ISSN 1977-0847

doi:10.3000/19770847.L_2013.347.hrv

Službeni list

Europske unije

L 347

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Svezak 56.
20. prosinca 2013.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća

1

 

*

Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ

25

 

*

Uredba (EU) br. 1287/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ ( 1 )

33

 

*

Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ ( 1 )

50

 

*

Uredba (EU) br. 1289/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

74

 

*

Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 ( 1 )

81

 

*

Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ ( 1 )

104

 

*

Uredba (EU) br. 1292/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 294/2008 o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju ( 1 )

174

 

*

Uredba (EU) br. 1293/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 614/2007 ( 1 )

185

 

*

Uredba (EU) br. 1294/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa djelovanja za carinu u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Carina 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 624/2007/EZ

209

 

*

Uredba (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. - 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ ( 1 )

221

 

*

Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress ( 1 )

238

 

*

Uredba (EU) br. 1297/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju za određene države članice u ozbiljnim poteškoćama ili kojima prijete takve poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost, pravilima o opozivu sredstava za određene države članice i pravilima o konačnoj isplati

253

 

*

Uredba (EU) br. 1298/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu financijskih sredstava za određene države članice iz Europskog socijalnog fonda

256

 

*

Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju Europska teritorijalna suradnja

259

 

*

Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006

281

 

*

Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju Ulaganje za rast i radna mjesta te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006

289

 

*

Uredba (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija

303

 

*

Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006

320

 

*

Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006

470

 

*

Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005

487

 

*

Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008

549

 

*

Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009

608

 

*

Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007

671

 

*

Uredba (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006

855

 

*

Uredba (EU) br. 1310/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju određenih prijelaznih odredaba o potpori ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i o izmjenama Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu sredstava i njihove raspodjele za godinu 2014. i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 i uredaba (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1306/2013i (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu njihove primjene u godini 2014.

865

 

*

Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvi za razdoblje 2014. - 2020.

884

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka br. 1312/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća o 11. décembre 2013. o Strateškom inovacijskom programu Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT): doprinos EIT-a inovativnijoj Europi ( 1 )

892

 

*

Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu ( 1 )

924

 

 

II.   Nezakonodavni akti

 

 

UREDBE

 

*

Uredba vijeća (Euratom) br. 1314/2013 od 16. prosinca 2013. o programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju (2014. – 2018.) koji nadopunjuje Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020.

948

 

 

ODLUKE

 

 

2013/743/EU

 

*

Odluka Vijeća od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ ( 1 )

965

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/1


UREDBA (EU) br. 1285/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 172.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon dostavljanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Cilj europske politike satelitske navigacije je osigurati Uniji dva satelitska navigacijska sustava, sustav uspostavljen u okviru programa Galileo i sustav EGNOS („sustavi”). Sustavi se uspostavljaju u okviru programa Galileo i EGNOS. Svaka infrastruktura sastoji se od satelita i mreže zemaljskih postaja.

(2)

Cilj je programa Galileo uspostava prve globalne infrastrukture za satelitsku navigaciju i upravljanje njome te pozicioniranje infrastrukture posebno namijenjene u civilne svrhe, koju mogu koristiti razni javni i privatni sudionici u Europi i svijetu. Sustav uspostavljen u okviru programa Galileo djeluje neovisno od ostalih postojećih ili mogućih sustava i na taj način doprinosi, između ostalog, strateškoj autonomiji Unije, kao što su naglasili Europski parlament i Vijeće.

(3)

Cilj je programa EGNOS poboljšanje kvalitete otvorenih signala iz postojećih globalnih navigacijskih satelitskih sustava („GNSS”) kao i signala iz otvorene usluge koju nudi sustav uspostavljen u okviru programa Galileo, kada ti signali postanu dostupni. Usluge u okviru programa EGNOS trebale bi prvenstveno pokrivati državna područja država članica koja su geografski smještena u Europi, uključujući za ovu svrhu i Azore, Kanarske otoke te Madeiru.

(4)

Europski parlament, Vijeće, Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija postojano pružaju svoju punu potporu programima Galileo i EGNOS.

(5)

Budući da su programi Galileo i EGNOS u naprednoj razvojnoj fazi koja vodi ka sustavima u fazi uporabe, potreban je poseban pravni instrument koji će udovoljiti njihovim potrebama, posebno kada je riječ o upravljanju i sigurnosti, kako bi se ispunio uvjet dobrog financijskog upravljanja te kako bi se promicalo korištenje tih sustava.

(6)

Sustavi su infrastrukture osnovane kao transeuropske mreže čije korištenje znatno prelazi nacionalne granice država članica. Nadalje, usluge koje se nude kroz ove sustave doprinose širokom spektru gospodarskih i socijalnih aktivnosti, uključujući razvoj transeuropskih mreža u području prijevoza, telekomunikacija i energetskih infrastruktura.

(7)

Programi Galileo i EGNOS alat su industrijske politike i dio strategije Europa 2020., kao što je objašnjeno u Komunikaciji Komisije od 17. studenoga 2010. s naslovom „Integrirana industrijska politika za globalizacijsko doba: stavljanje konkurentnosti i održivosti u središte pozornosti”. Navode se i u Komunikaciji Komisije od 4. travnja 2011. s naslovom „Ususret svemirskoj strategiji Europske unije koja je od koristi njenim građanima”. Ti programi donose mnoge prednosti gospodarstvu i građanima Unije, čija je kumulativna vrijednost procijenjena na približno 130 milijardi EUR za razdoblje 2014. - 2034.

(8)

Satelitski navigacijski sustavi sve se učestalije koriste u sve više gospodarskih sektora, posebno prometnom, telekomunikacijskom, poljoprivrednom i energetskom. Javne vlasti također mogu imati koristi od ovih sustava u različitim područjima kao što su hitne službe, policija, upravljanje kriznim situacijama ili granicama. Razvoj korištenja satelitske navigacije donosi veliku korist gospodarstvu, društvu i okolišu. Takve društveno-gospodarske koristi dijele se u tri glavne kategorije: izravne koristi koje su posljedica rasta svemirskog tržišta, izravne koristi koje su posljedica rasta silaznog tržišta za aplikacije i usluge koje se temelje na GNSS-u te neizravne koristi koje su posljedica pojave novih aplikacija u drugim sektorima ili prijenosa tehnologije u druge sektore, i koje dovode do novih tržišnih mogućnosti u drugim sektorima, porasta produktivnosti u raznim granama industrije i javne koristi koja proizlazi iz smanjenja onečišćenosti ili poboljšane razine sigurnosti i zaštite.

(9)

Stoga je važno da Unija podrži razvoj aplikacija i usluga koje se temelje na tim sustavima. Time će se građanima Unije omogućiti da uživaju u koristima koje proizlaze iz tih sustava te osigurati daljnje povjerenje javnosti u Galileo i EGNOS programe. Odgovarajući instrument za financiranje istraživanja i inovacija koje se odnose na razvoj aplikacija temeljenih na GNSS-u je Obzor 2020. - Okvirni program za istraživanje i inovacije („Obzor 2020.”) osnovan Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2). Međutim, posebni uzlazni dio istraživačkih i razvojnih aktivnosti trebao bi se financirati iz proračunskih sredstava koja se dodjeljuju Galileo i EGNOS programima u okviru ove Uredbe, kada se te aktivnosti odnose na ključne elemente poput čipsetova i prijemnika kompatibilnih s Galileom, kojima se olakšava razvoj aplikacija u različitim gospodarskim sektorima. Takvim financiranjem se, međutim, ne bi smjeli ugroziti uvođenje ili uporaba infrastruktura uspostavljenih u okviru programa.

(10)

Uzimajući u obzir pojačano korištenje satelitske navigacije u velikom broju područja djelovanja, prekid u pružanju usluga mogao bi prouzročiti značajnu štetu u modernom društvu i gubitke za mnoge gospodarske subjekte. Osim toga, sustavi satelitske navigacije su zbog svojeg strateškog aspekta osjetljive infrastrukture koje bi mogle biti predmetom zlonamjernog korištenja. Ovi čimbenici mogli bi utjecati na sigurnost Unije, njezinih država članica i njezinih građana. Sigurnosni zahtjevi bi se stoga trebali uzeti u obzir kod dizajniranja, razvoja, uvođenja i uporabe infrastruktura uspostavljenih u okviru programa Galileo i EGNOS u skladu sa standardnom praksom.

(11)

Program Galileo uključuje fazu definicije koja je završena, fazu razvoja i provjere do 2013., fazu uvođenja koja je započela 2008. i trebala bi završiti tijekom 2020. te fazu uporabe koja bi trebala započeti postepeno 2014.-2015. kako bi 2020. godine sustav bio u potpunosti operativan. Prva četiri operativna satelita izgrađena su i lansirana tijekom faze razvoja i provjere, potpuna konstelacija satelita trebala bi biti završena tijekom faze uvođenja, a do nadopunjavanja bi trebalo doći tijekom faze uporabe. Povezana zemaljska infrastruktura trebala bi se razvijati i djelovati s tim u skladu.

(12)

Program EGNOS je u fazi uporabe od kada su njegova otvorena usluga i usluga „sigurnost života” proglašene operativnima u listopadu 2009., odnosno ožujku 2011. Ovisno o tehničkim i financijskim ograničenjima te na temelju međunarodnih ugovora geografska pokrivenost usluga sustava EGNOS mogla bi se proširiti na druge regije svijeta, posebno na područja zemalja kandidatkinja, trećih zemalja povezanih s jedinstvenim europskim nebom i zemalja obuhvaćenih Europskom politikom susjedstva. Međutim, to proširenje na druge regije svijeta ne bi se trebalo financirati proračunskim odobrenim sredstvima dodijeljenim programima koji su obuhvaćeni Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3) i ne bi trebalo odgoditi proširenje pokrivenosti diljem državnog područja država članica koje je geografski smješteno u Europi.

(13)

Prvotni dizajn usluge za sigurnost života u okviru programa Galileo, kako je predviđen Uredbom (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4), preoblikovan je radi osiguravanja njegove interoperabilnost s drugim GNSS-ima, kako bi se učinkovito odgovorilo na potrebe korisnika usluge sigurnost života te kako bi se smanjila kompleksnost, rizici i troškovi potrebne infrastrukture.

(14)

Kako bi se povećalo korištenje usluge za sigurnost života u okviru programa EGNOS, ona bi se trebala pružati bez izravnih troškova za korisnike. Javna regulirana usluga (PRS) u okviru programa Galileo također bi trebala biti besplatna za sljedeće sudionike PRS-a, u smislu Odluke br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5): države članice, Vijeće, Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje („ESVD”) i propisno ovlaštene agencije Unije. Izostanak naknada ne bi se trebao tumačiti kao da utječe na odredbe o troškovima djelovanja nadležnog tijela PRS-a kako je utvrđeno Odlukom br. 1104/2011/EU.

(15)

Kako bi se optimiziralo korištenje pruženih usluga, sustavi, mreže i usluge u okviru programa Galileo i EGNOS moraju biti usklađeni i interoperabilni jedni s drugima i, koliko je moguće, s drugim satelitskim navigacijskim sustavima i s konvencionalnim načinima radijske navigacije, ako je takva usklađenost i interoperabilnost utvrđena međunarodnim sporazumom, ne dovodeći u pitanje cilj strateške autonomije.

(16)

Budući da je Unija u pravilu u cijelosti odgovorna za financiranje Galileo i EGNOS programa, trebalo bi predvidjeti da Unija posjeduje svu materijalnu i nematerijalnu imovinu stvorenu ili razvijenu u okviru tih programa. Kako bi se u potpunosti poštovala sva temeljna prava povezana s vlasništvom, trebalo bi postići potrebne dogovore s postojećim vlasnicima posebno u odnosu na ključne elemente infrastruktura i njihovu sigurnost. Podrazumijeva se da odredbe o vlasništvu nad materijalnom imovinom utvrđene u ovoj Direktivi ne obuhvaćaju nematerijalna prava koja nisu prenosiva prema relevantnim nacionalnim pravima. Takvo vlasništvo Unije ne bi smjelo dovoditi u pitanje mogućnost Unije da, u skladu s ovom Uredbom i kada to ocijeni prikladnim na temelju ocjene za svaki slučaj posebno, tu imovinu učini dostupnom trećim stranama ili da njome raspolaže. Posebice, Unija bi trebala biti u mogućnosti trećim stranama prenijeti vlasništvo ili odobriti prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz rada u okviru programa Galileo i EGNOS. Kako bi se olakšalo uvođenje satelitske navigacije na tržište, potrebno je osigurati da treće strane mogu optimalno iskoristiti posebno prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz programa Galileo i EGNOS koji pripadaju Uniji, uključujući ona na socijalnoj i gospodarskoj razini.

(17)

Odredbe o vlasništvu utvrđene ovom Uredbom ne utječu na imovinu koja je stvorena ili razvijena izvan programa Galileo i EGNOS. Međutim, ta imovina ponekad bi mogla biti važna za uspješnost programa. Kako bi se potaknuo razvoj novih tehnologija izvan programa Galileo i EGNOS, Komisija bi trebala poticati treće strane da obrate pažnju na relevantnu nematerijalnu imovinu i trebala bi, gdje bi to bilo od koristi za programe, ugovoriti uvjete njene odgovarajuće uporabe.

(18)

Faze uvođenja i uporabe programa Galileo i faza uporabe programa EGNOS u cijelosti bi trebala financirati Unija. Međutim, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6), države članice trebale bi biti u mogućnosti osigurati dodatno financiranje Galileo i EGNOS programa ili doprinos u naturi, na temelju odgovarajućih uređenja, kako bi se financirali dodatni elementi programa povezani s specifičnim ciljevima dotičnih država članica. Treće zemlje i međunarodne organizacije također bi trebale moći doprinijeti programima.

(19)

Kako bi se osigurali kontinuitet i stabilnost programa Galileo i EGNOS i uzimajući u obzir njihovu europsku dimenziju i njihovu stvarnu europsku dodanu vrijednost, potrebno je dostatno i konzistentno financiranje tijekom razdoblja financijskog planiranja. Također je potrebno naznačiti novčani iznos potreban za razdoblje između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2020. za financiranje dovršetka faze uvođenja programa Galileo i faze uporabe programa Galileo i EGNOS.

(20)

Uredba (EU, Euratom) br. 1311/2013 dodjeljuje najviše 7 071,73 milijuna EUR po tekućim cijenama za financiranje aktivnosti povezanih s programima Galileo i EGNOS za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. U svrhu jasnoće i olakšavanja kontrole troškova, taj bi se ukupni iznos trebao raščlaniti na različite kategorije. Međutim, u svrhu fleksibilnosti te kako bi se osiguralo neometano odvijanje programa Komisija bi trebala biti u mogućnosti preraspodijeliti sredstva iz jedne kategorije u drugu. Aktivnosti u okviru programa također bi trebale uključivati zaštitu sustava i njihovog rada, uključujući i za vrijeme lansiranja satelita. U tom smislu, doprinos troškovima usluga koje mogu pružiti takvu zaštitu mogao bi se financirati iz proračunskih sredstava dodijeljenih programima Galileo i EGNOS, koliko je to moguće u skladu sa strogim upravljanjem troškovima i u potpunosti poštujući najviši iznos utvrđen u Uredbi (EU, Euratom) br. 1311/2013. Takav doprinos trebao bi se koristiti samo za dobivanje podataka i usluga, a ne za kupnju infrastrukture. Za nastavak programa Galileo i EGNOS ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica koja predstavlja glavni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (7), i u smislu Uredbe (EU) br. 1311/2013, za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka

(21)

Aktivnosti za koje treba odobriti proračunska sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS za razdoblje 2014.- 2020. trebale bi se odrediti u ovoj Uredbi. Takva bi se sredstva trebala odobriti poglavito za aktivnosti povezane s fazom uvođenja programa Galileo, uključujući aktivnosti upravljanja i nadzora za ovu fazu, i aktivnosti povezane s uporabom sustava uspostavljenog u okviru programa Galileo, uključujući djelatnosti koje prethode ili su dio pripreme faze uporabe tog programa, kao i za djelatnosti povezane s uporabom sustava EGNOS. Sredstva bi se trebala odobriti i za financiranje određenih aktivnosti potrebnih za upravljanje i ostvarivanje ciljeva programa Galileo i EGNOS, posebno podršku istraživanju i razvoju temeljnih elemenata, poput čipsetova i prijemnika kompatibilnih s Galileom, uključujući prema potrebi softverske module za pozicioniranje i nadzor integriteta. Ti elementi čine sučelje između usluga koje nude infrastrukture i silaznih aplikacija te olakšavaju razvoj aplikacija u raznim gospodarskim sektorima. Budući da olakšava korištenje tržišta ponuđenih usluga, njihov razvoj ima ulogu katalizatora za ostvarivanje maksimalne društveno-gospodarske koristi. Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću na godišnjoj osnovi trebala podnositi izvješće o strategiji upravljanja troškovima koju slijedi.

(22)

Važno je naglasiti da ulaganje i operativni troškovi sustava kako su procijenjeni za razdoblje 2014.-2020. ne uzimaju u obzir nepredviđene financijske obveze koje će Unija možda morati preuzeti, prije svega u vezi s odgovornosti koja proizlazi iz uspješnosti usluga ili vlasništva Unije nad tim sustavima, posebno u odnosu na bilo koju neispravnost sustava. Ove obveze podliježu posebnoj analizi Komisije.

(23)

Također je potrebno naglasiti da proračunski izvori planirani u skladu s ovom Uredbom ne obuhvaćaju rad koji se financira sredstvima dodijeljenim programu Obzor 2020., poput rada povezanog s razvojem aplikacija koje proizlaze iz sustava. Takav će rad pomoći u optimiziranju korištenja usluga koje se nude u okviru programa Galileo i EGNOS, osigurati dobar društveni i gospodarski povrat za ulaganja Unije te povećati znanje o poslovima u Uniji koji se odnose na tehnologiju satelitske navigacije. Komisija bi trebala osigurati transparentnost i jasnoću u vezi s različitim izvorima financiranja za različite aspekte programa.

(24)

Osim toga, prihodi sustava ostvareni posebno kroz komercijalnu uslugu u okviru sustava uspostavljenog u sklopu programa Galileo trebali bi pripasti Uniji kako bi se djelomično kompenzirala njezina prethodna ulaganja te bi se ti prihodi trebali koristiti za potporu ostvarenju ciljeva programa Galileo i EGNOS. Također bi se u ugovorima sklopljenim s subjektima iz privatnog sektora mogao predvidjeti mehanizam dijeljenja prihoda.

(25)

Kako bi se izbjegla prekoračenja troškova i odgode koje su utjecale na napredak programa Galileo i EGNOS u prošlosti, potrebno je pojačati napore kako bi se kontrolirali rizici koji bi mogli dovesti do prekomjernog trošenja i/ili odgoda, kao što zahtijevaju Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 8. lipnja 2011. o srednjoročnoj reviziji europskih programa satelitske navigacije: ocjena provedbe, budući izazovi i financijska budućnost (8) te zaključci Vijeća od 31. ožujka 2011. i kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za strategiju Europa 2020.”.

(26)

Dobro javno upravljanje programima Galileo i EGNOS zahtijeva, kao prvo, strogu podjelu odgovornosti i zadataka, osobito između Komisije, Agencije za europski GNSS i Europske svemirske agencije (ESA) i, kao drugo, da se upravljanje postupno prilagodi operativnim zahtjevima sustava.

(27)

S obzirom da Komisija predstavlja Europsku uniju, koja u pravilu sama osigurava financiranje programa Galileo i EGNOS i ima vlasništvo nad sustavima, Komisija bi trebala biti odgovorna za napredak tih programa i njihov sveobuhvatni nadzor. Trebala bi upravljati sredstvima dodijeljenima programima u okviru ove Uredbe, nadzirati provedbu svih aktivnosti programa i osigurati jasnu podjelu odgovornosti i zadataka, posebno između Agencije za europski GNSS i ESA-e. U skladu s tim, uz zadatke povezane s ovim općim odgovornostima te druge zadatke koji su joj povjereni na temelju ove Uredbe, Komisiji bi se trebali dodijeliti specifični zadaci. Kako bi se optimizirala sredstva i sposobnosti raznih zainteresiranih strana, Komisija bi trebala moći delegirati određene zadatke sporazumima o delegiranju ovlasti, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(28)

Uzimajući u obzir važnost zemaljske infrastrukture sustava za programe Galileo i ENOS te njezin utjecaj na njihovu sigurnost, određivanje lokacije te infrastrukture trebalo bi biti jedan od specifičnih zadataka koji se dodjeljuju Komisiji. Pozicioniranje zemaljske infrastrukture sustava trebalo bi i dalje biti otvoren i transparentan proces. Pri određivanju lokacije te infrastrukture u obzir bi trebalo uzeti geografska i tehnička ograničenja povezana s optimalnom geografskom raspodjelom te zemaljske infrastrukture i moguću prisutnost postojećih instalacija i opreme prikladnih za odgovarajuće zadatke, te bi trebalo osigurati poštovanje sigurnosnih potreba svake zemaljske postaje, kao i nacionalnih sigurnosnih zahtjeva svake države članice.

(29)

Agencija za europski GNSS osnovana je Uredbom (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9) kako bi se ostvarili ciljevi programa Galileo i EGNOS i proveli određeni zadaci povezani s napretkom tih programa. Riječ je o agenciji Unije koja je, kao tijelo u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, podložna obvezama koje se primjenjuju na agencije Unije. Trebali bi joj se dodijeliti određeni zadaci povezani sa sigurnošću programa i njezinim mogućim određenjem kao nadležnim PRS tijelom. Također bi trebala doprinositi promicanju i oglašavanju sustava, uključujući i uspostavljanje kontakata s korisnicima i mogućim korisnicima usluga koje se nude u okviru programa Galileo i EGNOS te bi trebala prikupljati podatke o njihovim zahtjevima i razvoju na tržištu satelitske navigacije. Nadalje, trebala bi obavljati zadatke koje joj Komisija dodijeli na temelju jednog ili više sporazuma o delegiranju ovlasti, a koji obuhvaćaju razne specifične zadatke povezane s programima, posebno zadatke povezane s fazama uporabe sustava, uključujući operativno upravljanje programima, promicanje aplikacija i usluga na tržištu satelitske navigacije i promicanje razvoja temeljnih elemenata programa. Kako bi Komisija kao predstavnik Unije, u potpunosti izvršavala svoje nadzorne ovlasti, sporazum o delegiranju ovlasti treba uključivati opće uvjete koji uređuju upravljanje sredstvima povjerenima Agenciji za europski GNSS.

Prijenos odgovornosti na Agenciju za europski GNSS za zadatke povezane s operativnim upravljanjem programima Galileo i EGNOS i njihovu uporabu trebao bi biti postepen i uvjetovan uspješnim završetkom odgovarajuće revizije nakon primopredaje kao i spremnošću Agencije za europski GNSS da preuzme te zadatke kako bi se osigurao kontinuitet tih programa. Ova primopredaja bi se u slučaju EGNOS-a trebala dogoditi najkasnije 1. siječnja 2014.; u slučaju Galilea očekuje se 2016. godine.

(30)

Za fazu uvođenja programa Galileo Unija bi trebala sklopiti sporazum o delegiranju ovlasti s ESA-om navodeći koji su zadaci ESA-e u toj fazi. Komisija, koja predstavlja Uniju, trebala bi uložiti sve napore kako bi se taj ugovor o delegiranju ovlasti zaključio unutar razdoblja od šest mjeseci nakon datuma primjene ove Uredbe. Kako bi Komisija u cijelosti izvršavala svoju ovlast nadzora, sporazum o delegiranju ovlasti treba uključivati opće uvjete upravljanja sredstvima povjerenima ESA-i. Što se tiče aktivnosti koje financira isključivo Unija, ti bi uvjeti trebali osigurati stupanj nadzora koji odgovara stupnju koji bi se zahtijevao kada bi ESA bila agencija Unije.

(31)

Za fazu uporabe programa Galileo i EGNOS Agencija za europski GNSS trebala bi sklopiti radne ugovore s ESA-om navodeći koji je ESA-in zadatak u razvoju budućih generacija sustava i u pružanju tehničke podrške u vezi s postojećom generacijom sustavâ. Ti bi ugovori trebali biti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Njima ne bi trebala biti obuhvaćena uloga ESA-e u pogledu aktivnosti povezanih s istraživanjem i tehnologijom, kao ni rane faze razvoja i istraživačkih aktivnosti povezane s infrastrukturama uspostavljenim u okviru programa Galileo i EGNOS. Te bi se aktivnosti trebale financirati sredstvima izvan područja primjene proračunskih sredstava dodijeljenih programima, na primjer sredstvima dodijeljenima programu Obzor 2020.

(32)

Odgovornost za napredak programa Galileo i EGNOS uključuje posebno odgovornost za njihovu sigurnost i sigurnost njihovih sustava i rada. Osim u slučaju primjene Zajedničke akcije Vijeća 2004/552/ZVSP (10), koju je potrebno revidirati na način da odražava promjene u programima Galileo i EGNOS, upravljanje njima i promjene u ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije koje proizlaze iz Ugovora iz Lisabona, Komisija je odgovorna za sigurnost, iako su neki zadaci povezani sa sigurnošću povjereni Agenciji za europski GNSS. Komisija ima odgovornost uspostavljanja mehanizama za osiguravanje odgovarajuće usklađenosti između različitih subjekata odgovornih za sigurnost.

(33)

Komisija bi se kod primjene ove Uredbe u predmetima povezanim sa sigurnošću trebala savjetovati s relevantnim stručnjacima za sigurnost država članica.

(34)

Uzimajući u obzir posebno znanje ESVD-a i njegove redovite kontakte s upravama trećih zemalja i međunarodnim organizacijama, to tijelo u mogućnosti je pomoći Komisiji u obavljanju nekih njenih zadataka koji se odnose na sigurnost sustava i programa Galileo i EGNOS na području vanjskih poslova, u skladu s Odlukom Vijeća 2010/427/EU (11). Komisija bi trebala osigurati da je ESVD potpuno povezan s njezinim aktivnostima u vezi s provedbom zadataka na području vanjskih odnosa, a koji se odnose na sigurnost. U tu svrhu ESVD-u bi trebalo pružiti svu potrebnu tehničku podršku.

(35)

Kako bi se osigurao siguran protok informacija, u okviru područja primjene ove Uredbe, u relevantnim sigurnosnim odredbama trebao bi biti naveden stupanj zaštite klasificiranih podataka EU-a jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa određenih u Prilogu Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (12) i iz sigurnosnih propisa Vijeća određenih u prilozima Odluci Vijeća 2013/488/EU (13). Svaka država članica trebala bi osigurati da se njezini nacionalni sigurnosni propisi primjenjuju na sve fizičke osobe s boravištem na njezinom državnom području i sve pravne osobe s poslovnim nastanom na njezinom državnom području, koje rukuju klasificiranim podacima EU-a u vezi s programima Galileo i EGNOS. Sigurnosni propisi ESA-e i Odluka od 15. lipnja 2011. Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (14) trebali bi se smatrati jednakovrijednima sigurnosnim propisima određenima u Prilogu 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i sigurnosnim propisima određenima u prilozima Vijeća 2013/488/EU.

(36)

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje postojeća i buduća pravila o pristupu dokumentima donesenima u skladu s člankom 15. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Osim toga, ova se Uredba ne bi trebala tumačiti na način da državama članicama nameće obvezu da ne uzimaju u obzir njihove ustavne zahtjeve u vezi s pristupom dokumentima.

(37)

Kako bi se dodijelila sredstva Unije namijenjena programima Galileo i EGNOS s ukupnim najvišim iznosom koji Komisija ne bi smjela prekoračiti, trebali bi se primjenjivati učinkoviti postupci javne nabave, i posebno ugovori sklopljeni tako da se osigura optimalna iskorištenost izvora, zadovoljavajuće usluge, neometano odvijanje programa, dobro upravljanje rizikom i poštovanje predloženog rasporeda. Odgovarajući javni naručitelj trebao bi poduzeti sve korake kako bi ispunio te zahtjeve.

(38)

Kako će programe Galileo i EGNOS u pravilu financirati Unija, javna nabava u okviru tih programa treba poštovati pravila Unije o ugovorima javne nabave i prije svega biti usmjerena na dobivanje najbolje vrijednosti za novac, kontrolu troškova, ublažavanje rizika, poboljšanje učinkovitosti i manje oslanjanje na jednog dobavljača. Potrebno je osigurati otvoreni pristup i pošteno tržišno natjecanje u cijelom dobavljačkom lancu te uravnoteženu ponudu mogućnosti sudjelovanja industrije na svim razinama, uključujući posebno nove sudionike te male i srednje poduzetnike („MSP”). Potrebno je izbjeći moguću zlouporabu dominantnog položaja i dugoročno oslanjanje na jednog dobavljača. Za ublažavanje rizika, izbjegavanje oslanjanja na jedan dobavljački izvor i općenito bolju kontrolu programa i njihovih troškova i rasporeda potrebno je, gdje god je to moguće, osigurati nabavu iz više izvora. Povrh toga, potrebno je očuvati razvoj Europske industrije i promicati ga u svim područjima koja se odnose na satelitsku navigaciju u skladu s međunarodnim sporazumima kojih je Unija stranka. Rizik od lošeg izvršenja ugovora ili neizvršenja treba se ublažiti koliko god je to moguće. U tu svrhu izvoditelji bi trebali dokazati održivost u svojem izvršavanju ugovora u odnosu na preuzete obveze i trajanje ugovora. Stoga bi javni naručitelji prema potrebi trebali precizirati zahtjeve koji se odnose na pouzdanost isporuka robe i pružanje usluga.

Uz to, u slučaju kupnje robe i usluga osjetljive prirode, javni naručitelji mogu tu kupnju podvrgnuti posebnim uvjetima, posebno kako bi se osigurala sigurnost podataka. Industrijama Unije se mora dopustiti korištenje izvora koji ne pripadaju Uniji za određene komponente i usluge, ako se dokažu značajne prednosti u pogledu odnosa kvalitete i troškova, ipak uzimajući u obzir stratešku prirodu programa i zahtjeve Unije na području sigurnost i kontrole izvoza. Potrebno je iskoristiti prednosti ulaganja u javni sektor te iskustvo i sposobnosti industrije, uključujući one stečene tijekom faze definicije i faze razvoja i provjere programa, ali i osigurati da se ne krše pravila o konkurentnim natječajima.

(39)

Kako bi se bolje ocijenio ukupni trošak proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, uključujući njihov dugoročni operativni trošak, u obzir bi se trebao uzeti, gdje je to moguće za vrijeme postupka javne nabave, ukupni trošak tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, koristeći pristup koji se temelji na isplativosti, poput izračuna troška životnog ciklusa kod postupka javne nabave koji se temelji na kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude. U tu bi svrhu javni naručitelj trebao osigurati da se metodologija za izračun troškova korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova izričito navede u ugovornoj dokumentaciji ili pozivu za nadmetanje te da ona omogućava provjeru točnosti informacija koje dostave ponuditelji.

(40)

Satelitska navigacija je kompleksna tehnologija koja se stalno mijenja. Ovo ima za posljedicu nesigurnost i rizik za ugovore o javnoj nabavi sklopljene u okviru programa Galileo i EGNOS, u mjeri u kojoj ti ugovori mogu uključivati dugoročne obveze u vezi s opremom ili uslugama. Te značajke zahtijevaju provođenje posebnih mjera u vezi s ugovorima o javnoj nabavi koji se primjenjuju pored propisa utvrđenih Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Javni naručitelj bi stoga trebao biti u mogućnosti ponovno uspostaviti jednake uvjete za sve u slučaju da jedan ili više poduzetnika prije poziva za podnošenje ponuda imaju povlaštene podatke o aktivnostima povezanima s tim pozivom za podnošenje ponuda. Trebalo bi biti moguće ugovor dodijeliti u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima, unijeti izmjenu pod određenim uvjetima u okviru njegova izvršavanja ili čak nametnuti najnižu razinu davanja u podugovor. Naposljetku, zbog tehničkih nesigurnosti koje su značajka programa Galileo i EGNOS, ugovorne cijene ne mogu se uvijek točno predvidjeti i stoga je poželjno ugovore sklopiti u posebnom obliku u kojemu se ne navodi stroga određena cijena i koji uključuje klauzule za zaštitu financijskih interesa Unije.

(41)

Potrebno je napomenuti da u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji („EUE”), države članice ne bi trebale poduzimati mjere koje bi mogle naštetiti programima Galileo i EGNOS ili uslugama. Isto tako je potrebno razjasniti da bi dotične države članice trebale poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale zaštitu zemaljskih postaja koje su osnovane na njihovim državnim područjima. Uz to, države članice i Komisija trebale bi raditi jedne s drugima i s odgovarajućim međunarodnim tijelima i regulatornim vlastima kako bi osigurale da je radiofrenkvencijski spektar koji je potreban za sustav osnovan u okviru programa Galileo dostupan i zaštićen kako bi se omogućio potpuni razvoj i provedba aplikacija temeljenih na tom sustavu, u skladu s Odlukom br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(42)

Imajući u vidu globalnu narav sustava, od ključne je važnosti da Unija sklapa sporazume s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u okviru programa Galileo i EGNOS u skladu s člankom 218. UFEU-a, posebno kako bi osigurala njihovu nesmetanu provedbu, riješila neka pitanja povezana sa sigurnošću i naplatom troškova, optimizirala usluge koje se nude građanima Unije i udovoljila potrebama trećih zemalja i međunarodnih organizacija. Po potrebi je također korisno prilagoditi postojeće sporazume promjenama u programima Galileo i EGNOS. Prilikom pripreme ili provedbe tih sporazuma Komisija može iskoristiti pomoć ESVD-a, ESA-e i Agencije za europski GNSS, u granicama zadataka koji su im dodijeljeni na temelju ove Uredbe.

(43)

Potrebno je potvrditi da Komisija prilikom provođenja nekih svojih zadataka neregulatorne prirode može, prema potrebi, iskoristiti tehničku podršku nekih vanjskih strana. Ostali subjekti uključeni u javno upravljanje programima Galileo i EGNOS također mogu iskoristiti istu tehničku podršku prilikom provođenja zadataka koji su im povjereni na temelju ove Uredbe.

(44)

Unija se temelji na poštovanju temeljnih prava, a u člancima7. i 8. Povelje o temeljnim pravima Europske unije izričito se priznaju prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Zaštita osobnih podataka i privatnog života trebala bi biti osigurana u okviru programa Galileo i EGNOS.

(45)

Financijski interes Unije tijekom cijelog ciklusa rashoda trebao bi se zaštititi razmjernim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, krivo isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te po potrebi administrativnih i novčanih sankcija, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(46)

Potrebno je osigurati da se Europski parlament i Vijeće redovito izvještavaju o provedbi programa Galileo i EGNOS, posebno što se tiče upravljanja rizikom, troška, rasporeda i izvedbe. Pored toga, Europski parlament, Vijeće i Komisija sastat će se u Međuinstitucionalnom odboru za Galileo u skladu sa Zajedničkom izjavom o Međuinstitucionalnom odboru za Galileo, objavljenom zajedno s ovom Uredbom.

(47)

Komisija bi trebala provoditi ocjenjivanja, temeljena na dogovorenim pokazateljima, kako bi ocijenila djelotvornost i učinkovitost mjera poduzetih radi ostvarenja ciljeva programa Galileo i EGNOS.

(48)

Kako bi se osigurala sigurnost sustava i njihovog rada, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s ciljevima na visokoj razini koji su potrebni kako bi se osigurala sigurnost sustava i njihovog rada. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(49)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(50)

Kako dobro javno upravljanje zahtijeva jednoliko upravljanje programima, brže donošenje odluka i ravnopravan pristup informacijama, predstavnici Agencije za europski GNSS i ESA-e mogu biti uključeni kao promatrači u rad Odbora za za programe europskog GNSS-a („Odbor”), koji je osnovan kako bi pomagao Komisiji. Iz istih razloga predstavnici trećih zemalja i međunarodnih organizacija koji su sklopili međunarodni sporazum s Unijom mogu sudjelovati u radu Odbora ovisno o sigurnosnim ograničenjima i u skladu s uvjetima tog sporazuma. Ti predstavnici Agencije za europski GNSS, ESA-e, trećih zemalja i međunarodnih organizacija nemaju pravo sudjelovanja u postupcima glasovanja u Odboru.

(51)

Budući da cilj ove Uredbe, točnije uspostava i uporaba satelitskih navigacijskih sustava, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer premašuje financijske i tehničke sposobnosti svake države članice nego ga se stoga, zbog svojeg opsega i učinaka, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je predviđeno u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(52)

Zajedničko društvo Galileo osnovano Uredbom Vijeća (EZ) br. 876/2002 (17) završilo je s radom 31. prosinca 2006., a postupci uključeni u likvidaciju društva su završeni. Uredbu (EZ) br. 876/2002 stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(53)

Uzimajući u obzir potrebu da se ocijene programi Galileo i EGNOS, opseg promjena koje se moraju unijeti u Uredbu (EZ) br. 683/2008, te radi jasnoće i pravne sigurnosti, Uredbu (EZ) br. 683/2008 trebalo bi staviti izvan snage.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za provedbu i uporabu sustava u okviru europskih programa satelitske navigacije, posebno ona koja se odnose na upravljanje i financijski doprinos Unije.

Članak 2.

Europski satelitski navigacijski sustavi i programi

1.   Europski programi satelitske navigacije, Galileo i EGNOS, pokrivaju sve aktivnosti koje su potrebne za definiranje, razvoj, provjeru, izvedbu, djelovanje, obnovu i unapređivanje europskih satelitskih navigacijskih sustava, odnosno sustava uspostavljenog u okviru programa Galileo i sustava EGNOS, kao i za osiguranje njihove sigurnosti i interoperabilnosti.

Ti programi također imaju za cilj maksimizirati društveno-gospodarske koristi europskih satelitskih navigacijskih sustava, posebno promicanjem korištenja tih sustava i podrškom razvoju aplikacija i usluga koje se temelje na njima.

2.   Sustav uspostavljen u okviru programa Galileo je civilni sustav pod civilnim nadzorom i infrastruktura za autonomni globalni navigacijski satelitski sustav (GNSS), koji se sastoji od konstelacije satelita i globalne mreže zemaljskih postaja.

3.   Sustav EGNOS je infrastruktura za regionalni satelitski navigacijski sustav koja nadzire i ispravlja otvorene signale koje odašilju postojeći globalni satelitski navigacijski sustavi, kao i signale otvorene usluge koju nudi sustav uspostavljen u okviru programa Galileo, kada ti signali postanu dostupni. Sastoji se od zemaljskih postaja i nekoliko transpondera instaliranih na geostacionarnim satelitima.

4.   Specifični ciljevi programa Galileo su osigurati da se signali koje odašilje sustav uspostavljen u okviru programa mogu koristiti za ispunjenje sljedećih funkcija:

(a)

ponudu otvorene usluge (open service - OS), koja je besplatna za korisnika i daje informacije o pozicioniranju i sinkronizaciji koje su namijenjene poglavito za aplikacije satelitske navigacije visokog volumena,

(b)

doprinos, signalima iz otvorene usluge Galileo, i/ili u suradnji s drugim satelitskim navigacijskim sustavima, uslugama za nadzor integriteta namijenjenima korisnicima aplikacija za sigurnost života u skladu s međunarodnim normama;

(c)

ponudu komercijalne usluge (commercial service - CS) za razvoj aplikacija za profesionalnu ili komercijalnu uporabu boljom izvedbom i podacima s većom dodanom vrijednosti od onih dobivenih preko otvorene usluge;

(d)

ponudu javne regulirane usluge (public regulated service - PRS) ograničene na korisnike koje je ovlastila vlada, za osjetljive aplikacije koje zahtijevaju visoku razinu kontinuiteta usluge, besplatno za države članice, Vijeće, Komisiju, ESVD i, po potrebi, za propisno ovlaštene agencije Unije; ova usluga koristi jake, kodirane signale. Pitanje treba li naplaćivati naknadu drugim sudionicima PRS-a iz članka 2. Odluke br. 1104/2011/EU ocjenjuje se za svaki slučaj posebno te se određuju odgovarajuće odredbe u sporazumima sklopljenima u skladu s člankom 3. stavkom 5. te Odluke.

(e)

doprinos usluzi podrške za traženje i spašavanje (search and rescue support service - SAR) sustava COSPAS- SARSAT tako što otkrivaju signale za pomoć koje odašilju radio-fari i prenose im poruke.

5.   Posebni ciljevi programa EGNOS su osigurati da se signali koje odašilje sustav EGNOS mogu koristiti za ispunjenje sljedećih funkcija:

(a)

ponudu otvorene usluge (open service - OS) koja je besplatna za korisnika i daje informacije o pozicioniranju i sinkronizaciji koje su uglavnom namijenjene aplikacijama satelitske navigacije visokog volumena na području koje pokriva sustav EGNOS,

(b)

ponudu usluge za širenje komercijalnih podataka, naime usluge pristupanja podacima EGNOS-a (EDAS), radi promicanja razvoja aplikacija za profesionalnu ili komercijalnu uporabu uz pomoć poboljšane učinkovitosti i podataka s većom dodanom vrijednosti od onih dobivenih putem njegove otvorene usluge,

(c)

ponudu usluge za sigurnost života (Safety of Life - SoL) namijenjene korisnicima za koje je sigurnost ključna; ova usluga, koja se pruža bez izravnih troškova za korisnike, posebno ispunjava zahtjeve određenih sektora u pogledu stalnosti, dostupnosti i točnosti te uključuje funkciju ispravnosti kojom se korisnika obavješćuje o kvaru u sustavima koje sustav EGNOS pojačava u području pokrivenosti ili o signalima o nedopuštenom odstupanju od tog sustava.

Prvenstveno i što je prije moguće, te funkcije osiguravaju se unutar državnih područja država članica koja su geografski smještena u Europi.

Geografska pokrivenost sustava EGNOS može se proširiti na druge regije svijeta, posebno na državna područja zemalja kandidatkinja, trećih zemalja povezanih s jedinstvenim europskim nebom i država Europske politike susjedstva, ovisno o tehničkoj izvedivosti i na temelju međunarodnih sporazuma. Trošak takvog proširenja, uključujući i povezane troškove uporabe, nije pokriven sredstvima navedenima u članku 9. To proširenje ne odgađa proširenje geografske pokrivenosti sustava EGNOS na državna područja država članica geografski smještena u Europi.

Članak 3.

Dijeljenje programa Galileo u faze

Program Galileo se sastoji od sljedećih faza:

(a)

faze definicije u kojoj se oblikovala struktura sustava i odredili njegovi elementi, a završila je 2001.;

(b)

faze razvoja i provjere, koja je trebala biti dovršena do 31. prosinca 2013., a sastoji se od izrade i lansiranja prvih satelita, uspostave prvih infrastruktura na tlu te svih radova i operacija potrebnih za provjeru sustava u orbiti;

(c)

faze uvođenja koja će se dovršiti do 31. prosinca 2020. i koja uključuje:

i.

izgradnju, postavljanje i zaštitu ukupne infrastrukture u svemiru, naročito svih satelita potrebnih za postizanje posebnih ciljeva navedenih u članku 2. stavku 4. i neophodnih rezervnih satelita te uključuje i povezano razvojno održavanje i rad;

ii.

izgradnju, postavljanje i zaštitu ukupne infrastrukture na tlu, posebno infrastrukture nužne za kontrolu satelita i obradu satelitskih radionavigacijskih podataka te uslužnih centara i ostalih centara na tlu, te s tim povezano razvojno održavanje i rad;

iii.

pripreme za fazu uporabe, uključujući pripremne aktivnosti koje se odnose na osiguravanje usluga navedenih u članku 2. stavku 4.;

(d)

faze uporabe koja uključuje:

i.

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu svemirske infrastrukture, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

ii.

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu infrastrukture na tlu, posebno servisnih centara i ostalih centara na tlu, mreža i postaja, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

iii.

razvoj budućih generacija sustava i razvoj usluga navedenih u članku 2. stavku 4.;

iv.

postupke certifikacije i standardizacije povezane s programom;

v.

osiguravanje i oglašavanje usluga navedenih u članku 2. stavku 4.;

vi.

suradnju s drugim GNSS-ovima; i

vii.

sve ostale aktivnosti potrebne za razvijanje sustava i osiguravanje neometanog rada programa.

Faza uporabe započinje postupno između 2014. i 2015. pružanjem početnih usluga za otvorenu uslugu, službe traganja i spašavanja i javno reguliranu uslugu. Te se početne usluge postupno poboljšavaju a ostale funkcije navedene u posebnim ciljevima navedenima u članku 2. stavku 4. postupno se provode s ciljem dosezanja potpune operativne sposobnosti do 31. prosinca 2020.

Članak 4.

Faza uporabe EGNOS-a

Faza uporabe EGNOS-a uglavnom obuhvaća:

(a)

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu infrastrukture u svemiru, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

(b)

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu infrastrukture na tlu, posebno mreža, lokacija i pomoćnih objekata, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

(c)

razvoj budućih generacija sustava i razvoj usluga navedenih u članku 2. stavku 5.;

(d)

postupke certifikacije i standardizacije povezane s programom;

(e)

osiguravanje i oglašavanje usluga navedenih u članku 2. stavku 5.;

(f)

sve elemente koji opravdavaju pouzdanost sustava i njegovu uporabu;

(g)

koordinacijske aktivnost koje se odnose na ispunjavanje određenih ciljeva u skladu s člankom 2. stavkom 5. drugim i trećim podstavkom.

Članak 5.

Usklađenost i interoperabilnost sustava

1.   Sustavi, mreže i usluge koji proizlaze iz programa Galileo i EGNOS s tehničkog su gledišta usklađeni i interoperabilni.

2.   Sustavi, mreže i usluge koji proizlaze iz programa Galileo i EGNOS usklađeni su i interoperabilni s drugim satelitskim navigacijskim sustavima i konvencionalnim načinima radionavigacije, ako su takvi zahtjevi za usklađenošću i interoperabilnošću utvrđeni međunarodnim sporazumom sklopljenim u skladu s člankom 29.

Članak 6.

Vlasništvo

Komisija je vlasnik sve materijalne i nematerijalne imovine stvorene ili razvijene u okviru programa Galileo i EGNOS. U tu svrhu se, prema potrebi, s trećim stranama sklapaju sporazumi u pogledu postojećih prava vlasništva.

Komisija u odgovarajućem okviru osigurava optimalno korištenje imovine navedene u ovom članku; naročito što je djelotvornije moguće upravlja pravima intelektualnog vlasništva povezanima s programima Galileo i EGNOS, uzimajući u obzir potrebu zaštite i davanja vrijednosti pravima intelektualnog vlasništva Unije, interese dionika i potrebu skladnog razvoja tržišta i novih tehnologija. U tu svrhu osigurava da ugovori sklopljeni u okviru programa Galileo i EGNOS uključuju mogućnost da se prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz rada koji se obavlja u okviru tih programa prenesu na treće osobe ili da se za njih izda licencija.

POGLAVLJE II.

PRORAČUNSKI DOPRINOS I MEHANIZMI

Članak 7.

Aktivnosti

1.   Odobrena sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS za razdoblje 2014.-2020. u skladu s ovom Uredbom odobravaju se za financiranje aktivnosti koje se odnose na:

(a)

dovršavanje faze uvođenja programa Galileo kako je navedeno u članku 3. točki (c).

(b)

fazu uporabe programa Galileo kako je navedeno u članku 3. točki (d).

(c)

fazu uporabe programa EGNOS kako je navedeno u članku 4.

(d)

upravljanje i nadzor nad programima Galileo i EGNOS.

2.   Proračunska odobrena sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS u skladu s člankom 9. stavkom 2. odobravaju se i za financiranje aktivnosti koje se odnose na istraživanje i razvoj ključnih elemenata kao što su čipsetovi i prijemnici u okviru Galilea.

3.   Proračunska odobrena sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS također pokrivaju rashode Komisije koji se odnose na aktivnosti pripremanja, nadzora, pregleda, revizije i ocjenjivanja potrebne za njihovo upravljanje programima i provedbu posebnih ciljeva navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5. Ti rashodi posebno mogu pokrivati:

(a)

studije i sastanke sa stručnjacima;

(b)

informacijske i komunikacijske aktivnosti, uključujući institucionalno izvještavanje o političkim prioritetima Unije ako su izravno povezani s ciljevima ove Uredbe, posebno radi stvaranja sinergija s ostalim relevantnim politikama Unije;

(c)

mreže IT tehnologije, s ciljem obrade ili prijenosa podataka;

(d)

bilo kakvu drugu tehničku ili administrativnu pomoć koja se Komisiji daje za upravljanje programima.

4.   Troškovi programa Galileo i EGNOS i različitih faza tih programa jasno se utvrđuju. Komisija, u skladu s načelom transparentnog upravljanja, na godišnjoj osnovi obavještava Europski parlament, Vijeće i Odbor naveden u članku 36. („Odbor”) o dodjeljivanju financijskih sredstava Unije, uključujući i pričuve za nepredviđene izdatke svakoj od aktivnosti navedenih u stavcima 1., 2. i 3. ovog članka te o korištenju tih sredstava.

Članak 8.

Financiranje programa Galileo i EGNOS

1.   U skladu s člankom 9. Unija financira aktivnosti koje se odnose na programe Galileo i EGNOS navedene u članku 7. stavcima 1., 2. i 3. kako bi ispunila ciljeve predviđene člankom 2., ne dovodeći u pitanje nijedan doprinos iz bilo kojeg drugog izvora financiranja, uključujući i one navedene u stavcima 2. i 3. ovog članka.

2.   Države članice mogu podnijeti zahtjev za dodatno financiranje programa Galileo i EGNOS kako bi se u posebnim slučajevima pokrili dodatni elementi, pod uvjetom da takvi dodatni elementi ne uzrokuju financijsko ili tehničko opterećenje ili kašnjenje za dotični program. Na temelju zahtjeva države članice, Komisija u skladu s ispitnim postupkom navedenim u članku 36. stavku 3. odlučuje jesu li ta dva uvjeta ispunjena. Komisija o svim utjecajima na programe Galileo i EGNOS nastalima primjenom ovog stavka izvještava Europski parlament, Vijeće i Odbor.

3.   Treće zemlje i međunarodne organizacije također mogu osigurati dodatna sredstva za programe Galileo i EGNOS. U međunarodnim sporazumima navedenima u članku 29. utvrđuju se uvjeti i načini njihovog sudjelovanja.

4.   Dodatna financijska sredstva navedena u stavcima 2. i 3. ovog članka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 9.

Sredstva

1.   Financijska omotnica za provedbu aktivnosti navedenih u članku 7. stavcima 1., 2. i 3. i za pokrivanje rizika povezanih s tim aktivnostima je 7 071,73 milijuna eura u tekućim cijenama za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

Iznos iz prvog podstavka dijeli se na sljedeće kategorije rashoda, u tekućim cijenama:

(a)

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (a), 1 930 milijuna eura;

(b

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (b), 3 000 milijuna eura;

(c)

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (c), 1 580 milijuna eura;

(d)

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (d) i u članku 7. stavku 3., 561,73 milijuna;

2.   Ne dovodeći u pitanje nijedan iznos dodijeljen razvoju aplikacija koje se temelje na sustavima unutar programa Obzor 2020., proračunskim odobrenim sredstvima dodijeljenim programima Galileo i EGNOS, uključujući namjenske prihode, financiraju se aktivnosti navedene u članku 7. stavku 2. do najvećeg mogućeg iznosa od 100 milijuna eura po tekućim cijenama.

3.   Komisija može prebacivati sredstva iz jedne kategorije rashoda, utvrđene u stavku 1. trećem podstavku točkama od (a) do (d), u treću do gornje granice u visini 10 % od iznosa navedenog u stavku 1. prvom podstavku. Ako prebacivanje dosegne kumulativni iznos veći od 10 % iznosa navedenog u stavku 1. prvom podstavku, Komisija se može savjetovati s Odborom u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 36. stavku 2.

Komisija obavještava Europski parlament i Vijeće o svim preraspodjelama sredstava između kategorija rashoda.

4.   Odobrena se sredstva izvršavaju u skladu s primjenjivim odredbama ove Uredbe i Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

5.   Proračunske obveze za programe Galileo i EGNOS se dodjeljuju u godišnjim obrocima.

6.   Komisija upravlja financijskim sredstvima navedenima u stavku 1. ovog članka na transparentan i troškovno učinkovit način. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću godišnje podnosi izvješće o strategiji upravljanja troškovima koju slijedi.

Članak 10.

Prihod od programa Galileo i EGNOS

1.   Prihod dobiven uporabom sustava ubire Unija, a uplaćuje se u proračun Unije i dodjeljuje programima Galileo i EGNOS, a posebno cilju navedenom u članku 2. stavku 1. Ako prihodi premašuju potrebe financiranja faza uporabe programa, svaku izmjenu načela dodjeljivanja moraju odobriti Europski parlament i Vijeće na temelju prijedloga Komisije.

2.   Mehanizam dijeljenja prihoda može se utvrditi ugovorima sklopljenim sa subjektima iz privatnog sektora.

3.   Kamate od isplata predfinanciranja subjektima odgovornima za neizravno izvršenje proračuna dodjeljuju se aktivnostima ovisno o sporazumu o delegiranju ovlasti ili ugovoru sklopljenom između Komisije i dotičnog subjekta. U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, subjekti odgovorni za neizravno izvršenje proračuna otvaraju račune kako bi se omogućilo utvrđivanje sredstava i odgovarajućih kamata.

POGLAVLJE III.

JAVNO UPRAVLJANJE PROGRAMIMA GALILEO I EGNOS

Članak 11.

Načela upravljanja programima Galileo i EGNOS

Javno upravljanje programima Galileo i EGNOS temelji se na načelima:

(a)

stroge podjele zadataka i odgovornosti između raznih uključenih subjekata, osobito između Komisije, Agencije za europski GNSS i ESA-e, pod sveukupnom odgovornošću Komisije;

(b)

iskrene suradnje između subjekata navedenih u točki (a) i država članica;

(c)

stroge kontrole programa, uključujući i strogo pridržavanje cijene koštanja i rasporeda od strane svih uključenih subjekata unutar njihovih područja odgovornosti, u odnosu na ciljeve programa Galileo i EGNOS;

(d)

optimizacije i racionalizacije korištenja postojećih struktura radi izbjegavanja dupliciranja tehničke stručnosti;

(e)

korištenja sustava i tehnika najbolje prakse za upravljanje projektima kako bi se nadzirala provedba programa Galileo i EGNOS u svjetlu posebnih uvjeta i uz potporu stručnjaka na tom području.

Članak 12.

Uloga Komisije

1.   Komisija snosi cjelokupnu odgovornost za programe Galileo i EGNOS. Upravlja financijskim sredstvima dodijeljenima u okviru ove Uredbe i nadzire provedbu svih aktivnosti programa, posebno u pogledu njihovih troškova, rasporeda i izvršavanja.

2.   Osim cjelokupne odgovornosti navedene u stavku 1. i posebnih zadataka navedenih u ovoj Uredbi, Komisija:

(a)

osigurava jasnu podjelu zadataka između raznih subjekata i tijela uključenih u programe Galileo i EGNOS i u tu svrhu Agenciji za europski GNSS i ESA-i raspodjeljuje zadatke navedene u članku 14. stavku 2. i članku 15., posebno putem sporazuma o delegiranju ovlasti,

(b)

osigurava pravovremenu provedbu programa Galileo i EGNOS u okviru sredstava dodijeljenih programima i u skladu s ciljevima utvrđenima člankom 2.

U tu svrhu utvrđuje i primjenjuje odgovarajuće instrumente i strukturne mjere za određivanje, nadzor, ublaživanje i praćenje rizika povezanih s programima;

(c)

u ime Unije i unutar područja svoje nadležnosti upravlja odnosima s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama;

(d)

državama članicama i Europskom parlamentu pravovremeno osigurava sve relevantne informacije koje se odnose na programe Galileo i EGNOS, osobito u pogledu upravljanja rizicima, ukupnih troškova, godišnjih operativnih troškova svakog važnog elementa infrastrukture Galilea, prihodima, rasporedom i izvršavanjem, te pregledom provedbe sustava i tehnika upravljanja projektima navedenih u točki (e) članka 11.;

(e)

ocjenjuje mogućnosti promicanja i osiguravanja uporabe europskih satelitskih navigacijskih sustava u raznim ekonomskim sektorima, što uključuje analiziranje načina iskorištavanja prednosti koje stvaraju sustavi.

3.   Za nesmetano napredovanje faza uvođenja i uporabe programa Galileo i faze uporabe programa EGNOS koje su navedene u člancima 3. i 4., Komisija po potrebi utvrđuje mjere potrebne za:

(a)

upravljanje rizicima svojstvenima napredovanju programa Galileo i EGNOS i smanjivanje tih rizika;

(b)

utvrđivanje ključnih etapa donošenja odluka za nadzor i ocjenjivanje provedbe programa;

(c)

utvrđivanje lokacije infrastrukture na tlu za sustave, u skladu sa sigurnosnim uvjetima, poštujući otvoreni i transparenti postupka i osiguravajući njezin rad;

(d)

određivanje tehničkih i operativnih specifikacija potrebnih za izvođenje funkcija navedenih u točkama (b) i (c) članka 2. stavka 4. i za provođenje evolucija sustava.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

Članak 13.

Sigurnost sustava i njihovog rada

1.   Komisija osigurava sigurnost programa Galileo i EGNOS, uključujući sigurnost sustava i njihovog rada. U tu svrhu Komisija:

(a)

uzima u obzir potrebu za nadzorom i integracijom sigurnosnih uvjeta i normi unutar svim programa;

(b)

osigurava da se ukupnim učinkom tih uvjeta i normi podupire uspješno napredovanje programa, posebno u pogledu troškova, upravljanja rizicima i rasporeda;

(c)

uspostavlja mehanizme za usklađivanja raznih uključenih tijela;

(d)

uzima u obzir sigurnosne norme i uvjete na snazi kako se ne bi snizila opća razina sigurnosti i kako se ne bi utjecalo na funkcioniranje postojećih sustava temeljenih na tim normama i uvjetima.

2.   Ne dovodeći u pitanje članke 14. i 16. ove Uredbe i članak 8. Odluke br. 1104/2011/EU, Komisija usvaja delegirane akte u skladu s člankom 35., utvrđujući ciljeve na visokoj razini potrebne za jamčenje sigurnosti programa Galileo i EGNOS navedene u stavku 1.

3.   Komisija utvrđuje potrebne tehničke specifikacije i ostale mjere za provođenje ciljeva na visokoj razini navedenih u stavku 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

4.   EEAS nastavlja pomagati Komisiji u izvršavanju njezinih funkcija na području vanjskih poslova, u skladu s člankom 2. stavkom 2. Odluke 2010/427/EU.

Članak 14.

Uloga Agencije za europski GNSS

1.   U skladu sa smjernicama koje je utvrdila Komisija, Agencija za europski GNSS:

(a)

u pogledu sigurnosti programa Galileo i EGNOS i ne dovodeći u pitanje članke 13. i 16., osigurava:

i.

sigurnosnu akreditaciju, preko svojeg Odbora za sigurnosnu akreditaciju, u skladu s Poglavljem III. Uredbe (EU) br. 912/2010; u skladu s time započinje i nadzire provedbu sigurnosnih postupaka i provjerava sigurnost sustava;

ii.

rad Centra za nadzor sigurnosti Galilea, naveden u članku 6. točki (d) Uredbe (EU) br. 912/2010, u skladu s normama i uvjetima navedenima u članku 13. ove Uredbe i uputama iz Zajedničke akcije 2004/552/ZVSP;

(b)

izvršava zadatke predviđene člankom 5. Odluke br. 1104/2011/EU i pomaže Komisiji u skladu s člankom 8. stavkom 6. te Odluke;

(c)

pridonosi, u okviru faza uvođenja i uporabe programa Galileo i faze uporabe programa EGNOS, promicanju i oglašavanju usluga navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5., uključujući i provođenjem potrebnih tržišnih analiza, osobito u tržišnom izvješću koje Agencija za europski GNSS svake godine izrađuje o tržištu aplikacija i usluga, uspostavljanjem bliskih kontakata s korisnicima i potencijalnim korisnicima sustava s ciljem prikupljanja informacija o njihovim potrebama, praćenjem događanja na silaznim tržištima satelitske navigacije i sastavljanjem akcijskog plana za usvajanje usluga navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5. od strane zajednice korisnika, a koji posebno uključuje važne aktivnosti koje se odnose na standardizaciju i certifikaciju.

2.   Agencija za europski GNSS obavlja i druge zadatke koji se odnose na provedbu programa Galileo i EGNOS, uključujući i zadatke upravljanja programom i za njih je odgovorna. Te joj zadatke povjerava Komisija sporazumom o delegiranju ovlasti usvojenim na temelju odluke o delegiranju ovlasti, u skladu s člankom 60. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, a oni uključuju:

(a)

operativne aktivnosti koje uključuje upravljanje infrastrukturom sustava, održavanje i neprestano unapređivanje sustava, postupke certifikacije i standardizacije te pružanje usluga navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5.;

(b)

aktivnosti razvoja i uvođenja za razvitak i buduće generacije sustava, te doprinos određivanju razvoja sustava, uključujući nabavu;

(c)

promicanje razvoja aplikacija i usluga temeljenih na sustavima te podizanje svijesti o takvim aplikacijama i sustavima, uključujući utvrđivanje, spajanje i usklađivanje mreža Europskih centara izvrsnosti u aplikacijama i uslugama GNSS-a, oslanjanje na stručnost javnog i privatnog sektora i ocjenjivanje mjera koje se odnose na takvo promicanje i podizanje svijesti;

(d)

promicanje razvoja ključnih elemenata kao što su čipsetovi i prijemnici u okviru Galilea.

3.   Sporazumom o delegiranju ovlasti iz stavka 2. Agenciji za europski GNSS dodjeljuje se odgovarajuća razina autonomije i ovlasti, uz posebno upućivanje na javnog naručitelja u okviru članka 58. stavka 1. točke (c) i članka 60. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Uz to, njime se utvrđuju opći uvjeti za upravljanje sredstvima povjerenim Agenciji za europski GNSS, a posebno aktivnosti koje se trebaju provesti, odgovarajuće financiranje, postupci upravljanja i mjere nadzora i kontrole, mjere koje se primjenjuju u slučaju manjkave provedbe ugovora u pogledu troškova, rasporeda i uspješnosti, kao i pravila koja se odnose na vlasništvo nad svom materijalnom i nematerijalnom imovinom.

Mjerama nadzora i kontrole se posebno osiguravaju sustav provizorne prognoze troškova, sustavne informacije Komisiji o troškovima i rasporedu te, u slučaju nepodudaranja između predviđenih proračunskih sredstava, izvršavanja i rasporeda, korektivna akcija kojom se osigurava primjena infrastruktura u granicama dodijeljenih proračunskih sredstava.

4.   Agencija za europski GNSS sklapa s ESA-om radne dogovore koji su u skladu s ovom Uredbom objema potrebni za izvršavanje zadataka u fazi uporabe programa Galileo i EGNOS. Komisija obavještava Europski parlament, Vijeće i Odbor o tim radnim dogovorima koje je sklopila Agencija za europski GNSS i svim njihovima izmjenama. Prema potrebi, Agencija za europski GNSS također može razmotriti hoće li se obratiti ostalim subjektima iz javnog ili privatnog sektora.

5.   Uz zadatke navedene u stavcima 1. i 2. te u okviru područja njezine zadaće, Agencija za europski GNSS Komisiji osigurava svoju tehničku stručnost i opskrbljuje je svim potrebnim informacijama potrebnima za izvršavanje njezinih zadataka u skladu s ovom Uredbu, uključujući i za ocjenu mogućnosti promicanja i osiguravanja uporabe sustava navedenih u članku 12. stavku 2. točki (e).

6.   Savjetovanje s Odborom o odluci o delegiranju ovlasti navedenoj u stavku 2. ovog članka obavlja se u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenom u članku 36. stavku 2. Europski parlament, Vijeće i Odbor unaprijed se obavještavaju o sporazumima o delegiranju ovlasti koje će sklopiti Unija, koju predstavlja Komisija, i Agencija za europski GNSS.

7.   Komisija obavještava Europski parlament i Odbor o privremenim i konačnim rezultatima ocjenjivanja svih javnih natječaja i ugovora sa subjektima iz privatnog sektora, uključujući informacije koje se odnose na podizvođenje.

Članak 15.

Uloga Europske svemirske agencije

1.   Za fazu uvođenja programa Galileo navedenu u članku 3. točki (c), Komisija bez odgađanja sklapa ugovor o delegiranju ovlasti s ESA-om, podrobno navodeći njezine zadatke, osobito što se tiče oblikovanja, razvoja i nabave sustava. Sporazum s ESA-om sklapa se na temelju odluke o delegiranju ovlasti koju je Komisija usvojila u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) b. 966/2012.

Sporazumom o delegiranju ovlasti, u mjeri u kojoj je to potrebno za zadatke i izvršavanje proračuna koji su delegirani, utvrđuju se opći uvjeti za upravljanje sredstvima povjerenim ESA-i, a posebno aktivnosti koje se moraju provesti u odnosu na oblikovanje, razvoj i nabavu sustava, odgovarajuće financiranje, postupci upravljanja i mjere nadzora i kontrole, mjere koje se primjenjuju u slučaju neodgovarajuće provedbe ugovora u pogledu troškova, rasporeda i izvršavanja te pravila u vezi s vlasništvom nad svom materijalnom i nematerijalnom imovinom.

Mjerama nadzora i kontrole se posebno osiguravaju sustav provizorne prognoze troškova, sustavne informacije Komisiji o troškovima i rasporedu te, u slučaju nepodudaranja između predviđenih proračunskih sredstava, izvršavanja i rasporeda, korektivna akcija kojom se osigurava primjena infrastruktura u granicama dodijeljenih proračunskih sredstava.

2.   Savjetovanje s Odborom o odluci o delegiranju ovlasti iz stavka 1. obavlja se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 35. stavka 2. Europski parlament, Vijeće i Odbor unaprijed se obavještavaju o sporazumima o delegiranju ovlasti koje će sklopiti Unija, koju predstavljaju Komisija, i ESA

3.   Odbor obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Odbor. o privremenim i konačnim rezultatima ocjenjivanja javnih natječaja i ugovora sa subjektima iz privatnog sektora koje će sklopiti ESA, uključujući i o informacijama koje se odnose na podizvođenje.

4.   Za fazu uporabe programa Galileo i EGNOS, kako je navedeno u članku 3. točki (d) i članku 4., radni dogovori između Agencije za europski GNSS i ESA-e, navedeni u članku 15. stavku 1.c bave se ulogom ESA-e tijekom te faze te njezinom suradnjom s Agencijom za europski GNSS, posebno u pogledu:

(a)

osmišljavanja, oblikovanja, nadzora, nabave i vrednovanja u okviru razvoja budućih generacija sustava;

(b)

tehničke potpore u okviru rada i održavanja postojećih generacija sustava.

Ti su ugovori u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i s mjerama koje je utvrdila Komisija u skladu s člankom 12. stavkom 3.

5.   Ne dovodeći u pitanje sporazum o delegiranju ovlasti i radne dogovore navedene u stavcima 1 i 4.a, Komisija od ESA-e može zatražiti tehničku stručnost i informacije potrebne za izvršavanje njezinih zadataka u skladu s ovom Uredbom.

POGLAVLJE IV.

ASPEKTI KOJI SE ODNOSE NA SIGURNOST UNIJE ILI DRŽAVE ČLANICE

Članak 16.

Zajednička akcija

Kada god sigurnost Europske unije ili njezinih država članica može biti ugrožena djelovanjem sustava, primjenjuju se postupci određeni u Zajedničkoj akciji Vijeća 2004/552/ZVSP.

Članak 17.

Primjena pravila o klasificiranim podacima

U okviru područja primjene ove Uredbe:

(a)

svaka država članica osigurava da njezini nacionalni sigurnosni propisi pružaju stupanj zaštite klasificiranih podataka EU-a jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa određenih u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i sigurnosnih propisa Vijeća određenih u prilozima Odluci 2013/488/EU;

(b)

države članice bez odgađanja obavješćuju Komisiju o nacionalnim sigurnosnim propisima kako je navedeno u točki (a);

(c)

fizičke osobe s boravištem u trećim državama i pravne osobe s poslovnim nastanom u trećim zemljama mogu rukovati klasificiranim podacima EU-a u vezi s programima jedino ako u tim državama podliježu sigurnosnim propisima koji jamče stupanj zaštite koji je barem jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa Komisije određenih u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i sigurnosnih propisa Vijeća određenih u Prilogu Odluci 2013/488/EU. Jednakovrijedost sigurnosnih propisa koji se primjenjuju u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji određuje su u sporazumu o sigurnosti podataka između Europske unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije u skladu s postupkom određenim u članku 218. UFEU-a te uzimajući u obzir članak 13. Odluke 2013/488/EU;

(d)

Ne dovodeći u pitanje članak 13. Odluke 2013/488/EU i pravila o industrijskoj sigurnosti određena u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom, fizička osoba ili pravna osoba, treća zemlja ili međunarodna organizacija mogu imati pristup klasificiranim podacima EU-a ako se to u dotičnom slučaju pokaže potrebnim te ovisno o prirodi sadržaja tih podataka, primateljevoj potrebi za saznanjem i stupnju koristi za Europsku uniju.

POGLAVLJE V.

JAVNA NABAVA

ODJELJAK I.

Opće odredbe koje se primjenjuju na javnu nabavu koja se provodi kao dio faza uvođenja i uporabe programa galileo i faze uporabe programa egnos

Članak 18.

Opća načela

Ne dovodeći u pitanje mjere potrebne za zaštitu ključnih sigurnosnih interesa Europske unije ili javne sigurnosti ili mjere potrebne za usklađivanje sa zahtjevima Europske unije o kontroli izvoza, Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 primjenjuju se na faze uvođenja i uporabe programa Galileo i na fazu uporabe programa EGNOS. Nadalje, sljedeća opća načela također se primjenjuju na faze provedbe i uporabe programa Galileo i na fazu provedbe programa EGNOS: otvoreni pristup i pošteno tržišno natjecanje u cijelome lancu industrijske opskrbe, natječaj na temelju transparentnih i pravodobnih informacija, jasno priopćavanje važećih propisa o nabavi, kriterija odabira i dodjele te svih drugih relevantnih informacija kojima se svim potencijalnim ponuđačima osiguravaju jednaka pravila igre.

Članak 19.

Posebni ciljevi

Tijekom postupka javne nabave, javni naručitelji u pozivima za podnošenje ponuda teže ostvarenju sljedećih ciljeva:

(a)

promicanju što šireg i otvorenijeg sudjelovanja svih gospodarskih subjekata u cijeloj Uniji, posebice novih sudionika i malih i srednjih poduzetnika, ohrabrivanjem ponuditelja na podizvođenje;

(b)

izbjegavanju moguće zlouporabe dominantnog položaja i oslanjanja na jednog dobavljača;

(c)

iskorištavanju prednosti prethodnih ulaganja u javni sektor i stečenog znanja, te iskustva i sposobnosti industrije uključujući one stečene tijekom faza definicije, razvoja, provjere i uvođenja programa, uz istodobno osiguranje poštovanja pravila o konkurentnim natječajima;

(d)

osiguranju nabave iz više izvora gdje god je to moguće kako bi se zajamčila bolja sveobuhvatna kontrola programa Galileo i EGNOS, njihovih troškova i rasporeda;

(e)

uzimanju u obzir, gdje je to moguće, ukupnog troška tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda.

ODJELJAK 2.

Posebne odredbe koje se primjenjuju na javnu nabavu koja se provodi kao dio faza uvođenja i uporabe programa galileo i faze uporabe programa egnos

Članak 20.

Određivanje uvjeta za pošteno tržišno natjecanje

Javni naručitelj poduzima prikladne mjere kako bi osigurao uvjete za pošteno tržišno natjecanje u slučaju da prethodno uključenje poduzeća u aktivnosti u vezi s predmetom poziva za podnošenje ponuda:

(a)

tom poduzeću može dati značajnu prednost u smislu privilegiranih podataka te stoga dovesti u pitanje poštovanje načela jednakog postupanja ili

(b)

utjecati na normalne uvjete tržišnog natjecanja ili nepristranost i objektivnost pri dodjeli ili izvršavanju ugovora.

Te mjere ne narušavaju pošteno tržišno natjecanje, i ne ugrožavaju jednako postupanje ili povjerljivost podataka prikupljenih o poduzetnicima, njihovim poslovnim vezama i strukturi troškova. U tom kontekstu, ovim se mjerama u obzir uzimaju priroda i posebnosti namjeravanog ugovora.

Članak 21.

Sigurnost podataka

Kada ugovori uključuju, zahtijevaju i/ili sadrže klasificirane podatke, javni naručitelj u dokumentima ponude navodi mjere i zahtjeve potrebne kako bi se osigurala zaštita sigurnosti takvih podataka na traženoj razini.

Članak 22.

Pouzdanost isporuka

Javni naručitelj u dokumentima ponude navodi svoje zahtjeve u odnosu na pouzdanost isporuka i pružanja usluga u okviru izvršenja ugovora.

Članak 23.

Ugovori s uvjetnim dijelovima

1.   Javni naručitelj može dodijeliti ugovor u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima.

2.   Ugovor s uvjetnim dijelovima uključuje fiksni dio popraćen proračunskim obvezama što rezultira čvrstom obvezom izvršenja radova, isporuka ili usluga ugovorenih za taj dio te jedan ili više dijelova koji su uvjetovani proračunom i izvršavanjem. Dokumentacija ponude odnosi se na posebne značajke ugovora s uvjetnim dijelovima. U njoj se posebno navodi predmet ugovora, cijena ili pojedinosti za utvrđivanje cijene te pojedinosti za izvođenje radova, isporuku robe i pružanje usluga tijekom svakog dijela.

3.   Obveze iz fiksnog dijela dio su jedinstvene cjeline. Isto vrijedi za obveze iz svakog uvjetnog dijela, uzimajući u obzir obveze iz prethodnih dijelova.

4.   Izvršavanje svakog uvjetnog dijela podliježe odluci javnog naručitelja o kojoj se izvoditelj radova obavještava u skladu s ugovorom. Kada je uvjetni dio potvrđen sa zakašnjenjem ili nije potvrđen, izvoditelj radova može, ako je tako određeno u ugovoru i uvjetima ugovora, primiti naknadu za čekanje ili za neizvođenje.

5.   Ako javni naručitelj u pogledu određenog dijela utvrdi da radovi, isporuka i usluge ugovoreni za taj dio nisu izvršeni, on može zahtijevati naknadu štete te raskinuti ugovor, ako ugovor to predviđa te pod uvjetima utvrđenima u ugovoru.

Članak 24.

Ugovori s nadoknadom troškova

1.   Javni naručitelj može se odlučiti za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova do određenog iznosa u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 2.

Iznos koji se za takve ugovore plaća sastoji se od nadoknade svih izravnih troškova koje snosi izvoditelj radova prilikom izvršavanja ugovora, kao što su troškovi radne snage, materijala, potrošne robe i uporabe opreme i infrastrukture potrebne za izvršavanje ugovora. Ti se troškovi uvećavaju za fiksni honorar koji pokriva neizravne troškove i dobit ili svotu koja pokriva neizravne troškove i poticajne naknade pod uvjetom ostvarivanja ciljeva u zadanom roku.

2.   Javni naručitelj može se odlučiti za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova kada je objektivno nemoguće utvrditi točnu fiksnu cijenu i kada postoji mogućnost da ta fiksna cijena bude pretjerano visoka zbog nesigurnosti povezanih s izvršavanjem ugovora zato što:

(a)

ugovor sadrži izuzetno složene značajke ili značajke koje zahtijevaju uporabu nove tehnologije te stoga podrazumijevaju znatan broj tehničkih rizika ili zato što

(b)

se iz operativnih razloga odmah mora započeti s aktivnostima koje su predmet ugovora, iako još nije u potpunosti moguće odrediti točnu fiksnu cijenu zbog značajnih rizika ili zato što izvršavanje ugovora dijelom ovisi o izvršavanju drugih ugovora.

3.   Najveći iznos za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova najveća je moguća svota koja se može isplatiti. Ona se može premašiti samo u propisno obrazloženim iznimnim slučajevima uz prethodno odobrenje javnog naručitelja.

4.   U dokumentaciji ponude postupka javne nabave za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova navodi se:

(a)

vrsta ugovora, prije svega radi li se o ugovoru s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova do određene najviše cijene,

(b)

elementi ugovora koji su predmet nadoknade troškova u slučaju ugovora s djelomičnom nadoknadom troškova,

(c)

ukupni najveći iznos,

(d)

kriteriji dodjele ugovora koji moraju omogućiti procjenu vjerodostojnosti ukupno procijenjenog proračuna, nadoknadivih troškova, mehanizama za utvrđivanje tih troškova i dobiti navedenih u ponudi,

(e)

mehanizmi uvećavanja, koji se primjenjuju na izravne troškove, navedeni u stavku 1.,

(f)

pravila i postupci kojima se utvrđuje nadoknadivost troškova planiranih od strane ponuditelja za izvršavanje ugovora, u skladu s načelima iz stavka 5.,

(g)

računovodstvena pravila koja ponuditelji moraju poštovati,

(h)

u slučaju ugovora s djelomičnom nadoknadom troškova koji se pretvara u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom, parametri te konverzije.

5.   Troškovi koje ponuditelj snosi tijekom izvršavanja ugovora s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova mogu se nadoknaditi samo ako:

(a)

su zaista nastali tijekom trajanja ugovora, uz iznimku troškova za opremu, infrastrukturu i nematerijalnu dugotrajnu imovinu potrebnih za izvršavanje ugovora, koji mogu biti nadoknadivi do iznosa njihove ukupne kupovne cijene,

(b)

navedeni u ukupno procijenjenom proračunu koji može biti izmijenjen izmjenama izvornog ugovora,

(c)

su potrebni za izvršavanje ugovora,

(d)

su nastali kao rezultat i pripisuju se izvršavanja ugovora,

(e)

ih se može raspoznati, provjeriti, ili ako su zabilježeni u računovodstvenoj dokumentaciji izvoditelju radova i utvrđeni u skladu s računovodstvenim standardima navedenima u specifikacijama i ugovoru,

(f)

poštuju zahtjeve primjenjivog poreznog i socijalnog prava,

(g)

ne odstupaju od uvjeta ugovora,

(h)

razumni su, opravdani te usklađeni sa zahtjevima dobrog financijskog upravljanja, posebice s obzirom na ekonomičnost i učinkovitost.

Javni naručitelj odgovoran je za računovodstvo svojih troškova, uredno vođenje svojih poslovnih knjiga ili svakog drugog dokumenta koje može predočiti kao dokaz za troškove čiju nadoknadu traži u skladu s načelima iz ovog članka. Troškovi koje izvoditelj radova ne može dokazati smatraju se neprihvatljivima i njihova nadoknada se odbija.

6.   Javni naručitelj odgovoran je za sljedeće zadatke kako bi osigurao ispravno izvršavanje ugovora s nadoknadom troškova:

(a)

određivanje najrealističnijih najviših iznosa istodobno dozvoljavajući potrebnu fleksibilnost kako bi se u obzir uzele tehničke poteškoće,

(b)

pretvaranje ugovora s djelomičnom nadoknadom troškova u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom čim postane moguće odrediti fiksnu ugovorenu cijenu tijekom izvršavanja ugovora. U tu svrhu, javni naručitelj određuje parametre pretvaranja ugovora s nadoknadom troškova u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom.

(c)

provođenje nadzornih i kontrolnih mjera koje prije svega služe kao sustav predviđanja mogućih troškova,

(d)

određivanje odgovarajućih načela, alata i postupaka za provedbu ugovora, posebno za raspoznavanje i provjeru prihvatljivosti troškova koje prijavljuju izvoditelji radova ili podizvoditelji tijekom izvršavanja ugovora, i za unošenje izmjena u ugovor,

(e)

provjeru pridržavaju li se izvoditelji i njihovi podizvoditelji računovodstvenih standarda određenih ugovorom te obveze predočavanja svojih računovodstvenih dokumenata kao stvarnog i pravednog pregleda stanja računa,

(f)

neprestano osiguravanje učinkovitosti načela, alata i postupaka navedenih pod točkom (d) tijekom izvršavanja ugovora.

Članak 25.

Izmjene

Javni naručitelj i izvoditelj radova mogu izmijeniti ugovor izmjenom uz ispunjenje sljedećih uvjeta:

(a)

ako to ne mijenja predmet ugovora,

(b)

ako to ne utječe na ekonomsku ravnotežu ugovora,

(c)

ako time nisu uvedeni uvjeti koji bi, da su bili prvotno navedeni u ugovornoj dokumentaciji, omogućili prijavu drugim ponuditeljima, a ne onima izvorno prijavljenima, ili koji bi omogućili odabir druge ponude, a ne one izvorno odabrane.

Članak 26.

Podizvođenje

1.   Javni naručitelj od ponuditelja zahtijeva da dio ugovora ponudi podizvoditeljima kroz konkurentno nadmetanje na primjerenim razinama podizvođenja odnosno poduzećima koja nisu dio iste skupine u kojoj je ponuditelj, posebno novim sudionicima i malim i srednjim poduzećima.

2.   Javni naručitelj nalaže da traženi udio ugovora bude ponuđen na podizvođenje u obliku raspona od najmanjeg do najvećeg postotka. On osigurava da su ti postoci razmjerni ciljevima i vrijednosti ugovora, uzimajući u obzir prirodu sektora dotične aktivnosti te poglavito konkurentne uvjete i uočen industrijski potencijal.

3.   Ako ponuditelj u svojoj ponudi naznači da ne namjerava niti jedan udio ugovora ponuditi podizvoditeljima ili da namjerava ponuditi udio manji od minimalnog raspona navedenog u stavku 2., tada to mora obrazložiti javnom naručitelju. Javni naručitelj te informacije dostavlja Komisiji.

4.   Javni naručitelj može odbiti podizvoditelje koje je kandidat izabrao tijekom faze postupka dodjele glavnog ugovora ili koje je izabrao ponuditelj izabran za izvršavanje ugovora. Odluku o odbijanju, koja može biti utemeljena samo na kriterijima za odabir ponuditelja za glavni ugovor, obrazlaže pismeno.

POGLAVLJE VI.

OSTALE ODREDBE

Članak 27.

Planiranje programa

Komisija usvaja godišnji program rada u obliku provedbenog plana aktivnosti potrebnih za ostvarivanje posebnih ciljeva programa Galileo utvrđenih člankom 2. stavkom 4. u skladu s fazama određenima člankom 3. i posebnim ciljevima programa EGNOS utvrđenima člankom 2. stavkom 5. Godišnjim programom rada također su osigurana sredstva za financiranje tih aktivnosti.

Te se provedbene mjere donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

Članak 28.

Djelovanje država članica

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje programa Galileo i EGNOS, uključujući mjere zaštite zemaljskih stanica koje se nalaze na njihovim državnim područjima, koje će biti barem jednakovrijedne onima nužnima za zaštitu europskih kritičnih infrastruktura u smislu Direktive Vijeća 2008/114/EZ (18). Države članice ne poduzimaju mjere koje bi mogle naštetiti programima ili uslugama koje se pružaju njihovim iskorištavanjem, posebno u pogledu neprekidnosti rada infrastruktura.

Članak 29.

Međunarodni sporazumi

Europska unija može sklopiti sporazume s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u kontekstu programa Galileo i EGNOS u skladu s postupkom utvrđenim u članku 218. UFEU-a.

Članak 30.

Tehnička podrška

Kako bi se proveli tehnički zadaci navedeni u članku 12. stavku 2. Komisija može zatražiti tehničku podršku, posebice u smislu kapaciteta i stručnosti nacionalnih agencija nadležnih za svemirski sektor, ili pomoć samostalnih stručnjaka i tijela koja bi mogla dati nepristranu analizu i mišljenja o napretku programa Galileo i EGNOS.

Subjekti koji su osim Komisije uključeni u javno upravljanje programima, posebno Agencija za europski GNSS i ESA, mogu dobiti istu tehničku podršku prilikom provođenja zadataka koji su im povjereni na temelju ove Uredbe.

Članak 31.

Osobni podaci i zaštita privatnosti

1.   Komisija osigurava zaštitu osobnih podataka i privatnosti tijekom osmišljavanja, provedbe i uporabe sustava te uključenost primjerenih jamstava.

2.   Svi osobni podaci koji se obrađuju u kontekstu zadaća i aktivnosti iz ove Uredbe, obrađuju se u skladu s primjenjivim pravom o zaštiti osobnih podataka, poglavito Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (19) i Uredbom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20).

Članak 32.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da su, prilikom provođenja aktivnosti financiranih u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera zaštite od prijevare, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama kao i, ukoliko se nepravilnosti otkriju, povratom pogrešno isplaćenih iznosa te, po potrebi, djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i provjera na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su primali sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta gospodarskih sudionika na koje se ovakvo financiranje odnosi izravno ili posredno u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 883/2013 Eurpskog parlamenta i Vijeća (21) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (22) kako bi se utvrdilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo kojeg drugog nezakonitog djelovanja koji utječe na financijske interese Europske unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, odlukom ili ugovorom koji se odnose na financiranje Unije.

Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, međunarodni sporazumi s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava, odluke i ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava koji su rezultat primjene ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF na provođenje takvih revizija te provjera i inspekcija na licu mjesta.

Članak 33.

Obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća

1.   Komisija osigurava provedbu ove Uredbe. Svake godine prilikom predstavljanja prednacrta proračuna Komisija dostavlja izvješće Europskome parlamentu i Vijeću o provedbi programa Galileo i EGNOS. To izvješće sadrži sve informacije o programima, poglavito one u vezi s upravljanjem rizikom, ukupnim troškovima, godišnjim troškovima poslovanja, prihodima, rasporedom i izvođenjem, kako je to navedeno pod točkom (d) članka 12. stavka 2. o funkcioniranju sporazuma o delegiranju sklopljenih u skladu s člankom 14. stavkom 2. i člankom 15. stavkom 1. Izvješće mora sadržavati:

(a)

pregled dodjele i korištenja sredstava dodijeljenih za programe u skladu s člankom 7. stavkom 4.,

(b)

informacije o strategiji Komisije o upravljanju troškovima u skladu s člankom 9. stavkom 6.,

(c)

ocjenu upravljanja pravima intelektualnog vlasništva,

(d)

pregled provedbe sustava i tehnika upravljanja projektima, uključujući sustave i tehnike upravljanja rizikom, kako je navedeno u članku 12. stavku 2. točki (d),

(e)

procjena mjera poduzetih u svrhu maksimalnog iskorištavanja socio-ekonomskih prednosti programa.

2.   Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o privremenim i konačnim rezultatima ocjenjivanja javnog natječaja i ugovora sa subjektima iz privatnog sektora koje su provele Agencija za europski GNSS i Europska svemirska agencija (ESA) u skladu s člankom 14. stavkom 7. i člankom 15. stavkom 3.

Također obavješćuje Europski parlament i Vijeće o:

(a)

bilo kakvoj preraspodjeli sredstava između kategorija rashoda provedenoj u skladu s člankom 9. stavkom 3.,

(b)

bilo kakvom utjecaju na programe Galileo i EGNOS kao rezultatu primjene članka 8. stavka 2.

Članak 34.

Preispitivanje provedbe ove Uredbe

1.   Do 30. lipnja 2017. Komisija podnosi izvješće o procjeni provedbe ove Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću u cilju donošenja odluke o produženju, izmjeni ili ukidanju mjera poduzetih u skladu s ovom Uredbom, a koje se odnose na:

(a)

ostvarivanje ciljeva tih mjera, posebice rezultata i učinka,

(b)

učinkovitost pri korištenju sredstava,

(c)

europsku dodanu vrijednost.

Izvješće o ocjeni također obuhvaća tehnološki razvoj povezan sa sustavima, opseg za pojednostavljenje, unutarnju i vanjsku koherentnost, relevantnost svih ciljeva kao i doprinos mjera Unijinim prioritetima pametnog, održivog i uključivog rasta. U obzir se uzimaju rezultati ocjene dugoročnog učinka prethodnih mjera.

2.   Ocjena uzima u obzir postignuti napredak u odnosu na posebne ciljeve programa Galileo i EGNOS utvrđene člankom 2. stavcima 4. i 5. na temelju pokazatelja učinkovitosti kao što su:

(a)

za Galileo u odnosu na:

i.

uvođenje njegove infrastrukture:

broj i dostupnost operativnih satelita, broj dostupnih zamjenskih zemaljskih satelita u odnosu na broj planiranih satelita naveden u sporazumu o delegiranju,

stvarnu raspoloživost elemenata zemaljske infrastrukture (poput zemaljskih stanica, nadzornih centara) u odnosu na planiranu raspoloživost,

ii.

razinu usluge:

kartu raspoloživosti usluge prema kategoriji usluge u odnosu na dokument u kojemu je definirana usluga,

iii.

trošak:

indeks troškovne učinkovitosti po troškovno značajnom predmetu programa utemeljen na odnosu koji uspoređuje stvarni trošak i proračunski trošak,

iv.

raspored:

indeks učinkovitosti rasporeda za svaku bitnu stavku programa koji se temelji na usporedbi proračunskog troška obavljenog rada i proračunskog troška planiranog rada,

v.

razinu tržišta:

trend tržišta temeljen na udjelu Galileo i EGNOS prijemnika u ukupnom broju modela prijemnika obuhvaćenih izvješćem o tržištu Agencije za europski GNSS navedenom u točki (c) članka 14. stavka 1.

(b)

za EGNOS u odnosu na:

i.

proširenje njegove pokrivenosti:

napredak u proširenju pokrivenosti u odnosu na dogovoreni plan proširenja pokrivenosti,

ii.

razinu usluge:

indeks raspoloživosti usluga na temelju broja zračnih luka, s operativnim statusom, čiji su postupci prilaženja utemeljeni na EGNOS-u u odnosu na ukupni broj zračnih luka čiji su postupci prilaženja utemeljeni na EGNOS-u,

iii.

trošak:

indeks troškovne učinkovitosti utemeljen na omjeru stvarnog troška i proračunskog troška,

iv.

raspored:

indeks učinkovitosti rasporeda koji se temelji na usporedbi proračunskog troška obavljenog rada i proračunskog troška planiranog rada.

3.   Tijela uključena u provedbu ove Uredbe Komisiji dostavljaju podatke i informacije potrebne kako bi se omogućilo praćenje i procjena dotičnih aktivnosti.

POGLAVLJE VII.

MJERE DELEGIRANJA OVLASTI I PROVEDBE

Članak 35.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 1. siječnja 2014.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stavkom 2. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 36.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Predstavnici Agencije za europski GNSS i ESA-e sudjeluju u radu Odbora prema uvjetima utvrđenima u njegovom poslovniku u svojstvu promatrača.

5.   U skladu s međunarodnim sporazumima koje je Europska unija sklopila u skladu s člankom 29. predstavnicima trećih zemalja ili međunarodnih organizacija po potrebi može biti omogućena suradnja s Odborom prema uvjetima utvrđenima u njegovom poslovniku.

6.   Odbor se sastaje redovito, po mogućnosti četiri puta godišnje, svaka tri mjeseca. Odbor na svakoj sjednici donosi izvješće o napretku programa. Ta izvješća daju opći pregled stanja i razvoja programa, poglavito u pogledu upravljanja rizikom, troškova, rasporeda i izvođenja. Izvješća barem jednom godišnje uključuju pokazatelje učinkovitosti navedene u članku 34. stavku 2.

POGLAVLJE VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 37.

Stavljanje izvan snage

1.   Uredbe (EZ) br. 876/2002 i (EZ) br. 683/2008 stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Sve mjere donesene na temelju Uredbe (EZ) br. 876/2002 ili Uredbe (EZ) br. 683/2008 ostaju na snazi.

3.   Upućivanja na Uredbu (EZ) br. 683/2008 stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 179.

(2)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) Br. 1291/2013 od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ Vidjeti str. 104ovoga Službenog lista)

(3)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir 2014. - 2020. (Vidjeti str. 884ovoga Službenog lista)

(4)  Uredba (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o nastavku provedbe europskih programa za satelitsku navigaciju (EGNOS i Galileo) (SL L 196, 24.7.2008., str. 1.).

(5)  Odluka br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravilima pristupa javnoj reguliranoj usluzi koju pruža globalni navigacijski satelitski sustav uspostavljen u okviru programa Galileo (SL L 287, 4.11.2011., str. 1.).

(6)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na ukupni proračun Unije (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(7)  SL C 420du 20.12.2013, p. 1.

(8)  SL C 380 E, 11.12.2012., str. 84.

(9)  Uredba (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o osnivanju Agencije za europski GNSS, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1321/2004 o uspostavi struktura za upravljanje europskim programima satelitske radionavigacije i izmjeni Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 276, 20.10.2010., str. 11.).

(10)  Zajednička akcija Vijeća od 12. srpnja 2004. o aspektima djelovanja europskog satelitskog radionavigacijskog sustava koji utječu na sigurnost Europske unije (SL L 246, 20.7.2004., str. 30.)

(11)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. kojom se uređuje organizacija i djelovanje Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

(12)  2001/844/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 29. studenog 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001., str. 1.)

(13)  2013/488/EU: Odluka Vijeća od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 274, 15.10.2013., str. 1.)

(14)  SL C 304, 15.10.2011., str. 7.

(15)  Odluka br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o uspostavljanju višegodišnjeg programa za politiku radiofrekvencijskog spektra (SL L 81, 21.3.2012., str. 7.).

(16)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

(17)  Uredba Vijeća (EZ) br. 876/2002 od 21. svibnja 2002. o osnivanju Zajedničkog poduzeća Galileo (SL L 138, 28.5.2002., str. 1.).

(18)  Direktiva Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (SL L 345, 23.12.2008., str. 75.).

(19)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(20)  Uredba 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(21)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999, (SL L 248 18.9.2013. 1.)

(22)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. koja se odnosi na provjere na terenu i inspekcije koje provodi Komisija u svrhu zaštite financijskih interesa Europskih zajednica protiv prijevara i drugih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 683/2008

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 1.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 8.

Članak 5.

Članak 4.

Članak 6.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 5.

Članak 8.

Članak 6.

Članak 9.

Članak 7.

Članak 10.

Članak 9.

Članak 11.

Članak 10.

Članak 12. stavak 1.

Članak 11.

Članak 12. stavci 2. i 3.

Članak 12.

Članak 13. stavci 1., 2. i 3.

Članak 13.

Članak 13. stavak 4.

Članak 16.

Članak 14.

Članak 17.

Članak 15.

Članak 27.

Članak 16.

Članak 14.

Članak 17.

Članci od 18. do 26.

Članak 18.

Članak 16.

Članak 19. stavci od 1. do 4.

Članak 36.

Članak 19. stavak 5.

Članak 35.

Članak 20.

Članak 31.

Članak 21.

Članak 32.

Članak 22.

Članak 33.

Članak 23.

 

Članak 24.

Članak 38.

Prilog

Članak 1.


Zajednička izjava

Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)

1.

S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.

2.

Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:

(a)

napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;

(b)

međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

(c)

pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;

(d)

učinkovitost sporazuma o upravljanju;

(e)

godišnji pregled radnog programa.

3.

U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.

4.

Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.

5.

GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:

troje iz Vijeća,

troje iz Europskog parlamenta,

jedan iz Komisije,

i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).

6.

GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/25


UREDBA (EU) br. 1286/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 197.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Višegodišnji akcijski program oporezivanja koji se primjenjivao prije 2014. značajno je doprinio olakšavanju i jačanju suradnje između poreznih vlasti unutar Unije. Dodana vrijednost tog programa, uključujući za zaštitu financijskih interesa država članica Unije i poreznih obveznika, prepoznata je od strane poreznih uprava država sudionica. Ako države članice ne potraže rješenje izvan granica svojih administrativnih teritorija ili ne surađuju intenzivno sa svojim kolegama iz ostalih 26 država, ne mogu se uhvatiti u koštac s izazovima sljedećeg desetljeća. Program Fiscalis, koji provodi Komisija u suradnji s državama sudionicama, pruža državama članicama okvir Unije unutar kojega će se razvijati te aktivnosti suradnje, i što je troškovno učinkovitije nego kad bi svaka država članica postavljala svoje individualne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi. Stoga je potrebno osigurati nastavak tog programa kroz uspostavljanje novog programa na istom području.

(2)

Program uspostavljen ovom Uredbom, „Fiscalis 2020” i njegov uspjeh od velike su važnosti u sadašnjoj gospodarskoj situaciji i trebao bi podupirati suradnju u fiskalnim pitanjima.

(3)

Očekuje se da će aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020, odnosno informacijski sustavi kako su određeni u ovoj Uredbi (europski informacijski sustavi), zajedničke akcije za službenike poreznih vlasti i inicijative za zajedničko osposobljavanje doprinijeti ostvarenju strategije Europa 2020 za pametan, održiv i uključiv rast jačanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta, pružanjem okvira unutar kojega će se podupirati aktivnosti poboljšanja administrativnih kapaciteta poreznih vlasti te promicanjem tehničkog napretka i inovacija. Pružajući okvir za aktivnosti koje teže učinkovitijim poreznim vlastima, jačaju konkurentnost poduzeća, potiču zapošljavanje i doprinose zaštiti financijskih i gospodarskih interesa država članica, Unije i poreznih obveznika, program Fiscalis 2020 će aktivno jačati funkcioniranje poreznih sustava na unutarnjem tržištu, istovremeno doprinoseći i postupnom uklanjanju postojećih zapreka i poremećaja unutar tržišta.

(4)

Područje primjene programa Fiscalis 2020 trebalo bi uskladiti s trenutnim potrebama, kako bi se usmjerilo na sve poreze usklađene na razini Unije i druge poreze u mjeri u kojoj su oni relevantni za unutarnje tržište i za administrativnu suradnju između država članica.

(5)

Kako bi podržao proces pristupanja i udruživanja trećih zemalja, program Fiscalis 2020 bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja koje pristupaju i zemalja kandidatkinja i za potencijalne države kandidatkinje i partnerske države Europske politike susjedstva, ako su ispunjeni određeni uvjeti i ako njihovo sudjelovanje podržava samo aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020 koje su usmjerene na borbu protiv poreznih prijevara i utaje poreza te na rješavanje agresivnog planiranja poreza. S obzirom na sve veću razinu međusobne povezanosti svjetskog gospodarstva, program Fiscalis 2020 bi trebao nastaviti pružati mogućnost pozivanja vanjskih stručnjaka da daju svoj doprinos aktivnostima u okviru programa Fiscalis 2020. Vanjske stručnjake, kao što su predstavnici državnih vlasti, gospodarskih subjekata i njihovih organizacija ili predstavnici međunarodnih organizacija, trebalo bi pozivati samo ako se njihov doprinos smatra ključnim za postizanje ciljeva programa Fiscalis 2020.

(6)

Ciljevi i prioriteti programa Fiscalis 2020 uzimaju u obzir utvrđene probleme i izazove u oporezivanju u sljedećem desetljeću. Program Fiscalis 2020 bi trebao nastaviti igrati ulogu u važnim područjima, kao što su dosljedna provedba prava Unije u području oporezivanja, osiguravanje razmjene informacija i podržavanje administrativne suradnje i jačanje administrativnih kapaciteta poreznih vlasti. S obzirom na dinamiku problema utvrđenih novih izazova, dodatni naglasak trebalo bi staviti na podršku borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja. Naglasak bi također trebalo staviti na smanjenje administrativnog opterećenja za porezne vlasti i na smanjenje troškova ispunjavanja obveza za porezne obveznike i sprečavanje slučajeva dvostrukog oporezivanja.

(7)

Na operativnoj razini, program Fiscalis 2020 bi trebao primjenjivati, koristiti i podržati europske informacijske sustave i aktivnosti administrativne suradnje, jačati vještine i stručnost poreznih službenika, poboljšati razumijevanje i primjenu prava Unije u području oporezivanju i poduprijeti poboljšanje upravnih postupaka te dijeljenje i širenje dobrih administrativnih praksi. Ove ciljeve trebalo bi slijediti s naglaskom na podršci u borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja.

(8)

Programske alate primjenjivane ranije trebalo bi dopuniti kako bi primjereno reagirali na izazove koji stoje pred poreznim vlastima u sljedećem desetljeću, a da ostanu u skladu s razvojem u pravu Unije. Program treba obuhvatiti: bilateralne ili multilateralne kontrole i druge oblike administrativne suradnje, kako je utvrđeno mjerodavnim pravom Unije o administrativnoj suradnji, timove stručnjaka, aktivnosti na jačanju kapaciteta javne uprave koje osiguravaju specifičnu i specijaliziranu poduku na području oporezivanja u državama članicama koje se suočavaju s osobitim i izvanrednim okolnostima koje opravdavaju takve ciljane aktivnosti, i, gdje je to potrebno, studije i zajedničke komunikacijske aktivnosti u cilju potpore provedbe prava Unije na području oporezivanja.

(9)

Europski informacijski sustavi igraju ključnu ulogu u međusobnom povezivanju poreznih vlasti i na taj način u jačanju poreznih sustava unutar Unije te bi ih stoga trebalo i dalje financirati i usavršavati u sklopu programa Fiscalis 2020. Osim toga, trebalo bi biti moguće uključiti u program Fiscalis 2020 nove informacijske sustave povezane s porezom koji su uspostavljeni u okviru prava Unije. Europski informacijski sustavi trebaju se temeljiti, prema potrebi, na zajedničkim razvojnim modelima i IT arhitekturi.

(10)

U kontekstu proširenja administrativne suradnje i podrške borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, za Uniju bi moglo biti korisno sklopiti sporazume s trećim zemljama, kako bi se omogućilo da te zemlje koriste komponente Unije u europskim informacijskim sustavima radi sigurne razmjene informacija između njih i država članica u okviru bilateralnih poreznih sporazuma.

(11)

U okviru programa Fiscalis 2020 također bi se trebale provesti zajedničke aktivnosti osposobljavanja. Program Fiscalis 2020 bi trebao nastaviti podupirati države sudionice u jačanju profesionalnih vještina i znanja koje se odnosi na oporezivanje kroz pojačani zajednički razvijen sadržaj osposobljavanja namijenjen poreznim službenicima i gospodarskim subjektima. U tu svrhu, trenutni pristup programa Fiscalis 2020 zajedničkom osposobljavanju, koji se uglavnom temeljio na središnjem razvoju učenja putem interneta, treba razvijati u program potpore višestranom osposobljavanju za Uniju.

(12)

Program Fiscalis 2020 bi trebao obuhvaćati razdoblje od sedam godina kako bi uskladio svoje trajanje s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira iz Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (2).

(13)

Ovom se Uredbom određuje financijska omotnica za čitavo vrijeme trajanja programa Fiscalis 2020 koja za Europski Parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka čini glavni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3).

(14)

U skladu s predanosti Komisije koherentnosti i pojednostavljenju programa financiranja navedenoj u njenom priopćenju o proračunskom pregledu od 2010. resursi se trebaju dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako predviđene aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020 slijede ciljeve koji su zajednički za različite instrumente financiranja isključujući, međutim, dvostruko financiranje.

(15)

Mjere koje su potrebne za financijsku provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti se u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 (4) i s Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 (5).

(16)

Zemlje sudionice trebale bi snositi troškove nacionalnih elemenata programa Fiscalis 2020 koji bi uključivali, između ostalog, neunijske komponente europskih informacijskih sustava i bilo koje osposobljavanje koje nije dio inicijativa za zajedničko osposobljavanje.

(17)

S obzirom na važnost punog sudjelovanja država sudionica u zajedničkim akcijama, moguća je stopa sufinanciranja od 100 % opravdanih troškova u vezi s putnim troškovima i smještajem, troškovima povezanim s organizacijom događanja i dnevnicama kada je to potrebno kako bi se u potpunosti postigli ciljevi programa Fiscalis 2020.

(18)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi odgovarajućim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih sredstava, pogrešno plaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, po potrebi, sankcije.

(19)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti u odnosu na donošenje godišnjih programa rad trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (6).

(20)

Kako države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Uredbe, naime, uspostaviti višegodišnji program za poboljšanje rada poreznih sustava na unutarnjem tržištu jer one ne mogu učinkovito provoditi suradnju i koordinaciju potrebnu za postizanje tog cilja, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je određeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

U provedbi programa Fiscalis 2020, Komisiji bi trebao pomagati Odbor za provedu programa Fiscalis 2020.

(22)

Da bi se olakšalo evaluaciju programa Fisalis 2020, na samom početku potrebno je uvesti pravilan okvir za praćenje rezultata postignutih programom Fiscalis 2020. Komisija bi, zajedno s državama sudionicama, trebala odrediti podesive pokazatelje i postaviti unaprijed definirana polazišta za praćenje rezultata aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020. Trebalo bi na sredini trajanja programa provesti evaluaciju usmjerenu na ostvarenje ciljeva programa Fiscalis 2020, njegovu učinkovitost i dodanu vrijednost na europskoj razini. Završna bi se evaluacija, osim toga, trebala baviti dugoročnim utjecajem i održivosti učinaka programa. Potrebno je osigurati potpunu transparentnost uz redovito izvješćivanje o praćenju i uz podnošenje izvješća o evaluaciji Europskom parlamentu i Vijeću.

(23)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka (7) uređuje obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u kontekstu ove Uredbe, a pod nadzorom nadležnih tijela država članica, posebice neovisnih javnih vlasti koje je odredila država članica. Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijela Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (8), uređuje obradu osobnih podataka koje provodi Komisija u okviru ove Uredbe, a pod nadzorom Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Svaka razmjena ili prijenos informacija od strane nadležnih tijela treba biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka kako je navedeno u Direktivi 95/46/EZ, a svaka razmjena ili prijenos informacija od strane Komisije mora biti u skladu s propisima o prijenosu osobnih podataka kao što je navedeno u Uredbi (EZ) br. 45/2001.

(24)

Ova Uredba zamjenjuje Odluku br. 1482/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9). Tu bi Odluku stoga trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.   Višegodišnji akcijski program „Fiscalis 2020” („program”) osniva se da bi se poboljšao rad poreznih sustava na unutarnjem tržištu i podržala suradnja s tim u vezi.

2.   Program obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„porezne vlasti” znače javna tijela i druga tijela u državama sudionicama koja su odgovorna za upravljanje poreznim aktivnostima ili aktivnostima koje su povezane s porezom;

2.

„vanjski stručnjaci” znači:

(a)

predstavnici državnih tijela, uključujući one iz zemalja koje ne sudjeluju u programu na temelju članka 3. stavka 2.,

(b)

gospodarski subjekti i organizacije koje predstavljaju gospodarske subjekte,

(c)

predstavnici međunarodnih i drugih relevantnih organizacija.

3.

„oporezivanje” znači sljedeće:

(a)

porez na dodanu vrijednost predviđen Direktivom Vijeća 2006/112/EZ (10);

(b)

trošarine na alkohol predviđene Direktivom Vijeća 92/83/EEC (11);

(c)

trošarine na duhan predviđene Direktivom Vijeća 2011/64/EU (12);

(d)

poreze na energente i električnu energiju predviđene Direktivom Vijeća 2003/96/EZ (13)

(e)

druge poreze koji su obuhvaćenim člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 2010/24/EU (14) u mjeri u kojoj su oni relevantni za unutarnje tržište i administrativnu suradnju između država članica.

4.

„bilateralne ili multilateralne kontrole” znači koordinirana provjera porezne obveze jednog ili više povezanih poreznih obveznika koji organiziraju dvije ili više zemalja sudionica sa zajedničkim ili upotpunjujućim interesima, u što su uključene najmanje dvije države članice.

Članak 3.

Sudjelovanje u programu

1.   Države sudionice su države članice i države iz stavka 2. ako su ispunjeni uvjeti iz tog stavka.

2.   Program je otvoren za sudjelovanje bilo kojima od sljedećih zemalja:

(a)

državama pristupnicama, državama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama koje imaju koristi od pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim odredbama te uvjetima sudjelovanja navedenih država u programima Unije uspostavljenima u okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(b)

partnerskim državama obuhvaćenih Europskom politikom susjedstva pod uvjetom da su te države dosegle dovoljnu razinu približavanja mjerodavnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima u Uniji.

Partnerske države navedene u prvom podstavku točki (b) sudjeluju u programu u skladu s odredbama koje se utvrđuju s tim državama nakon uspostave okvirnih sporazuma o sudjelovanju u programima Unije. Njihovo sudjelovanje podržava samo aktivnosti u okviru programa koje su usmjerene na borbu protiv poreznih prijevara i utaje poreza te na rješavanje agresivnog planiranja poreza.

Članak 4.

Sudjelovanje u aktivnostima u okviru programa

Vanjski stručnjaci mogu biti pozvani da doprinesu odabranim aktivnostima organiziranim u sklopu programa gdje god je to neophodno za ostvarenje ciljeva navedenih u člancima 5. i 6. Vanjske stručnjake odabire Komisija zajedno s državama sudionicama, na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja relevantnih za pojedine aktivnosti, uzimajući u obzir bilo koji potencijalni sukob interesa i uspostavljajući ravnotežu između poslovnih predstavnika i drugih stručnjaka civilnog društva. Popis odabranih vanjskih stručnjaka javan je i redovito se ažurira.

Članak 5.

Opći cilj i posebni cilj

1.   Sveukupni cilj programa je poboljšanje pravilnog funkcioniranja poreznih sustava na unutarnjem tržištu kroz poboljšanje suradnje između država sudionica, njihovih poreznih vlasti i njihovih dužnosnika.

2.   Poseban cilj programa je podržati borbu protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja te provedbu prava Unije na području oporezivanja osiguravanjem razmjene informacija, podržavanjem administrativne suradnje i, gdje je to potrebno i prikladno, jačanjem administrativnih kapaciteta država sudionica, s ciljem pomoći smanjenju administrativnog opterećenja poreznih vlasti i troškova ispunjavanja obveza poreznih obveznika.

3.   Ostvarivanje ciljeva navedenih u ovom članku mjeri se na osnovi, posebice, sljedećeg,:

(a)

dostupnosti zajedničke komunikacijske mreže i neograničenog pristupa istoj za europske informacijske sustave;

(b)

povratnih informacija od država sudionica o rezultatima aktivnosti u okviru programa.

Članak 6.

Operativni ciljevi i prioriteti programa

1.   Operativni ciljevi i prioriteti programa su sljedeći:

(a)

primjenjivati, poboljšati, koristiti i podržati europske informacijske sustave oporezivanja,

(b)

podržati aktivnosti administrativne suradnje,

(c)

jačati vještine i stručnost poreznih službenika,

(d)

poboljšati razumijevanje i primjenu prava Unije u području oporezivanja,

(e)

podržati unapređenje administrativnih postupaka te dijeljenje dobrih administrativnih praksi.

2.   Ciljeve i proritete navedene u stavku 1. trebalo bi slijediti s posebnim naglaskom na podršku borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja.

POGLAVLJE II.

Prihvatljive aktivnosti

Članak 7.

Prihvatljive aktivnosti

1.   Program, u skladu s uvjetima utvrđenim u godišnjem programu rada iz članka 14., osigurava financijsku potporu za sljedeće:

(a)

zajedničke aktivnosti:

i.

seminari i radionice,

ii.

projektne grupe, uglavnom sastavljene od određenog broja država, operativne tijekom ograničenog vremenskog razdoblja radi provođenja unaprijed definiranog cilja s precizno opisanim ishodom,

iii.

bilateralne ili multilateralne kontrole i druge aktivnosti predviđene pravom Unije na području administrativne suradnje, organizirane od strane dviju ili više država sudionica, od kojih su najmanje dvije države članice;,

iv.

radne posjete u organizaciji država sudionica ili druge zemlje kako bi se omogućilo dužnosnicima da steknu ili povećaju svoju stručnost ili znanje o poreznim pitanjima;

v.

stručni timovi, odnosno strukturirani oblici suradnje, koji nisu trajnog karaktera, udruživanje stručnosti radi obavljanja poslova u određenim područjima, posebno u europskim informacijskim sustavima, eventualno uz podršku usluga za internetsku suradnju, administrativne pomoći te objekata za infrastrukturu i opremu;

vi.

izgradnja kapaciteta javne uprave i prateće aktivnosti,

vii.

studije,

viii.

komunikacijski projekti,

ix.

bilo koja druga aktivnost koja podržava opće, posebne i operativne ciljeve i prioritete utvrđene u člancima 5. i 6., pod uvjetom da je potreba za takvom aktivnosti propisno opravdana;

(b)

izgradnju europskih informacijskih sustava: razvoj, održavanje, upravljanje i kontrola kvalitete komponenti Unije u europskim informacijskim sustavima iz točke A Priloga i u novim europskim informacijskim sustavima koji su uspostavljeni u okviru prava Unije, s ciljem učinkovitog međusobnog povezivanja poreznih vlasti;

(c)

aktivnosti zajedničkog osposobljavanja: zajednički razvijene aktivnosti osposobljavanja za potporu potrebnih stručnih vještina i znanja koje se odnose na oporezivanje.

Radni posjeti navedeni u prvom podstavku točki (a) podtočki iv. ne traju dulje od jednog mjeseca. Za radne posjete organizirane u trećim zemljama, u okviru programa prihvatljivi su samo putni troškovi i troškovi boravka (smještaj i dnevnica).

Stručne timove navedene u prvom podstavku točki (a) podtočki v. organizira Komisija u suradnji s državama sudionicama te, osim ako je propisno opravdano, ne smiju trajati dulje od godine dana.

2.   Sredstva za prihvatljive aktivnosti iz ovoga članka raspoređuju se na uravnotežen način te u odnosu na stvarne potrebe tih aktivnosti.

3.   Prilikom evaluacije programa, Komisija procjenjuje potrebu za uvođenjem proračunskih gornjih granica za razne aktivnosti koje ispunjavaju uvjete.

Članak 8.

Posebne provedbene odredbe za zajedničke akcije

1.   Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima navedenima u članku 7. podstavku 1. točki (a) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Države sudionice osiguravaju da se dužnosnici s prikladnim profilom i kvalifikacijama, uključujući jezične vještine, imenuju za sudjelovanje u zajedničkim akcijama.

3.   Države sudionice, prema potrebi, poduzimaju potrebne mjere kako bi se podigla svijest o zajedničkim akcijama i osiguralo korištenje dobivenih rezultata.

Članak 9.

Posebne provedbene odredbe za europske informacijske sustave

1.   Komisija i države sudionice moraju osigurati da europski informacijski sustavi iz točke A Priloga budu razvijeni, korišteni i održavani na odgovarajući način.

2.   Komisija u suradnji s državama sudionicama koordinira one aspekte uspostavljanja i funkcioniranja unijskih i neunijskih sastavnica europskih informacijskih sustava navedenih u točki A Priloga koje su potrebne za osiguranje njihove funkcionalnosti, međusobne povezanosti i neprekinutog poboljšanja.

3.   Korištenje unijskih sastavnica europskih informacijskih sustava iz točke 1. Priloga od strane država koje ne sudjeluju, predmet je sporazuma s tim zemljama koji će se sklopiti u skladu s člankom 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Članak 10.

Posebne provedbene odredbe za zajedničke aktivnosti osposobljavanja

1.   Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima osposobljavanja iz članka 7. podstavka 1. točke (c) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Države sudionice osiguravaju da se dužnosnici s prikladnim kvalifikacijama i profilom, uključujući jezične vještine, imenuju za sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima osposobljavanja.

3.   Države sudionice dužne su integrirati, prema potrebi, zajednički razvijen sadržaj osposobljavanja, uključujući i module učenja preko Interneta, programe osposobljavanja i općeprihvaćene standarde osposobljavanja u svoje nacionalne programe osposobljavanja.

POGLAVLJE III.

Financijski okvir

Članak 11.

Financijski okvir

1.   Financijska omotnica za provedbu programa iznosi 223 366 000 EUR u tekućim cijenama.

2.   Raspodjela financijskih sredstava za program također može obuhvaćati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, provjere, revizije i evaluacije, koje su redovno potrebne za upravljanje programom i ostvarivanje njegovih ciljeva; posebno, studije, sastanke stručnjaka, informacijsko-komunikacijske aktivnosti vezane uz ciljeve utvrđene u ovoj Uredbi, troškove vezane uz IT mreže koje se bave obradom i razmjenom informacija, zajedno sa svim ostalim troškovima za tehničku i administrativnu potporu koje je ostvarila Komisija za upravljanje programom.

Udio administrativnog troška općenito ne prelazi 5 % ukupnog troška programa.

Članak 12.

Vrste intervencija

1.   Komisija provodi ovaj program u skladu s Uredbom (EU, Euratom) No 966/2012.

2.   Financijska potpora Unije za aktivnosti predviđene u članku 7. mora imati oblik:

(a)

bespovratnih sredstava;

(b)

ugovora o javnoj nabavi,

(c)

naknada troškova vanjskim stručnjacima iz članka 4.

3.   Stopa sufinanciranja za bespovratna sredstva iznosi i do 100 % za prihvatljive troškove u slučaju putnih troškova i troškova smještaja, troškova povezanih s organizacijom događaja i dnevnica.

Ta stopa primjenjuje se na sve aktivnosti koje zadovoljavaju uvjete s izuzetkom stručnih timova navedenih u članku 7. podstavku 1. točki (a) podtočki v. Odgovarajuća stopa sufinanciranja za stručne timove, ako te akcije zahtijevaju dodjelu bespovratnih sredstava, utvrđuje se u godišnjim programima rada.

4.   Unijske sastavnice europskih informacijskih sustava financiraju se iz programa. Države sudionice posebno snose troškove stjecanja, razvoja, ugradnje, održavanja i svakodnevnog rada neunijskih sastavnica europskih informacijskih sustava.

Članak 13.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima prikladne mjere kako bi osigurala da su, kada se provode akcije koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojeg drugog nezakonitog djelovanja putem učinkovitih kontrola i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem pogrešno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili predstavnici Komisije te Revizorski sud ovlašteni su za provedbu revizije na temelju dokumenata i neposredno svih korisnika potpora, izvoditelja i podizvoditelja koji su primili sredstva Unije u skladu s ovom Uredbom.

3.   Europski ured za suzbijanje prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući i provjere na licu mjesta i inspekcije u skladu s odredbama i postupcima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (16), radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije vezano uz sporazum ili odluku o davanju bespovratnih sredstava ili uz ugovor koji se financira u sklopu ove Uredbe.

POGLAVLJE IV.

Provedbene ovlasti

Članak 14.

Program rada

U cilju provođenja programa, Komisija provedbenim aktima usvaja godišnje programe rada kojima se utvrđuju postavljeni ciljevi, očekivani rezultati, način provedbe i njihov ukupan iznos. Oni također sadrže opis aktivnosti koje treba financirati, indikativne iznose raspoređene za svaku vrstu aktivnost i indikativne rokove provedbe. Godišnji programi rada sadržavaju prioritete za bespovratna sredstva, temeljne kriterije za ocjenjivanje i najveću stopu sufinanciranja. Ti provedbeni akti temelje se na rezultatima prethodnih godina i donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 15. stavku 2.

Članak 15.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE V.

Praćenje i evaluacija

Članak 16.

Praćenje aktivnosti u okviru programa

1.   U suradnji s državama sudionicama, Komisija prati program i aktivnosti u okviru njega.

2.   Komisija i države sudionice utvrđuju kvalitativne i kvantitativne pokazatelje i, ako je potrebno, dodaju nove pokazatelje tijekom provođenja programa. Pokazatelji se koriste za mjerenje učinaka programa u odnosu na unaprijed definirana polazišta.

3.   Komisija objavljuje ishod praćenja naveden u stavku 1. i popis pokazatelja naveden u stavku 2.

4.   Rezultati praćenja koriste se za evaluaciju programa u skladu s člankom 17.

Članak 17.

Evaluacija i preispitivanje

1.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o evaluaciji na sredini trajanja programa i završno izvješće o evaluaciji u pogledu pitanja navedenih u stavcima 2. i 3. Rezultati tih evaluacija se integriraju u odluke o mogućoj obnovi, izmjeni ili prekidu programa za naredna razdoblja. Te evaluacije provodi nezavisni vanjski ocjenitelj.

2.   Komisija do 30. lipnja 2018. sastavlja izvješće o evaluaciji na sredini trajanja programa o postizanju ciljeva aktivnosti u okviru programa, učinkovitosti korištenja resursa i dodane vrijednosti programa na europskoj razini. To se izvješće dodatno bavi pojednostavljenjem i kontinuiranom relevantnosti ciljeva, kao i doprinosom programa prioritetima Unije vezano uz pametan, održiv i uključiv rast.

3.   Komisija do 31. prosinca 2021. sastavlja završno izvješće o evaluaciji o pitanjima navedenim u stavku 2. i o dugoročnom utjecaju i održivosti učinaka programa,.

4.   Na zahtjev Komisije, države sudionice joj dostavljaju sve raspoložive podatke i informacije relevantne za doprinos njenim izvješćima o evaluaciji na sredini trajanja programa i završnim izvješćima o evaluaciji.

POGLAVLJE VI.

Završne odredbe

Članak 18.

Stavljanje izvan snage

Odluka br. 1482/2007/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Međutim, financijske obveze vezane uz aktivnosti utemeljene na toj Odluci nastavljaju se provoditi u skladu s njom sve dok ne prestanu.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 143, 22.5.2012., str. 48., i str.SL C 11, 15.1.2013., str. 84.

(2)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. - 2020. (Vidjeti str. 884 ovoga Službenog lista)

(3)  SL C 37, 20.12.2013., str. 1.

(4)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 od 25 listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ; Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29 listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijela Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(9)  Odluka br. 1482/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o donošenju Programa Zajednice za poboljšanje funkcioniranja sustava oporezivanja na unutarnjem tržištu (Fiscalis 2013) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2235/2002/EZ (SL L 330, 15.12.2007., str. 1.).

(10)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.)

(11)  Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 21.)

(12)  Direktiva Vijeća 2011/64/EU od 21. lipnja 2011. o strukturi i stopama trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan (SL L 176, 5.7.2011., str. 24.)

(13)  Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.)

(14)  Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (SL L 84, 31.3.10., str. 1.)

(15)  Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL L 136, 31.5.1999., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti ((SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG

EUROPSKI INFORMCIJSKI SUSTAVI I NJIHOVE UNIJSKE SASTAVNICE

A.

Europski informacijski sustavi su sljedeći:

(1)

zajednička komunikacijska mreža / zajedničko sučelje sustava (CCN/CSI - CCN2), CCN mail3, most CSI, most http, CCN LDAP i srodni alati, CCN web-portal, CCN nadzor,

(2)

sustavi za podršku, posebice alat za konfiguraciju aplikacije za CCN, alat za izvještavanje o aktivnostima (ART2), TAXUD elektronsko upravljanje projektima preko mreže (TEMPO), alat za upravljanje uslugama (SMT), sustav za upravljanje korisnicima (UM), sustav BPM, nadzorna ploča za dostupnost i AvDB, portal upravljanja IT uslugama, upravljanje direktorijem i korisničkim pristupom,

(3)

prostor programskih informacija i komunikacije (PICS),

(4)

sustavi povezani s PDV-om, posebice, sustav razmjene informacija o PDV-u (VIES) i povratu PDV-a, uključujući prvu aplikaciju VIES-a, VIES-ov alat za praćenje, statistički sustav oporezivanja, VIES-on-the-web, alat za konfiguraciju za VIES-on-the-web, alati za testiranje povrata VIES-a i PDV-a, algoritmi PDV broja, razmjena elektronskih obrazaca PDV-a, PDV na elektronske usluge (VoeS), alat za testiranje VoeS-a, alat za testiranje elektronskih obrazaca PDV-a, mini sustav za pružanje usluga na jednom mjestu (MoSS),

(5)

sustavi povezani s naplatom duga, posebice elektorski obrasci za naplatu potraživanja, elektronski obrasci za jedinstveni instrument koji dozvoljava ovrhu (UIPE) i jedinstveni obrazac obavijesti (UNF),

(6)

sustavi povezani s izravnim oporezivanjem, posebice sustav oporezivanja štednje, alat za testiranje oporezivanja štednje, elektronski obrasci za izravno oporezivanje, porezni identifikacijski broj TIN-on-the-web, razmjene koje se odnose na članak 8. Direktive Vijeća 2011/16/EU (1) i povezani alati za testiranje,

(7)

ostali sustavi povezani s oporezivanjem, posebice baza podataka poreza u Europi (TEDB),

(8)

sustavi trošarina, posebice sustav za razmjenu podataka o trošarinama (SEED), sustav kretanja trošarinske robe i kontrolni sustav (EMCS), elektronski obrasci MVS-a, test aplikacija (TA),

(9)

drugi središnji sustavi, posebice informacijski i komunikacijski sustav oporezivanja (TIC) država članica, samoposlužni sustav za testiranje (SSTS), statistički sustav povezan s oporezivanjem, središnja aplikacija za web-obrasce, sustav središnjih usluga/upravljanja informacijama za trošarine (CS/MISE).

2.

Unijske sastavnice europskih informacijskih sustava su:

(1)

IT imovina, kao što su hardver, softver i mrežne veze u sustavima, uključujući pridruženu infrastrukturu za podatke,

(2)

IT usluge potrebne za podršku razvoja, održavanja, poboljšanja i funkcioniranja sustava; i

(3)

svi drugi elementi koje je Komisija, iz razloga učinkovitosti, sigurnosti i racionalizacije, prepoznala kao zajedničke državama sudionicama.


(1)  Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/33


UREDBA (EU) br. 1287/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 173. i 195.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Komisija je donijela Komunikaciju pod nazivom „Europa 2020. - strategija za pametan, održiv i uključiv rast” u ožujku 2010. („Strategija Europa 2020.”). Komunikaciju je potvrdilo Europsko vijeće u lipnju 2010. Strategija Europa 2020. odgovara na gospodarsku krizu te joj je namjera pripremiti Uniju za sljedeće desetljeće. Ona postavlja pet ambicioznih ciljeva za klimu i energetiku, zaposlenost, inovacije, obrazovanje i socijalnu uključenost koje treba postići do 2020. te utvrđuje ključne pokretače rasta čiji je cilj učiniti Uniju dinamičnijom i konkurentnijom. Također naglašava važnost jačanja rasta europskoga gospodarstva dok istovremeno radi na postizanju visoke razine zaposlenosti, gospodarstva s niskom razinom ugljika koje učinkovito koristi resurse i energiju te na postizanju socijalne kohezije. Mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) trebala bi imati ključnu ulogu u postizanju ciljeva Strategije Europa 2020. Njihova je uloga vidljiva u činjenici da se MSP-ovi spominju u šest od sedam predvodničkih inicijativa Strategije Europa 2020.

(2)

Kako bi se osiguralo da poduzeća, osobito MSP-ovi, imaju središnju ulogu u postizanju gospodarskog rasta u Uniji, što je najveći prioritet, Komisija je donijela Komunikaciju pod nazivom „Integrirana industrijska politika u globalizacijsko doba koja na centralno mjesto stavlja konkurentnost i održivost” u listopadu 2010., koju je Vijeće potvrdilo u prosincu 2010. Ovo je predvodnička inicijativa Strategije Europa 2020. U Komunikaciji se utvrđuje strategija s ciljem poticanja rasta i stvaranja radnih mjesta održavanjem i pružanjem potpore jakoj, raznolikoj i konkurentnoj industrijskoj osnovici u Europi, osobito kroz poboljšanje okvirnih uvjeta za poduzeća, kao i kroz jačanje nekoliko aspekata unutarnjeg tržišta, uključujući usluge koje se odnose na poslovanje.

(3)

U lipnju 2008. Komisija je donijela Komunikaciju pod nazivom „Počnimo od najmanjih” - „Akt o malom poduzetništvu za Europu” koju je Vijeće pozdravilo u prosincu 2008. Akt o malom poduzetništvu (AMP) pruža sveobuhvatni politički okvir za MSP-ove, promovira poduzetništvo i učvršćuje načelo „Počnimo od najmanjih” u pravu i politikama kako bi se ojačala konkurentnost MSP-ova. AMP uspostavlja deset načela te pruža okvir za političke i zakonodavne mjere kako bi se promicao potencijal MSP-ova s ciljem rasta i stvaranja radnih mjesta. Provedba AMP-a doprinosi postizanju ciljeva Strategije Europa 2020. Nekoliko je mjera za MSP-ove već postavljeno u predvodničkim inicijativama.

(4)

AMP je od tada bio podvrgnut preispitivanju, objavljenom u veljači 2011. na temelju čega je Vijeće 30. i 31. svibnja 2011. donijelo zaključke. To preispitivanje razmatra provedbu AMP-a i procjenjuje potrebe MSP-ova koji djeluju u sadašnjem gospodarskom okruženju, u kojem je, kako navode, sve teže doći do financiranja i tržišta. Ono predstavlja pregled napretka postignutog u prve dvije godine AMP-a, postavlja nove mjere kao odgovor na izazove koji proizlaze iz gospodarske krize i koje su zainteresirane strane navele te predlaže načine poboljšanja razumijevanja i provedbe AMP-a s jasnom ulogom za zainteresirane strane i poslovne organizacije na prvoj liniji. Posebni ciljevi programa za konkurentnost poduzeća i MSP-ova trebali bi odražavati prioritete navedene u tom preispitivanju. Važno je osigurati da provedba takvog programa bude usklađena s provedbom AMP-a.

Osobito bi mjere u okviru posebnih ciljeva trebale doprinijeti ispunjavanju deset navedenih načela, kao i novih mjera koje su utvrđene u postupku preispitivanja AMP-a.

(5)

Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3) uspostavlja se višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. Taj višegodišnji financijski okvir opisuje način na koji će se postići ciljevi politike, a to su povećanje rasta i stvaranje više radnih mjesta u Europi, uspostava gospodarstva s niskom razinom ugljika koje je osvještenije u području okoliša te istaknuta uloga Unije na međunarodnoj sceni.

(6)

Kako bi se doprinijelo jačanju konkurentnosti i održivosti poduzeća Unije, posebice MSP-ova, kako bi se dala potpora postojećim MSP-ovima, potaknula poduzetnička kultura i promicao rast MSP-ova, napredak društva znanja i razvoj utemeljen na uravnoteženom gospodarskom rastu, trebalo bi uspostaviti program za konkurentnost poduzeća i MSP-ova („program COSME”).

(7)

Program COSME trebao bi dati visoki prioritet planu pojednostavljenja, u skladu s Komunikacijom Komisije od 8. veljače 2012. pod nazivom „Plan pojednostavljenja za VFO 2014.-2020.”. Trebalo bi bolje koordinirati potrošnju sredstava Unije i sredstava država članica na promicanje konkurentnosti poduzeća i MSP-ova kako bi se osigurala komplementarnost, bolja učinkovitost i vidljivost te da bi se postigle veće proračunske sinergije.

(8)

Komisija se obvezala uključiti klimatsko djelovanje u programe potrošnje Unije te usmjeriti barem 20 % proračuna Unije u ciljeve u vezi s klimom. Važno je osigurati da ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba te sprječavanje rizika budu promovirani u pripremi, oblikovanju i provedbi programa COSME. Mjere obuhvaćene ovom Uredbom trebale bi doprinijeti promicanju prijelaza na gospodarstvo i društvo s niskom razinom ugljika koje je otporno na klimatske promjene.

(9)

Iz Odluke Vijeća 2001/822/EZ (4) slijedi da subjekti i tijela iz prekomorskih zemalja i područja ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u programu COSME.

(10)

Politika konkurentnosti Unije za cilj ima uspostavljanje institucionalnih aranžmana kao i aranžmana za politike kojima se stvaraju uvjeti za održiv rast poduzeća, osobito MSP-ova. Postizanje konkurentnosti i održivosti podrazumijeva sposobnost da se dosegne i zadrži gospodarska konkurentnost i rast poduzeća u skladu s ciljevima održivog razvoja. Povećana produktivnost, uključujući produktivnost resursa i energije, primarni je izvor održivog rasta prihoda. Konkurentnost također ovisi o sposobnosti poduzeća da u potpunosti iskoriste mogućnosti poput unutarnjeg tržišta. Ovo je osobito važno za MSP-ove koji čine 99 % poduzeća u Uniji, osiguravaju dva od tri postojeća radna mjesta u privatnom sektoru i 80 % stvorenih novih radnih mjesta te doprinose s više od polovice ukupne dodane vrijednosti koju stvaraju poduzeća u Uniji. MSP-ovi su ključan pokretač gospodarskog rasta, zaposlenosti i socijalne integracije.

(11)

U Komunikaciji Komisije od 18. travnja 2012. pod nazivom „Prema oporavku s brojnim novim radnim mjestima” procijenjeno je da bi politike koje promiču prijelaz prema zelenom gospodarstvu, poput politika u vezi s učinkovitim korištenjem resursa i energije te klimatskim promjenama, mogle stvoriti više od pet milijuna radnih mjesta do 2020., osobito u sektoru MSP-ova. Imajući to na umu, posebne mjere u okviru programa COSME mogle bi uključiti promicanje razvoja održivih proizvoda, usluga, tehnologija i procesa, kao i učinkovitog korištenja resursa i energije te korporativne društvene odgovornosti.

(12)

Konkurentnost je u posljednjih nekoliko godina u središtu pažnje pri izradi politika Unije zbog tržišnih, političkih i institucionalnih neuspjeha koji potkopavaju konkurentnost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova.

(13)

Program COSME stoga bi trebao obuhvatiti rješavanje tržišnih neuspjeha koji utječu na konkurentnost gospodarstva Unije na globalnom planu i koji potkopavaju sposobnost poduzeća, osobito MSP-ova, da se natječu s poduzećima iste razine u drugim dijelovima svijeta.

(14)

Program COSME posebno bi trebao obuhvatiti MSP-ove kako su definirani u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (5). U okviru primjene ove Uredbe Komisija bi se trebala savjetovati sa svim relevantnim zainteresiranim stranama, uključujući organizacije koje predstavljaju MSP-ove. Posebnu bi pažnju trebalo posvetiti mikropoduzećima, zatim poduzećima koja se bave obrtničkim djelatnostima, samozaposlenim osobama, slobodnim zanimanjima te socijalnim poduzećima. Trebalo bi obratiti pozornost i na potencijalne, nove i mlade poduzetnike te žene poduzetnice, kao i na druge posebne ciljane skupine kao što su starije osobe, migranti i poduzetnici koji pripadaju socijalno ugroženim ili ranjivim skupinama poput osoba s invaliditetom, te na promicanje prijenosa poslovanja, cijepanja i odvajanja poduzeća te davanja nove prilike poduzetnicima.

(15)

Mnogi problemi konkurentnosti Unije uključuju poteškoće koje MSP-ovi imaju u dobivanju financijskih sredstava jer im je teško dokazati kreditnu sposobnost te teško dolaze do rizičnog kapitala. Te poteškoće imaju negativan učinak na razinu i kvalitetu novoosnovanih poduzeća te na rast i stopu preživljavanja poduzeća, kao i na spremnost novih poduzetnika da preuzmu rentabilna poduzeća o okviru prijenosa poslovanja/sukcesije. Financijski instrumenti Unije uspostavljeni u okviru Odluke br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) imaju dokazanu dodanu vrijednost i imali su pozitivan učinak na najmanje 220 000 MSP-ova. Povećana dodana vrijednost predloženih financijskih instrumenata za Uniju temelji se, između ostalog, na jačanju unutarnjeg tržišta za poduzetnički kapital i na razvijanju paneuropskog financijskog tržišta MSP-ova te na rješavanju tržišnih neuspjeha koje države članice ne mogu riješiti.Mjere Unije trebale bi biti usklađene i dosljedne te nadopunjavati financijske instrumente država članica za MSP-ove, omogućiti učinak financijske poluge i izbjeći stvaranje tržišnih poremećaja, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Tijela kojima je povjerena provedba mjera trebala bi osigurati dodatnost i izbjeći dvostruko financiranje kroz resurse Unije.

(16)

Komisija bi trebala obratiti pozornost na vidljivost financiranja koje dolazi preko financijskih instrumenata ove Uredbe kako bi se osiguralo da se zna za dostupnost potpore Unije i da pružena potpora bude prepoznatljiva na tržištu. S tim ciljem, trebala bi također postojati obveza za financijske posrednike da izričito naglase krajnjim primateljima da je financiranje omogućeno financijskim instrumentima u okviru ove Uredbe. Komisija i države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući pristupačnim internetskim sustavima, za širenje informacija MSP-ovima i posrednicima o dostupnim financijskim instrumentima. Ti sustavi, koji bi mogli postojati na jedinstvenom portalu, ne bi smjeli duplicirati postojeće sustave.

(17)

Europska poduzetnička mreža („Mreža”) dokazala je svoju dodanu vrijednost za europske MSP-ove kao mjesto gdje su sve usluge na jednom mjestu (one-stop-shop) i koja pruža poslovnu podršku pomažući poduzećima da povećaju svoju konkurentnost te da istraže poslovne mogućnosti na unutarnjem tržištu i izvan njega. Racionalizacija metodologija, radnih metoda i odredaba europske dimenzije za usluge za potporu poduzećima mogu se ostvariti jedino na razini Unije. Mreža je posebno pomogla MSP-ovima u pronalasku partnera za suradnju ili prijenos tehnologija, na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama, u dobivanju savjeta o izvorima financiranja u Uniji, o pravu Unije, o intelektualnom vlasništvu i o programima Unije koji potiču ekološke inovacije i održivu proizvodnju. Također su dobivene povratne informacije o pravu i normama Unije. Posebno je jedinstvena stručnost Mreže važna u rješavanju informacijskih nesrazmjera i u smanjenju transakcijskih troškova povezanih s prekograničnim transakcijama.

(18)

Potreban je stalni napor za dodatnu optimizaciju kvalitete usluga i uspješnosti Mreže, osobito u odnosu na osviještenost MSP-ova i naknadno preuzimanje predloženih usluga kroz daljnju integraciju usluga internacionalizacije i inovacija, jačanje suradnje između Mreže i regionalnih i lokalnih zainteresiranih strana koje predstavljaju MSP-ove, uz savjetovanje i jače uključivanje domaćinskih organizacija, smanjenje birokracije, poboljšanje potpore informacijske tehnologije i jačanje vidljivosti Mreže i njezinih usluga u obuhvaćenim zemljopisnim područjima.

(19)

Ograničena internacionalizacija MSP-ova, kako unutar tako i izvan Europe, utječe na konkurentnost. Prema nekim procjenama, trenutačno 25 % MSP-ova iz Unije izvozi ili je u nekom trenutku izvozilo tijekom posljednje tri godine, dok samo 13 % MSP-ova iz Unije redovno izvozi izvan Unije te samo 2 % ima investicije izvan svoje matične zemlje. Dodatno, istraživanje Eurobarometra iz 2012. pokazuje neiskorišteni potencijal za rast MSP-ova na „zelenim” tržištima, unutar i izvan Unije, u vezi s internacionalizacijom i pristupom javnoj nabavi. U skladu s AMP-om koji je pozvao Uniju i države članice da podupiru i ohrabruju MSP-ove da iskoriste rast tržišta izvan Unije, Unija financijski pomaže nekoliko inicijativa kao što je Centar za industrijsku suradnju EU-Japan i Centar za pomoć MSP-u vezi s pravima intelektualnog vlasništva u Kini. Dodana vrijednost Unije nastaje promicanjem suradnje i nuđenjem usluga na europskoj razini koje nadopunjuju, ali ne dupliciraju osnovne usluge promicanja trgovine u državama članicama i jačaju zajedničke napore pružatelja usluga iz javnog i privatnog sektora u ovom području. Te bi usluge trebale uključiti informacije o pravima intelektualnog vlasništva, normama te pravilima i mogućnostima u području javnih nabava. Trebalo bi u potpunosti uzeti u obzir dio II. zaključaka Vijeća od 6. prosinca 2011., pod nazivom „Jačanje provedbe industrijske politike diljem EU-a”, o Komunikaciji Komisije pod nazivom „Integrirana industrijska politika u globalizacijsko doba koja na centralno mjesto stavlja konkurentnost i održivost”. U vezi s tim, dobro definirana europska strategija za klastere trebala bi upotpuniti nacionalne i regionalne napore u poticanju klastera prema izvrsnosti i međunarodnoj suradnji uzimajući u obzir činjenicu da povezivanje MSP-ova u klaster može biti ključno sredstvo jačanja njihovih sposobnosti inoviranja i započinjanja s radom na prekomorskim tržištima.

(20)

Kako bi se poboljšala konkurentnost poduzeća u Uniji, posebno MSP-ova, države članice i Komisija trebaju stvoriti povoljno poslovno okruženje. Interesi MSP-ova te sektora u kojima su oni najaktivniji zahtijevaju posebnu pažnju. Inicijative na razini Unije su isto tako nužne za razmjenu informacija i znanja na europskoj razini, a digitalne usluge mogu biti osobito ekonomične u ovom području. Takve mjere mogu pomoći stvaranju jednakih uvjeta za MSP-ove.

(21)

Razlike, rascjepkanost i nepotrebna birokracija na unutarnjem tržištu sprečavaju građane, potrošače i poduzeća, osobito MSP-ove, da potpuno iskoriste sve njegove pogodnosti. Stoga je nužan usklađen napor država članica, Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u rješavanju nedostataka u provedbi te zakonodavnih i informacijskih nedostatka. U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, države članice, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi također surađivati kako bi se smanjila i izbjegla nepotrebna administrativna i regulatorna opterećenja MSP-ova. Mjere u okviru programa COSME, jedinog programa Unije koji je posebno usredotočen na MSP-ove, trebale bi doprinijeti provedbi tih ciljeva, osobito pomažući poboljšavanju okvirnih uvjeta za poduzeća. Tome bi trebali doprinijeti testovi kondicije i procjene učinka koji se financiraju o okviru programa COSME.

(22)

Još jedan faktor koji utječe na konkurentnost jest relativno slab poduzetnički duh u Uniji. Samo 45 % građana Unije (i manje od 40 % žena) željelo bi biti samozaposleno, u usporedbi s 55 % stanovnika u Sjedinjenim Američkim Državama i 71 % stanovnika u Kini (prema istraživanju Eurobarometra o poduzetništvu iz 2009.). Sukladno AMP-u, pozornost bi trebalo obratiti na sve situacije u kojima se nalaze poduzetnici, uključujući pokretanje poduzeća, rast, prijenos i stečaj (druga prilika). Promicanje obrazovanja poduzetnika, kao i mjere jačanja koherentnosti i dosljednosti kao što su uspoređivanje s najboljima i razmjena dobrih praksi, čine visoku dodanu vrijednost Unije.

(23)

Program Erasmus za mlade poduzetnike pokrenut je s ciljem omogućavanja novim poduzetnicima ili onima koji tome teže da steknu poslovno iskustvo u nekoj drugoj državi članici kako bi im se omogućilo jačanje poduzetničkih sposobnosti. U vezi s ciljem poboljšavanja okvirnih uvjeta za promicanje poduzetništva i poduzetničke kulture, Komisija bi trebala moći poduzeti mjere osmišljene za pomoć novim poduzetnicima u poboljšavanju njihove sposobnosti razvoja poduzetničkog znanja, vještina i stavova i poboljšavanju njihove tehnološke sposobnosti i upravljanja poduzećem.

(24)

Konkurencija na globalnoj razini, demografske promjene, ograničenja resursa i novi socijalni trendovi stvaraju izazove i prilike za različite sektore koji se suočavaju s globalnim izazovima i koje odlikuje visoki udio MSP-ova. Primjerice, sektori utemeljeni na dizajnu trebaju se prilagoditi kako bi iskoristili pogodnosti neiskorištenog potencijala visoke potražnje za personaliziranim, kreativnim, uključivim proizvodima. Kako se ti izazovi odnose na sve MSP-ove u Uniji u tim sektorima, nužan je usklađen napor na razini Unije za stvaranje dodatnog rasta kroz inicijative koje ubrzavaju nastanak novih proizvoda i usluga.

(25)

Podupirući mjere u državama članicama, program COSME može podupirati inicijative u sektorskim i međusektorskim područjima sa značajnim potencijalom za rast i poduzetničku aktivnost, osobito u područjima s visokim udjelom MSP-ova, ubrzavajući stvaranje konkurentnih i održivih industrija koje se temelje na najkonkurentnijim poslovnim modelima, poboljšanim proizvodima i postupcima, organizacijskim strukturama ili promijenjenim vrijednosnim lancima. Kao što je navedeno u Komunikaciji Komisije od 30. lipnja 2010. pod nazivom „Europa, svjetska turistička destinacija br. 1 - novi politički okvir za turizam u Europi” koju je Vijeće pozdravilo u listopadu 2010., turizam je važan sektor gospodarstva Unije. Poduzeća u ovom sektoru izravno doprinose 5 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) Unije. Ugovor o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) priznaje važnost turizma i navodi nadležnosti Unije u ovom području. Europske inicijative u području turizma mogu nadopuniti mjere država članica potičući stvaranje pogodnog okruženja i promicanjem suradnje između država članica, osobito razmjenom dobrih praksi. Mjere mogu uključivati poboljšavanje znanja o turizmu pružajući podatke i analizu i razvijanje transnacionalnih projekata suradnje u bliskoj suradnji s državama članicama uz izbjegavanje obvezujućih zahtjeva za poduzeća Unije.

(26)

U programu COSME navode se mjere za ostvarenje ciljeva, ukupna financijska omotnica za postizanje tih ciljeva, minimalna financijska omotnica za financijske instrumente, različite vrste provedbenih mjera i transparentni aranžmani za praćenje i evaluaciju te za zaštitu financijskih interesa Unije.

(27)

Program COSME nadopunjuje ostale programe Unije, istovremeno potvrđujući da bi svaki instrument trebao funkcionirati sukladno vlastitim, specifičnim procedurama. Stoga isti prihvatljivi troškovi ne bi smjeli primati dvostruko financiranje. S ciljem postizanja dodane vrijednosti i značajnog utjecaja financiranja Unije, trebalo bi razviti bliske sinergije između programa COSME, Uredbe (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) („program Obzor 2020.”), Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) („strukturni fondovi”) i drugih programa Unije.

(28)

Trebalo bi uzeti u obzir načela transparentnosti i jednakih mogućnosti za oba spola u svim relevantnim inicijativama i mjerama obuhvaćenima programom COSME. Također bi u tim inicijativama i mjerama trebalo voditi računa o poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve građane.

(29)

Dodjeli bespovratnih sredstava MSP-ovima trebali bi prethoditi transparentni postupci. Dodjela bespovratnih sredstava i njihova isplata trebali bi biti transparentni, nebirokratski i u skladu sa zajedničkim pravilima.

(30)

Ova Uredba utvrđuje financijsku omotnicu za čitavo trajanje programa COSME, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (10) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(31)

Kako bi se osiguralo da financiranje bude ograničeno na rješavanje tržišnih, političkih i institucionalnih neuspjeha te s ciljem izbjegavanja narušavanja tržišta, financiranje iz programa COSME trebalo bi biti u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

(32)

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru i protokoli uz sporazume o pridruživanju predviđaju sudjelovanje dotičnih zemalja u programima Unije. Sudjelovanje ostalih trećih zemalja trebalo bi biti omogućeno kada tako naznačuju sporazumi i postupci.

(33)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje programom COSME i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, pri čemu je također potrebno osigurati pravnu sigurnost i dostupnost programa COSME svim sudionicima.

(34)

Program COSME trebalo bi pratiti i ocjenjivati kako bi se omogućile prilagodbe. Trebalo bi pripremiti godišnje izvješće o njegovoj provedbi u kojemu bi bili predstavljeni postignuti napredak i planirane aktivnosti.

(35)

Provedbu programa COSME trebalo bi pratiti na godišnjoj razini uz pomoć ključnih pokazatelja za procjenu rezultata i učinaka. Ti pokazatelji, uključujući relevantne polazne vrijednosti, trebali bi pružiti osnovni temelj za ocjenu opsega u kojem su postignuti ciljevi programa COSME.

(36)

Privremeno izvješće o postizanju ciljeva svih mjera koje program COSME podupire, a koji sastavlja Komisija, također bi trebalo sadržavati ocjenu niskih stopa sudjelovanja MSP-ova kada je to utvrđeno u značajnom broju država članica. Prema potrebi, države članice mogle bi uzeti u obzir rezultate privremenog izvješća pri izradi svojih politika.

(37)

Trebalo bi zaštititi financijske interese Unije kroz proporcionalne mjere tijekom cijelog rashodovnog ciklusa, uključujući prevenciju, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, vraćanje izgubljenih, pogrešno uplaćenih ili nepropisno korištenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966 /2012.

(38)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se donijeli godišnji radni programi za provedbu programa COSME. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Neke mjere iz godišnjeg programa rada uključuju koordinaciju mjera na nacionalnoj razini. U vezi s time, trebalo bi primjenjivati članak 5. stavak 4. te uredbe.

(39)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s dodatnim pokazateljima, promjenama određenih pojedinosti u odnosu na financijske instrumente i izmjenama okvirnih iznosa koji bi te iznose premašili za više od 5 % vrijednosti financijske omotnice u svakoj situaciji. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(40)

Zbog pravne sigurnosti i jasnoće Odluku br. 1639/2006/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Predmet

Članak 1.

Uspostava

Program za mjere Unije s ciljem poboljšanja konkurentnosti poduzeća, s posebnim naglaskom na mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) („program COSME”), uspostavlja se za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicija

Za potrebe ove Uredbe, „MSP-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kako su definirana u Preporuci 2003/361/EZ.

Članak 3.

Opći ciljevi

1.   Program COSME doprinosi sljedećim općim ciljevima, posvećujući osobitu pažnju posebnim potrebama MSP-ova koji imaju poslovni nastan u Uniji i MSP-ova koji imaju poslovni nastan u trećim zemljama koje sudjeluju u programu COSME na temelju članka 6.

(a)

jačanju konkurentnosti i održivosti poduzeća Unije, osobito MSP-ova;

(b)

poticanju poduzetničke kulture i promicanju stvaranja i rasta MSP-ova.

2.   Postizanje ciljeva navedenih u stavku 1. mjeri se sljedećim pokazateljima:

(a)

uspješnošću MSP-ova u odnosu na održivost;

(b)

promjenama u nepotrebnim administrativnim i regulatornim opterećenjima za nove i postojeće MSP-ove;

(c)

promjenama u udjelu MSP-ova koji izvoze unutar ili izvan Unije;

(d)

promjenama u rastu MSP-ova;

(e)

promjenama u udjelu građana Unije koji žele biti samozaposleni.

3.   Podrobni popis pokazatelja i ciljeva programa COSME navodi se u Prilogu.

4.   Program COSME podupire provedbu strategije Europa 2020. te doprinosi postizanju cilja „pametnog, održivog i uključivog rasta”. Program COSME posebno doprinosi osnovnom cilju koji se odnosi na zaposlenost.

POGLAVLJE II.

Posebni ciljevi i polja djelovanja

Članak 4.

Posebni ciljevi

1.   Posebni ciljevi programa COSME su:

(a)

poboljšanje pristupa financiranju za MSP-ove u obliku kapitala i duga;

(b)

poboljšanje pristupa tržištima, osobito unutar Unije, ali i na globalnoj razini;

(c)

poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova, uključujući u sektoru turizma;

(d)

promicanje poduzetništva i poduzetničke kulture.

2.   U provedbi programa COSME promiče se potreba da se poduzeća prilagode gospodarstvu s niskim emisijama, otpornom na klimatske promjene i koje učinkovito koristi resurse i energiju.

3.   Pokazatelji navedeni u Prilogu koriste se kako bi se izmjerio učinak programa COSME na postizanje posebnih ciljeva iz stavka 1.

4.   U godišnjim radnim programima iz članka 13. podrobno su određene sve mjere koje se provode u okviru programa COSME.

Članak 5.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu programa COSME iznosi 2 298,243 milijuna EUR, u tekućim cijenama, od čega se najmanje 60 % dodjeljuje financijskim instrumentima.

Europski parlament i Vijeće odobravaju godišnja odobrena sredstva u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Financijska omotnica uspostavljena u okviru ove Uredbe također može pokrivati izdatke povezane s aktivnostima pripreme, praćenja, kontrole, revizije i ocjenjivanja koje su potrebne za upravljanje programom COSME i za postizanje njegovih ciljeva. Osobito pokriva, na ekonomičan način, studije, sastanke stručnjaka, mjere informiranja i komunikacije, uključujući korporativno priopćivanje političkih prioriteta Unije u mjeri u kojoj se odnose na opće ciljeve programa COSME, izdatke povezane s mrežama informacijske tehnologije za obradu i razmjenu informacija, zajedno sa svim ostalim izdacima tehničke i administrativne pomoći koje je prouzročila Komisija za upravljanje programom COSME.

Ti izdaci ne prelaze 5 % vrijednosti financijske omotnice.

3.   Financijska omotnica za program COSME dodjeljuje okvirne iznose od 21,5 % vrijednosti financijske omotnice za posebni cilj iz članka 4. stavka 1. točke (b), 11 % za posebni cilj iz članka 4. stavka 1. točke (c) i 2,5 % za posebni cilj iz članka 4. stavka 1. točke (d). Komisija može odstupiti od tih okvirnih iznosa, ali ne za više od 5 % vrijednosti financijske omotnice u svakoj situaciji. Ako se pokaže da je potrebno premašiti to ograničenje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. za izmjenu tih okvirnih iznosa.

4.   Financijska dodjela sredstava također može pokrivati izdatke tehničke i administrativne pomoći potrebne da se osigura prijelaz između programa COSME i mjera usvojenih Odlukom br. 1639/2006/EZ. Ako je potrebno, odobrena sredstva mogu biti unesena u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih izdataka kako bi se omogućilo upravljanje mjerama koje do 31. prosinca 2020. još nisu dovršene.

Članak 6.

Sudjelovanje trećih zemalja

1.   U programu COSME mogu sudjelovati:

(a)

zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o EGP-u, i druge europske zemlje kada to omogućuju sporazumi i postupci;

(b)

zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili sličnim aranžmanima;

(c)

zemlje koje su obuhvaćene područjem primjene Europske politike susjedstva, kada sporazumi i postupci to omogućuju te u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima, protokolima uz sporazume o pridruživanju i odlukama Vijeća za pridruživanje.

2.   Subjekt koji ima poslovni nastan u zemlji iz stavka 1. može sudjelovati u dijelovima programa COSME u kojima ta zemlja sudjeluje pod uvjetima utvrđenima u odgovarajućim sporazumima opisanima u stavku 1.

Članak 7.

Sudjelovanje subjekata iz zemalja nesudionica

1.   U dijelovima programa COSME u kojima treća zemlja iz članka 6. ne sudjeluje mogu sudjelovati subjekti koji imaju poslovni nastan u toj zemlji. Subjekti koji imaju poslovni nastan u drugim trećim zemljama također mogu sudjelovati u mjerama u okviru programa COSME.

2.   Subjekti iz stavka 1. nemaju pravo primati financijske doprinose Unije, osim kada je to ključno za program COSME, osobito kada se radi o konkurentnosti i pristupu tržištima za poduzeća Unije. Ova se iznimka ne primjenjuje na subjekte koji ostvaruju dobit.

Članak 8.

Mjere za poboljšanje pristupa financiranju za MSP-ove

1.   Komisija podupire mjere čiji je cilj olakšati i poboljšati pristup financiranju za MSP-ove u početnoj fazi, fazi rasta i fazi prijenosa te koje nadopunjuju korištenje, od strane država članica, financijskih instrumenata za MSP-ove na nacionalnoj i regionalnoj razini. Kako bi se osigurala komplementarnost, takve mjere dobro su usklađene s mjerama koje se provode u okviru kohezijske politike, programa Obzor 2020. te na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Takve mjere za cilj imaju poticanje prihvaćanja i ponude i kapitalnog financiranja i financiranja duga, što može uključivati financiranje početne faze, financiranje poslovnih anđela i financiranje u obliku kvazi-kapitala, podložno potražnji na tržištu, ali isključujući razdvajanje imovine.

2.   Uz mjere navedene u stavku 1., Unija može dati potporu i mjerama za poboljšanje prekograničnog financiranja i financiranja više zemalja, podložno potražnji na tržištu, čime se pomaže MSP-ovima u internacionalizaciji njihovih aktivnosti, u skladu s pravom Unije.

Isto tako, Komisija može ispitati mogućnost razvijanja inovativnih financijskih mehanizma kao što je kolektivno financiranje, podložno potražnji na tržištu.

3.   Pojedinosti o mjerama iz stavka 1. utvrđene su u članku 17.

Članak 9.

Mjere za poboljšanje pristupa tržištima

1.   Kako bi se i dalje poboljšavala konkurentnost i pristup tržištima za poduzeća iz Unije, Komisija može podupirati mjere za poboljšanje pristupa MSP-ova unutarnjem tržištu, kao što su mjere informiranja (uključujući preko digitalnih usluga) i podizanja osviještenosti u odnosu na, između ostalog, programe, pravo i norme Unije.

2.   Posebne su mjere namijenjene olakšavanju pristupa MSP-ova tržištima izvan Unije. Takve mjere mogu uključivati informiranje o postojećim preprekama ulasku na tržište i poslovnim mogućnostima, javnoj nabavi i carinskim postupcima te poboljšavanju usluga potpore koji se odnose na norme i prava intelektualnog vlasništva u prioritetnim trećim zemljama. Te mjere nadopunjuju, ali ne dupliciraju osnovne aktivnosti promicanja trgovine država članica.

3.   Mjere u okviru programa COSME mogu biti namijenjene jačanju međunarodne suradnje, uključujući industrijske i regulatorne dijaloge s trećim zemljama. Posebne mjere mogu biti namijenjene smanjenju razlika između Unije i ostalih zemalja u vezi s regulatornim okvirima za proizvode, doprinosu razvoju poduzeća i industrijske politike i doprinosu poboljšanju poslovnog okruženja.

Članak 10.

Europska poduzetnička mreža

1.   Komisija podupire Europsku poduzetničku mrežu („Mreža”) u pružanju integriranih usluga poslovne podrške MSP-ovima iz Unije koje žele istražiti mogućnosti na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama. Mjere poduzete u okviru Mreže mogu obuhvaćati sljedeće:

(a)

pružanje usluga informiranja i savjetodavnih usluga o inicijativama i pravu Unije; pružanje potpore jačanju upravljačkih kapaciteta kako bi se ojačala konkurentnost MSP-ova; pružanje potpore usmjerene na poboljšanje financijskog znanja MSP-ova, uključujući usluge informiranja i savjetodavne usluge o mogućnostima financiranja, pristupu financiranju te povezanim programima obučavanja i mentorstva; mjere usmjerene na jačanje pristupa MSP-ova stručnom znanju o energetskoj učinkovitosti, klimi i okolišu te promicanje programa financiranja i financijskih instrumenata Unije (uključujući program Obzor 2020. u suradnji s nacionalnim kontaktnim točkama i strukturnim fondovima);

(b)

olakšanje prekogranične poslovne suradnje, istraživanja i razvoja, prijenosa tehnologije i znanja te partnerstava za tehnologiju i inovacije;

(c)

osiguranje komunikacijskog kanala između MSP-ova i Komisije.

2.   Mreža se također može koristiti za pružanje usluga u ime drugih programa Unije, poput programa Obzor 2020., uključujući posebne savjetodavne usluge kojima se potiče sudjelovanje MSP-ova u drugim programima Unije. Komisija osigurava učinkovitu koordinaciju različitih financijskih sredstava za Mrežu te se brine da se usluge pružene u okviru Mreže za druge programe Unije financiraju iz tih programa.

3.   Provedba Mreže obavlja se uz blisku suradnju s državama članicama kako bi se izbjeglo dupliciranje aktivnosti u skladu s načelom supsidijarnosti.

Komisija ocjenjuje Mrežu s obzirom na njezinu učinkovitost, upravljanje i pružanje visokokvalitetnih usluga diljem Unije.

Članak 11

Mjere za poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova

1.   Komisija podupire mjere za poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova, s ciljem jačanja učinkovitosti, koherentnosti, usklađenosti i dosljednosti nacionalnih i regionalnih politika kojima se promiču konkurentnost, održivost i rast poduzeća Unije.

2.   Komisija može podupirati posebne mjere u svrhu poboljšanja okvirnih uvjeta za poduzeća, a posebno MSP-ova, smanjenjem i izbjegavanjem nepotrebnih administrativnih i regulatornih opterećenja. Takve mjere mogu uključivati redovitu procjenu učinka relevantnog prava Unije na MSP-ove, prema potrebi pomoću ljestvice, pružanje potpore neovisnim skupinama stručnjaka te razmjenu informacija i dobrih praksi, uključujući sustavnu primjenu testa MSP-ova na razini Unije i država članica.

3.   Komisija može podupirati mjere namijenjene razvoju novih strategija za konkurentnost i razvoj poslovanja. Takve mjere mogu obuhvaćati:

(a)

mjere usmjerene na poboljšanje oblikovanja, provedbe i ocjenjivanja politika koje utječu na konkurentnost i održivost poduzeća, uključujući razmjenom dobrih praksi u vezi s okvirnim uvjetima te upravljanjem klasterima na svjetskoj razini i poslovnim mrežama, te promicanjem transnacionalne suradnje među klasterima i poslovnim mrežama, razvoja održivih proizvoda, usluga, tehnologija i postupaka, kao i učinkovitog korištenja resursa i energije te korporativne društvene odgovornosti;

(b)

mjere usmjerene na međunarodne aspekte politika konkurentnosti, posebno usmjerene na suradnju u području politika između država članica, drugih zemalja koje sudjeluju u programu COSME te svjetskih trgovinskih partnera Unije;

(c)

mjere za poboljšanje razvoja politika za MSP-ove, suradnje među stvarateljima politika, stručnih ocjenjivanja i razmjene dobrih praksi među državama članicama, uzimajući u obzir, prema potrebi, dostupne dokaze i gledišta zainteresiranih strana, posebno s ciljem olakšavanja pristupa MSP-ova programima i mjerama Unije, u skladu s Akcijskim planom AMP-a.

4.   Komisija može, promicanjem usklađenosti, podupirati mjere poduzete u državama članicama s ciljem ubrzavanja stvaranja konkurentnih industrija s tržišnim potencijalom. Takva potpora može obuhvaćati mjere kojima se promiče razmjena dobrih praksi te prepoznavanje potreba za vještinama i osposobljavanjem od strane industrija, osobito MSP-ova, a posebno e-vještina. Također može obuhvaćati mjere kojima se potiče korištenje novih poslovnih modela te suradnja MSP-ova u novim vrijednosnim lancima, kao i komercijalna upotreba relevantnih ideja za nove proizvode i usluge.

5.   Komisija može nadopuniti mjere država članica u svrhu jačanja konkurentnosti i održivosti MSP-ova u Uniji u područjima koja pokazuju značajan potencijal rasta, pogotovo u onim područjima u kojima postoji veliki broj MSP-ova, poput sektora turizma. Takve aktivnosti mogu obuhvaćati promicanje suradnje među državama članicama, posebno putem razmjene dobrih praksi.

Članak 12.

Mjere za promicanje poduzetništva

1.   Komisija doprinosi promicanju poduzetništva i poduzetničke kulture poboljšavanjem okvirnih uvjeta koji utječu na razvoj poduzetništva, uključujući smanjenjem prepreka pri uspostavi poduzeća. Komisija podupire poslovno okruženje i kulturu povoljnu za održiva poduzeća, pokretanja, rast, prijenose poslovanja, druge prilike (ponovno pokretanje), kao i cijepanja te odvajanja poduzeća.

2.   Posebna se pažnja posvećuje potencijalnim, novim i mladim poduzetnicima te ženama poduzetnicama, kao i drugim posebnim ciljanim skupinama;

3.   Komisija može poduzeti mjere poput programa pokretljivosti za nove poduzetnike kako bi se poboljšale njihove sposobnosti razvoja vlastitog poduzetničkog znanja, vještina i stavova te kako bi se poboljšao njihov tehnološki kapacitet i upravljanje poduzećem.

4.   Komisija može podupirati mjere država članica za poboljšanje i olakšavanje poduzetničkog obrazovanja, osposobljavanja, vještina i stavova, posebno među potencijalnim i novim poduzetnicima.

POGLAVLJE III.

Provedba programa COSME

Članak 13.

Godišnji radni programi

1.   Da bi provela program COSME, Komisija donosi godišnje radne programe u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. U svakom godišnjem radnom programu provode se ciljevi određeni u ovoj Uredbi te je u njima detaljno određeno sljedeće:

(a)

opis mjera koje će se financirati, ciljevi svake mjere koji su u skladu s općim i posebnim ciljevima utvrđenima u člancima 3. i 4., očekivani rezultati, metode provedbe, iznos dodijeljen za svaku mjeru, ukupni iznos za sve mjere te okvirni raspored provedbe i profil plaćanja;

(b)

odgovarajući kvalitativni i kvantitativni pokazatelji za svaku mjeru, u svrhu analize i praćenja učinkovitosti u dobivanju rezultata i postizanju ciljeva dotične mjere;

(c)

za bespovratna sredstva i povezane mjere, osnovne kriterije za ocjenjivanje, koji se određuju kako bi se na najbolji mogući način postigli ciljevi programa COSME, te najveća stopa sufinanciranja;

(d)

zasebno detaljno poglavlje o financijskim instrumentima koji, u skladu s člankom 17. ove Uredbe, odražavaju obveze informiranja na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, uključujući očekivanu raspodjelu financijske omotnice između instrumenta vlasničkog kapitala za rast i instrumenta kreditnog jamstva iz članka 18. odnosno 19. ove Uredbe te informacije poput razine jamstva i odnosa s programom Obzor 2020.

2.   Komisija provodi program COSME u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Program COSME provodi se na način da podupirane mjere uzmu u obzir budući napredak i potrebe, posebno nakon privremene ocjene iz članka 15. stavka 3., te da su relevantne za tržišta u razvoju, gospodarstvo i promjene u društvu.

Članak 14.

Mjere potpore

1.   Osim mjera obuhvaćenih godišnjim radnim programima iz članka 13., Komisija redovito poduzima mjere potpore, uključujući sljedeće:

(a)

poboljšanje analize i praćenja sektorskih i međusektorskih pitanja konkurentnosti;

(b)

utvrđivanje i širenje dobrih praksi i pristupa politici te njihov daljnji razvoj;

(c)

provjere prikladnosti postojećeg zakonodavstva i ocjene učinka novih mjera Unije koje su od posebne važnosti za konkurentnost poduzeća, s ciljem utvrđivanja područja u postojećem zakonodavstvu koja treba pojednostaviti te osiguravanja da su opterećenja MSP-ova svedena na najmanju moguću mjeru u područjima u kojima su predložene nove zakonodavne mjere;

(d)

ocjenu zakonodavstva koje utječe na poduzeća, a posebno na MSP-ove, industrijske politike i mjera povezanih s konkurentnošću;

(e)

promicanje integriranih i pristupačnih internetskih sustava koji pružaju informacije o programima koji su relevantni za MSP-ove, uz istovremeno osiguravanje da oni ne dupliciraju postojeće portale.

2.   Ukupni trošak tih mjera potpore ne prelazi 2,5 % financijske omotnice programa COSME.

Članak 15.

Praćenje i ocjena

1.   Komisija prati provedbu i upravljanje programom COSME.

2.   Komisija izrađuje godišnje izvješće o praćenju kojim se obavlja pregled učinkovitosti i uspješnosti podupiranih mjera u odnosu na financijsku provedbu, rezultate, troškove i, prema potrebi, učinak. Izvješće obuhvaća informacije o korisnicima, kada je to moguće, za svaki poziv na podnošenje prijedloga, informacije o iznosu rashoda povezanog s klimom i učinku potpore na ciljeve u vezi s klimatskim promjenama, relevantne podatke o zajmovima iz instrumenta kreditnog jamstva iznad i ispod 150 000 EUR, u mjeri u kojoj prikupljanje takvih informacija ne stvara neopravdano administrativno opterećenje za poduzeća, posebno MSP-ove. Izvješće o praćenju sadrži godišnje izvješće o svakom financijskom instrumentu kako se zahtijeva u članku 140. stavku 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Komisija najkasnije do 2018. godine izrađuje privremeno izvješće o ocjeni u vezi s postizanjem ciljevae u okviru mjera podupiranih programom COSME na razini rezultata i učinaka, učinkovitosti korištenja resursa i njihove europske dodane vrijednosti, s ciljem donošenja odluke o obnovi, izmjeni ili suspenziji mjera. U privremenom izvješću o ocjeni također se razmatra mogućnost pojednostavljenja, unutarnja i vanjska koherentnost, nastavak relevantnosti svih ciljeva, kao i doprinos mjera prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast. U izvješću se u obzir uzimaju rezultati ocjenjivanja dugoročnog učinka prethodnih mjera te ono utječe na odluku o mogućoj obnovi, izmjeni ili suspenziji sljedeće mjere.

4.   Komisija sastavlja završno izvješće o ocjeni o dugoročnom utjecaju i održivosti učinaka mjera.

5.   Svi korisnici bespovratnih sredstava i druge uključene strane koje su primile sredstva Unije na temelju ove Uredbe Komisiji dostavljaju odgovarajuće podatke i informacije potrebne kako bi se omogućilo praćenje i ocjenjivanje dotičnih mjera.

6.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješća iz stavaka 2., 3. i 4. te ih stavlja na raspolaganje javnosti.

POGLAVLJE IV.

Financijske odredbe i oblici financijske pomoći

Članak 16.

Oblici financijske pomoći

Financijska pomoć Unije u okviru programa COSME može se provoditi neizravno delegiranjem zadaća za izvršenje proračuna subjektima navedenima u članku 58. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 17.

Financijski instrumenti

1.   Financijskim instrumentima u okviru programa COSME, uspostavljenima u skladu s glavom VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, upravlja se s ciljem olakšavanja pristupa financiranju za MSP-ove u fazama njihova pokretanja, rasta i prijenosa. Financijski instrumenti uključuju instrument vlasničkog kapitala i instrument kreditnog jamstva. Pri dodjeli sredstava tim instrumentima u obzir se uzima potražnja od financijskih posrednika.

2.   Financijski instrumenti za MSP-ove mogu se, prema potrebi, kombinirati sa sljedećim elementima te ih nadopunjavati:

(a)

drugim financijskim instrumentima koje su uspostavile države članice i njihova tijela upravljanja koji se financiraju nacionalnim ili regionalnim sredstvima ili se financiraju u kontekstu aktivnosti strukturnih fondova, u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013

(b)

drugim financijskim instrumentima koje su uspostavile države članice i njihova tijela upravljanja koji se financiraju nacionalnim ili regionalnim programima izvan aktivnosti strukturnih fondova;

(c)

bespovratnim sredstvima koja financira Unija, uključujući na temelju ove Uredbe.

3.   Instrument vlasničkog kapitala za rast i instrument kreditnog jamstva iz članka 18. odnosno 19. mogu nadopunjavati korištenje, od strane država članica, financijskih instrumenata za MSP-ove u okviru kohezijske politike Unije.

4.   Instrument vlasničkog kapitala za rast i instrument kreditnog jamstva mogu, prema potrebi, omogućiti udruživanje financijskih sredstava s državama članicama i/ili regijama koje su spremne doprinijeti dijelom sredstava iz strukturnih fondova koja su im dodijeljena u skladu s [člankom 33. stavkom 1. točkom (a)] Uredbe (EU) br. 1303/2013.

5.   Financijski instrumenti mogu ostvarivati prihvatljiv povrat kako bi se postigli ciljevi drugih partnera ili investitora. Instrument vlasničkog kapitala za rast može funkcionirati na podređenoj osnovi, no njegov je cilj očuvanje vrijednosti imovine koja se osigurava iz proračuna Unije.

6.   Instrument vlasničkog kapitala za rast i instrument kreditnog jamstva provode se u skladu s glavom VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te Delegiranom uredbom Komisije (EU, Euratom) br. 1268/2012 (12).

7.   Financijski instrumenti u okviru programa COSME razvijaju se i provode tako da nadopunjuju instrumente uspostavljene za MSP-ove u okviru programa Obzor 2020. i da su usklađeni s njima.

8   U skladu s člankom 60. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, subjekti kojima je povjerena provedba financijskih instrumenata pri upravljanju sredstvima Unije osiguravaju vidljivost djelovanja Unije. Stoga ti subjekti osiguravaju da financijski posrednici izričito obavješćuju krajnje primatelje da je financiranje omogućila potpora financijskih instrumenata u okviru programa COSME. Komisija osigurava da je ex post objava informacija o primateljima, u skladu s člankom 60. stavkom 2. točkom (e) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, lako dostupna mogućim krajnjim primateljima.

9.   Vraćanja ostvarena putem drugog okvira instrumenta za brzo rastuća i inovativna mala i srednja poduzeća, uspostavljenog na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ te primljena nakon 31. prosinca 2013. namjenjuju se, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, instrumentu vlasničkog kapitala za rast iz članka 18. ove Uredbe.

10.   Financijski instrumenti provode se u skladu s relevantnim pravilima Unije o državnim potporama.

Članak 18.

Instrument vlasničkog kapitala za rast

1.   Instrument vlasničkog kapitala za rast (EFG) provodi se kao okvir jedinstvenog financijskog instrumenta vlasničkog kapitala Unije koji podupire rast te istraživanja i inovacije poduzeća Unije od rane faze, uključujući sjemenski kapital, do faze rasta. Jedinstveni financijski instrument vlasničkog kapitala Unije financijski podupiru program Obzor 2020. i program COSME.

2.   EFG je usmjeren na fondove kojima se osiguravaju: rizični kapital i „mezzanine” financiranje, kao što su podređeni i sudionički zajmovi, poduzećima koja se šire i u fazi su rasta, a posebno onima koja djeluju preko granica, dok istovremeno ima mogućnost ulagati u fondove koji su u ranoj fazi u vezi s instrumentom vlasničkog kapitala za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. te osigurava instrumente sufinanciranja za poslovne anđele. U slučaju ulaganja u ranim fazama, ulaganja iz EFG-a ne prelaze 20 % ukupnog ulaganja Unije osim u slučajevima višefaznih fondova ili fondova fondova ako se financiranje iz EFG-a i instrumenta vlasničkog kapitala za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. pruža na proporcionalnoj osnovi, na temelju investicijske politike fondova. Komisija može odlučiti izmijeniti prag od 20 % s obzirom na promjenu uvjeta na tržištu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

3.   EFG i instrument vlasničkog kapitala za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. koriste isti mehanizam provedbe.

4.   Potpora iz EFG-a jest u obliku jednog od sljedećih ulaganja:

(a)

izravno iz Europskog investicijskog fonda ili od strane drugih subjekata kojima je povjerena provedba EFG-a u ime Komisije; ili

(b)

od strane fondova fondova ili investicijskih instrumenata kojima se ulaže preko granica, a koje je uspostavio Europski investicijski fond, ili drugih subjekata (uključujući upravitelje iz privatnog ili javnog sektora) kojima je povjerena provedba EFG-a u ime Komisije, zajedno s investitorima iz privatnih i/ili javnih financijskih institucija;

5.   EFG ulaže u posredničke fondove za rizični kapital, uključujući u fondove fondova, koji osiguravaju ulaganja za MSP-ove najčešće tijekom njihove faze širenja ili faze rasta. Ulaganja u okviru EFG-a dugoročna su, odnosno najčešće podrazumijevaju pozicije u fondovima za rizični kapital od 5 do 15 godina. U svakom slučaju, trajanje ulaganja u okviru EFG-a ne prelazi 20 godina od potpisivanja sporazuma između Komisije i subjekta kojem je povjerena njegova provedba.

Članak 19.

Instrument kreditnog jamstva

1.   Instrumentom kreditnog jamstva (LGF) osiguravaju se:

(a)

protujamstva i drugi aranžmani za dijeljenje rizika za jamstvene sheme, uključujući, prema potrebi, sujamstva;

(b)

izravna jamstva i drugi aranžmani za dijeljenje rizika za sve druge financijske posrednike koji zadovoljavaju kriterije za ispunjavanje uvjeta iz stavka 5.

2.   LGF se provodi kao dio jedinstvenog dužničkog financijskog instrumenta Unije za rast te istraživanja i inovacije poduzeća Unije, koristeći isti mehanizam provedbe kao okvir dužničkog instrumenta, usmjeren na potražnju MSP-ova, za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. (RSI II).

3.   LGF se sastoji od:

(a)

jamstava za financiranje duga (uključujući putem podređenih i sudioničkih zajmova, leasinga ili bankarskih garancija), koja smanjuju posebne poteškoće s kojima se suočavaju rentabilni MSP-ovi u pristupu financiranju, bilo zbog percepcije da su visoko rizični ili zbog njihovog nedostatka dostatnog dostupnog kolaterala;

(b)

sekuritizacije dužničkih financijskih portfelja MSP-ova, koja mobilizira dodatno financiranje duga za MSP-ove u okviru prikladnih aranžmana za dijeljenje rizika s ciljanim institucijama. Potpora za te sekuritizacijske transakcije uvjetovana je obvezom matičnih institucija da koriste značajni dio proizašle likvidnosti ili mobiliziranog kapitala za novo kreditiranje MSP-ova u razumnom razdoblju. Iznos tog novog financiranja duga izračunava se s obzirom na iznos zajamčenog rizika portfelja. O tom iznosu i razdoblju pregovara se pojedinačno sa svakom matičnom institucijom.

4.   LGF-om upravljaju Europski investicijski fond ili drugi subjekti kojima je povjerena provedba LGF-a u ime Komisije. Rok isteka pojedinačnih jamstava u okviru LGF-a može biti do deset godina.

5.   Ispunjavanje uvjeta u okviru LGF-a određuje se za svakog posrednika na temelju njihovih aktivnosti te mjere u kojoj su učinkoviti u pružanju pomoći MSP-ovima u pristupanju financiranju za rentabilne projekte. LGF mogu koristiti posrednici koji pružaju potporu poduzećima pri financiranju, između ostalog, kupnje materijalne i nematerijalne imovine i radnog kapitala te za prijenose poduzeća. Kriteriji koji se odnose na sekuritizaciju dužničkih financijskih portfelja MSP-ova obuhvaćaju pojedinačne transakcije i transakcije više prodavatelja, kao i transakcije više zemalja. Ispunjavanje uvjeta temelji se na dobrim tržišnim praksama, posebno u vezi s kreditnom kvalitetom i diversifikacijom rizika sekuritiziranog portfelja.

6.   Uz izuzetak zajmova u sekuritiziranom portfelju, LGF pokriva zajmove do 150 000 EUR i s najmanjim dospijećem od 12 mjeseci. LGF također pokriva zajmove iznad 150 000 EUR u slučajevima u kojima MSP-ovi koji udovoljavaju kriterijima za ispunjavanje uvjeta u okviru programa COSME ne udovoljavaju kriterijima za ispunjavanje uvjeta iz okvira MSP-a u dužničkom instrumentu programa Obzor 2020. te uz najmanje dospijeće od 12 mjeseci.

U slučaju iznosa iznad tog praga, financijski posrednici dužni su dokazati ispunjava li MSP uvjete iz okvira MSP-a u dužničkom instrumentu programa Obzor 2020.

7.   LGF je osmišljen tako da je moguće izvješćivati o podupiranim MSP-ovima, i u pogledu broja i u pogledu količine zajmova.

Članak 20.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima prikladne mjere kojima osigurava da su, dok se provode mjere koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti, putem učinkovitih provjera i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem nepropisno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud imaju ovlast revizije, na temelju dokumenata i provjera na terenu nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, ugovarateljima i podugovarateljima te svim ostalim trećim stranama koji su primili sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi ((EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (14) s ciljem utvrđivanja je li počinjeno djelo prijevare, korupcije ili bilo koja druga nezakonita aktivnost koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o bespovratnim sredstvima ili ugovorom financiraim na temelju ove Uredbe.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi i odluke o bespovratnim sredstvima, koji su rezultat provedbe ove Uredbe, sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE V.

Odbor i završne odredbe

Članak 21.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 22.

Delegirani akti

1.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. u vezi s dodatnim pokazateljima navedenima u Prilogu I., ako ti pokazatelji mogu pomoći pri mjerenju napretka u postizanju općih i posebnih ciljeva programa COSME.

2.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. o izmjenama nekih specifičnih detalja u vezi s financijskim instrumentima. Ti se detalji odnose na udio ulaganja iz EFG-a u ukupnom ulaganju Unije u fondove za rizični kapital u ranim fazama te na sastav sekuritiziranih zajmovnih portfelja.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. u vezi s izmjenama okvirnih iznosa određenih u članku 5. stavku 3. koje bi te iznose premašile za više od 5 % vrijednosti financijske omotnice u svakom slučaju, pokaže li se da je potrebno premašiti to ograničenje.

Članak 23.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 22. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina, počevši od [23. prosinca 2013.].

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 22. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 22. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 24.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluka br. 1639/2006/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Međutim, mjere uvedene na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ i financijske obveze povezane s tim mjerama i dalje podliježu toj odluci, do njihova zaključenja.

3.   Financijska dodjela sredstava iz članka 5. također može pokrivati izdatke tehničke i administrativne pomoći potrebne da se osigura prijelaz između programa COSME i mjera usvojenih Odlukom br. 1639/2006/EZ.

Članak 25.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 125.

(2)  SL C 391, 18.12.2012., str. 37.

(3)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. (Vidjeti str. 884 ovoga Službenog lista).

(4)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(5)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. u vezi s definicijom mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(6)  Odluka br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. - 2013.) (SL L 310, 9.11.2006., str. 15.).

(7)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (Vidjeti str. 104 ovoga Službenog lista).

(9)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj te Europskom pomorskom i ribarstvenom fondu i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidjeti str. 320 ovoga Službenog lista).

(10)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(11)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(12)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(13)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(14)  Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG.

POKAZATELJI ZA OPĆE I POSEBNE CILJEVE

Opći cilj:

1.

Jačanje konkurentnosti i održivosti poduzeća Unije, posebno MSP-ova

A.

Pokazatelj učinka (1)

Trenutačno stanje

Dugoročni cilj i ključno postignuće (2020.)

A.1.

Uspješnost MSP-ova u odnosu na održivost

Bit će redovito mjerena, primjerice provođenjem istraživanja Eurobarometra

Povećanje udjela MSP-ova iz Unije koji proizvode „zelene”, odnosno ekološki prihvatljive proizvode (2) u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)

A.2.

Promjene u nepotrebnim administrativnim i regulatornim opterećenjima za nove i postojeće MSP-ove (3)

Broj dana za pokretanje novog MSP-a u 2012.: 5,4 radna dana.

Značajno smanjenje broja dana potrebnih za pokretanje novog MSP-a

Trošak pokretanja u 2012.: 372 EUR

Značajno smanjenje prosječnih troškova pokretanja u Uniji u usporedbi s polaznim vrijednostima

Broj država članica u kojima je za pribavljanje dozvola i odobrenja (uključujući okolišne dozvole) za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća potrebno mjesec dana: 2

Značajan porast broja država članica u kojima je za pribavljanje dozvola i odobrenja (uključujući okolišne dozvole) za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća potrebno mjesec dana

Broj država članica s jedinstvenim mjestom za pokretanje poduzeća kako bi poduzetnici mogli obaviti sve što je potrebno (npr. registraciju, porez, PDV i socijalna sigurnost) na jedinstvenom administrativnom kontaktom mjestu, bez obzira na to radi li se o fizičkom mjestu (uredu), virtualnom mjestu (internetu) ili oboje, u 2009.: 18

Značajan porast broja država članica s jedinstvenim mjestom za pokretanje poduzeća

A.3.

Promjene u udjelu MSP-ova koji izvoze unutar ili izvan Unije

25 % MSP-a izvozi, a 13 % MSP-a izvozi izvan Unije (2009.) (4)

Povećanje udjela MSP-ova koji izvoze te povećanje udjela MSP-ova koji izvoze u zemlje izvan Unije, u usporedbi s polaznim vrijednostima


Opći cilj:

2.

Poticanje poduzetničke kulture i promicanje stvaranja i rasta MSP-ova

Pokazatelj učinka

Trenutačno stanje

Dugoročni cilj i ključno postignuće (2020.)

B.1.

Promjene u rastu MSP-ova

MSP-ovi su 2010. ostvarili više od 58 % ukupne bruto dodane vrijednosti Unije;

Povećanje proizvodnje MSP-ova (dodana vrijednost) i zaposlenika u MSP-ovima u usporedbi s polaznim vrijednostima

Ukupni broj zaposlenika u MSP-ovima u 2010.: 87,5 milijuna (67 % radnih mjesta u privatnom sektoru u Uniji)

B.2.

Promjene u udjelu građana Unije koji žele biti samozaposleni

Ova se vrijednost mjeri svake dvije ili tri godine provođenjem istraživanja Eurobarometra. Zadnja dostupna vrijednost jest 37 % u 2012. (45 % u 2007. i 2009.)

Povećanje udjela građana Unije koji žele biti samozaposleni u usporedbi s polaznim vrijednostima


Posebni cilj:

Poboljšanje pristupa financiranju za MSP-ove u obliku kapitala i duga

C.

Financijski instrumenti za rast

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

C.1.

Broj poduzeća koja ostvaruju korist od financiranja duga

Od 31. prosinca 2012. mobilizirano 13,4 milijarda EUR za financiranje, za 219 000 MSP-ova (instrument za jamstva za MSP-ove (SMEG)).

Vrijednost mobiliziranog financiranja u rasponu od 14,3 milijarda EUR do 21,5 milijarda EUR; broj financiranih poduzeća koja ostvaruju korist od jamstava iz programa COSME u rasponu od 220 000 do 330 000

C.2.

Broj ulaganja u rizični kapital iz programa COSME te ukupni uloženi iznos.

Od 31. prosinca 2012. mobilizirano 2,3 milijarde EUR za financiranje rizičnog kapitala za 289 MSP-ova (instrument za brzo rastuće i inovativne MSP-ove, GIF)

Ukupna vrijednost ulaganja u rizični kapital u rasponu od 2,6 milijarda EUR do 3,9 milijarda EUR; broj poduzeća koja primaju ulaganja u rizični kapital u okviru programa COSME u rasponu od 360 do 540

C.3.

Omjer financijske poluge

Omjer financijske poluge za instrument SMEG 1:32

Omjer financijske poluge za GIF 1:6,7

Dužnički instrument 1:20 - 1:30

Instrument vlasničkog kapitala 1:4 - 1:6 (5)

C.4.

Dodatnost EFG-a i LGF-a

Dodatnost instrumenta SMEG: 64 % krajnjih korisnika naznačilo je da je potpora bila od ključne važnosti za pribavljanje sredstava koja su im bila potrebna

Dodatnost GIF-a: 62 % krajnjih korisnika GIF-a naznačilo je da je potpora bila od ključne važnosti za pribavljanje sredstava koja su im bila potrebna

Povećanje udjela krajnjih korisnika koji smatraju da im EFG ili LGF pružaju sredstva koja ne bi mogli pribaviti na neki drugi način, u usporedbi s polaznim vrijednostima


Posebni cilj:

Poboljšanje pristupa tržištima, osobito unutar Unije, ali i na globalnoj razini

D.

Međunarodna industrijska suradnja

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

D.1.

Broj slučajeva poboljšane usklađenosti između propisa Unije i trećih zemalja za industrijske proizvode

Procjenjuje se da su u regulatornoj suradnji s glavnim trgovinskim partnerima (SAD, Japan, Kina, Brazil, Rusija, Kanada, Indija), u prosjeku dva relevantna područja značajno usklađena u području tehničkih propisa

Četiri relevantna područja značajne usklađenosti tehničkih propisa s glavnim trgovinskim partnerima (SAD, Japan, Kina, Brazil, Rusija, Kanada, Indija)

E.

Europska poduzetnička mreža

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

E.1.

Broj potpisanih sporazuma o partnerstvu

Broj potpisanih sporazuma o partnerstvu: 2 475 (2012.)

Broj potpisanih sporazuma o partnerstvu: 2 500 godišnje

E.2.

Prihvaćanje Mreže među MSP-ovima

Prihvaćanje Mreže među MSP-ovima bit će izmjereno 2015.

Povećanje prihvaćanja Mreže među MSP-ovima u usporedbi s polaznim vrijednostima

E.3.

Stopa zadovoljstva među klijentima (% MSP-ova koji navode zadovoljstvo, dodana vrijednost određene usluge u okviru Mreže)

Stopa zadovoljstva među klijentima (% MSP-ova koji navode zadovoljstvo, dodana vrijednost određene usluge): 78 %

Stopa zadovoljstva među klijentima (% MSP-ova koji navode zadovoljstvo, dodana vrijednost određene usluge): > 82 %

E.4.

Broj MSP-ova koji primaju usluge potpore

Broj MSP-ova koji primaju usluge potpore: 435 000 (2011.)

Broj MSP-ova koji primaju usluge potpore: 500 000 godišnje

E.5.

Broj MSP-ova koji koriste digitalne usluge (uključujući elektroničke informacijske usluge) koje pruža Mreža

2 milijuna MSP-ova godišnje koristi digitalne usluge

2,3 milijuna MSP-ova godišnje koristi digitalne usluge


Posebni cilj:

Poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, posebno MSP-ova, uključujući u sektoru turizma

F.

Aktivnosti za poboljšanje konkurentnosti

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

F.1.

Broj donesenih mjera pojednostavljenja

Pet mjera pojednostavljenja godišnje (2010.)

Najmanje sedam mjera pojednostavljenja godišnje.

F.2.

Prilagođavanje regulatornog okvira u svrhu njegove prikladnosti

Provjere prikladnosti provode se od 2010. Do sad je jedina relevantna provjera prikladnosti tekući pilot-projekt u vezi s „homologacijom motornih vozila”

Tijekom programa COSME bit će provedeno do pet provjera prikladnosti.

F.3.

Broj država članica koje koriste test provjere konkurentnosti

Broj država članica koje koriste test provjere konkurentnosti: 0

Značajan porast broja država članica koje koriste test provjere konkurentnosti

F.4.

Mjere MSP-ova za učinkovito korištenje resursa (što može obuhvaćati energiju, materijale ili vodu, recikliranje, itd.)

Bit će redovito mjerene, primjerice provođenjem istraživanja Eurobarometra

Povećanje udjela MSP-ova Unije koji provode barem jednu mjeru kako bi bili učinkovitiji u korištenju resursa (što može obuhvaćati energiju, materijale ili vodu, recikliranje, itd.) u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)

Povećanje udjela MSP-ova Unije koji planiraju provesti dodatne mjere za učinkovito korištenje resursa (što može obuhvaćati energiju, materijale ili vodu, recikliranje, itd.) svake dvije godine, u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)

G.

Razvoj politike MSP-ova

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

G.1.

Broj država članica koje koriste test MSP-ova

Broj država članica koje koriste test MSP-ova: 15

Značajan porast broja država članica koje koriste test MSP-ova


Posebni cilj:

Poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, posebno MSP-ova, uključujući u sektoru turizma

H.

Turizam

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

H.1.

Sudjelovanje u projektima transnacionalne suradnje

Tri zemlje obuhvaćene po projektu u 2011.

Porast broja država članica koje sudjeluju u projektima transnacionalne suradnje koji se financiraju iz programa COSME, u usporedbi s polaznim vrijednostima

H.2.

Broj destinacija koje usvajaju održive modele razvoja u turizmu koje promiču Europske destinacije izvrsnosti

Ukupno 98 dodijeljenih Europskih destinacija izvrsnosti (u prosjeku 20 godišnje - 2007. - 10, 2008. - 20, 2009. - 22, 2010. - 25, 2011. - 21)

Više od 200 destinacija koje su usvojile održive modele razvoja u turizmu koje promiču Europske destinacije izvrsnosti (oko 20 godišnje).

I.

Novi poslovni koncepti

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

I.1.

Broj novih proizvoda/usluga na tržištu

Bit će redovito mjereno

(Do sada je ova aktivnost bila ograničena na analitički posao ograničenog opsega)

Porast kumulativnog broja novih proizvoda/usluga u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)


Posebni cilj:

Promicanje poduzetništva i poduzetničke kulture

J.

Potpora za poduzetništvo

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

J.1.

Broj država članica koje provode poduzetnička rješenja na temelju dobre prakse utvrđene u okviru programa

Broj država članica koje provode poduzetnička rješenja: 22 (2010.)

Značajan porast broja država članica koje provode poduzetnička rješenja

J.2.

Broj država članica koje provode poduzetnička rješenja namijenjena potencijalnim, mladim i novim poduzetnicima te ženama poduzetnicama, kao i drugim posebnim ciljanim skupinama

Trenutačno 12 država članica sudjeluje u Europskoj mreži mentora za žene poduzetnice. Trenutačno šest država članica i dvije regije posjeduju posebnu strategiju za obrazovanje poduzetnika, deset država članica uvrstilo je nacionalne ciljeve povezane s obrazovanjem poduzetnika u šire strategije cjeloživotnog učenja, a u osam država članica trenutačno se raspravlja o poduzetničkim strategijama

Značajan porast broja država članica koje provode poduzetnička rješenja namijenjena potencijalnim, mladim i novim poduzetnicima te ženama poduzetnicama, kao i drugim posebnim ciljanim skupinama, u usporedbi s polaznim vrijednostima.


(1)  Ti se pokazatelji odnose na napredak u području poduzetničke i industrijske politike. Komisija nije jedina odgovorna za postizanje tih ciljeva. Niz drugih čimbenika izvan kontrole Komisije također utječe na rezultate u ovom području.

(2)  „Zeleni” proizvodi i usluge jesu proizvodi i usluge čija je prevladavajuća namjena smanjenje rizika za okoliš te minimiziranje onečišćenja i korištenja resursa. Proizvodi s ekološkim značajkama (koji imaju ekološki dizajn, ekološke oznake, koji su organski proizvedeni te s važnim recikliranim sadržajem) također su obuhvaćeni. Izvor: Flash Eurobarometer 342, „MSP-ovi, učinkovito korištenje resursa i zelena tržišta”.

(3)  U zaključcima Vijeća od 31. svibnja 2011. države članice pozvalo se da, prema potrebi, smanje vrijeme potrebno za pokretanje novih poduzeća na tri radna dana, a trošak na 100 EUR do 2012., te ih se također potaklo da smanje vrijeme potrebno za pribavljanje dozvola i odobrenja za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća na tri mjeseca do kraja 2013.

(4)  „Internationalisation of European SMEs”, EIM, 2010, http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/market-access/files/internationalisation_of_european_smes_final_en.pdf

(5)  1 EUR iz proračuna Unije dovest će do 20-30 EUR financiranja i 4-6 EUR u vlasničkim ulaganjima tijekom trajanja programa COSME.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/50


UREDBA (EU) br. 1288/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 165. stavak 4. i članak 166. stavak 4.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Komunikacijom Komisije od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za strategiju Europa 2020.” traži se donošenje jedinstvenog programa u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, što obuhvaća i međunarodne aspekte visokog obrazovanja, kojim će se objediniti program djelovanja u području cjeloživotnog učenja („Cjeloživotno učenje”) uspostavljen Odlukom br. 1720/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i program Mladi na djelu („Mladi na djelu”) uspostavljen Odlukom br. 1719/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), program djelovanja Erasmus Mundus („Erasmus Mundus”) uspostavljen Odlukom br. 1298/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), program ALFA III uspostavljen Uredbom br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (7), te programi Tempus i Edulink, kako bi se osigurala veća učinkovitost, jača strateška usmjerenost i sinergije pri korištenju različitim aspektima jedinstvenog programa. Predlaže se i da sport bude dijelom tog jedinstvenog programa („Program”).

(2)

Privremena izvješća o ocjenjivanju postojećeg programa za cjeloživotno učenje, programa Mladi na djelu i programa Erasmus Mundus i savjetovanje s javnošću o budućem djelovanju Unije u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih te u području visokog obrazovanja otkrili su jaku i, u nekim pogledima, sve veću potrebu da se suradnja i mobilnost u tim područjima na europskoj razini nastave. U izvješćima o ocjenjivanju naglašena je važnost stvaranja užih veza između programa Unije i političkog razvoja u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih, izražena je želja da se djelovanje Unije ustroji tako da bolje odgovara paradigmi cjeloživotnog učenja i inzistira se na jednostavnijem, korisnicima prihvatljivijem i fleksibilnijem pristupu provedbi takvog djelovanja te na okončanju fragmentacije međunarodnih programa suradnje u području visokog obrazovanja.

(3)

Program bi trebao biti usredotočen na dostupnost financiranja i transparentnost administrativnih i financijskih postupaka, između ostalog korištenjem informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te digitalizacijom. Za uspjeh Programa od ključne su važnosti i usmjeravanje te pojednostavljivanje organizacije i upravljanja te stalna usredotočenost na smanjenje administrativnih troškova.

(4)

Savjetovanje s javnošću o strateškim odabirima Unije za provedbu nove nadležnosti Unije u području sporta te izvješće Komisije o ocjenjivanju pripremnih radnji u području sporta pružili su korisne naznake u vezi s prioritetnim područjima za djelovanje Unije i prikazali dodanu vrijednost koju Unija može donijeti podrškom aktivnostima usmjerenima stvaranju, dijeljenju i prenošenju iskustava i znanja o raznim pitanjima koja utječu na sport na europskoj razini, pod uvjetom da su usredotočene posebno na lokalnu razinu.

(5)

Strategijom Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast određuje se strategija rasta Unije za nadolazeće desetljeće kako bi se podržao takav rast, postavljajući pet ambicioznih ciljeva koje treba ostvariti do 2020., osobito u području obrazovanja, gdje je cilj da se stope prijevremenog napuštanja školovanja smanje na razinu ispod 10 % i da se omogući da najmanje 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine dobije diplomu tercijarnog ili jednakovrijednog obrazovanja. To podrazumijeva i vodeće inicijative, posebno „Mladi u pokretu” i Program za nove vještine i radna mjesta.

(6)

Vijeće je u svojim zaključcima od 12. svibnja 2009. pozvalo na donošenje strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.), u sklopu kojeg se postavljaju četiri strateška cilja kako bi se odgovorilo na preostale izazove pri stvaranju Europe temeljene na znanju i činjenju cjeloživotnog učenja stvarnošću za sve.

(7)

U skladu s člancima 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te člancima 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, Programom se promiče, između ostalog, ravnopravnost između žena i muškaraca te mjere borbe protiv diskriminacije na temelju spola, rase ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Prilikom provedbe Programa potrebno je povećati pristup članovima skupina koje su u nepovoljnom položaju i ranjivim skupinama te se aktivno pozabaviti posebnim potrebama u vezi s učenjem osoba s invaliditetom.

(8)

Programom bi se trebala obuhvatiti jaka međunarodna odrednica, osobito kad je riječ o visokom obrazovanju, ne samo da bi se povećala kvaliteta europskog visokog obrazovanja pridržavajući se širih ciljeva strateškog okvira ET 2020. i atraktivnost Unije kao studijskog odredišta, već i da bi se promicalo međuljudsko razumijevanje i doprinijelo održivom razvoju visokog obrazovanja u zemljama partnerima, kao i njihovom širem društveno-gospodarskom razvoju, između ostalog poticanjem kruženja mozgova kroz mjere mobilnosti s državljanima zemalja partnera. U tu bi se svrhu trebalo osigurati financiranje iz Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI), Europskog instrumenta za susjedstvo (ENPI), Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) i Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama (PI). Moguće je i financiranje iz Europskog razvojnog fonda (EDF) u skladu s postupcima koji njime upravljaju. Odredbe ove Uredbe trebale bi se primjenjivati na korištenje tim sredstvima, istodobno osiguravajući usklađenost s odgovarajućim uredbama kojima se uspostavljaju ti instrumenti i taj fond.

(9)

U svojoj Rezoluciji od 27. studenoga 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. - 2018.), Vijeće naglašava potrebu da se sve mlade osobe smatraju društvenim bogatstvom i teži olakšavanju njihovog sudjelovanja u razvoju politike koja na njih utječe preko trajnog strukturiranog dijaloga između donositelja odluka i mladih osoba i organizacija mladih na svim razinama.

(10)

Ujedinjavanje formalnog, neformalnog i informalnog učenja u isti program trebalo bi stvoriti sinergiju i podržavati međusektorsku suradnju između različitih sektora obrazovanja i osposobljavanja te sektora povezanih s mladima. Prilikom provedbe Programa u obzir bi se propisno trebale uzeti posebne potrebe različitih sektora te, po potrebi, uloga lokalnih i regionalnih tijela.

(11)

Kako bi podržala mobilnost, pravičnost i izvrsnost pri studiranju, Unija bi na pokusnoj osnovi trebala uspostaviti Instrument jamstva za studentske zajmove kojim bi se studentima omogućilo da svoju magistarsku diplomu dobiju u drugoj zemlji kojoj je otvoreno sudjelovanje u Programu („zemlja sudionica Programa”) bez obzira na svoje društveno porijeklo. Instrument jamstva za studentske zajmove trebao bi biti dostupan financijskim ustanovama koje prihvate studentima ponuditi kredite za magistarske studije u drugim zemljama sudionicama Programa uz povoljne uvjete. Ovaj dodatni i inovativni instrument za obrazovnu mobilnost ne bi trebao zamijeniti nijedan postojeći niti onemogućiti razvoj mogućeg bilo kojeg budućeg sustava dodjeljivanja bespovratnih sredstava ili sustava zajmova kojima se podržava mobilnost studenata na lokalnoj ili nacionalnoj razini, ili na razini Unije. Instrument jamstva za studentske zajmove trebalo bi podvrgnuti bliskom praćenju i ocjenjivanju, osobito u vezi s njegovom prihvaćenosti na tržištu u različitim zemljama. U skladu s člankom 21. stavcima 2. i 3. Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do kraja 2017. trebalo bi podnijeti evaluacijsko izvješće sredinom provedbenog razdoblja kako bi se dobile političke smjernice u vezi s nastavkom provedbe Instrumenta jamstva za studentske zajmove.

(12)

Države članice trebale bi nastojati usvojiti sve odgovarajuće mjere kako bi otklonile pravne i administrativne prepreke za pravilno funkcioniranje Programa. To uključuje, po potrebi, rješavanje administrativnih pitanja koja otežavaju dobivanje viza i boravišnih dozvola. U skladu s Direktivom Vijeća 2004/114/EZ (8) države članice potiču se da uspostave ubrzane postupke prihvata.

(13)

Komunikacijom Komisije od 20. rujna 2011. pod nazivom „Podrška rastu i radnim mjestima – program za osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja Europe” utvrđuje se okvir u sklopu kojeg Europska unija, države članice i ustanove visokog obrazovanja mogu surađivati kako bi se povećao broj osoba sa sveučilišnom diplomom, unaprijedila kvaliteta obrazovanja i što više povećao doprinos kojim visoko obrazovanje i istraživanja mogu pomoći da gospodarstva i društva država članica iz globalne ekonomske krize izađu jača.

(14)

Da bi se bolje rješavao problem nezaposlenosti mladih u Uniji, posebna pažnja trebala bi se posvetiti transnacionalnoj suradnji između ustanova visokog i strukovnog obrazovanja i poduzeća, s ciljem poboljšanja zapošljivosti studenata te razvoja poduzetničkih vještina.

(15)

Bolonjskom deklaracijom, koju su potpisali ministri obrazovanja 29 europskih zemalja 19. lipnja 1999., uspostavljen je međuvladin proces usmjeren stvaranju Europskog prostora visokog obrazovanja, za što je potrebna stalna podrška na razini Unije.

(16)

Obnovljenim kopenhaškim procesom (2011. - 2020.) uvelike se priznaje i definira ključna uloga koju ima strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) u pomaganju da se ostvare mnogi ciljevi iz strategije Europa 2020., posebno uzimajući u obzir njegov potencijal u borbi protiv visoke stope nezaposlenosti u Europi, osobito nezaposlenosti mladih i dugoročne nezaposlenosti, promicanju kulture cjeloživotnog učenja, ublažavanju društvene isključenosti i promicanju aktivnog građanstva. Kvalitetna stažiranja i naukovanja, uključujući ona iz mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, potrebna su kako bi se premostila praznina između znanja koje se dobije obrazovanjem i osposobljavanjem te vještina i sposobnosti koje se traže u svijetu rada te kako bi se povećala zapošljivost mladih.

(17)

Potrebno je pojačati intenzitet i stupanj europske suradnje među školama te mobilnosti školskog osoblja i učenika kako bi se pristupilo prioritetima utvrđenima u Programu za europsku suradnju u području škola za 21. stoljeće, to jest poboljšanju kvalitete školskog obrazovanja u Uniji u područjima razvoja vještina te unapređenju pravičnosti i uključivosti unutar školskih sustava i ustanova, kao i osnaživanju i podržavanju učiteljske profesije i upravljanja školama. U tom smislu prednost bi se trebala dati strateškim ciljevima za smanjenje stope prijevremenog napuštanja škola, unapređenje uspješnosti u osnovnim vještinama i poboljšanje sudjelovanja i kvalitete obrazovanja i skrbi u ranom djetinjstvu, kao i ciljevima za jačanje profesionalnih kompetencija školskih učitelja i ravnatelja škola te za poboljšanje obrazovnih prilika djece s migrantskim porijeklom i djece u nepovoljnom društveno-gospodarskom položaju.

(18)

Obnovljeni Europski program za obrazovanje odraslih obuhvaćen Rezolucijom Vijeća od 28. studenoga 2011. usmjeren je omogućavanju svim odraslim osobama da razvijaju i poboljšaju svoje vještine i sposobnosti tijekom cijelog svojeg života. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti unapređenju mogućnosti obrazovanja za veliki broj nekvalificiranih Europljana, posebno poboljšavajući pismenost i sposobnost računanja te promičući fleksibilne načina učenja i mjere davanja druge prilike.

(19)

Djelovanje Europskog foruma mladih, Nacionalnih informacijskih centara za akademsko priznavanje (NARIC), mreža Eurydice, Euroguidance i Eurodesk, nacionalnih službi za podršku inicijative eTwinning, nacionalnih centara Europass i Nacionalnih informacijskih ureda u zemljama susjedstva presudno je za ostvarivanje ciljeva Programa, osobito tako što se Komisiji redovno pružaju ažurirane informacije povezane s raznim poljima njihove aktivnosti i prenošenjem rezultata Programa u Uniji i u zemljama partnerima.

(20)

Suradnju u okviru Programa i s međunarodnim organizacijama u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, osobito s Vijećem Europe, trebalo bi ojačati.

(21)

Kako bi se doprinijelo razvoju izvrsnosti u studijima europskih integracija diljem svijeta te kako bi se odgovorilo na povećanu potrebu za znanjem i dijalogom o procesu europskih integracija i njegovom razvoju, važno je poticati izvrsnost u podučavanju, istraživanju i promišljanju u tom području podržavajući akademske institucije ili udruženja aktivna u području europskih integracija i udruženja koja slijede cilj od europskog interesa, kroz djelovanje u okviru programa Jean Monnet.

(22)

Suradnja u okviru Programa i s organizacijama civilnog društva u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, na nacionalnoj razini i razini Unije, od velike je važnosti u svrhu stvaranja sveobuhvatnog osjećaja vlasništva u odnosu na strategije i politike cjeloživotnog učenja te uzimanja u obzir ideja i predmeta zabrinutosti sudionika na svim razinama.

(23)

Komunikacijom Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom „Razvoj europske dimenzije u sportu” utvrđuju se zamisli Komisije za djelovanje na razini Unije u području sporta nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona te se predlaže niz konkretnih mjera koje Komisija i države članice trebaju poduzeti kako bi se povećao europski identitet sporta u trima opsežnim poglavljima: društvena uloga sporta, ekonomska dimenzija sporta i organizacija sporta. Također je potrebno uzeti u obzir dodanu vrijednost sporta, uključujući autohtoni sport, kao i njegov doprinos kulturnom i povijesnom nasljeđu Unije.

(24)

Potrebno je posebno se usredotočiti na sport na lokalnoj razini te volontiranje u sportu zbog važne uloge koju imaju u promicanju društvene uključenosti, jednakih mogućnosti i fizičke aktivnosti koja poboljšava zdravstveno stanje.

(25)

Unapređenom transparentnošću i priznavanjem kvalifikacija i kompetencija te proširenom prihvaćenošću instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje trebalo bi se doprinijeti razvoju kvalitetnog obrazovanja i osposobljavanja i olakšati mobilnost i u svrhe cjeloživotnog učenja i u strukovne svrhe diljem Europe, između zemalja i među sektorima. Otvaranjem pristupa metodama, praksi i tehnologijama koje se rabe u drugim zemljama pomoći će se poboljšavanju zapošljivosti.

(26)

U tu svrhu preporučuje se proširenje primjene jedinstvenog okvira Unije za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass) uspostavljenog Odlukom br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Europskog registra za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR) i Europskog udruženja za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) uspostavljenih Preporukom 2006/143/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF) uspostavljenog Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. (11), Europskog sustava kredita za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) uspostavljenog u skladu s Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. (12), Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET) uspostavljenog Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. (13) i Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS).

(27)

Kako bi se osigurala veća učinkovitost u komuniciranju sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom trebala bi doprinijeti i obuhvaćanju institucionalne komunikacije koja se odnosi na političke prioritete Europske unije, ako su oni povezani s općim ciljem ove Uredbe.

(28)

Potrebno je osigurati europsku dodanu vrijednost svih mjera koje se provode u okviru Programa te njihovu komplementarnost s aktivnostima država članica u skladu s člankom 167. stavkom 4. UFEU-a i drugim aktivnostima, posebno onima u području kulture i medija, zapošljavanja, istraživanja i inovacija, industrije i poduzetništva, kohezijske i razvojne politike, kao i politike proširenja i inicijativa, instrumenata i strategija u području regionalne politike i vanjskih odnosa.

(29)

Program je osmišljen kako imao pozitivan i održiv učinak na politiku i praksu u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta. Taj sistemski učinak trebao bi se postići različitim mjerama i aktivnostima predviđenima Programom, čiji je cilj podržavanje promjena na institucionalnoj razini i koje dovode, po potrebi, do inovacija na razini sustava. Pojedinačni projekti za koje je zatražena financijska podrška iz Programa ne moraju imati sistemski učinak sami po sebi. Ostvarivanju sistemskog učinka trebao bi doprinijeti kumulativni rezultat tih projekata.

(30)

Djelotvorno upravljanje uspješnošću, što uključuje ocjenjivanje i praćenje, zahtijeva osmišljavanje specifičnih, mjerljivih i ostvarivih pokazatelja uspješnosti koji se mogu mjeriti tijekom vremena, a odražavaju logiku intervencije.

(31)

Komisija i države članice trebale bi optimizirati korištenje informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te novim tehnologijama kako bi olakšale pristup mjerama u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta. To bi moglo obuhvaćati virtualnu mobilnost koja bi trebala nadopunjavati, ali ne i zamjenjivati, obrazovnu mobilnost.

(32)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cijelo razdoblje trajanja Programa koja, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (14) +, predstavlja primarni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(33)

Kako bi se osigurala kontinuiranost financijske potpore po Programu za djelovanje tijela, Komisija bi trebala biti u mogućnosti u početnoj fazi programa smatrati troškove koji su izravno povezani s provedbom aktivnosti prihvatljivima za financiranje, iako su nastale korisniku prije nego što je podnesen zahtjev za bespovratna sredstva.

(34)

Postoji potreba da se uspostave kriteriji uspješnosti na kojima bi se trebala temeljiti dodjela proračunskih sredstava između država članica za mjere kojima upravljaju nacionalne agencije.

(35)

Zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji i one zemlje Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje čine dio Europskoga gospodarskog područja mogu sudjelovati u programima Unije na osnovi okvirnih sporazuma, odluka Vijeća za pridruživanje ili sličnih sporazuma.

(36)

Švicarska Konfederacija može sudjelovati u programima Unije u skladu sa sporazumom koji će potpisati Unija i ta zemlja.

(37)

Pojedinci iz prekomorskih zemalja ili područja (PZP-ovi) i nadležna javna i/ili privatna tijela i institucije iz pojedinog PZP-a mogu sudjelovati u programima u skladu s Odlukom Vijeća 2001/822/EZ (15). Prilikom provedbe Programa u obzir bi se trebala uzeti ograničenja uzrokovana udaljenošću najudaljenijih regija Unije i PZP-ova.

(38)

Europska komisija i Visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u zajedničkoj su komunikaciji od 24. svibnja 2011. pod nazivom „Novi odgovor na promjene u susjedstvu” između ostaloga navele cilj dodatnog olakšavanja sudjelovanja zemalja iz susjedstva u mjerama Unije u području mobilnosti i izgradnje kapaciteta u visokom obrazovanju te otvaranja budućeg obrazovnog programa prema zemljama iz susjedstva.

(39)

Financijske interese Europske unije tijekom cijelog ciklusa troškova trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, krivo isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te po potrebi sankcije. Vanjska pomoć Unije iziskuje sve veću potrebu za financiranjem, no ekonomska i proračunska situacija u Uniji ograničava sredstva dostupna za takvu pomoć. Komisija bi stoga trebala težiti najučinkovitijoj i najodrživijoj primjeni dostupnih sredstava, osobito uporabom financijskih instrumenata s učinkom poluge.

(40)

Kako bi se povećao pristup Programu, bespovratna sredstva za podršku mobilnosti pojedinaca trebala bi se prilagoditi troškovima života i boravka zemlje domaćina. U skladu s nacionalnim pravom, države članice također bi trebalo poticati da izuzmu ta bespovratna sredstva iz svih poreza i socijalnih pristojbi. Isto izuzeće trebalo bi se primjenjivati na javna ili privatna tijela koja dodjeljuju takvu financijsku potporu dotičnim pojedincima.

(41)

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (16) vrijeme volontiranja može se priznati kao sufinanciranje u obliku doprinosa u naravi.

(42)

U svojoj Komunikaciji od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za Europu 2020.” Komisija je naglasila svoju predanost pojednostavljenju financiranja Unije. Stvaranje jedinstvenog programa za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport trebalo bi rezultirati znatnim pojednostavljenjem, racionalizacijom i sinergijom u upravljanju Programom. Provedba Programa trebala bi se dodatno pojednostaviti primjenom financiranja s paušalnim iznosima, jediničnim troškovima i fiksnim stopama kao i smanjenjem formalnih i administrativnih zahtjeva za korisnike i države članice.

(43)

Poboljšanje provedbe i kvaliteta trošenja trebali bi biti vodeća načela u postizanju ciljeva Programa, istodobno osiguravajući optimalno korištenje financijskih sredstava.

(44)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje Programom i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, istodobno osiguravajući pravnu sigurnost i dostupnost Programa svim sudionicima.

(45)

Kako bi se osigurala brza reakcija na izmijenjene potrebe tijekom cijeloga trajanja Programa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a s obzirom na odredbe o dodatnim mjerama kojima upravljaju nacionalne agencije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(46)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(47)

Program bi trebao obuhvaćati tri različita područja, a odbor osnovan u skladu s ovom Uredbom trebao bi se baviti i horizontalnim i sektorskim pitanjima. Na državama članicama je da osiguraju slanje odgovarajućih predstavnika radi prisustvovanja sastancima tog odbora u skladu s temama na njegovom rasporedu, dok predsjednik odbora treba osigurati da je u dnevnim redovima sastanaka jasno naznačen uključeni sektor ili sektori te teme o kojima će se raspravljati na svakom sastanku, prema sektoru. Po potrebi, trebalo bi biti moguće pozvati vanjske stručnjake, uključujući predstavnike socijalnih partnera, da kao promatrači sudjeluju na sastancima odbora, u skladu s njegovim poslovnikom i na ad hoc osnovi.

(48)

Prikladno je osigurati ispravno zaključenje Programa, osobito kad je riječ o nastavku višegodišnjih mehanizama za upravljanje njime, poput financiranja tehničke i administrativne pomoći. Od 1. siječnja 2014. tehničkom i administrativnom pomoći trebalo bi se osigurati, po potrebi, upravljanje mjerama koje još nisu zaključene u sklopu prethodnih programa do kraja 2013.

(49)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest uspostavu Programa, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se može zbog opsega i učinaka na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(50)

Odluke br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(51)

Kako bi se osigurala kontinuiranost financijske potpore po Programu, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. Ona bi trebala stupiti na snagu što je prije moguće nakon objave u Službenom listu Europske unije zbog razloga hitnosti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se program za djelovanje Unije u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta pod nazivom „Erasmus+” („Program”).

2.   Program se provodi u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

3.   Programom su obuhvaćena sljedeća područja, poštujući strukture i posebne potrebe raznih sektora u državama članicama:

(a)

obrazovanje i osposobljavanje na svim razinama, iz perspektive cjeloživotnog učenja, uključujući školsko obrazovanje (Comenius), visoko obrazovanje (Erasmus), međunarodno visoko obrazovanje (Erasmus Mundus), strukovno obrazovanje i osposobljavanje (Leonardo da Vinci) te obrazovanje odraslih (Grundtvig);

(b)

mladi (Mladi na djelu), posebno u kontekstu neformalnog i informalnog učenja;

(c)

sport, posebno sport na lokalnoj razini.

4.   U Program je uključena međunarodna odrednica čiji je cilj podupiranje vanjskog djelovanja Unije, uključujući njegove razvojne ciljeve, kroz suradnju između Unije i zemalja partnera.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„cjeloživotno učenje” znači sve opće obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, neformalno učenje i informalno učenje poduzeto tijekom cijelog života koje rezultira unapređenjem znanja, vještina i kompetencija ili sudjelovanja u društvu u sklopu osobne, građanske, kulturne, društvene i/ili sa zapošljavanjem povezane perspektive, što uključuje i pružanje usluga savjetovanja i usmjeravanja;

(2)

„neformalno učenje” znači učenje koje se odvija planiranim aktivnostima (u smislu ciljeva i vremena učenja) u kojima je prisutan neki oblik podrške u učenju (npr. veza učenik ‒ učitelj), ali koje nije dio sustava formalnog obrazovanja i osposobljavanja;

(3)

„informalno učenje” znači učenje koje proizlazi iz svakodnevnih aktivnosti povezanih s poslom, obitelji ili slobodnim vremenom i koje nije organizirano ili strukturirano u smislu ciljeva, vremena ili podrške u učenju; iz učenikove perspektive može biti nenamjerno;

(4)

„strukturirani dijalog” znači dijalog s mladim osobama i organizacijama mladih koji služi kao forum za stalno zajedničko promišljanje o prioritetima, provedbi i pratećim mjerama europske suradnje u području povezanom s mladima;

(5)

„transnacionalni” se odnosi, ako nije drugačije naznačeno, na sve mjere koje uključuju najmanje dvije zemlje sudionice Programa kako je definirano člankom 24. stavkom 1.;

(6)

„međunarodni” se odnosi na sve mjere koje uključuju najmanje jednu zemlju sudionicu Programa i najmanje jednu treću zemlju („zemlja partner”);

(7)

„obrazovna mobilnost” znači fizičko preseljenje u zemlju koja nije zemlja boravišta kako bi se provelo studiranje, osposobljavanje ili neformalno ili informalno učenje; može imati oblik stažiranja, naukovanja, razmjene mladih, volontiranja, podučavanja ili sudjelovanja u aktivnosti profesionalnog razvoja i može uključivati pripremne aktivnosti, poput osposobljavanja na jeziku zemlje domaćina, kao i aktivnosti slanja, ugošćavanja te prateće aktivnosti;

(8)

„suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse” znači projekti transnacionalne i međunarodne suradnje kojima su obuhvaćene organizacije aktivne u područjima obrazovanja, osposobljavanja i/ili mladih, a mogu uključivati i druge organizacije;

(9)

„podrška reformi politike” znači svaka vrsta aktivnosti kojoj je cilj podrška i pojednostavljivanje modernizacije sustava obrazovanja i osposobljavanja, kao i podrška razvoju europske politike za mlade, preko procesa političke suradnje država članica, posebno preko otvorene metode koordinacije i strukturiranog dijaloga s mladima;

(10)

„virtualna mobilnost” znači niz aktivnosti potpomognutih informacijskom i komunikacijskom tehnologijom, uključujući e-učenje, organiziranih na institucionalnoj razini, kojima se ostvaruju ili olakšavaju transnacionalna i/ili međunarodna suradnička iskustva u kontekstu poučavanja i/ili učenja;

(11)

„osoblje” znači osobe koje su uključene u obrazovanje, osposobljavanje ili neformalno učenje mladih, bilo na profesionalnoj ili dobrovoljnoj osnovi, i može obuhvaćati profesore, učitelje, voditelje osposobljavanja, ravnatelje škola, sociopedagoške djelatnike i nenastavno osoblje;

(12)

„sociopedagoški djelatnik” znači zaposlenik ili volonter uključen u neformalno učenje koji podržava mlade u njihovom osobnom sociopedagoškom i profesionalnom razvoju;

(13)

„mladi” znači pojedinci između trinaest i trideset godina starosti;

(14)

„ustanova visokog obrazovanja” znači:

(a)

svaka vrsta ustanove visokog obrazovanja koja, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, nudi ostvarenje priznatih stupnjeva obrazovanja ili drugih priznatih kvalifikacija tercijarne razine bez obzira na naziv takvih ustanova;

(b)

svaka ustanova koja, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, nudi strukovno obrazovanje ili osposobljavanje na tercijarnoj razini;

(15)

„združeni akademski stupnjevi” znači združeni studijski program koji nude najmanje dvije ustanove visokog obrazovanja i koji rezultiraju jednom svjedodžbom o akademskom stupnju izdanom i potpisanom zajednički od svih ustanova sudionica te službeno priznatom u zemljama u kojima se nalaze ustanove sudionice;

(16)

„dvostruki akademski stupanj/višestruki akademski stupanj” znači studijski program koji nude najmanje dvije obrazovne ustanove (dvostruki) ili više njih (višestruki) pri čemu studenti po dovršetku studija dobivaju posebnu svjedodžbu o akademskom stupnju od svake ustanove sudionice;

(17)

„aktivnost mladih” znači izvanškolska aktivnost (poput razmjene mladih, volontiranja ili osposobljavanja mladih) koju mlada osoba izvršava bilo pojedinačno ili u skupini, posebno kroz organizacije mladih, te za koju je svojstven neformalan pristup učenju;

(18)

„partnerstvo” znači sporazum između skupine ustanova i/ili organizacija u različitim zemljama sudionicama Programa o provođenju zajedničkih europskih aktivnosti u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta ili o uspostavi formalne ili informalne mreže u relevantnom području poput zajedničkih obrazovnih projekata za učenike i njihove učitelje u obliku razmjene razreda i pojedinačne dugoročne mobilnosti, intenzivnih programa u visokom obrazovanju i suradnje između regionalnih i lokalnih vlasti radi podržavanja međuregionalne suradnje, uključujući i prekograničnu suradnju; može se proširiti na ustanove i/ili organizacije iz zemalja partnera s ciljem jačanja kvalitete partnerstva;

(19)

„ključne kompetencije” znači osnovni skup znanja, vještina i stavova koje svi pojedinci trebaju za osobno ispunjenje i razvoj, aktivno građanstvo, socijalnu uključenost i zapošljavanje, kako je opisano u Preporuci 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18);

(20)

„otvorena metoda koordinacije (OMC)” znači međuvladina metoda kojom se pruža okvir za suradnju država članica čije se nacionalne politike tako mogu usmjeriti prema određenim zajedničkim ciljevima; u okviru Programa OMC se primjenjuje na obrazovanje, osposobljavanje i mlade;

(21)

„instrumenti Unije za transparentnost i priznavanje” znači instrumenti koji pomažu zainteresiranim stranama da razumiju, cijene i po potrebi priznaju rezultate i kvalifikacije obrazovanja diljem Unije;

(22)

„zemlje iz susjedstva” znači zemlje i područja obuhvaćeni Europskom politikom susjedstva;

(23)

„dvojna karijera” znači kombinacija treniranja vrhunskog sporta s općim obrazovanjem ili radom;

(24)

„sport na lokalnoj razini” znači organizirani sport koji na lokalnoj razini prakticiraju sportaši amateri, kao i sport za sve.

Članak 3.

Europska dodana vrijednost

1.   Programom se podržavaju samo one mjere i aktivnosti koje predstavljaju potencijalnu europsku dodanu vrijednost i koje doprinose postizanju općeg cilja iz članka 4.

2.   Europska dodana vrijednost mjera i aktivnosti iz Programa posebno se osigurava:

(a)

njihovim transnacionalnim značajem, osobito u odnosu na mobilnost i suradnju kojima je cilj postizanje održivog sistemskog učinka;

(b)

njihovom komplementarnošću i sinergijom s drugim programima i politikama na nacionalnoj razini, razini Unije te međunarodnoj razini;

(c)

njihovim doprinosom djelotvornoj uporabi instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje.

Članak 4.

Opći ciljevi Programa

Programom se doprinosi ostvarenju:

(a)

ciljeva strategije Europa 2020., uključujući vodeći cilj u području obrazovanja;

(b)

ciljeva strateškog okvira za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju („ET 2020.”), uključujući odgovarajuća mjerila;

(c)

održivog razvoja zemalja partnera u području visokog obrazovanja;

(d)

ukupnih ciljeva obnovljenog okvira za europsku suradnju u području povezanom s mladima (2010. - 2018.);

(e)

cilja razvijanja europske dimenzije u sportu, posebno sportu na lokalnoj razini, u skladu s programom rada Unije za sport; i

(f)

promicanja europskih vrijednosti u skladu s člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji.

POGLAVLJE II.

Obrazovanje i osposobljavanje

Članak 5.

Posebni ciljevi

1.   U skladu s općim ciljem Programa navedenim u članku 4., posebno ciljevima strateškog okvira za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju ET 2020. te podržavajući održivi razvoj u zemljama partnerima u području visokog obrazovanja, Programom se nastoje ostvariti sljedeći posebni ciljevi:

(a)

unaprijediti stupanj ključnih kompetencija i vještina, posebno u odnosu na njihovu važnost za tržište rada i njihov doprinos kohezivnom društvu, osobito širenjem mogućnosti za obrazovnu mobilnost te jačanjem suradnje između svijeta obrazovanja i osposobljavanja i svijeta rada;

(b)

poticati poboljšanja kvalitete, izvrsnost u inovacijama i internacionalizaciju na razini ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, osobito jačanjem transnacionalne suradnje između pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja i drugih zainteresiranih strana;

(c)

promicati nastanak europskog prostora cjeloživotnog učenja i podizati svijest o tom prostoru, oblikovanom radi nadopunjavanja reformi politike na nacionalnoj razini i podupirati modernizaciju sustava obrazovanja i osposobljavanja, osobito pojačanom političkom suradnjom, boljom upotrebom instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje te širenjem dobre prakse;

(d)

unaprijediti međunarodnu dimenziju obrazovanja i osposobljavanja, osobito suradnjom između ustanova Unije i ustanova zemalja partnera u području VET-a te u području visokog obrazovanja, jačanjem privlačnosti europskih ustanova visokog obrazovanja i podupiranjem vanjskog djelovanja Unije, uključujući njegove razvojne ciljeve, promicanjem mobilnosti i suradnje između ustanova visokog obrazovanja u Uniji i zemljama partnerima te ciljanom izgradnjom kapaciteta u zemljama partnerima;

(e)

poboljšati podučavanje i učenje jezika te poticati široku jezičnu raznolikost u Uniji i međukulturalnu osviještenost;

(f)

promicati u cijelom svijetu izvrsnost u aktivnostima poučavanja i istraživanja u području europske integracije putem aktivnosti programa Jean Monnet, kako je navedeno u članku 10.

2.   Za potrebe ocjenjivanja Programa, u Prilogu I. navode se mjerljivi i relevantni pokazatelji u odnosu na posebne ciljeve iz stavka 1.

Članak 6.

Mjere Programa

1.   U području obrazovanja i osposobljavanja ciljevi Programa nastoje se ostvariti sljedećim vrstama mjera:

(a)

obrazovna mobilnost pojedinaca;

(b)

suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse; i

(c)

podrška reformi politike.

2.   Posebne aktivnosti u okviru programa Jean Monnet opisane su u članku 10.

Članak 7.

Obrazovna mobilnost pojedinaca

1.   U okviru obrazovne mobilnosti pojedinaca podržavaju se sljedeće aktivnosti u zemljama sudionicama Programa iz članka 24. stavka 1.:

(a)

mobilnost studenata u svim ciklusima visokog obrazovanja te studenata, naučnika i učenika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Ta mobilnost može imati oblik studiranja u partnerskoj ustanovi ili stažiranja ili stjecanja iskustva u inozemstvu kao naučnik, asistent ili pripravnik. Akademska mobilnost na razini magistarskih studija može se poticati preko Instrumenta jamstva za studentske zajmove iz članka 20.;

(b)

mobilnost osoblja unutar zemalja sudionica Programa iz članka 24. stavka 1. Ta mobilnost može imati oblik podučavanja ili pomaganja u svojstvu asistenta ili sudjelovanja u aktivnostima profesionalnog razvoja u inozemstvu.

2.   Tim djelovanjem podržava se i međunarodna mobilnost studenata i osoblja u zemlje partnere i iz njih kad je riječ o visokom obrazovanju, uključujući i mobilnost organiziranu na temelju združenih, dvostrukih ili višestrukih akademskih stupnjeva visoke kvalitete ili združenih poziva.

Članak 8.

Suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse

1.   Suradnjom za inovacije i razmjenu dobre prakse podržavaju se:

(a)

strateška partnerstva između organizacija i/ili ustanova uključenih u obrazovanje i osposobljavanje ili u druge relevantne sektore čiji je cilj razvoj i provedba zajedničkih inicijativa i promicanje suradničkog učenja i razmjene iskustava;

(b)

partnerstva između svijeta rada i ustanova za obrazovanje i osposobljavanje u obliku:

udruženja znanja između, osobito, ustanova visokog obrazovanja i svijeta rada usmjerenih promicanju kreativnosti, inovacija, učenja koje se temelji na radu i poduzetništva ponudom relevantnih obrazovnih mogućnosti, uključujući razvoj novih kurikuluma i pedagoških pristupa;

udruženja sektorskih vještina između pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja i svijeta rada usmjerenih promicanju zapošljivosti, doprinošenju stvaranju novih kurikuluma značajnih za pojedine sektore ili međusektorskih kurikuluma, razvijanju inovativnih načina strukovnog učenja i osposobljavanja te stavljanju u praksu instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje;

(c)

platforme za informatičku podršku koje obuhvaćaju sve sektore obrazovanja i osposobljavanja, uključujući posebno eTwinning, čime se omogućuju suradničko učenje, virtualna mobilnost i razmjena dobre prakse i otvaranje pristupa sudionicima iz zemalja iz susjedstva.

2.   Tim djelovanjem podržava se i razvoj, izgradnja kapaciteta, regionalna integracija, razmjena znanja i procesi osuvremenjivanja putem međunarodnih partnerstava između ustanova visokog obrazovanja u Uniji i i u zemljama partnerima, osobito za suradničko učenje i zajedničke projekte obrazovanja, kao i putem promicanja regionalne suradnje i Nacionalnih informacijskih ureda, posebno sa zemljama iz susjedstva.

Članak 9.

Podrška reformi politike

1.   Podrška reformi politike obuhvaća aktivnosti započete na razini Unije koje su povezane sa sljedećim:

(a)

provedbom političkog plana Unije u području obrazovanja i osposobljavanja u kontekstu OMC-a, kao i s bolonjskim i kopenhaškim procesom;

(b)

provedbom instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje u zemljama sudionicama Programa, a osobito jedinstvenog okvira Unije za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass), Europskog kvalifikacijskog okvira(EQF), Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS), Europskog sustava kredita za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET), Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET), Europskog registra za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR) i Europskog udruženja za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA), te s pružanjem podrške mrežama diljem Unije te europskim nevladinim organizacijama koje su aktivne u području obrazovanja i osposobljavanja;

(c)

političkim dijalogom s relevantnim europskim zainteresiranim stranama u području obrazovanja i osposobljavanja;

(d)

NARIC-om, mrežama Eurydice i Euroguidance kao i nacionalnim centrima Europass.

2.   Tim djelovanjem podržava se i politički dijalog sa zemljama partnerima i međunarodnim organizacijama.

Članak 10.

Aktivnosti u okviru programa Jean Monnet

Aktivnostima u okviru programa Jean Monnet nastoji se:

(a)

promicati poučavanje i istraživanje o europskoj integraciji u cijelom svijetu među specijaliziranim akademicima, učenicima i građanima, posebno osnivanjem katedri Jean Monnet i drugim akademskim aktivnostima te pružanjem pomoći za druge aktivnosti kojima se izgrađuje znanje u okviru ustanova visokog obrazovanja;

(b)

podržati aktivnosti akademskih ustanova ili udruženja aktivnih u području studija europske integracije i podržati oznaku izvrsnosti Jean Monnet;

(c)

podržati sljedeće ustanove koje slijede ciljeve od europskog interesa:

i.

Europski sveučilišni institut u Firenci;

ii.

Europski koledž (kampusi u Brugesu i Natolinu);

iii.

Europski institut za javnu upravu (EIPA) u Maastrichtu;

iv.

Akademiju europskog prava u Trieru;

v.

Europsku agenciju za razvoj obrazovanja za učenike i studente s posebnim potrebama u Odenseu;

vi.

Međunarodni centar za europsko osposobljavanje (CIFE) u Nici.

(d)

promicati političku raspravu i razmjenu između akademskog svijeta i tvoraca politike o političkim prioritetima Unije.

POGLAVLJE III.

Mladi

Članak 11.

Posebni ciljevi

1.   U skladu s općim ciljem Programa navedenim u članku 4., a posebno ciljevima obnovljenog okvira za europsku suradnju u području povezanom s mladima (2010. - 2018.), Program slijedi sljedeće posebne ciljeve:

(a)

unaprijediti stupanj ključnih kompetencija i vještina mladih, uključujući mlade koji imaju manje prilika, te promicati sudjelovanje u demokratskom životu u Europi i na tržištu rada, aktivno građanstvo, međukulturni dijalog, društvenu uključenost i solidarnost, osobito povećavanjem prilika za obrazovnu mobilnost mladih, osoba aktivnih u radu s mladima ili organizacijama mladih i vođa mladih, te jačanjem veza između područja povezanog s mladima i tržišta rada;

(b)

poticati poboljšanja kvalitete rada s mladima, osobito preko pojačane suradnje između organizacija u području povezanom s mladima i/ili drugih zainteresiranih strana;

(c)

nadopunjavati reforme politike na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te podržavati razvoj znanja i politike za mlade koja se temelji na dokazima kao i priznavanje neformalnog i informalnog učenja, osobito pojačanom političkom suradnjom, boljom upotrebom instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje te širenjem dobre prakse;

(d)

pojačati međunarodnu dimenziju aktivnosti mladih i ulogu sociopedagoških djelatnika i organizacija kao struktura potpore za mlade osobe koje nadopunjavaju vanjsko djelovanje Unije, osobito promicanjem mobilnosti i suradnje između Unije i zainteresiranih strana iz zemalja partnera i međunarodnih organizacija te ciljanom izgradnjom kapaciteta u zemljama partnerima.

2.   Za potrebe ocjenjivanja Programa, u Prilogu I. navode se mjerljivi i relevantni pokazatelji u odnosu na posebne ciljeve iz stavka 1.

Članak 12.

Mjere Programa

Ciljevi Programa nastoje se ostvariti sljedećim vrstama mjera:

(a)

obrazovna mobilnost pojedinaca;

(b)

suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse;

(c)

podrška reformi politike.

Članak 13.

Obrazovna mobilnost pojedinaca

1.   U okviru obrazovne mobilnosti pojedinaca podržavaju se:

(a)

mobilnost mladih u neformalnim i informalnim obrazovnim aktivnostima između zemalja sudionica Programa; ta mobilnost može biti u obliku razmjene mladih i volontiranja u okviru Europske volonterske službe, kao i inovativnih aktivnosti koje se temelje na postojećim odredbama za mobilnost;

(b)

mobilnost osoba aktivnih u radu s mladima ili organizacijama mladih te vođa mladih; ta mobilnost može biti u obliku aktivnosti osposobljavanja i umrežavanja.

2.   Tim djelovanjem podržava se i mobilnost mladih, osoba aktivnih u radu s mladima ili organizacijama mladih i vođama mladih, iz zemalja partnera i u zemlje partnere, posebno zemlje iz susjedstva.

Članak 14.

Suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse

1.   Suradnjom za inovacije i razmjenu dobre prakse podržavaju se:

(a)

strateška partnerstva čiji je cilj razvijanje i provedba zajedničkih inicijativa, uključujući inicijative mladih i projekte građanstva koji promiču aktivno građanstvo, socijalne inovacije, sudjelovanje u demokratskom životu i poduzetništvo, kroz suradničko učenje i razmjenu iskustva;

(b)

informacijsko-komunikacijske platforme koje omogućavaju suradničko učenje, rad s mladima koji se temelji na znanju, virtualnu mobilnost i razmjenu dobre prakse.

2.   Tim djelovanjem podržava se i razvoj, izgradnja kapaciteta i razmjena znanja preko partnerstava između organizacija u zemljama sudionicama Programa i zemljama partnerima, osobito kroz suradničko učenje.

Članak 15.

Podrška reformi politike

1.   Podrška reformi politike uključuje aktivnosti koje se odnose na:

(a)

provedbu političkog plana Unije u vezi s mladima kroz OMC;

(b)

provedbu instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje u zemljama sudionicama Programa, osobito Youthpassa, i potporu mrežama diljem Unije te europskim nevladinim organizacijama za mlade;

(c)

politički dijalog s relevantnim europskim zainteresiranim stranama i strukturirani dijalog s mladima;

(d)

Europski forum mladih, resursne centre za razvoj rada mladih i mrežu Eurodesk.

2.   Tim djelovanjem podržava se i politički dijalog s zemljama partnerima i međunarodnim organizacijama.

POGLAVLJE IV.

Sport

Članak 16.

Posebni ciljevi

1.   U skladu s općim ciljem Programa navedenim u članku 4. i planom rada Unije za sport, Program se posebno usredotočuje na sport na lokalnoj razini i nastoji ostvariti sljedeće posebne ciljeve:

(a)

svladati prekogranične prijetnje integritetu sporta, kao što su doping, namještanje utakmica i nasilje, kao i sve vrste netolerancije i diskriminacije;

(b)

promicati i podržati dobro upravljanje u sportu i dvojne karijere sportaša;

(c)

većim sudjelovanjem u sportu i jednakim pristupom sportu za sve promicati volonterske aktivnosti u sportu, kao i socijalnu uključenost, jednake mogućnosti i osviještenost važnosti tjelesne aktivnosti koja pozitivno utječe na zdravlje.

2.   Za potrebe ocjenjivanja Programa, u Prilogu I. navode se mjerljivi i relevantni pokazatelji u odnosu na posebne ciljeve iz stavka 1.

Članak 17.

Aktivnosti

1.   Ciljevi suradnje nastoje se ostvariti preko sljedećih transnacionalnih aktivnosti, koje se posebno usredotočuju na sport na lokalnoj razini:

(a)

podrška suradničkim partnerstvima;

(b)

podrška neprofitnim europskim sportskim događanjima koja uključuju nekoliko zemalja sudionica Programa i koja doprinose ostvarenju ciljeva iz članka 16. stavka 1. točke (c);

(c)

podrška jačanju dokazne baze za donošenje politike;

(d)

dijalog s relevantnim europskim zainteresiranim stranama.

2.   Aktivnosti iz stavka 1. mogu se pojačati dodatnim financiranjem trećih strana poput privatnih poduzeća.

POGLAVLJE V.

Financijske odredbe

Članak 18.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa od 1. siječnja 2014. iznosi 14 774 524 000 EUR u tekućim cijenama.

Godišnja sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće unutar granica višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Iznos iz stavka 1. dodjeljuje se za mjere u okviru Programa na sljedeći način, sa stupnjem fleksibilnosti u iznosu do 5 % svakog dodijeljenog iznosa:

(a)

77,5 % za obrazovanje i osposobljavanje, od čega se dodjeljuju sljedeći minimalni iznosi:

i.

43 % za visoko obrazovanje, što čini 33,3 % ukupnog proračuna;

ii.

22 % za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, što čini 17 % ukupnog proračuna;

iii.

15 % za školsko obrazovanje, što čini 11,6 % ukupnog proračuna;

iv.

5 % za obrazovanje odraslih, što čini 3,9 % ukupnog proračuna;

(b)

10 % za mlade;

(c)

3,5 % za Instrument jamstva za studentske zajmove;

(d)

1,9 % za program Jean Monnet;

(e)

1,8 % za sport, od čega najviše 10 % za aktivnost iz članka 17. stavka 1. točke (b);

(f)

3,4 % kao operativna bespovratna sredstva za nacionalne agencije; i

(g)

1,9 % za administrativne rashode.

3.   Od raspodijeljenih sredstva iz stavka 2. točaka (a) i (b) najmanje 63 % dodjeljuje se za obrazovnu mobilnost pojedinaca, najmanje 28 % za suradnju za inovacije i razmjenu dobre prakse i 4,2 % za potporu reformi politike.

4.   Uz financijsku omotnicu navedenu u stavku 1. te radi promicanja međunarodne dimenzije visokog obrazovanja, dodatno financiranje kako je predviđeno iz različitih vanjskih instrumenata (Instrument za razvojnu suradnju (DCI), Europski instrument za susjedstvo (ENI), Instrument partnerstva za suradnju s trećim zemljama (PI) i Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA)) dodjeljuje se za mjere povezane s obrazovnom mobilnošću u zemlje partnere ili iz njih te za suradnju i politički dijalog s tijelima, ustanovama i organizacijama iz tih zemalja. Ova Uredba primjenjuje se na korištenje tih sredstava, istodobno osiguravajući sukladnost s odgovarajućim uredbama koje uređuju te vanjske instrumente i, za DCI, također ispunjavajući kriterije za službenu razvojnu pomoć kako je to utvrdio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj.

Financijska sredstva dodjeljuju se u okviru dviju višegodišnjih raspodjela, pri čemu prva obuhvaća prve četiri, a druga preostale tri godine. Raspodjela tih sredstava utvrđuje se u višegodišnjem indikativnom programiranju vanjskih instrumenata iz prvog podstavka, u skladu s utvrđenim potrebama i prioritetima zemalja na koje se to odnosi. Suradnja sa zemljama partnerima može se temeljiti, gdje je to relevantno, na dodatnim odobrenim sredstvima iz tih zemalja koja će biti raspoloživa u skladu s postupcima dogovorenima s tim zemljama.

Mjere povezane s mobilnošću studenata i osoblja između zemalja sudionica Programa i zemalja partnera koje se financiraju raspodjelom sredstava iz DCI-ja usmjerene su na područja koja su važna za uključiv i održiv razvoj zemalja u razvoju.

5.   Raspodjela financijskih sredstava za Program također može pokrivati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije, a koje su izravno potrebne za upravljanje Programom i ostvarivanje njegovih ciljeva, posebice studija, sastanaka stručnjaka, te informacijskih i komunikacijskih mjera, uključujući institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije u mjeri u kojoj se odnose na opći cilj ove Uredbe, troškove povezane s informacijskom tehnologije kojima je cilj obrada i razmjena informacija i sve ostale troškove tehničke i administrativne pomoći koji nastanu Komisiji za upravljanje Programom.

6.   Raspodjela financijskih sredstava također može pokriti troškove tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni za osiguranje prijelaza između Programa i mjera donesenih na temelju odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ. Po potrebi odobrena sredstva mogla bi se unijeti u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih troškova kako bi se omogućilo upravljanje mjerama i aktivnostima koje još nisu završene do 31. prosinca 2020.

7.   Financijska sredstva za obrazovnu mobilnost pojedinaca kako je navedeno u članku 6. stavku 1. točki (a) i članku 12. točki (a), kojima treba upravljati jedna ili više nacionalnih agencija („nacionalna agencija”), raspodjeljuju se na temelju broja stanovnika i troškova života u državama članicama, udaljenosti između glavnih gradova država članica i uspješnosti. Mjerilo uspješnosti čini 25 % ukupnih financijskih sredstava prema kriterijima navedenima u stavcima 8. i 9. U pogledu strateških partnerstva iz članka 8. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 1. točke (a) koja odabire i kojima upravlja nacionalna agencija, financijska sredstva se raspodjeljuju na temelju kriterija koje će utvrditi Komisija u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3. Te su formule, u mjeri u kojoj je to moguće, neutralne u odnosu na različite sustave obrazovanja i osposobljavanja u državama članicama, izbjegavaju znatna smanjenja godišnjih proračunskih sredstava koja se državama članicama dodjeljuju iz jedne godine u drugu i minimiziraju preveliku razliku u visini raspodijeljenih bespovratnih sredstava.

8.   Raspodjela financijskih sredstava temeljena na uspješnosti primjenjuje se kako bi se promicala učinkovita i djelotvorna uporaba sredstava. Kriteriji kojima se mjeri uspješnost temelje se na posljednjim dostupnim podacima i usmjereni su osobito na:

(a)

razinu godišnjih ostvarenja; i

(b)

razinu ostvarenih godišnjih plaćanja.

9.   Raspodjela financijskih sredstava za 2014. godinu temelji se na posljednjim dostupnim podacima o provedenim mjerama i iskorištenosti proračuna u okviru Programa za cjeloživotno učenje te programa Mladi na djelu i Erasmus Mundus do i uključujući 31. prosinca 2014.

10.   U okviru Programa može se pružiti podrška putem posebnih inovativnih načina financiranja, osobito onih utvrđenih u članku 20.

Članak 19.

Posebni načini financiranja

1.   Komisija provodi financijsku potporu Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Komisija može pokrenuti združene pozive sa zemljama partnerima ili njihovim organizacijama i agencijama za financiranje projekata na temelju komplementarnog financiranja. Projekti se mogu evaluirati i odabirati zajedničkim postupcima evaluacije i odabira o kojima će se dogovoriti uključene financijske agencije, u skladu s načelima navedenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Za javna tijela, kao i škole, ustanove visokog obrazovanja i organizacije u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta koje su primile više od 50 % svojih godišnjih prihoda iz javnih izvora tijekom posljednjih dviju godina smatra se da imaju potrebne financijske, profesionalne i administrativne kapacitete za izvršenje aktivnosti u okviru Programa. Od njih se neće tražiti da dostave dodatnu dokumentaciju kojom bi dokazali te kapacitete.

4.   Odstupajući od članka 130. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te u propisno opravdanim slučajevima, Komisija može smatrati troškove koji su izravno povezani s provedbom financiranih aktivnosti i koji su nastali u prvih šest mjeseci 2014. prihvatljivima za financiranje od 1. siječnja 2014., iako su nastali korisniku prije nego što je podnesen zahtjev za bespovratna sredstva.

5.   Iznos naveden u članku 137. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ne primjenjuje se na financijsku potporu za obrazovnu mobilnost dodijeljenu pojedincima.

Članak 20.

Instrument jamstva za studentske zajmove

1.   Instrumentom jamstva za studentske zajmove se osiguravaju djelomična jamstva financijskim posrednicima u pogledu zajmova odobrenih po najpovoljnijim mogućim uvjetima studentima u drugom stupnju visokog obrazovanja, primjerice na magistarskom studiju, na priznatoj ustanovi visokog obrazovanja u zemlji sudionici Programa, kako je navedeno u članku 24. stavku 1., u kojoj nije njihovo mjesto boravišta niti su u njoj završili stupanj obrazovanja koji im omogućuje upis na magistarski studij.

2.   Jamstva izdana u okviru Instrumenta jamstva za studentske zajmove obuhvaćaju nove prihvatljive studentske zajmove u iznosu od najviše 12 000 EUR za jednogodišnje programe i 18 000 EUR za programe u trajanju do dvije godine, ili u protuvrijednosti iznosa u lokalnoj valuti.

3.   Upravljanje Instrumentom jamstva za studentske zajmove na razini Unije povjerava se Europskom investicijskom fondu (EIF) u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 na temelju sporazuma o delegiranju ovlasti s Komisijom, u kojem se utvrđuju detaljna pravila i zahtjevi za provedbu Instrumenta jamstva za studentske zajmove te obveze svake strane. Na temelju toga EIF sklapa sporazume s financijskim posrednicima poput banaka, nacionalnih i/ili regionalnih institucija nadležnih za studentske zajmove ili drugih priznatih financijskih institucija te nastoji izabrati financijskog posrednika iz svake zemlje sudionice Programa kako bi se studentima iz svih zemalja sudionica Programa osigurao dosljedan i nediskriminatoran pristup Instrumentu jamstva za studentske zajmove.

4.   Tehničke informacije o načinu funkcioniranja Instrumenta jamstva za studentske zajmove nalaze se u Prilogu II.

POGLAVLJE VI.

Uspješnost, rezultati i širenje

Članak 21.

Praćenje i evaluacija uspješnosti i rezultata

1.   Komisija zajedno s državama članicama redovito prati uspješnost i rezultate Programa s obzirom na njegove ciljeve te o njima izvješćuje, posebno u odnosu na:

(a)

europsku dodanu vrijednost iz članka 3.;

(b)

raspodjelu sredstava koja se odnose na sektore obrazovanja, osposobljavanja i mladih s ciljem osiguranja raspodjele sredstava koja će jamčiti održiv sistemski učinak do isteka Programa.

(c)

korištenje sredstava iz vanjskih instrumenata kako je navedeno u članku 18. stavku 4. i njihov doprinos ciljevima i načelima svakog od tih instrumenata.

2.   Osim izvršavanja svojih kontinuiranih aktivnosti praćenja, Komisija do 31. prosinca 2017. podnosi evaluacijsko izvješće sredinom provedbenog razdoblja kako bi procijenila djelotvornost mjera poduzetih s ciljem ostvarivanja ciljeva Programa i ocijenila učinkovitost Programa i njegovu europsku dodanu vrijednost te tom izvješću, ako je to potrebno, prilaže zakonodavni prijedlog izmjene ove Uredbe. U evaluacijskom izvješću sredinom provedbenog razdoblja razmatra se mogućnost pojednostavljenja Programa, njegova unutarnja i vanjska usklađenost, nastavak relevantnosti svih njegovih ciljeva i doprinos mjera poduzetih za ostvarenje strategije Europa 2020. Također uzima u obzir rezultate evaluacije dugoročnih učinaka prethodnih programa (Cjeloživotno učenje, Mladi na djelu, Erasmus Mundus i drugi međunarodni programi visokog obrazovanja).

3.   Komisija podnosi evaluacijsko izvješće sredinom provedbenog razdoblja iz stavka 2. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

4.   Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz poglavlja VII. i obveze nacionalnih agencija iz članka 28., države članice do 30. lipnja 2017. Komisiji podnose izvješće o provedbi i učinuk Programa na svojim državnim područjima.

5.   Komisija podnosi završnu evaluaciju Programa Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija do 30. lipnja 2022.

Članak 22.

Priopćivanje i širenje

1.   Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava širenje informacija, publicitet i praćenje svih mjera i aktivnosti koje se podržavaju u okviru Programa, kao i širenje rezultata prethodnih programa Cjeloživotno učenje, Mladi na djelu i Erasmus Mundus.

2.   Korisnici projekata podupiranih mjerama i aktivnostima iz članaka 6., 10., 12., 17., i 20. trebali bi osigurati pravilno priopćivanje i širenje dobivenih rezultata i učinaka. To može uključivati pružanje informacija kolegama u odnosu na mogućnosti u vezi s mobilnošću.

3.   Nacionalne agencije iz članka 28. razvijaju dosljednu politiku u pogledu djelotvornog širenja i iskorištavanja rezultata aktivnosti podupiranih u okviru mjera kojima upravljaju u sklopu Programa, pomažu Komisiji u općenitoj zadaći širenja informacija u pogledu Programa, uključujući informacije u pogledu mjera i aktivnosti kojima se upravlja na nacionalnoj razini i na razini Unije i njegovih rezultata, te obavješćuju odgovarajuće ciljne skupine o mjerama poduzetima u njihovoj zemlji.

4.   Javna i privatna tijela unutar sektora obuhvaćenih Programom koriste oznaku „Erasmus+” u svrhu priopćivanja i širenja informacija povezanih s Programom. Za različite sektore Programa koriste se sljedeće oznake:

„Comenius”, za školsko obrazovanje;

„Erasmus”, za sve vrste visokog obrazovanja u zemljama sudionicama Programa;

„Erasmus Mundus”, za sve vrste aktivnosti visokog obrazovanja između zemalja sudionica Programa i zemalja partnera;

„Leonardo da Vinci”, za strukovno obrazovanje i osposobljavanje;

„Grundtvig”, za obrazovanje odraslih;

„Mladi na djelu”, za neformalno i informalno učenje u području povezanom s mladima;

„Sport”, za aktivnosti u području sporta.

5.   Aktivnostima priopćivanja također se doprinosi institucionalnoj komunikaciji o političkim prioritetima Unije ako su povezani s općim ciljem ove Uredbe.

POGLAVLJE VII.

Pristup Programu

Članak 23.

Pristup

1.   Svako javno ili privatno tijelo koje djeluje u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta na lokalnoj razini može se prijaviti za financiranje u okviru Programa. Za aktivnosti iz članka 13. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 1. točke (a) Program podupire sudjelovanje skupina mladih osoba koje su aktivne u radu s mladima, ali ne nužno u okviru organizacije mladih.

2.   Pri provedbi Programa, između ostalog u pogledu odabira sudionika i dodjele stipendija, Komisija i države članice osiguravaju da se ulože posebni napori kako bi se promicala socijalnu uključenost i sudjelovanje osoba s posebnim potrebama ili s manjim mogućnostima.

Članak 24.

Sudjelovanje zemalja

1.   U Programu mogu sudjelovati sljedeće zemlje („zemlje sudionice Programa”):

(a)

države članice;

(b)

zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje koje ostvaruju korist od pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije utvrđenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(c)

one zemlje članice EFTA-e koje su stranke Sporazuma o EGP-u, u skladu s odredbama tog sporazuma;

(d)

Švicarska Konfederacija, na temelju bilateralnog sporazuma koji treba sklopiti s tom zemljom;

(e)

one zemlje obuhvaćene europskom politikom susjedstva koje su sklopile sporazume s Unijom kojima se predviđa mogućnost njihova sudjelovanja u programima Unije, podložno sklapanju bilateralnog sporazuma s Unijom o uvjetima njihova sudjelovanja u Programu.

2.   Zemlje sudionice Programapodliježu svim obvezama te moraju ispuniti sve zadatke iz ove Uredbe koji se odnose na države članice.

3.   Program podupire suradnju sa zemljama partnerima, osobito zemljama iz susjedstva, u mjerama i aktivnostima iz članaka 6., 10. i 12.

POGLAVLJE VII.

Sustav upravljanja i revizije

Članak 25.

Komplementarnost

Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava sveukupnu dosljednost i komplementarnost Programa sa sljedećim:

(a)

odgovarajućim politikama i programima, posebno onima koji se odnose na kulturu i medije, zapošljavanje, istraživanje i inovacije, industriju i poduzetništvo, kohezijsku i razvojnu politiku, kao i na politiku proširenja i inicijative, instrumente i strategije u području regionalne politike i vanjskih odnosa;

(b)

drugim relevantnim izvorima financiranja Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport, posebno s Europskim socijalnim fondom i drugim financijskim instrumentima koji se tiču zapošljavanja i socijalne uključenosti, Europskim fondom za regionalni razvoj i Okvirnim programom za istraživanja i inovacije Obzor 2020., kao i s financijskim instrumentima koji se tiču pravosuđa i građanstva, zdravlja, programa vanjske suradnje i pretpristupne pomoći.

Članak 26.

Provedbena tijela

Program dosljedno provode sljedeća tijela:

(a)

Komisija na razini Europske unije;

(b)

nacionalne agencije na nacionalnoj razini u zemljama sudionicama Programa.

Članak 27.

Nacionalno tijelo

1.   Izraz „nacionalno tijelo” odnosi se na jedno nacionalno tijelo ili više njih u skladu s nacionalnim pravom i praksom

2.   Države članice do 22. siječnja 2014., službenom obaviješću koju prenosi njihovo stalno predstavništvo, obavješćuju Komisiju o jednoj ili više osoba koje su pravno ovlaštene nastupati u njihovo ime kao nacionalno tijelo za potrebe ove Uredbe. U slučaju da se nacionalno tijelo tijekom trajanja Programa zamijeni, dotična država članica u skladu s istim postupkom o tome odmah obavješćuje Komisiju.

3.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi uklonile sve pravne i administrativne prepreke pravilnom funkcioniranju Programa, uključujući, ako je to moguće, mjere čiji je cilj rješavanje problema koji otežavaju ishođenje viza.

4.   Nacionalno tijelo do 22. ožujka 2014. imenuje jednu nacionalnu agenciju ili više njih. Ako postoji više nacionalnih agencija, države članice uspostavljaju prikladan mehanizam za usklađeno upravljanje provedbom Programa na nacionalnoj razini, posebno s ciljem osiguravanja usklađene i isplative provedbe Programa i učinkovitog kontakta s Komisijom u tom pogledu te olakšavanja mogućeg prijenosa sredstava između agencija, čime bi se osigurala fleksibilnost i bolje korištenje dodijeljenih sredstava državama članicama. Ne dovodeći u pitanje članak 29. stavak 3., svaka država članica utvrđuje organizaciju odnosa između svog nacionalnog tijela i nacionalne agencije, uključujući zadaće poput uspostave godišnjeg programa rada nacionalne agencije.

Nacionalno tijelo dostavlja Komisiji odgovarajuću ex ante ocjenu sukladnosti kojom se potvrđuje da nacionalna agencija poštuje odredbe članka 58. stavka 1. točke (c) podtočaka v. i vi. i članka 60. stavaka 1., 2. i 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te članka 38. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 (19), kao i zahtjeve Unije za utvrđivanjem standarda unutarnje kontrole nacionalnih agencija i pravila za upravljanje sredstvima Programa koja se dodjeljuju u obliku bespovratnih sredstava.

5.   Nacionalno tijelo imenuje neovisno revizorsko tijelo kako je navedeno u članku 30.

6.   Nacionalno tijelo svoju ex ante ocjenu sukladnosti temelji na vlastitim kontrolama i revizijama i/ili na kontrolama i revizijama koje je obavilo neovisno revizorsko tijelo iz članka 30.

7.   Ako je nacionalna agencija imenovana za Program ista kao i nacionalna agencija imenovana za prethodne programe Cjeloživotno učenje i Mladi na djelu, opseg kontrola i revizija za ex ante ocjenu sukladnosti može se ograničiti na one zahtjeve koji su novi i specifični za Program.

8.   Nacionalno tijelo prati i nadzire upravljanje Programom na nacionalnoj razini. Ono na vrijeme obavješćuje Komisiju i savjetuje se s njom prije donošenja bilo kakve odluke koja može bitno utjecati na upravljanje Programom, posebno u odnosu na svoju nacionalnu agenciju.

9.   Nacionalno tijelo osigurava odgovarajuće sufinanciranje poslovanja svoje nacionalne agencije kako bi osiguralo upravljanje Programom u skladu s primjenjivim pravilima Unije.

10.   Ako Komisija na temelju svoje procjene ex ante ocjene sukladnosti odbije imenovanje nacionalne agencije, nacionalno tijelo osigurava poduzimanje svih popravnih mjera kako bi se omogućilo da nacionalna agencija udovoljava minimalnim zahtjevima koje odredi Komisija, ili kao nacionalnu agenciju imenuje drugo tijelo.

11.   Na temelju godišnje izjave nacionalne agencije o upravljanju, neovisnog revizorskog mišljenja o toj izjavi i analize Komisije o sukladnosti i radu nacionalne agencije nacionalno tijelo do 31. listopada svake godine pruža informacije Komisiji o svojim aktivnostima praćenja i nadzora u odnosu na Program.

12.   Nacionalno tijelo preuzima odgovornost za pravilno upravljanje sredstvima Unije koja Komisija prenosi na nacionalnu agenciju u svrhu potpore u obliku bespovratnih sredstava, a koja se dodjeljuju u okviru Programa.

13.   U slučaju da se nacionalnoj agenciji pripišu slučajevi nepravilnosti, nemara ili prijevare, kao i u slučaju ozbiljnih nedostataka ili neučinkovitosti od strane nacionalne agencije, koji daju povoda zahtjevima Komisije prema nacionalnoj agenciji, nacionalno tijelo dužno je nadoknaditi Komisiji nenamirena sredstva.

14.   U okolnostima opisanima u stavku 13. nacionalno tijelo može opozvati mandat nacionalne agencije, bilo na svoju inicijativu ili na zahtjev Komisije. Ako nacionalno tijelo želi opozvati taj mandat iz drugih opravdanih razloga, o tome obavješćuje Komisiju najmanje šest mjeseci prije predviđenog datuma prestanka mandata nacionalne agencije. U takvim slučajevima nacionalno tijelo i Komisija službeno postižu dogovor oko posebnih i vremenski ograničenih prijelaznih mjera.

15.   U slučaju opoziva nacionalno tijelo provodi potrebne kontrole u pogledu sredstava Unije koja su bila povjerena nacionalnoj agenciji čiji je mandat opozvan te osigurava neometan prijenos tih sredstava na novu nacionalnu agenciju kao i svih dokumenata i upravljačkih instrumenata potrebnih za upravljanje Programom. Nacionalno tijelo pruža nacionalnoj agenciji čiji je mandat opozvan financijsku podršku potrebnu kako bi ona mogla i dalje ispunjavati svoje ugovorne obveze u odnosu na korisnike Programa i Komisiju, sve dok se te obveze ne prenesu na novu nacionalnu agenciju.

16.   Ako Komisija tako zatraži, nacionalno tijelo imenuje institucije ili organizacije, ili vrstu takvih institucija i organizacija, koje se na svojim državnim područjima smatraju prihvatljivima za sudjelovanje u posebnim mjerama u okviru Programa.

Članak 28.

Nacionalna agencija

1.   Izraz „nacionalna agencija” odnosi se na jednu nacionalnu agenciju ili više njih u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

2.   Nacionalna agencija:

(a)

ima pravnu osobnost ili je dijelom subjekta koji ima pravnu osobnost te je regulirana pravom dotične države članice ministarstvo ne može biti imenovano nacionalnom agencijom;

(b)

ima odgovarajući upravljački kapacitet, osoblje i infrastrukturu kako bi svoje zadatke mogla uspješno ispunjavati, čime osigurava učinkovito i djelotvorno upravljanje Programom te dobro financijsko upravljanje sredstvima Unije;

(c)

ima operativna i pravna sredstva za primjenu administrativnih, ugovornih i financijskih upravljačkih pravila koja su utvrđena na razini Unije;

(d)

nudi odgovarajuća financijska jamstva, koja po mogućnosti izdaje tijelo javne vlasti, koja odgovaraju razini sredstava Unije kojima će upravljati;

(e)

imenuje se za razdoblje trajanja Programa.

3.   Nacionalna agencija odgovorna je za upravljanje svim fazama životnog ciklusa sljedećih mjera Programa, u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) podtočkama v. i vi. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i s člankom 44. Delegirane uredbe (EU) br. 1268/2012:

(a)

obrazovne mobilnosti pojedinaca, uz iznimku mobilnosti organizirane na temelju združenih ili dvostrukih/višestrukih akademskih stupnjeva, velikih volonterskih projekata i Instrumenta jamstva za studentske zajmove;

(b)

strateških partnerstava u okviru mjere „suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse”;

(c)

upravljanja manjim aktivnostima koje podupiru strukturni dijalog u području mladih u okviru mjere „podrška reformi politike”.

4.   Odstupajući od stavka 3., odlukama o odabiru i sklapanju ugovora za strateška partnerstva iz stavka 3. točke (b) može se upravljati na razini Unije ako se tako odluči u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3. i samo u posebnim slučajevima kad postoje jasni razlozi za takvu centralizaciju.

5.   Nacionalna agencija korisnicima dodjeljuje bespovratna sredstava bilo na temelju sporazuma ili odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, kako određuje Komisija za predmetnu mjeru Programa.

6.   Nacionalna agencija svake godine podnosi izvješće Komisiji i svojem nacionalnom tijelu u skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Nacionalna agencija zadužena je za provedbu primjedbi koje Komisija iznese nakon svoje analize godišnje izjave o upravljanju i neovisnog revizorskog mišljenja o toj izjavi.

7.   Nacionalna agencija ne smije bez prethodnog pismenog odobrenja nacionalnog tijela i Komisije trećoj strani delegirati bilo koji zadatak Programa niti zadatak izvršavanja proračuna koji joj je dodijeljen. Nacionalna agencija snosi isključivu odgovornost za zadatke koje je delegirala trećoj strani.

8.   U slučaju da se mandat nacionalne agencije opozove, ta nacionalna agencija ostaje pravno odgovorna za ispunjavanje svojih ugovornih obveza prema korisnicima Programa i Komisiji sve dok se te obveze ne prenesu na novu nacionalnu agenciju.

9.   Nacionalna agencija nadležna je za upravljanje i zaključivanje financijskih sporazuma koji se odnose na prethodne programe Cjeloživotno učenje i Mladi na djelu koji su na početku Programa još uvijek aktualni.

Članak 29.

Europska komisija

1.   U roku od dva mjeseca nakon što od nacionalnog tijela primi ex ante ocjenu sukladnosti iz članka 27. stavka 4. Komisija prihvaća, uvjetno prihvaća ili odbija imenovanje nacionalne agencije. Komisija ne stupa u ugovorni odnos s nacionalnom agencijom sve dok ne prihvati ex ante ocjenu sukladnosti. U slučaju uvjetnog prihvaćanja Komisija može primijeniti proporcionalne mjere predostrožnosti na svoj ugovorni odnos s nacionalnom agencijom.

2.   Nakon što prihvati ex ante ocjenu sukladnosti koja se odnosi na nacionalnu agenciju imenovanu za Program, Komisija formalizira pravne odgovornosti povezane s financijskim sporazumima koji se odnose na prethodne programe Cjeloživotno učenje i Mladi na djelu koji su na početku Programa još uvijek aktualni.

3.   U skladu s člankom 27. stavkom 4., dokument kojim se uređuje ugovorni odnos između Komisije i nacionalne agencije:

(a)

određuje standarde unutarnje kontrole za nacionalne agencije i pravila upravljanja sredstvima Unije za dodjeljivanje bespovratnih sredstava od strane nacionalnih agencija;

(b)

uključuje program rada nacionalne agencije koji sadrži upravljačke zadaće nacionalne agencije kojoj je dodijeljena pomoć Unije;

(c)

određuje obveze nacionalne agencije u vezi s izvješćivanjem.

4.   Komisija nacionalnoj agenciji svake godine stavlja na raspolaganje sljedeća sredstva namijenjena za Program:

(a)

sredstva za dodjelu bespovratnih sredstava u dotičnoj državi članici za mjere Programa čije je upravljanje povjereno nacionalnoj agenciji;

(b)

financijski doprinos za podršku upravljačkim zadaćama Programa koje obavlja nacionalna agencija. On se osigurava u obliku paušalnog doprinosa za troškove poslovanja nacionalne agencije i visina njegovog iznosa određuje se na temelju iznosa financijskih sredstava Unije koja se dodjeljuju nacionalnoj agenciji u obliku bespovratnih sredstava.

5.   Komisija određuje zahtjeve za program rada nacionalne agencije. Sve dok službeno ne prihvati program rada relevantne nacionalne agencije, Komisija nacionalnoj agenciji ne stavlja na raspolaganje sredstva namijenjena Programu.

6.   Na temelju zahtjeva o sukladnosti koji se odnose na nacionalne agencije iz članka 27. stavka 4. Komisija pregledava nacionalne sustave upravljanja i kontrole, posebno na temelju ex ante ocjene sukladnosti koju joj je dostavilo nacionalno tijelo, godišnje izjave nacionalne agencije o upravljanju i na temelju mišljenja neovisnog revizorskog tijela o toj izjavi, uzimajući u obzir godišnje informacije koje dostavlja nacionalno tijelo o svojim aktivnostima praćenja i nadzora u pogledu Programa.

7.   Nakon procjene godišnje izjave o upravljanju i mišljenja neovisnog revizorskog tijela o toj izjavi, Komisija svoj stav i zapažanja iznosi nacionalnoj agenciji i nacionalnom tijelu.

8.   U slučaju da Komisija ne može prihvatiti godišnju izjavu o upravljanju ili neovisno revizorsko mišljenje o toj izjavi, ili u slučaju da nacionalna agencija ne provede zapažanja Komisije na zadovoljavajući način, Komisija može provesti bilo koje mjere predostrožnosti ili korektivne mjere koje su potrebne za očuvanje financijskih interesa Unije u skladu s člankom 60. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

9.   Komisija organizira redovne sastanke s mrežom nacionalnih agencija kako bi osigurala dosljednu provedbu Programa u svim zemljama sudionicama Programa.

Članak 30.

Neovisno revizorsko tijelo

1.   Neovisno revizorsko tijelo izdaje revizorsko mišljenje o godišnjoj izjavi o upravljanju iz članka 60. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Neovisno revizorsko tijelo:

(a)

ima potrebnu profesionalnu sposobnost za provođenje revizije u javnom sektoru;

(b)

osigurava da njegove revizije uzimaju u obzir međunarodno prihvaćene revizijske norme;

(c)

nije u sukobu interesa u odnosu na pravni subjekt kojeg je nacionalna agencija dijelom. Osobito je funkcionalno neovisno u odnosu na pravni subjekt kojeg je nacionalna agencija dijelom.

3.   Neovisno revizorsko tijelo pruža Komisiji i njezinim predstavnicima te Revizorskom sudu puni uvid u svu dokumentaciju i izvješća na kojima se temelji revizorsko mišljenje koje izdaje u vezi s godišnjom izjavom nacionalne agencije o upravljanju.

POGLAVLJE IX.

Sustav kontrole

Članak 31.

Načela sustava kontrole

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, prilikom provedbe mjera financiranih u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom mjera za sprečavanje prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim kontrolama te, ako se nepravilnosti otkriju, povratom nepravilno isplaćenih iznosa te, po potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama.

2.   Komisija je odgovorna za nadzorne kontrole u pogledu mjera i aktivnosti Programa kojima upravljaju nacionalne agencije. Ona postavlja minimalne uvjete za kontrole koje provode nacionalna agencija i neovisno revizorsko tijelo.

3.   Nacionalna agencija odgovorna je za primarne kontrole korisnika bespovratnih sredstava za mjere i aktivnosti Programa iz članka 28. stavka 3. Te kontrole razumno jamče da se dodijeljena bespovratna sredstva koriste za ono za što su bila namijenjena te u skladu s primjenjivim pravilima Unije.

4.   Komisija zajedno sa nacionalnim tijelima i nacionalnim agencijama osigurava koordiniranu kontrolu sredstava Programa koja su prenesena na nacionalne agencije, na temelju načela jedinstvene revizije te analize koja se temelji na rizicima. Ova odredba ne primjenjuje se na istrage koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).

Članak 32.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za provođenje revizija, na temelju dokumenata i na terenu, u odnosu na sve korisnike bespovratnih sredstava, izvoditelje, podizvoditelje te treće strane koje su primile sredstva Unije. Oni mogu također provoditi reviziju i kontrole nacionalnih agencija.

2.   OLAF može provoditi kontrole i inspekcije na terenu gospodarskih subjekata koji su posredno ili neposredno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupkom utvrđenim Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (20), kako bi se ustanovilo postojanje prijevare, korupcije ili neke druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom o financiranju Unije.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2. sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi i odluke o bespovratnim sredstvima te ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provođenje takvih revizija te kontrola i inspekcija na terenu.

POGLAVLJE X.

Delegiranje ovlasti i provedbene odredbe

Članak 33.

Delegiranje ovlasti Komisiji

Kako bi upravljanje zadaćama bilo na najprimjerenijoj razini, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 34. u vezi s izmjenom članka 28. stavka 3., ali samo u pogledu predviđanja dodatnih mjera kojima će upravljati nacionalne agencije.

Članak 34.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 33. dodjeljuje se Komisiji za vrijeme trajanja Programa.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 33. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 33. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 35.

Provedba Programa

Komisija radi provedbe Programa provedbenim aktima donosi godišnje programe rada u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3. Svaki godišnji program rada osigurava dosljednu godišnju provedbu općih i posebnih ciljeva iz članaka 4., 5., 11. i 16. i određuje očekivane rezultate, način provedbe te svoj ukupni iznos. Godišnji programi također sadrže opis mjera koje će se financirati, naznaku iznosa raspodijeljenog svakoj mjeri i raspodjele sredstava među državama članicama za mjere kojima trebaju upravljati nacionalne agencije te okvirni raspored provedbe. U slučaju bespovratnih sredstava uključuju maksimalnu stopu sufinanciranja pri čemu se uzimaju u obzir posebnosti ciljnih skupina, osobito njihove sposobnosti sufinanciranja i mogućnosti privlačenja financijskih sredstava od trećih strana. Osobito se stopa sufinanciranja za mjere usmjerene na organizacije s ograničenim financijskim kapacitetima određuje na najmanje 50 %.

Članak 36.

Odborski postupak

1.   Komisiji u radu pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Odbor se može sastajati u različitim sastavima kako bi rješavao sektorska pitanja. Ako je to potrebno, u skladu s njegovim poslovnikom i na ad hoc osnovi, mogu se pozvati vanjski stručnjaci, uključujući i predstavnike socijalnih partnera, da sudjeluju na sastancima odbora kao promatrači.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE XI.

Završne odredbe

Članak 37.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluke br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Mjerama koje su pokrenute 31. prosinca 2013. ili prije na temelju odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ upravlja se, prema potrebi, u skladu s odredbama ove Uredbe.

3.   Države članice na nacionalnoj razini osiguravaju neometani prijelaz između mjera koje se provode u kontekstu prijašnjih programa u području cjeloživotnog učenja, mladih i međunarodne suradnje u visokom obrazovanju te onih mjera koje će se provoditi u okviru Programa.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 154.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 200.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 19. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 3. prosinca 2013.

(4)  Odluka br. 1720/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavljanju programa djelovanja u području cjeloživotnog učenja (SL L 327, 24.11.2006., str. 45.).

(5)  Odluka br. 1719/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavi programa Mladi na djelu za razdoblje od 2007. do 2013. (SL L 327, 24.11.2006., str. 30.).

(6)  Odluka br. 1298/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o uspostavljanju programa djelovanja Erasmus Mundus 2009. - 2013. za poboljšanje kvalitete visokog obrazovanja i promidžbu međukulturalnog razumijevanja kroz suradnju s trećim zemljama (SL L 340, 19.12.2008., str. 83.).

(7)  Uredba (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o uspostavljanju instrumenta financiranja za razvojnu suradnju (SL L 378, 27.12.2006., str. 41.).

(8)  Uredba Vijeća 2004/114/EZ od 13. prosinca 2004. o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja u svrhu studiranja, razmjene učenika, osposobljavanja bez naknade ili volonterstva (SL L 375, 23.12.2004., str. 12.).

(9)  Odluka br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o jedinstvenom okviru Zajednice za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass) (SL L 390, 31.12.2004., str. 6.).

(10)  Preporuka 2006/143/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o nastavku europske suradnje u osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju (SL L 64, 4.3.2006., str. 60.).

(11)  Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (SL C 111, 6.5.2008., str. 1.).

(12)  Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog sustava kredita za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) (SL C 155, 8.7.2009., str. 11.).

(13)  Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SL C 155, 8.7.2009, str. 1).

(14)  SL C 373, 20.12.2013, str. 1

(15)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(16)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(17)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije. (SL L 55, 28.2.2011, str. 13).

(18)  Preporuka 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (SL L 394, 30.12.2006., str. 10.).

(19)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(20)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

POKAZATELJI ZA EVALUACIJU PROGRAMA

Program će se pomno pratiti na temelju niza pokazatelja kojima se određuje mjera u kojoj su postignuti opći i posebni ciljevi Programa i kako bi se minimiziralo administrativno opterećenje i troškovi. S tim će se ciljem prikupljati podaci povezani sa sljedećim nizom pokazatelja:

Vodeći cilj strategije Europa 2020. u području obrazovanja

Postotak osoba dobi od 18 do 24 godine samo s prvim stupnjem srednjoškolskog obrazovanja koje ne sudjeluju ni u kakvom obrazovanju ili osposobljavanju

Postotak osoba dobi od 30 do 34 godine sa završenim visokim ili ekvivalentnim obrazovanjem

Referentna vrijednost mobilnosti, u skladu sa zaključcima Vijeća o referentnoj vrijednosti za obrazovnu mobilnost

Postotak osoba sa završenim visokim obrazovanjem koje su jedno razdoblje svojeg visokoškolskog studija ili osposobljavanja (uključujući radne programe) provele u inozemstvu

Postotak osoba dobi od 18 do 34 godine sa završenim početnim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem koje su jedno razdoblje svojeg početnog strukovnog obrazovanja i studija povezanog s osposobljavanjem ili osposobljavanja (uključujući radne programe) provele u inozemstvu

Kvantitativni (općenito)

Broj zaposlenih u okviru potpore Programa, prema zemlji i sektoru

Broj sudionika s posebnim potrebama ili s manjim mogućnostima

Broj i vrsta organizacija i projekata, prema zemlji i mjeri

Obrazovanje i osposobljavanje

Broj učenika, studenata i pripravnika koji sudjeluju u Programu, prema zemlji, sektoru, mjeri i spolu

Broj studenata na ustanovama visokog obrazovanja koji primaju potporu za studij u zemlji partneru i broj studenata iz zemlje partnera koji dolaze studirati u zemlju sudionicu Programa

Broj ustanova visokog obrazovanja u zemlji partneru uključenih u mjere povezane s mobilnošću i suradnjom

Broj korisnika mreže Euroguidance

Postotak sudionika koji su za svoje sudjelovanje u Programu dobili potvrdu, diplomu ili neku drugu vrstu formalnog priznanja

Postotak sudionika koji su izjavili da su poboljšali svoje ključne kompetencije

Postotak sudionika u okviru dugoročne mobilnosti koji su izjavili da su poboljšali svoje znanje jezika

Jean Monnet

Broj studenata koji sudjeluju u osposobljavanju u sklopu aktivnosti programa Jean Monnet

Mladi

Broj mladih osoba uključenih u mjere mobilnosti za koje je osigurana potpora Programa, prema zemlji, mjeri i spolu

Broj organizacija mladih iz zemalja sudionica Programa i iz zemalja partnera koje su uključene u mjere međunarodne mobilnosti i suradnje

Broj korisnika mreže Eurodesk

Postotak sudionika koji su za svoje sudjelovanje u Programu dobili potvrdu - na primjere Youthpass - diplomu ili neku drugu vrstu formalnog priznanja

Postotak sudionika koji su izjavili da su poboljšali svoje ključne kompetencije

Postotak sudionika u volonterskim aktivnostima koji su izjavili da su poboljšali svoje znanje jezika

Sport

Broj članova sportskih organizacija koji su prijavljeni i sudjeluju u Programu, prema zemlji

Postotak sudionika koji su rezultate prekograničnih projekata koristili:

(a)

za borbu protiv prijetnji sportu;

(b)

kako bi unaprijedili dobro upravljanje i dvojne karijere;

(c)

kako bi poboljšali socijalnu uključenost, jednake mogućnosti i broj sudionika


PRILOG II.

TEHNIČKE INFORMACIJE O INSTRUMENTU JAMSTVA ZA STUDENTSKE ZAJMOVE

1.   Odabir financijskih posrednika

Nakon poziva na iskaz interesa financijski posrednici biraju se u skladu s primjerima najbolje tržišne prakse u pogledu, između ostalog:

(a)

količine financijskih sredstava koja će se staviti na raspolaganje studentima;

(b)

najpovoljnijih mogućih uvjeta koji se nude studentima, podložno sukladnosti s minimalnim standardima pozajmljivanja kako je navedeno u stavku 2.;

(c)

pristupa financiranju za sve rezidente zemalja sudionica Programa kako je navedeno u članku 24. stavku 1.;

(d)

mjera za sprečavanje prijevara; i

(e)

poštovanja Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1).

2.   Zaštita zajmoprimaca

Sljedeće mjere zaštite minimalni su uvjeti koje moraju osigurati financijski posrednici koji namjeravaju pružati studentske zajmove zajamčene Instrumentom jamstva za studentske zajmove:

(a)

ne traže se nikakva kolateralna ni roditeljska jamstva;

(b)

zajmovi se odobravaju na nediskriminirajućoj osnovi;

(c)

financijski posrednik u okviru postupka ocjenjivanja razmatra rizik od prezaduženosti studenta uzimajući u obzir visinu nakupljenog duga i svaku sudsku odluku koja se odnosi na neplaćeni dug; i

(d)

otplata se temelji na hibridnom modelu u kojem se standardizirane uplate temeljene na hipoteci kombiniraju sa socijalnim zaštitnim mjerama, osobito:

i.

kamatnom stopom koja je znatno niža od tržišne kamatne stope;

ii.

početnom odgodom plaćanja prije početka otplaćivanja u trajanju od najmanje 12 mjeseci po završetku studija ili, ako takva odgoda nije predviđena nacionalnim pravom, odredbom o otplatama nominalne vrijednosti koje se trebaju izvršiti tijekom tih 12 mjeseci;

iii.

odredbom o moratoriju na otplatu na najmanje 12 mjeseci tijekom trajanja zajma koji diplomirani student može zatražiti ili, ako takva odgoda nije predviđena nacionalnim pravom, odredbom o otplatama nominalne vrijednosti koje se trebaju izvršiti u tijekom tih 12 mjeseci;

iv.

mogućnošću odgode plaćanja kamata za vrijeme studija;

v.

osiguranjem od smrti ili invaliditeta; i

vi.

nepostojanjem naknade za prijevremenu otplatu djelomice ili u cijelosti.

Financijski posrednici mogu staviti na raspolaganje otplate ovisne o visini primanja i povoljnije uvjete kao što su dulje razdoblje odgode plaćanja, moratoriji na otplatu na dulje razdoblje ili kasniji rok dospijeća, kako bi se odgovorilo na posebne potrebe diplomiranih studenata kao što su oni koji nakon toga pohađaju doktorski studij ili kako bi se diplomiranim studentima dalo više vremena da pronađu posao. Osiguravanje takvih povoljnijih uvjeta uzima se u obzir pri postupku odabira financijskih posrednika.

3.   Praćenje i evaluacija

Instrument jamstva za studentske zajmove podliježe praćenju i evaluaciji, kako je navedeno u članku 21. ove Uredbe i na temelju članka 140. stavka 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Kao dio tog postupka Komisija izvješćuje o učincima Instrumenta jamstva za studentske zajmove na korisnike i visokoobrazovne sustave. Izvješće Komisije uključuje, između ostalog, podatke o svim problemima te predložene mjere za rješavanje tih problema, koji se tiču:

(a)

broja studenata koji primaju zajmove u okviru Instrumenta jamstva za studentske zajmove, uključujući podatke o stopi dovršenja;

(b)

opsega zajmova koje su financijski posrednici ugovorili;

(c)

visine kamatnih stopa;

(d)

iznosa nepodmirenog duga i neispunjenih obveza, uključujući sve mjere koje su financijski posrednici poduzeli protiv onih koji ne vraćaju svoje zajmove;

(e)

mjera za sprečavanje prijevara koje su poduzeli financijski posrednici;

(f)

profila studenata koji primaju sredstva, uključujući njihov socio-ekonomsku situaciju, predmet studija, zemlju porijekla i zemlju odredišta, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom o zaštiti podataka;

(g)

zemljopisne ravnoteže u korištenju sredstava; i

(h)

zemljopisne pokrivenosti financijskih posrednika.

Neovisno o ovlastima dodijeljenima Europskom parlamentu i Vijeću člankom 140. stavkom 9. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, Komisija razmatra predlaganje primjerenih regulatornih izmjena, uključujući zakonodavne izmjena, ako predviđena prihvaćenost na tržištu ili sudjelovanje financijskih posrednika nisu zadovoljavajući.

4.   Proračun

Proračunskom raspodjelom obuhvaćaju se ukupni troškovi Instrumenta jamstva za studentske zajmove, uključujući obveze plaćanja prema sudjelujućim financijskim posrednicima koji se pozivaju na djelomična jamstva i naknade za upravljanje za EIF.

Proračun predviđen za Instrument jamstva za studentske zajmove, kako je navedeno u članku 18. stavku 2. točki (c), ne smije iznositi više od 3.5 % ukupnog proračuna za Program.

5.   Prepoznatljivost i podizanje svijesti

Svaki sudjelujući financijski posrednik doprinosi promicanju Instrumenta jamstva za studentske zajmove pružanjem informacija budućim studentima. S tim ciljem Komisija, između ostalog, nacionalnim agencijama u zemljama sudionicama Programa pruža potrebne informacije kako bi one mogle djelovati kao posrednici u prenošenju informacija o Instrumentu jamstva za studentske zajmove.


(1)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008, str. 66.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/74


UREDBA (EU) br. 1289/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Mehanizam reciprociteta, koji je potrebno provesti ako treća zemlja navedena u Prilogu II. Uredbi Vijeća (EZ) br. 539/2001 (2) primjenjuje zahtjev za vizu za državljane najmanje jedne države članice, potrebno je prilagoditi u svjetlu stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i sudske prakse Suda Europske unije u vezi sa sekundarnim pravnim osnovama. Pored toga, taj mehanizam treba prilagoditi kako bi predstavljao solidarnu reakciju Unije u slučaju da treća zemlja navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 primjenjuje zahtjev za vizu za državljane najmanje jedne države članice.

(2)

Nakon primitka obavijesti države članice da treća zemlja, navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001, primjenjuje zahtjev za vizu za državljane te države članice, sve države članice trebale bi zajednički reagirati te na taj način izraziti reakciju Unije na situaciju koja utječe na Uniju u cjelini te koja njezine građane podvrgava različitom postupanju.

(3)

Potpuni vizni reciprocitet cilj je kojemu bi Unija trebala stremiti na proaktivan način u svojim odnosima s trećim zemljama te na taj način doprinijeti poboljšanju vjerodostojnosti i dosljednosti vanjske politike Unije.

(4)

Ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti mehanizam privremene suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za treću zemlju navedenu u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 („mehanizam suspenzije”) u izvanrednoj situaciji koja zahtijeva hitnu reakciju kako bi se uklonile poteškoće s kojima je suočena najmanje jedna država članica, uzimajući u obzir cjelokupni utjecaj izvanredne situacije na Uniju u cjelini.

(5)

Za potrebe mehanizma suspenzije, znatno i iznenadno povećanje podrazumijeva povećanje iznad granične vrijednosti od 50 %. Ono također može podrazumijevati manje povećanje granične vrijednosti ako Komisija smatra da je to primjenjivo u određenom slučaju koji je prijavila dotična država članica.

(6)

Za potrebe mehanizma suspenzije, niska stopa priznavanja podrazumijeva stopu priznavanja zahtjeva za azil od oko 3 ili 4 %. Ona također može podrazumijevati višu stopu priznavanja ako Komisija smatra da je to primjenjivo u određenom slučaju koji je prijavila dotična država članica.

(7)

Potrebno je izbjegavati i spriječiti svaku zlouporabu koja proizlazi iz izuzeća od zahtjeva za vizu za kratkotrajne boravke državljana treće zemlje kada oni predstavljaju prijetnju javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti dotične države članice.

(8)

Ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti pravnu osnovu za zahtjev za vizu ili za izuzeće od tog zahtjeva za nositelje putnih isprava koje su izdali određeni subjekti koje dotična država članica priznaje kao subjekte međunarodnog prava koji nisu međuvladine međunarodne organizacije.

(9)

S obzirom na to da se pravila primjenjiva na izbjeglice i osobe bez državljanstva, uvedena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1932/2006 (3), ne primjenjuju na te osobe kada one borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj, potrebno je pojasniti situaciju u vezi sa zahtjevom za vizu za određene izbjeglice i osobe bez državljanstva koje borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj. Ovom Uredbom trebalo bi prepustiti državama članicama da odluče o izuzeću od zahtjeva za vizu za tu kategoriju osoba u skladu s njihovim međunarodnim obvezama. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o takvim odlukama.

(10)

Uredbom (EZ) br. 539/2001 ne bi se trebala dovoditi u pitanje primjena međunarodnih sporazuma koje je Europska zajednica sklopila prije stupanja na snagu te uredbe te u kojima se upućuje na potrebu odstupanja od zajedničkih pravila o vizama, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije.

(11)

Kako bi se osigurala primjerena uključenost Europskog parlamenta i Vijeća u drugoj fazi primjene mehanizma reciprociteta, a s obzirom na osjetljivu političku narav suspenzije izuzeća od obveze zahtjeva za vizu za sve državljane treće zemlje navedene u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 i njezine horizontalne posljedice za države članice, za zemlje pridružene Schengenu i za samu Uniju, posebno za njihove vanjske odnose i za ukupno funkcioniranje schengenskog prostora, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s određenim elementima mehanizma reciprociteta. Dodjeljivanjem takve ovlasti Komisiji uzima se u obzir potreba za političkom raspravom o politici Unije o vizama u schengenskom prostoru. To također odražava potrebu za osiguranjem primjerene transparentnosti i pravne sigurnosti u primjeni mehanizma reciprociteta na sve državljane dotične treće zemlje, posebno odgovarajućom privremenom izmjenom Priloga II. Uredbi (EZ) br. 539/2001. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(12)

Kako bi se osigurala učinkovita primjena mehanizma suspenzije i određenih odredaba mehanizma reciprociteta, a osobito da bi se omogućilo da se svi relevantni faktori i moguće posljedice primjene tih mehanizama primjereno uzmu u obzir, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s utvrđivanjem kategorija državljana dotične treće zemlje na koje bi se trebala primjenjivati privremena suspenzija izuzeća od zahtjeva za vizu u okviru mehanizma reciprociteta, pripadajućeg trajanja te suspenzije, kao i ovlasti za provedbu mehanizma suspenzije. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Za donošenje takvih provedbenih akata trebalo bi koristiti postupak ispitivanja.

(13)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (5), koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke (B) Odluke Vijeća 1999/437/EZ (6).

(14)

U pogledu Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (7), koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke (B) Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (8).

(15)

U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke (B) Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (10).

(16)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (11); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(17)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (12); Irska stoga ne sudjeluje u njezinom donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(18)

Uredbu (EZ) br. 539/2001 stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 539/2001 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Ako treća zemlja navedena u Prilogu II. primjenjuje zahtjev za vizu za državljane barem jedne države članice, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

u roku od 30 dana od početka provedbe zahtjeva za vizu ili, u slučajevima u kojima se održava zahtjev za vizu koji je na snazi 9. siječnja 2014., u roku od 30 dana od tog datuma, dotična država članica o tome pisanim putem obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju.

Ta obavijest:

i.

sadržava datum početka provedbe zahtjeva za vizu i vrste dotičnih putnih isprava i viza;

ii.

sadržava detaljno objašnjenje preliminarnih mjera koje je dotična država članica poduzela s ciljem osiguravanja putovanja bez vize s trećom zemljom u pitanju te sve relevantne informacije.

Informacije o toj obavijesti Komisija bez odgađanja objavljuje u Službenom listu Europske unije, uključujući informacije o datumu početka provedbe zahtjeva za vizu i vrstama dotičnih putnih isprava i viza.

Ako treća zemlja odluči ukinuti zahtjev za vizu prije isteka roka iz prvog podstavka ove točke, obavijest se ne šalje ili se povlači i informacije se ne objavljuju;

(b)

Komisija, odmah nakon dana objave iz točke (a) trećeg podstavka i uz savjetovanje s dotičnom državom članicom, poduzima korake pred tijelima treće zemlje u pitanju, osobito u političkom, gospodarskom i trgovinskom području, kako bi se ponovno uspostavilo ili uvelo putovanje bez vize te bez odgađanja obavješćuje Europski parlament i Vijeće o tim koracima;

(c)

ako, u roku od 90 od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka i usprkos svim koracima poduzetima u skladu s točkom (b), treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, dotična država članica može od Komisije zatražiti da suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za određene kategorije državljana te treće zemlje. Ako država članica uputi takav zahtjev, ona o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće;

(d)

pri razmatranju daljnjih koraka u skladu s točkom (e), (f) ili (h), Komisija uzima u obzir rezultate mjera koje je dotična država članica poduzela kako bi se osiguralo putovanje bez vize s trećom zemljom u pitanju, korake poduzete u skladu s točkom (b) te posljedice suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za vanjske odnose Unije i njezinih država članica s trećom zemljom u pitanju;

(e)

ako dotična treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija najkasnije šest mjeseci od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka te nakon toga u razdobljima koja ne prelaze šest mjeseci unutar ukupnog razdoblja koje ne smije prekoračiti datum na koji se delegirani akt iz točke (f) počinje primjenjivati ili je na njega stavljen prigovor:

i.

na zahtjev dotične države članice ili na svoju inicijativu donosi provedbeni akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za određene kategorije državljana dotične treće zemlje na razdoblje od najviše šest mjeseci. Tim provedbenim aktom utvrđuje se datum, unutar 90 dana od njegova stupanja na snagu, na koji će se suspenzija izuzeća od zahtjeva za vizu početi primjenjivati, uzimajući u obzir dostupne resurse u konzulatima država članica. Prilikom donošenja naknadnih provedbenih akata, Komisija može produljiti razdoblje te suspenzije za dodatna razdoblja od najviše šest mjeseci i može izmijeniti kategorije državljana dotične treće zemlje za koje je izuzeće od zahtjeva za vizu suspendirano.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2. Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ suspenzije od svih kategorija državljana treće zemlje navedenih u provedbenom aktu zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica; ili

ii.

podnosi izvješće odboru iz članka 4.a stavka 1. o procjeni situacije u kojem navodi razloge zbog kojih je odlučila ne suspendirati izuzeće od zahtjeva za vizu te o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

U tom izvješću uzimaju se u obzir svi relevantni čimbenici, poput onih navedenih u točki (d). Na temelju tog izvješća Vijeće i Europski parlament mogu održati političku raspravu;

(f)

ako u roku od 24 mjeseca od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka dotična treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 4.b kojim se privremeno suspendira primjena Priloga II. na razdoblje od 12 mjeseci za državljane te treće zemlje. Delegiranim aktom utvrđuje se datum, unutar 90 dana od njegova stupanja na snagu, na koji će se suspenzija primjene Priloga II. početi primjenjivati, uzimajući u obzir dostupne resurse u konzulatima država članica, te se na odgovarajući način mijenja Prilog II. Ta se izmjena provodi umetanjem pored naziva treće zemlje u pitanju bilješke u kojoj se navodi da je izuzeće od zahtjeva za vizu suspendirano u odnosu na tu treću zemlju i određuje razdoblje te suspenzije.

Od dana početka primjene suspenzije primjene Priloga II. za državljane dotične treće zemlje ili stavljanja prigovora na delegirani akt sukladno članku 4.b stavku 5., svaki provedbeni akt koji je donesen sukladno točki (e) koji se tiče te treće zemlje, prestaje važiti.

Ako Komisija podnese zakonodavni prijedlog kako je navedeno u točki (h), razdoblje suspenzije iz prvog podstavka ove točke produljuje se za šest mjeseci. Bilješka navedena u tom podstavku na odgovarajući se način mijenja.

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ te suspenzije od državljana dotične treće zemlje na koju se odnosi delegirani akt zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica.

(g)

svaka naknadna obavijest od strane druge države članice sukladno točki (a) koja se tiče iste treće zemlje tijekom razdoblja primjene mjera usvojenih u skladu s točkom (e) ili (f) u vezi s tom trećom zemljom spajaju se u već pokrenute postupke bez produljenja rokova ili razdoblja navedenih u tim točkama;

(h)

ako u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu delegiranog akta iz točke (f) treća zemlja u pitanju nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija može podnijeti zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.;

(i)

postupci iz točaka (e), (f) i (h) ne utječu na pravo Komisije da u bilo kojem trenutku podnese zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na dotičnu treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.;

(j)

ako treća zemlja u pitanju ukine zahtjev za vizu, dotična država članica o tome odmah obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju. Komisija bez odgađanja objavljuje tu obavijest u Službenom listu Europske unije.

Svaki provedbeni ili delegirani akt donesen na temelju točke (e) ili (f), a koji se odnosi na treću zemlju u pitanju, prestaje važiti sedam dana nakon objave iz prvog podstavka ove točke. Ako je treća zemlja u pitanju uvela zahtjev za vizu za državljane dvije ili više država članica, provedbeni ili delegirani akti koji se odnose na tu treću zemlju prestaju važiti sedam dana nakon objave obavijesti o zadnjoj državi članici čiji su državljani bili podvrgnuti zahtjevu za vizu od strane te treće zemlje. Bilješka navedena u točki (f) prvom podstavku briše se prestankom važenja dotičnog delegiranog akta. Komisija bez odgađanja objavljuje informaciju o tom prestanku važenja u Službenom listu Europske unije.

Ako treća zemlja u pitanju ukine zahtjev za vizu bez da dotična država članica o tome pošalje obavijest u skladu s prvim podstavkom ove točke, Komisija na svoju inicijativu bez odgađanja provodi objavu iz navedenog podstavka te se primjenjuje drugi podstavak ove točke.”;

(b)

stavak 5. briše se;

2.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 1.a

1.   Odstupajući od članka 1. stavka 2., izuzeće od zahtjeva za vizu za državljane treće zemlje navedene u Prilogu II. privremeno se suspendira u izvanrednim situacijama, kao zadnje moguće rješenje, u skladu s ovim člankom.

2.   Država članica može obavijestiti Komisiju ako je suočena, tijekom šestomjesečnog razdoblja, u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine ili sa zadnjih šest mjeseci prije početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane treće zemlje navedene u Prilogu II., s jednom ili više sljedećih okolnosti koje su dovele do izvanredne situacije koju ona ne može sama ispraviti, to jest do znatnog i iznenadnog povećanja broja:

(a)

državljana te treće zemlje za koje je ustanovljeno da neovlašteno borave na državnom području države članice;

(b)

zahtjeva za azil državljana te treće zemlje za koju je stopa priznavanja niska ako takvo povećanje vodi posebnim pritiscima na sustav azila države članice;

(c)

odbijenih zahtjeva za ponovni prihvat koje je država članica podnijela toj trećoj zemlji za njezine državljane.

Usporedba sa šestomjesečnim razdobljem prije početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu kako je navedeno u prvom podstavku primjenjuje se samo tijekom razdoblja od sedam godina od datuma početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane te treće zemlje.

U obavijesti iz prvog podstavka navode se razlozi na kojima se temelji te uključuje relevantne i statističke podatke te detaljno objašnjenje preliminarnih mjera koje je dotična država članica poduzela s ciljem ispravljanja situacije. Komisija o takvoj obavijesti bez odgađanja obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Komisija ispituje svaku obavijest poslanu u skladu sa stavkom 2., uzimajući u obzir:

(a)

postojanje bilo koje od situacija opisanih u stavku 2.;

(b)

broj država članica suočenih s bilo kojom od situacija opisanih u stavku 2.;

(c)

cjelokupni utjecaj povećanjâ iz stavka 2. na migracijsku situaciju u Uniji kako proizlazi iz podataka koje su dostavile države članice;

(d)

izvješća koja su pripremili Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije, Europski ured za potporu azilu ili Europski policijski ured (Europol) ako tako zahtijevaju okolnosti određenog prijavljenog slučaja;

(e)

opće pitanje javnog poretka i unutarnje sigurnosti, uz savjetovanje s dotičnom državom članicom.

Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima svojeg ispitivanja.

4.   Ako Komisija, na temelju ispitivanja iz stavka 3. i uzimajući u obzir posljedice suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za vanjske odnose Unije i njezinih država članica s dotičnom trećom zemljom, blisko surađujući s tom trećom zemljom kako bi se našla alternativna dugoročna rješenja, odluči da je potrebno poduzeti određene mjere, ona, u roku od tri mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 2., donosi provedbeni akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za državljane dotične treće zemlje na razdoblje od šest mjeseci. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2. U tom provedbenom aktu utvrđuje se datum početka primjene suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu.

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ te suspenzije od državljana dotične treće zemlje na koju se odnosi provedbeni akt zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica.

5.   Prije kraja razdoblja valjanosti provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 4. Komisija, u suradnji s dotičnom državom članicom, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće može biti popraćeno zakonodavnim prijedlogom radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na dotičnu treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.

6.   Ako je Komisija podnijela zakonodavni prijedlog na temelju stavka 5., ona može produljiti valjanost provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 4. za razdoblje koje ne prelazi 12 mjeseci. Odluka o produljenju valjanosti provedbenog akta donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2.

Članak 1.b

Komisija do 10. siječnja 2018. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni učinkovitosti mehanizma reciprociteta iz članka 1. stavka 4. i mehanizma suspenzije iz članka 1.a te, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe. Europski parlament i Vijeće postupaju povodom tog prijedloga u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.”;

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Država članica može predvidjeti iznimke od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 1. ili od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u odnosu na:

(a)

nositelje diplomatskih putovnica, službenih putovnica/putovnica za obavljanje službenih zadataka ili posebnih putovnica;

(b)

članove civilne posade zrakoplova i plovila tijekom izvršavanja njihovih dužnosti;

(c)

članove civilne posade plovila, kod uplovljavanja, koji su nositelji identifikacijske isprave pomorca izdane u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada br. 108 od 13. svibnja 1958. ili br. 185 od 16. lipnja 2003., ili Konvencijom Međunarodne pomorske organizacije o olakšavanju međunarodnog pomorskog prometa od 9. travnja 1965.;

(d)

posadu i članove misija hitne pomoći ili spasilačkih misija u slučaju katastrofe ili nezgode;

(e)

civilnu posadu brodova koji plove u unutarnjim vodama;

(f)

nositelje putnih isprava koje su međuvladine međunarodne organizacije čija je članica barem jedna država članica ili drugi subjekti koje dotična država članica priznaje kao subjekte međunarodnog prava, izdali službenicima tih organizacija ili subjekata.”;

(b)

u stavku 2. dodaje se sljedeća točka:

„(d)

ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji proizlaze iz Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959., osobe s priznatim statusom izbjeglice i osobe bez državljanstva te druge osobe koje nisu državljani nijedne zemlje, a koje borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj te posjeduju putnu ispravu koju je izdala Ujedinjena Kraljevina ili Irska, koju priznaje dotična država članica.”;

4.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 4.a

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 4.b

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. stavka 4. točke (f) dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 9. siječnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 4. točke (f). Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasnijeg dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 1. stavka 4. točke (f) stupa na snagu samo ako se Europski parlament ili Vijeće u roku od četiri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

(13)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Članak 2.

Članak 1.a Uredbe (EZ) br. 539/2001 kako je izmijenjena ovom Uredbom, a posebno odredbe njegovog stavka 2. drugog podstavka, također se primjenjuju na treće zemlje u odnosu na čije je državljane izuzeće od zahtjeva za vizu uvedeno prije 9. siječnja 2014.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 12. rujna 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 81, 21.3.2001., str. 1.).

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1932/2006 od 21. prosinca 2006. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 405, 30.12.2006., str. 23.).

(4)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(5)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(6)  Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999, p. 31).

(7)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(8)  Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

(9)  SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

(10)  Odluka Vijeća 2011/350/EZ od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

(11)  Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).

(12)  Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/81


UREDBA (EU) br. 1290/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske Unije, a posebno njegove članke 173. i 183. te članak 188. drugi stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (1),uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014.– 2020.) („Obzor 2020.”) uspostavljen je Uredbom (EU) br. 1291/2013. Europskog parlamenta i Vijeća (4). Tu je uredbu potrebno dopuniti pravilima za sudjelovanje u neizravnim mjerama poduzetima u okviru programa Obzor 2020. te za iskorištavanje i širenje rezultata tih mjera.

(2)

Program Obzor 2020. trebalo bi provesti s ciljem izravnog doprinosa stvaranju vodećeg položaja industrije, rasta i zapošljavanja, kao i dobrobiti građana u Europi te bi on trebao odražavati stratešku viziju Komunikacije Komisije od 6. listopada 2010. pod nazivom „Vodeća inicijativa Europa 2020. ‒ Unija inovacija”, u kojoj se Komisija obvezuje značajno pojednostaviti pristup sudionicima.

(3)

Program Obzor 2020. trebao bi podupirati postignuća i funkcioniranje Europskog istraživačkog prostora u kojem istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologija slobodno cirkuliraju, jačanjem suradnje i između Unije i država članica i među državama članicama, osobito primjenom koherentne skupine pravila.

(4)

Pravila za sudjelovanje, iskorištavanje i širenje rezultata u programu Obzor 2020. utvrđena u ovoj Uredbi („Pravila”) trebala bi na odgovarajući način odražavati preporuke Europskog parlamenta, sadržane u njegovoj Rezoluciji od 11. studenoga 2010. o pojednostavljenju provedbe istraživačkih okvirnih programa (5), i Vijeća u pogledu pojednostavljenja administrativnih i financijskih zahtjeva za istraživačke okvirne programe. Pravila bi trebala osigurati nastavak mjera za pojednostavljivanje već provedenih na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6). Trebala bi prihvatiti preporuke iz završnog izvješća stručne skupine pod nazivom „Privremena evaluacija 7. okvirnog programa” od 12 studenoga 2010. te bi trebala omogućiti dodatni napredak u smanjenju administrativnog opterećenja sudionika i složenosti financijskih odredbi kako bi se olakšalo sudjelovanje i smanjio broj financijskih pogrešaka. Pravila bi također trebala na odgovarajući način odražavati izražena pitanja i preporuke istraživačke zajednice proizašle iz rasprave pokrenute Komunikacijom Komisije od 29. travnja 2010. pod nazivom „Pojednostavljivanje provedbe istraživačkih okvirnih programa” i kasnije Zelenom knjigom od 9. veljače 2011. pod nazivom „Od izazova do prilika: prema zajedničkom strateškom okviru za financiranje istraživanja i inovacija u EU-u”.

(5)

Privremena evaluacija programa Obzor 2020. trebala bi obuhvaćati evaluaciju novog modela financiranja, uključujući njegov učinak na razine financiranja, na sudjelovanje u programu Obzor 2020. i na privlačnost programa Obzor 2020.

(6)

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje trebali bi osigurati da su svim potencijalnim sudionicima u trenutku objave poziva na podnošenje prijedloga dostupni savjetovanje i informacije.

(7)

Kako bi osigurali usklađenost s drugim programima koje financira Unija, program Obzor 2020. trebalo bi provesti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 (8), uzimajući u obzir posebnu prirodu aktivnosti istraživanja i inovacija.

(8)

Trebalo bi osigurati cjelovit pristup na način da se kombiniraju aktivnosti obuhvaćene Sedmim okvirnim programom za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) usvojenim Odlukom br. 1982/2006/EZ,Okvirnim programom za konkurentnost i inovacije uspostavljenim Odlukom br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) te Europskim institutom za inovacije i tehnologiju (EIT) osnovanim Uredbom (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (10) kako bi se olakšalo sudjelovanje, izradio usklađeniji skup instrumenata i povećao znanstveni i gospodarski utjecaj, istodobno izbjegavajući udvostručavanje i rascjepkanost. Zajednička pravila trebala bi se primjenjivati kako bi se osigurao usklađen okvir koji bi trebao olakšati sudjelovanje u programima koji primaju financijske doprinose Unije iz proračuna programa Obzor 2020., uključujući sudjelovanje u programima kojima upravlja EIT, zajedničkim poduzećima ili bilo kojim drugim strukturama iz članka 187. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i sudjelovanje u programima koje poduzimaju države članice u skladu s člankom 185. UFEU-a.

Međutim, trebalo bi osigurati fleksibilnost za donošenje posebnih pravila kada je to opravdano posebnim potrebama pojedinih mjera. Kako bi se u obzir uzele posebne operativne potrebe ustanovljene u okviru relevantnog temeljnog akta tijela osnovanih u okviru članka 187. UFEU-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(9)

Mjere obuhvaćene ovom Uredbom trebale bi poštovati temeljna prava i načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Takve mjere trebale bi biti u skladu sa svim pravnim obvezama, uključujući međunarodno pravo, i s bilo kojim relevantnim odlukama Komisije, kao što je obavijest Komisije od 28. lipnja 2013. (11), kao i s etičkim načelima, koja uključuju izbjegavanje bilo kakve povrede istraživačkog integriteta.

(10)

U skladu s ciljevima međunarodne suradnje navedenima u člancima 180. i 186. UFEU-a, trebalo bi promicati sudjelovanje pravnih subjekata s poslovnim nastanom u trećim zemljama i međunarodnih organizacija. Provedba Pravila trebala bi poštovati mjere donesene u skladu s člancima 75. i 215. UFEU-a te bi trebala biti u skladu s međunarodnim pravom. Nadalje, provedba Pravila trebala bi na odgovarajući način uzimati u obzir uvjete za sudjelovanje subjekata Unije u odgovarajućim programima trećih zemalja.

(11)

Pravila bi trebala pružiti koherentni, sveobuhvatni i transparentni okvir radi osiguravanja najučinkovitije moguće provedbe, uzimajući u obzir potrebu za jednostavnim pristupom za sve sudionike putem pojednostavljenih postupaka, osobito u pogledu mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi). Financijska pomoć Unije mogla bi se osigurati u različitim oblicima.

(12)

U skladu s načelom transparentnosti i kao dodatak zahtjevu objavljivanja navedenom u Uredbi (EU) br. 966/2012 i u Uredbi (EU) br. 1268/2012, Komisija bi trebala objaviti otvorene pozive na podnošenje prijedloga na internetskim stranicama programa Obzor 2020., kroz posebne informacijske kanale, te bi trebala osigurati njihovo sveobuhvatno širenje, uključujući putem nacionalnih kontaktnih točaka i na zahtjev u dostupnim formatima, ako je moguće.

(13)

Kriteriji za odabir i dodjelu utvrđeni u ovoj Uredbi. trebali bi se primjenjivati na transparentan način i na temelju objektivnih i mjerljivih parametara, uzimajući u obzir opći cilj programa Obzor 2020. za ostvarenje Europskog istraživačkog prostora koji dobro funkcionira.

(14)

Općenito bi razdoblje između završnog datuma za podnošenje cjelovitih prijedloga i potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava s podnositeljima prijedloga ili njihovog obavješćivanja o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava trebalo biti kraće od razdoblja predviđenog u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012. U opravdanim slučajevima i za mjere Europskog vijeća za istraživanje trebalo bi omogućiti dulje razdoblje.

(15)

Komisija bi trebala nastaviti svoje napore za pojednostavljivanje postupaka na načine koje je omogućilo unapređenje IT sustavâ, kao što je daljnje širenje portala za sudionike koji bi trebali funkcionirati kao jedinstvene ulazne točke od trentuka objave poziva na podnošenje prijedloga, preko podnošenja prijedloga, sve do provedbe mjere, s ciljem uspostavljanja sustava u kojem su sve usluge na jednom mjestu. Sustav također može omogućiti povratnu informaciju podnositeljima prijedloga o napretku i kronološkom prikazu njihovih prijedloga.

(16)

Rukovanje povjerljivim podacima i klasificiranim podacima trebalo bi biti uređeno svim relevantnim pravom Unije, uključujući unutarnjim pravilima institucija, kao što je Odluka Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (12) koja sadrži odredbe o sigurnosti klasificiranih podataka Europske unije.

(17)

Potrebno je uspostaviti minimalne uvjete za sudjelovanje, i kao opće pravilo i uzimajući u obzir specifičnosti mjera u sklopu programa Obzor 2020. Posebno bi trebalo utvrditi pravila o broju sudionika i njihovim sjedištima. U slučaju mjere bez sudjelovanja subjekta s poslovnim nastanom u državi članici, trebalo bi težiti postizanju ciljeva utvrđenih u člancima 173. i 179. UFEU-a.

(18)

Na temelju Odluke Vijeća 2001/822/EZ (13) pravni subjekti iz prekomorskih zemalja i područja ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u programu Obzor 2020., podložno posebnim uvjetima koji su u njemu utvrđeni.

(19)

Komisija bi trebala razmotriti raspored poziva za podnošenje prijedloga i zahtjeva za informacijama uzimajući u obzir, kada je moguće, uobičajena razdoblja praznika.

(20)

U slučaju neuspješnih prijedloga Komisija bi dotičnim podnositeljima trebala dati povratnu informaciju.

(21)

Jasni i transparentni mehanizmi za razvoj poziva za podnošenje prijedloga za posebne teme trebali bi omogućiti jednake uvjete, povećati privlačnost programa Obzor 2020. i povećati sudjelovanje.

(22)

Komisija bi u svim aspektima programa Obzor 2020. trebala postupati u skladu s načelima Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja, kako je navedeno u prilogu Odluci Komisije 2000/633/EZ, EZUČ, Euratom (14).

(23)

Primjereno je ustanoviti uvjete za osiguravanje financijskih sredstava Unije sudionicima u mjerama u sklopu programa Obzor 2020. Kako bi smanjili složenost postojećih pravila o financiranju, trebalo bi donijeti pojednostavljeni sustav povrata troškova s povećanom upotrebom jednokratnih plaćanja, paušalnih iznosa i jediničnih troškova.

(24)

Stope povrata u ovoj Uredbi navode se kao najviše stope kako bi bile u skladu sa zahtjevom u pogledu neprofitnosti i načelom sufinanciranja te kako bi se sudionicima omogućio zahtjev za nižom stopom. U načelu, uobičajene stope povrata trebale bi međutim biti 100 % ili 70 %.

(25)

Definicije OECD-a u vezi s razinom tehnološke spremnosti (TRL) trebalo bi uzeti u obzir pri klasifikaciji tehnološkog istraživanja, razvoja proizvoda i demonstracijskih aktivnosti.

(26)

Posebne izazove u području istraživanja i inovacija trebalo bi rješavati posredstvom novih oblika financiranja kao što su nagrade, predkomercijalna nabava, javna nabava inovativnih rješenja, instrument za MSP-ove i mjere brzog programa za inovacije, koji zahtijevaju posebna pravila.

(27)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sva poduzeća aktivna na unutarnjem tržištu, sredstva koja osigurava program Obzor 2020. trebala bi biti osmišljena u skladu s propisima o državnoj potpori kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje i spriječilo narušavanje tržišta poput istiskivanja (eng. crowding out) privatnog financiranja, stvaranja neučinkovitih tržišnih struktura ili očuvanja neučinkovitih poduzeća. Trebalo bi poduzeti korake kako bi se osiguralo da se financiranjem mjera inovacije ne narušava tržišno natjecanje niti dovodi do ometanja tržišta bez dovoljnog razloga.

(28)

Financijski interesi Unije trebali bi se putem proporcionalnih mjera štititi tijekom cijelog ciklusa rashoda, osiguravajući prikladnu ravnotežu između povjerenja i kontrole.

(29)

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Pravila bi trebala pružiti osnovu za šire prihvaćanje uobičajene prakse troškovnog računovodstva korisnika.

(30)

Jamstveni fond za sudionike uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1906/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (15), a kojim upravlja Komisija, pokazao se kao važan zaštitni mehanizam koji ublažava rizike povezane s iznosima koji su dospjeli, a nisu isplaćeni od strane sudionika koji ne ispunjavaju obveze. Stoga bi trebalo uspostaviti novi Jamstveni fond za sudionike („Fond”). Kako bi se osiguralo učinkovitije rukovođenje i bolja pokrivenost rizika sudionika, Fond bi trebao obuhvaćati mjere u sklopu programa uspostavljenog Odlukom br. 1982/2006/EZ, u sklopu programa uspostavljenog Odlukom Vijeća 2006/970/Euratom (16), u sklopu programa uspostavljenog Odlukom Vijeća 2012/93/Euratom (17), kao i mjere u sklopu programa Obzor 2020. i Uredbe (Euratom) br. 1314/2013 Vijeća (18). Programi kojima upravljaju subjekti koji nisu tijela Unije za financiranje ne bi trebali biti obuhvaćeni Fondom.

(31)

Kako bi se povećala transparentnost, trebalo bi objaviti imena stručnjaka koji su pomogli Komisiji ili relevantnim tijelima za financiranje u primjeni ove Uredbe. Ako bi objava imena ugrozila sigurnost ili integritet stručnjaka ili bi neopravdano dovela u pitanje njegovu privatnost, Komisija ili tijela za financiranje trebala bi imati mogućnost da ne objave takva imena.

(32)

Osobni podaci koji se odnose na stručnjake trebali bi se obrađivati u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(33)

Trebalo bi utvrditi pravila kojima se uređuje iskorištavanje i širenje rezultata kako bi se osiguralo da sudionici prema potrebi štite, iskorištavaju i šire te rezultate te kako bi se predvidjela mogućnost dodatnih uvjeta iskorištavanja u europskom strateškom interesu. Sudionici koji su primili financijska sredstva Unije i koji namjeravaju iskoristiti rezultate dobivene takvim financiranjem ponajprije u trećim zemljama koje nisu pridružene programu Obzor 2020. trebali bi navesti kako će financiranje od strane Unije doprinijeti sveukupnoj konkurentnosti Unije (načelo reciprociteta), kako je navedeno u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

(34)

U slučaju istraživanja s potencijalom za daljnji razvoj u novu medicinsku tehnologiju (kao što su lijekovi, cjepiva i medicinska dijagnostika) prema potrebi bi trebalo poduzeti mjere kako bi se osiguralo neposredno iskorištavanje i širenje rezultata.

(35)

Unatoč uspjehu postojećih kreditnih i vlasničkih financijskih instrumenata Unije za istraživanja, razvoj, inovacije i rast, pristup rizičnom financiranju i dalje je ključno pitanje, posebno za inovativne MSP-ove. Kako bi se omogućila njihova najučinkovitija upotreba, kreditni i vlasnički financijski instrumenti trebali bi se moći kombinirati jedan s drugim i s bespovratnim sredstvima koja se financiraju u sklopu proračuna Unije, uključujući u sklopu programa Obzor 2020. Osim toga, Komisija bi posebno trebala osigurati kontinuitet Instrumenta za podjelu rizika pri financiranju (RSFF) uspostavljenog na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ te rane faze instrumenta za pomoć za brzo rastuća i inovativna mala i srednja poduzeća (GIF1) uspostavljenog na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ u okviru kreditnih i vlasničkih financijskih instrumenata koji ih nasljeđuju u skladu s programom Obzor 2020., to jest „Službe Unije za zajmove i jamstva za istraživanja i inovacije” odnosno „Vlasničkih instrumenata Unije za istraživanja i inovacije”. U tom kontekstu, prihodi i vraćanja ostvareni bilo kojim od tih financijskih instrumenata trebali bi izravno koristiti financijskim instrumentima uspostavljenima u okviru programa Obzor 2020.

(36)

Komisija bi trebala osigurati dovoljno komplementarnosti između instrumenta za MSP-ove u okviru programa Obzor 2020. i financijskih instrumenata u okviru programa Obzor 2020. i programa COSME uspostavljenog u skladu s Uredbom (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20), kao i između programa i instrumenata uspostavljenih zajedno s državama članicama, kao što je zajednički program Eurostars (21).

(37)

Radi pravne sigurnosti i jasnoće, Uredbu (EZ) br. 1906/2006 trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju posebna pravila za sudjelovanje u neizravnim mjerama koje se poduzimaju na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013, uključujući sudjelovanje u neizravnim mjerama koje financiraju tijela za financiranje u skladu s člankom 9. stavkom 2. te uredbe.

Ovom se Uredbom također utvrđuju pravila o iskorištavanju i širenju rezultata.

2.   Podložno posebnim pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi, primjenjuju se relevantna pravila Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. 2168/2012.

3.   Uredbom (EZ) br. 294/2008 ili bilo kojim temeljnim aktom kojim se zadaće izvršavanja proračuna povjeravaju tijelu za financiranje na temelju članka 185. UFEU-a mogu se ustanoviti pravila koja odstupaju od onih utvrđenih ovom Uredbom. Kako bi se u obzir uzele njihove posebne operativne potrebe i podložno pravilima ustanovljenima u relevantnom temeljnom aktu, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 56., u vezi s tijelima za financiranje osnovanima na temelju članka 187. UFEU-a, o:

(a)

uvjetima za sudjelovanje u pozivima na podnošenje prijedloga koje objavljuju tijela za financiranje osnovana u području aeronautike s ciljem smanjenja najmanjeg broja sudionika navedenog u članku 9. stavku 1.;

(b)

ispunjavanju uvjeta za financiranje kako je navedeno u članku 10., kojima se tijelima za financiranje osnovanima u području bioindustrija i inovativnih lijekova omogućuje ograničavanje ispunjavanja uvjeta za financiranje na određenu vrstu sudionika;

(c)

pravilima o iskorištavanju i širenju rezultata kojima se tijelima za financiranje osnovanima u području inovativnih lijekova omogućuje sljedeće:

i.

proširenje mogućnosti prijenosa i licenciranja rezultata i postojećeg znanja za povezane subjekte, kupce i bilo koje subjekte sljednike, u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava i bez pristanka ostalih sudionika iz članka 44. stavaka 1. i 2.;

ii.

odobravanje posebnih sporazuma za prava pristupa postojećem znanju za razvoj rezultata za komercijalizaciju ili komercijalizaciju samih rezultata (izravno iskorištavanje) iz članka 48. stavaka 2. do 4.;

iii.

dopunjavanje pravila uvođenjem odredbi o vlasništvu i pristupu podacima, znanju i informacijama koje nisu unutar okvira ciljeva mjere i koje nisu potrebne za provedbu i iskorištavanje mjere (uz projekt) iz članka 41. stavka 2. te članaka 45. do 48.;

iv.

proširenje pravila o iskorištavanju u ostale svrhe osim provedbe mjere (korištenje za istraživanje) ili razvoja rezultata za komercijalizaciju ili komercijalizacije samih rezultata (izravno iskorištavanje) iz članka 48.;

v.

određivanje posebnih kriterija za omogućavanje podlicenciranja od strane jednog sudionika za drugog sudionika u okviru iste mjere iz članka 46. stavka 2.;

vi.

proširenje, pod uvjetima definiranima u konzorcijskom sporazumu iz članka 24. stavka 2., prava pristupa sudionika, njihovih povezannih subjekata i trećih strana kao stjecatelja licencije za rezultate ili postojeće znanje u ostale svrhe osim provedbe mjere (korištenje za istraživanje) pod odgovarajućim uvjetima, uključujući financijske uvjete, ili razvoja rezultata za komercijalizaciju ili komercijalizacije samih rezultata (izravno iskorištavanje), kako je navedeno u člancima 46. do 48.;

vii.

uvjetovanje prava pristupa za izravno iskorištavanje sporazumom između dotičnih sudionika, kako je navedeno u članku 48.;

viii.

određivanje da širenje putem otvorenog pristupa znanstvenim publikacijama, kako je navedeno u članku 43. stavku 2., bude fakultativno;

(d)

financiranju mjera, omogućujući tijelima za financiranje u području elektroničkih komponenti i sustava primjenu stopa povrata različitih od onih navedenih u članku 28. stavku 3. u slučajevima u kojima jedna ili više država članica sufinancira sudionika ili mjeru.

Tijelo za financiranje kojem su povjerene zadaće izvršavanja proračuna na temelju članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke i. ili ii. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, može primjenjivati pravila koja odstupaju od onih utvrđenih u ovoj Uredbi, podložno suglasnosti Komisije, ako to zahtijevaju posebne operativne potrebe. Komisija daje suglasnost u takvim slučajevima samo ako su ta pravila u skladu s općim načelima ustanovljenima u ovoj Uredbi.

4.   Ova Uredba ne primjenjuje se na izravne mjere koje provodi Zajednički istraživački centar (JRC).

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„prava pristupa” znači prava na korištenje rezultata ili postojećeg znanja pod uvjetima utvrđenima u skladu s ovom Uredbom;

(2)

„povezani subjekt” znači svaki pravni subjekt koji je pod izravnom ili neizravnom kontrolom sudionika, ili je pod istom izravnom ili neizravnom kontrolom kao i sudionik, ili koji izravno ili neizravno kontrolira sudionika. Kontrola može biti u bilo kojem obliku navedenom u članku 8. stavku 2.;

(3)

„pridružena zemlja” znači treća zemlja koja je stranka međunarodnog sporazuma sklopljenog s Unijom, kako je određeno u članku 7. Uredbe (EU) br. 1291/2013

(4)

„postojeće znanje” znači bilo koji podaci, znanje ili informacije bilo kojeg oblika ili prirode, materijalne ili nematerijalne, uključujući bilo koja prava kao što su prava intelektualnog vlasništva: i. kojima sudionici raspolažu prije pristupanja mjeri, ii. koja su potrebna za izvršavanje mjere ili za iskorištavanje rezultata mjere; i iii. koja određuju sudionici u skladu s člankom 45.;

(5)

„temeljni akt” znači pravni akt koji su donijele institucije Unije u obliku uredbe, direktive ili odluke u smislu članka 288. UFEU-a, koji predstavlja pravnu osnovu za mjeru;

(6)

„mjera inovacije” znači mjera koja se ponajprije sastoji od aktivnosti kojima je izravni cilj izrada planova i rješenja ili dizajna novih, promijenjenih ili poboljšanih proizvoda, procesa ili usluga. U tu svrhu one mogu obuhvaćati izradu prototipova, testiranje, demonstriranje, pokusno izvođenje, vrednovanje proizvoda velikog opsega i tržišnu replikaciju;

(7)

„mjera koordinacije i potpore” znači mjera koja se ponajprije sastoji od popratnih mjera kao što su normizacija, širenje, podizanje razine svijesti i komunikacija, umrežavanje, usluge koordinacije ili podrške, dijalozi o politikama te vježbe i studije uzajamnog učenja, uključujući projektne studije za novu infrastrukturu, a mogu uključivati i dodatne aktivnosti umrežavanja i koordinacije između programa u različitim zemljama;

(8)

„širenje rezultata” znači javno otkrivanje rezultata svim odgovarajućim sredstvima (osim onih koja proizlaze iz zaštite ili iskorištavanja rezultata), uključujući objavljivanjem znanstvenih publikacija u bilo kojem mediju;

(9)

„iskorištavanje” znači korištenje rezultata u daljnjim istraživačkim aktivnostima, uz one koje su već obuhvaćene dotičnom mjerom, ili u razvoju, stvaranju i stavljanju na tržište proizvoda ili procesa, ili u stvaranju i pružanju usluge, ili u aktivnostima normizacije;

(10)

„pošteni i razumni uvjeti” znači odgovarajući uvjeti, uključujući moguće financijske uvjete ili uvjete oslobođene plaćanja, uzimajući u obzir posebne okolnosti zahtjeva za pristup, na primjer stvarnu ili potencijalnu vrijednost rezultata ili postojećeg znanja za koje se zahtijeva pristup i/ili područje primjene, trajanje ili druga obilježja predviđenog iskorištavanja;

(11)

„tijelo za financiranje” znači tijelo, koje nije Komisija, kako je navedeno u članku 58. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, kojem je Komisija povjerila zadaće izvršavanja proračuna u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013

(12)

„međunarodna organizacija europskog interesa” znači međunarodna organizacija čiju većinu članova čine države članice ili pridružene zemlje i čiji je glavni cilj promicanje znanstvene i tehnološke suradnje u Europi;

(13)

„pravni subjekt” znači bilo koja fizička osoba ili bilo koja pravna osoba osnovana i prepoznata kao takva u skladu s nacionalnim pravom, pravom Unije ili međunarodnim pravom, a koja ima pravnu osobnost i koja može, djelujući u svoje ime, izvršavati prava i preuzimati obveze;

(14)

„neprofitni pravni subjekt” znači pravni subjekt koji u skladu sa svojim pravnim oblikom ne ostvaruje dobit ili koji ima pravnu ili statutarnu obvezu ne raspodjeljivati dobit svojim imateljima udjela ili pojedinačnim članovima;

(15)

„sudionik” znači bilo koji pravni subjekt koji izvodi mjeru ili dio mjere u okviru Uredbe (EU) br. 1291/2013 i ima prava i obveze u odnosu na Uniju ili drugo tijelo za financiranje u skladu s ovom Uredbom;

(16)

„mjera sufinanciranja programa” znači mjera koja se financira putem bespovratnih sredstava, čija je glavna svrha nadopunjavati pojedinačne pozive ili programe koje financiraju subjekti koji nisu tijela Unije za financiranje, koji upravljaju programima za istraživanja i inovacije. Mjera sufinanciranja programa može uključivati i dodatne aktivnosti umrežavanja i koordinacije između programa u različitim zemljama;

(17)

„predkomercijalna nabava” znači nabava usluga istraživanja i razvoja koja uključuje podjelu rizika i koristi pod tržišnim uvjetima te konkurentni razvoj u fazama, u kojima su dobivene istraživačke i razvojne usluge jasno razdvojene od uvođenja komercijalnih količina krajnjih proizvoda;

(18)

„javna nabava inovativnih rješenja” znači nabava u kojoj javni naručitelji djeluju kao prvi kupac (eng. launch customer) za inovativnu robu ili usluge koje još nisu šire komercijalno dostupne i može uključivati ispitivanje sukladnosti;

(19)

„rezultati” znači bilo koji materijalni ili nematerijalni ishodi mjere, kao što su podaci, znanje ili informacije koji su ostvareni u sklopu mjere, bez obzira na njihov oblik ili narav, bez obzira na to mogu li se zaštititi ili ne, kao i prava povezana s njima, uključujući prava intelektualnog vlasništva;

(20)

„MSP-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (22);

(21)

„program rada” znači dokument koji je Komisija donijela za provedbu posebnog programa u skladu s člankom 5. Odluke Vijeća 2013/743/EU (23);

(22)

„plan rada” znači dokument sličan programu rada Komisije koji su donijela tijela za financiranje kojima je povjeren dio provedbe programa Obzor 2020., u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

2.   Za potrebe ove Uredbe, subjekt koji nema pravnu osobnost u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom smatra se izjednačenim s pravnim subjektom ako su ispunjeni uvjeti iz članka 131. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i članka 198. Uredbe (EU) br. 1268/2012.

3.   Za potrebe ove Uredbe primatelji bespovratnih sredstava ne smatraju se tijelima za financiranje.

Članak 3.

Povjerljivost

Podložno uvjetima utvrđenima u provedbenim sporazumima, odlukama ili ugovorima, svi podaci, znanje i informacije priopćeni kao povjerljivi u okviru mjere, čuvaju se kao povjerljivi, uzimajući na odgovarajući način u obzir pravo Unije o zaštiti klasificiranih podataka i pristupu njima.

Članak 4.

Informacije koje trebaju biti dostupne

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 3., Komisija institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, svim državama članicama ili pridruženim zemljama na zahtjev stavlja na raspolaganje sve korisne informacije koje posjeduje o rezultatima koje je ostvario sudionik u okviru mjere za koju je primio financijska sredstva Unije, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

dotične informacije važne su za javni poredak;

(b)

sudionici nisu pružili opravdane i dostatne razloge za uskraćivanje dotičnih informacija.

Pri mjerama u okviru posebnog cilja „sigurna društva – zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana”, Komisija institucijama, tijelima ili agencijama Unije ili nacionalnim tijelima država članica na njihov zahtjev stavlja na raspolaganje sve korisne informacije koje posjeduje o rezultatima koje je ostvario sudionik u okviru mjere za koju je primio financijska sredstva Unije. Komisija obavješćuje sudionika o tom dostavljanju. Ako država članica ili institucija, tijelo, ured ili agencija Unije zahtijeva dostavljanje informacija, Komisija o tom dostavljanju obavješćuje sve države članice.

2.   Smatra se da pružanje informacija u skladu sa stavkom 1. ne prenosi na primatelja prava ili obveze Komisije ili sudionika. Međutim, primatelj s takvim informacijama postupa kao s povjerljivima, osim ako se objave ili ih objave sudionici ili ako su priopćene Komisiji bez ograničenja u pogledu povjerljivosti. U pogledu klasificiranih podataka, primjenjuju se pravila Komisije o sigurnosti.

Članak 5

Smjernice i informacije za potencijalne sudionike

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje osigurava da su svim potencijalnim sudionicima u trenutku objave poziva na podnošenje prijedloga dostupne dostatne smjernice i informacije, posebno primjenjiv model sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

GLAVA II.

PRAVILA ZA SUDJELOVANJE

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 6.

Oblici financiranja

U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1291/2013, financiranje može biti u jednom ili nekoliko oblika predviđenih Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, a posebno u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, nabave ili financijskih instrumenata.

Članak 7.

Pravni subjekti koji mogu sudjelovati u mjerama

1.   U mjerama može sudjelovati svaki pravni subjekt, bez obzira na mjesto poslovnog nastana, ili međunarodna organizacija, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovoj Uredbi, zajedno sa svim uvjetima utvrđenima u relevantnom programu rada ili planu rada.

2.   Mjerodavni program rada može ograničiti sudjelovanje u programu Obzor 2020. ili njegovim dijelovima za pravne subjekte s poslovnim nastanom u trećim zemljama ako se smatra da uvjeti za sudjelovanje pravnih subjekata iz država članica, ili njihovih povezanih subjekata s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, u programima za istraživanja i inovacije treće zemlje štetno utječu na interese Unije.

3.   Relevantni program rada ili plan rada može isključiti subjekte koji ne mogu pružiti zadovoljavajuća sigurnosna jamstva, uključujući u pogledu sigurnosnog odobrenja za osoblje, ako je to opravdano iz sigurnosnih razloga.

4.   Zajednički istraživački centar može sudjelovati u mjerama s jednakim pravima i obvezama kao pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici.

Članak 8.

Neovisnost

1.   Dva pravna subjekta smatraju se međusobno neovisnima ako niti jedan od njih nije pod izravnom ili neizravnom kontrolom drugoga ili pod istom izravnom ili neizravnom kontrolom kao i drugi.

2.   Za potrebe stavka 1., kontrola osobito može imati jedan od sljedećih oblika:

(a)

izravno ili neizravno držanje više od 50 % nominalne vrijednosti emitiranog osnovnog kapitala dotičnog pravnog subjekta, ili većine glasačkih prava imatelja udjela ili članova tog pravnog subjekta;

(b)

izravno ili neizravno, stvarno ili pravno, držanje ovlasti donošenja odluka u dotičnom pravnom subjektu.

3.   Za potrebe stavka 1., sljedeći odnosi između pravnih subjekata sami se po sebi ne smatraju odnosima kontrole:

(a)

isto javno investicijsko društvo, institucionalni investitor ili društvo poduzetničkog kapitala izravno ili neizravno drži više od 50 % nominalne vrijednosti emitiranog osnovnog kapitala ili većinu glasačkih prava imatelja udjela ili članova;

(b)

dotični pravni subjekti u vlasništvu su ili pod nadzorom istog tijela javne vlasti.

POGLAVLJE II.

Bespovratna sredstva

Odjeljak I.

Postupak dodjele

Članak 9.

Uvjeti za sudjelovanje

1.   Primjenjuju se sljedeći minimalni uvjeti:

(a)

u mjeri sudjeluju barem tri pravna subjekta;

(b)

svaki od triju pravnih subjekata ima poslovni nastan u različitoj državi članici ili pridruženoj zemlji; i

(c)

tri pravna subjekta iz točke (b) međusobno su neovisna u smislu članka 8.

2.   Za potrebe stavka 1., ako je jedan od sudionika Zajednički istraživački centar ili međunarodna organizacija europskog interesa, ili neki subjekt osnovan na temelju prava Unije, smatra se da ima poslovni nastan u državi članici ili pridruženoj zemlji koja nije država članica ili pridružena zemlja u kojoj poslovni nastan ima drugi sudionik u istoj mjeri.

3.   Odstupajući od stavka 1., minimalni je uvjet sudjelovanje jednog pravnog subjekta s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji:

(a)

za pionirske istraživačke mjere Europskog vijeća za istraživanje (ERC);

(b)

za instrument za MSP-ove, ako mjera ima jasnu europsku dodanu vrijednost;

(c)

za mjere sufinanciranja programa; i

(d)

u opravdanim slučajevima predviđenima u programu rada ili planu rada.

4.   Odstupajući od stavka 1., za mjere koordinacije i potpore i mjere osposobljavanja i mobilnosti, minimalni uvjet je sudjelovanje jednog pravnog subjekta.

5.   Ako je to prikladno i opravdano, programi rada ili planovi rada mogu predvidjeti dodatne uvjete u skladu s posebnim zahtjevima politika ili karakterom i ciljevima mjere, uključujući, između ostalog, uvjete koji se tiču broja sudionika, vrste sudionika i mjesta poslovnog nastana.

Članak 10.

Prihvatljivost za financiranje

1.   Za dodjelu financijskih sredstava Unije prihvatljivi su sljedeći sudionici:

(a)

svaki pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji, ili osnovan u skladu s pravom Unije;

(b)

svaka međunarodna organizacija europskog interesa;

(c)

svaki pravni subjekt s poslovnim nastanom u trećoj zemlji navedenoj u programu rada.

2.   Za sudjelujuće međunarodne organizacije, ili sudjelujuće pravne subjekte s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, koji nisu prihvatljivi za financiranje u skladu sa stavkom 1., financijska sredstva Unije mogu se dodijeliti ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje smatraju da je sudjelovanje nužno za izvršavanje mjere;

(b)

takvo financiranje predviđeno je u bilateralnom sporazumu o znanosti i tehnologiji ili u nekom drugom dogovoru između Unije i međunarodne organizacije ili, u slučaju subjekata s poslovnim nastanom u trećim zemljama, zemlje u kojoj se nalazi poslovni nastan pravnog subjekta.

Članak 11.

Pozivi na podnošenje prijedloga

1.   Pozivi na podnošenje prijedloga objavljuju se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012, posebno uzimajući u obzir potrebu za transparentnošću i nediskriminacijom te za fleksibilnošću koja odgovara raznolikoj prirodi sektora za istraživanje i inovacije.

2.   Kao iznimka i ne dovodeći u pitanje druge slučajeve predviđene Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012, pozivi na podnošenje prijedloga ne objavljuju se za mjere koordinacije i potpore i mjere sufinanciranja programa koje trebaju izvršiti pravni subjekti utvrđeni u programima rada ili planovima rada, ako mjera nije obuhvaćena pozivom na podnošenje prijedloga.

3.   U skladu s relevantnim pravilima Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. 1268/2012, omogućuje se dovoljno vremena za pripremu prijedloga, uz razuman rok za predstojeće pozive na podnošenje prijedloga kroz objavu programa rada i razumno razdoblje između objave poziva na podnošenje prijedloga i roka za podnošenje prijedloga.

Članak 12.

Zajednički pozivi s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama

1.   Zajednički pozivi na podnošenje prijedloga s trećim zemljama ili njihovim znanstvenim i tehnološkim organizacijama i agencijama ili s međunarodnim organizacijama mogu se objaviti kako bi se zajednički financirale mjere u prioritetnim područjima od zajedničkog interesa i očekivane uzajamne koristi kada postoji jasna dodana vrijednost za Uniju. Prijedlozi se procjenjuju i odabiru na temelju zajedničkih postupaka za evaluaciju i odabir koje treba dogovoriti. Takvi postupci evaluacije i odabira osiguravaju poštovanje načela iz glave VI. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012te uključuju uravnoteženu skupinu neovisnih stručnjaka koje imenuje svaka strana.

2.   Pravni subjekti koji primaju financijska sredstva Unije sklapaju sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava s Unijom ili relevantnim tijelom za financiranje. Taj sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava uključuje opis posla koji trebaju obaviti ti sudionici i sudjelujući pravni subjekti iz uključenih trećih zemalja.

3.   Pravni subjekti koji primaju financijska sredstva Unije sklapaju sporazum o koordinaciji sa sudjelujućim pravnim subjektima koji primaju financijska sredstva od relevantnih trećih zemalja ili međunarodnih organizacija.

Članak 13.

Prijedlozi

1.   Prijedlozi uključuju nacrt plana za iskorištavanje i širenje rezultata, ako je to predviđeno programom rada ili planom rada.

2.   Svaki zahtjev za istraživanja koja se provode na ljudskim embrionalnim matičnim stanicama prema potrebi uključuje pojedinosti povezane s izdavanjem dozvole i kontrolnim mjerama koje će poduzeti nadležna tijela dotičnih država članica, kao i pojedinosti etičkih odobrenja koja će se izdati. U pogledu uzimanja ljudskih embrionalnih matičnih stanica, na institucije, organizacije i istraživače primjenjuju se stroga pravila izdavanja dozvola i kontrole u skladu s pravnim okvirom dotičnih država članica.

3.   Prijedlog koji se kosi s etičkim načelima ili mjerodavnim zakonodavstvom ili koji ne ispunjava uvjete navedene u Odluci br. /2013/EU u programu rada, u planu rada ili u pozivu na podnošenje prijedloga može u bilo koje vrijeme biti izuzet iz postupaka evaluacije, odabira i dodjele sredstava.

4.   Ako je to relevantno i određeno u programu rada ili planu rada, prijedlozi objašnjavaju kako je i u kojoj mjeri rodna analiza relevantna za sadržaj planiranog projekta.

Članak 14.

Preispitivanje etičnosti

1.   Komisija sustavno provodi preispitivanje etičnosti prijedloga koji postavljaju etička pitanja. To preispitivanje provjerava poštovanje etičkih načela i zakonodavstva te, u slučaju istraživanja koje se provodi izvan Unije, bi li ista vrsta istraživanja bila dopuštena u državi članici.

2.   Komisija postupak preispitivanja etičnosti čini što je moguće transparentnijim i osigurava da se pravovremeno provodi uz izbjegavanje, ako je moguće, ponovne predaje dokumenata.

Članak 15.

Kriteriji odabira i dodjele

1.   Podneseni prijedlozi ocjenjuju se na temelju sljedećih kriterija za dodjelu sredstava:

(a)

izvrsnosti;

(b)

utjecaja;

(c)

kvalitete i učinkovitosti provedbe.

2.   Na prijedloge za pionirske istraživačke mjere ERC-a primjenjuje se samo kriterij iz stavka 1. točke (a).

3.   Kriterijima iz stavka 1. točke (b) moguće je dati veću važnost za prijedloge za mjere inovacije.

4.   Program rada ili plan rada utvrđuje daljnje pojedinosti za primjenu kriterija za dodjelu sredstava utvrđenih u stavku 1. te točno navodi ponderiranje i granične vrijednosti.

5.   Komisija u obzir uzima mogućnost postupka podnošenja u dvije faze predviđenog u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbi (EU) br. 1268/2012, ako je odgovarajuće i dosljedno ciljevima poziva na podnošenje prijedloga.

6.   Prijedlozi se raspoređuju u skladu s rezultatima evaluacije. Odabir se vrši na temelju tog poretka.

7.   Evaluaciju provode neovisni stručnjaci.

8.   U slučaju pravnog subjekta iz članka 11. stavka 2. ili u drugim valjano opravdanim iznimnim okolnostima, evaluacija se može provesti i na način kojim se odstupa od stavka 7. Za svaki slučaj takve evaluacije Komisija državama članicama pruža detaljne informacije o korištenom postupku evaluacije i njegovom ishodu.

9.   Ako su za mjeru tražena financijska sredstva Unije u iznosu jednakom ili većem od 500 000 EUR, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje, sredstvima koja su sukladna nacionalnom pravu, unaprijed provjeravaju financijsku sposobnost samo koordinatorâ. Nadalje, kad god na temelju dostupnih informacija postoje opravdani razlozi za sumnju u financijsku sposobnost koordinatora ili drugih sudionika, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje provjeravaju njihovu financijsku sposobnost.

10.   Ne provjerava se financijska sposobnost pravnih subjekata za čiju održivost jamči država članica ili pridružena zemlja niti srednjoškolskih i visokoškolskih obrazovnih ustanova.

11.   Za financijsku sposobnost može jamčiti bilo koji drugi pravni subjekt, čija se financijska sposobnost zauzvrat provjerava u skladu sa stavkom 5.

Članak 16.

Postupak preispitivanja evaluacije

1.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje osiguravaju transparentan postupak preispitivanja evaluacije za podnositelje prijedloga koji smatraju da evaluacija njihovog prijedloga nije izvršena u skladu s postupcima navedenima u ovoj Uredbi, mjerodavnom programu rada, planu rada ili pozivu na podnošenje prijedloga.

2.   Zahtjev za preispitivanje odnosi se na određeni prijedlog, a podnosi ga koordinator prijedloga u roku od 30 dana od dana kada Komisija ili relevantno tijelo za financiranje obavijeste koordinatora o rezultatima evaluacije.

3.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje odgovorni su za ispitivanje zahtjeva iz stavka 2. Ispitivanje obuhvaća samo proceduralne aspekte evaluacije, a ne osnovanost prijedloga.

4.   Odbor za preispitivanje evaluacije koji se sastoji od osoblja Komisije ili osoblja relevantnog tijela za financiranje donosi mišljenje o proceduralnim aspektima postupka evaluacije. Predsjeda mu službenik Komisije ili relevantnog tijela za financiranje iz odjela koji nije odjel odgovoran za poziv na podnošenje prijedloga. Odbor može preporučiti jedno od sljedećeg:

(a)

ponovnu evaluaciju prijedloga, ponajprije od strane evaluatora koji nisu sudjelovali u prethodnoj evaluaciji;

(b)

potvrdu početne evaluacije.

5.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje na temelju preporuke iz stavka 4. donose odluku i priopćuju je koordinatoru prijedloga. Komisija ili relevantno tijelo za financiranje takvu odluku donose bez neopravdanog odgađanja.

6.   Postupak preispitivanja ne zadržava postupak odabira prijedloga koji nisu predmet zahtjeva za preispitivanjem.

7.   Postupak preispitivanja ne isključuje bilo koje druge mjere koje sudionik može poduzimati u skladu s pravom Unije.

Članak 17.

Upiti i pritužbe

1.   Komisija osigurava postojanje postupka kojim sudionici mogu podnositi upite ili pritužbe o svojem sudjelovanju u programu Obzor 2020.

2.   Komisija osigurava da su informacije o tome kako iznijeti primjedbe te podnijeti upite ili pritužbe stavljene na raspolaganje svim sudionicima i objavljene na internetu.

Članak 18.

Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava

1.   Komisija, u bliskoj suradnji s državama članicama, sastavlja model sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava između Komisije ili relevantnog tijela za financiranje i sudionika u skladu s ovom Uredbom. Ako je potrebna značajna izmjena modela sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, Komisija ga, u bliskoj suradnji s državama članicama, mijenja prema potrebi.

2.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje sklapaju sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sa sudionicima. Uklanjanje ili zamjena subjekta prije potpisivanja sporazuma moraju biti valjano opravdani.

3.   Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se prava i obveze sudionika te ili Komisije ili relevantnog tijela za financiranje, u skladu s ovom Uredbom. Njime se utvrđuju i prava i obveze pravnih subjekata koji postanu sudionici tijekom provedbe mjere, kao i uloga i zadaće koordinatora konzorcija.

4.   Na temelju zahtjeva u programu rada ili planu rada, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi prava i obveze sudionika u odnosu na prava pristupa, iskorištavanje i širenje rezultata, pored onih utvrđenih u ovoj Uredbi.

5.   Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava odražava, prema potrebi i u najvećoj mogućoj mjeri, opća načela utvrđena u Preporuci Komisije o Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača, načela istraživačkog integriteta, Preporuku Komisije o upravljanju intelektualnim vlasništvom u aktivnostima prijenosa znanja, Kodeks prakse za sveučilišta i ostale javne institucije za istraživanja, kao i načelo ravnopravnosti spolova utvrđeno u članku 16. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

6.   Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sadrži, prema potrebi, odredbe kojima se osigurava poštovanje etičkih načela, uključujući osnivanje neovisnog etičkog odbora i pravo Komisije da neovisni stručnjaci provedu reviziju etičnosti.

7.   U valjano opravdanim slučajevima, posebna bespovratna sredstva za mjere mogu činiti dio okvirnog partnerstva u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. 1268/2012.

Članak 19.

Odluke o dodjeli bespovratnih sredstava

Prema potrebi i u valjano opravdanim slučajevima, umjesto sklapanja sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava, Komisija, u skladu s člankom 121. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ili relevantno tijelo za financiranje mogu obavijestiti o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava. Odredbe ove Uredbe koje se odnose na sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 20.

Vrijeme dodjele bespovratnih sredstava

1.   U skladu s člankom 128. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, u pozivima na podnošenje prijedloga određuje se planirani datum do kojeg se svi podnositelji prijedloga obavješćuju o ishodu evaluacije njihovog prijedloga i indikativni datum potpisivanja sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava ili obavijesti o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Datumi iz stavka 1. temelje na sljedećim rokovima:

(a)

za obavješćivanje svih podnositelja prijedloga o ishodu znanstvene evaluacije njihovog prijedloga, najviše pet mjeseci od završnog datuma za podnošenje cjelovitih prijedloga;

(b)

za potpisivanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava s podnositeljima prijedloga ili njihovo obavješćivanje o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava, najviše tri mjeseca od datuma obavješćivanja podnositelja prijedloga o njihovom uspjehu.

3.   Rokovi iz stavka 2. mogu se produljiti za mjere ERC-a i u iznimnim, valjano opravdanim slučajevima, posebno ako su mjere složene, ako postoji veliki broj prijedloga ili ako to zatraže podnositelji prijedloga.

4.   Sudionicima se omogućuje razumno razdoblje za podnošenje informacija i dokumentacije potrebnih za potpisivanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Komisija odluke i zahtjeve za informacijama donosi što je prije moguće. Izbjegava se ponovno podnošenje dokumenata.

Članak 21.

Vrijeme isplate

Sudionicima se pravovremeno plaća u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Kada se obavi plaćanje koordinatoru, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje o tome obavješćuje sudionike.

Članak 22.

Sigurni elektronički sustav

Sva komunikacija sa sudionicima, uključujući sklapanje sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava, obavješćivanje o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava i svim njihovim izmjenama može se izvršavati pomoću elektroničkog sustava za komunikaciju koji uspostavi Komisija ili relevantno tijelo za financiranje, kako je utvrđeno u članku 179. Uredbe (EU) br. 1268/2012.

Odjeljak II.

Provedba

Članak 23.

Provedba mjera

1.   Sudionici provode mjere u skladu s uvjetima i odredbama navedenima u ovoj Uredbi, Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012, Uredbi (EU) br. 1268/2012, Odluci 2013/743/EU, programu rada ili planu rada, pozivu na podnošenje prijedloga i sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Sudionici ne preuzimaju obveze koje nisu u skladu s ovom Uredbom ili sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava. Ako jedan od sudionika ne ispuni svoje obveze u pogledu tehničke provedbe mjere, drugi sudionici nastavljaju poštovati obveze bez dodatnog financiranja od strane Unije, osim ako ih Komisija ili relevantno tijelo za financiranje izričito oslobode te obveze. U slučaju sudionika koji ne ispunjava obveze, Komisija može, u skladu s člankom 39. stavkom 3. točkom (a), prenijeti dugovani iznos iz Jamstvenog fonda za sudionike iz članka 38. koordinatoru mjere. Financijska odgovornost svakog sudionika ograničena je na njegove dugove, podložno odredbama koje se odnose na Jamstveni fond za sudionike. Sudionici osiguravaju da je Komisija ili relevantno tijelo za financiranje pravovremeno obaviješteno o svim zbivanjima koja bi mogla značajno utjecati na provedbu mjere ili interese Unije.

3.   Sudionici provode mjeru i u tu svrhu poduzimaju sve potrebne i primjerene mjere. Raspolažu, prema potrebi, odgovarajućim sredstvima za provedbu mjere. Ako je to potrebno za provedbu mjere, mogu od trećih strana, uključujući podizvođače, zatražiti da radnje u okviru obave radove u okviru mjere ili mogu koristiti sredstva koja su im treće strane stavile na raspolaganje u obliku doprinosa u naravi, u skladu s uvjetima iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Sudionik je za obavljen rad i dalje odgovoran Komisiji ili relevantnom tijelu za financiranje te ostalim sudionicima.

4.   Sklapanje podugovora za provedbu određenih elemenata mjere ograničeno je na slučajeve predviđene sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava i valjano opravdane slučajeve koje nije bilo moguće jasno predvidjeti u trenutku stupanja na snagu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

5.   Treće strane koje nisu podizvođači mogu obaviti radove u okviru mjere pod uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Treća strana i rad koji ona treba obaviti navode se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Troškovi tih trećih strana mogu se smatrati prihvatljivima ako treća strana zadovoljava sve sljedeće uvjete:

(a)

imala bi pravo na financiranje ako bi bila sudionik;

(b)

povezani je subjekt ili je pravno povezana sa sudionikom što podrazumijeva suradnju koja nije ograničena na mjeru;

(c)

navedena je u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava;

(d)

poštuje pravila koja se odnose na prihvatljivost troškova i kontrolu izdataka primjenjiva na sudionika u sklopu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

(e)

prihvaća solidarnu i pojedinačnu odgovornost sa sudionikom za doprinos Unije koji odgovara iznosu koji je prijavila treća strana, ako to zahtijeva Komisija ili relevantno tijelo za financiranje.

6.   Treće strane mogu također sudioniku staviti na raspolaganje sredstva u obliku doprinosa u naravi za potrebe mjere. Troškovi trećih strana koji se odnose na takve doprinose pružene besplatno, prihvatljivi su za financiranje pod uvjetom da zadovoljavaju uvjete iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

7.   Mjera može obuhvaćati financijsku potporu trećim stranama u skladu s uvjetima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012. Iznosi navedeni u članku 137. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 mogu se premašiti ako je to potrebno za postizanje ciljeva mjere.

8.   Mjera koju provode sudionici koji su javni naručitelji u smislu Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24), Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25) i Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26) može uključivati predkomercijalnu nabavu i nabavu inovativnih rješenja ili joj to može biti glavni cilj, ako je to predviđeno u programu rada ili planu rada i potrebno za njezinu provedbu. U takvim slučajevima se na postupke nabave koje provode sudionici primjenjuju pravila određena u članku 51. stavcima 2., 4. i 5. ove Uredbe.

9.   Sudionici poštuju nacionalno zakonodavstvo, propise i etička pravila u zemljama u kojima će se provoditi mjera. Prema potrebi, sudionici prije početka mjere traže odobrenje relevantnih nacionalnih ili lokalnih etičkih odbora.

10.   Rad koji uključuje životinje obavlja se u skladu s člankom 13. UFEU-a te je u skladu sa zahtjevom za nadomještavanje, smanjivanje i poboljšanje upotrebe životinja u znanstvene svrhe u skladu s pravom Unije, a posebno s Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (27).

Članak 24.

Konzorcij

1.   Članovi bilo kojeg konzorcija koji žele sudjelovati u mjeri imenuju jednog od njih koordinatorom, koji se određuje u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Koordinator je glavna osoba za kontakt između članova konzorcija u odnosima s Komisijom ili relevantnim tijelom za financiranje, osim ako je drugačije određeno u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava, ili u slučaju neispunjavanja njegovih obveza prema sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Članovi konzorcija koji sudjeluju u mjeri sklapaju interni sporazum (konzorcijski sporazum) kojim se utvrđuju njihova prava i obveze u odnosu na provedbu mjere sukladno sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava, osim u valjano opravdanim slučajevima predviđenima u programu rada ili planu rada ili pozivu na podnošenje prijedloga. Komisija objavljuje smjernice u vezi s glavnim pitanjima koja bi sudionici mogli postaviti u okviru konzorcijskog sporazuma.

3.   Konzorcijski sporazum može, između ostalog, propisivati sljedeće:

(a)

unutarnju organizaciju konzorcija;

(b)

raspodjelu financiranja Unije;

(c)

pravila o širenju rezultata, korištenju i pravimapristupa, pored onih iz glave III. poglavlja I. ove Uredbe i odredbi sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava;

(d)

načine rješavanja unutarnjih sporova;

(e)

dogovore o odgovornosti, naknadi štete i povjerljivosti između sudionika.

Članovi konzorcija mogu u konzorciju dogovarati bilo kakva rješenja koja smatraju odgovarajućima u onoj mjeri u kojoj ona nisu suprotna sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava ili ovoj Uredbi.

4.   Konzorcij može predložiti dodavanje ili uklanjanje sudionika ili promjenu koordinatora u skladu s relevantnim odredbama sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, ako je ta promjena u skladu s uvjetima sudjelovanja, nema negativan učinak na provedbu mjere i nije u suprotnosti s načelom jednakog postupanja.

Odjeljak III.

Oblici bespovratnih sredstava i pravila financiranja

Članak 25.

Oblici bespovratnih sredstava

Bespovratna sredstva mogu biti u bilo kojem obliku predviđenom u članku 123. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, uzimajući u obzir ciljeve mjere.

Članak 26.

Prihvatljivost troškova

1.   Uvjeti za prihvatljivost troškova definirani su u članku 126. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Troškovi trećih strana koji nastanu u sklopu mjere mogu biti prihvatljivi na temelju odredbi ove Uredbe i sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Neprihvatljivi troškovi su troškovi koji ne poštuju uvjete iz stavka 1., uključujući osobito pričuve za moguće buduće gubitke ili davanja, tečajne gubitke, troškove povezane s prinosom od kapitala, povrat troškova za drugu mjeru ili program Unije, dug i troškove dužničke obveze te prekomjerne ili nepromišljene izdatke.

Članak 27.

Izravni prihvatljivi troškovi osoblja

1.   Ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u članku 26., izravni prihvatljivi troškovi osoblja ograničeni su na plaće i davanja za socijalnu sigurnost i ostale troškove uključene u naknade za osoblje dodijeljeno mjeri, koji proizlaze iz nacionalnog prava ili ugovora o radu.

2.   Ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u članku 26., dodatni primici osoblja sudionika koji su neprofitni pravni subjekti dodijeljenog mjeri, uključujući plaćanja na temelju dodatnih ugovora, bez obzira na njihovu prirodu, također se mogu smatrati izravnim prihvatljivim troškovima osoblja, do iznosa navedenog u stavku 3., ako ispunjavaju sljedeće dodatne uvjete:

(a)

dio su uobičajene prakse sudionika za primitke i dosljedno se plaćaju svaki put kada je potrebna ista vrsta rada ili stručnog znanja;

(b)

kriteriji koji se koriste za izračun dodatnih plaćanja objektivni su i sudionik ih općenito primjenjuje, neovisno o korištenom izvoru financiranja.

3.   Dodatni primici mogu biti prihvatljivi do iznosa od 8 000 EUR godišnje i po osobi. U odnosu na osobu koja ne radi isključivo za mjeru, primjenjuje se ograničenje po satu. Ograničenje po satu izračunava se tako da se 8 000 EUR podijeli s brojem godišnjih produktivnih sati izračunanih u skladu s člankom 31.

Članak 28.

Financiranje mjere

1.   Financiranje mjere ne smije premašiti ukupne prihvatljive troškove umanjene za primanja od mjere.

2.   Sljedeće se smatra primanjima od mjere:

(a)

sredstva koja treće strane stavljaju na raspolaganje sudionicima financijskim prijenosima ili besplatnim doprinosima u naravi, čiju je vrijednost sudionik prijavio kao prihvatljivi trošak, ako ih je treća strana osigurala posebno za upotrebu u mjeri;

(b)

prihod ostvaren putem mjere, osim prihoda ostvarenog iskorištavanjem rezultata mjere;

(c)

prihod ostvaren prodajom imovine kupljene na temelju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava do vrijednosti troška koji je sudionik prvotno naplatio mjeri.

3.   Za sve aktivnosti financirane u sklopu pojedine mjere primjenjuje se jedinstvena stopa povrata prihvatljivih troškova. Najviša stopa utvrđuje se u programu rada ili planu rada.

4.   Bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. mogu doseći najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova, ne dovodeći u pitanje načelo sufinanciranja.

5.   Bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. ograničena su na najviše 70 % ukupnih prihvatljivih troškova zamjere inovacije i mjere sufinanciranja programa.

Odstupajući od stavka 3., bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. mogu za mjere inovacije doseći najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova za neprofitne pravne subjekte, ne dovodeći u pitanje načelo sufinanciranja.

6.   Stope povrata utvrđene u ovom članku primjenjuju se i u slučaju mjera u kojima je za cijelu mjeru ili dio mjere utvrđeno paušalno financiranje, financiranje na temelju jediničnih troškova ili jednokratno financiranje.

Članak 29.

Neizravni troškovi

1.   Neizravni prihvatljivi troškovi određuju se primjenom paušalnog iznosa od 25 % ukupnih izravnih prihvatljivih troškova, isključujući izravne prihvatljive troškove za podugovaranje i troškove sredstava koje treće strane stavljaju na raspolaganje, a koja se ne koriste u prostoru korisnika, te financijske potpore trećim stranama.

2.   Odstupajući od stavka 1., neizravni troškovi mogu se prijaviti u obliku jednokratnog iznosa ili jediničnih troškova ako je to predviđeno u programu rada ili planu rada.

Članak 30.

Evaluacija razina financiranja

Privremena evaluacija programa Obzor 2020. uključuje evaluaciju utjecaja različitih značajki uvedenih novim razinama financiranja utvrđenima u člancima 27., 28. i 29. ove Uredbe, s ciljem procjenjivanja dovodi li novi pristup do neželjenih situacija koje imaju negativan utjecaj na privlačnost programa Obzor 2020.

Članak 31.

Godišnji produktivni sati

1.   Prihvatljivi troškovi osoblja pokrivaju samo stvarne sate koje odrade osobe koje izravno obavljaju posao u sklopu mjere. Dokaz o stvarno odrađenim satima podnosi sudionik, obično putem sustava bilježenja vremena.

2.   Za osobe koje rade isključivo za mjeru, bilježenje vremena nije potrebno. U tim slučajevima, sudionik potpisuje izjavu kojom potvrđuje da je dotična osoba radila isključivo za mjeru.

3.   Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sadrži:

(a)

minimalne zahtjeve za sustav za bilježenje vremena;

(b)

mogućnost izbora između fiksnog broja godišnjih produktivnih sati i načina za utvrđivanje broja godišnjih produktivnih sati koji će se koristiti za izračun cijene sata rada osoblja, uzimajući u obzir uobičajene računovodstvene prakse sudionika.

Članak 32.

Vlasnici MSP-ova i fizičke osobe bez plaće

Vlasnici MSP-ova koji ne primaju plaću i druge fizičke osobe koje ne primaju plaću mogu naplatiti troškove osoblja na temelju jediničnih troškova.

Članak 33.

Jedinični troškovi

1.   U skladu s člankom 124. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, Komisija može uspostaviti metode za utvrđivanje jediničnih troškova na temelju:

(a)

statističkih podataka ili sličnih objektivnih sredstava;

(b)

provjerljivih prijašnjih podataka sudionika.

2.   Izravni prihvatljivi troškovi osoblja mogu se financirati na temelju jediničnih troškova koji se određuju prema uobičajenoj praksi troškovnog računovodstva sudionika, ako ispunjavaju sljedeće kumulativne kriterije:

(a)

izračunavaju se na temelju ukupnih stvarnih troškova osoblja zabilježenih u općim računima sudionika koje sudionik može prilagoditi na temelju izračunanih ili procijenjenih elemenata u skladu s uvjetima koje određuje Komisija;

(b)

u skladu su s člancima 26.a i 27.;

(c)

osiguravaju poštovanje zahtjeva u pogledu neprofitnosti i izbjegavanju dvostrukog financiranja troškova;

(d)

izračunavaju se uzimajući u obzir članak 31.

Članak 34.

Potvrda o financijskim izvještajima

Potvrda o financijskim izvještajima pokriva ukupan iznos bespovratnih sredstava koje je sudionik zatražio u obliku povrata stvarnih troškova i u obliku jediničnih troškova iz članka 33. stavka 2., isključujući iznose prijavljene na temelju jednokratnih plaćanja, paušalnih iznosa i jediničnih troškova koji nisu oni određeni prema uobičajenoj praksi troškovnog računovodstva sudionika. Potvrda se podnosi jedino ako je iznos jednak ili veći od 325 000 EUR u trenutku zahtjeva za isplatom preostalog iznosa bespovratnih sredstava.

Članak 35.

Potvrda o metodologiji

1.   Sudionici koji izračunavaju i potražuju izravne troškove osoblja na temelju jediničnih troškova u skladu s člankom 33. stavkom 2. mogu Komisiji podnijeti potvrdu o metodologiji. Ta metodologija u skladu je s uvjetima navedenima u članku 33. stavku 2. i ispunjava zahtjeve sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Ako Komisija prihvati potvrdu o metodologiji, ona vrijedi za sve mjere koje se financiraju na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013, a sudionik na temelju nje izračunava i potražuje troškove. Nakon što Komisija prihvati potvrdu o metodologiji, prihvaćenoj metodologiji ne dodjeljuje nikakvu sustavnu ili ponavljajuću pogrešku.

Članak 36.

Revizori koji izdaju potvrdu

1.   Potvrde o financijskim izvještajima i o metodologiji iz članaka 34. i 35. izdaje neovisan revizor kvalificiran za provođenje zakonskih revizija računovodstvenih dokumenata u skladu s Direktivom 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28) ili sličnim nacionalnim propisima, ili nadležni i neovisni javni službenik kome su mjerodavna nacionalna tijela dodijelila pravnu sposobnost za reviziju sudionika i koji nije bio uključen u pripremu financijskih izvještaja.

2.   Na zahtjev Komisije, Revizorskog suda ili Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), revizor koji izdaje potvrdu o financijskim izvještajima i o metodologiji omogućuje pristup pratećim dokumentima i radnim dokumentima za reviziju na temelju kojih je izdana potvrda o financijskim izvještajima ili o metodologiji.

Članak 37.

Kumulativno financiranje

Mjera za koju su dodijeljena bespovratna sredstva iz proračuna Unije može dovesti i do dodjele bespovratnih sredstava na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013, ako bespovratna sredstva ne pokrivaju iste troškovne stavke.

Odjeljak IV.

Jamstva

Članak 38.

Jamstveni fond za sudionike

1.   Uspostavlja se jamstveni fond za sudionike („Fond”) koji obuhvaća rizik povezan s iznosima koji se duguju Uniji u okviru mjera koje su putem dodjele bespovratnih sredstava financirane od strane Komisije u skladu s Odlukom br. 1982/2006/EZ i Komisije ili tijela Unije za financiranje u okviru programa "Obzor 2020." u skladu s pravilima navedenima u ovoj Uredbi. Fond zamjenjuje i nasljeđuje Jamstveni fond za sudionike uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1906/2006.

2.   Fondom se upravlja u skladu s člankom 39. Sve kamate koje ostvaruje Fond njemu se i dodaju, a služe isključivo za namjene navedene u članku 39. stavku 3.

3.   Ako kamate nisu dovoljne da pokriju radnje opisane u članku 39. stavku 3., Fond ne intervenira, a Komisija ili relevantno tijelo Unije za financiranje izravno od sudionika ili trećih strana naplaćuje svaki dugovani iznos.

4.   Fond se smatra dostatnim jamstvom na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Od sudionika se ne mogu prihvatiti niti im se nametnuti dodatna jamstva ili osiguranje, osim u slučaju opisanom u stavku 3. ovog članka.

5.   Sudionici u mjerama u okviru programa Obzor 2020., čiji je rizik pokriven Fondom, daju doprinos od 5 % financijskih sredstava koje je Unija osigurala za mjeru. Po završetku mjere iznos doprinosa Fondu vraća se sudionicima putem koordinatora.

6.   Stopa doprinosa sudionikâ Fondu navedena u stavku 5. može se smanjiti na temelju privremene evaluacije programa Obzor 2020.

Članak 39.

Rad fonda

1.   Fondom upravlja Unija, koju predstavlja Komisija, koja djeluje kao izvršitelj u ime sudionika, u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Komisija može upravljati Fondom izravno ili povjeriti financijsko upravljanje Fondom Europskoj investicijskoj banci ili odgovarajućoj financijskoj instituciji („depozitna banka”). Depozitna banka upravlja Fondom prema uputama Komisije.

2.   Doprinos sudionikâ Fondu može se kompenzirati iz prvog predfinanciranja i uplatiti u Fond u ime sudionika.

3.   Ako sudionik duguje sredstva Uniji, Komisija može, ne dovodeći u pitanje sankcije koje se mogu nametnuti sudioniku koji ne ispunjava obveze, postupiti na jedan od sljedećih načina:

(a)

prebaciti ili narediti depozitnoj banci da izravno prebaci dugovani iznos iz Fonda koordinatoru mjere. Taj prijenos radi se nakon prestanka sudjelovanja ili povlačenja sudjelovanja sudionika koji ne ispunjava obveze ako je mjera još uvijek u tijeku i ako se preostali sudionici slažu da je provedu u skladu s istim ciljevima. Iznosi prebačeni iz Fonda smatraju se financijskim sredstvima Unije;

(b)

učinkovito nadoknaditi navedeni iznos iz Fonda.

Komisija izdaje nalog za povrat sredstava od tog sudionika ili treće strane u korist Fonda. Komisija može u tu svrhu donijeti odluku o povratu sredstava u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

4.   Vraćeni iznosi predstavljaju prihod namijenjen Fondu u smislu članka 21. stavka 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Nakon dovršetka provedbe dodjele svih bespovratnih sredstava čiji je rizik pokriven Fondom, Komisija osigurava povrat svih nepodmirenih iznosa te ih uvrštava u proračun Unije, podložno odlukama zakonodavnog tijela.

POGLAVLJE III.

Stručnjaci

Članak 40.

Imenovanje neovisnih stručnjaka

1.   Komisija i, prema potrebi, tijela za financiranje mogu imenovati neovisne stručnjake za evaluaciju prijedloga u skladu s člankom 15. ili savjetovanje ili pomoć pri sljedećem:

(a)

evaluaciji prijedloga;

(b)

praćenju provedbe mjera provedenih u sklopu Uredbe (EU) br. 1291/2013 kao i prethodnih programa za istraživanja i/ili inovacije;

(c)

provedbi politike ili programâ Unije za istraživanja i inovacije uključujući Obzor 2020., kao i pri ostvarivanju i funkcioniranju Europskog istraživačkog prostora;

(d)

evaluaciji programâ za istraživanja i inovacije;

(e)

oblikovanju politike Unije za istraživanja i inovacije, uključujući pripremu budućih programa.

2.   Neovisni stručnjaci odabiru se na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja potrebnih za izvršenje dodijeljenih zadataka. U slučajevima kada neovisni stručnjaci moraju raditi s klasificiranim podacima, prije imenovanja je potrebna odgovarajuća sigurnosna provjera.

Neovisni stručnjaci određuju se i odabiru na temelju poziva na podnošenje prijedloga za pojedince i poziva upućenih odgovarajućim organizacijama kao što su istraživačke agencije, istraživačke institucije, sveučilišta, organizacije za normizaciju, organizacije civilnog društva ili poduzeća, s ciljem uspostave baze podataka kandidata.

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje može, ako to smatra prikladnim te u valjano opravdanim slučajevima, na transparentan način odabrati bilo kojeg pojedinačnog stručnjaka s odgovarajućim vještinama koji se ne nalazi u bazi podataka.

Prilikom imenovanja neovisnih stručnjaka Komisija ili relevantno tijelo za financiranje poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osigurao uravnotežen sastav skupina stručnjaka i panela za evaluaciju u smislu različitih vještina, iskustva i znanja, zemljopisne raznolikosti i roda te uzimajući u obzir situaciju u području mjere. Prema potrebi, teži se i ravnoteži između privatnog i javnog sektora.

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje mogu prilikom imenovanja neovisnih stručnjaka zatražiti savjet savjetodavnih tijela. Za pionirske istraživačke projekte ERC-a, Komisija imenuje stručnjake na temelju prijedloga Znanstvenog vijeća ERC-a.

3.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje osiguravaju da se stručnjak koji je suočen sa sukobom interesa u odnosu na predmet za koji je potrebno mišljenje stručnjaka ne evaluira, savjetuje ili pomaže u vezi s dotičnim predmetom.

4.   Sva komunikacija s neovisnim stručnjacima, uključujući sklapanje ugovorâ o njihovom imenovanju i svih njihovih izmjena može se izvršavati pomoću elektroničkih sustava za komunikaciju koje je uspostavila Komisija ili relevantno tijelo za financiranje, kako je utvrđeno u članku 287. stavku 4. Uredbe (EU) br. 1268/2012.

5.   Imena stručnjaka imenovanih u osobnom svojstvu, koji su pomagali Komisiji ili tijelima za financiranje u provedbi Uredbe (EU) br. 1291/2013. i Odluke 2013/743/EU, objavljuju se, zajedno s njihovim područjem stručnog znanja, barem jednom godišnje na internetskoj stranici Komisije ili relevantnog tijela za financiranje. Te se informacije prikupljaju, obrađuju i objavljuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

GLAVA III.

PRAVILA KOJIMA SE UREĐUJE ISKORIŠTAVANJE I ŠIRENJE REZULTATA

POGLAVLJE I.

Bespovratna sredstva

Odjeljak I.

Rezultati

Članak 41.

Vlasništvo nad rezultatima

1.   Rezultati su u vlasništvu sudionika koji ih je ostvario.

2.   Ako su sudionici u mjeri zajednički ostvarili rezultate i ako se njihov pojedinačni doprinos zajedničkim rezultatima ne može utvrditi ili ako nije moguće odvojiti takve zajedničke rezultate u svrhu zahtijevanja, dobivanja ili zadržavanja relevantne zaštite prava intelektualnog vlasništva, oni imaju zajedničko vlasništvo nad tim rezultatima Zajednički vlasnici sklapaju dogovor o dodjeli i načinu ostvarivanja tog zajedničkog vlasništva u skladu s njihovim obvezama u okviru sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Zajednički vlasnici mogu se dogovoriti da neće nastaviti sa zajedničkim vlasništvom, nego se opredijeliti za alternativno uređenje, između ostalog prenošenjem svojih vlasničkih udjela na jednog vlasnika s pravom pristupa za ostale sudionike, nakon ostvarivanja rezultata.

Osim ako je drukčije usuglašeno u dogovoru o zajedničkom vlasništvu, svaki od zajedničkih vlasnika ima pravo dodjele neisključivih licencija trećim stranama za iskorištavanje rezultata u zajedničkom vlasništvu, bez prava podlicenciranja, podložno sljedećim uvjetima:

(a)

ostali zajednički vlasnici unaprijed su obaviješteni o tome;

(b)

ostalim zajedničkim vlasnicima osigurana je pravedna i prikladna naknada.

3.   Ako su zaposlenici ili druge strane koji rade za sudionika ovlašteni zahtijevati prava na ostvarene rezultate, dotični sudionik dužan je osigurati da se ta prava mogu ostvarivati na način koji je u skladu s njegovim obvezama iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 42.

Zaštita rezultata

1.   Ako se rezultati mogu iskoristiti u komercijalne ili industrijske svrhe, ili se razumno može očekivati da se mogu iskoristiti u te svrhe, sudionik u čijem su vlasništvu ti rezultati ispituje mogućnost njihove zaštite. Ako je to prema okolnostima moguće, razumno i opravdano, sudionik ih adekvatno štiti tijekom odgovarajućeg razdoblja te uz odgovarajuću teritorijalnu pokrivenost, pri čemu uzima u obzir svoje legitimne interese te legitimne interese i posebno komercijalne interese drugih sudionika mjere.

2.   Ako sudionik koji je primio financijska sredstva Unije ne namjerava zaštititi rezultate koje je ostvario iz razloga izuzev nemogućnosti u okviru nacionalnog prava ili prava Unije ili nedostatka potencijala za komercijalno ili industrijsko iskorištavanje i ako ih sudionik u cilju zaštite ne namjerava prenijeti na drugi pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji, prije bilo kakvog širenja tih rezultata o tome obavješćuje Komisiju ili relevantno tijelo za financiranje. Komisija, u ime Unije, ili relevantno tijelo za financiranje mogu, uz suglasnost dotičnog sudionika, preuzeti vlasništvo nad tim rezultatima i poduzeti odgovarajuće korake za njihovu adekvatnu zaštitu.

Sudionik može odbiti dati pristanak samo ako dokaže da bi njegovi legitimni interesi pretrpjeli značajnu štetu. Ti rezultati ne smiju se širiti prije nego što Komisija ili relevantno tijelo za financiranje donesu odluku da neće preuzeti vlasništvo nad rezultatima ili odluku da će preuzeti vlasništvo i poduzmu odgovarajuće korake da osiguraju njihovu zaštitu. Komisija ili relevantno tijelo za financiranje tu odluku donose bez neopravdanog odlaganja. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

3.   Ako sudionik koji je primio financijska sredstva Unije namjerava odustati od zaštite rezultata ili ne namjerava tražiti produljenje takve zaštite iz razloga izuzev nedostatka potencijala za komercijalno ili industrijsko iskorištavanje unutar razdoblja ne duljeg od pet godina nakon plaćanja konačnog iznosa, o tome obavješćuje Komisiju ili tijelo za financiranje, koji mogu nastaviti ili produljiti zaštitu tako da preuzmu vlasništvo nad tim rezultatima. Sudionik može odbiti dati pristanak samo ako dokaže da bi njegovi legitimni interesi pretrpjeli značajnu štetu. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

Članak 43.

Iskorištavanje i širenje rezultata

1.   Svaki sudionik koji je primio financijska sredstva Unije ulaže sve svoje napore da iskoristi rezultate u svojem vlasništvu ili da ih da na iskorištavanje drugom pravnom subjektu, posebno putem prijenosa i licenciranja rezultata u skladu s člankom 44.

U sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se sve dodatne obveze u pogledu iskorištavanja. U slučaju istraživanja s potencijalom za rješavanje najvažnijih društvenih izazova, dodatne obveze iskorištavanja mogu uključivati licenciranje pod neisključivim uvjetima. Sve takve dodatne obveze navode se u programu rada ili planu rada.

2.   Podložno svim ograničenjima u smislu zaštite intelektualnog vlasništva, sigurnosnih pravila ili legitimnih interesa, svaki sudionik prikladnim sredstvima širi rezultate u svojem vlasništvu u najkraćem mogućem roku. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi rokovi u tom smislu.

Sve dodatne obveze u pogledu širenja rezultata utvrđuju se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava te se navode u programu rada ili planu rada.

Što se tiče širenja rezultata putem znanstvenih publikacija, otvoren pristup primjenjuje se u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Troškovi povezani s otvorenim pristupom znanstvenim publikacijama koji proizlaze iz istraživanja financiranih u okviru programa Obzor 2020., koji su nastali tijekom trajanja mjere, prihvatljivi su za povrat pod uvjetima sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Uzimajući u obzir članak 18. Uredbe (EU) br. 1291/2013, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ne propisuju se uvjeti u vezi s otvorenim pristupom publikacijama, koji bi za posljedicu imao dodatne troškove objavljivanja nakon dovršetka mjere.

U pogledu širenja istraživačkih podataka, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se, u kontekstu otvorenog pristupa istraživačkim podacima i njihovog očuvanja, utvrditi uvjeti pod kojima se omogućuje pristup takvim rezultatima, posebno za pionirske istraživačke projekte ERC-a i istraživanja u okviru FET-a (nove i nadolazeće tehnologije) ili u drugim prikladnim područjima, te uzimajući u obzir legitimne interese sudionika i sva ograničenja koja se odnose na pravila za zaštitu podataka, pravila za sigurnost ili prava intelektualnog vlasništva. U tim slučajevima, u programu rada ili planu rada navodi se je li širenje istraživačkih podataka putem otvorenog pristupa potrebno.

Prije početka bilo kakvih aktivnosti širenja rezultata, o tome se šalje obavijest ostalim sudionicima. Nakon obavješćivanja sudionik može uložiti prigovor ako dokaže da bi njegovi legitimni interesi u vezi s njegovim rezultatima ili postojećim znanjem pretrpjeli značajnu štetu uslijed namjeravanog širenja rezultata. U tim slučajevima, osim ako se poduzmu odgovarajući koraci radi zaštite tih legitimnih interesa, širenje rezultata ne smije se provesti. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

3.   Sudionici za potrebe praćenja i širenja rezultata od strane Komisije ili relevantnog tijela za financiranje pružaju sve informacije o svojim aktivnostima povezanima s iskorištavanjem i širenjem rezultata te dostavljaju sve dokumente potrebne u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Podložno legitimnim interesima sudionika koji su pružili informacije, te informacije postaju javno dostupne. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, između ostalog se utvrđuju rokovi u odnosu na te obveze izvješćivanja.

4.   Sve patentne prijave, norme, publikacije ili bilo koje drugo širenje, uključujući u elektroničkom obliku, koje se odnosi na rezultate, ako je moguće, uključuju izjavu, koja može uključivati vizualne elemente, o tome da je mjera primila financijsku potporu Unije. Sadržaj takve izjave utvrđuje se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 44.

Prijenos i licenciranje rezultata

1.   Ako sudionik prenosi vlasništvo nad rezultatima, na primatelja prenosi i svoje obveze iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava u vezi s tim rezultatima, uključujući obvezu njihova prijenosa na sve daljnje primatelje.

Ne dovodeći u pitanje obveze o povjerljivosti koje proizlaze iz zakona ili drugih propisa u slučaju spajanja i preuzimanja, ako ostali sudionici još uživaju prava pristupa ili još mogu zatražiti dodjelu prava pristupa rezultatima koji se trebaju prenijeti, sudionik koji namjerava prenijeti rezultate o tome prethodno obavješćuje ostale sudionike, zajedno s dostatnim informacijama o predstojećem novom vlasniku rezultata, kako bi ostali sudionici mogli analizirati učinak namjeravanog prijenosa na moguće ostvarivanje svojih prava pristupa.

Nakon obavijesti sudionik može podnijeti prigovor na prijenos vlasništva ako dokaže da bi namjeravani prijenos negativno utjecao na ostvarivanje njegovih prava pristupa. U tom se slučaju prijenos ne može izvršiti dok se ne postigne dogovor između dotičnih sudionika. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

Ostali sudionici mogu se prethodnim pisanim sporazumom odreći svojih prava na prethodno obavješćivanje i na prigovor u slučaju prijenosa vlasništva s jednog sudionika na posebno određenu treću stranu.

2.   Ako se mogu ostvariti prava pristupa rezultatima i ako sudionik koji je vlasnik rezultata poštuje sve dodatne obveze o iskorištavanju rezultata, on može bilo kojem pravnom subjektu dodijeliti licence ili na drugi način dodijeliti pravo na iskorištavanje tih rezultata, uključujući na ekskluzivnoj osnovi. Ekskluzivne licence za rezultate mogu se dodijeliti podložno suglasnosti svih ostalih dotičnih sudionika da će se odreći svojih prava pristupa tim rezultatima.

3.   Što se tiče rezultata koje ostvare sudionici koji su primili financijska sredstva Unije, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava može se predvidjeti da Komisija ili relevantno tijelo za financiranje mogu podnijeti prigovor na prijenose vlasništva ili na dodjele isključive licencije trećim stranama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja nije pridružena programu Obzor 2020., ako smatraju da dodjela ili prijenos nisu u skladu s interesima razvijanja konkurentnosti gospodarstva Unije, s etičkim načelima ili sigurnosnim zahtjevima.

U takvim slučajevima prijenos vlasništva ili dodjela isključive licencije ne provode se, osim ako se Komisiju ili relevantno tijelo za financiranje uvjeri da će se uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere.

Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava prema potrebi se predviđa obveza prethodnog obavješćivanja Komisije ili relevantnog tijela za financiranje o svakom takvom prijenosu vlasništva ili dodjeli isključive licencije. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

Odjeljak II.

Prava pristupa postojećem znanju i rezultatima

Članak 45.

Postojeće znanje

Sudionici na bilo koji način u pisanom sporazumu utvrđuju postojeća znanja za svoju mjeru.

Članak 46.

Načela prava pristupa

1.   Svaki zahtjev za ostvarivanje prava pristupa ili svako odricanje od prava pristupa sastavlja se u pisanom obliku.

2.   Osim ako je drukčije dogovoreno s vlasnikom rezultata ili postojećeg znanja za koje se traži pristup, prava pristupa ne uključuju pravo podlicenciranja.

3.   Sudionici u istoj mjeri prije pristupanja sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava obavješćuju jedni druge o bilo kakvim pravnim ograničenjima ili ograničenjima dodjele prava pristupa njihovom postojećem znanju. Svaki sporazum koji sudionik nakon toga sklopi u vezi s postojećim znanjem osigurava da se mogu ostvarivati sva prava pristupa.

4.   Ako sudionik prestane sa sudjelovanjem u mjeri, to ne utječe na njegovu obvezu da odobri pristup u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

5.   Konzorcijskim sporazumom može se predvidjeti da, ako sudionik ne ispuni svoje obveze i ne ispravi takvo stanje, takav sudionik više ne uživa prava pristupa.

Članak 47.

Prava pristupa za provedbu

1.   Sudionik uživa prava pristupa rezultatima drugog sudionika u istoj mjeri ako su prvom sudioniku ti rezultati potrebni za obavljanje njegovog posla u okviru mjere.

Takav pristup odobrava se besplatno.

2.   Sudionik uživa prava pristupa postojećem znanju drugog sudionika u istoj mjeri ako je prvom sudioniku to postojeće znanje potrebno za obavljanje njegovog posla u okviru mjere te podložno svim ograničenjima sukladno članku 46. stavku 3.

Takav pristup odobrava se besplatno, osim ako je drugačije dogovoreno među sudionicima prije njihova pristupanja sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 48.

Prava pristupa za iskorištavanje

1.   Sudionik uživa prava pristupa rezultatima drugog sudionika u istoj mjeri ako su prvom sudioniku ti rezultati potrebni za iskorištavanje njegovih vlastitih rezultata.

Podložno sporazumu, takav pristup odobrava se pod poštenim i razumnim uvjetima.

2.   Sudionik uživa prava pristupa postojećem znanju drugog sudionika u istoj mjeri ako je prvom sudioniku to postojeće znanje potrebno za iskorištavanje njegovih vlastitih rezultata te podložno svim ograničenjima sukladno članku 46 stavku 3.

Podložno sporazumu, takav pristup odobrava se pod poštenim i razumnim uvjetima.

3.   Osim ako je drugačije predviđeano konzorcijskim sporazumom, povezani subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji također ima prava pristupa rezultatima i, podložmo svim ograničenjima sukladno članku 46. stavku 3., postojećem znanju pod poštenim i razumnim uvjetima ako su ti rezultati i postojeće znanje potrebni za iskorištavanje rezultata koje je ostvario sudionik s kojim je povezan. Takva prava pristupa traže se i ostvaruju izravno od sudionika u čijem su vlasništvu rezultati ili postojeće znanje, osim ako je drukčije dogovoreno u skladu s člankom 46. stavkom 2.

4.   Zahtjev za pristup u skladu sa stavcima 1., 2. ili 3. može se podnijeti do godine dana od završetka mjere, osim ako sudionici dogovore drukčiji rok.

Članak 49.

Prava pristupa za Uniju i države članice

1.   Institucije, tijela, uredi ili agencije Unije uživaju, u valjano opravdanu svrhu razvoja, provedbe i praćenja politika ili programâ Unije, prava pristupa samo rezultatima sudionika koji je primio financijska sredstva Unije. Takva prava pristupa ograničena su na nekomercijalnu i nekonkurentnu upotrebu.

Takav pristup odobrava se besplatno.

2.   Što se tiče mjera u sklopu posebnog cilja „sigurna društva – zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana”, utvrđenih u Prilogu I. dijelu III. Uredbe (EU) br. 1291/2013, institucije, tijela, uredi i agencije Unije, kao i nacionalna tijela država članica, uživaju, u svrhu razvoja, provedbe i praćenja svojih politika ili programa u tom području, potrebna prava pristupa rezultatima sudionika koji je primio financijska sredstva Unije. Takva prava pristupa ograničena su na nekomercijalnu i nekonkurentnu upotrebu. Takva prava pristupa odobravaju se besplatno i bilateralnim dogovorom kojim se određuju posebni uvjeti koji za cilj imaju osigurati da će se ta prava koristiti samo u predviđenu svrhu i da će postojati odgovarajuće obveze o povjerljivosti. Takva prava pristupa ne proširuju se na postojeće znanje sudionika. Država članica, odnosno institucija, tijelo, ured ili agencija Unije koja podnosi zahtjev o tome obavješćuje sve države članice. U pogledu klasificiranih podataka primjenjuju se pravila Komisije o sigurnosti.

GLAVA IV

POSEBNE ODREDBE

Članak 50.

Nagrade

1.   Financijska sredstva Unije mogu biti u obliku nagrada, kako su definirane u glavi VII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbi (EU) br. 1268/2012.

2.   Sve dodijeljene nagrade uvjetovane su prihvaćanjem odgovarajućih obveza u vezi s objavljivanjem. U pogledu širenja rezultata, primjenjuje se glava III. ove Uredbe. Program rada ili plan rada može sadržavati posebne obveze o iskorištavanju i širenju rezultata.

Članak 51.

Nabava, predkomercijalna nabava i javna nabava inovativnih rješenja

1.   Sva nabava koju Komisija provodi u svoje ime ili zajedno s državama članicama podliježe pravilima o javnoj nabavi navedenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbi (EU) br. 1268/2012.

2.   Financijska sredstva Unije mogu biti u obliku predkomercijalne nabave ili nabave inovativnih rješenja koje Komisija ili relevantno tijelo za financiranje provode u svoje ime ili zajedno s javnim naručiteljima iz država članica i pridruženih zemalja.

Postupci nabave:

(a)

poštuju načela transparentnosti, nediskriminacije, jednakog postupanja, dobrog financijskog upravljanja i proporcionalnosti, pravila o tržišnom natjecanju i prema potrebi direktive 2004/17/EZ, 2004/18/EZ i 2009/81/EZ, ili, ako Komisija postupa u svoje ime, Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012;

(b)

mogu predvidjeti posebne uvjete poput ograničavanja mjesta izvođenja naručenih djelovanja u sklopu predkomercijalne nabave na državno područje država članica i zemalja pridruženih programu Obzor 2020., ako je to valjano opravdano ciljevima mjera;

(c)

mogu odobriti sklapanje više ugovora u sklopu istog postupka (više dobavljača);

(d)

predviđaju sklapanje ugovora s ponuđačem (ponuđačima) koji nudi (nude) najbolju vrijednost za novac.

3.   Osim ako je u pozivu na podnošenje prijedloga drukčije određeno, rezultati ostvareni nabavom koju je provela Komisija u vlasništvu su Unije.

4.   U ugovorima o predkomercijalnoj nabavi utvrđuju se posebne odredbe o vlasništvu, pravima pristupa i licenciranju, kako bi se osigurala maksimalna upotreba rezultata i izbjegla bilo kakva nepoštena prednost. Ugovorni izvođač koji ostvari rezultate u predkomercijalnoj nabavi vlasnik je barem pripadajućih prava intelektualnog vlasništva. Javni naručitelji uživaju barem besplatna prava pristupa rezultatima za vlastitu upotrebu i pravo dodjele, ili zahtijevanja od sudjelujućih ugovornih izvođača da dodijele, neisključive licence trećim stranama za iskorištavanje rezultata pod poštenim i razumnim uvjetima, bez prava podlicenciranja. Ako ugovorni izvođač ne uspije komercijalno iskoristiti rezultate u zadanom roku nakon predkomercijalne nabave kako je navedeno u ugovoru, on prenosi cijelo vlasništvo nad rezultatima javnim naručiteljima.

5.   U ugovorima o javnoj nabavi inovativnih rješenja mogu se utvrditi posebne odredbe o vlasništvu, pravima pristupa i licenciranju, kako bi se osigurala maksimalna upotreba rezultata i izbjegla bilo kakva nepoštena prednost.

Članak 52.

Financijski instrumenti

1.   Financijski instrumenti mogu biti u bilo kojem od obliku koji se navode u glavi VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i provode se u skladu s tom glavom te se mogu kombinirati međusobno i s bespovratnim sredstvima koja se financiraju u okviru proračuna Unije, uključujući u okviru Uredbe (EU) br. 1291/2013.

2.   Odstupajući od članka 140. stavka 6. drugog podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, i prihodi i godišnje otplate koje ostvari financijski instrument uspostavljen na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013 namjenjuju se, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe br. 966/2012, tom financijskom instrumentu.

3.   Odstupajući od članka 140. stavka 6. drugog podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, i prihodi i godišnje otplate koje ostvari instrument za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF) uspostavljen na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ te rana faza instrumenta za pomoć za brzo rastuća i inovativna mala i srednja poduzeća (GIF1) uspostavljenog na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ, namjenjuju se, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, financijskim instrumentima sljednicima u okviru Uredbe (EU) br. 1291/2013.

Članak 53.

Instrument za MSP-ove

1.   Samo se MSP-ovi mogu prijaviti na poziv na podnošenje prijedloga objavljen u okviru posebnog instrumenta za MSP-ove iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1291/2013. Oni mogu surađivati s drugim poduzećima te s istraživačkim organizacijama ili sveučilištima.

2.   Nakon što je poduzeće potvrđeno kao MSP, taj se pravni status podrazumijeva za cijelo vrijeme trajanja projekta, čak i u slučajevima u kojima poduzeće, zahvaljujući svojem rastu, kasnije premaši gornje granice iz definicije MSP-ova.

3.   U slučaju instrumenta za MSP-ove ili bespovratnih sredstava koje su tijela za financiranje ili Komisija namijenili za MSP-ove, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito u vezi s vlasništvom, pravima pristupa, iskorištavanjem i širenjem rezultata.

Članak 54.

Brzi program za inovacije

1.   U skladu s člankom 7., bilo koji pravni subjekt može sudjelovati u mjeri brzog programa za inovacije („FTI”). Mjere financirane u okviru FTI-ja mjere su inovacije. Poziv FTI-ja otvoren je za prijedloge u vezi s bilo kojim poljem tehnologije u okviru posebnog cilja „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” koji je utvrđen u Prilogu I. dijelu II. točki 1. Uredbe (EU) br. 1291/2013 ili u vezi s bilo kojim od posebnih ciljeva u okviru prioriteta „društveni izazovi” koji je utvrđen u Prilogu I. dijelu III. točkama 1. do 7. toj Uredbi.

2.   Prijedlozi se mogu podnijeti u svakom trenutku. Komisija određuje tri krajnja roka godišnje za evaluaciju prijedloga. Razdoblje između krajnjeg roka i potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava ili obavijesti o odluci o dodjeli bespovratnih sredstava nije dulje od šest mjeseci. Prijedlozi se raspoređuju u skladu s utjecajem, kvalitetom i učinkovitošću provedbe i izvrsnosti, s tim da kriterij utjecaja ima veću važnost. U svakoj pojedinoj mjeri sudjeluje najviše pet pravnih subjekata. Iznos bespovratnih sredstava ne prelazi 3 milijuna EUR.

Članak 55.

Ostale posebne odredbe

1.   U slučaju mjera koje uključuju aktivnosti povezane sa sigurnošću, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito o predkomercijalnoj javnoj nabavi, nabavi inovativnih rješenja, promjenama u sastavu konzorcija, klasificiranim podacima, iskorištavanju, širenju rezultata, otvorenom pristupu istraživačkim publikacijama, prijenosima i licenciranju rezultata.

2.   U slučaju mjera koje podupiru postojeće ili nove istraživačke infrastrukture, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe koje se odnose na korisnike infrastrukture i pristup korisnika njima.

3.   U slučaju pionirskih istraživačkih mjera ERC-a, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito o pravima pristupa, prenosivosti i širenju rezultata, ili u odnosu na sudionike, istraživače i sve strane povezane s mjerom.

4.   U slučaju mjera za osposobljavanje i mobilnost, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe o obvezama u pogledu istraživača koji imaju koristi od mjere, vlasništvu, pravu pristupa i prenosivosti.

5.   U slučaju mjera koordinacije i potpore, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito o vlasništvu, pravima pristupa, iskorištavanju i širenju rezultata.

6.   U slučaju zajednica znanja i inovacija Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT), sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se propisati posebne odredbe, osobito o vlasništvu, pravima pristupa i širenju rezultata.

GLAVA V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 56.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji za vrijeme trajanja programa Obzor 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 1. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 57.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Uredba (EZ) br. 1906/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., ova Uredba ne utječe na nastavak ili promjenu, uključujući potpuni ili djelomični prestanak, dotičnih mjera do njihova zaključenja, ili do dodjele financijske pomoći Komisije ili tijela za financiranje u skladu s Odlukom br. 1982/2006/EZ, ili bilo kojim drugim zakonodavstvom koje se na tu pomoć primjenjuje 31. prosinca 2013., koja se i dalje primjenjuje na dotične mjere do njihova zaključenja.

3.   Svi iznosi iz Jamstvenog fonda za sudionike uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 1906/2006, kao i sva njegova prava i obveze od 31. prosinca 2013. prenose se na Fond. Sudionici u mjerama u okviru Odluke br. 1982/2006/EZ koji potpišu sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava nakon 31. prosinca 2013. daju doprinos Fondu.

Članak 58.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 318, 20.10.2012., str. 1.

(2)  SL C 181, 21.6.2012., str. 111.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenog 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(4)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. studenog 2013. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014.-2020.) te stavljanju izvan snage Odluke 1982/2006/EZ (Vidjeti str. 104 ovoga Službenog lista).

(5)  SL C 74E, 13.3.2012., str. 34.

(6)  Odluka br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 412, 30.12.2006., str. 1.)

(7)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(8)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(9)  Odluka 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavi Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) (SL L 310, 9.11.2006., str. 15.).

(10)  Uredba (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (SL L 97, 9.4.2008., str. 1.).

(11)  SL C 205, 19.7.2013., str. 9.

(12)  2001/844/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001.).

(13)  Odluka Vijeća od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(14)  2000/633/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 17. listopada 2000. o izmjeni njezina Poslovnika (SL L 267, 20.10.2000., str. 63.).

(15)  Uredba br. 1906/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u aktivnostima u okviru Sedmog okvirnog programa te za širenje rezultata istraživanja (2007. – 2013.) (SL L 391, 30.12.2006., str. 1.).

(16)  Odluka Vijeća 2006/970/Euratom od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. – 2011.) (SL L 400, 30.12.2006., str. 60.).

(17)  2012/93/Euratom: Odluka Vijeća od 19 prosinca 2011. o Okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) (SL L 47, 18.2.2012., str. 25.).

(18)  Uredba (Euratom) br. 1314/2013 Vijeća o programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju (2014. – 2018.) koji nadopunjuje Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (Vidjeti str. 948 ovoga Službenog lista).

(19)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(20)  Uredba (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014.-2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ (Vidjeti str. 33 ovoga Službenog lista)

(21)  Odluka br. 743/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o sudjelovanju Zajednice u programu za istraživanje i razvoj koji je poduzelo nekoliko država članica s ciljem podupiranja istraživanja i razvoja koje provode mala i srednja poduzeća (SL L 201, 30.7.2008., str. 58.).

(22)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(23)  Odluka Vijeća 2013/743/EU od 11. prosinca 2013. o uspostavi posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) (Vidjeti str. 965 ovoga Službenog lista).

(24)  Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str. 1.).

(25)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114.).

(26)  Direktiva 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).

(27)  Direktiva 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (SL L 276, 20.10.2010., str. 33.).

(28)  Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, izmjeni direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/104


UREDBA (EU) br. 1291/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 173. stavak 3. i članak 182. stavak 1.

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Cilj je Unije jačati svoje znanstvene i tehnološke temelje ostvarivanjem Europskog istraživačkog prostora („ERA”) u kojem slobodno cirkuliraju istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologije te poticanjem Unije da napreduje prema društvu znanja i postane konkurentnije i održivo gospodarstvo, u pogledu svoje industrije. Kako bi ostvarila taj cilj, Unija bi trebala izvršavati aktivnosti za provedbu istraživanja, tehnološkog razvoja, predstavljanja i inovacije, poticanje međunarodne suradnje, širenje i optimiziranje rezultata te simuliranje osposobljavanja i mobilnosti.

(2)

Također je cilj Unije osigurati da postoje uvjeti potrebni za konkurentnost njezine industrije. U tu svrhu cilj djelovanja trebalo bi biti poticanje iskorištavanja industrijskog potencijala inovacijskog, istraživačkog i tehnološkog razvoja.

(3)

Unija je posvećena ostvarivanju strategije Europa 2020. koja je odredila ciljeve pametnog, održivog i uključivog rasta, ističući ulogu istraživanja i inovacija kao ključnih pokretača gospodarskog i društvenog boljitka i okolišne održivosti te ima cilj povećanja izdataka za istraživanje i razvoj kako bi privukla privatna ulaganja do dvije trećine ukupnih ulaganja, dosežući time kumulativni ukupan iznos od 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) do 2020., uz razvoj pokazatelja intenziteta inovacija. Opći proračun Unije trebao bi odražavati taj ambiciozan cilj pomakom prema financiranju ulaganja orijentiranih prema budućnosti, kao što su istraživanje, razvoj i inovacije. U tom kontekstu vodeća inicijativa "Unija inovacija" strategije Europa 2020. određuje strateški i integrirani pristup istraživanju i razvoju uz postavljanje okvira i ciljeva na koje bi se trebalo odnositi buduće financiranje Unije na području istraživanja i inovacija. Istraživanje i inovacije također su ključni čimbenici za druge vodeće inicijative strategije Europa 2020., posebno "Resursno učinkovita Europa", "Industrijska politika za razdoblje globalizacije" i "Digitalna agenda za Europu" te ostalih ciljeva politike, kao što su klimatska i energetska politika. Nadalje, u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. povezanih s istraživanjem i inovacijama, kohezijska politika treba igrati ključnu ulogu kroz jačanje kapaciteta i otvaranje puta prema izvrsnosti.

(4)

Komunikacija Komisije od 19. listopada 2010. naslovljena "Revizija proračuna EU-a" koju je Komisija donijela 19. listopada 2010. podastrla je ključna načela koja bi trebala poduprijeti budući opći proračun Unije, poglavito fokusiranje na instrumente s dokazanom dodanom vrijednosti Unije, veću usmjerenost rezultatima i povećavanje ostalih javnih i privatnih izvora financiranja. Također je predložila povezivanje čitavog niza instrumenata Unije za istraživanje i razvoj u zajednički strateški okvir.

(5)

Europski parlament pozvao je na radikalno pojednostavljenje financiranja istraživanja i inovacija Unije u svojoj Rezoluciji od 11. studenog 2010. (4), istaknuo je važnost Unije inovacija u transformaciji Europe za svijet nakon krize u svojoj rezoluciji od 12. svibnja 2011. (5), usmjerio je pozornost na važne lekcije koje treba naučiti nakon privremene evaluacije Sedmog okvirnog programa u svojoj rezoluciji od 8. lipnja 2011. (6) i podržao je koncept zajedničkog strateškog okvira za financiranje istraživanja i inovacija u svojoj rezoluciji od 27. rujna 2011. (7)

(6)

26. studenog 2010. Vijeće je pozvalo da se budući programi financiranja Unije dodatno usredotoče na prioritete strategije Europa 2020., da se bave društvenim izazovima i ključnim tehnologijama, da olakšaju zajedničko istraživanje i istraživanje usmjereno na industriju, pojednostave instrumente, radikalno olakšaju pristup, smanje vrijeme za plasman na tržište i dalje jačaju izvrsnost.

(7)

Na sastanku 4. veljače 2011. Europsko vijeće podržalo je koncept zajedničkog strateškog okvira za financiranje Unije u području istraživanja i inovacija u svrhu poboljšanja učinkovitosti tog financiranja na nacionalnoj razini i na razini Unije te je pozvalo Uniju da se hitno pozabavi preostalim preprekama koje onemogućuju privlačenje talenata i ulaganja kako bi se ostvario Europski istraživački prostor i istinsko jedinstveno tržište za znanje, istraživanje i inovacije.

(8)

Zelena knjiga Komisije od 9. veljače 2011. naslovljena „Od izazova do prilika: prema zajedničkom strateškom okviru za financiranje istraživanja i inovacija u EU-u” utvrdila je ključna pitanja o tome kako postići ambiciozne ciljeve postavljene u Komunikaciji Komisije od 19. listopada 2010. te je pokrenula široku raspravu tijekom koje su se zainteresirane strane i institucije Unije uglavnom složile s ondje predstavljenim idejama.

(9)

Važnost koherentnog strateškog pristupa također je istaknuta u mišljenjima Odbora za Europski istraživački prostor i inovacije (ERAC) od 3. lipnja 2011., Odbora regija od 30. lipnja 2011. (8) i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 13. srpnja 2011. (9)

(10)

U Komunikaciji od 29. lipnja 2011. naslovljenoj „Proračun za Europu 2020.”, Komisija je predložila da se jednim zajedničkim strateškim okvirom za istraživanje i inovacije obuhvate područja obuhvaćena Sedmim okvirnim programom Europske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007.-2013.) ("Sedmi okvirni program") usvojenim Odlukom br. 1982/2006/EC Europskog parlamenta i Vijeća (10) i inovacijskim dijelom Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (od 2007. do 2013.), utvrđenim Odlukom br. 1639/2006/EC Europskog parlamenta i Vijeća (11) kao i Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) osnovanog Uredbom (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (12) da bi se olakšalo postizanje cilja strategije Europa 2020., odnosno povećanja izdataka za istraživanje i razvoj na 3 % BDP-a do 2020. U toj Komunikaciji Komisija se obvezala da će u programe troškova Unije uključiti klimatske promjene i barem 20 % općeg proračuna Unije usmjeriti prema ciljevima koji su povezani s klimatskim promjenama.

Klimatska aktivnost i učinkovitost resursa ciljevi su koji se uzajamno ojačavaju u svrhu ostvarivanja održivog razvoja. Posebni ciljevi povezani s oba područja trebaju se nadopunjavati kroz ostale posebne ciljeve programa Obzor 2020. - okvirnog programa za istraživanja i inovacije 2014.-2017. (Obzor 2020.) određene ovom Uredbom. Slijedom toga, očekuje se da bi najmanje 60 % ukupnog proračuna programa Obzor 2020. trebalo biti povezano s održivim razvojem. Također se očekuje da bi izdaci povezani s klimatskim promjenama mogli prekoračiti 35 % ukupnog proračuna programa Obzor 2020., uključujući uzajamno kompatibilne mjere za poboljšanje učinkovitosti resursa. Komisija bi trebala dostaviti informacije o razini i rezultatima potpore ciljevima povezanim s klimatskim promjenama. Izdaci povezani s klimatskim promjenama u okviru programa Obzor 2020. trebali bi se pratiti u skladu s metodologijom koja je navedena u toj Komunikaciji.

(11)

Obzor 2020. usredotočen je na tri prioriteta, posebice stvaranje izvrsne znanosti u svrhu jačanja izvrsnosti u znanosti Unije na svjetskoj razini, poticanje vodećeg položaja industrije za potporu inovacijama i poslovanju, uključujući mikro, mala i srednja poduzeća (MSP-ove), te suočavanje s društvenim izazovima kako bi se izravno odgovorilo na izazove određene u strategiji Europa 2020. potporom aktivnosti koje obuhvaćaju cijeli spektar, od istraživanja do tržišta. Program Obzor 2020. trebao bi podržavati sve faze u lancu istraživanja i inovacija, uključujući netehnološke i društvene inovacije te aktivnosti koje su bliže tržištu, pri čemu aktivnosti inovacija i istraživanja imaju drukčiju stopu financiranja utemeljenu na načelu da bi dodatno financiranje iz drugih izvora trebalo biti veće ako je podržana aktivnost bliža tržištu. Aktivnosti koje su bliže tržištu uključuju inovativne financijske instrumente i njihov je cilj ispuniti potrebe širokog spektra politika Unije stavljanjem naglaska na najšire moguće korištenje znanja nastalog kao rezultat podržanih aktivnosti sve do iskorištavanja tog znanja u komercijalne svrhe. Prioritete programa Obzor 2020. također treba podržavati kroz program o nuklearnom istraživanju i osposobljavanju uspostavljenom Uredbom Vijeća (Euratom) br. 1314/2013