvenciju ta zemlja ne bi smjela izraziti rezervu koja je zabranjena dotičnom konvencijom ili se za potrebe članka 9. Uredbe (EU) br. 978/2012 smatra nespojivom s ciljem i svrhom te konvencije. Osim toga, trebala bi bezrezervno prihvatiti zahtjeve u vezi s izvješćivanjem koje nameće svaka konvencija te preuzeti obveze iz članka 9. stavka 1. točaka (d), (e) i (f) Uredbe (EU) br. 978/2012.

(2)	Zemlja korisnica OSP-a koja želi iskoristiti tarifne povlastice OSP+ mora podnijeti zahtjev s priloženim potpunim informacijama o ratifikaciji odgovarajućih konvencija, svojim rezervama i primjedbama na rezerve koje su izrazile druge stranke konvencije te preuzetim obvezama.

(3)	Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 290. UFEU-a radi sastavljanja i izmjene Priloga III. kako bi odobrila OSP+ zemlji podnositeljici zahtjeva dodavanjem te zemlje na popis zemalja korisnica OSP+.

(4)	Komisija je primila zahtjeve od Republike El Salvador, Republike Gvatemale i Republike Paname.

(5)

Komisija je preispitala zahtjeve podnesene u skladu s odredbama članka 10. stavka 1. Uredbe (EU) br. 978/2012 i utvrdila da te zemlje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti. Stoga im treba omogućiti pristup OSP+ od dana stupanja na snagu ove Uredbe, a Prilog III. Uredbi (EU) br. 978/2012 treba izmijeniti na odgovarajući način.

(6)	Komisija će u skladu s člankom 13. pratiti status ratifikacije odgovarajućih konvencija i njihove učinkovite provedbe u zemljama korisnicama te njihovu suradnju s nadležnim nadzornim tijelima,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Sljedeće se zemlje i njima odgovarajući abecedni kodovi dodaju u stupac B, odnosno A, Priloga III. Uredbi (EU) br. 978/2012:

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 303, 31.10.2012., str. 1.

---

27.2.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 57/3

---

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 183/2014

оd 20. prosinca 2013.

o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva u vezi s regulatornim tehničkim standardima kojima se pobliže određuje način izračuna specifičnih i općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 110. stavak 4. podstavak treći,

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br. 575/2013 specifični su ispravci vrijednosti za kreditni rizik utvrđeni kao iznos općih i posebnih rezervacija za gubitke po kreditima zbog kreditnih rizika koje se priznaju u financijskim izvještajima institucije u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, ali njome nisu utvrđena posebna pravila za određivanje toga što su specifični i opći ispravci vrijednosti za kreditni rizik.

(2)

Trebalo bi predvidjeti pravila koja se odnose na određivanje iznosa koje treba uključiti u izračun ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i koji odražavaju gubitke povezane isključivo s kreditnim rizikom. Izračun ispravaka vrijednosti za kreditni rizik radi utvrđivanja kapitalnih zahtjeva treba se ograničiti na iznose koji su umanjili redovni osnovni kapital (CET1) institucije.

(3)

Gubitci povezani isključivo s kreditnim rizikom priznati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom u tekućoj financijskoj godini trebaju se priznati kao ispravci vrijednosti za kreditni rizik, uz uvjet da institucija prizna učinak u CET1. To je bitno u situacijama kad nastupe gubitci zbog umanjenja vrijednosti zabilježeni tijekom financijske godine unatoč ukupnoj dobiti tekuće godine ostvarenoj tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarenoj na kraju poslovne godine koja nije odobrena u skladu s člankom 26. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 i kad bi njihovo priznavanje kao ispravaka vrijednosti za kreditni rizik djelovalo na vrijednosti izloženosti ili na dopunski kapital prije nego na CET1. Za gubitke tijekom poslovne godine iz članka 36. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 takav ispravak nije potreban jer se gubitci tekuće financijske godine u skladu s tim člankom odmah oduzimaju od CET1.

(4)	Određene odredbe Uredbe (EU) br. 575/2013 o ispravcima vrijednosti za kreditni rizik izričito se odnose na izvanbilančne stavke. Gdje ta razlika nije izražena, mjerodavne se odredbe primjenjuju i na bilančne i na izvanbilančne stavke.

(5)

Potrebno je utvrditi pravila za te gubitke povezane isključivo s kreditnim rizikom koji se priznaju na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira i koji su umanjili redovni osnovni kapital institucije. Tim pravilima treba obuhvatiti umanjenja i ispravke vrijednosti financijske imovine odnosno rezervacije za izvanbilančne stavke ako odražavaju gubitke povezane isključivo s kreditnim rizikom i uz uvjet da su priznati u računu dobiti i gubitka na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira. Ako su ti gubitci povezani s financijskim instrumentima vrednovanima po fer vrijednosti, tim bi se pravilima trebali obuhvatiti i iznosi priznati kao umanjenja vrijednosti na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira ili slični provedeni ispravci, uz uvjet da odražavaju gubitke povezane s padom ili pogoršanjem kreditne kvalitete imovine ili imovinskog portfelja. U ovoj fazi nije primjereno regulirati druge iznose koji se na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira ili sličnog koncepta ne smatraju umanjenjem vrijednosti financijskog instrumenta, čak ni u slučaju da te promjene sadržavaju komponentu kreditnog rizika.

(6)

Kako bi se osiguralo da izračunom sve bude pokriveno, nužno je svaki iznos koji je bitan za svrhe navedene u prvom podstavku članka 110. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 pridružiti ili izračunu općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik (opći ispravci vrijednosti za kreditni rizik) ili izračunu specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik (specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik).

(7)

U pogledu utvrđivanja iznosa koji se mogu uključiti u izračun specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, Uredba (EU) br. 575/2013 sadržava samo jedan kriterij, prema kojemu specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik ne ispunjuju, na temelju standardiziranog pristupa za kreditni rizik, uvjete za uključivanje u dopunski kapital u skladu s člankom 62. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013. Zbog toga treba dosljedno i na temelju kriterija za uključivanje u dopunski kapital razlikovati iznose koje treba uključiti u izračun specifičnih odnosno općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.

(8)

Uredbom (EU) br. 575/2013 primjenjuju se međunarodno prihvaćeni standardi trećeg međunarodnog regulatornog okvira za banke (2) Bazelskog odbora za nadzor banaka (dalje u tekstu „Basel III”). Stoga bi primjerena pravila o ispravcima vrijednosti za kreditni rizik trebala biti usklađena s bazelskim okvirom, kojim je predviđeno da jedan od kriterija za razlikovanje općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik bude „slobodna dostupnost” općih rezervacija ili pričuva za gubitke po kreditima „radi pokrivanja gubitaka do kojih naknadno dođe”. Prema Baselu III rezervacije ili pričuve za gubitke po kreditima koje se održavaju za pokrivanje budućih, trenutačno neutvrđenih gubitaka slobodno su dostupne za pokrivanje gubitaka koji proizlaze iz kreditnog rizika i do kojih naknadno dođe, pa se zato mogu uračunati u dopunski kapital. Osim toga iznosi uključeni u izračun općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik trebali bi u cijelosti i svakom trenutku biti dostupni za pokrivanje takvih gubitaka, barem u slučaju prekida poslovanja, ako kapital može apsorbirati gubitke u slučaju insolventnosti, prije nego što dođe do gubitka novca deponenata.

(9)

Pravila bi se u ovom području trebala primjenjivati neovisno o primjenjivom računovodstvenom okviru. Kako bi se međutim institucijama omogućilo da na ujednačen način razlikuju specifične i opće ispravke vrijednosti za kreditni rizik, potrebno je unutar primjenjivog računovodstvenog sustava predvidjeti kriterije za tretman gubitaka od kreditnog rizika za svaku vrstu ispravka vrijednosti za kreditni rizik. Budući da tretman gubitaka povezanih isključivo s kreditnim rizikom i priznatih u primjenjivom računovodstvenom okviru ovisi o ispunjivanju tih kriterija, velika bi se većina tih iznosa, uzimajući u obzir ograničavajuću narav kriterija za opće ispravke vrijednosti za kreditni rizik, obično trebala klasificirati kao specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik.

(10)

Međunarodni računovodstveni standardi podliježu reviziji, što može potaknuti promjenu kriterija za razlikovanje specifičnih i općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik. U svjetlu tekuće rasprave, osobito u pogledu modela vrednovanja, čini se preuranjenim očekivati taj model kod kriterija za ispravak vrijednosti za kreditni rizik.

(11)

Uredbom (EU) br. 575/2013 zahtijeva se utvrđivanje specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik kod pojedinačne izloženosti. Stoga je nužno odlučiti o tretmanu specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik koji odražavaju gubitke povezane s kreditnim rizikom cijele grupe izloženosti. Nadalje, nužno je odlučiti za koje izloženosti u grupi i u kojoj mjeri treba priznati specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik. Raspoređivanje dijelova tog iznosa, koji proizlazi iz takvih specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik kod izloženosti u grupi, mora biti razmjerno iznosima izloženosti ponderiranima rizikom. U tu se svrhu vrijednosti izloženosti trebaju odrediti ne uzimajući u obzir bilo koji specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik.

(12)

U svrhu utvrđivanja statusa neispunjivanja obveza na temelju točke (b) članka 178. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 nužno je uključiti samo specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik koji su provedeni pojedinačno za jednu izloženost ili jednog dužnika, a ne uključiti specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik koji su provedeni za cijele grupe izloženosti. Specifičnim ispravcima vrijednosti za kreditni rizik provedenima za cijele grupe izloženosti ne može se utvrditi kod kojeg je dužnika izloženosti iz te grupe nastupio status neispunjivanja obveza. Osobito postojanje specifičnog ispravka vrijednosti za kreditni rizik kod grupe izloženosti nije dostatan razlog za zaključak da je do statusa neispunjivanja obveza došlo kod svakog dužnika ili svih izloženosti unutar te grupe.

(13)	Nužno je da institucije mogu dokazati kako se kriteriji za razlikovanje specifičnih i općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik primjenjuju u kontekstu primjenjivog računovodstvenog okvira. Institucije stoga trebaju dokumentirati taj postupak.

(14)	Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo dostavilo Komisiji.

(15)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, napravilo analizu mogućih povezanih troškova i koristi, u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3), te zatražilo mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Utvrđivanje općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik za potrebe članaka 111., 159., 166., 167., 168., 178., 246. i 266. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Za potrebe ove Uredbe iznosi koje institucija treba uključiti u izračun općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik jednaki su zbroju svih iznosa za koje je umanjen redovni osnovni kapital institucije kako bi se izrazili gubitci povezani isključivo s kreditnim rizikom u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom te su zabilježeni u računu dobiti i gubitka, neovisno o tome proizlaze li iz umanjivanja vrijednosti, ispravka vrijednosti ili rezervacija za izvanbilančne stavke.

Iznosi proizašli iz prvog podstavka koji su zabilježeni tijekom financijske godine mogu se uključiti samo u izračun općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik ako su odgovarajući iznosi oduzeti od redovnog osnovnog kapitala institucije, ili u skladu s člankom 36. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili, u slučaju dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine koja nije odobrena u skladu s člankom 26. stavkom 2. te Uredbe, neposrednim odgovarajućim umanjenjem redovnog osnovnog kapitala radi određivanja regulatornog kapitala.

2.   Institucije uključuju iznose iz stavka 1. u izračun općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik (opći ispravci vrijednosti za kreditni rizik) ako ispunjuju oba sljedeća kriterija:

(a)	u svakom su trenutku u cijelosti dostupni za pokrivanje gubitaka od kreditnog rizika koji još nije nastupio;

(b)	odražavaju gubitke od kreditnog rizika za grupu izloženosti za koju institucija trenutačno nema dokaza o tome da je došlo do gubitka.

3.   Svi drugi iznosi iz stavka 1. uključuju se u izračun specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik (specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik).

4.   Institucija u izračun općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik uključuje sljedeće gubitke, uz uvjet da ispunjuju kriterije iz stavka 2.:

(a)	gubitke priznate za pokrivanje većih prosječnih gubitaka portfelja zadnjih godina iako trenutačno nema dokaza o postojanju takve razine gubitaka u prošlosti;

(b)	gubitke koji su naznačeni za određenu grupu izloženosti jer na temelju prošlog iskustva postoji statistička vjerojatnost određene mjere neplaćanja, čak i u slučaju kad institucija nema naznaka o pogoršanju kreditne kvalitete.

5.   Institucija u izračun specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik iz stavka 3. uvijek uključuje sljedeće gubitke:

(a)	gubitke priznate u računu dobiti i gubitka za instrumente mjerene po fer vrijednosti, koji prema primjenjivom računovodstvenom okviru umanjuju vrijednost zbog kreditnog rizika;

(b)	gubitke proizašle iz trenutačnih ili prošlih događaja koji utječu na značajnu pojedinačnu izloženost ili izloženosti koje nisu pojedinačno značajne, ali se vrednuju pojedinačno ili zajednički;

(c)	gubitke kod kojih povijesne vrijednosti, pročišćene trenutačno uočljivim podatcima, upućuju na to da je do gubitka došlo, ali institucija još nije prepoznala koja je pojedinačna izloženost pretrpjela te gubitke.

Članak 2.

Raspoređivanje specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik za pojedinačne izloženosti unutar grupe izloženosti

1.   Ako specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik odražava gubitke povezane s kreditnim rizikom grupe izloženosti, institucija taj specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik raspoređuje na sve pojedinačne izloženosti te grupe razmjerno iznosima izloženosti ponderiranima rizikom. U tu se svrhu vrijednosti izloženosti određuju ne uzimajući u obzir bilo koji specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik.

2.   Institucija nije dužna pri tretmanu iznosa očekivanoga gubitka iz članka 159. Uredbe (EU) br. 575/2013 za grupu izloženosti koje nisu u statusu neispunjivanja obveza rasporediti specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik na pojedinačne izloženosti grupe.

3.   Ako se specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik odnosi na grupu izloženosti čiji su kapitalni zahtjevi za kreditni rizik izračunani djelomično prema standardiziranom pristupu i djelomično prema pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima, institucija raspoređuje taj specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik, prije nego što primijeni mjere iz stavaka 1. i 2., na grupu izloženosti obuhvaćenu svakim od tih pristupa razmjerno iznosima izloženosti ponderiranima rizikom. U tu se svrhu vrijednosti izloženosti određuju ne uzimajući u obzir bilo koji specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik.

4.   Kad specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik raspoređuju na izloženosti, institucije osiguravaju da se isti udio ne rasporedi dvaput na različite izloženosti.

Članak 3.

Izračun ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u svrhu utvrđivanja vrijednosti izloženosti u skladu s člancima 111., 166., 167., 168., 246. i 266. Uredbe (EU) br. 575/2013

Za potrebe utvrđivanja vrijednosti izloženosti u skladu s člancima 111., 166. do 168., 246. i 266. Uredbe (EU) br. 575/2013 institucije izračunavaju specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik u odnosu na izloženost kao iznose specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik za tu pojedinačnu izloženost ili kao iznose specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik koje je institucija rasporedila na tu izloženost u skladu s člankom 2.

Članak 4.

Izračun općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik za potrebe tretmana iznosa očekivanoga gubitka u skladu s člankom 159. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Za potrebe tretmana iznosa očekivanoga gubitka u skladu s člankom 159. Uredbe (EU) br. 575/2013 institucija izračunava ukupne opće ispravke vrijednosti za kreditni rizik u odnosu na izloženosti uključene u tretman iznosa očekivanoga gubitka kao zbroj iznosa za koje je institucija u skladu s člankom 1. ove Uredbe utvrdila da jesu opći ispravci vrijednosti za kreditni rizik i koje je rasporedila u skladu s člankom 110. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.   Za potrebe tretmana iznosa očekivanoga gubitka u skladu s člankom 159. Uredbe (EU) br. 575/2013 ukupni se specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik u odnosu na izloženosti uključene u tretman iznosa očekivanoga gubitka izračunavaju kao zbroj iznosa točaka (a) i (b), isključujući izloženosti sa statusom neispunjivanja obveza:

(a)	iznosa utvrđenih kao specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 1. koji se odnose na kreditni rizik pojedinačne izloženosti;

(b)	iznosa utvrđenih kao specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 1. koji se odnose na grupu izloženosti i koji su raspoređeni u skladu s člankom 2.

3.   Ukupni specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik povezani s izloženostima sa statusom neispunjivanja obveza izračunavaju se kao zbroj specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik za tu pojedinačnu izloženost ili kao iznosi specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik koje je institucija rasporedila toj izloženosti u skladu s člankom 2.

Članak 5.

Izračun specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik za kapitalne zahtjeve za potrebe utvrđivanja statusa neispunjivanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013

Za potrebe utvrđivanja statusa neispunjivanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013 specifični se ispravci vrijednosti za kreditni rizik izračunavaju kao iznosi specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik povezani s kreditnim rizikom pojedinačne izloženosti ili pojedinačnog dužnika.

Članak 6.

Dokumentacija

Institucije dokumentiraju utvrđivanje i izračun općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.

Članak 7.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(2)  http://www.bis.org/publ/bcbs189_dec2010.pdf

(3)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

---

27.2.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 57/7

---

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 184/2014

оd 25. veljače 2014.

o utvrđivanju uvjeta koji se primjenjuju na sustav elektroničke razmjene podataka između država članica i Komisije u skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o donošenju nazivlja kategorija intervencija za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” u skladu s Uredbom (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br.1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006, (1) a posebno njezin članak 74. stavak 4.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (2), a posebno njezin članak 8. stavak 2. drugi podstavak,

budući da:

(1)

odredbe u ovoj Uredbi usko su povezane budući da se odnose na aspekte potrebne za pripremu operativnih programa u okviru cilja Ulaganja za rast i radna mjesta i u okviru cilja Europska teritorijalna suradnja. U cilju osiguranja usklađenosti između tih odredbi, koje bi trebale stupiti na snagu istovremeno kako bi se omogućio sveobuhvatan pregled i jednostavan pristup za sve stanovnike Unije, poželjno je da se odredbe o kategorijama intervencija za cilj Europske teritorijalne suradnje uključe u ovaj provedbeni akt jer je postupak kojim se uređuje savjetovanje Koordinacijskog odbora europskih strukturnih i investicijskih fondova, utvrđen člankom 150. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013, istovjetan za druge odredbe obuhvaćene istim provedbenim aktom, dok se na kategorije intervencija za cilj Ulaganja u rast i radna mjesta primjenjuje drugačiji postupak.

(2)	U skladu s člankom 74. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013 sve službene razmjene informacija između država članica i Komisije odvijaju se putem elektroničkog sustava za razmjenu podataka. Stoga je nužno uspostaviti uvjete s kojima mora biti usklađen taj elektronički sustav za razmjenu podataka.

(3)

Načini razmjene informacija između države članice i Komisije trebaju se smatrati različitima od onih utvrđenih za razmjenu informacija između korisnika i nadležnih tijela u skladu s člankom 122. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i na koje se primjenjuje drugi provedbeni akt. U cilju jamčenja pojačane kvalitete informacija o provedbi operativnih programa, bolje učinkovitosti sustava i pojednostavljenja, nužno je navesti osnovne zahtjeve u vezi s oblikom i opsegom podataka koji će se razmjenjivati.

(4)	Nužno je navesti načela i primjenjiva pravila za rad sustava u vezi s utvrđivanjem stranke odgovorne za učitavanje dokumenata i njihovo ažuriranje.

(5)	Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje država članica i Komisije uz istovremeno osiguranje učinkovite i djelotvorne elektroničke razmjene podataka, nužno je utvrditi tehničke značajke sustava.

(6)

Države članice i Komisija trebale bi imati mogućnost i kodirati i prenositi podatke na dva različita načina, koja će biti navedena. Osim toga nužno je previdjeti pravila u slučaju više sile koja onemogućuje uporabu elektroničkog sustava za razmjenu podataka, kako bi se osiguralo da države članice i Komisija mogu nastaviti razmjenjivati podatke alternativnim sredstvima.

(7)	Države članice i Komisija trebale bi osigurati da se razmjena podataka putem elektroničkog sustava razmjene podataka obavlja na siguran način koji omogućuje dostupnost, integritet, autentičnost, povjerljivost i neosporivost. Prema tome, potrebno je uspostaviti pravila o sigurnosti.

(8)

Ovom se Uredbom trebaju poštivati temeljna prava i priznavati načela priznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, u prvom redu pravo na zaštitu osobnih podataka. Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima. Na osobne podatke koje obrađuju države članice primjenjuje se Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3). Na obradu osobnih podataka u institucijama i tijelima Unije i na slobodno kretanje takvih podataka primjenjuje se Uredba (EZ) br. 45/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(9)

U skladu s drugim podstavkom članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1299/2003 nužno je utvrditi zajedničke kategorije intervencija za programe u okviru cilja Europske teritorijalne suradnje kako bi države članice mogle Komisiji dostavljati dosljedne informacije o programiranoj uporabi Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) te informacije o kumulativnim dodijeljenim sredstvima i izdacima EFRR-a po kategorijama i broju operacija za vrijeme razdoblja primjene programa. To će omogućiti Komisiji da na odgovarajući način obavijesti druge institucije i građane Unije o korištenju EFRR-a.

(10)	Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(11)	Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s prvim podstavkom članka 150. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 jer je Koordinacijski odbor za europske strukturne i investicijske fondove osnovan na temelju članka 150. stavka 1. te Uredbe dao svoje mišljenje,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Odredbe za provedbu Uredbe (EU) br. 1303/2013 u vezi s ESI fondovima

ELEKTRONIČKI SUSTAV ZA RAZMJENU PODATAKA

(Ovlasti u skladu s člankom 74. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013)

Članak 1.

Uspostava elektroničkog sustava za razmjenu podataka

Komisija uspostavlja elektronički sustav razmjene podataka za sve službene razmjene podataka između države članice i Komisije.

Članak 2.

Sadržaj elektroničkog sustava za razmjenu podataka

1.   Elektronički sustav za razmjenu podataka (dalje u tekstu SFC2014) sadrži barem podatke navedene u modelima, formatima i predlošcima utvrđenim u skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013, Uredbom (EU) br. 1299/2013, Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i budući pravni akt Unije u kojem su utvrđeni uvjeti za financijsku potporu za pomorsku i ribarstvenu politiku za programsko razdoblje 2014.– 2020. (Uredba o RFPR-u).

2.   Podaci navedeni u elektroničkim obrascima ugrađenim u SFC2014 (dalje u tekstu „strukturirani podaci”) ne smiju se zamjenjivati nestrukturiranim podacima, uključujući uporabu hiperveza ili drugih vrsta nestrukturiranih podataka, kao što su prilozi s dokumentima ili slikama. Ako država članica prenosi iste podatke kao strukturirane i nestrukturirane podatke, u slučaju nedosljednosti koriste se strukturirani podaci.

Članak 3.

Rad SFC2014-a

1.   Komisija, nadležna tijela koje su države članice imenovale u skladu s člankom 59. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6), člankom 123. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i člankom 65. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1305/2013 te tijela na koja su prenesene ovlasti tih nadležnih tijela unose u SFC2014 podatke za čiji su prijenos i ažuriranje odgovorne.

2.   Svaki prijenos podataka Komisiji provjerava i podnosi osoba koja nije osoba koja je unijela podatke za taj prijenos. Ovo razdvajanje zadaća podržavaju SFC2014 i informacijski sustavi upravljanja i kontrole države članice koji su automatski povezani s SFC2014.

3.   Države članice imenuju, na nacionalnoj ili regionalnoj razini ili na obje razine, osobu ili osobe koje su odgovorne za upravljanje pravima pristupa SFC2014 i koje će obavljati sljedeće zadaće:

(a)	identifikacija korisnika koji traže pristup pazeći pritom da su oni zaposlenici organizacije;

(b)	informiranje korisnika o obvezi očuvanja sigurnosti sustava;

(c)	provjera ovlaštenja korisnika za određenu razinu na temelju zadaća i položaja u hijerarhiji;

(d)	traženje prekida prava pristupa kada prava pristupa više nisu potrebna ili nisu opravdana;

(e)	hitno prijavljivanje sumnjivih događaja koji bi mogli dovesti u pitanje sigurnost sustava;

(f)	osiguravanje stalne točnosti podataka za identifikaciju korisnika prijavljivanjem promjena;

(g)	poduzimanje potrebnih koraka za zaštitu podataka i povjerljivosti u skladu s pravilima Unije i nacionalnim pravilima;

(h)	obavještavanje Komisije o pravilima koja utječu na sposobnost nadležnih tijela države članice ili korisnika SFC2013 da izvršavaju zadaće iz stavka 1.ili na njihovu osobnu sposobnost izvršavanja zadaća iz točaka (a) – (g).

4.   Razmjene informacija potpisuju se obveznim elektroničkim potpisom u skladu s člankom 5. Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća. (7) Države članice i Komisija priznaju pravnu snagu i dopuštenost elektroničkog potpisa, koji se koristi u SFC2014 kao dokaza u sudskom postupku.

Podaci koji se obrađuju putem sustava SFC2014 poštuju zaštitu privatnosti i osobnih podataka pojedinaca i povjerljivosti pravnih osoba u skladu s Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Direktivom 1995/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) i Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Članak 4.

Značajke SFC2014-a

U cilju osiguranja učinkovite i djelotvorne razmjene podataka, SFC2014 ima sljedeće značajke:

(a)	interaktivne obrasce ili obrasce koje sustav unaprijed popunjava na temelju podataka koji su prethodno uneseni u sustav;

(b)	automatske izračune, ako se njima umanjuju naporu unosa korisnika;

(c)	automatske ugrađene kontrole za provjeru unutarnje dosljednosti prenesenih podataka i dosljednosti tih podataka s primjenjivim pravilima;

(d)	upozorenja koja generira sustav kojim se korisnici SFC2014-a upozoravaju da se određene radnje mogu ili ne mogu izvršiti;

(e)	online praćenje statusa obrade podataka unesenih u sustav;

(f)	dostupnost povijesnih podataka u vezi sa svim podacima unesenim za operativni program.

Članak 5.

Prijenos podataka putem SFC2014-a

1.   SFC2014 dostupan je državama članicama i Komisiji izravno putem interaktivnog sučelja za korisnike (internetske aplikacije) ili putem tehničkog sučelja primjenom unaprijed definiranih protokola (internetske usluge) koje omogućuje automatsku sinkronizaciju i prijenos podataka između informacijskih sustava država članica i SFC2014-a;

2.   Datum elektroničkog prijenosa podataka iz države članice prema Komisiji i obrnuto smatra se datumom podnošenja predmetnog dokumenta.

3.   U slučaju više sile, kvara SFC2014-a ili nepovezanosti sa SFC2014-om koja traje više od jednog radnog dana u posljednjem tjednu prije propisanog roka za podnošenje podataka ili u razdoblju između 23. i 31. prosinca, ili pet radnih dana u drugim razdobljima, razmjena podataka između države članice i Komisije može se odvijati u papirnatom obliku pomoću modela, formata, obrazaca iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe.

Kada kvar elektroničkog sustava za razmjenu podataka bude popravljen ili je ponovno uspostavljena veza s tim sustavom ili je prestao postojati uzrok više sile, predmetna stranka bez odlaganja unosi u SFC2014 podatke koje je već poslala papirnatim putem.

4.   U slučajevima iz stavka 3., datum poštanskog žiga smatra se datumom podnošenja predmetnog dokumenta.

Članak 6.

Sigurnost podataka prenesenih putem SFC2014-a

1.   Komisija uspostavlja sigurnosnu politiku za informacijsku tehnologiju (dalje u tekstu sigurnosna politika za SFC IT) za SFC2014, koja se primjenjuje na osoblje koje koristi SFC2014 u skladu s mjerodavnim pravilima Unije, a posebno Uredbom Komisije C(2006) 3602 (11) i njezinim provedbenim pravilima. Komisija imenuje osobu ili osobe nadležne za definiranje, održavanje i osiguravanje ispravne primjene sigurnosne politike na SFC2014.

2.   Države članice i europske institucije, osim Komisije, koje su dobile pravo pristupa SFC2014-u, moraju se uskladiti s mjerama sigurnosnih uvjeta, objavljenih na portalu SFC2014-a za IT, koje Komisija provodi u okviru SFC2014-a radi sigurnog prijenosa podataka, posebno u vezi s uporabom tehničkog sučelja iz članka 5. stavka 1. Uredbe.

3.   Države članice i Komisija provode i osiguravaju učinkovitost sigurnosnih mjera koje su donesene u cilju zaštite podataka koje su pohranile u i prenijele putem SFC2014-a.

4.   Države članice donose nacionalne, regionalne ili lokalne politike informacijske sigurnosti koje obuhvaćaju pristup SFC2014-u i automatski unos podataka u taj sustav, osiguravajući najmanji skup sigurnosnih zahtjeva. Te nacionalne, regionalne ili lokalne sigurnosne politike za IT mogu upućivati na druge sigurnosne dokumente. Svaka država članica osigurava da se te sigurnosne politike za IT primjenjuju na sva nadležna tijela koja koriste SFC2014.

5.   Te nacionalne, regionalne ili lokalne sigurnosne politike za IT uključuju:

(a)	aspekte informacijske sigurnosti posla koji obavlja osoba ili osobe nadležne za upravljanje pravima pristupa iz članka 3. stavka 3. Uredbe u slučaju primjene izravne uporabe;

(b)	u slučaju nacionalnih, regionalnih ili lokalnih računalnih sustava povezanih s SFC2014, putem tehničkog sučelja iz članka 5. stavka 1. ove Uredbe, sigurnosne mjere za te sustave koje omogućuju usklađivanje sa sigurnosnim zahtjevima SFC2014-a.

Za potrebe točke (b) prvog podstavka obuhvaćeni su sljedeći aspekti, prema potrebi:

(a)	fizička sigurnost;

(b)	podatkovni mediji i kontrola pristupa;

(c)	kontrola pohrane;

(d)	kontrola pristupa i lozinke;

(e)

praćenje;

(f)	međupovezivanje s SFC2014;

(g)	komunikacijska infrastruktura;

(h)	upravljanje ljudskim potencijalima prije zapošljavanja, za vrijeme zapošljavanja i nakon zapošljavanja;

(i)	upravljanje incidentima.

6.   Te nacionalne, regionalne ili lokalne sigurnosne politike za IT temelje se na procjeni rizika i mjere opisane u njima moraju biti razmjerne utvrđenim rizicima.

7.   Dokumenti s opisom nacionalnih, regionalnih ili lokalnih sigurnosnih politika za IT dostavljaju se Komisiji na zahtjev.

8.   Države članice imenuju, na nacionalnoj i regionalnoj razini, osobu ili osobe odgovorne za održavanje i osiguravanje primjene nacionalnih, regionalnih ili lokalnih sigurnosnih politika za IT. Ta osoba ili osobe kontaktna su točka za stupanje u kontakt s osobom ili osobama koje imenuje Komisija i na koje se upućuje u članku 6. stavku 1. ove Uredbe.

9.   Sigurnosna politika SFC-a te odgovarajuće nacionalne, regionalne i lokalne sigurnosne politike za IT ažuriraju se u slučaju tehnoloških izmjena, detekcije novih prijetnji ili drugih važnih razvoja. U svakom slučaju politike se godišnje ažuriraju kako bi se osiguralo da i dalje omogućuju odgovarajuću reakciju.

POGLAVLJE II.

Odredbe za provedbu Uredbe (EU) br. 1299/2013

NAZIVLJE KATEGORIJA INTERVENCIJA

(Ovlasti u skladu s drugim podstavkom članka 8. stavka 2.Uredbe (EU) br. 1299/2013)

Članak 7.

Kategorije intervencija za cilj Europska teritorijalna suradnja

Nazivlje za kategorije intervencija iz drugog podstavka članka 8. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1299/2013 navedeno je u Prilogu ovoj Uredbi.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 8.

Ova Uredba stupa na snagu dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)  SL L 347, 20.12.2013., str. 259.

(3)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(4)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti osoba u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1).

(5)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487).

(6)  Uredba (EU, EURATOM) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1).

(7)  Direktiva 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise (SL L 13, 19.1.2000., str. 12.).

(8)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.07.2002., str. 37).

(9)  Direktiva 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009. o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika s obzirom na elektroničke komunikacijske mreže i usluge, Direktive 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih podataka i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (SL L 337, 18.12.2009, str. 11).

(10)  Direktiva 1995/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(11)  Uredba Komisije C(2006) 3602 od 16. kolovoza 2006. o sigurnosti informacijskih sustava koje koristi Europska komisija

---

---

27.2.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 57/21

---

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 185/2014

оd 26. veljače 2014.

o ispravku bugarske jezične inačice Uredbe (EU) br. 142/2011 o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (1) (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla), a posebno njezin članak 5. stavak 2. i članak 6. stavak 1. točku (b) podtočku ii., članak 6. stavak 1. podstavak drugi, članak 6. stavak 2. podstavak drugi, članak 11. stavak 2. točke (b) i (c), članak 11. stavak 2. podstavak drugi, članak 15. stavak 1. točke (b), (d), (e), (h) i (i), članak 15. stavak 1. podstavak drugi, članak 17. stavak 2., članak 18. stavak 3., članak 19. stavak 4. točke (a), (b) i (c), članak 19. stavak 4. podstavak drugi, članak 20. stavke 10. i 11., članak 21. stavke 5. i 6., članak 22. stavak 3., članak 23. stavak 3., članak 27. točke (a), (b), (c) i (e) do (h), članak 27. podstavak drugi, članak 31. stavak 2., članak 32. stavak 3., članak 40., članak 41. stavak 3. podstavci prvi i treći, članak 42., članak 43. stavak 3., članak 45. stavak 4., članak 47. stavak 2., članak 48. stavak 2., članak 48. stavak 7. točku (a) i stavak 8. točku (a) te članak 48. stavak 8. podstavak drugi,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 97/78/EZ od 18. prosinca 1997. o utvrđivanju načela organizacije veterinarskih pregleda proizvoda koji ulaze u Zajednicu iz trećih zemalja (2), a posebno njezin članak 16. stavak 3.,

budući da:

(1)	U bugarskoj jezičnoj inačici Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011 (3) postoji pogreška koju bi trebalo ispraviti. To ne utječe na ostale jezične inačice.

(2)	Uredbu (EU) br. 142/2011 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(3)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja, a nije im se usprotivio ni Europski parlament ni Vijeće,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Odnosi se samo na bugarsku jezičnu inačicu.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 300, 14.11.2009., str. 1.

(2)  SL L 24, 30.1.1998., str. 9.

(3)  SL L 54, 26.2.2011., str. 1.

---

27.2.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 57/22

---

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 186/2014

оd 26. veljače 2014.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 823/2012 u pogledu datuma isteka odobrenja aktivnih tvari etoksisulfurona, oksadiargila i varfarina

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (1), a posebno njezin članak 17. drugi stavak,

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EU) br. 823/2012 (2) za aktivne tvari etoksisulfuron, oksadiargil i varfarin datum isteka valjanosti odobrenja, kako je utvrđen u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (3), produljen je do 31. srpnja 2016. kako bi podnositelji zahtjeva mogli podnijeti zahtjev tri godine prije isteka roka kako je predviđeno člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009.

(2)	Za etoksisulfuron, oksadiargil i varfarin nisu podneseni zahtjevi za obnovu odobrenja aktivnih tvari u skladu s uvjetom za podnošenje zahtjeva tri godine prije isteka roka odobrenja.

(3)	S obzirom na to da nisu podneseni ti zahtjevi, primjereno je kao datum isteka odobrenja odrediti najraniji mogući datum nakon prvobitnog datuma isteka koji je utvrđen prije donošenja Uredbe (EU) br. 823/2012.

(4)	Uredbu (EU) br. 823/2012 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) br. 823/2012

Članak 1. Uredbe (EU) br. 823/2012 mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. 31. srpnja 2016. u pogledu aktivnih tvari: etofumesata (unos 29.), imazamoksa (unos 41.), oksasulfurona (unos 42.), foramsulfurona (unos 44.), ciazofamida (unos 46.), linurona (unos 51.), pendimetalina (unos 53.), trifloksistrobina (unos 59.), karfentrazon-etila (unos 60.), mezotriona (unos 61.), fenamidona (unos 62.) i izoksaflutola (unos 63.);”;

(b)	dodaje se sljedeća točka 4.: „4. 31. ožujka 2014., u pogledu aktivnih tvari: etoksisulfurona (unos 43.), oksadiargila (unos 45.) i varfarina (unos 120.).”

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 309, 24.11.2009., str. 1.

(2)  Uredba Komisije (EU) br. 823/2012 od 14. rujna 2012. o odstupanju od Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu datuma isteka odobrenja aktivnih tvari 2,4-DB, benzojeve kiseline, beta-ciflutrina, karfentrazon-etila, Coniothyrium minitans soja CON/M/91-08 (DSM 9660), ciazofamida, ciflutrina, deltametrina, dimetenamida-P, etofumesata, etoksisulfurona, fenamidona, flazasulfurona, flufenaceta, flurtamona, foramsulfurona, fostiazata, imazamoksa, jodosulfurona, iprodiona, izoksaflutola, linurona, malein hidrazida, mekopropa, mekopropa-P, mezosulfurona, mezotriona, oksadiargila, oksasulfurona, pendimetalina, pikoksistrobina, propikonazola, propineba, propoksikarbazona, propizamida, piraklostrobina, siltiofama, trifloksistrobina, varfarina i zoksamida (SL L 250, 15.9.2012., str. 13.).

(3)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 540/2011 od 25. svibnja 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu popisa odobrenih aktivnih tvari (SL L 153, 11.6.2011., str. 1.).

---

27.2.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 57/24

---

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 187/2014

оd 26. veljače 2014.

o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu uvjeta za odobrenje aktivne tvari metiokarba

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (1), a posebno njezinu drugu mogućnost iz članka 21. stavka 3. i njezin članak 78. stavak 2.,

budući da:

(1)

Aktivna tvar metiokarb uvrštena je Direktivom Komisije 2007/5/EZ (2) u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ (3) uz uvjet da države članice na koje se to odnosi osiguraju da podnositelj prijave na čiji je zahtjev metiokarb uvršten u taj Prilog dostavi dodatne potvrdne informacije o riziku za ptice, sisavce i člankonošce koji ne pripadaju ciljnoj skupini.

(2)	Aktivne tvari uvrštene u Prilog I. Direktivi 91/414/EEZ smatraju se odobrenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 te su uvrštene u dio A Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (4).

(3)	Podnositelj prijave državi članici izvjestiteljici, Ujedinjenoj Kraljevini, dostavio je dodatne informacije u obliku studija u cilju potvrđivanja ocjene rizika za ptice, sisavce i člankonošce koji ne pripadaju ciljnoj skupini u roku predviđenom za njihovu dostavu.

(4)	Ujedinjena Kraljevina ocijenila je dodatne informacije koje je dostavio podnositelj prijave. Svoju je ocjenu u obliku dopune nacrtu izvješća o ocjeni 5. travnja 2011. dostavila drugim državama članicama, Komisiji i Europskoj agenciji za sigurnost hrane, u daljnjem tekstu „Agencija”.

(5)

Komisija se savjetovala s Agencijom koja je predstavila svoje mišljenje o ocjeni rizika metiokarba 1. lipnja 2012. (5). Nacrt izvješća o ocjeni, dopunu i mišljenje Agencije pregledale su države članice i Komisija u okviru Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja, a finalizirani su 13. prosinca 2013. u obliku izvješća Komisije o pregledu za metiokarb.

(6)	Uzimajući u obzir dodatne informacije koje je dostavio podnositelj prijave, Komisija smatra da zatražene dodatne potvrdne informacije nisu dostavljene.

(7)	Komisija je pozvala podnositelja prijave da dostavi primjedbe o izvješću o pregledu za metiokarb.

(8)	Komisija je zaključila da se visok rizik za ptice, sisavce i člankonošce koji ne pripadaju ciljnoj skupini ne može isključiti čak i ako se uvedu dodatne mjere za smanjenje rizika.

(9)	Potvrđuje se da se aktivna tvar metiokarb smatra odobrenom u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009. Kako bi se spriječila izloženost ptica, sisavaca i člankonožaca koji ne pripadaju ciljnoj skupini, potrebno je dodatno ograničiti uporabu te aktivne tvari i povući je iz uporabe kao moluskicida.

(10)	Provedbenu uredbu (EU) br. 540/2011 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(11)	Državama članicama potrebno je osigurati dovoljno vremena da izmijene ili oduzmu odobrenja za sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju metiokarb.

(12)	U slučaju sredstava za zaštitu bilja koja sadržavaju metiokarb, ako države članice odobre razdoblje odgode u skladu s člankom 46. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, to bi razdoblje moralo isteći najkasnije osamnaest mjeseci nakon datuma stupanja na snagu te Uredbe.

(13)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjena Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011

Prilog Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Prijelazne mjere

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 države članice dužne su prema potrebi izmijeniti ili oduzeti postojeća odobrenja za sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju metiokarb kao aktivnu tvar do 19. rujna 2014.

Članak 3.

Razdoblje odgode

Sva razdoblja odgode koja države članice odobre u skladu s člankom 46. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 moraju biti što kraća i istječu najkasnije 19. rujna 2015.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 309, 24.11.2009., str. 1.

(2)  Direktiva Komisije 2007/5/EZ od 7. veljače 2007. o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ radi uvrštavanja aktivnih tvari kaptana, folpeta, formetanata i metiokarba (SL L 35, 8.2.2007., str. 11.).

(3)  Direktiva Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 230, 19.8.1991., str. 1.).

(4)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 540/2011 od 25. svibnja 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu popisa odobrenih aktivnih tvari (SL L 153, 11.6.2011., str. 1.).

(5)  Europska agencija za sigurnost hrane; Zaključak stručnog pregleda ocjene rizika od pesticida za potvrdne podatke dostavljene za aktivnu tvar metiokarb. EFSA Journal 2012.; 10(6):2758. (str. 14.) doi:10.2903/j.efsa.2012.2758. Dostupno na internetu: www.efsa.europa.eu/efsajournal.htm

---

---

27.2.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 57/27

---

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 188/2014

оd 26. veljače 2014.

o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (1),

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (2), a posebno njezin članak 136. stavak 1.,

budući da:

(1)	Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)	Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Paušalne uvozne vrijednosti iz članka 136. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 određene su u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 299, 16.11.2007., str. 1.

(2)  SL L 157, 15.6.2011., str. 1.

---

---

27.2.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 57/29

---

ODLUKA EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 20. prosinca 2013.

o postupcima za akreditaciju za proizvođače zaštićenih elemenata eura i elemenata eura i o izmjeni Odluke ESB/2008/3

(ESB/2013/54)

(2014/106/EU)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 128. stavak 1.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 12. stavak 1., članak 16. i članak 34. stavak 3.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2532/98 od 23. studenoga 1998. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija (1), a naročito njezin članak 2.,

budući da:

(1)

Članak 128. stavak 1. Ugovora i članak 16. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (u daljnjem tekstu: „Statut ESSB-a”) propisuju da Europska središnja banka (ESB) ima isključivo pravo odobriti izdavanje euronovčanica unutar Unije. To pravo uključuje nadležnost za poduzimanje mjera radi zaštite cjelovitosti euronovčanica kao sredstva plaćanja.

(2)

ESB je donio Odluku ESB/2008/3 od 15. svibnja 2008. o postupcima za zaštitnu akreditaciju za proizvođače zaštićenih elemenata eura za euronovčanice (2), kojom je uspostavljen postupak za sigurnosnu akreditaciju koji potvrđuje ispunjava li proizvođač ESB-ove minimalne sigurnosne zahtjeve za izradu, obradu, pohranu i prijevoz euronovčanica i njihovih dijelova i ostalih povezanih materijala i informacija koji zahtijevaju sigurnosnu zaštitu, a čiji bi gubitak, krađa ili objava mogli naštetiti integritetu euronovčanica ili pridonijeti izradi krivotvorenih novčanica ili njihovih dijelova. Osim toga, Odluka ESB/2008/3 uspostavila je postupke za osiguranje stalne usklađenosti s gore navedenim sigurnosnim zahtjevima.

(3)

ESB je donio Odluku ESB/2010/22 od 25. studenoga 2010. o postupku za akreditaciju kvalitete proizvođača euronovčanica (3), kako bi osigurao da samo proizvođači koji ispunjavaju ESB-ove minimalne zahtjeve kvalitete za izradu euronovčanica i sirovina za euronovčanice budu akreditirani za izradu takvih novčanica i sirovina.

(4)

U skladu s člancima 9. i 11. Ugovora, ESB je donio Odluku ESB/2011/8 od 21. lipnja 2011. o postupcima za okolišnu te zdravstvenu i sigurnosnu akreditaciju za izradu euronovčanica (4) kako bi osigurao da samo proizvođači koji ispunjavaju ESB-ove minimalne zahtjeve povezane sa zaštitom okoliša te zdravljem i sigurnošću budu akreditirani za izradu euronovčanica.

(5)

Na temelju iskustva koje je ESB stekao primjenjujući odluke ESB/2008/3, ESB/2010/22 i ESB/2011/8 potrebno je provesti učinkovit jedinstveni sustav akreditacije radi sprječavanja bilo koje materijalne i postupovne neusklađenosti koja proizlazi iz primjene gore navedenih odluka, kao što su nerazmjerna različitost u važenju akreditacija, postupcima akreditacija i terminologiji.

(6)

Kako bi se riješila gore navedena pitanja i ublažio administrativni teret za proizvođače, potrebno je uvesti jedinstveni sustav akreditacije koji će: (a) omogućiti procjenjivanje usklađenosti proizvođača s odgovarajućim zahtjevima sigurnosti, kvalitete te zahtjevima povezanim sa zaštitom okoliša te zdravljem i sigurnošću, a kako su utvrđeni od strane ESB-a; (b) procijeniti usklađenost s ovim zahtjevima na temelju usklađenog inspekcijskog postupka; (c) predvidjeti prikladne i razmjerne vrste kazni, uključujući novčane kazne u slučaju nepoštivanja gore navedenih zahtjeva; i (d) osigurati da zaštićeni elementi eura mogu biti dostavljeni nacionalnim središnjim bankama i budućim nacionalnim središnjim bankama Eurosustava, a u skladu s odlukom Upravnog vijeća, drugih akreditiranih proizvođača i/ili ESB-a.

(7)	Ovaj novi jedinstveni sustav akreditacije trebao bi se kretati oko postupka procjene u nekoliko faza gdje se procjenjuje ispunjava li proizvođač koji traži akreditaciju u potpunosti sve aspekte odgovarajućih zahtjeva za akreditaciju utvrđenih ovom Odlukom.

(8)	Radi olakšavanja ove procjene, uključujući bilo koju naknadnu procjenu stalne usklađenosti akreditiranog proizvođača, potrebno je uvesti jedinstven inspekcijski režim koji omogućava ESB-u provođenje izravnih i neizravnih inspekcija.

(9)

Radi izbjegavanja sadašnjeg mnoštva pojedinačnih akreditacija, trebalo bi uvesti izdavanje jedinstvene privremene akreditacije, s mogućnošću pretvaranja u jedinstvenu akreditaciju, ako odgovarajući proizvođač dokaže svoju usklađenost sa svim zahtjevima za akreditaciju, također za vrijeme izrade, nakon službene narudžbe akreditiranog proizvođača, ESB-a ili NSB-a u skladu s njegovom privremenom akreditacijom.

(10)	Radi zadržavanja fleksibilnosti postupka akreditacije, ESB bi trebao imati mogućnost odlučiti kako organizirati faze procjene u vezi sa zahtjevom za pokretanje postupka za privremenu akreditaciju.

(11)

Kako bi se osiguralo bolje upravljanje u sklopu postupka akreditacije, privremena akreditacija i akreditacija trebale bi važiti neograničeno osim ako se utvrdi da proizvođač ne poštuje odgovarajuće zahtjeve za akreditaciju. Iz istoga razloga, ESB je ovlašten pretvoriti privremenu akreditaciju u akreditaciju ako je odgovarajući proizvođač izrađivao zaštićene elemente eura i/ili elemente eura na temelju službene narudžbe ESB-a ili NSB-a tijekom neprekidnog razdoblja od 36 mjeseci. ESB je također ovlašten na vlastitu inicijativu pretvoriti akreditaciju u privremenu akreditaciju ako proizvođač nije izrađivao zaštićene elemente eura i/ili elemente eura tijekom neprekidnog razdoblja od 36 mjeseci.

(12)

Stoga je odluke ESB/2008/3, ESB/2010/22 i ESB/2011/8 potrebno staviti izvan snage i zamijeniti ovom Odlukom. Radi osiguranja nesmetanog prijelaza od sadašnjih režima akreditacija u jedinstveni sustav akreditacije temeljem ove Odluke, uvodi se prijelazno razdoblje od godinu dana od donošenja ove Odluke. To će omogućiti proizvođačima s pojedinačnim sigurnosnim akreditacijama, akreditacijama kvalitete, okolišnim i zdravstvenim akreditacijama te zaštitnim akreditacijama da poduzmu sve potrebne pripreme kako bi se uskladili s odgovarajućim zahtjevima za akreditaciju na temelju ove Odluke,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

ODJELJAK I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Odluke:

1.	„elementi eura” znači euronovčanice, djelomično tiskane euronovčanice i papir, boja za tisak, folija i nit koji se upotrebljavaju za izradu euronovčanica ili djelomično tiskanih euronovčanica;

2.	„aktivnost s elementima eura” znači izrada elemenata eura;

3.

„zaštićeni elementi eura” znači elementi navedeni u materijalnim zahtjevima sigurnosti, uključujući euronovčanice koje: (a) su u optjecaju, (b) se izrađuju kako bi zamijenile euronovčanice u optjecaju ili (c) su povučene iz optjecaja zajedno sa svojim dijelovima i povezanim informacijama, koje zahtijevaju sigurnosnu zaštitu jer bi njihov gubitak, krađa ili neovlaštena objava mogli naštetiti integritetu euronovčanica kao sredstva plaćanja;

4.	„zaštićena aktivnost s eurom” znači sljedeće: nastanak, izrada, obrada, uništavanje, pohrana, premještanje unutar mjesta proizvodnje ili prijevoz zaštićenih elemenata eura;

5.	„nastanak” znači pretvaranje osnovnog dizajna euronovčanica u izradi u oblike, odvajanje boja, linijski rad i tiskanje ploča i pripremu oblika i prototipova za elemente predložene u tim osnovnim dizajnima;

6.	„proizvođač” znači subjekt koji jest ili želi biti uključen u zaštićenu aktivnost s eurom i/ili aktivnost s elementima eura, osim subjekata koji jesu ili žele biti uključeni samo u prijevoz zaštićenih elemenata eura ili osiguravanje posebnih objekata za uništavanje;

7.	„mjesto proizvodnje” znači prostor koji proizvođač upotrebljava ili želi upotrijebiti za nastanak, izradu, obradu, uništavanje i pohranu zaštićenih elemenata eura i/ili elemenata eura;

8.	„zahtjevi za akreditaciju” znači materijalni zahtjevi ESB-a, postupak akreditacije i zahtjevi u vezi s lokacijom jednako kao i trajne obveze utvrđene u ovoj Odluci, koje proizvođač mora ispunjavati kako bi mu bila izdana ili kako bi zadržao svoju privremenu akreditaciju ili akreditaciju;

9.	„akreditirani proizvođač” znači proizvođač s privremenom akreditacijom ili akreditacijom;

10.

„materijalni zahtjevi” znači odgovarajući zahtjevi sigurnosti, kvalitete, zahtjevi povezani sa zaštitom okoliša te zdravljem i sigurnošću, kako je posebno utvrđeno od strane ESB-a, koje proizvođač treba ispunjavati kako bi mogao obavljati zaštićenu aktivnosti s eurom i/ili aktivnost s elementima eura;

11.	„mjere” znači sigurnosne mjere, mjere kvalitete, mjere povezane sa zaštitom okoliša te zdravljem i sigurnošću poduzete od strane proizvođača radi ispunjavanja odgovarajućih materijalnih zahtjeva;

12.

„akreditacije po starom režimu” znači važeće privremene ili cjelovite akreditacije, posebno zaštitne akreditacije, akreditacije kvalitete, okolišne ili zdravstvene akreditacije i sigurnosne akreditacije dodijeljene od strane ESB-a proizvođaču radi provođenja zaštićenih aktivnosti s eurom i/ili aktivnosti s elementima eura u skladu s odlukama ESB/2008/3, ESB/2010/22 i ESB/2011/8;

13.	„odluke ESB-a o akreditaciji stavljene izvan snage” znači zajedno odluke ESB/2008/3, ESB/2010/22 i ESB/2011/8;

14.	„NSB” znači nacionalna središnja banka države članice čija je valuta euro;

15.	„budući NSB Eurosustava” znači nacionalna središnja banka države članice s odstupanjem koja je ispunila uvjete utvrđene za usvajanje eura i u odnosu na koju je donesena odluka o prestanku odstupanja, sukladno članku 140. stavku 2. Ugovora;

16.	„certifikacijsko tijelo” znači neovisno certifikacijsko tijelo koje ocjenjuje proizvođačeve sustave za upravljanje kvalitetom, okolišem ili zdravljem i sigurnošću, a koje je ovlašteno potvrditi da proizvođač ispunjava zahtjeve serije standarda ISO 9001 ili ISO 14000 ili OHSAS 18000;

17.	„radni dan” znači radni dan ESB-a od ponedjeljka do petka, osim neradnih dana ESB-a kako su objavljeni na mrežnim stranicama ESB-a;

18.	„inspekcija” znači postupak akreditacije s ciljem procjenjivanja ispunjava li proizvođač zahtjeve za akreditaciju, a koji ima oblik izravne ili neizravne inspekcije i koji završava izradom odgovarajućeg inspekcijskog izvješća o ishodu ove procjene;

19.	„izravna inspekcija” znači posjet inspekcijskog tima ESB-a mjestu proizvodnje radi procjene ispunjavaju li mjere uvedene na mjestu proizvodnje odgovarajuće zahtjeve za akreditaciju;

20.	„neizravna inspekcija” znači procjena dokumenata dostavljenih od strane proizvođača u sklopu inspekcije provedene izvan njegovog mjesta proizvodnje radi utvrđivanja ispunjava li proizvođač odgovarajuće zahtjeve za akreditaciju, izvršena od strane ESB-a;

21.	„posebne provjere sigurnosti od strane NSB-a” znači provođenje provjere zaliha, provjere uništavanja ili provjere prijevoza od strane NSB-a naručitelja, na akreditiranom mjestu proizvodnje u vezi sa službenom narudžbom za proizvodnju danom akreditiranom proizvođaču u skladu s člankom 11.;

22.	„provjera zaliha” znači posjet od strane NSB-a naručitelja akreditiranom mjestu proizvodnje radi procjene točnosti zaliha zaštićenih elemenata eura koje drži odgovarajući proizvođač;

23.	„provjera uništavanja” znači posjet NSB-a naručitelja akreditiranom mjestu proizvodnje radi praćenja uništavanja zaštićenih elemenata eura i provođenja provjera zaliha tijekom uništavanja zaštićenih elemenata eura u skladu s člankom 11.;

24.	„provjera prijevoza” znači procjena ispunjavanja zahtjeva za sigurnost prijevoza u odnosu na sustav za prijevoz euronovčanica i/ili papira za euronovčanice uvedene od strane akreditiranog proizvođača;

25.

„izrada” znači proizvodnja zaštićenih elemenata eura ili elemenata eura u skladu sa službenom narudžbom od strane drugog akreditiranog proizvođača, NSB-a ili ESB-a, osim proizvodnje za potrebe istraživanja i razvoja i za potrebe testiranja kada isporučevine nisu namijenjene izdavanju i proizvodnji za unutarnje zalihe.

Članak 2.

Opća načela akreditacije

1.   Proizvođač može obavljati samo zaštićene aktivnosti s eurom i/ili aktivnosti s elementima eura u odnosu na zaštićene elemente eura i/ili elemente eura na mjestu proizvodnje za koje mu je ESB dodijelio akreditaciju ili privremenu akreditaciju.

2.   Ako proizvođač nije proizvodio, ESB mu može dodijeliti privremenu akreditaciju za odgovarajuću zaštićenu aktivnost s eurom i/ili aktivnost s elementima eura u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 4., 5. i 6.

3.   Privremena akreditacija može biti pretvorena u akreditaciju ako je proizvođač prošao odgovarajuće inspekcije tijekom proizvodnje u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7.

4.   Ako akreditirani proizvođač nije proizvodio tijekom neprekidnog razdoblja od 36 mjeseci, ESB može pretvoriti njegovu akreditaciju u privremenu akreditaciju, kako je utvrđeno u članku 8.

5.   Kako bi dobio i zadržao privremenu akreditaciju ili akreditaciju ESB-a, proizvođač, osim zahtjeva utvrđenih ovom Odlukom, mora ispunjavati:

(a)	odgovarajuće materijalne zahtjeve, koji su minimalni zahtjevi. Proizvođači mogu donijeti i provoditi strože sigurnosne mjere, mjere kvalitete, okolišne mjere i zdravstvene mjere te mjere zaštite;

(b)

sljedeće zahtjeve u vezi s lokacijom: i. ako nije tiskara, njegovo bi se mjesto proizvodnje trebalo nalaziti u državi članici Europske unije ili državi članici Europskog udruženja slobodne trgovine; ili ii. ako je tiskara, njegovo bi se mjesto proizvodnje trebalo nalaziti u državi članici Europske unije.

6.   Izvršni odbor može, ako to opravdavaju okolnosti, odobriti izuzeće od zahtjeva u vezi s lokacijom iz gore navedenog stavka 5. točke (b). Ako Izvršni odbor odobri takvo izuzeće, dužan je to obrazložiti.

7.   Proizvođači s privremenom akreditacijom ili akreditacijom jednako su prihvatljivi za sudjelovanje na natječajima.

8.   Akreditirani proizvođač može samo izrađivati i/ili dostavljati zaštićene elemente kako bi izvršio službenu narudžbu jednog od sljedećih:

(a)	drugog akreditiranog proizvođača koji zahtijeva zaštićene elemente eura za svoju zaštićenu aktivnost s eurom;

(b)

NSB-a;

(c)	budućeg NSB-a Eurosustava u skladu s odlukom Upravnog vijeća; i

(d)

ESB-a.

9.   Proizvođač snosi sve troškove i povezane gubitke nastale primjenom ove Odluke.

Članak 3.

Odluke Izvršnog odbora

1.   Izvršni odbor nadležan je za donošenje svih odluka u vezi s akreditacijom proizvođača na temelju članka 6., članaka 16. do 18. i članka 20.

2.   Izvršni odbor može odlučiti prenijeti ovlast za dodjelu privremene akreditacije na temelju članka 6. jednom ili više svojih članova.

ODJELJAK II.

POSTUPAK AKREDITACIJE

Članak 4.

Zahtjev za pokretanje postupka za privremenu akreditaciju

1.   Proizvođač bez ijedne vrste akreditacije koji želi obavljati zaštićenu aktivnost s eurom i/ili aktivnost s elementima eura podnosi pisani zahtjev ESB-u radi pokretanja postupka za privremenu akreditaciju.

2.   Ovaj zahtjev za pokretanje postupka:

(a)	navodi zaštićenu aktivnost s eurom i zaštićeni element (zaštićene elemente) eura i/ili aktivnost s elementima eura i element (elemente) eura jednako kao i točnu adresu mjesta proizvodnje za koje se traži privremena akreditacija;

(b)	uključuje izjavu proizvođača koji podnosi zahtjev da će čuvati sadržaj materijalnih zahtjeva kao povjerljiv;

(c)	uključuje pisanu izjavu da udovoljava primjenjivim odredbama ove Odluke.

3.   Kada proizvođač traži obavljanje aktivnosti s elementima eura, proizvođač dostavlja ESB-u primjerke certifikata ISO 9001, ISO 14001 i OHSAS 18001 izdanih od strane nadležnih certifikacijskih tijela, kojima se potvrđuje da proizvođač udovoljava odgovarajućim standardima na odgovarajućim mjestima proizvodnje za planiranu aktivnost s elementima eura.

4.   ESB procjenjuje informacije i dokumentaciju koju je dostavio proizvođač u svom zahtjevu za pokretanje postupka, a može, ako je potrebno, zatražiti dodatne informacije ili pojašnjenja.

5.   ESB može odbiti zahtjev za pokretanje postupka ako zahtjev ostane nepotpun nakon traženja dodatnih informacija ili pojašnjenja od strane ESB-a na temelju stavka 4. ili ako proizvođač ne udovoljava članku 2. stavku 5. točki (b).

Članak 5.

Prethodna procjena materijalnih zahtjeva

1.   Nakon primitka zahtjeva za pokretanje postupka ESB dostavlja proizvođaču primjerak odgovarajućih materijalnih zahtjeva. Nadalje, ESB dostavlja dokumentaciju u kojoj proizvođač treba navesti kako su njegove mjere usklađene s odgovarajućim materijalnim zahtjevima. Proizvođač ispunjava i vraća ovu dokumentaciju kako bi omogućio ESB-u da izvrši prethodnu procjenu ispunjava li proizvođač odgovarajuće materijalne zahtjeve.

2.   Ako se od proizvođača koji zahtijeva privremenu akreditaciju za zaštićenu aktivnost s eurom na temelju njegovog nacionalnog prava, zahtijeva upotreba posebnog objekta za uništavanje, i ako nije moguće ove usluge pružiti na mjestu proizvodnje, proizvođač dostavlja informacije o posebnom objektu za uništavanje koji namjerava upotrijebiti uključujući sve pojedinosti o:

(a)	odgovarajućim odredbama nacionalnog prava i obrazloženje zbog čega nije moguće smjestiti objekt za uništavanje na mjestu proizvodnje;

(b)	posebnom objektu za uništavanje koji proizvođač namjerava upotrijebiti;

(c)	zaštićenom elementu (zaštićenim elementima) eura koje proizvođač predlaže uništiti u posebnom objektu za uništavanje;

(d)	sigurnosnim mjerama predloženim za zaštitu zaštićenog elementa (zaštićenih elemenata) eura tijekom čitavog postupka prijevoza u objekt i iz objekta te uništavanja u objektu.

3.   ESB procjenjuje informacije i dokumentaciju iz stavka 1. i 2. koju je dostavio proizvođač i može zahtijevati dodatne informacije ili pojašnjenja. ESB može odbiti svaki zahtjev za privremenu akreditaciju koji ostane nepotpun nakon ESB-ovog zahtjeva za dodatnim informacijama ili pojašnjenjima ili koji nije u skladu s ovim člankom.

Članak 6.

Dodjela privremene akreditacije

1.   ESB može proizvođaču dodijeliti privremenu akreditaciju pod uvjetom da je proizvođač uspješno dokazao, prije započinjanja zaštićene aktivnosti s eurom i/ili aktivnosti s elementima eura, da je uspostavio postupke i infrastrukturu potrebnu za ispunjavanje odgovarajućih zahtjeva za akreditaciju na mjestu proizvodnje.

2.   ESB provodi inspekcije u skladu s člankom 9. radi procjene ispunjava li proizvođač zahtjeve za akreditaciju.

3.   Proizvođač koji zahtijeva privremenu akreditaciju za planiranu zaštićenu aktivnost s eurom najprije se ispituje radi utvrđivanja ispunjava li sigurnosne zahtjeve. Dok proizvođač uspješno ne prođe sigurnosnu inspekciju, neće započeti niti jedna druga inspekcija.

Članak 7.

Pretvaranje privremene akreditacije u akreditaciju

ESB može pretvoriti privremenu akreditaciju proizvođača u akreditaciju, pod uvjetom da je proizvođač uspješno prošao odgovarajuće inspekcije tijekom proizvodnje i da je na taj način dokazao da je tijekom stvarnog obavljanja odgovarajuće zaštićene aktivnosti s eurom i/ili aktivnosti s elementima eura uspostavio zahtijevane postupke i infrastrukture te da u stvarnosti ispunjava odgovarajuće zahtjeve za akreditaciju na mjestu proizvodnje.

Članak 8.

Pretvaranje akreditacije u privremenu akreditaciju

ESB može pretvoriti akreditaciju proizvođača u privremenu akreditaciju ako proizvođač nije proizvodio na temelju službene narudžbe ESB-a ili NSB-a tijekom neprekidnog razdoblja od 36 mjeseci.

ODJELJAK III.

INSPEKCIJE I POSEBNE SIGURNOSNE PROVJEREOD STRANE NSB-a

Članak 9.

Inspekcije

1.   ESB pomoću inspekcija procjenjuje ispunjava li proizvođač odgovarajuće zahtjeve za akreditaciju. Ove inspekcije mogu biti izravne ili neizravne.

2.   Neizravna inspekcija (neizravne inspekcije) provode se u vezi s dokumentacijom koju je dostavio proizvođač, a koja je bitna za procjenu ispunjava li proizvođač zahtjeve za akreditaciju.

3.   Izravna inspekcija (izravne inspekcije) procjenjuju ispunjava li proizvođač odgovarajuće materijalne zahtjeve na mjestu proizvodnje, posebno u odnosu na sigurnosne zahtjeve i zahtjeve kvalitete. ESB može odlučiti provesti takve izravne inspekcije kad smatra potrebnim, ali najmanje svakih 36 mjeseci u odnosu na materijalne zahtjeve sigurnosti i kvalitete za aktivnosti s elementima eura i/ili zaštićene aktivnosti s eurom.

4.   Izravne inspekcije u odnosu na materijalne sigurnosne zahtjeve i zahtjeve kvalitete mogu se unaprijed najaviti. Izravne inspekcije u odnosu na sigurnosne zahtjeve i zahtjeve kvalitete koje su najavljene započinju na dan koji su međusobno dogovorili proizvođač i ESB. Kad proizvođač započne obavljati zaštićenu aktivnost s eurom i/ili aktivnost s elementima eura, izravne inspekcije sigurnosti i kvalitete mogu biti i nenajavljene.

5.   Najkasnije 10 radnih dana prije dana započinjanja najavljene izravne inspekcije, ESB može dostaviti proizvođaču prethodnu dokumentaciju u vezi s izravnom inspekcijom koju proizvođač treba ispuniti. Proizvođač vraća takvu dokumentaciju ESB-u najkasnije pet radnih dana prije dana kada bi izravna inspekcija trebala započeti.

6.   Ako se od proizvođača zahtijeva upotreba posebnog objekta za uništavanje u skladu s njegovim nacionalnim pravom, tim za izravnu inspekciju može također posjetiti ovaj objekt kako bi procijenio jesu li mjere koje je predložio proizvođač dovoljne da bi zaštitile integritet predmetnih zaštićenih elemenata eura.

Članak 10.

Nalaz i inspekcijsko izvješće

1.   Ako se utvrdi bilo koji slučaj neispunjavanja odgovarajućih zahtjeva za vrijeme trajanja inspekcije, ESB šalje proizvođaču nalaz u kojem se navodi slučaj (slučajevi) konkretnog neispunjavanja zahtjeva unutar sljedećih rokova:

(a)	15 radnih dana od dana kada je dovršena odgovarajuća izravna inspekcija;

(b)	40 radnih dana nakon primitka bilo koje odgovarajuće dokumentacije od strane ESB-a vezano uz neizravnu inspekciju, posebno u odnosu na trajne obveze utvrđene u članku 12.,

(c)	15 radnih dana nakon što ESB zaprimi izvješće NSB-a kada su provedene posebne sigurnosne provjere od strane NSB-a sukladno članku 11.

2.   U roku od 15 dana od primitka nalaza proizvođač može u pisanom obliku dostaviti ESB-u svoje komentare i pojedinosti svake mjere ili poboljšanja koje namjerava provesti vezano uz sadržaj nalaza.

3.   ESB priprema nacrt izvješća o inspekciji u roku od 25 radnih dana od: (a) završetka inspekcije, kada nije utvrđen slučaj neispunjavanja zahtjeva; (b) primitka pisanih komentara proizvođača na nalaz od strane ESB-a; ili (c) isteka roka za dostavu takvih komentara, ako komentari nisu dostavljeni. Ovaj nacrt inspekcijskog izvješća uključuje i nalaz inspekcije i odgovarajuće komentare koje je dostavio proizvođač. Nacrt inspekcijskog izvješća također sadrži zaključke o tome ispunjava li proizvođač zahtjeve za akreditaciju.

4.   U roku od 15 radnih dana od primitka nacrta inspekcijskog izvješća proizvođač može u pisanom obliku dostaviti ESB-u svoje komentare i pojedinosti svake mjere ili poboljšanja koje namjerava provesti u odnosu na sadržaj nacrta inspekcijskog izvješća. Nakon primitka komentara proizvođača ili nakon isteka roka za davanje takvih komentara, ESB, u roku od 30 radnih dana, izrađuje konačno inspekcijsko izvješće i dostavlja ga odgovarajućem proizvođaču.

5.   Moguće je provesti i dodatne izravne inspekcije kako bi se provjerilo ispunjava li proizvođač nakon provedbe takvih mjera ili poboljšanja odgovarajuće zahtjeve za akreditaciju. Dodatne izravne inspekcije mogu odgoditi finalizaciju inspekcijskog izvješća.

6.   U slučaju značajnog nepoštivanja zahtjeva za akreditaciju koji zahtijevaju hitnu odluku ESB-a i za koje se razumno može pretpostaviti da će opravdati donošenje odluke o suspenziji sukladno članku 17. ili odluke o oduzimanju akreditacije sukladno članku 18., ESB može odlučiti skratiti postupak opisan u stavcima 1., 2. i 3. pri čemu proizvođač ima najviše pet radnih dana za dostavu komentara na odgovarajuće neispunjavanje zahtjeva. ESB je dužan obrazložiti razloge za takvu hitnost.

7.   ESB može odlučiti produžiti rokove navedene u ovom članku.

Članak 11.

Posebne sigurnosne provjere od strane NSB-a

1.   Svaki NSB koji je dostavio službenu narudžbu za proizvodnju euronovčanica može, u vezi s takvom narudžbom, provesti provjere zaliha i provjere uništavanja zaštićenih elemenata eura na mjestu proizvodnje gdje se euronovčanice proizvode ili na bilo kojem drugom mjestu proizvodnje gdje se proizvode, obrađuju, čuvaju ili uništavaju elementi za te euronovčanice.

2.   NSB iz stavka 1. može također provoditi provjere prijevoza euronovčanica i papira za euronovčanice.

3.   NSB šalje pisano izvješće ESB-u u roku od tri radna dana od dovršetka provjera ako je utvrđeno da proizvođač krši pravila ESB-a u vezi s prijevozom, utvrđena materijalnim zahtjevima, ili ako je otkrivena neusklađenost tijekom provjera zaliha ili provjera uništavanja.

4.   ESB može imenovati poseban tim za izravnu sigurnosnu inspekciju radi provođenja izravnih inspekcija na mjestu proizvodnje kako bi se provjerile povrede ili neusklađenosti koje je utvrdio NSB. O svakom nalazu ESB-a utemeljenom na rezultatima posebnog tima za sigurnosnu inspekciju izvješćuje se sukladno članku 10.

ODJELJAK IV.

TRAJNE OBVEZE

Članak 12.

Trajne obveze akreditiranih proizvođača

1.   Akreditirani proizvođač dostavlja ESB-u primjerak odgovarajućeg certifikata iz članka 4. stavka 3. za odgovarajuće mjesto proizvodnje svaki put kad je takav certifikat obnovljen ili je promijenjen, i to unutar tri mjeseca od odgovarajućeg datuma obnove ili promjene.

2.   Akreditirani proizvođač odmah izvješćuje ESB ako je bilo koji od zahtijevanih certifikata oduzet.

3.   Akreditirani proizvođač odmah izvješćuje ESB pisanim putem o bilo kojem od sljedećeg:

(a)	o pokretanju postupka likvidacije ili reorganizacije proizvođača odnosno bilo kojem sličnom postupku;

(b)	o imenovanju likvidatora, stečajnog upravitelja, upravitelja ili slične osobe u odnosu na proizvođača;

(c)	o namjeri sklapanja podugovora ili uključivanja trećih osoba u aktivnosti s elementima eura ili zaštićene aktivnosti s eurom za koje je proizvođaču dodijeljena akreditacija;

(d)	o svakoj promjeni mjera na mjestu proizvodnje koja nastupi nakon što je akreditacija dodijeljena i koja utječe ili može utjecati na ispunjavanje odgovarajućih zahtjeva za akreditaciju, uključujući promjene pojedinosti na temelju članka 5. stavka 2. točaka (a) do (d);

(e)	o svakoj namjeri promjene kontrole nad akreditiranim proizvođačem ili promjeni njegove vlasničke strukture;

(f)	o proteku neprekidnog razdoblja od 34 mjeseca od njegove posljednje proizvodnje.

4.   Akreditirani proizvođač ne smije prenijeti ili ustupiti svoje akreditacije trećim osobama, uključujući društva kćeri i povezana društva.

5.   Akreditirani proizvođač ne smije prenijeti niti jedan dio zaštićene aktivnosti s eurom ili aktivnosti s elementima eura ili bilo koji zaštićeni element eura ili element eura na drugo mjesto koje je u vlasništvu, u najmu ili na drugi način pod kontrolom proizvođača, osim ako je tom mjestu dodijeljena odgovarajuća akreditacija u skladu s člankom 2. i ako je ESB dao prethodnu pisanu suglasnost za prijenos.

6.   Akreditirani proizvođač ne smije eksternalizirati niti prenijeti bilo koji dio zaštićene aktivnosti s eurom ili aktivnosti s elementima eura ili bilo koji zaštićeni element eura ili element eura trećoj osobi, uključujući proizvođačeva društva kćeri i povezana društva, osim ako je toj trećoj osobi dodijeljena odgovarajuća akreditacija u skladu s člankom 2. i ako je ESB dao prethodni pisani pristanak za eksternalizaciju ili prijenos.

7.   Za eksternalizaciju bilo kojeg dijela zaštićene aktivnosti eura ili aktivnosti s elementima eura na drugo mjesto proizvodnje od strane akreditiranog proizvođača zahtijeva se prethodna pisana suglasnost ESB-a.

8.   Proizvođač koji ima privremenu akreditaciju dužan je odmah izvijestiti ESB kada primi službenu narudžbu za proizvodnju od drugog akreditiranog proizvođača, NSB-a ili ESB-a, tako da se što je prije moguće mogu provesti odgovarajuće inspekcije. Obavijest uključuje informaciju o službenoj narudžbi za proizvodnju i datum planiranog početka i završetka proizvodnje.

9.   Proizvođač koji ima privremenu akreditaciju dostavlja ESB-u informacije o okolišnim, zdravstvenim i sigurnosnim aspektima sukladno odgovarajućim materijalnim zahtjevima.

10.   Ako je akreditirani proizvođač tiskara, tada dogovara provođenje analiza kemijskih tvari gotovih euronovčanica i izvješćuje ESB u skladu s odgovarajućim okolišnim te zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima te zahtjevima zaštite.

11.   Akreditirani proizvođač mora materijalne zahtjeve čuvati kao povjerljive.

Članak 13.

Trajne obveze ESB-a

ESB izvješćuje akreditirane proizvođače o ažuriranim materijalnim zahtjevima koji se odnose na zaštićene aktivnosti s eurom i/ili aktivnosti s elementima eura za koje im je dodijeljena akreditacija ili privremena akreditacija.

ODJELJAK V.

POSLJEDICE NEISPUNJAVANJA ZAHTJEVA

Članak 14.

Slučajevi neispunjavanja zahtjeva

1.   Svako od sljedećih postupanja proizvođača predstavlja slučaj neispunjavanja zahtjeva:

(a)	neispunjavanje odgovarajućih zahtjeva za akreditaciju;

(b)	neprovođenje poboljšanja dogovorenih s ESB-om;

(c)	odbijanje davanja neposrednog pristupa mjestu proizvodnje timu za izravnu inspekciju ili osoblju imenovanom od strane ESB-a radi provjere zaliha, provjere uništavanja ili provjere prijevoza;

(d)	dostavljanje ESB-u lažnih ili obmanjujućih izjava ili krivotvorenih dokumenata i, ako je primjenjivo, NSB-u, sukladno bilo kojem postupku prema ovoj Odluci;

(e)	povreda obveze čuvanja sadržaja materijalnih zahtjeva kao povjerljivih.

2.   Proizvođač koji ne ispunjava zahtjeve obavještava se o svakom slučaju neispunjavanja odgovarajućih zahtjeva za akreditaciju u skladu s člankom 10. stavkom 4. ili na drugi način. Svaki slučaj neispunjavanja zahtjeva mora se ispraviti u dogovorenom roku. Ovaj rok je razmjeran ozbiljnosti neispunjavanja zahtjeva.

3.   Značajno neispunjavanje zahtjeva je slučaj koji ima ili je imao neposredan i ozbiljan negativan utjecaj na sigurnost zaštićene aktivnosti s eurom i/ili neposredan i ozbiljan negativan utjecaj na aspekte kvalitete, okolišne ili zdravstvene i sigurnosne aspekte aktivnosti s elementima eura.

4.   ESB može proizvođaču izdati preporuke koje predstavljaju prijedlog poboljšanja mjera koje su u skladu sa zahtjevima za akreditaciju.

Članak 15.

Odluke ESB-a o neispunjavanju zahtjeva

1.   Svaku od odluka iz članaka 16. do 18. i članka 20. ESB donosi u pisanom obliku. U odlukama se navodi:

(a)	slučaj neispunjavanja zahtjeva i komentari koje je dostavio proizvođač, ako je primjenjivo;

(b)	mjesto proizvodnje, zaštićeni element eura i/ili element eura i zaštićena aktivnost s eurom i/ili aktivnost s elementima eura na koju se odluka odnosi;

(c)	dan kada odluka stupa na snagu;

(d)	rok za otklanjanje slučaja neispunjavanja zahtjeva ako je primjenjivo;

(e)	obrazloženje odluke.

2.   U svim slučajevima kada ESB donosi odluku sukladno člancima 16. do 18. i članku 20. ta je odluka razmjerna ozbiljnosti neispunjavanja zahtjeva i evidenciji proizvođača u vezi s nastajanjem i ispravljanjem bilo kojeg slučaja neispunjavanja zahtjeva.

3.   ESB može obavijestiti nacionalne središnje banke i sve akreditirane proizvođače o svakoj odluci donesenoj sukladno ovom članku, njezinu opsegu i trajanju, te u tom slučaju navodi da će nacionalne središnje banke biti obaviještene o svakoj daljnjoj promjeni u statusu proizvođača.

Članak 16.

Upozorenje

1.   ESB može izdati upozorenje u odnosu na bilo kojeg akreditiranog proizvođača u slučaju:

(a)	značajnog neispunjavanja zahtjeva u odnosu na sigurnosne aspekte zaštićene aktivnosti s eurom ili kvalitativne, okolišne ili zdravstvene i sigurnosne aspekte aktivnosti s elementima eura;

(b)	ponavljajućeg obrasca slučajeva neispunjavanja zahtjeva;

(c)	neizvršavanja pravovremenog i stvarnog ispravka bilo kojeg slučaja neispunjavanja zahtjeva.

2.   ESB uzima u obzir sva odgovarajuća obrazloženja koja je dostavio proizvođač.

3.   Upozorenjem se može također utvrditi da se primjenjuju članci 17. i 18. ako neispunjavanje zahtjeva nije otklonjeno unutar određenog roka.

4.   Ako ESB procijeni da samo upozorenje ne bi bilo opravdano zbog ozbiljnosti utvrđenog slučaja neispunjavanja zahtjeva, može donijeti odluku sukladno članku 17. ili 18.

Članak 17.

Odluka o suspenziji u odnosu na nove narudžbe

1.   ESB može donijeti odluku o suspenziji u odnosu na akreditiranog proizvođača na temelju koje proizvođač može dovršiti svaku proizvodnu narudžbu koja je u tijeku, ali ne može primiti nove narudžbe dok odluka o suspenziji ne bude ukinuta. Odluka o suspenziji može se donijeti u slučaju:

(a)

značajnog neispunjavanja zahtjeva s neposrednim i ozbiljnim negativnim utjecajem na sigurnost zaštićene aktivnosti s eurom i ako je proizvođač bio u mogućnosti dokazati da nije došlo do gubitka ili krađe zaštićenih elemenata eura ili neovlaštene objave informacija koji bi mogli štetiti integritetu zaštićenih elemenata eura;

(b)	ako proizvođač nije otklonio neispunjavanje zahtjeva navedeno u upozorenju.

2.   ESB uzima u obzir sva odgovarajuća obrazloženja koja je dostavio proizvođač.

3.   Odlukom o suspenziji može se također utvrditi da se primjenjuje članak 18. ako neispunjavanje zahtjeva nije otklonjeno unutar određenog roka.

4.   Ako ESB procijeni da sama odluka o suspenziji ne bi bila opravdana zbog ozbiljnosti utvrđenog slučaja neispunjavanja zahtjeva, ESB može donijeti odluku o oduzimanju akreditacije sukladno članku 18.

5.   Odluka o privremenom oduzimanju može biti stavljena van snage ako su svi odgovarajući slučajevi neispunjavanja zahtjeva ispravljeni i ako ih je inspekcija procijenila kao ispravljene.

Članak 18.

Oduzimanje akreditacije

1.   ESB može donijeti odluku o oduzimanju akreditacije:

(a)	ako se proizvođač ne pridržava odluke o suspenziji;

(b)	ako proizvođač ne postupa sukladno članku 19.;

(c)	u slučaju neispunjavanja zahtjeva da odmah obavijesti ESB o svakoj okolnosti iz članka 12. stavka 3. točaka (c) do (f);

(d)	u slučaju zahtjeva akreditiranog proizvođača za prijenos čitave ili dijela zaštićene aktivnosti s eurom i/ili aktivnosti s elementima eura na novo mjesto proizvodnje. Navedeno oduzimanje akreditacije obuhvaća staro mjesto proizvodnje s kojeg se odgovarajuća aktivnost prenosi;

(e)	u slučaju zahtjeva akreditiranog proizvođača za povlačenje njegove privremene akreditacije ili akreditacije.

2.   ESB može donijeti odluku o oduzimanju akreditacije kada procijeni da je takvo oduzimanje razmjerno:

(a)	ozbiljnosti slučaja (slučajeva) neispunjavanja zahtjeva;

(b)	značaju stvarnog ili mogućeg gubitka, krađe ili bilo koje posljedične financijske štete ili štete povezane s narušavanjem ugleda zbog neovlaštene objave informacija povezanih sa zaštićenim elementima eura;

(c)	prikladnosti odgovora proizvođača, njegovih svojstava i sposobnosti da ublaži nepoštivanje.

3.   ESB uzima u obzir sva odgovarajuća obrazloženja koja je dostavio odnosni proizvođač.

4.   Kada bi proizvođačevo posjedovanje zaštićenih elemenata eura nakon oduzimanja akreditacije moglo dovesti u opasnost integritet euronovčanica kao sredstva plaćanja, ESB može zahtijevati od proizvođača da poduzme mjere, kao što su isporuka ESB-u ili NSB-u određenih zaštićenih elemenata eura ili njihovo uništavanje, kako bi se osiguralo da proizvođač ne posjeduje takve zaštićene elemente eura nakon što oduzimanje akreditacije stupi na snagu.

5.   U odluci o oduzimanju akreditacije navodi se datum nakon kojega proizvođač može ponovno podnijeti zahtjev za privremenu akreditaciju. Navedeni datum određuje se na temelju okolnosti koje su dovele do oduzimanja i najmanje godinu dana nakon datuma odluke o oduzimanju akreditacije.

Članak 19.

Neposredan prestanak zaštićenih aktivnosti s eurom

1.   U posebnim okolnostima, kada je utvrđeno značajno neispunjavanje zahtjeva koje može dovesti do gubitka ili krađe zaštićenih elemenata eura ili neovlaštene objave informacija koje bi mogle štetiti integritetu euronovčanica kao sredstva plaćanja, osim ako nije poduzeta neposredna aktivnost radi otklanjanja, tim za izravnu inspekciju može zahtijevati od proizvođača koji ne ispunjava zahtjeve da prestane s odgovarajućom zaštićenom aktivnošću s eurom s neposrednim učinkom dok se ne otkloni neispunjavanje zahtjeva. U takvom slučaju, proizvođač ne smije nastaviti ovu aktivnost bez prethodne pisane suglasnosti ESB-a.

2.   Navedeni proizvođač dostavlja ESB-u informacije o bilo kojem drugom proizvođaču koji može, kao klijent ili dobavljač, biti neizravno pod utjecajem prestanka zaštićene aktivnost s eurom ili aktivnosti s elementima eura. Tim za izravnu inspekciju može također zahtijevati od akreditiranog proizvođača poduzimanje mjera iz članka 18. stavka 4. kako bi se osiguralo da ne posjeduje navedene zaštićene elemente eura za vrijeme za koje je prestala zaštićena aktivnost s eurom.

3.   Ako je zaštićena aktivnost s eurom akreditiranog proizvođača prestala na temelju stavka 1., ESB obavještava potencijalno uključene proizvođače treće osobe iz stavka 2. i u svakom takvom slučaju navodi da će potencijalno uključeni proizvođači treće osobe biti obaviješteni o promjeni statusa proizvođača.

4.   Što je prije moguće, nakon što je ESB-ov tim za izravnu inspekciju zahtijevao prestanak zaštićene aktivnosti s eurom i bez utjecaja na bilo koju drugu odluku donesenu sukladno člancima 16. do 18., ESB odmah prestaje s takvim prestankom ako naknadna inspekcija zaključi da je odgovarajuće neispunjavanje zahtjeva otklonjeno.

Članak 20.

Novčane kazne u slučaju neusklađenosti u količini euronovčanica ili papira za novčanice

1.   Proizvođač koji proizvodi papir za euronovčanice ili euronovčanice obavještava ESB, u skladu s materijalnim zahtjevima sigurnosti, o svakoj neusklađenosti u kvaliteti papira za euronovčanice ili u količini djelomično ili u cijelosti tiskanih euronovčanica utvrđenih tijekom bilo koje zaštićene aktivnosti s eurom na akreditiranom mjestu proizvodnje.

2.   Ako proizvođač utvrdi neusklađenost u količini papira za euronovčanice ili u količini djelomično ili u cijelosti tiskanih euronovčanica tijekom zaštićene aktivnosti s eurom na akreditiranom mjestu proizvodnje i ne izvijesti u skladu s materijalnim zahtjevima za sigurnost, a ESB je obaviješten drugim sredstvima o neusklađenosti, ESB izriče proizvođaču novčanu kaznu od najmanje 50 000 EUR. Ako odgovarajuća nominalna vrijednost neusklađenosti prelazi 50 000 EUR, ESB izriče proizvođaču novčanu kaznu jednaku nominalnoj vrijednosti, do najviše kazne od 500 000 EUR.

3.   Ako proizvođač izvijesti ESB o neusklađenosti u količini papira za euronovčanice ili količinama djelomično ili u cijelosti tiskanih euronovčanica utvrđenoj tijekom zaštićene aktivnosti s eurom na akreditiranom mjestu proizvodnje, ali tada ne utvrdi i ne obavijesti ESB o razlogu neusklađenosti u roku utvrđenom materijalnim zahtjevima sigurnosti, ESB razmatra izricanje minimalne novčane kazne od 50 000 EUR. Ako odgovarajuća nominalna vrijednost neusklađenosti prelazi 50 000 EUR, ESB izriče proizvođaču novčanu kaznu jednaku nominalnoj vrijednosti, do najviše kazne od 500 000 EUR.

4.   Ako proizvođač ne utvrdi neusklađenost u količini papira za euronovčanice ili količini djelomično ili u cijelosti tiskanih euronovčanica tijekom zaštićene aktivnosti s eurom na akreditiranom mjestu proizvodnje, a neusklađenost je utvrđena i ESB je obaviješten drugim sredstvima, ESB izriče proizvođaču novčanu kaznu od najmanje 50 000 EUR. Ako odgovarajuća nominalna vrijednost neusklađenosti prelazi 50 000 EUR, ESB izriče proizvođaču novčanu kaznu jednaku nominalnoj vrijednosti, do najviše kazne od 500 000 EUR.

5.   Ozbiljnost neusklađenosti razmatra se u svakom pojedinom slučaju kada se odlučuje o visini novčane kazne i opravdava novčana kazna iznad ili ispod iznosa od 50 000 EUR. Ozbiljnost neusklađenosti dokazuje se odgovarajućom nominalnom vrijednošću odgovarajuće neusklađenosti. Novčana kazna ni u kojem slučaju ne prelazi 500 000 EUR.

6.   Odluke o novčanim kaznama donose se u skladu s postupcima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 2532/98 i Uredbi (EZ) br. 2157/1999 Europske središnje banke od 23. rujna 1999. o ovlastima Europske središnje banke za izricanje sankcija (ESB/1999/4) (5). Osim novčanih kazni, ESB može odlučiti izdati upozorenje ili oduzeti ili suspendirati privremenu akreditaciju ili akreditaciju.

Članak 21.

Postupak preispitivanja

1.   ESB procjenjuje svaki zahtjev i informaciju koju je dostavio proizvođač u vezi s ovom Odlukom i obavještava proizvođača pisanim putem o svojoj odluci da prihvati ili odbije zahtjev ili o važenju informacija primljenih u roku od 50 radnih dana od primitka:

(a)	zahtjeva za pokretanje postupka; ili

(b)	svake dodatne informacije ili pojašnjenja koja zahtijeva ESB.

2.   Ako je ESB donio odluku:

(a)	o odbijanju zahtjeva za pokretanje bilo kojeg postupka akreditacije;

(b)	o odbijanju: i. izdavanja privremene akreditacije; ii. pretvaranja privremene akreditacije u akreditaciju; ili iii. pretvaranja akreditacije u privremenu akreditaciju;

(c)	pretvaranja akreditacije iz starog režima u privremenu akreditaciju ili akreditaciju;

(d)	sukladno člancima 16. do 19.,

proizvođač može u roku od 30 radnih dana od obavijesti o toj odluci podnijeti Upravnom vijeću pisani zahtjev za preispitivanje odluke. Proizvođač navodi razloge za takav zahtjev kao i sve dodatne informacije.

3.   Preispitivanje nema odgodni učinak. Upravno vijeće može odgoditi primjenu odluke koja se preispituje ako proizvođač to izričito traži u svom zahtjevu i za to navede razloge.

4.   Upravno vijeće preispituje odluku u odnosu na zahtjev za preispitivanje proizvođača. Ako Upravno vijeće smatra da je odluka protivna ovoj Odluci, Upravno vijeće određuje da se predmetni postupak ponovno provede ili donosi konačnu odluku. U suprotnom, zahtjev proizvođača za preispitivanje odbija se. Proizvođač se u pisanom obliku obavještava o ishodu preispitivanja u roku od 60 radnih dana od dana primitka zahtjeva za preispitivanje. U odluci Upravnog vijeća navode se razlozi na kojima je odluka utemeljena.

5.   Sud Europske unije isključivo je nadležan za svaki spor između ESB-a i proizvođača u vezi s ovom Odlukom. Ako je postupak preispitivanja na raspolaganju temeljem stavka 2., proizvođač očekuje odluku ESB-a o preispitivanju prije podnošenja predmeta Sudu. Rokovi utvrđeni u Ugovoru počinju teći od primitka odluke o preispitivanju.

6.   Odstupajući od stavaka 1. do 4., postupak preispitivanja za odluke o novčanim kaznama prema članku 20. provodi se u skladu s postupkom utvrđenim Uredbom (EZ) br. 2532/98 i Uredbom (EZ) br. 2157/1999 (ESB/1999/4).

Članak 22.

Registar akreditacija ESB-a

1.   ESB vodi registar akreditacija:

(a)	u kojem se navode svi proizvođači kojima je dodijeljena privremena akreditacija ili akreditacija;

(b)	u kojem se, u vezi sa svakim mjestom proizvodnje, navodi zaštićena aktivnost s eurom i/ili aktivnost s elementima eura, zaštićeni elementi eura i elementi eura za koje je dodijeljena privremena akreditacija ili akreditacija.

2.   ESB stavlja na raspolaganje informacije iz registra akreditacija svim nacionalnim središnjim bankama, budućim nacionalnim središnjim bankama Eurosustava i akreditiranim proizvođačima. ESB redovno ažurira registar akreditacija u skladu s informacijama koje dostavljaju akreditirani proizvođači i nacionalne središnje banke na temelju ove Odluke. Radi redovnog ažuriranja registra akreditacija, ESB može prikupljati od akreditiranih proizvođača, nacionalnih središnjih banaka i budućih nacionalnih središnjih banaka Eurosustava daljnje odgovarajuće informacije koje ESB smatra potrebnim za održavanje točnosti i ispravnosti informacija u registru akreditacija.

3.   Ako ESB donosi odluku o suspenziji na temelju članka 17., tada bilježi opseg i trajanje mjere te sve promjene statusa proizvođača vezano uz njegov naziv, mjesto proizvodnje i zaštićene elemente eura, elemente eura, zaštićene aktivnosti s eurom i aktivnosti s elementima eura u skladu s uvjetima takve odluke o suspenziji.

4.   Ako ESB donese odluku o oduzimanju akreditacije sukladno članku 18., tada briše naziv proizvođača, mjesto proizvodnje, zaštićeni element eura i zaštićenu aktivnost s eurom i/ili element eura i aktivnost s elementima eura iz registra akreditacija u skladu s uvjetima odluke o oduzimanju akreditacije.

ODJELJAK VI.

IZMJENA, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Izmjena

Članak 1. točka (c) Odluke ESB/2008/3 zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

‚zaštićeni elementi eura’ znači elementi navedeni u sigurnosnim pravilima, uključujući euronovčanice koje: (a) su u optjecaju, (b) se izrađuju kako bi zamijenile euronovčanice u optjecaju ili (c) su povučene iz optjecaja zajedno sa svojim dijelovima i povezanim informacijama, koje zahtijevaju sigurnosnu zaštitu jer bi njihov gubitak, krađa ili neovlaštena objava mogli naštetiti integritetu euronovčanica kao sredstva plaćanja;”.

Članak 24.

Stavljanje izvan snage

Odluke ESB/2008/3, ESB/2010/22 i ESB/2011/8 stavljaju se izvan snage na dan naveden u članku 26. stavku 3. Upućivanja na odluke ESB/2008/3, ESB/2010/22 i ESB/2011/8 smatraju se upućivanjima na ovu Odluku.

Članak 25.

Prijelazne odredbe

1.   Proizvođači s akreditacijama iz starog režima ovlašteni su obavljati zaštićene aktivnosti s eurom i/ili aktivnosti s elementima eura do dana navedenog u članku 26. stavku 3.

2.   Dva mjeseca prije datuma navedenog u članku 26. stavku 3. proizvođači s akreditacijama iz starog režima obavještavaju ESB jesu li obavljali zaštićenu aktivnost s eurom i/ili aktivnost s elementima eura u proteklih 36 mjeseci.

3.   Akreditacije iz starog režima dodijeljene na temelju odluka ESB-a o akreditaciji stavljenih izvan snage pretvaraju se u skladu sa stavcima 4. i 5. ili istječu nakon datuma navedenog u članku 26. stavku 3. neovisno o preostalom razdoblju važenja ili stalnom statusu.

4.   Akreditacije proizvođača s važećom zaštitnom akreditacijom, akreditacijom kvalitete, okolišnom te zdravstvenom i sigurnosnom akreditacijom koji je tijekom 36 mjeseci prije datuma navedenog u članku 26. stavku 3. izrađivao zaštićene elemente eura i/ili sirovinu za euronovčanice u skladu s ESB-ovim odlukama o akreditaciji koje su stavljene izvan snage pretvaraju se u akreditacije u skladu s člankom 7. ove Odluke i odgovarajućim zahtjevima za akreditaciju iz tog članka.

5.   Akreditacije proizvođača s važećom zaštitnom akreditacijom, akreditacijom kvalitete, okolišnom te zdravstvenom i sigurnosnom akreditacijom koji tijekom 36 mjeseci prije datuma navedenog u članku 26. stavku 3. nije proizvodio zaštićene elemente eura i/ili sirovine za euronovčanice u skladu s ESB-ovim odlukama o akreditaciji koje su stavljene izvan snage pretvaraju se u privremene akreditacije u skladu s člankom 8. ove Odluke i odgovarajućim zahtjevima za akreditaciju iz tog članka.

6.   Svi započeti postupci ili postupci u tijeku temeljem odluka ESB-a o akreditaciji koje su stavljene izvan snage u vezi s akreditacijama iz starog režima, a posebno:

(a)	započete ili daljnje sigurnosne inspekcije, uključujući revizije kvalitete ili prethodne revizije kvalitete;

(b)	dodjela akreditacije (akreditacija);

(c)	izdavanje upozorenja, odluka o suspenziji ili odluka o oduzimanju akreditacije (akreditacija); ili

(d)	preispitivanje radnji ili odluka na temelju podstavaka (a) do (c),

dovršit će se u skladu s odredbama odluka ESB-a o akreditaciji za razdoblje do dana navedenog u članku 26. stavku 3.

7.   Za euronovčanice izrađene od 2016. nadalje, nacionalne središnje banke neće potvrditi niti jednu tiskanu euronovčanicu s kemijskim tvarima koje premašuju granične vrijednosti navedene u okolišnim, zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima.

Članak 26.

Završne odredbe

1.   Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Članci 23. i 25. primjenjuju se sljedećeg dana od dana objave ove Odluke u Službenom listu Europske unije.

3.   Preostale odredbe ove Odluke primjenjuju se počevši od 12 mjeseci od dana njene objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 27.

Adresati

Ova je Odluka upućena proizvođačima zaštićenih elemenata eura i elemenata eura i nacionalnim središnjim bankama, kad ove potonje obavljaju provjeru zaliha, provjeru uništavanja ili provjeru prijevoza.

---

(1)  SL L 318, 27.11.1998., str. 4.

(2)  SL L 140, 30.5.2008., str. 26.

(3)  SL L 330, 15.12.2010., str. 14.

(4)  SL L 176, 5.7.2011., str. 52.

(5)  SL L 264, 12.10.1999., str. 21.

---