ISSN 1977-0847

doi:10.3000/19770847.L_2013.347.hrv

Službeni list

Europske unije

L 347

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 56.
20. prosinca 2013.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća

1

 

*

Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ

25

 

*

Uredba (EU) br. 1287/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ ( 1 )

33

 

*

Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ ( 1 )

50

 

*

Uredba (EU) br. 1289/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

74

 

*

Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 ( 1 )

81

 

*

Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ ( 1 )

104

 

*

Uredba (EU) br. 1292/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 294/2008 o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju ( 1 )

174

 

*

Uredba (EU) br. 1293/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 614/2007 ( 1 )

185

 

*

Uredba (EU) br. 1294/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa djelovanja za carinu u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Carina 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 624/2007/EZ

209

 

*

Uredba (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. - 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ ( 1 )

221

 

*

Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress ( 1 )

238

 

*

Uredba (EU) br. 1297/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju za određene države članice u ozbiljnim poteškoćama ili kojima prijete takve poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost, pravilima o opozivu sredstava za određene države članice i pravilima o konačnoj isplati

253

 

*

Uredba (EU) br. 1298/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu financijskih sredstava za određene države članice iz Europskog socijalnog fonda

256

 

*

Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju Europska teritorijalna suradnja

259

 

*

Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006

281

 

*

Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju Ulaganje za rast i radna mjesta te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006

289

 

*

Uredba (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija

303

 

*

Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006

320

 

*

Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006

470

 

*

Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005

487

 

*

Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008

549

 

*

Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009

608

 

*

Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007

671

 

*

Uredba (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006

855

 

*

Uredba (EU) br. 1310/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju određenih prijelaznih odredaba o potpori ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i o izmjenama Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu sredstava i njihove raspodjele za godinu 2014. i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 i uredaba (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1306/2013i (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu njihove primjene u godini 2014.

865

 

*

Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvi za razdoblje 2014. - 2020.

884

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka br. 1312/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća o 11. décembre 2013. o Strateškom inovacijskom programu Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT): doprinos EIT-a inovativnijoj Europi ( 1 )

892

 

*

Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu ( 1 )

924

 

 

II.   Nezakonodavni akti

 

 

UREDBE

 

*

Uredba vijeća (Euratom) br. 1314/2013 od 16. prosinca 2013. o programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju (2014. – 2018.) koji nadopunjuje Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020.

948

 

 

ODLUKE

 

 

2013/743/EU

 

*

Odluka Vijeća od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ ( 1 )

965

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/1


UREDBA (EU) br. 1285/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 172.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon dostavljanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Cilj europske politike satelitske navigacije je osigurati Uniji dva satelitska navigacijska sustava, sustav uspostavljen u okviru programa Galileo i sustav EGNOS („sustavi”). Sustavi se uspostavljaju u okviru programa Galileo i EGNOS. Svaka infrastruktura sastoji se od satelita i mreže zemaljskih postaja.

(2)

Cilj je programa Galileo uspostava prve globalne infrastrukture za satelitsku navigaciju i upravljanje njome te pozicioniranje infrastrukture posebno namijenjene u civilne svrhe, koju mogu koristiti razni javni i privatni sudionici u Europi i svijetu. Sustav uspostavljen u okviru programa Galileo djeluje neovisno od ostalih postojećih ili mogućih sustava i na taj način doprinosi, između ostalog, strateškoj autonomiji Unije, kao što su naglasili Europski parlament i Vijeće.

(3)

Cilj je programa EGNOS poboljšanje kvalitete otvorenih signala iz postojećih globalnih navigacijskih satelitskih sustava („GNSS”) kao i signala iz otvorene usluge koju nudi sustav uspostavljen u okviru programa Galileo, kada ti signali postanu dostupni. Usluge u okviru programa EGNOS trebale bi prvenstveno pokrivati državna područja država članica koja su geografski smještena u Europi, uključujući za ovu svrhu i Azore, Kanarske otoke te Madeiru.

(4)

Europski parlament, Vijeće, Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija postojano pružaju svoju punu potporu programima Galileo i EGNOS.

(5)

Budući da su programi Galileo i EGNOS u naprednoj razvojnoj fazi koja vodi ka sustavima u fazi uporabe, potreban je poseban pravni instrument koji će udovoljiti njihovim potrebama, posebno kada je riječ o upravljanju i sigurnosti, kako bi se ispunio uvjet dobrog financijskog upravljanja te kako bi se promicalo korištenje tih sustava.

(6)

Sustavi su infrastrukture osnovane kao transeuropske mreže čije korištenje znatno prelazi nacionalne granice država članica. Nadalje, usluge koje se nude kroz ove sustave doprinose širokom spektru gospodarskih i socijalnih aktivnosti, uključujući razvoj transeuropskih mreža u području prijevoza, telekomunikacija i energetskih infrastruktura.

(7)

Programi Galileo i EGNOS alat su industrijske politike i dio strategije Europa 2020., kao što je objašnjeno u Komunikaciji Komisije od 17. studenoga 2010. s naslovom „Integrirana industrijska politika za globalizacijsko doba: stavljanje konkurentnosti i održivosti u središte pozornosti”. Navode se i u Komunikaciji Komisije od 4. travnja 2011. s naslovom „Ususret svemirskoj strategiji Europske unije koja je od koristi njenim građanima”. Ti programi donose mnoge prednosti gospodarstvu i građanima Unije, čija je kumulativna vrijednost procijenjena na približno 130 milijardi EUR za razdoblje 2014. - 2034.

(8)

Satelitski navigacijski sustavi sve se učestalije koriste u sve više gospodarskih sektora, posebno prometnom, telekomunikacijskom, poljoprivrednom i energetskom. Javne vlasti također mogu imati koristi od ovih sustava u različitim područjima kao što su hitne službe, policija, upravljanje kriznim situacijama ili granicama. Razvoj korištenja satelitske navigacije donosi veliku korist gospodarstvu, društvu i okolišu. Takve društveno-gospodarske koristi dijele se u tri glavne kategorije: izravne koristi koje su posljedica rasta svemirskog tržišta, izravne koristi koje su posljedica rasta silaznog tržišta za aplikacije i usluge koje se temelje na GNSS-u te neizravne koristi koje su posljedica pojave novih aplikacija u drugim sektorima ili prijenosa tehnologije u druge sektore, i koje dovode do novih tržišnih mogućnosti u drugim sektorima, porasta produktivnosti u raznim granama industrije i javne koristi koja proizlazi iz smanjenja onečišćenosti ili poboljšane razine sigurnosti i zaštite.

(9)

Stoga je važno da Unija podrži razvoj aplikacija i usluga koje se temelje na tim sustavima. Time će se građanima Unije omogućiti da uživaju u koristima koje proizlaze iz tih sustava te osigurati daljnje povjerenje javnosti u Galileo i EGNOS programe. Odgovarajući instrument za financiranje istraživanja i inovacija koje se odnose na razvoj aplikacija temeljenih na GNSS-u je Obzor 2020. - Okvirni program za istraživanje i inovacije („Obzor 2020.”) osnovan Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2). Međutim, posebni uzlazni dio istraživačkih i razvojnih aktivnosti trebao bi se financirati iz proračunskih sredstava koja se dodjeljuju Galileo i EGNOS programima u okviru ove Uredbe, kada se te aktivnosti odnose na ključne elemente poput čipsetova i prijemnika kompatibilnih s Galileom, kojima se olakšava razvoj aplikacija u različitim gospodarskim sektorima. Takvim financiranjem se, međutim, ne bi smjeli ugroziti uvođenje ili uporaba infrastruktura uspostavljenih u okviru programa.

(10)

Uzimajući u obzir pojačano korištenje satelitske navigacije u velikom broju područja djelovanja, prekid u pružanju usluga mogao bi prouzročiti značajnu štetu u modernom društvu i gubitke za mnoge gospodarske subjekte. Osim toga, sustavi satelitske navigacije su zbog svojeg strateškog aspekta osjetljive infrastrukture koje bi mogle biti predmetom zlonamjernog korištenja. Ovi čimbenici mogli bi utjecati na sigurnost Unije, njezinih država članica i njezinih građana. Sigurnosni zahtjevi bi se stoga trebali uzeti u obzir kod dizajniranja, razvoja, uvođenja i uporabe infrastruktura uspostavljenih u okviru programa Galileo i EGNOS u skladu sa standardnom praksom.

(11)

Program Galileo uključuje fazu definicije koja je završena, fazu razvoja i provjere do 2013., fazu uvođenja koja je započela 2008. i trebala bi završiti tijekom 2020. te fazu uporabe koja bi trebala započeti postepeno 2014.-2015. kako bi 2020. godine sustav bio u potpunosti operativan. Prva četiri operativna satelita izgrađena su i lansirana tijekom faze razvoja i provjere, potpuna konstelacija satelita trebala bi biti završena tijekom faze uvođenja, a do nadopunjavanja bi trebalo doći tijekom faze uporabe. Povezana zemaljska infrastruktura trebala bi se razvijati i djelovati s tim u skladu.

(12)

Program EGNOS je u fazi uporabe od kada su njegova otvorena usluga i usluga „sigurnost života” proglašene operativnima u listopadu 2009., odnosno ožujku 2011. Ovisno o tehničkim i financijskim ograničenjima te na temelju međunarodnih ugovora geografska pokrivenost usluga sustava EGNOS mogla bi se proširiti na druge regije svijeta, posebno na područja zemalja kandidatkinja, trećih zemalja povezanih s jedinstvenim europskim nebom i zemalja obuhvaćenih Europskom politikom susjedstva. Međutim, to proširenje na druge regije svijeta ne bi se trebalo financirati proračunskim odobrenim sredstvima dodijeljenim programima koji su obuhvaćeni Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3) i ne bi trebalo odgoditi proširenje pokrivenosti diljem državnog područja država članica koje je geografski smješteno u Europi.

(13)

Prvotni dizajn usluge za sigurnost života u okviru programa Galileo, kako je predviđen Uredbom (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4), preoblikovan je radi osiguravanja njegove interoperabilnost s drugim GNSS-ima, kako bi se učinkovito odgovorilo na potrebe korisnika usluge sigurnost života te kako bi se smanjila kompleksnost, rizici i troškovi potrebne infrastrukture.

(14)

Kako bi se povećalo korištenje usluge za sigurnost života u okviru programa EGNOS, ona bi se trebala pružati bez izravnih troškova za korisnike. Javna regulirana usluga (PRS) u okviru programa Galileo također bi trebala biti besplatna za sljedeće sudionike PRS-a, u smislu Odluke br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5): države članice, Vijeće, Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje („ESVD”) i propisno ovlaštene agencije Unije. Izostanak naknada ne bi se trebao tumačiti kao da utječe na odredbe o troškovima djelovanja nadležnog tijela PRS-a kako je utvrđeno Odlukom br. 1104/2011/EU.

(15)

Kako bi se optimiziralo korištenje pruženih usluga, sustavi, mreže i usluge u okviru programa Galileo i EGNOS moraju biti usklađeni i interoperabilni jedni s drugima i, koliko je moguće, s drugim satelitskim navigacijskim sustavima i s konvencionalnim načinima radijske navigacije, ako je takva usklađenost i interoperabilnost utvrđena međunarodnim sporazumom, ne dovodeći u pitanje cilj strateške autonomije.

(16)

Budući da je Unija u pravilu u cijelosti odgovorna za financiranje Galileo i EGNOS programa, trebalo bi predvidjeti da Unija posjeduje svu materijalnu i nematerijalnu imovinu stvorenu ili razvijenu u okviru tih programa. Kako bi se u potpunosti poštovala sva temeljna prava povezana s vlasništvom, trebalo bi postići potrebne dogovore s postojećim vlasnicima posebno u odnosu na ključne elemente infrastruktura i njihovu sigurnost. Podrazumijeva se da odredbe o vlasništvu nad materijalnom imovinom utvrđene u ovoj Direktivi ne obuhvaćaju nematerijalna prava koja nisu prenosiva prema relevantnim nacionalnim pravima. Takvo vlasništvo Unije ne bi smjelo dovoditi u pitanje mogućnost Unije da, u skladu s ovom Uredbom i kada to ocijeni prikladnim na temelju ocjene za svaki slučaj posebno, tu imovinu učini dostupnom trećim stranama ili da njome raspolaže. Posebice, Unija bi trebala biti u mogućnosti trećim stranama prenijeti vlasništvo ili odobriti prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz rada u okviru programa Galileo i EGNOS. Kako bi se olakšalo uvođenje satelitske navigacije na tržište, potrebno je osigurati da treće strane mogu optimalno iskoristiti posebno prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz programa Galileo i EGNOS koji pripadaju Uniji, uključujući ona na socijalnoj i gospodarskoj razini.

(17)

Odredbe o vlasništvu utvrđene ovom Uredbom ne utječu na imovinu koja je stvorena ili razvijena izvan programa Galileo i EGNOS. Međutim, ta imovina ponekad bi mogla biti važna za uspješnost programa. Kako bi se potaknuo razvoj novih tehnologija izvan programa Galileo i EGNOS, Komisija bi trebala poticati treće strane da obrate pažnju na relevantnu nematerijalnu imovinu i trebala bi, gdje bi to bilo od koristi za programe, ugovoriti uvjete njene odgovarajuće uporabe.

(18)

Faze uvođenja i uporabe programa Galileo i faza uporabe programa EGNOS u cijelosti bi trebala financirati Unija. Međutim, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6), države članice trebale bi biti u mogućnosti osigurati dodatno financiranje Galileo i EGNOS programa ili doprinos u naturi, na temelju odgovarajućih uređenja, kako bi se financirali dodatni elementi programa povezani s specifičnim ciljevima dotičnih država članica. Treće zemlje i međunarodne organizacije također bi trebale moći doprinijeti programima.

(19)

Kako bi se osigurali kontinuitet i stabilnost programa Galileo i EGNOS i uzimajući u obzir njihovu europsku dimenziju i njihovu stvarnu europsku dodanu vrijednost, potrebno je dostatno i konzistentno financiranje tijekom razdoblja financijskog planiranja. Također je potrebno naznačiti novčani iznos potreban za razdoblje između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2020. za financiranje dovršetka faze uvođenja programa Galileo i faze uporabe programa Galileo i EGNOS.

(20)

Uredba (EU, Euratom) br. 1311/2013 dodjeljuje najviše 7 071,73 milijuna EUR po tekućim cijenama za financiranje aktivnosti povezanih s programima Galileo i EGNOS za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. U svrhu jasnoće i olakšavanja kontrole troškova, taj bi se ukupni iznos trebao raščlaniti na različite kategorije. Međutim, u svrhu fleksibilnosti te kako bi se osiguralo neometano odvijanje programa Komisija bi trebala biti u mogućnosti preraspodijeliti sredstva iz jedne kategorije u drugu. Aktivnosti u okviru programa također bi trebale uključivati zaštitu sustava i njihovog rada, uključujući i za vrijeme lansiranja satelita. U tom smislu, doprinos troškovima usluga koje mogu pružiti takvu zaštitu mogao bi se financirati iz proračunskih sredstava dodijeljenih programima Galileo i EGNOS, koliko je to moguće u skladu sa strogim upravljanjem troškovima i u potpunosti poštujući najviši iznos utvrđen u Uredbi (EU, Euratom) br. 1311/2013. Takav doprinos trebao bi se koristiti samo za dobivanje podataka i usluga, a ne za kupnju infrastrukture. Za nastavak programa Galileo i EGNOS ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica koja predstavlja glavni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (7), i u smislu Uredbe (EU) br. 1311/2013, za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka

(21)

Aktivnosti za koje treba odobriti proračunska sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS za razdoblje 2014.- 2020. trebale bi se odrediti u ovoj Uredbi. Takva bi se sredstva trebala odobriti poglavito za aktivnosti povezane s fazom uvođenja programa Galileo, uključujući aktivnosti upravljanja i nadzora za ovu fazu, i aktivnosti povezane s uporabom sustava uspostavljenog u okviru programa Galileo, uključujući djelatnosti koje prethode ili su dio pripreme faze uporabe tog programa, kao i za djelatnosti povezane s uporabom sustava EGNOS. Sredstva bi se trebala odobriti i za financiranje određenih aktivnosti potrebnih za upravljanje i ostvarivanje ciljeva programa Galileo i EGNOS, posebno podršku istraživanju i razvoju temeljnih elemenata, poput čipsetova i prijemnika kompatibilnih s Galileom, uključujući prema potrebi softverske module za pozicioniranje i nadzor integriteta. Ti elementi čine sučelje između usluga koje nude infrastrukture i silaznih aplikacija te olakšavaju razvoj aplikacija u raznim gospodarskim sektorima. Budući da olakšava korištenje tržišta ponuđenih usluga, njihov razvoj ima ulogu katalizatora za ostvarivanje maksimalne društveno-gospodarske koristi. Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću na godišnjoj osnovi trebala podnositi izvješće o strategiji upravljanja troškovima koju slijedi.

(22)

Važno je naglasiti da ulaganje i operativni troškovi sustava kako su procijenjeni za razdoblje 2014.-2020. ne uzimaju u obzir nepredviđene financijske obveze koje će Unija možda morati preuzeti, prije svega u vezi s odgovornosti koja proizlazi iz uspješnosti usluga ili vlasništva Unije nad tim sustavima, posebno u odnosu na bilo koju neispravnost sustava. Ove obveze podliježu posebnoj analizi Komisije.

(23)

Također je potrebno naglasiti da proračunski izvori planirani u skladu s ovom Uredbom ne obuhvaćaju rad koji se financira sredstvima dodijeljenim programu Obzor 2020., poput rada povezanog s razvojem aplikacija koje proizlaze iz sustava. Takav će rad pomoći u optimiziranju korištenja usluga koje se nude u okviru programa Galileo i EGNOS, osigurati dobar društveni i gospodarski povrat za ulaganja Unije te povećati znanje o poslovima u Uniji koji se odnose na tehnologiju satelitske navigacije. Komisija bi trebala osigurati transparentnost i jasnoću u vezi s različitim izvorima financiranja za različite aspekte programa.

(24)

Osim toga, prihodi sustava ostvareni posebno kroz komercijalnu uslugu u okviru sustava uspostavljenog u sklopu programa Galileo trebali bi pripasti Uniji kako bi se djelomično kompenzirala njezina prethodna ulaganja te bi se ti prihodi trebali koristiti za potporu ostvarenju ciljeva programa Galileo i EGNOS. Također bi se u ugovorima sklopljenim s subjektima iz privatnog sektora mogao predvidjeti mehanizam dijeljenja prihoda.

(25)

Kako bi se izbjegla prekoračenja troškova i odgode koje su utjecale na napredak programa Galileo i EGNOS u prošlosti, potrebno je pojačati napore kako bi se kontrolirali rizici koji bi mogli dovesti do prekomjernog trošenja i/ili odgoda, kao što zahtijevaju Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 8. lipnja 2011. o srednjoročnoj reviziji europskih programa satelitske navigacije: ocjena provedbe, budući izazovi i financijska budućnost (8) te zaključci Vijeća od 31. ožujka 2011. i kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za strategiju Europa 2020.”.

(26)

Dobro javno upravljanje programima Galileo i EGNOS zahtijeva, kao prvo, strogu podjelu odgovornosti i zadataka, osobito između Komisije, Agencije za europski GNSS i Europske svemirske agencije (ESA) i, kao drugo, da se upravljanje postupno prilagodi operativnim zahtjevima sustava.

(27)

S obzirom da Komisija predstavlja Europsku uniju, koja u pravilu sama osigurava financiranje programa Galileo i EGNOS i ima vlasništvo nad sustavima, Komisija bi trebala biti odgovorna za napredak tih programa i njihov sveobuhvatni nadzor. Trebala bi upravljati sredstvima dodijeljenima programima u okviru ove Uredbe, nadzirati provedbu svih aktivnosti programa i osigurati jasnu podjelu odgovornosti i zadataka, posebno između Agencije za europski GNSS i ESA-e. U skladu s tim, uz zadatke povezane s ovim općim odgovornostima te druge zadatke koji su joj povjereni na temelju ove Uredbe, Komisiji bi se trebali dodijeliti specifični zadaci. Kako bi se optimizirala sredstva i sposobnosti raznih zainteresiranih strana, Komisija bi trebala moći delegirati određene zadatke sporazumima o delegiranju ovlasti, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(28)

Uzimajući u obzir važnost zemaljske infrastrukture sustava za programe Galileo i ENOS te njezin utjecaj na njihovu sigurnost, određivanje lokacije te infrastrukture trebalo bi biti jedan od specifičnih zadataka koji se dodjeljuju Komisiji. Pozicioniranje zemaljske infrastrukture sustava trebalo bi i dalje biti otvoren i transparentan proces. Pri određivanju lokacije te infrastrukture u obzir bi trebalo uzeti geografska i tehnička ograničenja povezana s optimalnom geografskom raspodjelom te zemaljske infrastrukture i moguću prisutnost postojećih instalacija i opreme prikladnih za odgovarajuće zadatke, te bi trebalo osigurati poštovanje sigurnosnih potreba svake zemaljske postaje, kao i nacionalnih sigurnosnih zahtjeva svake države članice.

(29)

Agencija za europski GNSS osnovana je Uredbom (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9) kako bi se ostvarili ciljevi programa Galileo i EGNOS i proveli određeni zadaci povezani s napretkom tih programa. Riječ je o agenciji Unije koja je, kao tijelo u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, podložna obvezama koje se primjenjuju na agencije Unije. Trebali bi joj se dodijeliti određeni zadaci povezani sa sigurnošću programa i njezinim mogućim određenjem kao nadležnim PRS tijelom. Također bi trebala doprinositi promicanju i oglašavanju sustava, uključujući i uspostavljanje kontakata s korisnicima i mogućim korisnicima usluga koje se nude u okviru programa Galileo i EGNOS te bi trebala prikupljati podatke o njihovim zahtjevima i razvoju na tržištu satelitske navigacije. Nadalje, trebala bi obavljati zadatke koje joj Komisija dodijeli na temelju jednog ili više sporazuma o delegiranju ovlasti, a koji obuhvaćaju razne specifične zadatke povezane s programima, posebno zadatke povezane s fazama uporabe sustava, uključujući operativno upravljanje programima, promicanje aplikacija i usluga na tržištu satelitske navigacije i promicanje razvoja temeljnih elemenata programa. Kako bi Komisija kao predstavnik Unije, u potpunosti izvršavala svoje nadzorne ovlasti, sporazum o delegiranju ovlasti treba uključivati opće uvjete koji uređuju upravljanje sredstvima povjerenima Agenciji za europski GNSS.

Prijenos odgovornosti na Agenciju za europski GNSS za zadatke povezane s operativnim upravljanjem programima Galileo i EGNOS i njihovu uporabu trebao bi biti postepen i uvjetovan uspješnim završetkom odgovarajuće revizije nakon primopredaje kao i spremnošću Agencije za europski GNSS da preuzme te zadatke kako bi se osigurao kontinuitet tih programa. Ova primopredaja bi se u slučaju EGNOS-a trebala dogoditi najkasnije 1. siječnja 2014.; u slučaju Galilea očekuje se 2016. godine.

(30)

Za fazu uvođenja programa Galileo Unija bi trebala sklopiti sporazum o delegiranju ovlasti s ESA-om navodeći koji su zadaci ESA-e u toj fazi. Komisija, koja predstavlja Uniju, trebala bi uložiti sve napore kako bi se taj ugovor o delegiranju ovlasti zaključio unutar razdoblja od šest mjeseci nakon datuma primjene ove Uredbe. Kako bi Komisija u cijelosti izvršavala svoju ovlast nadzora, sporazum o delegiranju ovlasti treba uključivati opće uvjete upravljanja sredstvima povjerenima ESA-i. Što se tiče aktivnosti koje financira isključivo Unija, ti bi uvjeti trebali osigurati stupanj nadzora koji odgovara stupnju koji bi se zahtijevao kada bi ESA bila agencija Unije.

(31)

Za fazu uporabe programa Galileo i EGNOS Agencija za europski GNSS trebala bi sklopiti radne ugovore s ESA-om navodeći koji je ESA-in zadatak u razvoju budućih generacija sustava i u pružanju tehničke podrške u vezi s postojećom generacijom sustavâ. Ti bi ugovori trebali biti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Njima ne bi trebala biti obuhvaćena uloga ESA-e u pogledu aktivnosti povezanih s istraživanjem i tehnologijom, kao ni rane faze razvoja i istraživačkih aktivnosti povezane s infrastrukturama uspostavljenim u okviru programa Galileo i EGNOS. Te bi se aktivnosti trebale financirati sredstvima izvan područja primjene proračunskih sredstava dodijeljenih programima, na primjer sredstvima dodijeljenima programu Obzor 2020.

(32)

Odgovornost za napredak programa Galileo i EGNOS uključuje posebno odgovornost za njihovu sigurnost i sigurnost njihovih sustava i rada. Osim u slučaju primjene Zajedničke akcije Vijeća 2004/552/ZVSP (10), koju je potrebno revidirati na način da odražava promjene u programima Galileo i EGNOS, upravljanje njima i promjene u ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije koje proizlaze iz Ugovora iz Lisabona, Komisija je odgovorna za sigurnost, iako su neki zadaci povezani sa sigurnošću povjereni Agenciji za europski GNSS. Komisija ima odgovornost uspostavljanja mehanizama za osiguravanje odgovarajuće usklađenosti između različitih subjekata odgovornih za sigurnost.

(33)

Komisija bi se kod primjene ove Uredbe u predmetima povezanim sa sigurnošću trebala savjetovati s relevantnim stručnjacima za sigurnost država članica.

(34)

Uzimajući u obzir posebno znanje ESVD-a i njegove redovite kontakte s upravama trećih zemalja i međunarodnim organizacijama, to tijelo u mogućnosti je pomoći Komisiji u obavljanju nekih njenih zadataka koji se odnose na sigurnost sustava i programa Galileo i EGNOS na području vanjskih poslova, u skladu s Odlukom Vijeća 2010/427/EU (11). Komisija bi trebala osigurati da je ESVD potpuno povezan s njezinim aktivnostima u vezi s provedbom zadataka na području vanjskih odnosa, a koji se odnose na sigurnost. U tu svrhu ESVD-u bi trebalo pružiti svu potrebnu tehničku podršku.

(35)

Kako bi se osigurao siguran protok informacija, u okviru područja primjene ove Uredbe, u relevantnim sigurnosnim odredbama trebao bi biti naveden stupanj zaštite klasificiranih podataka EU-a jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa određenih u Prilogu Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (12) i iz sigurnosnih propisa Vijeća određenih u prilozima Odluci Vijeća 2013/488/EU (13). Svaka država članica trebala bi osigurati da se njezini nacionalni sigurnosni propisi primjenjuju na sve fizičke osobe s boravištem na njezinom državnom području i sve pravne osobe s poslovnim nastanom na njezinom državnom području, koje rukuju klasificiranim podacima EU-a u vezi s programima Galileo i EGNOS. Sigurnosni propisi ESA-e i Odluka od 15. lipnja 2011. Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (14) trebali bi se smatrati jednakovrijednima sigurnosnim propisima određenima u Prilogu 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i sigurnosnim propisima određenima u prilozima Vijeća 2013/488/EU.

(36)

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje postojeća i buduća pravila o pristupu dokumentima donesenima u skladu s člankom 15. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Osim toga, ova se Uredba ne bi trebala tumačiti na način da državama članicama nameće obvezu da ne uzimaju u obzir njihove ustavne zahtjeve u vezi s pristupom dokumentima.

(37)

Kako bi se dodijelila sredstva Unije namijenjena programima Galileo i EGNOS s ukupnim najvišim iznosom koji Komisija ne bi smjela prekoračiti, trebali bi se primjenjivati učinkoviti postupci javne nabave, i posebno ugovori sklopljeni tako da se osigura optimalna iskorištenost izvora, zadovoljavajuće usluge, neometano odvijanje programa, dobro upravljanje rizikom i poštovanje predloženog rasporeda. Odgovarajući javni naručitelj trebao bi poduzeti sve korake kako bi ispunio te zahtjeve.

(38)

Kako će programe Galileo i EGNOS u pravilu financirati Unija, javna nabava u okviru tih programa treba poštovati pravila Unije o ugovorima javne nabave i prije svega biti usmjerena na dobivanje najbolje vrijednosti za novac, kontrolu troškova, ublažavanje rizika, poboljšanje učinkovitosti i manje oslanjanje na jednog dobavljača. Potrebno je osigurati otvoreni pristup i pošteno tržišno natjecanje u cijelom dobavljačkom lancu te uravnoteženu ponudu mogućnosti sudjelovanja industrije na svim razinama, uključujući posebno nove sudionike te male i srednje poduzetnike („MSP”). Potrebno je izbjeći moguću zlouporabu dominantnog položaja i dugoročno oslanjanje na jednog dobavljača. Za ublažavanje rizika, izbjegavanje oslanjanja na jedan dobavljački izvor i općenito bolju kontrolu programa i njihovih troškova i rasporeda potrebno je, gdje god je to moguće, osigurati nabavu iz više izvora. Povrh toga, potrebno je očuvati razvoj Europske industrije i promicati ga u svim područjima koja se odnose na satelitsku navigaciju u skladu s međunarodnim sporazumima kojih je Unija stranka. Rizik od lošeg izvršenja ugovora ili neizvršenja treba se ublažiti koliko god je to moguće. U tu svrhu izvoditelji bi trebali dokazati održivost u svojem izvršavanju ugovora u odnosu na preuzete obveze i trajanje ugovora. Stoga bi javni naručitelji prema potrebi trebali precizirati zahtjeve koji se odnose na pouzdanost isporuka robe i pružanje usluga.

Uz to, u slučaju kupnje robe i usluga osjetljive prirode, javni naručitelji mogu tu kupnju podvrgnuti posebnim uvjetima, posebno kako bi se osigurala sigurnost podataka. Industrijama Unije se mora dopustiti korištenje izvora koji ne pripadaju Uniji za određene komponente i usluge, ako se dokažu značajne prednosti u pogledu odnosa kvalitete i troškova, ipak uzimajući u obzir stratešku prirodu programa i zahtjeve Unije na području sigurnost i kontrole izvoza. Potrebno je iskoristiti prednosti ulaganja u javni sektor te iskustvo i sposobnosti industrije, uključujući one stečene tijekom faze definicije i faze razvoja i provjere programa, ali i osigurati da se ne krše pravila o konkurentnim natječajima.

(39)

Kako bi se bolje ocijenio ukupni trošak proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, uključujući njihov dugoročni operativni trošak, u obzir bi se trebao uzeti, gdje je to moguće za vrijeme postupka javne nabave, ukupni trošak tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, koristeći pristup koji se temelji na isplativosti, poput izračuna troška životnog ciklusa kod postupka javne nabave koji se temelji na kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude. U tu bi svrhu javni naručitelj trebao osigurati da se metodologija za izračun troškova korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova izričito navede u ugovornoj dokumentaciji ili pozivu za nadmetanje te da ona omogućava provjeru točnosti informacija koje dostave ponuditelji.

(40)

Satelitska navigacija je kompleksna tehnologija koja se stalno mijenja. Ovo ima za posljedicu nesigurnost i rizik za ugovore o javnoj nabavi sklopljene u okviru programa Galileo i EGNOS, u mjeri u kojoj ti ugovori mogu uključivati dugoročne obveze u vezi s opremom ili uslugama. Te značajke zahtijevaju provođenje posebnih mjera u vezi s ugovorima o javnoj nabavi koji se primjenjuju pored propisa utvrđenih Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Javni naručitelj bi stoga trebao biti u mogućnosti ponovno uspostaviti jednake uvjete za sve u slučaju da jedan ili više poduzetnika prije poziva za podnošenje ponuda imaju povlaštene podatke o aktivnostima povezanima s tim pozivom za podnošenje ponuda. Trebalo bi biti moguće ugovor dodijeliti u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima, unijeti izmjenu pod određenim uvjetima u okviru njegova izvršavanja ili čak nametnuti najnižu razinu davanja u podugovor. Naposljetku, zbog tehničkih nesigurnosti koje su značajka programa Galileo i EGNOS, ugovorne cijene ne mogu se uvijek točno predvidjeti i stoga je poželjno ugovore sklopiti u posebnom obliku u kojemu se ne navodi stroga određena cijena i koji uključuje klauzule za zaštitu financijskih interesa Unije.

(41)

Potrebno je napomenuti da u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji („EUE”), države članice ne bi trebale poduzimati mjere koje bi mogle naštetiti programima Galileo i EGNOS ili uslugama. Isto tako je potrebno razjasniti da bi dotične države članice trebale poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale zaštitu zemaljskih postaja koje su osnovane na njihovim državnim područjima. Uz to, države članice i Komisija trebale bi raditi jedne s drugima i s odgovarajućim međunarodnim tijelima i regulatornim vlastima kako bi osigurale da je radiofrenkvencijski spektar koji je potreban za sustav osnovan u okviru programa Galileo dostupan i zaštićen kako bi se omogućio potpuni razvoj i provedba aplikacija temeljenih na tom sustavu, u skladu s Odlukom br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(42)

Imajući u vidu globalnu narav sustava, od ključne je važnosti da Unija sklapa sporazume s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u okviru programa Galileo i EGNOS u skladu s člankom 218. UFEU-a, posebno kako bi osigurala njihovu nesmetanu provedbu, riješila neka pitanja povezana sa sigurnošću i naplatom troškova, optimizirala usluge koje se nude građanima Unije i udovoljila potrebama trećih zemalja i međunarodnih organizacija. Po potrebi je također korisno prilagoditi postojeće sporazume promjenama u programima Galileo i EGNOS. Prilikom pripreme ili provedbe tih sporazuma Komisija može iskoristiti pomoć ESVD-a, ESA-e i Agencije za europski GNSS, u granicama zadataka koji su im dodijeljeni na temelju ove Uredbe.

(43)

Potrebno je potvrditi da Komisija prilikom provođenja nekih svojih zadataka neregulatorne prirode može, prema potrebi, iskoristiti tehničku podršku nekih vanjskih strana. Ostali subjekti uključeni u javno upravljanje programima Galileo i EGNOS također mogu iskoristiti istu tehničku podršku prilikom provođenja zadataka koji su im povjereni na temelju ove Uredbe.

(44)

Unija se temelji na poštovanju temeljnih prava, a u člancima7. i 8. Povelje o temeljnim pravima Europske unije izričito se priznaju prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Zaštita osobnih podataka i privatnog života trebala bi biti osigurana u okviru programa Galileo i EGNOS.

(45)

Financijski interes Unije tijekom cijelog ciklusa rashoda trebao bi se zaštititi razmjernim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, krivo isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te po potrebi administrativnih i novčanih sankcija, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(46)

Potrebno je osigurati da se Europski parlament i Vijeće redovito izvještavaju o provedbi programa Galileo i EGNOS, posebno što se tiče upravljanja rizikom, troška, rasporeda i izvedbe. Pored toga, Europski parlament, Vijeće i Komisija sastat će se u Međuinstitucionalnom odboru za Galileo u skladu sa Zajedničkom izjavom o Međuinstitucionalnom odboru za Galileo, objavljenom zajedno s ovom Uredbom.

(47)

Komisija bi trebala provoditi ocjenjivanja, temeljena na dogovorenim pokazateljima, kako bi ocijenila djelotvornost i učinkovitost mjera poduzetih radi ostvarenja ciljeva programa Galileo i EGNOS.

(48)

Kako bi se osigurala sigurnost sustava i njihovog rada, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s ciljevima na visokoj razini koji su potrebni kako bi se osigurala sigurnost sustava i njihovog rada. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(49)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(50)

Kako dobro javno upravljanje zahtijeva jednoliko upravljanje programima, brže donošenje odluka i ravnopravan pristup informacijama, predstavnici Agencije za europski GNSS i ESA-e mogu biti uključeni kao promatrači u rad Odbora za za programe europskog GNSS-a („Odbor”), koji je osnovan kako bi pomagao Komisiji. Iz istih razloga predstavnici trećih zemalja i međunarodnih organizacija koji su sklopili međunarodni sporazum s Unijom mogu sudjelovati u radu Odbora ovisno o sigurnosnim ograničenjima i u skladu s uvjetima tog sporazuma. Ti predstavnici Agencije za europski GNSS, ESA-e, trećih zemalja i međunarodnih organizacija nemaju pravo sudjelovanja u postupcima glasovanja u Odboru.

(51)

Budući da cilj ove Uredbe, točnije uspostava i uporaba satelitskih navigacijskih sustava, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer premašuje financijske i tehničke sposobnosti svake države članice nego ga se stoga, zbog svojeg opsega i učinaka, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je predviđeno u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(52)

Zajedničko društvo Galileo osnovano Uredbom Vijeća (EZ) br. 876/2002 (17) završilo je s radom 31. prosinca 2006., a postupci uključeni u likvidaciju društva su završeni. Uredbu (EZ) br. 876/2002 stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(53)

Uzimajući u obzir potrebu da se ocijene programi Galileo i EGNOS, opseg promjena koje se moraju unijeti u Uredbu (EZ) br. 683/2008, te radi jasnoće i pravne sigurnosti, Uredbu (EZ) br. 683/2008 trebalo bi staviti izvan snage.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za provedbu i uporabu sustava u okviru europskih programa satelitske navigacije, posebno ona koja se odnose na upravljanje i financijski doprinos Unije.

Članak 2.

Europski satelitski navigacijski sustavi i programi

1.   Europski programi satelitske navigacije, Galileo i EGNOS, pokrivaju sve aktivnosti koje su potrebne za definiranje, razvoj, provjeru, izvedbu, djelovanje, obnovu i unapređivanje europskih satelitskih navigacijskih sustava, odnosno sustava uspostavljenog u okviru programa Galileo i sustava EGNOS, kao i za osiguranje njihove sigurnosti i interoperabilnosti.

Ti programi također imaju za cilj maksimizirati društveno-gospodarske koristi europskih satelitskih navigacijskih sustava, posebno promicanjem korištenja tih sustava i podrškom razvoju aplikacija i usluga koje se temelje na njima.

2.   Sustav uspostavljen u okviru programa Galileo je civilni sustav pod civilnim nadzorom i infrastruktura za autonomni globalni navigacijski satelitski sustav (GNSS), koji se sastoji od konstelacije satelita i globalne mreže zemaljskih postaja.

3.   Sustav EGNOS je infrastruktura za regionalni satelitski navigacijski sustav koja nadzire i ispravlja otvorene signale koje odašilju postojeći globalni satelitski navigacijski sustavi, kao i signale otvorene usluge koju nudi sustav uspostavljen u okviru programa Galileo, kada ti signali postanu dostupni. Sastoji se od zemaljskih postaja i nekoliko transpondera instaliranih na geostacionarnim satelitima.

4.   Specifični ciljevi programa Galileo su osigurati da se signali koje odašilje sustav uspostavljen u okviru programa mogu koristiti za ispunjenje sljedećih funkcija:

(a)

ponudu otvorene usluge (open service - OS), koja je besplatna za korisnika i daje informacije o pozicioniranju i sinkronizaciji koje su namijenjene poglavito za aplikacije satelitske navigacije visokog volumena,

(b)

doprinos, signalima iz otvorene usluge Galileo, i/ili u suradnji s drugim satelitskim navigacijskim sustavima, uslugama za nadzor integriteta namijenjenima korisnicima aplikacija za sigurnost života u skladu s međunarodnim normama;

(c)

ponudu komercijalne usluge (commercial service - CS) za razvoj aplikacija za profesionalnu ili komercijalnu uporabu boljom izvedbom i podacima s većom dodanom vrijednosti od onih dobivenih preko otvorene usluge;

(d)

ponudu javne regulirane usluge (public regulated service - PRS) ograničene na korisnike koje je ovlastila vlada, za osjetljive aplikacije koje zahtijevaju visoku razinu kontinuiteta usluge, besplatno za države članice, Vijeće, Komisiju, ESVD i, po potrebi, za propisno ovlaštene agencije Unije; ova usluga koristi jake, kodirane signale. Pitanje treba li naplaćivati naknadu drugim sudionicima PRS-a iz članka 2. Odluke br. 1104/2011/EU ocjenjuje se za svaki slučaj posebno te se određuju odgovarajuće odredbe u sporazumima sklopljenima u skladu s člankom 3. stavkom 5. te Odluke.

(e)

doprinos usluzi podrške za traženje i spašavanje (search and rescue support service - SAR) sustava COSPAS- SARSAT tako što otkrivaju signale za pomoć koje odašilju radio-fari i prenose im poruke.

5.   Posebni ciljevi programa EGNOS su osigurati da se signali koje odašilje sustav EGNOS mogu koristiti za ispunjenje sljedećih funkcija:

(a)

ponudu otvorene usluge (open service - OS) koja je besplatna za korisnika i daje informacije o pozicioniranju i sinkronizaciji koje su uglavnom namijenjene aplikacijama satelitske navigacije visokog volumena na području koje pokriva sustav EGNOS,

(b)

ponudu usluge za širenje komercijalnih podataka, naime usluge pristupanja podacima EGNOS-a (EDAS), radi promicanja razvoja aplikacija za profesionalnu ili komercijalnu uporabu uz pomoć poboljšane učinkovitosti i podataka s većom dodanom vrijednosti od onih dobivenih putem njegove otvorene usluge,

(c)

ponudu usluge za sigurnost života (Safety of Life - SoL) namijenjene korisnicima za koje je sigurnost ključna; ova usluga, koja se pruža bez izravnih troškova za korisnike, posebno ispunjava zahtjeve određenih sektora u pogledu stalnosti, dostupnosti i točnosti te uključuje funkciju ispravnosti kojom se korisnika obavješćuje o kvaru u sustavima koje sustav EGNOS pojačava u području pokrivenosti ili o signalima o nedopuštenom odstupanju od tog sustava.

Prvenstveno i što je prije moguće, te funkcije osiguravaju se unutar državnih područja država članica koja su geografski smještena u Europi.

Geografska pokrivenost sustava EGNOS može se proširiti na druge regije svijeta, posebno na državna područja zemalja kandidatkinja, trećih zemalja povezanih s jedinstvenim europskim nebom i država Europske politike susjedstva, ovisno o tehničkoj izvedivosti i na temelju međunarodnih sporazuma. Trošak takvog proširenja, uključujući i povezane troškove uporabe, nije pokriven sredstvima navedenima u članku 9. To proširenje ne odgađa proširenje geografske pokrivenosti sustava EGNOS na državna područja država članica geografski smještena u Europi.

Članak 3.

Dijeljenje programa Galileo u faze

Program Galileo se sastoji od sljedećih faza:

(a)

faze definicije u kojoj se oblikovala struktura sustava i odredili njegovi elementi, a završila je 2001.;

(b)

faze razvoja i provjere, koja je trebala biti dovršena do 31. prosinca 2013., a sastoji se od izrade i lansiranja prvih satelita, uspostave prvih infrastruktura na tlu te svih radova i operacija potrebnih za provjeru sustava u orbiti;

(c)

faze uvođenja koja će se dovršiti do 31. prosinca 2020. i koja uključuje:

i.

izgradnju, postavljanje i zaštitu ukupne infrastrukture u svemiru, naročito svih satelita potrebnih za postizanje posebnih ciljeva navedenih u članku 2. stavku 4. i neophodnih rezervnih satelita te uključuje i povezano razvojno održavanje i rad;

ii.

izgradnju, postavljanje i zaštitu ukupne infrastrukture na tlu, posebno infrastrukture nužne za kontrolu satelita i obradu satelitskih radionavigacijskih podataka te uslužnih centara i ostalih centara na tlu, te s tim povezano razvojno održavanje i rad;

iii.

pripreme za fazu uporabe, uključujući pripremne aktivnosti koje se odnose na osiguravanje usluga navedenih u članku 2. stavku 4.;

(d)

faze uporabe koja uključuje:

i.

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu svemirske infrastrukture, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

ii.

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu infrastrukture na tlu, posebno servisnih centara i ostalih centara na tlu, mreža i postaja, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

iii.

razvoj budućih generacija sustava i razvoj usluga navedenih u članku 2. stavku 4.;

iv.

postupke certifikacije i standardizacije povezane s programom;

v.

osiguravanje i oglašavanje usluga navedenih u članku 2. stavku 4.;

vi.

suradnju s drugim GNSS-ovima; i

vii.

sve ostale aktivnosti potrebne za razvijanje sustava i osiguravanje neometanog rada programa.

Faza uporabe započinje postupno između 2014. i 2015. pružanjem početnih usluga za otvorenu uslugu, službe traganja i spašavanja i javno reguliranu uslugu. Te se početne usluge postupno poboljšavaju a ostale funkcije navedene u posebnim ciljevima navedenima u članku 2. stavku 4. postupno se provode s ciljem dosezanja potpune operativne sposobnosti do 31. prosinca 2020.

Članak 4.

Faza uporabe EGNOS-a

Faza uporabe EGNOS-a uglavnom obuhvaća:

(a)

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu infrastrukture u svemiru, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

(b)

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu infrastrukture na tlu, posebno mreža, lokacija i pomoćnih objekata, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

(c)

razvoj budućih generacija sustava i razvoj usluga navedenih u članku 2. stavku 5.;

(d)

postupke certifikacije i standardizacije povezane s programom;

(e)

osiguravanje i oglašavanje usluga navedenih u članku 2. stavku 5.;

(f)

sve elemente koji opravdavaju pouzdanost sustava i njegovu uporabu;

(g)

koordinacijske aktivnost koje se odnose na ispunjavanje određenih ciljeva u skladu s člankom 2. stavkom 5. drugim i trećim podstavkom.

Članak 5.

Usklađenost i interoperabilnost sustava

1.   Sustavi, mreže i usluge koji proizlaze iz programa Galileo i EGNOS s tehničkog su gledišta usklađeni i interoperabilni.

2.   Sustavi, mreže i usluge koji proizlaze iz programa Galileo i EGNOS usklađeni su i interoperabilni s drugim satelitskim navigacijskim sustavima i konvencionalnim načinima radionavigacije, ako su takvi zahtjevi za usklađenošću i interoperabilnošću utvrđeni međunarodnim sporazumom sklopljenim u skladu s člankom 29.

Članak 6.

Vlasništvo

Komisija je vlasnik sve materijalne i nematerijalne imovine stvorene ili razvijene u okviru programa Galileo i EGNOS. U tu svrhu se, prema potrebi, s trećim stranama sklapaju sporazumi u pogledu postojećih prava vlasništva.

Komisija u odgovarajućem okviru osigurava optimalno korištenje imovine navedene u ovom članku; naročito što je djelotvornije moguće upravlja pravima intelektualnog vlasništva povezanima s programima Galileo i EGNOS, uzimajući u obzir potrebu zaštite i davanja vrijednosti pravima intelektualnog vlasništva Unije, interese dionika i potrebu skladnog razvoja tržišta i novih tehnologija. U tu svrhu osigurava da ugovori sklopljeni u okviru programa Galileo i EGNOS uključuju mogućnost da se prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz rada koji se obavlja u okviru tih programa prenesu na treće osobe ili da se za njih izda licencija.

POGLAVLJE II.

PRORAČUNSKI DOPRINOS I MEHANIZMI

Članak 7.

Aktivnosti

1.   Odobrena sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS za razdoblje 2014.-2020. u skladu s ovom Uredbom odobravaju se za financiranje aktivnosti koje se odnose na:

(a)

dovršavanje faze uvođenja programa Galileo kako je navedeno u članku 3. točki (c).

(b)

fazu uporabe programa Galileo kako je navedeno u članku 3. točki (d).

(c)

fazu uporabe programa EGNOS kako je navedeno u članku 4.

(d)

upravljanje i nadzor nad programima Galileo i EGNOS.

2.   Proračunska odobrena sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS u skladu s člankom 9. stavkom 2. odobravaju se i za financiranje aktivnosti koje se odnose na istraživanje i razvoj ključnih elemenata kao što su čipsetovi i prijemnici u okviru Galilea.

3.   Proračunska odobrena sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS također pokrivaju rashode Komisije koji se odnose na aktivnosti pripremanja, nadzora, pregleda, revizije i ocjenjivanja potrebne za njihovo upravljanje programima i provedbu posebnih ciljeva navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5. Ti rashodi posebno mogu pokrivati:

(a)

studije i sastanke sa stručnjacima;

(b)

informacijske i komunikacijske aktivnosti, uključujući institucionalno izvještavanje o političkim prioritetima Unije ako su izravno povezani s ciljevima ove Uredbe, posebno radi stvaranja sinergija s ostalim relevantnim politikama Unije;

(c)

mreže IT tehnologije, s ciljem obrade ili prijenosa podataka;

(d)

bilo kakvu drugu tehničku ili administrativnu pomoć koja se Komisiji daje za upravljanje programima.

4.   Troškovi programa Galileo i EGNOS i različitih faza tih programa jasno se utvrđuju. Komisija, u skladu s načelom transparentnog upravljanja, na godišnjoj osnovi obavještava Europski parlament, Vijeće i Odbor naveden u članku 36. („Odbor”) o dodjeljivanju financijskih sredstava Unije, uključujući i pričuve za nepredviđene izdatke svakoj od aktivnosti navedenih u stavcima 1., 2. i 3. ovog članka te o korištenju tih sredstava.

Članak 8.

Financiranje programa Galileo i EGNOS

1.   U skladu s člankom 9. Unija financira aktivnosti koje se odnose na programe Galileo i EGNOS navedene u članku 7. stavcima 1., 2. i 3. kako bi ispunila ciljeve predviđene člankom 2., ne dovodeći u pitanje nijedan doprinos iz bilo kojeg drugog izvora financiranja, uključujući i one navedene u stavcima 2. i 3. ovog članka.

2.   Države članice mogu podnijeti zahtjev za dodatno financiranje programa Galileo i EGNOS kako bi se u posebnim slučajevima pokrili dodatni elementi, pod uvjetom da takvi dodatni elementi ne uzrokuju financijsko ili tehničko opterećenje ili kašnjenje za dotični program. Na temelju zahtjeva države članice, Komisija u skladu s ispitnim postupkom navedenim u članku 36. stavku 3. odlučuje jesu li ta dva uvjeta ispunjena. Komisija o svim utjecajima na programe Galileo i EGNOS nastalima primjenom ovog stavka izvještava Europski parlament, Vijeće i Odbor.

3.   Treće zemlje i međunarodne organizacije također mogu osigurati dodatna sredstva za programe Galileo i EGNOS. U međunarodnim sporazumima navedenima u članku 29. utvrđuju se uvjeti i načini njihovog sudjelovanja.

4.   Dodatna financijska sredstva navedena u stavcima 2. i 3. ovog članka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 9.

Sredstva

1.   Financijska omotnica za provedbu aktivnosti navedenih u članku 7. stavcima 1., 2. i 3. i za pokrivanje rizika povezanih s tim aktivnostima je 7 071,73 milijuna eura u tekućim cijenama za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

Iznos iz prvog podstavka dijeli se na sljedeće kategorije rashoda, u tekućim cijenama:

(a)

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (a), 1 930 milijuna eura;

(b

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (b), 3 000 milijuna eura;

(c)

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (c), 1 580 milijuna eura;

(d)

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (d) i u članku 7. stavku 3., 561,73 milijuna;

2.   Ne dovodeći u pitanje nijedan iznos dodijeljen razvoju aplikacija koje se temelje na sustavima unutar programa Obzor 2020., proračunskim odobrenim sredstvima dodijeljenim programima Galileo i EGNOS, uključujući namjenske prihode, financiraju se aktivnosti navedene u članku 7. stavku 2. do najvećeg mogućeg iznosa od 100 milijuna eura po tekućim cijenama.

3.   Komisija može prebacivati sredstva iz jedne kategorije rashoda, utvrđene u stavku 1. trećem podstavku točkama od (a) do (d), u treću do gornje granice u visini 10 % od iznosa navedenog u stavku 1. prvom podstavku. Ako prebacivanje dosegne kumulativni iznos veći od 10 % iznosa navedenog u stavku 1. prvom podstavku, Komisija se može savjetovati s Odborom u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 36. stavku 2.

Komisija obavještava Europski parlament i Vijeće o svim preraspodjelama sredstava između kategorija rashoda.

4.   Odobrena se sredstva izvršavaju u skladu s primjenjivim odredbama ove Uredbe i Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

5.   Proračunske obveze za programe Galileo i EGNOS se dodjeljuju u godišnjim obrocima.

6.   Komisija upravlja financijskim sredstvima navedenima u stavku 1. ovog članka na transparentan i troškovno učinkovit način. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću godišnje podnosi izvješće o strategiji upravljanja troškovima koju slijedi.

Članak 10.

Prihod od programa Galileo i EGNOS

1.   Prihod dobiven uporabom sustava ubire Unija, a uplaćuje se u proračun Unije i dodjeljuje programima Galileo i EGNOS, a posebno cilju navedenom u članku 2. stavku 1. Ako prihodi premašuju potrebe financiranja faza uporabe programa, svaku izmjenu načela dodjeljivanja moraju odobriti Europski parlament i Vijeće na temelju prijedloga Komisije.

2.   Mehanizam dijeljenja prihoda može se utvrditi ugovorima sklopljenim sa subjektima iz privatnog sektora.

3.   Kamate od isplata predfinanciranja subjektima odgovornima za neizravno izvršenje proračuna dodjeljuju se aktivnostima ovisno o sporazumu o delegiranju ovlasti ili ugovoru sklopljenom između Komisije i dotičnog subjekta. U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, subjekti odgovorni za neizravno izvršenje proračuna otvaraju račune kako bi se omogućilo utvrđivanje sredstava i odgovarajućih kamata.

POGLAVLJE III.

JAVNO UPRAVLJANJE PROGRAMIMA GALILEO I EGNOS

Članak 11.

Načela upravljanja programima Galileo i EGNOS

Javno upravljanje programima Galileo i EGNOS temelji se na načelima:

(a)

stroge podjele zadataka i odgovornosti između raznih uključenih subjekata, osobito između Komisije, Agencije za europski GNSS i ESA-e, pod sveukupnom odgovornošću Komisije;

(b)

iskrene suradnje između subjekata navedenih u točki (a) i država članica;

(c)

stroge kontrole programa, uključujući i strogo pridržavanje cijene koštanja i rasporeda od strane svih uključenih subjekata unutar njihovih područja odgovornosti, u odnosu na ciljeve programa Galileo i EGNOS;

(d)

optimizacije i racionalizacije korištenja postojećih struktura radi izbjegavanja dupliciranja tehničke stručnosti;

(e)

korištenja sustava i tehnika najbolje prakse za upravljanje projektima kako bi se nadzirala provedba programa Galileo i EGNOS u svjetlu posebnih uvjeta i uz potporu stručnjaka na tom području.

Članak 12.

Uloga Komisije

1.   Komisija snosi cjelokupnu odgovornost za programe Galileo i EGNOS. Upravlja financijskim sredstvima dodijeljenima u okviru ove Uredbe i nadzire provedbu svih aktivnosti programa, posebno u pogledu njihovih troškova, rasporeda i izvršavanja.

2.   Osim cjelokupne odgovornosti navedene u stavku 1. i posebnih zadataka navedenih u ovoj Uredbi, Komisija:

(a)

osigurava jasnu podjelu zadataka između raznih subjekata i tijela uključenih u programe Galileo i EGNOS i u tu svrhu Agenciji za europski GNSS i ESA-i raspodjeljuje zadatke navedene u članku 14. stavku 2. i članku 15., posebno putem sporazuma o delegiranju ovlasti,

(b)

osigurava pravovremenu provedbu programa Galileo i EGNOS u okviru sredstava dodijeljenih programima i u skladu s ciljevima utvrđenima člankom 2.

U tu svrhu utvrđuje i primjenjuje odgovarajuće instrumente i strukturne mjere za određivanje, nadzor, ublaživanje i praćenje rizika povezanih s programima;

(c)

u ime Unije i unutar područja svoje nadležnosti upravlja odnosima s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama;

(d)

državama članicama i Europskom parlamentu pravovremeno osigurava sve relevantne informacije koje se odnose na programe Galileo i EGNOS, osobito u pogledu upravljanja rizicima, ukupnih troškova, godišnjih operativnih troškova svakog važnog elementa infrastrukture Galilea, prihodima, rasporedom i izvršavanjem, te pregledom provedbe sustava i tehnika upravljanja projektima navedenih u točki (e) članka 11.;

(e)

ocjenjuje mogućnosti promicanja i osiguravanja uporabe europskih satelitskih navigacijskih sustava u raznim ekonomskim sektorima, što uključuje analiziranje načina iskorištavanja prednosti koje stvaraju sustavi.

3.   Za nesmetano napredovanje faza uvođenja i uporabe programa Galileo i faze uporabe programa EGNOS koje su navedene u člancima 3. i 4., Komisija po potrebi utvrđuje mjere potrebne za:

(a)

upravljanje rizicima svojstvenima napredovanju programa Galileo i EGNOS i smanjivanje tih rizika;

(b)

utvrđivanje ključnih etapa donošenja odluka za nadzor i ocjenjivanje provedbe programa;

(c)

utvrđivanje lokacije infrastrukture na tlu za sustave, u skladu sa sigurnosnim uvjetima, poštujući otvoreni i transparenti postupka i osiguravajući njezin rad;

(d)

određivanje tehničkih i operativnih specifikacija potrebnih za izvođenje funkcija navedenih u točkama (b) i (c) članka 2. stavka 4. i za provođenje evolucija sustava.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

Članak 13.

Sigurnost sustava i njihovog rada

1.   Komisija osigurava sigurnost programa Galileo i EGNOS, uključujući sigurnost sustava i njihovog rada. U tu svrhu Komisija:

(a)

uzima u obzir potrebu za nadzorom i integracijom sigurnosnih uvjeta i normi unutar svim programa;

(b)

osigurava da se ukupnim učinkom tih uvjeta i normi podupire uspješno napredovanje programa, posebno u pogledu troškova, upravljanja rizicima i rasporeda;

(c)

uspostavlja mehanizme za usklađivanja raznih uključenih tijela;

(d)

uzima u obzir sigurnosne norme i uvjete na snazi kako se ne bi snizila opća razina sigurnosti i kako se ne bi utjecalo na funkcioniranje postojećih sustava temeljenih na tim normama i uvjetima.

2.   Ne dovodeći u pitanje članke 14. i 16. ove Uredbe i članak 8. Odluke br. 1104/2011/EU, Komisija usvaja delegirane akte u skladu s člankom 35., utvrđujući ciljeve na visokoj razini potrebne za jamčenje sigurnosti programa Galileo i EGNOS navedene u stavku 1.

3.   Komisija utvrđuje potrebne tehničke specifikacije i ostale mjere za provođenje ciljeva na visokoj razini navedenih u stavku 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

4.   EEAS nastavlja pomagati Komisiji u izvršavanju njezinih funkcija na području vanjskih poslova, u skladu s člankom 2. stavkom 2. Odluke 2010/427/EU.

Članak 14.

Uloga Agencije za europski GNSS

1.   U skladu sa smjernicama koje je utvrdila Komisija, Agencija za europski GNSS:

(a)

u pogledu sigurnosti programa Galileo i EGNOS i ne dovodeći u pitanje članke 13. i 16., osigurava:

i.

sigurnosnu akreditaciju, preko svojeg Odbora za sigurnosnu akreditaciju, u skladu s Poglavljem III. Uredbe (EU) br. 912/2010; u skladu s time započinje i nadzire provedbu sigurnosnih postupaka i provjerava sigurnost sustava;

ii.

rad Centra za nadzor sigurnosti Galilea, naveden u članku 6. točki (d) Uredbe (EU) br. 912/2010, u skladu s normama i uvjetima navedenima u članku 13. ove Uredbe i uputama iz Zajedničke akcije 2004/552/ZVSP;

(b)

izvršava zadatke predviđene člankom 5. Odluke br. 1104/2011/EU i pomaže Komisiji u skladu s člankom 8. stavkom 6. te Odluke;

(c)

pridonosi, u okviru faza uvođenja i uporabe programa Galileo i faze uporabe programa EGNOS, promicanju i oglašavanju usluga navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5., uključujući i provođenjem potrebnih tržišnih analiza, osobito u tržišnom izvješću koje Agencija za europski GNSS svake godine izrađuje o tržištu aplikacija i usluga, uspostavljanjem bliskih kontakata s korisnicima i potencijalnim korisnicima sustava s ciljem prikupljanja informacija o njihovim potrebama, praćenjem događanja na silaznim tržištima satelitske navigacije i sastavljanjem akcijskog plana za usvajanje usluga navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5. od strane zajednice korisnika, a koji posebno uključuje važne aktivnosti koje se odnose na standardizaciju i certifikaciju.

2.   Agencija za europski GNSS obavlja i druge zadatke koji se odnose na provedbu programa Galileo i EGNOS, uključujući i zadatke upravljanja programom i za njih je odgovorna. Te joj zadatke povjerava Komisija sporazumom o delegiranju ovlasti usvojenim na temelju odluke o delegiranju ovlasti, u skladu s člankom 60. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, a oni uključuju:

(a)

operativne aktivnosti koje uključuje upravljanje infrastrukturom sustava, održavanje i neprestano unapređivanje sustava, postupke certifikacije i standardizacije te pružanje usluga navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5.;

(b)

aktivnosti razvoja i uvođenja za razvitak i buduće generacije sustava, te doprinos određivanju razvoja sustava, uključujući nabavu;

(c)

promicanje razvoja aplikacija i usluga temeljenih na sustavima te podizanje svijesti o takvim aplikacijama i sustavima, uključujući utvrđivanje, spajanje i usklađivanje mreža Europskih centara izvrsnosti u aplikacijama i uslugama GNSS-a, oslanjanje na stručnost javnog i privatnog sektora i ocjenjivanje mjera koje se odnose na takvo promicanje i podizanje svijesti;

(d)

promicanje razvoja ključnih elemenata kao što su čipsetovi i prijemnici u okviru Galilea.

3.   Sporazumom o delegiranju ovlasti iz stavka 2. Agenciji za europski GNSS dodjeljuje se odgovarajuća razina autonomije i ovlasti, uz posebno upućivanje na javnog naručitelja u okviru članka 58. stavka 1. točke (c) i članka 60. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Uz to, njime se utvrđuju opći uvjeti za upravljanje sredstvima povjerenim Agenciji za europski GNSS, a posebno aktivnosti koje se trebaju provesti, odgovarajuće financiranje, postupci upravljanja i mjere nadzora i kontrole, mjere koje se primjenjuju u slučaju manjkave provedbe ugovora u pogledu troškova, rasporeda i uspješnosti, kao i pravila koja se odnose na vlasništvo nad svom materijalnom i nematerijalnom imovinom.

Mjerama nadzora i kontrole se posebno osiguravaju sustav provizorne prognoze troškova, sustavne informacije Komisiji o troškovima i rasporedu te, u slučaju nepodudaranja između predviđenih proračunskih sredstava, izvršavanja i rasporeda, korektivna akcija kojom se osigurava primjena infrastruktura u granicama dodijeljenih proračunskih sredstava.

4.   Agencija za europski GNSS sklapa s ESA-om radne dogovore koji su u skladu s ovom Uredbom objema potrebni za izvršavanje zadataka u fazi uporabe programa Galileo i EGNOS. Komisija obavještava Europski parlament, Vijeće i Odbor o tim radnim dogovorima koje je sklopila Agencija za europski GNSS i svim njihovima izmjenama. Prema potrebi, Agencija za europski GNSS također može razmotriti hoće li se obratiti ostalim subjektima iz javnog ili privatnog sektora.

5.   Uz zadatke navedene u stavcima 1. i 2. te u okviru područja njezine zadaće, Agencija za europski GNSS Komisiji osigurava svoju tehničku stručnost i opskrbljuje je svim potrebnim informacijama potrebnima za izvršavanje njezinih zadataka u skladu s ovom Uredbu, uključujući i za ocjenu mogućnosti promicanja i osiguravanja uporabe sustava navedenih u članku 12. stavku 2. točki (e).

6.   Savjetovanje s Odborom o odluci o delegiranju ovlasti navedenoj u stavku 2. ovog članka obavlja se u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenom u članku 36. stavku 2. Europski parlament, Vijeće i Odbor unaprijed se obavještavaju o sporazumima o delegiranju ovlasti koje će sklopiti Unija, koju predstavlja Komisija, i Agencija za europski GNSS.

7.   Komisija obavještava Europski parlament i Odbor o privremenim i konačnim rezultatima ocjenjivanja svih javnih natječaja i ugovora sa subjektima iz privatnog sektora, uključujući informacije koje se odnose na podizvođenje.

Članak 15.

Uloga Europske svemirske agencije

1.   Za fazu uvođenja programa Galileo navedenu u članku 3. točki (c), Komisija bez odgađanja sklapa ugovor o delegiranju ovlasti s ESA-om, podrobno navodeći njezine zadatke, osobito što se tiče oblikovanja, razvoja i nabave sustava. Sporazum s ESA-om sklapa se na temelju odluke o delegiranju ovlasti koju je Komisija usvojila u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) b. 966/2012.

Sporazumom o delegiranju ovlasti, u mjeri u kojoj je to potrebno za zadatke i izvršavanje proračuna koji su delegirani, utvrđuju se opći uvjeti za upravljanje sredstvima povjerenim ESA-i, a posebno aktivnosti koje se moraju provesti u odnosu na oblikovanje, razvoj i nabavu sustava, odgovarajuće financiranje, postupci upravljanja i mjere nadzora i kontrole, mjere koje se primjenjuju u slučaju neodgovarajuće provedbe ugovora u pogledu troškova, rasporeda i izvršavanja te pravila u vezi s vlasništvom nad svom materijalnom i nematerijalnom imovinom.

Mjerama nadzora i kontrole se posebno osiguravaju sustav provizorne prognoze troškova, sustavne informacije Komisiji o troškovima i rasporedu te, u slučaju nepodudaranja između predviđenih proračunskih sredstava, izvršavanja i rasporeda, korektivna akcija kojom se osigurava primjena infrastruktura u granicama dodijeljenih proračunskih sredstava.

2.   Savjetovanje s Odborom o odluci o delegiranju ovlasti iz stavka 1. obavlja se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 35. stavka 2. Europski parlament, Vijeće i Odbor unaprijed se obavještavaju o sporazumima o delegiranju ovlasti koje će sklopiti Unija, koju predstavljaju Komisija, i ESA

3.   Odbor obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Odbor. o privremenim i konačnim rezultatima ocjenjivanja javnih natječaja i ugovora sa subjektima iz privatnog sektora koje će sklopiti ESA, uključujući i o informacijama koje se odnose na podizvođenje.

4.   Za fazu uporabe programa Galileo i EGNOS, kako je navedeno u članku 3. točki (d) i članku 4., radni dogovori između Agencije za europski GNSS i ESA-e, navedeni u članku 15. stavku 1.c bave se ulogom ESA-e tijekom te faze te njezinom suradnjom s Agencijom za europski GNSS, posebno u pogledu:

(a)

osmišljavanja, oblikovanja, nadzora, nabave i vrednovanja u okviru razvoja budućih generacija sustava;

(b)

tehničke potpore u okviru rada i održavanja postojećih generacija sustava.

Ti su ugovori u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i s mjerama koje je utvrdila Komisija u skladu s člankom 12. stavkom 3.

5.   Ne dovodeći u pitanje sporazum o delegiranju ovlasti i radne dogovore navedene u stavcima 1 i 4.a, Komisija od ESA-e može zatražiti tehničku stručnost i informacije potrebne za izvršavanje njezinih zadataka u skladu s ovom Uredbom.

POGLAVLJE IV.

ASPEKTI KOJI SE ODNOSE NA SIGURNOST UNIJE ILI DRŽAVE ČLANICE

Članak 16.

Zajednička akcija

Kada god sigurnost Europske unije ili njezinih država članica može biti ugrožena djelovanjem sustava, primjenjuju se postupci određeni u Zajedničkoj akciji Vijeća 2004/552/ZVSP.

Članak 17.

Primjena pravila o klasificiranim podacima

U okviru područja primjene ove Uredbe:

(a)

svaka država članica osigurava da njezini nacionalni sigurnosni propisi pružaju stupanj zaštite klasificiranih podataka EU-a jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa određenih u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i sigurnosnih propisa Vijeća određenih u prilozima Odluci 2013/488/EU;

(b)

države članice bez odgađanja obavješćuju Komisiju o nacionalnim sigurnosnim propisima kako je navedeno u točki (a);

(c)

fizičke osobe s boravištem u trećim državama i pravne osobe s poslovnim nastanom u trećim zemljama mogu rukovati klasificiranim podacima EU-a u vezi s programima jedino ako u tim državama podliježu sigurnosnim propisima koji jamče stupanj zaštite koji je barem jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa Komisije određenih u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i sigurnosnih propisa Vijeća određenih u Prilogu Odluci 2013/488/EU. Jednakovrijedost sigurnosnih propisa koji se primjenjuju u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji određuje su u sporazumu o sigurnosti podataka između Europske unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije u skladu s postupkom određenim u članku 218. UFEU-a te uzimajući u obzir članak 13. Odluke 2013/488/EU;

(d)

Ne dovodeći u pitanje članak 13. Odluke 2013/488/EU i pravila o industrijskoj sigurnosti određena u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom, fizička osoba ili pravna osoba, treća zemlja ili međunarodna organizacija mogu imati pristup klasificiranim podacima EU-a ako se to u dotičnom slučaju pokaže potrebnim te ovisno o prirodi sadržaja tih podataka, primateljevoj potrebi za saznanjem i stupnju koristi za Europsku uniju.

POGLAVLJE V.

JAVNA NABAVA

ODJELJAK I.

Opće odredbe koje se primjenjuju na javnu nabavu koja se provodi kao dio faza uvođenja i uporabe programa galileo i faze uporabe programa egnos

Članak 18.

Opća načela

Ne dovodeći u pitanje mjere potrebne za zaštitu ključnih sigurnosnih interesa Europske unije ili javne sigurnosti ili mjere potrebne za usklađivanje sa zahtjevima Europske unije o kontroli izvoza, Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 primjenjuju se na faze uvođenja i uporabe programa Galileo i na fazu uporabe programa EGNOS. Nadalje, sljedeća opća načela također se primjenjuju na faze provedbe i uporabe programa Galileo i na fazu provedbe programa EGNOS: otvoreni pristup i pošteno tržišno natjecanje u cijelome lancu industrijske opskrbe, natječaj na temelju transparentnih i pravodobnih informacija, jasno priopćavanje važećih propisa o nabavi, kriterija odabira i dodjele te svih drugih relevantnih informacija kojima se svim potencijalnim ponuđačima osiguravaju jednaka pravila igre.

Članak 19.

Posebni ciljevi

Tijekom postupka javne nabave, javni naručitelji u pozivima za podnošenje ponuda teže ostvarenju sljedećih ciljeva:

(a)

promicanju što šireg i otvorenijeg sudjelovanja svih gospodarskih subjekata u cijeloj Uniji, posebice novih sudionika i malih i srednjih poduzetnika, ohrabrivanjem ponuditelja na podizvođenje;

(b)

izbjegavanju moguće zlouporabe dominantnog položaja i oslanjanja na jednog dobavljača;

(c)

iskorištavanju prednosti prethodnih ulaganja u javni sektor i stečenog znanja, te iskustva i sposobnosti industrije uključujući one stečene tijekom faza definicije, razvoja, provjere i uvođenja programa, uz istodobno osiguranje poštovanja pravila o konkurentnim natječajima;

(d)

osiguranju nabave iz više izvora gdje god je to moguće kako bi se zajamčila bolja sveobuhvatna kontrola programa Galileo i EGNOS, njihovih troškova i rasporeda;

(e)

uzimanju u obzir, gdje je to moguće, ukupnog troška tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda.

ODJELJAK 2.

Posebne odredbe koje se primjenjuju na javnu nabavu koja se provodi kao dio faza uvođenja i uporabe programa galileo i faze uporabe programa egnos

Članak 20.

Određivanje uvjeta za pošteno tržišno natjecanje

Javni naručitelj poduzima prikladne mjere kako bi osigurao uvjete za pošteno tržišno natjecanje u slučaju da prethodno uključenje poduzeća u aktivnosti u vezi s predmetom poziva za podnošenje ponuda:

(a)

tom poduzeću može dati značajnu prednost u smislu privilegiranih podataka te stoga dovesti u pitanje poštovanje načela jednakog postupanja ili

(b)

utjecati na normalne uvjete tržišnog natjecanja ili nepristranost i objektivnost pri dodjeli ili izvršavanju ugovora.

Te mjere ne narušavaju pošteno tržišno natjecanje, i ne ugrožavaju jednako postupanje ili povjerljivost podataka prikupljenih o poduzetnicima, njihovim poslovnim vezama i strukturi troškova. U tom kontekstu, ovim se mjerama u obzir uzimaju priroda i posebnosti namjeravanog ugovora.

Članak 21.

Sigurnost podataka

Kada ugovori uključuju, zahtijevaju i/ili sadrže klasificirane podatke, javni naručitelj u dokumentima ponude navodi mjere i zahtjeve potrebne kako bi se osigurala zaštita sigurnosti takvih podataka na traženoj razini.

Članak 22.

Pouzdanost isporuka

Javni naručitelj u dokumentima ponude navodi svoje zahtjeve u odnosu na pouzdanost isporuka i pružanja usluga u okviru izvršenja ugovora.

Članak 23.

Ugovori s uvjetnim dijelovima

1.   Javni naručitelj može dodijeliti ugovor u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima.

2.   Ugovor s uvjetnim dijelovima uključuje fiksni dio popraćen proračunskim obvezama što rezultira čvrstom obvezom izvršenja radova, isporuka ili usluga ugovorenih za taj dio te jedan ili više dijelova koji su uvjetovani proračunom i izvršavanjem. Dokumentacija ponude odnosi se na posebne značajke ugovora s uvjetnim dijelovima. U njoj se posebno navodi predmet ugovora, cijena ili pojedinosti za utvrđivanje cijene te pojedinosti za izvođenje radova, isporuku robe i pružanje usluga tijekom svakog dijela.

3.   Obveze iz fiksnog dijela dio su jedinstvene cjeline. Isto vrijedi za obveze iz svakog uvjetnog dijela, uzimajući u obzir obveze iz prethodnih dijelova.

4.   Izvršavanje svakog uvjetnog dijela podliježe odluci javnog naručitelja o kojoj se izvoditelj radova obavještava u skladu s ugovorom. Kada je uvjetni dio potvrđen sa zakašnjenjem ili nije potvrđen, izvoditelj radova može, ako je tako određeno u ugovoru i uvjetima ugovora, primiti naknadu za čekanje ili za neizvođenje.

5.   Ako javni naručitelj u pogledu određenog dijela utvrdi da radovi, isporuka i usluge ugovoreni za taj dio nisu izvršeni, on može zahtijevati naknadu štete te raskinuti ugovor, ako ugovor to predviđa te pod uvjetima utvrđenima u ugovoru.

Članak 24.

Ugovori s nadoknadom troškova

1.   Javni naručitelj može se odlučiti za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova do određenog iznosa u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 2.

Iznos koji se za takve ugovore plaća sastoji se od nadoknade svih izravnih troškova koje snosi izvoditelj radova prilikom izvršavanja ugovora, kao što su troškovi radne snage, materijala, potrošne robe i uporabe opreme i infrastrukture potrebne za izvršavanje ugovora. Ti se troškovi uvećavaju za fiksni honorar koji pokriva neizravne troškove i dobit ili svotu koja pokriva neizravne troškove i poticajne naknade pod uvjetom ostvarivanja ciljeva u zadanom roku.

2.   Javni naručitelj može se odlučiti za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova kada je objektivno nemoguće utvrditi točnu fiksnu cijenu i kada postoji mogućnost da ta fiksna cijena bude pretjerano visoka zbog nesigurnosti povezanih s izvršavanjem ugovora zato što:

(a)

ugovor sadrži izuzetno složene značajke ili značajke koje zahtijevaju uporabu nove tehnologije te stoga podrazumijevaju znatan broj tehničkih rizika ili zato što

(b)

se iz operativnih razloga odmah mora započeti s aktivnostima koje su predmet ugovora, iako još nije u potpunosti moguće odrediti točnu fiksnu cijenu zbog značajnih rizika ili zato što izvršavanje ugovora dijelom ovisi o izvršavanju drugih ugovora.

3.   Najveći iznos za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova najveća je moguća svota koja se može isplatiti. Ona se može premašiti samo u propisno obrazloženim iznimnim slučajevima uz prethodno odobrenje javnog naručitelja.

4.   U dokumentaciji ponude postupka javne nabave za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova navodi se:

(a)

vrsta ugovora, prije svega radi li se o ugovoru s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova do određene najviše cijene,

(b)

elementi ugovora koji su predmet nadoknade troškova u slučaju ugovora s djelomičnom nadoknadom troškova,

(c)

ukupni najveći iznos,

(d)

kriteriji dodjele ugovora koji moraju omogućiti procjenu vjerodostojnosti ukupno procijenjenog proračuna, nadoknadivih troškova, mehanizama za utvrđivanje tih troškova i dobiti navedenih u ponudi,

(e)

mehanizmi uvećavanja, koji se primjenjuju na izravne troškove, navedeni u stavku 1.,

(f)

pravila i postupci kojima se utvrđuje nadoknadivost troškova planiranih od strane ponuditelja za izvršavanje ugovora, u skladu s načelima iz stavka 5.,

(g)

računovodstvena pravila koja ponuditelji moraju poštovati,

(h)

u slučaju ugovora s djelomičnom nadoknadom troškova koji se pretvara u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom, parametri te konverzije.

5.   Troškovi koje ponuditelj snosi tijekom izvršavanja ugovora s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova mogu se nadoknaditi samo ako:

(a)

su zaista nastali tijekom trajanja ugovora, uz iznimku troškova za opremu, infrastrukturu i nematerijalnu dugotrajnu imovinu potrebnih za izvršavanje ugovora, koji mogu biti nadoknadivi do iznosa njihove ukupne kupovne cijene,

(b)

navedeni u ukupno procijenjenom proračunu koji može biti izmijenjen izmjenama izvornog ugovora,

(c)

su potrebni za izvršavanje ugovora,

(d)

su nastali kao rezultat i pripisuju se izvršavanja ugovora,

(e)

ih se može raspoznati, provjeriti, ili ako su zabilježeni u računovodstvenoj dokumentaciji izvoditelju radova i utvrđeni u skladu s računovodstvenim standardima navedenima u specifikacijama i ugovoru,

(f)

poštuju zahtjeve primjenjivog poreznog i socijalnog prava,

(g)

ne odstupaju od uvjeta ugovora,

(h)

razumni su, opravdani te usklađeni sa zahtjevima dobrog financijskog upravljanja, posebice s obzirom na ekonomičnost i učinkovitost.

Javni naručitelj odgovoran je za računovodstvo svojih troškova, uredno vođenje svojih poslovnih knjiga ili svakog drugog dokumenta koje može predočiti kao dokaz za troškove čiju nadoknadu traži u skladu s načelima iz ovog članka. Troškovi koje izvoditelj radova ne može dokazati smatraju se neprihvatljivima i njihova nadoknada se odbija.

6.   Javni naručitelj odgovoran je za sljedeće zadatke kako bi osigurao ispravno izvršavanje ugovora s nadoknadom troškova:

(a)

određivanje najrealističnijih najviših iznosa istodobno dozvoljavajući potrebnu fleksibilnost kako bi se u obzir uzele tehničke poteškoće,

(b)

pretvaranje ugovora s djelomičnom nadoknadom troškova u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom čim postane moguće odrediti fiksnu ugovorenu cijenu tijekom izvršavanja ugovora. U tu svrhu, javni naručitelj određuje parametre pretvaranja ugovora s nadoknadom troškova u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom.

(c)

provođenje nadzornih i kontrolnih mjera koje prije svega služe kao sustav predviđanja mogućih troškova,

(d)

određivanje odgovarajućih načela, alata i postupaka za provedbu ugovora, posebno za raspoznavanje i provjeru prihvatljivosti troškova koje prijavljuju izvoditelji radova ili podizvoditelji tijekom izvršavanja ugovora, i za unošenje izmjena u ugovor,

(e)

provjeru pridržavaju li se izvoditelji i njihovi podizvoditelji računovodstvenih standarda određenih ugovorom te obveze predočavanja svojih računovodstvenih dokumenata kao stvarnog i pravednog pregleda stanja računa,

(f)

neprestano osiguravanje učinkovitosti načela, alata i postupaka navedenih pod točkom (d) tijekom izvršavanja ugovora.

Članak 25.

Izmjene

Javni naručitelj i izvoditelj radova mogu izmijeniti ugovor izmjenom uz ispunjenje sljedećih uvjeta:

(a)

ako to ne mijenja predmet ugovora,

(b)

ako to ne utječe na ekonomsku ravnotežu ugovora,

(c)

ako time nisu uvedeni uvjeti koji bi, da su bili prvotno navedeni u ugovornoj dokumentaciji, omogućili prijavu drugim ponuditeljima, a ne onima izvorno prijavljenima, ili koji bi omogućili odabir druge ponude, a ne one izvorno odabrane.

Članak 26.

Podizvođenje

1.   Javni naručitelj od ponuditelja zahtijeva da dio ugovora ponudi podizvoditeljima kroz konkurentno nadmetanje na primjerenim razinama podizvođenja odnosno poduzećima koja nisu dio iste skupine u kojoj je ponuditelj, posebno novim sudionicima i malim i srednjim poduzećima.

2.   Javni naručitelj nalaže da traženi udio ugovora bude ponuđen na podizvođenje u obliku raspona od najmanjeg do najvećeg postotka. On osigurava da su ti postoci razmjerni ciljevima i vrijednosti ugovora, uzimajući u obzir prirodu sektora dotične aktivnosti te poglavito konkurentne uvjete i uočen industrijski potencijal.

3.   Ako ponuditelj u svojoj ponudi naznači da ne namjerava niti jedan udio ugovora ponuditi podizvoditeljima ili da namjerava ponuditi udio manji od minimalnog raspona navedenog u stavku 2., tada to mora obrazložiti javnom naručitelju. Javni naručitelj te informacije dostavlja Komisiji.

4.   Javni naručitelj može odbiti podizvoditelje koje je kandidat izabrao tijekom faze postupka dodjele glavnog ugovora ili koje je izabrao ponuditelj izabran za izvršavanje ugovora. Odluku o odbijanju, koja može biti utemeljena samo na kriterijima za odabir ponuditelja za glavni ugovor, obrazlaže pismeno.

POGLAVLJE VI.

OSTALE ODREDBE

Članak 27.

Planiranje programa

Komisija usvaja godišnji program rada u obliku provedbenog plana aktivnosti potrebnih za ostvarivanje posebnih ciljeva programa Galileo utvrđenih člankom 2. stavkom 4. u skladu s fazama određenima člankom 3. i posebnim ciljevima programa EGNOS utvrđenima člankom 2. stavkom 5. Godišnjim programom rada također su osigurana sredstva za financiranje tih aktivnosti.

Te se provedbene mjere donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

Članak 28.

Djelovanje država članica

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje programa Galileo i EGNOS, uključujući mjere zaštite zemaljskih stanica koje se nalaze na njihovim državnim područjima, koje će biti barem jednakovrijedne onima nužnima za zaštitu europskih kritičnih infrastruktura u smislu Direktive Vijeća 2008/114/EZ (18). Države članice ne poduzimaju mjere koje bi mogle naštetiti programima ili uslugama koje se pružaju njihovim iskorištavanjem, posebno u pogledu neprekidnosti rada infrastruktura.

Članak 29.

Međunarodni sporazumi

Europska unija može sklopiti sporazume s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u kontekstu programa Galileo i EGNOS u skladu s postupkom utvrđenim u članku 218. UFEU-a.

Članak 30.

Tehnička podrška

Kako bi se proveli tehnički zadaci navedeni u članku 12. stavku 2. Komisija može zatražiti tehničku podršku, posebice u smislu kapaciteta i stručnosti nacionalnih agencija nadležnih za svemirski sektor, ili pomoć samostalnih stručnjaka i tijela koja bi mogla dati nepristranu analizu i mišljenja o napretku programa Galileo i EGNOS.

Subjekti koji su osim Komisije uključeni u javno upravljanje programima, posebno Agencija za europski GNSS i ESA, mogu dobiti istu tehničku podršku prilikom provođenja zadataka koji su im povjereni na temelju ove Uredbe.

Članak 31.

Osobni podaci i zaštita privatnosti

1.   Komisija osigurava zaštitu osobnih podataka i privatnosti tijekom osmišljavanja, provedbe i uporabe sustava te uključenost primjerenih jamstava.

2.   Svi osobni podaci koji se obrađuju u kontekstu zadaća i aktivnosti iz ove Uredbe, obrađuju se u skladu s primjenjivim pravom o zaštiti osobnih podataka, poglavito Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (19) i Uredbom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20).

Članak 32.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da su, prilikom provođenja aktivnosti financiranih u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera zaštite od prijevare, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama kao i, ukoliko se nepravilnosti otkriju, povratom pogrešno isplaćenih iznosa te, po potrebi, djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i provjera na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su primali sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta gospodarskih sudionika na koje se ovakvo financiranje odnosi izravno ili posredno u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 883/2013 Eurpskog parlamenta i Vijeća (21) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (22) kako bi se utvrdilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo kojeg drugog nezakonitog djelovanja koji utječe na financijske interese Europske unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, odlukom ili ugovorom koji se odnose na financiranje Unije.

Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, međunarodni sporazumi s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava, odluke i ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava koji su rezultat primjene ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF na provođenje takvih revizija te provjera i inspekcija na licu mjesta.

Članak 33.

Obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća

1.   Komisija osigurava provedbu ove Uredbe. Svake godine prilikom predstavljanja prednacrta proračuna Komisija dostavlja izvješće Europskome parlamentu i Vijeću o provedbi programa Galileo i EGNOS. To izvješće sadrži sve informacije o programima, poglavito one u vezi s upravljanjem rizikom, ukupnim troškovima, godišnjim troškovima poslovanja, prihodima, rasporedom i izvođenjem, kako je to navedeno pod točkom (d) članka 12. stavka 2. o funkcioniranju sporazuma o delegiranju sklopljenih u skladu s člankom 14. stavkom 2. i člankom 15. stavkom 1. Izvješće mora sadržavati:

(a)

pregled dodjele i korištenja sredstava dodijeljenih za programe u skladu s člankom 7. stavkom 4.,

(b)

informacije o strategiji Komisije o upravljanju troškovima u skladu s člankom 9. stavkom 6.,

(c)

ocjenu upravljanja pravima intelektualnog vlasništva,

(d)

pregled provedbe sustava i tehnika upravljanja projektima, uključujući sustave i tehnike upravljanja rizikom, kako je navedeno u članku 12. stavku 2. točki (d),

(e)

procjena mjera poduzetih u svrhu maksimalnog iskorištavanja socio-ekonomskih prednosti programa.

2.   Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o privremenim i konačnim rezultatima ocjenjivanja javnog natječaja i ugovora sa subjektima iz privatnog sektora koje su provele Agencija za europski GNSS i Europska svemirska agencija (ESA) u skladu s člankom 14. stavkom 7. i člankom 15. stavkom 3.

Također obavješćuje Europski parlament i Vijeće o:

(a)

bilo kakvoj preraspodjeli sredstava između kategorija rashoda provedenoj u skladu s člankom 9. stavkom 3.,

(b)

bilo kakvom utjecaju na programe Galileo i EGNOS kao rezultatu primjene članka 8. stavka 2.

Članak 34.

Preispitivanje provedbe ove Uredbe

1.   Do 30. lipnja 2017. Komisija podnosi izvješće o procjeni provedbe ove Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću u cilju donošenja odluke o produženju, izmjeni ili ukidanju mjera poduzetih u skladu s ovom Uredbom, a koje se odnose na:

(a)

ostvarivanje ciljeva tih mjera, posebice rezultata i učinka,

(b)

učinkovitost pri korištenju sredstava,

(c)

europsku dodanu vrijednost.

Izvješće o ocjeni također obuhvaća tehnološki razvoj povezan sa sustavima, opseg za pojednostavljenje, unutarnju i vanjsku koherentnost, relevantnost svih ciljeva kao i doprinos mjera Unijinim prioritetima pametnog, održivog i uključivog rasta. U obzir se uzimaju rezultati ocjene dugoročnog učinka prethodnih mjera.

2.   Ocjena uzima u obzir postignuti napredak u odnosu na posebne ciljeve programa Galileo i EGNOS utvrđene člankom 2. stavcima 4. i 5. na temelju pokazatelja učinkovitosti kao što su:

(a)

za Galileo u odnosu na:

i.

uvođenje njegove infrastrukture:

broj i dostupnost operativnih satelita, broj dostupnih zamjenskih zemaljskih satelita u odnosu na broj planiranih satelita naveden u sporazumu o delegiranju,

stvarnu raspoloživost elemenata zemaljske infrastrukture (poput zemaljskih stanica, nadzornih centara) u odnosu na planiranu raspoloživost,

ii.

razinu usluge:

kartu raspoloživosti usluge prema kategoriji usluge u odnosu na dokument u kojemu je definirana usluga,

iii.

trošak:

indeks troškovne učinkovitosti po troškovno značajnom predmetu programa utemeljen na odnosu koji uspoređuje stvarni trošak i proračunski trošak,

iv.

raspored:

indeks učinkovitosti rasporeda za svaku bitnu stavku programa koji se temelji na usporedbi proračunskog troška obavljenog rada i proračunskog troška planiranog rada,

v.

razinu tržišta:

trend tržišta temeljen na udjelu Galileo i EGNOS prijemnika u ukupnom broju modela prijemnika obuhvaćenih izvješćem o tržištu Agencije za europski GNSS navedenom u točki (c) članka 14. stavka 1.

(b)

za EGNOS u odnosu na:

i.

proširenje njegove pokrivenosti:

napredak u proširenju pokrivenosti u odnosu na dogovoreni plan proširenja pokrivenosti,

ii.

razinu usluge:

indeks raspoloživosti usluga na temelju broja zračnih luka, s operativnim statusom, čiji su postupci prilaženja utemeljeni na EGNOS-u u odnosu na ukupni broj zračnih luka čiji su postupci prilaženja utemeljeni na EGNOS-u,

iii.

trošak:

indeks troškovne učinkovitosti utemeljen na omjeru stvarnog troška i proračunskog troška,

iv.

raspored:

indeks učinkovitosti rasporeda koji se temelji na usporedbi proračunskog troška obavljenog rada i proračunskog troška planiranog rada.

3.   Tijela uključena u provedbu ove Uredbe Komisiji dostavljaju podatke i informacije potrebne kako bi se omogućilo praćenje i procjena dotičnih aktivnosti.

POGLAVLJE VII.

MJERE DELEGIRANJA OVLASTI I PROVEDBE

Članak 35.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 1. siječnja 2014.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stavkom 2. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 36.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Predstavnici Agencije za europski GNSS i ESA-e sudjeluju u radu Odbora prema uvjetima utvrđenima u njegovom poslovniku u svojstvu promatrača.

5.   U skladu s međunarodnim sporazumima koje je Europska unija sklopila u skladu s člankom 29. predstavnicima trećih zemalja ili međunarodnih organizacija po potrebi može biti omogućena suradnja s Odborom prema uvjetima utvrđenima u njegovom poslovniku.

6.   Odbor se sastaje redovito, po mogućnosti četiri puta godišnje, svaka tri mjeseca. Odbor na svakoj sjednici donosi izvješće o napretku programa. Ta izvješća daju opći pregled stanja i razvoja programa, poglavito u pogledu upravljanja rizikom, troškova, rasporeda i izvođenja. Izvješća barem jednom godišnje uključuju pokazatelje učinkovitosti navedene u članku 34. stavku 2.

POGLAVLJE VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 37.

Stavljanje izvan snage

1.   Uredbe (EZ) br. 876/2002 i (EZ) br. 683/2008 stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Sve mjere donesene na temelju Uredbe (EZ) br. 876/2002 ili Uredbe (EZ) br. 683/2008 ostaju na snazi.

3.   Upućivanja na Uredbu (EZ) br. 683/2008 stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 179.

(2)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) Br. 1291/2013 od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ Vidjeti str. 104ovoga Službenog lista)

(3)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir 2014. - 2020. (Vidjeti str. 884ovoga Službenog lista)

(4)  Uredba (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o nastavku provedbe europskih programa za satelitsku navigaciju (EGNOS i Galileo) (SL L 196, 24.7.2008., str. 1.).

(5)  Odluka br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravilima pristupa javnoj reguliranoj usluzi koju pruža globalni navigacijski satelitski sustav uspostavljen u okviru programa Galileo (SL L 287, 4.11.2011., str. 1.).

(6)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na ukupni proračun Unije (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(7)  SL C 420du 20.12.2013, p. 1.

(8)  SL C 380 E, 11.12.2012., str. 84.

(9)  Uredba (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o osnivanju Agencije za europski GNSS, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1321/2004 o uspostavi struktura za upravljanje europskim programima satelitske radionavigacije i izmjeni Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 276, 20.10.2010., str. 11.).

(10)  Zajednička akcija Vijeća od 12. srpnja 2004. o aspektima djelovanja europskog satelitskog radionavigacijskog sustava koji utječu na sigurnost Europske unije (SL L 246, 20.7.2004., str. 30.)

(11)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. kojom se uređuje organizacija i djelovanje Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

(12)  2001/844/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 29. studenog 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001., str. 1.)

(13)  2013/488/EU: Odluka Vijeća od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 274, 15.10.2013., str. 1.)

(14)  SL C 304, 15.10.2011., str. 7.

(15)  Odluka br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o uspostavljanju višegodišnjeg programa za politiku radiofrekvencijskog spektra (SL L 81, 21.3.2012., str. 7.).

(16)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

(17)  Uredba Vijeća (EZ) br. 876/2002 od 21. svibnja 2002. o osnivanju Zajedničkog poduzeća Galileo (SL L 138, 28.5.2002., str. 1.).

(18)  Direktiva Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (SL L 345, 23.12.2008., str. 75.).

(19)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(20)  Uredba 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(21)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999, (SL L 248 18.9.2013. 1.)

(22)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. koja se odnosi na provjere na terenu i inspekcije koje provodi Komisija u svrhu zaštite financijskih interesa Europskih zajednica protiv prijevara i drugih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 683/2008

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 1.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 8.

Članak 5.

Članak 4.

Članak 6.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 5.

Članak 8.

Članak 6.

Članak 9.

Članak 7.

Članak 10.

Članak 9.

Članak 11.

Članak 10.

Članak 12. stavak 1.

Članak 11.

Članak 12. stavci 2. i 3.

Članak 12.

Članak 13. stavci 1., 2. i 3.

Članak 13.

Članak 13. stavak 4.

Članak 16.

Članak 14.

Članak 17.

Članak 15.

Članak 27.

Članak 16.

Članak 14.

Članak 17.

Članci od 18. do 26.

Članak 18.

Članak 16.

Članak 19. stavci od 1. do 4.

Članak 36.

Članak 19. stavak 5.

Članak 35.

Članak 20.

Članak 31.

Članak 21.

Članak 32.

Članak 22.

Članak 33.

Članak 23.

 

Članak 24.

Članak 38.

Prilog

Članak 1.


Zajednička izjava

Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)

1.   

S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.

2.   

Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:

(a)

napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;

(b)

međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

(c)

pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;

(d)

učinkovitost sporazuma o upravljanju;

(e)

godišnji pregled radnog programa.

3.   

U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.

4.   

Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.

5.   

GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:

troje iz Vijeća,

troje iz Europskog parlamenta,

jedan iz Komisije,

i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).

6.   

GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/25


UREDBA (EU) br. 1286/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 197.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Višegodišnji akcijski program oporezivanja koji se primjenjivao prije 2014. značajno je doprinio olakšavanju i jačanju suradnje između poreznih vlasti unutar Unije. Dodana vrijednost tog programa, uključujući za zaštitu financijskih interesa država članica Unije i poreznih obveznika, prepoznata je od strane poreznih uprava država sudionica. Ako države članice ne potraže rješenje izvan granica svojih administrativnih teritorija ili ne surađuju intenzivno sa svojim kolegama iz ostalih 26 država, ne mogu se uhvatiti u koštac s izazovima sljedećeg desetljeća. Program Fiscalis, koji provodi Komisija u suradnji s državama sudionicama, pruža državama članicama okvir Unije unutar kojega će se razvijati te aktivnosti suradnje, i što je troškovno učinkovitije nego kad bi svaka država članica postavljala svoje individualne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi. Stoga je potrebno osigurati nastavak tog programa kroz uspostavljanje novog programa na istom području.

(2)

Program uspostavljen ovom Uredbom, „Fiscalis 2020” i njegov uspjeh od velike su važnosti u sadašnjoj gospodarskoj situaciji i trebao bi podupirati suradnju u fiskalnim pitanjima.

(3)

Očekuje se da će aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020, odnosno informacijski sustavi kako su određeni u ovoj Uredbi (europski informacijski sustavi), zajedničke akcije za službenike poreznih vlasti i inicijative za zajedničko osposobljavanje doprinijeti ostvarenju strategije Europa 2020 za pametan, održiv i uključiv rast jačanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta, pružanjem okvira unutar kojega će se podupirati aktivnosti poboljšanja administrativnih kapaciteta poreznih vlasti te promicanjem tehničkog napretka i inovacija. Pružajući okvir za aktivnosti koje teže učinkovitijim poreznim vlastima, jačaju konkurentnost poduzeća, potiču zapošljavanje i doprinose zaštiti financijskih i gospodarskih interesa država članica, Unije i poreznih obveznika, program Fiscalis 2020 će aktivno jačati funkcioniranje poreznih sustava na unutarnjem tržištu, istovremeno doprinoseći i postupnom uklanjanju postojećih zapreka i poremećaja unutar tržišta.

(4)

Područje primjene programa Fiscalis 2020 trebalo bi uskladiti s trenutnim potrebama, kako bi se usmjerilo na sve poreze usklađene na razini Unije i druge poreze u mjeri u kojoj su oni relevantni za unutarnje tržište i za administrativnu suradnju između država članica.

(5)

Kako bi podržao proces pristupanja i udruživanja trećih zemalja, program Fiscalis 2020 bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja koje pristupaju i zemalja kandidatkinja i za potencijalne države kandidatkinje i partnerske države Europske politike susjedstva, ako su ispunjeni određeni uvjeti i ako njihovo sudjelovanje podržava samo aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020 koje su usmjerene na borbu protiv poreznih prijevara i utaje poreza te na rješavanje agresivnog planiranja poreza. S obzirom na sve veću razinu međusobne povezanosti svjetskog gospodarstva, program Fiscalis 2020 bi trebao nastaviti pružati mogućnost pozivanja vanjskih stručnjaka da daju svoj doprinos aktivnostima u okviru programa Fiscalis 2020. Vanjske stručnjake, kao što su predstavnici državnih vlasti, gospodarskih subjekata i njihovih organizacija ili predstavnici međunarodnih organizacija, trebalo bi pozivati samo ako se njihov doprinos smatra ključnim za postizanje ciljeva programa Fiscalis 2020.

(6)

Ciljevi i prioriteti programa Fiscalis 2020 uzimaju u obzir utvrđene probleme i izazove u oporezivanju u sljedećem desetljeću. Program Fiscalis 2020 bi trebao nastaviti igrati ulogu u važnim područjima, kao što su dosljedna provedba prava Unije u području oporezivanja, osiguravanje razmjene informacija i podržavanje administrativne suradnje i jačanje administrativnih kapaciteta poreznih vlasti. S obzirom na dinamiku problema utvrđenih novih izazova, dodatni naglasak trebalo bi staviti na podršku borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja. Naglasak bi također trebalo staviti na smanjenje administrativnog opterećenja za porezne vlasti i na smanjenje troškova ispunjavanja obveza za porezne obveznike i sprečavanje slučajeva dvostrukog oporezivanja.

(7)

Na operativnoj razini, program Fiscalis 2020 bi trebao primjenjivati, koristiti i podržati europske informacijske sustave i aktivnosti administrativne suradnje, jačati vještine i stručnost poreznih službenika, poboljšati razumijevanje i primjenu prava Unije u području oporezivanju i poduprijeti poboljšanje upravnih postupaka te dijeljenje i širenje dobrih administrativnih praksi. Ove ciljeve trebalo bi slijediti s naglaskom na podršci u borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja.

(8)

Programske alate primjenjivane ranije trebalo bi dopuniti kako bi primjereno reagirali na izazove koji stoje pred poreznim vlastima u sljedećem desetljeću, a da ostanu u skladu s razvojem u pravu Unije. Program treba obuhvatiti: bilateralne ili multilateralne kontrole i druge oblike administrativne suradnje, kako je utvrđeno mjerodavnim pravom Unije o administrativnoj suradnji, timove stručnjaka, aktivnosti na jačanju kapaciteta javne uprave koje osiguravaju specifičnu i specijaliziranu poduku na području oporezivanja u državama članicama koje se suočavaju s osobitim i izvanrednim okolnostima koje opravdavaju takve ciljane aktivnosti, i, gdje je to potrebno, studije i zajedničke komunikacijske aktivnosti u cilju potpore provedbe prava Unije na području oporezivanja.

(9)

Europski informacijski sustavi igraju ključnu ulogu u međusobnom povezivanju poreznih vlasti i na taj način u jačanju poreznih sustava unutar Unije te bi ih stoga trebalo i dalje financirati i usavršavati u sklopu programa Fiscalis 2020. Osim toga, trebalo bi biti moguće uključiti u program Fiscalis 2020 nove informacijske sustave povezane s porezom koji su uspostavljeni u okviru prava Unije. Europski informacijski sustavi trebaju se temeljiti, prema potrebi, na zajedničkim razvojnim modelima i IT arhitekturi.

(10)

U kontekstu proširenja administrativne suradnje i podrške borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, za Uniju bi moglo biti korisno sklopiti sporazume s trećim zemljama, kako bi se omogućilo da te zemlje koriste komponente Unije u europskim informacijskim sustavima radi sigurne razmjene informacija između njih i država članica u okviru bilateralnih poreznih sporazuma.

(11)

U okviru programa Fiscalis 2020 također bi se trebale provesti zajedničke aktivnosti osposobljavanja. Program Fiscalis 2020 bi trebao nastaviti podupirati države sudionice u jačanju profesionalnih vještina i znanja koje se odnosi na oporezivanje kroz pojačani zajednički razvijen sadržaj osposobljavanja namijenjen poreznim službenicima i gospodarskim subjektima. U tu svrhu, trenutni pristup programa Fiscalis 2020 zajedničkom osposobljavanju, koji se uglavnom temeljio na središnjem razvoju učenja putem interneta, treba razvijati u program potpore višestranom osposobljavanju za Uniju.

(12)

Program Fiscalis 2020 bi trebao obuhvaćati razdoblje od sedam godina kako bi uskladio svoje trajanje s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira iz Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (2).

(13)

Ovom se Uredbom određuje financijska omotnica za čitavo vrijeme trajanja programa Fiscalis 2020 koja za Europski Parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka čini glavni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3).

(14)

U skladu s predanosti Komisije koherentnosti i pojednostavljenju programa financiranja navedenoj u njenom priopćenju o proračunskom pregledu od 2010. resursi se trebaju dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako predviđene aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020 slijede ciljeve koji su zajednički za različite instrumente financiranja isključujući, međutim, dvostruko financiranje.

(15)

Mjere koje su potrebne za financijsku provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti se u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 (4) i s Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 (5).

(16)

Zemlje sudionice trebale bi snositi troškove nacionalnih elemenata programa Fiscalis 2020 koji bi uključivali, između ostalog, neunijske komponente europskih informacijskih sustava i bilo koje osposobljavanje koje nije dio inicijativa za zajedničko osposobljavanje.

(17)

S obzirom na važnost punog sudjelovanja država sudionica u zajedničkim akcijama, moguća je stopa sufinanciranja od 100 % opravdanih troškova u vezi s putnim troškovima i smještajem, troškovima povezanim s organizacijom događanja i dnevnicama kada je to potrebno kako bi se u potpunosti postigli ciljevi programa Fiscalis 2020.

(18)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi odgovarajućim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih sredstava, pogrešno plaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, po potrebi, sankcije.

(19)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti u odnosu na donošenje godišnjih programa rad trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (6).

(20)

Kako države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Uredbe, naime, uspostaviti višegodišnji program za poboljšanje rada poreznih sustava na unutarnjem tržištu jer one ne mogu učinkovito provoditi suradnju i koordinaciju potrebnu za postizanje tog cilja, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je određeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

U provedbi programa Fiscalis 2020, Komisiji bi trebao pomagati Odbor za provedu programa Fiscalis 2020.

(22)

Da bi se olakšalo evaluaciju programa Fisalis 2020, na samom početku potrebno je uvesti pravilan okvir za praćenje rezultata postignutih programom Fiscalis 2020. Komisija bi, zajedno s državama sudionicama, trebala odrediti podesive pokazatelje i postaviti unaprijed definirana polazišta za praćenje rezultata aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020. Trebalo bi na sredini trajanja programa provesti evaluaciju usmjerenu na ostvarenje ciljeva programa Fiscalis 2020, njegovu učinkovitost i dodanu vrijednost na europskoj razini. Završna bi se evaluacija, osim toga, trebala baviti dugoročnim utjecajem i održivosti učinaka programa. Potrebno je osigurati potpunu transparentnost uz redovito izvješćivanje o praćenju i uz podnošenje izvješća o evaluaciji Europskom parlamentu i Vijeću.

(23)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka (7) uređuje obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u kontekstu ove Uredbe, a pod nadzorom nadležnih tijela država članica, posebice neovisnih javnih vlasti koje je odredila država članica. Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijela Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (8), uređuje obradu osobnih podataka koje provodi Komisija u okviru ove Uredbe, a pod nadzorom Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Svaka razmjena ili prijenos informacija od strane nadležnih tijela treba biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka kako je navedeno u Direktivi 95/46/EZ, a svaka razmjena ili prijenos informacija od strane Komisije mora biti u skladu s propisima o prijenosu osobnih podataka kao što je navedeno u Uredbi (EZ) br. 45/2001.

(24)

Ova Uredba zamjenjuje Odluku br. 1482/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9). Tu bi Odluku stoga trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.   Višegodišnji akcijski program „Fiscalis 2020” („program”) osniva se da bi se poboljšao rad poreznih sustava na unutarnjem tržištu i podržala suradnja s tim u vezi.

2.   Program obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„porezne vlasti” znače javna tijela i druga tijela u državama sudionicama koja su odgovorna za upravljanje poreznim aktivnostima ili aktivnostima koje su povezane s porezom;

2.

„vanjski stručnjaci” znači:

(a)

predstavnici državnih tijela, uključujući one iz zemalja koje ne sudjeluju u programu na temelju članka 3. stavka 2.,

(b)

gospodarski subjekti i organizacije koje predstavljaju gospodarske subjekte,

(c)

predstavnici međunarodnih i drugih relevantnih organizacija.

3.

„oporezivanje” znači sljedeće:

(a)

porez na dodanu vrijednost predviđen Direktivom Vijeća 2006/112/EZ (10);

(b)

trošarine na alkohol predviđene Direktivom Vijeća 92/83/EEC (11);

(c)

trošarine na duhan predviđene Direktivom Vijeća 2011/64/EU (12);

(d)

poreze na energente i električnu energiju predviđene Direktivom Vijeća 2003/96/EZ (13)

(e)

druge poreze koji su obuhvaćenim člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 2010/24/EU (14) u mjeri u kojoj su oni relevantni za unutarnje tržište i administrativnu suradnju između država članica.

4.

„bilateralne ili multilateralne kontrole” znači koordinirana provjera porezne obveze jednog ili više povezanih poreznih obveznika koji organiziraju dvije ili više zemalja sudionica sa zajedničkim ili upotpunjujućim interesima, u što su uključene najmanje dvije države članice.

Članak 3.

Sudjelovanje u programu

1.   Države sudionice su države članice i države iz stavka 2. ako su ispunjeni uvjeti iz tog stavka.

2.   Program je otvoren za sudjelovanje bilo kojima od sljedećih zemalja:

(a)

državama pristupnicama, državama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama koje imaju koristi od pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim odredbama te uvjetima sudjelovanja navedenih država u programima Unije uspostavljenima u okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(b)

partnerskim državama obuhvaćenih Europskom politikom susjedstva pod uvjetom da su te države dosegle dovoljnu razinu približavanja mjerodavnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima u Uniji.

Partnerske države navedene u prvom podstavku točki (b) sudjeluju u programu u skladu s odredbama koje se utvrđuju s tim državama nakon uspostave okvirnih sporazuma o sudjelovanju u programima Unije. Njihovo sudjelovanje podržava samo aktivnosti u okviru programa koje su usmjerene na borbu protiv poreznih prijevara i utaje poreza te na rješavanje agresivnog planiranja poreza.

Članak 4.

Sudjelovanje u aktivnostima u okviru programa

Vanjski stručnjaci mogu biti pozvani da doprinesu odabranim aktivnostima organiziranim u sklopu programa gdje god je to neophodno za ostvarenje ciljeva navedenih u člancima 5. i 6. Vanjske stručnjake odabire Komisija zajedno s državama sudionicama, na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja relevantnih za pojedine aktivnosti, uzimajući u obzir bilo koji potencijalni sukob interesa i uspostavljajući ravnotežu između poslovnih predstavnika i drugih stručnjaka civilnog društva. Popis odabranih vanjskih stručnjaka javan je i redovito se ažurira.

Članak 5.

Opći cilj i posebni cilj

1.   Sveukupni cilj programa je poboljšanje pravilnog funkcioniranja poreznih sustava na unutarnjem tržištu kroz poboljšanje suradnje između država sudionica, njihovih poreznih vlasti i njihovih dužnosnika.

2.   Poseban cilj programa je podržati borbu protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja te provedbu prava Unije na području oporezivanja osiguravanjem razmjene informacija, podržavanjem administrativne suradnje i, gdje je to potrebno i prikladno, jačanjem administrativnih kapaciteta država sudionica, s ciljem pomoći smanjenju administrativnog opterećenja poreznih vlasti i troškova ispunjavanja obveza poreznih obveznika.

3.   Ostvarivanje ciljeva navedenih u ovom članku mjeri se na osnovi, posebice, sljedećeg,:

(a)

dostupnosti zajedničke komunikacijske mreže i neograničenog pristupa istoj za europske informacijske sustave;

(b)

povratnih informacija od država sudionica o rezultatima aktivnosti u okviru programa.

Članak 6.

Operativni ciljevi i prioriteti programa

1.   Operativni ciljevi i prioriteti programa su sljedeći:

(a)

primjenjivati, poboljšati, koristiti i podržati europske informacijske sustave oporezivanja,

(b)

podržati aktivnosti administrativne suradnje,

(c)

jačati vještine i stručnost poreznih službenika,

(d)

poboljšati razumijevanje i primjenu prava Unije u području oporezivanja,

(e)

podržati unapređenje administrativnih postupaka te dijeljenje dobrih administrativnih praksi.

2.   Ciljeve i proritete navedene u stavku 1. trebalo bi slijediti s posebnim naglaskom na podršku borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja.

POGLAVLJE II.

Prihvatljive aktivnosti

Članak 7.

Prihvatljive aktivnosti

1.   Program, u skladu s uvjetima utvrđenim u godišnjem programu rada iz članka 14., osigurava financijsku potporu za sljedeće:

(a)

zajedničke aktivnosti:

i.

seminari i radionice,

ii.

projektne grupe, uglavnom sastavljene od određenog broja država, operativne tijekom ograničenog vremenskog razdoblja radi provođenja unaprijed definiranog cilja s precizno opisanim ishodom,

iii.

bilateralne ili multilateralne kontrole i druge aktivnosti predviđene pravom Unije na području administrativne suradnje, organizirane od strane dviju ili više država sudionica, od kojih su najmanje dvije države članice;,

iv.

radne posjete u organizaciji država sudionica ili druge zemlje kako bi se omogućilo dužnosnicima da steknu ili povećaju svoju stručnost ili znanje o poreznim pitanjima;

v.

stručni timovi, odnosno strukturirani oblici suradnje, koji nisu trajnog karaktera, udruživanje stručnosti radi obavljanja poslova u određenim područjima, posebno u europskim informacijskim sustavima, eventualno uz podršku usluga za internetsku suradnju, administrativne pomoći te objekata za infrastrukturu i opremu;

vi.

izgradnja kapaciteta javne uprave i prateće aktivnosti,

vii.

studije,

viii.

komunikacijski projekti,

ix.

bilo koja druga aktivnost koja podržava opće, posebne i operativne ciljeve i prioritete utvrđene u člancima 5. i 6., pod uvjetom da je potreba za takvom aktivnosti propisno opravdana;

(b)

izgradnju europskih informacijskih sustava: razvoj, održavanje, upravljanje i kontrola kvalitete komponenti Unije u europskim informacijskim sustavima iz točke A Priloga i u novim europskim informacijskim sustavima koji su uspostavljeni u okviru prava Unije, s ciljem učinkovitog međusobnog povezivanja poreznih vlasti;

(c)

aktivnosti zajedničkog osposobljavanja: zajednički razvijene aktivnosti osposobljavanja za potporu potrebnih stručnih vještina i znanja koje se odnose na oporezivanje.

Radni posjeti navedeni u prvom podstavku točki (a) podtočki iv. ne traju dulje od jednog mjeseca. Za radne posjete organizirane u trećim zemljama, u okviru programa prihvatljivi su samo putni troškovi i troškovi boravka (smještaj i dnevnica).

Stručne timove navedene u prvom podstavku točki (a) podtočki v. organizira Komisija u suradnji s državama sudionicama te, osim ako je propisno opravdano, ne smiju trajati dulje od godine dana.

2.   Sredstva za prihvatljive aktivnosti iz ovoga članka raspoređuju se na uravnotežen način te u odnosu na stvarne potrebe tih aktivnosti.

3.   Prilikom evaluacije programa, Komisija procjenjuje potrebu za uvođenjem proračunskih gornjih granica za razne aktivnosti koje ispunjavaju uvjete.

Članak 8.

Posebne provedbene odredbe za zajedničke akcije

1.   Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima navedenima u članku 7. podstavku 1. točki (a) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Države sudionice osiguravaju da se dužnosnici s prikladnim profilom i kvalifikacijama, uključujući jezične vještine, imenuju za sudjelovanje u zajedničkim akcijama.

3.   Države sudionice, prema potrebi, poduzimaju potrebne mjere kako bi se podigla svijest o zajedničkim akcijama i osiguralo korištenje dobivenih rezultata.

Članak 9.

Posebne provedbene odredbe za europske informacijske sustave

1.   Komisija i države sudionice moraju osigurati da europski informacijski sustavi iz točke A Priloga budu razvijeni, korišteni i održavani na odgovarajući način.

2.   Komisija u suradnji s državama sudionicama koordinira one aspekte uspostavljanja i funkcioniranja unijskih i neunijskih sastavnica europskih informacijskih sustava navedenih u točki A Priloga koje su potrebne za osiguranje njihove funkcionalnosti, međusobne povezanosti i neprekinutog poboljšanja.

3.   Korištenje unijskih sastavnica europskih informacijskih sustava iz točke 1. Priloga od strane država koje ne sudjeluju, predmet je sporazuma s tim zemljama koji će se sklopiti u skladu s člankom 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Članak 10.

Posebne provedbene odredbe za zajedničke aktivnosti osposobljavanja

1.   Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima osposobljavanja iz članka 7. podstavka 1. točke (c) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Države sudionice osiguravaju da se dužnosnici s prikladnim kvalifikacijama i profilom, uključujući jezične vještine, imenuju za sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima osposobljavanja.

3.   Države sudionice dužne su integrirati, prema potrebi, zajednički razvijen sadržaj osposobljavanja, uključujući i module učenja preko Interneta, programe osposobljavanja i općeprihvaćene standarde osposobljavanja u svoje nacionalne programe osposobljavanja.

POGLAVLJE III.

Financijski okvir

Članak 11.

Financijski okvir

1.   Financijska omotnica za provedbu programa iznosi 223 366 000 EUR u tekućim cijenama.

2.   Raspodjela financijskih sredstava za program također može obuhvaćati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, provjere, revizije i evaluacije, koje su redovno potrebne za upravljanje programom i ostvarivanje njegovih ciljeva; posebno, studije, sastanke stručnjaka, informacijsko-komunikacijske aktivnosti vezane uz ciljeve utvrđene u ovoj Uredbi, troškove vezane uz IT mreže koje se bave obradom i razmjenom informacija, zajedno sa svim ostalim troškovima za tehničku i administrativnu potporu koje je ostvarila Komisija za upravljanje programom.

Udio administrativnog troška općenito ne prelazi 5 % ukupnog troška programa.

Članak 12.

Vrste intervencija

1.   Komisija provodi ovaj program u skladu s Uredbom (EU, Euratom) No 966/2012.

2.   Financijska potpora Unije za aktivnosti predviđene u članku 7. mora imati oblik:

(a)

bespovratnih sredstava;

(b)

ugovora o javnoj nabavi,

(c)

naknada troškova vanjskim stručnjacima iz članka 4.

3.   Stopa sufinanciranja za bespovratna sredstva iznosi i do 100 % za prihvatljive troškove u slučaju putnih troškova i troškova smještaja, troškova povezanih s organizacijom događaja i dnevnica.

Ta stopa primjenjuje se na sve aktivnosti koje zadovoljavaju uvjete s izuzetkom stručnih timova navedenih u članku 7. podstavku 1. točki (a) podtočki v. Odgovarajuća stopa sufinanciranja za stručne timove, ako te akcije zahtijevaju dodjelu bespovratnih sredstava, utvrđuje se u godišnjim programima rada.

4.   Unijske sastavnice europskih informacijskih sustava financiraju se iz programa. Države sudionice posebno snose troškove stjecanja, razvoja, ugradnje, održavanja i svakodnevnog rada neunijskih sastavnica europskih informacijskih sustava.

Članak 13.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima prikladne mjere kako bi osigurala da su, kada se provode akcije koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojeg drugog nezakonitog djelovanja putem učinkovitih kontrola i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem pogrešno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili predstavnici Komisije te Revizorski sud ovlašteni su za provedbu revizije na temelju dokumenata i neposredno svih korisnika potpora, izvoditelja i podizvoditelja koji su primili sredstva Unije u skladu s ovom Uredbom.

3.   Europski ured za suzbijanje prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući i provjere na licu mjesta i inspekcije u skladu s odredbama i postupcima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (16), radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije vezano uz sporazum ili odluku o davanju bespovratnih sredstava ili uz ugovor koji se financira u sklopu ove Uredbe.

POGLAVLJE IV.

Provedbene ovlasti

Članak 14.

Program rada

U cilju provođenja programa, Komisija provedbenim aktima usvaja godišnje programe rada kojima se utvrđuju postavljeni ciljevi, očekivani rezultati, način provedbe i njihov ukupan iznos. Oni također sadrže opis aktivnosti koje treba financirati, indikativne iznose raspoređene za svaku vrstu aktivnost i indikativne rokove provedbe. Godišnji programi rada sadržavaju prioritete za bespovratna sredstva, temeljne kriterije za ocjenjivanje i najveću stopu sufinanciranja. Ti provedbeni akti temelje se na rezultatima prethodnih godina i donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 15. stavku 2.

Članak 15.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE V.

Praćenje i evaluacija

Članak 16.

Praćenje aktivnosti u okviru programa

1.   U suradnji s državama sudionicama, Komisija prati program i aktivnosti u okviru njega.

2.   Komisija i države sudionice utvrđuju kvalitativne i kvantitativne pokazatelje i, ako je potrebno, dodaju nove pokazatelje tijekom provođenja programa. Pokazatelji se koriste za mjerenje učinaka programa u odnosu na unaprijed definirana polazišta.

3.   Komisija objavljuje ishod praćenja naveden u stavku 1. i popis pokazatelja naveden u stavku 2.

4.   Rezultati praćenja koriste se za evaluaciju programa u skladu s člankom 17.

Članak 17.

Evaluacija i preispitivanje

1.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o evaluaciji na sredini trajanja programa i završno izvješće o evaluaciji u pogledu pitanja navedenih u stavcima 2. i 3. Rezultati tih evaluacija se integriraju u odluke o mogućoj obnovi, izmjeni ili prekidu programa za naredna razdoblja. Te evaluacije provodi nezavisni vanjski ocjenitelj.

2.   Komisija do 30. lipnja 2018. sastavlja izvješće o evaluaciji na sredini trajanja programa o postizanju ciljeva aktivnosti u okviru programa, učinkovitosti korištenja resursa i dodane vrijednosti programa na europskoj razini. To se izvješće dodatno bavi pojednostavljenjem i kontinuiranom relevantnosti ciljeva, kao i doprinosom programa prioritetima Unije vezano uz pametan, održiv i uključiv rast.

3.   Komisija do 31. prosinca 2021. sastavlja završno izvješće o evaluaciji o pitanjima navedenim u stavku 2. i o dugoročnom utjecaju i održivosti učinaka programa,.

4.   Na zahtjev Komisije, države sudionice joj dostavljaju sve raspoložive podatke i informacije relevantne za doprinos njenim izvješćima o evaluaciji na sredini trajanja programa i završnim izvješćima o evaluaciji.

POGLAVLJE VI.

Završne odredbe

Članak 18.

Stavljanje izvan snage

Odluka br. 1482/2007/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Međutim, financijske obveze vezane uz aktivnosti utemeljene na toj Odluci nastavljaju se provoditi u skladu s njom sve dok ne prestanu.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 143, 22.5.2012., str. 48., i str.SL C 11, 15.1.2013., str. 84.

(2)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. - 2020. (Vidjeti str. 884 ovoga Službenog lista)

(3)  SL C 37, 20.12.2013., str. 1.

(4)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 od 25 listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ; Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29 listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijela Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(9)  Odluka br. 1482/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o donošenju Programa Zajednice za poboljšanje funkcioniranja sustava oporezivanja na unutarnjem tržištu (Fiscalis 2013) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2235/2002/EZ (SL L 330, 15.12.2007., str. 1.).

(10)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.)

(11)  Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 21.)

(12)  Direktiva Vijeća 2011/64/EU od 21. lipnja 2011. o strukturi i stopama trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan (SL L 176, 5.7.2011., str. 24.)

(13)  Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.)

(14)  Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (SL L 84, 31.3.10., str. 1.)

(15)  Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL L 136, 31.5.1999., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti ((SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG

EUROPSKI INFORMCIJSKI SUSTAVI I NJIHOVE UNIJSKE SASTAVNICE

A.

Europski informacijski sustavi su sljedeći:

(1)

zajednička komunikacijska mreža / zajedničko sučelje sustava (CCN/CSI - CCN2), CCN mail3, most CSI, most http, CCN LDAP i srodni alati, CCN web-portal, CCN nadzor,

(2)

sustavi za podršku, posebice alat za konfiguraciju aplikacije za CCN, alat za izvještavanje o aktivnostima (ART2), TAXUD elektronsko upravljanje projektima preko mreže (TEMPO), alat za upravljanje uslugama (SMT), sustav za upravljanje korisnicima (UM), sustav BPM, nadzorna ploča za dostupnost i AvDB, portal upravljanja IT uslugama, upravljanje direktorijem i korisničkim pristupom,

(3)

prostor programskih informacija i komunikacije (PICS),

(4)

sustavi povezani s PDV-om, posebice, sustav razmjene informacija o PDV-u (VIES) i povratu PDV-a, uključujući prvu aplikaciju VIES-a, VIES-ov alat za praćenje, statistički sustav oporezivanja, VIES-on-the-web, alat za konfiguraciju za VIES-on-the-web, alati za testiranje povrata VIES-a i PDV-a, algoritmi PDV broja, razmjena elektronskih obrazaca PDV-a, PDV na elektronske usluge (VoeS), alat za testiranje VoeS-a, alat za testiranje elektronskih obrazaca PDV-a, mini sustav za pružanje usluga na jednom mjestu (MoSS),

(5)

sustavi povezani s naplatom duga, posebice elektorski obrasci za naplatu potraživanja, elektronski obrasci za jedinstveni instrument koji dozvoljava ovrhu (UIPE) i jedinstveni obrazac obavijesti (UNF),

(6)

sustavi povezani s izravnim oporezivanjem, posebice sustav oporezivanja štednje, alat za testiranje oporezivanja štednje, elektronski obrasci za izravno oporezivanje, porezni identifikacijski broj TIN-on-the-web, razmjene koje se odnose na članak 8. Direktive Vijeća 2011/16/EU (1) i povezani alati za testiranje,

(7)

ostali sustavi povezani s oporezivanjem, posebice baza podataka poreza u Europi (TEDB),

(8)

sustavi trošarina, posebice sustav za razmjenu podataka o trošarinama (SEED), sustav kretanja trošarinske robe i kontrolni sustav (EMCS), elektronski obrasci MVS-a, test aplikacija (TA),

(9)

drugi središnji sustavi, posebice informacijski i komunikacijski sustav oporezivanja (TIC) država članica, samoposlužni sustav za testiranje (SSTS), statistički sustav povezan s oporezivanjem, središnja aplikacija za web-obrasce, sustav središnjih usluga/upravljanja informacijama za trošarine (CS/MISE).

2.

Unijske sastavnice europskih informacijskih sustava su:

(1)

IT imovina, kao što su hardver, softver i mrežne veze u sustavima, uključujući pridruženu infrastrukturu za podatke,

(2)

IT usluge potrebne za podršku razvoja, održavanja, poboljšanja i funkcioniranja sustava; i

(3)

svi drugi elementi koje je Komisija, iz razloga učinkovitosti, sigurnosti i racionalizacije, prepoznala kao zajedničke državama sudionicama.


(1)  Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/33


UREDBA (EU) br. 1287/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 173. i 195.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Komisija je donijela Komunikaciju pod nazivom „Europa 2020. - strategija za pametan, održiv i uključiv rast” u ožujku 2010. („Strategija Europa 2020.”). Komunikaciju je potvrdilo Europsko vijeće u lipnju 2010. Strategija Europa 2020. odgovara na gospodarsku krizu te joj je namjera pripremiti Uniju za sljedeće desetljeće. Ona postavlja pet ambicioznih ciljeva za klimu i energetiku, zaposlenost, inovacije, obrazovanje i socijalnu uključenost koje treba postići do 2020. te utvrđuje ključne pokretače rasta čiji je cilj učiniti Uniju dinamičnijom i konkurentnijom. Također naglašava važnost jačanja rasta europskoga gospodarstva dok istovremeno radi na postizanju visoke razine zaposlenosti, gospodarstva s niskom razinom ugljika koje učinkovito koristi resurse i energiju te na postizanju socijalne kohezije. Mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) trebala bi imati ključnu ulogu u postizanju ciljeva Strategije Europa 2020. Njihova je uloga vidljiva u činjenici da se MSP-ovi spominju u šest od sedam predvodničkih inicijativa Strategije Europa 2020.

(2)

Kako bi se osiguralo da poduzeća, osobito MSP-ovi, imaju središnju ulogu u postizanju gospodarskog rasta u Uniji, što je najveći prioritet, Komisija je donijela Komunikaciju pod nazivom „Integrirana industrijska politika u globalizacijsko doba koja na centralno mjesto stavlja konkurentnost i održivost” u listopadu 2010., koju je Vijeće potvrdilo u prosincu 2010. Ovo je predvodnička inicijativa Strategije Europa 2020. U Komunikaciji se utvrđuje strategija s ciljem poticanja rasta i stvaranja radnih mjesta održavanjem i pružanjem potpore jakoj, raznolikoj i konkurentnoj industrijskoj osnovici u Europi, osobito kroz poboljšanje okvirnih uvjeta za poduzeća, kao i kroz jačanje nekoliko aspekata unutarnjeg tržišta, uključujući usluge koje se odnose na poslovanje.

(3)

U lipnju 2008. Komisija je donijela Komunikaciju pod nazivom „Počnimo od najmanjih” - „Akt o malom poduzetništvu za Europu” koju je Vijeće pozdravilo u prosincu 2008. Akt o malom poduzetništvu (AMP) pruža sveobuhvatni politički okvir za MSP-ove, promovira poduzetništvo i učvršćuje načelo „Počnimo od najmanjih” u pravu i politikama kako bi se ojačala konkurentnost MSP-ova. AMP uspostavlja deset načela te pruža okvir za političke i zakonodavne mjere kako bi se promicao potencijal MSP-ova s ciljem rasta i stvaranja radnih mjesta. Provedba AMP-a doprinosi postizanju ciljeva Strategije Europa 2020. Nekoliko je mjera za MSP-ove već postavljeno u predvodničkim inicijativama.

(4)

AMP je od tada bio podvrgnut preispitivanju, objavljenom u veljači 2011. na temelju čega je Vijeće 30. i 31. svibnja 2011. donijelo zaključke. To preispitivanje razmatra provedbu AMP-a i procjenjuje potrebe MSP-ova koji djeluju u sadašnjem gospodarskom okruženju, u kojem je, kako navode, sve teže doći do financiranja i tržišta. Ono predstavlja pregled napretka postignutog u prve dvije godine AMP-a, postavlja nove mjere kao odgovor na izazove koji proizlaze iz gospodarske krize i koje su zainteresirane strane navele te predlaže načine poboljšanja razumijevanja i provedbe AMP-a s jasnom ulogom za zainteresirane strane i poslovne organizacije na prvoj liniji. Posebni ciljevi programa za konkurentnost poduzeća i MSP-ova trebali bi odražavati prioritete navedene u tom preispitivanju. Važno je osigurati da provedba takvog programa bude usklađena s provedbom AMP-a.

Osobito bi mjere u okviru posebnih ciljeva trebale doprinijeti ispunjavanju deset navedenih načela, kao i novih mjera koje su utvrđene u postupku preispitivanja AMP-a.

(5)

Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3) uspostavlja se višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. Taj višegodišnji financijski okvir opisuje način na koji će se postići ciljevi politike, a to su povećanje rasta i stvaranje više radnih mjesta u Europi, uspostava gospodarstva s niskom razinom ugljika koje je osvještenije u području okoliša te istaknuta uloga Unije na međunarodnoj sceni.

(6)

Kako bi se doprinijelo jačanju konkurentnosti i održivosti poduzeća Unije, posebice MSP-ova, kako bi se dala potpora postojećim MSP-ovima, potaknula poduzetnička kultura i promicao rast MSP-ova, napredak društva znanja i razvoj utemeljen na uravnoteženom gospodarskom rastu, trebalo bi uspostaviti program za konkurentnost poduzeća i MSP-ova („program COSME”).

(7)

Program COSME trebao bi dati visoki prioritet planu pojednostavljenja, u skladu s Komunikacijom Komisije od 8. veljače 2012. pod nazivom „Plan pojednostavljenja za VFO 2014.-2020.”. Trebalo bi bolje koordinirati potrošnju sredstava Unije i sredstava država članica na promicanje konkurentnosti poduzeća i MSP-ova kako bi se osigurala komplementarnost, bolja učinkovitost i vidljivost te da bi se postigle veće proračunske sinergije.

(8)

Komisija se obvezala uključiti klimatsko djelovanje u programe potrošnje Unije te usmjeriti barem 20 % proračuna Unije u ciljeve u vezi s klimom. Važno je osigurati da ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba te sprječavanje rizika budu promovirani u pripremi, oblikovanju i provedbi programa COSME. Mjere obuhvaćene ovom Uredbom trebale bi doprinijeti promicanju prijelaza na gospodarstvo i društvo s niskom razinom ugljika koje je otporno na klimatske promjene.

(9)

Iz Odluke Vijeća 2001/822/EZ (4) slijedi da subjekti i tijela iz prekomorskih zemalja i područja ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u programu COSME.

(10)

Politika konkurentnosti Unije za cilj ima uspostavljanje institucionalnih aranžmana kao i aranžmana za politike kojima se stvaraju uvjeti za održiv rast poduzeća, osobito MSP-ova. Postizanje konkurentnosti i održivosti podrazumijeva sposobnost da se dosegne i zadrži gospodarska konkurentnost i rast poduzeća u skladu s ciljevima održivog razvoja. Povećana produktivnost, uključujući produktivnost resursa i energije, primarni je izvor održivog rasta prihoda. Konkurentnost također ovisi o sposobnosti poduzeća da u potpunosti iskoriste mogućnosti poput unutarnjeg tržišta. Ovo je osobito važno za MSP-ove koji čine 99 % poduzeća u Uniji, osiguravaju dva od tri postojeća radna mjesta u privatnom sektoru i 80 % stvorenih novih radnih mjesta te doprinose s više od polovice ukupne dodane vrijednosti koju stvaraju poduzeća u Uniji. MSP-ovi su ključan pokretač gospodarskog rasta, zaposlenosti i socijalne integracije.

(11)

U Komunikaciji Komisije od 18. travnja 2012. pod nazivom „Prema oporavku s brojnim novim radnim mjestima” procijenjeno je da bi politike koje promiču prijelaz prema zelenom gospodarstvu, poput politika u vezi s učinkovitim korištenjem resursa i energije te klimatskim promjenama, mogle stvoriti više od pet milijuna radnih mjesta do 2020., osobito u sektoru MSP-ova. Imajući to na umu, posebne mjere u okviru programa COSME mogle bi uključiti promicanje razvoja održivih proizvoda, usluga, tehnologija i procesa, kao i učinkovitog korištenja resursa i energije te korporativne društvene odgovornosti.

(12)

Konkurentnost je u posljednjih nekoliko godina u središtu pažnje pri izradi politika Unije zbog tržišnih, političkih i institucionalnih neuspjeha koji potkopavaju konkurentnost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova.

(13)

Program COSME stoga bi trebao obuhvatiti rješavanje tržišnih neuspjeha koji utječu na konkurentnost gospodarstva Unije na globalnom planu i koji potkopavaju sposobnost poduzeća, osobito MSP-ova, da se natječu s poduzećima iste razine u drugim dijelovima svijeta.

(14)

Program COSME posebno bi trebao obuhvatiti MSP-ove kako su definirani u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (5). U okviru primjene ove Uredbe Komisija bi se trebala savjetovati sa svim relevantnim zainteresiranim stranama, uključujući organizacije koje predstavljaju MSP-ove. Posebnu bi pažnju trebalo posvetiti mikropoduzećima, zatim poduzećima koja se bave obrtničkim djelatnostima, samozaposlenim osobama, slobodnim zanimanjima te socijalnim poduzećima. Trebalo bi obratiti pozornost i na potencijalne, nove i mlade poduzetnike te žene poduzetnice, kao i na druge posebne ciljane skupine kao što su starije osobe, migranti i poduzetnici koji pripadaju socijalno ugroženim ili ranjivim skupinama poput osoba s invaliditetom, te na promicanje prijenosa poslovanja, cijepanja i odvajanja poduzeća te davanja nove prilike poduzetnicima.

(15)

Mnogi problemi konkurentnosti Unije uključuju poteškoće koje MSP-ovi imaju u dobivanju financijskih sredstava jer im je teško dokazati kreditnu sposobnost te teško dolaze do rizičnog kapitala. Te poteškoće imaju negativan učinak na razinu i kvalitetu novoosnovanih poduzeća te na rast i stopu preživljavanja poduzeća, kao i na spremnost novih poduzetnika da preuzmu rentabilna poduzeća o okviru prijenosa poslovanja/sukcesije. Financijski instrumenti Unije uspostavljeni u okviru Odluke br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) imaju dokazanu dodanu vrijednost i imali su pozitivan učinak na najmanje 220 000 MSP-ova. Povećana dodana vrijednost predloženih financijskih instrumenata za Uniju temelji se, između ostalog, na jačanju unutarnjeg tržišta za poduzetnički kapital i na razvijanju paneuropskog financijskog tržišta MSP-ova te na rješavanju tržišnih neuspjeha koje države članice ne mogu riješiti.Mjere Unije trebale bi biti usklađene i dosljedne te nadopunjavati financijske instrumente država članica za MSP-ove, omogućiti učinak financijske poluge i izbjeći stvaranje tržišnih poremećaja, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Tijela kojima je povjerena provedba mjera trebala bi osigurati dodatnost i izbjeći dvostruko financiranje kroz resurse Unije.

(16)

Komisija bi trebala obratiti pozornost na vidljivost financiranja koje dolazi preko financijskih instrumenata ove Uredbe kako bi se osiguralo da se zna za dostupnost potpore Unije i da pružena potpora bude prepoznatljiva na tržištu. S tim ciljem, trebala bi također postojati obveza za financijske posrednike da izričito naglase krajnjim primateljima da je financiranje omogućeno financijskim instrumentima u okviru ove Uredbe. Komisija i države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući pristupačnim internetskim sustavima, za širenje informacija MSP-ovima i posrednicima o dostupnim financijskim instrumentima. Ti sustavi, koji bi mogli postojati na jedinstvenom portalu, ne bi smjeli duplicirati postojeće sustave.

(17)

Europska poduzetnička mreža („Mreža”) dokazala je svoju dodanu vrijednost za europske MSP-ove kao mjesto gdje su sve usluge na jednom mjestu (one-stop-shop) i koja pruža poslovnu podršku pomažući poduzećima da povećaju svoju konkurentnost te da istraže poslovne mogućnosti na unutarnjem tržištu i izvan njega. Racionalizacija metodologija, radnih metoda i odredaba europske dimenzije za usluge za potporu poduzećima mogu se ostvariti jedino na razini Unije. Mreža je posebno pomogla MSP-ovima u pronalasku partnera za suradnju ili prijenos tehnologija, na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama, u dobivanju savjeta o izvorima financiranja u Uniji, o pravu Unije, o intelektualnom vlasništvu i o programima Unije koji potiču ekološke inovacije i održivu proizvodnju. Također su dobivene povratne informacije o pravu i normama Unije. Posebno je jedinstvena stručnost Mreže važna u rješavanju informacijskih nesrazmjera i u smanjenju transakcijskih troškova povezanih s prekograničnim transakcijama.

(18)

Potreban je stalni napor za dodatnu optimizaciju kvalitete usluga i uspješnosti Mreže, osobito u odnosu na osviještenost MSP-ova i naknadno preuzimanje predloženih usluga kroz daljnju integraciju usluga internacionalizacije i inovacija, jačanje suradnje između Mreže i regionalnih i lokalnih zainteresiranih strana koje predstavljaju MSP-ove, uz savjetovanje i jače uključivanje domaćinskih organizacija, smanjenje birokracije, poboljšanje potpore informacijske tehnologije i jačanje vidljivosti Mreže i njezinih usluga u obuhvaćenim zemljopisnim područjima.

(19)

Ograničena internacionalizacija MSP-ova, kako unutar tako i izvan Europe, utječe na konkurentnost. Prema nekim procjenama, trenutačno 25 % MSP-ova iz Unije izvozi ili je u nekom trenutku izvozilo tijekom posljednje tri godine, dok samo 13 % MSP-ova iz Unije redovno izvozi izvan Unije te samo 2 % ima investicije izvan svoje matične zemlje. Dodatno, istraživanje Eurobarometra iz 2012. pokazuje neiskorišteni potencijal za rast MSP-ova na „zelenim” tržištima, unutar i izvan Unije, u vezi s internacionalizacijom i pristupom javnoj nabavi. U skladu s AMP-om koji je pozvao Uniju i države članice da podupiru i ohrabruju MSP-ove da iskoriste rast tržišta izvan Unije, Unija financijski pomaže nekoliko inicijativa kao što je Centar za industrijsku suradnju EU-Japan i Centar za pomoć MSP-u vezi s pravima intelektualnog vlasništva u Kini. Dodana vrijednost Unije nastaje promicanjem suradnje i nuđenjem usluga na europskoj razini koje nadopunjuju, ali ne dupliciraju osnovne usluge promicanja trgovine u državama članicama i jačaju zajedničke napore pružatelja usluga iz javnog i privatnog sektora u ovom području. Te bi usluge trebale uključiti informacije o pravima intelektualnog vlasništva, normama te pravilima i mogućnostima u području javnih nabava. Trebalo bi u potpunosti uzeti u obzir dio II. zaključaka Vijeća od 6. prosinca 2011., pod nazivom „Jačanje provedbe industrijske politike diljem EU-a”, o Komunikaciji Komisije pod nazivom „Integrirana industrijska politika u globalizacijsko doba koja na centralno mjesto stavlja konkurentnost i održivost”. U vezi s tim, dobro definirana europska strategija za klastere trebala bi upotpuniti nacionalne i regionalne napore u poticanju klastera prema izvrsnosti i međunarodnoj suradnji uzimajući u obzir činjenicu da povezivanje MSP-ova u klaster može biti ključno sredstvo jačanja njihovih sposobnosti inoviranja i započinjanja s radom na prekomorskim tržištima.

(20)

Kako bi se poboljšala konkurentnost poduzeća u Uniji, posebno MSP-ova, države članice i Komisija trebaju stvoriti povoljno poslovno okruženje. Interesi MSP-ova te sektora u kojima su oni najaktivniji zahtijevaju posebnu pažnju. Inicijative na razini Unije su isto tako nužne za razmjenu informacija i znanja na europskoj razini, a digitalne usluge mogu biti osobito ekonomične u ovom području. Takve mjere mogu pomoći stvaranju jednakih uvjeta za MSP-ove.

(21)

Razlike, rascjepkanost i nepotrebna birokracija na unutarnjem tržištu sprečavaju građane, potrošače i poduzeća, osobito MSP-ove, da potpuno iskoriste sve njegove pogodnosti. Stoga je nužan usklađen napor država članica, Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u rješavanju nedostataka u provedbi te zakonodavnih i informacijskih nedostatka. U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, države članice, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi također surađivati kako bi se smanjila i izbjegla nepotrebna administrativna i regulatorna opterećenja MSP-ova. Mjere u okviru programa COSME, jedinog programa Unije koji je posebno usredotočen na MSP-ove, trebale bi doprinijeti provedbi tih ciljeva, osobito pomažući poboljšavanju okvirnih uvjeta za poduzeća. Tome bi trebali doprinijeti testovi kondicije i procjene učinka koji se financiraju o okviru programa COSME.

(22)

Još jedan faktor koji utječe na konkurentnost jest relativno slab poduzetnički duh u Uniji. Samo 45 % građana Unije (i manje od 40 % žena) željelo bi biti samozaposleno, u usporedbi s 55 % stanovnika u Sjedinjenim Američkim Državama i 71 % stanovnika u Kini (prema istraživanju Eurobarometra o poduzetništvu iz 2009.). Sukladno AMP-u, pozornost bi trebalo obratiti na sve situacije u kojima se nalaze poduzetnici, uključujući pokretanje poduzeća, rast, prijenos i stečaj (druga prilika). Promicanje obrazovanja poduzetnika, kao i mjere jačanja koherentnosti i dosljednosti kao što su uspoređivanje s najboljima i razmjena dobrih praksi, čine visoku dodanu vrijednost Unije.

(23)

Program Erasmus za mlade poduzetnike pokrenut je s ciljem omogućavanja novim poduzetnicima ili onima koji tome teže da steknu poslovno iskustvo u nekoj drugoj državi članici kako bi im se omogućilo jačanje poduzetničkih sposobnosti. U vezi s ciljem poboljšavanja okvirnih uvjeta za promicanje poduzetništva i poduzetničke kulture, Komisija bi trebala moći poduzeti mjere osmišljene za pomoć novim poduzetnicima u poboljšavanju njihove sposobnosti razvoja poduzetničkog znanja, vještina i stavova i poboljšavanju njihove tehnološke sposobnosti i upravljanja poduzećem.

(24)

Konkurencija na globalnoj razini, demografske promjene, ograničenja resursa i novi socijalni trendovi stvaraju izazove i prilike za različite sektore koji se suočavaju s globalnim izazovima i koje odlikuje visoki udio MSP-ova. Primjerice, sektori utemeljeni na dizajnu trebaju se prilagoditi kako bi iskoristili pogodnosti neiskorištenog potencijala visoke potražnje za personaliziranim, kreativnim, uključivim proizvodima. Kako se ti izazovi odnose na sve MSP-ove u Uniji u tim sektorima, nužan je usklađen napor na razini Unije za stvaranje dodatnog rasta kroz inicijative koje ubrzavaju nastanak novih proizvoda i usluga.

(25)

Podupirući mjere u državama članicama, program COSME može podupirati inicijative u sektorskim i međusektorskim područjima sa značajnim potencijalom za rast i poduzetničku aktivnost, osobito u područjima s visokim udjelom MSP-ova, ubrzavajući stvaranje konkurentnih i održivih industrija koje se temelje na najkonkurentnijim poslovnim modelima, poboljšanim proizvodima i postupcima, organizacijskim strukturama ili promijenjenim vrijednosnim lancima. Kao što je navedeno u Komunikaciji Komisije od 30. lipnja 2010. pod nazivom „Europa, svjetska turistička destinacija br. 1 - novi politički okvir za turizam u Europi” koju je Vijeće pozdravilo u listopadu 2010., turizam je važan sektor gospodarstva Unije. Poduzeća u ovom sektoru izravno doprinose 5 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) Unije. Ugovor o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) priznaje važnost turizma i navodi nadležnosti Unije u ovom području. Europske inicijative u području turizma mogu nadopuniti mjere država članica potičući stvaranje pogodnog okruženja i promicanjem suradnje između država članica, osobito razmjenom dobrih praksi. Mjere mogu uključivati poboljšavanje znanja o turizmu pružajući podatke i analizu i razvijanje transnacionalnih projekata suradnje u bliskoj suradnji s državama članicama uz izbjegavanje obvezujućih zahtjeva za poduzeća Unije.

(26)

U programu COSME navode se mjere za ostvarenje ciljeva, ukupna financijska omotnica za postizanje tih ciljeva, minimalna financijska omotnica za financijske instrumente, različite vrste provedbenih mjera i transparentni aranžmani za praćenje i evaluaciju te za zaštitu financijskih interesa Unije.

(27)

Program COSME nadopunjuje ostale programe Unije, istovremeno potvrđujući da bi svaki instrument trebao funkcionirati sukladno vlastitim, specifičnim procedurama. Stoga isti prihvatljivi troškovi ne bi smjeli primati dvostruko financiranje. S ciljem postizanja dodane vrijednosti i značajnog utjecaja financiranja Unije, trebalo bi razviti bliske sinergije između programa COSME, Uredbe (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) („program Obzor 2020.”), Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) („strukturni fondovi”) i drugih programa Unije.

(28)

Trebalo bi uzeti u obzir načela transparentnosti i jednakih mogućnosti za oba spola u svim relevantnim inicijativama i mjerama obuhvaćenima programom COSME. Također bi u tim inicijativama i mjerama trebalo voditi računa o poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve građane.

(29)

Dodjeli bespovratnih sredstava MSP-ovima trebali bi prethoditi transparentni postupci. Dodjela bespovratnih sredstava i njihova isplata trebali bi biti transparentni, nebirokratski i u skladu sa zajedničkim pravilima.

(30)

Ova Uredba utvrđuje financijsku omotnicu za čitavo trajanje programa COSME, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (10) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(31)

Kako bi se osiguralo da financiranje bude ograničeno na rješavanje tržišnih, političkih i institucionalnih neuspjeha te s ciljem izbjegavanja narušavanja tržišta, financiranje iz programa COSME trebalo bi biti u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

(32)

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru i protokoli uz sporazume o pridruživanju predviđaju sudjelovanje dotičnih zemalja u programima Unije. Sudjelovanje ostalih trećih zemalja trebalo bi biti omogućeno kada tako naznačuju sporazumi i postupci.

(33)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje programom COSME i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, pri čemu je također potrebno osigurati pravnu sigurnost i dostupnost programa COSME svim sudionicima.

(34)

Program COSME trebalo bi pratiti i ocjenjivati kako bi se omogućile prilagodbe. Trebalo bi pripremiti godišnje izvješće o njegovoj provedbi u kojemu bi bili predstavljeni postignuti napredak i planirane aktivnosti.

(35)

Provedbu programa COSME trebalo bi pratiti na godišnjoj razini uz pomoć ključnih pokazatelja za procjenu rezultata i učinaka. Ti pokazatelji, uključujući relevantne polazne vrijednosti, trebali bi pružiti osnovni temelj za ocjenu opsega u kojem su postignuti ciljevi programa COSME.

(36)

Privremeno izvješće o postizanju ciljeva svih mjera koje program COSME podupire, a koji sastavlja Komisija, također bi trebalo sadržavati ocjenu niskih stopa sudjelovanja MSP-ova kada je to utvrđeno u značajnom broju država članica. Prema potrebi, države članice mogle bi uzeti u obzir rezultate privremenog izvješća pri izradi svojih politika.

(37)

Trebalo bi zaštititi financijske interese Unije kroz proporcionalne mjere tijekom cijelog rashodovnog ciklusa, uključujući prevenciju, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, vraćanje izgubljenih, pogrešno uplaćenih ili nepropisno korištenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966 /2012.

(38)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se donijeli godišnji radni programi za provedbu programa COSME. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Neke mjere iz godišnjeg programa rada uključuju koordinaciju mjera na nacionalnoj razini. U vezi s time, trebalo bi primjenjivati članak 5. stavak 4. te uredbe.

(39)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s dodatnim pokazateljima, promjenama određenih pojedinosti u odnosu na financijske instrumente i izmjenama okvirnih iznosa koji bi te iznose premašili za više od 5 % vrijednosti financijske omotnice u svakoj situaciji. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(40)

Zbog pravne sigurnosti i jasnoće Odluku br. 1639/2006/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Predmet

Članak 1.

Uspostava

Program za mjere Unije s ciljem poboljšanja konkurentnosti poduzeća, s posebnim naglaskom na mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) („program COSME”), uspostavlja se za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicija

Za potrebe ove Uredbe, „MSP-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kako su definirana u Preporuci 2003/361/EZ.

Članak 3.

Opći ciljevi

1.   Program COSME doprinosi sljedećim općim ciljevima, posvećujući osobitu pažnju posebnim potrebama MSP-ova koji imaju poslovni nastan u Uniji i MSP-ova koji imaju poslovni nastan u trećim zemljama koje sudjeluju u programu COSME na temelju članka 6.

(a)

jačanju konkurentnosti i održivosti poduzeća Unije, osobito MSP-ova;

(b)

poticanju poduzetničke kulture i promicanju stvaranja i rasta MSP-ova.

2.   Postizanje ciljeva navedenih u stavku 1. mjeri se sljedećim pokazateljima:

(a)

uspješnošću MSP-ova u odnosu na održivost;

(b)

promjenama u nepotrebnim administrativnim i regulatornim opterećenjima za nove i postojeće MSP-ove;

(c)

promjenama u udjelu MSP-ova koji izvoze unutar ili izvan Unije;

(d)

promjenama u rastu MSP-ova;

(e)

promjenama u udjelu građana Unije koji žele biti samozaposleni.

3.   Podrobni popis pokazatelja i ciljeva programa COSME navodi se u Prilogu.

4.   Program COSME podupire provedbu strategije Europa 2020. te doprinosi postizanju cilja „pametnog, održivog i uključivog rasta”. Program COSME posebno doprinosi osnovnom cilju koji se odnosi na zaposlenost.

POGLAVLJE II.

Posebni ciljevi i polja djelovanja

Članak 4.

Posebni ciljevi

1.   Posebni ciljevi programa COSME su:

(a)

poboljšanje pristupa financiranju za MSP-ove u obliku kapitala i duga;

(b)

poboljšanje pristupa tržištima, osobito unutar Unije, ali i na globalnoj razini;

(c)

poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova, uključujući u sektoru turizma;

(d)

promicanje poduzetništva i poduzetničke kulture.

2.   U provedbi programa COSME promiče se potreba da se poduzeća prilagode gospodarstvu s niskim emisijama, otpornom na klimatske promjene i koje učinkovito koristi resurse i energiju.

3.   Pokazatelji navedeni u Prilogu koriste se kako bi se izmjerio učinak programa COSME na postizanje posebnih ciljeva iz stavka 1.

4.   U godišnjim radnim programima iz članka 13. podrobno su određene sve mjere koje se provode u okviru programa COSME.

Članak 5.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu programa COSME iznosi 2 298,243 milijuna EUR, u tekućim cijenama, od čega se najmanje 60 % dodjeljuje financijskim instrumentima.

Europski parlament i Vijeće odobravaju godišnja odobrena sredstva u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Financijska omotnica uspostavljena u okviru ove Uredbe također može pokrivati izdatke povezane s aktivnostima pripreme, praćenja, kontrole, revizije i ocjenjivanja koje su potrebne za upravljanje programom COSME i za postizanje njegovih ciljeva. Osobito pokriva, na ekonomičan način, studije, sastanke stručnjaka, mjere informiranja i komunikacije, uključujući korporativno priopćivanje političkih prioriteta Unije u mjeri u kojoj se odnose na opće ciljeve programa COSME, izdatke povezane s mrežama informacijske tehnologije za obradu i razmjenu informacija, zajedno sa svim ostalim izdacima tehničke i administrativne pomoći koje je prouzročila Komisija za upravljanje programom COSME.

Ti izdaci ne prelaze 5 % vrijednosti financijske omotnice.

3.   Financijska omotnica za program COSME dodjeljuje okvirne iznose od 21,5 % vrijednosti financijske omotnice za posebni cilj iz članka 4. stavka 1. točke (b), 11 % za posebni cilj iz članka 4. stavka 1. točke (c) i 2,5 % za posebni cilj iz članka 4. stavka 1. točke (d). Komisija može odstupiti od tih okvirnih iznosa, ali ne za više od 5 % vrijednosti financijske omotnice u svakoj situaciji. Ako se pokaže da je potrebno premašiti to ograničenje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. za izmjenu tih okvirnih iznosa.

4.   Financijska dodjela sredstava također može pokrivati izdatke tehničke i administrativne pomoći potrebne da se osigura prijelaz između programa COSME i mjera usvojenih Odlukom br. 1639/2006/EZ. Ako je potrebno, odobrena sredstva mogu biti unesena u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih izdataka kako bi se omogućilo upravljanje mjerama koje do 31. prosinca 2020. još nisu dovršene.

Članak 6.

Sudjelovanje trećih zemalja

1.   U programu COSME mogu sudjelovati:

(a)

zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o EGP-u, i druge europske zemlje kada to omogućuju sporazumi i postupci;

(b)

zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili sličnim aranžmanima;

(c)

zemlje koje su obuhvaćene područjem primjene Europske politike susjedstva, kada sporazumi i postupci to omogućuju te u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima, protokolima uz sporazume o pridruživanju i odlukama Vijeća za pridruživanje.

2.   Subjekt koji ima poslovni nastan u zemlji iz stavka 1. može sudjelovati u dijelovima programa COSME u kojima ta zemlja sudjeluje pod uvjetima utvrđenima u odgovarajućim sporazumima opisanima u stavku 1.

Članak 7.

Sudjelovanje subjekata iz zemalja nesudionica

1.   U dijelovima programa COSME u kojima treća zemlja iz članka 6. ne sudjeluje mogu sudjelovati subjekti koji imaju poslovni nastan u toj zemlji. Subjekti koji imaju poslovni nastan u drugim trećim zemljama također mogu sudjelovati u mjerama u okviru programa COSME.

2.   Subjekti iz stavka 1. nemaju pravo primati financijske doprinose Unije, osim kada je to ključno za program COSME, osobito kada se radi o konkurentnosti i pristupu tržištima za poduzeća Unije. Ova se iznimka ne primjenjuje na subjekte koji ostvaruju dobit.

Članak 8.

Mjere za poboljšanje pristupa financiranju za MSP-ove

1.   Komisija podupire mjere čiji je cilj olakšati i poboljšati pristup financiranju za MSP-ove u početnoj fazi, fazi rasta i fazi prijenosa te koje nadopunjuju korištenje, od strane država članica, financijskih instrumenata za MSP-ove na nacionalnoj i regionalnoj razini. Kako bi se osigurala komplementarnost, takve mjere dobro su usklađene s mjerama koje se provode u okviru kohezijske politike, programa Obzor 2020. te na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Takve mjere za cilj imaju poticanje prihvaćanja i ponude i kapitalnog financiranja i financiranja duga, što može uključivati financiranje početne faze, financiranje poslovnih anđela i financiranje u obliku kvazi-kapitala, podložno potražnji na tržištu, ali isključujući razdvajanje imovine.

2.   Uz mjere navedene u stavku 1., Unija može dati potporu i mjerama za poboljšanje prekograničnog financiranja i financiranja više zemalja, podložno potražnji na tržištu, čime se pomaže MSP-ovima u internacionalizaciji njihovih aktivnosti, u skladu s pravom Unije.

Isto tako, Komisija može ispitati mogućnost razvijanja inovativnih financijskih mehanizma kao što je kolektivno financiranje, podložno potražnji na tržištu.

3.   Pojedinosti o mjerama iz stavka 1. utvrđene su u članku 17.

Članak 9.

Mjere za poboljšanje pristupa tržištima

1.   Kako bi se i dalje poboljšavala konkurentnost i pristup tržištima za poduzeća iz Unije, Komisija može podupirati mjere za poboljšanje pristupa MSP-ova unutarnjem tržištu, kao što su mjere informiranja (uključujući preko digitalnih usluga) i podizanja osviještenosti u odnosu na, između ostalog, programe, pravo i norme Unije.

2.   Posebne su mjere namijenjene olakšavanju pristupa MSP-ova tržištima izvan Unije. Takve mjere mogu uključivati informiranje o postojećim preprekama ulasku na tržište i poslovnim mogućnostima, javnoj nabavi i carinskim postupcima te poboljšavanju usluga potpore koji se odnose na norme i prava intelektualnog vlasništva u prioritetnim trećim zemljama. Te mjere nadopunjuju, ali ne dupliciraju osnovne aktivnosti promicanja trgovine država članica.

3.   Mjere u okviru programa COSME mogu biti namijenjene jačanju međunarodne suradnje, uključujući industrijske i regulatorne dijaloge s trećim zemljama. Posebne mjere mogu biti namijenjene smanjenju razlika između Unije i ostalih zemalja u vezi s regulatornim okvirima za proizvode, doprinosu razvoju poduzeća i industrijske politike i doprinosu poboljšanju poslovnog okruženja.

Članak 10.

Europska poduzetnička mreža

1.   Komisija podupire Europsku poduzetničku mrežu („Mreža”) u pružanju integriranih usluga poslovne podrške MSP-ovima iz Unije koje žele istražiti mogućnosti na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama. Mjere poduzete u okviru Mreže mogu obuhvaćati sljedeće:

(a)

pružanje usluga informiranja i savjetodavnih usluga o inicijativama i pravu Unije; pružanje potpore jačanju upravljačkih kapaciteta kako bi se ojačala konkurentnost MSP-ova; pružanje potpore usmjerene na poboljšanje financijskog znanja MSP-ova, uključujući usluge informiranja i savjetodavne usluge o mogućnostima financiranja, pristupu financiranju te povezanim programima obučavanja i mentorstva; mjere usmjerene na jačanje pristupa MSP-ova stručnom znanju o energetskoj učinkovitosti, klimi i okolišu te promicanje programa financiranja i financijskih instrumenata Unije (uključujući program Obzor 2020. u suradnji s nacionalnim kontaktnim točkama i strukturnim fondovima);

(b)

olakšanje prekogranične poslovne suradnje, istraživanja i razvoja, prijenosa tehnologije i znanja te partnerstava za tehnologiju i inovacije;

(c)

osiguranje komunikacijskog kanala između MSP-ova i Komisije.

2.   Mreža se također može koristiti za pružanje usluga u ime drugih programa Unije, poput programa Obzor 2020., uključujući posebne savjetodavne usluge kojima se potiče sudjelovanje MSP-ova u drugim programima Unije. Komisija osigurava učinkovitu koordinaciju različitih financijskih sredstava za Mrežu te se brine da se usluge pružene u okviru Mreže za druge programe Unije financiraju iz tih programa.

3.   Provedba Mreže obavlja se uz blisku suradnju s državama članicama kako bi se izbjeglo dupliciranje aktivnosti u skladu s načelom supsidijarnosti.

Komisija ocjenjuje Mrežu s obzirom na njezinu učinkovitost, upravljanje i pružanje visokokvalitetnih usluga diljem Unije.

Članak 11

Mjere za poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova

1.   Komisija podupire mjere za poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova, s ciljem jačanja učinkovitosti, koherentnosti, usklađenosti i dosljednosti nacionalnih i regionalnih politika kojima se promiču konkurentnost, održivost i rast poduzeća Unije.

2.   Komisija može podupirati posebne mjere u svrhu poboljšanja okvirnih uvjeta za poduzeća, a posebno MSP-ova, smanjenjem i izbjegavanjem nepotrebnih administrativnih i regulatornih opterećenja. Takve mjere mogu uključivati redovitu procjenu učinka relevantnog prava Unije na MSP-ove, prema potrebi pomoću ljestvice, pružanje potpore neovisnim skupinama stručnjaka te razmjenu informacija i dobrih praksi, uključujući sustavnu primjenu testa MSP-ova na razini Unije i država članica.

3.   Komisija može podupirati mjere namijenjene razvoju novih strategija za konkurentnost i razvoj poslovanja. Takve mjere mogu obuhvaćati:

(a)

mjere usmjerene na poboljšanje oblikovanja, provedbe i ocjenjivanja politika koje utječu na konkurentnost i održivost poduzeća, uključujući razmjenom dobrih praksi u vezi s okvirnim uvjetima te upravljanjem klasterima na svjetskoj razini i poslovnim mrežama, te promicanjem transnacionalne suradnje među klasterima i poslovnim mrežama, razvoja održivih proizvoda, usluga, tehnologija i postupaka, kao i učinkovitog korištenja resursa i energije te korporativne društvene odgovornosti;

(b)

mjere usmjerene na međunarodne aspekte politika konkurentnosti, posebno usmjerene na suradnju u području politika između država članica, drugih zemalja koje sudjeluju u programu COSME te svjetskih trgovinskih partnera Unije;

(c)

mjere za poboljšanje razvoja politika za MSP-ove, suradnje među stvarateljima politika, stručnih ocjenjivanja i razmjene dobrih praksi među državama članicama, uzimajući u obzir, prema potrebi, dostupne dokaze i gledišta zainteresiranih strana, posebno s ciljem olakšavanja pristupa MSP-ova programima i mjerama Unije, u skladu s Akcijskim planom AMP-a.

4.   Komisija može, promicanjem usklađenosti, podupirati mjere poduzete u državama članicama s ciljem ubrzavanja stvaranja konkurentnih industrija s tržišnim potencijalom. Takva potpora može obuhvaćati mjere kojima se promiče razmjena dobrih praksi te prepoznavanje potreba za vještinama i osposobljavanjem od strane industrija, osobito MSP-ova, a posebno e-vještina. Također može obuhvaćati mjere kojima se potiče korištenje novih poslovnih modela te suradnja MSP-ova u novim vrijednosnim lancima, kao i komercijalna upotreba relevantnih ideja za nove proizvode i usluge.

5.   Komisija može nadopuniti mjere država članica u svrhu jačanja konkurentnosti i održivosti MSP-ova u Uniji u područjima koja pokazuju značajan potencijal rasta, pogotovo u onim područjima u kojima postoji veliki broj MSP-ova, poput sektora turizma. Takve aktivnosti mogu obuhvaćati promicanje suradnje među državama članicama, posebno putem razmjene dobrih praksi.

Članak 12.

Mjere za promicanje poduzetništva

1.   Komisija doprinosi promicanju poduzetništva i poduzetničke kulture poboljšavanjem okvirnih uvjeta koji utječu na razvoj poduzetništva, uključujući smanjenjem prepreka pri uspostavi poduzeća. Komisija podupire poslovno okruženje i kulturu povoljnu za održiva poduzeća, pokretanja, rast, prijenose poslovanja, druge prilike (ponovno pokretanje), kao i cijepanja te odvajanja poduzeća.

2.   Posebna se pažnja posvećuje potencijalnim, novim i mladim poduzetnicima te ženama poduzetnicama, kao i drugim posebnim ciljanim skupinama;

3.   Komisija može poduzeti mjere poput programa pokretljivosti za nove poduzetnike kako bi se poboljšale njihove sposobnosti razvoja vlastitog poduzetničkog znanja, vještina i stavova te kako bi se poboljšao njihov tehnološki kapacitet i upravljanje poduzećem.

4.   Komisija može podupirati mjere država članica za poboljšanje i olakšavanje poduzetničkog obrazovanja, osposobljavanja, vještina i stavova, posebno među potencijalnim i novim poduzetnicima.

POGLAVLJE III.

Provedba programa COSME

Članak 13.

Godišnji radni programi

1.   Da bi provela program COSME, Komisija donosi godišnje radne programe u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. U svakom godišnjem radnom programu provode se ciljevi određeni u ovoj Uredbi te je u njima detaljno određeno sljedeće:

(a)

opis mjera koje će se financirati, ciljevi svake mjere koji su u skladu s općim i posebnim ciljevima utvrđenima u člancima 3. i 4., očekivani rezultati, metode provedbe, iznos dodijeljen za svaku mjeru, ukupni iznos za sve mjere te okvirni raspored provedbe i profil plaćanja;

(b)

odgovarajući kvalitativni i kvantitativni pokazatelji za svaku mjeru, u svrhu analize i praćenja učinkovitosti u dobivanju rezultata i postizanju ciljeva dotične mjere;

(c)

za bespovratna sredstva i povezane mjere, osnovne kriterije za ocjenjivanje, koji se određuju kako bi se na najbolji mogući način postigli ciljevi programa COSME, te najveća stopa sufinanciranja;

(d)

zasebno detaljno poglavlje o financijskim instrumentima koji, u skladu s člankom 17. ove Uredbe, odražavaju obveze informiranja na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, uključujući očekivanu raspodjelu financijske omotnice između instrumenta vlasničkog kapitala za rast i instrumenta kreditnog jamstva iz članka 18. odnosno 19. ove Uredbe te informacije poput razine jamstva i odnosa s programom Obzor 2020.

2.   Komisija provodi program COSME u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Program COSME provodi se na način da podupirane mjere uzmu u obzir budući napredak i potrebe, posebno nakon privremene ocjene iz članka 15. stavka 3., te da su relevantne za tržišta u razvoju, gospodarstvo i promjene u društvu.

Članak 14.

Mjere potpore

1.   Osim mjera obuhvaćenih godišnjim radnim programima iz članka 13., Komisija redovito poduzima mjere potpore, uključujući sljedeće:

(a)

poboljšanje analize i praćenja sektorskih i međusektorskih pitanja konkurentnosti;

(b)

utvrđivanje i širenje dobrih praksi i pristupa politici te njihov daljnji razvoj;

(c)

provjere prikladnosti postojećeg zakonodavstva i ocjene učinka novih mjera Unije koje su od posebne važnosti za konkurentnost poduzeća, s ciljem utvrđivanja područja u postojećem zakonodavstvu koja treba pojednostaviti te osiguravanja da su opterećenja MSP-ova svedena na najmanju moguću mjeru u područjima u kojima su predložene nove zakonodavne mjere;

(d)

ocjenu zakonodavstva koje utječe na poduzeća, a posebno na MSP-ove, industrijske politike i mjera povezanih s konkurentnošću;

(e)

promicanje integriranih i pristupačnih internetskih sustava koji pružaju informacije o programima koji su relevantni za MSP-ove, uz istovremeno osiguravanje da oni ne dupliciraju postojeće portale.

2.   Ukupni trošak tih mjera potpore ne prelazi 2,5 % financijske omotnice programa COSME.

Članak 15.

Praćenje i ocjena

1.   Komisija prati provedbu i upravljanje programom COSME.

2.   Komisija izrađuje godišnje izvješće o praćenju kojim se obavlja pregled učinkovitosti i uspješnosti podupiranih mjera u odnosu na financijsku provedbu, rezultate, troškove i, prema potrebi, učinak. Izvješće obuhvaća informacije o korisnicima, kada je to moguće, za svaki poziv na podnošenje prijedloga, informacije o iznosu rashoda povezanog s klimom i učinku potpore na ciljeve u vezi s klimatskim promjenama, relevantne podatke o zajmovima iz instrumenta kreditnog jamstva iznad i ispod 150 000 EUR, u mjeri u kojoj prikupljanje takvih informacija ne stvara neopravdano administrativno opterećenje za poduzeća, posebno MSP-ove. Izvješće o praćenju sadrži godišnje izvješće o svakom financijskom instrumentu kako se zahtijeva u članku 140. stavku 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Komisija najkasnije do 2018. godine izrađuje privremeno izvješće o ocjeni u vezi s postizanjem ciljevae u okviru mjera podupiranih programom COSME na razini rezultata i učinaka, učinkovitosti korištenja resursa i njihove europske dodane vrijednosti, s ciljem donošenja odluke o obnovi, izmjeni ili suspenziji mjera. U privremenom izvješću o ocjeni također se razmatra mogućnost pojednostavljenja, unutarnja i vanjska koherentnost, nastavak relevantnosti svih ciljeva, kao i doprinos mjera prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast. U izvješću se u obzir uzimaju rezultati ocjenjivanja dugoročnog učinka prethodnih mjera te ono utječe na odluku o mogućoj obnovi, izmjeni ili suspenziji sljedeće mjere.

4.   Komisija sastavlja završno izvješće o ocjeni o dugoročnom utjecaju i održivosti učinaka mjera.

5.   Svi korisnici bespovratnih sredstava i druge uključene strane koje su primile sredstva Unije na temelju ove Uredbe Komisiji dostavljaju odgovarajuće podatke i informacije potrebne kako bi se omogućilo praćenje i ocjenjivanje dotičnih mjera.

6.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješća iz stavaka 2., 3. i 4. te ih stavlja na raspolaganje javnosti.

POGLAVLJE IV.

Financijske odredbe i oblici financijske pomoći

Članak 16.

Oblici financijske pomoći

Financijska pomoć Unije u okviru programa COSME može se provoditi neizravno delegiranjem zadaća za izvršenje proračuna subjektima navedenima u članku 58. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 17.

Financijski instrumenti

1.   Financijskim instrumentima u okviru programa COSME, uspostavljenima u skladu s glavom VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, upravlja se s ciljem olakšavanja pristupa financiranju za MSP-ove u fazama njihova pokretanja, rasta i prijenosa. Financijski instrumenti uključuju instrument vlasničkog kapitala i instrument kreditnog jamstva. Pri dodjeli sredstava tim instrumentima u obzir se uzima potražnja od financijskih posrednika.

2.   Financijski instrumenti za MSP-ove mogu se, prema potrebi, kombinirati sa sljedećim elementima te ih nadopunjavati:

(a)

drugim financijskim instrumentima koje su uspostavile države članice i njihova tijela upravljanja koji se financiraju nacionalnim ili regionalnim sredstvima ili se financiraju u kontekstu aktivnosti strukturnih fondova, u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013

(b)

drugim financijskim instrumentima koje su uspostavile države članice i njihova tijela upravljanja koji se financiraju nacionalnim ili regionalnim programima izvan aktivnosti strukturnih fondova;

(c)

bespovratnim sredstvima koja financira Unija, uključujući na temelju ove Uredbe.

3.   Instrument vlasničkog kapitala za rast i instrument kreditnog jamstva iz članka 18. odnosno 19. mogu nadopunjavati korištenje, od strane država članica, financijskih instrumenata za MSP-ove u okviru kohezijske politike Unije.

4.   Instrument vlasničkog kapitala za rast i instrument kreditnog jamstva mogu, prema potrebi, omogućiti udruživanje financijskih sredstava s državama članicama i/ili regijama koje su spremne doprinijeti dijelom sredstava iz strukturnih fondova koja su im dodijeljena u skladu s [člankom 33. stavkom 1. točkom (a)] Uredbe (EU) br. 1303/2013.

5.   Financijski instrumenti mogu ostvarivati prihvatljiv povrat kako bi se postigli ciljevi drugih partnera ili investitora. Instrument vlasničkog kapitala za rast može funkcionirati na podređenoj osnovi, no njegov je cilj očuvanje vrijednosti imovine koja se osigurava iz proračuna Unije.

6.   Instrument vlasničkog kapitala za rast i instrument kreditnog jamstva provode se u skladu s glavom VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te Delegiranom uredbom Komisije (EU, Euratom) br. 1268/2012 (12).

7.   Financijski instrumenti u okviru programa COSME razvijaju se i provode tako da nadopunjuju instrumente uspostavljene za MSP-ove u okviru programa Obzor 2020. i da su usklađeni s njima.

8   U skladu s člankom 60. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, subjekti kojima je povjerena provedba financijskih instrumenata pri upravljanju sredstvima Unije osiguravaju vidljivost djelovanja Unije. Stoga ti subjekti osiguravaju da financijski posrednici izričito obavješćuju krajnje primatelje da je financiranje omogućila potpora financijskih instrumenata u okviru programa COSME. Komisija osigurava da je ex post objava informacija o primateljima, u skladu s člankom 60. stavkom 2. točkom (e) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, lako dostupna mogućim krajnjim primateljima.

9.   Vraćanja ostvarena putem drugog okvira instrumenta za brzo rastuća i inovativna mala i srednja poduzeća, uspostavljenog na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ te primljena nakon 31. prosinca 2013. namjenjuju se, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, instrumentu vlasničkog kapitala za rast iz članka 18. ove Uredbe.

10.   Financijski instrumenti provode se u skladu s relevantnim pravilima Unije o državnim potporama.

Članak 18.

Instrument vlasničkog kapitala za rast

1.   Instrument vlasničkog kapitala za rast (EFG) provodi se kao okvir jedinstvenog financijskog instrumenta vlasničkog kapitala Unije koji podupire rast te istraživanja i inovacije poduzeća Unije od rane faze, uključujući sjemenski kapital, do faze rasta. Jedinstveni financijski instrument vlasničkog kapitala Unije financijski podupiru program Obzor 2020. i program COSME.

2.   EFG je usmjeren na fondove kojima se osiguravaju: rizični kapital i „mezzanine” financiranje, kao što su podređeni i sudionički zajmovi, poduzećima koja se šire i u fazi su rasta, a posebno onima koja djeluju preko granica, dok istovremeno ima mogućnost ulagati u fondove koji su u ranoj fazi u vezi s instrumentom vlasničkog kapitala za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. te osigurava instrumente sufinanciranja za poslovne anđele. U slučaju ulaganja u ranim fazama, ulaganja iz EFG-a ne prelaze 20 % ukupnog ulaganja Unije osim u slučajevima višefaznih fondova ili fondova fondova ako se financiranje iz EFG-a i instrumenta vlasničkog kapitala za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. pruža na proporcionalnoj osnovi, na temelju investicijske politike fondova. Komisija može odlučiti izmijeniti prag od 20 % s obzirom na promjenu uvjeta na tržištu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

3.   EFG i instrument vlasničkog kapitala za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. koriste isti mehanizam provedbe.

4.   Potpora iz EFG-a jest u obliku jednog od sljedećih ulaganja:

(a)

izravno iz Europskog investicijskog fonda ili od strane drugih subjekata kojima je povjerena provedba EFG-a u ime Komisije; ili

(b)

od strane fondova fondova ili investicijskih instrumenata kojima se ulaže preko granica, a koje je uspostavio Europski investicijski fond, ili drugih subjekata (uključujući upravitelje iz privatnog ili javnog sektora) kojima je povjerena provedba EFG-a u ime Komisije, zajedno s investitorima iz privatnih i/ili javnih financijskih institucija;

5.   EFG ulaže u posredničke fondove za rizični kapital, uključujući u fondove fondova, koji osiguravaju ulaganja za MSP-ove najčešće tijekom njihove faze širenja ili faze rasta. Ulaganja u okviru EFG-a dugoročna su, odnosno najčešće podrazumijevaju pozicije u fondovima za rizični kapital od 5 do 15 godina. U svakom slučaju, trajanje ulaganja u okviru EFG-a ne prelazi 20 godina od potpisivanja sporazuma između Komisije i subjekta kojem je povjerena njegova provedba.

Članak 19.

Instrument kreditnog jamstva

1.   Instrumentom kreditnog jamstva (LGF) osiguravaju se:

(a)

protujamstva i drugi aranžmani za dijeljenje rizika za jamstvene sheme, uključujući, prema potrebi, sujamstva;

(b)

izravna jamstva i drugi aranžmani za dijeljenje rizika za sve druge financijske posrednike koji zadovoljavaju kriterije za ispunjavanje uvjeta iz stavka 5.

2.   LGF se provodi kao dio jedinstvenog dužničkog financijskog instrumenta Unije za rast te istraživanja i inovacije poduzeća Unije, koristeći isti mehanizam provedbe kao okvir dužničkog instrumenta, usmjeren na potražnju MSP-ova, za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. (RSI II).

3.   LGF se sastoji od:

(a)

jamstava za financiranje duga (uključujući putem podređenih i sudioničkih zajmova, leasinga ili bankarskih garancija), koja smanjuju posebne poteškoće s kojima se suočavaju rentabilni MSP-ovi u pristupu financiranju, bilo zbog percepcije da su visoko rizični ili zbog njihovog nedostatka dostatnog dostupnog kolaterala;

(b)

sekuritizacije dužničkih financijskih portfelja MSP-ova, koja mobilizira dodatno financiranje duga za MSP-ove u okviru prikladnih aranžmana za dijeljenje rizika s ciljanim institucijama. Potpora za te sekuritizacijske transakcije uvjetovana je obvezom matičnih institucija da koriste značajni dio proizašle likvidnosti ili mobiliziranog kapitala za novo kreditiranje MSP-ova u razumnom razdoblju. Iznos tog novog financiranja duga izračunava se s obzirom na iznos zajamčenog rizika portfelja. O tom iznosu i razdoblju pregovara se pojedinačno sa svakom matičnom institucijom.

4.   LGF-om upravljaju Europski investicijski fond ili drugi subjekti kojima je povjerena provedba LGF-a u ime Komisije. Rok isteka pojedinačnih jamstava u okviru LGF-a može biti do deset godina.

5.   Ispunjavanje uvjeta u okviru LGF-a određuje se za svakog posrednika na temelju njihovih aktivnosti te mjere u kojoj su učinkoviti u pružanju pomoći MSP-ovima u pristupanju financiranju za rentabilne projekte. LGF mogu koristiti posrednici koji pružaju potporu poduzećima pri financiranju, između ostalog, kupnje materijalne i nematerijalne imovine i radnog kapitala te za prijenose poduzeća. Kriteriji koji se odnose na sekuritizaciju dužničkih financijskih portfelja MSP-ova obuhvaćaju pojedinačne transakcije i transakcije više prodavatelja, kao i transakcije više zemalja. Ispunjavanje uvjeta temelji se na dobrim tržišnim praksama, posebno u vezi s kreditnom kvalitetom i diversifikacijom rizika sekuritiziranog portfelja.

6.   Uz izuzetak zajmova u sekuritiziranom portfelju, LGF pokriva zajmove do 150 000 EUR i s najmanjim dospijećem od 12 mjeseci. LGF također pokriva zajmove iznad 150 000 EUR u slučajevima u kojima MSP-ovi koji udovoljavaju kriterijima za ispunjavanje uvjeta u okviru programa COSME ne udovoljavaju kriterijima za ispunjavanje uvjeta iz okvira MSP-a u dužničkom instrumentu programa Obzor 2020. te uz najmanje dospijeće od 12 mjeseci.

U slučaju iznosa iznad tog praga, financijski posrednici dužni su dokazati ispunjava li MSP uvjete iz okvira MSP-a u dužničkom instrumentu programa Obzor 2020.

7.   LGF je osmišljen tako da je moguće izvješćivati o podupiranim MSP-ovima, i u pogledu broja i u pogledu količine zajmova.

Članak 20.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima prikladne mjere kojima osigurava da su, dok se provode mjere koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti, putem učinkovitih provjera i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem nepropisno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud imaju ovlast revizije, na temelju dokumenata i provjera na terenu nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, ugovarateljima i podugovarateljima te svim ostalim trećim stranama koji su primili sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi ((EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (14) s ciljem utvrđivanja je li počinjeno djelo prijevare, korupcije ili bilo koja druga nezakonita aktivnost koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o bespovratnim sredstvima ili ugovorom financiraim na temelju ove Uredbe.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi i odluke o bespovratnim sredstvima, koji su rezultat provedbe ove Uredbe, sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE V.

Odbor i završne odredbe

Članak 21.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 22.

Delegirani akti

1.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. u vezi s dodatnim pokazateljima navedenima u Prilogu I., ako ti pokazatelji mogu pomoći pri mjerenju napretka u postizanju općih i posebnih ciljeva programa COSME.

2.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. o izmjenama nekih specifičnih detalja u vezi s financijskim instrumentima. Ti se detalji odnose na udio ulaganja iz EFG-a u ukupnom ulaganju Unije u fondove za rizični kapital u ranim fazama te na sastav sekuritiziranih zajmovnih portfelja.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. u vezi s izmjenama okvirnih iznosa određenih u članku 5. stavku 3. koje bi te iznose premašile za više od 5 % vrijednosti financijske omotnice u svakom slučaju, pokaže li se da je potrebno premašiti to ograničenje.

Članak 23.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 22. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina, počevši od [23. prosinca 2013.].

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 22. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 22. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 24.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluka br. 1639/2006/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Međutim, mjere uvedene na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ i financijske obveze povezane s tim mjerama i dalje podliježu toj odluci, do njihova zaključenja.

3.   Financijska dodjela sredstava iz članka 5. također može pokrivati izdatke tehničke i administrativne pomoći potrebne da se osigura prijelaz između programa COSME i mjera usvojenih Odlukom br. 1639/2006/EZ.

Članak 25.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 125.

(2)  SL C 391, 18.12.2012., str. 37.

(3)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. (Vidjeti str. 884 ovoga Službenog lista).

(4)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(5)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. u vezi s definicijom mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(6)  Odluka br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. - 2013.) (SL L 310, 9.11.2006., str. 15.).

(7)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (Vidjeti str. 104 ovoga Službenog lista).

(9)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj te Europskom pomorskom i ribarstvenom fondu i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidjeti str. 320 ovoga Službenog lista).

(10)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(11)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(12)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(13)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(14)  Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG.

POKAZATELJI ZA OPĆE I POSEBNE CILJEVE

Opći cilj:

1.

Jačanje konkurentnosti i održivosti poduzeća Unije, posebno MSP-ova

A.

Pokazatelj učinka (1)

Trenutačno stanje

Dugoročni cilj i ključno postignuće (2020.)

A.1.

Uspješnost MSP-ova u odnosu na održivost

Bit će redovito mjerena, primjerice provođenjem istraživanja Eurobarometra

Povećanje udjela MSP-ova iz Unije koji proizvode „zelene”, odnosno ekološki prihvatljive proizvode (2) u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)

A.2.

Promjene u nepotrebnim administrativnim i regulatornim opterećenjima za nove i postojeće MSP-ove (3)

Broj dana za pokretanje novog MSP-a u 2012.: 5,4 radna dana.

Značajno smanjenje broja dana potrebnih za pokretanje novog MSP-a

Trošak pokretanja u 2012.: 372 EUR

Značajno smanjenje prosječnih troškova pokretanja u Uniji u usporedbi s polaznim vrijednostima

Broj država članica u kojima je za pribavljanje dozvola i odobrenja (uključujući okolišne dozvole) za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća potrebno mjesec dana: 2

Značajan porast broja država članica u kojima je za pribavljanje dozvola i odobrenja (uključujući okolišne dozvole) za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća potrebno mjesec dana

Broj država članica s jedinstvenim mjestom za pokretanje poduzeća kako bi poduzetnici mogli obaviti sve što je potrebno (npr. registraciju, porez, PDV i socijalna sigurnost) na jedinstvenom administrativnom kontaktom mjestu, bez obzira na to radi li se o fizičkom mjestu (uredu), virtualnom mjestu (internetu) ili oboje, u 2009.: 18

Značajan porast broja država članica s jedinstvenim mjestom za pokretanje poduzeća

A.3.

Promjene u udjelu MSP-ova koji izvoze unutar ili izvan Unije

25 % MSP-a izvozi, a 13 % MSP-a izvozi izvan Unije (2009.) (4)

Povećanje udjela MSP-ova koji izvoze te povećanje udjela MSP-ova koji izvoze u zemlje izvan Unije, u usporedbi s polaznim vrijednostima


Opći cilj:

2.

Poticanje poduzetničke kulture i promicanje stvaranja i rasta MSP-ova

Pokazatelj učinka

Trenutačno stanje

Dugoročni cilj i ključno postignuće (2020.)

B.1.

Promjene u rastu MSP-ova

MSP-ovi su 2010. ostvarili više od 58 % ukupne bruto dodane vrijednosti Unije;

Povećanje proizvodnje MSP-ova (dodana vrijednost) i zaposlenika u MSP-ovima u usporedbi s polaznim vrijednostima

Ukupni broj zaposlenika u MSP-ovima u 2010.: 87,5 milijuna (67 % radnih mjesta u privatnom sektoru u Uniji)

B.2.

Promjene u udjelu građana Unije koji žele biti samozaposleni

Ova se vrijednost mjeri svake dvije ili tri godine provođenjem istraživanja Eurobarometra. Zadnja dostupna vrijednost jest 37 % u 2012. (45 % u 2007. i 2009.)

Povećanje udjela građana Unije koji žele biti samozaposleni u usporedbi s polaznim vrijednostima


Posebni cilj:

Poboljšanje pristupa financiranju za MSP-ove u obliku kapitala i duga

C.

Financijski instrumenti za rast

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

C.1.

Broj poduzeća koja ostvaruju korist od financiranja duga

Od 31. prosinca 2012. mobilizirano 13,4 milijarda EUR za financiranje, za 219 000 MSP-ova (instrument za jamstva za MSP-ove (SMEG)).

Vrijednost mobiliziranog financiranja u rasponu od 14,3 milijarda EUR do 21,5 milijarda EUR; broj financiranih poduzeća koja ostvaruju korist od jamstava iz programa COSME u rasponu od 220 000 do 330 000

C.2.

Broj ulaganja u rizični kapital iz programa COSME te ukupni uloženi iznos.

Od 31. prosinca 2012. mobilizirano 2,3 milijarde EUR za financiranje rizičnog kapitala za 289 MSP-ova (instrument za brzo rastuće i inovativne MSP-ove, GIF)

Ukupna vrijednost ulaganja u rizični kapital u rasponu od 2,6 milijarda EUR do 3,9 milijarda EUR; broj poduzeća koja primaju ulaganja u rizični kapital u okviru programa COSME u rasponu od 360 do 540

C.3.

Omjer financijske poluge

Omjer financijske poluge za instrument SMEG 1:32

Omjer financijske poluge za GIF 1:6,7

Dužnički instrument 1:20 - 1:30

Instrument vlasničkog kapitala 1:4 - 1:6 (5)

C.4.

Dodatnost EFG-a i LGF-a

Dodatnost instrumenta SMEG: 64 % krajnjih korisnika naznačilo je da je potpora bila od ključne važnosti za pribavljanje sredstava koja su im bila potrebna

Dodatnost GIF-a: 62 % krajnjih korisnika GIF-a naznačilo je da je potpora bila od ključne važnosti za pribavljanje sredstava koja su im bila potrebna

Povećanje udjela krajnjih korisnika koji smatraju da im EFG ili LGF pružaju sredstva koja ne bi mogli pribaviti na neki drugi način, u usporedbi s polaznim vrijednostima


Posebni cilj:

Poboljšanje pristupa tržištima, osobito unutar Unije, ali i na globalnoj razini

D.

Međunarodna industrijska suradnja

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

D.1.

Broj slučajeva poboljšane usklađenosti između propisa Unije i trećih zemalja za industrijske proizvode

Procjenjuje se da su u regulatornoj suradnji s glavnim trgovinskim partnerima (SAD, Japan, Kina, Brazil, Rusija, Kanada, Indija), u prosjeku dva relevantna područja značajno usklađena u području tehničkih propisa

Četiri relevantna područja značajne usklađenosti tehničkih propisa s glavnim trgovinskim partnerima (SAD, Japan, Kina, Brazil, Rusija, Kanada, Indija)

E.

Europska poduzetnička mreža

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

E.1.

Broj potpisanih sporazuma o partnerstvu

Broj potpisanih sporazuma o partnerstvu: 2 475 (2012.)

Broj potpisanih sporazuma o partnerstvu: 2 500 godišnje

E.2.

Prihvaćanje Mreže među MSP-ovima

Prihvaćanje Mreže među MSP-ovima bit će izmjereno 2015.

Povećanje prihvaćanja Mreže među MSP-ovima u usporedbi s polaznim vrijednostima

E.3.

Stopa zadovoljstva među klijentima (% MSP-ova koji navode zadovoljstvo, dodana vrijednost određene usluge u okviru Mreže)

Stopa zadovoljstva među klijentima (% MSP-ova koji navode zadovoljstvo, dodana vrijednost određene usluge): 78 %

Stopa zadovoljstva među klijentima (% MSP-ova koji navode zadovoljstvo, dodana vrijednost određene usluge): > 82 %

E.4.

Broj MSP-ova koji primaju usluge potpore

Broj MSP-ova koji primaju usluge potpore: 435 000 (2011.)

Broj MSP-ova koji primaju usluge potpore: 500 000 godišnje

E.5.

Broj MSP-ova koji koriste digitalne usluge (uključujući elektroničke informacijske usluge) koje pruža Mreža

2 milijuna MSP-ova godišnje koristi digitalne usluge

2,3 milijuna MSP-ova godišnje koristi digitalne usluge


Posebni cilj:

Poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, posebno MSP-ova, uključujući u sektoru turizma

F.

Aktivnosti za poboljšanje konkurentnosti

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

F.1.

Broj donesenih mjera pojednostavljenja

Pet mjera pojednostavljenja godišnje (2010.)

Najmanje sedam mjera pojednostavljenja godišnje.

F.2.

Prilagođavanje regulatornog okvira u svrhu njegove prikladnosti

Provjere prikladnosti provode se od 2010. Do sad je jedina relevantna provjera prikladnosti tekući pilot-projekt u vezi s „homologacijom motornih vozila”

Tijekom programa COSME bit će provedeno do pet provjera prikladnosti.

F.3.

Broj država članica koje koriste test provjere konkurentnosti

Broj država članica koje koriste test provjere konkurentnosti: 0

Značajan porast broja država članica koje koriste test provjere konkurentnosti

F.4.

Mjere MSP-ova za učinkovito korištenje resursa (što može obuhvaćati energiju, materijale ili vodu, recikliranje, itd.)

Bit će redovito mjerene, primjerice provođenjem istraživanja Eurobarometra

Povećanje udjela MSP-ova Unije koji provode barem jednu mjeru kako bi bili učinkovitiji u korištenju resursa (što može obuhvaćati energiju, materijale ili vodu, recikliranje, itd.) u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)

Povećanje udjela MSP-ova Unije koji planiraju provesti dodatne mjere za učinkovito korištenje resursa (što može obuhvaćati energiju, materijale ili vodu, recikliranje, itd.) svake dvije godine, u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)

G.

Razvoj politike MSP-ova

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

G.1.

Broj država članica koje koriste test MSP-ova

Broj država članica koje koriste test MSP-ova: 15

Značajan porast broja država članica koje koriste test MSP-ova


Posebni cilj:

Poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, posebno MSP-ova, uključujući u sektoru turizma

H.

Turizam

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

H.1.

Sudjelovanje u projektima transnacionalne suradnje

Tri zemlje obuhvaćene po projektu u 2011.

Porast broja država članica koje sudjeluju u projektima transnacionalne suradnje koji se financiraju iz programa COSME, u usporedbi s polaznim vrijednostima

H.2.

Broj destinacija koje usvajaju održive modele razvoja u turizmu koje promiču Europske destinacije izvrsnosti

Ukupno 98 dodijeljenih Europskih destinacija izvrsnosti (u prosjeku 20 godišnje - 2007. - 10, 2008. - 20, 2009. - 22, 2010. - 25, 2011. - 21)

Više od 200 destinacija koje su usvojile održive modele razvoja u turizmu koje promiču Europske destinacije izvrsnosti (oko 20 godišnje).

I.

Novi poslovni koncepti

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

I.1.

Broj novih proizvoda/usluga na tržištu

Bit će redovito mjereno

(Do sada je ova aktivnost bila ograničena na analitički posao ograničenog opsega)

Porast kumulativnog broja novih proizvoda/usluga u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)


Posebni cilj:

Promicanje poduzetništva i poduzetničke kulture

J.

Potpora za poduzetništvo

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

J.1.

Broj država članica koje provode poduzetnička rješenja na temelju dobre prakse utvrđene u okviru programa

Broj država članica koje provode poduzetnička rješenja: 22 (2010.)

Značajan porast broja država članica koje provode poduzetnička rješenja

J.2.

Broj država članica koje provode poduzetnička rješenja namijenjena potencijalnim, mladim i novim poduzetnicima te ženama poduzetnicama, kao i drugim posebnim ciljanim skupinama

Trenutačno 12 država članica sudjeluje u Europskoj mreži mentora za žene poduzetnice. Trenutačno šest država članica i dvije regije posjeduju posebnu strategiju za obrazovanje poduzetnika, deset država članica uvrstilo je nacionalne ciljeve povezane s obrazovanjem poduzetnika u šire strategije cjeloživotnog učenja, a u osam država članica trenutačno se raspravlja o poduzetničkim strategijama

Značajan porast broja država članica koje provode poduzetnička rješenja namijenjena potencijalnim, mladim i novim poduzetnicima te ženama poduzetnicama, kao i drugim posebnim ciljanim skupinama, u usporedbi s polaznim vrijednostima.


(1)  Ti se pokazatelji odnose na napredak u području poduzetničke i industrijske politike. Komisija nije jedina odgovorna za postizanje tih ciljeva. Niz drugih čimbenika izvan kontrole Komisije također utječe na rezultate u ovom području.

(2)  „Zeleni” proizvodi i usluge jesu proizvodi i usluge čija je prevladavajuća namjena smanjenje rizika za okoliš te minimiziranje onečišćenja i korištenja resursa. Proizvodi s ekološkim značajkama (koji imaju ekološki dizajn, ekološke oznake, koji su organski proizvedeni te s važnim recikliranim sadržajem) također su obuhvaćeni. Izvor: Flash Eurobarometer 342, „MSP-ovi, učinkovito korištenje resursa i zelena tržišta”.

(3)  U zaključcima Vijeća od 31. svibnja 2011. države članice pozvalo se da, prema potrebi, smanje vrijeme potrebno za pokretanje novih poduzeća na tri radna dana, a trošak na 100 EUR do 2012., te ih se također potaklo da smanje vrijeme potrebno za pribavljanje dozvola i odobrenja za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća na tri mjeseca do kraja 2013.

(4)  „Internationalisation of European SMEs”, EIM, 2010, http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/market-access/files/internationalisation_of_european_smes_final_en.pdf

(5)  1 EUR iz proračuna Unije dovest će do 20-30 EUR financiranja i 4-6 EUR u vlasničkim ulaganjima tijekom trajanja programa COSME.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/50


UREDBA (EU) br. 1288/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 165. stavak 4. i članak 166. stavak 4.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Komunikacijom Komisije od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za strategiju Europa 2020.” traži se donošenje jedinstvenog programa u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, što obuhvaća i međunarodne aspekte visokog obrazovanja, kojim će se objediniti program djelovanja u području cjeloživotnog učenja („Cjeloživotno učenje”) uspostavljen Odlukom br. 1720/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i program Mladi na djelu („Mladi na djelu”) uspostavljen Odlukom br. 1719/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), program djelovanja Erasmus Mundus („Erasmus Mundus”) uspostavljen Odlukom br. 1298/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), program ALFA III uspostavljen Uredbom br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (7), te programi Tempus i Edulink, kako bi se osigurala veća učinkovitost, jača strateška usmjerenost i sinergije pri korištenju različitim aspektima jedinstvenog programa. Predlaže se i da sport bude dijelom tog jedinstvenog programa („Program”).

(2)

Privremena izvješća o ocjenjivanju postojećeg programa za cjeloživotno učenje, programa Mladi na djelu i programa Erasmus Mundus i savjetovanje s javnošću o budućem djelovanju Unije u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih te u području visokog obrazovanja otkrili su jaku i, u nekim pogledima, sve veću potrebu da se suradnja i mobilnost u tim područjima na europskoj razini nastave. U izvješćima o ocjenjivanju naglašena je važnost stvaranja užih veza između programa Unije i političkog razvoja u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih, izražena je želja da se djelovanje Unije ustroji tako da bolje odgovara paradigmi cjeloživotnog učenja i inzistira se na jednostavnijem, korisnicima prihvatljivijem i fleksibilnijem pristupu provedbi takvog djelovanja te na okončanju fragmentacije međunarodnih programa suradnje u području visokog obrazovanja.

(3)

Program bi trebao biti usredotočen na dostupnost financiranja i transparentnost administrativnih i financijskih postupaka, između ostalog korištenjem informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te digitalizacijom. Za uspjeh Programa od ključne su važnosti i usmjeravanje te pojednostavljivanje organizacije i upravljanja te stalna usredotočenost na smanjenje administrativnih troškova.

(4)

Savjetovanje s javnošću o strateškim odabirima Unije za provedbu nove nadležnosti Unije u području sporta te izvješće Komisije o ocjenjivanju pripremnih radnji u području sporta pružili su korisne naznake u vezi s prioritetnim područjima za djelovanje Unije i prikazali dodanu vrijednost koju Unija može donijeti podrškom aktivnostima usmjerenima stvaranju, dijeljenju i prenošenju iskustava i znanja o raznim pitanjima koja utječu na sport na europskoj razini, pod uvjetom da su usredotočene posebno na lokalnu razinu.

(5)

Strategijom Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast određuje se strategija rasta Unije za nadolazeće desetljeće kako bi se podržao takav rast, postavljajući pet ambicioznih ciljeva koje treba ostvariti do 2020., osobito u području obrazovanja, gdje je cilj da se stope prijevremenog napuštanja školovanja smanje na razinu ispod 10 % i da se omogući da najmanje 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine dobije diplomu tercijarnog ili jednakovrijednog obrazovanja. To podrazumijeva i vodeće inicijative, posebno „Mladi u pokretu” i Program za nove vještine i radna mjesta.

(6)

Vijeće je u svojim zaključcima od 12. svibnja 2009. pozvalo na donošenje strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.), u sklopu kojeg se postavljaju četiri strateška cilja kako bi se odgovorilo na preostale izazove pri stvaranju Europe temeljene na znanju i činjenju cjeloživotnog učenja stvarnošću za sve.

(7)

U skladu s člancima 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te člancima 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, Programom se promiče, između ostalog, ravnopravnost između žena i muškaraca te mjere borbe protiv diskriminacije na temelju spola, rase ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Prilikom provedbe Programa potrebno je povećati pristup članovima skupina koje su u nepovoljnom položaju i ranjivim skupinama te se aktivno pozabaviti posebnim potrebama u vezi s učenjem osoba s invaliditetom.

(8)

Programom bi se trebala obuhvatiti jaka međunarodna odrednica, osobito kad je riječ o visokom obrazovanju, ne samo da bi se povećala kvaliteta europskog visokog obrazovanja pridržavajući se širih ciljeva strateškog okvira ET 2020. i atraktivnost Unije kao studijskog odredišta, već i da bi se promicalo međuljudsko razumijevanje i doprinijelo održivom razvoju visokog obrazovanja u zemljama partnerima, kao i njihovom širem društveno-gospodarskom razvoju, između ostalog poticanjem kruženja mozgova kroz mjere mobilnosti s državljanima zemalja partnera. U tu bi se svrhu trebalo osigurati financiranje iz Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI), Europskog instrumenta za susjedstvo (ENPI), Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) i Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama (PI). Moguće je i financiranje iz Europskog razvojnog fonda (EDF) u skladu s postupcima koji njime upravljaju. Odredbe ove Uredbe trebale bi se primjenjivati na korištenje tim sredstvima, istodobno osiguravajući usklađenost s odgovarajućim uredbama kojima se uspostavljaju ti instrumenti i taj fond.

(9)

U svojoj Rezoluciji od 27. studenoga 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. - 2018.), Vijeće naglašava potrebu da se sve mlade osobe smatraju društvenim bogatstvom i teži olakšavanju njihovog sudjelovanja u razvoju politike koja na njih utječe preko trajnog strukturiranog dijaloga između donositelja odluka i mladih osoba i organizacija mladih na svim razinama.

(10)

Ujedinjavanje formalnog, neformalnog i informalnog učenja u isti program trebalo bi stvoriti sinergiju i podržavati međusektorsku suradnju između različitih sektora obrazovanja i osposobljavanja te sektora povezanih s mladima. Prilikom provedbe Programa u obzir bi se propisno trebale uzeti posebne potrebe različitih sektora te, po potrebi, uloga lokalnih i regionalnih tijela.

(11)

Kako bi podržala mobilnost, pravičnost i izvrsnost pri studiranju, Unija bi na pokusnoj osnovi trebala uspostaviti Instrument jamstva za studentske zajmove kojim bi se studentima omogućilo da svoju magistarsku diplomu dobiju u drugoj zemlji kojoj je otvoreno sudjelovanje u Programu („zemlja sudionica Programa”) bez obzira na svoje društveno porijeklo. Instrument jamstva za studentske zajmove trebao bi biti dostupan financijskim ustanovama koje prihvate studentima ponuditi kredite za magistarske studije u drugim zemljama sudionicama Programa uz povoljne uvjete. Ovaj dodatni i inovativni instrument za obrazovnu mobilnost ne bi trebao zamijeniti nijedan postojeći niti onemogućiti razvoj mogućeg bilo kojeg budućeg sustava dodjeljivanja bespovratnih sredstava ili sustava zajmova kojima se podržava mobilnost studenata na lokalnoj ili nacionalnoj razini, ili na razini Unije. Instrument jamstva za studentske zajmove trebalo bi podvrgnuti bliskom praćenju i ocjenjivanju, osobito u vezi s njegovom prihvaćenosti na tržištu u različitim zemljama. U skladu s člankom 21. stavcima 2. i 3. Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do kraja 2017. trebalo bi podnijeti evaluacijsko izvješće sredinom provedbenog razdoblja kako bi se dobile političke smjernice u vezi s nastavkom provedbe Instrumenta jamstva za studentske zajmove.

(12)

Države članice trebale bi nastojati usvojiti sve odgovarajuće mjere kako bi otklonile pravne i administrativne prepreke za pravilno funkcioniranje Programa. To uključuje, po potrebi, rješavanje administrativnih pitanja koja otežavaju dobivanje viza i boravišnih dozvola. U skladu s Direktivom Vijeća 2004/114/EZ (8) države članice potiču se da uspostave ubrzane postupke prihvata.

(13)

Komunikacijom Komisije od 20. rujna 2011. pod nazivom „Podrška rastu i radnim mjestima – program za osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja Europe” utvrđuje se okvir u sklopu kojeg Europska unija, države članice i ustanove visokog obrazovanja mogu surađivati kako bi se povećao broj osoba sa sveučilišnom diplomom, unaprijedila kvaliteta obrazovanja i što više povećao doprinos kojim visoko obrazovanje i istraživanja mogu pomoći da gospodarstva i društva država članica iz globalne ekonomske krize izađu jača.

(14)

Da bi se bolje rješavao problem nezaposlenosti mladih u Uniji, posebna pažnja trebala bi se posvetiti transnacionalnoj suradnji između ustanova visokog i strukovnog obrazovanja i poduzeća, s ciljem poboljšanja zapošljivosti studenata te razvoja poduzetničkih vještina.

(15)

Bolonjskom deklaracijom, koju su potpisali ministri obrazovanja 29 europskih zemalja 19. lipnja 1999., uspostavljen je međuvladin proces usmjeren stvaranju Europskog prostora visokog obrazovanja, za što je potrebna stalna podrška na razini Unije.

(16)

Obnovljenim kopenhaškim procesom (2011. - 2020.) uvelike se priznaje i definira ključna uloga koju ima strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) u pomaganju da se ostvare mnogi ciljevi iz strategije Europa 2020., posebno uzimajući u obzir njegov potencijal u borbi protiv visoke stope nezaposlenosti u Europi, osobito nezaposlenosti mladih i dugoročne nezaposlenosti, promicanju kulture cjeloživotnog učenja, ublažavanju društvene isključenosti i promicanju aktivnog građanstva. Kvalitetna stažiranja i naukovanja, uključujući ona iz mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, potrebna su kako bi se premostila praznina između znanja koje se dobije obrazovanjem i osposobljavanjem te vještina i sposobnosti koje se traže u svijetu rada te kako bi se povećala zapošljivost mladih.

(17)

Potrebno je pojačati intenzitet i stupanj europske suradnje među školama te mobilnosti školskog osoblja i učenika kako bi se pristupilo prioritetima utvrđenima u Programu za europsku suradnju u području škola za 21. stoljeće, to jest poboljšanju kvalitete školskog obrazovanja u Uniji u područjima razvoja vještina te unapređenju pravičnosti i uključivosti unutar školskih sustava i ustanova, kao i osnaživanju i podržavanju učiteljske profesije i upravljanja školama. U tom smislu prednost bi se trebala dati strateškim ciljevima za smanjenje stope prijevremenog napuštanja škola, unapređenje uspješnosti u osnovnim vještinama i poboljšanje sudjelovanja i kvalitete obrazovanja i skrbi u ranom djetinjstvu, kao i ciljevima za jačanje profesionalnih kompetencija školskih učitelja i ravnatelja škola te za poboljšanje obrazovnih prilika djece s migrantskim porijeklom i djece u nepovoljnom društveno-gospodarskom položaju.

(18)

Obnovljeni Europski program za obrazovanje odraslih obuhvaćen Rezolucijom Vijeća od 28. studenoga 2011. usmjeren je omogućavanju svim odraslim osobama da razvijaju i poboljšaju svoje vještine i sposobnosti tijekom cijelog svojeg života. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti unapređenju mogućnosti obrazovanja za veliki broj nekvalificiranih Europljana, posebno poboljšavajući pismenost i sposobnost računanja te promičući fleksibilne načina učenja i mjere davanja druge prilike.

(19)

Djelovanje Europskog foruma mladih, Nacionalnih informacijskih centara za akademsko priznavanje (NARIC), mreža Eurydice, Euroguidance i Eurodesk, nacionalnih službi za podršku inicijative eTwinning, nacionalnih centara Europass i Nacionalnih informacijskih ureda u zemljama susjedstva presudno je za ostvarivanje ciljeva Programa, osobito tako što se Komisiji redovno pružaju ažurirane informacije povezane s raznim poljima njihove aktivnosti i prenošenjem rezultata Programa u Uniji i u zemljama partnerima.

(20)

Suradnju u okviru Programa i s međunarodnim organizacijama u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, osobito s Vijećem Europe, trebalo bi ojačati.

(21)

Kako bi se doprinijelo razvoju izvrsnosti u studijima europskih integracija diljem svijeta te kako bi se odgovorilo na povećanu potrebu za znanjem i dijalogom o procesu europskih integracija i njegovom razvoju, važno je poticati izvrsnost u podučavanju, istraživanju i promišljanju u tom području podržavajući akademske institucije ili udruženja aktivna u području europskih integracija i udruženja koja slijede cilj od europskog interesa, kroz djelovanje u okviru programa Jean Monnet.

(22)

Suradnja u okviru Programa i s organizacijama civilnog društva u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, na nacionalnoj razini i razini Unije, od velike je važnosti u svrhu stvaranja sveobuhvatnog osjećaja vlasništva u odnosu na strategije i politike cjeloživotnog učenja te uzimanja u obzir ideja i predmeta zabrinutosti sudionika na svim razinama.

(23)

Komunikacijom Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom „Razvoj europske dimenzije u sportu” utvrđuju se zamisli Komisije za djelovanje na razini Unije u području sporta nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona te se predlaže niz konkretnih mjera koje Komisija i države članice trebaju poduzeti kako bi se povećao europski identitet sporta u trima opsežnim poglavljima: društvena uloga sporta, ekonomska dimenzija sporta i organizacija sporta. Također je potrebno uzeti u obzir dodanu vrijednost sporta, uključujući autohtoni sport, kao i njegov doprinos kulturnom i povijesnom nasljeđu Unije.

(24)

Potrebno je posebno se usredotočiti na sport na lokalnoj razini te volontiranje u sportu zbog važne uloge koju imaju u promicanju društvene uključenosti, jednakih mogućnosti i fizičke aktivnosti koja poboljšava zdravstveno stanje.

(25)

Unapređenom transparentnošću i priznavanjem kvalifikacija i kompetencija te proširenom prihvaćenošću instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje trebalo bi se doprinijeti razvoju kvalitetnog obrazovanja i osposobljavanja i olakšati mobilnost i u svrhe cjeloživotnog učenja i u strukovne svrhe diljem Europe, između zemalja i među sektorima. Otvaranjem pristupa metodama, praksi i tehnologijama koje se rabe u drugim zemljama pomoći će se poboljšavanju zapošljivosti.

(26)

U tu svrhu preporučuje se proširenje primjene jedinstvenog okvira Unije za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass) uspostavljenog Odlukom br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Europskog registra za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR) i Europskog udruženja za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) uspostavljenih Preporukom 2006/143/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF) uspostavljenog Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. (11), Europskog sustava kredita za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) uspostavljenog u skladu s Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. (12), Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET) uspostavljenog Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. (13) i Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS).

(27)

Kako bi se osigurala veća učinkovitost u komuniciranju sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom trebala bi doprinijeti i obuhvaćanju institucionalne komunikacije koja se odnosi na političke prioritete Europske unije, ako su oni povezani s općim ciljem ove Uredbe.

(28)

Potrebno je osigurati europsku dodanu vrijednost svih mjera koje se provode u okviru Programa te njihovu komplementarnost s aktivnostima država članica u skladu s člankom 167. stavkom 4. UFEU-a i drugim aktivnostima, posebno onima u području kulture i medija, zapošljavanja, istraživanja i inovacija, industrije i poduzetništva, kohezijske i razvojne politike, kao i politike proširenja i inicijativa, instrumenata i strategija u području regionalne politike i vanjskih odnosa.

(29)

Program je osmišljen kako imao pozitivan i održiv učinak na politiku i praksu u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta. Taj sistemski učinak trebao bi se postići različitim mjerama i aktivnostima predviđenima Programom, čiji je cilj podržavanje promjena na institucionalnoj razini i koje dovode, po potrebi, do inovacija na razini sustava. Pojedinačni projekti za koje je zatražena financijska podrška iz Programa ne moraju imati sistemski učinak sami po sebi. Ostvarivanju sistemskog učinka trebao bi doprinijeti kumulativni rezultat tih projekata.

(30)

Djelotvorno upravljanje uspješnošću, što uključuje ocjenjivanje i praćenje, zahtijeva osmišljavanje specifičnih, mjerljivih i ostvarivih pokazatelja uspješnosti koji se mogu mjeriti tijekom vremena, a odražavaju logiku intervencije.

(31)

Komisija i države članice trebale bi optimizirati korištenje informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te novim tehnologijama kako bi olakšale pristup mjerama u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta. To bi moglo obuhvaćati virtualnu mobilnost koja bi trebala nadopunjavati, ali ne i zamjenjivati, obrazovnu mobilnost.

(32)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cijelo razdoblje trajanja Programa koja, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (14) +, predstavlja primarni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(33)

Kako bi se osigurala kontinuiranost financijske potpore po Programu za djelovanje tijela, Komisija bi trebala biti u mogućnosti u početnoj fazi programa smatrati troškove koji su izravno povezani s provedbom aktivnosti prihvatljivima za financiranje, iako su nastale korisniku prije nego što je podnesen zahtjev za bespovratna sredstva.

(34)

Postoji potreba da se uspostave kriteriji uspješnosti na kojima bi se trebala temeljiti dodjela proračunskih sredstava između država članica za mjere kojima upravljaju nacionalne agencije.

(35)

Zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji i one zemlje Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje čine dio Europskoga gospodarskog područja mogu sudjelovati u programima Unije na osnovi okvirnih sporazuma, odluka Vijeća za pridruživanje ili sličnih sporazuma.

(36)

Švicarska Konfederacija može sudjelovati u programima Unije u skladu sa sporazumom koji će potpisati Unija i ta zemlja.

(37)

Pojedinci iz prekomorskih zemalja ili područja (PZP-ovi) i nadležna javna i/ili privatna tijela i institucije iz pojedinog PZP-a mogu sudjelovati u programima u skladu s Odlukom Vijeća 2001/822/EZ (15). Prilikom provedbe Programa u obzir bi se trebala uzeti ograničenja uzrokovana udaljenošću najudaljenijih regija Unije i PZP-ova.

(38)

Europska komisija i Visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u zajedničkoj su komunikaciji od 24. svibnja 2011. pod nazivom „Novi odgovor na promjene u susjedstvu” između ostaloga navele cilj dodatnog olakšavanja sudjelovanja zemalja iz susjedstva u mjerama Unije u području mobilnosti i izgradnje kapaciteta u visokom obrazovanju te otvaranja budućeg obrazovnog programa prema zemljama iz susjedstva.

(39)

Financijske interese Europske unije tijekom cijelog ciklusa troškova trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, krivo isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te po potrebi sankcije. Vanjska pomoć Unije iziskuje sve veću potrebu za financiranjem, no ekonomska i proračunska situacija u Uniji ograničava sredstva dostupna za takvu pomoć. Komisija bi stoga trebala težiti najučinkovitijoj i najodrživijoj primjeni dostupnih sredstava, osobito uporabom financijskih instrumenata s učinkom poluge.

(40)

Kako bi se povećao pristup Programu, bespovratna sredstva za podršku mobilnosti pojedinaca trebala bi se prilagoditi troškovima života i boravka zemlje domaćina. U skladu s nacionalnim pravom, države članice također bi trebalo poticati da izuzmu ta bespovratna sredstva iz svih poreza i socijalnih pristojbi. Isto izuzeće trebalo bi se primjenjivati na javna ili privatna tijela koja dodjeljuju takvu financijsku potporu dotičnim pojedincima.

(41)

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (16) vrijeme volontiranja može se priznati kao sufinanciranje u obliku doprinosa u naravi.

(42)

U svojoj Komunikaciji od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za Europu 2020.” Komisija je naglasila svoju predanost pojednostavljenju financiranja Unije. Stvaranje jedinstvenog programa za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport trebalo bi rezultirati znatnim pojednostavljenjem, racionalizacijom i sinergijom u upravljanju Programom. Provedba Programa trebala bi se dodatno pojednostaviti primjenom financiranja s paušalnim iznosima, jediničnim troškovima i fiksnim stopama kao i smanjenjem formalnih i administrativnih zahtjeva za korisnike i države članice.

(43)

Poboljšanje provedbe i kvaliteta trošenja trebali bi biti vodeća načela u postizanju ciljeva Programa, istodobno osiguravajući optimalno korištenje financijskih sredstava.

(44)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje Programom i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, istodobno osiguravajući pravnu sigurnost i dostupnost Programa svim sudionicima.

(45)

Kako bi se osigurala brza reakcija na izmijenjene potrebe tijekom cijeloga trajanja Programa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a s obzirom na odredbe o dodatnim mjerama kojima upravljaju nacionalne agencije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(46)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(47)

Program bi trebao obuhvaćati tri različita područja, a odbor osnovan u skladu s ovom Uredbom trebao bi se baviti i horizontalnim i sektorskim pitanjima. Na državama članicama je da osiguraju slanje odgovarajućih predstavnika radi prisustvovanja sastancima tog odbora u skladu s temama na njegovom rasporedu, dok predsjednik odbora treba osigurati da je u dnevnim redovima sastanaka jasno naznačen uključeni sektor ili sektori te teme o kojima će se raspravljati na svakom sastanku, prema sektoru. Po potrebi, trebalo bi biti moguće pozvati vanjske stručnjake, uključujući predstavnike socijalnih partnera, da kao promatrači sudjeluju na sastancima odbora, u skladu s njegovim poslovnikom i na ad hoc osnovi.

(48)

Prikladno je osigurati ispravno zaključenje Programa, osobito kad je riječ o nastavku višegodišnjih mehanizama za upravljanje njime, poput financiranja tehničke i administrativne pomoći. Od 1. siječnja 2014. tehničkom i administrativnom pomoći trebalo bi se osigurati, po potrebi, upravljanje mjerama koje još nisu zaključene u sklopu prethodnih programa do kraja 2013.

(49)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest uspostavu Programa, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se može zbog opsega i učinaka na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(50)

Odluke br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(51)

Kako bi se osigurala kontinuiranost financijske potpore po Programu, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. Ona bi trebala stupiti na snagu što je prije moguće nakon objave u Službenom listu Europske unije zbog razloga hitnosti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se program za djelovanje Unije u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta pod nazivom „Erasmus+” („Program”).

2.   Program se provodi u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

3.   Programom su obuhvaćena sljedeća područja, poštujući strukture i posebne potrebe raznih sektora u državama članicama:

(a)

obrazovanje i osposobljavanje na svim razinama, iz perspektive cjeloživotnog učenja, uključujući školsko obrazovanje (Comenius), visoko obrazovanje (Erasmus), međunarodno visoko obrazovanje (Erasmus Mundus), strukovno obrazovanje i osposobljavanje (Leonardo da Vinci) te obrazovanje odraslih (Grundtvig);

(b)

mladi (Mladi na djelu), posebno u kontekstu neformalnog i informalnog učenja;

(c)

sport, posebno sport na lokalnoj razini.

4.   U Program je uključena međunarodna odrednica čiji je cilj podupiranje vanjskog djelovanja Unije, uključujući njegove razvojne ciljeve, kroz suradnju između Unije i zemalja partnera.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„cjeloživotno učenje” znači sve opće obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, neformalno učenje i informalno učenje poduzeto tijekom cijelog života koje rezultira unapređenjem znanja, vještina i kompetencija ili sudjelovanja u društvu u sklopu osobne, građanske, kulturne, društvene i/ili sa zapošljavanjem povezane perspektive, što uključuje i pružanje usluga savjetovanja i usmjeravanja;

(2)

„neformalno učenje” znači učenje koje se odvija planiranim aktivnostima (u smislu ciljeva i vremena učenja) u kojima je prisutan neki oblik podrške u učenju (npr. veza učenik ‒ učitelj), ali koje nije dio sustava formalnog obrazovanja i osposobljavanja;

(3)

„informalno učenje” znači učenje koje proizlazi iz svakodnevnih aktivnosti povezanih s poslom, obitelji ili slobodnim vremenom i koje nije organizirano ili strukturirano u smislu ciljeva, vremena ili podrške u učenju; iz učenikove perspektive može biti nenamjerno;

(4)

„strukturirani dijalog” znači dijalog s mladim osobama i organizacijama mladih koji služi kao forum za stalno zajedničko promišljanje o prioritetima, provedbi i pratećim mjerama europske suradnje u području povezanom s mladima;

(5)

„transnacionalni” se odnosi, ako nije drugačije naznačeno, na sve mjere koje uključuju najmanje dvije zemlje sudionice Programa kako je definirano člankom 24. stavkom 1.;

(6)

„međunarodni” se odnosi na sve mjere koje uključuju najmanje jednu zemlju sudionicu Programa i najmanje jednu treću zemlju („zemlja partner”);

(7)

„obrazovna mobilnost” znači fizičko preseljenje u zemlju koja nije zemlja boravišta kako bi se provelo studiranje, osposobljavanje ili neformalno ili informalno učenje; može imati oblik stažiranja, naukovanja, razmjene mladih, volontiranja, podučavanja ili sudjelovanja u aktivnosti profesionalnog razvoja i može uključivati pripremne aktivnosti, poput osposobljavanja na jeziku zemlje domaćina, kao i aktivnosti slanja, ugošćavanja te prateće aktivnosti;

(8)

„suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse” znači projekti transnacionalne i međunarodne suradnje kojima su obuhvaćene organizacije aktivne u područjima obrazovanja, osposobljavanja i/ili mladih, a mogu uključivati i druge organizacije;

(9)

„podrška reformi politike” znači svaka vrsta aktivnosti kojoj je cilj podrška i pojednostavljivanje modernizacije sustava obrazovanja i osposobljavanja, kao i podrška razvoju europske politike za mlade, preko procesa političke suradnje država članica, posebno preko otvorene metode koordinacije i strukturiranog dijaloga s mladima;

(10)

„virtualna mobilnost” znači niz aktivnosti potpomognutih informacijskom i komunikacijskom tehnologijom, uključujući e-učenje, organiziranih na institucionalnoj razini, kojima se ostvaruju ili olakšavaju transnacionalna i/ili međunarodna suradnička iskustva u kontekstu poučavanja i/ili učenja;

(11)

„osoblje” znači osobe koje su uključene u obrazovanje, osposobljavanje ili neformalno učenje mladih, bilo na profesionalnoj ili dobrovoljnoj osnovi, i može obuhvaćati profesore, učitelje, voditelje osposobljavanja, ravnatelje škola, sociopedagoške djelatnike i nenastavno osoblje;

(12)

„sociopedagoški djelatnik” znači zaposlenik ili volonter uključen u neformalno učenje koji podržava mlade u njihovom osobnom sociopedagoškom i profesionalnom razvoju;

(13)

„mladi” znači pojedinci između trinaest i trideset godina starosti;

(14)

„ustanova visokog obrazovanja” znači:

(a)

svaka vrsta ustanove visokog obrazovanja koja, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, nudi ostvarenje priznatih stupnjeva obrazovanja ili drugih priznatih kvalifikacija tercijarne razine bez obzira na naziv takvih ustanova;

(b)

svaka ustanova koja, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, nudi strukovno obrazovanje ili osposobljavanje na tercijarnoj razini;

(15)

„združeni akademski stupnjevi” znači združeni studijski program koji nude najmanje dvije ustanove visokog obrazovanja i koji rezultiraju jednom svjedodžbom o akademskom stupnju izdanom i potpisanom zajednički od svih ustanova sudionica te službeno priznatom u zemljama u kojima se nalaze ustanove sudionice;

(16)

„dvostruki akademski stupanj/višestruki akademski stupanj” znači studijski program koji nude najmanje dvije obrazovne ustanove (dvostruki) ili više njih (višestruki) pri čemu studenti po dovršetku studija dobivaju posebnu svjedodžbu o akademskom stupnju od svake ustanove sudionice;

(17)

„aktivnost mladih” znači izvanškolska aktivnost (poput razmjene mladih, volontiranja ili osposobljavanja mladih) koju mlada osoba izvršava bilo pojedinačno ili u skupini, posebno kroz organizacije mladih, te za koju je svojstven neformalan pristup učenju;

(18)

„partnerstvo” znači sporazum između skupine ustanova i/ili organizacija u različitim zemljama sudionicama Programa o provođenju zajedničkih europskih aktivnosti u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta ili o uspostavi formalne ili informalne mreže u relevantnom području poput zajedničkih obrazovnih projekata za učenike i njihove učitelje u obliku razmjene razreda i pojedinačne dugoročne mobilnosti, intenzivnih programa u visokom obrazovanju i suradnje između regionalnih i lokalnih vlasti radi podržavanja međuregionalne suradnje, uključujući i prekograničnu suradnju; može se proširiti na ustanove i/ili organizacije iz zemalja partnera s ciljem jačanja kvalitete partnerstva;

(19)

„ključne kompetencije” znači osnovni skup znanja, vještina i stavova koje svi pojedinci trebaju za osobno ispunjenje i razvoj, aktivno građanstvo, socijalnu uključenost i zapošljavanje, kako je opisano u Preporuci 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18);

(20)

„otvorena metoda koordinacije (OMC)” znači međuvladina metoda kojom se pruža okvir za suradnju država članica čije se nacionalne politike tako mogu usmjeriti prema određenim zajedničkim ciljevima; u okviru Programa OMC se primjenjuje na obrazovanje, osposobljavanje i mlade;

(21)

„instrumenti Unije za transparentnost i priznavanje” znači instrumenti koji pomažu zainteresiranim stranama da razumiju, cijene i po potrebi priznaju rezultate i kvalifikacije obrazovanja diljem Unije;

(22)

„zemlje iz susjedstva” znači zemlje i područja obuhvaćeni Europskom politikom susjedstva;

(23)

„dvojna karijera” znači kombinacija treniranja vrhunskog sporta s općim obrazovanjem ili radom;

(24)

„sport na lokalnoj razini” znači organizirani sport koji na lokalnoj razini prakticiraju sportaši amateri, kao i sport za sve.

Članak 3.

Europska dodana vrijednost

1.   Programom se podržavaju samo one mjere i aktivnosti koje predstavljaju potencijalnu europsku dodanu vrijednost i koje doprinose postizanju općeg cilja iz članka 4.

2.   Europska dodana vrijednost mjera i aktivnosti iz Programa posebno se osigurava:

(a)

njihovim transnacionalnim značajem, osobito u odnosu na mobilnost i suradnju kojima je cilj postizanje održivog sistemskog učinka;

(b)

njihovom komplementarnošću i sinergijom s drugim programima i politikama na nacionalnoj razini, razini Unije te međunarodnoj razini;

(c)

njihovim doprinosom djelotvornoj uporabi instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje.

Članak 4.

Opći ciljevi Programa

Programom se doprinosi ostvarenju:

(a)

ciljeva strategije Europa 2020., uključujući vodeći cilj u području obrazovanja;

(b)

ciljeva strateškog okvira za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju („ET 2020.”), uključujući odgovarajuća mjerila;

(c)

održivog razvoja zemalja partnera u području visokog obrazovanja;

(d)

ukupnih ciljeva obnovljenog okvira za europsku suradnju u području povezanom s mladima (2010. - 2018.);

(e)

cilja razvijanja europske dimenzije u sportu, posebno sportu na lokalnoj razini, u skladu s programom rada Unije za sport; i

(f)

promicanja europskih vrijednosti u skladu s člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji.

POGLAVLJE II.

Obrazovanje i osposobljavanje

Članak 5.

Posebni ciljevi

1.   U skladu s općim ciljem Programa navedenim u članku 4., posebno ciljevima strateškog okvira za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju ET 2020. te podržavajući održivi razvoj u zemljama partnerima u području visokog obrazovanja, Programom se nastoje ostvariti sljedeći posebni ciljevi:

(a)

unaprijediti stupanj ključnih kompetencija i vještina, posebno u odnosu na njihovu važnost za tržište rada i njihov doprinos kohezivnom društvu, osobito širenjem mogućnosti za obrazovnu mobilnost te jačanjem suradnje između svijeta obrazovanja i osposobljavanja i svijeta rada;

(b)

poticati poboljšanja kvalitete, izvrsnost u inovacijama i internacionalizaciju na razini ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, osobito jačanjem transnacionalne suradnje između pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja i drugih zainteresiranih strana;

(c)

promicati nastanak europskog prostora cjeloživotnog učenja i podizati svijest o tom prostoru, oblikovanom radi nadopunjavanja reformi politike na nacionalnoj razini i podupirati modernizaciju sustava obrazovanja i osposobljavanja, osobito pojačanom političkom suradnjom, boljom upotrebom instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje te širenjem dobre prakse;

(d)

unaprijediti međunarodnu dimenziju obrazovanja i osposobljavanja, osobito suradnjom između ustanova Unije i ustanova zemalja partnera u području VET-a te u području visokog obrazovanja, jačanjem privlačnosti europskih ustanova visokog obrazovanja i podupiranjem vanjskog djelovanja Unije, uključujući njegove razvojne ciljeve, promicanjem mobilnosti i suradnje između ustanova visokog obrazovanja u Uniji i zemljama partnerima te ciljanom izgradnjom kapaciteta u zemljama partnerima;

(e)

poboljšati podučavanje i učenje jezika te poticati široku jezičnu raznolikost u Uniji i međukulturalnu osviještenost;

(f)

promicati u cijelom svijetu izvrsnost u aktivnostima poučavanja i istraživanja u području europske integracije putem aktivnosti programa Jean Monnet, kako je navedeno u članku 10.

2.   Za potrebe ocjenjivanja Programa, u Prilogu I. navode se mjerljivi i relevantni pokazatelji u odnosu na posebne ciljeve iz stavka 1.

Članak 6.

Mjere Programa

1.   U području obrazovanja i osposobljavanja ciljevi Programa nastoje se ostvariti sljedećim vrstama mjera:

(a)

obrazovna mobilnost pojedinaca;

(b)

suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse; i

(c)

podrška reformi politike.

2.   Posebne aktivnosti u okviru programa Jean Monnet opisane su u članku 10.

Članak 7.

Obrazovna mobilnost pojedinaca

1.   U okviru obrazovne mobilnosti pojedinaca podržavaju se sljedeće aktivnosti u zemljama sudionicama Programa iz članka 24. stavka 1.:

(a)

mobilnost studenata u svim ciklusima visokog obrazovanja te studenata, naučnika i učenika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Ta mobilnost može imati oblik studiranja u partnerskoj ustanovi ili stažiranja ili stjecanja iskustva u inozemstvu kao naučnik, asistent ili pripravnik. Akademska mobilnost na razini magistarskih studija može se poticati preko Instrumenta jamstva za studentske zajmove iz članka 20.;

(b)

mobilnost osoblja unutar zemalja sudionica Programa iz članka 24. stavka 1. Ta mobilnost može imati oblik podučavanja ili pomaganja u svojstvu asistenta ili sudjelovanja u aktivnostima profesionalnog razvoja u inozemstvu.

2.   Tim djelovanjem podržava se i međunarodna mobilnost studenata i osoblja u zemlje partnere i iz njih kad je riječ o visokom obrazovanju, uključujući i mobilnost organiziranu na temelju združenih, dvostrukih ili višestrukih akademskih stupnjeva visoke kvalitete ili združenih poziva.

Članak 8.

Suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse

1.   Suradnjom za inovacije i razmjenu dobre prakse podržavaju se:

(a)

strateška partnerstva između organizacija i/ili ustanova uključenih u obrazovanje i osposobljavanje ili u druge relevantne sektore čiji je cilj razvoj i provedba zajedničkih inicijativa i promicanje suradničkog učenja i razmjene iskustava;

(b)

partnerstva između svijeta rada i ustanova za obrazovanje i osposobljavanje u obliku:

udruženja znanja između, osobito, ustanova visokog obrazovanja i svijeta rada usmjerenih promicanju kreativnosti, inovacija, učenja koje se temelji na radu i poduzetništva ponudom relevantnih obrazovnih mogućnosti, uključujući razvoj novih kurikuluma i pedagoških pristupa;

udruženja sektorskih vještina između pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja i svijeta rada usmjerenih promicanju zapošljivosti, doprinošenju stvaranju novih kurikuluma značajnih za pojedine sektore ili međusektorskih kurikuluma, razvijanju inovativnih načina strukovnog učenja i osposobljavanja te stavljanju u praksu instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje;

(c)

platforme za informatičku podršku koje obuhvaćaju sve sektore obrazovanja i osposobljavanja, uključujući posebno eTwinning, čime se omogućuju suradničko učenje, virtualna mobilnost i razmjena dobre prakse i otvaranje pristupa sudionicima iz zemalja iz susjedstva.

2.   Tim djelovanjem podržava se i razvoj, izgradnja kapaciteta, regionalna integracija, razmjena znanja i procesi osuvremenjivanja putem međunarodnih partnerstava između ustanova visokog obrazovanja u Uniji i i u zemljama partnerima, osobito za suradničko učenje i zajedničke projekte obrazovanja, kao i putem promicanja regionalne suradnje i Nacionalnih informacijskih ureda, posebno sa zemljama iz susjedstva.

Članak 9.

Podrška reformi politike

1.   Podrška reformi politike obuhvaća aktivnosti započete na razini Unije koje su povezane sa sljedećim:

(a)

provedbom političkog plana Unije u području obrazovanja i osposobljavanja u kontekstu OMC-a, kao i s bolonjskim i kopenhaškim procesom;

(b)

provedbom instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje u zemljama sudionicama Programa, a osobito jedinstvenog okvira Unije za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass), Europskog kvalifikacijskog okvira(EQF), Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS), Europskog sustava kredita za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET), Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET), Europskog registra za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR) i Europskog udruženja za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA), te s pružanjem podrške mrežama diljem Unije te europskim nevladinim organizacijama koje su aktivne u području obrazovanja i osposobljavanja;

(c)

političkim dijalogom s relevantnim europskim zainteresiranim stranama u području obrazovanja i osposobljavanja;

(d)

NARIC-om, mrežama Eurydice i Euroguidance kao i nacionalnim centrima Europass.

2.   Tim djelovanjem podržava se i politički dijalog sa zemljama partnerima i međunarodnim organizacijama.

Članak 10.

Aktivnosti u okviru programa Jean Monnet

Aktivnostima u okviru programa Jean Monnet nastoji se:

(a)

promicati poučavanje i istraživanje o europskoj integraciji u cijelom svijetu među specijaliziranim akademicima, učenicima i građanima, posebno osnivanjem katedri Jean Monnet i drugim akademskim aktivnostima te pružanjem pomoći za druge aktivnosti kojima se izgrađuje znanje u okviru ustanova visokog obrazovanja;

(b)

podržati aktivnosti akademskih ustanova ili udruženja aktivnih u području studija europske integracije i podržati oznaku izvrsnosti Jean Monnet;

(c)

podržati sljedeće ustanove koje slijede ciljeve od europskog interesa:

i.

Europski sveučilišni institut u Firenci;

ii.

Europski koledž (kampusi u Brugesu i Natolinu);

iii.

Europski institut za javnu upravu (EIPA) u Maastrichtu;

iv.

Akademiju europskog prava u Trieru;

v.

Europsku agenciju za razvoj obrazovanja za učenike i studente s posebnim potrebama u Odenseu;

vi.

Međunarodni centar za europsko osposobljavanje (CIFE) u Nici.

(d)

promicati političku raspravu i razmjenu između akademskog svijeta i tvoraca politike o političkim prioritetima Unije.

POGLAVLJE III.

Mladi

Članak 11.

Posebni ciljevi

1.   U skladu s općim ciljem Programa navedenim u članku 4., a posebno ciljevima obnovljenog okvira za europsku suradnju u području povezanom s mladima (2010. - 2018.), Program slijedi sljedeće posebne ciljeve:

(a)

unaprijediti stupanj ključnih kompetencija i vještina mladih, uključujući mlade koji imaju manje prilika, te promicati sudjelovanje u demokratskom životu u Europi i na tržištu rada, aktivno građanstvo, međukulturni dijalog, društvenu uključenost i solidarnost, osobito povećavanjem prilika za obrazovnu mobilnost mladih, osoba aktivnih u radu s mladima ili organizacijama mladih i vođa mladih, te jačanjem veza između područja povezanog s mladima i tržišta rada;

(b)

poticati poboljšanja kvalitete rada s mladima, osobito preko pojačane suradnje između organizacija u području povezanom s mladima i/ili drugih zainteresiranih strana;

(c)

nadopunjavati reforme politike na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te podržavati razvoj znanja i politike za mlade koja se temelji na dokazima kao i priznavanje neformalnog i informalnog učenja, osobito pojačanom političkom suradnjom, boljom upotrebom instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje te širenjem dobre prakse;

(d)

pojačati međunarodnu dimenziju aktivnosti mladih i ulogu sociopedagoških djelatnika i organizacija kao struktura potpore za mlade osobe koje nadopunjavaju vanjsko djelovanje Unije, osobito promicanjem mobilnosti i suradnje između Unije i zainteresiranih strana iz zemalja partnera i međunarodnih organizacija te ciljanom izgradnjom kapaciteta u zemljama partnerima.

2.   Za potrebe ocjenjivanja Programa, u Prilogu I. navode se mjerljivi i relevantni pokazatelji u odnosu na posebne ciljeve iz stavka 1.

Članak 12.

Mjere Programa

Ciljevi Programa nastoje se ostvariti sljedećim vrstama mjera:

(a)

obrazovna mobilnost pojedinaca;

(b)

suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse;

(c)

podrška reformi politike.

Članak 13.

Obrazovna mobilnost pojedinaca

1.   U okviru obrazovne mobilnosti pojedinaca podržavaju se:

(a)

mobilnost mladih u neformalnim i informalnim obrazovnim aktivnostima između zemalja sudionica Programa; ta mobilnost može biti u obliku razmjene mladih i volontiranja u okviru Europske volonterske službe, kao i inovativnih aktivnosti koje se temelje na postojećim odredbama za mobilnost;

(b)

mobilnost osoba aktivnih u radu s mladima ili organizacijama mladih te vođa mladih; ta mobilnost može biti u obliku aktivnosti osposobljavanja i umrežavanja.

2.   Tim djelovanjem podržava se i mobilnost mladih, osoba aktivnih u radu s mladima ili organizacijama mladih i vođama mladih, iz zemalja partnera i u zemlje partnere, posebno zemlje iz susjedstva.

Članak 14.

Suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse

1.   Suradnjom za inovacije i razmjenu dobre prakse podržavaju se:

(a)

strateška partnerstva čiji je cilj razvijanje i provedba zajedničkih inicijativa, uključujući inicijative mladih i projekte građanstva koji promiču aktivno građanstvo, socijalne inovacije, sudjelovanje u demokratskom životu i poduzetništvo, kroz suradničko učenje i razmjenu iskustva;

(b)

informacijsko-komunikacijske platforme koje omogućavaju suradničko učenje, rad s mladima koji se temelji na znanju, virtualnu mobilnost i razmjenu dobre prakse.

2.   Tim djelovanjem podržava se i razvoj, izgradnja kapaciteta i razmjena znanja preko partnerstava između organizacija u zemljama sudionicama Programa i zemljama partnerima, osobito kroz suradničko učenje.

Članak 15.

Podrška reformi politike

1.   Podrška reformi politike uključuje aktivnosti koje se odnose na:

(a)

provedbu političkog plana Unije u vezi s mladima kroz OMC;

(b)

provedbu instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje u zemljama sudionicama Programa, osobito Youthpassa, i potporu mrežama diljem Unije te europskim nevladinim organizacijama za mlade;

(c)

politički dijalog s relevantnim europskim zainteresiranim stranama i strukturirani dijalog s mladima;

(d)

Europski forum mladih, resursne centre za razvoj rada mladih i mrežu Eurodesk.

2.   Tim djelovanjem podržava se i politički dijalog s zemljama partnerima i međunarodnim organizacijama.

POGLAVLJE IV.

Sport

Članak 16.

Posebni ciljevi

1.   U skladu s općim ciljem Programa navedenim u članku 4. i planom rada Unije za sport, Program se posebno usredotočuje na sport na lokalnoj razini i nastoji ostvariti sljedeće posebne ciljeve:

(a)

svladati prekogranične prijetnje integritetu sporta, kao što su doping, namještanje utakmica i nasilje, kao i sve vrste netolerancije i diskriminacije;

(b)

promicati i podržati dobro upravljanje u sportu i dvojne karijere sportaša;

(c)

većim sudjelovanjem u sportu i jednakim pristupom sportu za sve promicati volonterske aktivnosti u sportu, kao i socijalnu uključenost, jednake mogućnosti i osviještenost važnosti tjelesne aktivnosti koja pozitivno utječe na zdravlje.

2.   Za potrebe ocjenjivanja Programa, u Prilogu I. navode se mjerljivi i relevantni pokazatelji u odnosu na posebne ciljeve iz stavka 1.

Članak 17.

Aktivnosti

1.   Ciljevi suradnje nastoje se ostvariti preko sljedećih transnacionalnih aktivnosti, koje se posebno usredotočuju na sport na lokalnoj razini:

(a)

podrška suradničkim partnerstvima;

(b)

podrška neprofitnim europskim sportskim događanjima koja uključuju nekoliko zemalja sudionica Programa i koja doprinose ostvarenju ciljeva iz članka 16. stavka 1. točke (c);

(c)

podrška jačanju dokazne baze za donošenje politike;

(d)

dijalog s relevantnim europskim zainteresiranim stranama.

2.   Aktivnosti iz stavka 1. mogu se pojačati dodatnim financiranjem trećih strana poput privatnih poduzeća.

POGLAVLJE V.

Financijske odredbe

Članak 18.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa od 1. siječnja 2014. iznosi 14 774 524 000 EUR u tekućim cijenama.

Godišnja sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće unutar granica višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Iznos iz stavka 1. dodjeljuje se za mjere u okviru Programa na sljedeći način, sa stupnjem fleksibilnosti u iznosu do 5 % svakog dodijeljenog iznosa:

(a)

77,5 % za obrazovanje i osposobljavanje, od čega se dodjeljuju sljedeći minimalni iznosi:

i.

43 % za visoko obrazovanje, što čini 33,3 % ukupnog proračuna;

ii.

22 % za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, što čini 17 % ukupnog proračuna;

iii.

15 % za školsko obrazovanje, što čini 11,6 % ukupnog proračuna;

iv.

5 % za obrazovanje odraslih, što čini 3,9 % ukupnog proračuna;

(b)

10 % za mlade;

(c)

3,5 % za Instrument jamstva za studentske zajmove;

(d)

1,9 % za program Jean Monnet;

(e)

1,8 % za sport, od čega najviše 10 % za aktivnost iz članka 17. stavka 1. točke (b);

(f)

3,4 % kao operativna bespovratna sredstva za nacionalne agencije; i

(g)

1,9 % za administrativne rashode.

3.   Od raspodijeljenih sredstva iz stavka 2. točaka (a) i (b) najmanje 63 % dodjeljuje se za obrazovnu mobilnost pojedinaca, najmanje 28 % za suradnju za inovacije i razmjenu dobre prakse i 4,2 % za potporu reformi politike.

4.   Uz financijsku omotnicu navedenu u stavku 1. te radi promicanja međunarodne dimenzije visokog obrazovanja, dodatno financiranje kako je predviđeno iz različitih vanjskih instrumenata (Instrument za razvojnu suradnju (DCI), Europski instrument za susjedstvo (ENI), Instrument partnerstva za suradnju s trećim zemljama (PI) i Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA)) dodjeljuje se za mjere povezane s obrazovnom mobilnošću u zemlje partnere ili iz njih te za suradnju i politički dijalog s tijelima, ustanovama i organizacijama iz tih zemalja. Ova Uredba primjenjuje se na korištenje tih sredstava, istodobno osiguravajući sukladnost s odgovarajućim uredbama koje uređuju te vanjske instrumente i, za DCI, također ispunjavajući kriterije za službenu razvojnu pomoć kako je to utvrdio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj.

Financijska sredstva dodjeljuju se u okviru dviju višegodišnjih raspodjela, pri čemu prva obuhvaća prve četiri, a druga preostale tri godine. Raspodjela tih sredstava utvrđuje se u višegodišnjem indikativnom programiranju vanjskih instrumenata iz prvog podstavka, u skladu s utvrđenim potrebama i prioritetima zemalja na koje se to odnosi. Suradnja sa zemljama partnerima može se temeljiti, gdje je to relevantno, na dodatnim odobrenim sredstvima iz tih zemalja koja će biti raspoloživa u skladu s postupcima dogovorenima s tim zemljama.

Mjere povezane s mobilnošću studenata i osoblja između zemalja sudionica Programa i zemalja partnera koje se financiraju raspodjelom sredstava iz DCI-ja usmjerene su na područja koja su važna za uključiv i održiv razvoj zemalja u razvoju.

5.   Raspodjela financijskih sredstava za Program također može pokrivati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije, a koje su izravno potrebne za upravljanje Programom i ostvarivanje njegovih ciljeva, posebice studija, sastanaka stručnjaka, te informacijskih i komunikacijskih mjera, uključujući institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije u mjeri u kojoj se odnose na opći cilj ove Uredbe, troškove povezane s informacijskom tehnologije kojima je cilj obrada i razmjena informacija i sve ostale troškove tehničke i administrativne pomoći koji nastanu Komisiji za upravljanje Programom.

6.   Raspodjela financijskih sredstava također može pokriti troškove tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni za osiguranje prijelaza između Programa i mjera donesenih na temelju odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ. Po potrebi odobrena sredstva mogla bi se unijeti u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih troškova kako bi se omogućilo upravljanje mjerama i aktivnostima koje još nisu završene do 31. prosinca 2020.

7.   Financijska sredstva za obrazovnu mobilnost pojedinaca kako je navedeno u članku 6. stavku 1. točki (a) i članku 12. točki (a), kojima treba upravljati jedna ili više nacionalnih agencija („nacionalna agencija”), raspodjeljuju se na temelju broja stanovnika i troškova života u državama članicama, udaljenosti između glavnih gradova država članica i uspješnosti. Mjerilo uspješnosti čini 25 % ukupnih financijskih sredstava prema kriterijima navedenima u stavcima 8. i 9. U pogledu strateških partnerstva iz članka 8. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 1. točke (a) koja odabire i kojima upravlja nacionalna agencija, financijska sredstva se raspodjeljuju na temelju kriterija koje će utvrditi Komisija u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3. Te su formule, u mjeri u kojoj je to moguće, neutralne u odnosu na različite sustave obrazovanja i osposobljavanja u državama članicama, izbjegavaju znatna smanjenja godišnjih proračunskih sredstava koja se državama članicama dodjeljuju iz jedne godine u drugu i minimiziraju preveliku razliku u visini raspodijeljenih bespovratnih sredstava.

8.   Raspodjela financijskih sredstava temeljena na uspješnosti primjenjuje se kako bi se promicala učinkovita i djelotvorna uporaba sredstava. Kriteriji kojima se mjeri uspješnost temelje se na posljednjim dostupnim podacima i usmjereni su osobito na:

(a)

razinu godišnjih ostvarenja; i

(b)

razinu ostvarenih godišnjih plaćanja.

9.   Raspodjela financijskih sredstava za 2014. godinu temelji se na posljednjim dostupnim podacima o provedenim mjerama i iskorištenosti proračuna u okviru Programa za cjeloživotno učenje te programa Mladi na djelu i Erasmus Mundus do i uključujući 31. prosinca 2014.

10.   U okviru Programa može se pružiti podrška putem posebnih inovativnih načina financiranja, osobito onih utvrđenih u članku 20.

Članak 19.

Posebni načini financiranja

1.   Komisija provodi financijsku potporu Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Komisija može pokrenuti združene pozive sa zemljama partnerima ili njihovim organizacijama i agencijama za financiranje projekata na temelju komplementarnog financiranja. Projekti se mogu evaluirati i odabirati zajedničkim postupcima evaluacije i odabira o kojima će se dogovoriti uključene financijske agencije, u skladu s načelima navedenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Za javna tijela, kao i škole, ustanove visokog obrazovanja i organizacije u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta koje su primile više od 50 % svojih godišnjih prihoda iz javnih izvora tijekom posljednjih dviju godina smatra se da imaju potrebne financijske, profesionalne i administrativne kapacitete za izvršenje aktivnosti u okviru Programa. Od njih se neće tražiti da dostave dodatnu dokumentaciju kojom bi dokazali te kapacitete.

4.   Odstupajući od članka 130. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te u propisno opravdanim slučajevima, Komisija može smatrati troškove koji su izravno povezani s provedbom financiranih aktivnosti i koji su nastali u prvih šest mjeseci 2014. prihvatljivima za financiranje od 1. siječnja 2014., iako su nastali korisniku prije nego što je podnesen zahtjev za bespovratna sredstva.

5.   Iznos naveden u članku 137. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ne primjenjuje se na financijsku potporu za obrazovnu mobilnost dodijeljenu pojedincima.

Članak 20.

Instrument jamstva za studentske zajmove

1.   Instrumentom jamstva za studentske zajmove se osiguravaju djelomična jamstva financijskim posrednicima u pogledu zajmova odobrenih po najpovoljnijim mogućim uvjetima studentima u drugom stupnju visokog obrazovanja, primjerice na magistarskom studiju, na priznatoj ustanovi visokog obrazovanja u zemlji sudionici Programa, kako je navedeno u članku 24. stavku 1., u kojoj nije njihovo mjesto boravišta niti su u njoj završili stupanj obrazovanja koji im omogućuje upis na magistarski studij.

2.   Jamstva izdana u okviru Instrumenta jamstva za studentske zajmove obuhvaćaju nove prihvatljive studentske zajmove u iznosu od najviše 12 000 EUR za jednogodišnje programe i 18 000 EUR za programe u trajanju do dvije godine, ili u protuvrijednosti iznosa u lokalnoj valuti.

3.   Upravljanje Instrumentom jamstva za studentske zajmove na razini Unije povjerava se Europskom investicijskom fondu (EIF) u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 na temelju sporazuma o delegiranju ovlasti s Komisijom, u kojem se utvrđuju detaljna pravila i zahtjevi za provedbu Instrumenta jamstva za studentske zajmove te obveze svake strane. Na temelju toga EIF sklapa sporazume s financijskim posrednicima poput banaka, nacionalnih i/ili regionalnih institucija nadležnih za studentske zajmove ili drugih priznatih financijskih institucija te nastoji izabrati financijskog posrednika iz svake zemlje sudionice Programa kako bi se studentima iz svih zemalja sudionica Programa osigurao dosljedan i nediskriminatoran pristup Instrumentu jamstva za studentske zajmove.

4.   Tehničke informacije o načinu funkcioniranja Instrumenta jamstva za studentske zajmove nalaze se u Prilogu II.

POGLAVLJE VI.

Uspješnost, rezultati i širenje

Članak 21.

Praćenje i evaluacija uspješnosti i rezultata

1.   Komisija zajedno s državama članicama redovito prati uspješnost i rezultate Programa s obzirom na njegove ciljeve te o njima izvješćuje, posebno u odnosu na:

(a)

europsku dodanu vrijednost iz članka 3.;

(b)

raspodjelu sredstava koja se odnose na sektore obrazovanja, osposobljavanja i mladih s ciljem osiguranja raspodjele sredstava koja će jamčiti održiv sistemski učinak do isteka Programa.

(c)

korištenje sredstava iz vanjskih instrumenata kako je navedeno u članku 18. stavku 4. i njihov doprinos ciljevima i načelima svakog od tih instrumenata.

2.   Osim izvršavanja svojih kontinuiranih aktivnosti praćenja, Komisija do 31. prosinca 2017. podnosi evaluacijsko izvješće sredinom provedbenog razdoblja kako bi procijenila djelotvornost mjera poduzetih s ciljem ostvarivanja ciljeva Programa i ocijenila učinkovitost Programa i njegovu europsku dodanu vrijednost te tom izvješću, ako je to potrebno, prilaže zakonodavni prijedlog izmjene ove Uredbe. U evaluacijskom izvješću sredinom provedbenog razdoblja razmatra se mogućnost pojednostavljenja Programa, njegova unutarnja i vanjska usklađenost, nastavak relevantnosti svih njegovih ciljeva i doprinos mjera poduzetih za ostvarenje strategije Europa 2020. Također uzima u obzir rezultate evaluacije dugoročnih učinaka prethodnih programa (Cjeloživotno učenje, Mladi na djelu, Erasmus Mundus i drugi međunarodni programi visokog obrazovanja).

3.   Komisija podnosi evaluacijsko izvješće sredinom provedbenog razdoblja iz stavka 2. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

4.   Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz poglavlja VII. i obveze nacionalnih agencija iz članka 28., države članice do 30. lipnja 2017. Komisiji podnose izvješće o provedbi i učinuk Programa na svojim državnim područjima.

5.   Komisija podnosi završnu evaluaciju Programa Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija do 30. lipnja 2022.

Članak 22.

Priopćivanje i širenje

1.   Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava širenje informacija, publicitet i praćenje svih mjera i aktivnosti koje se podržavaju u okviru Programa, kao i širenje rezultata prethodnih programa Cjeloživotno učenje, Mladi na djelu i Erasmus Mundus.

2.   Korisnici projekata podupiranih mjerama i aktivnostima iz članaka 6., 10., 12., 17., i 20. trebali bi osigurati pravilno priopćivanje i širenje dobivenih rezultata i učinaka. To može uključivati pružanje informacija kolegama u odnosu na mogućnosti u vezi s mobilnošću.

3.   Nacionalne agencije iz članka 28. razvijaju dosljednu politiku u pogledu djelotvornog širenja i iskorištavanja rezultata aktivnosti podupiranih u okviru mjera kojima upravljaju u sklopu Programa, pomažu Komisiji u općenitoj zadaći širenja informacija u pogledu Programa, uključujući informacije u pogledu mjera i aktivnosti kojima se upravlja na nacionalnoj razini i na razini Unije i njegovih rezultata, te obavješćuju odgovarajuće ciljne skupine o mjerama poduzetima u njihovoj zemlji.

4.   Javna i privatna tijela unutar sektora obuhvaćenih Programom koriste oznaku „Erasmus+” u svrhu priopćivanja i širenja informacija povezanih s Programom. Za različite sektore Programa koriste se sljedeće oznake:

„Comenius”, za školsko obrazovanje;

„Erasmus”, za sve vrste visokog obrazovanja u zemljama sudionicama Programa;

„Erasmus Mundus”, za sve vrste aktivnosti visokog obrazovanja između zemalja sudionica Programa i zemalja partnera;

„Leonardo da Vinci”, za strukovno obrazovanje i osposobljavanje;

„Grundtvig”, za obrazovanje odraslih;

„Mladi na djelu”, za neformalno i informalno učenje u području povezanom s mladima;

„Sport”, za aktivnosti u području sporta.

5.   Aktivnostima priopćivanja također se doprinosi institucionalnoj komunikaciji o političkim prioritetima Unije ako su povezani s općim ciljem ove Uredbe.

POGLAVLJE VII.

Pristup Programu

Članak 23.

Pristup

1.   Svako javno ili privatno tijelo koje djeluje u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta na lokalnoj razini može se prijaviti za financiranje u okviru Programa. Za aktivnosti iz članka 13. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 1. točke (a) Program podupire sudjelovanje skupina mladih osoba koje su aktivne u radu s mladima, ali ne nužno u okviru organizacije mladih.

2.   Pri provedbi Programa, između ostalog u pogledu odabira sudionika i dodjele stipendija, Komisija i države članice osiguravaju da se ulože posebni napori kako bi se promicala socijalnu uključenost i sudjelovanje osoba s posebnim potrebama ili s manjim mogućnostima.

Članak 24.

Sudjelovanje zemalja

1.   U Programu mogu sudjelovati sljedeće zemlje („zemlje sudionice Programa”):

(a)

države članice;

(b)

zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje koje ostvaruju korist od pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije utvrđenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(c)

one zemlje članice EFTA-e koje su stranke Sporazuma o EGP-u, u skladu s odredbama tog sporazuma;

(d)

Švicarska Konfederacija, na temelju bilateralnog sporazuma koji treba sklopiti s tom zemljom;

(e)

one zemlje obuhvaćene europskom politikom susjedstva koje su sklopile sporazume s Unijom kojima se predviđa mogućnost njihova sudjelovanja u programima Unije, podložno sklapanju bilateralnog sporazuma s Unijom o uvjetima njihova sudjelovanja u Programu.

2.   Zemlje sudionice Programapodliježu svim obvezama te moraju ispuniti sve zadatke iz ove Uredbe koji se odnose na države članice.

3.   Program podupire suradnju sa zemljama partnerima, osobito zemljama iz susjedstva, u mjerama i aktivnostima iz članaka 6., 10. i 12.

POGLAVLJE VII.

Sustav upravljanja i revizije

Članak 25.

Komplementarnost

Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava sveukupnu dosljednost i komplementarnost Programa sa sljedećim:

(a)

odgovarajućim politikama i programima, posebno onima koji se odnose na kulturu i medije, zapošljavanje, istraživanje i inovacije, industriju i poduzetništvo, kohezijsku i razvojnu politiku, kao i na politiku proširenja i inicijative, instrumente i strategije u području regionalne politike i vanjskih odnosa;

(b)

drugim relevantnim izvorima financiranja Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport, posebno s Europskim socijalnim fondom i drugim financijskim instrumentima koji se tiču zapošljavanja i socijalne uključenosti, Europskim fondom za regionalni razvoj i Okvirnim programom za istraživanja i inovacije Obzor 2020., kao i s financijskim instrumentima koji se tiču pravosuđa i građanstva, zdravlja, programa vanjske suradnje i pretpristupne pomoći.

Članak 26.

Provedbena tijela

Program dosljedno provode sljedeća tijela:

(a)

Komisija na razini Europske unije;

(b)

nacionalne agencije na nacionalnoj razini u zemljama sudionicama Programa.

Članak 27.

Nacionalno tijelo

1.   Izraz „nacionalno tijelo” odnosi se na jedno nacionalno tijelo ili više njih u skladu s nacionalnim pravom i praksom

2.   Države članice do 22. siječnja 2014., službenom obaviješću koju prenosi njihovo stalno predstavništvo, obavješćuju Komisiju o jednoj ili više osoba koje su pravno ovlaštene nastupati u njihovo ime kao nacionalno tijelo za potrebe ove Uredbe. U slučaju da se nacionalno tijelo tijekom trajanja Programa zamijeni, dotična država članica u skladu s istim postupkom o tome odmah obavješćuje Komisiju.

3.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi uklonile sve pravne i administrativne prepreke pravilnom funkcioniranju Programa, uključujući, ako je to moguće, mjere čiji je cilj rješavanje problema koji otežavaju ishođenje viza.

4.   Nacionalno tijelo do 22. ožujka 2014. imenuje jednu nacionalnu agenciju ili više njih. Ako postoji više nacionalnih agencija, države članice uspostavljaju prikladan mehanizam za usklađeno upravljanje provedbom Programa na nacionalnoj razini, posebno s ciljem osiguravanja usklađene i isplative provedbe Programa i učinkovitog kontakta s Komisijom u tom pogledu te olakšavanja mogućeg prijenosa sredstava između agencija, čime bi se osigurala fleksibilnost i bolje korištenje dodijeljenih sredstava državama članicama. Ne dovodeći u pitanje članak 29. stavak 3., svaka država članica utvrđuje organizaciju odnosa između svog nacionalnog tijela i nacionalne agencije, uključujući zadaće poput uspostave godišnjeg programa rada nacionalne agencije.

Nacionalno tijelo dostavlja Komisiji odgovarajuću ex ante ocjenu sukladnosti kojom se potvrđuje da nacionalna agencija poštuje odredbe članka 58. stavka 1. točke (c) podtočaka v. i vi. i članka 60. stavaka 1., 2. i 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te članka 38. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 (19), kao i zahtjeve Unije za utvrđivanjem standarda unutarnje kontrole nacionalnih agencija i pravila za upravljanje sredstvima Programa koja se dodjeljuju u obliku bespovratnih sredstava.

5.   Nacionalno tijelo imenuje neovisno revizorsko tijelo kako je navedeno u članku 30.

6.   Nacionalno tijelo svoju ex ante ocjenu sukladnosti temelji na vlastitim kontrolama i revizijama i/ili na kontrolama i revizijama koje je obavilo neovisno revizorsko tijelo iz članka 30.

7.   Ako je nacionalna agencija imenovana za Program ista kao i nacionalna agencija imenovana za prethodne programe Cjeloživotno učenje i Mladi na djelu, opseg kontrola i revizija za ex ante ocjenu sukladnosti može se ograničiti na one zahtjeve koji su novi i specifični za Program.

8.   Nacionalno tijelo prati i nadzire upravljanje Programom na nacionalnoj razini. Ono na vrijeme obavješćuje Komisiju i savjetuje se s njom prije donošenja bilo kakve odluke koja može bitno utjecati na upravljanje Programom, posebno u odnosu na svoju nacionalnu agenciju.

9.   Nacionalno tijelo osigurava odgovarajuće sufinanciranje poslovanja svoje nacionalne agencije kako bi osiguralo upravljanje Programom u skladu s primjenjivim pravilima Unije.

10.   Ako Komisija na temelju svoje procjene ex ante ocjene sukladnosti odbije imenovanje nacionalne agencije, nacionalno tijelo osigurava poduzimanje svih popravnih mjera kako bi se omogućilo da nacionalna agencija udovoljava minimalnim zahtjevima koje odredi Komisija, ili kao nacionalnu agenciju imenuje drugo tijelo.

11.   Na temelju godišnje izjave nacionalne agencije o upravljanju, neovisnog revizorskog mišljenja o toj izjavi i analize Komisije o sukladnosti i radu nacionalne agencije nacionalno tijelo do 31. listopada svake godine pruža informacije Komisiji o svojim aktivnostima praćenja i nadzora u odnosu na Program.

12.   Nacionalno tijelo preuzima odgovornost za pravilno upravljanje sredstvima Unije koja Komisija prenosi na nacionalnu agenciju u svrhu potpore u obliku bespovratnih sredstava, a koja se dodjeljuju u okviru Programa.

13.   U slučaju da se nacionalnoj agenciji pripišu slučajevi nepravilnosti, nemara ili prijevare, kao i u slučaju ozbiljnih nedostataka ili neučinkovitosti od strane nacionalne agencije, koji daju povoda zahtjevima Komisije prema nacionalnoj agenciji, nacionalno tijelo dužno je nadoknaditi Komisiji nenamirena sredstva.

14.   U okolnostima opisanima u stavku 13. nacionalno tijelo može opozvati mandat nacionalne agencije, bilo na svoju inicijativu ili na zahtjev Komisije. Ako nacionalno tijelo želi opozvati taj mandat iz drugih opravdanih razloga, o tome obavješćuje Komisiju najmanje šest mjeseci prije predviđenog datuma prestanka mandata nacionalne agencije. U takvim slučajevima nacionalno tijelo i Komisija službeno postižu dogovor oko posebnih i vremenski ograničenih prijelaznih mjera.

15.   U slučaju opoziva nacionalno tijelo provodi potrebne kontrole u pogledu sredstava Unije koja su bila povjerena nacionalnoj agenciji čiji je mandat opozvan te osigurava neometan prijenos tih sredstava na novu nacionalnu agenciju kao i svih dokumenata i upravljačkih instrumenata potrebnih za upravljanje Programom. Nacionalno tijelo pruža nacionalnoj agenciji čiji je mandat opozvan financijsku podršku potrebnu kako bi ona mogla i dalje ispunjavati svoje ugovorne obveze u odnosu na korisnike Programa i Komisiju, sve dok se te obveze ne prenesu na novu nacionalnu agenciju.

16.   Ako Komisija tako zatraži, nacionalno tijelo imenuje institucije ili organizacije, ili vrstu takvih institucija i organizacija, koje se na svojim državnim područjima smatraju prihvatljivima za sudjelovanje u posebnim mjerama u okviru Programa.

Članak 28.

Nacionalna agencija

1.   Izraz „nacionalna agencija” odnosi se na jednu nacionalnu agenciju ili više njih u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

2.   Nacionalna agencija:

(a)

ima pravnu osobnost ili je dijelom subjekta koji ima pravnu osobnost te je regulirana pravom dotične države članice ministarstvo ne može biti imenovano nacionalnom agencijom;

(b)

ima odgovarajući upravljački kapacitet, osoblje i infrastrukturu kako bi svoje zadatke mogla uspješno ispunjavati, čime osigurava učinkovito i djelotvorno upravljanje Programom te dobro financijsko upravljanje sredstvima Unije;

(c)

ima operativna i pravna sredstva za primjenu administrativnih, ugovornih i financijskih upravljačkih pravila koja su utvrđena na razini Unije;

(d)

nudi odgovarajuća financijska jamstva, koja po mogućnosti izdaje tijelo javne vlasti, koja odgovaraju razini sredstava Unije kojima će upravljati;

(e)

imenuje se za razdoblje trajanja Programa.

3.   Nacionalna agencija odgovorna je za upravljanje svim fazama životnog ciklusa sljedećih mjera Programa, u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) podtočkama v. i vi. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i s člankom 44. Delegirane uredbe (EU) br. 1268/2012:

(a)

obrazovne mobilnosti pojedinaca, uz iznimku mobilnosti organizirane na temelju združenih ili dvostrukih/višestrukih akademskih stupnjeva, velikih volonterskih projekata i Instrumenta jamstva za studentske zajmove;

(b)

strateških partnerstava u okviru mjere „suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse”;

(c)

upravljanja manjim aktivnostima koje podupiru strukturni dijalog u području mladih u okviru mjere „podrška reformi politike”.

4.   Odstupajući od stavka 3., odlukama o odabiru i sklapanju ugovora za strateška partnerstva iz stavka 3. točke (b) može se upravljati na razini Unije ako se tako odluči u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3. i samo u posebnim slučajevima kad postoje jasni razlozi za takvu centralizaciju.

5.   Nacionalna agencija korisnicima dodjeljuje bespovratna sredstava bilo na temelju sporazuma ili odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, kako određuje Komisija za predmetnu mjeru Programa.

6.   Nacionalna agencija svake godine podnosi izvješće Komisiji i svojem nacionalnom tijelu u skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Nacionalna agencija zadužena je za provedbu primjedbi koje Komisija iznese nakon svoje analize godišnje izjave o upravljanju i neovisnog revizorskog mišljenja o toj izjavi.

7.   Nacionalna agencija ne smije bez prethodnog pismenog odobrenja nacionalnog tijela i Komisije trećoj strani delegirati bilo koji zadatak Programa niti zadatak izvršavanja proračuna koji joj je dodijeljen. Nacionalna agencija snosi isključivu odgovornost za zadatke koje je delegirala trećoj strani.

8.   U slučaju da se mandat nacionalne agencije opozove, ta nacionalna agencija ostaje pravno odgovorna za ispunjavanje svojih ugovornih obveza prema korisnicima Programa i Komisiji sve dok se te obveze ne prenesu na novu nacionalnu agenciju.

9.   Nacionalna agencija nadležna je za upravljanje i zaključivanje financijskih sporazuma koji se odnose na prethodne programe Cjeloživotno učenje i Mladi na djelu koji su na početku Programa još uvijek aktualni.

Članak 29.

Europska komisija

1.   U roku od dva mjeseca nakon što od nacionalnog tijela primi ex ante ocjenu sukladnosti iz članka 27. stavka 4. Komisija prihvaća, uvjetno prihvaća ili odbija imenovanje nacionalne agencije. Komisija ne stupa u ugovorni odnos s nacionalnom agencijom sve dok ne prihvati ex ante ocjenu sukladnosti. U slučaju uvjetnog prihvaćanja Komisija može primijeniti proporcionalne mjere predostrožnosti na svoj ugovorni odnos s nacionalnom agencijom.

2.   Nakon što prihvati ex ante ocjenu sukladnosti koja se odnosi na nacionalnu agenciju imenovanu za Program, Komisija formalizira pravne odgovornosti povezane s financijskim sporazumima koji se odnose na prethodne programe Cjeloživotno učenje i Mladi na djelu koji su na početku Programa još uvijek aktualni.

3.   U skladu s člankom 27. stavkom 4., dokument kojim se uređuje ugovorni odnos između Komisije i nacionalne agencije:

(a)

određuje standarde unutarnje kontrole za nacionalne agencije i pravila upravljanja sredstvima Unije za dodjeljivanje bespovratnih sredstava od strane nacionalnih agencija;

(b)

uključuje program rada nacionalne agencije koji sadrži upravljačke zadaće nacionalne agencije kojoj je dodijeljena pomoć Unije;

(c)

određuje obveze nacionalne agencije u vezi s izvješćivanjem.

4.   Komisija nacionalnoj agenciji svake godine stavlja na raspolaganje sljedeća sredstva namijenjena za Program:

(a)

sredstva za dodjelu bespovratnih sredstava u dotičnoj državi članici za mjere Programa čije je upravljanje povjereno nacionalnoj agenciji;

(b)

financijski doprinos za podršku upravljačkim zadaćama Programa koje obavlja nacionalna agencija. On se osigurava u obliku paušalnog doprinosa za troškove poslovanja nacionalne agencije i visina njegovog iznosa određuje se na temelju iznosa financijskih sredstava Unije koja se dodjeljuju nacionalnoj agenciji u obliku bespovratnih sredstava.

5.   Komisija određuje zahtjeve za program rada nacionalne agencije. Sve dok službeno ne prihvati program rada relevantne nacionalne agencije, Komisija nacionalnoj agenciji ne stavlja na raspolaganje sredstva namijenjena Programu.

6.   Na temelju zahtjeva o sukladnosti koji se odnose na nacionalne agencije iz članka 27. stavka 4. Komisija pregledava nacionalne sustave upravljanja i kontrole, posebno na temelju ex ante ocjene sukladnosti koju joj je dostavilo nacionalno tijelo, godišnje izjave nacionalne agencije o upravljanju i na temelju mišljenja neovisnog revizorskog tijela o toj izjavi, uzimajući u obzir godišnje informacije koje dostavlja nacionalno tijelo o svojim aktivnostima praćenja i nadzora u pogledu Programa.

7.   Nakon procjene godišnje izjave o upravljanju i mišljenja neovisnog revizorskog tijela o toj izjavi, Komisija svoj stav i zapažanja iznosi nacionalnoj agenciji i nacionalnom tijelu.

8.   U slučaju da Komisija ne može prihvatiti godišnju izjavu o upravljanju ili neovisno revizorsko mišljenje o toj izjavi, ili u slučaju da nacionalna agencija ne provede zapažanja Komisije na zadovoljavajući način, Komisija može provesti bilo koje mjere predostrožnosti ili korektivne mjere koje su potrebne za očuvanje financijskih interesa Unije u skladu s člankom 60. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

9.   Komisija organizira redovne sastanke s mrežom nacionalnih agencija kako bi osigurala dosljednu provedbu Programa u svim zemljama sudionicama Programa.

Članak 30.

Neovisno revizorsko tijelo

1.   Neovisno revizorsko tijelo izdaje revizorsko mišljenje o godišnjoj izjavi o upravljanju iz članka 60. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Neovisno revizorsko tijelo:

(a)

ima potrebnu profesionalnu sposobnost za provođenje revizije u javnom sektoru;

(b)

osigurava da njegove revizije uzimaju u obzir međunarodno prihvaćene revizijske norme;

(c)

nije u sukobu interesa u odnosu na pravni subjekt kojeg je nacionalna agencija dijelom. Osobito je funkcionalno neovisno u odnosu na pravni subjekt kojeg je nacionalna agencija dijelom.

3.   Neovisno revizorsko tijelo pruža Komisiji i njezinim predstavnicima te Revizorskom sudu puni uvid u svu dokumentaciju i izvješća na kojima se temelji revizorsko mišljenje koje izdaje u vezi s godišnjom izjavom nacionalne agencije o upravljanju.

POGLAVLJE IX.

Sustav kontrole

Članak 31.

Načela sustava kontrole

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, prilikom provedbe mjera financiranih u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom mjera za sprečavanje prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim kontrolama te, ako se nepravilnosti otkriju, povratom nepravilno isplaćenih iznosa te, po potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama.

2.   Komisija je odgovorna za nadzorne kontrole u pogledu mjera i aktivnosti Programa kojima upravljaju nacionalne agencije. Ona postavlja minimalne uvjete za kontrole koje provode nacionalna agencija i neovisno revizorsko tijelo.

3.   Nacionalna agencija odgovorna je za primarne kontrole korisnika bespovratnih sredstava za mjere i aktivnosti Programa iz članka 28. stavka 3. Te kontrole razumno jamče da se dodijeljena bespovratna sredstva koriste za ono za što su bila namijenjena te u skladu s primjenjivim pravilima Unije.

4.   Komisija zajedno sa nacionalnim tijelima i nacionalnim agencijama osigurava koordiniranu kontrolu sredstava Programa koja su prenesena na nacionalne agencije, na temelju načela jedinstvene revizije te analize koja se temelji na rizicima. Ova odredba ne primjenjuje se na istrage koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).

Članak 32.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za provođenje revizija, na temelju dokumenata i na terenu, u odnosu na sve korisnike bespovratnih sredstava, izvoditelje, podizvoditelje te treće strane koje su primile sredstva Unije. Oni mogu također provoditi reviziju i kontrole nacionalnih agencija.

2.   OLAF može provoditi kontrole i inspekcije na terenu gospodarskih subjekata koji su posredno ili neposredno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupkom utvrđenim Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (20), kako bi se ustanovilo postojanje prijevare, korupcije ili neke druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom o financiranju Unije.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2. sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi i odluke o bespovratnim sredstvima te ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provođenje takvih revizija te kontrola i inspekcija na terenu.

POGLAVLJE X.

Delegiranje ovlasti i provedbene odredbe

Članak 33.

Delegiranje ovlasti Komisiji

Kako bi upravljanje zadaćama bilo na najprimjerenijoj razini, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 34. u vezi s izmjenom članka 28. stavka 3., ali samo u pogledu predviđanja dodatnih mjera kojima će upravljati nacionalne agencije.

Članak 34.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 33. dodjeljuje se Komisiji za vrijeme trajanja Programa.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 33. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 33. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 35.

Provedba Programa

Komisija radi provedbe Programa provedbenim aktima donosi godišnje programe rada u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3. Svaki godišnji program rada osigurava dosljednu godišnju provedbu općih i posebnih ciljeva iz članaka 4., 5., 11. i 16. i određuje očekivane rezultate, način provedbe te svoj ukupni iznos. Godišnji programi također sadrže opis mjera koje će se financirati, naznaku iznosa raspodijeljenog svakoj mjeri i raspodjele sredstava među državama članicama za mjere kojima trebaju upravljati nacionalne agencije te okvirni raspored provedbe. U slučaju bespovratnih sredstava uključuju maksimalnu stopu sufinanciranja pri čemu se uzimaju u obzir posebnosti ciljnih skupina, osobito njihove sposobnosti sufinanciranja i mogućnosti privlačenja financijskih sredstava od trećih strana. Osobito se stopa sufinanciranja za mjere usmjerene na organizacije s ograničenim financijskim kapacitetima određuje na najmanje 50 %.

Članak 36.

Odborski postupak

1.   Komisiji u radu pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Odbor se može sastajati u različitim sastavima kako bi rješavao sektorska pitanja. Ako je to potrebno, u skladu s njegovim poslovnikom i na ad hoc osnovi, mogu se pozvati vanjski stručnjaci, uključujući i predstavnike socijalnih partnera, da sudjeluju na sastancima odbora kao promatrači.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE XI.

Završne odredbe

Članak 37.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluke br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Mjerama koje su pokrenute 31. prosinca 2013. ili prije na temelju odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ upravlja se, prema potrebi, u skladu s odredbama ove Uredbe.

3.   Države članice na nacionalnoj razini osiguravaju neometani prijelaz između mjera koje se provode u kontekstu prijašnjih programa u području cjeloživotnog učenja, mladih i međunarodne suradnje u visokom obrazovanju te onih mjera koje će se provoditi u okviru Programa.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 154.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 200.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 19. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 3. prosinca 2013.

(4)  Odluka br. 1720/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavljanju programa djelovanja u području cjeloživotnog učenja (SL L 327, 24.11.2006., str. 45.).

(5)  Odluka br. 1719/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavi programa Mladi na djelu za razdoblje od 2007. do 2013. (SL L 327, 24.11.2006., str. 30.).

(6)  Odluka br. 1298/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o uspostavljanju programa djelovanja Erasmus Mundus 2009. - 2013. za poboljšanje kvalitete visokog obrazovanja i promidžbu međukulturalnog razumijevanja kroz suradnju s trećim zemljama (SL L 340, 19.12.2008., str. 83.).

(7)  Uredba (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o uspostavljanju instrumenta financiranja za razvojnu suradnju (SL L 378, 27.12.2006., str. 41.).

(8)  Uredba Vijeća 2004/114/EZ od 13. prosinca 2004. o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja u svrhu studiranja, razmjene učenika, osposobljavanja bez naknade ili volonterstva (SL L 375, 23.12.2004., str. 12.).

(9)  Odluka br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o jedinstvenom okviru Zajednice za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass) (SL L 390, 31.12.2004., str. 6.).

(10)  Preporuka 2006/143/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o nastavku europske suradnje u osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju (SL L 64, 4.3.2006., str. 60.).

(11)  Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (SL C 111, 6.5.2008., str. 1.).

(12)  Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog sustava kredita za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) (SL C 155, 8.7.2009., str. 11.).

(13)  Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SL C 155, 8.7.2009, str. 1).

(14)  SL C 373, 20.12.2013, str. 1

(15)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(16)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(17)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije. (SL L 55, 28.2.2011, str. 13).

(18)  Preporuka 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (SL L 394, 30.12.2006., str. 10.).

(19)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(20)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

POKAZATELJI ZA EVALUACIJU PROGRAMA

Program će se pomno pratiti na temelju niza pokazatelja kojima se određuje mjera u kojoj su postignuti opći i posebni ciljevi Programa i kako bi se minimiziralo administrativno opterećenje i troškovi. S tim će se ciljem prikupljati podaci povezani sa sljedećim nizom pokazatelja:

Vodeći cilj strategije Europa 2020. u području obrazovanja

Postotak osoba dobi od 18 do 24 godine samo s prvim stupnjem srednjoškolskog obrazovanja koje ne sudjeluju ni u kakvom obrazovanju ili osposobljavanju

Postotak osoba dobi od 30 do 34 godine sa završenim visokim ili ekvivalentnim obrazovanjem

Referentna vrijednost mobilnosti, u skladu sa zaključcima Vijeća o referentnoj vrijednosti za obrazovnu mobilnost

Postotak osoba sa završenim visokim obrazovanjem koje su jedno razdoblje svojeg visokoškolskog studija ili osposobljavanja (uključujući radne programe) provele u inozemstvu

Postotak osoba dobi od 18 do 34 godine sa završenim početnim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem koje su jedno razdoblje svojeg početnog strukovnog obrazovanja i studija povezanog s osposobljavanjem ili osposobljavanja (uključujući radne programe) provele u inozemstvu

Kvantitativni (općenito)

Broj zaposlenih u okviru potpore Programa, prema zemlji i sektoru

Broj sudionika s posebnim potrebama ili s manjim mogućnostima

Broj i vrsta organizacija i projekata, prema zemlji i mjeri

Obrazovanje i osposobljavanje

Broj učenika, studenata i pripravnika koji sudjeluju u Programu, prema zemlji, sektoru, mjeri i spolu

Broj studenata na ustanovama visokog obrazovanja koji primaju potporu za studij u zemlji partneru i broj studenata iz zemlje partnera koji dolaze studirati u zemlju sudionicu Programa

Broj ustanova visokog obrazovanja u zemlji partneru uključenih u mjere povezane s mobilnošću i suradnjom

Broj korisnika mreže Euroguidance

Postotak sudionika koji su za svoje sudjelovanje u Programu dobili potvrdu, diplomu ili neku drugu vrstu formalnog priznanja

Postotak sudionika koji su izjavili da su poboljšali svoje ključne kompetencije

Postotak sudionika u okviru dugoročne mobilnosti koji su izjavili da su poboljšali svoje znanje jezika

Jean Monnet

Broj studenata koji sudjeluju u osposobljavanju u sklopu aktivnosti programa Jean Monnet

Mladi

Broj mladih osoba uključenih u mjere mobilnosti za koje je osigurana potpora Programa, prema zemlji, mjeri i spolu

Broj organizacija mladih iz zemalja sudionica Programa i iz zemalja partnera koje su uključene u mjere međunarodne mobilnosti i suradnje

Broj korisnika mreže Eurodesk

Postotak sudionika koji su za svoje sudjelovanje u Programu dobili potvrdu - na primjere Youthpass - diplomu ili neku drugu vrstu formalnog priznanja

Postotak sudionika koji su izjavili da su poboljšali svoje ključne kompetencije

Postotak sudionika u volonterskim aktivnostima koji su izjavili da su poboljšali svoje znanje jezika

Sport

Broj članova sportskih organizacija koji su prijavljeni i sudjeluju u Programu, prema zemlji

Postotak sudionika koji su rezultate prekograničnih projekata koristili:

(a)

za borbu protiv prijetnji sportu;

(b)

kako bi unaprijedili dobro upravljanje i dvojne karijere;

(c)

kako bi poboljšali socijalnu uključenost, jednake mogućnosti i broj sudionika


PRILOG II.

TEHNIČKE INFORMACIJE O INSTRUMENTU JAMSTVA ZA STUDENTSKE ZAJMOVE

1.   Odabir financijskih posrednika

Nakon poziva na iskaz interesa financijski posrednici biraju se u skladu s primjerima najbolje tržišne prakse u pogledu, između ostalog:

(a)

količine financijskih sredstava koja će se staviti na raspolaganje studentima;

(b)

najpovoljnijih mogućih uvjeta koji se nude studentima, podložno sukladnosti s minimalnim standardima pozajmljivanja kako je navedeno u stavku 2.;

(c)

pristupa financiranju za sve rezidente zemalja sudionica Programa kako je navedeno u članku 24. stavku 1.;

(d)

mjera za sprečavanje prijevara; i

(e)

poštovanja Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1).

2.   Zaštita zajmoprimaca

Sljedeće mjere zaštite minimalni su uvjeti koje moraju osigurati financijski posrednici koji namjeravaju pružati studentske zajmove zajamčene Instrumentom jamstva za studentske zajmove:

(a)

ne traže se nikakva kolateralna ni roditeljska jamstva;

(b)

zajmovi se odobravaju na nediskriminirajućoj osnovi;

(c)

financijski posrednik u okviru postupka ocjenjivanja razmatra rizik od prezaduženosti studenta uzimajući u obzir visinu nakupljenog duga i svaku sudsku odluku koja se odnosi na neplaćeni dug; i

(d)

otplata se temelji na hibridnom modelu u kojem se standardizirane uplate temeljene na hipoteci kombiniraju sa socijalnim zaštitnim mjerama, osobito:

i.

kamatnom stopom koja je znatno niža od tržišne kamatne stope;

ii.

početnom odgodom plaćanja prije početka otplaćivanja u trajanju od najmanje 12 mjeseci po završetku studija ili, ako takva odgoda nije predviđena nacionalnim pravom, odredbom o otplatama nominalne vrijednosti koje se trebaju izvršiti tijekom tih 12 mjeseci;

iii.

odredbom o moratoriju na otplatu na najmanje 12 mjeseci tijekom trajanja zajma koji diplomirani student može zatražiti ili, ako takva odgoda nije predviđena nacionalnim pravom, odredbom o otplatama nominalne vrijednosti koje se trebaju izvršiti u tijekom tih 12 mjeseci;

iv.

mogućnošću odgode plaćanja kamata za vrijeme studija;

v.

osiguranjem od smrti ili invaliditeta; i

vi.

nepostojanjem naknade za prijevremenu otplatu djelomice ili u cijelosti.

Financijski posrednici mogu staviti na raspolaganje otplate ovisne o visini primanja i povoljnije uvjete kao što su dulje razdoblje odgode plaćanja, moratoriji na otplatu na dulje razdoblje ili kasniji rok dospijeća, kako bi se odgovorilo na posebne potrebe diplomiranih studenata kao što su oni koji nakon toga pohađaju doktorski studij ili kako bi se diplomiranim studentima dalo više vremena da pronađu posao. Osiguravanje takvih povoljnijih uvjeta uzima se u obzir pri postupku odabira financijskih posrednika.

3.   Praćenje i evaluacija

Instrument jamstva za studentske zajmove podliježe praćenju i evaluaciji, kako je navedeno u članku 21. ove Uredbe i na temelju članka 140. stavka 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Kao dio tog postupka Komisija izvješćuje o učincima Instrumenta jamstva za studentske zajmove na korisnike i visokoobrazovne sustave. Izvješće Komisije uključuje, između ostalog, podatke o svim problemima te predložene mjere za rješavanje tih problema, koji se tiču:

(a)

broja studenata koji primaju zajmove u okviru Instrumenta jamstva za studentske zajmove, uključujući podatke o stopi dovršenja;

(b)

opsega zajmova koje su financijski posrednici ugovorili;

(c)

visine kamatnih stopa;

(d)

iznosa nepodmirenog duga i neispunjenih obveza, uključujući sve mjere koje su financijski posrednici poduzeli protiv onih koji ne vraćaju svoje zajmove;

(e)

mjera za sprečavanje prijevara koje su poduzeli financijski posrednici;

(f)

profila studenata koji primaju sredstva, uključujući njihov socio-ekonomsku situaciju, predmet studija, zemlju porijekla i zemlju odredišta, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom o zaštiti podataka;

(g)

zemljopisne ravnoteže u korištenju sredstava; i

(h)

zemljopisne pokrivenosti financijskih posrednika.

Neovisno o ovlastima dodijeljenima Europskom parlamentu i Vijeću člankom 140. stavkom 9. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, Komisija razmatra predlaganje primjerenih regulatornih izmjena, uključujući zakonodavne izmjena, ako predviđena prihvaćenost na tržištu ili sudjelovanje financijskih posrednika nisu zadovoljavajući.

4.   Proračun

Proračunskom raspodjelom obuhvaćaju se ukupni troškovi Instrumenta jamstva za studentske zajmove, uključujući obveze plaćanja prema sudjelujućim financijskim posrednicima koji se pozivaju na djelomična jamstva i naknade za upravljanje za EIF.

Proračun predviđen za Instrument jamstva za studentske zajmove, kako je navedeno u članku 18. stavku 2. točki (c), ne smije iznositi više od 3.5 % ukupnog proračuna za Program.

5.   Prepoznatljivost i podizanje svijesti

Svaki sudjelujući financijski posrednik doprinosi promicanju Instrumenta jamstva za studentske zajmove pružanjem informacija budućim studentima. S tim ciljem Komisija, između ostalog, nacionalnim agencijama u zemljama sudionicama Programa pruža potrebne informacije kako bi one mogle djelovati kao posrednici u prenošenju informacija o Instrumentu jamstva za studentske zajmove.


(1)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008, str. 66.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/74


UREDBA (EU) br. 1289/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Mehanizam reciprociteta, koji je potrebno provesti ako treća zemlja navedena u Prilogu II. Uredbi Vijeća (EZ) br. 539/2001 (2) primjenjuje zahtjev za vizu za državljane najmanje jedne države članice, potrebno je prilagoditi u svjetlu stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i sudske prakse Suda Europske unije u vezi sa sekundarnim pravnim osnovama. Pored toga, taj mehanizam treba prilagoditi kako bi predstavljao solidarnu reakciju Unije u slučaju da treća zemlja navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 primjenjuje zahtjev za vizu za državljane najmanje jedne države članice.

(2)

Nakon primitka obavijesti države članice da treća zemlja, navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001, primjenjuje zahtjev za vizu za državljane te države članice, sve države članice trebale bi zajednički reagirati te na taj način izraziti reakciju Unije na situaciju koja utječe na Uniju u cjelini te koja njezine građane podvrgava različitom postupanju.

(3)

Potpuni vizni reciprocitet cilj je kojemu bi Unija trebala stremiti na proaktivan način u svojim odnosima s trećim zemljama te na taj način doprinijeti poboljšanju vjerodostojnosti i dosljednosti vanjske politike Unije.

(4)

Ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti mehanizam privremene suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za treću zemlju navedenu u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 („mehanizam suspenzije”) u izvanrednoj situaciji koja zahtijeva hitnu reakciju kako bi se uklonile poteškoće s kojima je suočena najmanje jedna država članica, uzimajući u obzir cjelokupni utjecaj izvanredne situacije na Uniju u cjelini.

(5)

Za potrebe mehanizma suspenzije, znatno i iznenadno povećanje podrazumijeva povećanje iznad granične vrijednosti od 50 %. Ono također može podrazumijevati manje povećanje granične vrijednosti ako Komisija smatra da je to primjenjivo u određenom slučaju koji je prijavila dotična država članica.

(6)

Za potrebe mehanizma suspenzije, niska stopa priznavanja podrazumijeva stopu priznavanja zahtjeva za azil od oko 3 ili 4 %. Ona također može podrazumijevati višu stopu priznavanja ako Komisija smatra da je to primjenjivo u određenom slučaju koji je prijavila dotična država članica.

(7)

Potrebno je izbjegavati i spriječiti svaku zlouporabu koja proizlazi iz izuzeća od zahtjeva za vizu za kratkotrajne boravke državljana treće zemlje kada oni predstavljaju prijetnju javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti dotične države članice.

(8)

Ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti pravnu osnovu za zahtjev za vizu ili za izuzeće od tog zahtjeva za nositelje putnih isprava koje su izdali određeni subjekti koje dotična država članica priznaje kao subjekte međunarodnog prava koji nisu međuvladine međunarodne organizacije.

(9)

S obzirom na to da se pravila primjenjiva na izbjeglice i osobe bez državljanstva, uvedena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1932/2006 (3), ne primjenjuju na te osobe kada one borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj, potrebno je pojasniti situaciju u vezi sa zahtjevom za vizu za određene izbjeglice i osobe bez državljanstva koje borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj. Ovom Uredbom trebalo bi prepustiti državama članicama da odluče o izuzeću od zahtjeva za vizu za tu kategoriju osoba u skladu s njihovim međunarodnim obvezama. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o takvim odlukama.

(10)

Uredbom (EZ) br. 539/2001 ne bi se trebala dovoditi u pitanje primjena međunarodnih sporazuma koje je Europska zajednica sklopila prije stupanja na snagu te uredbe te u kojima se upućuje na potrebu odstupanja od zajedničkih pravila o vizama, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije.

(11)

Kako bi se osigurala primjerena uključenost Europskog parlamenta i Vijeća u drugoj fazi primjene mehanizma reciprociteta, a s obzirom na osjetljivu političku narav suspenzije izuzeća od obveze zahtjeva za vizu za sve državljane treće zemlje navedene u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 i njezine horizontalne posljedice za države članice, za zemlje pridružene Schengenu i za samu Uniju, posebno za njihove vanjske odnose i za ukupno funkcioniranje schengenskog prostora, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s određenim elementima mehanizma reciprociteta. Dodjeljivanjem takve ovlasti Komisiji uzima se u obzir potreba za političkom raspravom o politici Unije o vizama u schengenskom prostoru. To također odražava potrebu za osiguranjem primjerene transparentnosti i pravne sigurnosti u primjeni mehanizma reciprociteta na sve državljane dotične treće zemlje, posebno odgovarajućom privremenom izmjenom Priloga II. Uredbi (EZ) br. 539/2001. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(12)

Kako bi se osigurala učinkovita primjena mehanizma suspenzije i određenih odredaba mehanizma reciprociteta, a osobito da bi se omogućilo da se svi relevantni faktori i moguće posljedice primjene tih mehanizama primjereno uzmu u obzir, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s utvrđivanjem kategorija državljana dotične treće zemlje na koje bi se trebala primjenjivati privremena suspenzija izuzeća od zahtjeva za vizu u okviru mehanizma reciprociteta, pripadajućeg trajanja te suspenzije, kao i ovlasti za provedbu mehanizma suspenzije. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Za donošenje takvih provedbenih akata trebalo bi koristiti postupak ispitivanja.

(13)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (5), koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke (B) Odluke Vijeća 1999/437/EZ (6).

(14)

U pogledu Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (7), koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke (B) Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (8).

(15)

U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke (B) Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (10).

(16)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (11); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(17)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (12); Irska stoga ne sudjeluje u njezinom donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(18)

Uredbu (EZ) br. 539/2001 stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 539/2001 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Ako treća zemlja navedena u Prilogu II. primjenjuje zahtjev za vizu za državljane barem jedne države članice, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

u roku od 30 dana od početka provedbe zahtjeva za vizu ili, u slučajevima u kojima se održava zahtjev za vizu koji je na snazi 9. siječnja 2014., u roku od 30 dana od tog datuma, dotična država članica o tome pisanim putem obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju.

Ta obavijest:

i.

sadržava datum početka provedbe zahtjeva za vizu i vrste dotičnih putnih isprava i viza;

ii.

sadržava detaljno objašnjenje preliminarnih mjera koje je dotična država članica poduzela s ciljem osiguravanja putovanja bez vize s trećom zemljom u pitanju te sve relevantne informacije.

Informacije o toj obavijesti Komisija bez odgađanja objavljuje u Službenom listu Europske unije, uključujući informacije o datumu početka provedbe zahtjeva za vizu i vrstama dotičnih putnih isprava i viza.

Ako treća zemlja odluči ukinuti zahtjev za vizu prije isteka roka iz prvog podstavka ove točke, obavijest se ne šalje ili se povlači i informacije se ne objavljuju;

(b)

Komisija, odmah nakon dana objave iz točke (a) trećeg podstavka i uz savjetovanje s dotičnom državom članicom, poduzima korake pred tijelima treće zemlje u pitanju, osobito u političkom, gospodarskom i trgovinskom području, kako bi se ponovno uspostavilo ili uvelo putovanje bez vize te bez odgađanja obavješćuje Europski parlament i Vijeće o tim koracima;

(c)

ako, u roku od 90 od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka i usprkos svim koracima poduzetima u skladu s točkom (b), treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, dotična država članica može od Komisije zatražiti da suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za određene kategorije državljana te treće zemlje. Ako država članica uputi takav zahtjev, ona o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće;

(d)

pri razmatranju daljnjih koraka u skladu s točkom (e), (f) ili (h), Komisija uzima u obzir rezultate mjera koje je dotična država članica poduzela kako bi se osiguralo putovanje bez vize s trećom zemljom u pitanju, korake poduzete u skladu s točkom (b) te posljedice suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za vanjske odnose Unije i njezinih država članica s trećom zemljom u pitanju;

(e)

ako dotična treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija najkasnije šest mjeseci od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka te nakon toga u razdobljima koja ne prelaze šest mjeseci unutar ukupnog razdoblja koje ne smije prekoračiti datum na koji se delegirani akt iz točke (f) počinje primjenjivati ili je na njega stavljen prigovor:

i.

na zahtjev dotične države članice ili na svoju inicijativu donosi provedbeni akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za određene kategorije državljana dotične treće zemlje na razdoblje od najviše šest mjeseci. Tim provedbenim aktom utvrđuje se datum, unutar 90 dana od njegova stupanja na snagu, na koji će se suspenzija izuzeća od zahtjeva za vizu početi primjenjivati, uzimajući u obzir dostupne resurse u konzulatima država članica. Prilikom donošenja naknadnih provedbenih akata, Komisija može produljiti razdoblje te suspenzije za dodatna razdoblja od najviše šest mjeseci i može izmijeniti kategorije državljana dotične treće zemlje za koje je izuzeće od zahtjeva za vizu suspendirano.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2. Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ suspenzije od svih kategorija državljana treće zemlje navedenih u provedbenom aktu zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica; ili

ii.

podnosi izvješće odboru iz članka 4.a stavka 1. o procjeni situacije u kojem navodi razloge zbog kojih je odlučila ne suspendirati izuzeće od zahtjeva za vizu te o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

U tom izvješću uzimaju se u obzir svi relevantni čimbenici, poput onih navedenih u točki (d). Na temelju tog izvješća Vijeće i Europski parlament mogu održati političku raspravu;

(f)

ako u roku od 24 mjeseca od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka dotična treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 4.b kojim se privremeno suspendira primjena Priloga II. na razdoblje od 12 mjeseci za državljane te treće zemlje. Delegiranim aktom utvrđuje se datum, unutar 90 dana od njegova stupanja na snagu, na koji će se suspenzija primjene Priloga II. početi primjenjivati, uzimajući u obzir dostupne resurse u konzulatima država članica, te se na odgovarajući način mijenja Prilog II. Ta se izmjena provodi umetanjem pored naziva treće zemlje u pitanju bilješke u kojoj se navodi da je izuzeće od zahtjeva za vizu suspendirano u odnosu na tu treću zemlju i određuje razdoblje te suspenzije.

Od dana početka primjene suspenzije primjene Priloga II. za državljane dotične treće zemlje ili stavljanja prigovora na delegirani akt sukladno članku 4.b stavku 5., svaki provedbeni akt koji je donesen sukladno točki (e) koji se tiče te treće zemlje, prestaje važiti.

Ako Komisija podnese zakonodavni prijedlog kako je navedeno u točki (h), razdoblje suspenzije iz prvog podstavka ove točke produljuje se za šest mjeseci. Bilješka navedena u tom podstavku na odgovarajući se način mijenja.

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ te suspenzije od državljana dotične treće zemlje na koju se odnosi delegirani akt zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica.

(g)

svaka naknadna obavijest od strane druge države članice sukladno točki (a) koja se tiče iste treće zemlje tijekom razdoblja primjene mjera usvojenih u skladu s točkom (e) ili (f) u vezi s tom trećom zemljom spajaju se u već pokrenute postupke bez produljenja rokova ili razdoblja navedenih u tim točkama;

(h)

ako u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu delegiranog akta iz točke (f) treća zemlja u pitanju nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija može podnijeti zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.;

(i)

postupci iz točaka (e), (f) i (h) ne utječu na pravo Komisije da u bilo kojem trenutku podnese zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na dotičnu treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.;

(j)

ako treća zemlja u pitanju ukine zahtjev za vizu, dotična država članica o tome odmah obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju. Komisija bez odgađanja objavljuje tu obavijest u Službenom listu Europske unije.

Svaki provedbeni ili delegirani akt donesen na temelju točke (e) ili (f), a koji se odnosi na treću zemlju u pitanju, prestaje važiti sedam dana nakon objave iz prvog podstavka ove točke. Ako je treća zemlja u pitanju uvela zahtjev za vizu za državljane dvije ili više država članica, provedbeni ili delegirani akti koji se odnose na tu treću zemlju prestaju važiti sedam dana nakon objave obavijesti o zadnjoj državi članici čiji su državljani bili podvrgnuti zahtjevu za vizu od strane te treće zemlje. Bilješka navedena u točki (f) prvom podstavku briše se prestankom važenja dotičnog delegiranog akta. Komisija bez odgađanja objavljuje informaciju o tom prestanku važenja u Službenom listu Europske unije.

Ako treća zemlja u pitanju ukine zahtjev za vizu bez da dotična država članica o tome pošalje obavijest u skladu s prvim podstavkom ove točke, Komisija na svoju inicijativu bez odgađanja provodi objavu iz navedenog podstavka te se primjenjuje drugi podstavak ove točke.”;

(b)

stavak 5. briše se;

2.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 1.a

1.   Odstupajući od članka 1. stavka 2., izuzeće od zahtjeva za vizu za državljane treće zemlje navedene u Prilogu II. privremeno se suspendira u izvanrednim situacijama, kao zadnje moguće rješenje, u skladu s ovim člankom.

2.   Država članica može obavijestiti Komisiju ako je suočena, tijekom šestomjesečnog razdoblja, u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine ili sa zadnjih šest mjeseci prije početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane treće zemlje navedene u Prilogu II., s jednom ili više sljedećih okolnosti koje su dovele do izvanredne situacije koju ona ne može sama ispraviti, to jest do znatnog i iznenadnog povećanja broja:

(a)

državljana te treće zemlje za koje je ustanovljeno da neovlašteno borave na državnom području države članice;

(b)

zahtjeva za azil državljana te treće zemlje za koju je stopa priznavanja niska ako takvo povećanje vodi posebnim pritiscima na sustav azila države članice;

(c)

odbijenih zahtjeva za ponovni prihvat koje je država članica podnijela toj trećoj zemlji za njezine državljane.

Usporedba sa šestomjesečnim razdobljem prije početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu kako je navedeno u prvom podstavku primjenjuje se samo tijekom razdoblja od sedam godina od datuma početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane te treće zemlje.

U obavijesti iz prvog podstavka navode se razlozi na kojima se temelji te uključuje relevantne i statističke podatke te detaljno objašnjenje preliminarnih mjera koje je dotična država članica poduzela s ciljem ispravljanja situacije. Komisija o takvoj obavijesti bez odgađanja obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Komisija ispituje svaku obavijest poslanu u skladu sa stavkom 2., uzimajući u obzir:

(a)

postojanje bilo koje od situacija opisanih u stavku 2.;

(b)

broj država članica suočenih s bilo kojom od situacija opisanih u stavku 2.;

(c)

cjelokupni utjecaj povećanjâ iz stavka 2. na migracijsku situaciju u Uniji kako proizlazi iz podataka koje su dostavile države članice;

(d)

izvješća koja su pripremili Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije, Europski ured za potporu azilu ili Europski policijski ured (Europol) ako tako zahtijevaju okolnosti određenog prijavljenog slučaja;

(e)

opće pitanje javnog poretka i unutarnje sigurnosti, uz savjetovanje s dotičnom državom članicom.

Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima svojeg ispitivanja.

4.   Ako Komisija, na temelju ispitivanja iz stavka 3. i uzimajući u obzir posljedice suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za vanjske odnose Unije i njezinih država članica s dotičnom trećom zemljom, blisko surađujući s tom trećom zemljom kako bi se našla alternativna dugoročna rješenja, odluči da je potrebno poduzeti određene mjere, ona, u roku od tri mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 2., donosi provedbeni akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za državljane dotične treće zemlje na razdoblje od šest mjeseci. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2. U tom provedbenom aktu utvrđuje se datum početka primjene suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu.

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ te suspenzije od državljana dotične treće zemlje na koju se odnosi provedbeni akt zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica.

5.   Prije kraja razdoblja valjanosti provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 4. Komisija, u suradnji s dotičnom državom članicom, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće može biti popraćeno zakonodavnim prijedlogom radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na dotičnu treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.

6.   Ako je Komisija podnijela zakonodavni prijedlog na temelju stavka 5., ona može produljiti valjanost provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 4. za razdoblje koje ne prelazi 12 mjeseci. Odluka o produljenju valjanosti provedbenog akta donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2.

Članak 1.b

Komisija do 10. siječnja 2018. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni učinkovitosti mehanizma reciprociteta iz članka 1. stavka 4. i mehanizma suspenzije iz članka 1.a te, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe. Europski parlament i Vijeće postupaju povodom tog prijedloga u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.”;

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Država članica može predvidjeti iznimke od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 1. ili od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u odnosu na:

(a)

nositelje diplomatskih putovnica, službenih putovnica/putovnica za obavljanje službenih zadataka ili posebnih putovnica;

(b)

članove civilne posade zrakoplova i plovila tijekom izvršavanja njihovih dužnosti;

(c)

članove civilne posade plovila, kod uplovljavanja, koji su nositelji identifikacijske isprave pomorca izdane u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada br. 108 od 13. svibnja 1958. ili br. 185 od 16. lipnja 2003., ili Konvencijom Međunarodne pomorske organizacije o olakšavanju međunarodnog pomorskog prometa od 9. travnja 1965.;

(d)

posadu i članove misija hitne pomoći ili spasilačkih misija u slučaju katastrofe ili nezgode;

(e)

civilnu posadu brodova koji plove u unutarnjim vodama;

(f)

nositelje putnih isprava koje su međuvladine međunarodne organizacije čija je članica barem jedna država članica ili drugi subjekti koje dotična država članica priznaje kao subjekte međunarodnog prava, izdali službenicima tih organizacija ili subjekata.”;

(b)

u stavku 2. dodaje se sljedeća točka:

„(d)

ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji proizlaze iz Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959., osobe s priznatim statusom izbjeglice i osobe bez državljanstva te druge osobe koje nisu državljani nijedne zemlje, a koje borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj te posjeduju putnu ispravu koju je izdala Ujedinjena Kraljevina ili Irska, koju priznaje dotična država članica.”;

4.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 4.a

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 4.b

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. stavka 4. točke (f) dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 9. siječnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 4. točke (f). Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasnijeg dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 1. stavka 4. točke (f) stupa na snagu samo ako se Europski parlament ili Vijeće u roku od četiri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

(*1)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Članak 2.

Članak 1.a Uredbe (EZ) br. 539/2001 kako je izmijenjena ovom Uredbom, a posebno odredbe njegovog stavka 2. drugog podstavka, također se primjenjuju na treće zemlje u odnosu na čije je državljane izuzeće od zahtjeva za vizu uvedeno prije 9. siječnja 2014.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 12. rujna 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 81, 21.3.2001., str. 1.).

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1932/2006 od 21. prosinca 2006. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 405, 30.12.2006., str. 23.).

(4)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(5)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(6)  Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999, p. 31).

(7)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(8)  Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

(9)  SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

(10)  Odluka Vijeća 2011/350/EZ od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

(11)  Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).

(12)  Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/81


UREDBA (EU) br. 1290/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske Unije, a posebno njegove članke 173. i 183. te članak 188. drugi stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (1),uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014.– 2020.) („Obzor 2020.”) uspostavljen je Uredbom (EU) br. 1291/2013. Europskog parlamenta i Vijeća (4). Tu je uredbu potrebno dopuniti pravilima za sudjelovanje u neizravnim mjerama poduzetima u okviru programa Obzor 2020. te za iskorištavanje i širenje rezultata tih mjera.

(2)

Program Obzor 2020. trebalo bi provesti s ciljem izravnog doprinosa stvaranju vodećeg položaja industrije, rasta i zapošljavanja, kao i dobrobiti građana u Europi te bi on trebao odražavati stratešku viziju Komunikacije Komisije od 6. listopada 2010. pod nazivom „Vodeća inicijativa Europa 2020. ‒ Unija inovacija”, u kojoj se Komisija obvezuje značajno pojednostaviti pristup sudionicima.

(3)

Program Obzor 2020. trebao bi podupirati postignuća i funkcioniranje Europskog istraživačkog prostora u kojem istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologija slobodno cirkuliraju, jačanjem suradnje i između Unije i država članica i među državama članicama, osobito primjenom koherentne skupine pravila.

(4)

Pravila za sudjelovanje, iskorištavanje i širenje rezultata u programu Obzor 2020. utvrđena u ovoj Uredbi („Pravila”) trebala bi na odgovarajući način odražavati preporuke Europskog parlamenta, sadržane u njegovoj Rezoluciji od 11. studenoga 2010. o pojednostavljenju provedbe istraživačkih okvirnih programa (5), i Vijeća u pogledu pojednostavljenja administrativnih i financijskih zahtjeva za istraživačke okvirne programe. Pravila bi trebala osigurati nastavak mjera za pojednostavljivanje već provedenih na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6). Trebala bi prihvatiti preporuke iz završnog izvješća stručne skupine pod nazivom „Privremena evaluacija 7. okvirnog programa” od 12 studenoga 2010. te bi trebala omogućiti dodatni napredak u smanjenju administrativnog opterećenja sudionika i složenosti financijskih odredbi kako bi se olakšalo sudjelovanje i smanjio broj financijskih pogrešaka. Pravila bi također trebala na odgovarajući način odražavati izražena pitanja i preporuke istraživačke zajednice proizašle iz rasprave pokrenute Komunikacijom Komisije od 29. travnja 2010. pod nazivom „Pojednostavljivanje provedbe istraživačkih okvirnih programa” i kasnije Zelenom knjigom od 9. veljače 2011. pod nazivom „Od izazova do prilika: prema zajedničkom strateškom okviru za financiranje istraživanja i inovacija u EU-u”.

(5)

Privremena evaluacija programa Obzor 2020. trebala bi obuhvaćati evaluaciju novog modela financiranja, uključujući njegov učinak na razine financiranja, na sudjelovanje u programu Obzor 2020. i na privlačnost programa Obzor 2020.

(6)

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje trebali bi osigurati da su svim potencijalnim sudionicima u trenutku objave poziva na podnošenje prijedloga dostupni savjetovanje i informacije.

(7)

Kako bi osigurali usklađenost s drugim programima koje financira Unija, program Obzor 2020. trebalo bi provesti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 (8), uzimajući u obzir posebnu prirodu aktivnosti istraživanja i inovacija.

(8)

Trebalo bi osigurati cjelovit pristup na način da se kombiniraju aktivnosti obuhvaćene Sedmim okvirnim programom za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) usvojenim Odlukom br. 1982/2006/EZ,Okvirnim programom za konkurentnost i inovacije uspostavljenim Odlukom br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) te Europskim institutom za inovacije i tehnologiju (EIT) osnovanim Uredbom (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (10) kako bi se olakšalo sudjelovanje, izradio usklađeniji skup instrumenata i povećao znanstveni i gospodarski utjecaj, istodobno izbjegavajući udvostručavanje i rascjepkanost. Zajednička pravila trebala bi se primjenjivati kako bi se osigurao usklađen okvir koji bi trebao olakšati sudjelovanje u programima koji primaju financijske doprinose Unije iz proračuna programa Obzor 2020., uključujući sudjelovanje u programima kojima upravlja EIT, zajedničkim poduzećima ili bilo kojim drugim strukturama iz članka 187. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i sudjelovanje u programima koje poduzimaju države članice u skladu s člankom 185. UFEU-a.

Međutim, trebalo bi osigurati fleksibilnost za donošenje posebnih pravila kada je to opravdano posebnim potrebama pojedinih mjera. Kako bi se u obzir uzele posebne operativne potrebe ustanovljene u okviru relevantnog temeljnog akta tijela osnovanih u okviru članka 187. UFEU-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(9)

Mjere obuhvaćene ovom Uredbom trebale bi poštovati temeljna prava i načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Takve mjere trebale bi biti u skladu sa svim pravnim obvezama, uključujući međunarodno pravo, i s bilo kojim relevantnim odlukama Komisije, kao što je obavijest Komisije od 28. lipnja 2013. (11), kao i s etičkim načelima, koja uključuju izbjegavanje bilo kakve povrede istraživačkog integriteta.

(10)

U skladu s ciljevima međunarodne suradnje navedenima u člancima 180. i 186. UFEU-a, trebalo bi promicati sudjelovanje pravnih subjekata s poslovnim nastanom u trećim zemljama i međunarodnih organizacija. Provedba Pravila trebala bi poštovati mjere donesene u skladu s člancima 75. i 215. UFEU-a te bi trebala biti u skladu s međunarodnim pravom. Nadalje, provedba Pravila trebala bi na odgovarajući način uzimati u obzir uvjete za sudjelovanje subjekata Unije u odgovarajućim programima trećih zemalja.

(11)

Pravila bi trebala pružiti koherentni, sveobuhvatni i transparentni okvir radi osiguravanja najučinkovitije moguće provedbe, uzimajući u obzir potrebu za jednostavnim pristupom za sve sudionike putem pojednostavljenih postupaka, osobito u pogledu mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi). Financijska pomoć Unije mogla bi se osigurati u različitim oblicima.

(12)

U skladu s načelom transparentnosti i kao dodatak zahtjevu objavljivanja navedenom u Uredbi (EU) br. 966/2012 i u Uredbi (EU) br. 1268/2012, Komisija bi trebala objaviti otvorene pozive na podnošenje prijedloga na internetskim stranicama programa Obzor 2020., kroz posebne informacijske kanale, te bi trebala osigurati njihovo sveobuhvatno širenje, uključujući putem nacionalnih kontaktnih točaka i na zahtjev u dostupnim formatima, ako je moguće.

(13)

Kriteriji za odabir i dodjelu utvrđeni u ovoj Uredbi. trebali bi se primjenjivati na transparentan način i na temelju objektivnih i mjerljivih parametara, uzimajući u obzir opći cilj programa Obzor 2020. za ostvarenje Europskog istraživačkog prostora koji dobro funkcionira.

(14)

Općenito bi razdoblje između završnog datuma za podnošenje cjelovitih prijedloga i potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava s podnositeljima prijedloga ili njihovog obavješćivanja o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava trebalo biti kraće od razdoblja predviđenog u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012. U opravdanim slučajevima i za mjere Europskog vijeća za istraživanje trebalo bi omogućiti dulje razdoblje.

(15)

Komisija bi trebala nastaviti svoje napore za pojednostavljivanje postupaka na načine koje je omogućilo unapređenje IT sustavâ, kao što je daljnje širenje portala za sudionike koji bi trebali funkcionirati kao jedinstvene ulazne točke od trentuka objave poziva na podnošenje prijedloga, preko podnošenja prijedloga, sve do provedbe mjere, s ciljem uspostavljanja sustava u kojem su sve usluge na jednom mjestu. Sustav također može omogućiti povratnu informaciju podnositeljima prijedloga o napretku i kronološkom prikazu njihovih prijedloga.

(16)

Rukovanje povjerljivim podacima i klasificiranim podacima trebalo bi biti uređeno svim relevantnim pravom Unije, uključujući unutarnjim pravilima institucija, kao što je Odluka Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (12) koja sadrži odredbe o sigurnosti klasificiranih podataka Europske unije.

(17)

Potrebno je uspostaviti minimalne uvjete za sudjelovanje, i kao opće pravilo i uzimajući u obzir specifičnosti mjera u sklopu programa Obzor 2020. Posebno bi trebalo utvrditi pravila o broju sudionika i njihovim sjedištima. U slučaju mjere bez sudjelovanja subjekta s poslovnim nastanom u državi članici, trebalo bi težiti postizanju ciljeva utvrđenih u člancima 173. i 179. UFEU-a.

(18)

Na temelju Odluke Vijeća 2001/822/EZ (13) pravni subjekti iz prekomorskih zemalja i područja ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u programu Obzor 2020., podložno posebnim uvjetima koji su u njemu utvrđeni.

(19)

Komisija bi trebala razmotriti raspored poziva za podnošenje prijedloga i zahtjeva za informacijama uzimajući u obzir, kada je moguće, uobičajena razdoblja praznika.

(20)

U slučaju neuspješnih prijedloga Komisija bi dotičnim podnositeljima trebala dati povratnu informaciju.

(21)

Jasni i transparentni mehanizmi za razvoj poziva za podnošenje prijedloga za posebne teme trebali bi omogućiti jednake uvjete, povećati privlačnost programa Obzor 2020. i povećati sudjelovanje.

(22)

Komisija bi u svim aspektima programa Obzor 2020. trebala postupati u skladu s načelima Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja, kako je navedeno u prilogu Odluci Komisije 2000/633/EZ, EZUČ, Euratom (14).

(23)

Primjereno je ustanoviti uvjete za osiguravanje financijskih sredstava Unije sudionicima u mjerama u sklopu programa Obzor 2020. Kako bi smanjili složenost postojećih pravila o financiranju, trebalo bi donijeti pojednostavljeni sustav povrata troškova s povećanom upotrebom jednokratnih plaćanja, paušalnih iznosa i jediničnih troškova.

(24)

Stope povrata u ovoj Uredbi navode se kao najviše stope kako bi bile u skladu sa zahtjevom u pogledu neprofitnosti i načelom sufinanciranja te kako bi se sudionicima omogućio zahtjev za nižom stopom. U načelu, uobičajene stope povrata trebale bi međutim biti 100 % ili 70 %.

(25)

Definicije OECD-a u vezi s razinom tehnološke spremnosti (TRL) trebalo bi uzeti u obzir pri klasifikaciji tehnološkog istraživanja, razvoja proizvoda i demonstracijskih aktivnosti.

(26)

Posebne izazove u području istraživanja i inovacija trebalo bi rješavati posredstvom novih oblika financiranja kao što su nagrade, predkomercijalna nabava, javna nabava inovativnih rješenja, instrument za MSP-ove i mjere brzog programa za inovacije, koji zahtijevaju posebna pravila.

(27)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sva poduzeća aktivna na unutarnjem tržištu, sredstva koja osigurava program Obzor 2020. trebala bi biti osmišljena u skladu s propisima o državnoj potpori kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje i spriječilo narušavanje tržišta poput istiskivanja (eng. crowding out) privatnog financiranja, stvaranja neučinkovitih tržišnih struktura ili očuvanja neučinkovitih poduzeća. Trebalo bi poduzeti korake kako bi se osiguralo da se financiranjem mjera inovacije ne narušava tržišno natjecanje niti dovodi do ometanja tržišta bez dovoljnog razloga.

(28)

Financijski interesi Unije trebali bi se putem proporcionalnih mjera štititi tijekom cijelog ciklusa rashoda, osiguravajući prikladnu ravnotežu između povjerenja i kontrole.

(29)

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Pravila bi trebala pružiti osnovu za šire prihvaćanje uobičajene prakse troškovnog računovodstva korisnika.

(30)

Jamstveni fond za sudionike uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1906/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (15), a kojim upravlja Komisija, pokazao se kao važan zaštitni mehanizam koji ublažava rizike povezane s iznosima koji su dospjeli, a nisu isplaćeni od strane sudionika koji ne ispunjavaju obveze. Stoga bi trebalo uspostaviti novi Jamstveni fond za sudionike („Fond”). Kako bi se osiguralo učinkovitije rukovođenje i bolja pokrivenost rizika sudionika, Fond bi trebao obuhvaćati mjere u sklopu programa uspostavljenog Odlukom br. 1982/2006/EZ, u sklopu programa uspostavljenog Odlukom Vijeća 2006/970/Euratom (16), u sklopu programa uspostavljenog Odlukom Vijeća 2012/93/Euratom (17), kao i mjere u sklopu programa Obzor 2020. i Uredbe (Euratom) br. 1314/2013 Vijeća (18). Programi kojima upravljaju subjekti koji nisu tijela Unije za financiranje ne bi trebali biti obuhvaćeni Fondom.

(31)

Kako bi se povećala transparentnost, trebalo bi objaviti imena stručnjaka koji su pomogli Komisiji ili relevantnim tijelima za financiranje u primjeni ove Uredbe. Ako bi objava imena ugrozila sigurnost ili integritet stručnjaka ili bi neopravdano dovela u pitanje njegovu privatnost, Komisija ili tijela za financiranje trebala bi imati mogućnost da ne objave takva imena.

(32)

Osobni podaci koji se odnose na stručnjake trebali bi se obrađivati u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(33)

Trebalo bi utvrditi pravila kojima se uređuje iskorištavanje i širenje rezultata kako bi se osiguralo da sudionici prema potrebi štite, iskorištavaju i šire te rezultate te kako bi se predvidjela mogućnost dodatnih uvjeta iskorištavanja u europskom strateškom interesu. Sudionici koji su primili financijska sredstva Unije i koji namjeravaju iskoristiti rezultate dobivene takvim financiranjem ponajprije u trećim zemljama koje nisu pridružene programu Obzor 2020. trebali bi navesti kako će financiranje od strane Unije doprinijeti sveukupnoj konkurentnosti Unije (načelo reciprociteta), kako je navedeno u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

(34)

U slučaju istraživanja s potencijalom za daljnji razvoj u novu medicinsku tehnologiju (kao što su lijekovi, cjepiva i medicinska dijagnostika) prema potrebi bi trebalo poduzeti mjere kako bi se osiguralo neposredno iskorištavanje i širenje rezultata.

(35)

Unatoč uspjehu postojećih kreditnih i vlasničkih financijskih instrumenata Unije za istraživanja, razvoj, inovacije i rast, pristup rizičnom financiranju i dalje je ključno pitanje, posebno za inovativne MSP-ove. Kako bi se omogućila njihova najučinkovitija upotreba, kreditni i vlasnički financijski instrumenti trebali bi se moći kombinirati jedan s drugim i s bespovratnim sredstvima koja se financiraju u sklopu proračuna Unije, uključujući u sklopu programa Obzor 2020. Osim toga, Komisija bi posebno trebala osigurati kontinuitet Instrumenta za podjelu rizika pri financiranju (RSFF) uspostavljenog na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ te rane faze instrumenta za pomoć za brzo rastuća i inovativna mala i srednja poduzeća (GIF1) uspostavljenog na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ u okviru kreditnih i vlasničkih financijskih instrumenata koji ih nasljeđuju u skladu s programom Obzor 2020., to jest „Službe Unije za zajmove i jamstva za istraživanja i inovacije” odnosno „Vlasničkih instrumenata Unije za istraživanja i inovacije”. U tom kontekstu, prihodi i vraćanja ostvareni bilo kojim od tih financijskih instrumenata trebali bi izravno koristiti financijskim instrumentima uspostavljenima u okviru programa Obzor 2020.

(36)

Komisija bi trebala osigurati dovoljno komplementarnosti između instrumenta za MSP-ove u okviru programa Obzor 2020. i financijskih instrumenata u okviru programa Obzor 2020. i programa COSME uspostavljenog u skladu s Uredbom (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20), kao i između programa i instrumenata uspostavljenih zajedno s državama članicama, kao što je zajednički program Eurostars (21).

(37)

Radi pravne sigurnosti i jasnoće, Uredbu (EZ) br. 1906/2006 trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju posebna pravila za sudjelovanje u neizravnim mjerama koje se poduzimaju na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013, uključujući sudjelovanje u neizravnim mjerama koje financiraju tijela za financiranje u skladu s člankom 9. stavkom 2. te uredbe.

Ovom se Uredbom također utvrđuju pravila o iskorištavanju i širenju rezultata.

2.   Podložno posebnim pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi, primjenjuju se relevantna pravila Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. 2168/2012.

3.   Uredbom (EZ) br. 294/2008 ili bilo kojim temeljnim aktom kojim se zadaće izvršavanja proračuna povjeravaju tijelu za financiranje na temelju članka 185. UFEU-a mogu se ustanoviti pravila koja odstupaju od onih utvrđenih ovom Uredbom. Kako bi se u obzir uzele njihove posebne operativne potrebe i podložno pravilima ustanovljenima u relevantnom temeljnom aktu, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 56., u vezi s tijelima za financiranje osnovanima na temelju članka 187. UFEU-a, o:

(a)

uvjetima za sudjelovanje u pozivima na podnošenje prijedloga koje objavljuju tijela za financiranje osnovana u području aeronautike s ciljem smanjenja najmanjeg broja sudionika navedenog u članku 9. stavku 1.;

(b)

ispunjavanju uvjeta za financiranje kako je navedeno u članku 10., kojima se tijelima za financiranje osnovanima u području bioindustrija i inovativnih lijekova omogućuje ograničavanje ispunjavanja uvjeta za financiranje na određenu vrstu sudionika;

(c)

pravilima o iskorištavanju i širenju rezultata kojima se tijelima za financiranje osnovanima u području inovativnih lijekova omogućuje sljedeće:

i.

proširenje mogućnosti prijenosa i licenciranja rezultata i postojećeg znanja za povezane subjekte, kupce i bilo koje subjekte sljednike, u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava i bez pristanka ostalih sudionika iz članka 44. stavaka 1. i 2.;

ii.

odobravanje posebnih sporazuma za prava pristupa postojećem znanju za razvoj rezultata za komercijalizaciju ili komercijalizaciju samih rezultata (izravno iskorištavanje) iz članka 48. stavaka 2. do 4.;

iii.

dopunjavanje pravila uvođenjem odredbi o vlasništvu i pristupu podacima, znanju i informacijama koje nisu unutar okvira ciljeva mjere i koje nisu potrebne za provedbu i iskorištavanje mjere (uz projekt) iz članka 41. stavka 2. te članaka 45. do 48.;

iv.

proširenje pravila o iskorištavanju u ostale svrhe osim provedbe mjere (korištenje za istraživanje) ili razvoja rezultata za komercijalizaciju ili komercijalizacije samih rezultata (izravno iskorištavanje) iz članka 48.;

v.

određivanje posebnih kriterija za omogućavanje podlicenciranja od strane jednog sudionika za drugog sudionika u okviru iste mjere iz članka 46. stavka 2.;

vi.

proširenje, pod uvjetima definiranima u konzorcijskom sporazumu iz članka 24. stavka 2., prava pristupa sudionika, njihovih povezannih subjekata i trećih strana kao stjecatelja licencije za rezultate ili postojeće znanje u ostale svrhe osim provedbe mjere (korištenje za istraživanje) pod odgovarajućim uvjetima, uključujući financijske uvjete, ili razvoja rezultata za komercijalizaciju ili komercijalizacije samih rezultata (izravno iskorištavanje), kako je navedeno u člancima 46. do 48.;

vii.

uvjetovanje prava pristupa za izravno iskorištavanje sporazumom između dotičnih sudionika, kako je navedeno u članku 48.;

viii.

određivanje da širenje putem otvorenog pristupa znanstvenim publikacijama, kako je navedeno u članku 43. stavku 2., bude fakultativno;

(d)

financiranju mjera, omogućujući tijelima za financiranje u području elektroničkih komponenti i sustava primjenu stopa povrata različitih od onih navedenih u članku 28. stavku 3. u slučajevima u kojima jedna ili više država članica sufinancira sudionika ili mjeru.

Tijelo za financiranje kojem su povjerene zadaće izvršavanja proračuna na temelju članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke i. ili ii. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, može primjenjivati pravila koja odstupaju od onih utvrđenih u ovoj Uredbi, podložno suglasnosti Komisije, ako to zahtijevaju posebne operativne potrebe. Komisija daje suglasnost u takvim slučajevima samo ako su ta pravila u skladu s općim načelima ustanovljenima u ovoj Uredbi.

4.   Ova Uredba ne primjenjuje se na izravne mjere koje provodi Zajednički istraživački centar (JRC).

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„prava pristupa” znači prava na korištenje rezultata ili postojećeg znanja pod uvjetima utvrđenima u skladu s ovom Uredbom;

(2)

„povezani subjekt” znači svaki pravni subjekt koji je pod izravnom ili neizravnom kontrolom sudionika, ili je pod istom izravnom ili neizravnom kontrolom kao i sudionik, ili koji izravno ili neizravno kontrolira sudionika. Kontrola može biti u bilo kojem obliku navedenom u članku 8. stavku 2.;

(3)

„pridružena zemlja” znači treća zemlja koja je stranka međunarodnog sporazuma sklopljenog s Unijom, kako je određeno u članku 7. Uredbe (EU) br. 1291/2013

(4)

„postojeće znanje” znači bilo koji podaci, znanje ili informacije bilo kojeg oblika ili prirode, materijalne ili nematerijalne, uključujući bilo koja prava kao što su prava intelektualnog vlasništva: i. kojima sudionici raspolažu prije pristupanja mjeri, ii. koja su potrebna za izvršavanje mjere ili za iskorištavanje rezultata mjere; i iii. koja određuju sudionici u skladu s člankom 45.;

(5)

„temeljni akt” znači pravni akt koji su donijele institucije Unije u obliku uredbe, direktive ili odluke u smislu članka 288. UFEU-a, koji predstavlja pravnu osnovu za mjeru;

(6)

„mjera inovacije” znači mjera koja se ponajprije sastoji od aktivnosti kojima je izravni cilj izrada planova i rješenja ili dizajna novih, promijenjenih ili poboljšanih proizvoda, procesa ili usluga. U tu svrhu one mogu obuhvaćati izradu prototipova, testiranje, demonstriranje, pokusno izvođenje, vrednovanje proizvoda velikog opsega i tržišnu replikaciju;

(7)

„mjera koordinacije i potpore” znači mjera koja se ponajprije sastoji od popratnih mjera kao što su normizacija, širenje, podizanje razine svijesti i komunikacija, umrežavanje, usluge koordinacije ili podrške, dijalozi o politikama te vježbe i studije uzajamnog učenja, uključujući projektne studije za novu infrastrukturu, a mogu uključivati i dodatne aktivnosti umrežavanja i koordinacije između programa u različitim zemljama;

(8)

„širenje rezultata” znači javno otkrivanje rezultata svim odgovarajućim sredstvima (osim onih koja proizlaze iz zaštite ili iskorištavanja rezultata), uključujući objavljivanjem znanstvenih publikacija u bilo kojem mediju;

(9)

„iskorištavanje” znači korištenje rezultata u daljnjim istraživačkim aktivnostima, uz one koje su već obuhvaćene dotičnom mjerom, ili u razvoju, stvaranju i stavljanju na tržište proizvoda ili procesa, ili u stvaranju i pružanju usluge, ili u aktivnostima normizacije;

(10)

„pošteni i razumni uvjeti” znači odgovarajući uvjeti, uključujući moguće financijske uvjete ili uvjete oslobođene plaćanja, uzimajući u obzir posebne okolnosti zahtjeva za pristup, na primjer stvarnu ili potencijalnu vrijednost rezultata ili postojećeg znanja za koje se zahtijeva pristup i/ili područje primjene, trajanje ili druga obilježja predviđenog iskorištavanja;

(11)

„tijelo za financiranje” znači tijelo, koje nije Komisija, kako je navedeno u članku 58. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, kojem je Komisija povjerila zadaće izvršavanja proračuna u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013

(12)

„međunarodna organizacija europskog interesa” znači međunarodna organizacija čiju većinu članova čine države članice ili pridružene zemlje i čiji je glavni cilj promicanje znanstvene i tehnološke suradnje u Europi;

(13)

„pravni subjekt” znači bilo koja fizička osoba ili bilo koja pravna osoba osnovana i prepoznata kao takva u skladu s nacionalnim pravom, pravom Unije ili međunarodnim pravom, a koja ima pravnu osobnost i koja može, djelujući u svoje ime, izvršavati prava i preuzimati obveze;

(14)

„neprofitni pravni subjekt” znači pravni subjekt koji u skladu sa svojim pravnim oblikom ne ostvaruje dobit ili koji ima pravnu ili statutarnu obvezu ne raspodjeljivati dobit svojim imateljima udjela ili pojedinačnim članovima;

(15)

„sudionik” znači bilo koji pravni subjekt koji izvodi mjeru ili dio mjere u okviru Uredbe (EU) br. 1291/2013 i ima prava i obveze u odnosu na Uniju ili drugo tijelo za financiranje u skladu s ovom Uredbom;

(16)

„mjera sufinanciranja programa” znači mjera koja se financira putem bespovratnih sredstava, čija je glavna svrha nadopunjavati pojedinačne pozive ili programe koje financiraju subjekti koji nisu tijela Unije za financiranje, koji upravljaju programima za istraživanja i inovacije. Mjera sufinanciranja programa može uključivati i dodatne aktivnosti umrežavanja i koordinacije između programa u različitim zemljama;

(17)

„predkomercijalna nabava” znači nabava usluga istraživanja i razvoja koja uključuje podjelu rizika i koristi pod tržišnim uvjetima te konkurentni razvoj u fazama, u kojima su dobivene istraživačke i razvojne usluge jasno razdvojene od uvođenja komercijalnih količina krajnjih proizvoda;

(18)

„javna nabava inovativnih rješenja” znači nabava u kojoj javni naručitelji djeluju kao prvi kupac (eng. launch customer) za inovativnu robu ili usluge koje još nisu šire komercijalno dostupne i može uključivati ispitivanje sukladnosti;

(19)

„rezultati” znači bilo koji materijalni ili nematerijalni ishodi mjere, kao što su podaci, znanje ili informacije koji su ostvareni u sklopu mjere, bez obzira na njihov oblik ili narav, bez obzira na to mogu li se zaštititi ili ne, kao i prava povezana s njima, uključujući prava intelektualnog vlasništva;

(20)

„MSP-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (22);

(21)

„program rada” znači dokument koji je Komisija donijela za provedbu posebnog programa u skladu s člankom 5. Odluke Vijeća 2013/743/EU (23);

(22)

„plan rada” znači dokument sličan programu rada Komisije koji su donijela tijela za financiranje kojima je povjeren dio provedbe programa Obzor 2020., u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

2.   Za potrebe ove Uredbe, subjekt koji nema pravnu osobnost u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom smatra se izjednačenim s pravnim subjektom ako su ispunjeni uvjeti iz članka 131. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i članka 198. Uredbe (EU) br. 1268/2012.

3.   Za potrebe ove Uredbe primatelji bespovratnih sredstava ne smatraju se tijelima za financiranje.

Članak 3.

Povjerljivost

Podložno uvjetima utvrđenima u provedbenim sporazumima, odlukama ili ugovorima, svi podaci, znanje i informacije priopćeni kao povjerljivi u okviru mjere, čuvaju se kao povjerljivi, uzimajući na odgovarajući način u obzir pravo Unije o zaštiti klasificiranih podataka i pristupu njima.

Članak 4.

Informacije koje trebaju biti dostupne

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 3., Komisija institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, svim državama članicama ili pridruženim zemljama na zahtjev stavlja na raspolaganje sve korisne informacije koje posjeduje o rezultatima koje je ostvario sudionik u okviru mjere za koju je primio financijska sredstva Unije, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

dotične informacije važne su za javni poredak;

(b)

sudionici nisu pružili opravdane i dostatne razloge za uskraćivanje dotičnih informacija.

Pri mjerama u okviru posebnog cilja „sigurna društva – zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana”, Komisija institucijama, tijelima ili agencijama Unije ili nacionalnim tijelima država članica na njihov zahtjev stavlja na raspolaganje sve korisne informacije koje posjeduje o rezultatima koje je ostvario sudionik u okviru mjere za koju je primio financijska sredstva Unije. Komisija obavješćuje sudionika o tom dostavljanju. Ako država članica ili institucija, tijelo, ured ili agencija Unije zahtijeva dostavljanje informacija, Komisija o tom dostavljanju obavješćuje sve države članice.

2.   Smatra se da pružanje informacija u skladu sa stavkom 1. ne prenosi na primatelja prava ili obveze Komisije ili sudionika. Međutim, primatelj s takvim informacijama postupa kao s povjerljivima, osim ako se objave ili ih objave sudionici ili ako su priopćene Komisiji bez ograničenja u pogledu povjerljivosti. U pogledu klasificiranih podataka, primjenjuju se pravila Komisije o sigurnosti.

Članak 5

Smjernice i informacije za potencijalne sudionike

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje osigurava da su svim potencijalnim sudionicima u trenutku objave poziva na podnošenje prijedloga dostupne dostatne smjernice i informacije, posebno primjenjiv model sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

GLAVA II.

PRAVILA ZA SUDJELOVANJE

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 6.

Oblici financiranja

U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1291/2013, financiranje može biti u jednom ili nekoliko oblika predviđenih Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, a posebno u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, nabave ili financijskih instrumenata.

Članak 7.

Pravni subjekti koji mogu sudjelovati u mjerama

1.   U mjerama može sudjelovati svaki pravni subjekt, bez obzira na mjesto poslovnog nastana, ili međunarodna organizacija, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovoj Uredbi, zajedno sa svim uvjetima utvrđenima u relevantnom programu rada ili planu rada.

2.   Mjerodavni program rada može ograničiti sudjelovanje u programu Obzor 2020. ili njegovim dijelovima za pravne subjekte s poslovnim nastanom u trećim zemljama ako se smatra da uvjeti za sudjelovanje pravnih subjekata iz država članica, ili njihovih povezanih subjekata s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, u programima za istraživanja i inovacije treće zemlje štetno utječu na interese Unije.

3.   Relevantni program rada ili plan rada može isključiti subjekte koji ne mogu pružiti zadovoljavajuća sigurnosna jamstva, uključujući u pogledu sigurnosnog odobrenja za osoblje, ako je to opravdano iz sigurnosnih razloga.

4.   Zajednički istraživački centar može sudjelovati u mjerama s jednakim pravima i obvezama kao pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici.

Članak 8.

Neovisnost

1.   Dva pravna subjekta smatraju se međusobno neovisnima ako niti jedan od njih nije pod izravnom ili neizravnom kontrolom drugoga ili pod istom izravnom ili neizravnom kontrolom kao i drugi.

2.   Za potrebe stavka 1., kontrola osobito može imati jedan od sljedećih oblika:

(a)

izravno ili neizravno držanje više od 50 % nominalne vrijednosti emitiranog osnovnog kapitala dotičnog pravnog subjekta, ili većine glasačkih prava imatelja udjela ili članova tog pravnog subjekta;

(b)

izravno ili neizravno, stvarno ili pravno, držanje ovlasti donošenja odluka u dotičnom pravnom subjektu.

3.   Za potrebe stavka 1., sljedeći odnosi između pravnih subjekata sami se po sebi ne smatraju odnosima kontrole:

(a)

isto javno investicijsko društvo, institucionalni investitor ili društvo poduzetničkog kapitala izravno ili neizravno drži više od 50 % nominalne vrijednosti emitiranog osnovnog kapitala ili većinu glasačkih prava imatelja udjela ili članova;

(b)

dotični pravni subjekti u vlasništvu su ili pod nadzorom istog tijela javne vlasti.

POGLAVLJE II.

Bespovratna sredstva

Odjeljak I.

Postupak dodjele

Članak 9.

Uvjeti za sudjelovanje

1.   Primjenjuju se sljedeći minimalni uvjeti:

(a)

u mjeri sudjeluju barem tri pravna subjekta;

(b)

svaki od triju pravnih subjekata ima poslovni nastan u različitoj državi članici ili pridruženoj zemlji; i

(c)

tri pravna subjekta iz točke (b) međusobno su neovisna u smislu članka 8.

2.   Za potrebe stavka 1., ako je jedan od sudionika Zajednički istraživački centar ili međunarodna organizacija europskog interesa, ili neki subjekt osnovan na temelju prava Unije, smatra se da ima poslovni nastan u državi članici ili pridruženoj zemlji koja nije država članica ili pridružena zemlja u kojoj poslovni nastan ima drugi sudionik u istoj mjeri.

3.   Odstupajući od stavka 1., minimalni je uvjet sudjelovanje jednog pravnog subjekta s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji:

(a)

za pionirske istraživačke mjere Europskog vijeća za istraživanje (ERC);

(b)

za instrument za MSP-ove, ako mjera ima jasnu europsku dodanu vrijednost;

(c)

za mjere sufinanciranja programa; i

(d)

u opravdanim slučajevima predviđenima u programu rada ili planu rada.

4.   Odstupajući od stavka 1., za mjere koordinacije i potpore i mjere osposobljavanja i mobilnosti, minimalni uvjet je sudjelovanje jednog pravnog subjekta.

5.   Ako je to prikladno i opravdano, programi rada ili planovi rada mogu predvidjeti dodatne uvjete u skladu s posebnim zahtjevima politika ili karakterom i ciljevima mjere, uključujući, između ostalog, uvjete koji se tiču broja sudionika, vrste sudionika i mjesta poslovnog nastana.

Članak 10.

Prihvatljivost za financiranje

1.   Za dodjelu financijskih sredstava Unije prihvatljivi su sljedeći sudionici:

(a)

svaki pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji, ili osnovan u skladu s pravom Unije;

(b)

svaka međunarodna organizacija europskog interesa;

(c)

svaki pravni subjekt s poslovnim nastanom u trećoj zemlji navedenoj u programu rada.

2.   Za sudjelujuće međunarodne organizacije, ili sudjelujuće pravne subjekte s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, koji nisu prihvatljivi za financiranje u skladu sa stavkom 1., financijska sredstva Unije mogu se dodijeliti ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje smatraju da je sudjelovanje nužno za izvršavanje mjere;

(b)

takvo financiranje predviđeno je u bilateralnom sporazumu o znanosti i tehnologiji ili u nekom drugom dogovoru između Unije i međunarodne organizacije ili, u slučaju subjekata s poslovnim nastanom u trećim zemljama, zemlje u kojoj se nalazi poslovni nastan pravnog subjekta.

Članak 11.

Pozivi na podnošenje prijedloga

1.   Pozivi na podnošenje prijedloga objavljuju se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012, posebno uzimajući u obzir potrebu za transparentnošću i nediskriminacijom te za fleksibilnošću koja odgovara raznolikoj prirodi sektora za istraživanje i inovacije.

2.   Kao iznimka i ne dovodeći u pitanje druge slučajeve predviđene Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012, pozivi na podnošenje prijedloga ne objavljuju se za mjere koordinacije i potpore i mjere sufinanciranja programa koje trebaju izvršiti pravni subjekti utvrđeni u programima rada ili planovima rada, ako mjera nije obuhvaćena pozivom na podnošenje prijedloga.

3.   U skladu s relevantnim pravilima Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. 1268/2012, omogućuje se dovoljno vremena za pripremu prijedloga, uz razuman rok za predstojeće pozive na podnošenje prijedloga kroz objavu programa rada i razumno razdoblje između objave poziva na podnošenje prijedloga i roka za podnošenje prijedloga.

Članak 12.

Zajednički pozivi s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama

1.   Zajednički pozivi na podnošenje prijedloga s trećim zemljama ili njihovim znanstvenim i tehnološkim organizacijama i agencijama ili s međunarodnim organizacijama mogu se objaviti kako bi se zajednički financirale mjere u prioritetnim područjima od zajedničkog interesa i očekivane uzajamne koristi kada postoji jasna dodana vrijednost za Uniju. Prijedlozi se procjenjuju i odabiru na temelju zajedničkih postupaka za evaluaciju i odabir koje treba dogovoriti. Takvi postupci evaluacije i odabira osiguravaju poštovanje načela iz glave VI. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012te uključuju uravnoteženu skupinu neovisnih stručnjaka koje imenuje svaka strana.

2.   Pravni subjekti koji primaju financijska sredstva Unije sklapaju sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava s Unijom ili relevantnim tijelom za financiranje. Taj sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava uključuje opis posla koji trebaju obaviti ti sudionici i sudjelujući pravni subjekti iz uključenih trećih zemalja.

3.   Pravni subjekti koji primaju financijska sredstva Unije sklapaju sporazum o koordinaciji sa sudjelujućim pravnim subjektima koji primaju financijska sredstva od relevantnih trećih zemalja ili međunarodnih organizacija.

Članak 13.

Prijedlozi

1.   Prijedlozi uključuju nacrt plana za iskorištavanje i širenje rezultata, ako je to predviđeno programom rada ili planom rada.

2.   Svaki zahtjev za istraživanja koja se provode na ljudskim embrionalnim matičnim stanicama prema potrebi uključuje pojedinosti povezane s izdavanjem dozvole i kontrolnim mjerama koje će poduzeti nadležna tijela dotičnih država članica, kao i pojedinosti etičkih odobrenja koja će se izdati. U pogledu uzimanja ljudskih embrionalnih matičnih stanica, na institucije, organizacije i istraživače primjenjuju se stroga pravila izdavanja dozvola i kontrole u skladu s pravnim okvirom dotičnih država članica.

3.   Prijedlog koji se kosi s etičkim načelima ili mjerodavnim zakonodavstvom ili koji ne ispunjava uvjete navedene u Odluci br. /2013/EU u programu rada, u planu rada ili u pozivu na podnošenje prijedloga može u bilo koje vrijeme biti izuzet iz postupaka evaluacije, odabira i dodjele sredstava.

4.   Ako je to relevantno i određeno u programu rada ili planu rada, prijedlozi objašnjavaju kako je i u kojoj mjeri rodna analiza relevantna za sadržaj planiranog projekta.

Članak 14.

Preispitivanje etičnosti

1.   Komisija sustavno provodi preispitivanje etičnosti prijedloga koji postavljaju etička pitanja. To preispitivanje provjerava poštovanje etičkih načela i zakonodavstva te, u slučaju istraživanja koje se provodi izvan Unije, bi li ista vrsta istraživanja bila dopuštena u državi članici.

2.   Komisija postupak preispitivanja etičnosti čini što je moguće transparentnijim i osigurava da se pravovremeno provodi uz izbjegavanje, ako je moguće, ponovne predaje dokumenata.

Članak 15.

Kriteriji odabira i dodjele

1.   Podneseni prijedlozi ocjenjuju se na temelju sljedećih kriterija za dodjelu sredstava:

(a)

izvrsnosti;

(b)

utjecaja;

(c)

kvalitete i učinkovitosti provedbe.

2.   Na prijedloge za pionirske istraživačke mjere ERC-a primjenjuje se samo kriterij iz stavka 1. točke (a).

3.   Kriterijima iz stavka 1. točke (b) moguće je dati veću važnost za prijedloge za mjere inovacije.

4.   Program rada ili plan rada utvrđuje daljnje pojedinosti za primjenu kriterija za dodjelu sredstava utvrđenih u stavku 1. te točno navodi ponderiranje i granične vrijednosti.

5.   Komisija u obzir uzima mogućnost postupka podnošenja u dvije faze predviđenog u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbi (EU) br. 1268/2012, ako je odgovarajuće i dosljedno ciljevima poziva na podnošenje prijedloga.

6.   Prijedlozi se raspoređuju u skladu s rezultatima evaluacije. Odabir se vrši na temelju tog poretka.

7.   Evaluaciju provode neovisni stručnjaci.

8.   U slučaju pravnog subjekta iz članka 11. stavka 2. ili u drugim valjano opravdanim iznimnim okolnostima, evaluacija se može provesti i na način kojim se odstupa od stavka 7. Za svaki slučaj takve evaluacije Komisija državama članicama pruža detaljne informacije o korištenom postupku evaluacije i njegovom ishodu.

9.   Ako su za mjeru tražena financijska sredstva Unije u iznosu jednakom ili većem od 500 000 EUR, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje, sredstvima koja su sukladna nacionalnom pravu, unaprijed provjeravaju financijsku sposobnost samo koordinatorâ. Nadalje, kad god na temelju dostupnih informacija postoje opravdani razlozi za sumnju u financijsku sposobnost koordinatora ili drugih sudionika, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje provjeravaju njihovu financijsku sposobnost.

10.   Ne provjerava se financijska sposobnost pravnih subjekata za čiju održivost jamči država članica ili pridružena zemlja niti srednjoškolskih i visokoškolskih obrazovnih ustanova.

11.   Za financijsku sposobnost može jamčiti bilo koji drugi pravni subjekt, čija se financijska sposobnost zauzvrat provjerava u skladu sa stavkom 5.

Članak 16.

Postupak preispitivanja evaluacije

1.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje osiguravaju transparentan postupak preispitivanja evaluacije za podnositelje prijedloga koji smatraju da evaluacija njihovog prijedloga nije izvršena u skladu s postupcima navedenima u ovoj Uredbi, mjerodavnom programu rada, planu rada ili pozivu na podnošenje prijedloga.

2.   Zahtjev za preispitivanje odnosi se na određeni prijedlog, a podnosi ga koordinator prijedloga u roku od 30 dana od dana kada Komisija ili relevantno tijelo za financiranje obavijeste koordinatora o rezultatima evaluacije.

3.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje odgovorni su za ispitivanje zahtjeva iz stavka 2. Ispitivanje obuhvaća samo proceduralne aspekte evaluacije, a ne osnovanost prijedloga.

4.   Odbor za preispitivanje evaluacije koji se sastoji od osoblja Komisije ili osoblja relevantnog tijela za financiranje donosi mišljenje o proceduralnim aspektima postupka evaluacije. Predsjeda mu službenik Komisije ili relevantnog tijela za financiranje iz odjela koji nije odjel odgovoran za poziv na podnošenje prijedloga. Odbor može preporučiti jedno od sljedećeg:

(a)

ponovnu evaluaciju prijedloga, ponajprije od strane evaluatora koji nisu sudjelovali u prethodnoj evaluaciji;

(b)

potvrdu početne evaluacije.

5.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje na temelju preporuke iz stavka 4. donose odluku i priopćuju je koordinatoru prijedloga. Komisija ili relevantno tijelo za financiranje takvu odluku donose bez neopravdanog odgađanja.

6.   Postupak preispitivanja ne zadržava postupak odabira prijedloga koji nisu predmet zahtjeva za preispitivanjem.

7.   Postupak preispitivanja ne isključuje bilo koje druge mjere koje sudionik može poduzimati u skladu s pravom Unije.

Članak 17.

Upiti i pritužbe

1.   Komisija osigurava postojanje postupka kojim sudionici mogu podnositi upite ili pritužbe o svojem sudjelovanju u programu Obzor 2020.

2.   Komisija osigurava da su informacije o tome kako iznijeti primjedbe te podnijeti upite ili pritužbe stavljene na raspolaganje svim sudionicima i objavljene na internetu.

Članak 18.

Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava

1.   Komisija, u bliskoj suradnji s državama članicama, sastavlja model sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava između Komisije ili relevantnog tijela za financiranje i sudionika u skladu s ovom Uredbom. Ako je potrebna značajna izmjena modela sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, Komisija ga, u bliskoj suradnji s državama članicama, mijenja prema potrebi.

2.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje sklapaju sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sa sudionicima. Uklanjanje ili zamjena subjekta prije potpisivanja sporazuma moraju biti valjano opravdani.

3.   Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se prava i obveze sudionika te ili Komisije ili relevantnog tijela za financiranje, u skladu s ovom Uredbom. Njime se utvrđuju i prava i obveze pravnih subjekata koji postanu sudionici tijekom provedbe mjere, kao i uloga i zadaće koordinatora konzorcija.

4.   Na temelju zahtjeva u programu rada ili planu rada, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi prava i obveze sudionika u odnosu na prava pristupa, iskorištavanje i širenje rezultata, pored onih utvrđenih u ovoj Uredbi.

5.   Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava odražava, prema potrebi i u najvećoj mogućoj mjeri, opća načela utvrđena u Preporuci Komisije o Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača, načela istraživačkog integriteta, Preporuku Komisije o upravljanju intelektualnim vlasništvom u aktivnostima prijenosa znanja, Kodeks prakse za sveučilišta i ostale javne institucije za istraživanja, kao i načelo ravnopravnosti spolova utvrđeno u članku 16. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

6.   Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sadrži, prema potrebi, odredbe kojima se osigurava poštovanje etičkih načela, uključujući osnivanje neovisnog etičkog odbora i pravo Komisije da neovisni stručnjaci provedu reviziju etičnosti.

7.   U valjano opravdanim slučajevima, posebna bespovratna sredstva za mjere mogu činiti dio okvirnog partnerstva u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. 1268/2012.

Članak 19.

Odluke o dodjeli bespovratnih sredstava

Prema potrebi i u valjano opravdanim slučajevima, umjesto sklapanja sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava, Komisija, u skladu s člankom 121. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ili relevantno tijelo za financiranje mogu obavijestiti o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava. Odredbe ove Uredbe koje se odnose na sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 20.

Vrijeme dodjele bespovratnih sredstava

1.   U skladu s člankom 128. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, u pozivima na podnošenje prijedloga određuje se planirani datum do kojeg se svi podnositelji prijedloga obavješćuju o ishodu evaluacije njihovog prijedloga i indikativni datum potpisivanja sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava ili obavijesti o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Datumi iz stavka 1. temelje na sljedećim rokovima:

(a)

za obavješćivanje svih podnositelja prijedloga o ishodu znanstvene evaluacije njihovog prijedloga, najviše pet mjeseci od završnog datuma za podnošenje cjelovitih prijedloga;

(b)

za potpisivanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava s podnositeljima prijedloga ili njihovo obavješćivanje o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava, najviše tri mjeseca od datuma obavješćivanja podnositelja prijedloga o njihovom uspjehu.

3.   Rokovi iz stavka 2. mogu se produljiti za mjere ERC-a i u iznimnim, valjano opravdanim slučajevima, posebno ako su mjere složene, ako postoji veliki broj prijedloga ili ako to zatraže podnositelji prijedloga.

4.   Sudionicima se omogućuje razumno razdoblje za podnošenje informacija i dokumentacije potrebnih za potpisivanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Komisija odluke i zahtjeve za informacijama donosi što je prije moguće. Izbjegava se ponovno podnošenje dokumenata.

Članak 21.

Vrijeme isplate

Sudionicima se pravovremeno plaća u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Kada se obavi plaćanje koordinatoru, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje o tome obavješćuje sudionike.

Članak 22.

Sigurni elektronički sustav

Sva komunikacija sa sudionicima, uključujući sklapanje sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava, obavješćivanje o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava i svim njihovim izmjenama može se izvršavati pomoću elektroničkog sustava za komunikaciju koji uspostavi Komisija ili relevantno tijelo za financiranje, kako je utvrđeno u članku 179. Uredbe (EU) br. 1268/2012.

Odjeljak II.

Provedba

Članak 23.

Provedba mjera

1.   Sudionici provode mjere u skladu s uvjetima i odredbama navedenima u ovoj Uredbi, Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012, Uredbi (EU) br. 1268/2012, Odluci 2013/743/EU, programu rada ili planu rada, pozivu na podnošenje prijedloga i sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Sudionici ne preuzimaju obveze koje nisu u skladu s ovom Uredbom ili sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava. Ako jedan od sudionika ne ispuni svoje obveze u pogledu tehničke provedbe mjere, drugi sudionici nastavljaju poštovati obveze bez dodatnog financiranja od strane Unije, osim ako ih Komisija ili relevantno tijelo za financiranje izričito oslobode te obveze. U slučaju sudionika koji ne ispunjava obveze, Komisija može, u skladu s člankom 39. stavkom 3. točkom (a), prenijeti dugovani iznos iz Jamstvenog fonda za sudionike iz članka 38. koordinatoru mjere. Financijska odgovornost svakog sudionika ograničena je na njegove dugove, podložno odredbama koje se odnose na Jamstveni fond za sudionike. Sudionici osiguravaju da je Komisija ili relevantno tijelo za financiranje pravovremeno obaviješteno o svim zbivanjima koja bi mogla značajno utjecati na provedbu mjere ili interese Unije.

3.   Sudionici provode mjeru i u tu svrhu poduzimaju sve potrebne i primjerene mjere. Raspolažu, prema potrebi, odgovarajućim sredstvima za provedbu mjere. Ako je to potrebno za provedbu mjere, mogu od trećih strana, uključujući podizvođače, zatražiti da radnje u okviru obave radove u okviru mjere ili mogu koristiti sredstva koja su im treće strane stavile na raspolaganje u obliku doprinosa u naravi, u skladu s uvjetima iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Sudionik je za obavljen rad i dalje odgovoran Komisiji ili relevantnom tijelu za financiranje te ostalim sudionicima.

4.   Sklapanje podugovora za provedbu određenih elemenata mjere ograničeno je na slučajeve predviđene sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava i valjano opravdane slučajeve koje nije bilo moguće jasno predvidjeti u trenutku stupanja na snagu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

5.   Treće strane koje nisu podizvođači mogu obaviti radove u okviru mjere pod uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Treća strana i rad koji ona treba obaviti navode se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Troškovi tih trećih strana mogu se smatrati prihvatljivima ako treća strana zadovoljava sve sljedeće uvjete:

(a)

imala bi pravo na financiranje ako bi bila sudionik;

(b)

povezani je subjekt ili je pravno povezana sa sudionikom što podrazumijeva suradnju koja nije ograničena na mjeru;

(c)

navedena je u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava;

(d)

poštuje pravila koja se odnose na prihvatljivost troškova i kontrolu izdataka primjenjiva na sudionika u sklopu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

(e)

prihvaća solidarnu i pojedinačnu odgovornost sa sudionikom za doprinos Unije koji odgovara iznosu koji je prijavila treća strana, ako to zahtijeva Komisija ili relevantno tijelo za financiranje.

6.   Treće strane mogu također sudioniku staviti na raspolaganje sredstva u obliku doprinosa u naravi za potrebe mjere. Troškovi trećih strana koji se odnose na takve doprinose pružene besplatno, prihvatljivi su za financiranje pod uvjetom da zadovoljavaju uvjete iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

7.   Mjera može obuhvaćati financijsku potporu trećim stranama u skladu s uvjetima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012. Iznosi navedeni u članku 137. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 mogu se premašiti ako je to potrebno za postizanje ciljeva mjere.

8.   Mjera koju provode sudionici koji su javni naručitelji u smislu Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24), Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25) i Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26) može uključivati predkomercijalnu nabavu i nabavu inovativnih rješenja ili joj to može biti glavni cilj, ako je to predviđeno u programu rada ili planu rada i potrebno za njezinu provedbu. U takvim slučajevima se na postupke nabave koje provode sudionici primjenjuju pravila određena u članku 51. stavcima 2., 4. i 5. ove Uredbe.

9.   Sudionici poštuju nacionalno zakonodavstvo, propise i etička pravila u zemljama u kojima će se provoditi mjera. Prema potrebi, sudionici prije početka mjere traže odobrenje relevantnih nacionalnih ili lokalnih etičkih odbora.

10.   Rad koji uključuje životinje obavlja se u skladu s člankom 13. UFEU-a te je u skladu sa zahtjevom za nadomještavanje, smanjivanje i poboljšanje upotrebe životinja u znanstvene svrhe u skladu s pravom Unije, a posebno s Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (27).

Članak 24.

Konzorcij

1.   Članovi bilo kojeg konzorcija koji žele sudjelovati u mjeri imenuju jednog od njih koordinatorom, koji se određuje u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Koordinator je glavna osoba za kontakt između članova konzorcija u odnosima s Komisijom ili relevantnim tijelom za financiranje, osim ako je drugačije određeno u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava, ili u slučaju neispunjavanja njegovih obveza prema sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Članovi konzorcija koji sudjeluju u mjeri sklapaju interni sporazum (konzorcijski sporazum) kojim se utvrđuju njihova prava i obveze u odnosu na provedbu mjere sukladno sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava, osim u valjano opravdanim slučajevima predviđenima u programu rada ili planu rada ili pozivu na podnošenje prijedloga. Komisija objavljuje smjernice u vezi s glavnim pitanjima koja bi sudionici mogli postaviti u okviru konzorcijskog sporazuma.

3.   Konzorcijski sporazum može, između ostalog, propisivati sljedeće:

(a)

unutarnju organizaciju konzorcija;

(b)

raspodjelu financiranja Unije;

(c)

pravila o širenju rezultata, korištenju i pravimapristupa, pored onih iz glave III. poglavlja I. ove Uredbe i odredbi sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava;

(d)

načine rješavanja unutarnjih sporova;

(e)

dogovore o odgovornosti, naknadi štete i povjerljivosti između sudionika.

Članovi konzorcija mogu u konzorciju dogovarati bilo kakva rješenja koja smatraju odgovarajućima u onoj mjeri u kojoj ona nisu suprotna sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava ili ovoj Uredbi.

4.   Konzorcij može predložiti dodavanje ili uklanjanje sudionika ili promjenu koordinatora u skladu s relevantnim odredbama sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, ako je ta promjena u skladu s uvjetima sudjelovanja, nema negativan učinak na provedbu mjere i nije u suprotnosti s načelom jednakog postupanja.

Odjeljak III.

Oblici bespovratnih sredstava i pravila financiranja

Članak 25.

Oblici bespovratnih sredstava

Bespovratna sredstva mogu biti u bilo kojem obliku predviđenom u članku 123. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, uzimajući u obzir ciljeve mjere.

Članak 26.

Prihvatljivost troškova

1.   Uvjeti za prihvatljivost troškova definirani su u članku 126. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Troškovi trećih strana koji nastanu u sklopu mjere mogu biti prihvatljivi na temelju odredbi ove Uredbe i sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Neprihvatljivi troškovi su troškovi koji ne poštuju uvjete iz stavka 1., uključujući osobito pričuve za moguće buduće gubitke ili davanja, tečajne gubitke, troškove povezane s prinosom od kapitala, povrat troškova za drugu mjeru ili program Unije, dug i troškove dužničke obveze te prekomjerne ili nepromišljene izdatke.

Članak 27.

Izravni prihvatljivi troškovi osoblja

1.   Ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u članku 26., izravni prihvatljivi troškovi osoblja ograničeni su na plaće i davanja za socijalnu sigurnost i ostale troškove uključene u naknade za osoblje dodijeljeno mjeri, koji proizlaze iz nacionalnog prava ili ugovora o radu.

2.   Ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u članku 26., dodatni primici osoblja sudionika koji su neprofitni pravni subjekti dodijeljenog mjeri, uključujući plaćanja na temelju dodatnih ugovora, bez obzira na njihovu prirodu, također se mogu smatrati izravnim prihvatljivim troškovima osoblja, do iznosa navedenog u stavku 3., ako ispunjavaju sljedeće dodatne uvjete:

(a)

dio su uobičajene prakse sudionika za primitke i dosljedno se plaćaju svaki put kada je potrebna ista vrsta rada ili stručnog znanja;

(b)

kriteriji koji se koriste za izračun dodatnih plaćanja objektivni su i sudionik ih općenito primjenjuje, neovisno o korištenom izvoru financiranja.

3.   Dodatni primici mogu biti prihvatljivi do iznosa od 8 000 EUR godišnje i po osobi. U odnosu na osobu koja ne radi isključivo za mjeru, primjenjuje se ograničenje po satu. Ograničenje po satu izračunava se tako da se 8 000 EUR podijeli s brojem godišnjih produktivnih sati izračunanih u skladu s člankom 31.

Članak 28.

Financiranje mjere

1.   Financiranje mjere ne smije premašiti ukupne prihvatljive troškove umanjene za primanja od mjere.

2.   Sljedeće se smatra primanjima od mjere:

(a)

sredstva koja treće strane stavljaju na raspolaganje sudionicima financijskim prijenosima ili besplatnim doprinosima u naravi, čiju je vrijednost sudionik prijavio kao prihvatljivi trošak, ako ih je treća strana osigurala posebno za upotrebu u mjeri;

(b)

prihod ostvaren putem mjere, osim prihoda ostvarenog iskorištavanjem rezultata mjere;

(c)

prihod ostvaren prodajom imovine kupljene na temelju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava do vrijednosti troška koji je sudionik prvotno naplatio mjeri.

3.   Za sve aktivnosti financirane u sklopu pojedine mjere primjenjuje se jedinstvena stopa povrata prihvatljivih troškova. Najviša stopa utvrđuje se u programu rada ili planu rada.

4.   Bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. mogu doseći najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova, ne dovodeći u pitanje načelo sufinanciranja.

5.   Bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. ograničena su na najviše 70 % ukupnih prihvatljivih troškova zamjere inovacije i mjere sufinanciranja programa.

Odstupajući od stavka 3., bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. mogu za mjere inovacije doseći najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova za neprofitne pravne subjekte, ne dovodeći u pitanje načelo sufinanciranja.

6.   Stope povrata utvrđene u ovom članku primjenjuju se i u slučaju mjera u kojima je za cijelu mjeru ili dio mjere utvrđeno paušalno financiranje, financiranje na temelju jediničnih troškova ili jednokratno financiranje.

Članak 29.

Neizravni troškovi

1.   Neizravni prihvatljivi troškovi određuju se primjenom paušalnog iznosa od 25 % ukupnih izravnih prihvatljivih troškova, isključujući izravne prihvatljive troškove za podugovaranje i troškove sredstava koje treće strane stavljaju na raspolaganje, a koja se ne koriste u prostoru korisnika, te financijske potpore trećim stranama.

2.   Odstupajući od stavka 1., neizravni troškovi mogu se prijaviti u obliku jednokratnog iznosa ili jediničnih troškova ako je to predviđeno u programu rada ili planu rada.

Članak 30.

Evaluacija razina financiranja

Privremena evaluacija programa Obzor 2020. uključuje evaluaciju utjecaja različitih značajki uvedenih novim razinama financiranja utvrđenima u člancima 27., 28. i 29. ove Uredbe, s ciljem procjenjivanja dovodi li novi pristup do neželjenih situacija koje imaju negativan utjecaj na privlačnost programa Obzor 2020.

Članak 31.

Godišnji produktivni sati

1.   Prihvatljivi troškovi osoblja pokrivaju samo stvarne sate koje odrade osobe koje izravno obavljaju posao u sklopu mjere. Dokaz o stvarno odrađenim satima podnosi sudionik, obično putem sustava bilježenja vremena.

2.   Za osobe koje rade isključivo za mjeru, bilježenje vremena nije potrebno. U tim slučajevima, sudionik potpisuje izjavu kojom potvrđuje da je dotična osoba radila isključivo za mjeru.

3.   Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sadrži:

(a)

minimalne zahtjeve za sustav za bilježenje vremena;

(b)

mogućnost izbora između fiksnog broja godišnjih produktivnih sati i načina za utvrđivanje broja godišnjih produktivnih sati koji će se koristiti za izračun cijene sata rada osoblja, uzimajući u obzir uobičajene računovodstvene prakse sudionika.

Članak 32.

Vlasnici MSP-ova i fizičke osobe bez plaće

Vlasnici MSP-ova koji ne primaju plaću i druge fizičke osobe koje ne primaju plaću mogu naplatiti troškove osoblja na temelju jediničnih troškova.

Članak 33.

Jedinični troškovi

1.   U skladu s člankom 124. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, Komisija može uspostaviti metode za utvrđivanje jediničnih troškova na temelju:

(a)

statističkih podataka ili sličnih objektivnih sredstava;

(b)

provjerljivih prijašnjih podataka sudionika.

2.   Izravni prihvatljivi troškovi osoblja mogu se financirati na temelju jediničnih troškova koji se određuju prema uobičajenoj praksi troškovnog računovodstva sudionika, ako ispunjavaju sljedeće kumulativne kriterije:

(a)

izračunavaju se na temelju ukupnih stvarnih troškova osoblja zabilježenih u općim računima sudionika koje sudionik može prilagoditi na temelju izračunanih ili procijenjenih elemenata u skladu s uvjetima koje određuje Komisija;

(b)

u skladu su s člancima 26.a i 27.;

(c)

osiguravaju poštovanje zahtjeva u pogledu neprofitnosti i izbjegavanju dvostrukog financiranja troškova;

(d)

izračunavaju se uzimajući u obzir članak 31.

Članak 34.

Potvrda o financijskim izvještajima

Potvrda o financijskim izvještajima pokriva ukupan iznos bespovratnih sredstava koje je sudionik zatražio u obliku povrata stvarnih troškova i u obliku jediničnih troškova iz članka 33. stavka 2., isključujući iznose prijavljene na temelju jednokratnih plaćanja, paušalnih iznosa i jediničnih troškova koji nisu oni određeni prema uobičajenoj praksi troškovnog računovodstva sudionika. Potvrda se podnosi jedino ako je iznos jednak ili veći od 325 000 EUR u trenutku zahtjeva za isplatom preostalog iznosa bespovratnih sredstava.

Članak 35.

Potvrda o metodologiji

1.   Sudionici koji izračunavaju i potražuju izravne troškove osoblja na temelju jediničnih troškova u skladu s člankom 33. stavkom 2. mogu Komisiji podnijeti potvrdu o metodologiji. Ta metodologija u skladu je s uvjetima navedenima u članku 33. stavku 2. i ispunjava zahtjeve sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Ako Komisija prihvati potvrdu o metodologiji, ona vrijedi za sve mjere koje se financiraju na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013, a sudionik na temelju nje izračunava i potražuje troškove. Nakon što Komisija prihvati potvrdu o metodologiji, prihvaćenoj metodologiji ne dodjeljuje nikakvu sustavnu ili ponavljajuću pogrešku.

Članak 36.

Revizori koji izdaju potvrdu

1.   Potvrde o financijskim izvještajima i o metodologiji iz članaka 34. i 35. izdaje neovisan revizor kvalificiran za provođenje zakonskih revizija računovodstvenih dokumenata u skladu s Direktivom 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28) ili sličnim nacionalnim propisima, ili nadležni i neovisni javni službenik kome su mjerodavna nacionalna tijela dodijelila pravnu sposobnost za reviziju sudionika i koji nije bio uključen u pripremu financijskih izvještaja.

2.   Na zahtjev Komisije, Revizorskog suda ili Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), revizor koji izdaje potvrdu o financijskim izvještajima i o metodologiji omogućuje pristup pratećim dokumentima i radnim dokumentima za reviziju na temelju kojih je izdana potvrda o financijskim izvještajima ili o metodologiji.

Članak 37.

Kumulativno financiranje

Mjera za koju su dodijeljena bespovratna sredstva iz proračuna Unije može dovesti i do dodjele bespovratnih sredstava na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013, ako bespovratna sredstva ne pokrivaju iste troškovne stavke.

Odjeljak IV.

Jamstva

Članak 38.

Jamstveni fond za sudionike

1.   Uspostavlja se jamstveni fond za sudionike („Fond”) koji obuhvaća rizik povezan s iznosima koji se duguju Uniji u okviru mjera koje su putem dodjele bespovratnih sredstava financirane od strane Komisije u skladu s Odlukom br. 1982/2006/EZ i Komisije ili tijela Unije za financiranje u okviru programa "Obzor 2020." u skladu s pravilima navedenima u ovoj Uredbi. Fond zamjenjuje i nasljeđuje Jamstveni fond za sudionike uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1906/2006.

2.   Fondom se upravlja u skladu s člankom 39. Sve kamate koje ostvaruje Fond njemu se i dodaju, a služe isključivo za namjene navedene u članku 39. stavku 3.

3.   Ako kamate nisu dovoljne da pokriju radnje opisane u članku 39. stavku 3., Fond ne intervenira, a Komisija ili relevantno tijelo Unije za financiranje izravno od sudionika ili trećih strana naplaćuje svaki dugovani iznos.

4.   Fond se smatra dostatnim jamstvom na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Od sudionika se ne mogu prihvatiti niti im se nametnuti dodatna jamstva ili osiguranje, osim u slučaju opisanom u stavku 3. ovog članka.

5.   Sudionici u mjerama u okviru programa Obzor 2020., čiji je rizik pokriven Fondom, daju doprinos od 5 % financijskih sredstava koje je Unija osigurala za mjeru. Po završetku mjere iznos doprinosa Fondu vraća se sudionicima putem koordinatora.

6.   Stopa doprinosa sudionikâ Fondu navedena u stavku 5. može se smanjiti na temelju privremene evaluacije programa Obzor 2020.

Članak 39.

Rad fonda

1.   Fondom upravlja Unija, koju predstavlja Komisija, koja djeluje kao izvršitelj u ime sudionika, u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Komisija može upravljati Fondom izravno ili povjeriti financijsko upravljanje Fondom Europskoj investicijskoj banci ili odgovarajućoj financijskoj instituciji („depozitna banka”). Depozitna banka upravlja Fondom prema uputama Komisije.

2.   Doprinos sudionikâ Fondu može se kompenzirati iz prvog predfinanciranja i uplatiti u Fond u ime sudionika.

3.   Ako sudionik duguje sredstva Uniji, Komisija može, ne dovodeći u pitanje sankcije koje se mogu nametnuti sudioniku koji ne ispunjava obveze, postupiti na jedan od sljedećih načina:

(a)

prebaciti ili narediti depozitnoj banci da izravno prebaci dugovani iznos iz Fonda koordinatoru mjere. Taj prijenos radi se nakon prestanka sudjelovanja ili povlačenja sudjelovanja sudionika koji ne ispunjava obveze ako je mjera još uvijek u tijeku i ako se preostali sudionici slažu da je provedu u skladu s istim ciljevima. Iznosi prebačeni iz Fonda smatraju se financijskim sredstvima Unije;

(b)

učinkovito nadoknaditi navedeni iznos iz Fonda.

Komisija izdaje nalog za povrat sredstava od tog sudionika ili treće strane u korist Fonda. Komisija može u tu svrhu donijeti odluku o povratu sredstava u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

4.   Vraćeni iznosi predstavljaju prihod namijenjen Fondu u smislu članka 21. stavka 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Nakon dovršetka provedbe dodjele svih bespovratnih sredstava čiji je rizik pokriven Fondom, Komisija osigurava povrat svih nepodmirenih iznosa te ih uvrštava u proračun Unije, podložno odlukama zakonodavnog tijela.

POGLAVLJE III.

Stručnjaci

Članak 40.

Imenovanje neovisnih stručnjaka

1.   Komisija i, prema potrebi, tijela za financiranje mogu imenovati neovisne stručnjake za evaluaciju prijedloga u skladu s člankom 15. ili savjetovanje ili pomoć pri sljedećem:

(a)

evaluaciji prijedloga;

(b)

praćenju provedbe mjera provedenih u sklopu Uredbe (EU) br. 1291/2013 kao i prethodnih programa za istraživanja i/ili inovacije;

(c)

provedbi politike ili programâ Unije za istraživanja i inovacije uključujući Obzor 2020., kao i pri ostvarivanju i funkcioniranju Europskog istraživačkog prostora;

(d)

evaluaciji programâ za istraživanja i inovacije;

(e)

oblikovanju politike Unije za istraživanja i inovacije, uključujući pripremu budućih programa.

2.   Neovisni stručnjaci odabiru se na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja potrebnih za izvršenje dodijeljenih zadataka. U slučajevima kada neovisni stručnjaci moraju raditi s klasificiranim podacima, prije imenovanja je potrebna odgovarajuća sigurnosna provjera.

Neovisni stručnjaci određuju se i odabiru na temelju poziva na podnošenje prijedloga za pojedince i poziva upućenih odgovarajućim organizacijama kao što su istraživačke agencije, istraživačke institucije, sveučilišta, organizacije za normizaciju, organizacije civilnog društva ili poduzeća, s ciljem uspostave baze podataka kandidata.

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje može, ako to smatra prikladnim te u valjano opravdanim slučajevima, na transparentan način odabrati bilo kojeg pojedinačnog stručnjaka s odgovarajućim vještinama koji se ne nalazi u bazi podataka.

Prilikom imenovanja neovisnih stručnjaka Komisija ili relevantno tijelo za financiranje poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osigurao uravnotežen sastav skupina stručnjaka i panela za evaluaciju u smislu različitih vještina, iskustva i znanja, zemljopisne raznolikosti i roda te uzimajući u obzir situaciju u području mjere. Prema potrebi, teži se i ravnoteži između privatnog i javnog sektora.

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje mogu prilikom imenovanja neovisnih stručnjaka zatražiti savjet savjetodavnih tijela. Za pionirske istraživačke projekte ERC-a, Komisija imenuje stručnjake na temelju prijedloga Znanstvenog vijeća ERC-a.

3.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje osiguravaju da se stručnjak koji je suočen sa sukobom interesa u odnosu na predmet za koji je potrebno mišljenje stručnjaka ne evaluira, savjetuje ili pomaže u vezi s dotičnim predmetom.

4.   Sva komunikacija s neovisnim stručnjacima, uključujući sklapanje ugovorâ o njihovom imenovanju i svih njihovih izmjena može se izvršavati pomoću elektroničkih sustava za komunikaciju koje je uspostavila Komisija ili relevantno tijelo za financiranje, kako je utvrđeno u članku 287. stavku 4. Uredbe (EU) br. 1268/2012.

5.   Imena stručnjaka imenovanih u osobnom svojstvu, koji su pomagali Komisiji ili tijelima za financiranje u provedbi Uredbe (EU) br. 1291/2013. i Odluke 2013/743/EU, objavljuju se, zajedno s njihovim područjem stručnog znanja, barem jednom godišnje na internetskoj stranici Komisije ili relevantnog tijela za financiranje. Te se informacije prikupljaju, obrađuju i objavljuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

GLAVA III.

PRAVILA KOJIMA SE UREĐUJE ISKORIŠTAVANJE I ŠIRENJE REZULTATA

POGLAVLJE I.

Bespovratna sredstva

Odjeljak I.

Rezultati

Članak 41.

Vlasništvo nad rezultatima

1.   Rezultati su u vlasništvu sudionika koji ih je ostvario.

2.   Ako su sudionici u mjeri zajednički ostvarili rezultate i ako se njihov pojedinačni doprinos zajedničkim rezultatima ne može utvrditi ili ako nije moguće odvojiti takve zajedničke rezultate u svrhu zahtijevanja, dobivanja ili zadržavanja relevantne zaštite prava intelektualnog vlasništva, oni imaju zajedničko vlasništvo nad tim rezultatima Zajednički vlasnici sklapaju dogovor o dodjeli i načinu ostvarivanja tog zajedničkog vlasništva u skladu s njihovim obvezama u okviru sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Zajednički vlasnici mogu se dogovoriti da neće nastaviti sa zajedničkim vlasništvom, nego se opredijeliti za alternativno uređenje, između ostalog prenošenjem svojih vlasničkih udjela na jednog vlasnika s pravom pristupa za ostale sudionike, nakon ostvarivanja rezultata.

Osim ako je drukčije usuglašeno u dogovoru o zajedničkom vlasništvu, svaki od zajedničkih vlasnika ima pravo dodjele neisključivih licencija trećim stranama za iskorištavanje rezultata u zajedničkom vlasništvu, bez prava podlicenciranja, podložno sljedećim uvjetima:

(a)

ostali zajednički vlasnici unaprijed su obaviješteni o tome;

(b)

ostalim zajedničkim vlasnicima osigurana je pravedna i prikladna naknada.

3.   Ako su zaposlenici ili druge strane koji rade za sudionika ovlašteni zahtijevati prava na ostvarene rezultate, dotični sudionik dužan je osigurati da se ta prava mogu ostvarivati na način koji je u skladu s njegovim obvezama iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 42.

Zaštita rezultata

1.   Ako se rezultati mogu iskoristiti u komercijalne ili industrijske svrhe, ili se razumno može očekivati da se mogu iskoristiti u te svrhe, sudionik u čijem su vlasništvu ti rezultati ispituje mogućnost njihove zaštite. Ako je to prema okolnostima moguće, razumno i opravdano, sudionik ih adekvatno štiti tijekom odgovarajućeg razdoblja te uz odgovarajuću teritorijalnu pokrivenost, pri čemu uzima u obzir svoje legitimne interese te legitimne interese i posebno komercijalne interese drugih sudionika mjere.

2.   Ako sudionik koji je primio financijska sredstva Unije ne namjerava zaštititi rezultate koje je ostvario iz razloga izuzev nemogućnosti u okviru nacionalnog prava ili prava Unije ili nedostatka potencijala za komercijalno ili industrijsko iskorištavanje i ako ih sudionik u cilju zaštite ne namjerava prenijeti na drugi pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji, prije bilo kakvog širenja tih rezultata o tome obavješćuje Komisiju ili relevantno tijelo za financiranje. Komisija, u ime Unije, ili relevantno tijelo za financiranje mogu, uz suglasnost dotičnog sudionika, preuzeti vlasništvo nad tim rezultatima i poduzeti odgovarajuće korake za njihovu adekvatnu zaštitu.

Sudionik može odbiti dati pristanak samo ako dokaže da bi njegovi legitimni interesi pretrpjeli značajnu štetu. Ti rezultati ne smiju se širiti prije nego što Komisija ili relevantno tijelo za financiranje donesu odluku da neće preuzeti vlasništvo nad rezultatima ili odluku da će preuzeti vlasništvo i poduzmu odgovarajuće korake da osiguraju njihovu zaštitu. Komisija ili relevantno tijelo za financiranje tu odluku donose bez neopravdanog odlaganja. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

3.   Ako sudionik koji je primio financijska sredstva Unije namjerava odustati od zaštite rezultata ili ne namjerava tražiti produljenje takve zaštite iz razloga izuzev nedostatka potencijala za komercijalno ili industrijsko iskorištavanje unutar razdoblja ne duljeg od pet godina nakon plaćanja konačnog iznosa, o tome obavješćuje Komisiju ili tijelo za financiranje, koji mogu nastaviti ili produljiti zaštitu tako da preuzmu vlasništvo nad tim rezultatima. Sudionik može odbiti dati pristanak samo ako dokaže da bi njegovi legitimni interesi pretrpjeli značajnu štetu. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

Članak 43.

Iskorištavanje i širenje rezultata

1.   Svaki sudionik koji je primio financijska sredstva Unije ulaže sve svoje napore da iskoristi rezultate u svojem vlasništvu ili da ih da na iskorištavanje drugom pravnom subjektu, posebno putem prijenosa i licenciranja rezultata u skladu s člankom 44.

U sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se sve dodatne obveze u pogledu iskorištavanja. U slučaju istraživanja s potencijalom za rješavanje najvažnijih društvenih izazova, dodatne obveze iskorištavanja mogu uključivati licenciranje pod neisključivim uvjetima. Sve takve dodatne obveze navode se u programu rada ili planu rada.

2.   Podložno svim ograničenjima u smislu zaštite intelektualnog vlasništva, sigurnosnih pravila ili legitimnih interesa, svaki sudionik prikladnim sredstvima širi rezultate u svojem vlasništvu u najkraćem mogućem roku. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi rokovi u tom smislu.

Sve dodatne obveze u pogledu širenja rezultata utvrđuju se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava te se navode u programu rada ili planu rada.

Što se tiče širenja rezultata putem znanstvenih publikacija, otvoren pristup primjenjuje se u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Troškovi povezani s otvorenim pristupom znanstvenim publikacijama koji proizlaze iz istraživanja financiranih u okviru programa Obzor 2020., koji su nastali tijekom trajanja mjere, prihvatljivi su za povrat pod uvjetima sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Uzimajući u obzir članak 18. Uredbe (EU) br. 1291/2013, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ne propisuju se uvjeti u vezi s otvorenim pristupom publikacijama, koji bi za posljedicu imao dodatne troškove objavljivanja nakon dovršetka mjere.

U pogledu širenja istraživačkih podataka, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se, u kontekstu otvorenog pristupa istraživačkim podacima i njihovog očuvanja, utvrditi uvjeti pod kojima se omogućuje pristup takvim rezultatima, posebno za pionirske istraživačke projekte ERC-a i istraživanja u okviru FET-a (nove i nadolazeće tehnologije) ili u drugim prikladnim područjima, te uzimajući u obzir legitimne interese sudionika i sva ograničenja koja se odnose na pravila za zaštitu podataka, pravila za sigurnost ili prava intelektualnog vlasništva. U tim slučajevima, u programu rada ili planu rada navodi se je li širenje istraživačkih podataka putem otvorenog pristupa potrebno.

Prije početka bilo kakvih aktivnosti širenja rezultata, o tome se šalje obavijest ostalim sudionicima. Nakon obavješćivanja sudionik može uložiti prigovor ako dokaže da bi njegovi legitimni interesi u vezi s njegovim rezultatima ili postojećim znanjem pretrpjeli značajnu štetu uslijed namjeravanog širenja rezultata. U tim slučajevima, osim ako se poduzmu odgovarajući koraci radi zaštite tih legitimnih interesa, širenje rezultata ne smije se provesti. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

3.   Sudionici za potrebe praćenja i širenja rezultata od strane Komisije ili relevantnog tijela za financiranje pružaju sve informacije o svojim aktivnostima povezanima s iskorištavanjem i širenjem rezultata te dostavljaju sve dokumente potrebne u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Podložno legitimnim interesima sudionika koji su pružili informacije, te informacije postaju javno dostupne. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, između ostalog se utvrđuju rokovi u odnosu na te obveze izvješćivanja.

4.   Sve patentne prijave, norme, publikacije ili bilo koje drugo širenje, uključujući u elektroničkom obliku, koje se odnosi na rezultate, ako je moguće, uključuju izjavu, koja može uključivati vizualne elemente, o tome da je mjera primila financijsku potporu Unije. Sadržaj takve izjave utvrđuje se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 44.

Prijenos i licenciranje rezultata

1.   Ako sudionik prenosi vlasništvo nad rezultatima, na primatelja prenosi i svoje obveze iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava u vezi s tim rezultatima, uključujući obvezu njihova prijenosa na sve daljnje primatelje.

Ne dovodeći u pitanje obveze o povjerljivosti koje proizlaze iz zakona ili drugih propisa u slučaju spajanja i preuzimanja, ako ostali sudionici još uživaju prava pristupa ili još mogu zatražiti dodjelu prava pristupa rezultatima koji se trebaju prenijeti, sudionik koji namjerava prenijeti rezultate o tome prethodno obavješćuje ostale sudionike, zajedno s dostatnim informacijama o predstojećem novom vlasniku rezultata, kako bi ostali sudionici mogli analizirati učinak namjeravanog prijenosa na moguće ostvarivanje svojih prava pristupa.

Nakon obavijesti sudionik može podnijeti prigovor na prijenos vlasništva ako dokaže da bi namjeravani prijenos negativno utjecao na ostvarivanje njegovih prava pristupa. U tom se slučaju prijenos ne može izvršiti dok se ne postigne dogovor između dotičnih sudionika. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

Ostali sudionici mogu se prethodnim pisanim sporazumom odreći svojih prava na prethodno obavješćivanje i na prigovor u slučaju prijenosa vlasništva s jednog sudionika na posebno određenu treću stranu.

2.   Ako se mogu ostvariti prava pristupa rezultatima i ako sudionik koji je vlasnik rezultata poštuje sve dodatne obveze o iskorištavanju rezultata, on može bilo kojem pravnom subjektu dodijeliti licence ili na drugi način dodijeliti pravo na iskorištavanje tih rezultata, uključujući na ekskluzivnoj osnovi. Ekskluzivne licence za rezultate mogu se dodijeliti podložno suglasnosti svih ostalih dotičnih sudionika da će se odreći svojih prava pristupa tim rezultatima.

3.   Što se tiče rezultata koje ostvare sudionici koji su primili financijska sredstva Unije, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava može se predvidjeti da Komisija ili relevantno tijelo za financiranje mogu podnijeti prigovor na prijenose vlasništva ili na dodjele isključive licencije trećim stranama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja nije pridružena programu Obzor 2020., ako smatraju da dodjela ili prijenos nisu u skladu s interesima razvijanja konkurentnosti gospodarstva Unije, s etičkim načelima ili sigurnosnim zahtjevima.

U takvim slučajevima prijenos vlasništva ili dodjela isključive licencije ne provode se, osim ako se Komisiju ili relevantno tijelo za financiranje uvjeri da će se uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere.

Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava prema potrebi se predviđa obveza prethodnog obavješćivanja Komisije ili relevantnog tijela za financiranje o svakom takvom prijenosu vlasništva ili dodjeli isključive licencije. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

Odjeljak II.

Prava pristupa postojećem znanju i rezultatima

Članak 45.

Postojeće znanje

Sudionici na bilo koji način u pisanom sporazumu utvrđuju postojeća znanja za svoju mjeru.

Članak 46.

Načela prava pristupa

1.   Svaki zahtjev za ostvarivanje prava pristupa ili svako odricanje od prava pristupa sastavlja se u pisanom obliku.

2.   Osim ako je drukčije dogovoreno s vlasnikom rezultata ili postojećeg znanja za koje se traži pristup, prava pristupa ne uključuju pravo podlicenciranja.

3.   Sudionici u istoj mjeri prije pristupanja sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava obavješćuju jedni druge o bilo kakvim pravnim ograničenjima ili ograničenjima dodjele prava pristupa njihovom postojećem znanju. Svaki sporazum koji sudionik nakon toga sklopi u vezi s postojećim znanjem osigurava da se mogu ostvarivati sva prava pristupa.

4.   Ako sudionik prestane sa sudjelovanjem u mjeri, to ne utječe na njegovu obvezu da odobri pristup u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

5.   Konzorcijskim sporazumom može se predvidjeti da, ako sudionik ne ispuni svoje obveze i ne ispravi takvo stanje, takav sudionik više ne uživa prava pristupa.

Članak 47.

Prava pristupa za provedbu

1.   Sudionik uživa prava pristupa rezultatima drugog sudionika u istoj mjeri ako su prvom sudioniku ti rezultati potrebni za obavljanje njegovog posla u okviru mjere.

Takav pristup odobrava se besplatno.

2.   Sudionik uživa prava pristupa postojećem znanju drugog sudionika u istoj mjeri ako je prvom sudioniku to postojeće znanje potrebno za obavljanje njegovog posla u okviru mjere te podložno svim ograničenjima sukladno članku 46. stavku 3.

Takav pristup odobrava se besplatno, osim ako je drugačije dogovoreno među sudionicima prije njihova pristupanja sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 48.

Prava pristupa za iskorištavanje

1.   Sudionik uživa prava pristupa rezultatima drugog sudionika u istoj mjeri ako su prvom sudioniku ti rezultati potrebni za iskorištavanje njegovih vlastitih rezultata.

Podložno sporazumu, takav pristup odobrava se pod poštenim i razumnim uvjetima.

2.   Sudionik uživa prava pristupa postojećem znanju drugog sudionika u istoj mjeri ako je prvom sudioniku to postojeće znanje potrebno za iskorištavanje njegovih vlastitih rezultata te podložno svim ograničenjima sukladno članku 46 stavku 3.

Podložno sporazumu, takav pristup odobrava se pod poštenim i razumnim uvjetima.

3.   Osim ako je drugačije predviđeano konzorcijskim sporazumom, povezani subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji također ima prava pristupa rezultatima i, podložmo svim ograničenjima sukladno članku 46. stavku 3., postojećem znanju pod poštenim i razumnim uvjetima ako su ti rezultati i postojeće znanje potrebni za iskorištavanje rezultata koje je ostvario sudionik s kojim je povezan. Takva prava pristupa traže se i ostvaruju izravno od sudionika u čijem su vlasništvu rezultati ili postojeće znanje, osim ako je drukčije dogovoreno u skladu s člankom 46. stavkom 2.

4.   Zahtjev za pristup u skladu sa stavcima 1., 2. ili 3. može se podnijeti do godine dana od završetka mjere, osim ako sudionici dogovore drukčiji rok.

Članak 49.

Prava pristupa za Uniju i države članice

1.   Institucije, tijela, uredi ili agencije Unije uživaju, u valjano opravdanu svrhu razvoja, provedbe i praćenja politika ili programâ Unije, prava pristupa samo rezultatima sudionika koji je primio financijska sredstva Unije. Takva prava pristupa ograničena su na nekomercijalnu i nekonkurentnu upotrebu.

Takav pristup odobrava se besplatno.

2.   Što se tiče mjera u sklopu posebnog cilja „sigurna društva – zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana”, utvrđenih u Prilogu I. dijelu III. Uredbe (EU) br. 1291/2013, institucije, tijela, uredi i agencije Unije, kao i nacionalna tijela država članica, uživaju, u svrhu razvoja, provedbe i praćenja svojih politika ili programa u tom području, potrebna prava pristupa rezultatima sudionika koji je primio financijska sredstva Unije. Takva prava pristupa ograničena su na nekomercijalnu i nekonkurentnu upotrebu. Takva prava pristupa odobravaju se besplatno i bilateralnim dogovorom kojim se određuju posebni uvjeti koji za cilj imaju osigurati da će se ta prava koristiti samo u predviđenu svrhu i da će postojati odgovarajuće obveze o povjerljivosti. Takva prava pristupa ne proširuju se na postojeće znanje sudionika. Država članica, odnosno institucija, tijelo, ured ili agencija Unije koja podnosi zahtjev o tome obavješćuje sve države članice. U pogledu klasificiranih podataka primjenjuju se pravila Komisije o sigurnosti.

GLAVA IV

POSEBNE ODREDBE

Članak 50.

Nagrade

1.   Financijska sredstva Unije mogu biti u obliku nagrada, kako su definirane u glavi VII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbi (EU) br. 1268/2012.

2.   Sve dodijeljene nagrade uvjetovane su prihvaćanjem odgovarajućih obveza u vezi s objavljivanjem. U pogledu širenja rezultata, primjenjuje se glava III. ove Uredbe. Program rada ili plan rada može sadržavati posebne obveze o iskorištavanju i širenju rezultata.

Članak 51.

Nabava, predkomercijalna nabava i javna nabava inovativnih rješenja

1.   Sva nabava koju Komisija provodi u svoje ime ili zajedno s državama članicama podliježe pravilima o javnoj nabavi navedenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbi (EU) br. 1268/2012.

2.   Financijska sredstva Unije mogu biti u obliku predkomercijalne nabave ili nabave inovativnih rješenja koje Komisija ili relevantno tijelo za financiranje provode u svoje ime ili zajedno s javnim naručiteljima iz država članica i pridruženih zemalja.

Postupci nabave:

(a)

poštuju načela transparentnosti, nediskriminacije, jednakog postupanja, dobrog financijskog upravljanja i proporcionalnosti, pravila o tržišnom natjecanju i prema potrebi direktive 2004/17/EZ, 2004/18/EZ i 2009/81/EZ, ili, ako Komisija postupa u svoje ime, Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012;

(b)

mogu predvidjeti posebne uvjete poput ograničavanja mjesta izvođenja naručenih djelovanja u sklopu predkomercijalne nabave na državno područje država članica i zemalja pridruženih programu Obzor 2020., ako je to valjano opravdano ciljevima mjera;

(c)

mogu odobriti sklapanje više ugovora u sklopu istog postupka (više dobavljača);

(d)

predviđaju sklapanje ugovora s ponuđačem (ponuđačima) koji nudi (nude) najbolju vrijednost za novac.

3.   Osim ako je u pozivu na podnošenje prijedloga drukčije određeno, rezultati ostvareni nabavom koju je provela Komisija u vlasništvu su Unije.

4.   U ugovorima o predkomercijalnoj nabavi utvrđuju se posebne odredbe o vlasništvu, pravima pristupa i licenciranju, kako bi se osigurala maksimalna upotreba rezultata i izbjegla bilo kakva nepoštena prednost. Ugovorni izvođač koji ostvari rezultate u predkomercijalnoj nabavi vlasnik je barem pripadajućih prava intelektualnog vlasništva. Javni naručitelji uživaju barem besplatna prava pristupa rezultatima za vlastitu upotrebu i pravo dodjele, ili zahtijevanja od sudjelujućih ugovornih izvođača da dodijele, neisključive licence trećim stranama za iskorištavanje rezultata pod poštenim i razumnim uvjetima, bez prava podlicenciranja. Ako ugovorni izvođač ne uspije komercijalno iskoristiti rezultate u zadanom roku nakon predkomercijalne nabave kako je navedeno u ugovoru, on prenosi cijelo vlasništvo nad rezultatima javnim naručiteljima.

5.   U ugovorima o javnoj nabavi inovativnih rješenja mogu se utvrditi posebne odredbe o vlasništvu, pravima pristupa i licenciranju, kako bi se osigurala maksimalna upotreba rezultata i izbjegla bilo kakva nepoštena prednost.

Članak 52.

Financijski instrumenti

1.   Financijski instrumenti mogu biti u bilo kojem od obliku koji se navode u glavi VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i provode se u skladu s tom glavom te se mogu kombinirati međusobno i s bespovratnim sredstvima koja se financiraju u okviru proračuna Unije, uključujući u okviru Uredbe (EU) br. 1291/2013.

2.   Odstupajući od članka 140. stavka 6. drugog podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, i prihodi i godišnje otplate koje ostvari financijski instrument uspostavljen na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013 namjenjuju se, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe br. 966/2012, tom financijskom instrumentu.

3.   Odstupajući od članka 140. stavka 6. drugog podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, i prihodi i godišnje otplate koje ostvari instrument za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF) uspostavljen na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ te rana faza instrumenta za pomoć za brzo rastuća i inovativna mala i srednja poduzeća (GIF1) uspostavljenog na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ, namjenjuju se, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, financijskim instrumentima sljednicima u okviru Uredbe (EU) br. 1291/2013.

Članak 53.

Instrument za MSP-ove

1.   Samo se MSP-ovi mogu prijaviti na poziv na podnošenje prijedloga objavljen u okviru posebnog instrumenta za MSP-ove iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1291/2013. Oni mogu surađivati s drugim poduzećima te s istraživačkim organizacijama ili sveučilištima.

2.   Nakon što je poduzeće potvrđeno kao MSP, taj se pravni status podrazumijeva za cijelo vrijeme trajanja projekta, čak i u slučajevima u kojima poduzeće, zahvaljujući svojem rastu, kasnije premaši gornje granice iz definicije MSP-ova.

3.   U slučaju instrumenta za MSP-ove ili bespovratnih sredstava koje su tijela za financiranje ili Komisija namijenili za MSP-ove, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito u vezi s vlasništvom, pravima pristupa, iskorištavanjem i širenjem rezultata.

Članak 54.

Brzi program za inovacije

1.   U skladu s člankom 7., bilo koji pravni subjekt može sudjelovati u mjeri brzog programa za inovacije („FTI”). Mjere financirane u okviru FTI-ja mjere su inovacije. Poziv FTI-ja otvoren je za prijedloge u vezi s bilo kojim poljem tehnologije u okviru posebnog cilja „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” koji je utvrđen u Prilogu I. dijelu II. točki 1. Uredbe (EU) br. 1291/2013 ili u vezi s bilo kojim od posebnih ciljeva u okviru prioriteta „društveni izazovi” koji je utvrđen u Prilogu I. dijelu III. točkama 1. do 7. toj Uredbi.

2.   Prijedlozi se mogu podnijeti u svakom trenutku. Komisija određuje tri krajnja roka godišnje za evaluaciju prijedloga. Razdoblje između krajnjeg roka i potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava ili obavijesti o odluci o dodjeli bespovratnih sredstava nije dulje od šest mjeseci. Prijedlozi se raspoređuju u skladu s utjecajem, kvalitetom i učinkovitošću provedbe i izvrsnosti, s tim da kriterij utjecaja ima veću važnost. U svakoj pojedinoj mjeri sudjeluje najviše pet pravnih subjekata. Iznos bespovratnih sredstava ne prelazi 3 milijuna EUR.

Članak 55.

Ostale posebne odredbe

1.   U slučaju mjera koje uključuju aktivnosti povezane sa sigurnošću, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito o predkomercijalnoj javnoj nabavi, nabavi inovativnih rješenja, promjenama u sastavu konzorcija, klasificiranim podacima, iskorištavanju, širenju rezultata, otvorenom pristupu istraživačkim publikacijama, prijenosima i licenciranju rezultata.

2.   U slučaju mjera koje podupiru postojeće ili nove istraživačke infrastrukture, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe koje se odnose na korisnike infrastrukture i pristup korisnika njima.

3.   U slučaju pionirskih istraživačkih mjera ERC-a, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito o pravima pristupa, prenosivosti i širenju rezultata, ili u odnosu na sudionike, istraživače i sve strane povezane s mjerom.

4.   U slučaju mjera za osposobljavanje i mobilnost, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe o obvezama u pogledu istraživača koji imaju koristi od mjere, vlasništvu, pravu pristupa i prenosivosti.

5.   U slučaju mjera koordinacije i potpore, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito o vlasništvu, pravima pristupa, iskorištavanju i širenju rezultata.

6.   U slučaju zajednica znanja i inovacija Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT), sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se propisati posebne odredbe, osobito o vlasništvu, pravima pristupa i širenju rezultata.

GLAVA V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 56.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji za vrijeme trajanja programa Obzor 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 1. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 57.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Uredba (EZ) br. 1906/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., ova Uredba ne utječe na nastavak ili promjenu, uključujući potpuni ili djelomični prestanak, dotičnih mjera do njihova zaključenja, ili do dodjele financijske pomoći Komisije ili tijela za financiranje u skladu s Odlukom br. 1982/2006/EZ, ili bilo kojim drugim zakonodavstvom koje se na tu pomoć primjenjuje 31. prosinca 2013., koja se i dalje primjenjuje na dotične mjere do njihova zaključenja.

3.   Svi iznosi iz Jamstvenog fonda za sudionike uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 1906/2006, kao i sva njegova prava i obveze od 31. prosinca 2013. prenose se na Fond. Sudionici u mjerama u okviru Odluke br. 1982/2006/EZ koji potpišu sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava nakon 31. prosinca 2013. daju doprinos Fondu.

Članak 58.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 318, 20.10.2012., str. 1.

(2)  SL C 181, 21.6.2012., str. 111.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenog 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(4)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. studenog 2013. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014.-2020.) te stavljanju izvan snage Odluke 1982/2006/EZ (Vidjeti str. 104 ovoga Službenog lista).

(5)  SL C 74E, 13.3.2012., str. 34.

(6)  Odluka br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 412, 30.12.2006., str. 1.)

(7)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(8)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(9)  Odluka 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavi Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) (SL L 310, 9.11.2006., str. 15.).

(10)  Uredba (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (SL L 97, 9.4.2008., str. 1.).

(11)  SL C 205, 19.7.2013., str. 9.

(12)  2001/844/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001.).

(13)  Odluka Vijeća od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(14)  2000/633/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 17. listopada 2000. o izmjeni njezina Poslovnika (SL L 267, 20.10.2000., str. 63.).

(15)  Uredba br. 1906/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u aktivnostima u okviru Sedmog okvirnog programa te za širenje rezultata istraživanja (2007. – 2013.) (SL L 391, 30.12.2006., str. 1.).

(16)  Odluka Vijeća 2006/970/Euratom od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. – 2011.) (SL L 400, 30.12.2006., str. 60.).

(17)  2012/93/Euratom: Odluka Vijeća od 19 prosinca 2011. o Okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) (SL L 47, 18.2.2012., str. 25.).

(18)  Uredba (Euratom) br. 1314/2013 Vijeća o programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju (2014. – 2018.) koji nadopunjuje Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (Vidjeti str. 948 ovoga Službenog lista).

(19)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(20)  Uredba (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014.-2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ (Vidjeti str. 33 ovoga Službenog lista)

(21)  Odluka br. 743/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o sudjelovanju Zajednice u programu za istraživanje i razvoj koji je poduzelo nekoliko država članica s ciljem podupiranja istraživanja i razvoja koje provode mala i srednja poduzeća (SL L 201, 30.7.2008., str. 58.).

(22)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(23)  Odluka Vijeća 2013/743/EU od 11. prosinca 2013. o uspostavi posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) (Vidjeti str. 965 ovoga Službenog lista).

(24)  Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str. 1.).

(25)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114.).

(26)  Direktiva 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).

(27)  Direktiva 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (SL L 276, 20.10.2010., str. 33.).

(28)  Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, izmjeni direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/104


UREDBA (EU) br. 1291/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 173. stavak 3. i članak 182. stavak 1.

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Cilj je Unije jačati svoje znanstvene i tehnološke temelje ostvarivanjem Europskog istraživačkog prostora („ERA”) u kojem slobodno cirkuliraju istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologije te poticanjem Unije da napreduje prema društvu znanja i postane konkurentnije i održivo gospodarstvo, u pogledu svoje industrije. Kako bi ostvarila taj cilj, Unija bi trebala izvršavati aktivnosti za provedbu istraživanja, tehnološkog razvoja, predstavljanja i inovacije, poticanje međunarodne suradnje, širenje i optimiziranje rezultata te simuliranje osposobljavanja i mobilnosti.

(2)

Također je cilj Unije osigurati da postoje uvjeti potrebni za konkurentnost njezine industrije. U tu svrhu cilj djelovanja trebalo bi biti poticanje iskorištavanja industrijskog potencijala inovacijskog, istraživačkog i tehnološkog razvoja.

(3)

Unija je posvećena ostvarivanju strategije Europa 2020. koja je odredila ciljeve pametnog, održivog i uključivog rasta, ističući ulogu istraživanja i inovacija kao ključnih pokretača gospodarskog i društvenog boljitka i okolišne održivosti te ima cilj povećanja izdataka za istraživanje i razvoj kako bi privukla privatna ulaganja do dvije trećine ukupnih ulaganja, dosežući time kumulativni ukupan iznos od 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) do 2020., uz razvoj pokazatelja intenziteta inovacija. Opći proračun Unije trebao bi odražavati taj ambiciozan cilj pomakom prema financiranju ulaganja orijentiranih prema budućnosti, kao što su istraživanje, razvoj i inovacije. U tom kontekstu vodeća inicijativa "Unija inovacija" strategije Europa 2020. određuje strateški i integrirani pristup istraživanju i razvoju uz postavljanje okvira i ciljeva na koje bi se trebalo odnositi buduće financiranje Unije na području istraživanja i inovacija. Istraživanje i inovacije također su ključni čimbenici za druge vodeće inicijative strategije Europa 2020., posebno "Resursno učinkovita Europa", "Industrijska politika za razdoblje globalizacije" i "Digitalna agenda za Europu" te ostalih ciljeva politike, kao što su klimatska i energetska politika. Nadalje, u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. povezanih s istraživanjem i inovacijama, kohezijska politika treba igrati ključnu ulogu kroz jačanje kapaciteta i otvaranje puta prema izvrsnosti.

(4)

Komunikacija Komisije od 19. listopada 2010. naslovljena "Revizija proračuna EU-a" koju je Komisija donijela 19. listopada 2010. podastrla je ključna načela koja bi trebala poduprijeti budući opći proračun Unije, poglavito fokusiranje na instrumente s dokazanom dodanom vrijednosti Unije, veću usmjerenost rezultatima i povećavanje ostalih javnih i privatnih izvora financiranja. Također je predložila povezivanje čitavog niza instrumenata Unije za istraživanje i razvoj u zajednički strateški okvir.

(5)

Europski parlament pozvao je na radikalno pojednostavljenje financiranja istraživanja i inovacija Unije u svojoj Rezoluciji od 11. studenog 2010. (4), istaknuo je važnost Unije inovacija u transformaciji Europe za svijet nakon krize u svojoj rezoluciji od 12. svibnja 2011. (5), usmjerio je pozornost na važne lekcije koje treba naučiti nakon privremene evaluacije Sedmog okvirnog programa u svojoj rezoluciji od 8. lipnja 2011. (6) i podržao je koncept zajedničkog strateškog okvira za financiranje istraživanja i inovacija u svojoj rezoluciji od 27. rujna 2011. (7)

(6)

26. studenog 2010. Vijeće je pozvalo da se budući programi financiranja Unije dodatno usredotoče na prioritete strategije Europa 2020., da se bave društvenim izazovima i ključnim tehnologijama, da olakšaju zajedničko istraživanje i istraživanje usmjereno na industriju, pojednostave instrumente, radikalno olakšaju pristup, smanje vrijeme za plasman na tržište i dalje jačaju izvrsnost.

(7)

Na sastanku 4. veljače 2011. Europsko vijeće podržalo je koncept zajedničkog strateškog okvira za financiranje Unije u području istraživanja i inovacija u svrhu poboljšanja učinkovitosti tog financiranja na nacionalnoj razini i na razini Unije te je pozvalo Uniju da se hitno pozabavi preostalim preprekama koje onemogućuju privlačenje talenata i ulaganja kako bi se ostvario Europski istraživački prostor i istinsko jedinstveno tržište za znanje, istraživanje i inovacije.

(8)

Zelena knjiga Komisije od 9. veljače 2011. naslovljena „Od izazova do prilika: prema zajedničkom strateškom okviru za financiranje istraživanja i inovacija u EU-u” utvrdila je ključna pitanja o tome kako postići ambiciozne ciljeve postavljene u Komunikaciji Komisije od 19. listopada 2010. te je pokrenula široku raspravu tijekom koje su se zainteresirane strane i institucije Unije uglavnom složile s ondje predstavljenim idejama.

(9)

Važnost koherentnog strateškog pristupa također je istaknuta u mišljenjima Odbora za Europski istraživački prostor i inovacije (ERAC) od 3. lipnja 2011., Odbora regija od 30. lipnja 2011. (8) i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 13. srpnja 2011. (9)

(10)

U Komunikaciji od 29. lipnja 2011. naslovljenoj „Proračun za Europu 2020.”, Komisija je predložila da se jednim zajedničkim strateškim okvirom za istraživanje i inovacije obuhvate područja obuhvaćena Sedmim okvirnim programom Europske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007.-2013.) ("Sedmi okvirni program") usvojenim Odlukom br. 1982/2006/EC Europskog parlamenta i Vijeća (10) i inovacijskim dijelom Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (od 2007. do 2013.), utvrđenim Odlukom br. 1639/2006/EC Europskog parlamenta i Vijeća (11) kao i Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) osnovanog Uredbom (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (12) da bi se olakšalo postizanje cilja strategije Europa 2020., odnosno povećanja izdataka za istraživanje i razvoj na 3 % BDP-a do 2020. U toj Komunikaciji Komisija se obvezala da će u programe troškova Unije uključiti klimatske promjene i barem 20 % općeg proračuna Unije usmjeriti prema ciljevima koji su povezani s klimatskim promjenama.

Klimatska aktivnost i učinkovitost resursa ciljevi su koji se uzajamno ojačavaju u svrhu ostvarivanja održivog razvoja. Posebni ciljevi povezani s oba područja trebaju se nadopunjavati kroz ostale posebne ciljeve programa Obzor 2020. - okvirnog programa za istraživanja i inovacije 2014.-2017. (Obzor 2020.) određene ovom Uredbom. Slijedom toga, očekuje se da bi najmanje 60 % ukupnog proračuna programa Obzor 2020. trebalo biti povezano s održivim razvojem. Također se očekuje da bi izdaci povezani s klimatskim promjenama mogli prekoračiti 35 % ukupnog proračuna programa Obzor 2020., uključujući uzajamno kompatibilne mjere za poboljšanje učinkovitosti resursa. Komisija bi trebala dostaviti informacije o razini i rezultatima potpore ciljevima povezanim s klimatskim promjenama. Izdaci povezani s klimatskim promjenama u okviru programa Obzor 2020. trebali bi se pratiti u skladu s metodologijom koja je navedena u toj Komunikaciji.

(11)

Obzor 2020. usredotočen je na tri prioriteta, posebice stvaranje izvrsne znanosti u svrhu jačanja izvrsnosti u znanosti Unije na svjetskoj razini, poticanje vodećeg položaja industrije za potporu inovacijama i poslovanju, uključujući mikro, mala i srednja poduzeća (MSP-ove), te suočavanje s društvenim izazovima kako bi se izravno odgovorilo na izazove određene u strategiji Europa 2020. potporom aktivnosti koje obuhvaćaju cijeli spektar, od istraživanja do tržišta. Program Obzor 2020. trebao bi podržavati sve faze u lancu istraživanja i inovacija, uključujući netehnološke i društvene inovacije te aktivnosti koje su bliže tržištu, pri čemu aktivnosti inovacija i istraživanja imaju drukčiju stopu financiranja utemeljenu na načelu da bi dodatno financiranje iz drugih izvora trebalo biti veće ako je podržana aktivnost bliža tržištu. Aktivnosti koje su bliže tržištu uključuju inovativne financijske instrumente i njihov je cilj ispuniti potrebe širokog spektra politika Unije stavljanjem naglaska na najšire moguće korištenje znanja nastalog kao rezultat podržanih aktivnosti sve do iskorištavanja tog znanja u komercijalne svrhe. Prioritete programa Obzor 2020. također treba podržavati kroz program o nuklearnom istraživanju i osposobljavanju uspostavljenom Uredbom Vijeća (Euratom) br. 1314/2013 (13).

(12)

Program Obzor 2020. trebao bi biti otvoren za nove sudionike radi osiguravanja opsežne i izvrsne suradnje s partnerima unutar cijele Unije i radi osiguravanja integriranog Europskog istraživačkog prostora.

(13)

Zajednički istraživački centar (JRC) trebao bi pružiti znanstvenu i tehničku potporu politikama Unije, usmjerenu prema korisniku, uz fleksibilno odgovaranje na nove zahtjeve politike.

(14)

U kontekstu trokuta znanja koji počiva na istraživanju, inovacijama i obrazovanju, Zajednice znanja i inovacija (ZZI-evi) u okviru EIT-a trebale bi znatno doprinijeti ispunjavaju ciljeva programa Obzor 2020., uključujući društvene izazove, naročito integriranjem istraživanja, inovacija i obrazovanja. Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) trebao bi jačati poduzetništvo putem svojih aktivnosti u okviru visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija. Prije svega trebao bi promicati izvrsnu poduzetničku naobrazbu i podržavati stvaranje start-up i spin-off poduzeća.

(15)

U skladu s člankom 182. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Obzor 2020. određuje najviši ukupni iznos i utvrđuje detaljna pravila financijskog sudjelovanja Unije u okvirnom programu te odgovarajuće udjele u svakoj predviđenoj aktivnosti.

(16)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za cijelo trajanje programa Obzor 2020., koja za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka predstavlja glavni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2 prosinca 2013. između Europskoga parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (14).

(17)

Prikladan dio proračuna za razvojnu infrastrukturu trebao bi biti namijenjen e-infrastrukturi.

(18)

Aktivnosti u okviru posebnog cilja „buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)” trebale bi nadopunjavati aktivnosti u okviru prioriteta drugih dijelova programa Obzor 2020. te bi po mogućnosti trebalo potražiti sinergije.

(19)

Primjereno je osigurati pravilno zaključivanje programa Obzor 2020. i njegovih prethodnika, osobito u vezi s nastavkom višegodišnjih aranžmana za njihovo upravljanje, poput financiranja tehničke i administrativne pomoći.

(20)

Pojednostavljenje je središnji cilj programa Obzor 2020. i trebao bi se u potpunosti odražavati u njegovu planiranju, pravilima, financijskom upravljanju i provedbi. Obzor 2020. trebao bi imati za cilj privlačenje snažnog sudjelovanja sveučilišta, istraživačkih centara i posebno malih i srednjih poduzeća te biti otvoren za nove sudionike jer objedinjuje čitav niz potpora za istraživanje i inovacije u jedan zajednički strateški okvir, uključujući pojednostavljeni skup oblika podrške te koristi pravila za sudjelovanje s načelima koja se primjenjuju na sve aktivnosti u okviru programa Obzor 2020. Jednostavnija pravila financiranja trebala bi smanjiti administrativne troškove sudjelovanja i doprinijeti prevenciji i smanjenju financijskih pogrešaka.

(21)

Obzor 2020. trebao bi doprinijeti ciljevima europskih partnerstava za inovacije u skladu s vodećom inicijativom „Unija inovacija” udružujući sve relevantne čimbenike u cijelom lancu istraživanja i inovacija s ciljem pojednostavljenja i bolje koordinacije instrumenata i inicijativa.

(22)

S ciljem produbljivanja odnosa između znanosti i društva te jačanja povjerenja javnosti u znanost, program Obzor 2020. trebao bi zastupati upućenu angažiranost građana i civilnog društva u pogledu pitanja istraživanja i inovacija promoviranjem znanstvenog obrazovanja, omogućavanjem veće dostupnosti znanstvenog znanja, razvojem odgovornih planova istraživanja i inovacija koji ispunjavaju interese i očekivanja građana i civilnog društva te poticanjem njihovog sudjelovanja u aktivnostima programa Obzor 2020. Angažman građana i civilnog društva trebalo bi spojiti s aktivnostima podizanja svijesti u javnosti radi stvaranja i održavanja javne potpore programa Obzor 2020.

(23)

Trebala bi postojati odgovarajuća ravnoteža između malenih i velikih projekata u okviru prioritetnih „društvenih izazova” e posebnog cilja „vodstva u razvoju i industrijskim tehnologijama”.

(24)

Provedba programa Obzor 2020. trebala bi odgovarati dinamičnim prilikama i potrebama znanosti i tehnologije, industrije, politika i društva. Kao takvi, planovi bi trebali biti u uskoj vezi s zainteresiranim stranama iz svih dotičnih sektora, a za nove razvoje trebala bi se omogućiti dovoljna fleksibilnost. Za vrijeme trajanja programa Obzor 2020. kontinuirano se trebaju tražiti savjeti izvana, uz istovremeno korištenje relevantnih struktura poput europskih tehnoloških platformi, inicijativa za zajedničku izradu programa i europskih partnerstava za inovacije, kao i savjeta znanstvenih odbora, poput znanstvenog odbora za zdravlje.

(25)

Aktivnosti koje se razvijaju u okviru programa Obzor 2020. trebale bi promicati ravnopravnost žena i muškaraca u istraživanju i inovacijama, hvatajući se ukoštac posebice s temeljnim uzrocima neravnoteže spolova, iskorištavanjem punog potencijala žena i muškaraca istraživača te integriranjem dimenzije spola u sadržaj istraživanja i inovacija, kao i obraćanjem posebne pozornosti na osiguravanje ravnoteže spolova, ovisno o situaciji u dotičnom području istraživanja i inovacija, u odborima za procjenu i u drugim relevantnim savjetodavnim i stručnim tijelima kako bi se poboljšala kvaliteta istraživanja i stimulirale inovacije. Te bi aktivnosti također trebale imati za cilj provedbu načela povezanih s ravnopravnošću žena i muškaraca kako je navedeno u člancima 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji i u članku 8. UFEU-a.

(26)

Program Obzor 2020. trebao bi doprinijeti privlačnosti istraživačke profesije u Uniji. Trebalo bi obratiti odgovarajuću pozornost na Europsku povelju za istraživače i Kodeks ponašanja pri zapošljavanju istraživača, kako je izložen u preporuci Komisije od 11 ožujka 2005. (15), zajedno s drugim relevantnim referentnim okvirima definiranima u kontekstu Europskog istraživačkog prostora, uz poštovanje njihove dobrovoljne prirode.

(27)

Unija bi trebala potpuno iskoristiti svoje ljudske resurse kako bi se mogla natjecati na globalnoj razini, kako bi mogla djelotvorno rješavati velike društvene izazove i postići ciljeve strategije Europa 2020. U tom bi kontekstu program Obzor 2020. trebao doprinijeti postizanju ERA-e poticanjem razvoja okvirnih uvjeta radi pomaganja europskim istraživačima da ostanu u Europi ili da se u nju vrate, privući istraživače iz čitavog svijeta i učiniti Europu privlačnijim odredištem za najbolje istraživače.

(28)

Trebalo bi osigurati otvoreni pristup znanstvenim publikacijama radi povećanja cirkulacije i korištenja znanja. Nadalje, trebalo bi promicati otvoreni pristup istraživačkim podacima koji proizlaze iz javno financiranih istraživanja u okviru programa Obzor 2020., uzimajući u obzir ograničenja koja se odnose na privatnost, nacionalnu sigurnost i prava intelektualnog vlasništva.

(29)

Istraživačke i inovacijske aktivnosti koje podržava program Obzor 2020. trebale bi poštovati temeljna etička načela. Mišljenja Europske skupine za etiku u znanosti i novim tehnologijama trebala bi se uzimati u obzir. Pri provedbi istraživačkih aktivnosti također je potrebno uzeti u obzir članak 13. UFEU-a te bi korištenje životinja u svrhu istraživanja i ispitivanja trebalo smanjiti s ciljem da se u konačnici njihovo korištenje zamijeni drugim metodama. Sve aktivnosti treba izvršavati uz osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja u skladu s člankom 168. UFEU-a.

(30)

Program Obzor 2020. trebao bi voditi računa o jednakom postupanju i nediskriminaciji u sadržajima istraživanja i inovacija u svim fazama istraživačkog ciklusa.

(31)

Komisija izričito ne traži korištenje ljudskih embrionalnih matičnih stanica. Korištenje ljudskih matičnih stanica, bile one odraslih osoba ili embrija ovisi o procjeni znanstvenika s obzirom na ciljeve koje žele ostvariti te podliježe strogom preispitivanju etičnosti. Projekti koji obuhvaćaju korištenje ljudskih embrionalnih matičnih stanica ne bi se trebali financirati ako nemaju potrebna odobrenja država članica. Ne smije se financirati aktivnost koja je zabranjena u svim državama članicama. Ne smije se financirati aktivnost u državi članici u kojoj je zabranjena.

(32)

Kako bi ostvario maksimalni učinak, program Obzor 2020. trebao bi razviti snažne sinergije s drugim programima Unije u područjima poput obrazovanja, istraživanja svemira, okoliša, energetike, poljoprivrede i ribarstva, konkurentnosti i malih i srednjih poduzeća, unutarnje sigurnosti, kulture i medija.

(33)

Program Obzor 2020. i kohezijska politika traže bolju usklađenost s ciljevima strategije Europe 2020. Taj pristup zahtijeva veće sinergije između programa Obzor 2020. i kohezijske politike. Stoga bi program Obzor 2020. također trebao razviti blisku interakciju s europskim strukturnim i investicijskim fondovima, što posebno može pomoći u jačanju lokalnih, regionalnih i nacionalnih mogućnosti istraživanja i inovacija, osobito u kontekstu strategija za pametnu specijalizaciju.

(34)

Mala i srednja poduzeća čine značajan izvor inovacija, rasta i radnih mjesta u Europi. Stoga je snažno sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, kako je definirano u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (16), potrebno u programu Obzor 2020. To bi trebalo podržavati ciljeve Akta o malom poduzetništvu, kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 25 lipnja 2008. naslovljenoj „Počnimo od najmanjih” - „Akt o malom poduzetništvu za Europu”. Program Obzor 2020. trebao bi osigurati niz sredstava za potporu aktivnosti istraživanja i inovacije te kapaciteta malih i srednjih poduzeća tijekom raznih faza ciklusa inovacija.

(35)

Komisija bi trebala izvršiti evaluacije i bilježiti stopu sudjelovanja malih i srednjih poduzeća u programu Obzor 2020. Ako cilj od da 20 % ukupnog zajedničkog proračuna za poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” i prioritet „Društveni izazovi” bude dodijeljeno malim i srednjim poduzećima nije postignut, Komisija bi trebala razmotriti uzroke nastale situacije i bez odlaganja predložiti nove prikladne mjere kojima bi se malim i srednjim poduzećima omogućilo veće sudjelovanje.

(36)

Provedba programa Obzor 2020. može dovesti do nastanka dopunskih programa koji uključuju sudjelovanje samo određenih država članica, sudjelovanje Unije u programima koje poduzima više država članica ili osnivanje zajedničkih poduzeća ili druge aranžmane u smislu članaka 184., 185. i 187. UFEU-a. Takvi dopunski programi trebali bi se utvrditi i provesti na otvoren, transparentan i učinkovit način.

(37)

Kako bi se ubrzalo napredovanje od ideje do tržišta, koristeći pristup odozdo prema gore, i povećalo sudjelovanje industrije, malih i srednjih poduzeća te onih koji se prvi put prijavljuju u programu Obzor 2020., trebalo bi uvesti pilot-instrument „brzi put do inovacija” u okviru posebnog cilja „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” i u okviruprioriteta pod nazivom ”Društveni izazovi”. To bi i trebalo poticati ulaganja privatnog sektora u istraživanje i inovacije, promicati istraživanje i inovacije, s naglaskom na stvaranju vrijednosti, te ubrzati razvoj tehnologija u inovativne proizvode, procese i usluge.

(38)

Prilikom provedbe programa Obzor 2020. trebalo bi prepoznati jedinstvenu ulogu sveučilištâ u okviru znanstvenog i tehnološkog temelja Unije kao institucija izvrsnosti u visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama koje imaju ključnu ulogu u povezivanju Europskog prostora visokog obrazovanja i Europskog istraživačkog prostora.

(39)

S ciljem ostvarivanja najsnažnijeg mogućeg učinka financiranja Unije, program Obzor 2020. trebao bi razviti jače sinergije, koje mogu biti i u obliku javno-javnih partnerstva, s međunarodnim, nacionalnim i regionalnim programima koji podržavaju istraživanje i inovacije. U tom bi kontekstu program Obzor 2020. trebao potaknuti najpovoljniju upotrebu resursa i izbjegavati nepotrebno udvostručavanje.

(40)

Bolji učinak također bi se trebao postići kombiniranjem programa Obzor 2020. i sredstava iz privatnog sektora u okviru javno-privatnih partnerstava u ključnim područjima gdje bi istraživanje i inovacije mogli doprinijeti ciljevima bolje konkurentnosti Europe, jačati privatna ulaganja i pomoći u suočavanju s društvenim izazovima. Ta bi se partnerstva trebala temeljiti na dugoročnoj obvezi, uključujući uravnoteženi doprinos svih partnera, trebala bi biti odgovorna za ostvarenje svojih ciljeva i usklađena sa strateškim ciljevima Unijepovezanih s istraživanjem, razvojem i inovacijama. Upravljanje i funkcioniranje tih partnerstava trebalo bi biti otvoreno, transparentno, djelotvorno i učinkovito te bi trebalo omogućiti sudjelovanje brojnim zainteresiranim stranama aktivnima u svojem specifičnom području. Javno-privatna partnerstva u obliku Zajedničkih tehnoloških inicijativa pokrenuta na temelju Sedmog okvirnog programa mogu se nastaviti korištenjem struktura koje bolje odgovaraju njihovoj namjeni.

(41)

Program Obzor 2020. trebao bi poticati suradnju s trećim zemljama na temelju zajedničkih interesa i uzajamne koristi. Međunarodna suradnja u području znanosti, tehnologije i inovacija trebala bi stremiti ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020., a to su jačanje konkurentnosti, doprinos rješavanju društvenih izazova i podrška vanjskim i razvojnim politikama, između ostaloga razvijanjem sinergija s vanjskim programima i doprinosom međunarodnim obvezama Unije poput ostvarivanja milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda. Aktivnosti međunarodne suradnje trebale bi se održati barem na razini Sedmog okvirnog programa.

(42)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sva poduzeća aktivna na unutarnjem tržištu, sredstva iz programa Obzor 2020. trebala bi biti osmišljena u skladu s propisima o državnoj potpori kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje i spriječilo narušavanje tržišta, primjerice, istiskivanje (crowding-out) privatnog financiranja, stvaranje neučinkovitih tržišnih struktura ili očuvanje neučinkovitih poslovnih subjekata.

(43)

Europsko vijeće od 4. veljače 2011. prepoznalo je potrebu za novim pristupom upravljanju kontrolama i rizikom u financiranju istraživanja Unije, tražeći novu ravnotežu između povjerenja i kontrole te između preuzimanja rizika i izbjegavanja rizika. Europski parlament u svojoj je rezoluciji od 11. studenog 2010. o pojednostavljenju provedbe istraživačkih okvirnih programa pozvao na pragmatski pomak prema administrativnom i financijskom pojednostavljenju i naveo da bi upravljanje europskim financiranjem istraživanja trebalo biti više zasnovano na povjerenju i otporno na rizike u odnosu na sudionike. Izvješće o privremenoj evaluaciji Sedmog okvirnog programa zaključuje da je potreban radikalniji pristup kako bi se ostvario velik napredak u pojednostavljenju te da se treba uspostaviti ravnoteža između povjerenja i rizika.

(44)

Financijski interesi Unije trebali bi se štititi razmjernim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda uključujući prevenciju, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat sredstava koja su izgubljena, pogrešno plaćena ili nepravilno korištena i, prema potrebi, izricanjem sankcija. Revidirana kontrolna strategija, koja više neće biti usredotočena na minimiziranje stope grešaka nego na kontrolu zasnovanu na riziku i otkrivanje prijevara, trebala bi smanjiti teret kontrole za sudionike.

(45)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje programom Obzor 2020. i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, pri čemu je također potrebno osigurati pravnu sigurnost i dostupnost programa Obzor 2020. svim sudionicima. Potrebno je osigurati usklađenost s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i sa zahtjevima za pojednostavljenje i bolje zakonsko uređenje.

(46)

Učinkovito upravljanje uspješnošću, uključujući evaluaciju i praćenje, zahtijeva razvoj posebnih pokazatelja uspješnosti koji se mogu mjeriti tijekom vremena, koji su realistični i odražavaju logiku intervencije te su relevantni za odgovarajuću hijerarhiju ciljeva i aktivnosti. Između provedbe i nadzora programa Obzor 2020. te nadzora napretka, postizanja i funkcioniranja Europskog istraživačkog prostora trebalo bi uspostaviti odgovarajuće koordinacijske mehanizme.

(47)

Do kraja 2017. i kao dio privremene evaluacije u okviru programa Obzor 2020. trebalo bi postojeća i nova javno-privatna partnerstva, uključujući zajedničke tehnološke inicijative (JTI), podvrgnuti temeljitoj procjeni koja bi trebala uključivati, između ostalog, analizu njihove otvorenosti, transparentnosti i učinkovitosti. Ta bi procjena trebala uzeti u obzir evaluaciju EIT-a, kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 294/2008, kako bi se omogućila procjena utemeljena na zajedničkim načelima.

(48)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve programa Obzor 2020., posebno jačanje ukupnog istraživačkog i inovacijskog okvira te koordinaciju napora u cijeloj Uniji, nego se oni slijedom toga, radi izbjegavanja udvostručenja, zadržavanja kritične mase u ključnim područjima i osiguravanja da se javno financiranje koristi na optimalan način, mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere sukladno načelu supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenom u istom članku, program Obzor 2020. ograničen je na ono što je potrebno radi ostvarenja tih ciljeva.

(49)

Radi pravne sigurnosti i jasnoće, Odluku br. 1982/2006/EZ trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom osniva se Obzor 2020. - Okvirni program za istraživanja i inovacije (2014.–2020.) („Obzor 2020.”) i određuje se okvir koji upravlja potporom Unije aktivnostima istraživanja i inovacija, jača europske znanstvene i tehnološke temelje i potiče koristi za društvo kao i bolje iskorištavanje gospodarskog i industrijskog potencijala inovacijskog, istraživačkog i tehnološkog razvoja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„istraživačke i inovacijske aktivnosti” znači čitav spektar aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja, demonstracije i inovacije, uključujući promoviranje suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, širenje i optimizaciju rezultata i stimuliranje visoko kvalitetnog osposobljavanja i mobilnosti istraživača u Uniji;

2.

„izravne aktivnosti” znači istraživačke i inovacijske aktivnosti koje Komisija poduzima putem Zajedničkog istraživačkog centra;

3.

„neizravne aktivnosti” znači istraživačke i inovacijske aktivnosti za koje Unija pruža financijsku potporu i koje poduzimaju sudionici;

4.

„javno-privatno partnerstvo” znači partnerstvo gdje se partneri iz privatnog sektora, Unije i, prema potrebi, ostali partneri, kao što su tijela iz javnog sektora, obvezuju zajednički podržavati razvoj i provedbu programa ili aktivnosti za istraživanje i inovacije;

5.

„javno-javno partnerstvo” znači partnerstvo gdje se tijela iz javnog sektora ili tijela s djelovanjem u sektoru javnih usluga na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini obvezuju Uniji na zajedničko podržavanje razvoja i provedbe programa ili aktivnosti za istraživanje i inovacije.

6.

„istraživačke infrastrukture” znači instrumenti, sredstva i usluge koje upotrebljavaju istraživačke zajednice da bi provodile istraživanje i poticale inovacije u svojim područjima. Gdje je potrebno, mogu se upotrebljavati izvan istraživanja, na primjer za obrazovanje ili javne usluge. One uključuju: glavnu znanstvenu opremu ili komplet instrumenata; sredstva temeljena na znanju, kao što su zbirke, arhive ili znanstveni podaci; e-infrastrukture kao što su podatkovni i računalni sustavi te komunikacijske mreže; i bilo koja druga infrastruktura jedinstvene prirode ključna za postizanje izvrsnosti u istraživanju i inovacijama. Takve infrastrukture mogu biti „na jednome mjestu”, „virtualne” ili „raspodijeljene”;

7.

„Strategija za pametnu specijalizaciju” ima isto značenje kao i strategiju za pametnu specijalizaciju kako je definirana u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (18).

Članak 3.

Osnivanje programa Obzor 2020.

Ovime se osniva program Obzor 2020. za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 4.

Dodana vrijednost Unije

Program Obzor 2020. treba u što većoj mjeri uvećati dodanu vrijednost i utjecaj Unije, usmjeravajući se na ciljeve i aktivnosti koje države članice same ne mogu učinkovito ostvariti. Program Obzor 2020. zauzima središnju ulogu u realizaciji strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast pružajući zajednički strateški okvir za financiranje izvrsnih istraživanja i inovacija Unije te na taj način djeluje kao sredstvo za jačanje privatnih i javnih ulaganja, stvara nove mogućnosti zapošljavanja te osigurava dugoročnu održivost, rast, gospodarski razvoj, društvenu uključenost i industrijsku konkurentnost Europe te se suočava s društvenim izazovima diljem Unije.

Članak 5

Opći cilj, prioriteti i posebni ciljevi

1.   Opći cilj programa Obzor 2020. je doprinijeti izgradnji društva i gospodarstva koje se temelji na znanju i inovacijama u Uniji povećavanjem dodatnog financiranja istraživanja, razvoja i inovacija i doprinosom postizanju ciljeva istraživanja i razvoja, uključujući cilj od 3 % BDP-a za istraživanje i razvoj u čitavoj Uniji do 2020. Na taj način podupire provedbu strategije Europa 2020. i ostale politike Unije kao i ostvarenje te funkcioniranje Europskog istraživačkog prostora (ERA). Prvi skup relevantnih pokazatelja procjene napretka u odnosu na opći cilj utvrđen je u uvodu Priloga I.

2.   Taj se opći cilj ostvaruje kroz tri prioriteta koji se međusobno ojačavaju i koji su posvećeni:

(a)

izvrsnoj znanosti;

(b)

vodećem položaju industrije;

(c)

društvenim izazovima.

Posebni ciljevi koji odgovaraju svakom od ta tri prioriteta navedeni su u dijelovima I. do III. Priloga I., zajedno s osnovnim odrednicama aktivnosti.

3.   Opći cilj utvrđen u stavku 1. također se ostvaruje putem posebnih ciljeva „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” i „Znanost s društvom i za društvo” utvrđenih u dijelovima IV. i V. Priloga I. zajedno s općim odrednicama aktivnosti.

4.   Zajednički istraživački centar doprinosi općem cilju i prioritetima navedenima u stavcima 1. i 2. pružanjem znanstvene i tehničke potpore politikama Unije u suradnji s relevantnim nacionalnim i regionalnim zainteresiranim stranama u istraživanju, prema potrebi, na primjer u razvoju pametnih strategija specijalizacije. Opi cilj i osnovne odrednice tih aktivnosti navedene su u VI. dijelu Priloga I.

5.   Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) doprinosi općem cilju i prioritetima navedenima u stavcima 1. i 2. s posebnim ciljem povezivanja trokuta znanja koji počiva na visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama. Relevantni pokazatelji uspješnosti za EIT navedeni su u uvodu Priloga I., a posebni ciljevi i aktivnosti su zajedno s osnovnim odrednicama navedeni u Prilogu I. dijelu VII.

6.   U okviru prioriteta, posebnih ciljeva i odrednica aktivnosti navedenih u stavcima 2. i 3. mogu se uzeti u obzir nove i nepredviđene potrebe koje nastaju tijekom razdoblja provedbe programa Obzor 2020. To može, ako je opravdano, obuhvaćati odaziv na novonastale prilike, krize i prijetnje, kao i odaziv na potrebe povezane s razvojem novih politika Unije.

Članak 6.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu programa Obzor 2020. iznosi 770 283 milijuna EUR u tekućim cijenama, od čega se maksimalno 743 169 milijuna dodjeljuje aktivnostima u okviru glave XIX. UFEU-a.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Iznos za aktivnosti u okviru glave XIX. UFEU-a raspodjeljuje se među prioritetima određenim u članku 5. stavku 2. ove Uredbe kako slijedi:

(a)

Izvrsna znanost, 244 411 milijuna EUR u tekućim cijenama;

(b)

Vodeći položaj industrije, 170 155 milijuna EUR u tekućim cijenama;

(c)

Društveni izazovi, 29 679 milijuna EUR u tekućim cijenama;

Maksimalni ukupni iznos za financijski doprinos Unije iz programa Obzor 2020. za posebne ciljeve navedene u članku 5. stavku 3. i za nenuklearne izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra iznosi:

i.

Širenje izvrsnosti i sudjelovanja, 8 165 milijuna EUR u tekućim cijenama.

ii.

Znanost s društvom i za društvo, 4 622 milijuna EUR u tekućim cijenama.

iii.

Nenuklearne izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra, 19 026 milijuna EUR u tekućim cijenama.

Okvirna raspodjela za prioritete i posebne ciljeve navedene u članku 5. stavcima 2. i 3. navedena je u Prilogu II.

3.   EIT se financira kroz maksimalni doprinos iz programa Obzor 2020. od 27 114 milijuna EUR u tekućim cijenama kako je navedeno u Prilogu II.

4.   Financijska omotnica programa Obzor 2020. može pokrivati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, nadzora, kontrole, revizije i procjene koje su potrebne za upravljanje programom Obzor 2020. i za postizanje njegovih ciljeva, posebice u odnosu na studije i sastanke stručnjaka, sve dok su povezani s ciljevima programa Obzor 2020., troškove povezane s mrežama informacijske tehnologije koje su usredotočene na obradu i razmjenu informacija, zajedno s ostalim troškovima tehničke i administrativne potpore koje ostvaruje Komisija za upravljanje programom Obzor 2020.

Prema potrebi i ako je opravdano, moguće je unijeti odobrena sredstva u proračun programa Obzor 2020. nakon 2020. za pokrivanje troškova tehničke i administrativne pomoći kako bi se omogućilo upravljanje aktivnostima koje nisu završene do 31. prosinca 2020. Programom Obzor 2020. ne financira se ni uspostava niti djelovanje programa Galileo, programa Copernicus ni europskog zajedničkog poduzeća za ITER.

5.   Kao odgovor na nepredviđene situacije ili nove razvoje događaja i potrebe, Komisija može, slijedom privremene evaluacije programa Obzor 2020. kako je navedeno u članku 32. stavku 3. i slijedom rezultata revizije EIT-a iz članka 32. stavka 2., u okviru godišnjeg proračunskog postupka pregledati iznose namijenjene prioritetima i posebnim ciljevima „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” i „Znanost s društvom i za društvo” iz stavka 2. ovog članka, okvirnu raspodjelu prema posebnim ciljevima u okviru tih prioriteta navedenih u Prilogu II. i doprinos EIT-u iz stavka 3. ovog članka. Komisija može također, podložno istim uvjetima, prerasporediti odobrena sredstva između prioriteta i posebnih ciljeva, kao i EIT-a do maksimalnog iznosa od 7,5 % ukupne početne dodjele svakog prioriteta i posebnih ciljeva „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” i „Znanost s društvom i za društvo” do maksimalnog iznosa od 7,5 % početne okvirne raspodjele za svaki poseban cilj i do maksimalnog iznosa od 7,5 % doprinosa EIT-u. Takva preraspoređivanje nije dozvoljeno u pogledu iznosa određenog za izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra u stavku 2. ovog članka.

Članak 7.

Pridruživanje trećih zemalja

1.   Program Obzor 2020. otvoren je za pridruživanje:

(a)

državama pristupnicama, državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama u skladu s općim načelima i uvjetima za sudjelovanje tih država u programima Unije koji su ustanovljeni u određenim okvirnim sporazumima i odlukama vijeća za pridruživanje ili sličnim sporazumima;

(b)

članicama Europske udruge slobodne trgovine (EFTA) ili državama ili područjima obuhvaćenim Europskom politikom susjedstva koja ispunjavaju sve sljedeće kriterije:

i.

imaju dobar kapacitet za znanost, tehnologiju i inovacije;

ii.

imaju dobre rezultate sudjelovanja u programima za istraživanja i inovacije Unije;

iii.

pošteno i nepristrano postupaju s pravima intelektualnog vlasništva.

(c)

državama ili područjima pridruženima Sedmom okvirnom programu.

2.   Posebne uvjete u vezi sa sudjelovanjem pridruženih zemalja u programu Obzor 2020., uključujući financijski doprinos na temelju bruto domaćeg proizvoda pridružene zemlje, određuju međunarodni sporazumi između Unije i pridruženih zemalja.

Uvjeti u vezi s pridruživanjem država EFTA-e koje su stranke Sporazuma o EGP-u u skladu su s odredbama tog sporazuma.

GLAVA II.

PROVEDBA

POGLAVLJE I.

Provedba, upravljanje i oblici potpore

Članak 8.

Provedba putem posebnog programa i doprinosa EIT-u

Program Obzor 2020. provodi se kroz konsolidirani posebni program uspostavljen Odlukom Vijeća 2013/743/EU (19), u kojem se navode ciljevi i detaljna pravila za njihovu provedbu, i kroz financijski doprinos EIT-u.

Posebni program određuje po jedan dio za svaki od tri prioriteta iz članka 5. stavka 2., jedan dio za svaki od posebnih ciljeva iz članka 5. stavka 3. te jedan dio za „Znanost s društvom i za društvo” i jedan dio za nenuklearne izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra.

Zahtijeva se učinkovita koordinacija između tri glavna prioriteta programa Obzor 2020.

Članak 9.

Upravljanje

1.   Program Obzor 2020. provodi Komisija u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Komisija također može dio provedbe programa Obzor 2020. povjeriti tijelima za financiranje navedenim u članku 58. stavku 1. točki c. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 10.

Oblici potpore Unije

1.   Program Obzor 2020. podržava neizravne aktivnosti kroz jedan ili više oblika financiranja koji su navedeni u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012, posebice bespovratna sredstva, nagrade, nabavu i financijske instrumente. Financijski instrumenti glavni su oblik financiranja za aktivnosti bliske tržištu koje se podupiru u okviru programa Obzor 2020.

2.   Program Obzor 2020. također podržava izravne aktivnosti koje poduzima Zajednički istraživački centar.

3.   Ako izravne aktivnosti koje je poduzeo Zajednički istraživački centar doprinose inicijativama osnovanima u skladu s člankom 185. ili člankom 187. UFEU-a, takav doprinos ne smatra se dijelom financijskog doprinosa koji se dodjeljuje tim inicijativama.

Članak 11.

Pravila za sudjelovanje i širenje rezultata

Pravila za sudjelovanje i širenje rezultata navedena u Uredbi (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20) primjenjuju se na neizravne radnje.

POGLAVLJE II.

Izrada programa

Odjeljak I.

Opća načela

Članak 12.

Savjeti izvana i društveno upravljanje

1.   Za provedbu programa Obzor 2020. potrebno je uzeti u obzir savjete i doprinose koje pružaju: nezavisne savjetodavne skupine stručnjaka na visokoj razini koje određuje Komisija, iz širokog spektra zainteresiranih strana, uključujući iz područja istraživanja, industrije i civilnog društva, kako bi se zajamčile nužne interdisciplinarne i međusektorske perspektive, uzimajući u obzir relevantne postojeće inicijative na razini EU-a, nacionalnoj i regionalnoj razini. Ostale doprinose pružit će dijaloške strukture kreirane prema međunarodnim znanstvenim i tehnološkim ugovorima; aktivnosti usmjerene budućnosti; ciljana javna savjetovanja, uključujući, gdje je prikladno, s nacionalnim i regionalnim tijelima ili zainteresiranim stranama; i transparentni i interaktivni procesi koji osiguravaju podršku odgovornom istraživanju i inovacijama.

Prema potrebi uzet će se u obzir savjeti Odbora za Europski istraživački prostor i inovacije (ERAC), drugih skupina povezanih s Europskim istraživačkim prostorom i Skupine za poduzetničku politiku u vezi s određivanjem i oblikovanjem strateških prioriteta.

2.   Osobito se treba voditi računa o relevantnim aspektima istraživačkih i inovacijskih planova uspostavljenih kroz, između ostaloga, EIT, europske tehnološke platforme i europska partnerstva za inovacije, kao i o savjetima znanstvenih odbora, poput znanstvenog odbora za zdravlje.

Članak 13.

Sinergije s nacionalnim programima i zajednička izrada programa

1.   Za provedbu programa Obzor 2020., uzima se u obzir potreba za stvaranjem prikladnih sinergija i komplementarnosti između nacionalnih i europskih programa za istraživanje i inovacije, na primjer u područjima gdje se u okviru inicijativa za zajedničku izradu programa ulaže trud u postizanje koordinacije.

2.   Potpora Unije inicijativama za zajedničku izradu programa može se razmotriti s bilo kojom potporom koju treba dati putem instrumenata iz članka 26., podložno uvjetima i kriterijima utvrđenima za takve instrumente.

Članak 14.

Međusektorska pitanja

1.   Poveznice i dodirne točke provode se diljem i u okviru prioriteta programa Obzor 2020. Posebna pozornost u vezi s time mora se obratiti na:

(a)

razvoj i primjenu ključnih tehnologija razvoja i industrijskih tehnologija, kao i tehnologija budućnosti i novih tehnologija;

(b)

područja koja se odnose na premošćivanje jaza između otkrića i njegove primjene na tržištu;

(c)

interdisciplinarno i međusektorsko istraživanje i inovacije;

(d)

društvene, ekonomske i humanističke znanosti;

(e)

klimatske promjene i održiv razvoj;

(f)

poticanje funkcioniranja i ostvarivanje Europskog istraživačkog prostora i vodeće inicijative „Unije inovacija”;

(g)

okvirne uvjete za potporu vodećoj inicijativi „Unija inovacija”;

(h)

doprinos svim relevantnim vodećim inicijativama strategije Europa 2020. (uključujući Digitalnu agendu za Europu);

(i)

širenje sudjelovanja u istraživanju i inovacijama u čitavoj Uniji i na pomoć u premošćivanju jaza između istraživanja i inovacija u Europi;

(j)

međunarodne mreže za izvrsne istraživače i inovatore, kao što je Europska suradnja u znanosti i tehnologiji (COST);

(k)

suradnju s trećim zemljama;

(l)

odgovorno istraživanje i inovacije uključujući rodnu ravnopravnost;

(m)

uključivanje malih i srednjih poduzeća u istraživanje i inovaciju te na šire sudjelovanje privatnog sektora;

(n)

širenje atraktivnosti istraživačke profesije;

(o)

olakšavanje prekogranične i međusektorske mobilnosti istraživača.

2.   Ako se pruža potpora izravnoj aktivnosti koja je od velikog značaja za nekoliko prioriteta ili posebnih ciljeva određenih u članku 5. stavcima 2. i 3., financijski iznos za tu radnju može se kombinirati s iznosima koji se dodjeljuju za svaki prioritet ili poseban cilj koji je u pitanju.

Članak 15.

Dinamična priroda znanosti, tehnologije, inovacija, gospodarstava i društva

Program Obzor 2020. provodi se na način da osigura da su podržani prioriteti i aktivnosti značajni za potrebe koje se kontinuirano mijenjaju i da uzme u obzir dinamičnu prirodu znanosti, tehnologije, gospodarstava i društva u globaliziranom svijetu, gdje inovacija uključuje poslovne, organizacijske, tehnološke, društvene i okolišne aspekte. Prijedlog promjena prioriteta i aktivnosti u okviru programa Obzor 2020. uzima u obzir vanjske savjete iz članka 12., kao i preporuke privremene evaluacije iz članka 32. stavka 3.

Članak 16.

Ravnopravnost spolova

Program Obzor 2020. mora osigurati učinkovito promicanje ravnopravnosti spolova i dimenzije spola u području istraživanja i inovacija. Posebna pozornost obraća se na osiguravanje ravnoteže spolova, ovisno o situaciji u dotičnom području istraživanja i inovacija, u odborima za procjenu i tijelima kao što su savjetodavne skupine i skupine stručnjaka.

Dimenzija spola primjereno se integrira u sadržaj istraživanja i inovacija u strategijama, programima i projektima te se slijedi u svim fazama istraživačkog ciklusa.

Članak 17.

Istraživačke karijere

Program Obzor 2020. provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013, koja doprinosi jačanju jedinstvenog tržišta za istraživače i atraktivnosti istraživačkih karijera u čitavoj Uniji u kontekstu Europskog istraživačkog prostora, uzimajući u obzir transnacionalni karakter većine aktivnosti koje se njome podupiru.

Članak 18.

Otvoreni pristup

1.   Jamči se otvoreni pristup znanstvenim publikacijama koje proizlaze iz istraživanja financiranih u okviru programa Obzor 2020. Provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013.

2.   Promiče se otvoreni pristup istraživačkim podacima koji proizlaze iz istraživanja financiranih u okviru programa Obzor 2020. Provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013.

Članak 19.

Etička načela

1.   Sve istraživačke i inovacijske aktivnosti koje se provode u okviru programa Obzor 2020. moraju biti u skladu s etičkim načelima i relevantnim nacionalnim zakonodavstvom, zakonodavstvom Unije i međunarodnim zakonodavstvom, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima i Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njene dopunske protokole.

Posebna pozornost mora se obratiti na načelo proporcionalnosti, pravo na privatnost, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na fizički i psihički integritet osobe, pravo na nediskriminaciju i potrebu za osiguranjem visokih razina zaštite ljudskog zdravlja.

2.   Istraživačke i inovacijske aktivnosti koje se izvršavaju u okviru programa Obzor 2020. usredotočene su isključivo na primjenu u civilnom području.

3.   Sljedeća područja istraživanja se ne financiraju:

(a)

istraživačke aktivnosti čiji je cilj kloniranje ljudi u reproduktivne svrhe;

(b)

istraživačke aktivnosti čiji je cilj mijenjanje genskog naslijeđa ljudi, a zbog kojih bi takve promjene mogle postati nasljedne (21);

(c)

istraživačke aktivnosti čiji je cilj stvaranje ljudskih embrija isključivo radi istraživanja ili radi stvaranja matičnih stanica, uključujući prijenos jezgre somatskih stanica.

4.   Može se financirati istraživanje ljudskih matičnih stanica odraslih osoba i embrija ovisno o sadržaju znanstvenog prijedloga i pravnog okvira država članica u kojima se istraživanje provodi. Ne smije se odobriti financiranje istraživačkih aktivnosti koje su zabranjene u svim državama članicama. Ne smije se financirati aktivnost u državi članici u kojoj je zabranjena.

5.   Područja istraživanja navedena u stavku 3. ovog članka mogu se pregledati u kontekstu privremene evaluacije navedene u članku 32. stavku 3. uzimajući u obzir najnovija znanstvena dostignuća.

Članak 20.

Komplementarnost s drugim programima Unije

Program Obzor 2020. provodi se na način koji nadopunjuje druge programe i politike financiranja Unije, uključujući europske strukturne i investicijske fondove, zajedničku poljoprivrednu politiku, program za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014-2020), program Erasmus+ i program Life.

Članak 21.

Sinergije s europskim strukturnim i investicijskim fondovima

Uz Unijine, nacionalne i regionalne strukturne politike, program Obzor 2020. također doprinosi premošćivanju jaza između istraživanja i inovacija unutar Unije promicanjem sinergija s europskim strukturnim i investicijskim fondovima. Gdje je to moguće, može se koristiti kumulativno financiranje kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1290/2013.

Odjeljak II.

Posebna polja djelovanja

Članak 22.

Mikro, mala i srednja poduzeća

1.   Posebnu se pozornost obraća na odgovarajuće sudjelovanje mikro, malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) te utjecaj istraživanja i inovacija na MSP-ove tijekom čitavog trajanja programa Obzor 2020. Kvantitativne i kvalitativne ocjene sudjelovanja malih i srednjih poduzeća provode se kao dio sporazuma o evaluaciji i nadzoru.

2.   Uz uspostavu boljih uvjeta za sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u svim relevantnim mogućnostima programa Obzor 2020., poduzimaju se posebne aktivnosti. Ponajprije se osmišljava poseban instrument za mala i srednja poduzeća, usmjeren na sve tipove malih i srednjih poduzeća s inovacijskim potencijalom u širem smislu, u okviru jedinstvenog centraliziranog sustava upravljanja te se provodi ponajprije na način „odozgo prema gore” putem stalno otvorenog poziva prilagođenog potrebama malih i srednjih poduzeća kako je navedeno u posebnom cilju „Inovacije u malim i srednjim poduzećima” u Prilogu I. dijelu II. točki 3.3(a). Taj instrument uzima u obzir poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” navedenog u Prilogu I. dijelu II. točki 1. i svakog od posebnih ciljeva u okviru prioriteta „Društveni izazovi” navedenih u Prilogu I. dijelu III. točkama 1. do 7. te se dosljedno provodi.

3.   Cjeloviti pristup utvrđen u stavcima 1. i 2. i pojednostavljenje postupaka trebalo bi omogućiti da se minimalno 20 % ukupnog zajedničkog proračuna za poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” i prioritet „Društveni izazovi” dodijeli malim i srednjim poduzećima.

4.   Posebna pozornost obraća se odgovarajućoj zastupljenosti malih i srednjih poduzeća u javno-privatnim partnerstvima iz članka 25.

Članak 23.

Suradnički projekti i programi partnerstava

Program Obzor 2020. trebao bi se provoditi ponajprije putem transnacionalnih suradničkih projekata, koji se odabiru na temelju poziva na podnošenje prijedloga u okviru programa rada za Obzor 2020. predviđenih u Odluci 2013/743/EU. Te projekte nadopunjavat će javno-javna i javno-privatna partnerstva. Ta će se partnerstva osmisliti uz sudjelovanje država članica te će razviti načela za svoje unutarnje upravljanje.

Članak 24.

Brzi program za inovacije

Brzi program za inovacije (FTI) provodi se u obliku sveobuhvatnih pilota u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1290/2013 o pozivu za FTI koji počinje godine 2015.

Članak 25.

Javno-privatna partnerstva

1.   Program Obzor 2020. može se provesti kroz javno-privatna partnerstva gdje se svi uključeni partneri obvezuju na potporu razvoja i provedbe pretkonkurentnih istraživačkih i inovacijskih aktivnosti koje su od strateške važnosti za konkurentnost Unije i njezin vodeći položaj industrije ili na posvećivanje posebnim društvenim izazovima. Javno-privatna partnerstva provode se tako da ne onemogućavaju puno sudjelovanje najboljih europskih sudionika.

2.   Sudjelovanje Unije u javno-privatnim partnerstvima temelji se na već postojećim i jednostavnim upravljačkim strukturama i može biti u jednom od sljedećih oblika:

(a)

financijskim doprinosima Unije zajedničkim poduzećima osnovanim na temelju članka 187. UFEU-a prema Sedmom okvirnom programu, podložno izmjeni temeljnih akata; novim privatno-privatnim partnerstvima uspostavljenima na temelju članka 187. UFEU-a; i ostalim tijelima za financiranje navedenim u članku 58. stavku 1. točki c. podtočki iv. i vii. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Ovaj oblik partnerstava provodi se samo ako to opravdava područje primjene ciljeva koje treba ostvariti i raspon potrebnih resursa, potpuno uzimajući u obzir relevantne procjene utjecaja, i ako se drugim oblicima partnerstava ne bi ispunili ciljevi ili se ne bi stvorio nužan efekt poluge;

(b)

ugovornim dogovorima između partnera iz stavka 1., koji određuju ciljeve partnerstva, odgovarajućim obavezama partnera, ključnim pokazateljima uspješnosti i rezultatima koje treba isporučiti uključujući određivanje istraživačkih i inovacijskih aktivnosti koje zahtijevaju potporu programa Obzor 2020.

S ciljem uključivanja zainteresiranih partnera, uključujući, prema potrebi, krajnje korisnike, sveučilišta, mala i srednja poduzeća te istraživačke institucije, javno-privatna partnerstva transparentnim postupcima omogućuju dostupnost javnih sredstava i to uglavnom putem konkurentnih poziva, uređenih pravilima za sudjelovanje u skladu s onima iz programa Obzor 2020. Iznimke od raspisivanja konkurentnih poziva trebale bi se propisno opravdati.

3.   Javno-privatna partnerstva određuju se i provode na otvoren, transparentan i učinkovit način. Određuju se na temelju svih sljedećih kriterija:

(a)

dokaza o dodanoj vrijednosti aktivnosti na razini Unije i o izboru instrumenta koji će se koristiti;

(b)

raspona učinka na industrijsku konkurentnost, stvaranje radnih mjesta, održivi razvoj i društveno-gospodarska pitanja, uključujući društvene izazove, procijenjene na temelju jasno utvrđenih i mjerljivih ciljeva;

(c)

dugoročnih obaveza, uključujući uravnoteženi doprinos svih partnera na temelju zajedničke vizije i jasno definiranih ciljeva;

(d)

opsega uključenih resursa i mogućnosti povećanja dodatnih ulaganja u istraživanje i inovacije;

(e)

jasne definicije uloga za svakog partnera i dogovorenih ključnih pokazatelja uspješnosti u izabranom vremenskom razdoblju.

(f)

komplementarnosti s drugim dijelovima programa Obzor 2020. i usklađivanja sa strateškim prioritetima Unije u području istraživanja i inovacija, pogotovo onima iz strategije Europa 2020.;

Gdje je prikladno, jamči se komplementarnost među prioritetima, aktivnostima i sudjelovanjem država članica u javno-privatnim partnerstvima.

4.   Prioriteti istraživanja obuhvaćeni javno-privatnim partnerstvima mogu, prema potrebi, biti uključeni u redovite pozive u okviru programa rada Obzor 2020., kako bi se razvile nove sinergije sa strateški važnim aktivnostima istraživanja i inovacija.

Članak 26.

Javno-javna partnerstva

1.   Program Obzor 2020. doprinosi jačanju javno-javnih partnerstava, kako i kada je to primjereno, gdje se aktivnosti na regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini zajednički provode unutar Unije.

Posebna pozornost obraća se na inicijative za zajedničku izradu programa među državama članicama. Inicijative za zajedničku izradu programa koje primaju potporu u okviru programa Obzor 2020. ostaju otvorene za sudjelovanje bilo koje države članice ili pridružene zemlje.

2.   Javno-javna partnerstva mogu primati potporu ili u okviru, ili diljem, prioriteta koji su navedeni u članku 5. stavku 2., posebice kroz:

(a)

instrument ERA-NET koje koristi bespovratna sredstva za potporu javno-javnih partnerstva u njihovoj pripremi, osnivanju struktura umrežavanja, planiranju, provedbi i koordinaciji zajedničkih aktivnosti kao i dodatne pomoći Unije najviše jednog zajedničkog poziva godišnje i aktivnosti transnacionalne prirode;

(b)

sudjelovanje Unije u programima koje poduzima više država članica sukladno članku 185. UFEU-a. ako je to sudjelovanje opravdano područjem primjene ciljeva koje treba ostvariti i raspon potrebnih resursa.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) dodatno financiranje uvjetovano je dokazom o dodanoj vrijednosti aktivnosti na razini Unije i prethodnim indikativnim financijskim obavezama, u novcu ili u naravi, uključenih subjekata u zajedničkim pozivima i aktivnostima. Jedan od ciljeva instrumenta ERA-NET može, gdje je to moguće, biti usklađivanje pravila i modaliteta provedbe zajedničkih poziva i aktivnosti. Također se može koristiti kao priprema za inicijativu u skladu s člankom 185. UFEU-a.

Za potrebe točke (b) prvog podstavka, takve inicijative predlažu se samo u slučajevima gdje postoji potreba za posebnom provedbenom strukturom i gdje postoji visoka razina posvećenosti država članica integraciji na znanstvenoj, upravljačkoj i financijskoj razini. Pored toga, prijedlozi za takve inicijative određuju se na temelju svih sljedećih kriterija:

(a)

jasnog utvrđivanja cilja koji se želi postići i njegovog značaja u odnosu na ciljeve programa Obzor 2020. i šire ciljeve politike Unije;

(b)

indikativnih financijskih obaveza zemalja koje sudjeluju, u novcu ili u naravi, uključujući prethodne obaveze usklađivanja nacionalnih i/ili regionalnih ulaganja za transnacionalno istraživanje i inovacije i, gdje je to prikladno, udruživanja sredstava;

(c)

dodane vrijednosti aktivnosti na razini Unije;

(d)

kritične mase s obzirom na veličinu i broj obuhvaćenih programa, sličnosti ili komplementarnosti aktivnosti i udjela relevantnog istraživanja koje pokrivaju;

(e)

primjerenost članka 185. UFEU-a za ostvarivanje ciljeva.

Članak 27.

Međunarodna suradnja s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

1.   Pravni subjekti, kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 13. Uredbe (EU) br. 1290/2013, osnovani u trećim zemljama i međunarodne organizacije mogu sudjelovati u neizravnim aktivnostima programa Obzor 2020. u skladu s uvjetima određenima u toj Uredbi. Međunarodna suradnja s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama potiče se u okviru programa Obzor 2020. te se u njega uključuje kako bi se ostvarili, posebice, sljedeći ciljevi:

(a)

jačanje izvrsnosti i atraktivnosti Unije u istraživanju i inovacijama kao i njezinoj ekonomskoj i industrijskoj konkurentnosti;

(b)

učinkovito suočavanje sa zajedničkim društvenim izazovima;

(c)

podrška ciljevima vanjske politike i razvojne politike Unije uz dopunu vanjskih i razvojnih programa, uključujući međunarodne obveze i s njima povezane ciljeve, poput ostvarivanja milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda i traženja sinergija s drugim politikama Unije.

2.   Ciljane aktivnosti sa svrhom promoviranja suradnje s određenim trećim zemljama ili grupama trećih zemalja, uključujući strateške partnere Unije, provode se na osnovi strateškog pristupa kao i zajedničkog interesa, prioriteta i uzajamne koristi, uzimajući u obzir njihove znanstvene i tehnološke mogućnosti i posebne potrebe, tržišne prilike, i željeni učinak tih aktivnosti.

Potrebno je poticati, i prema potrebi pratiti, uzajamni pristup programima trećih zemalja. Kako bi se maksimizirao učinak međunarodne suradnje, potrebno je promovirati koordinaciju i sinergiju s inicijativama država članica i pridruženih zemalja. Priroda suradnje može varirati u skladu s pojedinim partnerskim zemljama

Prioriteti suradnje uzimaju u obzir razvoje događaja u politikama Unije, prilike za suradnju s trećim zemljama te pošteno i nepristrano postupanje s pravima intelektualnog vlasništva.

3.   Osim toga, horizontalne i međusektorske aktivnosti za poticanje strateškog razvoja međunarodne suradnje provode se u okviru programa Obzor 2020.

Članak 28.

Informacije, komunikacija, iskorištavanje i širenje

Komisija provodi informacijske i komunikacijske aktivnosti u vezi s programom Obzor 2020. uključujući komunikacijske mjere vezane uz podržane projekte i rezultate. Posebice pruža državama članicama pravovremene i detaljne informacije.

Dio proračuna programa Obzor 2020. dodijeljen komunikaciji u okviru programa također pokriva korporativno priopćavanje političkih prioriteta Unije u mjeri u kojoj je ono povezano s općim ciljevima ove Uredbe.

Aktivnosti za širenje informacija i izvršavanje komunikacijskih aktivnosti sastavni su dio svih aktivnosti koje podržava program Obzor 2020. Informacija i komunikacija u vezi s programom Obzor 2020., uključujući o poduprtim projektima, dostupna je i raspoloživa u digitalnom obliku.

Pored toga, podržavaju se sljedeće posebne aktivnosti:

(a)

inicijative čiji je cilj poboljšanje razumijevanja i olakšanje pristupa financiranju u okviru programa Obzor 2020., posebice za one regije ili tipove sudionika koji sudjeluju u relativno malenom broju;

(b)

ciljana potpora projektima i konzorcijima kako bi im se omogućio prikladan pristup potrebnim vještinama za optimiziranje komunikacije, iskorištavanje i širenje rezultata;

(c)

aktivnosti koje povezuju i šire rezultate iz niza projekata, uključujući one koji mogu biti financirani iz drugih izvora kako bi se osigurale pristupačne baze podataka i izvješća koja sažimaju ključne nalaze; te, prema potrebi, njihovo priopćavanje i širenje u znanstvenoj zajednici, industriji i širokoj javnosti;

(d)

širenje rezultata usmjereno na kreatore politike, uključujući tijela za standardizaciju, kako bi se promovirala upotreba rezultata relevantnih za politiku od strane odgovarajućih tijela na međunarodnoj razini, razini Unije, nacionalnoj i regionalnoj razini;

(e)

inicijative za poticanje dijaloga i debata s javnošću o pitanjima u vezi sa znanošću, tehnologijom i inovacijama putem uključivanja istraživačke i inovacijske zajednice i organizacija civilnog društva te iskorištavanje društvenih medija i drugih inovativnih tehnologija i metodologija, posebice s ciljem pomoći u podizanju javne svijesti o koristima istraživanja i inovacija u suočavanju s društvenim izazovima;

POGLAVLJE III.

Kontrola

Članak 29.

Kontrola i revizija

1.   Kontrolni sustav uspostavljen za provedbu ove Uredbe oblikovan je tako da pruži razumno jamstvo u postizanju dostatnog smanjenja rizika i prikladnog upravljanja rizicima koji se odnose na učinkovitost i uspješnost poslovanja kao i zakonitost i pravilnost osnovnih transakcija, uzimajući u obzir višegodišnji karakter programa kao i prirodu dotičnih plaćanja.

2.   Kontrolni sustav osigurava prikladnu ravnotežu između povjerenja i kontrole uzimajući u obzir upravne i druge troškove kontrola na svim razinama, pogotovo za sudionike, u svrhu ostvarenja ciljeva programa Obzor 2020. te kako bi se privukli najizvrsniji istraživači i najinovativnija poduzeća.

3.   Kao dio kontrolnog sustava, revizijska strategija o troškovima u neizravnim aktivnostima u okviru programa Obzor 2020. temelji se na financijskoj reviziji reprezentativnog uzorka troška tijekom cijelog okvirnog programa. Taj se reprezentativni uzorak dopunjuje odabirom koji se temelji na procjeni rizika povezanih s izdacima.

Revizije izdataka nastalih iz neizravnih aktivnosti u okviru programa Obzor 2020. provode se na usklađen način sukladno načelima gospodarstva, uspješnosti i usklađenosti kako bi se revizijski teret za sudionike sveo na najmanju moguću mjeru.

Članak 30.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da se tijekom provedbe aktivnosti financiranih na osnovi ove Uredbe financijski interesi Unije štite primjenom preventivnih mjera protiv prijevara, korupcije i ostalih nezakonitih djelovanja učinkovitim provjerama i, ako se uoče nepravilnosti, povratom pogrešno plaćenih iznosa te gdje je prikladno učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim administrativnim i financijskim kaznama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su, na osnovi dokumenata i na licu mjesta, za reviziju svih korisnika bespovratnih sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili sredstva Unije u okviru programa Obzor 2020.

Ne dovodeći u pitanje stavak 3., Komisija može provoditi revizije i do dvije godine nakon plaćanja preostalog iznosa.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istraživanja, uključujući provjere na licu mjesta i inspekcije, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (22) i Uredbe Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (23), s ciljem utvrđivanja prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite radnje koja šteti financijskim interesima Unije u vezi s bilo kojim ugovorom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava u sklopu programa Obzor 2020.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i s međunarodnim organizacijama, sporazumi i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava te ugovori, koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe sadrže odredbe kojima se izričito dodjeljuje ovlast Komisiji, Revizorskom sudu i OLAF-u da provodi takve revizije i istraživanja, u skladu sa svojim nadležnostima.

POGLAVLJE IV.

Nadzor i evaluacija

Članak 31.

Praćenje

1.   Komisija godišnje prati provedbu programa Obzor 2020., njegove posebne programe te aktivnosti EIT-a. To praćenje, koje se temelji na kvantitativnim i, prema potrebi, kvalitativnim dokazima uključuje informacije o međusektorskim temama kao što su društvene, ekonomske i humanističke znanosti, održivost i klimatske promjene, uključujući informacije o visini troškova koji se odnose na klimu, sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, sudjelovanje privatnog sektora, ravnopravnost spolova, širenje sudjelovanja i napretka prema pokazateljima uspješnosti. Praćenje također uključuje informacije o opsegu financiranja javno-privatnih i javno-javnih partnerstava, uključujući inicijative za zajedničku izradu programa. Financiranja javno-javnih partnerstava prate se, prema potrebi, u uskom dogovoru sa sudionicima.

2.   Komisija izvješćuje o rezultatima tog nadzora i javno ih objavljuje.

Članak 32.

Evaluacija

1.   Evaluacije se provode pravovremeno kako bi se njihovi rezultati uzeli u obzir tijekom postupka odlučivanja.

2.   Do 31. prosinca 2017., Komisija uz pomoć neovisnih stručnjaka, odabranih na temelju transparentnog postupka, provodi preispitivanje EIT-a, uzimajući u obzir evaluaciju iz članka 16. Uredbe (EZ) br. 294/2008. Bude li rezultat tog preispitivanja pozitivan, godine 2018. raspisat će se poziv za zajednice znanja i inovacija. Preispitivanjem se procjenjuje napredak EIT-a u odnosu na sve sljedeće aspekte:

(a)

razinu korištenja i učinkovitost korištenja dodjele sredstava u skladu s člankom 6. stavkom 3. ove Uredbe, pri čemu se razlikuju iznosi korišteni za razvoj prvog vala ZZI-ja i učinak početnog kapitala namijenjenog sljedećim valovima te sposobnost EIT-a da privuče sredstva partnera iz ZZI-ja i pogotovo iz privatnog sektora kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 294/2008;

(b)

doprinos EIT-a i ZZI-ja u prioritetu „društveni izazovi” i posebnom cilju „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” te uspješnost procijenjena na temelju pokazatelja definiranih u Prilogu I.;

(c)

doprinos EIT-a i ZZI-ja integraciji visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija;

(d)

sposobnost ZZI-ja da integriraju relevantne nove partnere koji mogu pružiti dodanu vrijednost.

3.   Do 31. prosinca 2017. i uzimajući u obzir naknadnu evaluaciju sedmog okvirnog programa koja treba biti dovršena do 31. prosinca 2015. te preispitivanja EIT-a, Komisija uz pomoć neovisnih stručnjaka, odabranih na temelju transparentnog postupka, provodi privremenu evaluaciju programa Obzor 2020., njegova posebnog programa, uključujući Europsko istraživačko vijeće, te aktivnosti EIT-a.

Privremena evaluacija procjenjuje napredak različitih dijelova programa Obzor 2020. u odnosu na sve sljedeće aspekte:

(a)

postignuća (na razini rezultata i napretka u postizanju učinaka, temeljenih, prema potrebi, na pokazateljima iz Priloga II. posebnog programa) ciljeva programa Obzor 2020. i daljnju važnost svih povezanih mjera;

(b)

učinkovitost i korištenje sredstava, uz posebnu pozornost usmjerenu na međusektorska pitanja i druge elemente iz članka 14. stavka 1.; i

(c)

dodanu vrijednost Unije.

Kao dio privremene evaluacije, postojeća i nova javno-privatna partnerstva, uključujući zajedničke tehnološke inicijative, podložna su temeljitoj procjeni koja bi uključivala, između ostalog, analizu njihove otvorenosti, transparentnosti i učinkovitosti. Ta procjena uzima u obzir evaluaciju EIT-a, kako je utvrđeno u članku 16. Uredbe(EZ) br. 294/2008, kako bi se omogućila procjena utemeljena na zajedničkim načelima.

Kao dio privremene evaluacije, FTI je podložan temeljitoj procjeni koja će između ostaloga uključivati doprinos inovacijama, sudjelovanje industrije, sudjelovanje novih podnositelja zahtjeva, operativnu učinkovitost i financiranje i stupanj privatnih ulaganja. Daljnja provedba brzog FTI-ja ovisi o rezultatima evaluacije te se može sukladno tome prilagoditi ili proširiti.

Privremena evaluacija uzima u obzir aspekte koji se odnose na širenje i iskorištavanje rezultata istraživanja.

Privremena evaluacija također uzima u obzir mogućnost daljnjeg pojednostavljenja i aspekte vezane uz pristup mogućnostima financiranja za sudionike u svim regijama i za privatni sektor, posebice mala i srednja poduzeća, kao i za promicanje ravnopravnosti spolova. Dodatno uzima u obzir doprinos mjera ciljevima strategije Europa 2020., rezultate u pogledu dugoročnog učinka prethodnih mjera te stupanj sinergije i interakcije s drugim programima financiranja Unije, uključujući europske strukturne i investicijske fondove (ESI).

Kao dio privremene evaluacije, model financiranja programa Obzor 2020. temeljito se procjenjuje u odnosu na, između ostaloga, sljedeće pokazatelje:

sudjelovanje sudionika koji raspolažu vrhunskim istraživačkim infrastrukturama ili su u sklopu sedmog okvirnog programa koristili mogućnost povrata cjelokupnih sredstava;

pojednostavljivanje za sudionike koji raspolažu vrhunskim istraživačkim infrastrukturama ili su u sklopu sedmog okvirnog programa koristili mogućnost povrata cjelokupnih sredstava;

prihvaćanje uobičajenih računovodstvenih praksi korisnika;

opseg korištenja dodatnih primitaka za osoblje kako je navedeno u članku 27. Uredbe (EU) br. 1290/2013.

Privremena evaluacija također uzima u obzir, prema potrebi, informacije o koordinaciji s aktivnostima u području istraživanja i inovacija koje provode države članice, uključujući područja u kojima postoje zajedničke inicijative za donošenje programa.

4.   Do 31. prosinca 2023. Komisija uz pomoć neovisnih stručnjaka, odabranih na temelju transparentnog postupka, provodi naknadnu evaluaciju programa Obzor 2020., njegova posebnog programa i aktivnosti EIT-a. Ta evaluacija obuhvaća obrazloženja, provedbu i dostignuća kao i dugoročne učinke i održivost mjera, a njihovi se rezultati uzimaju u obzir tijekom odlučivanja o mogućoj obnovi, izmjeni ili suspenziji bilo koje sljedeće mjere. Evaluacija uzima u obzir aspekte koji se odnose na širenje i iskorištavanje rezultata istraživanja.

5.   Pokazatelji uspješnosti za procjenu napretka u odnosu na opće ciljeve programa Obzor 2020. i za EIT kako je utvrđeno u uvodu Priloga I. te za posebne ciljeve koji su utvrđeni u posebnom programu, uključujući odgovarajuće osnovne vrijednosti, omogućuju najmanju osnovu za procjenu opsega u kojem su postignuti ciljevi Obzor 2020.

6.   Ako je prikladno i ako su takvi podaci dostupni, države članice Komisiji stavljaju na raspolaganje sve potrebne podatke kako bi se omogućilo praćenje i evaluacija dotičnih mjera.

7.   Komisija će, zajedno sa svojim primjedbama, zaključke evaluacije programa iz ovog članka priopćiti Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

GLAVA III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 33.

Odredbe o stavljanju izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluka br. 1982/2006/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Neovisno o stavku 1., aktivnosti poduzete u okviru Odluke br. 1982/2006/EZ i financijske obveze povezane s tim aktivnosti provode se i dalje, u skladu s tom Odlukom do njihova zaključenja.

3.   Financijska omotnica iz članka 6. ove Uredbe može obuhvatiti troškove tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni za osiguranje prijelaza s mjera donesenih u okviru Odluke br. 1982/2006/EZ na program Obzor 2020.

Članak 34.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu treći dan od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 111.

(2)  SL C 277, 13.9.2012., str. 143.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 3. prosinca 2013.

(4)  SL C 74 E, 13.3.2012., str. 34.

(5)  SL C 377 E, 7.12.2012., str. 108.

(6)  SL C 380 E, 11.12.2012., str. 9.

(7)  SL C 56 E, 26.2.2013., str. 1.

(8)  SL C 259, 2.9.2011, str. 1.

(9)  SL C 318, 29.10.2011, str. 121.

(10)  Odluka br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 412, 30.12.2006., str. 1.).

(11)  Odluka br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) (SL L 310, 9.11.2006., str. 15.).

(12)  Uredba (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (SL L 97, 9.4.2008., str. 1.).

(13)  Uredba Vijeća (Euroatom) br. 1314/2013 od 11 prosinca 2013. o programu Europske zajednice za atomsku energiju o istraživanju i osposobljavanju (2014.-2018.) kojom se nadopunjava Obzor 2020. - Okvirni program za istraživanje i inovacije (Vidi stranicu 948 ovog Službenog lista).

(14)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(15)  SL L 75, 22.3.2005, str. 67.

(16)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. 0 definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(17)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012, str. 1.).

(18)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(19)  Odluka Vijeća 2013/743/EU od 3 prosinca 2013. o uspostavi posebnog programa za provedbu Obzora 2020. - Okvirni program za istraživanje i inovacije (2014.-2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EC and 2006/975/EZ (Vidi stranicu 965 ovog Službenog lista).

(20)  Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća Regulation (EU) No 11 prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 (Vidi stranicu 81 ovog Službenog lista).

(21)  Mogu se financirati istraživanja vezana uz liječenje raka na spolnim žlijezdama.

(22)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (Euratom) (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(23)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i pregledima na licu mjesta koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

Osnovne odrednice posebnih ciljeva i aktivnosti

Opći je cilj programa Obzor 2020. izgradnja društva i vodećeg svjetskoga gospodarstva na osnovi znanja i inovacija na području cijele Unije, uz doprinos održivom razvoju. Podupire strategiju Europa 2020. i ostale politike Unije kao i ostvarenje te funkcioniranje Europskog istraživačkog prostora.

Pokazatelji uspješnosti za procjenu napretka u odnosu na ovaj opći cilj su:

cilj u području istraživanja i razvoja (3 % BDP-a) strategije Europa 2020;

pokazatelj outputa inovacija u okviru strategije Europa 2020. (1);

Udio istraživača u aktivnom stanovništvu

Taj se opći cilj ostvaruje kroz tri različita, ali međusobno dopunjujuća prioriteta, od kojih svaki sadrži skup posebnih ciljeva. Oni se provode na cjelovit način kako bi pospješili interakciju među različitim posebnim ciljevima, izbjegli bilo kakvo udvostručavanje napora i osnažili svoj zajednički učinak.

Zajednički istraživački centar doprinosi općem cilju i prioritetima programa Obzor 2020. s posebnim ciljem pružanja znanstvene i tehničke podrške politikama Unije usmjerene korisniku.

Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) doprinosi općem cilju i prioritetima programa Obzor 2020. s posebnim ciljem povezivanja trokuta znanja koji počiva na visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama. Pokazatelji za procjenu uspješnosti EIT-a su:

organizacije iz okvira sveučilišta, poslovnog svijeta i istraživanja uključene u Zajednice znanja i inovacija;

suradnja unutar trokuta znanja koja vodi razvoju inovativnih proizvoda, usluga i procesa.

Ovim se Prilogom utvrđuju opće odrednice tih posebnih ciljeva i aktivnosti iz članka 5. stavaka 2., 3., 4. i 5.

Međusektorska pitanja i mjere potpore u programu Obzor 2020.

Međusektorska pitanja, čiji se okvirni popis nalazi u članku 14. Obzor 2020, promicat će se između posebnih ciljeva triju prioriteta prema potrebi kako bi se razvijalo novo znanje, ključne kompetencije i veliki tehnološki iskoraci, te kako bi se znanje prenosilo u gospodarsku i društvenu vrijednost. Nadalje, u mnogim slučajevima morat će se izraditi interdisciplinarna rješenja koja su prisutna u više posebnih ciljeva programa Obzor 2020. Obzor 2020. predviđa poticaje za aktivnosti koje se bave takvim međusektorske pitanjima, uključujući one u obliku učinkovitog objedinjavanja proračuna.

Društvene i humanističke znanosti

Istraživanja u području društvenih i humanističkih znanosti u cijelosti će se integrirati u svaki od prioriteta programa Obzor 2020. i u svaki poseban cilj i doprinijet će osnovi temeljenoj na dokazima za oblikovanje politika na međunarodnoj razini, na razini Unije te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Što se tiče društvenih izazova, društvene i humanističke znanosti također će biti uključene u glavne tokove kao osnovni element aktivnosti potreban za rješavanje svakog društvenog izazova u svrhu pojačavanja njihovog učinka. Poseban cilj društvenog izazova „Europa u svijetu koji se mijenja - Uključiva, inovativna i promišljena društva” podržat će istraživanja u području društvenih i humanističkih znanosti usmjeravanjem na uključiva, inovativna i promišljena društva.

Znanost i društvo

Odnos između znanosti i društva, kao i poticanje odgovornog istraživanja i inovacija te znanosti i kulture produbit će se, a povjerenja javnosti u znanost jačati aktivnostima programa Obzor 2020., čime će se dati prednost upućenoj angažiranosti građana i civilnog društva u pogledu pitanja istraživanja i inovacija.

Jednakost spolova

Unija se obvezala na promicanje jednakosti spolova u znanosti i inovacijama. U programu 2020 jednakost spolova rješavat će se kao međusektorsko pitanje kako bi se ispravile neravnoteže između muškaraca i žena, te kako bi se u izradu programa i sadržaj istraživanja i inovacija uključila rodna dimenzija.

Mala i srednja poduzeća (MSP-i)

Obzor 2020. potaknut će i poduprijeti integrirano sudjelovanje MSP-a u svim posebnim ciljevima. U skladu s člankom 22. Obzor 2020, mjere utvrđene u posebnom cilju „inovacije u MSP-ima” (posebnom instrumentu namijenjenom MSP-ima) primjenjivat će se u posebnom cilju "vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama" i dijelu III. „Društveni izazovi”.

Brzi program za inovacije (FTI)

Brzi program za inovacije utvrđen članku 24. Obzor 2020 podržat će inovacijske aktivnosti u sklopu posebnog cilja „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” i u sklopu prioriteta „društveni izazovi”, korištenjem pristupa odozdo prema gore, putem poziva koji je stalno otvoren, a s vremenom dodjele bespovratnih sredstava koje ne prelazi šest mjeseci.

Širenje sudjelovanja

Istraživački i inovacijski potencijali država članica, bez obzira na nedavnu postignuti određeni stupanj konvergencije, i dalje su jako različiti, uz velike razlike između ‚predvodnika inovacija’ i ‚skromnih inovatora’. Aktivnosti će pomoći premostiti jaz između istraživanja i inovacija u Europi promicanjem sinergije s europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESI), kao i s posebnim mjerama za oslobađanje izvrsnosti u regijama koje postižu slabe rezultate na području istraživanja, razvoja i inovacija (RDI), šireći na taj način sudjelovanje u programu Obzor 2020. i doprinoseći ostvarenju Europskog istraživačkog područja.

Međunarodna suradnja

Međunarodna suradnja s trećim zemljama i međunarodnim, regionalnim ili globalnim organizacijama nužna je kako bi se učinkovito rješavali mnogi posebni ciljevi utvrđeni u programu Obzor 2020. Međunarodna suradnja ključna je za pionirska i za osnovna istraživanja kako bi se što bolje iskoristile prednosti novih znanstvenih i tehnoloških prilika. Suradnja je potrebna za rješavanje društvenih izazova i jačanje konkurentnosti europske industrije. Promicanje mobilnosti istraživača i osoblja koje radi na inovacijama u međunarodnim razmjerima također je ključno za unaprjeđenje te globalne suradnje. Međunarodna suradnja u području istraživanja i inovacija ključni je aspekt globalnih obveza Unije. Stoga će međunarodna suradnja biti promicana u svakom od triju prioriteta programa Obzor 2020. Osim toga, podržat će se posebne horizontalne aktivnosti kako bi se osigurao usklađeni djelotvoran razvoj međunarodne suradnje u cijelom programu Obzor 2020.

Održiv razvoj i klimatske promjene

Program Obzor 2020. potaknut će i poduprijeti aktivnosti usmjerene prema iskorištavanju vodećeg položaja Europe u utrci za razvijanjem novih procesa i tehnologija kojima se promiče održivi razvoj, u širem smislu, te borbu protiv klimatskih promjena. Takav horizontalan pristup, koji je u cijelost uključen u sve prioritete programa Obzor 2020., pomoći će Uniji da napreduje u svijetu s niskom emisijom ugljika i ograničenim resursima, a da istodobno izgradi resursno učinkovito, održivo i konkurentno gospodarstvo.

Premošćivanje jaza od otkrića do primjene na tržištu

Aktivnosti premošćivanja u cijelom programu Obzor 2020. usmjerene su na prenošenje otkrića u primjene na tržištu, što dovodi do iskorištavanja i komercijalne upotrebe zamisli gdje je god to moguće. Te aktivnosti trebaju se zasnivati na širokom inovacijskom konceptu i poticati međusektorske inovacije.

Međusektorske mjere potpore

Međusektorska pitanja podupirat će se pomoću cijelog niza horizontalnih mjera potpore, uključujući potporu za: povećanje atraktivnosti istraživačke profesije, uključujući opća načela Europske povelje za istraživače; jačanje baze dokaza i razvoj i potporu Europskom istraživačkom prostoru (uključujući pet inicijativa ERA-e) te Uniji inovacija; unapređenje okvirnih uvjeta za potporu Uniji inovacija, uključujući načela Preporuke Komisije o upravljanju intelektualnim vlasništvom (2) i ispitivanje mogućnosti osnivanja europskog instrumenta za vrednovanje intelektualnog vlasništva; vođenje i koordinacija međunarodnih mreža za izvrsne istraživače i inovatore, kao što je COST.

DIO I.

PRIORITET „Izvrsna znanost”

Ciljevi su ovog dijela jačanje i povećanje izvrsnosti znanstvene osnove Unije i jačanje Europskog istraživačkog prostora kako bi sustav za istraživanja i inovacije Unije bio konkurentniji na svjetskoj razini. Sastoji se od četiri posebna cilja:

(a)

„Europsko istraživačko vijeće (ERC)” pruža privlačna i fleksibilna sredstva na osnovi natječaja na području cijele Unije kako bi omogućilo pojedinim nadarenim i kreativnim istražiteljima i njihovim timovima da istražuju najperspektivnije mogućnosti u pionirskim područjima znanosti.

(b)

„Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)” podupiru zajedničko istraživanje kako bi se povećao kapacitet Europe u području naprednih inovacija koje mijenjaju ustaljene paradigme. Potiču znanstvenu suradnju među disciplinama o radikalno novim idejama visokog rizika i ubrzavaju razvoj najviše obećavajućih područja znanosti i tehnologije u nastajanju kao i strukturiranje odgovarajućih znanstvenih zajednica u cijeloj Uniji.

(c)

„Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie” omogućuju izvrsno i inovativno osposobljavanje u području istraživanja, kao i privlačnu karijeru te mogućnosti za razmjenu znanja putem prekogranične i međusektorske mobilnosti istraživača kako bi se na najbolji mogući način mogli pripremiti za suočavanje sa sadašnjim i budućim društvenim izazovima.

(d)

„Istraživačke infrastrukture” razvijaju i podupiru izvrsne europske istraživačke infrastrukture i pomažu im da doprinesu ERA-i poticanjem njihovog inovativnog potencijala, privlačeći istraživača svjetske razine, osiguravajući izobrazbu ljudskog kapitala, te to nadopunjuje s dotičnom politikom Unije i međunarodnom suradnjom.

Za svaki se od navedenih ciljeva dokazalo da ima visoku dodanu vrijednost Unije. Zajedno oni čine snažan i uravnotežen skup mjera koje su u skladu s mjerama na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i usmjerene su opsežnim potrebama Europe s obzirom na naprednu znanost i tehnologiju. Njihovo objedinjenje u jedan program omogućit će im da djeluju skladnije, na racionaliziran, pojednostavljen i usredotočeniji način, pri čemu se zadržava kontinuitet koji je od osnovne važnosti za održanje njihove učinkovitosti.

Aktivnosti su same po sebi usmjerene budućnosti, dugoročno osnažuju znanja i vještine te se usmjeravaju na budući naraštaj znanosti, tehnologije, istraživača i inovacija i nude podršku novim nadarenim osobama s područja cijele Unije i pridruženih zemalja kao i iz cijelog svijeta. S obzirom na njihovu znanstvenu prirodu i sporazume o financiranju koji se većinom provode od „dna prema gore” i na poticaj istraživača, europska će znanstvena zajednica imati važnu ulogu u određivanju područja istraživanja u okviru programa Obzor 2020.

DIO II.

PRIORITET „Vodeći položaj industrije”

Cilj je ovog dijela ubrzati razvoj tehnologija i inovacija koje će poduprijeti gospodarske aktivnosti budućnosti i pomoći inovativnim malim i srednjim poduzećima (MSP) da postanu vodeća poduzeća na svjetskoj razini. Sastoji se od tri posebna cilja:

(a)

„Vodeći položaj u industrijskim tehnologijama” pruža namjensku potporu istraživanjima, razvoju i predstavljanju te, gdje je to prikladno, normizaciji i certificiranju u području ICT-a, nanotehnologije, naprednih materijala, biotehnologije, napredne proizvodnje i prerade te svemira. Naglasak se stavlja na međusobnu interakciju i konvergenciju različitih tehnologija i njihove odnose s društvenim izazovima. U svim tim područjima razmatraju se potrebe korisnika.

(b)

„Pristup rizičnom financiranju” namijenjen je rješavanju deficita u raspoloživosti dužničkog i vlasničkog financiranja za istraživanje i razvoj i inovativna poduzeća i projekte u svim razvojnim fazama. Zajedno s vlasničkim instrumentom programa za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014.-2020.) podupire razvoj poduzetničkog kapitala na razini Unije.

(c)

„Inovacije u malim i srednjim poduzećima” osiguravaju potporu prilagođenu za MSP-e namijenjene poticanju svih oblika inovacija u MSP-ima i usmjerene su na ona mala i srednja poduzeća koja imaju mogućnost rasta i međunarodnog djelovanja na jedinstvenom tržištu i izvan njega.

Aktivnosti su usmjerene potrebama poslovanja. Proračuni za posebne ciljeve „Pristup rizičnom financiranju” i „Inovacije u malim i srednjim poduzećima” slijedit će logiku „od dna prema gore” na temelju potražnje. Ti će se proračuni nadopunjavati korištenjem financijskih instrumenata. Poseban instrument za mala i srednja poduzeća provodit će se ponajprije na temelju pristupa odozdo prema gore, koji će biti prilagođen potrebama malih i srednjih poduzeća, uzimajući u obzir posebne ciljeve prioriteta „Društveni izazovi” i poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama”.

Program Obzor 2020. provodit će cjelovit pristup za sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, uzimajući u obzir, između ostaloga, njihove potrebe za znanjem i transferom tehnologije, što bi trebali iznositi najmanje 20 % ukupnog zajedničkog proračuna za sve posebne ciljeve prioriteta„društvene izazovi” i posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” namijenjenog malim i srednjim poduzećima.

Poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” slijedi pristup na osnovi tehnologije kako bi se razvile tehnologije razvoja koje se mogu koristiti u više područja, industrija i usluga. Primjene ovih tehnologija za svladavanje društvenih izazova podupiru se zajedno s prioritetom Društveni izazovi.

DIO III.

PRIORITET „Društveni izazovi”

Ovaj dio neizravno odgovara političkim prioritetima i društvenim izazovima koji su utvrđeni u strategiji Europa 2020. i koji služe poticanju napora kritične mase istraživanja i inovacija koji su potrebni kako bi se postigli ciljevi politike Unije. Financiranje je usmjereno na sljedeće posebne ciljeve:

(a)

Zdravlje, demografske promjene i kvaliteta života;

(b)

Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora i pomorstva i kopnenih voda i bioekonomija;

(c)

sigurna, čista i učinkovita energija;

(d)

pametan, zelen i integriran promet

(e)

Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine;

(f)

Europa u svijetu koji se mijenja - uključiva, inovativna i promišljena društva;

(g)

Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana.

Sve ove aktivnosti zauzimaju pristup temeljen na svladavanju izazova, koji može uključiti osnovna istraživanja, prijenos znanja ili inovacije, koji je usmjeren na prioritete politike bez prethodnog određivanja preciznog odabira tehnologija ili rješenja koje bi trebalo razviti. Osim rješenjima temeljenim na tehnologiji, pozornost će se obratiti netehnološkim, organizacijskim i sistemskim inovacijama kao i inovacijama u javnom sektoru. Naglasak je na udruživanju kritične mase izvora i znanja iz različitih područja, tehnologija i znanstvenih disciplina te istraživačkih infrastruktura kako bi se odgovorilo izazovima. Te aktivnosti obuhvaćaju cijeli ciklus od osnovnih istraživanja do tržišta, pri čemu daju novi naglasak aktivnostima koje su povezane s inovacijama, poput pokusnog izvođenja, aktivnosti predstavljanja, testiranja, potpore javnoj nabavi, dizajna, inovacija usmjerenih na krajnjeg korisnika, društvenih inovacija, prijenosa znanja i uvođenja inovacija na tržište te normizacije.

DIO IV.

POSEBAN CILJ „ŠIRENJE IZVRSNOSTI I SUDJELOVANJA”

Poseban cilj „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” potpuno je iskoristiti potencijal europskog kvalificiranog kadra i zajamčiti maksimalno uvećanje koristi za gospodarstvo koje se temelji na inovacijama te njihovu široku raspodjelu u cijeloj Uniji u skladu s načelom izvrsnosti.

DIO V.

POSEBAN CILJ „ZNANOST S DRUŠTVOM I ZA DRUŠTVO”

Cilj posebnog cilja „Znanost s društvom i za društvo” uspostava je učinkovite suradnje između znanosti i društva, novačenje novih talenata za znanost te povezivanje znanstvene izvrsnosti s društvenom osviještenošću i odgovornošću.

DIO VI.

NENUKLEARNE IZRAVNE AKTIVNOSTI ZAJEDNIČKOG ISTRAŽIVAČKOG CENTRA (JRC-a)

Aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra sastavni su dio programa Obzor 2020. u svrhu pružanja stabilnih potpora politikama Unije koje se temelje na dokazima. To se temelji na potrebama korisnika, uz aktivnosti koje su usmjerene budućnosti.

DIO VII.

EUROPSKI INSTITUT ZA INOVACIJE I TEHNOLOGIJU

EIT ima glavnu ulogu u objedinjenju izvrsnih istraživanja, inovacija i visokog obrazovanja, čime se tako objedinjuje trokut znanja. EIT se pritom prvenstveno oslanja na Zajednice znanja i inovacija (ZZI-evi). Osim toga, osigurava razmjenu iskustava između i izvan granica ZZI-ja ciljanim mjerama za širenje i razmjenu znanja, pri čemu se promiče brže prihvaćanje inovacijskih modela u cijeloj Uniji.

DIO I.

IZVRSNA ZNANOST

1.   Europsko istraživačko vijeće

1.1.   Poseban cilj

Posebni je cilj ojačati izvrsnost, dinamičnost i kreativnost europskih istraživanja.

Europa je postavila cilj da se preusmjeri na nov gospodarski model na osnovi pametnog, održivog i uključivog rasta. Takvoj vrsti preoblikovanja potrebno je više od postupnog unapređenja postojećih tehnologija i znanja. Potrebni su vidno bolji kapaciteti za osnovna istraživanja i inovacije na znanstvenoj podlozi, kojima zamah daje radikalno novo znanje, što omogućuje Europi da zauzme vodeću ulogu u stvaranju izmjena znanstvenih i tehnoloških paradigmi koje će postati ključni pokretači rasta produktivnosti, konkurentnosti, bogatstva, održivog razvoja i društvenog napretka u budućim industrijama i sektorima. Povijesno gledano takve su izmjene paradigmi nastajale iz znanstvene podloge javnog sektora prije nego bi iz njih nastale potpuno nove industrijske grane i sektori.

Vodeće inovacije na svjetskoj razini tijesno su povezane s izvrsnom znanošću. Europa koja je nekoć bila neosporni vođa, zaostala je u utrci za razvoj najbolje vrhunske znanosti, sad igra sporednu ulogu u poslijeratnom tehnološkom napretku, iza Sjedinjenih Američkih Država. Iako je Unija i dalje najveći proizvođač znanstvenih publikacija u svijetu, Sjedinjene Američke Države proizvode dvostruko više utjecajnih znanstvenih radova (1 % objava s najvećim brojem citata). Isto tako u međunarodnom poretku sveučilišta dominiraju sveučilišta iz SAD-a. Pored toga, 70 % svjetskih dobitnika Nobelove nagrade živi u Sjedinjenim Američkim Državama.

Jedan dio izazova je taj da, iako Europa i Sjedinjene Američke Države ulažu slične iznose u znanstvenu podlogu svog javnog sektora, Unija ima skoro tri puta više istraživača u javnom sektoru, što rezultira značajno nižim ulaganjem po istraživaču. Osim toga Sjedinjene Države selektivnije su pri dodjeli sredstava vodećim istraživačima. To objašnjava zašto su istraživači javnog sektora Unije, u prosjeku, manje produktivni i, u cjelini, pokazuju manji ukupni znanstveni učinak nego njihovi daleko malobrojniji kolege u SAD-u.

Drugi važan dio izazova je to da u brojnim europskim državama javni i privatni sektor još uvijek ne nudi dovoljno privlačne uvjete najboljim istraživačima. Može proći više godina dok nadareni mladi istraživači ne postanu samostalni i neovisni znanstvenici. To dovodi do dramatičnog trošenja istraživačkog potencijala Europe odgađanjem i u nekim slučajevima čak i sprečavanjem dolaska budućeg naraštaja istraživača, koji donose nove ideje i energiju, i poticanjem izvrsnih istraživača na početku karijere da potraže napredovanje negdje drugdje.

Nadalje, ovi čimbenici podupiru relativnu neprivlačnost Europe u svjetskoj konkurenciji nadarenih znanstvenika.

1.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Europsko istraživačko vijeće (ERC) osnovano je kako bi financiranjem pojedinačnih timova na osnovi sveeuropskog natječaja najboljim europskim istraživačima, i ženama i muškarcima, omogućio sredstva koja su im potrebna za veću konkurentnost na svjetskoj razini. Djeluje samostalno: neovisno znanstveno vijeće sastavljeno od najuglednijih i najstručnijih znanstvenika, inženjera i učenjaka, koje čine i žene i muškarci različitih dobnih skupina, utvrđuje opću znanstvenu strategiju i ima potpunu nadležnost pri donošenju odluka o vrsti istraživanja koje će se financirati. To su temeljne značajke Europskog istraživačkog vijeća koje jamči učinkovitost svojeg znanstvenog programa, kvalitetu rada i postupka stručnog ocjenjivanja te svoju vjerodostojnost u znanstvenoj zajednici.

Djelovanjem u području cijele Europe na natjecateljskoj osnovi, Europsko istraživačko vijeće može crpiti nadarene stručnjake i ideje iz većeg fonda nego što bi to bilo moguće u bilo kojem nacionalnom programu. Najbolji istraživači i najbolje ideje međusobno se natječu. Natjecatelji znaju da se moraju iskazati na najvišoj razini jer je nagrada fleksibilno financiranje pod jednakim uvjetima, bez obzira na lokalna uska grla ili raspoloživost nacionalnih sredstava.

Od pionirskih istraživanja koje financira Europsko istraživačko vijeće očekuje se da imaju prilično velik izravan učinak u obliku napretka u području znanosti te da omoguće stvaranje novih i često neočekivanih znanstvenih i tehnoloških rezultata te novih područja za istraživanje koja mogu proizvesti radikalno nove ideje koje mogu potaknuti inovaciju i domišljatost poduzećâ i učinkovito se suočiti s društvenim izazovima. Tako se lanac inovacija u svim fazama podupire kombinacijom izvrsnih znanstvenika pojedinaca i inovativnih ideja.

Izvan tih okvira Europsko istraživačko vijeće ima znatan strukturni učinak stvaranjem snažnog poticaja za povećanje kvalitete europskog istraživačkog sustava, koji nadilazi istraživače i projekte koje ERC izravno financira. Financiranjem projekata i istraživača u okviru ERC-a postavlja se jasan i poticajan cilj za pionirska istraživanja u Europi, poveća njegovu prepoznatljivost i čini ga privlačnijim najboljim istraživačima na svjetskoj razini. Prestiž gostovanja dobitnika bespovratnih sredstava Europskog istraživačkog vijeća i prateći „pečat izvrsnosti” zaoštrava konkurenciju između europskih sveučilišta i ostalih istraživačkih organizacija koji vrhunskim istraživačima nastoje pružiti najprivlačnije uvjete. Sposobnost nacionalnih sustava i pojedinačnih istraživačkih institucija da privuku i ugoste uspješne dobitnike bespovratnih sredstava ERC-a postavlja standard pomoću kojeg se mogu ocijeniti njihove relativne snage i slabosti te sukladno tomu preoblikovati njihove politike i prakse Stoga financijska sredstva Europskog istraživačkog vijeća uz tekuća nastojanja na razini Unije, na nacionalnoj i regionalnoj razini služe reformi europskog istraživačkog sustava, jačanju kapaciteta, oslobađanju punog potencijala i povećanju njegove privlačnosti.

1.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Osnovna aktivnost Europskog istraživačkog vijeća je pružanje privlačnog dugoročnog financiranja koje podupire izvrsne istraživače i njihove istraživačke timove u provedbi pionirskih istraživanja s rizikom velikog dobitka/velikoga gubitka.

Financijska sredstva Europskog istraživačkog vijeća dodjeljuju se u skladu sa sljedećim utvrđenim načelima. Znanstvena izvrsnost jedino je mjerilo na osnovi kojeg Europsko istraživačko vijeće dodjeljuje bespovratna sredstva. Europsko istraživačko vijeće djeluje na načelu „od dna prema gore” bez prethodno određenih prioriteta. Bespovratna sredstva Europskog istraživačkog vijeća otvorena su pojedinačnim timovima istraživača svih dobi, svakog spola i iz bilo koje zemlje, koji rade u Europi. REC je usmjeren poticanju zdrave konkurencije u cijeloj Europi koja se zasniva na snažnim, transparentnim i objektivnim postupcima ocjenjivanja, koji se osobito dotiču potencijalnih predrasuda na osnovi spola.

Europsko istraživačko vijeće posebnu prednost daje potpori najboljim mladim istraživačima s izvrsnim idejama da naprave prijelaz u samostalnost, pri čemu im se dodjeljuje prikladna pomoć u kritičnoj fazi u kojoj osnivaju ili osnažuju svoj istraživački program ili tim. ERC će također nastaviti davati odgovarajuće razine potpore za etablirane istraživače.

Europsko istraživačko vijeće također po potrebi podupire novonastale načine rada u znanstvenom svijetu od kojih se očekuje da ostvare prijelomne rezultate i olakšaju istraživanje tržišnog i društvenog inovacijskog potencijala istraživanja koje ono financira.

Stoga je cilj Europskog istraživačkog vijeća do 2020. dokazati: da najbolji istraživači sudjeluju i natječajima ERC-a, da je financiranje Europskog istraživačkog vijeća dovelo do najkvalitetnijih znanstvenih publikacija, te do rezultata istraživanja s visokim društvenim i gospodarskim potencijalnim učinkom i da je Europsko istraživačko vijeće znatno doprinijelo tomu da je Europa postala privlačnija za najbolje svjetske znanstvenike. Europsko istraživačko vijeće posebice je usmjereno mjerljivom povećanju udjela Unije u 1 % najčešće citiranih publikacija u svijetu. Osim toga, ono nastoji značajno povećati broj izvrsnih istraživača koji su stigli izvan Europe a koje ono financira. ERC razmjenjuje iskustvo i najbolju praksu s regionalnim i nacionalnim agencijama za financiranje istraživanja kako bi promicala potporu izvrsnim istraživačima. Osim toga, ERC dalje povećava vidljivost svojih programa.

Znanstveno vijeće ERC-a neprestano nadzire aktivnosti i postupke ocjenjivanja ERC-a i ispituje na koji bi najbolji način moglo postići svoje ciljeve pomoću programa dodjele bespovratnih sredstava koji naglašavaju učinkovitost, jasnoću, stabilnost i jednostavnost, kako za podnositelje zahtjeva, tako i u njihovoj provedbi i upravljanju, te po potrebi, odgovoriti na nove potrebe. Teži održanju i daljnjem poboljšanju sustava stručnog ocjenjivanja Europskog istraživačkog vijeća koje je na svjetskoj razini i koje s prijedlozima postupa na potpuno transparentan, pošten i nepristran način kako bi odredio revolucionarnu znanstvenu izvrsnost, revolucionarne zamisli i nadarenost bez obzira na spol, nacionalnost, instituciju ili starosnu dob istraživača. Naposljetku, Europsko istraživačko vijeće nastavlja provedbu svojih vlastitih strateških studija kako bi se pripremilo za svoje aktivnosti i poduprlo ih, održalo tijesne veze sa znanstvenom zajednicom, regionalnim i nacionalnim agencijama za financiranje istraživanja i drugim zainteresiranim stranama te nastoji dopuniti svoje aktivnosti istraživanjima koja se provode na drugim razinama.

ERC osigurava transparentnost u priopćavanjima o svojim aktivnostima i rezultatima znanstvenoj zajednici i širokoj javnosti te vodi ažurirane podatke iz financiranih projekata.

2.   Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)

2.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj poticanje radikalno novih tehnologija s potencijalom za otvaranje novih polja za znanstveno znanje i tehnologije i doprinos europskim industrijama sljedeće generacije, istraživanjem novih ideja visokog rizika na znanstvenim temeljima. Namjera je odrediti i provesti istraživanja koja imaju dugoročne koristi za građane, gospodarstvo i društvo pružanjem fleksibilne potpore ciljno usmjerenih i interdisciplinarnih zajedničkih istraživanja u različitom opsegu i usvajanjem inovativnih istraživačkih praksi. FET će donijeti dodanu vrijednost Unije granicama suvremenih istraživanja.

FET promiče istraživanja i tehnologiju izvan okvira poznatog, prihvaćenog ili nadaleko usvojenog i potiče nova i vizionarska razmišljanja koja bi otvorila putove novim snažnim tehnologijama, od kojih bi se neke mogle razviti u vodeće tehnološke i intelektualne paradigme za buduća desetljeća. FET podupire nastojanja za iskorištavanjem mogućnosti istraživanja manjeg opsega u svim područjima, uključujući nove teme i velike znanstvene i tehnološke izazove koji zahtijevaju blisko programsko povezivanje i programsku suradnju u cijeloj Europi i izvan nje. Ovaj pristup temelji se na izvrsnosti i obuhvaća istraživanje pretkonkurentnih ideja za oblikovanje budućnosti tehnologije, čime se društvu i industriji omogućuje da imaju korist od multidisciplinarne suradnje u području istraživanja koju treba ostvariti na europskoj razini stvarajući poveznicu između istraživanja koja su znanstveno usmjerena i istraživanja koja su usmjerena društvenim ciljevima i izazovima ili industrijskom konkurentnošću.

2.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Radikalne spoznaje koje uzrokuju promjene sve se više oslanjanju na intenzivnu suradnju u području znanstvenih i tehnoloških disciplina (na primjer, poput informacijske i komunikacijske tehnologije, biologije, bioinženjeringa i robotike, kemije, fizike, matematike, medicinskog modeliranja, znanosti o Zemljinim sustavima, znanosti o materijalima, neuroloških i kognitivnih znanosti, društvenih znanosti ili ekonomskih znanosti) te u području umjetnosti, biheviorističkih znanosti i humanističkih znanosti. Za to nije potrebna samo izvrsnost u znanosti i u tehnologiji, nego će možda biti potrebni i novi odnosi i nova međudjelovanja među širokim spektrom sudionika u području istraživanja.

Međutim,dok se neke ideje mogu razvijati u manjem opsegu, druge mogu biti tako zahtjevne da je za njihov razvoj potrebno uložiti znatan zajednički napor u dugom vremenskom okviru. To su spoznala velika gospodarstva te se stoga povećava svjetska konkurencija kad je riječ o utvrđivanju i iskorištavanju novih tehnoloških mogućnosti u pionirskim područjima znanosti koje mogu imati priličan utjecaj na inovacije i dobrobit društva. Da bi bile učinkovite, ove vrste aktivnosti možda će trebati hitno uspostaviti u širokom opsegu zajedničkim naporima u Europi oko zajedničkih ciljeva kako bi se stvorila kritična masa, potakla sinergija i postigao najbolji učinak poluge.

Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET) obuhvaćaju cijeli spektar znanstveno usmjerenih inovacija: od ranih istraživanja krhkih ideja u nastajanju malog opsega koja se izvode odozdo prema gore, do stvaranja novih istraživačkih i inovacijskih zajednica u sklopu transformativnih novih istraživačkih područja te opsežnih udruženih istraživačkih inicijativa koje se temelje na istraživačkom planu pomoću kojeg se žele postići ambiciozni i vizionarski ciljevi. Svaka od ove tri razine ima svoje posebne vrijednosti, a istovremeno su komplementarne i povezane. Na primjer, istraživanja manjeg opsega mogu otkriti potrebu za razvoj novih tema koje mogu voditi do aktivnosti velikog opsega koje se temelje na odgovarajućim planovima. Ona mogu uključivati brojne sudionike u području istraživanja, uključujući mlade istraživače i istraživački intenzivno orijentirana mala i srednja poduzeća (MSP) te zajednice dionika (civilno društvo, tvorce politika, istraživače u industriji i javne istraživače), koji su okupljeni oko programe istraživanja koji se razvijaju tijekom njihova nastajanja, sazrijevanja i grananja.

2.3.   Opće odrednice aktivnosti

Međutim, dok je program Budućih tehnologija i tehnologija u nastajanju (FET) vizionarski, transformativan i nekonvencionalan, njegove aktivnosti slijede različite logike, od potpuno otvorenih to različitih stupnjeva oblikovanja tema, zajednica i financiranja.

Aktivnosti daju čvršći oblik različitim logikama za aktivnosti, u odgovarajućem opsegu, određujući i iskorištavajući mogućnosti dugoročne koristi za građane, gospodarstvo i društvo:

(a)

poticanjem novih ideja („otvorene buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju”) buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju podupiru znanstvena i tehnološka istraživanja u nastajanju istraživanjem novih temelja za radikalno nove buduće tehnologije dovodeći u pitanje postojeće paradigme i zalazeći u nepoznata područja. Postupak odabira od dna prema gore koji je otvoren za sve istraživačke ideje prikuplja raznolik portfelj ciljanih projekata. Ključno je otkrivanje obećavajućih novih područja, razvoja i trendova zajedno s privlačenjem novih sudionika s velikim potencijalom u području istraživanja i inovacija.

(b)

njegovanjem novih tema i zajednica („proaktivne buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju”), u uskoj vezi s temama društvenih izazova i vodećeg položaja industrije, buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju obuhvaćaju brojne obećavajuće teme iz područja istraživačkog rada koje bi mogle stvoriti kritičnu masu međusobno povezanih projekata, koji zajedno doprinose stvaranju opsežnog i višeobraznog europskog fonda znanja.

(c)

nastojanjima da se nosi s velikim interdisciplinarnim izazovima u području znanosti i tehnologije („vodeće inicijative budućih tehnologija i tehnologija u nastajanju”) buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju, u potpunosti uzimajući u obzir ishod pripremnih projekata FET-a, podupiru ambiciozna, znanstveno i tehnološki orijentirana istraživanja velikog opsega koja teže znanstvenom i tehnološkom prodoru u područjima utvrđenima kao relevanta na otvoren i transparent način koji uključuje države članice i relevantne zainteresirane strane. Takve bi aktivnosti mogle imati koristi od usklađenosti europskih, nacionalnih i regionalnih programa. Znanstveni napredak trebao bi omogućiti snažnu i opsežnu osnovu za buduće tehnološke inovacije i gospodarsku primjenu, kao i nove koristi za društvo. Te će se aktivnosti ostvariti korištenjem postojećih instrumenata financiranja.

40 % resursa FET-a bit će dodijeljena za „otvorene buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju” (FET Open).

3.   aktivnosti Marie Skłodowska-Curie

3.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj pobrinuti se da se intelektualni kapital Europe razvija na najbolji mogući način i da se dinamično koristi kako bi se stvorile, razvile i prenijele nove vještine, znanje i inovacije te tako u cijelosti razvio njegov potencijal u svim sektorima i regijama.

Dobro osposobljeni, dinamični i kreativni istraživači ključni su element za postizanje vrhunskih rezultata u području znanosti i za najbolje produktivne inovacije koje se temelje na istraživanjima.

Iako Europa u području istraživanja i inovacija ima velik i raznolik fond osposobljenih ljudskih resursa, potrebno ga je neprestano dopunjavati, unapređivati i prilagođavati brzo rastućim potrebama tržišta rada. u 2011. samo je 46 % ovog fonda radilo u poslovnom sektoru, što je u odnosu na glavne gospodarske konkurente Europe, npr., Kinu (69 %), Japan (73 %) i Sjedinjene Američke Države (80 %) prilično nizak postotak. Osim toga, demografski čimbenici kažu da će u nekoliko sljedećih godina nerazmjeran broj istraživača dosegnuti mirovinsku dob. To će, zajedno s potrebom prilično velikog broja visokokvalitetnih istražiteljskih radnih mjesta koja prati rast istraživačkog intenziteta europskoga gospodarstva, biti jedan od glavnih izazova s kojima će se suočiti europski sustavi istraživanja, inovacija i obrazovanja u nadolazećim godinama.

Nužno je započeti reformu u prvoj fazi karijere istraživača, tijekom njihovog doktorskog studija ili slične poslijediplomske izobrazbe. Europa mora razviti najnovije, inovativne programe izobrazbe, sukladne s visokokonkurentnim i vidno povećanim interdisciplinarnim zahtjevima u području istraživanja i razvoja. Da bi istraživače opremili najnovijim inovacijama i poduzetničkim vještinama koje će zahtijevati poslovi budućnosti i da bi ih se ohrabrilo da razmotre svoj rad u industriji ili u najinovativnijim kompanijama., potrebno je značajno sudjelovanje poduzećâ, uključujući MSP-e i ostale socio-gospodarske sudionike. Budući da je mobilnost tih istraživača na vrlo skromnoj razini, potrebno ju je povećati: u 2008. samo se 7 % apsolvenata doktorskih studija obrazovalo u drugoj državi članici, a cilj je postići 20 % do 2030.

Ta reforma se mora provoditi tijekom svake faze istraživačke karijere. Od ključne je važnosti povećati mobilnost istraživača na svim razinama, uključujući mobilnost usred karijere, ne samo između država nego i između javnog i privatnog sektora. To stvara velik poticaj za učenje i razvoj novih vještina. Ključni je čimbenik i u prekograničnoj suradnji između visokoobrazovnih ustanova, istraživačkih centara i poduzećâ. Ljudski je faktor temelj održive suradnje koja je pokretač inovativne i kreativne Europe, sposobne da se suoči s društvenim izazovima, i ključan je u nadilaženju rascjepkanosti nacionalnih politika. Sudjelovanje i prenošenje znanja u okviru mobilnosti pojedinca u svim fazama karijere i u okviru razmjene visokokvalificiranog osoblja u području istraživanja i inovacija ključne su pretpostavke da bi se Europa mogla vratiti na put održivog rasta i suočiti s društvenim izazovima te tako doprinijeti nadilaženju nejednakosti u istraživanju i inovacijskim kapacitetima.

U tom kontekstu, Obzor 2020. također bi trebao potaknuti razvoj karijere i mobilnosti istraživača kroz poboljšane uvjete koje treba odrediti za prenosivost bespovratnih sredstava iz programa Obzor 2020.

Marie Skłodowska-Curie aktivnosti osigurat će učinkovite jednake prilike za mobilnost istraživača i istraživačica, uključujući putem određenih mjera za uklanjanje prepreka.

Kako bi dostigla razinu svojih konkurenata u području istraživanja i inovacija, Europa mora privući više mladih, žena i muškaraca, da odaberu karijeru istraživača te u području istraživanja i inovacije ponuditi visoko privlačne mogućnosti i uvjete. Najnadareniji bi pojedinci, i ne samo oni iz Europe, trebali doživjeti Europu kao najbolje profesionalno odredište. Jednakost spolova, visokokvalitetni i pouzdani uvjeti zaposlenja i radni uvjeti kao i unapređenje ključni su čimbenici koji se na dosljedan način moraju osigurati u cijeloj Europi.

3.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Taj se izazov ne može savladati ni samo financiranjem Unije niti ga mogu savladati države članice pojedinačno. Iako su države članice uvele reforme kako bi poboljšale svoje institucije za tercijarno obrazovanje i modernizirale svoje sustave izobrazbe, napredak je na području Europe neujednačen, s velikim razlikama među državama. Općenito je znanstvena i tehnološka suradnja između javnog i privatnog sektora i dalje slaba u Europi. To vrijedi i za jednakost spolova i za nastojanja da se privuku studenti i istraživači izvan europskog istraživačkog područja. Trenutno približno 20 % apsolvenata doktorskih studija u Uniji državljani su trećih zemalja, dok otprilike 35 % apsolvenata doktorskih studija u SAD-u dolazi iz inozemstva. Da bi se ubrzala ova promjena, na razini Unije potreban je strateški pristup koji prelazi nacionalne granice. Financiranje Unije ključno je za poticanje prijeko potrebnih strukturnih reformi.

Aktivnostima Marie Skłodowska-Curie ostvaren je izvanredan napredak u promicanju mobilnosti, kako transnacionalne tako i međusektorske, i u otvaranju istraživačkih karijera na europskoj i međunarodnoj razini s izvrsnim uvjetima zaposlenja i rada sukladno načelima Europske povelje i Kodeksa ponašanja pri zapošljavanju istraživača. Države članice nemaju takve mjere koje bi se mogle usporediti s njihovim opsegom i područjem, financiranjem međunarodnog karaktera, te stvaranjem i prenošenjem znanja. One su ojačale sredstva onih institucija koje su u bile stanju privući istraživače iz drugih država i tako potaknuti širenje centara izvrsnosti u cijeloj Uniji. Širenjem svojih najboljih praksi na nacionalnoj razini služile su kao uzor s izraženim strukturnim učinkom. Pristup od dna prema gore na osnovi kojeg su se provodile Marie Skłodowska-Curie aktivnosti omogućio je velikoj većini institucija da osposobe i nadograde vještine budućeg naraštaja istraživača koji se mogu suočiti s društvenim izazovima.

Daljnji razvoj Marie Skłodowska-Curie aktivnosti pružit će značajan doprinos razvoju europskog istraživačkog područja. Sa svojom konkurentnom europskom strukturom financijskih poticaja, Marie Skłodowska-Curie aktivnosti, uz poštovanje načela supsidijarnosti, potaknut će nove, kreativne i inovativne vrste izobrazbe poput zajedničkih ili višestrukih doktorskih akademskih stupnjeva i doktorata u području industrije, uključujući sudionike iz područja istraživanja, inovacija i obrazovanja koji će se na svjetskoj razini morati natjecati za reputaciju izvrsnosti. Dodjelom financijskih sredstava Unije za najbolje istraživačke programe i programe izobrazbe, sukladno načelima za inovativnu doktorsku izobrazbu u Europi isto tako će promicati daljnje širenje i uporabu, put prema strukturiranijem doktorskom osposobljavanju.

Bespovratna sredstva Marie Skłodowska-Curie aktivnosti proširit će se na privremenu mobilnost iskusnih istraživača i inženjera koji prelaze iz javnih institucija u privatni sektor ili obrnuto, pri čemu se potiču i podupiru sveučilišta, istraživački centri i poduzeća te drugi socio-ekonomski sudionici da surađuju jedni s drugima na europskoj i međunarodnoj razini. Uz pomoć svog uvaženog, transparentnog i pravednog sustava ocjenjivanja, Marie Skłodowska-Curie aktivnosti identificirat će izvrsne nadarene osobe u području istraživanja i inovacija u okviru međunarodnog natječaja koji istraživačima daje prestiž te ih tako motivira da napreduju u svojoj karijeri u Europi.

Društveni izazovi s kojima se moraju suočiti visokokvalificirano osoblje iz područja istraživanja i inovacija nisu isključivo problem Europe. To su međunarodni, iznimno složeni i opsežni izazovi. Najbolji europski i svjetski istraživači trebaju razviti međunarodnu, međusektorsku i interdisciplinarnu suradnju. Marie Skłodowska-Curie aktivnosti igraju ključnu ulogu s obzirom na potporu razmjene osoblja koja će potaknuti razmjenu razmišljanja putem međunarodnog i međusektorskog prenošenja znanja koje je nužno za otvorene inovacije.

Mehanizmi sufinanciranja Marie Skłodowska-Curie aktivnosti bit će ključni za povećanje broja stručnjaka u Europi. Brojčani i strukturni učinak mjera Unije povećat će se poticanjem regionalnog, nacionalnog i međunarodnog financiranja, javnog i privatnog, pomoću kojeg će se stvarati novi programi sa sličnim i komplementarnim ciljevima te će se prilagoditi postojeći programi za izobrazbu, mobilnost i razvoj karijere na međunarodnoj i međusektorskoj razini. Takvi mehanizmi stvorit će snažnije veze između istraživanja i obrazovanja na nacionalnoj razini i na razini Unije.

Sve aktivnosti u okviru tog izazova doprinijet će stvaranju potpuno novog načina razmišljanja u Europi koje je nužno za kreativnost i inovaciju. Mjere financiranja Marie Skłodowska-Curie aktivnosti ojačat će objedinjenje izvora u Europi i tako dovesti do unapređenja u usklađivanju u izobrazbi, mobilnosti i karijeri istraživača te upravljanju njima. Doprinijet će ciljevima politika navedenima u vodećim inicijativama „Unija inovacija”, „Mladi u pokretu” i „Plan novih vještina i poslova” i bit će od ključne važnosti za ostvarenje europskog istraživačkog područja. Marie Skłodowska-Curie aktivnosti razvijat će se stoga u bliskoj sinergiji s drugim programima za potporu ciljeva ove politike, uključujući Erasmus+ program i Zajednicu znanja i inovacija EIT-a.

3.3.   Opće odrednice aktivnosti

(a)   Poticanje novih vještina pomoću izvrsne početne izobrazbe istraživača

Cilj je osposobiti budući naraštaj kreativnih i inovativnih istraživača sposobnih da znanje i ideje pretvore u proizvode i usluge za gospodarsku i društvenu korist u Uniji.

Ključne aktivnosti omogućuju izvrsnu i inovativnu izobrazbu istraživača na postdiplomskoj razini putem interdisciplinarnih projekata, uključujući mentorstvo za prijenos znanja i iskustva među istraživačima ili doktorske programe koji pomažu istraživačima u razvoju njihove istraživačke karijere i uključuju sveučilišta, istraživačke institucije, poduzeća, MSP-e, ostale socio-ekonomske skupine iz različitih država članica, povezanih zemalja i/ili trećih zemalja. To će poboljšati mogućnosti u karijeri mladih istraživača nakon poslijediplomskog studija u javnom i u privatnom sektoru.

(b)   Njegovanje izvrsnosti prekograničnom i međusektorskom mobilnošću

Cilj je povećati kreativni i inovativni potencijal iskusnih istraživača na svim razinama karijere stvarajući mogućnosti za prekograničnu i međusektorsku mobilnost.

Ključne aktivnosti su poticanje iskusnih istraživača da pomoću mobilnosti prošire ili prodube svoje vještine započinjanjem privlačnih karijera na sveučilištima, istraživačkim centrima, istraživačkim infrastrukturama, poduzećima, u malim i srednjim poduzećima (MSP) i drugim socio-ekonomskim skupinama na području cijele Europe i šire. Ovo bi trebalo povećati inovativnost privatnog sektora i promicati međusektorsku mobilnost. Podržavaju se također mogućnosti izobrazbe i stjecanja novog znanja u instituciji visoke razine u trećoj državi, započinjanja istraživačke karijere nakon prekida i (ponovno) integriranje istraživača u dugoročniji istraživački položaj u Europi, uključujući u njihovoj zemlji porijekla, nakon iskustva među-nacionalne/međunarodne mobilnosti koja uključuje aspekte povratka i reintegracije.

(c)   Poticanje inovacija uzajamnim obogaćivanjem znanja

Cilj je ojačati međunarodnu prekograničnu i međusektorsku suradnju u području istraživanja i inovacija razmjenom osoblja iz područja istraživanja i inovacija kako bi se bolje mogli suočiti sa svjetskim izazovima.

Ključne su aktivnosti podupiranje razmjena osoblja iz područja istraživanja i inovacija s partnerstvima sveučilišta, istraživačkih institucija, istraživačkih infrastruktura, poduzećâ, malih i srednjih poduzeća i ostalih socio-ekonomskih skupina u Europi i širom svijeta. To uključuje poticanje suradnje s trećim zemljama.

(d)   Povećanje strukturnog učinka uz sufinanciranje aktivnosti

Cilj je povećati brojčani i strukturni učinak Marie Skłodowska-Curie aktivnosti povećanjem dodatnih sredstava i poticanjem izvrsnosti na nacionalnoj razini u izobrazbi istraživača, mobilnosti i razvoju karijere istraživača.

Ključne aktivnosti su poticanje regionalnih, nacionalnih i međunarodnih organizacija, javnih i privatnih, na stvaranje novih programa i prilagodbu postojećih za međunarodnu i međusektorsku izobrazbu, mobilnost i razvoj karijere pomoću mehanizma sufinanciranja. To će dovesti do povećanja kvalitete izobrazbe istraživača u Europi u svim fazama karijere, uključujući doktorsku razinu, poticat će slobodno kretanje istraživača i znanstvenog znanja u Europi, promicati privlačne istraživačke karijere nudeći otvoreno zapošljavanje i privlačne radne uvjete te će podupirati istraživačku i inovativnu suradnju među sveučilištima, istraživačkim institucijama i poduzećima te suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

(e)   Posebna potpora i strateške mjere

Ciljevi su praćenje napretka, utvrđivanje propusta i prepreka u Marie Skłodowska-Curie aktivnostima i povećanje njihova učinka. S tim u vezi razvit će se pokazatelji i analizirati podaci o mobilnosti istraživača, vještinama, karijerama i ravnopravnosti spolova tražeći sinergije i tijesnu koordinaciju s mjerama potpore politike o istraživačima, njihovim poslodavcima i financiranjem koji će se provoditi u okviru posebnog cilja „Europa u svijetu koji se mijenja - „uključiva, inovativna i promišljena društva”. Aktivnost je i dalje namijenjena podizanju svijesti o važnosti i privlačnosti karijere istraživača i širenju rezultata istraživanja i inovacija koji proizlaze iz rada potpomognutog Marie Curie Skłodowska-aktivnostima.

4.   Istraživačke infrastrukture

4.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj omogućiti za Europu istraživačke infrastrukture na svjetskoj razini dostupne svim istraživačima u Europi i šire te koje u potpunosti koriste njihov potencijal za znanstveni napredak i inovacije.

Istraživačke infrastrukture ključne su odrednice konkurentnosti Europe u širokom spektru područja znanosti i osnova su za znanstveno utemeljene inovacije. U mnogim je područjima istraživanje nemoguće bez pristupa superračunalima, analitičkoj opremi, izvorima zračenja za nove materijale, sterilnim prostorijama i naprednom mjeriteljstvu za nanotehnologije, posebno opremljenim laboratorijima za biološko i medicinsko istraživanje, bazama podataka za genomiku i društvene znanosti, opservatorijima i senzorima za znanosti o Zemlji i okolišu, širokopojasnim mrežama velike brzine za prijenos podataka itd. Istraživačke infrastrukture potrebne su za provođenje istraživanja kojima se pokušavaju riješiti veliki društveni izazovi. One pokreću prekograničnu suradnju u različitim disciplinama i stvaraju cjelovit i otvoren europski prostor za istraživanje putem interneta. Promiču mobilnost ljudi i ideja, povezuju najbolje znanstvenike iz cijele Europe i svijeta i unaprjeđuju znanstveno obrazovanje. One izazivaju istraživače i inovativne kompanije na razvoj vrhunske tehnologije. Tako jačaju europsku industriju inovativne visoke tehnologije. Potiču izvrsnost unutar europskih zajednica za istraživanja i inovacije i mogu biti izvrstan prikaz znanosti za širu javnost.

Ako želi da njezina istraživanja ostanu na svjetskoj razini, Europa mora, na temelju zajedničkih dogovorenih kriterija, uspostaviti primjerenu i stabilnu osnovu za izgradnju istraživačkih infrastruktura, njihovo održavanje i korištenje. Za to je potrebna konkretna i učinkovita suradnja između ulagača iz Unije, države ili regije u cilju koje će se nastaviti raditi na jakim vezama s kohezijskom politikom kako bi se osigurala sinergija i dosljedan pristup.

Ovaj poseban cilj obuhvaća najvažniju zadaću vodeće inicijative „Unija inovacija”, koja ističe ključnu ulogu koju istraživačke infrastrukture svjetske razine imaju u omogućavanju revolucionarnih istraživanja i inovacija. Inicijativom se ističe potreba za udruživanjem sredstava širom Europe, a u nekim slučajevima i globalno, kako bi se izgradile i koristile istraživačke infrastrukture. Isto tako, vodeća inicijativa „Digitalna agenda za Europu” ističe potrebu za jačanjem europskih e-infrastruktura i važnost razvijanja inovacijskih klastera kako bi Europa stvorila prednost u području inovacija.

4.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Vrhunske istraživačke infrastrukture sve su složenije i skuplje i za njih je često potrebna integracija različite opreme, usluga i izvora podataka te opsežna transnacionalna suradnja. Niti jedna pojedinačna država nema dovoljno sredstava za podupiranje svih istraživačkih struktura koje su joj potrebne. Europski pristup istraživačkim infrastrukturama posljednjih godina ostvario je značajan napredak kroz stalni razvoj i provedbu plana za infrastrukture Europskog strateškog foruma o istraživanju i inovacijama (ESFRI), integraciju i otvaranje nacionalnih istraživačkih ustanova i razvoj e-infrastruktura koje podupiru digitalni otvoreni Europski istraživački prostor. Mreže istraživačkih infrastruktura širom Europe jačaju njezinu bazu ljudskih resursa omogućujući novoj generaciji istraživača i inženjera osposobljavanje na svjetskoj razini te promičući interdisciplinarnu suradnju. Podržavat će se sinergije s Marie Skłodowska-Curie aktivnostima.

Daljnji razvoj i šira upotreba istraživačkih infrastruktura na europskoj razini znatno će doprinijeti razvoju Europskog istraživačkog prostora. Dok države članice ostaju ključne za razvoj i financiranje istraživačkih infrastruktura, Unija ima važnu ulogu u podupiranju infrastrukture na europskoj razini, kao što je poticanje koordinacije europskih istraživačkih infrastruktura kroz poticanje otvaranja novih i integriranih ustanova, otvaranje i podržavanje širokog pristupa nacionalnim i europskim infrastrukturama i osiguravanje sukladnosti i učinkovitosti regionalnih, nacionalnih, europskih i međunarodnih politika. To je potrebno kako bi se izbjeglo udvostručavanje i rascjepkanost napora, potaknulo koordinirano i učinkovito korištenje ustanova i, prema potrebi, kako bi se udružila sredstva koja bi Europi omogućila nabavu i korištenje istraživačkih infrastruktura na svjetskoj razini.

ICT je transformirao znanost omogućavajući suradnju na daljinu, masovnu obradu podataka, in silico eksperimentiranje i pristup udaljenim sredstvima. Istraživanje stoga postaje sve više transnacionalno i interdisciplinarno te traži korištenje ICT infrastruktura koje su nadnacionalne kao što je i sama znanost.

Učinkovitost opsega i područja primjene postignuta europskim pristupom izgradnji i korištenju istraživačkih infrastruktura, uključujući e-infrastrukture, te upravljanju njima, značajno će doprinijeti jačanju razvojnog i inovacijskog potencijala Europe te učiniti Uniju konkurentnijom na međunarodnoj razini.

4.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Cilj aktivnosti razvoj je europskih istraživačkih infrastruktura za 2020. i nadalje, poticanje njihovih inovacijskih potencijala i ljudskih resursa te jačanje politike Europske istraživačke infrastrukture.

(a)   Razvijanje europskih istraživačkih infrastruktura za 2020. i dalje

Cilj je olakšavanje i potpora aktivnostima vezanim uz: (1) pripremu, provedbu i korištenje ESFRI-ja i ostalih istraživačkih infrastruktura svjetske razine, uključujući razvoj regionalnih partnerskih ustanova kada postoji jaka dodana vrijednost u uključivanju Unije; (2) integraciju i transnacionalni pristup nacionalnim i regionalnim istraživačkim infrastrukturama od europskog interesa, kako bi ih europski znanstvenici mogli koristiti, neovisno o njihovoj lokaciji, s ciljem provođenja istraživanja vrhunske razine; (3) razvoj, uvođenje i primjenu e-infrastruktura kako bi se osigurali vodeći kapaciteti na svjetskoj razini u području umrežavanja, računarstva i znanstvenih podataka.

(b)   Poticanje inovacijskog potencijala istraživačkih infrastruktura i njihovih ljudskih resursa

Ciljevi će biti potaknuti istraživačke infrastrukture da prve usvajaju ili razvijaju najnovije tehnologije, promicati partnerstvo istraživanja i razvoja s industrijom, pojednostaviti industrijsku uporabu istraživačkih infrastruktura i poticati stvaranje inovacijskih klastera. Ta aktivnost podupirat će osposobljavanje i/ili razmjene osoblja koje upravlja istraživačkim infrastrukturama i koristi ih.

(c)   Jačanje politike Europske istraživačke infrastrukture i međunarodne suradnje

Cilj je poduprijeti partnerstva između relevantnih kreatora politika i tijela za financiranje, kartiranje i praćenje alata za donošenja odluka te aktivnosti u okviru međunarodne suradnje. Europske istraživačke infrastrukture mogu dobiti potporu za svoje aktivnosti u međunarodnim odnosima.

Ciljevi navedeni pod aktivnostima (b) i (c) provode se preko posebnih aktivnosti, kao i u okviru aktivnosti koje su razvijene pod aktivnošću (a), kad je moguće.

DIO II.

VODEĆI POLOŽAJ INDUSTRIJE

1.   Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama

Poseban cilj je održavati i razvijati globalni vodeći položaj kroz istraživanje i inovacije u ključnim tehnologijama razvoja i svemiru, koje podupiru konkurentnost u širokom rasponu postojećih ili novih industrija i sektora.

Globalno poslovno okruženje brzo se mijenja i ciljevi strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast predstavljaju izazove i mogućnosti za europsku industriju. Europa treba ubrzati inovacije, iskoristivši stečeno znanje kako bi poduprla i unaprijedila postojeće proizvode, usluge i tržišta i stvoriti nove uz zadržavanje usmjerenosti na kvalitetu i održivost. Inovacije bi trebalo koristiti u najširem smislu, ne samo za tehnologiju, kako bi one uključivale poslovne, organizacijske i društvene aspekte.

Kako bi zadržala vodeći položaj u odnosu na globalnu konkurenciju s čvrstim tehnološkim temeljem i industrijskim mogućnostima, potrebne su veće strateške investicije u istraživanje, razvoj, vrednovanje i pokusno izvođenje za informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), nanotehnologije, napredne materijale, biotehnologiju, naprednu proizvodnju i preradu i svemir.

Uspješno savladavanje, integracija i primjena tehnologija razvoja u europskoj industriji ključan je faktor u jačanju europske produktivnosti i inovacijskih kapaciteta te osiguravanju da Europa ima napredno, održivo i konkurentno gospodarstvo, vodeći položaj u visokotehnološkim sektorima primjene te sposobnost za razvoj učinkovitih i održivih rješenja za društvene izazove. Sveprožimajuća priroda tih aktivnosti može potaknuti daljnji napredak kroz komplementarne izume, primjene i usluge, osiguravajući veći povrat ulaganja u tim tehnologijama nego u ostalim područjima.

Te aktivnosti doprinijet će ciljevima vodećih inicijativa „Unija inovacija”, „Resursno učinkovita Europa”, „Industrijska politika za razdoblje globalizacije” i „Digitalna agenda za Europu” strategije Europa 2020., kao i ciljevima svemirske politike Unije.

Komplementarnosti s ostalim aktivnostima programa Obzor 2020.

Aktivnosti u okviru posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” primarno će se temeljiti na planovima za istraživanje i inovacije koje uglavnom određuju industrija i poslovna djelatnost, uključujući MSP-e, zajedno s istraživačkom zajednicom i državama članicama na otvoren i transparentan način i fokusirati se na jačanje ulaganja iz privatnog sektora i na inovacije.

Uključivanje tehnologija razvoja u rješenja za društvene izazove podržat će se zajedno s relevantnim izazovima. Primjene tehnologija razvoja koje nisu u okviru društvenih izazova, ali su značajne za jačanje konkurentnosti europske industrije, podupiru se u okviru posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama”. Trebalo bi razmisliti o odgovarajućoj koordinaciji sa prioritetima „Izvrsna znanost” i „Društveni izazovi”.

Zajednički pristup

Pristup obuhvaća i aktivnosti utvrđene planom i otvorenija područja za promicanje inovativnih projekata i revolucionarnih rješenja koja obuhvaćaju cijeli lanac vrijednosti, uključujući istraživanje i razvoj, pokusne i demonstracijske aktivnosti velikog opsega, testne platforme i žive laboratorije, izradu prototipa i vrednovanje proizvoda u pokusnim linijama. Aktivnosti će biti osmišljene kako bi ojačale industrijsku konkurentnost potičući industriju, posebice srednja i mala poduzeća, na veća ulaganja u istraživanja i inovacije, uključujući putem otvorenih poziva. Odgovarajuća pažnja posvetit će se projektima malog i srednjeg obujma.

Cjelovit pristup ključnim tehnologijama razvoja

Važan element posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” su ključne omogućujuće tehnologije (KET), definirane kao mikroelektronika i nanoelektronika, fotonika, nanotehnologija, biotehnologija, napredni materijali i napredni proizvodni sustavi (3). Te multidisciplinarne tehnologije za koje je potrebno široko znanje i velik kapital obuhvaćaju mnogo različitih sektora i osnova su znatne konkurentne prednosti europske industrije za stimulaciju rasta i stvaranje novih radnih mjesta. Cjelovit pristup, koji promiče kombiniranje, konvergenciju i međusobno doprinošenje KET-ova u različitim inovacijskim ciklusima i vrijednosnim lancima može imati obećavajuće rezultate istraživanja i omogućiti nove industrijske tehnologije, proizvode, usluge i nove primjene (npr. u svemiru, prometu, poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu, okolišu, hrani, zdravstvu i energetici). Brojna međudjelovanja ključnih tehnologija razvoja i drugih KET-ova fleksibilno će se iskorištavati kao značajan izvor inovacija. To će biti dodatna potpora istraživanjima i inovacijama za KET-ove, koju nacionalna ili regionalna tijela mogu omogućiti u sklopu fondova kohezijske politike u okviru strategija za pametnu specijalizaciju.

Za inovacije su potrebni povećani napori uz korištenje više tehnologija pri istraživanju. Stoga bi multidisciplinarni projekti koji uključuju više ključnih tehnologija razvoja mogli biti sastavni dio prioriteta „Vodeći položaj industrije”. Primjena strukture Obzor 2020. koja podupire KET-ove i međusektorske aktivnosti KET-ova (multi KET-ovi) trebala bi osigurati sinergije i učinkovitu koordinaciju, između ostalog, s društvenim promjenama. Dodatno, tražit će se sinergije, prema potrebi između aktivnosti KET-ova i aktivnosti u okviru kohezijske politike za 2014.-2020., kao i s Europskim institutom za inovacije i tehnologiju (EIT).

Za sve tehnologije razvoja i industrijske tehnologije, uključujući ključne tehnologije razvoja, najvažniji je cilj poticati interakciju između tehnologija i interakciju s primjenama u okviru društvenih izazova. To se u cijelosti uzima u obzir pri stvaranju i primjeni planova i prioriteta. U postavljanje i primjenu prioriteta potrebno je potpuno uključiti zainteresirane strane koje predstavljaju različita stajališta. U određenim slučajevima potrebne su i aktivnosti koje zajednički financiraju tehnologije razvoja i industrijske tehnologije te relevantni društveni izazovi. To bi moglo uključivati i zajedničko financiranje javno-privatnih partnerstva koja za cilj imaju razviti tehnologije, poticati inovacije te ih primijeniti na rješavanje društvenih izazova.

ICT ima važnu ulogu s obzirom na to da omogućava ključne osnovne infrastrukture, tehnologije i sustave za vitalne gospodarske i društvene procese te nove privatne i javne proizvode i usluge. Europska industrija mora ostati pokretač tehnološkog razvoja na području ICT-ja, u kojem mnoge tehnologije ulaze u novu fazu zastoja, čime se otvaraju nove mogućnosti.

Svemir je sektor koji se brzo širi i pruža informacije ključne za mnoga područja suvremenog društva, u skladu s njegovim temeljnim zahtjevima, pokušava riješiti univerzalna znanstvena pitanja te osigurava položaj Unije kao važnog sudionika na međunarodnoj razini. Istraživanje svemira podupire sve aktivnosti poduzete u svemiru, ali se trenutačno obrađuje u programima koje vode države članice, Europska svemirska agencija (ESA) ili u sklopu Okvirnog programa Unije za istraživanje. Kako bi se zadržala konkurentna prednost, zaštitile svemirske infrastrukture i programi Unije kao što su Copernicus i Galileo i održala buduća uloga Europe u svemiru, potrebno je djelovanje i ulaganje u istraživanje svemira u skladu s člankom 189. UFEU-a.

Osim toga, inovativne naknadne usluge i prihvatljive primjene koje koriste informacije dobivene iz istraživanja svemira važan su izvor rasta i stvaranja radnih mjesta i njihov razvoj predstavlja važnu priliku za Uniju.

Stvaranje partnerstva i dodana vrijednost

Europa može postići kritičnu masu kroz stvaranje partnerstva, klastera i mreža, normizaciju, promicanje suradnje između različitih znanstvenih i tehnoloških disciplina i sektora koji imaju slične istraživačke i razvojne potrebe, što rezultira važnim otkrićima, novim tehnologijama i inovativnim rješenjima za proizvode, usluge i postupke.

Razvoj i primjena planova za istraživanje i inovaciju, uključujući kroz javno-privatna partnerstva, ali i preko razvijanja učinkovitih veza između industrije i sveučilišta, povećavanja dodatnih ulaganja, pristupa rizičnom financiranju, normizacije i potpore predkomercijalnoj nabavi i nabavi inovativnih proizvoda i usluga ključni su aspekti za rješavanje pitanja konkurentnosti.

U tom su smislu potrebne i jake veze s EIT-om kako bi nastali i poticali se najtalentiraniji poduzetnici i ubrzale inovacije povezivanjem ljudi iz različitih država, disciplina i organizacija.

Suradnja na razini Unije može podupirati i trgovinske mogućnosti kroz potporu razvoju europskih ili međunarodnih standarda za nove proizvode, usluge i tehnologije. Razvoj takvih standarda nakon konzultiranja relevantnih zainteresiranih strana, uključujući one iz znanosti i industrije, mogao bi imati pozitivan učinak. Promicat će se aktivnosti koje podupiru normizaciju, interoperabilnost, sigurnost i aktivnosti koje prethode regulatorom postupku.

1.1.   Informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT)

1.1.1.   Posebni ciljevi ICT-ja

U skladu s vodećom inicijativom „Digitalna agenda za Europu” (4), posebni ciljevi istraživanja i inovacija u području ICT-a omogućili su Europi da razvija i koristi mogućnosti ostvarene napretkom ICT-a za dobrobit svojih građana, poduzeća i znanstvenih zajednica.

Kao vodeće svjetsko gospodarstvo koje predstavlja najveći udio u svjetskom ICT tržištu, koje je vrijedilo više od 2 600 milijardi EUR (2 600 000 000 000 EUR) u 2011., Europa bi trebala imati legitimne ambicije da njezina poduzeća, vlade, centri za razvoj i istraživanje te sveučilišta predvode europski i globalni razvoj u ICT-u, stvaraju nova poduzeća i više ulažu u inovacije ICT-a.

Do 2020. doprinos europskog ICT sektora trebao bi barem jednak njegovom udjelu u globalnom ICT tržištu, koji je u 2011. iznosio oko jedne trećine. Europa bi trebala i stvarati inovativna poduzeća u ICT-u kako bi jednu trećinu svih poslovnih ulaganja za istraživanje i razvoj ICT-a u Uniji, koja su u 2011. iznosila više od 35 milijardi eura godišnje, napravila poduzeća osnovana u posljednjih 20 godina. To bi zahtijevalo porast javnih ulaganja u istraživanje i razvoj ICT-a na načine koji podupiru privatnu potrošnju, u cilju povećavanja ulaganja u sljedećem desetljeću, i znatno više europskih centara izvrsnosti i klastera na svjetskoj razini u području ICT-a.

Kako bi se savladala sve složenija i multidisciplinarna tehnologija i poslovni lanci u ICT-u, potrebno je stvaranje partnerstva, podjela rizika i pokretanje kritične mase širom Europe. Djelovanje na razini Unije industriji bi trebalo pomoći riješiti pitanje perspektive jedinstvenog tržišta i postići gospodarstva širokog opsega i područja primjene. Suradnja oko zajedničkih, otvorenih tehnoloških platformi s učincima prenošenja i jačanja omogućit će širokom rasponu zainteresiranih strana da ostvare korist od novih razvoja i stvore daljnje inovacije. Stvaranje partnerstva na razini Unije omogućuje i postizanje konsenzusa, uspostavlja jasnu središnju točku za međunarodne partnere i poduprijet će razvoj standarda i interoperabilnih rješenja na razini Unije i cijelog svijeta.

1.1.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

ICT dodatno podupire inovacije i konkurentnost u širokom rasponu privatnih i javnih tržišta i sektora te omogućava znanstveni napredak u svim disciplinama. U sljedećem će desetljeću transformativni utjecaj digitalnih tehnologija, elemenata, infrastruktura i usluga ICT-a biti sve vidljiviji u svim područjima života. Sredstva za korištenje računala, komunikaciju i pohranu podataka nastavit će se širiti tijekom sljedećih godina. Velika količina informacija i podataka, uključujući u stvarnom vremenu, prikupljat će se senzorima, uređajima i informacijski poboljšanim proizvodima čineći djelovanje s udaljenosti uobičajenim, omogućavajući globalno korištenje poslovnih procesa i održivih lokacija za proizvodnju koji omogućuju stvaranje širokog raspona usluga i primjena.

Mnoge važne poslovne i javne usluge i svi ključni procesi stjecanja znanja u području znanosti, učenja te u poslovnom i kulturnom i kreativnom sektoru kao i u javnom sektoru omogućavat će se, i tako postati pristupačniji, pomoću ICT-a. ICT će omogućiti ključnu infrastrukturu za proizvodne i poslovne procese, komunikaciju i transakcije. ICT će biti neophodan i u doprinošenju ključnim društvenim izazovima, kao i društvenim procesima, kao što su stvaranje zajednica, navike potrošača, političko sudjelovanje i javna uprava, na primjer, putem društvenih medija i zajedničkih platformi i alata za podizanje osviještenosti. Kako bi nastala konkurentna rješenja, ključna je potpora i integracija istraživanja kojemu je korisnik u središtu pozornosti.

Potpora Unije istraživanju i inovacijama ICT-a daje važan doprinos u razvoju sljedeće generacije tehnologija i primjena i ima velik udio u ukupnim izdacima za zajednička istraživanja i inovacije srednjeg do visokog rizika u Europi. Javno ulaganje u istraživanje i inovacije ICT-a na razini Unije bilo je i ostaje ključno za pokretanje kritične mase što rezultira važnim otkrićima, širem uvođenju i boljem korištenju inovativnih rješenja, proizvoda i usluga. Ono i dalje ima glavnu ulogu u razvijanju otvorenih platformi i tehnologija primjenjivih širom Unije, u testiranju i pokusnom izvođenju inovacija u stvarnim, paneuropskim uvjetima te u optimiziranju resursa pri rješavanju pitanja konkurentnosti Unije i zajedničkih društvenih izazova. Potpora Unije istraživanju i inovacijama ICT-a omogućava visokotehnološkim malim i srednjim poduzećima da se razvijaju i profitiraju na temelju veličine tržišta cijele Unije. Ona učvršćuje suradnju i izvrsnost znanstvenika i inženjera Unije, jača sinergiju s nacionalnim proračunima i između njih te djeluje kao središnja točka za suradnju s partnerima izvan Europe.

Uzastopne procjene aktivnosti na području ICT-a u Sedmom okvirnom programu pokazale su da je usmjereno ulaganje u istraživanje i inovacije ICT-a na razini Unije sredstvo za ostvarivanje vodećeg položaja industrije u područjima kao što su mobilne komunikacije i sigurnosno-kritični ICT sustavi te za rješavanje izazova kao što su energetska učinkovitost, zdravlje, sigurnost hrane, transport ili demografske promjene. Ulaganja Unije u infrastrukture za istraživanje ICT-a europskim istraživačima omogućilo je najbolja svjetska sredstva za umrežavanje i računalnu obradu.

1.1.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Velik broj odrednica aktivnosti usmjeren je na izazove vodećeg položaja ICT-a u industriji i tehnologiji i obuhvaća planove za generička istraživanja i inovacije ICT-a, uključujući:

(a)

Novu generaciju komponenata i sustava: inženjering naprednih, ugrađenih i energetski i resursno učinkovitih komponenata i sustava;

(b)

Računala sljedeće generacije: napredni i sigurni računalni sustavi i tehnologije, uključujući cloud computing („računarstvo u oblaku”);

(c)

Internet budućnosti: software, hardware, infrastrukture, tehnologije i usluge;

(d)

Upravljanje tehnologijama sadržaja i informacijama: ICT za digitalne sadržaje te kulturne i kreativne industrije;

(e)

Napredna sučelja i robote: robotika i pametni prostori;

(f)

mikroelektroniku i nanoelektroniku te fotoniku: ključne tehnologije razvoja povezane s mikroelektronikom i nanoelektronikom te fotonikom koje obuhvaćaju i kvantne tehnologije.

Tih šest najvažnijih odrednica aktivnosti trebale bi obuhvatiti cijeli raspon potreba, uzimajući u obzir konkurentnost europske industrije na globalnoj razini. One bi uključivale vodeći položaj u industriji za generička rješenja, proizvode i usluge koji se temelje na ICT-u i koji su potrebni za rješavanje najvećih društvenih izazova, kao i planove za istraživanje i inovacije ICT-a usmjerene na primjenu, koji će se podržati zajedno s relevantnim društvenim izazovom. S ciljem sve većeg tehnološkog napretka u svim područjima života, interakcija između ljudi i tehnologije u vezi s tim bit će važna, kao i dio gore spomenutih istraživanja ICT-a usmjerenih na primjenu.

Tih šest odrednica aktivnosti uključuju i istraživačke infrastrukture specifične za ICT, kao što su živi laboratoriji za eksperimente i infrastrukture za osnovne ključne tehnologije razvoja te njihovu integraciju u napredne proizvode i inovativne pametne sustave, uključujući opremu, alate, usluge podrške, sterilne prostorije i pristup ljevaonicama za izradu prototipova.

Obzor 2020. poduprijet će istraživanje i razvoj ICT sustava potpuno poštujući temeljna prava i slobode fizičkih osoba, osobito njihovo pravo na privatnost.

1.2.   Nanotehnologije

1.2.1.   Poseban cilj za nanotehnologije

Poseban cilj istraživanja i inovacija na području nanotehnologijâ je osigurati vodeći položaj Unije na tom brzorastućem globalnom tržištu potičući znanstveni i tehnološki napredak i ulaganje u nanotehnologije i njihovo uvođenje u konkurentne proizvode i usluge s velikom dodanom vrijednošću u širokom rasponu primjenâ i sektorâ.

Do 2020. nanotehnologije će imati opću primjenu tj. bit će potpuno integrirane s većinom tehnologija i primjena, vođene prednostima za korisnike, kvalitetom života, zdravstvenom zaštitom, održivim razvojem i jakim industrijskim potencijalom za postizanje prethodno nedostupnih rješenja za produktivnost i učinkovito raspolaganje resursima.

Europa također mora postaviti globalni standard za sigurnu i odgovornu primjenu nanotehnologije i upravljanje njome koji osigurava i visoku društvenu i industrijsku dobit povezanu s visokim standardima sigurnosti i održivosti.

Proizvodi koji koriste nanotehnologije predstavljaju svjetsko tržište čije zanemarivanje Europa sebi ne može priuštiti. Prema tržišnim procjenama, vrijednosti proizvoda čiji je ključni element nanotehnologija dostići će 700 milijardi EUR do 2015. i 2 trilijuna EUR do 2020., uz pratećih 2 odnosno 6 milijuna radnih mjesta. Europska poduzeća koja se bave nanotehnologijom trebala bi iskoristiti ovaj veliki rast tržišta i biti u mogućnosti do 2020. zauzeti najmanje dio tržišta jednak europskom udjelu u globalnom financiranju istraživanja (tj. četvrtinu).

1.2.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Nanotehnologije su spektar tehnologijâ u razvoju s dokazanim potencijalom koje imaju revolucionarni utjecaj primjerice na materijale, ICT, mobilnost prometa, područje znanosti o životu,, zdravstvenu skrb (uključujući liječenje), robu široke potrošnje i proizvodnju, nakon što istraživanje rezultira naprednim, održivim i konkurentnim proizvodima i proizvodnim procesima.

Nanotehnologije će imati ključnu ulogu u rješavanju izazova određenih strategijom Europa 2020. Uspješna primjena tih ključnih tehnologijâ razvoja doprinijet će konkurentnosti industrije Unije omogućavajući nove i poboljšane proizvode ili učinkovitije procese te će naći odgovore na današnje i buduće društvene izazove.

Financiranje globalnog istraživanja za nanotehnologije udvostručilo se, od otprilike 6,5 milijardi EUR u 2004. do otprilike 12,5 milijardi EUR u 2008., u čemu Unija ima udio od otprilike jedne četvrtine ukupnog iznosa. Unija ima priznatu vodeću ulogu u istraživanjima nanoznanosti i nanotehnologijâ s projekcijama za otprilike 4 000 poduzeća u Uniji do 2015. Ova se vodeća uloga znanosti mora nastaviti, pojačati i dalje pretočiti u praktične svrhe i komercijalizirati.

Europa sada treba osigurati i razvijati svoju poziciju na globalnom tržištu promičući suradnju velikih razmjera unutar i između različitih vrijednosnih lanaca i između različitih industrijskih sektorâ kako bi se ostvarilo povećanje korištenja tih tehnologijâ za sigurne, održive i primjenjive komercijalne proizvode. Problemi procjene rizika i upravljanja njime, kao i odgovornog upravljanja, postaju odlučujući faktori budućeg utjecaja nanotehnologijâ na društvo, okoliš i gospodarstvo.

Stoga će aktivnosti biti usmjerene na široko rasprostranjenu, odgovornu i održivu primjenu nanotehnologijâ u gospodarstvu da bi se ostvarile prednosti s velikim društvenim i industrijskim učinkom. Kako bi se osigurale potencijalne mogućnosti, uključujući osnivanje novih poduzeća i stvaranje novih radnih mjesta, istraživanja bi trebala osigurati potrebne alate kako bi se omogućila pravilna primjena normizacije i regulacije.

1.2.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Razvoj nanomaterijala, nanouređaja i nanosustava sljedeće generacije

Namijenjen je potpuno novim proizvodima koji omogućavaju održiva rješenja u širokom rasponu sektora.

(b)   Osiguravanje sigurnog i održivog razvoja i primjene nanotehnologijâ

Unapređivanje znanstvenih saznanja o mogućem utjecaju nanotehnologijâ i nanosustavâ na zdravlje ili na okoliš i osiguranje alata za procjenu rizika i upravljanje njime tijekom cijelog vijeka trajanja, uključujući pitanja normizacije.

(c)   Razvoj društvene dimenzije nanotehnologije

Naglasak na upravljanje nanotehnologijom u korist društva i okoliša

(d)   Učinkovita i održiva sinteza i proizvodnja nanomaterijalâ, komponenatâ i sustavâ

Usredotočenost na nove postupke, inteligentnu integraciju novih i postojećih procesa, uključujući konvergenciju tehnologije kao i postupno povećanje kako bi se postigla visoko precizna, masovna proizvodnja proizvoda i višenamjenskih postrojenja koja osigurava učinkovito pretvaranje znanja u industrijske inovacije.

(e)   Razvoj i normizacija tehnikâ, metodâ mjerenjâ i opreme za unapređenje kapaciteta

Naglasak na tehnologije koje podupiru razvoj i uvođenje na tržište sigurnih složenih nanomaterijalâ i nanosustavâ.

1.3.   Napredni materijali

1.3.1.   Poseban cilj za napredne materijale

Poseban cilj istraživanja i inovacija naprednih materijalâ je razviti materijale s novim funkcijama i poboljšanom učinkovitošću pri uporabi kako bi se dobili konkurentniji i sigurni proizvodi koji smanjuju utjecaj na okoliš i potrošnju resursa.

Materijali su u središtu industrijskih inovacija i ključni su za njihovo omogućavanje. Napredni materijali s većim udjelom znanja, nove funkcije i poboljšana učinkovitost neophodni su za industrijsku konkurentnost i održivi razvoj u širokom rasponu primjenâ i sektora.

1.3.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Novi napredni materijali potrebni su za razvoj učinkovitijih i održivih proizvoda i procesa i za nadomještanje oskudnih resursa. Takvi materijali dio su rješenja za naše industrijske i društvene izazove, učinkovitiji su pri upotrebi, zahtijevaju manje resursa i energije, a proizvodi su održivi tijekom cijelog vijeka trajanja.

Razvoj usmjeren na primjenu često podrazumijeva stvaranje potpuno novih materijala koji mogu imati planiranu učinkovitost pri upotrebi. Takvi materijali važan su element u opskrbnom lancu proizvodnje visoke vrijednosti. Oni su i osnova za napredak u međusektorskim tehnološkim područjima (na primjer, tehnologije zdravstvene zaštite, bioznanost, elektronika i fotonika) te u praktički svim sektorima tržišta. Sami materijali predstavljaju ključan korak za povećanje vrijednosti proizvoda i njihove učinkovitosti. Procijenjena vrijednost i utjecaj naprednih materijala značajan je, s godišnjom stopom rasta od oko 6 % i očekivanom veličinom tržišta u klasi od 100 milijardi eura do 2015.

Materijali su osmišljeni u skladu s pristupom cijelog vijeka trajanja, od isporuke dostupnih materijala do kraja životnog vijeka („od kolijevke do kolijevke”), uz inovativne pristupe za smanjenje resursa (uključujući energiju) potrebnih za njihovu transformaciju ili smanjenje negativnih utjecaja na ljude i okoliš. U obzir se uzimaju i trajno korištenje, recikliranje ili sekundarna upotreba po isteku vijeka trajanja materijala, kao i vezane društvene inovacije, poput promjena u ponašanju potrošača i novih poslovnih modela.

Kako bi se ubrzao napredak, potiče se višedisciplinarni i konvergentni pristup, koji uključuje kemiju, fiziku, tehničke znanosti, teoretsko i računalno modeliranje, biološke znanosti i sve kreativniji industrijski dizajn.

Potiče se savez i industrijska simbioza novih okolišno prihvatljivih inovacija uz ostavljanje industrijama mogućnosti za diversifikaciju i širenje poslovnih modela, ponovno korištenje otpada kao osnove za novu proizvodnju.

1.3.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Međusektorske i razvojne tehnologije materijala

Istraživanja o materijalima prema dizajnu, funkcionalnim materijalima, višenamjenskim materijalima s većim udjelom znanja, novim funkcijama i boljim radnim osobinama, te o strukturnim materijalima za inovacije u svim industrijskim sektorima, uključujući kreativne industrije.

(b)   Razvoj i transformacija materijala

Istraživanje i razvoj kako bi se osigurao učinkovit, siguran i održiv razvoj i postupno omogućavanje industrijske proizvodnje budućih dizajnerskih proizvoda usmjerenih prema upravljanju materijalima "bez otpada" u Europi.

(c)   Upravljanje komponentama materijala

Istraživanje i razvoj novih i inovativnih tehnika za materijale i njihove komponente te sustave.

(d)   Materijali za održivu industriju koja učinkovito koristi resurse i ima nisku razinu emisije

Razvoj novih proizvoda i primjena, poslovnih modela i odgovornog ponašanja potrošača koji smanjuju potrebu za energijom i olakšavaju proizvodnju s malom emisijom ugljika.

(e)   Materijali za kreativne industrije, uključujući tradicionalne materijale

Primjena dizajna i razvoja konvergentnih tehnologija kako bi se stvorile nove poslovne mogućnosti, uključujući zaštitu i obnovu materijala s povijesnom ili kulturnom vrijednošću, kao i novih materijala.

(f)   Mjeriteljstvo, karakterizacija, normizacija i kontrola kvalitete

Promicanje tehnologijâ kao što je karakterizacija, nerazarajuće ocjenjivanje, kontinuirano procjenjivanje i praćenje te predviđajuće modeliranje radnih značajki za napredak i utjecaj u znanosti o materijalima i inženjeringu materijala.

(g)   Optimizacija korištenja materijala

Istraživanje i razvoj za ispitivanje zamjene i alternativâ korištenju materijala i inovativnih pristupâ poslovnih modela te identifikacija kritičnih resursa.

1.4.   Biotehnologija

1.4.1.   Poseban cilj za biotehnologiju

Poseban cilj istraživanja i inovacijâ biotehnologije je razvijanje konkurentnih, održivih, sigurnih i inovativnih industrijskih proizvoda i procesâ te doprinos, kao pokretača inovacija, brojnim europskim sektorima, poput poljoprivrede, šumarstva, prehrane, energetike, kemijske industrije i zdravlja kao i bioekonomije temeljene na znanju.

Jako znanstveno, tehnološko i inovacijsko uporište u biotehnologiji podržat će europske industrije osiguravajući vodeći položaj u ovoj ključnoj tehnologiji razvoja. Ta će pozicija i dalje jačati uključivanjem procjene aspekata zdravlja i sigurnosti, utjecaja korištenja tehnologije na gospodarstvo i okoliš te upravljanje ukupnim i posebnim rizicima u primjeni biotehnologije-

1.4.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Osnažena širenjem znanja o živim sustavima, biotehnologija za cilj ima omogućiti niz novih primjena i ojačati industrijske temelje Unije i njihove inovacijske kapacitete. Primjeri sve većeg značaja biotehnologije su industrijske primjene, uključujući biolijekove, proizvodnju hrane i hrane za životinje te biokemikalije, gdje se kod potonjih predviđa rast udjela u tržištu proizvodnje kemikalija do 2015. od 12 % do 20 %. Zahvaljujući selektivnosti i učinkovitosti biosustava, biotehnologija je u skladu s velikim brojem takozvanih dvanaest principa „zelene kemije”. Velika gospodarska opterećenja poduzeća Unije mogu se smanjiti iskorištavanjem potencijala biotehnoloških procesa i proizvoda s biološkom osnovom kako bi se smanjila emisija CO2 procijenjena na između 1 i 2,5 milijardi tona ekvivalenta CO2 do 2030. godine.

U europskom biofarmaceutskom sektoru već se oko 20 % trenutnih lijekova dobiva biotehnologijom, od čega je 50 % novih lijekova. Razvojem novih industrijskih procesâ, biotehnologija će igrati važnu ulogu u tranziciji prema gospodarstvu utemeljeno na bioproizvodnji. Biotehnologija otvara i nove putove za razvoj održive poljoprivrede, akvakulture i šumarstva te za iskorištavanje golema potencijala morskih resursa za stvaranje inovativnih primjena u industriji, zdravstvu, energetici, kemijskoj industriji i zaštiti okoliša. Predviđa se da će novi sektor biotehnologije mora (plave biotehnologije) rasti za 10 % godišnje.

Ostali ključni izvori inovacija poveznice su između biotehnologije i ostalih tehnologija razvoja i konvergentnih tehnologija, posebno nanotehnologija i ICT-ja, s primjenama kao što su istraživanje i dijagnosticiranje.

1.4.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Poticanje vrhunskih biotehnologija kao pokretača budućih inovacija

Razvoj područja novih tehnologija, kao što su sintetička biologija, bioinformatika i sistemska biologija, koje imaju velik potencijal za inovativne proizvode i tehnologije i potpuno nove primjene.

(b)   Industrijski proizvodi i procesi koji se temelje na biotehnologiji

Razvoj industrijske biotehnologije i osmišljavanje bioprocesa na industrijskoj razini za konkurentne industrijske proizvode i održive procese (npr. na području kemije, zdravstva, rudarstva, energetike, proizvodnje celuloze i papira te proizvoda na bazi vlakana i drva, tekstilne, škrobne, prehrambene industrije) i njezine dimenzije očuvanja okoliša i zdravlja, uključujući operacije čišćenja.

(c)   Inovativne i konkurentne platformske tehnologije

Razvoj platformskih tehnologija (npr. genomike, metagenomike, proteomike, metabolomike, molekularnih alata, sustava izražavanja, platformi fenotipiziranja i platformi na bazi stanica) kako bi se unaprijedio vodeći položaj i konkurentska prednost u velikom broju sektora koji imaju utjecaj na gospodarstvo.

1.5.   Napredna proizvodnja i prerada

1.5.1.   Poseban cilj

Poseban cilj istraživanja i inovacija napredne proizvodnje i prerade je transformirati današnja proizvodna poduzeća, sustave i procese. To će se učiniti, između ostaloga, iskorištavanjem ključnih tehnologijâ kako bi se postigle trans-sektorske tehnologije proizvodnje i prerade koje se temelje na intenzivnom znanju, održive su i učinkovite u odnosu na resurse i energiju, a to će za rezultat imati inovativnije proizvode, procese i usluge. Omogućavanje novih, održivih proizvoda, procesa i usluga te njihov konkurentski razvoj, napredna proizvodnja i prerada također su bitne za postizanje prioriteta „društveni izazovi”.

1.5.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Proizvodni sektor od iznimne je važnosti za europsko gospodarstvo, s udjelom od oko 17 % u BDP-u, i zaslužan je za oko 22 milijuna radnih mjesta u Uniji u 2007. Uz smanjenje gospodarskih prepreka trgovini i razvojni učinak komunikacijske tehnologije, proizvodnja se suočava s jakom konkurencijom i gravitira državama s najnižim ukupnim troškovima. Ovakav europski pristup proizvodnji stoga je potrebno radikalno promijeniti kako bi ostao globalno konkurentan, a program Obzor 2020. može pomoći okupiti sve relevantne zainteresirane strane kako bi se to postiglo.

Europa treba povećati ulaganje na razini Unije kako bi zadržala vodeći položaj i stručnost Europe u tehnologijamâ proizvodnje i ostvarila prijelaz na robu visoke vrijednosti za koju je potrebno široko znanje, stvarajući uvjete i sredstva za održivu proizvodnju i pružanje usluga podrške za proizvedeni proizvod sve do isteka njegova vijeka trajanja. Proizvodnja i industrije prerade za koje su potrebni veliki resursi trebaju još više pokrenuti resurse i znanje na razini Unije i povećati ulaganje u istraživanje, razvoj i inovacije kako bi se omogućio daljnji napredak prema konkurentnom niskougljičnom, resursno učinkovitom i održivom gospodarstvu i poštovao dogovor u Uniji o velikim smanjenjima emisije stakleničkih plinova u industrijskim sektorima do 2050. (5).

Jakim politikama Unije Europa bi razvijala postojeće industrije i poticala nove industrije budućnosti. Procijenjena vrijednost i utjecaj sektora naprednih proizvodnih sustava značajan je, s očekivanom veličinom tržišta od oko 150 milijardi EUR do 2015. i složenom godišnjom stopom rasta od oko 5 %.

Ključno je očuvati znanje i stručnost kako bi se proizvodni i procesni kapaciteti zadržali u Europi. Naglasak istraživačkih i inovacijskih aktivnosti je na održivoj i sigurnoj proizvodnji i preradi, uz uvođenje potrebnih tehničkih inovacija i usmjeravanje na korisnika kako bi se, uz malu potrošnju materijala i energije, dobili proizvodi i usluge za koje je potreban visok stupanj znanja.

Europa također treba prenijeti te tehnologije razvoja i znanje na druge sektore proizvodnje, kao što je građevinarstvo, koje je, s aktivnostima izgradnje koje čine 40 % ukupne potrošnje energije u Europi i 36 % emisije CO2, najveći izvor stakleničkih plinova. Sektor građevinarstva, koji generira 10 % BDP-a i omogućava oko 16 milijuna radnih mjesta u Europi u 3 milijuna poduzeća, od kojih su 95 % mala i srednja poduzeća, mora prihvatiti inovativne pristupe materijalima i proizvodnji kako bi ublažio svoj utjecaj na okoliš.

1.5.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Tehnologije za tvornice budućnosti

Promicanje održivog industrijskog rasta olakšavanjem strateškog pomaka u Europi od proizvodnje temeljene na troškovima prema pristupu koji se temelji na resursnoj učinkovitosti i stvaranju visoke dodane vrijednosti proizvodâ te inteligentne, visokoučinkovite proizvodnje u integriranom sustavu zahvaljujući informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji (ICT).

(b)   Tehnologije koje omogućuju energetski učinkovite sustave i energetski učinkovite građevine s malim utjecajem na okoliš.

Smanjenje potrošnje energije i emisije putem istraživanja, razvoja i primjene tehnologijâ održive gradnje i sustava koji se odnose na cijeli vrijednosni lanac, kao i na smanjenje ukupnog utjecaja građevina na okoliš.

(c)   Održive tehnologije s učinkovitim korištenjem resursa i niskom emisijom ugljika u industrijama prerade s velikom potrošnjom energije

Povećanje konkurentnosti industrija prerade tako da se drastično poboljša učinkovitost korištenja resursa i energije te smanji učinak tih industrijskih aktivnosti na okoliš kroz cijeli vrijednosni lanac, promičući uvođenje tehnologijâ s niskom emisijom ugljika, održivijih industrijskih procesâ i, prema potrebi, integracije obnovljivih izvora energije.

(d)   Novi održivi poslovni modeli

Razvoj koncepata i metodologijâ za fleksibilne poslovne modele koji se temelje na znanju i prilagođenim pristupima, uključujući i alternativne pristupe produktivnom korištenju resursa.

1.6.   Svemir

1.6.1.   Poseban cilj za svemir

Poseban cilj istraživanja svemira i inovacija u tom području je poticati financijski održivu, konkurentnu i inovativnu svemirsku industriju (uključujući male i srednje poduzetnike) i istraživačku zajednicu kako bi razvili i iskoristili svemirsku infrastrukturu i zadovoljili buduću politiku Unije i društvene potrebe.

Za održavanje i zaštitu europskih mogućnosti korištenja svemira za provođenje politikâ Unije, međunarodnih strateških interesa i konkurentnosti između poznatih i novih nacija koje lete u svemir, bitno je poticati istraživanje svemira i inovacije kako bi se ojačao europski javni i privatni svemirski sektor. Akcija će se na razini Unije provoditi u suradnji sa svemirskim istraživačkim aktivnostima država članica i Europske svemirske agencije (ESA) i biti usmjerena na razvijanje komplementarnosti između različitih aktera.

1.6.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Svemir je važan, ali često nevidljiv pomoćnik koji omogućuje različite usluge i proizvode presudne za suvremeno društvo, kao što su navigacija i komunikacija, kao i vremenske prognoze te zemljopisni podaci dobiveni od satelitskim promatranjem Zemlje. Kreiranje i provedba politike na razini Europe, države ili regije sve više ovisi o informacijama dobivenim iz svemira. Globalni svemirski sektor brzo se razvija i širi na nova područja (npr. Kina, Južna Amerika i Afrika). Europska industrija trenutno je važan izvoznik prvoklasnih satelita za komercijalne ili znanstvene potrebe. Sve veća globalna konkurencija ugrožava položaj Europe na ovom području.

Stoga je u interesu Europe osigurati da njezina industrija i dalje bude uspješna na ovom iznimno konkurentnom tržištu. Osim toga, podaci s europskih znanstvenih satelita i sondi u posljednjim desetljećima doveli su do nekih od najvažnijih znanstvenih dostignuća u području znanosti o Zemlji, fundamentalne fizike, astronomije i planetologije. Nadalje, inovativne svemirske tehnologije, npr. robotika, doprinijele su napretku znanja i tehnologije u Europi. S tim jedinstvenim kapacitetom, europski svemirski sektor ima ključnu ulogu u rješavanju izazova utvrđenih strategijom Europa 2020.

Istraživanje, razvoj i inovacije tehnologije podupiru kapacitete u svemiru koji su od iznimnog značaja za europsko društvo. Dok Sjedinjene Američke Države troše oko 25 % svog proračuna za svemir na istraživanje i razvoj, Unija troši manje od 10 %. Štoviše, istraživanje svemira u Uniji obuhvaćeno je nacionalnim programima država članica, programima ESA-e i Okvirnim programom Unije za istraživanje.

Kako bi se održala europska tehnološka i konkurentska prednost, te kapitalizirala ulaganja, potrebno je djelovanje na razini Unije, uzimajući u obzir članak 4. stavak 3. i članak 189. UFEU-a u vezi s aktivnostima istraživanja svemira država članica i ESA-e, koja upravlja razvojem industrijskim satelitima i misijama u duboki svemir na međuvladinoj razini za države članice ESA-e od 1975. Djelovanje na razini Unije također je potrebno kako bi se promicalo sudjelovanje najboljih znanstvenika iz svih država članica, te smanjile prepreke za suradničke projekte istraživanja svemira izvan nacionalnih granica.

Osim toga, informacije prikupljene europskim satelitima imat će sve veći potencijal za daljnji razvoj inovativnih naknadnih usluga koje se temelje na satelitima. To je uobičajeni sektor djelovanja za mala i srednja poduzeća i trebalo bi ga podržati mjerama za istraživanje i inovacije kako bi se u potpunosti ostvarile koristi od te mogućnosti, a posebice od značajnih ulaganja u sklopu dvaju programa Unije, Galileo i Copernicus.

Svemir po prirodi stvari nadilazi zemaljske granice što mu daje jedinstvenu prednost globalne dimenzije i stoga potiče projekte velikog obima koji se provode uz međunarodnu suradnju. Za značajnu ulogu u tim međunarodnim djelovanjima u svemiru u sljedećem desetljeću neophodne su, kako zajednička europska svemirska politika i aktivnosti na istraživanju svemira, tako i inovacije na području svemira na razini Europe.

Istraživanje svemira i inovacije u okviru programa Obzor 2020. u skladu su s prioritetima svemirske politike Unije i potrebama europskih operativnih programâ koje i dalje definiraju Unijina vijeća za svemir i Europska komisija (6).

Europska svemirska infrastruktura kao što su programi Copernicus i Galileo strateško su ulaganje te je potrebno razviti daljnje inovativne primjene. U tu svrhu, primjena svemirskih tehnologija podupire se kroz odgovarajuće posebne ciljeve prioriteta „društveni izazovi”, ako je prikladno, s ciljem pribavljanja društveno-gospodarskih koristi, kao i povrata uloženog novca te europskog vodstva u daljnjim primjenama.

1.6.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Omogućavanje europske konkurentnosti, neovisnosti i inovacija europskog svemirskog sektora

To uključuje zaštitu i daljnji razvoj konkurentne, održive i poduzetničke svemirske industrije u kombinaciji sa zajednicom za istraživanje svemira svjetske razine kako bi se zadržao i ojačao vodeći položaj i neovisnost Europe u svemirskim sustavima, poticale inovacije u svemirskom sektoru i omogućile zemaljske inovacije koje se temelje na svemiru, na primjer, korištenjem podataka dobivenih daljinskim istraživanjem i navigacijom.

(b)   Omogućavanje napretka u svemirskim tehnologijama

Cilj je razviti napredne svemirske tehnologije i provedbene koncepte koji pružaju mnoge mogućnosti, od ideje do demonstracije u svemiru, To uključuje tehnologije koje podržavaju pristup u svemir, tehnologije za zaštitu imovine u svemiru od opasnosti poput krhotina i solarne baklje, kao i za satelitsku telekomunikaciju, navigaciju i daljinska istraživanja. Razvoj i primjena naprednih svemirskih tehnologija zahtijevaju neprestano obrazovanje i osposobljavanje visokokvalificiranih inženjera i znanstvenika kao i čvrste veze između njih i korisnika svemirskih aplikacija.

(c)   Omogućavanje iskorištavanja podataka o svemiru

Znatno povećano iskorištavanje podataka iz europskih satelita (znanstveno, javno ili komercijalno) može se postići ako se uloži dodatni napor za obradu, arhiviranje, legaliziranje, normizaciju i održivu dostupnost svemirskih podataka, kao i za podršku razvoju novih informacijskih proizvoda i usluga koji proizlaze iz tih podataka uzimajući u obzir članak 189. UFEU-a, uključujući inovacije u obradi, širenju i interoperabilnosti podataka, a posebno promicanju pristupa i razmjene podataka znanosti o Zemlji i metapodataka. Te aktivnosti mogu također osigurati veći povrat od ulaganja u svemirsku infrastrukturu te doprinijeti rješavanju društvenih izazova, osobito ako je usklađeno s globalnim nastojanjem kao npr. kroz Globalni sustav sustavâ za promatranje Zemlje (GEOSS), naime potpunim iskorištavanjem programa Copernicus kao glavnog europskog doprinosa, europskog satelitskog navigacijskog programa Galileo ili Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) za pitanja klimatskih promjena. Podržat će se brzo uvođenje ovih inovacija u odgovarajuću primjenu i procese donošenja odluka. To također uključuje iskorištavanje podataka za daljnja znanstvena istraživanja.

(d)   Omogućavanje europskog istraživanja za potporu međunarodnim partnerstvima za svemir

Poduzeća koja se bave svemirom u svojoj su osnovi globalnog karaktera. To je posebno očito za aktivnosti kao što je program Space Situational Awareness (SSA) i mnoge projekte za znanost o svemiru i istraživanje svemira. Razvoj napredne svemirske tehnologije sve se više odvija u sklopu takvih međunarodnih partnerstava. Osiguravanje pristupa njima značajan je faktor uspjeha europskih istraživača i industrije. Za taj cilj ključno je definiranje i provedba dugoročnih smjernica te koordinacija s međunarodnim partnerima.

2.   Pristup rizičnom financiranju

2.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je pomoć pri suočavanju s nedostacima na tržištu vezano uz pristup rizičnom financiranju za istraživanja i inovacije.

Stanje na području ulaganja u istraživanja i inovacije iznimno je loše, posebno za inovativna mala i srednja poduzeća i srednje kapitalizirana poduzeća s velikim potencijalom za rast. Postoji nekoliko najvećih nejednakosti na tržištu vezano uz omogućavanje financiranja, s obzirom da se inovacije potrebne za ostvarivanje ciljeva politike obično pokazuju suviše riskantnima, a da bi ih tržište moglo podržati i stoga nisu u potpunosti zahvaćene šire koristi za društvo.

Instrument za dug („dužnički instrument”) i instrument za vlasnički kapital („vlasnički instrument”) pomažu u nadvladavanju tih problema poboljšavajući profile za financiranje i rizik dotičnih aktivnosti za istraživanje i inovacije. To će, zauzvrat, olakšati pristup poduzeća i ostalih korisnika zajmovima, jamstvima i ostalim oblicima rizičnog financiranja; promicati ulaganja u ranoj fazi i razvoj postojećih i novih fondova rizičnog kapitala; poboljšavati prijenos znanja i tržište vezano uz intelektualno vlasništvo; privući sredstva na tržište rizičnog kapitala; i, sve skupa, pomoći ubrzati put od začetka, razvoja i predstavljanja novih proizvoda i usluga do njihove komercijalizacije.

Ukupni učinak bit će povećanje spremnosti privatnog sektora na ulaganje u istraživanje i inovacije i doprinošenje time postizanju ključnog cilja strategije Europa 2020.: ulaganje 3 % BDP-a Unije u istraživanje i razvoj do kraja desetljeća, od čega dvije trećine dolazi iz privatnog sektora. Korištenje financijskih instrumenata također će doprinijeti postizanju ciljeva istraživanja i inovacija svih sektora i područja politika ključnih za rješavanje tih društvenih izazova, za povećanje konkurentnosti i podupiranje održivog, uključivog rasta i omogućavanje okolišnih i drugih javnih dobara.

2.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Potreban je dužnički instrument za istraživanje i inovacije na razini Unije kako bi se povećala vjerojatnost za dodjelu zajmova i jamstava te postizanje ciljeva politike istraživanja i inovacija. Trenutni jaz na tržištu između potražnje i ponude zajmova i jamstava za rizična ulaganja u istraživanja i inovacije, koji pokušava riješiti trenutni Instrument za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF), vjerojatno će se nastaviti s obzirom da komercijalne banke većinom nisu uključene u pozajmljivanje s višim rizicima. Još od pokretanja instrumenta sredinom 2007. postoji velika potražnja za financiranjem preko RSFF zajmova; u prvoj fazi (2007. – 2010.) njegovo je korištenje premašilo početna očekivanja za više od 50 % u pogledu aktivnog odobravanja zajmova (7,6 milijardi EUR u odnosu na predviđenih 5 milijardi).

Nadalje, banke obično nemaju sposobnost procjene intelektualne imovine, kao što je intelektualno vlasništvo, i stoga često nisu sklone ulaganju u poduzeća koja se temelje na znanju. Posljedica je da mnoga ugledna etablirana poduzeća, i mala i velika, ne mogu dobiti zajmove za aktivnosti istraživanja i inovacija višeg rizika. U planiranju i provedbi svojih instrumenata koji će se provoditi u partnerstvu s jednim ili nekoliko subjekata kojima su povjerene zadaće u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, Komisija će osigurati da se uzmu u obzir odgovarajuće razine i oblici tehnoloških i financijskih rizika kako bi se zadovoljile utvrđene potrebe.

Taj jaz na tržištu posljedica je nesigurnosti, neravnoteže u pogledu informacija i visokih troškova pokušaja rješavanja tih problema: nedavno osnovana poduzeća nisu dovoljno etablirana da bi mogla zadovoljiti potencijalne zajmodavce, a čak i etablirana poduzeća često ne mogu prikupiti dovoljno informacija, i na početku ulaganja u istraživanje i inovacije ne može se sa sigurnošću znati hoće li uloženi trud rezultirati uspješnim inovacijama.

Uz to, poduzećima koja su u fazi idejnog projekta ili rade na novim područjima obično nedostaju garancije za zajam. Još jedan destimulirajući faktor je činjenica da se, sve i da istraživanja i inovacije pospješe komercijalni proizvod ili postupak, ne može se sa sigurnošću znati hoće li poduzeće koje je uložilo trud biti jedino koje će prisvojiti korist koja je iz toga proizašla.

U pogledu dodane vrijednosti Unije, dužnički instrument pomoći će riješiti nedostatke na tržištu koji sprječavaju privatni sektor da ulaže u istraživanje i inovacije na optimalnoj razini. Njegova provedba omogućit će udruživanje kritične mase resursa iz proračuna Unije i, na temelju podjele rizika, iz financijskih institucija kojima je povjerena njegova provedba. To će potaknuti poduzeća na ulaganje više vlastitog novca u istraživanje i inovacije nego što bi to inače bio slučaj. Osim toga, dužnički instrument pomoći će organizacijama, javnim i privatnim, u smanjivanju rizika koji proizlazi iz predkomercijalne nabave ili nabave inovativnih proizvoda i usluga.

Kako bi se povećala dostupnost vlasničkog financiranja za ulaganja u ranoj fazi i u fazi rasta te kako bi se pospješio razvoj tržišta rizičnog kapitala u Uniji, potreban je vlasnički instrument za istraživanje i inovacije na razini Unije. Tijekom faze prijenosa tehnologija i početne faze, nova poduzeća suočavaju se s „dolinom smrti” — fazom kad isteknu javne subvencije za istraživanja, a nije moguće privući privatno financiranje. Javna potpora kojom se želi poduprijeti privatne fondove za poduzeća u početnoj fazi i novoosnovana poduzeća kako bi se premostio taj jaz trenutno je previše fragmentirana i nekontinuirana, ili njezino rukovodstvo nema potrebnu razinu stručnosti. Nadalje, većina fondova rizičnog kapitala u Europi su premaleni da bi mogli podupirati kontinuiran rast inovativnih poduzeća i nedostaje im kritična masa da bi se mogli specijalizirati i poslovati izvan nacionalnih granica.

Posljedice toga su ozbiljne. Prije financijske krize, iznos koji su europski fondovi rizičnog kapitala ulagali u mala i srednja poduzeća iznosio je oko 7 milijardi EUR godišnje, dok su se iznosi za 2009. i 2010. kretali u rasponu od 3-4 milijarde EUR. Smanjenje sredstava za rizični kapital utjecalo je na brojna novoosnovana poduzeća kojima su namijenjeni fondovi rizičnog kapitala: god. 2007., približno 3 000 malih i srednjih poduzeća primilo je sredstva iz fondova rizičnog kapitala, dok je ih je 2010. primilo približno samo 2 500.

Što se tiče dodane vrijednosti Unije, vlasnički instrument za istraživanje i inovacije nadopunjavat će nacionalne i regionalne programe koji ne mogu pokrivati potrebe prekograničnih ulaganja u istraživanje i inovacije. Sklapanje poslova u ranoj fazi imat će dodatni demonstracijski učinak koji može koristiti javnim i privatnim investitorima diljem Europe. Što se tiče faze rasta, samo je na europskoj razini moguće postići potrebni raspon i snažno sudjelovanje privatnih investitora koji su ključni za funkcioniranje samoodrživog tržišta rizičnog kapitala.

Dužnički i vlasnički instrumenti, poduprti skupom pripadajućih mjera, podupirat će postizanje ciljeva politike programa Obzor 2020. U tu svrhu, bit će namijenjeni konsolidaciji i podizanju razine kvalitete znanstvene baze Europe; promicanju istraživanja i inovacija usmjerenih na potrebe poslovanja; i rješavanju društvenih izazova, s naglaskom na aktivnosti kao što su pokusno izvođenje, demonstracija, testiranje i uvođenje na tržište. Malim i srednjim poduzećima trebale bi biti dostupne posebne mjere potpore, kao što su informacije i savjetodavne aktivnosti. U vezi s programiranjem i provedbom ovih aktivnosti, mogu se prema potrebi konzultirati regionalne vlasti, udruge malih i srednjih poduzeća, gospodarske komore i relevantni financijski posrednici.

Također će pomoći u ispunjavanju ciljeva povezanih s istraživanjima i inovacijama drugih programa i područja politika, kao što su zajednička poljoprivredna politika, klimatska aktivnost (prijelaz na niskougljično gospodarstvo i prilagodba klimatskim promjenama) i zajednička ribarstvena politika. Komplementarnosti s nacionalnim i regionalnim financijskim instrumentima razvijat će se u kontekstu Zajedničkog strateškog okvira za kohezijsku politiku 2014.-2020., u kojem je predviđena veća uloga financijskih instrumenata.

Model dužničkih i vlasničkih instrumenata uzima u obzir potrebe za rješavanjem posebnih nedostataka tržišta i značajke (kao što su stupanj dinamike i stopa osnivanja poduzeća) te financijske zahtjeve tih i drugih područja bez stvaranja tržišnih poremećaja. Korištenje financijskih instrumenata mora imati jasnu europsku dodanu vrijednost i trebalo bi imati učinak poluge i djelovati kao nadopuna nacionalnim instrumentima. Proračunske dodjele za instrumente mogu se tijekom trajanja programa Obzor 2020. prilagoditi u skladu s promjenama u gospodarskim uvjetima.

Vlasnički instrument i komponenta dužničkog instrumenta za mala i srednja poduzeća primjenjivat će se kao dio dvaju financijskih instrumenata Unije koji osiguravaju vlasničko i dužničko financiranje za potporu istraživanja i inovacija i rasta malih i srednjih poduzeća, zajedno s vlasničkim i dužničkim instrumentima u sklopu programa COSME. Osigurat će se komplementarnost između programâ Obzor 2020. i COSME.

2.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Dužnički instrument koji osigurava dužničko financiranje za istraživanje i inovacije: „Služba Unije za zajmove i jamstva za istraživanje i inovacije”

Cilj je unaprijediti pristup dužničkom financiranju kao što su zajmovi, jamstva, protujamstva i drugi oblici dužničkog i rizičnog financiranja za javne i privatne subjekte i javno-privatna partnerstva koji se bave aktivnostima u području istraživanja i inovacija koje za potrebe realizacije zahtijevaju rizična ulaganja. Naglasak se stavlja na podupiranje istraživanja i inovacija s visokim potencijalom za izvrsnost.

S obzirom na to da je jedan od ciljeva programa Obzor 2020. doprinijeti smanjenju jaza između istraživanja i razvoja i inovacija, pomažući da se na tržište dovedu novi ili poboljšani proizvodi i usluge, a uzimajući u obzir ključnu ulogu koju faza utvrđivanja koncepta igra u procesu prijenosa znanja, mogu se uvesti mehanizmi koji omogućavaju financiranje faze utvrđivanja koncepta koja je potrebna kako bi se provjerio utjecaj važnosti, relevantnosti i budućih inovativnih istraživačkih rezultata ili inovacija koje su uključene u prijenos.

Ciljani krajnji korisnici mogu biti pravni subjekti svih veličina koji mogu posuditi i vratiti novac te posebice mala i srednja poduzeća s potencijalom za provedbu inovacija i brzim rastom; srednje kapitalizirana poduzeća i velika poduzeća; sveučilišta i institucije za istraživanja; istraživačke i inovacijske infrastrukture; javno-privatna partnerstva; te fondovi ili projekti posebne namjene.

Financiranje dužničkog instrumenta sastoji se od dva glavna dijela:

(1)

dio usmjeren na potražnju osigurava zajmove i jamstva prema redoslijedu podnošenja zahtjeva uz posebnu potporu za korisnike kao što su srednja i velika poduzeća i srednje kapitalizirana poduzeća. Taj dio odgovara postojanom i kontinuiranom rastu vidljivom u obujmu pozajmljivanja u okviru Instrumenta za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF), koji je usmjeren na potražnju. U sklopu komponente za mala i srednja poduzeća, podupiru se one aktivnosti kojima se nastoji unaprijediti pristup financiranju za mala i srednja poduzeća i druge subjekte koji su usmjereni na istraživanje i razvoj i/ili inovacije. To bi moglo uključivati podršku u trećoj fazi instrumenta za mala i srednja poduzeća, ovisno o razini potražnje.

(2)

Ciljani dio koji stavlja naglasak na politike i ključne sektore za rješavanje društvenih izazova, povećanje vodećeg položaja industrije i konkurentnosti, podupiranje održivog, niskougljičnog, uključivog razvoja i pružanje okolišnih i drugih javnih dobara. Taj dio pomaže Uniji da se bavi aspektima ciljeva sektorske politike koji se odnose na istraživanje i inovacije.

(b)   Vlasnički instrument koji osigurava vlasničko financiranje za istraživanje i inovacije: „Vlasnički instrumenti Unije za istraživanje i inovacije”

Cilj je doprinijeti prevladavanju nedostataka europskog tržišta rizičnog kapitala i osigurati vlasnički kapital i kvazi-vlasnički kapital za pokrivanje razvojnih i financijskih potreba inovativnih poduzeća od početne faze do rasta i širenja. Naglasak je na podupiranju ciljeva programa Obzor 2020. i s njim povezanih politika.

Ciljani krajnji korisnici mogu biti poduzeća svih veličina koja se bave ili počinju baviti aktivnostima u području inovacija, s posebnim naglaskom na inovativna mala i srednja poduzeća i srednje kapitalizirana poduzeća.

Vlasnički instrument će se usmjeriti na fondove rizičnog kapitala u ranoj fazi razvoja i fondove fondova koji osiguravaju rizični kapital i kvazi-vlasnički kapital (uključujući mezaninski kapital) za pojedinačna poduzeća iz svog portfelja. Tim instrumentom će se također moći vršiti ulaganja u fazi širenja i rasta, zajedno s vlasničkim instrumentom za rast u sklopu programa COSME, kako bi se osigurala kontinuirana potpora tijekom pokretanja i razvoja poduzeća.

Vlasnički instrument, koji će prvenstveno biti usmjeren na potražnju, koristi pristup portfelja, pri kojem fondovi rizičnog kapitala i drugi usporedivi posrednici odabiru poduzeća u koje će se ulagati.

Kako bi se lakše postigli određeni ciljevi politike, može se koristiti namjensko izdvajanje, nadovezujući se na pozitivna iskustva iz Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (od 2007. do 2013.) u pogledu namjenskog izdvajanja za eko-inovacije, primjerice za postizanje ciljeva koji se odnose na utvrđene društvene izazove.

Komponenta za pokretanje, koja podupire početne i rane faze razvoja, omogućuje ulaganja vlasničkog kapitala, između ostalog, u organizacije za prijenos znanja i slična tijela putem podržavanja prijenosa tehnologije (uključujući i prijenos rezultata istraživanja i inovacija koje proizlaze iz sfere javnog istraživanja u proizvodni sektor, primjerice kroz utvrđivanje koncepta), fondove početnog kapitala, prekogranične i fondove početnog kapitala, fondove poslovnih anđela za zajednička ulaganja, imovinu u obliku intelektualnog vlasništva, platforme za razmjenu i trgovanje pravima intelektualnog vlasništva i fondove početnog kapitala te fondove fondova koji djeluju preko granica i ulažu u fondove rizičnog kapitala. To bi moglo uključivati podršku u trećoj fazi instrumenta za mala i srednja poduzeća, ovisno o razini potražnje. Pomoću komponente za rast vrše se ulaganja u fazi širenja i rasta, zajedno s vlasničkim instrumentom za rast u sklopu programa COSME, uključujući ulaganja u fondove fondova privatnog i javnog sektora koji posluju preko granica i ulažu u fondove rizičnog kapitala, od kojih će većina biti usmjerena na teme koje podupiru ciljeve strategije Europe 2020.

3.   Inovacije u malim i srednjim poduzećima

3.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je stimulirati održivi gospodarski rast povećanjem razine inovacija u malim i srednjim poduzećima, na način da se pokriju njihove različite potrebe za inovacijama tijekom cijelog inovacijskog ciklusa te tako stvori više međunarodno aktivnih malih i srednjih poduzeća koja se brzo razvijaju.

Uzimajući u obzir središnju ulogu malih i srednjih poduzeća u gospodarstvu Europe, istraživanje i inovacije u malim i srednjim poduzećima imat će ključnu ulogu u povećanju konkurentnosti, jačanju gospodarskog rasta i stvaranju radnih mjesta, te slijedom toga postizanju ciljeva strategije Europa 2020. i osobito njezine vodeće inicijative Unija inovacija.

Međutim, unatoč svojem važnom udjelu u gospodarstvu i zapošljavanju te značajnom inovacijskom potencijalu, mala i srednja poduzeća suočavaju se s nekoliko vrsta problema u postizanju veće inovativnosti i konkurentnosti, uključujući nedostatak financijskih sredstava i pristup financijama, nerazvijene vještine upravljanja inovacijama, slabosti u umrežavanju i suradnji s vanjskim strankama i nedovoljno korištenje javne nabave za poticanje inovacija u malim i srednjim poduzećima. Iako u Europi nastaje sličan broj novoosnovanih poduzeća kao u Sjedinjenim Američke Državama, europska mala i srednja poduzeća mnogo se teže razvijaju u velika poduzeća nego takva poduzeća u SAD-u. Internacionalizirano poslovno okruženje sa sve više međusobno povezanim vrijednosnim lancima na njih vrši dodatni pritisak. Mala i srednja poduzeća moraju poboljšati svoja istraživanja i inovacijski kapacitet. Trebaju brže i u većoj mjeri proizvoditi, usvajati i komercijalizirati nova znanja i poslovne ideje kako bi se mogla uspješno natjecati na globalnim tržištima koja se brzo razvijaju. Izazov je stimulirati više inovacija u malim i srednjim poduzećima i tako povećati njihovu konkurentnost, održivost i rast.

Cilj predloženih aktivnosti je dopuniti nacionalne i regionalne politike i programe za poslovne inovacije, pospješiti suradnju između malih i srednjih poduzeća, uključujući transnacionalnu suradnju, klastere i druge subjekte relevantne u području inovacija u Europi, premostiti jaz između istraživanja/razvoja i uspješnog uvođenja na tržište, osigurati okruženje koje je povoljnije za poslovne inovacije, uključujući mjere usmjerene na potražnju i mjere usmjerene na jačanje prijenosa znanja te potporu, uzimajući u obzir promjenjivu prirodu procesa inovacija, nove tehnologije, tržišta i poslovne modele.

Kako bi se osigurale sinergije i dosljedan pristup, uspostavit će se jake veze s politikama Unije za industriju, a posebno s programom COSME i fondovima kohezijske politike,

3.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Mala i srednja poduzeća ključni su pokretači inovacija zahvaljujući svojoj sposobnosti da nove ideje brzo i učinkovito preobraze u uspješno poslovanje. Služe kao važni kanali prenošenja znanja koji rezultate istraživanja donose na tržište. Mala i srednja poduzeća imaju ključnu ulogu u tehnološkim procesima i procesima prijenosa znanja, doprinoseći prijenosu na tržište inovacija koje proizlaze iz istraživanja provedenog na sveučilištima, u istraživačkim tijelima i poduzećima koja se bave istraživanjem. U zadnjih dvadeset godina pokazalo se da su pokretačkom snagom inovativnih malih i srednjih poduzeća obnovljeni cijeli sektori i stvorene nove industrije. Poduzeća koja se brzo razvijaju ključna su za razvoj industrija u nastajanju i za ubrzanje strukturnih promjena koje su potrebne Europi kako bi postala održivo gospodarstvo utemeljeno na znanju, sa stalnim rastom i radnim mjestima visoke kvalitete.

Mala i srednja poduzeća prisutna su u svim sektorima gospodarstva. Ona čine važniji dio europskoga gospodarstva nego što je to slučaj u drugim regijama, kao što su Sjedinjene Američke Države. Sve vrste malih i srednjih poduzeća mogu biti inovativne. Potrebno ih je poticati na to da ulažu u istraživanje i inovacije i da poboljšaju svoje kapacitete za upravljanje inovativnim procesima i podupirati ih u tome. Na taj bi način trebala moći iskoristiti cijeli inovacijski potencijal unutarnjeg tržišta i europskog istraživačkog prostora u cilju stvaranja novih poslovnih prilika u Europi i šire i doprinosa traženju rješenja za ključne društvene izazove.

Sudjelovanje u istraživanjima i inovacijama u Uniji jača kapacitete malih i srednjih poduzeća u području istraživanja i razvoja i tehnologije, jača njihovu sposobnost za stvaranje, usvajanje i upotrebu novog znanja, pospješuje iskorištavanje novih rješenja u gospodarstvu, potiče inovacije u proizvodima, uslugama i poslovnim modelima, promiče poslovne aktivnosti na većim tržištima te internacionalizira mreže znanja malih i srednjih poduzeća. Mala i srednja poduzeća koja imaju dobar sustav upravljanja inovacijama, pri čemu se često oslanjaju na vanjsko stručno znanje i vještine, uspješnija su od drugih.

Prekogranična suradnja također je važan element u inovacijskoj strategiji malih i srednjih poduzeća za prevladavanje nekih od svojih problema vezanih uz veličinu, kao što je pristup tehnološkim i znanstvenim kompetencijama i novim tržištima. Ona doprinosi pretvaranju ideja u profit i razvoju poduzeća te slijedom toga pospješuje privatna ulaganja u istraživanje i inovacije.

Regionalni i nacionalni programi za istraživanje i inovacije, često poduprti europskom kohezijskom politikom, imaju važnu ulogu u promicanju malih i srednjih poduzeća. Fondovi kohezijske politike u tome imaju ključnu ulogu jer grade kapacitete i otvaraju put k izvrsnosti za mala i srednja poduzeća kako bi osmislila izvrsne projekte koji se mogu natjecati za financiranje u sklopu programa Obzor 2020. Međutim, samo nekolicina nacionalnih i regionalnih programa nudi financiranje za transnacionalna istraživanja i inovacijske aktivnosti koje izvode mala i srednja poduzeća, širenje i usvajanje inovativnih rješenja na području cijele Unije ili prekogranične službe za potporu inovacija. Izazov leži u tome da se malim i srednjim poduzećima osigura tematski otvorena potpora kako bi mogla realizirati međunarodne projekte u skladu s inovacijskim strategijama poduzeća. Zbog toga su potrebne aktivnosti na razini Unije kako bi se dopunile aktivnosti koje se poduzimaju na nacionalnoj i regionalnoj razini i kako bi se pospješio njihov učinak te otvorili sustavi podrške za istraživanje i inovacije.

3.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Usmjeravanje potpore za mala i srednja poduzeća, posebice kroz namjenski instrument

Mala i srednja poduzeća podupiru se u sklopu cijelog programa Obzor 2020. U svrhu sudjelovanja u programu Obzor 2020., za mala i srednja poduzeća uspostavljaju se bolji uvjeti. Osim toga, namjenski instrument za mala i srednja poduzeća osigurava postupnu i neometanu potporu koja obuhvaća cijeli inovacijski ciklus. Instrument za mala i srednja poduzeća namijenjen je svim vrstama inovativnih malih i srednjih poduzeća koja pokazuju snažne ambicije za razvijanje, rast i internacionalizaciju. On mora biti osiguran za sve vrste inovacija, uključujući inovacije u području usluga, netehnološke i društvene inovacije, uz uvjet da svaka aktivnost ima jasnu europsku dodanu vrijednost. Cilj je razviti i iskoristiti inovacijski potencijal malih i srednjih poduzeća tako da se popuni praznina u financiranju za visokorizična istraživanja i inovacije u ranoj fazi, stimuliranjem inovacija i pospješivanjem komercijalizacije rezultata istraživanja od strane privatnog sektora.

Taj instrument će djelovati pod jednim centraliziranim sustavom upravljanja, rasterećenim upravnim režimom i jedinstvenom ulaznom točkom. Provodi se prvenstveno na način odozdo prema gore putem stalno otvorenog poziva.

Svi posebni ciljevi prioriteta ”društveni izazovi” i posebnog cilja „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” primjenjivat će namjenski instrument za mala i srednja poduzeća i dodjeljivati za to financijska sredstva.

(b)   Potpora za mala i srednja poduzeća s većim istraživačkim kapacitetima

Cilj je promicati transnacionalne tržišno usmjerene inovacije malih i srednjih poduzeća koja se bave istraživanjima i razvojem. Posebna aktivnost namijenjena je malim i srednjim poduzećima s većim istraživačkim kapacitetima u svim sektorima koji pokazuju sposobnost za komercijalno iskorištavanje rezultata projekta. Ova će se aktivnost temeljiti na programu Eurostars.

(c)   Pospješivanje inovacijskih kapaciteta malih i srednjih poduzeća

Podupiru se transnacionalne aktivnosti koje pomažu pri provedbi i dopuni posebnih mjera za mala i srednja poduzeća u sklopu programa Obzor 2020., uglavnom kako bi se pospješili inovacijski kapaciteti malih i srednjih poduzeća Ove aktivnosti se po potrebi koordiniraju sa sličnim nacionalnim mjerama. Predviđa se bliska suradnja s mrežom nacionalnih kontaktnih mjesta (NCP) i s Europskom poduzetničkom mrežom (EEN).

(d)   Podupiranje tržišno usmjerenih inovacija

Podupiru se transnacionalne, tržišno usmjerene inovacije, a rješavaju se konkretne prepreke koje sprečavaju razvoj inovativnih malih i srednjih poduzeća.

DIO III.

DRUŠTVENI IZAZOVI

1.   Zdravlje, demografske promjene i blagostanje

1.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je unaprijediti cjeloživotno zdravlje i dobrobit za sve.

Cjeloživotno zdravlje i dobrobit za sve - djecu, odrasle i starije ljude - visokokvalitetni, gospodarski održivi i inovativni sustavi zdravstva i skrbi, kao dio sustava socijalne skrbi, te prilike za stvaranje novih radnih mjesta i rast, ciljevi su potpore predviđene za istraživanje i inovacije koje služe kao odgovor na taj izazov te će u velikoj mjeri doprinijeti strategiji Europa 2020.

Troškovi sustava zdravstva i socijalne skrbi u Uniji povećavaju se budući da mjere skrbi i prevencije za sve starosne skupine postaju sve skuplje. Očekuje se da će se broj Europljana starijih od 65 godina gotovo udvostručiti — od 85 milijuna u 2008. g. do 151 milijuna do 2060. g., te da će se u istom razdoblju broj osoba starijih od 80 godina povećati s 22 milijuna na 61 milijun. Smanjivanje ili kontroliranje tih troškova kako ne bi postali neodrživi ovisi djelomično o poboljšanju cjeloživotnog zdravlja i dobrobiti za sve, a time o učinkovitoj prevenciji, liječenju i upravljanju bolešću i invalidnošću.

Kronična stanja i bolesti glavni su uzroci invalidnosti, lošeg zdravlja i ranijeg umirovljenja zbog zdravstvenih razloga te prerane smrti i predstavljaju značajne troškove za društvo i gospodarstvo.

Od kardiovaskularnih bolesti u Uniji umire više od dva milijuna ljudi godišnje, a troškovi povezani s tom bolešću stoje gospodarstvo više od 192 milijardi EUR; dok je rak uzrok četvrtine svih smrti i glavni je uzrok smrti osoba u starosnoj skupini od 45 do 64 godine. Više od 27 milijuna ljudi u Uniji pati od dijabetesa, a više od 120 milijuna od reumatskih i mišićno-koštanih poremećaja. Rijetke bolesti ostaju velik izazov i pogađaju otprilike 30 milijuna ljudi diljem Europe. Ukupni trošak od poremećaja mozga (uključujući, ali ne ograničavajući se na poremećaje koji utječu na mentalno zdravlje, uključujući depresiju) procjenjuje se na 800 milijardi EUR. Procjenjuje se da samo mentalni poremećaji pogađaju 165 milijuna ljudi u Uniji i koštaju 118 milijarda EUR. Očekuje se da će ovi iznosi znatno rasti, uglavnom kao posljedica starenja stanovništva Europe i s tim povezanog porasta neurodegenerativnih bolesti. Čimbenici vezani uz okoliš, zanimanje, stil života i socioekonomski čimbenici utječu na velik broj tih stanja, a procjenjuje se da je s njima povezana jedna trećina globalnog tereta bolesti.

Zarazne bolesti (npr. HIV/AIDS, tuberkuloza i malarija) globalni su problem i uzrok 41 % od 1.5 milijardi izgubljenih godina zdravog života diljem svijeta, od toga 8 % u Europi. Bolesti vezane uz siromaštvo i zanemarene bolesti također su globalni problem. Također se treba pripremiti na nove epidemije, ponovno pojavljivanje zaraznih bolesti (uključujući i bolesti vezane uz vodu za piće) i prijetnju sve veće antimikrobne otpornosti. Treba uzeti u obzir i povećani rizik od bolesti koje prenose životinje.

U međuvremenu, procesi razvoja lijekova i cjepiva postaju sve skuplji i sve manje učinkoviti. Napori da se poveća uspjeh u razvoju lijekova i cjepiva uključuju alternativne metode koje bi zamijenile klasično testiranje sigurnosti i djelotvornosti. Postojane zdravstvene nejednakosti i potrebe pojedinih skupina stanovništva (npr. oboljelih od rijetkih bolesti) moraju se rješavati i za sve Europljane mora se osigurati pristup učinkovitim i stručnim sustavima zdravstvene skrbi bez obzira na njihovu dob ili podrijetlo.

Ostali čimbenici, kao što su prehrana, tjelesna aktivnost, bogatstvo, uključivanje, angažman, društveni kapital i rad, također utječu na zdravlje i dobrobit te je potrebno koristiti holistički pristup.

Zbog visokog očekivanog životnog vijeka, starosna struktura stanovništva u Europi će se promijeniti. Stoga će istraživanja koja promiču cjeloživotno zdravlje, aktivno starenje i dobrobit za sve biti kamen temeljac uspješne adaptacije društava na demografske promjene.

1.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Državne granice ne zaustavljaju bolest i invalidnost. Primjerena europska razina istraživanja, napor na razvoju i inovacijama te u suradnji s trećim zemljama i uz sudjelovanje svih zainteresiranih strana, uključujući pacijente i krajnje korisnike, može i treba napraviti ključni doprinos rješavanju ovih globalnih izazova i na taj način raditi na postizanju milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda, osiguranju boljeg zdravlja i dobrobiti za sve te pozicioniranju Europe kao lidera na brzorastućim globalnim tržištima koji se bave inovacijama u području zdravlja i dobrobiti.

Taj odaziv ovisi o vrsnoći istraživanja kojima je cilj unaprijediti naše temeljno razumijevanje odrednica zdravlja, bolesti, invalidnosti, zdravih uvjeta zapošljavanja, razvoja i starenja (uključujući očekivani životni vijek) te o neometanom i široko rasprostranjenom pretvaranju znanja koje iz toga proizlazi i postojećeg znanja u inovativne, skalabilne, učinkovite, dostupne i sigurne proizvode, strategije, intervencije i usluge. Nadalje, značaj tih izazova u Europi i u mnogo slučajeva, na svjetskoj razini, zahtijeva odgovor u obliku dugoročne i koordinirane potpore suradnji među izvrsnim, multidisciplinarnim i multisektorskim timovima. Također je potrebno suočiti se ovim izazovom iz perspektive društvenih, gospodarskih i humanističkih znanosti.

Slično tome, složenost izazova i međuovisnost njegovih dijelova zahtijeva odaziv na europskoj razini. Mnogi pristupi, sredstva i tehnologije primjenjivi su u mnogo područja istraživanja i inovacija povezanih s ovim izazovom i najbolje se mogu podupirati na razini Unije. To uključuje razumijevanje molekularne osnove bolesti, utvrđivanje inovativnih strategija liječenja i sustava novih modela, multidisciplinarnu primjenu znanja iz fizike, kemije i biologije sustava, razvoj dugotrajnih kohorti i provođenje kliničkih ispitivanja (uključujući onih s naglaskom na razvoju i učincima lijekova u svim dobnim skupinama), kliničku uporabu tehnologija čija imena završavaju na „-omika”, sustave biomedicine i razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) te njihovu primjenu u praksi zdravstvene zaštite, osobito e-zdravstva. Zahtjevi posebnih populacija najbolje se rješavaju integrirano, na primjer razvojem stratificirane i/ili personalizirane medicine, liječenjem rijetkih bolesti i pružanjem rješenja za život uz tuđu pomoć i neovisan život.

Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećao učinak aktivnosti na razini Unije, potpora će se pružiti cijelom spektru aktivnosti u području istraživanja, razvoja i inovacija od osnovnog istraživanja do pretvaranja znanja o bolesti u nove terapeutske postupke, u velika istraživanja, usmjeravanja i demonstracijske aktivnosti, mobiliziranjem privatnih ulaganja; do javne i predkomercijalne nabave novih proizvoda, usluga, skalabilnih rješenja, koja su, prema potrebi, interoperabilna i poduprta utvrđenim standardima i/ili zajedničkim smjernicama. Taj će koordinirani napor na europskoj razini povećati znanstvene mogućnosti u zdravstvenim istraživanjima i doprinijeti tekućem razvoju Europskog istraživačkog prostora /ERA/. To će se također, prema potrebi, povezati s aktivnostima razvijenim u kontekstu programa Zdravlje za rast, inicijative za zajedničku izradu programa, uključujući „Istraživanje neurodegenerativnih bolesti”, „Zdrava prehrana za zdrav život”, „Otpornost na antimikrobna sredstva” i „Više godina, bolji život” te europskog inovacijskog partnerstva za aktivno i zdravo starenje.

Znanstveno će vijeće za zdravlje biti platforma zainteresiranih stranaka vođenih znanošću koja razrađuje znanstveni doprinos u vezi s ovim društvenim izazovom. To će omogućiti dosljednu znanstveno usmjerenu analizu uskih grla istraživanja i inovacija te mogućnosti vezanih uz ovaj društveni izazov, doprinijeti definiranju njegovih prioriteta istraživanja i inovacija te potaknuti znanstveno sudjelovanje u njemu diljem Unije. Aktivna suradnja sa zainteresiranim stranama pomoći će u izgradnji mogućnosti i poticati razmjenu znanja i jaču suradnju diljem Unije u ovom području.

1.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Učinkovito promicanje zdravlja, utemeljeno na čvrstim dokazima, sprečava bolesti, doprinosi dobrobiti i troškovno je učinkovito. Promicanje zdravlja, aktivnog starenja, dobrobiti i prevencije bolesti ovise također o razumijevanju odrednica zdravlja, o učinkovitim preventivnim sredstvima, o učinkovitom nadziranju zdravlja i bolesti i pripravnosti te o učinkovitim programima probira. Učinkovito promicanje zdravlja također je olakšano osiguranjem bolje informiranosti građana koja potiče odgovorne zdravstvene odabire.

Uspješni napori u pogledu sprečavanja, ranog otkrivanja, upravljanja, liječenja i izlječenja bolesti, invalidnosti, slabosti i smanjene funkcionalnosti potpomognuti su temeljnim razumijevanjem njihovih odrednica i uzroka, procesa i učinaka, kao i čimbenika na kojima se temelji dobro zdravlje i dobrobit. Poboljšano razumijevanje zdravlja i bolesti zahtijevat će usku povezanost između osnovnih, kliničkih, epidemioloških i društveno-gospodarskih istraživanja. Učinkovita razmjena podataka, standardizirana obrada podataka i povezivanje tih podataka s konkretnim, velikim kohortnim studijama također su od ključne važnosti, kao i pretvaranje rezultata istraživanja u kliničku praksu, osobito kroz izvođenje kliničkih ispitivanja, koja bi trebala uzimati u obzir sve dobne skupine kako bi se osiguralo da su lijekovi prilagođeni njihovom korištenju.

Ponovno pojavljivanje starih zaraznih bolesti, uključujući tuberkulozu, i povećana učestalost bolesti koje se sprečavaju cjepivom, dodatno naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom bolestima povezanim uz siromaštvo i zanemarenim bolestima. Isto tako, sve veći problem otpornosti na antimikrobna sredstva zahtijeva sličan sveobuhvatan pristup.

Personalizirana medicina trebala bi se razvijati tako da odgovara preventivnim i terapijskom pristupima u odnosu na zahtjeve pacijenata, a mora se temeljiti na ranom otkrivanju bolesti. Prilagođavanje daljnjim zahtjevima sektora zdravstva i skrbi uslijed starenja stanovništva predstavlja društveni izazov. Ako želimo održati učinkovito zdravstvo i skrb za sve starosne skupine, potrebno je uložiti napore u bolje donošenje odluka o prevenciji i o pružanju liječenja, utvrditi i podupirati širenje najbolje prakse u sektorima zdravstva te podupirati cjelovitu skrb. Bolje razumijevanje procesa starenja te sprečavanje bolesti starije životne dobi osnova su da europski građani ostanu zdravi i aktivni tijekom cijelog života. Podjednako je važno šire uvođenje, tehnoloških, organizacijskih i društvenih inovacija koje osobito starijim osobama, osobama s kroničnim bolestima kao i invalidnim osobama pomažu da ostanu aktivni i neovisni. To će doprinijeti povećanju i produženju njihove fizičke, društvene i mentalne dobrobiti.

Sve te aktivnosti poduzimaju se na način koji osigurava potporu tijekom cijelog ciklusa istraživanja i inovacija, jačanje konkurentnosti europske industrije i razvoj novih tržišnih prilika. Naglasak će biti stavljen na sudjelovanje svih zainteresiranih strana - uključujući pacijente i udruge pacijenata te pružatelje zdravstvenih usluga i skrbi - s ciljem razvijanja plan istraživanja i inovacija koji aktivno uključuje građane i odražava njihove potrebe i očekivanja.

Posebne aktivnosti uključuju: razumijevanje odrednica zdravlja (uključujući prehranu, fizičku aktivnost i spol te čimbenike povezane s okolišem, društveno-gospodarske čimbenike i čimbenike vezane uz zanimanje i klimu); poboljšanje promicanja zdravlja i prevencije bolesti; razumijevanje bolesti i poboljšanje utvrđivanja dijagnoza i prognoza; razvoj učinkovitih programa prevencije i probira te poboljšanje procjene predispozicije za bolest; poboljšanje nadzora zaraznih bolesti i pripravnost za borbu protiv epidemija i novih bolesti; razvijanje novih i boljih preventivnih i terapijskih cjepiva i lijekova; upotreba medicinskih računalnih modela (in silico) za unapređenje upravljanja bolešću i predviđanje; razvijanje regenerativne medicine i prilagođenih tretmana te liječenje bolesti, uključujući palijativnu medicinu; prijenos znanja u kliničku praksu i nadogradive inovacijske aktivnosti; poboljšanje informacija o zdravlju i bolje prikupljanje i korištenje zdravstvene kohorte i administrativnih podataka; standardizirana analiza podataka i tehnika; aktivno starenje te samostalan život i život uz tuđu pomoć; pojedinačna osviještenost i osnaživanje za upravljanje vlastitim zdravljem; promicanje integrirane skrbi, uključujući psihosocijalne aspekte; unapređivanje znanstvenih sredstava i metoda za podupiranje potreba kreiranja politike i regulatornih potreba; optimiziranje djelotvornosti i učinkovitosti pružanja zdravstvene skrbi; i smanjivanje zdravstvenih razlika i nejednakosti odlučivanjem na temelju dokaza i širenje primjera najbolje prakse te inovativnim tehnologijama i postupcima. Aktivno sudjelovanje pružatelja zdravstvenih usluga mora se poticati kako bi se osiguralo brzo usvajanje i provedba rezultata.

2.   Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i kopnenih voda i bioekonomija

2.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je osiguravanje dovoljnih zaliha sigurne, zdrave hrane visoke kvalitete i drugih bioproizvoda razvijanjem produktivnih, održivih i resursno učinkovitih sustava primarne proizvodnje, unapređenje s njima povezanih usluga ekosustava i oporavak biološke raznolikosti, zajedno s konkurentnim lancima koji imaju niskougljičnu opskrbu, preradu i marketing. To će ubrzati prijelaz na održivo europsko biogospodarstvo, premošćujući jaz između novih tehnologija i njihove primjene.

Tijekom predstojećih desetljeća, Europa će se suočiti s pojačanim natjecanjem za ograničene i iscrpive prirodne resurse, učincima klimatskih promjena posebice na sustave primarne proizvodnje (poljoprivreda, uključujući i stočarstvo i hortikulturu, šumarstvo, ribarstvo i akvakulturu) te potrebom da se osigura održiva, sigurna i pouzdana opskrba hranom za europsko i sve brojnije svjetsko stanovništvo. Procjenjuje se da će svjetsku opskrbu hrane biti potrebno povećati za 70 % kako bi se nahranilo svjetsko stanovništvo koje će do 2050. brojati 9 milijardi stanovnika. Poljoprivreda proizvodi oko 10 % emisija stakleničkih plinova u Uniji te, iako se taj postotak u Europi smanjuje, se očekuje da će se svjetska razina emisija uzrokovana poljoprivredom povećati do 20 % do 2030. Nadalje, Europa će trebati osigurati dostatnu opskrbu sirovim materijalima, energijom i industrijskim proizvodima proizvedenim na održiv način, u uvjetima kad se sve više smanjuju izvori fosilnog ugljika (očekuje se da će se proizvodnja nafte i tekućeg plina do 2050. smanjiti za približno 60 %), te u isto vrijeme sačuvati svoju konkurentnost. Biootpad (procjenjuje se na 138 milijuna tona godišnje na području Unije, od čega do 40 % završi na deponiju) predstavlja velik problem i trošak, unatoč visokoj potencijalnoj dodanoj vrijednosti.

Na primjer, procjenjuje se da se približno 30 % sve hrane proizvedene u razvijenim zemljama baca. Potrebno je uvesti velike promjene kako bi se taj iznos u Uniji do 2030. smanjio za 50 %. (7). Nadalje, državne granice ne zaustavljaju ulazak i širenje životinjskih i biljnih štetočina i bolesti, uključujući zoonotske bolesti i patogene koji se prenose hranom. Iako je potrebno uvođenje učinkovitih nacionalnih mjera prevencije, djelovanje na razini Unije ključno je za konačni nadzor i učinkovito funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Izazov je složen, utječe na širok spektar međusobno povezanih sektora te zahtijeva holistički i sustavan pristup.

Sve više i više bioloških resursa potrebno je kako bi se zadovoljila tržišna potreba za pouzdanom opskrbom zdravom hranom, biomaterijalima, biogorivima, te bioproizvodima, od potrošačkih proizvoda do kemikalija u razlivenom stanju. Međutim, kapaciteti kopnenih i vodenih ekosustava potrebni za njihovu proizvodnju ograničeni su, postoji više zahtjeva za njihovo korištenje koji se međusobno natječu, a često se njima ne upravlja na najbolji način, kao što se na primjer vidi iz ozbiljnog smanjenja udjela ugljika u tlu i smanjenja plodnosti tla te iscrpljivanja stokova ribe. Postoji nedovoljno iskorišten prostor za poticanje usluga ekosustava od poljoprivrednog zemljišta, šuma, morske i slatkih voda kroz integrirajuće agronomske, okolišne i društvene ciljeve prema održivoj proizvodnji i potrošnji.

Potencijal bioloških resursa i ekosustava mogao bi se koristiti na mnogo održiviji, učinkovitiji, i integriraniji način. Na primjer, mogao bi se mnogo bolje iskoristiti potencijal biomase od poljoprivrede, šuma i otpadnih tokova poljoprivrednog, vodenog, industrijskog, pa i urbanog podrijetla.

Zapravo, potreban je prijelaz na optimalno i obnovljivo korištenje bioloških resursa i na održivu primarnu proizvodnju i sustave prerade koji mogu proizvesti više hrane, vlakana i drugih bioproizvoda s minimalnim uloženim sredstvima, utjecajem na okoliš i emisijama stakleničkih plinova, unaprijeđenim uslugama ekosustava, bez otpada i uz prikladnu društvenu vrijednost. Cilj je uspostaviti sustave proizvodnje hrane koji jačaju, učvršćuju i njeguju osnove resursa i omogućiti održivu proizvodnju bogatstva. Odgovori na način na koji se stvara, raspoređuje, trguje, konzumira i regulira proizvodnja hrane moraju se bolje razumjeti i razvijati. Ključni napor u pogledu međusobno povezanih istraživanja i inovacija, kao i kontinuirani dijalog između političkih, društvenih, gospodarskih i drugih interesnih skupina, najvažniji je element za ostvarenje tog cilja u Europi i šire.

2.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i akvakultura, zajedno s bioindustrijom, glavni su sektori koji podupiru biogospodarstvo. Biogospodarstvo predstavlja veliko tržište u porastu čija se vrijednost procjenjuje na preko 2 bilijuna EUR te koje je 2009. proizvelo 20 milijuna radnih mjesta i predstavljalo 9 % ukupnog broja zaposlenih u Uniji. Ulaganja u istraživanje i inovacije u sklopu tog društvenog izazova omogućit će Europi da preuzme vodstvo na dotičnim tržištima te će imati veliku ulogu u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. i njezinih vodećih inicijativa „Unija inovacija” i „Resursno učinkovita Europa”.

Potpuno funkcionalno europsko biogospodarstvo koje obuhvaća održivu proizvodnju iz obnovljivih resursa iz kopnenih, ribarskih i akvakulturnih okoliša i njihovo pretvaranje u hranu, hranu za životinje, vlaknaste bioproizvode i bioenergiju kao i s time povezana javna dobra, proizvest će visoku europsku dodanu vrijednost. Usporedo s funkcijom povezanom s tržištem, biogospodarski sustav također podržava širok spektar funkcija javnih dobara, bioraznolikosti i usluga ekosustava. Ako se njime upravlja na održiv način, on može u cjelini smanjiti utjecaj primarne proizvodnje i opskrbnog lanca na okoliš. On može povećati njihovu konkurentnost, ojačati Europu u oslanjanju na samu sebe i kreirati radna mjesta i poslovne prilike bitne za ruralni i obalni razvoj. Izazovi povezani s pouzdanošću opskrbe hranom, održivom poljoprivredom i uzgojem životinja, akvatičkim uzgojem, šumarstvom i općenito biogospodarstvom, europske su i globalne prirode. Aktivnosti na razini Unije ključne su za povezivanje klastera za postizanje potrebne širine i kritične mase kojima bi se dopunili napori pojedinačne države članice ili skupina država članica. Uključivanje više sudionika osigurat će potrebnu razmjenu ideja i spoznaja među istraživačima, poduzećima, poljoprivrednicima / proizvođačima, savjetnicima i krajnjim korisnicima. Razina Unije također je potrebna kako bi se osigurala dosljednost u rješavanju tog izazova u različitim sektorima i jake poveznice s mjerodavnim politikama Unije. Koordinacija istraživanja i inovacija na razini Unije potaknut će i pomoći ubrzati potrebne promjene u cijeloj Uniji.

Istraživanje i inovacije bit će povezani sa širokim spektrom politika Unije te će pomoći pri njihovoj razradi i ciljevima povezanim s njima, uključujući zajedničku poljoprivrednu politiku (poglavito politiku ruralnog razvoja, Inicijative za zajedničku izradu programa, uključujući programe „Poljoprivreda, sigurnost hrane i klimatske promjene”, „Zdrava prehrana za zdrav život” i „Zdrava i produktivna mora i oceani”) i Europsko partnerstvo za inovacije „Poljoprivredna produktivnost i održivost” i Europsko inovacijsko partnerstvo za vode, zajedničku ribarstvenu politiku, integriranu pomorsku politiku, Europski program za klimatske promjene, Okvirnu direktivu o vodama (8), Okvirnu direktivu o morskoj strategiji (9), Akcijski plan za šumarstvo EU-a, Tematsku strategiju za zaštitu tla, Strategiju Unije za biološku raznolikost do 2020., Strateški plan za energetsku tehnologiju, politike Unije u polju inovacija i industrije, vanjske politike i politike pomoći u razvoju, strategije za zdravlje biljaka, strategije za zdravlje i dobrobit životinja i regulatorne okvire za zaštitu okoliša, zdravlja i sigurnosti, promicanje učinkovitosti korištenja izvora i klimatsku aktivnost te smanjivanje otpada. Bolja integracija punog ciklusa od temeljnog istraživanja do inovacija i s njima povezane politike Unije značajno će pospješiti njihovu unijsku dodanu vrijednost, osigurati učinak poluge, povećati društveni značaj, osigurati zdrave prehrambene proizvode i pomoći daljnjem razvoju održivog upravljanja kopnom, morima i oceanima te razvoju biogospodarskih tržišta.

Za potrebe podupiranja politika Unije vezanih uz biogospodarstvo i kako bi se olakšalo upravljanje i nadziranje istraživanja i inovacija, provest će se društveno-gospodarska istraživanja i aktivnosti usmjerene budućnosti u odnosu na biogospodarsku strategiju, uključujući izradu pokazatelja, baza podataka, modela, predviđanja i prognoza te procjenu utjecaja inicijativa na gospodarstvo, društvo i okoliš.

Aktivnosti koje se temelje na izazovima i stavljaju naglasak na društvene i gospodarske koristi te koristi za okoliš i modernizaciju sektora i tržišta povezanih s biogospodarstvom podupiru se pomoću multidisciplinarnih istraživanja, koja potiču inovacije i vode do razvoja novih strategija, praksi, održivih proizvoda i procesa. One slijede široki pristup inovacijama od tehnoloških, netehnoloških, organizacijskih, gospodarskih i društvenih inovacija do, na primjer, načina prijenosa tehnologije, novih poslovnih modela, brendiranja i usluga. Potrebno je prepoznati potencijal poljoprivrednika i malih i srednjih poduzetnika da doprinesu inovacijama. Pristup biogospodarstvu mora voditi računa o važnosti lokalnog znanja i raznolikosti

2.3.   Opće odrednice aktivnosti

(a)   Održiva poljoprivreda i šumarstvo

Cilj je osigurati dostatnu opskrbu hranom, hranom za životinje, biomasom i drugim sirovinama, uz istovremenu zaštitu prirodnih resursa kao što su vode, tlo i bioraznolikost iz europske i svjetske perspektive i unapređivanje usluga ekosustava, te suočavanje s klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje. Aktivnosti se moraju usmjeriti na povećanje kvalitete i vrijednosti poljoprivrednih proizvoda pružanjem održivije i produktivnije poljoprivrede, uključujući sustave stočarstva i šumarstva koji su raznoliki, otporni i štede resurse (u pogledu niske razine ugljika te niskih vanjskih ulaganja i štednje vode), štite prirodne resurse, proizvode manje otpada te se mogu prilagoditi promjenjivim uvjetima u okolišu. Nadalje, aktivnosti se moraju usmjeriti na razvoj usluga, koncepata i politika za uspješne ruralne životne uvjete i poticanje održive potrošnje.

Konkretno za šumarstvo, cilj je održiva proizvodnja biomase i bioproizvoda te isporuka usluga ekosustava vodeći računa o gospodarskim, ekološkim i društvenim aspektima šumarstva. Aktivnosti će se usmjeriti na daljnji razvoj proizvodnje i održivosti štedljivih šumarskih sustava koji imaju značajnu ulogu u jačanju otpornosti šuma i zaštiti bioraznolikosti, a što može zadovoljiti povećanu potražnju za biomasom.

Također će se razmotriti interakcija funkcionalnih biljaka sa zdravljem i dobrobiti, kao i eksploatacija hortikulture i šumarstva za razvoj urbanog zelenila.

(b)   Održiv i konkurentan poljoprivredno-prehrambeni sektor za sigurnu i zdravu prehranu

Cilj je zadovoljiti potrebe građana i okoliša za sigurnom, zdravom i troškovno prihvatljivom hranom i učiniti preradu, distribuciju i konzumaciju hrane i hrane za životinje održivijom, a prehrambeni sektor konkurentnijim uzimajući pri tom u obzir kulturnu komponentu kvalitete hrane. Aktivnosti se moraju usmjeriti na zdravu i sigurnu hranu za sve, informirani izbor potrošača, prehrambena rješenja i inovacije za poboljšanje zdravlja i konkurentne metode prerade hrane koje troše manje resursa i aditiva te proizvode manje nusproizvoda, otpada i stakleničkih plinova.

(c)   Otkrivanje potencijala vodnih živih resursa

Cilj je upravljanje, održivo iskorištavanje i održavanje vodnih živih resursa radi maksimalnog povećanja društvenih i gospodarskih koristi / dobiti iz europskih oceana, mora i kopnenih voda uz istovremenu zaštitu bioraznolikosti. Aktivnosti se moraju usmjeriti na optimalan doprinos osiguranju opskrbe hranom pomoću razvoja održivog i okolišno prihvatljivog ribarstva, na održivo upravljanje ekosustavima za nabavu roba i usluga, na konkurentne kao i okolišno prihvatljive europske akvakulture u kontekstu globalnoga gospodarstva te na poticanje inovacija vezanih uz more i pomorstvo pomoću biotehnologije kako bi se potaknuo pametan „plavi” rast.

(d)   Održive i konkurentne bioindustrije i podupiranje razvoja europskog biogospodarstva

Cilj je promicanje niskougljičnih, resursno učinkovitih, održivih i konkurentnih europskih bioindustrija. Aktivnosti se moraju usmjeriti na poticanje biogospodarstva temeljnog na znanju pretvaranjem konvencionalnih industrijskih procesa i proizvoda u one koji se temelje na biološkim resursima i koji su energetski učinkoviti, razvoj integriranih biorafinerija druge i narednih generacija, optimiziranje upotrebe biomase iz primarne proizvodnje uključujući ostatke, biootpad i nusproizvode bioindustrije te na otvaranje novih tržišta podupiranjem normizacije i sustava certificiranja kao i regulatornih i demonstracijskih aktivnosti i pokusnih aktivnosti na terenu, uzimajući u obzir posljedice biogospodarstva na upotrebu zemljišta i promjene u upotrebi zemljišta kao i stajališta i interes civilnog društva.

(e)   Međusektorsko istraživanje mora i pomorstva

Cilj je povećati utjecaj mora i oceana Unije na društveni i gospodarski rast kroz održivo iskorištavanje morskih resursa, kao i upotrebu različitih izvora morske energije i širokog spektra različitih namjena gdje se koriste mora.

Aktivnosti se moraju usmjeriti na međusektorske znanstvene i tehnološke izazove vezane uz more i pomorstvo s ciljem oslobađanja potencijala mora i oceana u nizu morskih i pomorskih industrija, istovremeno štiteći okoliš i prilagođavajući se klimatskim promjenama. Strateški koordinirani pristup istraživanju mora i pomorstva u svim izazovima i prioritetima programa Obzor 2020. također će poduprijeti provedbu odgovarajućih politika Unije da pomogne dosezanju ključnih ciljeva plavog rasta.

3.   Sigurna, čista i učinkovita energija

3.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je ostvarivanje prijelaza prema pouzdanom, troškovno povoljnom, javno prihvaćenom, održivom i konkurentnom energetskom sustavu čiji je cilj smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima pred sve većim pomanjkanjem resursa, sve većim energetskim potrebama i klimatskim promjenama.

Unija namjerava smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20 % u odnosu na razinu iz 1990. god. do 2020., te dodatno za 80-95 % u odnosu na istu razinu do 2050. Nadalje, 20 % konačne potrošnje energije u 2020. trebalo bi se pokrivati iz obnovljivih izvora energije, u kombinaciji s ciljanim povećanjem energetske učinkovitosti od 20 %. Postizanje tih ciljeva zahtijevat će preustroj energetskog sustava u kojem će se kombinirati nisko ispuštanje ugljika i razvoj alternativa fosilnim gorivima, pouzdana i troškovno prihvatljiva opskrba energijom, te istovremeno jačati gospodarska konkurentnost Europe. Europa je trenutno daleko od tog cilja. Još uvijek je 80 % europskog energetskog sustava ovisno o fosilnim gorivima, a taj sektor proizvodi 80 % svih emisija stakleničkog plina u Uniji. S ciljem postizanja dugoročnih klimatskih i energetskih ciljeva Unije, potrebno je povećati udio proračuna posvećenog obnovljivoj energiji, energetskoj učinkovitosti krajnjeg korisnika, pametnim mrežama i aktivnostima skladištenja energije u odnosu na Sedmi okvirni program i povećati proračun posvećen širenju na tržište energetskih inovacijskih aktivnosti koje se provode u okviru programa Inteligentna energija u Europi u sklopu Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (od 2007. do 2013.). Ukupna izdvajanja za ove aktivnosti nastoje doseći barem 85 % proračuna po ovom izazovu. Svake godine 2.5 % BDP-a Unije troši se na uvoz energije, a ta će stopa vjerojatno još rasti. Taj trend vodi prema potpunoj ovisnosti o uvozu nafte i plina do 2050. Europske industrije i potrošači, suočeni s nestabilnim cijenama energije na svjetskom tržištu te zabrinuti oko pouzdanosti opskrbe, troše sve veći dio svog prihoda na energiju. Europski gradovi su odgovorni za 70 do 80 % (10) ukupne potrošnje energije u Uniji i za skoro isti udio emisija stakleničkih plinova.

Plan za prijelaz na konkurentno, niskougljično gospodarstvo do 2050. (11) nagovještava da će se ciljana smanjenja u emisiji stakleničkih plinova morati postići većinom na području Unije. To bi značilo smanjenje emisija CO2 za više od 90 % do 2050. u energetskom sektoru, za više od 80 % u industriji, za barem 60 % u sektoru prometa i za približno 90 % u stambenom sektoru i uslugama. Plan također pokazuje da prirodni plin, između ostaloga, u kratkoročnom do srednjoročnom razdoblju, može doprinijeti transformaciji energetskog sustava, u kombinaciji s korištenjem tehnologije skupljanja i skladištenja ugljika (CCS).

Kako bi se postigla ta ambiciozna smanjenja, potrebno je uložiti znatna sredstva u istraživanje, razvoj, demonstraciju i uvođenje na tržište učinkovitih, sigurnih, zaštitnih i pouzdanih niskougljičnih energetskih tehnologija i usluga po prihvatljivim cijenama, uključujući i skladištenje plina, struje i uvođenje malih energetskih sustava kao i onih na mikro razini. To mora ići ruku pod ruku s netehnološkim rješenjima na strani opskrbe i potražnje, uključujući putem pokretanja procesa sudjelovanja i integriranja potrošača. Sve to mora biti dio integrirane, održive niskougljične politike, koja uključuje ovladavanje ključnim tehnologijama razvoja, a posebno rješenjima u području informacijsko-komunikacijske tehnologije te napredne proizvodnje, prerade i materijala. Cilj je razviti i stvoriti učinkovite energetske tehnologije i usluge, uključujući integraciju obnovljivih izvora energije, koje se mogu u širokoj mjeri uvesti na europska i međunarodna tržišta te uspostaviti inteligentno upravljanje usmjereno na potražnju koje se temelji na otvorenom i transparentnom energetskom tržištu i sigurnim inteligentnim sustavima upravljanja energetskom učinkovitosti.

3.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Nove tehnologije i rješenja moraju se natjecati s obzirom na trošak i pouzdanost s energetskim sustavima s dobro uspostavljenim postojećim sudionicima i tehnologijama. Istraživanje i inovacije ključni su za postizanje potrebne razine komercijalne privlačnosti tih novih, čišćih, niskougljičnih, učinkovitijih izvora energije. Ni sama industrija ni pojedinačne države članice ne mogu sami snositi troškove i rizike čiji su glavni pokretači (prijelaz na niskougljično gospodarstvo, osiguravanje troškovno prihvatljive i pouzdane energije) izvan tržišta.

Kako bi se ubrzao taj razvoj, potreban je strateški pristup na razini Unije, koji bi obuhvaćao opskrbu energijom, potražnju za energijom i njezinu upotrebu u zgradama, potrošnju u domaćinstvima, uslugama, prometu i industrijskim vrijednosnim lancima. To će obuhvatiti usklađivanje resursa na području cijele Unije, uključujući fondove kohezijske politike, a posebno putem nacionalnih i regionalnih strategija za pametnu specijalizaciju, sustava trgovanja emisijama (ETS), javne nabave i drugih mehanizama financiranja. Također će zahtijevati regulatorne i provedbene politike za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost te namjensku tehničku potporu i izgradnju kapaciteta kako bi uklonili netehničke prepreke.

Strateški plan za energetsku tehnologiju (plan SET) nudi takav strateški pristup. On predviđa dugoročni plan za rješavanje glavnih uskih grla u području inovacija s kojima se energetske tehnologije suočavaju u sklopu pionirskih istraživanja i faze dokaza koncepta u sklopu istraživanja i razvoja te faze demonstracije, kad poduzeća traže kapital za financiranje velikih, pionirskih projekata i pokretanje procesa uvođenja na tržište. Neće biti zanemarene ni nove tehnologije s revolucionarnim potencijalom.

Procijenjeni iznos sredstava potrebnih za provedbu plana SET u cijelosti iznosi 8 milijardi EUR godišnje tijekom sljedećih 10 godina (12). To je prilično iznad kapaciteta pojedinačnih država članica ili zainteresiranih strana iz područja istraživanja i industrije. Potrebno je ulaganje u istraživanje i inovacije na razini Unije, u kombinaciji s mobilizacijom napora diljem Europe u obliku zajedničke provedbe te podjele rizika i kapaciteta. Financiranje istraživanja i inovacija u području energetike od strane Unije dopunjuje aktivnosti država članica tako da se usmjerava na napredne tehnologije i aktivnosti s jasnom dodanom vrijednošću Unije, a posebno one s visokim potencijalom za jačanje nacionalnih resursa i stvaranja radnih mjesta u Europi. Aktivnosti na razini Unije također podupiru dugoročne programe visokog rizika i visokih troškova koji su izvan mogućnosti pojedinačnih država članica, udružuju napore za smanjivanje rizika ulaganja u aktivnosti velikog opsega kao što su industrijske demonstracije te razvijaju interoperabilna energetska rješenja na razini Europe.

Provedba plana SET kao dijela stupa europske energetske politike koji se odnosi na istraživanja i inovacije ojačat će pouzdanost opskrbe u Uniji i prijelaz na niskougljično gospodarstvo, pomoći u povezivanju programa za istraživanje i inovacije s transeuropskim i regionalnim ulaganjima u energetsku infrastrukturu i povećati spremnost investitora da ulože kapital u dugoročne projekte s velikim rizicima u pogledu tehnologije i tržišta. Stvorit će prilike za inovacije u malim i srednjim poduzećima i pomoći im da postanu ili ostanu konkurentna na svjetskoj razini, gdje su prilike za energetske tehnologije velike i sve više rastu.

Na međunarodnoj sceni, aktivnosti poduzete na razini Unije predstavljaju kritičnu masu koja služi da privuče interes drugih predvodnika u području tehnologije i potakne međunarodna partnerstva u svrhu postizanja ciljeva Unije. To će olakšati suradnju međunarodnih partnera s Unijom kako bi se osmislile zajedničke aktivnosti u područjima gdje je to od zajedničke koristi i zajedničkog interesa.

Aktivnosti povezane s tim društvenim izazovom na taj način će izgraditi tehnološki temelj europske energetske i klimatske politike. Također će doprinijeti postizanju vodeće inicijative „Unija inovacija” u području energetike i ciljeve politike zacrtane u vodećim inicijativama „Resursno učinkovita Europa”, „Industrijska politika za razdoblje globalizacije” i „Digitalna agenda za Europu”.

Aktivnosti u području istraživanja i inovacija koje se odnose na nuklearnu fisiju i energiju fuzije u programu Euratom uspostavljenom Uredbom (Euratom) br. 1314/2013 provode se u sklopu dijela Euratom. Gdje je to potrebno, trebalo bi predvidjeti moguće sinergije između tog društvenog izazova i programa Euratom.

3.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Smanjenje potrošnje energije i otiska ugljika pomoću pametnog i održivog korištenja

Aktivnosti su usmjerene na istraživanje i sveobuhvatno testiranje novih koncepata, netehnološka rješenja, učinkovitije, društveno i troškovno prihvatljivije sastavne dijelove tehnologija i sustave s ugrađenom inteligencijom, kako bi se omogućilo upravljanje energijom za nove i postojeće gotovo nulte emisije ugljika, zgrade s gotovo nultom emisijom ugljika i pozitivnom energijom, preinačene zgrade, gradove i četvrti, grijanje i hlađenje upotrebom obnovljivih izvora energije, visoko učinkovite industrije i masovnu primjenu, od strane poduzeća, pojedinaca, zajednica i gradova, rješenja i usluga koji su energetski učinkoviti i štede energiju.

(b)   Jeftina, niskougljična opskrba električnom energijom

Aktivnosti su usmjerene na istraživanje, razvoj i sveobuhvatno predstavljanje inovativnih obnovljivih, učinkovitih, fleksibilnih fosilnih elektrana s niskom emisijom ugljika i vezanjem i skladištenjem ugljika, ili tehnologija koje ponovno koriste CO2, koje nude tehnologije šireg razmjera, sigurne za okoliš i jeftinije te koje se odlikuju visokom učinkovitosti u pretvaranju energije i većom raspoloživosti za različita tržišta i radna okruženja.

(c)   Alternativna goriva i mobilni izvori energije

Aktivnosti su usmjerene na istraživanje, razvoj i sveobuhvatno predstavljanje tehnologija i vrijednosnih lanaca kojima se želi postići veća konkurentnost i održivost bioenergije i drugih alternativnih goriva, za struju i grijanje te za kopneni, pomorski i zračni promet, s potencijalom za učinkovitije pretvaranje energije, skratiti vrijeme potrebno za plasman na tržište za vodik i gorive ćelije i kreirati nove mogućnosti koje pokazuju dugoročni potencijal za ostvarenje.

(d)   Jedinstvena, pametna europska elektroenergetska mreža

Aktivnosti su usmjerene na istraživanje, razvoj i sveobuhvatno predstavljanje novih pametnih energetskih tehnologija za električne mreže, rezervnih i usklađujućih tehnologija koje omogućuju veću fleksibilnost i učinkovitost, uključujući i konvencionalne elektrane, fleksibilno skladištenje energije, sustave i tržišne modele za planiranje, nadzor, kontrolu i sigurno upravljanje interoperabilnim mrežama, uključujući pitanja normizacije, na otvorenom i konkurentnom tržištu bez emisija ugljika, okolišno održivom i otpornom na klimatske promjene, u normalnim i izvanrednim uvjetima.

(e)   Novo znanje i tehnologije

Aktivnosti su usmjerene na multidisciplinarna istraživanja u području čistih, sigurnih i održivih energetskih tehnologija (uključujući i vizionarske aktivnosti) te zajedničku provedbu paneuropskih istraživačkih programa i instrumenata na svjetskoj razini.

(f)   Odlučno donošenje odluka i javno djelovanje

Aktivnosti se usmjeravaju na razvoj alata, metoda, modela i ambiciozne i perspektivne scenarije za odlučnu i transparentnu politiku potpore, uključujući i aktivnosti na javnom angažmanu, uključivanje korisnika, utjecaj na okoliš i održivost procjene koja doprinosi boljem razumijevanju društveno-gospodarskih trendova i perspektiva vezanih uz energiju.

(g)   Prihvaćanje energetskih inovacija na tržištu - polazeći od programa „Inteligentna energija Europe”

Aktivnosti se moraju razvijati i dalje unapređivati one koje se poduzimaju u okviru programa „Inteligentna energija Europe” (IEE). Aktivnosti se usmjeruju na primijenjene inovacije i promicanje standarda koje služe olakšavanju uvođenja energetskih tehnologija i usluga na tržište, rješavanju netehnoloških prepreka i ubrzavanju troškovno učinkovite provedbe energetskih politika Unije. Pozornost će se također dati inovacijama za pametno i održivo korištenje postojećih tehnologija.

4.   Pametan, zelen i integrirani promet

4.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je ostvarivanje europskog prometnog sustava koji je resursno učinkovit, povoljan za klimu i okoliš, siguran, i koji besprijekorno funkcionira u korist svih građana, gospodarstva i društva.

Europa mora pomiriti rastuće potrebe za mobilnosti svojih građana i robe i promjenjive potrebe oblikovane novim demografskim i društvenim izazovima s imperativima gospodarske učinkovitosti i zahtjevima za energetski učinkovitim društvom s niskom emisijom ugljika i gospodarstva otpornog na klimatske promjene. Unatoč svom rastu, sektor prometa mora znatno smanjiti emisiju stakleničkih plinova i druge štetne utjecaje na okoliš, mora prekinuti svoju ovisnost o nafti i drugim fosilnim gorivima, te istovremeno zadržati visoku razinu učinkovitosti, mobilnosti i promicati teritorijalnu koheziju.

Održiva mobilnost može se postići jedino radikalnom promjenom prometnog sustava, uključujući u javnom prometu, potaknutom dostignućima u istraživanjima u području prometa, dalekosežnim inovacijama i usklađenoj provedbi zelenijih, sigurnijih, pouzdanijih i pametnijih rješenja u području prometa na razini Europe.

Istraživanje i inovacije moraju dovesti do usmjerenog i pravovremenog napretka za sve oblike prometa koji će doprinijeti postizanju ključnih ciljeva politike Unije, te istovremeno potaknuti gospodarsku konkurentnost, poduprijeti prijelaz na niskougljično, energetski učinkovito gospodarstvo otporno na klimatske promjene i zadržati vodeći položaj na svjetskom tržištu kako u uslužnim djelatnostima tako i u prerađivačkoj industriji.

Iako će potrebne investicije u istraživanje, inovacije i provedbu biti značajne, ne uspije li se poboljšati održivost cijelog sustava prometa i mobilnosti i ne uspije li se održati europsko tehnološko vodstvo u prometu, to će dugoročno rezultirati visokim društvenim, ekološkim i gospodarskim troškovima i štetnim posljedicama na europske poslove i dugoročni gospodarski rast.

4.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Promet je glavni pokretač gospodarske konkurentnosti i rasta Europe. On osigurava mobilnost ljudi i robe potrebnu za integrirano europsko jedinstveno tržište, teritorijalnu koheziju i otvoreno i uključivo društvo. Promet predstavlja jednu od najvećih prednosti Europe u pogledu industrijskih kapaciteta i kvalitete usluge, te ima vodeću ulogu na brojnim svjetskim tržištima. Prometna industrija i proizvodnja prometne opreme zajedno predstavljaju 6,3 % BDP-a Unije. Ukupni doprinos prometnog sektora gospodarstvu Unije još je veći ako se uzme u obzir trgovina, usluge i pokretljivost radnika Europska prometna industrija istovremeno se suočava sa sve žešćom konkurencijom iz drugih dijelova svijeta. Kako bi se osigurala buduća prednost Europe u pogledu konkurentnosti te ublažile slabosti trenutnog prometnog sustava bit će potrebne revolucionarne tehnologije.

Sektor prometa uvelike doprinosi emisiji stakleničkih plinova te proizvodi do četvrtine svih emisija. On daje i glavni doprinos drugim problemima zagađenja zraka. Promet je još uvijek 96 % ovisan o fosilnim gorivima. Neophodno je smanjiti taj utjecaj na okoliš kroz ciljani tehnološki napredak, imajući na umu da se svaki oblik prometa suočava s različitim izazovima i odlikuje različitim ciklusima tehnološke integracije. Osim toga, zagušenje prometa predstavlja sve veći problem; sustavi još nisu dovoljno pametni; alternativne opcije za pomicanje prema održivijim načinima prometa nisu uvijek privlačne; broj smrtno stradalih u cestovnom prometu i dalje je alarmantno visok te u Uniji iznosi 34 000 slučaja godišnje; građani i poduzeća očekuju prometni sustav koji je svima dostupan, siguran i pouzdan. Urbani kontekst postavlja posebne izazove i pruža mogućnosti za održivost prometa i za bolju kvalitetu života.

U roku od nekoliko desetljeća, očekivana stopa rasta prometa dovela bi do kolapsa prometnog sustava u Europi, dok bi slijedom toga troškovi za gospodarstvo i utjecaj na društvo postali nepodnošljivi, s nepovoljnim gospodarskim i društvenim posljedicama. Ako se trendovi iz prošlosti nastave i ubuduće, tijekom sljedećih 40 godina očekuje se udvostručenje broja putničkih kilometara i dva puta brži rast zračnog prometa. Emisije CO2 povećale bi se za 35 % do 2050. (13) Troškovi povezani sa zagušenjem prometa povećali bi se za približno 50 %, do iznosa od gotovo 200 milijardi EUR godišnje. Vanjski troškovi nesreća povećali bi se za približno 60 milijardi EUR u usporedbi s 2005.

Dakle, mogućnost da nastavimo „po starom” ne dolazi u obzir. Područje istraživanja i inovacija, poduprto ciljevima politike i usmjereno na ključne izazove znatno doprinosi postizanju ciljeva Unije da se povećanje globalne temperature ograniči na 2 °C, smanji 60 % emisija CO2 uzrokovanih prometom, drastično smanje troškovi povezani sa zagušenjem prometa i nesrećama te da se broj stradalih u cestovnom prometu praktički svede na nulu do 2050 (13).

Problemi zagađenja, zagušenja prometa, sigurnosti i pouzdanosti prometa zajednički su u cijeloj Uniji te zahtijevaju suradnju i poduzimanje mjera na razini Europe. Ubrzavanje razvoja i uvođenja novih tehnologija i inovativnih rješenja za vozila (14), infrastrukture i upravljanje prometom bit će ključno za postizanje čišćeg, sigurnijeg, pouzdanijeg, pristupačnijeg i učinkovitijeg intermodalnog i multimodalnog prometnog sustava u Uniji; te za ostvarenje rezultata potrebnih kako bi se ublažile klimatske promjene i unaprijedilo učinkovito iskorištavanje resursa; kako bi se zadržao vodeći položaj Europe na svjetskim tržištima u pogledu proizvoda i usluga vezanih uz promet. Ti ciljevi ne mogu se postići isključivo fragmentiranim nacionalnim naporima.

Financiranje istraživanja i inovacija u području prometa na razini Unije dopunit će aktivnosti država članica tako što će se usmjeriti na aktivnosti s jasnom europskom dodanom vrijednošću. To znači da će se naglasak staviti na prioritetna područja koja odgovaraju ciljevima europske politike; tamo gdje je potrebna kritična masa napora, tamo gdje interoperabilna i multimodalna integrirana prometna rješenja mogu pomoći ukloniti uska grla u prometnom sustavu u cijeloj Europi ili tamo gdje transnacionalno udruživanje napora i što bolje iskorištavanje i učinkovito širenje postojećih dokaza istraživanja mogu smanjiti rizike povezane s ulaganjima, uvesti zajedničke standarde i skratiti vrijeme potrebno da se rezultati istraživanja plasiraju na tržište.

Znanstvene i inovacijske aktivnosti obuhvaćaju širok raspon inicijativa, uključujući i relevantna javno-privatna partnerstva, koje pokrivaju cijeli lanac inovacija i slijede integrirani pristup inovativnim rješenjima u prometu. Nekoliko aktivnosti posebno je osmišljeno kako bi se olakšao plasman rezultata na tržište: programski pristup istraživanjima i inovacijama, demonstracijski projekti, aktivnosti povezane s uvođenjem na tržište, potpora za normizaciju i regulativu, inovativne strategije nabave, svi služe tom cilju. Nadalje, upotreba angažmana i stručnog znanja zainteresiranih strana će pomoći premostiti jaz između rezultata istraživanja i njihove primjene u prometnom sektoru.

Ulaganje u istraživanje i inovacije za zeleniji, pametniji i potpuno integriran, pouzdan prometni sustav uvelike će doprinijeti ciljevima strategije Europa 2020. te njezine vodeće inicijative „Unija inovacija”. Aktivnosti će podupirati provedbu Bijele knjige „Mapa puta u jedinstveni europski prometni prostor - Prema konkurentnom i učinkovitom prometnom sustavu”. Također će doprinijeti ciljevima politike zacrtanim u vodećim inicijativama „Resursno učinkovita Europa”, „Industrijska politika za razdoblje globalizacije” i „Digitalna agenda za Europu”. Također se mogu povezati s odgovarajućim inicijativama za zajedničku izradu programa.

4.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Aktivnosti će biti organizirane tako da, prema potrebi, omoguće integriran i specifičan način pristupa. Bit će potrebna višegodišnja vidljivost i kontinuitet kako bi se uzele u obzir specifičnosti svakog oblika prometa i holistička priroda izazova, kao i odgovarajući plan strateškog istraživanja i inovacija europskih tehnoloških platformi povezanih s prometom.

(a)   Resursno učinkovit promet koji poštuje okoliš

Cilj je minimalizirati utjecaj prometnih sustava na klimu i okoliš (uključujući i buku i zagađenje zraka) poboljšanjem njihove kvalitete i učinkovitosti u korištenju prirodnih resursa i goriva te smanjenjem emisije stakleničkih plinovi i ovisnosti prometa o fosilnim gorivima.

Aktivnosti se moraju usmjeriti na smanjenje potrošnje resursa, posebno fosilnih goriva, emisije stakleničkih plinova i razine buke te poboljšanje prometa i učinkovitosti vozila, kako bi se ubrzao razvoj, proizvodnja i korištenje nove generacije čistih vozila (električnih, hidrogenskih i drugih vozila s niskom razinom emisija ili bez emisija), uključujući putem novih otkrića i optimiziranja u području motora, skladištenja energije i infrastrukture; istraživanje i korištenje potencijala alternativnih i održivih goriva i inovativnih i učinkovitijih pogonskih i operativnih sustava, uključujući infrastrukturu za proizvodnju goriva i punjenje; optimizirati planiranje i korištenje infrastruktura kroz inteligentne prometne sustave, logistiku i pametnu opremu; i povećati korištenje upravljanja potražnjom te javnog, nemotoriziranog prijevoza i intermodalnih mobilnih lanaca, osobito u urbanim područjima. Poticat će se inovacije u cilju postizanja niske ili nulte emisije štetnih plinova u svim oblicima prometa.

(b)   Bolja pokretljivost, manje prometnih gužvi, više sigurnosti i zaštite

Cilj je uskladiti rastuće potrebe za mobilnošću s većom prohodnošću prometa korištenjem inovativnih rješenja za neometane, intermodalne, uključive, dostupne, pristupačne, sigurne, zaštićene, zdrave i otporne prometne sustave.

Aktivnosti se moraju usmjeriti na smanjenje prometnih gužvi, poboljšanje pristupačnosti, interoperabilnosti i izbora putnika te ispunjenje potreba korisnika razvijanjem i promicanjem integriranog prometa „od vrata do vrata”, upravljačke mobilnosti i logističke potpore; na jačanje intermodalnosti i primjenu rješenja za pametno planiranje i upravljanje; te značajno smanjenje broja nezgoda i posljedica sigurnosnih prijetnji.

(c)   Globalno upravljanje europskom prometnom industrijom

Cilj je jačanje konkurentnosti i uspješnosti europskih prometno-proizvodnih industrija i srodnih usluga (uključujući i logističke procese, održavanje, popravak, opremanje i recikliranje) zadržavajući pritom područja europskog vodstva (npr. aeronautika).

Aktivnosti se moraju usmjeriti na razvoj sljedeće generacije inovativnih zračnih, vodenih i kopnenih prometnih sredstava, osiguranje održive proizvodnje inovativnih sustava i opreme, te na pripremu za prometna sredstva budućnosti radom na novim tehnologijama, idejama i projektima, pametnim nadzornim sustavima i interoperabilnim standardima, učinkovitim proizvodnim postupcima, inovativnim uslugama i postupcima certificiranja, kraćem vremenu razvoja te smanjenim troškovima održavanja, a da se pri tom ne ugrozi operativna sigurnost i zaštita.

(d)   Društveno-gospodarska i bihevioralna istraživanja i napredne aktivnosti za kreiranje politika

Cilj je pružiti potporu donošenju boljih politika, neophodnih za promicanje inovacija i pružanje odgovora na izazove vezane uz promet i s njim povezane društvene potrebe.

Aktivnosti se moraju usmjeriti na bolje razumijevanje društveno-gospodarskih utjecaja, trendova i mogućnosti vezanih uz promet, uključujući i razvoj buduće potražnje, te kreatorima politike pružiti podatke i analize koje se temelje na dokazima. Pozornost će također biti usmjerena na pružanje informacija o rezultatima koji proizlaze iz tih aktivnosti.

5.   Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine

5.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je postići gospodarstvo i društvo koje učinkovito raspolaže resursima i vodom, otporno je na klimatske promjene, koje čuva i održivo upravlja prirodnim resursima i ekosustavima, i održivu opskrbu i korištenje sirovina, kako bi se zadovoljile potrebe rastućeg svjetskog stanovništva unutar održivih granica prirodnih resursa planeta i eko-sustava. Aktivnosti će doprinijeti većoj europskoj konkurentnosti i zaštiti sirovina te poboljšanju dobrobiti, ujedno osiguravajući integritet, otpornost i održivost okoliša s ciljem zadržavanja prosječnoga globalnog zatopljenja na razini ispod 2 °C, čime bi se omogućila prilagodba ekosustava i društva na klimatske i druge promjene u okolišu.

Tijekom 20. stoljeća u svijetu su se potrošnja fosilnih goriva i crpljenje materijalnih resursa povećali za red veličine s faktorom deset. Ovo razdoblje, naizgled, obilja jeftinih resursa bliži se kraju. Sirovine, voda, zrak, bioraznolikost i kopneni, vodeni i morski ekosustavi su pod pritiskom. Narušeni su mnogi od najvećih svjetskih eko sustava, pri čemu se i do 60 % usluga koje oni pružaju koristi na neodrživ način. U Uniji se po osobi svake godine potroši približno 16 tona materijala, od čega se 6 tona baca, a polovica odlazi na odlagalište. Globalna potražnja za resursima neprestano se povećava uz porast broja stanovništva i sve veća očekivanja, osobito stanovništva srednje razine prihoda u rastućim gospodarstvima. Potrebno je potpuno razdvajanje gospodarskog rasta od korištenja resursa.

U posljednjih 100 godina prosječna se temperatura površine Zemlje povećala za otprilike 0,8 °C te se predviđa njezin porast za između 1,8 °C i 4 °C do kraja 21. stoljeća (u odnosu na prosjek od 1980. do 1999.) (15). Zbog izglednih posljedica za prirodu i stanovništvo uvjetovanih ovim promjena planet i njegova sposobnost prilagodbe naći će se pred izazovom, uz prijetnju budućem gospodarskom razvoju i dobrobiti čovječanstva.

Sve veće posljedice klimatskih promjena i okolišnih problema, kao što su acidifikacija oceana, promjene u cirkulaciji oceana, porast temperature morske vode, topljenje leda na Arktiku i smanjenje saliniteta morske vode, degradacija i korištenje tla, gubitak plodnosti tla, oskudica vode, suše i poplave, seizmičke i vulkanske opasnosti, promjene u prostornoj distribuciji vrsta, kemijsko zagađenje, prekomjerno iskorištavanje resursa i gubitak bioraznolikosti, ukazuju na to da se planet približava granicama održivosti. Na primjer, bez poboljšanja učinkovitosti diljem svih sektora, uključujući kroz inovativne sustave voda, predviđa se da će za 20 godina potražnja za vodom premašiti ponudu za 40 %, što će dovesti do problema u opskrbi i do nestašice vode. Šume nestaju zabrinjavajuće visokom stopom od 5 milijuna hektara na godinu. Međudjelovanja resursa mogu dovesti do sistemskih rizika – pri čemu trošenjem jednog resursa dolazi do nezaustavljivog ugrožavanja drugih resursa i ekosustava. Prema sadašnjim trendovima, do 2050. će za uzdržavanje globalnog rasta stanovništva biti potrebno više od dva planeta Zemlje.

Održivo snabdijevanje i resursno učinkovito upravljanje sirovinama, uključujući njihovo istraživanje, vađenje, obradu, ponovno korištenje, recikliranje i zamjenu, od iznimne je važnosti za funkcioniranje modernih društava i njihovih gospodarstava. Europski sektori poput građevinarstva, kemijskih proizvoda, industrije vozila, svemirske industrije, strojeva i opreme, koji proizvode ukupnu dodanu vrijednost od 1,3 bilijuna EUR i zapošljavaju približno 30 milijuna ljudi, uvelike ovise o pristupu sirovinama. Međutim, snabdijevanje Unije sirovinama nalazi se pod rastućim pritiskom. Nadalje, Unija u velikoj mjeri ovisi o uvozu strateški važnih sirovina, na koje u zabrinjavajućoj mjeri utječu nepravilnosti tržišta.

K tome, Unija još uvijek ima vrijedna ležišta minerala, čije su istraživanje, vađenje i prerada ograničeni zbog nedostatka odgovarajućih tehnologija i neodgovarajućeg upravljanja otpadom te zbog nedostatka ulaganja i otežani zbog rastuće globalne konkurencije. Uzimajući u obzir važnost sirovina za europsku konkurentnost, za gospodarstvo i za njihovu primjenu u inovativnim proizvodima, održivo snabdijevanje i resursno učinkovito upravljanje sirovinama ključni je prioritet Unije.

Sposobnost gospodarstva da se prilagodi i postane otpornije na klimatske promjene i resursno učinkovitije, a da istovremeno ostane konkurentno, ovisi o visokoj razini eko-inovacija društvene, gospodarske, organizacijske i tehnološke naravi. Na globalnom tržištu eko- inovacija koje je vrijedno približno 1 bilijun EUR godišnje te uz očekivano utrostručenje do 2030. godine, eko-inovacije predstavljaju glavnu priliku za jačanje konkurentnosti i stvaranje radnih mjesta u europskim gospodarstvima.

5.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Za ispunjenje ciljeva Unije i međunarodne zajednice vezanih uz emisiju i koncentraciju stakleničkih plinova te rješavanje učinaka klimatskih promjena, potreban je prijelaz prema društvu s niskom razinom ugljika, razvoj i uvođenje isplativih i održivih tehnoloških i netehnoloških rješenja te mjere ublažavanja i prilagodbe kao i bolje razumijevanje društvenih odgovora na te izazove. Unija i globalni okviri politika moraju osigurati zaštitu, vrednovanje i obnovu na odgovarajući način ekosustava i biološke raznolikosti, kako bi se očuvala mogućnost korištenja resursa i usluga u budućnosti. Izazove vezani uz vodu u ruralnim, gradskim i industrijskim okruženjima treba rješavati tako da se promiče inovacija sustava vode i učinkovitost resursa, te da se zaštite vodni ekosustavi. Istraživanja i inovacije mogu pomoći u osiguravanju pouzdanog i održivog pristupa sirovinama i iskorištavanja istih na kopnu i morskom dnu te jamčiti značajna smanjenja u korištenju i rasipanju resursa.

U središtu akcija Unije stoga je potpora ključnim ciljevima Unije i politikama koje pokrivaju cijeli ciklus inovacija i elemente iz trokuta znanja, uključujući strategiju Europa 2020.; vodeće inicijative „Unija inovacija”, „Industrijska politika za doba globalizacije”, „Digitalna agenda za Europu” i „Resursno učinkovita Europa” te pripadajući plan (16); Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom ugljika 2050. godine. „Prilagodba klimatskim promjenama: Prema europskom okviru djelovanja” (17); Inicijativa za sirovine (18); Strategija održivog razvoja Unije (19); Integrirana pomorska politika Unije (20); Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji; Okvirna direktiva o vodama i direktive koje se na njoj temelje; Direktiva o poplavama (21); Akcijski plan za eko-inovacije i Opći akcijski program Unije za okoliš do 2020. (22) Te se akcije, prema potrebi, povezuju s relevantnim europskim partnerstvima za inovacije i inicijativama za zajedničku izradu programa. Ove aktivnosti moraju osnažiti sposobnost društva za postizanje otpornosti na ekološke i klimatske promjene te osigurati dostupnost sirovina.

Uzimajući u obzir transnacionalnu, globalnu narav klime i okoliša, njihovu veličinu i složenost te međunarodnu dimenziju lanca opskrbe sirovinama, potrebno je provesti aktivnosti kako na razini Unije, tako i na višoj razini. Multidisciplinarnost potrebnih istraživanja zahtijeva udruživanje komplementarnog znanja i resursa, kako bi se na ovaj izazov odgovorilo učinkovito i na održiv način. Smanjenje korištenja resursa i utjecaja na okoliš, uz porast konkurentnosti, zahtijeva odlučnu društvenu i tehnološku tranziciju na gospodarstvo koje se temelji na održivoj vezi prirode i dobrobiti ljudi. Koordinirane istraživačko-inovacijske aktivnosti poboljšat će razumijevanje i predviđanje klimatskih i okolišnih promjena sa sistemskog i međusektorskoga gledišta, smanjiti nesigurnosti, utvrditi i procijeniti slabosti, rizike, troškove i mogućnosti te proširiti područje primjene i poboljšati učinkovitost društveno-političkih odgovora i rješenja. Aktivnostima će se također nastojati unaprijediti rezultate istraživanja i inovacija te njihovo širenje kako bi se podržalo kreiranje politike i omogućiti aktivno sudjelovanje sudionika iz svih slojeva društva u ovome postupku.

Rješavanje pitanja dostupnosti sirovina zahtijeva koordinirane napore u području istraživanja i inovacija u mnogim disciplinama i sektorima, kako bi se potaklo pružanje sigurnih, gospodarski isplativih, okolišno i društveno prihvatljivih rješenja u cjelokupnom vrijednosnom lancu (istraživanju, vađenju, obradi, oblikovanju, održivom korištenju i ponovnom korištenju, reciklaži i zamjeni). Inovacije u ovim područjima pružaju mogućnosti za rast i radna mjesta, kao i inovativne opcije koje uključuju znanost, tehnologiju, gospodarstvo, društvo, politiku i upravljanje. Iz tih razloga, pokrenuta su europska partnerstva za inovacije u vezi s vodom i sirovinama.

Odgovorne eko-inovacije mogu pružiti vrijedne nove mogućnosti za rast i radna mjesta. Rješenja razvijena kroz aktivnosti na razini Unije suprotstavit će se ključnim prijetnjama industrijskoj konkurentnosti te omogućiti brz rast i primjenu na cjelokupnom jedinstvenom tržištu i šire. To će omogućiti prijelaz na zeleno gospodarstvo koje uzima u obzir održivo korištenje resursa. Partneri koji će biti uključeni u ovaj pristup su: međunarodni, europski i nacionalni donositelji politika, međunarodni programi za istraživanje i inovacije i programi za istraživanje i inovacije država članica, europska poduzeća i industrija, Europska agencija za zaštitu okoliša i nacionalne agencije za zaštitu okoliša te druge relevantne zainteresirane strane.

Uz bilateralnu i regionalnu suradnju, aktivnosti na razini Unije također će podupirati relevantne međunarodne napore i inicijative, uključujući Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) te Međuvladinu platformu za bioraznolikost i usluge ekosustava (IPBES) te Skupinu za promatranje Zemlje (GEO).

5.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Borba protiv klimatskih promjena i prilagodba klimatskim promjenama

Cilj je razvoj i procjena inovativnih, isplativih i održivih mjera i strategija prilagodbe i ublažavanja, usmjerenih na stakleničke plinove s i bez CO2, i aerosole, koje naglašavaju kako tehnološka, tako i netehnološka zelena rješenja, kroz prikupljanje dokaza za pripremljenu, ranu i učinkovitu akciju i umrežavanje potrebnih kompetencija. Aktivnosti se usmjeravaju na: bolje razumijevanje klimatskih promjena i rizika povezanih s ekstremnim događajima i naglim klimatskim promjenama s ciljem pružanja pouzdanih klimatskih predviđanja; procjenu posljedica na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i slabosti; razvoj inovativnih, isplativih mjera prilagodbe, sprečavanja rizika i upravljanja te podržavanje ublažavanja politika i strategija, uključujući studije koje usmjeravaju pozornost na utjecaj drugih sektorskih politika.

(b)   Zaštita okoliša, održivo upravljanje prirodnim resursima, voda, bioraznolikost i ekosustavi

Cilj je pružiti znanje i alate za upravljanje i zaštitu prirodnih resursa, kako bi se postigla održiva ravnoteža između ograničenih resursa i sadašnjih i budućih potreba društva i gospodarstva. Aktivnosti se usmjeravaju na unapređenje našeg razumijevanja bioraznolikosti i funkcioniranja ekosustavâ, njihove interakcije s društvenim sustavima i njihove uloge u podržavanju gospodarstva i dobrobiti za ljude; razvijanje integriranih pristupa za rješavanje izazova povezanih s vodom i prijelaz na održivo upravljanje i korištenje vodnih resursa i usluga; i osiguravanje znanja i sredstava za djelotvorno donošenje odluka i javno djelovanje.

(c)   Osiguravanje održive opskrbe ne-energetskih i nepoljoprivrednih sirovina

Cilj je unapređenje baze znanja o sirovinama i razvoj inovativnih rješenja za isplativo, okolišno prihvatljivo istraživanje s učinkovitim korištenjem resursâ, vađenje, preradu, korištenje i ponovno korištenje, recikliranje sirovina i njihovu zamjenu ekonomski povoljnijim alternativama koje su okolišno održive, s manjim posljedicama za okoliš, uključujući i zatvorene procese i sustave. Aktivnosti se usmjeravaju na: unapređenje baze znanja o raspoloživosti sirovina, promicanje održive i učinkovite opskrbe, korištenje i ponovno korištenje sirovina, uključujući i mineralne resurse iz kopna i mora; pronalaženje alternative ključnim sirovinama te poboljšanje društvene osviještenosti i znanja o sirovinama

(d)   Omogućavanje tranzicije prema zelenom gospodarstvu i društvu putem eko-inovacija

Cilj je podržavanje svih oblika eko-inovacija koji omogućuju prijelaz na zeleno gospodarstvo. Aktivnosti, između ostaloga, nadograđuju i unapređuju one koje se poduzimaju u programu Eko-inovacija i usmjeravaju se na: jačanje eko-inovativnih tehnologija, postupaka, usluga i proizvoda, uključujući i istraživanje načina da se smanje količine sirovina u proizvodnji i potrošnji, prevladaju prepreke u tom kontekstu te jača njihov rast i širenje na tržištu, uz pozornost osobito usmjerenu na MSP-e; potporu inovativnim politikama, održivim gospodarskim modelima i društvenim promjenama; mjerenje i procjenu napretka prema zelenom gospodarstvu; i podržavanje resursne učinkovitosti pomoću digitalnih sustava.

(e)   Razvijanje sveobuhvatnog i održivoga globalnog promatranja okoliša i informacijskih sustava

Cilj je osigurati dostavu dugoročnih podataka i informacija potrebnih za rješavanje ovog izazova. Aktivnosti se usmjeravaju na kapacitete, tehnologije i podatkovne infrastrukture za promatranje i praćenje Zemlje kako daljinskim istraživanjima tako i mjerenjima in situ koji pružaju neprekidne, pravovremene i precizne informacije i omogućavaju prognoze i predviđanja. Podupire se besplatan, otvoren, neograničen pristup interoperabilnim podacima i informacijama. Aktivnosti pomažu u definiranju budućih operativnih aktivnosti programa Copernicus i unapređenju korištenja podataka Copernicusa za istraživačke aktivnosti.

(f)   Kulturna baština

Cilj je istražiti strategije, metodologije i alate potrebne kako bi se omogućila dinamična i održiva kulturna baština u Europi kao odgovor na klimatske promjene. Kulturna baština u svojim različitim fizičkim oblicima pruža živi kontekst u kojem se otporne zajednice mogu suočiti s raznovrsnim promjenama. Istraživanje kulturne baštine zahtijeva multidisciplinarni pristup kako bi se poboljšalo razumijevanje povijesne građe. Aktivnosti se usmjeravaju na identificiranje razine otpornosti putem promatranja, praćenja i modeliranja, te osiguravaju bolje razumijevanje o tome kako zajednice percipiraju klimatske promjene i seizmičke i vulkanske opasnosti i na njih reagiraju.

6.   Europa U Svijetu Koji Se Mijenja - Uključiva, Inovativna I Promišljena Društva

6.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj poticanje boljeg razumijevanja Europe, pružanje rješenja i potpore uključivim, inovativnim i promišljenim europskim društvima u kontekstu nezabilježenih preobrazbi i rastućih globalnih međuovisnosti.

Europa se nalazi pred velikim društveno-gospodarskim izazovima koji imaju značajan utjecaj na njezinu zajedničku budućnost. Oni uključuju rastuće gospodarske i kulturne međuovisnosti, starenje i demografske promjene, društvenu isključenost i siromaštvo, integraciju i dezintegraciju, nejednakosti i migracijska strujanja, rastuću digitalnu podjelu, promicanje ozračja inovativnosti i kreativnosti u društvu i poduzećima i smanjeni osjećaj povjerenja u demokratske institucije te između građana, unutar granica i preko njih. Ovi su izazovi golemi te zahtijevaju zajednički europski pristup, utemeljen na zajedničkim znanstvenim spoznajama koje mogu pružiti društvene i humanističke znanosti, između ostalih.

Značajne nejednakosti koje se uporno održavaju u Uniji, kako u pojedinim zemljama tako i unutar njih. Godine 2011. indeks ljudskog razvoja, ukupna mjera napretka u zdravlju, obrazovanju i prihodima, za države članice iznosi između 0,771 i 0,910, odražavajući na taj način značajne razlike među zemljama. Značajne spolne nejednakosti također ustraju: na primjer, razlika u prihodima prema spolu u Uniji je i dalje u prosjeku 17,8 % u korist muškaraca (23). U 2011. jednom od šest državljana Unije (približno 80 milijuna ljudi) prijetilo je siromaštvo. Tijekom protekla dva desetljeća poraslo je siromaštvo mladih i obitelji s djecom. Stopa nezaposlenosti mladih je iznad 20 %. 150 milijuna Europljana (otprilike 25 %), nikada nije koristilo internet i možda nikada neće biti u dovoljnoj mjeri digitalno pismeno. Politička apatija i polarizacija na izborima također su porasli, odražavajući sve slabije povjerenje građana u trenutačne političke sustave.

Ove brojke upućuju na to da se neke društvene skupine i zajednice sustavno izostavljaju iz društvenog i gospodarskog razvoja i/ili demokratske politike. Ove nejednakosti ne samo da guše društveni razvoj, već i ugrožavaju gospodarstva u Uniji i smanjuju istraživačke i inovacijske kapacitete unutar i izvan zemalja.

Središnji izazov u rješavanju tih nejednakosti bit će njegovanje postavki u kojima europski, nacionalni i etnički identiteti mogu supostojati i uzajamno se obogaćivati.

Osim toga, očekuje se da će broj Europljana u dobi preko 65 godina značajno porasti za 42 %, od 87 milijuna u 2010. do 124 milijuna u 2030. To predstavlja velik izazov za gospodarstvo, društvo i održivost javnih financija.

Stope produktivnosti i gospodarskog rasta u Europi četiri se desetljeća relativno snižavaju. Nadalje, europski dio globalne proizvodnje znanja i vodeće mjesto po inovacijskim rezultatima opadaju velikom brzinom u usporedbi s ključnim rastućim gospodarstvima, kao što su Brazil i Kina. Premda Europa posjeduje čvrstu istraživačku bazu, ona tu bazu mora učiniti jakim saveznikom inovativnih proizvoda i usluga.

Dobro je poznato da Europa treba više ulagati u znanost i inovacije i da će se također ta ulaganja morati koordinirati bolje nego prije. Financijska kriza još više je pogoršala mnoge ekonomske i socijalne nejednakosti u Europi i čini se da je povratak stopa gospodarskog rasta na one prije krize veoma daleko za veći dio Unije. Sadašnja kriza također ukazuje na to da je izazov pronaći rješenja za krize koje odražavaju heterogenost država članica i njihovih interesa.

Na ove se izazove mora odgovoriti zajednički, koristeći inovativnost i multidisciplinarna sredstva, jer oni uzajamno djeluju na složene i, često, neočekivane načine. Inovacije mogu dovesti do slabljenja uključivosti, kao što se, na primjer, može vidjeti u pojavi digitalne podjele ili segmentaciji tržišta rada. Društvene inovacije i društveno povjerenje ponekad je teško pomiriti u politikama, na primjer u društveno nerazvijenim područjima u velikim gradovima Europe. Osim toga, sprega inovacija i sve složenijih zahtijeva građana također usmjeravaju kreatore politika i gospodarske i društvene subjekte prema pronalasku odgovorâ koji zanemaruju granice između sektora, aktivnosti, proizvoda ili usluga. Pojave kao što su razvoj interneta, financijskih sustava, sve starije gospodarstvo te društvo koje skrbi o zaštiti okoliša uvelike pokazuju kako je neophodno razmišljati i odgovoriti na ova pitanja uzimajući istovremeno u obzir aspekte uključivosti i inovacija.

Složenost svojstvena ovim izazovima i razvoj zahtjeva neizbježno uvjetuju razvoj inovativnog istraživanja i novih pametnih tehnologija, postupaka i metoda, mehanizama društvenih inovacija, koordiniranih aktivnosti i politika koje predviđaju ili utječu na glavne razvojne korake Europe. To traži ponovni dogovor o odrednicama inovacija. Štoviše, to poziva na razumijevanje temeljnih/pokretačkih trendova i učinaka unutar ovih izazova te ponovno otkrivanje ili preoblikovanje uspješnih oblika solidarnosti, ponašanja, koordinacije i kreativnosti koji Europu čine istaknutim modelom u smislu uključivih, inovativnih i promišljenih društava u usporedbi s drugim dijelovima svijeta.

To također zahtijeva naglašeniji strateški pristup u suradnji s trećim zemljama, temeljen na dubljem razumijevanju prošlosti Unije i njezine sadašnje i buduće uloge kao globalnog aktera.

6.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Ti izazovi nadilaze nacionalne granice i stoga zahtijevaju složenije komparativne analize kako bi se razvila podloga na kojoj se mogu bolje razumjeti nacionalne i europske politike. Takve usporedne analize trebale bi se baviti mobilnosti (ljudi, roba, usluga i kapitala, ali i kompetencija, znanja i ideja) i oblicima institucionalne suradnje, uzajamnog djelovanja različitih kultura i međunarodne suradnje. Ako se ne postigne bolje razumijevanje i predviđanje tih izazova, globalizacijske sile mogu prisiliti europske zemlje na međusobno natjecanje, a ne suradnju te na taj način naglasiti razlike u Europi, a ne zajedničke karakteristike i ravnotežu suradnje i natjecanja. Rješavanje takvih ključnih pitanja, uključujući i društveno-gospodarske izazove samo na nacionalnoj razini nosi opasnost od neučinkovitog korištenja resursa, prebacivanja problema na druge europske ili neeuropske zemlje te naglašavanja društvenih, gospodarskih i političkih napetosti koje mogu izravno utjecati na ciljeve Ugovorâ, vezane uz njegove vrijednosti, osobito iz glave I. Ugovora o Europskoj uniji.

Da bi se razumjela, analizirala i izgradila uključiva, inovativna i promišljena društva, Europi treba odgovor koji razotkriva potencijal zajedničkih ideja za stvaranje novog znanja, tehnologija i mogućnosti u budućnosti Europe. Koncept uključivih društava kao europsku snagu prepoznaje različitost u kulturi, regijama i društveno-gospodarskim postavkama. Potrebno je pretvoriti europsku raznolikost u izvor inovacija i razvoja. Takav pothvat pomaže Europi u borbi s izazovima ne samo na unutarnjoj razini, već i kao globalnom čimbeniku na međunarodnoj sceni. To će, zauzvrat, također pomoći državama članicama da iskoriste druga iskustva i omogućiti im da bolje utvrde vlastite konkretne aktivnosti, prilagođene njihovim pojedinačnim situacijama.

Prihvaćanje novih oblika suradnje među zemljama Unije i u svijetu, kao i suradnje relevantnih istraživačko-inovatorskih zajednica stoga je središnja zadaća u okviru ovog društvenog izazova. Sustavno će se primjenjivati podupiranje procesa društvenih i tehnoloških inovacija, poticanje uključene i pametne javne uprave, kao i obavještavanje te promicanje postupka donošenja politika koje se temelji na dokazima, kako bi se povećala relevantnost svih navedenih aktivnosti za kreatore politika, društvene i gospodarske subjekte i građane. Istraživanje i inovacije bit će preduvjet za konkurentnost europskih poduzeća i usluga s posebnim osvrtom na održivost, unapređivanje obrazovanja, povećanje zaposlenosti i smanjenje siromaštva.

Financiranje od strane Unije u okviru ovog izazova podupirat će razvoj, provedbu i prilagodbu ključnih politika Unije, osobito ciljeve strategije Europa 2020. Ono će se povezati, kako i kada bude potrebno, s inicijativama za zajedničku izradu programa, uključujući i programe „Kulturna baština”, „Više godina, bolji život” i „Urbana Europa” a razvijat će se i koordinacija izravnih akcija Zajedničkog istraživačkog centra.

6.3.   Opće odrednice aktivnosti

6.3.1.   Uključiva društva

Cilj je postići bolje razumijevanje društvenih promjena u Europi i njihova utjecaja na socijalnu koheziju, te analizirati i razvijati društvenu, gospodarsku i političku uključenost te pozitivnu međukulturnu dinamiku u Europi te s međunarodnim partnerima, preko najnovijih znanstvenih postignuća i interdisciplinarnosti, tehnološkog napretka i organizacijskih inovacija. Glavni izazovi koje treba rješavati u vezi s europskim modelima društvene kohezije i blagostanja su, između ostaloga, migracija, integracija, demografske promjene, starenje društva i invalidnost, obrazovanje i cjeloživotno učenje, kao i smanjenje siromaštva i društvene isključenosti, uzimajući u obzir različite regionalne i kulturne značajke.

Istraživanje društvenih i humanističkih znanosti ovdje ima vodeću ulogu jer istražuje promjene tijekom vremena i prostora te omogućuju istraživanje zamišljenih budućnosti. Europa ima dugu zajedničku povijest kako suradnje tako i sukoba. Njezine dinamične kulturne interakcije pružaju inspiraciju i mogućnosti. Istraživanje je potrebno za razumijevanje identiteta i pripadnosti zajednicama, regijama i državama. Istraživanja će poduprijeti kreatore politike u izradi takvih politika koje potiču zapošljavanje, bore se protiv siromaštva i sprečavaju razvoj različitih oblika podjela, sukoba te političke i društvene isključivosti, diskriminacija i nejednakost, kao što su spolna i međugeneracijska nejednakost, diskriminacija zbog invalidnosti ili etničkog podrijetla ili digitalne ili inovacijske podjele u europskim društvima te u drugim dijelovima svijeta. Istraživanja se osobito moraju uključiti u provedbu i prilagodbu strategije Europa 2020. te šire vanjsko djelovanje Unije.

Središte aktivnosti je razumjeti te poticati i provoditi:

(a)

mehanizme za promicanje pametnog, održivog i uključivog rasta;

(b)

pouzdane organizacije, prakse, usluge i politike koje su potrebne za izgradnju otpornih, uključivih, participativnih, otvornih i kreativnih društava u Europi, a osobito uzimajući u obzir migraciju, integraciju i demografske promjene;

(c)

europsku ulogu kao globalnog sudionika, poglavito u pogledu ljudskih prava i globalne pravde;

(d)

promicanje održivih i uključivih okruženja kroz inovativno prostorno i urbanističko planiranje i projektiranje.

6.3.2.   Inovativna društva

Cilj je poticati razvoj inovativnih društava i politika u Europi preko uključivanja građana, civilnih društvenih organizacija, poduzeća i korisnika u istraživanja i inovacije, promicati koordinirane politike istraživanja i inovacija u kontekstu globalizacije i potrebe promicanja najviših etičkih standarda. Osobito se podupire razvoj Europskog istraživačkog prostora (ERA) i okvirnih uvjeta za inovacije.

Kulturno i društveno znanje je glavni izvor kreativnosti i inovacija, uključujući inovacije u poslovnom i javnom sektoru te u društvu. U mnogim slučajevima društvene inovacije i inovacije vođene potrebama korisnika također prethode razvoju inovativnih tehnologija, usluga i gospodarskih procesa. Kreativne industrije glavni su izvor za rješavanje društvenih izazova i za konkurentnost. Budući da su međusobni odnosi između društvenih i tehnoloških inovacija složeni i rijetko linearni, potrebna su daljnja istraživanja, uključujući i međusektorska i multidisciplinarna istraživanja, za razvoj svih vrsta inovacija i aktivnosti koje se financiraju kako bi se potaknuo njihov učinkovit razvoj u budućnosti.

Aktivnosti se usmjeravaju na:

(a)

jačanje baze dokaza i potpore vodećoj inicijativi „Unija inovacija” i Europskom istraživačkom prostoru;

(b)

istraživanje novih oblika inovacija, s posebnim naglaskom na društvene inovacije i kreativnost i razumijevanje kako su razvijeni svi oblici inovacija, uspješni ili ne;

(c)

iskorištavanje inovativnih, kreativnih i produktivnih potencijala svih generacija;

(d)

promicanje usklađene i učinkovite suradnje s trećim zemljama.

6.3.3.   Promišljena društva - kulturna baština i europski identitet

Cilj je doprinijeti razumijevanju europskog intelektualnog temelja – njezine povijesti i mnogih europskih i neeuropskih utjecaja – kao inspiracije za naš život danas. Europu obilježava niz različitih naroda (uključujući manjine i domorodačko stanovništvo), tradicija te regionalnih i nacionalnih identiteta, kao i različite razine gospodarskog i društvenog razvoja. Migracije i mobilnost, mediji, industrija i promet doprinose raznolikosti pogleda i načina života. Ova raznolikost i njezine mogućnosti trebaju se prepoznati i uzeti u obzir.

Europske zbirke u knjižnicama, uključujući digitalne, u arhivima, muzejima, galerijama i drugim javnim institucijama imaju obilje bogate, neiskorištene dokumentacije i predmeta za proučavanje. Ovi arhivski izvori, zajedno s nematerijalnom baštinom, predstavljaju povijest pojedinih država članica, ali i kolektivnu baštinu Unije koja je nastala kroz vrijeme. Takvi materijali trebali bi biti dostupni i putem novih tehnologija, kako bi omogućili istraživačima i građanima pogled u budućnost kroz arhivu prošlosti. Pristupačnost i očuvanje kulturne baštine u tim oblicima potrebno je radi vitalnosti angažmana koji sada žive unutar europskih kultura i doprinose održivom gospodarskom rastu.

Aktivnosti se usmjeravaju na:

(a)

proučavanje europske baštine, sjećanja, identiteta, integracije i kulturnog djelovanja i pretvorbi, uključujući njezina predstavljanja u kulturnim i znanstvenim zbirkama, arhivima i muzejima, radi boljeg informiranja i razumijevanja sadašnjosti pomoću izdašnijih interpretacija prošlosti;

(b)

istraživanje povijesti, književnosti, umjetnosti, filozofije i religija europskih zemalja i regija te načina na koji je sve to utjecalo na suvremenu europsku raznolikost;

(c)

istraživanje o ulozi Europe u svijetu, o međusobnom utjecaju i povezanosti dijelova svijeta te pogled izvana na europske kulture.

7.   Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana

7.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj unapređenje sigurnih europskih društava u kontekstu jedinstvenih transformacija i rastućih globalnih međusobnih ovisnosti i prijetnji, uz jačanje europske kulture slobode i pravde.

Europa nikad nije bilo tako mirno konsolidirana, a razine sigurnosti koje uživaju građani Europe visoke su u usporedbi s ostalim dijelovima svijeta. Međutim, europska ranjivost i dalje postoji u kontekstu sve veće globalizacije u kojoj se društva suočavaju sa sigurnosnim prijetnjama i izazovima koji rastu po obimu i sofisticiranosti.

Prijetnja velikih vojnih agresija je smanjena, a zabrinutost za sigurnost usmjerena na nove višedimenzionalne, međusobno povezane i transnacionalne prijetnje. U obzir treba uzeti aspekte kao što su ljudska prava, uništavanje okoliša, politička stabilnost i demokracija, društvena pitanja, kulturni i vjerski identitet i migracija. U tom kontekstu unutarnji i vanjski aspekti sigurnosti neraskidivo su povezani. U cilju zaštite slobode i sigurnosti, Unija zahtijeva učinkovite odgovore pomoću sveobuhvatnog i inovativnog niza sigurnosnih instrumenata. Istraživanje i inovacije mogu imati jasnu ulogu podrške, iako to sâmo ne može jamčiti sigurnost. Znanstvene i inovacijske aktivnosti trebale bi biti usmjerene na razumijevanje, otkrivanje, sprečavanje, odvraćanje, pripremu i zaštitu od sigurnosnih prijetnji. Nadalje, sigurnost predstavlja temeljne izazove koji se ne mogu riješiti samostalnim i pojedinačnim sektorskim postupanjem, već su potrebni ambiciozniji, koordinirani i holistički pristupi.

Mnogi oblici nesigurnosti sve više pogađaju građane, bilo od kriminala, nasilja, terorizma, prirodnih nesreća ili onih koje je uzrokovao čovjek, računalnih napada, povrede privatnosti i drugih oblika društvenih i gospodarskih nepravilnosti.

Prema procjenama, u Europi svake godine vjerojatno ima i do 75 milijuna izravnih žrtava kriminala (24). Izravni troškovi povezani s kriminalom, terorizmom, protuzakonitim radnjama, nasiljem i katastrofama u Europi za 2010. godinu procjenjuju se na najmanje 650 milijardi EUR (oko 5 % BDP-a Unije). Terorizam je pokazao svoje fatalne posljedice u nekoliko dijelova Europe i svijeta, stajao mnoge živote i prouzročio važne gospodarske gubitke. Također ima značajan kulturni i globalni utjecaj.

Građani, trgovačka društva i institucije sve su više uključeni u digitalne interakcije i transakcije u društvenom, financijskom i komercijalnom dijelu života, no razvoj interneta također je doveo do računalnog kriminala vrijednog milijarde eura godišnje i internetskih napada na kritične infrastrukture te povreda privatnosti koje pogađaju pojedince ili subjekte diljem kontinenta. Promjene u prirodi i percepciji nesigurnosti u svakodnevnom životu vjerojatno će utjecati na povjerenje građana ne samo u institucije, već i jednih u druge.

Da bi se te prijetnje predvidjele, spriječile ili se njima upravljalo, nužno je razumjeti uzroke, razviti i primijeniti inovativne tehnologije, rješenja, alate za predviđanje i znanje, poticati suradnju između pružatelja i korisnika, pronaći rješenja za civilnu sigurnost, poboljšati konkurentnost europske sigurnosne industrije i usluga, uključujući ICT, te spriječiti i suzbijati zlouporabu privatnosti i kršenje ljudskih prava na internetu i drugdje, uz istovremeno osiguranje individualnih prava i sloboda europskih građana.

Trebala bi se obratiti pozornost na interoperabilnost i normizaciju s ciljem poboljšanja prekogranične suradnje različitih hitnih službi.

Naposljetku, budući da bi politike sigurnosti trebale uzajamno djelovati s različitim društvenim politikama, jačanje društvene dimenzije istraživanja sigurnosti važan je aspekt ovog društvenog izazova.

Poštovanje temeljnih vrijednosti kao što su sloboda, demokracija, jednakost i vladavina prava moraju biti temelj svake aktivnosti poduzete u kontekstu ovog izazova kako bi se europskim građanima pružila sigurnost.

7.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Unija i njezini gađani, industrija i međunarodni partneri suočeni su s nizom prijetnji sigurnosti, poput kriminala, terorizma, nezakonite trgovine i masovnih izvanrednih stanja zbog prirodnih katastrofa uzrokovanih ili onih uzrokovanih čovjekovim djelovanjem. Te prijetnje mogu se protezati preko granica i usmjeriti se na fizičke ciljeve ili internetske prostore s napadima koji proizlaze iz različitih izvora. Napadi na informacijske ili komunikacijske sustave javnih vlasti i privatnih osoba, na primjer, ne samo da narušavaju povjerenje građana nego mogu ozbiljno ugroziti ključnu infrastrukturu i usluge kao što su energija, promet, zdravlje, financije ili telekomunikacije.

Te bi prijetnje eventualno mogle ugroziti unutarnje temelje našeg društva. Tehnologija i kreativni dizajn mogu dati važan doprinos svakom potrebnom odgovoru. Ipak, pri razvoju novih rješenja trebala bi se imati na umu prikladnost sredstava i njihova primjerenost društvenim zahtjevima, posebno u pogledu jamčenja temeljnih prava i sloboda građana.

Naposljetku, sigurnost također predstavlja velik gospodarski izazov, s obzirom na udio Europe u brzorastućem globalnom sigurnosnom tržištu. S obzirom na moguće posljedice nekih prijetnji na usluge, mreže ili poduzeća, upotreba primjerenih sigurnosnih rješenja postala je ključna za gospodarstvo i konkurentnost europske proizvodnje. Suradnja između država članica, ali i s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama dio je tog izazova.

Financiranje istraživanja i inovacija od strane Unije u okviru ovog društvenog izazova podupirat će razvoj, provedbu i prilagodbu ključnih politika Unije, osobito ciljeve strategije Europa 2020., zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, strategiju Unije za unutarnju sigurnost i vodeće inicijative „Digitalna agenda za Europu”. Provodit će se koordinacija s izravnim akcijama Zajedničkog istraživačkog centra.

7.3.   Opće odrednice aktivnosti

Cilj je podupiranje politike Unije vezane uz unutarnju i vanjsku sigurnost te osiguravanje računalne sigurnosti, povjerenja i privatnosti na Jedinstvenom digitalnom tržištu, poboljšavajući istovremeno konkurentnost sigurnosne industrije i usluga Unije, uključujući ICT. Te aktivnosti bit će usmjerene na istraživanje i razvoj nove generacije inovativnih rješenja, radeći na novim idejama, projektima te interoperabilnim standardima. To će se postići razvojem inovativnih tehnologija i rješenja za prevladavanje sigurnosnih nedostataka i smanjivanje rizika od sigurnosnih prijetnji.

Navedene aktivnosti orijentirane na misiju uključit će potražnje različitih krajnjih korisnika (građana, poduzećâ, organizacija civilnog društva i uprava, uključujući nacionalna i međunarodna tijela, civilnu zaštitu, policiju, čuvare granica, itd.), kako bi se u obzir uzeo napredak u području sigurnosnih prijetnji i zaštite privatnosti te neophodni društveni aspekti.

Aktivnosti se usmjeravaju na:

(a)

borbu protiv kriminala, nezakonite trgovine i terorizma, uključujući razumijevanje terorističkih ideja i uvjerenja te borbu protiv njih;

(b)

zaštitu i poboljšanje otpornosti kritičnih infrastruktura, opskrbnih lanaca i načina prijevoza;

(c)

jačanje sigurnosti kroz upravljanje granicama;

(d)

poboljšanje računalne sigurnosti;

(e)

jačanje otpornosti Europe na krize i katastrofe;

(f)

osiguravanje privatnosti i slobode, uključujući na internetu, i jačanje društvenog zakonskog i etičkog razumijevanja svih područja sigurnosti, rizika i upravljanja;

(g)

poboljšanje normizacije i interoperabilnosti sustavâ, uključujući za hitne slučajeve;

(h)

potporu politikama vanjske sigurnosti Unije, uključujući sprečavanje sukoba i izgradnju mira.

DIO IV.

ŠIRENJE IZVRSNOSTI I SUDJELOVANJA

1.   POSEBAN CILJ

Poseban cilj je potpuno iskoristiti potencijal europskog kvalificiranog kadra i zajamčiti maksimalno uvećanje koristi gospodarstva koje se temelji na inovacijama te njihovu pravednu raspodjelu u cijeloj Uniji u skladu s načelom izvrsnosti.

Unatoč nedavnoj tendenciji približavanja uspješnosti inovacija pojedinih zemalja i regija, i dalje su prisutne velike razlike između država članica. Nadalje, ograničavajući nacionalne proračune, sadašnja financijska kriza prijeti širenjem nejednakosti. Iskorištavanje potencijala europskog kvalificiranog kadra te povećanje i širenje koristi inovacija u cijeloj Uniji ključno je za konkurentnost Europe i njezinu sposobnost suočavanja s društvenim izazovima u budućnosti.

2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Da bi napredovala u smjeru pametnog, održivog i uključivog društva, Europa mora na najbolji mogući način iskoristiti inteligenciju kojom raspolaže u Uniji i osloboditi neiskorišteni potencijal na području istraživanja i inovacija.

Njegovanjem i povezivanjem centara izvrsnosti, predložene aktivnosti doprinijet će jačanju Europskog istraživačkog prostora.

3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Posebne aktivnosti olakšat će širenje izvrsnosti i sudjelovanja putem sljedećih aktivnosti:

Udruživanje u timove izvrsnih istraživačkih institucija s regijama koje postižu slabe rezultate na području RDI-ja (istraživanje, razvoj i inovacije), s ciljem stvaranja novih centara izvrsnosti (ili značajnog poboljšanja postojećih) u državama članicama i regijama koje postižu slabe rezultate na području RDI-ja.

Povezivanje istraživačkih institucija s ciljem znatnog jačanja definiranog polja istraživanja u nekoj instituciji u nastajanju, putem veza s najmanje dvije međunarodno vodeće institucije na tom području.

Uspostavljanje programa „ERA Chairs” za privlačenje istaknutih znanstvenika u institucije s jasnim potencijalom istraživačke izvrsnosti, kako bi pomogli tim institucijama da u potpunost oslobode taj potencijal i time stvore ravnopravne uvjete za istraživanje i inovaciju u Europskom istraživačkom području. Trebale bi se istražiti moguće sinergije s aktivnostima ERC-a (Europskog istraživačkog vijeća).

Instrument za političku podršku za poboljšanje oblikovanja, provedbe i evaluacije nacionalnih/regionalnih politika istraživanja i inovacija.

Podupiranje pristupa međunarodnim mrežama za izvrsne istraživače i inovatore koji su nedovoljno uključeni u europske i međunarodne mreže, uključujući COST (Europska suradnja u području znanstvenih i tehničkih istraživanja).

Jačanje administrativnih i operativnih kapaciteta transnacionalnih mreža nacionalnih kontaktnih mjesta, uključujući putem stručnog osposobljavanja, tako da mogu pružiti bolju podršku potencijalnim sudionicima.

DIO V.

ZNANOST S DRUŠTVOM I ZA DRUŠTVO

1.   PosebAn cilj

Cilj je uspostava učinkovite suradnje između znanosti i društva, novačenje novih talenata za znanost te povezivanje znanstvene izvrsnosti s društvenom osviještenošću i odgovornošću.

2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Snaga europskog sustava znanosti i tehnologije ovisi o njegovoj sposobnosti da privuče talente i ideje, gdje god se oni nalazili. To se može postići samo ako se uspostavi plodonosan i bogat dijalog te aktivna suradnja između znanosti i društva kako bi se osigurala veća odgovornost znanosti te omogućio razvoj politika korisnijih za građane. Brz napredak u današnjim znanstvenim istraživanjima i inovacijama doveo je do porasta važnih etičkih, zakonskih i društvenih pitanja koja utječu na odnos između znanosti i društva. Poboljšanje suradnje između znanosti i društva s ciljem širenja društvene i političke potpore znanosti i tehnologiji u svim državama članicama u sve je većoj mjeri ključno pitanje koje je sadašnja gospodarska kriza uvelike pooštrila. Javno ulaganje u znanost zahtijeva široku društvenu i političku mobilizaciju ljudi koji dijele vrijednosti znanosti, izobraženi su i angažirani u njezinim procesima te su sposobni prepoznati njezine doprinose znanju, društvu i gospodarskom napretku.

3.   Opće odrednice aktivnosti

Aktivnosti se usmjeravaju na:

(a)

povećanje privlačnosti znanstvenih i tehnoloških karijera za mlade studente i poticanje održive interakcije između škola, znanstvenih institucija, industrije i organizacija civilnog društva;

(b)

promicanje ravnopravnosti spolova, posebice podupirući strukturne promjene u organizaciji istraživačkih institucija te u sadržaju i obliku istraživačkih aktivnosti;

(c)

uključivanje društva u pitanja znanosti i inovacija, politika i aktivnosti, kako bi se uzeli u obzir interesi i vrijednosti građana te se povećala kvaliteta, relevantnost, društvena prihvatljivost i održivost rezultata istraživanja i inovacija u različitim područjima aktivnosti, od društvenih inovacija do područja kao što su biotehnologija i nanotehnologija;

(d)

poticanje građana na sudjelovanje u znanosti putem formalne i neformalne znanstvene izobrazbe te promicanje širenja aktivnosti temeljenih na znanosti, posebice u znanstvenim centrima i drugim prikladnim kanalima;

(e)

razvoj dostupnosti i upotrebe rezultata javno financiranog istraživanja;

(f)

razvoj upravljanja za napredak odgovornog istraživanja i inovacija od strane svih zainteresiranih strana (istraživača, javnih vlasti, industrije i organizacija civilnog društva), osjetljivog na potrebe i zahtjeve društva te promicanje etičkog okvira za istraživanje i inovacije;

(g)

poduzimanje potrebnih i proporcionalnih mjera predostrožnosti u aktivnostima istraživanja i inovacija predviđanjima i procjenjivanjem potencijalnih posljedica na okoliš, zdravlje i sigurnost;

(h)

poboljšanje znanja o znanstvenoj komunikaciji s ciljem poboljšanja kvalitete i učinkovitosti interakcija između znanstvenika, općih medija i javnosti.

DIO VI.

NENUKLEARNE AKTIVNOSTI ZAJEDNIČKOG ISTRAŽIVAČKOG CENTRA (JRC-a)

1.   PosebAn cilj

Poseban je cilj pružiti znanstvenu i tehničku potporu politikama Unije usmjerenu prema korisniku, uz fleksibilno odgovaranje na nove zahtjeve politike.

2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Unija je utvrdila ambiciozan politički program do 2020., usmjeren na rješavanje složenih, međusobno povezanih izazova, kao što su održivo upravljanje resursima i konkurentnost. Kako bi se na ovaj izazov uspješno odgovorilo, potrebni su čvrsti znanstveni dokazi koji obuhvaćaju različite znanstvene discipline i omogućuju dobru procjenu opcija politika. JRC, uz svoju ulogu znanstvene službe pri donošenju politike Unije, pružit će potrebnu znanstvenu i tehničku potporu kroz sve faze ciklusa donošenja politike, od začetka do provedbe i procjene. Radi doprinosa ovom posebnom cilju, jasno će usmjeriti svoja istraživanja na prioritete politike Unije, jačajući istovremeno međusektorske kompetencije i suradnju s državama članicama.

Neovisnost JRC-a o posebnim interesima, privatnim ili nacionalnim, u kombinaciji s njegovom znanstveno-tehničkom referentnom ulogom, omogućuju mu da olakšava potrebno postizanje dogovora između zainteresiranih strana i donositelja politike. Države članice i građani Unije imaju koristi od istraživanja JRC-a, što je najvidljivije u područjima kao što su zdravlje i zaštita potrošača, zaštita okoliša, sigurnost i zaštita te upravljanje kriznim situacijama i katastrofama.

Nadalje, države članice i regije također će imati koristi od njihovih pametnih strategija specijalizacije.

JRC je sastavni dio Europskog istraživačkog prostora te će nastaviti podupirati njegovo djelovanje kroz usku suradnju s drugim stručnjacima i zainteresiranim stranama, maksimalnim proširivanjem pristupa svojim sadržajima i usavršavanjem istraživača te uskom suradnjom s državama članicama i međunarodnim institucijama koje slijede iste ciljeve. Na ovaj će se način također promicati integracija novih država članica i pridruženih zemalja za koje će JRC nastaviti održavati tematska predavanja posvećena znanstveno-tehničkoj osnovi pravnog sustava Unije. JRC će uspostaviti koordinacijske poveznice s drugim relevantnim posebnim ciljevima programa Obzor 2020. U smislu nadopune svojih izravnih aktivnosti te u svrhu daljnje integracije i umrežavanja u sklopu Europskog istraživačkog prostora, JRC također može sudjelovati u neizravnim aktivnostima programa Obzor 2020. i koordinacijskim instrumentima u područjima za koja posjeduje odgovarajuću stručnost za stvaranje dodane vrijednosti Unije.

3.   Opće odrednice aktivnosti

Aktivnosti JRC-a u programu Obzor 2020. usmjerit će se na prioritete politike Unije i društvene izazove koji se njima rješavaju. Navedene su aktivnosti usklađene s ciljevima strategije Europa 2020. i s naslovima „Sigurnost i građanstvo” te „Globalna Europa” Višegodišnjeg financijskog okvira za 2014.-2020.

Ključna područja nadležnosti JRC-a bit će energija, promet, zaštita okoliša i klimatske promjene, poljoprivreda i sigurnost hrane, zdravlje i zaštita potrošača, informacijske i komunikacijske tehnologije, referentni materijali te sigurnost i zaštita (uključujući nuklearnu sigurnost i zaštitu iz programa Euratom). Aktivnosti JRC-a u tim područjima provodit će se uzimajući u obzir relevantne inicijative na razini regija, država članica ili Unije, s ciljem oblikovanja Europskog istraživačkog prostora.

Ova će se područja nadležnosti značajno povećati kapacitetima koji će obuhvatiti cjelokupan ciklus politike i služiti za procjenu opcija politike. To uključuje

(a)

očekivanja i predviđanja - proaktivni strateški podaci o trendovima i kretanjima u znanosti, tehnologiji, društvu i njihov mogući učinak na javnu politiku;

(b)

isplativost - za integriranu uslugu koja obuhvaća znanstveno-tehničke i makroekonomske aspekte;

(c)

izradu modela - usmjeravanje na održivost i isplativost te na postizanje manje ovisnosti Komisije o vanjskim izvršiteljima analize glavnih scenarija;

(d)

analizu politike - kako bi se omogućilo istraživanje opcija politike kroz više sektora;

(e)

procjenu učinka - pružanje znanstvenih dokaza za potporu opcija politike.

JRC nastavlja primjenjivati izvrsnost u istraživanju i opsežnu interakciju s istraživačkim institucijama kao osnovu vjerodostojne i čvrste znanstveno-tehničke potpore politici. U tom će cilju ojačati suradnju s europskim i međunarodnim partnerima, među ostalim, sudjelovanjem u neizravnim aktivnostima. Također će selektivno provesti preliminarna istraživanja i steći kompetencije iz novih područja važnih za politiku.

JRC se usmjerava na sljedeće:

3.1.   Izvrsna znanost

Provedba istraživanja za jačanje baze znanstvenih dokaza za donošenje politike i ispitivanje novih područja znanosti i tehnologije, uključujući preliminarni istraživački program.

3.2.   Vodeći položaj u industriji

Doprinos europskoj konkurentnosti kroz potporu postupku normizacije i normi uz pomoć prednormativnih istraživanja, razvoj referentnih materijala i mjera i usklađivanje metodologija iz pet ključnih područja (energije, prometa; vodeće inicijative „Digitalna agenda”; sigurnosti i zaštite; zaštite potrošača). Izvršenje procjena sigurnosti novih tehnologija u područjima kao što su energija i promet te zdravlje i zaštita potrošača. Doprinos olakšavanju korištenja, standardizacije i potvrde valjanosti svemirskih tehnologija i podataka, osobito s ciljem rješavanja društvenih izazova.

3.3.   Društveni izazovi

(a)   Zdravlje, demografske promjene i blagostanje

Doprinos zdravlju i zaštiti potrošača kroz znanstvenu i tehničku potporu u područjima kao što su hrana, hrana za životinje te proizvodi široke potrošnje; okoliš i zdravlje, prakse kod zdravstvenih dijagnostičkih i preventivnih pregleda; te hrana i prehrana.

(b)   Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i kopnenih voda i bioekonomija

Potpora razvoju, provedbi i praćenju europske poljoprivredne i ribarstvene politike, uključujući sigurnost i zaštitu hrane te razvoj biološkoga gospodarstva, npr. kroz predviđanja proizvodnje usjeva, tehničke i društveno-gospodarske analize i modele te promicanje zdravih i produktivnih mora.

(c)   Sigurna, čista i učinkovita energija

Podupiranje ciljeva 20-20-20 vezanih uz klimu i energiju istraživanjima tehnoloških i gospodarskih aspekata snabdijevanja energijom, učinkovitosti, tehnologija s niskom razinom ugljika i distribucijske mreže za energiju/električnu energiju.

(d)   Pametan, zelen i integriran promet

Podupiranje politike Unije za održivu, sigurnu i zaštićenu mobilnost osoba i roba laboratorijskim studijama, pristupom u kojem se koriste modeli i praćenje, uključujući niskougljične tehnologije u prometu, kao što su elektrifikacija, čista i učinkovita vozila i alternativna goriva te pametni sustavi mobilnosti.

(e)   Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine

Istraživanje međusektorskih izazova održivog upravljanja prirodnim resursima praćenjem glavnih varijabli zaštite okoliša i razvojem integriranog okvira za korištenje modela u svrhu procjene održivosti.

Podupiranje resursne učinkovitosti, smanjenja emisija i održivog snabdijevanja sirovinama kroz integrirane društvene procjene, procjene zaštite okoliša i gospodarske procjene čistih proizvodnih postupaka, tehnologija i proizvoda i usluga.

Podupiranje ciljeva razvojne politike Unije istraživanjima kako bi se osigurale odgovarajuće zalihe osnovnih resursa, s fokusom na praćenje parametara zaštite okoliša i resursa, sigurnost hrane i analize vezane uz zaštitu i prijenos znanja.

(f)   Europa u svijetu koji se mijenja - uključiva, inovativna i promišljena društva

Doprinos provedbi vodeće inicijative „Unija inovacija” i njezino praćenje uz makroekonomske analize pokretača i prepreka istraživanjima i inovacijama te razvoj metodologija, ‚semafora’ i pokazatelja.

Podupiranje Europskog istraživačkog prostora (ERA) praćenjem njegova funkcioniranja i analizom pokretača i prepreka nekim od njegovih glavnih elemenata; umrežavanjem istraživanja, izobrazbom, otvaranjem sadržaja i baza podataka JRC-a korisnicima u državama članicama, državama pristupnicama te pridruženim zemljama.

Doprinos ključnim ciljevima vodeće inicijative „Digitalna agenda” kvalitativnim i kvantitativnim analizama gospodarskih i društvenih aspekata (digitalno gospodarstvo, digitalno društvo, digitalni način života).

(g)   Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana.

Podupiranje unutarnje sigurnosti i zaštite kroz utvrđivanje i procjenu slabosti ključnih infrastruktura kao vitalnih dijelova društvenih funkcija i kroz procjenu operativne učinkovitosti te društvenu i etičku evaluaciju tehnologija vezanih uz digitalni identitet; rješavanje globalnih sigurnosnih izazova, uključujući nove ili hibridne prijetnje, kroz razvoj naprednih alata za traženje i analizu informacija i upravljanje kriznim situacijama.

Osnaživanje kapaciteta Unije za upravljanje prirodnim katastrofama i katastrofama izazvanim ljudskim djelovanjem jačanjem praćenja infrastruktura i razvojem ispitnih uređaja te globalnih informacijskih sustava za rano dojavljivanje i upravljanje rizikom za različite nepogode, koji se koriste okvirima za satelitsko promatranje Zemlje.

DIO VII.

EUROPSKI INSTITUT ZA INOVACIJE I TEHNOLOGIJU (EIT)

1.   PosebAn cilj

Poseban je cilj integrirati trokut znanja koji čine visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije te na taj način ojačati inovacijski kapacitet Unije i suočiti se s društvenim izazovima.

Europa je suočena s brojnim strukturnim slabostima što se tiče inovacijskih kapaciteta i mogućnosti ostvarenja novih usluga, proizvoda i procesa, što otežava održiv gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta. Između glavnih problema ističu se i relativno loši podaci za Europu o privlačenju i zadržavanju nadarenih; nedovoljna iskorištenost postojećih istraživačkih prednosti u smislu ostvarivanja gospodarske ili društvene vrijednosti; nizak stupanj komercijalizacije rezultata istraživanja; niska razina poduzetničke djelatnosti i poduzetničkog duha; nizak stupanj privatnih ulaganja u istraživanja i razvoj; opseg resursa centara izvrsnosti, uključujući ljudske resurse, koji je nedovoljan za globalno natjecanje; i prevelik broj prepreka suradnji unutar trokuta znanja koji čine visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije na europskoj razini.

2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Ako se Europa želi natjecati na međunarodnoj razini, ove je strukturne slabosti potrebno prevladati. Prethodno utvrđeni elementi zajednički su svim država članicama i utječu na inovacijski kapacitet Unije kao cjeline.

EIT će pokušati riješiti ova pitanja promicanjem strukturnih promjena u europskom inovacijskom krajobrazu. To će učiniti poticanjem integracije visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija najviših standarda, pogotovo putem svojih zajednica znanja i inovacija (ZZI-ja), ostvarujući na taj način okruženja koja pogoduju inovaciji, te promicanjem i podupiranjem nove generacije poduzetnika i stimuliranjem stvaranja start-up i spin-off poduzeća. Na taj će način EIT u potpunosti doprinijeti ciljevima strategije Europa 2020. i osobito vodećim inicijativama „Unija inovacija” i „Mladi u pokretu”.

Osim toga, EIT i njegove zajednice znanja i inovacija (ZZI-ji) trebali bi tražiti sinergije i interakcije u svim prioritetima programa Obzor 2020. te s drugim relevantnim inicijativama. EIT će kroz ZZI-je posebice doprinijeti posebnim ciljevima prioriteta „Društveni izazovi” i posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama”

Integracija obrazovanja i poduzetništva s istraživanjima i inovacijama

Posebna karakteristika EIT-a je integracija visokog obrazovanja i poduzetništva s istraživanjima i inovacijama kao poveznicama jedinstvenog inovacijskog lanca diljem Unije i šire, što bi trebalo dovesti, između ostaloga, do porasta komercijalizacije inovativnih usluga, proizvoda i procesa.

Poduzetnička logika i pristup orijentiran prema rezultatima

EIT, putem svojih zajednica znanja i inovacija (ZZI-ja), djeluje u skladu s poduzetničkom logikom i ima pristup usmjeren prema rezultatima. Snažno vodstvo je preduvjet: svaki ZZI predvodi glavni direktor. Partnere ZZI-ja predstavlja jedinstvena pravna osoba kako bi se pojednostavnilo donošenje odluka. ZZI-ji moraju izraditi jasno definirane godišnje poslovne planove u kojima se određuje višegodišnja strategija i koji uključuju zahtjevan portfelj aktivnosti, od obrazovnih aktivnosti do aktivnosti stvaranja poslovnih subjekata, s jasnim ciljevima i rezultatima kojima se nastoji postići kako tržišni učinak, tako i učinak na društvo. Trenutačna pravila koja se odnose na sudjelovanje, ocjenu i praćenje ZZI-ja omogućuju brze odluke slične poslovnim odlukama. Poduzeća i poduzetnici trebali bi imati snažnu ulogu u provođenju aktivnosti u zajednicama znanja i inovacija, a one bi trebale biti u stanju mobilizirati ulaganja i dugoročni angažman poslovnog sektora.

Prevladavanje fragmentacije pomoću dugoročnih integriranih partnerstva

ZZI-ji EIT-a visoko su integrirani pothvati koji na otvoren, odgovoran i transparentan način okupljaju partnere iz sektora industrije, uključujući mala i srednja poduzeća, visokog obrazovanja, istraživačkih i tehnoloških instituta poznatih po svojoj izvrsnosti. ZZI-ji omogućuju udruživanje partnera iz čitave Unije i šire u nove, prekogranične konfiguracije, optimizaciju postojećih resursa i otvaranje pristupa novim poduzetničkim prilikama putem novog lanca vrijednosti, baveći se izazovima većeg rizika i širih razmjera. ZZI-ji su otvoreni za sudjelovanje novih sudionika koji donose dodanu vrijednost partnerstvu, uključujući mala i srednja poduzeća.

Njegovanje glavne inovacijske prednosti Europe: njezinih visoko nadarenih ljudi

Nadarenost je ključna sastavnica inovacije. EIT podržava ljude i njihov uzajamni odnos postavljanjem studenata, istraživača i poduzetnika u središte svog inovacijskog modela. EIT će pružiti poduzetničko, kreativno ozračje i interdisciplinarno obrazovanje nadarenima, putem magisterija i doktorata s oznakom EIT-a, zamišljenih da postanu međunarodno prepoznati brend izvrsnosti. Na taj način EIT snažno promiče mobilnost i stručno usavršavanje unutar trokuta znanja.

3.   Osnovne odrednice aktivnosti

EIT djeluje uglavnomputem ZZI-ja, posebno u područjima koja pružaju istinski inovacijski potencijal. Premda ZZI-ji sveukupno imaju značajnu samostalnost u utvrđivanju svojih strategija i aktivnosti, svima su zajedničke brojne inovacijske karakteristike gdje se traži koordinacija i sinergije. EIT će, nadalje, osnažiti svoj utjecaj širenjem dobrih praksi o načinu integracije trokuta znanja i razvoja poduzetništva, integriranjem relevantnih novih partnera koji mogu pružiti dodanu vrijednost te aktivnim prihvaćanjem nove svijesti o razmjeni znanja.

(a)   Prijenos i primjena visoko obrazovnih, istraživačkih i inovacijskih aktivnosti za stvaranje novih poslovnih subjekata

EIT za cilj ima stvoriti okruženje za razvoj inovacijskog potencijala ljudi i iskoristiti njihove ideje, neovisno o njihovu položaju u inovacijskome lancu. Na taj će način EIT također pomoći pri rješavanju ‚europskog paradoksa’, što znači da su izvrsna postojeća istraživanja daleko od potpunog iskorištenja. Time EIT pomaže izlasku ideja na tržište. Koristeći uglavnom svoje ZZI-je i usmjerenosti na prihvaćanje/poticanje poduzetničkog duha, stvorit će nove poslovne mogućnosti u obliku start-up i spin-off poduzeća, ali također i unutar postojeće industrije. Naglasak će biti na svim oblicima inovacija, uključujući tehnološke, društvene i netehnološke inovacije.

(b)   Najnovija istraživanja vođena inovacijama u područjima od ključnoga gospodarskog i društvenog interesa

Strategija i aktivnosti EIT-a usmjereni su na područja koja pružaju istinski inovacijski potencijal te su jasno povezana s društvenim izazovima obrađenima u okviru programa Obzor 2020. Pokušajem rješavanja ključnih društvenih izazova na sveobuhvatan način, EIT će promicati interdisciplinarni i višedisciplinarni pristup te pomoći kod usmjeravanja istraživačkih napora partnera u ZZI-jima.

(c)   Razvoj nadarenih, stručnih osoba poduzetničkoga duha uz pomoć obrazovanja i osposobljavanja

EIT je dužan u potpunosti uključiti obrazovanje i stručno usavršavanje u svim fazama radnog vijeka te podupirati i olakšati razvoj novih, inovativnih programa koji će odražavati potrebu za novim profilima za kojima su potrebu stvorili složeni društveni i gospodarski izazovi. EIT će u tu svrhu igrati ključnu ulogu u promicanju novih zajedničkih ili višestrukih akademskih stupnjeva i diploma u državama članicama, poštujući načelo supsidijarnosti.

EIT će također igrati važnu ulogu u prilagodbi koncepta ‚poduzetništva’ putem svojih obrazovnih programa, koji promiču poduzetništvo u okružju u kojemu se ističe znanje, koristeći inovacijska istraživanja i doprinoseći rješenjima od visokog društvenog značaja.

(d)   Širenje najboljih praksi i sustavna razmjena znanja

EIT za cilj ima isprobati nove pristupe u inovaciji i razviti zajedničku kulturu inovacije i prijenosa znanja, uključujući u malim i srednjim poduzećima. To bi se moglo dogoditi, među ostalim, razmjenom raznovrsnih iskustava ZZI-ja preko različitih mehanizama širenja, kao što su mreža dionika i program stipendija.

(e)   Međunarodna dimenzija

EIT djeluje uz svijest o globalnom kontekstu u kojemu posluje te je dužan pomoći pri stvaranju poveznica s ključnim međunarodnim partnerima u skladu s člankom 27. stavkom 2. Povećanjem broja središta izvrsnosti putem ZZI-ja te prihvaćanjem novih obrazovnih mogućnosti, usmjerit će se na napore da učini Europu privlačnijom za nadarene ljude iz inozemstva.

(f)   Jačanje utjecaja u Europi putem inovativnog modela financiranja

EIT će snažno doprinijeti ciljevima programa Obzor 2020., osobito pokušajem rješavanja društvenih izazova dopunjavanjem drugih inicijativa iz ovih područja. U okviru programa Obzor 2020. testirat će nove, pojednostavljene pristupe financiranju i upravljanju i na taj način imati pionirsku ulogu u inovacijskom krajobrazu Europe. Dio godišnjeg doprinosa dodijelit će se ZZI-jima na konkurentan način. Pristup EIT-a financiranju čvrsto će se temeljiti na snažnom učinku poluge, uz pokretanje javnih i privatnih sredstava na nacionalnoj razini i na razini Unije, a države članice i relevantne zainteresirane strane o tome će biti obaviještene na transparentan način. Nadalje, koristit će sasvim nova sredstva za ciljanu potporu pojedinačnim aktivnostima kroz Zakladu EIT-a.

(g)   Povezivanje regionalnog razvoja s europskim mogućnostima

Putem ZZI-ja i njihovih središta na različitim lokacijama – čvorova izvrsnosti, spajajući visoko obrazovanje, istraživanja i poslovne partnere na određenoj geografskoj lokaciji – EIT će također biti povezan s regionalnom politikom. Osobito će osigurati bolju vezu između institucija visokog obrazovanja, tržišta rada i regionalnih inovacija i rasta, u kontekstu regionalnih i nacionalnih strategija pametne specijalizacije. Time će doprinijeti ciljevima kohezijske politike Unije.


(1)  COM(2013)0624.

(2)  Preporuka Komisije o upravljanju intelektualnim vlasništvom u aktivnostima prijenosa znanja i Kodeks prakse za sveučilišta i ostale javne institucije za istraživanja (C(2008) 1329, od 10.4.2008.).

(3)  COM(2009)0512.

(4)  COM(2010)0245.

(5)  COM(2011)0112.

(6)  COM(2011)0152.

(7)  COM (2011)0112

(8)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(9)  Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša(Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.).

(10)  World Energy Outlook 2008, OECD- IEA, 2008.

(11)  COM(2011)0112.

(12)  COM(2009)0519.

(13)  Bijela knjiga Komisije „Mapa puta u jedinstveni europski prometni prostor - Prema konkurentnom i učinkovitom prometnom sustavu” COM (2011)0144.

(14)  „Vozila” treba shvatiti u širem smislu, uključujući sva prijevozna sredstva.

(15)  Četvrto izvješće o procjeni IPCC-a, 2007., (www.ipcc.ch)

(16)  COM (2011)0571.

(17)  COM (2009)0147.

(18)  COM (2011)0025.

(19)  COM(2009)0400.

(20)  COM(2007)0575.

(21)  Direktiva 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (SL L 288, 6.11.2007., str. 27.).

(22)  COM(2012)0710.

(23)  COM(2010)0491.

(24)  COM(2011)0274.


PRILOG II.

Raspodjela proračuna

Okvirna raspodjela među programima jest sljedeća:

 

milijuni EUR u tekućim cijenama

I.

Izvrsna znanost, od čega:

24 441,1

1.

Europsko istraživačko vijeće (ERC)

13 094,8

2.

Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)

2 696,3

3.

Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie

6 162

4.

Istraživačke infrastrukture

2 488

II.

Vodeći položaj u industriji, od čega:

17 015,5

1.

Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama (*1), (*4)

13 557

2.

Pristup rizičnom financiranju (*2)

2 842,3

3.

Inovacije u malim i srednjim poduzećima (*3)

616,2

III.

Društveni izazovi, od čega (*4)

29 679

1.

Zdravlje, demografske promjene i blagostanje

7 471,8

2.

Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i kopnenih voda i bioekonomija

3 851,4

3.

Sigurna, čista i učinkovita energija

5 931,2

4.

Pametan, zelen i integriran promet

6 339,4

5.

Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine

3 081,1

6.

Europa u svijetu koji se mijenja - Uključiva, inovativna i promišljena društva

1 309,5

7.

Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe injezinih građana

1 694,6

IV.

Širenje izvrsnosti i sudjelovanja

816,5

V.

Znanost s društvom i za društvo

462,2

VI.

Nenuklearne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra

1 902,6

VII.

Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT)

2 711,4

UKUPNO

77 028,3


(*1)  Uključujući 7 711 milijuna EUR za informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) od čega 1 594 milijuna EUR za znanost o fotonima i mikro i nanoelektroniku, 3 851 milijuna EUR za nanotehnologije, napredne materijale i naprednu izradu i obradu, 516 milijuna EUR za biotehnologiju i 1 479 milijuna EUR ] za svemir. Zato će 5 961 milijuna EUR biti dostupno za potporu ključnim tehnologijama razvoja.

(*2)  Otprilike 994 milijuna EUR ovoga iznosa može se izdvojiti za provedbu projekata Strateškog energetsko-tehnološkog plana (plana SET). Otprilike jedna trećina ovoga može se izdvojiti za MSP-e.

(*3)  U okviru cilja da se minimalno 20 % ukupnog zajedničkog proračuna dodijeli za poseban cilj „Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama” i prioritet „Društveni izazovi za MSP-e”, minimalno 5 % tih zajedničkog proračuna prvotno će se dodijeliti instrumentu posvećenom malim i srednjim poduzećima. Minimalno 7 % ukupnih proračuna posebnih ciljeva „Vodeći položaju razvojnim i industrijskim tehnologijama” i prioriteta „Društveni izazovi” dodijelit će se instrumentu posvećenom malim i srednjim poduzećima izračunato prosječno za cijelo vrijeme trajanja programa Obzor 2020.

(*4)  Pilot-projekt Brzi program za inovacije (FTI) financirat će se iz posebnog cilja „Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama” i iz relevantnog posebnog cilja prioriteta „Društveni izazovi”. Pokrenut će se dovoljan broj projekata kako bi se omogućila potpuna evaluacija FTI pilot-projekta FTI.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/174


UREDBA (EU) br. 1292/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 294/2008 o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 173. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Strategijom Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast dodijeljena je važna uloga Europskom institutu za inovacije i tehnologiju („EIT”) koji doprinosi nizu vodećih inicijativa.

(2)

Tijekom razdoblja od 2014. do 2020. EIT bi trebao doprinijeti ciljevima Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1291/2013 (3) Europskog parlamenta i Vijeća („Obzor 2020.”) integracijom trokuta znanja koji se sastoji od visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija.

(3)

Kako bi se sudionicima programa Obzor 2020. osigurao sveobuhvatan okvir, Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) (Pravila za sudjelovanje”) trebala bi se primjenjivati na EIT.

(4)

Pravila o upravljanju pravima intelektualnog vlasništva određena su Pravilima za sudjelovanje.

(5)

Pravila o pridruživanju trećih zemalja utvrđena su u programu Obzor 2020.

(6)

EIT bi trebao poticati poduzetništvo u svojim djelatnostima koje se odnose na visoko obrazovanje, istraživanja i inovacije. Posebno bi trebao promicati izvrsno poduzetničko obrazovanje i podupirati stvaranje novih i supsidijarnih poduzeća.

(7)

EIT bi se trebao izravno povezati s nacionalnim i regionalnim predstavnicima te drugim dionicima iz inovacijskog lanca stvarajući tako povoljne učinke za obje strane. Kako bi dijalog i razmjenu učinili sustavnijima, trebalo bi uspostaviti forum dionika EIT-a kojim bi se okupila šira skupina dionika u vezi s horizontalnim pitanjima. EIT bi također trebao provoditi informacijske i komunikacijske aktivnosti usmjerene na relevantne dionike.

(8)

EIT bi trebao promicati prikladno uravnoteženo sudjelovanje različitih sudionika iz trokuta znanja uključenih u Zajednice znanja i inovacija („ZZI-ovi”). Osim toga trebao bi promicati jako sudjelovanje privatnog sektora, posebno mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća („MSP-ovi”).

(9)

Trebalo bi definirati opseg doprinosa EIT-a ZZI-ovima i pojasniti podrijetlo financijskih sredstava ZZI-ova.

(10)

Trebalo bi pojednostaviti sastav tijela EIT-a. Djelovanje Upravnog odbora EIT-a trebalo bi racionalizirati, a uloge i zadaće Upravnog odbora i direktora trebalo bi dodatno pojasniti.

(11)

Novi ZZI-ovi, uključujući njihova prioritetna područja te organizaciju i vremenski okvir postupka odabira, trebali bi biti pokrenuti prema načinima određenima u Strateškom inovacijskom programu primjenjujući otvoren, transparentan i konkurentan proces.

(12)

ZZI-ovi bi trebali proširiti obrazovne aktivnosti kako bi pružanjem tečajeva profesionalnog usavršavanja i drugih odgovarajućih tečajeva poboljšali temeljne vještine u cijeloj Uniji.

(13)

Suradnja Komisije i EIT-a potrebna je pri organizaciji praćenja i ocjenjivanja ZZI-ova kako bi se osigurala usklađenost s cjelokupnim sustavnom praćenja i ocjenjivanja Unije. Posebno bi trebala postojati jasna načela praćenja ZZI-ova i EIT-a.

(14)

Trebalo bi težiti usklađenosti ZZI-ova s relevantnim inicijativama Unije te nacionalnim i regionalnim inicijativama.

(15)

Kako bi se osiguralo veće sudjelovanje organizacija iz različitih država članica u ZZI-ovima, u barem trima različitim državama članicama trebalo bi osnovati partnerske organizacije.

(16)

EIT i ZZI-ovi trebali bi razvijati aktivnosti informiranja i širiti najbolje prakse, uključujući preko Regionalnog programa za inovacije.

(17)

EIT bi trebao donijeti kriterije i postupke financiranja, praćenja i ocjenjivanja aktivnosti ZZI-ova prije početka postupka odabira ZZI-ova.

(18)

U trogodišnjem programu rada EIT-a trebalo bi uzeti u obzir mišljenje Komisije u vezi s posebnim ciljevima EIT-a određenima programom Obzor 2020. te njegovu usklađenost s politikama i instrumentima Unije.

(19)

EIT će u sklopu programa Obzor 2020. biti uključen u upravljanje troškovima u vezi s klimatskim promjenama kako je određeno programom Obzor 2020.

(20)

Ocjenjivanjem EIT-a trebalo bi se pravovremeno pridonijeti ocjenjivanju programa Obzor 2020. u godinama 2017. i 2023.

(21)

Komisija bi trebala osnažiti svoju ulogu u praćenju provođenja pojedinih aspekata aktivnosti EIT-a.

(22)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za cijelo trajanje programa Obzor 2020. koja, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (5), predstavlja primarni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka. Financijski doprinos za EIT trebao bi se osigurati iz programa Obzor 2020.

(23)

Protivno početnim očekivanjima, Zaklada EIT-a neće primati izravan doprinos iz proračuna Unije te se postupak davanja razrješnice Unije stoga za nju ne bi trebao primjenjivati.

(24)

Radi jasnoće, Prilog I. Uredbi (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6) trebalo bi zamijeniti novim prilogom.

(25)

Uredbu (EZ) br. 294/2008 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 294/2008 mijenja se kako slijedi:

(1)

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   „inovacija”: znači proces, uključujući i njegov ishod, kojim nove ideje odgovaraju na društvene ili gospodarske potrebe i potražnju i stvaraju nove proizvode, usluge ili poslovne i organizacijske modele koji se uspješno uvode u postojeće tržište ili koji su u stanju stvoriti nova tržišta te koji daju vrijednost društvu;”

(b)

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   „Zajednica znanja i inovacija” (ZZI): znači autonomno partnerstvo visokih učilišta, istraživačkih organizacija, poduzeća i drugih dionika u procesu inovacija u obliku strateške mreže koja se, bez obzira na njihov precizni pravni oblik, temelji na zajedničkom srednjoročnom i dugoročnom planiranju inovacija, kako bi se odgovorilo na izazove EIT-a i doprinijelo ostvarivanju ciljeva utvrđenih Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) („Obzor 2020.”);

(*1)  Uredba (EU) br. 1291/2013 od 11. prosinca 2013. Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).”"

(c)

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   „kolokacijski centar”: znači geografsko područje na kojemu se nalaze sjedišta glavnih partnera iz trokuta znanja na kojemu mogu lako surađivati, osiguravajući ključnu točku aktivnosti ZZI-ova u tom području;”;

(d)

točka 4. briše se;

(e)

točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   „partnerska organizacija”: znači organizacija koja je član ZZI-ja i može obuhvaćati posebno visoka učilišta, istraživačke organizacije, javna ili privatna poduzeća, financijske institucije, regionalne i lokalne vlasti, zaklade i neprofitne organizacije;”;

(f)

točka 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9.   „Strateški inovacijski program” (SIP): znači strateški dokument koji donosi prioritetna područja i dugoročnu strategiju EIT-a za buduće inicijative, uključujući i pregled planiranih aktivnosti visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija za razdoblje od sedam godina;”;

(g)

dodaje se sljedeća točka:

„9a.   „Regionalni program za inovacije” (RPI): znači program aktivnosti informiranja usmjeren na partnerstva među visokim učilištima, istraživačkim organizacijama, poduzećima i drugim dionicima radi poticanja inovacija diljem Unije;”;

(h)

dodaju se sljedeće točke:

„10.   „Forum dionika”: znači platforma otvorena predstavnicima nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, organiziranim interesima i pojedinačnim subjektima iz poduzeća, visokog obrazovanja, istraživanja, udruženja, civilnog društva i klaster organizacija, kao i drugim zainteresiranim stranama iz trokuta znanja;

11.   „Aktivnosti ZZI-ova s dodanom vrijednošću”: znači aktivnosti koje provode partnerske organizacije ili po potrebi pravni subjekti ZZI-ja, čime doprinose uključivanju trokuta znanja koji se sastoji od visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija, uključujući osnivanje te administrativne aktivnosti i aktivnosti koordinacije ZZI-ova, te doprinoseći ukupnim ciljevima EIT-a.”.

(2)

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Misija i ciljevi

Misija EIT-a je davanje doprinosa održivom europskom ekonomskom rastu i konkurentnosti osnaživanjem inovacijskog kapaciteta država članica i Unije radi rješavanja većih izazova s kojima se suočava europsko društvo. To će postići promicanjem sinergija i suradnje i integracijom najviših standarda visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija, između ostalog poticanjem poduzetništva.

Opći ciljevi, posebni ciljevi i pokazatelji rezultata EIT-a za razdoblje od 2014. do 2020. određeni su programom Obzor 2020.”.

(3)

članak 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Upravni odbor koji se sastoji od članova na visokoj razini s iskustvom u visokom obrazovanju, istraživanju, inovacijama i poslovanju. Odbor je odgovoran za upravljanje aktivnostima EIT-a, za izbor, imenovanje i evaluaciju ZZI-ova, kao i za sve druge strateške odluke. Njemu pomaže Izvršni odbor;”;

(b)

točka (b) briše se;

(c)

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

direktor kojeg imenuje Upravni odbor i koji je odgovoran Upravnom odboru za administrativno i financijsko upravljanje EIT-om i koji je pravni zastupnik EIT-a;”.

(4)

članak 5. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

utvrđuje svoje glavne prioritete i aktivnosti u skladu sa SIP-om;”;

(b)

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

odabire i određuje ZZI-ove u prioritetnim područjima u skladu s člankom 7. i definira njihova prava i obveze po ugovoru, pruža im odgovarajuću potporu, primjenjuje odgovarajuće mjere za kontrolu kvalitete, neprekinuto prati i periodično ocjenjuje njihove aktivnosti, osigurava odgovarajuću razinu koordinacije i olakšava komunikaciju i tematsku suradnju među ZZI-ovima;”;

(c)

točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)

promiče širenje najbolje prakse za integraciju trokuta znanja, između ostalog i među ZZI-ovima, s ciljem razvoja zajedničke kulture inovacija i prijenosa znanja te potiče sudjelovanje u aktivnostima informiranja, uključujući RPI;”;

(d)

točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

„(h)

promiče multidisciplinarne pristupe inovacijama, uključujući integraciju tehnoloških, socijalnih i netehnoloških rješenja, organizacijskih pristupa i novih poslovnih modela;”;

(e)

dodaju se sljedeće točke:

„(i)

po potrebi osigurava komplementarnost i sinergiju između aktivnosti EIT-a i drugih programa Unije;

(j)

promiče ZZI-ove kao izvrsne inovacijske partnere u Uniji i izvan nje;

(k)

uspostavlja Forum dionika kako bi ih se obavijestilo o aktivnostima EIT-a, njegovim iskustvima, najboljim praksama i doprinosu politikama i ciljevima Unije u vezi s inovacijama, istraživanjem i obrazovanjem te kako bi im se omogućilo da izraze svoja mišljenja. Sastanak Foruma dionika organizira se najmanje jednom godišnje. U okviru sastanka Foruma dionika predstavnici država članica sastaju se u posebnom sastavu kako bi osigurali prikladnu komunikaciju i protok informacija s EIT-om, bili obaviješteni o postignućima, davali savjete EIT-u i ZZI-ovima te s njima dijelili iskustva. Posebnim sastavom predstavnika država članica u okviru sastanka Foruma dionika također se osiguravaju odgovarajuće sinergije i komplementarnost između aktivnosti EIT-a i ZZI-ova i nacionalnih programa i inicijativa, uključujući moguće nacionalno sufinanciranje aktivnosti ZZI-ova.”.

(5)

članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.

točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

najsuvremenija istraživanja potaknuta inovacijama u područjima od ključnoga gospodarskog i socijalnog interesa i oslanjajući se na rezultate europskih i nacionalnih istraživanja, s potencijalom za jačanje konkurentnosti Europe na međunarodnoj razini i pronalaženje rješenja za veće izazove s kojima se suočava europsko društvo;”;

ii.

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

obrazovne i odgojne aktivnosti na razini magisterija i doktorata, kao i tečajevi profesionalnog usavršavanja, u disciplinama s potencijalom za ispunjavanje budućih europskih socioekonomskih potreba koji šire bazu talenata Unije, promiču razvoj vještina povezanih s inovacijama, unapređenje upravljačkih i poduzetničkih vještina i mobilnost istraživača i studenata te potiču razmjenu znanja, mentorstvo i povezivanje u mreže među primateljima diploma i tečajeva s oznakom EIT-a;”;

iii.

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

aktivnosti informiranja i širenje najboljih praksi u sektoru inovacija s naglaskom na razvoju suradnje između visokog obrazovanja, istraživanja i poslovanja, uključujući sektore usluga i financija;”;

iv.

dodaje se sljedeća točka:

„(e)

ostvarivanje sinergija i komplementarnosti između aktivnosti ZZI-ova i po potrebi postojećih europskih, nacionalnih i regionalnih programa.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   ZZI-ovi imaju značajnu ukupnu autonomiju da definiraju svoju unutarnju organizaciju i sastav, kao i svoj precizan plan i metode rada. ZZI-ovi posebno:

(a)

uspostavljaju mehanizme upravljanja kojima se odražava trokut znanja koji se sastoji od visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija;

(b)

imaju za cilj biti otvorenima za nove članove kad god oni dodaju vrijednost partnerstvu;

(c)

djeluju otvoreno i transparentno u skladu sa svojim unutarnjim pravilima;

(d)

donose poslovne planove s ciljevima i ključnim pokazateljima uspješnosti;

(e)

razvijaju strategije financijske održivosti.”.

(6)

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   EIT odabire i određuje partnerstvo kako bi postalo ZZI slijedeći konkurentan, otvoren i transparentan postupak. Detaljne kriterije za odabir ZZI-ova, na temelju načela izvrsnosti i relevantnosti inovacija, usvaja i objavljuje EIT. Vanjski i nezavisni stručnjaci uključeni su u proces izbora.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„1a.   EIT započinje postupak izbora i imenovanja ZZI-ova u skladu s prioritetnim područjima i vremenskim okvirom određenim SIP-om.”;

(c)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   U skladu s načelima ugrađenima u stavak 1. kriteriji odabira za određivanje ZZI-ja između ostalog obuhvaćaju:

(a)

sadašnji i potencijalni inovacijski kapacitet, uključujući poduzetništvo, u partnerstvu kao i izvrsnost u visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama;

(b)

sposobnost partnerstva za postizanje ciljeva SIP-a, a time i davanje doprinosa općem cilju i prioritetima programa Obzor 2020.;

(c)

multidisciplinarni pristup inovacijama, uključujući integraciju tehnoloških, socijalnih i netehnoloških rješenja;

(d)

sposobnost partnerstva da osigura održivo i dugoročno samostalno financiranje, uključujući značajan i rastući doprinos iz privatnog sektora, industrije i usluga;

(e)

prikladno uravnoteženo sudjelovanje u partnerstvu organizacija koje su aktivne u trokutu znanja koji se sastoji od visokog obrazovanja, istraživanja, i inovacija;

(f)

prikaz plana za upravljanje intelektualnim vlasništvom prikladnog za dotični sektor, uključujući način na koji su doprinosi iz različitih partnerskih organizacija uzeti u obzir;

(g)

mjere za podržavanje sudjelovanja privatnog sektora i suradnje s njim, uključujući financijski sektor te osobito MSP-ove, kao i stvaranje novih i supsidijarnih poduzeća te MSP-ova, s ciljem gospodarskog korištenja rezultata aktivnosti ZZI-ova;

(h)

po potrebi spremnost za utvrđivanje konkretnih mjera interakcije i suradnje s javnim i trećim sektorom;

(i)

spremnost za interakciju s drugim organizacijama i mrežama izvan ZZI-ja s ciljem razmjene najboljih praksi i izvrsnosti;

(j)

spremnost za utvrđivanje konkretnih prijedloga sinergija s Unijom i druge relevantne inicijative.”;

(d)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Minimalni uvjet za formiranje ZZI-ja je sudjelovanje najmanje triju partnerskih organizacija, koje su osnovane u najmanje trima različitim državama članicama. Sve takve partnerske organizacije moraju biti međusobno neovisne, u smislu članka 8. Uredbe (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*2).

(*2)  Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i širenje njegovih rezultata i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1096/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 81.)”;"

(e)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Pored uvjeta navedenog u stavku 3., najmanje dvije trećine partnerskih organizacija koje čine ZZI moraju biti osnovane u državama članicama. Najmanje jedno visoko učilište i jedno privatno poduzeće moraju biti dio svakog ZZI-ja.”;

(f)

dodaje se sljedeći stavak:

„5.   EIT donosi i objavljuje kriterije i postupke financiranja, praćenja i ocjenjivanja aktivnosti ZZI-ova prije početka postupka odabira novih ZZI-ova. O njima se odmah obavješćuje posebni sastav predstavnika država članica u okviru Foruma dionika.”.

(7)

umeću se sljedeći članci:

„Članak 7.a

Načela ocjenjivanja i praćenja ZZI-ova

EIT na temelju ključnih pokazatelja uspješnosti, između ostalog utvrđenih Uredbom (EU) br. 1291/2013 i SIP-om, te u suradnji s Komisijom organizira neprekinuto praćenje i redovita vanjska ocjenjivanja ostvarenja, rezultata i učinka svakog ZZI-ja. O rezultatima takvih praćenja i ocjenjivanja obavješćuju se Europski parlament i Vijeće te se čine dostupnim javnosti.

Članak 7.b

Trajanje, nastavak i završetak ZZI-ja

1.   S obzirom na rezultat neprekinutog praćenja i redovitih ocjenjivanja te na posebnosti određenih područja, ZZI obično ima vremenski okvir od sedam do petnaest godina.

2.   EIT može sklopiti okvirni sporazum o partnerstvu sa ZZI-jem na početno razdoblje od sedam godina.

3.   Upravni odbor može odlučiti produžiti okvirni ugovor o partnerstvu sa ZZI-jem u odnosu na prvotno utvrđeno razdoblje, u granicama financijske omotnice iz članka 19., ako je to najprikladniji način za postizanje ciljeva EIT-a.

4.   U slučaju da se ocjenjivanjem ZZI-a ispostavi da su rezultati nedostatni, Upravni odbor poduzima odgovarajuće mjere, uključujući smanjenje, izmjenu ili povlačenje svoje financijske potpore ili raskid sporazuma.”.

(8)

u članku 8. stavku 2. umeće se sljedeća točka:

„(aa)

šire najbolje prakse o horizontalnim pitanjima;”.

(9)

članak 10. briše se;

(10)

članak 13. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   EIT objavljuje svoj poslovnik, svoja specifična financijska pravila iz članka 21. stavka 1. i detaljne kriterije za odabir ZZI-ova iz članka 7. prije izdavanja poziva na podnošenje ponuda za izbor ZZI-ova.”.

(11)

članak 14. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   ZZI-ovi se osobito financiraju iz sljedećih izvora:

(a)

doprinosa partnerskih organizacija, koji su ključni izvor financiranja;

(b)

dobrovoljnih doprinosa država članica, trećih zemalja ili njihovih tijela javne uprave;

(c)

doprinosa međunarodnih tijela ili institucija;

(d)

prihoda ostvarenih vlastitim sredstvima i aktivnostima ZZI-ova i naknada za prava intelektualnog vlasništva;

(e)

kapitalnih sredstava, uključujući ona kojima upravlja Zaklada EIT-a;

(f)

ostavštine, donacija ili doprinosa pojedinaca, institucija, zaklada ili drugih nacionalnih tijela;

(g)

doprinosa EIT-a;

(h)

financijskih instrumenata, uključujući one koji se financiraju iz općeg proračuna Europske unije.

Doprinosi mogu uključivati i doprinose u naturi.”.

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Doprinosom EIT-a ZZI-ovima može se obuhvatiti do sto posto ukupnih prihvatljivih troškova za aktivnosti ZZI-ova s dodanom vrijednošću.”;

(c)

dodaju se sljedeći stavci:

„6.   Doprinos EIT-a u prosjeku ne premašuje 25 % ukupnog financiranja jednog ZZI-ja.

7.   EIT uspostavlja konkurentan mehanizam revizije za dodjelu odgovarajućeg dijela svojeg financijskog doprinosa ZZI-ovima. On obuhvaća procjenu poslovnih planova ZZI-ova i uspješnosti mjerene u procesu neprekinutog praćenja.”.

(12)

članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Programiranje i izvješćivanje

1.   EIT donosi tekući trogodišnji program rada, temeljen na SIP-u, koji kada se donese sadrži izjavu o glavnim prioritetima i planiranim inicijativama EIT-a i ZZI-ova, uključujući procjenu financijskih potreba i izvora. Također sadrži odgovarajuće pokazatelje praćenja aktivnosti ZZI-ova i EIT-a koristeći pristup usmjeren na postizanje rezultata. EIT dostavlja preliminarni tekući trogodišnji program rada Komisiji do 31. prosinca godine koja završava dvije godine prije stupanja na snagu dotičnog trogodišnjeg programa rada (godina N - 2).

Komisija u roku od tri mjeseca od dostave programa rada daje mišljenje o posebnim ciljevima EIT-a kako su utvrđeni programom Obzor 2020. i njegovim dopunama politikama i instrumentima Unije. EIT uzima u obzir mišljenje Komisije te u slučaju neslaganja opravdava svoje stajalište. Konačni program rada EIT kao informaciju šalje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Direktor na zahtjev predstavlja konačni program rada nadležnom odboru Europskog parlamenta,

2.   EIT donosi godišnje izvješće do 30. lipnja svake godine. U izvješću se opisuju aktivnosti koje su EIT i ZZI-ovi provodili tijekom prethodne kalendarske godine i ocjenjuju rezultati s obzirom na ciljeve, pokazatelje i dogovoreni raspored, rizici povezani s provedenim aktivnostima, korištenje sredstava i općenito rad EIT-a. EIT dostavlja godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te ih najmanje jednom godišnje obavješćuje o aktivnostima EIT-a, njegovu doprinosu programu Obzor 2020. i politikama i ciljevima Unije u području inovacija, istraživanja i obrazovanja.”.

(13)

članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. riječi „svakih pet godina” zamjenjuju se riječima „svake tri godine”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„2a.   Komisija može uz pomoć neovisnih stručnjaka provesti daljnja ocjenjivanja tema od strateškog značaja kako bi ispitala napredak EIT-a u odnosu na postavljene ciljeve, odredila faktore koji doprinose provođenju aktivnosti i odredila najbolje prakse. Komisija pritom u cijelosti uzima u obzir administrativni utjecaj na EIT i ZZI-ove.”.

(14)

članak 17. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   SIP definira prioritetna područja i dugoročnu strategiju za EIT i uključuje procjenu njegova socioekonomskog utjecaja i njegov kapacitet za generiranje dodane vrijednosti najbolje inovacije. SIP uzima u obzir rezultate praćenja i evaluaciju EIT-a kako je navedeno u članku 16.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„2a.   SIP uključuje analizu mogućih i prikladnih sinergija i komplementarnosti između aktivnosti EIT-a i drugih inicijativa, instrumenata i programa Unije.”;

(c)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Djelujući na prijedlog Komisije, Europski parlament i Vijeće donose SIP u skladu s člankom 173. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.”.

(15)

članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 19.

Proračunske obveze

1.   Financijska omotnica iz programa Obzor 2020. za provedbu ove Uredbe u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. utvrđena je na 2 711, 39 milijuna EUR u tekućim cijenama.

2.   Taj iznos predstavlja primarni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće tijekom proračunskog postupka, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (*3).

3.   Godišnja sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama financijskog okvira. Financijski doprinos EIT-a ZZI-ovima sadržan je u toj financijskoj omotnici.”.

(*3)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.”"

(16)

Članak 20. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Upravni odbor donosi prijedlog procjene te ga uz nacrt plana radnih mjesta i preliminarni tekući trogodišnji program rada prosljeđuje Komisiji do 31. prosinca godine N-2.”.

(b)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Na temelju procjene Komisija u nacrt općeg proračuna Unije unosi procjene koje smatra potrebnima za iznos subvencije koja treba teretiti opći proračun.”.

(17)

članak 21. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„1a.   Financijski doprinos EIT-u provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013 i Uredbom (EU) br. 1291/2013.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Europski parlament na preporuku Vijeća do 15. svibnja godine N + 2 daje direktoru razrješnicu za godinu N u vezi s izvršenjem proračuna EIT-a.”.

(18)

članak 22. stavak 4. briše se.

(19)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.a

Prestanak djelovanja EIT-a

U slučaju prestanka djelovanja EIT-a njegova se likvidacija provodi pod nadzorom Komisije u skladu s važećim propisima. Sporazumi sa ZZI-ovima i akt o osnivanju Zaklade EIT-a utvrđuju odgovarajuće odredbe za takvu situaciju.”.

Članak 2.

Prilog Uredbi (EZ) br. 294/2008 zamjenjuje se Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 122.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenog 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(3)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) (Vidjeti str. 104 ovoga Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i širenje njegovih rezultata (Vidjeti str. 81 ovoga Službenog lista).

(5)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(6)  Uredba (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (SL L 97, 9.4.2008., str. 1.).


PRILOG

Statut Europskog instituta za inovacije i tehnologiju

ODJELJAK 1.

SASTAV UPRAVNOG ODBORA

1.

Upravni odbor sastoji se od imenovanih članova i članova predstavnika.

2.

Komisija imenuje 12 imenovanih članova koji stvaraju ravnotežu između onih s iskustvom u poslovanju, visokom obrazovanju i istraživanju. Imaju mandat od četiri godine koji se ne može obnoviti.

Kad god je potrebno, Upravni odbor podnosi Komisiji prijedlog imenovanja novog člana (novih članova). Kandidati se odabiru na temelju rezultata transparentnog i otvorenog postupka koji uključuje savjetovanje s dionicima.

Komisija uzima u obzir ravnotežu između visokog obrazovanja, istraživanja, inovacija i poslovnog iskustva te ravnotežu spolova, geografsku ravnotežu i različita okruženja visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija diljem Unije.

Komisija imenuje člana (članove) i obavješćuje Europski parlament i Vijeće o postupku odabira i konačnom imenovanju tih članova Upravnog odbora.

Ako imenovani član ne može dovršiti mandat, istim se postupkom, kojim je izabran član koji ne može dovršiti mandat, za njegovo dovršenje imenuje zamjenski član. Komisija može ponovno imenovati zamjenskog člana koji je dužnost obnašao manje od dvije godine za dodatno razdoblje od četiri godine ako tako zatraži Upravni odbor.

Tijekom prijelaznog razdoblja članovi Odbora koji su izvorno imenovani na šest godina obnašaju dužnost do kraja mandata. Do tada se imenuje 18 imenovanih članova. U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe Upravni odbor uz odobrenje Komisije bira jednu trećinu od dvanaest članova imenovanih u 2012. za dvogodišnji mandat, jednu trećinu za četverogodišnji mandat i jednu trećinu za šestogodišnji mandat.

Kako bi održala integritet Upravnog odbora Komisija u iznimnim i propisno opravdanim okolnostima može na vlastitu inicijativu prekinuti mandat člana Odbora.

3.

Tri predstavnika biraju ZZI-ovi iz svojih partnerskih organizacija. Imaju mandat od dvije godine koji se može jednom obnoviti. Njihov mandat prestaje ako napuste ZZI.

Uvjete i postupke odabira i zamjene članova predstavnika donosi Upravni odbor na temelju prijedloga direktora. Tim se mehanizmom osigurava odgovarajuća zastupljenost različitosti i uzima u obzir razvoj ZZI-ova.

Tijekom prijelaznog razdoblja članovi predstavnici koji su izvorno imenovani na tri godine obnašaju dužnost do kraja mandata. Do tada postoje četiri člana predstavnika.

4.

Članovi Upravnog odbora djeluju u interesu EIT-a, zauzimajući se na neovisan i transparentan način za njegove ciljeve, misiju, identitet, autonomnost i usklađenost.

ODJELJAK 2.

ODGOVORNOSTI UPRAVNOG ODBORA

Upravni odbor donosi potrebne strateške odluke, a posebno:

(a)

donosi nacrt Strateškog inovacijskog programa (SIP) EIT-a, trogodišnji tekući program rada, njegov proračun, godišnji financijski izvještaj i bilancu te godišnje izvješće o radu na temelju prijedloga direktora;

(b)

donosi kriterije i postupke financiranja, praćenja i ocjenjivanja aktivnosti ZZI-ova na temelju prijedloga direktora;

(c)

donosi izborni postupak za ZZI-ove;

(d)

odabire i imenuje partnerstvo kao ZZI ili povlači imenovanje prema potrebi;

(e)

osigurava trajno ocjenjivanje aktivnosti ZZI-ova;

(f)

donosi poslovnik, poslovnik za Izvršni odbor i posebna financijska pravila EIT-a;

(g)

određuje u suglasnosti s Komisijom odgovarajuće naknade za članove Upravnog odbora i Izvršnog odbora; te naknade usklađene su sa sličnim primicima od rada u državama članicama;

(h)

donosi postupak za odabir Izvršnog odbora i direktora;

(i)

imenuje i ako je potrebno razrješava dužnosti direktora te izvršava disciplinsku ovlast nad njim;

(j)

imenuje voditelja računovodstva i članove Izvršnog odbora;

(k)

donosi kodeks dobrog ponašanja u vezi sa sukobom interesa;

(l)

po potrebi osniva savjetodavne skupine koje mogu imati određeno trajanje;

(m)

uspostavlja funkciju unutarnje revizije u skladu s Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 (1)

(n)

ovlašten je osnovati Zakladu s posebnim ciljem promicanja i podržavanja aktivnosti EIT-a;

(o)

odlučuje o jezičnoj politici EIT-a, uzimajući u obzir postojeća načela višejezičnosti i praktične potrebe rada EIT-a;

(p)

promiče EIT na svjetskoj razini kako bi se povećala njegova atraktivnost i kako bi ga se učinilo tijelom svjetske klase za izvrsnost u visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama.

ODJELJAK 3.

DJELOVANJE UPRAVNOG ODBORA

1.

Upravni odbor bira predsjednika iz reda imenovanih članova. Mandat predsjednika traje dvije godine i može se jednom obnoviti.

2.

Ne dovodeći u pitanje stavak 3., Upravni odbor donosi odluke jednostavnom većinom članova koji imaju pravo glasa.

Međutim, za odluke iz odjeljka 2. točaka (a), (b), (c), (i) i (o) te iz stavka 1. ovog odjeljka potrebna je dvotrećinska većina njegovih članova koji imaju pravo glasa.

3.

Članovi predstavnici ne mogu glasovati o odlukama iz odjeljka 2. točaka (b), (c), (d), (e), (f), (g), (i), (j), (k), (o) i (p).

4.

Upravni odbor sastaje se na redovitim sjednicama najmanje tri puta godišnje i na izvanrednoj sjednici koju saziva predsjednik ili na zahtjev najmanje jedne trećine svih njegovih članova.

5.

Upravnom odboru pomaže Izvršni odbor. Izvršni odbor sastoji se od triju imenovanih članova i predsjednika Upravnog odbora koji također predsjedava Izvršnim odborom. Druga tri člana uz predsjednika bira Upravni odbor među imenovanim članovima Upravnog odbora. Upravni odbor može delegirati posebne zadatke Izvršnom odboru.

ODJELJAK 4.

DIREKTOR

1.

Direktor je stručna osoba visoka ugleda u područjima gdje EIT djeluje. Direktora imenuje Upravni odbor na mandat od četiri godine. Upravni odbor može produljiti mandat jednom na četiri godine kada smatra da se na taj način najbolje služi interesima EIT-a.

2.

Direktor je odgovoran za rad i svakodnevno upravljanje EIT-om te je njegov zakonski zastupnik. Direktor je odgovoran Upravnom odboru i kontinuirano ga izvješćuje o razvoju aktivnosti EIT-a.

3.

Direktor posebno:

(a)

organizira aktivnosti EIT-a i njima upravlja;

(b)

podupire Upravni odbor i Izvršni odbor u radu, osigurava tajništvo za njihove sastanke i pruža sve informacije potrebne za obavljanje njihovih dužnosti;

(c)

priprema nacrt SIP-a, nacrt tekućeg trogodišnjeg programa rada, nacrt godišnjeg izvješća i nacrt godišnjeg proračuna za podnošenje Upravnom odboru;

(d)

priprema postupak odabira ZZI-ova i upravlja njime te osigurava da se različite faze tog postupka provode na transparentan i objektivan način;

(e)

priprema ugovorne sporazume sa ZZI-ovima, pregovara o njima i sklapa ih;

(f)

organizira Forum dionika, uključujući posebni sastav predstavnika država članica;

(g)

osigurava provedbu učinkovitih postupaka praćenja i ocjenjivanja koji se odnose na djelovanje EIT-a u skladu s člankom 16. ove Uredbe;

(h)

odgovara za administrativna i financijska pitanja, uključujući izvršenje proračuna EIT-a, uzimajući pritom u obzir savjete funkcije unutarnje revizije;

(i)

odgovara za sva pitanja osoblja;

(j)

podnosi nacrt godišnjeg financijskog izvještaja i bilancu funkciji unutarnje revizije, a potom i Upravnom odboru preko Izvršnog odbora;

(k)

osigurava da se ispunjavaju obveze EIT-a iz ugovora i sporazuma koje je sklopio;

(l)

osigurava učinkovitu komunikaciju s institucijama Unije;

(m)

djeluje u interesu EIT-a, zauzimajući se na neovisan i transparentan način za njegove ciljeve, misiju, identitet, autonomnost i usklađenost.

ODJELJAK 5.

OSOBLJE EIT-A

1.

Osoblje EIT-a sastoji se od zaposlenika koje izravno zaposli EIT na temelju ugovora na određeno vrijeme. Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije primjenjuju se na direktora i osoblje EIT-a.

2.

EIT-u se mogu ustupiti stručnjaci na ograničeno vrijeme. Upravni odbor donosi odredbe kojima se ustupljenim stručnjacima omogućava rad u EIT-u i definiraju njihova prava i odgovornosti.

3.

EIT u odnosu na svoje osoblje izvršava ovlasti koje su prenesene na tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora s osobljem.

4.

Od člana osoblja može se zatražiti da, u cijelosti ili djelomično, naknadi svaku štetu koju je pretrpio EIT kao posljedicu njegovih težih povreda dužnosti za vrijeme rada ili u vezi s obnašanjem njegovih dužnosti.

(1)  Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 23. prosinca 2002. o Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL L 357, 31.12.2002., str. 72.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/185


UREDBA (EU) br. 1293/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 614/2007

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Okolišna i klimatska politika i zakonodavstvo Unije doveli su do znatnog poboljšanja stanja okoliša. Međutim i dalje su prisutni veliki okolišni i klimatski izazovi koji će, ako se njima ne pozabavimo, imati znatne posljedice za Uniju.

(2)

Bavljenje tim okolišnim i klimatskim izazovima trebalo bi se, s obzirom na njihov opseg i složenost, financirati poglavito iz glavnih programa Unije za financiranje. Komisija u svojoj Komunikaciji od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za Europu 2020.”, u kojoj se prepoznaje izazov u vezi s klimatskim promjenama, navodi da namjerava povećati udio proračuna Unije koji se odnosi na klimatske promjene na najmanje 20 % pomoću doprinosa iz različitih politika. Ova Uredba trebala bi doprinijeti ostvarivanju tog cilja.

(3)

Ti programi Unije za financiranje ne mogu pokriti sve posebne potrebe okolišnih i klimatskih aktivnosti. Potreban je poseban pristup za okoliš i za klimatske aktivnosti kako bi se riješila nejednaka uključenost tih ciljeva u prakse država članica, nejednaka i neodgovarajuća provedba zakonodavstva država članica te nedovoljno širenje informacija o ciljevima politika i njihovo promicanje. Primjereno omogućiti daljnje aktivnosti programa uređenim Uredbom (EZ) br. 614/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te donijeti novu uredbu. Stoga bi ta Uredba trebala uspostaviti Program namjenskog financiranja za okoliš i klimatske aktivnosti (program LIFE). Radi postizanja značajnog utjecaja financiranja Unije, trebalo bi razviti bliske sinergije i komplementarnost između Programa LIFE i drugih programa financiranja Unije.

(4)

Okolišna dobra neravnomjerno su raspoređena unutar Unije, no njihove prednosti odnose se na Uniju u cjelini i utječu na sve. Zbog obveze Unije da očuva ta dobra potrebna je dosljedna primjena načela solidarnosti i podjele odgovornosti što zahtijeva da se neke okolišne i klimatske probleme Unije bolje rješava na regionalnoj ili lokalnoj razini. Od 1992., programi LIFE imali su ključnu ulogu u poboljšanju raspodjele solidarnosti i podjele odgovornosti u očuvanju zajedničkog okolišnog i klimatskog dobra Unije. Program LIFE trebao bi nastaviti u tom smjeru.

(5)

Uzimajući u obzir njegova obilježja i veličinu program LIFE ne može riješiti sve okolišne i klimatske probleme. Njegov bi cilj prije trebao biti da bude katalizator promjena u razvoju i provedbi politika pružajući i šireći rješenja i najbolju praksu za postizanje okolišnih i klimatskih ciljeva te promičući inovativne tehnologije za okoliš i suočavanje s klimatskim promjenama. U tom nastojanju, program LIFE trebao bi podržati provedbu Općeg akcijskog programa Unije za okoliš do 2020 „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”, ustanovljenog Odlukom Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Sedmi program djelovanja za okoliš”).

(6)

Ovom Uredbom utvrđuje se iznos financijske omotnice od 3 456,655 milijuna EUR u tekućim cijenama, što iznosi 0,318 % ukupnog iznosa odobrenih sredstava iz Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (6) za čitavo razdoblje trajanja programa LIFE koji, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u pitanjima proračuna i dobrom financijskom upravljanju (7) čini prioritetni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće u godišnjem proračunskom postupku.

(7)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća iz Luxembourga iz prosinca 1997. te Europskog vijeća iz Soluna iz lipnja 2003. zemlje kandidatkinje i zemlje Zapadnog Balkana koje su dio procesa stabilizacije i pridruživanja, kao i zemlje na koje se odnosi europska politika susjedskih odnosa, trebale bi moći sudjelovati u programima Unije u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima zaključenima s tim zemljama.

(8)

U skladu s Uredbom Vijeća 2001/822/EZ (8) (Odluka o prekomorskom udruženju), pojedinci iz prekomorskih zemalja ili područja (PZP) i, po potrebi, relevantna javna i/ili privatna tijela i institucije PZP-a mogu sudjelovati u programima Unije, u skladu s pravilima i ciljevima dotičnog programa, kao i s dogovorima koji se primjenjuju na državu članicu čiji je PZP dio.

(9)

Da bi ulaganja u okolišne i klimatske aktivnosti unutar Unije bila učinkovita, potrebno je neke aktivnosti provoditi izvan njezinih granica. Ta ulaganja ne mogu se uvijek financirati financijskim instrumentima za vanjsko djelovanje Unije. Intervencije u zemljama koje ne sudjeluju izravno u programu LIFE te sudjelovanje pravnih osoba iz tih zemalja u aktivnostima koje su financirane programom LIFE trebale bi biti moguće samo iznimno ako su zadovoljeni posebni uvjeti iz ove Uredbe.

(10)

Ova bi Uredba također trebala pružiti okvir za suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama i za pružanje potpore tim organizacijama kako bi se zadovoljile potrebe okolišne i klimatske politike koje nisu obuhvaćene opsegom financijskih instrumenata vanjskog djelovanja kao što su neke studije.

(11)

Okolišne i klimatske potrebe trebale bi biti sastavni dio politika i aktivnosti Unije. Program LIFE stoga bi trebao dopunjavati ostale programe Unije za financiranje uključujući Europski fond za regionalni razvoj (9), Europski socijalni fond (10), Kohezijski fond (11), Europski fond za jamstva u poljoprivredi (12) Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (13), Europski fond za pomorstvo i ribarstvo te Obzor 2020 - Okvirni program za istraživanja i inovacije (14) Obzor 2020.

Komisija i države članice trebale bi takvu komplementarnost osigurati na svim razinama. Na razini Unije komplementarnost bi se trebala osigurati uspostavljanjem strukturne suradnje između programa LIFE i programa Unije za financiranje s podijeljenim upravljanjem u Zajedničkom strateškom okviru, osnovanom Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1303/2013 (15). („Uredba o zajedničkim odredbama”) posebno radi promicanja financiranja aktivnosti kojima se dopunjuju integrirani projekti ili podupire upotreba rješenja, metoda i pristupa razvijenih unutar programa LIFE. Programom LIFE također bi trebalo poticati uzimanje u obzir rezultate istraživanja povezanih s okolišem i klimom te inovacija u okviru Obzora 2020. U sklopu toga trebaju biti mogućnosti sufinanciranja projekata s jasnim pozitivnim utjecajem na okoliš i klimu kako bi se osigurale sinergije između programa LIFE i Obzor 2020. Potrebna je koordinacija radi sprječavanja dvostrukog financiranja. Komisija poduzima mjere za izbjegavanje preklapanja i dodatnog administrativnog tereta za korisnike projekta, do čega dolazi zbog obveza izvještavanja vezanih uz različite financijske instrumente. Kako bi se osigurala praktična izvedivost projekata integriranih u LIFE, potrebno je što ranije utvrditi moguće odredbe o suradnji. Države članice trebaju predvidjeti upućivanje na te odredbe kako bi osigurale da su tijekom osmišljavanja operativnih programa ili programa za ruralni razvoj prednosti integriranih projekata uzete u obzir.

(12)

Ključni izazovi Unije i dalje su zaustavljanje i smanjenje gubitka bioraznolikosti te poboljšanje učinkovitosti korištenja resursa kao i bavljenje problemima u vezi s okolišem i zdravljem. Ti izazovi zahtijevaju povećane napore na razini Unije kako bi se iznašla rješenja i najbolja praksa koji pomažu u postizanju ciljeva Komunikacije Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljene: „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast („strategija Europa 2020.”). Nadalje, za postizanje okolišnih ciljeva nužno je bolje upravljanje, posebno podizanjem svijesti i uključivanjem dionika. Stoga bi potprogram za okoliš trebao imati tri prioritetna područja djelovanja: okoliš i učinkovito korištenje resursa, priroda i bioraznolikost te okolišno upravljanje i informacije. Projekti koji se financiraju iz programa LIFE trebali bi moći doprinositi postizanju posebnih ciljeva iz više od jednog od tih prioritetnih područja te uključiti u sudjelovanje više od jedne države članice.

(13)

U Komunikaciji Komisije od 20. rujna 2011. pod nazivom Plan za Europu učinkovitih resursa predložene su ključne etape i djelovanja potrebni da bi se Unija našla na putu održivog rasta s učinkovitim korištenjem resursa. Stoga bi se prioritetnim područjem „Okoliš i učinkovito korištenje resursa” trebao podupirati javni i privatni sektor u učinkovitoj provedbi okolišne politike Unije, posebno iz okolišnih sektora obuhvaćenih Planom za Europu učinkovitih resursa olakšavanjem razvoja i dijeljenja novih rješenja i najbolje prakse. U tom bi kontekstu Komisija trebala osigurati dosljednost i izbjeći preklapanje s programom Obzor 2020.

(14)

U Komunikaciji Komisije od 3. svibnja 2011. pod nazivom Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija EU-a za bioraznolikost do 2020. („strategija Unije za bioraznolikost do 2020.”) postavljeni su ciljevi zaustavljanja i smanjenja gubitka bioraznolikosti. Ti ciljevi između ostalog uključuju potpunu provedbu Direktive Vijeća 92/43/EEZ (16) te Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) te održavanje i obnavljanje ekosustava i njihovih funkcija. Program LIFE trebao bi doprinijeti postizanju tih ciljeva. Stoga bi se prioritetnim područjem „priroda i bioraznolikost” trebalo usredotočiti na provedbu i upravljanje mrežom Natura 2000 koja je uspostavljena Direktivom Vijeća 92/43/EEZ, posebno kada je riječ o okviru prioritetnog djelovanja pripremljenima na temelju članka 8. te Direktive, na razvoj i širenje najbolje prakse u vezi s bioraznolikošću te Direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ te na šire izazove u vezi s bioraznolikošću koji su prepoznati u strategiji Unije za bioraznolikost do 2020.

(15)

Doprinos programa LIFE godišnjim potrebama financiranja mreže Natura 2000 treba se razmatrati u kontekstu rashoda za bioraznolikost iz drugih fondova Unije. Posebna važnost treba se dati projektima integriranima u program LIFE, poput koordiniranog financijskog mehanizma za mrežu Natura 2000, uzimajući u obzir njihov potencijal za stvaranjem učinka poluge za dodatna sredstva te sposobnost iskorištavanja sredstava za područje prirode i bioraznolikosti unutar drugih fondova Unije.

(16)

Šume imaju važnu ulogu za okoliš i klimu, na primjer u vezi s bioraznolikošću, vodom, tlom te ublažavanjem klimatskih promjena i prilagođavanjem istima. Šume i tlo pomažu u regulaciji klime upijanjem ugljikovog dioksida (CO2) iz atmosfere i pohranjuju ogromne količine ugljika. Za poboljšanje te uloge potrebni su relevantni, kompatibilni podaci i informacije. Ta bi Uredba stoga također trebala predstavljati okvir podrške sinergiji aktivnostima na području okoliša i klime koje se odnose na šume i tlo uključujući praćenje tih aktivnosti. Ostala područja na kojima je moguća veća sinergija su pomanjkanje vode, suše i upravljanje rizicima od poplava.

(17)

Radi optimizacije korištenja sredstava iz programa LIFE, trebaju se poticati sinergije između aktivnosti u okviru potprograma za okoliš, posebno za zaštitu bioraznolikosti, kao i ublažavanje posljedica klimatskih promjena te prilagodba istima u okviru potprograma za klimatske aktivnosti.

(18)

Komunikacija Komisije od 15. prosinca 2011. pod nazivom „Plan za pomak prema konkurentnoj ekonomiji s niskim razinama emisije ugljika 2050.” („Plan 2050.”) navodi da bi testiranja novih pristupa ublažavanju klimatskih promjena ostala ključna za pomak prema ekonomiji s niskim razinama emisije ugljika. Također je potrebno osigurati prilagodbu klimatskim promjenama kao međusektorskom prioritetu Unije. Nadalje, promicanje upravljanja i podizanje svijesti nužno je za postizanje konstruktivnih rezultata i osiguravanja uključenosti dionika. Stoga bi se potprogramom za klimatske aktivnosti trebali podupirati napori koji doprinose trima prioritetnim područjima: ublažavanje klimatskih promjena, prilagodba klimatskim promjenama te upravljanje i informacije na području klime. Projekti koji se financiraju iz programa LIFE trebali bi moći doprinositi postizanju posebnih ciljeva iz više od jednog od tih prioritetnih područja te uključiti u sudjelovanje više od jedne države članice.

(19)

Prioritetnim područjem „Ublažavanje klimatskih promjena” trebalo bi doprinijeti razvoju i provedbi politika i zakonodavstva Unije iz područja klimatskih promjena, posebno u vezi s praćenjem stakleničkih plinova i izvještavanju o njima, politikama koje se odnose na upotrebu zemljišta, promjenu upotrebe zemljišta i šumarstvo, očuvanje prirodnih spremnika ugljika, u vezi sa sustavom trgovanja kvotama emisije stakleničkih plinova, pokušajima država članica da smanje emisije stakleničkih plinova, hvatanjem i skladištenjem ugljikovog dioksida, obnovljivom energijom, energetskom učinkovitošću, prometom i gorivima, zaštitom ozonskog sloja i fluoriniranim plinovima. Smatra se da je izrada projekata infrastrukture za hvatanje i skladištenje ugljika izvan područja programa LIFE te, stoga, ne treba primiti potporu.

(20)

U Europi i diljem svijeta već se mogu vidjeti prve posljedice klimatskih promjena kao što su ekstremni vremenski uvjeti koji uzrokuju poplave i suše te rast temperature i razine mora. Prioritetnim područjem „Prilagodba klimatskim promjenama” stoga bi trebalo pomoći stanovništvu, gospodarskim sektorima i regijama tim učincima kako bi se posebnim mjerama i strategijama za prilagodbu osigurala otpornija Unija. Mjere na tom području trebaju dopunjavati mjere koje se mogu financirati prema financijskom instrumentu za civilnu zaštitu ustanovljenim Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (18). Smatra se da je izrada velikih projekata infrastrukture izvan područja programa LIFE te, stoga, neće primiti potporu.

(21)

Cjelovita provedba okolišnih i klimatskih politika i zakonodavstva neodvojivo je povezana s postizanjem boljeg upravljanja, jačom uključenosti dionika i širenjem informacija. Stoga bi se prioritetnim područjem „Upravljanje i informacije” u oba njegova potprograma trebao podupirati razvoj platformi za suradnju i razmjena najbolje prakse za bolju usklađenost i provedbu, uključujući programe osposobljavanja za suce i javne tužitelje te bi se trebala dobiti potpora javnosti i dionika za napore Unije u stvaranju politika iz područja okoliša i klimatskih promjena. Njima bi se posebno trebalo podupirati poboljšanje širenja baze znanja, najboljih praksi i provedbe zakonodavstva Unije, podizanja svijesti i sudjelovanja javnosti, pristupa informacijama te pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša.

(22)

U okviru ove Uredbe trebala bi biti osigurana potpora u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Projekti financirani u okviru programa LIFE trebali bi ispunjavati kriterije prihvatljivosti i dodjele kako bi se osigurala najbolja moguća upotreba fondova Unije i dodana vrijednost Unije. Komisija bi pri ocjenjivanju dodane vrijednosti Unije trebala obratiti posebnu pažnju, kako se primjenjuje na prioritetna područja, na potencijal projekata za ponovnu uporabu i prenosivost, na održivost njihovih rezultata i na doprinos postizanju općih i posebnih ciljeva prioritetnih područja, kao i na tematske prioritete koji se provode kroz tematska područja. Trebalo bi poticati one projekte koji imaju utjecaje na više sektora. Komisija bi također trebala promicati i poticati korištenje zelene javne nabave, posebno prilikom izvedbe projekata.

(23)

Kako bi se održali jednaki uvjeti za sve poduzetnike koji su aktivni na unutarnjem tržištu te izbjeglo neprimjereno narušavanje tržišnog natjecanja, financiranje iz programa LIFE treba, po potrebi, usmjeriti na tržišne neuspjehe. Nadalje, u slučajevima kada financiranje predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ono treba biti u skladu s pravilima o državnim potporama kako bi se spriječilo narušavanje tržišta kao što je istiskivanje privatnog financiranja, stvaranje neučinkovitih tržišnih struktura ili održavanje neučinkovitih poduzeća, i ne može stupiti na snagu prije nego ga odobri Komisija u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a, osim ako je u skladu s uredbom donesenom sukladno Uredbi Vijeća (EZ) br. 994/98 (20).

(24)

Da bi se poboljšala provedba okolišnih i klimatskih politika te poboljšala integracija okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike, program LIFE trebao bi promicati projekte kojima se potiču integrirani pristupi provedbi okolišnog i klimatskog zakonodavstva i politika. Takvi integrirani projekti konkretni su alati za poboljšanje integriranja okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike Unije i u sveukupne rashode Unije u skladu sa strategijom Europa 2020. Trebaju dati primjere dobre prakse za učinkovitu i dobro koordiniranu provedbu politika Unije iz područja okoliša i klime u državama članicama i regijama. Za potprogram „Okoliš” ti bi se integrirani projekti prvenstveno trebali usredotočiti na provedbu strategije Unije za bioraznolikost do 2020. s posebnim naglaskom na učinkovito upravljanje i konsolidaciju mreže Natura 2000, koja je uspostavljena Direktivom 92/43/EEZ provedbom prioritetnih okvira djelovanja pripremljenih na temelju članka 8. te Direktive, na konsolidaciju Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21) te zakona o otpadu i zaštiti zraka.

(25)

Iako usmjereni na definirane teme, integrirani projekti trebali bi biti mehanizmi za ostvarivanje višestrukih ciljeva (usredotočeni npr. na pozitivne učinke na okoliš i izgradnju kapaciteta) koji omogućavaju postizanje rezultata na drugim područjima politika, posebno u morskom okolišu sukladno ciljevima Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22). Integrirani projekti mogu se predvidjeti i na drugim okolišnim područjima. U slučaju potprograma za klimatske aktivnosti ti projekti trebali bi se posebno odnositi na ublažavanje klimatskih promjena i strategije prilagodbe te akcijske planove.

(26)

Integriranim projektima trebali bi podržavati samo niz posebnih aktivnosti i mjera, dok bi se druge aktivnosti, kojima se dopunjuju one uključene u projekt, trebale financirati iz drugih programa Unije te iz nacionalnih, regionalnih sredstava i sredstava privatnog sektora. Financiranje iz programa LIFE trebalo bi koristiti sinergiju i osigurati dosljednost između različitih izvora financiranja Unije pružajući strateški fokus na okoliš i klimu, u isto vrijeme osiguravajući pojednostavljenje postupaka.

(27)

Integrirani projekti snažno usmjereni na provedbu okolišnih i klimatskih politika i zakonodavstva Unije integriranim pristupima zahtijevaju djelovanje u svim dijelovima Unije i u svim sektorima na koje se odnosi ova Uredba. Zbog toga je potrebno uvesti element raspodjele u postupak odabira što bi omogućilo geografsku ravnotežu, a države članice trebale bi pripremiti i predložiti barem jedan integrirani projekt tijekom programskog razdoblja, ako je potrebno uz pomoć projekta tehničke pomoći programa LIFE.

(28)

S obzirom da je pristup integriranih projekata nov, dionicima bi po potrebi trebalo pružiti tehničku pomoć. Postupak u dvije faze trebao bi pojednostaviti primjenu. Prvo bi financijski plan trebao naznačiti koji drugi izvori financiranja na nacionalnoj, privatnoj ili na razini Unije trebaju biti mobilizirani i do koje mjere. Pisma namjere barem još jednog izvora financiranja obavezna su tek u drugoj fazi kako bi se osiguralo da je zahtjev o mobilizaciji dodatnog izvora financiranja ispunjen. Tijekom faze dodjele potrebno je uzeti u obzir opseg u kojem su druga sredstva Unije mobilizirana.

(29)

Uspjeh integriranih projekata ovisi o uskoj suradnji između nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela i nedržavnih aktera koji su uključeni u ispunjavanje ciljeva programa LIFE. Stoga se trebaju primjenjivati načela transparentnosti i otkrivanje odluka o razvoju, provedbi, ocjenjivanju i nadzoru projekata.

(30)

Za projekte u okviru potprograma za okoliš, osim integriranih projekata, uspostavom indikativnih nacionalnih dodjela potrebno je razmjerno razdijeliti sredstava među državama članicama za vrijeme trajanja prvog višegodišnjeg programa rada, u skladu s načelima solidarnosti i podjele odgovornosti.

(31)

Kako bi se izgradila sposobnost država članica da sudjeluju u programu LIFE, zajamčeno financiranje projekata jačanja sposobnosti treba biti dostupno svakoj državi članici koja ispuni relevantne zahtjeve iz ove Uredbe. Takvo financiranje trebalo bi biti dostupno na temelju dogovorenog plana za jačanje sposobnosti u kojem su jasno naznačene intervencije i potrebna sredstva.

(32)

Kvaliteta bi trebala biti prevladavajući kriterij koji upravlja ocjenjivanjem projekta i postupkom dodjele u okviru programa LIFE. Elementi raspodjele koji su uvedeni kako bi odražavali geografsku ravnotežu indikativni su i ne bi trebali značiti sigurna sredstva ili dodijeljena sredstva po državi članici.

(33)

Unija je potpisnica Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Aarhuška konvencija”). Stoga bi trebalo podupirati rad nevladinih organizacija (NVO-a) i mreža neprofitnih subjekata koji su usmjereni prema ciljevima od općeg interesa za Uniju jer one učinkovito podržavaju ciljeve Aarhuške konvencije zagovarajući stavove građana Unije i ono što ih brine u sklpu procesa razvoja politika te podržavaju njihovu provedbu, a također podižu svijest o problemima iz područja okoliša i klime te odgovorima politika na te probleme. Prikladno je da se programom LIFE podupire veliki broj NVO-a, kao i mreža neprofitnih subjekata usmjerenih prema općim interesima Unije, a koji su prvenstveno aktivni na području okoliša ili klimatskih aktivnosti, konkurentnim i transparentnim dodjeljivanjem operativnih bespovratnih sredstava kako bi im se pomoglo u učinkovitom doprinosu politikama Unije i promicalo te jačalo provedbe i primjene okolišnih i klimatskih ciljeva Unije te u izgradnji i osnaživanju njihovih kapaciteta da postanu učinkovitiji partneri.

(34)

Da bi ispunila svoju ulogu inicijatorice razvoja i provedbe okolišnih i klimatskih politika, Komisija bi trebala koristiti sredstva iz programa LIFE kako bi podržala pokretanje, provedbu i integraciju okolišnih i klimatskih politika i zakona, uključujući nabavu robe i usluga. Financijska sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom također trebaju obuhvaćati institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije, kao i o stanju provedbe i prijenosa svih glavnih okolišnih i klimatskih zakonodavnih akata.

(35)

Trenutni jaz na tržištu između potražnje za zajmovima, vlasničkim kapitalom i rizičnim kapitalom te njihove ponude vjerojatno će potrajati zbog financijske krize te je stoga potrebno dozvoliti upotrebu financijskih instrumenata za potporu projekata kojima se mogu ostvarivati prihodi na području okoliša ili klime. Financijske instrumente koje podržava program LIFE trebalo bi koristiti za isplativo zadovoljavanje posebnih potreba tržišta u skladu s ciljevima programa te se njima ne bi trebalo istisnuti privatno financiranje. Trebalo bi biti moguće kombinirati financijske instrumente s bespovratnim sredstvima iz proračuna Unije, uključujući i sredstva u skladu s ovom Uredbom.

(36)

Iskustvo stečeno s prethodnim programima LIFE pokazalo je da postoji potreba za usmjeravanjem napora na konkretne prioritete okolišnih i klimatskih politika i područja djelovanja. Ti tematski prioriteti ne bi trebali biti konačni kako bi se kandidatima omogućilo podnijeti prijedloge na drugim područjima i uključiti nove ideje reagiranja na nove izazove. Višegodišnji programi rada također bi trebali biti fleksibilni da bi se postigli ciljevi programa LIFE istovremeno pružajući potrebnu stabilnost tema projekata kojima se provode tematski prioriteti kako bi potencijalni podnositelji zahtjeva mogli isplanirati, pripremiti i podnijeti prijedloge. Prvi višegodišnji program rada treba vrijediti četiri godine nakon čega slijedi drugi program rada u trajanju od tri godine. Oba programa trebaju imati popis tema projekata kojima se provode tematski prioriteti koji nije konačan.

(37)

Iskustvo prijašnjih programa LIFE naglasilo je važnost nacionalnih kontaktnih točaka LIFE, posebno u pružanju podrške podnositeljima zahtjeva i korisnicima te stoga pridonošenjem uspješnoj provedbi programâ. Sustav nacionalnih i regionalnih kontaktnih točaka LIFE, posebno u državama članicama s malim brojem prihvaćenih projekata te jačanje suradnje između Komisije i nacionalnih kontaktnih točaka LIFE te između nacionalnih i regionalnih kontaktnih točaka LIFE. Iskustvo prijašnjih programa LIFE također je naglasilo važnost koju učinkovito širenje rezultata projekta i umrežavanje imaju u povećanju učinka poluge i dodanoj vrijednosti Unije u programu LIFE, posebno organiziranje seminara, radionica i drugih aktivnosti s ciljem razmjene iskustva, znanja i dobrih praksi unutar Unije. Komisija bi stoga trebala nastavi i ojačati ciljane aktivnosti širenja, uključujući one posebno usmjerene na integrirane projekte, posebno u državama članicama s malim brojem prihvaćenih projekata i u vezi s određenim sektorima te olakšati suradnju i razmjenu iskustva između korisnika programa LIFE i šire. Korištenjem odgovarajućih medija i tehnologije, Komisija također treba nastaviti redovito objavljivati popis projekata financiranih programom LIFE, uključujući i kratki opis ciljeva i postignutih rezultata te kratki pregled isplaćenih sredstava.

(38)

Radi pojednostavljenja programa LIFE i smanjena administrativnog tereta za podnositelje zahtjeva i korisnike više bi se trebale koristiti paušalne stope i iznosi ne dovodeći u pitanje prihvatljivost PDV-a i troškova stalnog osoblja pod uvjetima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. U skladu s trenutnom praksom, iznos doprinosa javnih organizacija (kao korisnika koordinatora i/ili pridruženog korisnika) projektu treba prelaziti za barem 2 % iznos troškova plaće osoblja nacionalnih administracija odgovornih za projekt. Sredstva Unije ne bi se trebala koristiti za subvencioniranje nacionalnih proračuna, na primjer, za pokrivanje troškova PDV-a. Međutim, dostupne su samo ograničene informacije o iznosima sredstava Unije koja se koristi za pokrivanje troškova PDV-a. Komisija stoga, u sredini razdoblja i nakon ex-post ocjenjivanja programa LIFE, treba omogućiti pregled povratka PDV-a po državi članici, kojeg su korisnici projekta LIFE tražili u fazi završnog plaćanja.

(39)

Najviše stope sufinanciranja trebaju biti zadane na razinu koja je potrebna da bi se održala učinkovita razina potpore kroz program LIFE,

(40)

Program LIFE i potprograme trebalo bi redovito pratiti i ocjenjivati na temelju odgovarajućih pokazatelja uspješnosti kako bi se omogućile prilagodbe, uključujući sve potrebne revizije tematskih prioriteta. Pri daljnjem određivanju pokazatelja uspješnosti za ocjenjivanje programa i projekata, Komisija treba istaknuti nadzor kvalitete na temelju pokazatelja uspješnosti i očekivanih rezultata i učinaka. Komisija treba predložiti metodu za nadzor dugoročnog uspjeha projekata, posebno na prioritetnom području prirode i bioraznolikosti. Kako bi se omogućili dokazi o usporednoj koristi koju oba potprograma mogu donijeti klimatskim aktivnostima i bioraznolikosti te pružile informacije o razini troškova, u sklopu praćenja programa LIFE, trebalo bi bilježiti rashode koji se odnose na klimu i rashode koji se odnose na bioraznolikost, kako je definirano u „Proračunu za strategiju Europa 2020.”. Temelj bilježenja trebala bi biti jednostavna metodologija koja klasificira rashode u jednu od tri kategorije: rashodi koji se odnose samo na klimu/bioraznolikost (izračun 100 %), rashodi koji se znatno odnose na klimu /bioraznolikost (izračun 40 %) te rashodi koji se ne odnose na klimu/bioraznolikost (izračun 0 %). Ta metodologija ne bi trebala isključivati korištenje preciznijih metodologija po potrebi.

(41)

S obzirom na dugo iskustvo Komisije u upravljanju programom i projektima LIFE te na pozitivno iskustvo korisnika programa LIFE s vanjskim timovima za praćenje, upravljanje programom LIFE treba ostati u nadležnosti Komisije. Svaka promjena u upravljačkoj strukturi programa i projekata LIFE treba proći ex-ante analizu troškova i koristi te dati posebnu pažnju osiguravanju prikladne i potpune stručne studije, posebno na prioritetnom području prirode i bioraznolikosti.

(42)

Financijski interes Europske unije tijekom cijelog ciklusa troškova treba zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, krivo isplaćenih ili nepropisno upotrijebljenih sredstava te po potrebi novčane kazne.

(43)

Kako bi se osigurala najbolja moguća upotreba fondova Unije, ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebale bi se delegirati Komisiji s obzirom na pokazatelje uspješnosti mjerodavne za tematske prioritete potprograma za okoliš i za prioritetna područja potprograma za klimatske aktivnosti, izmjenu postotka proračuna dodijeljenog nepovratnim sredstvima za projekte koji podržavaju očuvanje prirode i bioraznolikosti. Od osobite je važnosti da Komisija u okviru svojeg pripremnog rada održava odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja uz sudjelovanje stručnjaka. Pri pripremi i izradi delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istovremeno, pravovremeno i primjereno dostave Europskom parlamentu i Vijeću.

(44)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe koji se odnose na donošenje višegodišnjih programa rada, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(45)

Ako odbor zadužen za Programa za okoliš i klimatske aktivnosti LIFE ne da mišljenje o nacrtu provedbenog akta, u skladu s drugim podstavkom članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 182/2011, Komisija ne bi trebala usvojiti taj nacrt. Primjena tog postupka treba biti opravdana, među ostalim, potrebom za ocjenjivanje razmjerne podjele fondova među integriranim projektima, posebno najvećeg iznosa kojeg jedan integrirani projekt može primiti.

(46)

Da bi se osigurao učinkovit prijelaz između mjera donesenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 i programa LIFE, potrebno je nastaviti s praćenjem, revizijom i kvalitativnom procjenom aktivnosti financiranih u skladu s tom Uredbom i nakon što bude stavljena izvan snage.

(47)

Dodana vrijednost programa LIFE proizlazi iz posebnosti njegova pristupa i fokusa zbog čega su intervencije u sklopu tog programa posebno prilagođene okolišnim i klimatskim potrebama. Programom LIFE može se doprinijeti učinkovitijoj provedbi okolišnih politika nego je to moguće zasebnim djelovanjem država članica zahvaljujući povećanom okupljanju sredstava i stručnosti. Program LIFE također predstavlja platformu za razvoj i razmjenu najbolje prakse i znanja poboljšanjem, kataliziranjem i ubrzavanjem promjena u provedbi pravne stečevine te izgrađujući kapacitete, podržavajući privatne sudionike, posebno male i srednje poduzetnike, u testiranju tehnologija i rješenja u manjem opsegu te omogućavajući državama članicama i dionicima da uče jedni od drugih. Nadalje, programom LIFE stvara se sinergija između fondova Unije i nacionalnih sredstava istovremeno uključujući dodatna sredstva iz privatnog sektora povećavajući time usklađenost djelovanja Unije i promičući homogeniju provedbu pravne stečevine.

(48)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Uredbe, posebno doprinos provedbi i razvoju okolišnih i klimatskih politika i zakonodavstva Unije uključujući integriranje okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike, te promicanje boljeg upravljanja, ali se zbog opsega ili učinka ove Uredbe mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(49)

Uredbu (EZ) br. 614/2007 stoga bi trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

PROGRAM ZA OKOLIŠ I KLIMATSKE AKTIVNOSTI (LIFE)

Članak 1.

Uspostava

Uspostavlja se Program za okoliš i klimatske aktivnosti kojim se obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. („program LIFE”).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„pilot-projekti” znači projekti u kojima se primjenjuju tehnike ili metode koje se nisu primjenjivale ni testirale prije toga niti negdje drugdje, koje pružaju potencijalne prednosti za okoliš ili klimu u usporedbi s trenutnom najboljom praksom i koje se naknadno i u većem razmjeru mogu primijeniti u sličnim situacijama;

(b)

„demonstracijski projekti” znači projekti kojima se u praski izvode, testiraju, ocjenjuju i šire mjere, metodologije ili pristupi koji su novi ili nepoznati u kontekstu specifičnom za projekt, npr. geografskom, okolišnom ili socioekonomskom kontekstu te koji bi se mogli primjenjivati drugdje u sličnim okolnostima;

(c)

„projekti najbolje prakse” znači projekti u kojima se primjenjuju odgovarajuće, isplative i tehnički najmodernije tehnike, metode i pristupi uzimajući u obzir poseban kontekst projekta;

(d)

„integrirani projekti” znači projekti kojima se na održiv način, na velikom zemljopisnom području, posebno na regionalnoj, višeregionalnoj, nacionalnoj ili transnacionalnoj razini, provode okolišne ili klimatske strategije ili akcijski planovi koji su nužni u skladu s posebnim okolišnim ili klimatskim zakonodavstvom, razvijenima u skladu s drugim aktima Unije ili su ih razvila nadležna tijela država članica, prvenstveno na područjima prirode uključujući, između ostalog, upravljanje mrežom Natura 2000, područja vode, otpada, zraka, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama, u isto vrijeme osiguravajući uključenost dionika i promicanje koordinacije s barem još jednim relevantnim izvorom financiranja na razini Unije ili na nacionalnoj ili privatnoj razini te njegovu mobilizaciju.

(e)

„projekti tehničke pomoći” znači projekti u sklopu kojih se bespovratnim sredstvima za aktivnosti pruža financijska potpora za pomoć u pripremanju integriranih projekata, posebno kako bi se osiguralo da su ti projekti u skladu s vremenskim, tehničkim i financijskim zahtjevima programa LIFE u koordinaciji sa sredstvima iz članka 8. stavka 3.;

(f)

„projekti izgradnje kapaciteta” znači projekti u sklopu kojih se bespovratnim sredstvima za aktivnosti pruža financijska potpora aktivnostima potrebnima za izgradnju kapaciteta država članica, uključujući nacionalne i regionalne kontaktne točke programa LIFE, s ciljem omogućavanja učinkovitijeg sudjelovanja država članica u programu LIFE;

(g)

„pripremni projekti” znači projekti koje je prvenstveno odredila Komisija u suradnji s državama članicama kako bi podupirali posebne potrebe za razvoj i provedbu okolišnih ili klimatskih politika i zakonodavstva Unije;

(h)

„projekti informiranja, podizanja svijesti i širenja informacija” znači projekti kojima je cilj podržati komunikaciju, širenje informacija i podizanje svijesti na područjima potprograma za okoliš i klimatske aktivnosti.

Članak 3.

Opći ciljevi i pokazatelji uspješnosti

1.   Opći ciljevi programa LIFE su sljedeći:

(a)

doprinijeti prelasku na gospodarstvo koje upotrebljava učinkovite resurse, ima nisku razinu emisije CO2 i otporno je na klimatske promjene, doprinijeti zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša te zaustavljanju i smanjenju gubitka bioraznolikosti, uključujući davanje podrške mreži Natura 2000 i borbu protiv narušavanja ekosustava;

(b)

poboljšati razvoj, provedbu i primjenu okolišne i klimatske politike i zakonodavstva Unije te djelovati kao katalizator i promicati integraciju i uključivanje okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike Unije te u praksu iz javnog i privatnog sektora također povećavajući kapacitet javnog i privatnog sektora;

(c)

podupirati bolje upravljanje u području okoliša i upravljanje u području klime na svim razinama, uključivši bolje sudjelovanje civilnog društva, NVO-a i lokalnih aktera;

(d)

podržati provedbu Sedmog akcijskog programa za okoliš.

Stremeći tim ciljevima, program LIFE doprinosi održivom razvoju i postizanju ciljeva strategije Europa 2020 te relevantnih planova i strategija Unije za okoliš i klimu.

2.   Opći ciljevi iz stavka 1. ostvaruju se kroz sljedeće potprograme:

(a)

potprogram za okoliš;

(b)

potprogram za klimatske aktivnosti.

3.   Uspješnost programa LIFE procjenjuje se posebno u odnosu na sljedeće pokazatelje:

(a)

u odnosu na opći cilj iz točke (a) stavka 1., poboljšanja okoliša i klime koja se mogu pripisati programu. U vezi s ciljem doprinošenja zaustavljanju i smanjenju gubitka bioraznolikosti, poboljšanja okoliša koja se mogu pripisati programu mjere se prema postotku mreže Natura 2000 koji je obnovljen ili kojim se sad upravlja na odgovarajući način, prema površini i vrsti obnovljenih ekosustava te broju i tipu ciljnih staništa i vrsta s poboljšanim stupnjem očuvanosti;

(b)

u odnosu na opće ciljeve koji se odnose na razvoj i provedbu iz točke (b) stavka 1., broj razvijenih ili poduzetih intervencija kojima se provode planovi, programi ili strategije u skladu s okolišnom ili klimatskom politikom i zakonodavstvom Unije te broj intervencija koje su prikladne za umnožavanje ili prijenos;

(c)

u odnosu na opće ciljeve koji se odnose na integraciju i uključivanje iz točke (b) stavka 1., broj intervencija kojima se postiže sinergije s drugim programima Unije za financiranje ili uključivanje u te programe, ili intervencija koje su uključene u prasku iz javnog ili privatnog sektora;

(d)

u odnosu na opći cilj iz točke (c) stavka 1., broj intervencija za postizanje boljeg upravljanja, širenja informacija i svijesti o okolišnom i klimatskim aspektima;

Komisija ima ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 29. radi dodatnog razrađivanja pokazatelja uspješnosti kada je riječ o njihovoj primjeni na prioritetna područja i na tematske prioritete iz članka 9. i Priloga III. u smislu potprograma za okoliš i iz članka 13. u smislu potprograma za klimatske aktivnosti.

Članak 4.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu programa LIFE za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 3 456 655 000 EUR u tekućim cijenama, što je 0,318 % ukupnog iznosa odobrenih sredstava kako se navodi u Uredbi (EU) br. 1311/2013.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Proračunska raščlamba po potprogramima je sljedeća:

(a)

2 592 491 250 EUR ukupne financijske omotnice iz stavka 1. dodjeljuju se potprogramu za okoliš;

(b)

864 163 750 EUR ukupne financijske omotnice iz stavka 1. dodjeljuju se potprogramu za klimatske aktivnosti.

Članak 5.

Sudjelovanje trećih zemalja u programu LIFE

Program LIFE otvoren je za sudjelovanje sljedećim zemljama:

(a)

zemlje članice Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP);

(b)

zemlje kandidatkinje, potencijalne kandidatkinje i zemlje pristupnice Uniji;

(c)

zemlje na koje se odnosi europska politika susjedskih odnosa;

(d)

zemlje koje su postale članice Europske agencije za okoliš u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 933/1999 (24).

Takvo sudjelovanje provodi se u skladu s uvjetima navedenima u odgovarajućim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima kojima se uspostavljaju opća načela za sudjelovanje tih trećih zemalja u programima Unije.

Članak 6.

Aktivnosti izvan Unije ili u prekomorskim zemljama i na prekomorskim područjima

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 5. programom LIFE mogu se financirati aktivnosti izvan Unije i u prekomorskim zemljama i područjima (PZP) u skladu s Odlukom 2001/822/EZ (Odluka o prekomorskom udruživanju), pod uvjetom da su te aktivnosti potrebne za ostvarivanje okolišnih i klimatskih ciljeva Unije i za osiguravanje učinkovitosti intervencija na području država članica na koje se odnose ugovori.

2.   Pravna osoba sa sjedištem izvan Unije može sudjelovati u projektima navedenima u članku 18. pod uvjetom da korisnik koji koordinira projekt ima sjedište u Uniji te da aktivnost koja se treba provoditi izvan Unije zadovoljava uvjete iz stavka 1 ovoga članka.

Članak 7.

Međunarodna suradnja

Tijekom provedbe programa LIFE suradnja s relevantnim međunarodnim organizacijama i s njihovim institucijama i tijelima moguća je kada je potrebna za postizanje ciljeva iz članka 3.

Članak 8.

Komplementarnost

1.   Komisija i države članice osiguravaju da potpora iz programa LIFE bude u skladu s politikama i prioritetima Unije te da se njome dopunjuju drugi financijski instrumenti Unije u isto vrijeme osiguravajući provedbu mjera pojednostavljenja.

2.   Aktivnosti koje se financiraju programom LIFE u skladu su sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom kao i s propisima Unije o državnoj potpori. Države članice Komisiju posebno obavještavaju o financiranju iz programa LIFE ako se radi o državnoj potpori u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i ono ne može stupiti na snagu prije nego ga odobri Komisija u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a, osim ako je u skladu s uredbom donesenom sukladno članku 2. stavku 1. i članku 8. Uredbe (EZ) br. 994/98.

3.   Komisija i države članice u skladu sa svojim pojedinačnim odgovornostima osiguravaju koordinaciju između programa LIFE te Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo kako bi se stvorila sinergija, posebno u kontekstu integriranih projekata te kako bi se podržala upotreba rješenja, metoda i pristupa razvijenih u sklopu programa LIFE. Takva je koordinacija uspostavljena unutar okvira utvrđenog Uredbom o zajedničkim odredbama i Zajedničkim strateškim okvirom te mehanizmima utvrđenima sporazumima o partnerstvu sukladno toj Uredbi.

4.   Komisija također osigurava dosljednost i sinergiju te izbjegava preklapanja programa LIFE i ostalih politika i financijskih instrumenata Unije, posebno Obzora 2020. te onih u okviru vanjskog djelovanja Unije.

GLAVA II.

POTPROGRAMI

POGLAVLJE 1.

Potprogram za okoliš

Članak 9.

Prioritetna područja potprograma za okoliš

1.   Potprogram za okoliš ima tri prioritetna područja:

(a)

Okoliš i učinkovito korištenje resursa;

(b)

Priroda i bioraznolikost;

(c)

Okolišno upravljanje i informacije.

2.   Prioritetna područja iz stavka 1. obuhvaćaju tematske prioritete utvrđene Prilogom III.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 29. kojima se određuje dodavanje, brisanje ili izmjena tematskih prioriteta utvrđenih Prilogom III. na temelju sljedećih kriterija:

(a)

prioriteti utvrđeni Sedmim akcijskim programom za okoliš;

(b)

posebni ciljevi određeni za svako prioritetno područje navedeni u člancima 10., 11. I 12.;

(c)

iskustvo prikupljeno provedbom višegodišnjeg programa rada iz članka 24.;

(d)

iskustvo prikupljeno provedbom integriranih projekata;

e)

Prioriteti proizašli iz novog okolišnog zakonodavstva Unije, usvojenog nakon 23. prosinca 2013.; ili

(f)

iskustvo prikupljeno provedbom postojećih zakonodavstva i politika Unije na području okoliša.

Komisija pregledava i, po potrebi, revidira tematske prioritete iz Priloga III. najkasnije do srednjoročnog ocjenjivanja programa LIFE spomenutog u točki (a) članka 27. stavka 2.

3.   Minimalno 55 % proračunskih sredstava dodijeljenih projektima koji se podržavaju bespovratnim sredstvima za aktivnosti iz potprograma za okoliš namijenjeno je projektima kojima se podržava očuvanje prirode i bioraznolikosti.

4.   Komisija ima ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 29. kako bi povećala postotak iz stavka 2. ovog članka za najviše 10 %, pod uvjetom da ukupna sredstva zatražena tijekom dvije uzastopne godine prijedlozima obuhvaćenima prioritetnim područjem za prirodu i bioraznolikost te koji zadovoljavaju zahtjeve minimalne kvalitete prelaze za više od 20 % odgovarajući iznos izračunat za dvije godine koje prethode tim godinama.

Članak 10.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Okoliš i učinkovito korištenje resursa”

Posebni ciljevi potprograma „Okoliš” za prioritetno područje „Okoliš i učinkovito korištenje resursa” prije svega su:

(a)

razviti, testirati i demonstrirati pristupe politikama i upravljanju, najbolje prakse i rješenja izazova u vezi s okolišem, uključujući i razvoj i predstavljanje inovativnih tehnologija, koji su prikladni za umnožavanje, prijenos ili integriranje, između ostalog u odnosu na vezu između okoliša i zdravlja te kao potpora politikama i zakonodavstvu u vezi s učinkovitom uporabom resursa, uključujući Plan za Europu učinkovitih resursa;

(b)

podupirati primjenu, razvoj, testiranje i demonstraciju integriranih pristupa za provedbu planova i programa u skladu s okolišnom politikom i zakonodavstvom Unije, prvenstveno na području vode, otpada i zraka;

(c)

poboljšati bazu znanja za razvoj, provedbu, procjenu, praćenje i ocjenu okolišne politike i zakonodavstva Unije te za procjenu i praćenje čimbenika, pritisaka i reakcija koji imaju utjecaj na okoliš unutar Unije i izvan nje.

Članak 11.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Priroda i bioraznolikost“

Posebni ciljevi potprograma „Okoliš” za prioritetno područje „Priroda i bioraznolikost” prije svega su:

(a)

doprinijeti razvoju i provedbi politike i zakonodavstva Unije na području prirode i bioraznolikosti, uključujući strategiju Unije za biološku raznolikost do 2020. i direktive 92/43/EEZ i 2009/147/EZ, posebice primjenom, razvijanjem, testiranjem i demonstriranjem pristupa, najboljih praksi i rješenja;

(b)

podupirati daljnji razvoj i provedbu mreže Natura 2000, uspostavljene člankom 3. Direktive 92/43/EEZ, i upravljanje njome, posebice primjenu, razvijanje, testiranje i demonstriranje integriranih pristupa provedbe prioritetnih okvira djelovanja pripremljenih na temelju članka 8. te Direktive;

(c)

poboljšati bazu znanja za razvoj, provedbu, procjenu, praćenje i ocjenu politike i zakonodavstva Unije o prirodi i bioraznolikosti te za procjenu i praćenje čimbenika, pritisaka i reakcija koji imaju utjecaj na prirodu i bioraznolikost unutar Unije i izvan nje.

Članak 12.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Okolišno upravljanje i informacije”

Posebni ciljevi potprograma za okoliš za prioritetno područje „Okolišno upravljanje i informacije” prije svega su:

(a)

promicati podizanje svijesti o pitanjima okoliša, uključujući stvaranje javne potpore i potpore dionika za razvoj politika Unije na području okoliša te promicati spoznaje o održivom razvoju i nove modele za održivu potrošnju;

(b)

podupirati komuniciranje i širenje informacija na području okoliša i upravljanje njima te olakšati razmjenu znanja o uspješnim okolišnim rješenjima i praksi, između ostalog razvijanjem platformi za suradnju između dionika i osposobljavanja;

(c)

promicati učinkovitije usklađivanje sa zakonodavstvom Unije o okolišu i njegovu provedbu te doprinijeti učinkovitijem usklađivanju i provedbi, a posebno promicanjem razvoja i širenja najboljih praksi i pristupa politikama;

(d)

promicati bolje okolišno upravljanje većom uključenošću dionika, uključujući i nevladine organizacije, u savjetovanje o politikama i njihovu provedbu.

POGLAVLJE 2.

Potprogram za klimatske aktivnosti

Članak 13.

Prioritetna područja potprograma za klimatske aktivnosti

Potprogram za klimatske aktivnosti ima tri prioritetna područja:

(a)

ublažavanje klimatskih promjena,

(b)

prilagođavanje klimatskim promjenama,

(c)

upravljanje i informacije na području klime.

Članak 14.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Ublažavanje klimatskih promjena”

U cilju doprinosa smanjenju emisije stakleničkih plinova posebni ciljevi prioritetnog područja „Ublažavanje klimatskih promjena” prije svega su:

(a)

doprinijeti provedbi i razvoju politika i zakonodavstva Unije o ublažavanju klimatskih promjena, uključujući integraciju po područjima politika, a posebno razvijanjem, testiranjem i demonstriranjem pristupa politikama ili upravljanju, najboljih praksi i rješenja za ublažavanje klimatskih promjena;

(b)

poboljšati temelje znanja za razvoj, procjenu, praćenje, ocjenu i provedbu učinkovitih aktivnosti i mjera za ublažavanje klimatskih promjena te povećanje kapaciteta za primjenu tog znanja u praksi;

(c)

olakšati razvoj i provedbu integriranih pristupa, kao što su strategije i akcijski planovi za ublažavanje klimatskih promjena na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini;

(d)

doprinijeti razvoju i demonstraciji inovativnih tehnologija, sustava, metoda i instrumenata za ublažavanje klimatskih promjena koji su prikladni za umnožavanje, prijenos ili integriranje.

Članak 15.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Prilagođavanje klimatskim promjenama”

U cilju doprinosa podržavanju napora za veću otpornost na klimatske promjene posebni ciljevi prioritetnog područja „Prilagođavanje klimatskim promjenama” prije svega su:

(a)

doprinijeti razvoju i provedbi politika Unije o prilagođavanju klimatskim promjenama, uključujući integraciju po područjima politika, a posebno razvijanjem, testiranjem i demonstriranjem pristupa politikama ili upravljanju, najboljih praksi i rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama, po potrebi uključujući i pristupe koji se temelje na ekosustavima;

(b)

poboljšati temelje znanja za razvoj, procjenu, praćenje, ocjenu i provedbu učinkovitih aktivnosti i mjera za prilagodbu klimatskim promjenama, stavljajući na prvo mjesto, gdje je to prikladno, one koje primjenjuju pristup koji se temelji na ekosustavima, te povećati kapacitete za primjenu tog znanja u praksi;

(c)

olakšati razvoj i provedbu integriranih pristupa, kao što su strategije i akcijski planovi za prilagodbu klimatskim promjenama na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini, stavljajući na prvo mjesto, gdje je to prikladno, pristupe koji se temelje na ekosustavima;

(d)

doprinijeti razvoju i demonstraciji inovativnih tehnologija, sustava, metoda i instrumenata za prilagodbu klimatskim promjenama koji su prikladni za umnožavanje, prijenos ili integriranje.

Članak 16.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Upravljanje i informacije na području klime”

Posebni ciljevi prioritetnog područja „Upravljanje i informacije na području klime” prije svega su:

(a)

promicati podizanje svijesti o klimatskim pitanjima, uključujući stvaranjem javne potpore i potpore dionika za razvoj politika Unije na području klime te promicati spoznaje o održivom razvoju;

(b)

podupirati komuniciranje i širenje informacija na području klime te upravljanje njima i olakšavanje razmjene znanja o uspješnim klimatskim rješenjima i praksama, između ostalog razvijanjem platformi za suradnju između dionika te izobrazbe;

(c)

promicati učinkovitije usklađivanje s klimatskim zakonodavstvom Unije i njegovu provedbu te doprinijeti učinkovitijem usklađivanju i provedbi, a posebno promicanjem razvoja i širenja najboljih praksi i pristupa politikama;

(d)

promicati bolje upravljanje na području klime većom uključenošću dionika, uključujući nevladine organizacije, u savjetovanje o politikama i njihovu provedbu.

GLAVA III.

ZAJEDNIČKE PROVEDBENE ODREDBE

POGLAVLJE 1.

Financijska sredstva

Članak 17.

Vrste sredstava

1.   Sredstva Unije mogu imati sljedeće pravne oblike:

(a)

bespovratna sredstva,

(b)

ugovori javne nabave,

(c)

doprinosi financijskim instrumentima u skladu s odredbama o financijskim instrumentima iz Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, posebno njezini članci 139. i 140,. i s drugim operativnim zahtjevima iz posebnih akata Unije;

(d)

sve druge intervencije potrebne za postizanje općih ciljeva utvrđenih u članku 3.

2.   Komisija provodi ovu Uredbu u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 966/2012.

3.   Financiranje u skladu s ovom Uredbom ako se radi o državnoj potpori u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije provodi se na način koji je u skladu s relevantnim propisima Unije o državnoj potpori.

4.   Minimalno 81 % proračunskih sredstava za program LIFE dodjeljuje se projektima koji se podržavaju bespovratnim sredstvima za aktivnosti ili, gdje je prikladno, financijskim instrumentima kao što je spomenuto u točki (c) stavka 1.

Komisija može uključiti te financijske instrumente kao dio Višegodišnjeg programa rada spomenutog u članku 24., koji je podložan prethodnoj ocjeni kao što je spomenuto u točki (f) članka 140. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

5.   Maksimum od 30 % proračunskih sredstava dodijeljenih bespovratnim sredstvima za aktivnosti u skladu sa stavkom 3.a može biti dodijeljeno integriranim projektima. Taj maksimalni postotak se ponovno ocjenjuje u okviru ocjene programa LIFE sredinom provedbenog razdoblja spomenutog u točki (a) članka 27. stavka 2. te ga prati, ako je to potrebno, zakonodavni prijedlog.

Članak 18.

Projekti

Bespovratnim sredstvima za aktivnosti se mogu financirati sljedeće projekte:

(a)

pilot-projekte,

(b)

demonstracijske projekte,

(c)

projekte najbolje prakse,

(d)

integrirane projekte,

(e)

projekte tehničke podrške,

(f)

projekte jačanja sposobnosti,

(g)

pripremne projekte,

(h)

projekte informiranja, podizanja svijesti i širenja informacija,

(i)

sve druge projekte potrebne za postizanje općih ciljeva utvrđenih u članku 3.

Članak 19.

Kriteriji prihvatljivosti i dodjele te odabir projekta

1.   Projekti navedeni u članku 18. zadovoljavaju kriterije prihvatljivosti koji se temelje na definicijama koje su utvrđene u članku 2. te sljedećim kriterijima dodjele:

(a)

u interesu su Unije jer daju znatan doprinos ostvarenju jednog od općih ciljeva programa LIFE iz članka 3., kao i posebnih ciljeva za prioritetna područja navedena u članku 9., tematskih prioriteta iz Priloga III, ili posebnih ciljeva za prioritetna područja navedena u članku 13.;

(b)

osiguravaju isplativ pristup te su tehnički i financijski koherentni; i

(c)

predložena provedba je razumna.

2.   Dodjela projekata podliježe projektima koji zadovoljavaju zahtjeve minimalne kvalitete u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Projekti financirani programom LIFE prema jednom prioritetnom području izbjegavaju ugrožavanje okolišnih ili klimatskih ciljeva na drugom prioritetnom području i, kada je to moguće, promiču sinergiju između različitih ciljeva te uporabu zelene javne nabave.

4.   Komisija osigurava geografsku ravnotežu za integrirane projekte dodjeljujući okvirno barem tri integrirana projekta svakoj državi članici, osiguravajući barem jedan integrirani projekt pod potprogramom „Okoliš” i barem jedan integrirani projekt pod potprogramom za Klimatske aktivnosti tijekom programskog razdoblja programa LIFE navedenog u članku 1.

Integrirani projekti se raspodjeljuju sa svrhom ostvarivanja ciljeva postavljenih u skladu s točkom (d) članka 24. stavka 2. za svako područje koje se navodi u točki (d) članka 2.

Kako bi se ocijenilo poštovanje odredbe o mobilizaciji Unijinih, nacionalnih ili privatnih sredstava iz članka 2. točke (d), prijedlozi za integrirane projekte popraćeni su:

(a)

u prvoj fazi postupka prijave financijskim planom; i

(b)

u drugoj fazi postupka prijave barem jednim pismom namjere koje ukazuje na to u kojoj će mjeri drugi relevantni Unijini, nacionalni, ili privatni izvori sredstava biti mobilizirani te navodeći takve izvore sredstava.

5.   Za vrijeme trajanja prvog višegodišnjeg programa rada Komisija osigurava geografsku ravnotežu za projekte, osim integriranih projekata koji su podneseni pod potprogramom „Okoliš”, proporcionalnom raspodjelom sredstava između svih država članica uspostavljanjem okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava prema kriterijima utvrđenima u Prilogu I. Ako okvirna nacionalna dodijeljena sredstva nisu primjenjiva, projekti se biraju isključivo na temelju vrijednosti.

6.   Ako je iznos sufinanciranja koji je potreban za financiranje projekata koje je podnijela država članica, osim integriranih projekata, na popisu koji je sastavila Komisija na kraju postupka odabira manji od okvirnih dodijeljenih sredstava za tu državu članicu, Komisija, ako zadovoljavaju uvjete utvrđene u stavcima 1. i 2., iskorištava preostali iznos tih nacionalnih okvirnih dodijeljenih sredstava za sufinanciranje onih projekata koje je podnijela druga država članica, uključujući projekte u PZP-a koji najviše pridonose postizanju općih ciljeva iz članka 3.

Prilikom predstavljanja popisa projekata koji će biti sufinancirani, Komisija izvješćuje Odbor za program LIFE za okoliš i klimatske aktivnosti o načinu na koji je uzela u obzir kriterije dodjeljivanja utvrđene u skladu sa stavcima 4 i 5.

7.   Komisija posebnu pažnju daje transnacionalnim projektima u kojima je transnacionalna suradnja nužna kako bi se jamčila zaštita okoliša i klimatski ciljevi te se trudi osigurati da se minimalno 15 % proračunskih sredstava namijenjenih projektima dodijeli transnacionalnim projektima. Komisija razmatra dodjeljivanje sredstava transnacionalnim projektima čak i u slučajevima kada je okvirni iznos nacionalnih dodijeljenih sredstava jedne ili više država članica koje sudjeluju u tim transnacionalnim projektima premašen.

8.   Tijekom prvog višegodišnjeg programa rada država članica ispunjava uvjete za financiranje jednog projekta izgradnje kapaciteta do iznosa od 1 000 000 EUR ukoliko zadovoljava jedan od sljedećih kriterija:

(a)

prosječna je razina potrošnje okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava države članice za godine 2010., 2011. i 2012. kako je utvrđeno u članku 6. Odredbe (EZ) br. 614/2007, ispod 70 %;

(b)

BDP države članice po stanovniku u 2012. je bio ispod 90 % prosjeka Unije; ili

(c)

država članica je pristupila Uniji nakon 1. siječnja 2013.

Tijekom drugog višegodišnjeg programa rada država članica ispunjava uvjete za financiranje jednog projekta izgradnje kapaciteta do iznosa od 750 000 EUR ukoliko zadovoljava sljedeće kriterije:

(a)

prosječna je razina potrošnje države članice okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava za godine 2014., 2015. i 2016., utvrđenih u stavku 3.a., ispod 70 %; i

(b)

prosječna razina potrošnje države članice okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava za godine 2014., 2015. i 2016. porasla je u usporedbi s prosječnom razinom potrošnje za godine 2010., 2011. i 2012.

Kako bi bila prihvatljiva za financiranje projekata izgradnje kapaciteta, država članica obvezuje se na održavanje resursa posvećenih programu LIFE, uključujući između ostalog broj zaposlenih, na razinama koje nisu niže od onih koje su bile na snazi 2012., za vrijeme trajanja odgovarajućeg višegodišnjeg programa rada. Ta obveza utvrđena je u planu izgradnje kapaciteta spomenutom u stavku 9.

Putem izuzeća od odredbe za prihvatljivost iz prvog i drugog podstavaka te za cijelo vrijeme trajanja programa LIFE, država članica neće biti prihvatljiva za financiranje projekata izgradnje kapaciteta ako je njezin BDP po stanovniku u 2012. bio iznad 105 % prosjeka Unije. Financiranje projekata izgradnje kapaciteta ograničeno je na jedan projekt po državi članici po višegodišnjem programu rada.

9.   Komisija uspostavlja ubrzani postupak dodjeljivanja sredstava za sve projekte izgradnje kapaciteta. Prijave za takve projekte izgradnje kapaciteta mogu biti podnesene od 23. prosinca 2013. Prijave se temelje na planu izgradnje kapaciteta oko kojeg se države članice trebaju složiti s Komisijom navodeći intervencije koje bi se financirale programom LIFE u svrhu razvijanja kapaciteta države članice da podnese uspješne prijave za financiranje projekata pod potprogramima za Okoliš i Klimatske aktivnosti. Takve intervencije mogu uključivati, ali nisu ograničene na:

(a)

zapošljavanje novog osoblja i osposobljavanje za nacionalne ili regionalne kontaktne točke LIFE;

(b)

olakšavanje razmjene iskustava i najboljih praksi te promicanje širenja i korištenja rezultata projekta prema programu LIFE;

(c)

pristupi „osposobljavanje voditelja osposobljavanja”;

(d)

programi razmjene i privremenog premještaja između javnih tijela vlasti u državama članicama, posebno aktivnosti razmjene „najboljih u skupini”.

Intervencije koje su pokrivene planom izgradnje kapaciteta mogu uključivati javnu nabavu stručnjaka kako bi se ad-hoc riješili tehnički nedostaci te nedostaci mogućnosti postupka, ali ne mogu uključivati javnu nabavu stručnjaka čija je glavna funkcija sastavljanje prijedloga za podnošenje prema godišnjim pozivima na podnošenje prijedloga.

Plan izgradnje kapaciteta također navodi procjene troškova takvih intervencija.

Članak 20.

Stope sufinanciranja i prihvatljivost troškova za projekte

1.   Najviše stope sufinanciranja za projekte iz članka 18. su do:

(a)

za vrijeme trajanja prvog višegodišnjeg programa rada, do 60 % prihvatljivih troškova za sve projekte, osim onih navedenih u točki (c), financiranih u sklopu potprogramâ za Okoliš i Klimatske aktivnosti;

(b)

za vrijeme trajanja drugog višegodišnjeg programa rada, do 55 % prihvatljivih troškova za sve projekte, osim onih navedenih u točki (c), financiranih u sklopu potprograma „Okoliš” i „Klimatske aktivnosti”;

(c)

za vrijeme cijelog trajanja programa LIFE:

i.

do 60 % prihvatljivih troškova za projekte iz točaka (d), (e) i (g) članka 18.;

ii.

podložno točki iii., do 60 % prihvatljivih troškova za projekte financirane pod prioritetnim područjem „Priroda i bioraznolikost” iz potprograma „Okoliš”;

iii.

do 75 % prihvatljivih troškova za projekte financirane pod prioritetnim područjem „Priroda i bioraznolikost” iz potprograma „Okoliš” koji se bave prioritetnim staništima ili vrstama u svrhu provedbe Direktive 92/43/EEZ ili vrstama ptica koje prioritetom za financiranje smatra Odbor za prilagođavanje tehničkom i znanstvenom napretku osnovan u skladu s člankom 16. Direktive 2009/147/EZ kada je potrebno da bi se ostvario cilj očuvanja;

iv.

do 100 % prihvatljivih troškova za projekte iz točke (f) članka 18.;

2.   Uvjeti za prihvatljivost troškova utvrđeni su u članku 126. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Takvi troškovi uključuju PDV i troškove osoblja.

Komisija u sredini razdoblja i nakon ex-post ocjenjivanja programa LIFE, omogućuje pregled povratka PDV-a po državi članici, kojeg su korisnici projekta LIFE tražili u završnoj fazi plaćanja.

3.   Troškovi u vezi s kupovinom zemljišta smatraju se prihvatljivima za financiranje Unije za projekte iz članka 18. pod uvjetom da:

(a)

kupnja će doprinijeti poboljšanju, održavanju i obnovi integriteta mreže Natura 2000, osnovane člankom 3. Direktive 92/43/EEZ, uključujući poboljšanjem povezanosti stvaranjem koridora, temelja povezanosti ili drugih elemenata zelene infrastrukture;

(b)

kupovina zemljišta jedini je ili najučinkovitiji način postizanja željenog učinka očuvanja;

(c)

kupljena zemljišta dugoročno su rezervirana za uporabe koje su u skladu s ciljevima iz članaka 11., 14. ili 15.; i

(d)

dotična država članica prijenosom ili na drugi način osigurava dugoročnu dodjelu takvog zemljišta u svrhu očuvanja prirode.

Članak 21.

Operativna bespovratna sredstva

1.   Operativna bespovratna sredstva namijenjena su za određene operativne i administrativne troškove neprofitnih subjekata koji su usmjereni prema cilju od općeg interesa Unije, prvenstveno su aktivni na području okoliša ili klimatskih aktivnosti te su uključeni u razvoj, provedbu i primjenu politika i zakonodavstva Unije.

2.   Najviša stopa sufinanciranja Unije za operativna bespovratna sredstva iz stavka 1. je 70 % prihvatljivih troškova.

Članak 22.

Druge vrste aktivnosti

Programom LIFE mogu se financirati aktivnosti koje provodi Komisija kako bi podržala pokretanje, provedbu i integraciju okolišnih i klimatskih politika i zakonodavstva Unije radi postizanja općih ciljeva iz članka 3. Te aktivnosti mogu uključivati:

(a)

informiranje i komuniciranje, uključujući kampanje podizanja svijesti. Financijska sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom također obuhvaćaju institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije, kao i o statusu provedbe i prijenosa sveg glavnog okolišnog i klimatskog zakonodavstva Unije;

(b)

studije, istraživanja, modeliranje i pripremu scenarija;

(c)

pripremu, provedbu, praćenje, provjeru i ocjenjivanje projekata, politika, programa i zakonodavstva;

(d)

radionice, konferencije i sastanke;

(e)

umrežavanje i platforme najboljih praksi;

(f)

sve druge aktivnosti potrebne za postizanje općih ciljeva iz članka 3.

Članak 23.

Korisnici

Programom LIFE mogu se financirati javna i privatna tijela.

S ciljem osiguravanja vidljivosti programa LIFE, korisnici oglašavaju projekt programa LIFE i rezultate njihovih projekta, uvijek spomenuvši pritom primljenu potporu Unije. Logotip programa LIFE, opisan u Prilogu II., koristi se za sve komunikacijske aktivnosti i pojavljuje se na oglasnim pločama na strateškim mjestima koja su vidljiva javnosti. Sva trajna dobra stečena u okviru programa LIFE nose logotip programa LIFE osim u slučajevima koje odredi Komisija.

POGLAVLJE 2.

Provedbene mjere

Članak 24.

Višegodišnji programi rada

1.   Komisija putem provedbenih aktova donosi višegodišnje programe rada za program LIFE. Navedeni se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 2.

Trajanje prvog višegodišnjeg programa rada je četiri godine, a trajanje drugog višegodišnjeg programa rada je tri godine.

2.   Svaki višegodišnji program rada utvrđuje, u skladu s općim ciljevima iz članka 3., sljedeće:

(a)

dodjelu sredstava prema prioritetnim područjima i prema različitim vrstama financiranja u sklopu svakog potprograma u skladu s člankom 9. stavkom 3. i člankom 17. stavcima 4. i 5. Ne provodi se nikakvo daljnje prethodno dodjeljivanje bespovratnih sredstava za projektnu aktivnost između ili unutar svakog prioritetnog područja, osim za projekte tehničke podrške i izgradnje kapaciteta;

(b)

teme projekata koje provode tematske prioritete iz Priloga III. za projekte koje će se financirati u razdoblju na koje se odnosi višegodišnji program rada;

(c)

kvalitativne i kvantitativne ishode, pokazatelje i ciljeve za svako prioritetno područje i vrstu projekata za razdoblje na koje se odnosi višegodišnji program rada u skladu s pokazateljima uspješnosti iz članka 3. stavka 3. i posebnih ciljeva utvrđenih za svako prioritetno područje u člancima 10., 11., 12., 14., 15. i 16.;

(d)

tehničku metodologiju za postupak odabira projekata i kriterije odabira i dodjeljivanja bespovratnih sredstava u skladu s člancima 2. i 19. ove Uredbe i relevantnim odredbama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012;

(e)

indikativne rasporede za pozive na dostavu prijedloga za razdoblje na koje se odnosi višegodišnji program rada.

3.   U okviru višegodišnjeg programa rada Komisija objavljuje godišnje pozive na podnošenje prijedloga za prioritetna područja navedena u članku 9. stavku 1. i članku 13. Komisija osigurava da se neiskorištena sredstva u danom pozivu na podnošenje prijedloga preraspodijele između različitih vrsta projekata spomenutih u članku 18.

4.   Komisija provedbenim aktom preispituje višegodišnji program rada najkasnije do ocjene programa LIFE sredinom provedbenog razdoblja. Taj provedbeni akti donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 2.

Članak 25.

Metode provedbe

Komisija provodi aktivnosti u skladu s općim ciljevima iz članka 3. ove Uredbe prema načinima provedbe proračuna iz članka 58. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, posebice izravnog i neizravnog centraliziranog upravljanja Komisije ili zajedničkog upravljanja s međunarodnim organizacijama.

Članak 26.

Administrativna i tehnička podrška

Financijska sredstva za program LIFE također mogu pokrivati nužne rashode koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije, komunikacije i ocjenjivanja koje su neposredno potrebne za upravljanje programom LIFE i postizanje njegovih općih ciljeva iz članka 3.

Komisija organizira, redovito i u suradnji s nacionalnim kontaktnim točkama LIFE, seminare i radionice, objavljuje popise projekata koji se financiraju kroz program LIFE ili poduzima druge aktivnosti kako bi olakšala razmjenu iskustva, znanja i najboljih praksi o svim projektima te ponavljanje i prijenos projektnih rezultata diljem Unije. U tu svrhu, Komisija poduzima aktivnosti koje ciljaju na širenje projektnih rezultata među korisnicima LIFE-a i šire, s posebnim naglaskom, kada je to potrebno, na državama članicama s manjim brojem prihvaćenih sredstava LIFE-a te olakšava komunikaciju i suradnju između dovršenih projekata ili onih koji još traju s novim korisnicima projekta, podnositeljima zahtjeva ili dionicima na istom području.

Komisija također organizira posebne seminare, radionice ili, prema potrebi, aktivnosti druge vrste barem svake dvije godine kako bi olakšala razmjenu iskustva, znanja i najboljih praksi u pogledu oblikovanja, pripreme i provedbe integriranih projekata kao i učinkovitosti pomoći pružene u sklopu projekata tehničke podrške. Te aktivnosti uključuju nacionalne ili regionalne administracije koje upravljaju drugim sredstvima Unije te druge relevantne dionike.

Članak 27.

Praćenje i ocjenjivanje

1.   Komisija redovito prati i izvještava o provedbi programa LIFE (i njegovih potprograma), uključujući i iznosu rashoda koji se odnose na klimu i bioraznolikost. Također ocjenjuje sinergije između programa LIFE i ostalih komplementarnih programa Unije, te posebice između njegovih potprograma. Komisija izračunava okvirna nacionalna dodijeljena sredstva, u skladu s kriterijima iz Priloga I., za vrijeme trajanja drugog višegodišnjeg programa rada isključivo za potrebe određivanja referentnih vrijednosti država članica.

2.   Komisija dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija sljedeća izvješća:

(a)

najkasnije 30. lipnja 2017., vanjskom i nezavisnom izvješće o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja programa LIFE (i njegovih potprograma), uključujući kvalitativne i kvantitativne aspekte njegove provedbe, iznose rashoda koji se odnose na klimu i bioraznolikost, opseg u kojem su ostvarene sinergije između ciljeva te njegovu komplementarnost s drugim relevantnim programima Unije, ostvarenje ciljeva svih mjera (kada je moguće, na razini rezultata i učinaka), učinkovitost korištenja resursa i njegovu dodanu vrijednost u Uniji, s obzirom na odlučivanje o obnavljanju, izmjeni ili obustavi mjera. Izvješće o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja također uključuje kvantitativnu i kvalitativnu analizu doprinosa programa LIFE statusu očuvanja staništa i vrsta, navedenih u direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ. Ocjenjivanjem se dodatno razmatra opseg pojednostavljenja, njegova unutarnja i vanjska dosljednost, neprekidna važnost svih ciljeva, kao i doprinos mjera u sklopu programa LIFE ciljevima strategije Europa 2020. i održivom razvoju. Uzima u obzir rezultate ocjenjivanja dugoročnih učinaka programa LIFE+. Izvješću o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja se prilažu napomene Komisije uključujući način na koji se rezultati izvješća o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja uzimaju u obzir prilikom provedbe programa LIFE, te posebno opseg u kojem je tematske prioritete iz Priloga III. potrebno prilagoditi.

Izvješće o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja sadrži ili mu se prilaže temeljita procjena opsega i kvalitete potražnje za, planiranje i provedbu integriranih projekata. Posebna pažnja daje se ostvarenom ili očekivanom uspjehu integriranih projekata u uključivanju drugih sredstava Unije, posebno uzimajući u obzir koristi povećane usklađenosti s drugim financijskim instrumentima Unije, opseg uključenosti dionika i opseg u kojem su prošli projekti prema LIFE-u+ bili ili se očekuje da budu pokriveni integriranim projektima.

(b)

najkasnije 31. prosinca 2023., izvješće o vanjskom i nezavisnom ex-post ocjenjivanju koje obuhvaća provedbu i rezultate programa LIFE i njegovih potprograma, uključujući iznose rashoda koji se odnose na klimu i bioraznolikost, opseg ostvarenja ciljeva programa LIFE u cjelini i svakog od njegovih potprograma, opseg u kojem su ostvarene sinergije između različitih ciljeva te doprinos programa LIFE postizanju ciljeva strategije Europa 2020. Izvješće o ex-post ocjenjivanju također ispituje opseg u kojem je ostvarena integracija okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike Unije te, u najvećoj mogućoj mjeri, gospodarsku korist ostvarenu programom LIFE kao i učinak i dodanu vrijednost uključenih zajednica.

3.   Komisija osigurava da su rezultati ocjenjivanja poduzetih u skladu s ovim člankom javno dostupni.

Članak 28.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da su, prilikom provođenja aktivnosti financiranih u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama te, ukoliko se otkriju nepravilnosti, povratom nedugovanih isplaćenih iznosa i, po potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim kaznama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na licu mjesta, svih korisnika, izvođača i podizvođača koji su primili sredstva Unije u okviru programa LIFE.

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može obaviti provjere na licu mjesta i inspekcije gospodarskih subjekata koji su posredno ili neposredno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupcima utvrđenim Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (25), kako bi se ustanovilo postojanje prijevare, korupcije ili drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom o financiranju sredstvima Unije.

Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama te sporazumi i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava i ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provođenje takvih revizija, provjera na licu mjesta i inspekcija.

3.   Korisnici sredstava Unije osiguravaju Komisiji dostupnost svih popratnih dokumenata koji se odnose na rashode tog projekta još pet godina nakon zadnje uplate za taj projekt.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29.

Izvršavanje ovlasti

1.   Komisija ima ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 3. i članka 9. stavaka 2. i 4. dodjeljuju se Komisiji na rok od sedam godina od 23. prosinca 2013.

3.   Delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 3. i članka 9. stavaka 2. i 4. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegacija ovlasti navedena u toj odluci. Ona stupa na snagu dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   U trenutku kada Komisija donese delegirani akt, o tome obavještava istovremeno Europski parlament i Vijeće.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 3. stavkom 3. i člankom 9. stavcima 2. i 4. stupa na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od obavještavanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 30.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Odbor za Program za okoliš i e aktivnosti LIFE. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako Odbor ne izda mišljenje, Komisija ne usvaja nacrt provedbenog akta, nego se primjenjuje treći podstavak članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 182/2001.

Članak 31.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 614/2007 ovime se stavlja izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 32.

Prijelazne mjere

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 31. prvi stavak, mjere započete prije 1. siječnja 2014. u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 do njihovog završetka uređuje ta Uredba i u skladu su s tehničkim odredbama koje su u njoj definirane. Odbor iz članka 30. stavka 1. ove Uredbe zamjenjuje Odbor iz članka 13. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 614/2007 od 23. prosinca 2013.

2.   Financijska sredstva programa LIFE također mogu pokriti troškove tehničke i administrativne podrške, uključujući sav obvezni nadzor, komunikaciju i ocjenjivanje koji su potrebni u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 nakon njezina isteka, da bi se osigurao prijelaz između mjera donesenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 i programa LIFE.

3.   Iznosi koji su u skladu s financijskom omotnicom potrebni za mjere nadzora, komunikacije i revizije u razdoblju nakon 31. prosinca 2020. smatraju se potvrđenima samo ako su u skladu s financijskim okvirom koji se primjenjuje od 1. siječnja 2021.

4.   Odobrena sredstva koja odgovaraju namjenskim prihodima iz povrata pogrešno isplaćenih iznosa u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 koriste se u skladu s člankom 21. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za financiranje programa LIFE.

Članak 33.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od njene objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 191, 29.6.2012., str. 111.

(2)  SL C 277, 13.9.2012., str. 61.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(4)  Uredba (EZ) br. 614/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o uspostavljanju financijskog instrumenta za okoliš (LIFE+) (SL L 149, 9.6.2007., str. 1.).

(5)  Odluka Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”

(6)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 o 2. prosinca 2013. višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020 (Vidi stranicu 884 ovog Službenog lista).

(7)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(8)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i teritorija Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama u odnosu na Ulaganje za cilj rasta i poslova i kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1080/2006 (Vidi stranicu 289 ovog Službenog lista).

(10)  Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1081/2006 (Vidi stranicu 470 ovog Službenog lista).

(11)  Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o osnivanju Kohezijskog fonda i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1084/2006 (Vidi stranicu 281 ovog Službenog lista).

(12)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 209, 11.8.2005. str. 1.).

(13)  Uredba (EZ) br. 1290/2005

(14)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Obzora 2020., okvirnog programa za istraživanje i inovacije (2014-2020) (Vidi stranicu 104 ovog Službenog lista).

(15)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1303/2013 od 17. prosinca 2013. 2013 zajedničkim odredbama o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o općim odredbama o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu te Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1083/2006 (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(16)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(17)  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o zaštiti divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

(18)  Odluka 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (Vidi stranicu 924 ovog Službenog lista).

(19)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(20)  Uredba Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalne državne potpore (SL L 142, 14.5.1998., str. 1.).

(21)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(22)  Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice na području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.).

(23)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravilima i općim načelima na temelju kojih države članice nadziru Komisiju u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(24)  Uredba Vijeća (EZ) br. 933/1999 od 29. travnja 1999. kojom se mijenja Uredba (EEZ) br. 1210/90 o osnivanju Europske agencija za okoliš i Europske mreže za podatke o okolišu i promatranje okoliša (SL L 117, 5.5.1999., str. 1.).

(25)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i inspekcijama na licu mjesta koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

Kriteriji za utvrđivanje okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava za projekte, osim integriranih projekata, koji su podneseni pod potprogramom „Okoliš”.

U skladu s načelima solidarnosti i raspodjele odgovornosti, Komisija razdjeljuje sredstva među svim državama članicama za programsko razdoblje programa LIFE spomenuto u članku 1. za projekte, osim integriranih projekata, na temelju sljedećih kriterija:

(a)

Stanovništvo

i.

ukupan broj stanovnika svake države članice (ponderiranje 50 %); i

ii.

gustoća naseljenosti svake države članice, do granice u obliku dvostruke prosječne gustoće naseljenosti Unije (ponderiranje 5 %)

(b)

Priroda i bioraznolikost

(i)

ukupno područje Natura 2000 mjesta za svaku državu članicu izraženo kao udio ukupnog područja Natura 2000 (ponderiranje 25 %); i

(ii)

udio teritorija države članice pokrivenog Natura 2000 mjestima (ponderiranje 20 %).


PRILOG II.

Logotip programa LIFE

Image 1L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

PRILOG III.

Tematski prioriteti za potprograme područja „Okoliš” spomenutog u članku 9.

A.

Prioritetno područje „Okoliš i učinkovito korištenje resursa”:

(a)

Tematski prioriteti za vodu, uključujući i morski okoliš: aktivnosti za provedbu posebnih ciljeva za vodu određenih u Planu za Europu učinkovitih resursa i Sedmom akcijskom programu za okoliš, posebice:

i.

integrirani pristupi za provedbu Direktive 2000/60/EZ;

ii.

aktivnosti za provedbu Direktive 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1);

iii.

aktivnosti za provedbu programa mjera Direktive 2008/56/EZ s ciljem postizanja dobrog okolišnog stanja morskih voda;

iv.

aktivnosti za osiguravanje sigurne i učinkovite uporabe vodenih resursa, poboljšavajući kvantitativno upravljanje vodom, čuvajući visoku razinu kvalitete vode i izbjegavajući zlouporabu i propadanje vodenih resursa.

(b)

Tematski prioriteti za otpad: aktivnosti za provedbu posebnih ciljeva za otpad određenih u Planu za Europu učinkovitih resursa i Sedmom akcijskom programu za okoliš, posebice:

i.

integrirani pristupi za provedbu planova i programa za otpad;

ii.

aktivnosti za provedbu i razvoj zakonodavstva Unije o otpadu, s posebnim naglaskom na prvim koracima hijerarhije na području gospodarenja otpadom Unije (sprječavanje, ponovna uporaba i recikliranje);

iii.

aktivnosti za učinkovito korištenje resursa i učinak životnog ciklusa proizvoda, obrasce potrošnje i dematerijalizaciju gospodarstva.

(c)

Tematski prioriteti za učinkovito iskorištavanje resursa, uključujući tlo i šume te zeleno i kružno gospodarstvo: aktivnosti za provedbu Plana za Europu učinkovitih resursa i Sedmog akcijskog programa za okoliš koje nisu obuhvaćene drugim tematskim prioritetima iz ovog Priloga, posebice:

i.

aktivnosti industrijske simbioze i prijenosa znanja te razvoj novih modela za pomak prema kružnom i zelenom gospodarstvu;

ii.

aktivnosti tematske strategije za tlo (Komunikacija Komisije od 22. rujna 2006. naslovljena „Tematska strategija za zaštitu tla”) s posebnim naglaskom na ublažavanje i nadoknadu prekrivanja zemljišta, te poboljšano iskorištavanje zemlje.

iii.

aktivnosti praćenja šuma i informacijskih sustava te sprječavanja šumskih požara.

(d)

Tematski prioriteti za okoliš i zdravlje, uključujući kemikalije i buku: aktivnosti podrške za provedbu posebnih ciljeva za okoliš i zdravlje iz Sedmog akcijskog plana za okoliš, posebice:

i.

aktivnosti podrške za provedbu Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (2) (REACH) i Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3) (Uredba o biocidnim proizvodima) kako bi se osigurala sigurnija, održivija ili gospodarski isplativija uporaba kemikalija (uključujući i nanomaterijale);

ii.

aktivnosti podrške za olakšavanje provedbe Direktive 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) (Direktive o upravljanju bukom) kako bi se postigle razine buke koje ne povećavaju značajne negativne učinke na i rizike za ljudsko zdravlje;

iii.

aktivnosti podrške za izbjegavanje velikih nesreća te posebice za olakšavanje provedbe Direktive 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) (Direktiva Seveso III).

(e)

Tematski prioriteti za kvalitetu zraka i emisije, uključujući urbanu okolinu: aktivnosti podrške za provedbu posebnih ciljeva za zrak i emisije iz Plana za Europu učinkovitih resursa i Sedmog akcijskog programa za okoliš, posebice:

i.

integrirani pristupi provedbi zakonodavstva o kvaliteti zraka;

ii.

aktivnosti podrške za olakšavanje poštovanja važećih standarda Unije za kvalitetu zraka i povezanih zračnih emisija, uključujući Direktivu 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) (Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija);

iii.

aktivnosti podrške za pojačanu provedbu Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) (Direktiva o industrijskim emisijama) s posebnim naglaskom na poboljšanje definiranja i provođenja najboljih dostupnih praksi, osiguravajući jednostavan javni pristup informacijama i pojačavajući doprinos Direktive o industrijskim emisijama inovaciji.

B.

Prioritetno područje „Priroda i bioraznolikost”:

(a)

Tematski prioriteti za prirodu: aktivnosti za provedbu direktiva 92/43/EEZ i 2009/147/EZ, posebice:

i.

aktivnosti usmjerene na poboljšanje statusa očuvanja staništa i vrsta, uključujući morska staništa i vrste te vrste ptica, koji su od interesa Uniji;

ii.

aktivnosti u pružanju podrške biogeografskim seminarima mreže Natura 2000;

iii.

integrirani pristupi za provedbu prioritetnih akcijskih okvira.

(b)

Tematski prioriteti za bioraznolikost: aktivnosti za provedbu Strategije Unije za bioraznolikost do 2020., posebice:

i.

aktivnosti usmjerene na doprinos ostvarenju cilja broj 2;

ii.

aktivnosti usmjerene na doprinos ostvarenju ciljeva broj 3, 4 i 5.

C.

Prioritetno područje „Okolišno upravljanje i informacije”

(a)

informacije, komunikacija i kampanje za podizanje razine svijesti u skladu s prioritetima Sedmog akcijskog programa za okoliš;

(b)

aktivnosti pružanja podrške učinkovitom postupku kontrole kao i poštovanju mjera promicanja u vezi s zakonodavstvom Unije o okolišu, i pružanja podrške informacijskim sustavima i informacijskim alatima pri provedbi zakonodavstva Unije o okolišu.


(1)  Direktiva 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (SL L 288, 6.11.2007., str. 27.).

(2)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije, te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ te Direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 27.).

(3)  Uredba (EZ) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27.6.2012., str. 1.).

(4)  Direktiva 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL L 189, 18.7.2002., str. 12.).

(5)  Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (SL L 197, 24.7.2012., str. 1.).

(6)  Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija za određene tvari koje onečišćuju atmosferu (SL L, 309, 27.11.2001., str. 22.).

(7)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o industrijskim emisijama (objedinjeno sprječavanje i nadzor onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).


Izjave Komisije

Maksimalni iznos koji može primiti integrirani projekt

Komisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.

Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)

Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.

Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.

Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/209


UREDBA (EU) br. 1294/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi programa djelovanja za carinu u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Carina 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 624/2007/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 33.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Višegodišnji program djelovanja za carinu koji se primjenjivao prije 2014. imao je značajan doprinos u olakšavanju i jačanju suradnje između carinskih tijela unutar Unije. Brojne aktivnosti u području carine prekogranične su naravi, uključuju sve države članice i utječu na njih te ih stoga pojedinačne države članice ne mogu obavljati uspješno i učinkovito. Program carine na razini Unije, koji provodi Komisija, pruža državama članicama Unije okvir za razvoj tih aktivnosti suradnje, što je isplativije nego kada bi svaka država članica uspostavila individualne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi. Stoga je prikladno osigurati nastavak prethodnog višegodišnjeg programa djelovanja za carinu uspostavom novog programa u istom području, programa Carina 2020. („Program”).

(2)

Aktivnosti u okviru Programa, to jest europski informacijski sustavi, zajednička djelovanja za carinske službenike i inicijative za zajedničko osposobljavanje doprinijet će ostvarenju strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast jačanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Pružajući okvir za aktivnosti koje teže učinkovitijim i moderniziranim carinskim tijelima, jačaju konkurentnost poduzećâ, promiču zapošljavanje te racionaliziraju i koordiniraju djelovanja država članica za zaštitu njihovih financijskih i gospodarskih interesa kao i financijskih i gospodarskih interesa Unije, Program će aktivno ojačati funkcioniranje carinske unije kako bi poduzeća i građani mogli imati koristi od punog potencijala unutarnjeg tržišta i svjetske trgovine.

(3)

Kako bi podržao postupak pristupanja i pridruživanja trećih zemalja, Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja pristupnica i zemalja kandidatkinja kao i potencijalnih kandidata i partnerskih zemalja Europske politike susjedstva ako su ispunjeni određeni uvjeti. S obzirom na sve veću međusobnu povezanost svjetskog gospodarstva, Program bi i dalje trebao osiguravati mogućnost uključivanja vanjskih stručnjaka, poput službenika iz trećih zemalja, predstavnika međunarodnih organizacija ili gospodarskih subjekata u određene aktivnosti. Sudjelovanje vanjskih stručnjaka smatra se ključnim kad god se ciljevi programa ne mogu postići bez doprinosa tih stručnjaka. Uspostava Europske službe za vanjsko djelovanje pod vodstvom Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku olakšava koordinaciju politike i dosljednost u području koje je bitna sastavnica vanjskih strategija i djelovanja Unije, kako na bilateralnom tako i na multilateralnom planu.

(4)

Ciljevi Programa trebali bi uzeti u obzir utvrđene probleme i izazove za carinu u sljedećem desetljeću. Program bi i dalje trebao imati ulogu u ključnim područjima poput dosljedne provedbe prava Unije u području carine i povezanih pitanja. Štoviše, Program bi trebao biti usmjeren na zaštitu financijskih i gospodarskih interesa Unije te na očuvanje sigurnosti i zaštite. To bi između ostalog trebalo obuhvaćati suradnju i objedinjavanje informacija između tijela za praćenje tržišta na nacionalnoj razini i razini Unije te carinskih tijela. Nadalje, Program bi trebao biti posvećen olakšavanju trgovine, između ostalog kroz zajedničke napore u borbi protiv prijevare i povećanje administrativnih kapaciteta carinskih tijela. U tom bi smislu trebalo provesti analizu troškova i koristi opreme za otkrivanje i srodne tehnologije kako bi se carinskim tijelima olakšala nabava modernih alata za carinsku kontrolu nakon 2020. Isto tako bi trebalo istražiti metode kojima se olakšava nabava modernih alata za carinsku kontrolu, uključujući zajedničku javnu nabavu.

(5)

Programski alati koji su se koristili prije 2014. pokazali su se kao primjereni te bi ih stoga trebalo zadržati. S obzirom na to da je potrebna strukturiranija operativna suradnja, trebalo bi dodati dodatne alate, točnije timove stručnjaka koji se sastoje od stručnjaka Unije i nacionalnih stručnjaka za zajedničko izvođenje zadaća u određenim područjima te mjere izgradnje kapaciteta javne administracije, koji bi trebali pružiti specijaliziranu pomoć onim zemljama sudionicama koje trebaju izgraditi administrativne kapacitete.

(6)

Europski informacijski sustavi igraju ključnu ulogu u jačanju carinskih sustava unutar Unije te bi ih stoga trebalo i dalje financirati u okviru Programa. Osim toga, trebalo bi omogućiti uključenje u Program novih informacijskih sustava koji se odnose na carinu i koji su uspostavljeni u okviru prava Unije. Europski informacijski sustavi trebali bi se, prema potrebi, temeljiti na zajedničkim razvojnim modelima i arhitekturi informacijske tehnologije kako bi se povećala fleksibilnost i učinkovitost carinske uprave.

(7)

Kroz ovaj Program također bi se trebao ostvariti razvoj osobnih kompetencija kroz zajedničke aktivnosti osposobljavanja. Carinski službenici trebaju razvijati i ažurirati svoja znanja i vještine koji su potrebni da bi se odgovorilo na potrebe Unije. Program bi trebao biti ključan u jačanju osobnih sposobnosti kroz usmjerenu pojačanu potporu osposobljavanja carinskih službenika kao i gospodarskih subjekata. U tu svrhu, trenutačni pristup Unije zajedničkom osposobljavanju, koji se uglavnom temeljio na središnjem razvoju učenja putem interneta, trebalo bi razviti u program potpore višedimenzionalnom osposobljavanju za Uniju.

(8)

Program bi trebao pridati dužnu važnost funkcioniranju postojećih europskih informacijskih sustava za carinu i razvoju novih europskih informacijskih sustava nužnih za provedbu Carinskog zakonika Unije te im dodijeliti primjeren udio iz svojeg proračuna. Istovremeno bi trebalo namijeniti primjerena sredstva aktivnostima koje povezuju službenike koji rade u području carine i razvoju osobnih kompetencija. Nadalje, Program bi trebao osigurati određenu razinu proračunske fleksibilnosti kako bi se odgovorilo na promjene u prioritetima politika.

(9)

Program bi trebao obuhvaćati razdoblje od sedam godina kako bi uskladio svoje trajanje s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (2).

(10)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cijelo vrijeme trajanja Programa koja predstavlja primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(11)

U skladu s obvezom Komisije, navedenom u njezinoj Komunikaciji od 19. listopada 2010. pod nazivom „Preispitivanje proračuna EU-a”, u pogledu dosljednosti i pojednostavljenja programa financiranja, sredstva bi se trebala dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako predviđene aktivnosti u okviru Programa slijede ciljeve koji su zajednički za različite instrumente financiranja isključujući, međutim, dvostruko financiranje. Djelovanja u okviru ovog Programa trebala bi osigurati dosljednost u korištenju sredstava Unije koja podupiru funkcioniranje carinske unije.

(12)

Mjere potrebne za financijsku provedbu ove Uredbe trebale bi se donijeti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 (5).

(13)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi odgovarajućim mjerama tijekom trajanja cijelog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih sredstava, pogrešno plaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, po potrebi, sankcije.

(14)

Suradnja u pametnoj procjeni rizika ključna je kako bi se poduzećima koja ispunjavaju uvjete i koja su pouzdana omogućilo da ostvare najveću korist od pojednostavljenja e-uprave carine te kako bi se omogućilo ciljano otkrivanje nepravilnosti.

(15)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s uspostavom godišnjih programa rada. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(16)

Kako bi se primjereno odgovorilo na promjene u prioritetima politika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom popisa pokazatelja kako bi se mjerilo ostvarenje posebnih ciljeva te izmjenom indikativnih iznosa dodijeljenih za svaku vrstu djelovanja. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(17)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest uspostavu višegodišnjeg programa za poboljšanje funkcioniranja carinske unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer one ne mogu učinkovito provoditi suradnju i koordinaciju koje su potrebne za izvršavanje Programa, nego se zbog njegova opsega i učinaka može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja.

(18)

Pri provedbi Programa, Komisiji bi trebao pomagati Odbor Carina 2020.

(19)

Kako bi se olakšalo ocjenjivanje Programa, od samog bi početka trebalo uvesti odgovarajući okvir za praćenje rezultata koje ostvari Program. Na polovini razdoblja trebalo bi provesti ocjenjivanje ostvarenja ciljeva Programa, njegove učinkovitosti i njegove dodane vrijednosti na europskoj razini. Završno ocjenjivanje trebalo bi se, osim toga, baviti dugoročnim utjecajem Programa i njegovim učincima na planu održivosti. Trebalo bi osigurati potpunu transparentnost uz redovito izvješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju i ocjenjivanju. Ta ocjenjivanja trebala bi se temeljiti na pokazateljima, mjereći učinke Programa u odnosu na unaprijed definirane odrednice. Pokazatelji bi, između ostalog, trebali mjeriti vrijeme tijekom kojeg je zajednička komunikacijska mreža dostupna bez kvarova sustava, jer je to uvjet za propisno funkcioniranje svih europskih informacijskih sustava, kako bi carinska tijela mogla učinkovito surađivati unutar carinske unije.

(20)

Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) uređuje se obrada osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u kontekstu ove Uredbe, a pod nadzorom nadležnih tijela država članica, osobito javnih neovisnih tijela koje određuju države članice. Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8) uređuje se obrada osobnih podataka koju provodi Komisija u okviru ove Uredbe, a pod nadzorom Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Svaka razmjena ili prijenos informacija od strane nadležnih tijela trebala bi biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka kako je utvrđeno u Direktivi 95/46/EZ, a svaka razmjena ili prijenos informacija od strane Komisije trebala bi biti u skladu s propisima o prijenosu osobnih podataka kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 45/2001.

(21)

Ova Uredba zamjenjuje Odluku br. 624/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9). Tu bi odluku stoga trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.   Uspostavlja se višegodišnji program djelovanja „Carina 2020.” („Program”) za potporu funkcioniranju carinske unije.

2.   Program obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„carinska tijela” znači tijela odgovorna za primjenu carinskih propisa;

(2)

„vanjski stručnjaci” znači:

(a)

predstavnici državnih tijela, uključujući one iz zemalja koje ne sudjeluju u Programu, u skladu s člankom 3. stavkom 2.;

(b)

gospodarski subjekti i organizacije koje predstavljaju gospodarske subjekte;

(c)

predstavnici međunarodnih i drugih relevantnih organizacija.

Članak 3.

Sudjelovanje u Programu

1.   Zemlje sudionice su države članice i zemlje iz stavka 2. ako su ispunjeni uvjeti iz tog stavka.

2.   Program je otvoren za sudjelovanje bilo kojoj od sljedećih zemalja:

(a)

zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima koji imaju koristi iz pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje navedenih zemalja u programima Unije uspostavljenima u relevantnim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća za pridruživanje ili sličnim sporazumima;

(b)

partnerskim zemljama obuhvaćenima Europskom politikom susjedstva pod uvjetom da su te zemlje dosegle dovoljnu razinu približavanja relevantnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima u Uniji.

Partnerske zemlje iz prvog podstavka točke (b) sudjeluju u Programu u skladu s odredbama koje se utvrđuju s tim zemljama nakon uspostave okvirnih sporazuma o njihovom sudjelovanju u programima Unije.

Članak 4.

Sudjelovanje u aktivnostima u okviru Programa

Vanjski stručnjaci mogu biti pozvani da doprinesu odabranim aktivnostima organiziranima u okviru Programa kad god je to neophodno za ostvarenje ciljeva navedenih u člancima 5. i 6. Vanjske stručnjake izabire Komisija zajedno sa zemljama sudionicama na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja relevantnih za specifične aktivnosti.

Članak 5.

Opći cilj i posebni ciljevi

1.   Opći cilj Programa je potpora funkcioniranju i modernizaciji carinske unije u svrhu jačanja unutarnjeg tržišta putem suradnje između zemalja sudionica, njihovih carinskih tijela i njihovih službenika. Opći se cilj ostvaruje postizanjem posebnih ciljeva.

2.   Posebni su ciljevi potpora carinskim tijelima pri zaštiti financijskih i gospodarskih interesa Unije i država članica, uključujući borbu protiv prijevara i zaštitu prava intelektualnog vlasništva, povećanje sigurnosti i zaštite, zaštita građana i okoliša, poboljšanje administrativnih kapaciteta carinskih tijela i jačanje konkurentnosti europskih poduzeća.

Ti se posebni ciljevi osobito postižu:

(a)

kompjutorizacijom;

(b)

osiguravanjem modernih i harmoniziranih pristupa carinskim postupcima i kontrolama;

(c)

olakšavanjem zakonite trgovine;

(d)

smanjenjem troškova usklađivanja i administrativnog opterećenja; i

(e)

poboljšanjem funkcioniranja carinskih tijela.

3.   Postizanje posebnih ciljeva mjeri se na temelju pokazatelja iz Priloga -I. Ako je potrebno, ti se pokazatelji mogu izmijeniti tijekom Programa.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 15. za izmjenu popisa pokazatelja utvrđenog u Prilogu I.

Članak 6.

Operativni ciljevi

Operativni ciljevi Programa su sljedeći:

(a)

podupirati pripremu, dosljednu primjenu i učinkovitu provedbu prava Unije i politike u području carine;

(b)

razvijati, poboljšavati, koristiti i podupirati europske informacijske sustave za carinu,

(c)

utvrditi, razvijati, dijeliti i primjenjivati najbolje radne prakse i administrativne postupke, posebno nastavljajući se na aktivnosti usporednih analiza,

(d)

jačati vještine i stručnost carinskih službenika,

(e)

poboljšati suradnju između carinskih tijela i međunarodnih organizacija, trećih zemalja, drugih državnih tijela, uključujući tijela za praćenje tržišta na razini Unije i na nacionalnoj razini, gospodarske subjekte i organizacije koje predstavljaju gospodarske subjekte.

POGLAVLJE II.

PRIHVATLJIVA DJELOVANJA

Članak 7.

Prihvatljiva djelovanja

Program osigurava, u skladu s uvjetima utvrđenima u godišnjem programu rada iz članka 14., financijsku potporu za sljedeće vrste djelovanja:

(a)

zajednička djelovanja:

i.

seminari i radionice;

ii.

projektne grupe, uglavnom sastavljene od ograničenog broja zemalja, operativne tijekom ograničenog vremenskog razdoblja radi provođenja unaprijed određenog cilja s precizno utvrđenim ishodom uključujući koordinaciju ili usporednu analizu;

iii.

radni posjeti u organizaciji zemalja sudionica ili druge zemlje kako bi se omogućilo službenicima da steknu ili povećaju svoju stručnost ili znanje o carinskim pitanjima; za radne posjete organizirane u trećim zemljama, u okviru Programa prihvatljivi su samo putni troškovi i troškovi boravka (smještaj i dnevnica);

iv.

aktivnosti praćenja koje provode zajedničke ekipe sastavljene od službenika Komisije i službenika zemalja sudionica za analizu carinske prakse, prepoznavanje svih poteškoća u provedbi pravila i, prema potrebi, davanje prijedloga za prilagodbu pravila i metoda rada Unije;

v.

timovi stručnjaka, to jest strukturirani oblici suradnje, stalni ili privremeni, koji udružuju stručnost radi obavljanja zadaća u pojedinim područjima ili izvođenja operativnih aktivnosti, eventualno uz podršku usluga za internetsku suradnju, administrativnu pomoć i objekte za infrastrukturu i opremu;

vi.

izgradnja kapaciteta carinske uprave i prateća djelovanja;

vii.

studije;

viii.

zajednički razvijene mjere komunikacije;

ix.

bilo koja druga aktivnost koja podržava opće, posebne i operativne ciljeve iz članaka 5. i 6.;

(b)

jačanje kapaciteta za informacijsku tehnologiju: razvoj, održavanje, upravljanje i kontrola kvalitete sastavnica Unije europskih informacijskih sustava iz Priloga II. odjeljka A i u novim europskim informacijskim sustavima uspostavljenima na temelju prava Unije;

(c)

razvoj osobnih kompetencija: mjere zajedničkog osposobljavanja za potporu potrebnih stručnih vještina i znanja koji se odnose na carinu.

Članak 8.

Posebne provedbene odredbe za zajednička djelovanja

1.   Sudjelovanje u zajedničkim djelovanjima iz članka 7. točke (a) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Zemlje sudionice osiguravaju da se službenici s odgovarajućim profilom i kvalifikacijama imenuju za sudjelovanje u zajedničkim djelovanjima.

3.   Zemlje sudionice, prema potrebi, poduzimaju mjere potrebne za provedbu zajedničkih djelovanja, osobito podizanjem svijesti o tim djelovanjima i osiguravanjem optimalnog korištenja dobivenih rezultata.

Članak 9.

Posebne provedbene odredbe za jačanje kapaciteta za informacijsku tehnologiju

1.   Komisija i zemlje sudionice osiguravaju da se europski informacijski sustavi iz Priloga II odjeljka A razvijaju, koriste i održavaju na odgovarajući način.

2.   Komisija u suradnji sa zemljama sudionicama koordinira one aspekte uspostave i funkcioniranja sastavnica Unije, navedenih u Prilogu II. odjeljku B, i sastavnica koje ne pripadaju Uniji, opisanih u Prilogu II. odjeljku C, europskih informacijskih sustava iz Priloga II. odjeljka A koji su potrebni za osiguranje njihove funkcionalnosti, međusobne povezanosti i neprekidnog poboljšanja.

3.   Unija snosi troškove nabave, razvoja, ugradnje, održavanja i rada na dnevnoj osnovi sastavnica Unije. Troškove nabave, razvoja, ugradnje, održavanja i rada na dnevnoj osnovi sastavnica koje ne pripadaju Uniji snose zemlje sudionice.

Članak 10.

Posebne provedbene odredbe za razvoj osobnih kompetencija

1.   Sudjelovanje u mjerama zajedničkog osposobljavanja iz članka 7. točke (c) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Zemlje sudionice, prema potrebi, u svoje nacionalne programe osposobljavanja integriraju zajednički razvijen sadržaj osposobljavanja, uključujući i module učenja putem interneta, programe osposobljavanja i zajednički dogovorene standarde osposobljavanja.

3.   Zemlje sudionice osiguravaju da njihovi službenici dobiju početno i daljnje osposobljavanje potrebno za stjecanje zajedničkih profesionalnih vještina i znanja u skladu s programima osposobljavanja.

4.   Zemlje sudionice osiguravaju jezično osposobljavanje koje je službenicima potrebno da steknu dostatnu razinu jezičnog znanja za sudjelovanje u Programu.

POGLAVLJE III.

FINANCIJSKI OKVIR

Članak 11.

Financijski okvir

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje 2014. - 2020. iznosi 522 943 000 EUR po tekućim cijenama.

Europski parlament i Vijeće odobravaju godišnja odobrena sredstva u okviru granica višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   U okviru financijske omotnice predviđene za Program dodjeljuju se indikativni iznosi za prihvatljiva djelovanja navedena u članku 7., u okviru postotaka utvrđenih u Prilogu III.a za svaku vrstu djelovanja. Komisija može odstupiti od indikativne dodjele sredstava utvrđene u tom prilogu, ali ne može povećati dodijeljeni udio financijske omotnice za više od 10 % za svaku vrstu djelovanja.

Ako se pokaže da je potrebno premašiti to ograničenje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 15. za izmjenu indikativne dodjele sredstava utvrđene u PriloguIII.

Članak 12.

Vrste intervencija

1.   Komisija provodi Program u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Financijska potpora Unije za prihvatljiva djelovanja predviđena u članku 7. ima oblik:

(a)

bespovratnih sredstava;

(b)

ugovorâ o javnoj nabavi;

(c)

nadoknade troškova vanjskih stručnjaka iz članka 4.

3.   Stopa sufinanciranja za bespovratna sredstva iznosi do 100 % prihvatljivih troškova u slučaju dnevnica, putnih troškova i troškova smještaja te troškova povezanih s organizacijom događaja.

Primjenjiva stopa sufinanciranja za djelovanja koja zahtijevaju dodjelu bespovratnih sredstava određuje se u godišnjim programima rada.

4.   Dodjela financijskih sredstava za Program također može pokrivati:

(a)

izdatke koji se odnose na aktivnosti povezane s pripremom, praćenjem, kontrolom, revizijom i ocjenjivanjem koje su potrebne za upravljanje Programom i postizanje njegovih ciljeva, posebno u odnosu na studije, sastanke stručnjaka, mjere informiranja i komunikacije, uključujući korporativnu komunikaciju u vezi s političkim prioritetima Unije u mjeri u kojoj su povezani s ciljevima ovog Programa;

(b)

izdatke povezane s mrežama za informacijsku tehnologiju za obradu i razmjenu informacija; i

(c)

sve ostale izdatke Komisije za tehničku i administrativnu pomoć za upravljanje Programom.

Članak 13.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, pri provedbi djelovanja koja se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo koje druge nezakonite aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za provedbu revizije, na temelju dokumenata i na terenu, nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, izvođačima i podizvođačima koji su primili sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (11) radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom u vezi s ugovorom financiranim u składu s ovom Uredbom.

POGLAVLJE IV.

PROVEDBENE OVLASTI

Članak 14.

Program rada

1.   Radi provedbe Programa Komisija provedbenim aktima donosi godišnje programe rada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 2.

Svakim godišnjim programom rada provode se ciljevi Programa određujući sljedeće:

(a)

djelovanja u skladu s općim, posebnim i operativnim ciljevima kako su utvrđeni u člancima 5. i 6., metodu provedbe uključujući, prema potrebi, modalitete osnivanja timova stručnjaka iz članka 7. točke (a) podtočke v. te očekivane rezultate;

(b)

raspodjelu proračuna prema vrsti djelovanja;

(c)

stopu sufinanciranja bespovratnih sredstava iz članka 12. stavka 3.

2.   Prilikom pripreme godišnjeg programa rada Komisija u obzir uzima zajednički pristup u vezi s carinskom politikom. Taj pristup redovito se preispituje i utvrđuje u partnerstvu između Komisije i država članica u Skupini za carinsku politiku, koju čine voditelji carinskih uprava država članica ili njihovi predstavnici i predstavnici Komisije.

Komisija Skupinu za carinsku politiku redovito obavješćuje o mjerama koje se odnose na provedbu Programa.

Članak 15.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 3. drugog podstavka i članka 11. stavka 2. drugog podstavka dodjeljuje se Komisiji na razdoblje koje počinje 1. siječnja 2014. i završava 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 3. drugog podstavka i članka 11. stavka 2. drugog podstavka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 3. drugog podstavka i članka 11. stavka 2. drugog podstavka stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 16.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE V

PRAĆENJE I OCJENJIVANJE

Članak 17.

Praćenje djelovanjâ u okviru Programa

1.   U suradnji sa zemljama sudionicama, Komisija prati provedbu Programa i djelovanjâ u okviru njega na temelju pokazatelja iz Priloga -I.

2.   Komisija objavljuje rezultate praćenja.

3.   Rezultati praćenja koriste se za ocjenjivanje Programa u skladu s člankom 18.

Članak 18.

Ocjenjivanje

1.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o ocjenjivanju na sredini razdoblja te završno izvješće o ocjenjivanju Programa u vezi s pitanjima iz stavaka 2. i 3. Rezultati tih ocjenjivanja, uključujući utvrđene glavne nedostatke, uključuju se u odluke o mogućoj obnovi, izmjeni ili suspenziji Programa za sljedeća razdoblja. Ta ocjenjivanja provodi neovisni vanjski ocjenjivač.

2.   Komisija do 30. lipnja 2018. izrađuje izvješće o ocjenjivanju na sredini razdoblja koje se bavi ostvarivanjem ciljeva djelovanjâ u okviru Programa, učinkovitošću korištenja resursa i dodanom vrijednošću Programa na europskoj razini. To se izvješće također bavi pojednostavljenjem i daljnjom relevantnošću ciljeva, kao i doprinosom Programa prioritetima Unije u području pametnog, održivog i uključivog rasta.

3.   Komisija do 31. prosinca 2021. izrađuje završno izvješće o ocjenjivanju koje se bavi pitanjima iz stavka 2., kao i dugoročnim utjecajem i održivošću učinaka programa.

4.   Zemlje sudionice Komisiji na njezin zahtjev dostavljaju sve podatke i informacije relevantne za doprinos njezinom izvješću o ocjenjivanju na sredini razdoblja i završnom izvješću o ocjenjivanju.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Stavljanje izvan snage

Odluka br. 624/2007/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Međutim, financijske obveze povezane s djelovanjima koja se provode u okviru te odluke i dalje se uređuju tom odlukom do njihova završetka.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. ‒ 2020. (Vidi stranicu 884 ovog Službenog lista).

(3)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(4)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(9)  Odluka br. 624/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o uspostavljanju akcijskog programa za carinu u Zajednici (Carina 2013.) (SL L 154, 14.6.2007., str. 25.).

(10)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999. (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(11)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

Pokazatelji

Ostvarivanje posebnih ciljeva iz članka 5. stavka 2. mjeri se na temelju sljedećih pokazatelja:

(a)

indeksa povratnih informacija od sudionika u djelovanjima u okviru Programa i korisnika Programa, kojim će se mjeriti predodžba zainteresiranih strana Programa s obzirom na utjecaj djelovanjâ u okviru u Programa, između ostalog u pogledu:

i.

utjecaja umrežavanja na djelovanja u okviru Programa,

ii.

utjecaja suradnje na djelovanja u okviru Programa,

(b)

broja smjernica i preporuka, izdanih nakon aktivnosti u okviru Programa, koje se odnose na moderne i harmonizirane pristupe carinskim postupcima;

(c)

pokazatelja zajedničke komunikacijske mreže za europske informacijske sustave, kojim će se mjeriti dostupnost zajedničke mreže koja je nužna za funkcioniranje europskih informacijskih sustava u području carine. Mreža bi trebala biti dostupna 98 % vremena;

(d)

indeksa primjene i provedbe prava i politika Unije, kojim će se mjeriti napredak u pripremi, primjeni i provedbi prava i politika Unije u području carine, između ostalog na temelju:

i.

broja djelovanja u okviru Programa organiziranih u ovom području, posebno onih koja se odnose na zaštitu prava intelektualnog vlasništva, pitanja sigurnosti i zaštite, borbu protiv prijevara te sigurnost u opskrbnom lancu;

ii.

broja preporuka izdanih nakon tih djelovanja;

(e)

pokazatelja dostupnosti europskog informacijskog sustava, kojim će se mjeriti dostupnost sastavnica Unije carinskih aplikacija informacijske tehnologije. One bi trebale biti dostupne 97 % vremena tijekom radnog vremena, a izvan toga 95 % vremena;

(f)

indeksa najboljih praksi i smjernica, kojim će se mjeriti napredak u utvrđivanju, razvoju, razmjeni i primjeni najboljih radnih praksi i administrativnih postupaka, između ostalog na temelju:

i.

broja djelovanja u okviru Programa organiziranih u ovom području;

ii.

broja razmijenjenih smjernica i najboljih praksi;

(g)

indeksa učenja, kojim će se mjeriti napredak koji proizlazi iz djelovanja u okviru Programa namijenjenih jačanju vještina i stručnosti carinskih službenika, između ostalog na temelju:

i.

broja službenika osposobljenih korištenjem materijala Unije za zajedničko osposobljavanje,

ii.

broja preuzimanja modulâ za učenje putem interneta u okviru Programa;

(h)

pokazatelja suradnje s trećim stranama, kojim će se utvrditi kako Program podržava tijela koja nisu carinska tijela država članica mjerenjem broja djelovanja u okviru Programa koja podržavaju taj cilj.


PRILOG II.

Europski informacijski sustavi i njihove sastavnice koje pripadaju Uniji te koje ne pripadaju Uniji

A.

Europski informacijski sustavi su sljedeći:

(1)

zajednička komunikacijska mreža/zajedničko sučelje sustava (CCN/CSI - CCN2), CCN mail3, most CSI, most http, CCN LDAP i srodni alati, web-portal CCN, praćenje CCN-a,

(2)

sustavi za podršku, osobito alat za konfiguraciju aplikacije za CCN, alat za izvješćivanje o aktivnostima (ART2), elektronsko upravljanje projektima putem interneta Glavne uprave Taxud (TEMPO), alat za upravljanje uslugama (SMT), sustav za upravljanje korisnicima (UM), sustav BPM, nadzorna ploča za dostupnost i AvDB, portal upravljanja uslugama informacijske tehnologije, upravljanje direktorijem i korisničkim pristupom;

(3)

informacijski i komunikacijski prostor programâ (PICS),

(4)

sustavi carinskog kretanja, osobito (novi) kompjutorizirani tranzitni sustav ((N)CTS), NCTS TIR za Rusiju, sustav kontrole izvoza (ECS) i sustav kontrole uvoza (ICS). Sljedeće aplikacije/sastavnice podržavaju navedene sustave: sustav razmjene podataka s trećim zemljama (most SPEED), SPEED Edifact konvertor Node (SPEED-ECN), standardna SPEED testna aplikacija (SSTA), standardna tranzitna testna aplikacija (STTA), tranzitna testna aplikacija (TTA), središnje usluge/referentni podaci (CSRD2) i informacijski sustav za središnje službe i upravljanje (CS/MIS);

(5)

sustav Zajednice za upravljanje rizikom (CRMS) koji obuhvaća obrasce informiranja o rizicima (RIF) i funkcionalne domene CPCA zajedničkih profila;

(6)

sustav gospodarskih subjekata (EOS) koji obuhvaća registraciju i identifikaciju gospodarskih subjekata (EORI), ovlaštene gospodarske subjekte (AEO), usluge redovitog pomorskog prijevoza (RSS) i međusobno priznavanje s funkcionalnim domenama partnerskih zemalja. Generički internetski sustav potporna je sastavnica ovog sustava;

(7)

tarifni sustav (TARIC3) koji je referentni sustav podataka za druge aplikacije poput sustava upravljanja kvotama (QUOTA2), sustava upravljanja nadzorom i praćenja (SURV2), sustava europskih obvezujućih tarifnih informacija (EBTI3), europskog carinskog popisa kemijskih tvari (ECICS2). Kombinirana nomenklatura (KN) i aplikacije za suspenziju (Suspenzije) upravljaju pravnim informacijama i izravno su povezane s tarifnim sustavom;

(8)

aplikacije za potrebe kontrole, osobito sustav upravljanja primjercima (SMS) i informacijski sustav za postupke obrade (ISPP);

(9)

sustav protiv krivotvorenja i piratstva (COPIS);

(10)

sustav širenja podataka (DDS2) koji upravlja svim informacijama koje su dostupne javnosti putem interneta;

(11)

sustav informiranja za borbu protiv prijevara (AFIS); i

(12)

bilo koji drugi sustavi uključeni u višegodišnji strateški plan predviđen u članku 8. stavku 2. Odluke br. 70/2008/EZ Euroskog parlamenta i Vijeća (1) i nasljednici tog plana.

B.

Sastavnice europskih informacijskih sustava koje pripadaju Uniji su:

(1)

sredstva informacijske tehnologije kao što su hardver, softver i mrežne veze sustavâ, uključujući povezanu podatkovnu infrastrukturu,

(2)

usluge informacijske tehnologije potrebne za podršku razvoja, održavanja, poboljšanja i funkcioniranja sustavâ; i

(3)

svi drugi elementi koje je, iz razloga učinkovitosti, sigurnosti i racionalizacije, Komisija prepoznala kao zajedničke zemljama sudionicama.

C.

Sastavnice europskih informacijskih sustava koje ne pripadaju Uniji sve su one sastavnice koje nisu utvrđene kao sastavnice Unije u odjeljku B.

(1)  Odluka br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o okruženju bez papira za carinu i trgovinu (SL L 23, 26.1.2008., str. 21.).


PRILOG III.

Indikativna dodjela sredstava

Indikativna dodjela sredstava za prihvatljiva djelovanja navedena u članku 7. jest kako slijedi:

Vrste djelovanja

Udio u financijskoj omotnici

(u %)

Zajednička djelovanja

najviše 20 %

Jačanje kapaciteta za informacijsku tehnologiju

najmanje 75 %

Razvoj osobnih kompetencija

najviše 5 %


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/221


UREDBA (EU) br. 1295/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. - 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 166. stavak 4., članak 167. stavak 5. prvu alineju i članak 173. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Cilj je Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) sve tješnje povezana unija među narodima Europe i njime se, među ostalim, Uniji dodjeljuje zadatak da doprinese procvatu kultura država članica, poštujući pritom njihovu nacionalnu i regionalnu raznolikost te istovremeno osiguravajući da postoje uvjeti potrebni za konkurentnost industrije Unije. S tim u vezi Unija, po potrebi, podupire i dopunjuje djelovanja država članica usmjerena prema poštovanju kulturne i jezične raznolikosti, u skladu s člankom 167. UFEU-a i Konvencijom UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005. („Konvencija UNESCO-a iz 2005.”), prema jačanju konkurentnosti kulturnih i kreativnih sektora te olakšavanju prilagodbe industrijskim promjenama.

(2)

Potpora Unije kulturnim i kreativnim sektorima temelji se ponajprije na iskustvu stečenom u programima Unije navedenima u Odluci br. 1718/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) („Program MEDIA”), Odluci br. 1855/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Program Kultura”) i Odluci br. 1041/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) („Program MEDIA Mundus”). Odluka br. 1622/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) („djelovanje Europske prijestolnice kulture”) i Odluka br. 1194/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8) („djelovanje Oznaka europske baštine”) također doprinose potpori Unije za kulturne i kreativne sektore.

(3)

Komunikacijom Komisije o europskoj agendi za kulturu u globaliziranom svijetu, koju je Vijeće podržalo svojom Rezolucijom od 16. studenoga 2007. (9), a Europski parlament svojom Rezolucijom od 10. travnja 2008. (10), postavljaju se ciljevi za buduće aktivnosti Unije za kulturne i kreativne sektore. Njezin je cilj promicati kulturnu raznolikost i interkulturni dijalog, kulturu kao katalizator kreativnosti u okviru rasta i radnih mjesta te kulturu kao ključni element u međunarodnim odnosima Unije.

(4)

U odnosu na Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 11., 21. i 22., kulturni i kreativni sektori daju važan doprinos borbi protiv svih oblika diskriminacije, uključujući rasizam i ksenofobiju, i važna su platforma za slobodu izražavanja i za promicanje poštovanja kulturne i jezične raznolikosti.

(5)

U Konvenciji UNESCO-a iz 2005. koja je stupila na snagu 18. ožujka 2007., a čija je stranka i Unija, naglašava se da kulturne aktivnosti, roba i usluge imaju i gospodarsku i kulturnu narav jer prenose identitete, vrijednosti i značenja te se stoga s njima ne smije postupati kao da imaju isključivo komercijalnu vrijednost. Cilj je te konvencije jačanje međunarodne suradnje, uključujući međunarodne sporazume o zajedničkoj produkciji i distribuciji, i solidarnosti radi poticanja kulturnog izričaja svih zemalja i pojedinaca. U njoj se također navodi da se dužna pozornost treba posvetiti posebnim okolnostima i potrebama raznih društvenih skupina, što obuhvaća i pripadnike manjina. Sukladno tome, programom potpore za kulturne i kreativne sektore trebala bi se poticati kulturna raznolikost na međunarodnoj razini u skladu s tom konvencijom.

(6)

Promicanjem materijalne i nematerijalne kulturne baštine u svjetlu, između ostalog, Konvencije UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. i Konvencije UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. također bi se trebalo doprinijeti povećanju vrijednosti relevantnih lokacija dajući narodima osjećaj vlasništva kulturne i povijesne vrijednosti tih lokacija.

(7)

Komunikacijom Komisije naslovljenom „Europa 2020. - Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020.”) definira se strategija kojoj je cilj Uniju pretvoriti u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo s visokom stopom zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije. U toj komunikaciji Komisija je navela da Unija treba osigurati privlačnije okvirne uvjete za inovacije i kreativnost. U tom su smislu kulturni i kreativni sektori izvor inovativnih ideja koje mogu biti pretvorene u proizvode i usluge za stvaranje rasta i radnih mjesta i za pomoć pri suočavanju s društvenim promjenama. Osim toga, izvrsnost i konkurentnost u tim sektorima ponajprije su rezultat napora umjetnika, stvaratelja i profesionalaca koje treba promicati. U tu svrhu trebalo bi unaprijediti pristup financiranju za kulturne i kreativne sektore.

(8)

U svojim zaključcima o službama za informiranje umjetnika i kulturnih djelatnika o mobilnosti (11) Vijeće je potvrdilo važnost mobilnosti umjetnika i kulturnih djelatnika za Uniju i za postizanje ciljeva u sklopu strategije Europa 2020. i pozvalo države članice i Komisiju da u okvirima svojih pojedinačnih sfera nadležnosti i uz dužno poštovanje načela supsidijarnosti olakšaju pružanje sveobuhvatnih i točnih informacija umjetnicima i kulturnim djelatnicima koji nastoje biti mobilni u Uniji.

(9)

Kako bi se doprinijelo povećanju zajedničkog kulturnog područja, važno je promicati transnacionalnu mobilnost kulturnih i kreativnih aktera te transnacionalno kruženje kulturnih i kreativnih djela, uključujući audiovizualna djela i proizvode, i tako promicati kulturne razmjene i interkulturni dijalog.

(10)

Programi MEDIA, Kultura i MEDIA Mundus bili su predmetom redovitog praćenja i vanjske evaluacije te su organizirana javna savjetovanja na temu njihove budućnosti, iz čega proizlazi da ti programi imaju vrlo važnu ulogu u zaštiti i promicanju kulturne i jezične raznolikosti Europe te da su oni relevantni za potrebe kulturnih i kreativnih sektora. Iz tih aktivnosti praćenja, evaluacije i savjetovanja kao i iz raznih neovisnih studija, a posebno studije o poduzetničkoj dimenziji kulturnih i kreativnih industrija, također proizlazi da se kulturni i kreativni sektori suočavaju sa zajedničkim izazovima, a to su brze promjene koje nastaju pod utjecajem digitalizacije i globalizacije, fragmentiranje tržišta povezano s jezičnom raznolikošću, poteškoće u dostupnosti financiranja, složeni administrativni postupci i nedostatak usporedivih podataka, koji svi zahtijevaju djelovanje na razini Unije.

(11)

Europski kulturni i kreativni sektori sami se po sebi razlikuju po nacionalnim i jezičnim linijama, što rezultira kulturno bogatim i vrlo neovisnim kulturnim krajobrazom u kojem do izričaja dolaze različite kulturne tradicije europske baštine. No takva diversifikacija također dovodi do niza prepreka koje otežavaju neometano transnacionalno kruženje kulturnih i kreativnih djela i narušavaju mobilnost kulturnih i kreativnih aktera u Uniji i izvan nje, što može dovesti do geografske neuravnoteženosti i, posljedično, ograničenog izbora za potrošača.

(12)

S obzirom na to da je za europske kulturne i kreativne sektore svojstvena jezična raznolikost koja u nekim sektorima vodi k fragmentaciji po jezičnim linijama, podnaslovljivanje, sinkroniziranje i zvučno opisivanje od presudne su važnosti za kruženje kulturnih i kreativnih djela, uključujući i audiovizualna djela.

(13)

Digitalizacija uvelike utječe na način stvaranja, širenja, pristupa, konzumacije i unovčenja kulturne i kreativne robe i usluga. I dok se priznaje potreba za uspostavljanjem nove ravnoteže između povećanja dostupnosti kulturnih i kreativnih djela, pravednog plaćanja umjetnika i stvaratelja i pojave novih poslovnih modela, promjene koje proizlaze iz digitalizacije nude brojne mogućnosti za europske kulturne i kreativne sektore i europsko društvo općenito. Manji troškovi distribucije, novi distribucijski kanali, potencijal za novu i širu publiku i nove prilike za specijalizirane proizvode mogu olakšati pristup i povećati kruženje kulturnih i kreativnih djela diljem svijeta. Kako bi u potpunosti iskoristili te prilike i prilagodili se kontekstu digitalizacije i globalizacije, kulturni i kreativni sektori trebaju razviti nove vještine i bolji pristup financiranju radi obnove opreme, razvijanja novih načina produkcije i distribucije te prilagodbe svojih poslovnih modela.

(14)

Postojeća praksa distribucije osnova je sustava financiranja filmova. Međutim, potreba za promicanjem stvaranja privlačnih legalnih internetskih ponuda i poticanjem inovacija raste. Stoga je ključno promicanje novih načina distribucije kako bi se omogućilo stvaranje novih poslovnih modela.

(15)

Digitalizacija kina aktualno je pitanje za mnoge male kinoprikazivače, osobito one s jednim ekranom, zbog visokih troškova digitalne opreme. I dok su države članice primarno nadležne za kulturu i stoga bi trebale nastaviti rješavati to pitanje na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, prema potrebi, postoji potencijal za financiranje iz programa i fondova Unije, osobito onih koji su usmjereni na lokalni i regionalni razvoj.

(16)

Razvoj publike, osobito kad je riječ o mladim ljudima, zahtijeva posebno obvezivanje Unije na podupiranje posebice medijske i filmske pismenosti.

(17)

Jedan od najvećih izazova za kulturne i kreativne sektore, posebno za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”) i mikroorganizacije te male i srednje organizacije, uključujući neprofitne i nevladine organizacije, poteškoće su s kojima se suočavaju u pristupanju sredstvima koja su im potrebna za financiranje svojih aktivnosti, za rast te za održavanje i povećanje svoje konkurentnosti ili internacionalizaciju svojih aktivnosti. Taj problem zajednički je izazov za MSP-ove općenito, a situacija je znatno teža u kulturnim i kreativnim sektorima zbog nematerijalne prirode mnogih njihovih sredstava, inovativne naravi njihovih aktivnosti i njima usađene potrebe da riskiraju i eksperimentiraju kako bi inovirali. Takvo poduzimanje rizika treba razumjeti i poduprijeti i financijski sektor.

(18)

Europski savez kreativnih industrija (European Creative Industries Alliance) je pilot-projekt međusektorske inicijative koji ponajprije na političkoj razini podupire kreativne industrije. Cilj mu je uključiti dodatna sredstva za kreativne industrije i poticati potražnju drugih industrija i sektora za uslugama kreativnih industrija. Testiranje novih alata za bolju potporu inovacijama u kreativnim industrijama održavat će se i uključiti u političku platformu za učenje sastavljenu od europskih, nacionalnih i regionalnih dionika.

(19)

Okupljanjem postojećih programa MEDIA, Kultura i MEDIA Mundus za kulturne i kreativne sektore u jedinstven sveobuhvatan okvirni program („Program”) djelotvornije bi se poduprlo MSP-ove i mikroorganizacije te male i srednje organizacije u njihovim nastojanjima da iskoriste prednosti koje nude digitalizacija i globalizacija te bi im se pomoglo u rješavanju pitanja koja trenutačno uzrokuju fragmentaciju tržišta. Kako bi Program bio djelotvoran, u njemu bi se trebalo voditi računa o posebnoj naravi različitih sektora, njihovim različitim ciljnim skupinama i njihovim posebnim potrebama putem prilagođenih pristupa u okviru dvaju neovisnih potprograma i međusektorskog potprograma. Posebno je važno osigurati sinergije na razini provedbe između Programa i nacionalnih i regionalnih strategija za pametnu specijalizaciju. U tu bi svrhu u sklopu Programa trebalo uspostaviti koherentnu strukturu potpore za različite kulturne i kreativne sektore koja se sastoji od sustava bespovratnih sredstava dopunjenog financijskim instrumentom.

(20)

Program bi trebao uzeti u obzir dvojnu narav kulture i kulturnih aktivnosti, priznajući s jedne strane unutarnju i umjetničku vrijednost kulture i s druge strane gospodarsku vrijednost tih sektora, uključujući njihov širi društveni doprinos kreativnosti, inovacijama i socijalnoj uključenosti.

(21)

U odnosu na provedbu Programa trebalo bi voditi računa o unutarnjoj vrijednosti kulture i posebnoj naravi kulturnih i kreativnih sektora, uključujući i važnost neprofitnih organizacija i projekata u okviru potprograma Kultura.

(22)

Samostojeći financijski instrument, Instrument jamstva za kulturne i kreativne sektore („Instrument jamstva”) trebao bi općenito kulturnim i kreativnim sektorima omogućiti da rastu, a posebno bi trebao osigurati dovoljan poticajni učinak za nova djelovanja i mogućnosti. Odabrani financijski posrednici trebali bi djelovati u korist kulturnih i kreativnih projekata kako bi se osigurao uravnotežen portfelj zajmova u smislu geografske pokrivenosti i sektorske zastupljenosti. Nadalje, javne i privatne organizacije imaju važnu ulogu u tom kontekstu, kako bi se postigao široki pristup u okviru Instrumenta jamstva.

(23)

Također bi trebalo osigurati financijska sredstva za djelovanje Europske prijestolnice kulture i za upravljanje djelovanjem Oznaka europske baštine jer ona doprinose jačanju osjećaja pripadnosti zajedničkom kulturnom području, poticanju interkulturnog dijaloga i uzajamnog razumijevanja i povećanju vrijednosti kulturne baštine.

(24)

Uz države članice i prekomorske zemlje i područja koja imaju pravo sudjelovanja u Programu prema članku 58. Odluke Vijeća 2001/822/EZ (12), Program bi također trebao biti otvoren, podložno određenim uvjetima, za sudjelovanje zemalja članica Europskog udruženja za slobodnu trgovinu („EFTA”) koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru („EGP”) i Švicarske Konfederacije. Zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje koje ostvaruju korist pretpristupnom strategijom, kao i zemlje obuhvaćene Europskom politikom susjedstva također bi trebale moći sudjelovati u Programu, osim u pogledu Instrumenta jamstva.

(25)

Program bi nadalje trebao dopuštati djelovanja bilateralne i multilateralne suradnje s trećim zemljama na osnovi dodatnih odobrenih sredstava koje treba definirati i posebnih mehanizama koje treba dogovoriti sa zainteresiranim stranama.

(26)

Trebalo bi poticati suradnju u kulturnim i audiovizualnim područjima između Programa i međunarodnih organizacija kao što su UNESCO, Vijeće Europe, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj („OECD”) i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo („WIPO”).

(27)

Potrebno je osigurati europsku dodanu vrijednost svih djelovanja i aktivnosti koje se izvršavaju u okviru Programa, njihovu komplementarnost s aktivnostima država članica, njihovu usklađenost s člankom 167. stavkom 4. UFEU-a i njihovu dosljednost s drugim aktivnostima Unije, posebno u području obrazovanja, zapošljavanja, unutarnjeg tržišta, poduzetništva, mladih, zdravlja, građanstva i pravde, istraživanja i inovacija, industrijske i kohezijske politike, turizma i vanjskih odnosa, trgovine i razvoja te digitalnog programa.

(28)

U skladu s načelima procjene povezane s uspješnosti, postupci praćenja i evaluacije Programa trebali bi obuhvaćati iscrpna godišnja izvješća i upućivati na konkretne, mjerljive, ostvarive, odgovarajuće i vremenski ograničene ciljeve i pokazatelje uključujući i one kvalitativne. U postupcima praćenja i evaluacije trebalo bi uzeti u obzir rad relevantnih aktera kao što je Eurostat te zaključke projekta ESS-net Culture i Instituta za statistiku UNESCO-a. U tom kontekstu, u pogledu audiovizualnog sektora, sudjelovanje Unije u Europskom audiovizualnom opservatoriju („Opservatorij”) trebalo bi se nastaviti.

(29)

Kako bi se osiguralo optimalno praćenje i evaluacija Programa tijekom cijelog njegovog trajanja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s donošenjem dodatnih kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(30)

Kako je navedeno u izvješću Komisije od 30. srpnja 2010. o učinku odluka Europskog parlamenta i Vijeća kojima se mijenjaju pravne osnove europskih programa u područjima cjeloživotnog učenja, kulture, mladih i građanstva, znatno smanjivanje kašnjenja postupaka upravljanja povećalo je učinkovitost programâ. Posebno bi se trebalo pobrinuti da se osigura nastavak pojednostavljivanja administrativnih i financijskih postupaka, uključujući uporabom dobrih, objektivnih i redovito ažuriranih sustava za određivanje financiranja u obliku paušalnih iznosa, jediničnih troškova i fiksnih stopa.

(31)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(32)

U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 58/2003 (14), Komisija je od 2009. povjerila Izvršnoj agenciji za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu provedbene zadatke u upravljanju djelovanjem Unije u područjima obrazovanja, audiovizualne politike i kulture. Komisija stoga na temelju analize troškova i koristi može koristiti postojeću izvršnu agenciju za provedbu Programa, kako je predviđeno u toj uredbi.

(33)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za ukupno trajanje Programa, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (15) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(34)

Financijske interese Unije tijekom cijelog ciklusa troškova trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući mjerama za sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, nepravilno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te prema potrebi administrativnim i financijskim sankcijama u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (16) („Financijska uredba”).

(35)

U odnosu na Europski ured za borbu protiv prijevara („OLAF”) i u skladu s Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (17) i s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (18), trebalo bi pripremiti i provesti prikladne mjere za sprečavanje prijevara i povrat sredstava koja su izgubljena ili nepravilno prenesena ili iskorištena.

(36)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest zaštitu, razvoj i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti i promicanje europske kulturne baštine te jačanje konkurentnosti europskih kulturnih i kreativnih sektora, posebno audiovizualnog sektora, ne mogu dostatno ostvariti države članice s obzirom na transnacionalni i međunarodni značaj Programa, nego se zbog opsega i očekivanih učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(37)

Odluke br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(38)

Trebalo bi predvidjeti mjere kojima se uređuje prijelaz s programâ MEDIA, Kultura i MEDIA Mundus na Program.

(39)

Kako bi se osigurao kontinuitet financijske potpore pružene u okviru Programa, Komisija bi trebala moći troškove izravno povezane s provedbom podupiranih mjera i aktivnosti smatrati prihvatljivima za financiranje čak i kada su oni nastali korisniku prije predaje zahtjeva za financiranje

(40)

Kako bi se osigurao kontinuitet financijske potpore pružene u okviru Programa, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. Ova bi Uredba radi hitnosti trebala stupiti na snagu što je prije moguće nakon objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Uspostava i trajanje

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se program Kreativna Europa za potporu europskim kulturnim i kreativnim sektorima („Program”).

2.   Program se provodi u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„kulturni i kreativni sektori” znače svi sektori čije se aktivnosti temelje na kulturnim vrijednostima i/ili umjetničkom i drugim kreativnim izričajima, bez obzira na to jesu li te aktivnosti tržišno ili netržišno usmjerene, bez obzira na vrstu strukture koja ih provodi te bez obzira na način financiranja te strukture. Te aktivnosti obuhvaćaju razvoj, stvaranje, produkciju, širenje i očuvanje robe i usluga koje sadrže kulturni, umjetnički ili drugi kreativni izričaj kao i povezane funkcije kao što su obrazovanje ili upravljanje. Kulturni i kreativni sektori obuhvaćaju između ostalog arhitekturu, arhive, knjižnice i muzeje, umjetničke zanate, audiovizualni sektor (uključujući film, televiziju, videoigre i multimediju), materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu, dizajn, festivale, glazbu, književnost, izvedbene umjetnosti, nakladništvo, radio i likovne umjetnosti;

2.

„MSP-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća prema definiciji iz Preporuke Komisije 2003/361/EZ (19);

3.

„uključeni financijski posrednici” znači financijski posrednici u smislu članka 139. stavka 4. drugog podstavka Financijske uredbe, odabrani u sklopu Instrumenta jamstva u skladu s Financijskom uredbom i Prilogom I. ovoj Uredbi, koji osiguravaju ili imaju namjeru osigurati:

(a)

zajmove MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim ili srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima (jamstva iz Europskog investicijskog fonda („EIF”)); ili

(b)

jamstva za zajmove drugim financijskim posrednicima koji osiguravaju zajmove MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim ili srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima (protujamstva iz EIF-a).

4.

„osiguravatelji izgradnje kapaciteta” znači tijela sposobna za osiguravanje stručnog znanja u skladu s Prilogom I. kako bi se uključenim financijskim posrednicima omogućilo da djelotvorno procijene posebnosti i rizike povezane s MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima i s njihovim projektima.

Članak 3.

Opći ciljevi

Opći ciljevi Programa su:

(a)

zaštita, razvoj i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti i promicanje europske kulturne baštine;

(b)

jačanje konkurentnosti europskih kulturnih i kreativnih sektora, posebno audiovizualnog sektora, s ciljem promicanja pametnog, održivog i uključivog rasta.

Članak 4.

Posebni ciljevi

Posebni ciljevi Programa su:

(a)

podupirati sposobnost transnacionalnog i međunarodnog djelovanja europskih kulturnih i kreativnih sektora;

(b)

promicati transnacionalno kruženje kulturnih i kreativnih djela i transnacionalnu mobilnost kulturnih i kreativnih aktera, posebno umjetnika, kao i doseći novu i proširenu publiku i poboljšati pristup kulturnim i kreativnim djelima u Uniji i izvan nje uz poseban naglasak na djeci, mladim osobama, osobama s invaliditetom i nedovoljno zastupljenim skupinama;

(c)

jačati financijsku sposobnost MSP-ova i mikroorganizacija te malih i srednjih organizacija u kulturnim i kreativnim sektorima na održiv način, istodobno težeći osiguranju uravnotežene geografske pokrivenosti i sektorske zastupljenosti;

(d)

poticati razvoj politika, inovacije, kreativnost, razvoj publike i nove poslovne i upravljačke modele kroz potporu za transnacionalnu političku suradnju.

Članak 5.

Europska dodana vrijednost

1.   Prepoznajući unutarnju i gospodarsku vrijednost kulture, Programom se podupiru djelovanja i aktivnosti s europskom dodanom vrijednosti u kulturnim i kreativnim sektorima. Njime se doprinosi postizanju ciljeva strategije Europa 2020. i njezinih vodećih inicijativa.

2.   Europska dodana vrijednost osigurava se pomoću jednog od sljedećih elemenata ili više njih:

(a)

transnacionalnim karakterom djelovanja i aktivnosti kojima se nadopunjuju regionalni, nacionalni, međunarodni i drugi programi i politike Unije i učinkom takvih djelovanja i aktivnosti na kulturne i kreativne sektore kao i na građane i na njihovo poznavanje kultura koje nisu njihove vlastite;

(b)

razvojem i promicanjem transnacionalne suradnje između kulturnih i kreativnih aktera, što obuhvaća umjetnike, audiovizualne djelatnike, kulturne i kreativne organizacije i audiovizualne subjekte, usmjerenim na poticanje potpunijih, bržih, djelotvornijih i dugoročnijih odgovora na globalne izazove;

(c)

ekonomijama razmjera i kritičnom masom koje potiče potpora Unije, stvarajući učinak poluge za dodatna sredstva;

(d)

osiguravanjem ravnopravnijih uvjeta u europskim kulturnim i kreativnim sektorima tako da se uzmu u obzir zemlje s niskim proizvodnim kapacitetom i/ili zemlje ili regije ograničenog geografskog i/ili jezičnog područja.

Članak 6.

Struktura Programa

Program se sastoji od:

(a)

potprograma MEDIA;

(b)

potprograma Kultura;

(c)

Međusektorskog potprograma.

Članak 7.

Logotipi potprogramâ

1.   Komisija osigurava prepoznatljivost Programa uporabom logotipa koji su specifični za svaki od potprograma.

2.   Korisnici potprograma MEDIA koriste se logotipom određenim u Prilogu II. Komisija utvrđuje pojedinosti o uporabi tog logotipa i priopćuje ih korisnicima.

3.   Korisnici potprograma Kultura koriste se logotipom koji utvrđuje Komisija. Komisija utvrđuje pojedinosti o uporabi tog logotipa i priopćuje ih korisnicima.

4.   Komisija i deskovi Kreativne Europe iz članka 16. također imaju pravo na korištenje logotipima potprogramâ.

Članak 8.

Pristup Programu

1.   Programom se potiče kulturna raznolikost na međunarodnoj razini u skladu s Konvencijom UNESCO-a iz 2005.

2.   Program je otvoren za sudjelovanje državama članicama.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4., u Programu mogu sudjelovati sljedeće zemlje pod uvjetom da plaćaju dodatna odobrena sredstva i da, za potprogram MEDIA, ispunjavaju uvjete utvrđene u Direktivi 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (20):

(a)

zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje koje ostvaruju korist pretpristupnom strategijom, u skladu s općim načelima i uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije utvrđenima u okviru odgovarajućih okvirnih sporazuma, odluka Vijeća o pridruživanju ili sličnih sporazuma;

(b)

zemlje članice EFTA-e koje su stranke Sporazuma o EGP-u, u skladu s tim sporazumom;

(c)

Švicarska Konfederacija, na temelju bilateralnog sporazuma s tom zemljom;

(d)

zemlje obuhvaćene Europskim politikom susjedstva, u skladu s postupcima utvrđenima s tim zemljama prema okvirnim sporazumima kojima se predviđa njihovo sudjelovanje u programima Unije.

4.   Zemlje iz stavka 3. točaka (a) i (d) isključene su iz sudjelovanja u Instrumentu jamstva.

5.   Program je otvoren za djelovanja bilateralne ili multilateralne suradnje usmjerena na odabrane zemlje ili regije na temelju dodatnih odobrenih sredstava koja plaćaju te zemlje ili regije te na temelju posebnih mehanizama koje treba dogovoriti s tim zemljama ili regijama.

6.   U okviru Programa dopušta se suradnja i zajednička djelovanja sa zemljama koje ne sudjeluju u Programu i s međunarodnim organizacijama koje su aktivne u kulturnim i kreativnim sektorima kao što su UNESCO, Vijeće Europe, OECD ili WIPO na temelju zajedničkih doprinosa ostvarivanju ciljeva Programa.

POGLAVLJE II.

Potprogram MEDIA

Članak 9.

Prioriteti potprograma MEDIA

1.   Prioriteti u području jačanja kapaciteta europskog audiovizualnog sektora kako bi djelovao transnacionalno su sljedeći:

(a)

olakšavanje usvajanja i unapređenja vještina i kompetencija audiovizualnih djelatnika i razvijanja mreža, uključujući korištenje digitalnih tehnologija radi osiguravanja prilagodbe tržišnim trendovima, testiranje novih pristupa razvoju publike i testiranje novih poslovnih modela;

(b)

povećanje kapaciteta audiovizualnih subjekata za razvijanje europskih audiovizualnih djela s potencijalom kruženja u Uniji i šire te poticanje europskih i međunarodnih koprodukcija, uključujući s pružateljima televizijskih usluga;

(c)

poticanje razmjena među poduzetnicima olakšavanjem pristupa tržištima i poslovnim alatima čime se omogućuje audiovizualnim subjektima da povećaju vidljivost svojih projekata na tržištu Unije i međunarodnim tržištima.

2.   Prioriteti u području promicanja transnacionalnog kruženja su sljedeći:

(a)

podupiranje kinematografske distribucije transnacionalnim marketingom, brendiranjem, distribucijom i izlaganjem audiovizualnih djela;

(b)

promicanje transnacionalnog marketinga, brendiranja i distribucije audiovizualnih djela na svim drugim nekinematografskim platformama;

(c)

podupiranje razvoja publike kao sredstva za poticanje zanimanja za europska audiovizualna djela i poboljšanje pristupa tim djelima, posebno promotivnim aktivnostima, događajima, filmskom pismenosti i festivalima;

(d)

promicanje novih načina distribucije radi omogućavanja stvaranja novih poslovnih modela.

Članak 10.

Mjere potpore potprograma MEDIA

Kako bi se proveli prioriteti utvrđeni u članku 9., potprogram MEDIA pruža potporu za:

(a)

razvoj sveobuhvatnog raspona mjera osposobljavanja kojima se promiče usvajanje i unapređenje vještina i kompetencija audiovizualnih djelatnika, razmjena znanja i inicijativa za umrežavanje, uključujući integraciju digitalnih tehnologija;

(b)

razvoj europskih audiovizualnih djela, posebno filmskih i televizijskih djela kao što su igrani, dokumentarni, dječji i animirani filmovi te interaktivnih djela poput videoigara i multimedije s većim potencijalom prekograničnog kruženja;

(c)

aktivnosti kojima je cilj poduprijeti europska društva za audiovizualnu produkciju, posebno neovisna produkcijska društva, u svrhu olakšavanja europskih i međunarodnih koprodukcija audiovizualnih djela, uključujući televizijska djela;

(d)

aktivnosti koje pomažu europskim i međunarodnim koprodukcijskim partnerima da se okupe i/ili koje pružaju neizravnu potporu audiovizualnim djelima koproduciranima iz međunarodnih fondova za koprodukciju sa sjedištem u zemlji sudionici Programa;

(e)

olakšavanje pristupa profesionalnim komercijalnim događajima i tržištima audiovizualnog sektora te korištenja internetskim poslovnim alatima unutar i izvan Unije;

(f)

uspostavljanje sustava potpore za distribuciju nenacionalnih europskih filmova preko kinematografske distribucije i na drugim platformama kao i za međunarodne prodajne aktivnosti, osobito za podnaslovljivanje, sinkroniziranje i zvučno opisivanje audiovizualnih djela;

(g)

olakšavanje kruženja europskih filmova diljem svijeta i međunarodnih filmova u Uniji na svim distribucijskim platformama, preko projekata međunarodne suradnje u audiovizualnom sektoru;

(h)

mrežu europskih kinoprikazivača koji prikazuju znatan dio nenacionalnih europskih filmova;

(i)

inicijative za predstavljanje i promicanje raznolikosti europskih audiovizualnih djela, uključujući i kratke filmove, na festivalima i drugim promotivnim događanjima;

(j)

aktivnosti kojima je cilj promicanje filmske pismenosti i povećanje znanja publike, i to posebno mlade publike, o europskim audiovizualnim djelima i njezina zanimanja za ta djela, uključujući i audiovizualnu i kinematografsku baštinu;

(k)

inovativna djelovanja kojima se testiraju novi poslovni modeli i alati u područjima koja će vjerojatno biti izložena utjecaju uvođenja i korištenja digitalnih tehnologija.

Članak 11.

Europski audiovizualni opservatorij

1.   Unija je za vrijeme trajanja Programa članica Opservatorija.

2.   Sudjelovanjem Unije u Opservatoriju doprinosi se ostvarenju prioriteta potprograma MEDIA, i to:

(a)

poticanjem transparentnosti i uspostave ravnopravnih uvjeta u pogledu dostupnosti pravnih i financijskih/tržišnih informacija te doprinošenjem usporedivosti pravnih i statističkih informacija;

(b)

pružanjem analize podataka i tržišta koja koristi razrađivanju linija djelovanja potprograma MEDIA i evaluaciji njihova učinka na tržište.

3.   Uniju u njezinim poslovima s Opservatorijem predstavlja Komisija.

POGLAVLJE III.

Potprogram Kultura

Članak 12.

Prioriteti potprograma Kultura

1.   Prioriteti u području jačanja kapaciteta kulturnih i kreativnih sektora kako bi djelovali transnacionalno su sljedeći:

(a)

podupiranje djelovanja koja kulturnim i kreativnim akterima osiguravaju vještine, kompetencije i znanja koja doprinose jačanju kulturnih i kreativnih sektora, uključujući i poticanje prilagodbe digitalnim tehnologijama, testiranje inovativnih pristupa razvoju publike i testiranje novih poslovnih i upravljačkih modela;

(b)

podupiranje djelovanja koja omogućuju kulturnim i kreativnim akterima da surađuju na međunarodnoj razini i da internacionaliziraju svoje karijere i aktivnosti u Uniji i šire, kad je to moguće na temelju dugoročnih strategija;

(c)

pružanje potpore jačanju europskih kulturnih i kreativnih organizacija i međunarodnog umrežavanja radi olakšavanja pristupa profesionalnim prilikama.

2.   Prioriteti u području promicanja transnacionalnog kruženja i mobilnosti su sljedeći:

(a)

podupiranje međunarodnih gostovanja, događaja, izložbi i festivala;

(b)

podupiranje kruženja europske književnosti s ciljem osiguravanja njezine najšire moguće dostupnosti;

(c)

podupiranje razvoja publike kao načina poticanja zanimanja za europska kulturna i kreativna djela te materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu kao i poboljšanja pristupa tim djelima i baštini.

Članak 13.

Mjere potpore potprograma Kultura

1.   Kako bi se proveli prioriteti utvrđeni u članku 12., potprogram Kultura pruža potporu za:

(a)

transnacionalne projekte suradnje koji okupljaju kulturne i kreativne organizacije iz različitih zemalja radi provođenja sektorskih ili međusektorskih aktivnosti;

(b)

aktivnosti europskih mreža kulturnih i kreativnih organizacija iz različitih zemalja;

(c)

aktivnosti organizacija europskog usmjerenja koje podupiru razvijanje mladih talenata i potiču transnacionalnu mobilnost kulturnih i kreativnih aktera te kruženje djela, uz potencijal da se ostvari širok utjecaj na kulturne i kreativne sektore i postignu trajni učinci;

(d)

književno prevođenje i njegovu daljnju promidžbu;

(e)

posebna djelovanja namijenjena postizanju veće vidljivosti bogatstva i raznolikosti europskih kultura te poticanju interkulturnog dijaloga i međusobnog razumijevanja, uključujući kulturne nagrade Unije, djelovanje Europske prijestolnice kulture i djelovanje Oznaka europske baštine.

2.   Mjerama navedenima u stavku 1. posebno se podupiru neprofitni projekti.

POGLAVLJE IV.

Međusektorski potprogram

Članak 14.

Instrument jamstva za kulturne i kreativne sektore

1.   Komisija uspostavlja Instrument jamstva za kulturne i kreativne sektore.

Instrument jamstva djeluje kao samostojan instrument, a utvrđen je i njime se upravlja u skladu s glavom VIII. Financijske uredbe.

2.   Instrument jamstva ima sljedeće prioritete:

(a)

olakšati pristup financiranju MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima;

(b)

unaprijediti kapacitet uključenih financijskih posrednika za ocjenjivanje rizika povezanih s MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima i s njihovim projektima, uključujući kroz tehničku pomoć, izgradnju znanja i mjere umrežavanja.

Prioriteti se provode u skladu s Prilogom I.

3.   U skladu s člankom 139. stavkom 4. Financijske uredbe, Komisija provodi Instrument jamstva posrednim načinom upravljanja povjeravajući EIF-u zadaće kako je navedeno u članku 58. stavku 1. točki (c) podtočki iii. te uredbe, podložno uvjetima iz sporazuma između Komisije i EIF-a.

Članak 15.

Transnacionalna politička suradnja

1.   Kako bi se promicala transnacionalna politička suradnja, u sklopu Međusektorskog potprograma podupire se:

(a)

transnacionalna razmjena iskustava i znanja u vezi s novim poslovnim i upravljačkim modelima, aktivnosti uzajamnog učenja i umrežavanja među kulturnim i kreativnim organizacijama i tvorcima politika u vezi s razvojem kulturnih i kreativnih sektora, uz promicanje digitalnog umrežavanja prema potrebi;

(b)

prikupljanje podataka o tržištima, studije, analize tržišta rada i potreba za vještinama, analiza europskih i nacionalnih kulturnih politika i potpora statističkim istraživanjima koja se temelje na instrumentima i kriterijima specifičnima za svaki sektor i evaluacijama, uključujući mjerenje svih aspekata učinka Programa;

(c)

plaćanje naknade za članstvo Unije u Opservatoriju radi poticanja prikupljanja i analize podataka u audiovizualnom sektoru;

(d)

testiranje novih i međusektorskih poslovnih pristupa financiranju, distribuciji i unovčenju stvaralaštva;

(e)

konferencije, seminari i politički dijalog, uključujući one u području kulturne i medijske pismenosti, uz promicanje digitalnog umrežavanja po potrebi;

(f)

deskovi Kreativne Europe iz članka 16. i izvršavanje njihovih zadaća.

2.   Do 30. lipnja 2014. Komisija provodi studiju izvedivosti istražujući mogućnost prikupljanja i analiziranja podataka u kulturnim i kreativnim sektorima osim audiovizualnog sektora te predstavlja rezultate tog istraživanja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ovisno o rezultatima studije izvedivosti, Komisija može podnijeti prijedlog odgovarajuće izmjene ove Uredbe.

Članak 16.

Deskovi Kreativne Europe

1.   Zemlje koje sudjeluju u Programu, u suradnji s Komisijom, uspostavljaju deskove Kreativne Europe u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom („deskovi Kreativne Europe”).

2.   Komisija podupire mrežu deskova Kreativne Europe.

3.   Deskovi Kreativne Europe izvršavaju sljedeće zadatke, uzimajući pritom u obzir posebna obilježja svakog sektora:

(a)

pružaju informacije o Programu i promiču Program u svojoj zemlji;

(b)

pomažu kulturnim i kreativnim sektorima u vezi s Programom i pružaju osnovne informacije o ostalim relevantnim mogućnostima dobivanja potpore koje su dostupne u okviru politike Unije;

(c)

potiču prekograničnu suradnju u kulturnim i kreativnim sektorima;

(d)

podupiru Komisiju pružanjem pomoći u vezi s kulturnim i kreativnim sektorima u zemljama sudionicama Programa, na primjer davanjem dostupnih podataka o tim sektorima;

(e)

podupiru Komisiju u osiguravanju odgovarajućeg priopćavanja i širenja rezultata i učinaka Programa;

(f)

osiguravaju priopćavanje i širenje informacija u vezi s dodijeljenim sredstvima Unije i postignutim rezultatima za njihovu zemlju.

4.   Komisija, djelujući zajedno s državama članicama, osigurava kvalitetu i rezultate usluge koju pružaju deskovi Kreativne Europe redovnim i neovisnim praćenjem i evaluacijom.

POGLAVLJE V.

Rezultati i širenje

Članak 17.

Dosljednost i komplementarnost

1.   Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava sveukupnu dosljednost i komplementarnost Programa sa sljedećim:

(a)

relevantnim politikama Unije, poput onih u područjima obrazovanja, zapošljavanja, zdravlja, unutarnjeg tržišta, digitalnog programa, mladih, građanstva, vanjskih odnosa, trgovine, istraživanja i inovacija, poduzetništva, turizma, pravde, proširenja i razvoja;

(b)

drugim relevantnim izvorima financiranja Unije u području kulturne i medijske politike, posebno Europskim socijalnim fondom, Europskim fondom za regionalni razvoj i programima za istraživanja i inovacije, kao i s financijskim instrumentima koji se odnose na pravdu i građanstvo, programima vanjske suradnje i pretpristupnim instrumentima.

2.   Ova Uredba primjenjuje se i provodi ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Unije.

Članak 18.

Praćenje i evaluacija

1.   Komisija osigurava redovito praćenje i vanjsku evaluaciju Programa u skladu s kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima uspješnosti navedenima niže:

(a)

pokazatelji za opće ciljeve iz članka 3.:

i.

razina, promjena u broju i udio zaposlenih u kulturnim i kreativnim sektorima te njihov udio u bruto domaćem proizvodu;

ii.

broj ljudi koji pristupaju europskim kulturnim i kreativnim djelima, uključujući, kad je to moguće, djela iz zemalja kojima oni ne pripadaju;

(b)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (a):

i.

opseg međunarodnih aktivnosti kulturnih i kreativnih organizacija i broj stvorenih transnacionalnih partnerstava;

ii.

broj iskustava učenja i aktivnosti poduprtih Programom kojima su se poboljšale kompetencije i povećala zapošljivost kulturnih i kreativnih aktera, uključujući i audiovizualne djelatnike;

(c)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (b) u pogledu potprograma MEDIA:

i.

broj gledatelja nenacionalnih europskih filmova u Europi i europskih filmova u svijetu (10 najvažnijih neeuropskih tržišta) u kinima;

ii.

postotak europskih audiovizualnih djela u kinima, na televiziji i digitalnim platformama;

iii.

broj ljudi u državama članicama koji pristupaju nenacionalnim europskim audiovizualnim djelima i broj ljudi u zemljama koje sudjeluju u Programu koji pristupaju europskim audiovizualnim djelima;

iv.

broj europskih videoigara proizvedenih u Uniji te u zemljama koje sudjeluju u Programu;

(d)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (b) u pogledu potprograma Kultura:

i.

broj ljudi koje su izravno ili neizravno dosegnuli projekti koje podupire Program;

ii.

broj projekata upućenih djeci, mladim osobama i nedovoljno zastupljenim skupinama te procijenjeni broj ljudi koje su ti projekti dosegnuli;

(e)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (c):

i.

iznos zajamčenih zajmova u okviru Instrumenta jamstva razvrstanih prema državi podrijetla, veličini i sektorima MSP-ova i mikroorganizacija te malih i srednjih organizacija;

ii.

iznos zajmova koje su odobrili uključeni financijski posrednici, razvrstanih prema državi podrijetla;

iii.

broj i geografska rasprostranjenost uključenih financijskih posrednika;

iv.

broj MSP-ova i mikroorganizacija te malih i srednjih organizacija koje su korisnici Instrumenta jamstva, razvrstanih prema državi podrijetla, veličini i sektorima;

v.

prosječna stopa neplaćanja zajmova;

vi.

ostvareni učinak poluge zajamčenih zajmova u odnosu na indikativni učinak poluge (1:5,7);

(f)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (d):

i.

broj država članica koje se koriste rezultatima otvorene metode koordinacije u razvoju svojih nacionalnih politika;

ii.

broj novih inicijativa i ishoda politika.

2.   Rezultati postupka praćenja i evaluacije uzimaju se u obzir kod provedbe Programa.

3.   Pored redovitog praćenja Programa, Komisija izrađuje izvješće o evaluaciji na sredini razdoblja, koje se temelji na vanjskoj i neovisnoj evaluaciji i kojim se:

(a)

obuhvaćaju kvalitativni i kvantitativni elementi, kako bi se procijenila djelotvornost Programa u ostvarivanju njegovih ciljeva, učinkovitost programa i njegova europska dodana vrijednost;

(b)

razmatra mogućnost pojednostavljenja Programa, njegova unutarnja i vanjska usklađenost, neprekidna važnost svih njegovih ciljeva te doprinos mjera prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast;

(c)

uzimaju u obzir rezultati evaluacije u vezi s dugoročnim učinkom odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ.

4.   Komisija podnosi izvješće o evaluaciji na sredini razdoblja iz stavka 3. Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2017.

5.   Na temelju konačne vanjske i neovisne evaluacije, Komisija sastavlja konačno izvješće o evaluaciji u kojem se ocjenjuju dugoročniji učinci i održivost Programa na temelju odabranih kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja. U odnosu na posebni cilj iz članka 4. točke (c) Komisija također evaluira učinke Instrumenta jamstva na pristup bankovnim zajmovima i s njima povezane troškove za MSP-ove i mikroorganizacije te male i srednje organizacije u kulturnim i kreativnim sektorima.

6.   Komisija podnosi konačno izvješće o evaluaciji iz stavka 5. Europskom parlamentu i Vijeću do 30. lipnja 2022.

Članak 19.

Priopćivanje i širenje

1.   Komisija zemljama koje sudjeluju u Programu dostavlja informacije o projektima koji su primili financijska sredstva Unije prosljeđivanjem odluka o odabiru u roku dva tjedna od njihova donošenja.

2.   Korisnici projekata koji primaju potporu iz Programa osiguravaju priopćivanje i širenje informacija u vezi s financijskim sredstvima Unije koja su primili i dobivenim rezultatima.

3.   Komisija osigurava širenje relevantnih informacija deskovima Kreativne Europe.

POGLAVLJE VII.

Delegirani akti

Članak 20.

Delegiranje ovlasti Komisiji

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 21. kako bi se dopunili kvalitativni i kvantitativni pokazatelji uspješnosti utvrđeni u članku 18. stavku 1.

Članak 21.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 20. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje trajanja Programa.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegirane ovlasti iz članka 20. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 20. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

POGLAVLJE VII.

Provedbene odredbe

Članak 22.

Provedba Programa

1.   Komisija provodi Program u skladu s Financijskom uredbom.

2.   Komisija provedbenim aktima usvaja godišnji program rada u vezi s potprogramima i Međusektorskim potprogramom. Komisija u godišnjem programu rada osigurava dosljednu godišnju provedbu općih i posebnih ciljeva utvrđenih u člancima 3. i 4., kao i prioriteta utvrđenih u člancima 9. i 12. te određuje očekivane rezultate, način provedbe i ukupan iznos plana financiranja. Godišnji program rada također sadrži opis mjera koje će se financirati, naznaku iznosa dodijeljenog svakoj mjeri i okvirni raspored provedbe.

U pogledu bespovratnih sredstava godišnji program rada uključuje prioritete, kriterije prihvatljivosti, odabira i dodjele te najvišu stopu sufinanciranja. Financijski doprinos iz Programa može biti najviše 80 % troškova operacija koje se podupiru.

U pogledu Instrumenta jamstva godišnji program rada obuhvaća kriterije prihvatljivosti i odabira za financijske posrednike, kriterije izuzeća s obzirom na sadržaj projekata podnesenih uključenim financijskim posrednicima, godišnju dodjelu sredstava EIF-u te kriterije prihvatljivosti, odabira i dodjele za osiguravatelje izgradnje kapaciteta.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 23. stavka 4.

3.   Komisija donosi opće smjernice za provedbu Programa u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 23. stavka 3.

Članak 23.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor („Odbor za Kreativnu Europu”). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Odbor za Kreativnu Europu može se sastati u različitim sastavima kako bi rješavao konkretna pitanja povezana s potprogramima i Međusektorskim potprogramom.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 24.

Financijske odredbe

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. iznosi 1 462 724 000 EUR u tekućim cijenama.

Godišnja izdvajanja odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Financijska omotnica iz stavka 1. raspodjeljuje se kako slijedi:

(a)

najmanje 56 % za potprogram MEDIA;

(b)

najmanje 31 % za potprogram Kultura;

(c)

najviše 13 % za Međusektorski potprogram, uz najmanje 4 % sredstava dodijeljeno mjerama za transnacionalnu suradnju navedenima u članku 15. i za deskove Kreativne Europe.

3.   Administrativni troškovi u vezi s provedbom Programa čine dio dodijeljenih sredstava iz stavka 2., a ukupan iznos tih troškova ne prelazi 7 % proračuna Programa, od čega se 5 % dodjeljuje provedbi potprograma MEDIA, a 2 % provedbi potprograma Kultura.

4.   Financijska omotnica iz stavka 1. može pokrivati izdatke koji se odnose na pripremne aktivnosti, aktivnosti praćenja, kontrole, revizije i evaluacije koje su neposredno potrebne za upravljanje Programom i postizanje njegovih ciljeva, a posebno studije, sastanke stručnjaka, informacijska i komunikacijska djelovanja, uključujući institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima Programa, i izdatke povezane s IT mrežama za obradu i razmjenu informacija, zajedno sa svim ostalim izdacima za tehničku i administrativnu pomoć koji nastanu Komisiji pri upravljanju Programom.

5.   Financijska omotnica iz stavka 1. može pokrivati troškove tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni za osiguranje prijelaza između mjera donesenih u skladu s odlukama br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ i ove Uredbe.

Ako je potrebno, odobrena sredstva mogu biti unesena u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih izdataka kako bi se omogućilo upravljanje djelovanjima koja do 31. prosinca 2020. još nisu dovršena.

6.   Odstupajući od članka 130. stavka 2. Financijske uredbe, i u propisno opravdanim slučajevima Komisija troškove izravno povezane s provedbom podupiranih djelovanja i aktivnosti može smatrati prihvatljivima čak i kada su oni nastali korisniku prije podnošenja zahtjeva za financiranje.

Članak 25.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da su, kada se provode djelovanja koja se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti putem učinkovitih kontrola i inspekcija i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njeni predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za provođenje revizije, na temelju dokumenata te kontrola i inspekcija na terenu, nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, izvoditeljima i podizvoditeljima koji su primili sredstva Unije u okviru Programa.

3.   OLAF može provoditi istrage, uključujući kontrole i inspekcije na terenu u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (Euratom, EZ) br. 2185/96 i Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja ugrožava financijske interese Unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji se financira u sklopu Programa.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe sadržavaju odredbe kojima se Komisiji, Revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje revizija i istraga, u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE VIII.

Završne odredbe

Članak 26.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluke br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Aktivnosti koje su pokrenute do 31. prosinca 2013. na temelju odluka iz stavka 1. do svojeg se završetka nastavljaju provoditi u skladu s tim odlukama.

Članak 27.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 35.

(2)  SL C 277, 13.9.2012., str. 156.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 19. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(4)  Odluka br. 1718/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o provedbi programa potpore za europski audiovizualni sektor (MEDIA 2007) (SL L 327, 24.11.2006., str. 12.).

(5)  Odluka br. 1855/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uspostavljanju programa Kultura (od 2007. do 2013.) (SL L 372, 27.12.2006., str. 1.).

(6)  Odluka br. 1041/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju programa suradnje sa stručnjacima iz trećih zemalja u audiovizualnom području (MEDIA Mundus) (SL L 288, 4.11.2009., str. 10.).

(7)  Odluka br. 1622/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o utvrđivanju djelovanja Zajednice za manifestaciju Europska prijestolnica kulture za godine od 2007. do 2019. (SL L 304, 3.11.2006., str. 1.).

(8)  Odluka br. 1194/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o uspostavljanju djelovanja Europske unije za oznaku europske baštine (SL L 303, 22.11.2011., str. 1.).

(9)  SL C 287, 29.11.2007., str. 1.

(10)  SL C 247 E, 15.10.2009., str. 32.

(11)  SL C 175, 15.6.2011, str. 5.

(12)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(13)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(14)  Uredba Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statuta izvršnih agencija kojima se povjeravaju određeni zadaci u upravljanju programima Zajednice (SL L 11, 16.1.2003., str. 1.).

(15)  SL C 420, 20.12.2013., str. 1

(16)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1065/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(17)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(18)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(19)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(20)  Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.).


PRILOG I.

PROVEDBENI MEHANIZMI ZA INSTRUMENT JAMSTVA ZA KULTURNE I KREATIVNE SEKTORE

Financijska potpora osigurana Instrumentom jamstva namijenjena je MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima te je prilagođena posebnim potrebama tih sektora i tako je i označena.

1.   Zadaće

Instrumentom jamstva osigurava se sljedeće:

(a)

jamstva uključenim financijskim posrednicima iz svake zemlje koja sudjeluje u Instrumentu jamstva;

(b)

uključenim financijskim posrednicima dodatno stručno znanje za procjenu rizika povezanih s MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama i s njihovim kulturnim i kreativnim projektima.

2.   Odabir uključenih financijskih posrednika

EIF odabire uključene financijske posrednike u skladu s najboljim tržišnim praksama i s posebnim ciljem iz članka 4. točke (c). Kriteriji odabira posebno uključuju:

(a)

iznos financiranja dugom koje se stavlja na raspolaganje MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama;

(b)

politiku upravljanja rizikom za poslove davanja zajmova, posebno u odnosu na kulturne i kreativne projekte;

(c)

sposobnost izgradnje diversificiranog portfelja zajmova i predlaganja marketinškog i promotivnog plana za MSP-ove i mikroorganizacije te male i srednje organizacije u svim regijama i sektorima.

3.   Trajanje Instrumenta jamstva

Rok isteka pojedinačnih jamstava može biti do 10 godina.

U skladu s člankom 21. stavkom 3. točkom (i) Financijske uredbe vraćanja ostvarena u okviru jamstava namjenjuju se Instrumentu jamstva za razdoblje koje ne prelazi razdoblje obveze uvećano za 10 godina. Vraćanja ostvarena u skladu s odredbama relevantnih sporazuma o delegiranju ovlasti u sklopu operacija Jamstvenog fonda za produkciju MEDIA koje su počele prije 2014. namjenjuju se Instrumentu jamstva u razdoblju 2014. - 2020. Komisija obavješćuje države članice o takvim dodjelama putem Odbora za Kreativnu Europu.

4.   Izgradnja kapaciteta

Izgradnja kapaciteta u sklopu Instrumenta jamstva jest pružanje stručnog znanja uključenim financijskim posrednicima kako bi se povećalo njihovo razumijevanje kulturnih i kreativnih sektora (u aspektima kao što su nematerijalna narav kolaterala, veličina tržišta bez kritične mase i prototipne naravi proizvoda i usluga) i osiguravanje svakom uključenom financijskom posredniku dodatnog znanja za izgradnju portfelja i procjenu rizika povezanih s kulturnim i kreativnim projektima.

Sredstva dodijeljena za izgradnju kapaciteta ograničavaju se na 10 % proračuna za Instrument jamstva.

EIF odabire osiguravatelje izgradnje kapaciteta u ime Instrumenta jamstva i uz nadzor Komisije putem otvorenog postupka javne nabave na temelju kriterija kao što su iskustvo u financiranju kulturnih i kreativnih sektora, stručno znanje, geografski doseg, kapacitet za ostvarivanje i poznavanje tržišta.

5.   Proračun

Proračunska raspodjela pokriva ukupne troškove Instrumenta jamstva, uključujući obveze plaćanja uključenim financijskim posrednicima poput gubitaka od jamstava, naknada za upravljanje sredstvima Unije od strane EIF-a te bilo kojih drugih prihvatljivih troškova ili izdataka.

6.   Prepoznatljivost i podizanje svijesti

EIF doprinosi promidžbi Instrumenta jamstva u europskom bankarskom sektoru. Osim toga, svaki uključeni financijski posrednik i EIF osiguravaju odgovarajuću razinu prepoznatljivosti i transparentnosti potpore u sklopu Instrumenta jamstva pružanjem informacija o mogućnostima financiranja ciljnim MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama.

U tu svrhu Komisija, između ostalog, osigurava mreži deskova Kreativne Europe potrebne informacije kako bi im omogućila da izvršavaju svoje zadaće.

7.   Vrste zajmova

Vrste zajmova obuhvaćene Instrumentom jamstva posebno uključuju:

(a)

ulaganje u materijalnu ili nematerijalnu imovinu;

(b)

prijenose poslovanja;

(c)

radni kapital (međufinanciranje, privremeno financiranje, protok novca, kreditne linije).


PRILOG II.

LOGOTIP POTPROGRAMA MEDIA

Logotip potprograma MEDIA je sljedeći:

Image 2L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/238


UREDBA (EU) br. 1296/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 46. točku (d), članak 149., članak 153. stavak 2. točku (a) i članak 175. treći stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

u skladu s Komunikacijom Komisije „Proračun za strategiju Europa 2020” od 29. lipnja 2011., u kojoj se preporučuje racionalizacija i pojednostavljenje financijskih instrumenata Unije te njihova veća usmjerenost na dodanu vrijednost za Uniju, kao i na učinke i rezultate, ovom se Uredbom uspostavlja Program za zapošljavanje i socijalne inovacije ("Program") Europske unije kako bi se osigurao nastavak i razvoj aktivnosti koje se provode na temelju Odluke br. 1672/2006/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. (4), Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Provedbene odluke Komisije 2012/733/EU (6) i Odluke br. 283/2010/EU Europskog parlamenta i Vijeća koja je uspostavila Europski mikrofinancijski instrument za zapošljavanje i socijalnu uključenost (7) ("Instrument").

(2)

Europsko je vijeće 17. lipnja 2010. odobrilo prijedlog Komisije za strategiju Europa 2020. za zapošljavanje i pametan, održiv i uključiv rast („Europa 2020”), u kojoj je određeno pet glavnih ciljeva (uključujući one koji se odnose na zapošljavanje, borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti te na obrazovanje) te sedam vodećih inicijativa i koja predstavlja sveobuhvatan okvir politike za naredno desetljeće. Europsko vijeće zalagalo se za punu upotrebu odgovarajućih instrumenta i politika Unije s ciljem podupiranja ostvarivanja zajedničkih ciljeva te je pozvalo države članice na usklađenije djelovanje.

(3)

Vijeće je 21. listopada 2010. u skladu s člankom 148. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) usvojilo smjernice za politike zapošljavanja, koje zajedno s općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije, usvojenima u skladu s člankom 121. UFEU-a, tvore integrirane smjernice strategije Europa 2020. Program bi trebao doprinijeti postizanju ciljeva strategije Europa 2020., posebno smanjenju siromaštva i ciljevima zapošljavanja navedenima u smjernicama za zapošljavanje. U tom smislu, Program treba poduprijeti provedbu vodećih inicijativa s posebnim naglaskom na Europsku platformu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Program za nove vještine i radna mjesta, program „Mladi u pokretu”, kao i Paket za zapošljavanje mladih.

(4)

U vodećim inicijativama strategije Europa 2020., Europskoj platformi protiv siromaštva i socijalne isključenosti i Uniji inovacija, socijalne su inovacije identificirane kao moćno oruđe za suočavanje s društvenim izazovima koji nastaju zbog starenja stanovništva, siromaštva, nezaposlenosti, novih obrazaca rada i životnih stilova te očekivanja državljana u pogledu socijalne pravde, obrazovanja i zdravstva. Program također treba poduprijeti djelovanje za poboljšanje socijalnih inovacija kao odgovor na nedovoljno zadovoljene socijalne potrebe na području borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u smislu promicanja visoke razine kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenja primjerene socijalne zaštite koja djeluje protiv siromaštva, poboljšanja radnih uvjeta i pristupa ranjivih skupina osposobljavanju, uzimajući u obzir ulogu regionalnih i lokalnih tijela. Program također treba djelovati kao katalizator nadnacionalnih partnerstva i umrežavanja u javnom, privatnom i trećem sektoru te podupirati njihovo sudjelovanje u osmišljavanju i provedbi novih pristupa za sučeljavanje s hitnim socijalnim potrebama i izazovima.

(5)

Program posebno treba pomoći odrediti i analizirati broj inovativnih rješenja i povećati njihove praktične primjene eksperimentiranjem na području socijalne politike u cilju pružanja pomoći, prema potrebi, državama članicama da povećaju učinkovitost svojih tržišta rada i dodatno poboljšaju svoje politike socijalne zaštite i uključenosti. Eksperimentiranje u području socijalne politike je na projektno terensko ispitivanje socijalnih inovacija. Omogućava prikupljanje dokaza o izvedivosti socijalnih inovacija. Uspješne ideje trebale bi se moći provesti na većoj razini uz financijsku pomoć Europskog socijalnog fonda (ESF), kao i drugih izvora.

(6)

Otvorena metoda koordinacije koja je dokazala svoju fleksibilnost i operativnu učinkovitost na područjima zapošljavanja i socijalne politike treba se više upotrebljavati i treba imati koristi od aktivnosti koje su podržane u okviru Programa.

(7)

Napredak prema socijalno i okolišno održivom razvoju u Europi zahtijeva predviđanje i razvoj novih vještina i sposobnosti koje vode do poboljšanja uvjeta za stvaranje radnih mjesta, kvalitete zapošljavanja i radnih uvjeta kroz popratno obrazovanje, tržište rada i socijalnih politika u vezi s promjenom industrije i usluga. Program bi stoga trebao doprinjeti promicanju stvaranja kvalitetnih i održivih „zelenih” i „bijelih” radnih mjesta kao i onih u sektoru informacijskih tehnologija, ali i predviđati i razvijati nove vještine i sposobnosti za nova kvalitetna i održiva radna mjesta povezivanjem zapošljavanja i socijalnih politika s industrijskim i strukturnim politikama i podržavajući prijelaz prema gospodarstvu koje upotrebljava učinkovite resurse i ima nisku razinu emisija CO2. Program bi posebno trebao djelovati kao katalizator za istraživanje potencijala stvaranja radnih mjesta kroz ulaganje u okoliš i kroz društvena ulaganja u okviru javnog sektora te kroz lokalne i regionalne inicijative za zapošljavanje.

(8)

U okviru Programa bi se, gdje je relevantno, trebalo voditi računa o teritorijalnoj dimenziji nezaposlenosti, siromaštva i socijalnoj isključenosti i posebno o rastućim nejednakostima koje postoje unutar i između regija, među ruralnim područjima i gradovima te među gradovima.

(9)

Potrebno je osnažiti socijalne dimenzije unutarnjeg tržišta. S obzirom na potrebu za jačanjem povjerenja u unutarnje tržište i slobodno kretanje usluga jamčenjem poštovanja za prava radnika, potrebno je osigurati da je pravima radnika i poduzetnika na slobodu kretanja kroz cijelu Uniju priznat jednaki status.

(10)

U skladu sa strategijom Europa 2020., Program treba slijediti usklađeni pristup za promicanje kvalitetnog i održivog zapošljavanja, kao i za borbu i sprečavanje socijalne isključenosti i siromaštva uzimajući u obzir potrebu poštovanja jednakosti između žena i muškaraca. Provedba Programa treba biti racionalizirana i pojednostavljena u prvom redu uspostavom skupa odredaba koje, između ostalog, uključuju opće ciljeve te mjere nadzora i ocjenjivanja. Program se treba usredotočiti na projekte, neovisno o njihovoj veličini, s jasnom dodanom vrijednosti za Uniju. Kako bi se smanjio administrativni teret, Program treba podržavati stvaranje i razvoj mreža i partnerstva. Osim toga treba više koristiti pojednostavljene mogućnosti u pogledu troškova (jednokratni iznos i paušalno financiranje), u prvom redu za provedbu programa mobilnosti, istovremeno osiguravajući transparentnost postupaka. Program treba služiti kao sustav „sve na jednom mjestu” za pružatelje usluga mikrofinanciranja na razini Unije, osiguravajući financijska sredstva za mikrokredite i socijalno poduzetništvo, olakšavajući pristup posudbi i pružanju tehničke pomoći.

(11)

Uzimajući u obzir ograničena sredstva stavljena na raspolaganje namijenjena za Program te prethodnu dodjelu tih sredstava različitim osima, prioritet financiranja treba dati razvoju struktura s jasnim multiplikatorskim učinkom koje će koristiti budućim aktivnostima i inicijativama. Treba uvesti i prikladne mjere kako bi se zbjegla svaka mogućnost preklapanja ili dvostrukog financiranja s drugim fondovima ili programima, posebno s ESF-om.

(12)

Unija mora stvoriti pouzdanu analitičku bazu utemeljenu na dokazima kako bi poduprla oblikovanje politika na području zapošljavanja i socijalnih pitanja, dajući posebnu pažnju utjecaju financijske i ekonomske krize. Takvi dokazi dodaju vrijednost nacionalnom djelovanju jer osiguravaju europsku dimenziju i usporedbu za prikupljanje podataka, razvoj statističkog oruđa, metoda i zajedničkih pokazatelja kako bi se dobio cjelovit pregled stanja na području zapošljavanja, socijalne politike te radnih uvjeta u cijeloj Uniji te da bi se osiguralo kvalitetno ocjenjivanje djelotvornosti i učinkovitosti programâ i politika s ciljem, između ostalog, ostvarivanja ciljeva strategije Europa 2020.

(13)

Unija ima jedinstvenu ulogu uspostavljanja platforme za izmjenu politika i uzajamno učenje među državama koje sudjeluju u Programu na područjima zapošljavanja, socijalne zaštite i socijalne uključenosti, kao i socijalnog poduzetništva. Poznavanje politika koje se primjenjuju u drugim državama te njihovih rezultata, uključujući one postignute eksperimentiranjem na području socijalne politike na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, povećava mogućnosti dostupne tvorcima politika, što potiče razvoj novih politika.

(14)

Glavne su odlike socijalne politike EU-a osiguravanje minimalnih standarda i stalno poboljšavanje radnih uvjeta u Uniji. Unija ima važnu ulogu u osiguravanju prilagodbe zakonodavnog okvira evoluirajućim obrascima rada i novim zdravstvenim i sigurnosnim rizicima, uzimajući u obzir „dostojan rad” kao i načela „pametnog donošenja propisa”. Unija igra važnu ulogu u financiranju mjera za poboljšanje usklađenosti s ratificiranim radnim standardima Međunarodne organizacije rada (MOR) i pravilima Unije o zaštiti prava radnika. Ovo je osebno slučaj kod mjera za podizanje osvještenosti, (npr, socijalnom oznakom), kod širenja informacija i promicanja rasprave o ključnim izazovima i političkim pitanjima u vezi s radnim uvjetima, i među socijalnim partnerima i ostalim zainteresiranim stranama, kao i kod promicanja mjera za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, iniciranja preventivnih aktivnosti te poticanja kulture prevencije na području zdravlja i sigurnosti na radu.

(15)

Socijalni partneri i organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu u promicanju kvalitetnog zapošljavanja i borbi protiv socijalne isključenosti i siromaštva, kao i protiv nezaposlenosti. Stoga socijalni partneri i civilno društvo trebaju prema potrebi biti uključeni u zajedničko učenje i u razvoj, provedbu i širenje novih politika. Komisija treba obavijestiti socijalne partnere Unije i organizacije civilnog društva te s njima razmijeniti stajališta o rezultatima provedbe Programa.

(16)

Unija je preuzela obvezu jačanja socijalne dimenzije globalizacije i borbe protiv socijalnog dampinga promicanjem dostojnih radnih standarda i radnih normi, ne samo u državama koje sudjeluju u Programu,već također na međunarodnoj razini, bilo izravno, u odnosu s trećim zemljama ili neizravno, u okviru suradnje s međunarodnim organizacijama. Sukladno tome moraju se razviti primjereni odnosi s trećim zemljama koje ne sudjeluju u Programu da bi se pomoglo ostvarenju ciljeva Programa, uzimajući u obzir sve važne sporazume između spomenutih zemalja i Europske unije. To može uključivati nazočnost predstavnika trećih zemalja prilikom događaja od zajedničkog interesa (konferencije, radionice i seminari) koji se održavaju u državama sudionicama u Programu. Osim toga treba razvijati suradnju s nadležnim međunarodnim organizacijama, posebno s Međunarodnom organizacijom rada (MOR) i ostalim relevantnim tijelima UN-a, Vijećem Europe i Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) kako bi se Program provodio tako da se poštuje uloga tih organizacija.

(17)

U skladu s člancima 45. i 46. UFEU-a, Uredbom (EU) br. 492/2011 utvrđuju se odredbe čija je namjena ostvarivanje slobode kretanja radnika na nediskriminirajućoj osnovi osiguravanjem bliske suradnje između središnjih služba za zapošljavanje država članica te država članica međusobno i Komisije. EURES koji je europska mreža službi za zapošljavanje treba promicati bolje funkcioniranje tržišta rada olakšavajući dobrovoljnu nadnacionalnu prekograničnu geografsku mobilnost radnika, ostvarujući veću transparentnost tržišta rada, osiguravajući popunjavanje radnih mjesta te prijavljivanje za posao te podupirući aktivnosti na područjima zapošljavanja, savjetodavnih službi i službi za usmjeravanje na nacionalnoj i prekograničnoj razini, s čim doprinosi ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. Države članice bi prema potrebi trebalo potaknuti na uključivanje usluga EURES-a u sustavu „sve na jednom mjestu”.

(18)

Područje djelovanja EURES-a treba proširiti tako da uključuje razvijanje i podupiranje ciljnih programa mobilnosti nakon poziva na podnošenje prijedloga na razini Unije kako bi se popunila slobodna radna mjesta, ondje gdje je na tržištu rada utvrđen manjak kandidata. U skladu s člankom 47. UFEU-a, ti programi trebaju podržati olakšavanje dobrovoljne mobilnost mladih radnika unutar Unije. Ciljni programi mobilnosti, poput onih utemeljenih na pripremnoj aktivnosti „Vaš prvi EURES posao” trebaju olakšati pristup mladih mogućnostima zapošljavanja i preuzimanja posla u nekoj drugoj državi članici, a u isto vrijeme ohrabriti poslodavce na stvaranje radnih mjesta za mlade mobilne radnike. No programi mobilnosti ne bi trebali obeshrabriti Uniju i države članice u pomaganju mladima da pronađu posao u njihovoj matičnoj zemlji.

(19)

U brojnim graničnim područjima prekogranična partnerstva EURES-a igraju važnu ulogu u razvoju pravog europskog tržišta rada. Prekogranična partnerstva EURES-a uključuju barem dvije države članice ili državu članicu i drugu sudjelujuću državu. Zbog toga su neupitno horizontalna i imaju dodanu vrijednost Unije. Prekogranična partnerstva EURES-a stoga i dalje treba podržavati horizontanim aktivnostima Unije, uz mogućnost dopunjavanjanacionalnim sredstvima ili ESF-om.

(20)

Pri ocjenjivanju aktivnosti EURES-a treba uzeti u obzir kvalitativne i kvantitativne kriterije. Budući da slobodno radno mjesto u jednoj državi članici znači popunjeno radno mjesto u drugoj, i ovisno o promjenjivom stanju na tržištu rada i s njime povezanih obrazaca mobilnosti, ocjenjivanje se treba usredotočiti ne samo na slobodna ili popunjena radna mjesta u pojedinim državama članicama, već posebno na sveukupne brojke na razini Unije. Nadalje, treba imati na umu da savjetovanje ne rezultira nužno mjerljivom mobilnošću ili zapošljavanjem.

(21)

U strategiji Europa 2020., a posebno u smjernici 7. iz Odluke Vijeća 2010/707/EU (8), samozapošljavanje i poduzetništvo određeni su kao ključni za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta.

(22)

Nedovoljan pristup kreditima, kapital ili kvazikapital jedna je od glavnih prepreka u osnivanju poduzeća, što posebno vrijedi za ljude koji su najudaljeniji od tržišta rada. Treba povećati napore na razini Unije, kao i na razini država članica u tom području da bi se povećala ponuda mikrofinanciranja i pristup mikrofinanciranju kako bi se odgovorilo na potražnju onih s najvećim potrebama, pogotovo nezaposlenih, žena i ranjivih skupina, koji žele osnovati ili razviti mikropoduzeće, uključujući samozapošljavanjem, ali nemaju pristup kreditu. Pored toga, mikropoduzeća čine većinu novo-osnovanih tvrtki u Uniji. Stoga bi vrlo brzo mikrokrediti trebali moći osigurati način stvaranja dodane vrijednosti i postizanja konkretnih rezultata. Europski parlament i Vijeće su uspostavom instrumenta napravili prvi korak u tom smjeru. Aktivnosti komunikacije o mogućnostima mikrofinanciranja na razini Unije i država članica treba poboljšati kako bi doprijele do onih kojima je mikrofinanciranje potrebno.

(23)

Mikrofinanciranje i potpora socijalnom poduzetništvu trebaju doprijeti do potencijalnih korisnika i imati dugotrajni učinak. Trebaju doprinijeti visokoj razini kvalitetnog i održivog zapošljavanja te biti katalizator za politike na područjima gospodarskog i lokalnog razvoja. Kako bi se maksimalno povećale mogućnosti za stvaranje održivih poduzeća, aktivnosti koje uključuju mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo trebaju biti popraćene programima mentorstva i osposobljavanja te svim relevantnim informacijama koje se redovito ažuriraju i koje predmetni davatelj sredstava treba učiniti dostupmnim javnosti. U tu je svrhu, posebno putem ESF-a, neophodno pružiti odgovarajuće financiranje,.

(24)

Kako bi mikrofinanciranje na mladom mikrofinancijskom tržištu u Uniji bilo dostupnije, potrebno je ojačati institucionalni kapacitet organa mikrofinanciranja, pogotovo nebankarskih institucija za mikrofinanciranje, u skladu s Komunikacijom Komisije od 13. studenoga 2007. pod naslovom „Europska inicijativa za razvoj mikrokredita kao potpore rastu i zapošljavanju” i Izvješćem Komisije od 25. srpnja 2008. pod naslovom"Promicanje inovativnosti žena i ženskog poduzetništva".

(25)

Socijalna ekonomija i socijalno poduzetništvo sastavni su dio pluralističkog socijalnog tržišnog gospodarstva u Europi i imaju važnu ulogu u osiguravanju veće socijalne konvergencije u Europi. Temelje se na načelima solidarnosti i odgovornosti, primata individualnog i socijalnog cilja nad kapitalom, promicanja društvene odgovornosti, socijalne kohezije i socijalne uključenosti. Socijalna poduzeća mogu pokretati društvene promjene nudeći inovativna rješenja i promičući uključivo tržište rada i socijalnih usluga dostupno svima. Time značajno doprinose ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. kao i.Program treba poboljšati pristup socijalnih poduzeća različitim vrstama financiranja pomoću odgovarajućih instrumenata kako bi odgovorio njihovim posebnim financijskim potrebama tijekom cijelog vremena njihovog postojanja.

(26)

Da bi se iskoristila iskustva subjekata poput grupe Europske investicijske banke, mjere koje uključuju mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo Komisija treba provoditi neizravno tj. provedbu proračuna treba povjeriti tim subjektima skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (9) ("Financijska uredba"). Upotrebom sredstava Unije pojačava se učinak financijske poluge međunarodnih financijskih institucija i drugih ulagača, stvara se sinergija između djelovanja država članica i Unije i sjedinjuju se pristupi. Na taj se način posebnim rizičnim skupinama i mladima pospješuje pristup sredstvima, kao i doseg mikrofinanciranja do tih skupina. Pristup financiranju za mikropoduzeća, uključujući samostalne poduzetnike i socijalna poduzeća, također se pospješuje. Doprinos Unije na taj način pomaže razvoju rastućeg sektora socijalnog poduzetništva i mirofinancijskog tržišta u Uniji te potiče prekogranične aktivnosti. Djelovanja Unije trebaju biti komplementarna s upotrebom financijskih instrumenata za mikrofinanciranje od strane država članica i socijalno poduzetništvo. Tijela kojima je povjerena provedba aktivnosti trebala bi osigurati dodanu vrijednost i izbjeći dvostruko financiranje kroz resurse Unije.

(27)

U skladu sa strategijom Europa 2020., Program treba doprinijeti rješavanju rastućeg problema nezaposlenosti mladih. Mladima stoga treba pružiti budućnost i perspektivu odigravanja ključne uloge u razvoju društva i gospodarstva Europe, što je vrlo važno u razdoblju krize.

(28)

Program također treba istaknuti posebnu ulogu i važnost malih poduzetnika što se tiče osposobljavanja, stručnog znanja i tradicionalnog iskustva, kao i osigurati mladima pristup mikrofinanciranju. Program treba olakšati razmjenu najboljih praksi između država članica i drugih zemalja koje sudjeluju u Programu, u svim ovim područjima.

(29)

Aktivnosti Programa trbaju podržavati države članice i sudionike tržišta rada u primjeni Preporuke Vijeća od 22. travnja 2013. (10) o uspostavi Garancije za mlade. Prema preporuci Garancije za mlade, svim mladima ispod 25 godina trebala bi se pružiti kvalitetna ponuda posla, stalnog obrazovanja, naukovanje ili stažiranje u roku od četiri mjeseca od trenutka kad su postali nezaposleni ili su napustili formalno obrazovanje. Program treba olakšati razmjenu najboljih praksi između država članica i drugih zemalja koje sudjeluju u Programu u tom području.

(30)

Na temelju članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članka 8. UFEU-a, potrebno je osigurati da Program u svim svojim osima i aktivnostima doprinese promicanju jednakosti između žena i muškaraca, uključujući načelom jednakosti spolova i, prema potrebi, posebnim aktivnostima promicanja zapošljavanja žena i socijalne uključenosti.U skladu s člankom 10. UFEU-a, Program treba osigurati da se provedbom njegovih prioriteta doprinese borbi protiv diskriminacije na osnovi spola, rase ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Treba provoditi nadzor i ocjenjivanje kako bi se procijenio način na koji se Programom, u okviru njegovih aktivnosti, rješavaju pitanja iz područja antidiskriminacije.

(31)

Program Progress za razdoblje od 2007. do 2013. uključuje poglavlja naslovljena „Antidiskriminacija i raznolikosti” te „Jednakost između žena i muškaraca” koja će se nastaviti i dodatno razviti u okviru Programa za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje od 2014. do 2020. Međutim, od najveće je moguće važnosti ostaviti snažan naglasak na pitanjima jednakosti spolova i antidiskriminacije u svim relevantnim inicijativama i aktivnostima uključenim u Program, posebno u područjima poboljšavanja sudjelovanja žena u radnoj snazi, radnih uvjeta i promicanja bolje ravnoteže između profesionalnog i privatnog života.

(32)

Prema članku 9. UFEU-a i ciljevima strategije Europa 2020., Program treba doprinijeti osiguravanju visoke razine kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenju primjerene socijalne zaštite i borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te uzeti u obzir zahtjeve povezane s visokom razinomzaštite zdravlja ljudi.

(33)

Ovaj bi program trebao nadopuniti ostale programe Unije, istovremeno utvrđujući da svaki instrument funkcionira sukladno vlastitim, specifičnim procedurama. Stoga isti prihvatljivi troškovi ne bi trebali rezultirati dvostrukim financiranjem. S ciljem postizanja dodane vrijednosti i značajnog utjecaja financiranja Unije, trebalo bi razviti bliske sinergije između Programa, drugih programa Unije i strukturnih fondova, posebno ESF-a i Inicijative za zapošljavanje mladih. Program treba dopuniti druge programe i inicijative Unije koje su usredotočene na borbu protiv nezaposlenosti mladih.

(34)

Program treba provesti tako da nadležnim vlastimasvake države članice olakša sudjelovanje u postizanju ciljeva Programa.

(35)

Kako bi se osigurala učinkovitija komunicija sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti poduzetih na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za aktivnosti informiranja i komunikacije u skladu s ovim Programom trebala bi također doprinijeti institucionalnoj komunikaciji koja se odnosi na političke prioritete Unije povezane s općim ciljevima ovog Programa te koja o njima informira.

(36)

Ovom se Uredbom utvrđuje iznos financijske omotnice za čitavo razdoblje trajanja Programa,koji, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma [od 2. prosinca 2013.] između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (11), predstavlja iznos prioritetnog referentnog okvira za Europski parlament i Vijeće u godišnjem proračunskom postupku.

(37)

Financijski interes Europske unije tijekom cijelog ciklusa troškova treba zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, kazne u skladu s Financijskom uredbom.

(38)

Kako bi se osiguralo da je Program dovoljno fleksibilan i da može odgovoriti na promjenjive potrebe i odgovarajuće političke prioritete tijekom njegova trajanja, ovlast za donošenje akata u pogledu preraspodjele fondova između različitih osi i pojedinačnim tematskim odjeljcima unutar osi Programa u skladu s člankom 290. UFEU-a treba delegirati Komisiji. Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istovremen, prvodoban i prikladan prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(39)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi se trebale dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(40)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Odluke ali ih se zbog njihova opsega i učinka može lakše ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.   Ovom se Uredbom uspostavlja Program Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije („Program”), čija je namjena doprinijeti provedbi strategije Europa 2020., uključujući njezine glavne ciljeve, integrirane smjernice i vodeće inicijative osiguravanjem financijske potpore za ostvarivanje ciljeva Unije, u smislu promicanja visoke razine kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenja primjerene i dostojne socijalne zaštite, borbe protiv socijalne isključenosti i siromaštva te poboljšanja radnih uvjeta.

2.   Program traje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.

„socijalno poduzeće” znači poduzetnik, bez obzira na pravni oblik, koji:

(a)

sukladno Statutima ili bilo kojem drugom pravnom aktu kojim se osniva, kao glavni cilj ima postizanje mjerljivih i pozitivnih društvenih učinaka ispred stvaranja dobiti za svoje vlasnike, članove i dioničarei koji:

i.

pruža usluge ili dobra koja ostvaruju društveni prinos i/ili

ii.

koristi metodu proizvodnje dobara ili usluga koja sadrži njegov društveni cilj;

(b)

prihode koristi kao prvo i osnovno za postizanje svojih primarnih ciljeva i posluje u skladu s unaprijed određenim postupcima i pravilima za raspodjelu prihoda dioničarima i vlasnicima kako bi se osiguralo da bilo kakva raspodjela ne dovodi u pitanje primarne ciljeve; i

(c)

njime se upravlja poduzetnički, odgovorno i transparentno, u prvom redu uključivanjem radnika, klijenata i dionika povezanih s njegovom poslovnom djelatnošću;

2.

„mikrokredit” je zajam do iznosa od 25 000 EUR.

3.

„mikropoduzeće” je poduzeće koje ima manje od deset zaposlenih, uključujući samozaposlene osobe, i čiji godišnji promet ili ukupna godišnja bilanca ne prelazi 2 milijuna EUR, u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ (13).

4.

„mikrofinanciranje” uključuje jamstva, mikrokredite, vlasnički kapital i kvazi vlasnički kapital, koji su odobreni osobama i mikropoduzećima koji imaju poteškoće doći do kredita,

5.

„socijalne inovacije” su inovacije koje su socijalne i u svojoj konačnosti i svojim sredstvima te koje se posebno odnose na razvoj i provedbu novih ideja (s obzirom na proizvode, usluge i modele) koje istovremeno ispunjavaju društvene potrebe i stvaraju nove veze ili suradnje od kojih korist ima društvo i koje povećavaju njegovu sposobnost djelovanja;

6.

„eksperimentiranje na području socijalne politike” znači intervencije politike koje nude inovativna rješenja za društvene potrebe, koje se provode u malim razmjerima i u uvjetima koji omogućuju mjerenje njihovog utjecajaprije nego se ponove na većoj razini ako se rezultati pokažu uvjerljivima.

Članak 3.

Struktura programa

1.   Program se sastoji od tri sljedeće osi koje se nadopunjuju:

(a)

osi Progress, kojom se podupire razvoj, provedba, praćenje i ocjenjivanje instrumenata i politika Unije iz članka 1. i predmetnog prava Unije, i kojom se promiče oblikovanje politika i inovacija temeljenih na dokazima, socijalna inovacija i društveni napredak, u suradnji sa socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva i javnim i privatnim tijelima;

(b)

osi EURES, kojom se podupiru aktivnosti u okviru EURES-a, konkretno specijalizirane službe koje određuju države Europskoga gospodarskog područja i Švicarska Konfederacija, zajedno sa socijalnim partnerima, drugim posrednicima pri zapošljavanju te ostalim zainteresiranim stranama, kako bi se razvila razmjena i širenje informacija te ostali oblici suradnje, poput prekograničnog partnerstva, kojima se promiče poštena dobrovoljna geografska mobilnost radnika te doprinosi visokoj razini kvalitetnog i održivog zapošljavanja,

(c)

osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo, koja promiče pristup financiranju i povećava mogućnost financiranja za pravne i fizičke osobe kao što je navedeno u članku 26.

2.   Zajedničke odredbe iz ove glave primjenjuju se na sve tri osi navedene u točkama (a), (b) i (c) stavka 1., uz posebne odredbe glave II.

Članak 4.

Opći ciljevi Programa

1.   Program nastoji ostvariti sljedeće opće ciljeve:

(a)

pojačati odgovornost među tvorcima politika na svim razinama i ostvariti konkretne, koordinirane i inovativne aktivnosti na razini Unije i država članica u skladu s ciljevima Unije u područjima određenima člankom 1., u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima kao i s organizacijama civilnog društva i javnim i privatnim tijelima;

(b)

podupirati razvoj primjerenih, dostupnih i učinkovitih sustava socijalne zaštite i tržišta rada te olakšavati političke reforme u područjima određenima člankom 1., posebno promicanjem dostojnih poslova i uvjeta rada, kulture prevencije u području zdravlja i sigurnosti na radu, zdravije ravnoteže između profesionalnog i privatnog života, dobrog upravljanja za društvene ciljeve, uključujući konvergenciju, kao i uzajamno učenje i socijalne inovacije;

(c)

osigurati djelotvorne primjene prava Unije u područjima određenima člankom 1. i, prema potrebi, doprinijeti modernizaciji prava Unije u skladu s dostojnim uvjetima rada i uzimajući u obzir načela pametnog donošenja propisa;

(d)

promicati dobrovoljnu geografsku mobilnost radnika na pravičnoj osnovi i povećati mogućnosti za zapošljavanje razvojem visokokvalitetnih i uključivih tržištâ rada u Uniji, koja su otvorena i dostupna svima, a istovremeno poštuju prava radnika u Uniji, uključujući slobodu kretanja;

(e)

promicati zapošljavanje i socijalnu uključenost povećanjem raspoloživosti i dostupnosti mikrofinanciranja za ranjive skupine ljudi koji žele osnovati mikropoduzeće kao i za postojeća mikropoduzeća te povećanjem dostupnosti financijskih sredstava za socijalna poduzeća

2.   U ostvarivanju tih ciljeva, kroz sve osi i aktivnosti, Program nastoji:

(a)

posvetiti posebnu pozornost ranjivmh skupinama, kao što su mladi;

(b)

promicati jednakost između žena i muškaraca, uključujući putem jednakosti rodno osviještene politike i, prema potrebi, osiguravanja jednakosti spolova pri donošenju proračuna;

(c)

boriti se protiv diskriminacije na osnovi spola, rase ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije;

(d)

pri defniranju i provedbi politika i aktivnosti Unije, promicati visoku razinu kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčiti primjerenu i dostojnu socijalnu zaštitu, boriti se protiv dugoročne nezaposlenosti i protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Članak 5.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. iznosi 919 469 000 EUR u tekućim cijenama.

2.   Sljedeći okvirni postoci dodjeljuju se osima iz članka 3. stavka 1.:

(a)

61 % za osProgress;

(b)

18 % za osEURES;

(c)

21 % za osMikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo.

3.   Komisija može iskoristiti do 2 % financijske omotnice iz stavka 1. za financiranje rashoda poslovanja kao podršku za provedbu Programa.

4.   Komisija može iskoristiti financijsku omotnicu iz stavka 1. za financiranje tehničke i/ili administrativne pomoći, pogotovo kad je riječ o reviziji, eksternaliziranju prijevoda, sastancima stručnjaka te aktivnostima informiranja i komunikacije, od kojih će koristi imati i Komisija i korisnici sredstava.

5.   Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće unutar ograničenja višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 6.

Zajedničko djelovanje

Djelovanja u okviru Programa mogu se provoditi zajedno s drugim instrumentima Unije pod uvjetom da ispunjavaju ciljeve Programa i ostalih relevantnih instrumenata.

Članak 7.

Dosljednost i komplementarnost

1.   Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava dosljednost i komplementarnost aktivnosti koje se provode u okviru Programa s ostalim mjerama Unije poput europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) kao što je navedeno u Zajedničkom strateškom okviru iz Uredbe (EU) br. 1303/2013. (14) te posebno u okviru ESF-a.

2.   Program nadopunjuje druge programe Unije, ne dovodeći u pitanje specifične postupke tih programa. Jednaki prihvatljivi troškovi neće rezultirati dvsotrukim financiranjem, a između Programa, drugih programa Unije i ESIF-ova, posebno ESF-a, razvijaju se bliske sinergije.

3.   Aktivnosti koje su podržane Programom u skladu su sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom, kao i s propisima o državnoj potpori i temeljnim konvencijama MOR-a.

4.   Dosljednost i komplementarnost osigurane su i mjerama uske suradnje s lokalnim i regionalnim tijelima.

Članak 8.

Suradnja s nadležnim tijelima

Komisija uspostavlja potrebne veze s Odborom za zapošljavanje, Odborom za socijalnu zaštitu, Savjetodavnim odborom za sigurnost i zdravlje na radu, skupinom glavnih direktora za industrijske odnose i Savjetodavnim odborom za slobodu kretanja radnika kako i osigurala da su redovno i na odgovarajući način obavješteni o napretku u provedbi Programa. Komisija također obaviještava druge odbore koji se bave politikama, instrumentima i aktivnostima važnima za Program.

Članak 9.

Širenje rezultata i komunikacija

1.   Komisija obavješćuje zainteresirane strane Unije, uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva, o rezultatima primjene Programa te ih poziva na razmjenu mišljenja o provedbi Programa.

2.   Rezultati mjera provedenih u okviru Programa redovito se proslijeđuju i priopćavaju na prikladan način Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija, kao i socijalnim partnerima i javnosti da bi se do najveće mjere povećao njihov učinak, održivost i dodana vrijednost za Uniju.

3.   Aktivnosti komunikacije pridonose horizontalnoj komunikaciji o političkim prioritetima Unijeu mjeri u kojoj su povezane s općim ciljevima ove Uredbe i informiraju javnost o tim prioritetima.

Članak 10.

Financijske odredbe

1.   Komisija upravlja Programom u skladu s Financijskom uredbom.

2.   Sporazumom o bespovratnim sredstvima određuje se koji se dio financijskog doprinosa Unije temelji na povratu stvarnih prihvatljivih troškova, a koji na fiksnim stopama, ljestvici jediničnih troškova ili paušalnim iznosima.

Članak 11.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće preventivne mjere kojima osigurava da su, prilikom provedbe mjera financiranih u okviru ovog Programa, financijski interesi Unije zaštićeni od prijevara, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti učinkovitim provjerama, te povrat sredstava, ako se otkriju nepravilnosti, u prvom redu kompenzacijom pogrešno isplaćenih iznosa te, prema potrebi, nametanjem djelotvornih, razmjernih i odvraćajućih kazni, u skladu s člankom 325. UFEU-a, Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (15) te Financijskom uredbom.

2.   Komisija ili njezini predstavnici te Europski revizorski sud ovlašteni su za provođenje revizija, na temelju dokumenata i provjera na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvođača, podizvođača koji su primali sredstva Unije u okviru Programa.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je za provođenje istraga, uključujući provjere na licu mjesta i inspekcije u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (17) kako bi se utvrdili slučajevi prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije povezane s ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji je financiran u okviru Programa.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., ugovori, sporazumi o bespovratnim sredstvima i odluke o bespovratnim sredstvima proizišli iz provedbe ovog Programa sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuje Komisiju, Europski revizorski sud i OLAF za provođenje revizija i istraga iz tih stavaka, u skladu s njihovim nadležnostima.

Članak 12.

Praćenje

Zbog redovnog praćenja Programa i uvođenja potrebnih promjena u području njegove politike i prioriteta u financiranju, Komisija sastavlja početna kvalitativna i kvantitativna izvješća o praćenju koja se odnose na prvu godinu, a slijede ih tri uzastopna dvogodišnja izvješća koja se šalju Europskom parlamentu i Vijeću.Izvješća se također prosljeđuju na znanje Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Izvješća obuhvaćaju rezultate Programa i podatke o tome koliki se prostor u okviru aktivnosti Programa posvetio pitanjima načela jednakosti između žena i muškaraca i antidiskriminacije, uključujući pitanju dostupnosti. Ta su izvješća dostupna javnosti kako bi se povećala transparentnost Programa.

Članak 13.

Evaluacija

1.   Srednjoročna evaluacija Programa provodi se do 1. srpnja 2017. godine kako bi se, kvalitativno i kvantitativno, izmjerio napredak u ostvarivanju njegovih ciljeva, razmotrio socijalni okoliš unutar Unije i sve velike promjene uvedene zakonodavstvom Unije, odredilo jesu li njegova sredstva učinkovito korištena te vrednovalo njegovu dodanu vrijednost za Uniju. Rezultati srednjoročnoe evaluacije podnose se Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   Ako se evaluacijom iz stavka 1. ovog članka ili bilo kojim od evaluacija provedenih u skladu s člankom 19. Odluke br. 1672/2006/EZ ili člankom 9. Odluke br. 283/2010/EU ili utvrde ozbiljni nedostaci Programa, Komisija, prema potrebi, podnosi prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću, uključujući prikladne izmjene Programa koje u obzir uzimaju rezultate evaluacije.

3.   Prije podnošenja svakog prijedloga o produženju Programa nakon 2020., Komisija Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija predstavlja ocjenu prednosti i slabosti Programa u razdoblju 2014. – 2020.

4.   Komisija prije 31. prosinca 2022. provodi naknadnu evaluaciju učinka i dodane vrijednosti Programa za Uniju te izvješće s ocjenom prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Izvješće je dostupno javnosti.

GLAVA II.

POSEBNE ODREDBE ZA OSI PROGRAMA

POGLAVLJE I.

Os Progress

Članak 14.

Tematski odjeljci i financiranje

1.   Osi Progress podržane su aktivnosti iz jednog ili više tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a), (b) i (c). Tijekom cijelog trajanja Programa, indikativnaraščlamba navedena u članku 5. stavku 2. točki (a) dodijeljenih sredstava među različitim odjeljcima slijedi sljedeće minimalne postotke:

(a)

zapošljavanje, posebno za borbu protiv nezaposlenosti mladih: 20 %;

(b)

socijalna zaštita. socijalna uključenost i smanjenje i sprečavanje siromaštva: 50 %;

(c)

radni uvjeti, 10 %.

Bilo kakav ostatak pridodaje se jednom ili više tematskih odjeljaka iz točaka (a), (b) ili (c) ili njihovoj kombinaciji.

2.   Od ukupne dodjele sredstava osi Progress i unutar različitih tematskih odjeljaka, 15 % – 20 % dodjeljuje se promicanju socijalnog eksperimentiranja kao metode testiranja i ocjenjivanja inovativnih rješenja s ciljem njihovog jačanja.

Članak 15.

Posebni ciljevi

Osim općih ciljeva određenih člankom 4. posebni su ciljevi osi Progress:

(a)

razvijati i širiti usporedivo analitičko znanje visoke kvalitete kako bi se osiguralo da se politike Unije u područjima navedenima u članku 1. temelje na pouzdanim dokazima te da odgovaraju potrebama, izazovima i uvjetima u pojedinačnim državama članicama i drugim zemljama koje sudjeluju u Programu;

(b)

olakšati učinkovito i uključivo širenje informacija, zajedničko učenje i dijalog o politikama na područjima iz članka 1. na razini Unije te na nacionalnoj i međunarodnoj razini kako bi se državama članicama i drugim zemljama koje sudjeluju u Programu pomoglo u razvoju njihovih politika te državama članicama u provedbi prava Unije;

(c)

osigurati financijsku potporu za testiranje inovacija u području socijalne politike i tržišta rada i, prema potrebi, ojačati kapacitete glavnih aktera za oblikovanje i provedbu eksperimentiranja na području socijalne politike te omogućiti pristup potrebnom znanju i stručnosti;

(d)

osiguravati financijsku potporu organizacijama u Uniji i nacionalnim organizacijama da se ojača njihov kapacitet za razvoj, promicati i podupirati provedbu instrumenata i politika Unije kao što je navedeno u članku 1. te mjerodavnog prava Unije.

Članak 16.

Vrste aktivnosti

U okviru osi Progress mogu se financirati sljedeće vrste aktivnosti:

1.

Analitičke aktivnosti:

(a)

prikupljanje podataka i statistike, uzimajući u obzir kvalitativne i kvantitativne kriterije, kao i razvoj zajedničkih metodologija, klasifikacija, mikrosimulacija, pokazatelja i referentnih vrijednost, prema potrebi raščlanjenih prema spolu i dobnoj skupini;

(b)

istraživanja, studije, analize i izvješća, uključujući i ona nastala u okviru financiranja mreža stručnjaka te razvoj stručnosti u području tematskih odjeljaka;

(c)

kvalitativne i kvantitativne evaluacije i ocjene učinka koje vrše javna i privatna tijela;

(d)

praćenje i ocjena prijenosa i primjene prava Unije;

(e)

priprema i provedba eksperimentiranja u području socijalne politike kao metode za testiranje i ocjenjivanje inovativnih rješenja s ciljem njihova jačanja;

(f)

širenje rezultata tih analitičkih aktivnosti.

2.

Zajedničko učenje, podizanje razine osviještenosti i širenje informacija:

(a)

razmjena i širenje dobre prakse, inovativnih pristupa i iskustava, stručnih mišljenja, usporedbi s najboljom praksom te zajedničkog učenja na europskoj razini;

(b)

događaji, konferencije i seminari koje organizira Predsjedništvo Vijeća;

(c)

izobrazba pravnih i političkih stručnjaka;

(d)

oblikovanje i objava priručnika, izvješća i obrazovnih materijala i mjera povezanih s informiranjem, komunikacijom i medijskom pokrivenosšću inicijativa koje podržava Program;

(e)

aktivnosti informiranja i komunikacije;

(f)

razvoj i održavanje sustava informiranja s ciljem razmjene i širenja informacija o politici i zakonodavstvu Unije, i o tržištu rada.

3.

Potpora s obzirom na:

(a)

troškove djelovanja glavnih mreža na razini Unije, čije su aktivnosti povezane s ciljevima osi Progress i koje doprinose ostvarivanju istih;

(b)

izgradnja kapaciteta nacionalnih uprava i specijaliziranih službi odgovornih za promicanje geografske mobilnosti, koje su imenovale države članice te pružatelji mikrokreditiranja;

(c)

organiziranje radnih skupina nacionalnih dužnosnika za nadziranje provedbe prava Unije;

(d)

umrežavanje i suradnja među specijaliziranim tijelima i drugim relevantnim zainteresiranim stranama, nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima te službama za zapošljavanje na europskoj razini;

(e)

financiranje opservatorija na europskoj razini, uključujući o ključnim tematskim odjeljcima;

(f)

razmjena osoblja između državnih uprava.

Članak 17.

Sufinanciranja Unije

Kad se aktivnosti u okviru osi Progress financiraju nakon poziva na dostavu prijedloga, mogu primiti sufinanciranje Unije koje ne prelazi, prema općem pravilu, 80 % ukupnog prihvatljivog troška. Svaka financijska potpora iznad te gornje granice dodjeljuje se u opravdanim iznimnim okolnostima.

Članak 18.

Sudjelovanje

1.   U okviru osi Progress mogu sudjelovati:

(a)

države članice;

(b)

države EGP-a, u skladu sa Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru i države članice EFTA-e;

(c)

zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje, u skladu s općim načelima i uvjetima utvrđenima u okviru sporazumâ koji su s njima sklopljeni o njihovom sudjelovanju u programima Unije.

2.   Os Progress otvorena je za sva javna i/ili privatna tijela, aktere i institucije, a posebno za:

(a)

nacionalna, regionalna i lokalna tijela;

(b)

službe za zapošljavanje;

(c)

specijalizirana tijela određena pravom Unije;

(d)

socijalni partneri;

(e)

nevladine udruge;

(f)

visokoškolske institucije i instituti za istraživanja;

(g)

stručnjaci za evaluaciju i ocjenu učinaka;

(h)

nacionalni zavodi za statistiku;

(i)

mediji.

3.   Komisija može surađivati s međunarodnim organizacijama, posebno s Vijećem Europe, Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodnom organizacijom rada (MOR) s drugim tijelima UN-a te sa Svjetskom bankom.

4.   Komisija može surađivati s trećim zemljama koje ne sudjeluju u Programu. Predstavnici tih trećih zemalja mogu sudjelovati u događajima od zajedničkog interesa (poput konferencija, radionica i seminara) koji se odvijaju u zemljama koje sudjeluju u Programu, a trošak njihova sudjelovanja može se pokriti iz Programa.

POGLAVLJE II.

Os EURES

Članak 19.

Tematski odjeljci i financiranje

Osi EURES podržane su aktivnostiu jednoj ili više od tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a), (b) i (c). Tijekom cijelog trajanja Programa, indikativna raščlamba navedena u članku 5. stavku 2. točki (a) dodijeljenih sredstava među različitim odjeljcima slijedi sljedeće minimalne postotke:

(a)

transparentnost slobodnih radnih mjesta, molbi za posao te svih povezanih informacija za kandidate i poslodavce: 32 %;

(b)

razvijati službe za pronalaženje i zapošljavanje radnika uravnotežavanjem ponude i potražnje radnih mjesta na razini Unije, posebno ciljanim programima mobilnosti: 30 %;

(c)

prekogranična partnerstva: 18 %.

Bilo kakav ostatak pridodaje se jednom ili više tematskih odjeljaka iz točaka (a), (b) ili (c) ili njihovoj kombinaciji.

Članak 20.

Posebni ciljevi

Osim općih ciljeva određenih člankom 4. posebni su ciljevi osi EURES:

(a)

osigurati transparentnost slobodnih radnih mjesta i molbi za posao te odgovarajućih informacija i savjeta, kao i svih povezanih informacija poput onih koje se tiču životnih i radnih uvjeta za potencijalne kandidate i poslodavce. To se postiže njihovom razmjenom i širenjem na nadnacionalnoj, međuregionalnoj i prekograničnoj razini uz pomoć standardnih oblika interoperabilnosti za ponudu i potražnju radnih mjesta, kao i drugim odgovarajućim mjerama poput individualnog savjetovanja i mentorstva, posebno za nekvalificirane radnike.

(b)

podržati pružanje usluga EURES-a za pronalaženje te kvalitetno i održivo zapošljavanje radnika uravnotežavanjem ponude i potražnje radnih mjesta; podržavanje usluga EURES-a proširuje se na različite faze zapošljavanja, od pripremne faze zapošljavanja do pomoći nakon zapošljavanja, s ciljem uspješnog integriranja kandidata na tržište rada; takve usluge za podršku mogu uključivati ciljne programe mobilnosti za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u određenom sektoru, zanimanju, državi ili skupini država ili za specifičnu skupinu radnika, kao što su mladi ljudi sa sklonostima mobilnosti, kad je utvrđena jasna gospodarska potreba.

Članak 21.

Vrste aktivnosti

Iz osi EURES mogu se financirati aktivnosti za promicanje doborovoljne mobilnosti pojedinaca unutar Unije, na pravičnoj ossnovi, i za uklanjanje prepreka mobilnosti, a posebno:

(a)

na zahtjev teritorijalnih službi odgovornih za granična područja, razvoj i aktivnosti prekograničnih partnerstva EURES-a;

(b)

pružanje informacija, savjetovanja, usluga posredovanja i zapošljavanja za prekogranične radnike;

(c)

razvoj višejezičnih digitalnih platformi za uravnotežavanje ponude i potražnje radnih mjesta;

(d)

razvoj ciljnih programa mobilnosti, nakon poziva na dostavu prijedloga, za popunjavanje radnih mjesta gdje je na tržištu utvrđen manjak kandidata i/ili za pomoć radnicima koji su skloni mobilnosti i kad je utvrđena jasna ekonomska potreba;

(e)

zajedničko učenje između sudionika EURES-a i osposobljavanja savjetnika EURES-a, uključujući savjetnike prekograničnog partnerstva EURES-a;

(f)

aktivnosti informiranja i komunikacije s ciljem podizanja svijesti o prednostima geografske i profesionalne mobilnosti općenito te o aktivnostima i uslugama u okviru EURES-a.

Članak 22.

Sufinanciranj Unije

Kad se aktivnosti u okviru osi EURES financiraju nakon poziva na dostavu prijedloga, mogu primiti sufinanciranje Unije koje ne prelazi, prema općem pravilu, 95 % ukupnog prihvatljivog troška. Svaka financijska potpora iznad te gornje granice dodjeljuje se samo u opravdanim iznimnim okolnostima.

Članak 23.

Praćenje obrazaca mobilnosti

Kako bi se ustanovili i spriječili negativni učinci do kojih dolazi u vezi s geografskom mobilnošću unutar Unije, Komisija zajedno s državama članicama, u skladu s člankom 12. Uredbe (EU) br. 492/2011 redovito prati pritok i obrasce mobilnosti.

Članak 24.

Sudjelovanje

1.   U okviru osi EURES mogu sudjelovati:

(a)

države članice;

(b)

države EGP-a u skladu sa Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarska Konfederacija u skladu sa Sporazumom između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba (18).

2.   Os EURES otvorena je za sva tijela, aktere i institucije, koje imenuje država članica ili Komisija, koje zadovoljavaju uvjete za sudjelovanje u EURES-u, kako je utvrđeno u provedbenoj Odluci Komisije br. 2012/733/EU. Među ta se tijela, aktere i institucije posebno ubrajaju:

(a)

nacionalna, regionalna i lokalna tijela;

(b)

službe za zapošljavanje;

(c)

organizacije socijalnih partnera i druge zainteresirane strane.

POGLAVLJE III.

Os Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo

Članak 25.

Tematski dijelovi i financiranje

Osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo podržane su aktivnosti iz jednog ili više tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a) i (b). Tijekom cijelog trajanja Programa, indikativna raščlamba navedena u članku 5. stavku 2. točki (c) dodijeljenih sredstava među različitim odjeljcima slijedi sljedeće minimalne postotke:

(a)

mikrofinanciranje za ranjive skupine i mikropoduzeća: 45 %;

(b)

socijalno poduzetništvo: 45 %.

Bilo kakav ostatak pridodaje se tematskim odjeljcima iz točaka (a) ili (b) ili njihovoj kombinaciji.

Članak 26.

Posebni ciljevi

Osim općih ciljeva određenih člankom 4. posebni su ciljevi osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo:

(a)

povećati dostupnost i raspoloživost mikrofinanciranja za:

i.

ranjive osobe koje su ostale bez posla, prijeti im opasnost od gubitka istog ili im je teško ući ili ponovno ući na tržište rada, osobe kojima prijeti opasnost od socijalne isključenosti ili koje su socijalno isključene te su u nepovoljnom položaju s obzirom na pristup konvencionalnom kreditnom tržištu i koje žele osnovati ili razviti vlastita mikropoduzeća;

ii.

mikropoduzeća u početnoj fazi i u fazi razvoja, posebno mikropoduzeća koja zapošljavaju osobe kao što je navedeno u točki (i);

(b)

ojačati institucionalni kapacitet pružatelja usluga mikrokreditiranja;

(c)

podržati razvoj tržišta socijalnog ulaganja i olakšati pristup financiranju za socijalna poduzeća omogućavanjem kapitalnih ili kvazikapitalnih ulaganja, instrumenata zajmova ili bespovratnih sredstava u iznosu do 500 000 EUR za socijalna poduzeća koja ili imaju godišnji promet koji ne prelazi 30 milijuna EUR ili čija ukupna godišnja bilanca ne prelazi 30 milijuna EUR, a koja nisu subjekti za zajednička ulaganja.

Kako bi se osigurala komplemetarnost, Komisija i države članice, svaka na svom području nadležnosti, usklađuju te aktivnosti s onima poduzetima u okviru kohezijske politike i nacionalnih politika.

Članak 27.

Vrste aktivnosti

Podrška mikrofinanciranju i socijalnim poduzećima, uključujući izgradnju institucionalne sposobnosti, posebno financijskim instrumentimapredviđenima u glavi VIII. prvog dijela Financijske uredbe i bespovratnim sredstvima može se pružiti u okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo.

Članak 28.

Sudjelovanje

1.   U okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo mogu sudjelovati javna i privatna tijela na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini u zemljama navedenima u članku 18. stavku 1. pružajući u njima:

(a)

mikrofinanciranje za osobe i mikropoduzeća; i/ili

(b)

financiranje za socijalna poduzeća.

2.   Komisija osigurava da je os dostupna, bez diskriminacije, svim javnim i privatnim tijelima u državama članicama.

3.   S ciljem okretanja krajnjim korisnicima i stvaranja konkurentnih, održivih mikropoduzeća, javna i privatna tijela koja obavljaju aktivnosti iz stavka 1. točke (a) blisko surađuju s organizacijama, uključujući organizacije civilnog društva, koje zastupaju interese krajnjih korisnika mikrokredita te s organizacijama, pogotovo onima koje se podupiru iz Europskog socijalnog fonda (ESF), za osiguravanje mentorskih programa i programa strukovne izobrazbe za takve krajnje korisnike. U tom se kontekstu osigurava dostatno praćenje korisnika i prije i nakon stvaranja mikropoduzeća.

4.   Javna i privatna tijela koja provode aktivnosti iz stavka 1. točke (a) pridržavaju se visokih standarda upravljanja, vođenja i zaštite potrošača u skladu s načelima Europskog etičkog kodeksa za pružanje usluga mikrokreditiranja te pokušavaju spriječiti da se osobe i poduzeća previše zaduže, na primjer zbog odobrenih zajmova po visokim kamatnim stopama ili pod uvjetima koji vrlo lako mogu dovesti do njihove nesolventnosti.

Članak 29.

Financijski doprinos

Osim u slučaju zajedničkih djelovanja sredstva dodijeljena osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo pokrivaju ukupni trošak mjera provedenih uz pomoć financijskih instrumenata, uključujući obaveze plaćanja financijskim posrednicima, poput gubitka od jamstava, naknada za upravljanje za subjekte koji upravljaju doprinosima Unije ili bilo kojih drugih prihvatljivih troškova.

Članak 30.

Upravljanje

1.   Kako bi se proveli instrumenti i dodijelila bespovratna sredstva iz članka 27., Komisija može sklopiti sporazume sa subjektima navedenima u članku 139. stavku 4. Financijske uredbe, pogotovo s Europskom investicijskom bankom i Europskim investicijskim fondom. Tim se sporazumima utvrđuju detaljne odredbe o provođenju zadaća povjerenih tim subjektima, uključujući odredbe u kojima je istaknuta potreba za osiguravanjem dodatnosti i usklađivanja s postojećim financijskim instrumentima Unije i nacionalnim financijskim instrumentima te za ravnomjernom raspodjelom sredstava između država članica i ostalih država sudionica. Financijski instrumenti izglave VIII. prvog dijela Financijske uredbe mogu se osigurati namjenskim investicijskim fondovima, koji se mogu financirati iz proračuna Programa, od strane drugih ulagača ili iz oba izvora.

2.   Namjenski investicijski fondovi nevedeni u 1. stavku mogu između ostalog osigurati zajmove, vlasnički kapital i instrumente dijeljenja rizika za posrednike ili izravno financiranje za socijalna poduzeća ili oboje. Vlasnički se kapital može osigurati u obliku otvorenih sudjelovanja u kapitalu, neaktivnim udjelima, dioničarskim zajmovima i kombinacijama različitih vrsta sudjelovanja u kapitalu danih ulagačima.

3.   Uvjeti, poput kamatnih stopa, za mikrokredite izravno ili neizravno podržani u okviru ove osi odražavaju korist podrške te se opravdavaju u odnosu na temeljne rizike i realne troškove financiranja povezanih s kreditom.

4.   U skladu s člankom 140. stavkom 6. Financijske uredbe, godišnje otplate koje proizlaze iz određenog financijskog instrumenta dodjeljuju se tom financijskom instrumentu do 1. siječnja 2024., dok prihodi ulaze u opći proračun Unije nakon odbijanja troškova upravljanja i naknada. U slučaju financijskih instrumenata koji su uspostavljeni u višegodišnjem okviru za razdoblje 2007.-2013. godišnje otplate i i prihodi proizašli iz operacija započetih u prethodnom razdoblju dodjeljuju se financijskom instrumentu tekućeg razdoblja.

5.   Nakon isteka sporazuma sklopljenih sa subjektima navedenima u stavku 1. ili nakon isteka investicijskog razdoblja specijaliziranog ulagačkog fonda, iznos duga prema Uniji uplaćuje se u opći proračun Unije.

6.   Subjekti navedeni u stavku 1. ovog članka i, prema potrebi, upravitelji fondovima sklapaju pisane sporazume s javnim i privatnim tijelima spomenutima u članku 28. Tim se sporazumima određuje obaveza javnim i privatnim pružateljima da sredstva raspoloživa u okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo koriste u skladu s ciljevima iz članka 26. te da osiguraju informacije za sastavljanje okvirnih godišnjih izvješća o provedbi iz članka 31.

Članak 31.

Izvješća o provedbi

1.   Subjekti iz članka 30. stavka 1. i, prema potrebi, upravitelji fondova Komisiji šalju godišnja izvješća o provedbi, u kojima navode djelatnosti za koje je odobrena potpora, njihovu financijsku provedbu i raspodjelu te dostupnost sredstava i ulaganja po sektoru, geografskom području i vrsti korisnika. Ta izvješća također sadrže odobrene ili odbijene molbe u odnosu na svaki posebni cilj, ugovore sklopljene između relevantnih javnih i privatnih tijela, financirane aktivnosti i njihove rezultate, uključujući i njihov socijalni učinak, stvaranje radnih mjesta te održivost potpore dodijeljene poduzećima. Komisija kao informaciju šalje ta izvješća Europskom parlamentu.

2.   Informacije iz tih godišnjih izvješća o provedbi unose se u dvogodišnja izvješća o praćenju iz članka 12. Ta izvješća o praćenju uključuju godišnja izvješća iz članka 8. stavka 2. Odluke br. 283/2010/EU, detaljne informacije o aktivnostima komunikacije i informacije o usklađenosti s drugim instrumentima Unije, posebno ESF-om.

GLAVA III.

PROGRAMI RADA I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Programi rada

Komisija donosi provedbene akte koji sadrže program rada za tri osi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

Prema potrebi, programi rada odnose se na trogodišnje razdoblje isadrži opis aktivnosti koje treba financirati, postupak odabira aktivnosti koje Unija podupire, geografsku pokrivenost, ciljnu skupinu i indikativnni rok provedbe. Programi rada također navode naznaku iznosa dodijeljenog svakom posebnom cilju i odražavaju preraspodjelu sredstava u skladu s člankom 33. Programi rada pojačavaju usklađenost Programa navodeći veze između tri osi.

Članak 33.

Ponovna dodjela sredstava prema osima i prema pojedinačnim tematskim odjeljcima unutar osi

Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 34. za ponovnu dodjelu sredstava među osima i prema pojedinačnim tematskim odjeljcima unutar svake osi koji za više od 5 % i do najviše 10 % prelaze okvirni iznos određen za svaki pojedinačni slučaj i kada tako zahtijevaju promjene u socio-ekonomskom kontekstu ili zaključci srednjoročne evaluacije iz članka 13. stavka 1. Ponovna dodjela sredstava tematskim dijelovima unutar svake osi odražava se u programima rada navedenima u članku 32.

Članak 34.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast usvajanja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Ovlast donošenja delegiranih akata navedenih u članku 33. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od sedam godina počevši od 1. siječnja 2014.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 33. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedene u toj odluci. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 33. stupa na snagu samo ako se tome izričito ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po obavješćivanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su, prije isteka tog roka, i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se neće protiviti. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 35.

Dodatne provedbene mjere

Mjere potrebne za provedbu Programa, poput kriterija za ocjenjivanje Programa, uključujući one koji se odnose na ekonomičnost i mjere za širenje i prijenos rezultata usvojene su u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 36. stavka 2.

Članak 36.

Postupak u odboru

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 37.

Prijelazne mjere

Aktivnosti iz članaka 4., 5. i 6. Odluke br. 1672/2006/EZ koje su započete prije 1. siječnja 2014. i dalje su regulirane tom Odlukom. U odnosu na te aktivnosti, Komisiji u radu pomaže odbor naveden u članku 36. ove Uredbe.

Članak 38.

Evaluacija

1.   Završna evaluacija iz članka 13. stavka 4. sadrži završnu evaluaciju iz članka 9. Odluke br. 283/2010/EU.

2.   Komisija provodi posebnu završnu evaluaciju osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo najkasnije jednu godinu nakon isteka sporazuma sa subjektima.

Članak 39.

Izmjene Odluke br. 283/2010/EU

Odluka br. 283/2010/EU mijenja se kako slijedi:

(1)

U članku 5. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Nakon isteka trajanja instrumenta iznos duga prema Uniji, u skladu s Uredbom (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije, dostupan je za mikrofinanciranje i potporu socijalnih poduzeća (*1).

(*1)  SL L 347, 20.12.2013, str. 238.”;"

(2)

U članku 8., brišu su stavci 3. i 4.

Članak 40.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 143, 22.5.2012., str. 88.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 167.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(4)  Odluka br. 1672/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Programa zajednice za zapošljavanje i socijalnu uključenost - PROGRESS (SL L 315, 15.11.2006., str. 1.)

(5)  Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća of 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL L 141, 27.5.2011., str. 1.)

(6)  Provedbena odluka Komisije 2012/733/EU od 26. studenoga 2012. o provedbi Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s popunjavanjem radnih mjesta i prijava za posao te ponovnu uspostavu EURES-a (SL L 328, 28.11.2012., str. 21.)

(7)  Odluka br. 283/2010/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. ožujka 2010. o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress (SL L 87, 7.4.2010., str. 1.)

(8)  Odluka Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja u državama članicama (SL L 308, 24.11.2010., str. 46.).

(9)  Uredba (EU, EURATOM) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(10)  Preporuka Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Jamstava za mlade (SL C 120, 26.4.2013., str. 1.).

(11)  SL C 373, 20.12.2013, str. 1.

(12)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(13)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(14)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, obuhvaćenima Zajedničkim strateškim okvirom, o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(15)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(16)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(17)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i pregledima na licu mjesta koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(18)  SL L 114, 30.4.2002., str. 6.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/253


UREDBA (EU) br. 1297/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju za određene države članice u ozbiljnim poteškoćama ili kojima prijete takve poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost, pravilima o opozivu sredstava za određene države članice i pravilima o konačnoj isplati

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 177.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

postupajući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Besprimjerna globalna financijska kriza i recesija koje ne prestaju ozbiljno su naštetile gospodarskom rastu i financijskoj stabilnosti te su izazvale snažno pogoršanje financijskih, gospodarskih i socijalnih uvjeta u državama članicama. Pojedine države članice imaju ili im prijete ozbiljne poteškoće, prije svega u pogledu gospodarskog rasta i financijske stabilnosti te pogoršanja stanja njihova deficita i duga što je također posljedica međunarodnoga gospodarskog i financijskog okruženja.

(2)

Iako su već poduzete znatne aktivnosti za poništavanje negativnih učinaka financijske krize, uključujući izmjene zakonodavnog okvira, učinak te krize na realno gospodarstvo, tržište rada i građane tek je sada došao do izražaja. Pritisak na nacionalne financijske resurse povećava se te je potrebno hitno poduzeti daljnje korake kako bi se ublažio taj pritisak putem maksimalnog i optimalnog korištenja financiranja iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda („fondovi”). S obzirom na trajnu narav financijskih poteškoća potrebno je produžiti provedbu mjera usvojenih Uredbom (EU) br. 1311/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Te mjere usvojene su u skladu s člankom 122. stavkom 2. te člancima 136. i 143. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(3)

Da bi se olakšalo upravljanje sredstvima Unije, pomoglo ubrzati ulaganja u državama članicama i regijama i popravila dostupnost financiranja za gospodarstvo, Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (4) izmijenjena je Uredbom (EU) br. 1311/2011 kako bi se omogućilo povećanje privremenih plaćanja iz fondova za iznos koji za 10 postotnih bodova premašuje trenutačnu stopu sufinanciranja za svaku prioritetnu os, za države članice koje se suočavaju s ozbiljnim poteškoćama s obzirom na njihovu financijsku stabilnost i koje su zatražile pomoć u okviru ove mjere.

(4)

Člankom 77. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 1083/2006 dopušta se primjena uvećane stope sufinanciranja sve do 31. prosinca 2013. Međutim, kako se države članice i dalje suočavaju s ozbiljnim poteškoćama u pogledu njihove financijske stabilnosti, trajanje primjene uvećane stope sufinanciranja ne bi trebalo biti ograničeno do 31. prosinca 2013.

(5)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 7. do 8. veljače 2013. i kako je predviđeno člankom 22. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Europskog parlamenta i Vijeća (5), stopa sufinanciranja uvećana za 10 postotnih bodova primjenjivat će se u odnosu na programsko razdoblje 2014. – 2020. do 30. lipnja 2016., kada se ponovno treba preispitati mogućnost povećanja. S obzirom na to da se programska razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020. preklapaju, potrebno je osigurati dosljedno i jednoobrazno postupanje prema državama članicama koje primaju financijsku pomoć tijekom ta dva razdoblja. Stoga bi te države članice koje primaju financijsku pomoć također trebale imati koristi od povećanja stope sufinanciranja do isteka razdoblja prihvatljivosti i zahtijevati njenu primjenu u svojim zahtjevima za konačnu isplatu čak i ako se financijska pomoć više ne pruža.

(6)

Uredba (EU) br. 1303/2013 namijenjena je postizanju primjerene koncentracije sredstava za koheziju na najnerazvijenije regije i države članice. Kako bi se doprinijelo smanjivanju nejednakosti u prosječnom intenzitetu potpore po stanovniku, najviša razina prijenosa (određivanje gornje granice) iz fondova za svaku pojedinu državu članicu treba se, u skladu s budućim uredbama, odrediti na razini od 2,35 % BDP-a države članice. Određivanje gornje granice treba se provoditi na godišnjoj osnovi i, ako to bude primjenjivo, treba razmjerno umanjivati sve prijenose (uz iznimku razvijenijih regija i „cilja europske teritorijalne suradnje”) u dotičnu državu članicu kako bi se postigla najviša razina prijenosa. Za države članice koje su Uniji pristupile prije 2013. i čiji je prosječni realni rast BDP-a u razdoblju 2008. – 2010. bio niži od – 1 %, najviša stopa prijenosa treba se odrediti na razini od 2,59 % njihovog BDP-a.

(7)

Uredbom (EU) br. 1303/2013 određuje se gornja granica za dodijeljena sredstva po državi članici na 110 % stvarne razine za razdoblje 2007. – 2013. Države članice na koje se odnosi to postavljanje gornje granice treba dodatno zaštititi od rizika automatskog opoziva dodijeljenih sredstava u razdoblju 2007. – 2013.

(8)

U svojim zaključcima od 8. veljače 2013. Europsko je vijeće pozvalo Komisiju da ispita praktična rješenja za smanjenje rizika od automatskog opoziva sredstava iz nacionalne omotnice za Rumunjsku i Slovačku za razdoblje 2007. 2013., uključujući izmjenu Uredbe (EZ) br. 1083/2006.

(9)

Europsko vijeće je također naglasilo potrebu za osiguravanjem provedive razine i profila za plaćanja pod svim proračunskim stavkama kako bi se ograničila neplaćena proračunske izdvajanja posebice primjenom pravila za automatski opoziv sredstava u svim stavkama. Stoga bi odredbe o ublažavanju pravila o opozivu sredstava za države članice na koje utječe postavljanje gornje granice utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1303/2013 trebale biti uravnotežene u smislu njihova utjecaja na neplaćena proračunska izdvajanja.

(10)

Rok za izračun automatskih opoziva sredstava za godišnja proračunska izdvajanja za 011. i 2012. trebao bi se produljiti za jednu godinu, no proračunska izdvajanja za 2012., koje 31. prosinca 2015. još uvijek budu nepodmirena, trebat će opravdati do 31. prosinca 2015. To bi produljenje trebalo pomoći poboljšanju apsorpcije sredstava namijenjenih za operativne programe u državama članicama koje su pogođene postavljanjem gornje granice za njihove buduće dodjele sredstava za kohezijsku politiku na 110 % njihovog realnog iznosa za razdoblje 2007. – 2013. Takva fleksibilnost potrebna je kako bi se odgovorilo na provedbu programâ koja je sporija od očekivane, a pogađa posebno te države članice.

(11)

Kako bi se optimizirala apsorpcija sredstava iz fondova, prilikom određivanja iznosa konačne isplate za operativne programe trebalo bi primijeniti ograničeno prilagođavanje najvećeg iznosa pomoći iz fondova za svaku prioritetnu os.

(12)

S obzirom na najozbiljniji krizu dosad potrebno je brzo usvojiti mjere potpore i stoga je primjereno da ova Uredba stupi na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

(13)

Uredbu (EZ) br. 1083/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1083/2006 mijenja se kako slijedi:

(1)

članak 77. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. mijenja se kako slijedi:

„2.   Odstupajući od članka 53. stavka 2., članka 53. stavka 4. druge rečenice i od gornjih granica utvrđenih u prilogu III., privremena plaćanja i konačne isplate uvećavaju se za iznos koji odgovara 10 postotnih bodova iznad stope sufinanciranja primjenjive na svaku prioritetnu os, ali koji ne prelazi 100 % i koji se treba primijeniti na iznova prijavljen iznos prihvatljivih izdataka u svakoj ovjerenoj izjavi o izdacima podnesenoj do kraja programskog razdoblja kada, nakon 21. prosinca 2013. država članica ispuni jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

financijska pomoć stavljena je na raspolaganje državi članici u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 407/2010 (*1) ili joj je financijska pomoć na raspolaganje stavljena od strane druge države članice eurozone prije stupanja na snagu te Uredbe;

(b)

srednjoročna financijska pomoć stavljena je na raspolaganje državi članici u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 332/2002 (*2);

(c)

financijska pomoć stavljena je na raspolaganje državi članici u skladu s Ugovorom o Europskom stabilizacijskom mehanizmu nakon njegovog stupanja na snagu.

(*1)  Uredba Vijeća (EU) br. 407/2010 od 11. svibnja 2010. o uspostavi Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (SL L 118, 12.5.2010., str. 1.)."

(*2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 332/2002 od 18. veljače 2002. o uspostavi instrumenta srednjoročne financijske pomoći platnim bilancama država članica (SL L 53, 23.2.2002., str. 1.).”"

(b)

stavak 6. briše se:

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„12.   Odstupajući od stavka 10. doprinos Unije u vidu konačne isplate za svaku prioritetnu os ne prelazi za više od 10 % najveći iznos pomoći iz fondova za svaku prioritetnu os, u skladu s odlukom Komisije o odobravanju operativnog programa.. Međutim, doprinos Unije u vidu konačne isplate ne prelazi prijavljeni javni doprinos ni najveći iznos pomoći iz svakog fonda za svaki operativni program, u skladu s odlukom Komisije o odobravanju operativnog programa.”;

(2)

članak 93. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„2.b   Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka i od stavka 2., državama članicama kod kojih se za dodjelu sredstava za kohezijsku politiku u programskom razdoblju 2014. – 2020. postavlja gornja granica na 110 % njihovog realnog iznosa za razdoblje 2007. – 2013. rok iz stavka 1. je 31. prosinca treće godine koja slijedi nakon godine u kojoj je izvršeno godišnje proračunsko izdvajanje u razdoblju od 2007. do 2012. u okviru njihovih operativnih programa.”

(b)

u stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:

„Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje primjena roka utvrđenog stavkom 2.b na proračunsko izdvajanje za 2012. za države članice iz tog stavka.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Mišljenje od 19. rujna 2013. (SL C 341, 21.11.2013., str. 27.).

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 20. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(3)  Uredba (EU) br. 1311/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju određenih država članica u poteškoćama ili kojima prijete poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost (SL L 337, 20.7.2011., str. 5.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 25.).

(5)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Za stranici 320. ovog Službenom listu.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/256


UREDBA (EU) br. 1298/2013. EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu financijskih sredstava za određene države članice iz Europskog socijalnog fonda

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 177.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

U kontekstu pregovora o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. –2020., potrebno je riješiti određena pitanja koja proizlaze iz konačnog ishoda pregovora.

(2)

Na svojem sastanku 27. i 28. lipnja 2013. Europsko vijeće je ocijenilo da je potrebno pronaći proračunsko rješenje kako bi se ta pitanja riješila za najpogođenije države članice, tj. Francusku, Italiju i Španjolsku.

(3)

Uzimajući u obzir trenutačnu gospodarsku krizu, kako bi se ojačala gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija Unije i kao doprinos posebnim naporima potrebnima za rješavanje posebnih problema nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih, siromaštva i socijalne isključenosti u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj, potrebno je povećati sredstva iz Europskog socijalnog fonda (ESF) za te države članice za 2013.

(4)

Radi utvrđivanja iznosa koji se trebaju dodijeliti predmetnim državama članicama u skladu s Prilogom I. Uredbi Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (2), potrebno je prilagoditi odredbe kojima se određuju ukupna sredstva fondova za tri cilja kojima oni pridonose i Prilog II. toj Uredbi kojim se utvrđuju kriteriji i metodologija koji služe za okvirnu godišnju raspodjelu odobrenih sredstava za preuzete obveze po državi članici.

(5)

Kako bi se osigurala učinkovitost povećanja odobrenih sredstava za preuzete obveze za 2013. i olakšala provedba operativnih programa, potrebno je uzeti u obzir sposobnost apsorpcije predmetnih država članica u pogledu konvergencije i regionalne konkurentnosti te zapošljavanja kao ciljeva fondova.

(6)

Kako bi se omogućilo dovoljno vremena da se operativnim programima iskoriste dodatna sredstva ESF-a, potrebno je produljiti i rok za proračunska izdvajanja u vezi s operativnim programima kojima će se dodijeliti novi iznosi predviđeni Prilogom II. Uredbi (EZ) br. 1083/2006.

(7)

Budući da se ta odobrena sredstva za preuzete obveze odnose na 2013. godinu, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu što prije.

(8)

Uredbu (EZ) br. 1083/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1083/2006 mijenja se kako slijedi:

(1)

članak 18. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Sredstva na raspolaganju za izdvajanje iz fondova za razdoblje od 2007. do 2013. iznose 308 542 551 107 EUR prema cijenama iz 2004. u skladu s godišnjom raspodjelom prikazanom u Prilogu I.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Iznosi iz stavaka od 12. do 30. i 32. Priloga II. uključuju se u iznose iz članaka 19., 20. i 21. i moraju biti jasno naznačeni u programskim dokumentima.”;

(2)

članci 19. i 20. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 19.

Sredstva za cilj konvergencije

Ukupna sredstva za cilj konvergencije iznose 81,53 % sredstava iz članka 18. stavka 1. (tj. ukupno 251 543 760 146 EUR) i raspodjeljuju se na različite komponente na sljedeći način:

(a)

70,50 % (tj. ukupno 177 338 880 991 EUR) za financiranje iz članka 5. stavka 1., uz korištenje prihvatljivog broja stanovnika, regionalnog blagostanja, nacionalnog blagostanja i stope nezaposlenosti kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici;

(b)

4,98 % (tj. ukupno 12 521 289 405 EUR) za prijelaznu i posebnu potporu iz članka 8. stavka 1., uz korištenje prihvatljivog broja stanovnika, regionalnog blagostanja, nacionalnog blagostanja i stope nezaposlenosti kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici;

(c)

23,23 % (tj. ukupno 58 433 589 750 EUR) za financiranje iz članka 5. stavka 2., uz korištenje broja stanovnika, nacionalnog blagostanja i površine kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici;

(d)

1,29 % (tj. ukupno 3 250 000 000 EUR) za prijelaznu i posebnu potporu iz članka 8. stavka 3.

Članak 20.

Sredstva za cilj regionalne konkurentnosti i zapošljavanja

Ukupna sredstva za cilj regionalne konkurentnosti i zapošljavanja iznose 15,96 % sredstava iz članka 18. stavka 1. (tj. ukupno 49 239 337 841 EUR) i raspodjeljuju se na različite komponente na sljedeći način:

(a)

78,91 % (ukupno 38 854 031 211 EUR) za financiranje iz članka 6., uz korištenje prihvatljivog broja stanovnika, regionalnog blagostanja, stope nezaposlenosti, stope zaposlenosti i gustoće naseljenosti kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici; i

(b)

21,09 % (tj. ukupno 10 385 306 630 EUR) za prijelaznu i posebnu potporu iz članka 8. stavka 2., uz korištenje prihvatljivog broja stanovnika, regionalnog blagostanja, nacionalnog blagostanja i stope nezaposlenosti kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici.”;

(3)

u članku 21. stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Ukupna sredstva za cilj europske teritorijalne suradnje iznose 2,51 % sredstava iz članka 18. stavka 1. (tj. ukupno 7 759 453 120 EUR) i, isključujući iznos iz Priloga II. stavka 22., raspodjeljuju se na različite komponente na sljedeći način:”;

(4)

u članku 75. umeće se sljedeći stavak 1.b:

„1.b   Odstupajući od stavka 1., proračunska izdvajanja za iznose iz stavka 32. Priloga II. izvršavaju se do 30. lipnja 2014.”;

(5)

Prilog I. zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG I.

Godišnja raspodjela odobrenih sredstava za preuzete obveze u razdoblju od 2007. do 2013.

(iz članka 18.)

(EUR, cijene iz 2004.)

2007

2008

2009

2010

2011

2012

2013

42 863 000 000

43 318 000 000

43 862 000 000

43 860 000 000

44 073 000 000

44 723 000 000

45 843 551 107 ”;

(6)

u Prilogu II. dodaje se sljedeći stavak:

„32.

Za 2013. godinu dodatna sredstva u iznosu od 125 513 290 EUR u okviru ESF-a dodjeljuju se kako slijedi: Francuskoj se dodjeljuje 83 675 527 EUR, Italiji se dodjeljuje 25 102 658 EUR i Španjolskoj se dodjeljuje 16 735 105 EUR.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. prosinca 2013..

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 20. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 25.)


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/259


UREDBA (EU) br. 1299/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 178.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Člankom 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) propisuje se da je Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) namijenjen pomoći pri otklanjanju glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji. Na temelju tog članka te članka 174. drugog i trećeg dstavka UFEU-a, EFRR treba doprinositi smanjivanju razlika u stupnju razvijenosti različitih regija i smanjivanju zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju, pri čemu se posebna pozornost treba posvetiti ruralnim područjima, područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, pogranične i planinske regije.

(2)

Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđene su zajedničke odredbe za EFRR, Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) te Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). Uredbom (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđene su posebne odredbe povezane s vrstom aktivnosti koje mogu biti financirane EFRR-om i definirani su ciljevi za te aktivnosti. Te uredbe nisu u potpunosti prilagođene posebnim potrebama cilja „Europska teritorijalna suradnja” u slučajevima kada surađuju najmanje dvije države članice ili jedna država članica i jedna treća zemlja. Stoga je potrebno utvrditi posebne odredbe za cilj „Europska teritorijalna suradnja” koje se tiču područja primjene, geografskog opsega, financijskih sredstava, tematske koncentracije i prioriteta ulaganja, programiranja, praćenja i evaluacije, tehničke pomoći, prihvatljivosti, upravljanja, kontrole i imenovanja, sudjelovanja trećih zemalja te financijskog upravljanja.

(3)

Kako bi se povećala dodana vrijednost kohezijske politike Unije, posebne odredbe trebale bi težiti postizanju značajnog pojednostavljenja za sve uključene: korisnike, tijela nadležna za programe, tijela u državama članicama sudionicama, na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, prema potrebi, i treće zemlje te Komisiju.

(4)

Kako bi se podupirao skladan razvoj teritorija Unije na različitim razinama, EFRR bi trebao podupirati prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu suradnju u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

(5)

Cilj prekogranične suradnje trebao bi biti rješavanje zajedničkih izazova koji su zajednički identificirani u pograničnim regijama, poput loše dostupnosti, posebno u odnosu na povezivost informacijskih i komunikacijskih tehnologija i prometnu infrastrukturu, lokalnih industrija u opadanju, neodgovarajućeg poslovnog okruženja, nedostatka umreženosti između lokalnih i regionalnih uprava, niskih razina istraživanja i inovacija te preuzimanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, onečišćenja okoliša, sprečavanja rizika, negativnih stavova prema građanima susjednih zemalja te bi cilj trebao biti iskorištavanje neiskorištenih potencijala rasta u pograničnom području (razvoj prekograničnih objekata i klastera za istraživanja i inovacije, integracija prekograničnog tržišta rada, suradnja između obrazovnih institucija, uključujući sveučilišta, ili između zdravstvenih ustanova), uz istovremeno jačanje suradnje u svrhu općeg usklađenog razvoja Unije.

(6)

Transnacionalna suradnja trebala bi težiti jačanju suradnje putem djelovanja koja doprinose integriranom teritorijalnom razvoju povezanom s prioritetima kohezijske politike Unije te bi trebala obuhvaćati i morsku prekograničnu suradnju koja nije obuhvaćena programima prekogranične suradnje.

(7)

Međuregionalna suradnja trebala bi težiti jačanju učinkovitosti kohezijske politike poticanjem razmjene iskustava između regija o tematskim ciljevima i urbanom razvoju, uključujući urbano-ruralne veze, kako bi se poboljšala provedba programa i mjera teritorijalne suradnje, kao i promicanjem analize razvojnih trendova u području teritorijalne kohezije putem istraživanja, prikupljanja podataka i drugih mjera. Razmjenom iskustava o tematskim ciljevima trebalo bi se poboljšati osmišljavanje i provedba, prije svega operativnih programa u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, ali također, gdje je primjereno, programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, uključujući poticanje uzajamno korisne suradnje između inovativnih klastera koje karakterizira intenzivna istraživačka djelatnost te razmjenu između istraživača i istraživačkih institucija u razvijenim i manje razvijenim regijama, uzimajući u obzir iskustvo „Regijâ znanja” i „Istraživačkog potencijala u konvergencijskim i najudaljenijim regijama” u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje.

(8)

Trebalo bi utvrditi objektivne kriterije za određivanje prihvatljivih regija i područja. U tu svrhu određivanje prihvatljivih regija i područja na razini Unije trebala bi se temeljiti na zajedničkom sustavu klasifikacije regija koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(9)

Prekogranična suradnja trebala bi podupirati regije smještene na kopnenim ili morskim granicama. Na temelju iskustva iz prethodnih programskih razdoblja Komisija bi trebala utvrditi popis prekograničnih područja koja će primati potporu u okviru programâ prekogranične suradnje na jednostavniji način, po programu suradnje. Pri sastavljanju tog popisa Komisija bi trebala uzeti u obzir prilagodbe potrebne kako bi se osigurala dosljednost, posebno s obzirom na kopnene i morske granice, i kontinuitet programskih područja uspostavljenih za programsko razdoblje od 2007. do 2013. Takve prilagodbe mogle bi uključivati smanjenje ili povećanje postojećih programskih područja ili broja programa prekogranične suradnje, istodobno omogućujući geografsko preklapanje.

(10)

Komisija bi trebala utvrditi područja za transnacionalnu suradnju uzimajući u obzir djelovanja potrebna za promicanje integriranog teritorijalnog razvoja. Komisija bi pri utvrđivanju tih područja trebala uzeti u obzir iskustvo stečeno u prethodnim programima i, prema potrebi, makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena.

(11)

Kako bi se osiguralo da sve regije Unije mogu imati koristi od razmjene iskustva i dobre prakse, svi programi međuregionalne suradnje trebali bi obuhvaćati cijelu Uniju.

(12)

Potrebno je nastaviti podupirati ili, prema potrebi, uspostaviti prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu suradnju s Uniji susjednim trećim zemljama, s obzirom na to da je takva suradnja važan alat regionalne razvojne politike i od nje bi trebale imati koristi regije država članica koje graniče s trećim zemljama. U tu bi svrhu EFRR trebao dati doprinos prekograničnim programima i programima morskih bazena uspostavljenim u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) u skladu s budućim zakonodavnim aktom Unije o Europskom instrumentu za susjedstvo za razdoblje 2014. - 2020. („zakonodavni akt o ENI-u”) i Instrumentom pretpristupne pomoći (IPA II) u skladu s budućim zakonodavnim aktom Unije o Instrumentu pretpristupne pomoći za razdoblje 2014. - 2020. („zakonodavni akt o IPA-i II”).

(13)

Osim intervencija na vanjskim granicama s potporom instrumenata vanjske politike Unije kojima su obuhvaćene pogranične regije unutar i izvan Unije, trebalo bi biti moguće da programi suradnje koje podupire EFRR obuhvaćaju regije i unutar i, u određenim slučajevima, izvan Unije, kada regije izvan Unije nisu obuhvaćene instrumentima vanjske politike, bilo zato što one nisu utvrđene kao zemlje korisnice, bilo zato što takve programe vanjske suradnje nije moguće uspostaviti. Potrebno je, međutim, osigurati da potpora iz EFRR-a za operacije koje se provode na državnim područjima trećih zemalja ponajprije služi u korist regijama Unije. Pod tim bi ograničenjima Komisija trebala, prilikom sastavljanja popisa područja prekograničnih i transnacionalnih programa, obuhvatiti i regije u trećim zemljama.

(14)

Potrebno je odrediti sredstva koja se dodjeljuju za svaku različitu sastavnicu cilja „Europska teritorijalna suradnja” te istovremeno zadržati značajnu koncentraciju na prekograničnoj suradnji, uključujući udio svake države članice u ukupnim iznosima za prekograničnu i transnacionalnu suradnju, potencijal dostupan državama članicama u vezi s fleksibilnošću između tih sastavnica, i osigurati dovoljne razine sredstava za suradnju najudaljenijih regija.

(15)

U korist regija Unije trebalo bi uspostaviti mehanizam za organizaciju potpore iz EFRR-a za instrumente vanjske politike kao što su ENI i IPA II, uključujući situacije kada programe vanjske suradnje nije moguće usvojiti ili ih treba obustaviti. Tim mehanizmom trebalo bi se nastojati postići optimalno funkcioniranje i maksimalno moguće usklađivanje tih instrumenata.

(16)

Najveći dio sredstava iz EFRR-a za programe prekogranične i transnacionalne suradnje trebao bi se koncentrirati na ograničen broj tematskih ciljeva kako bi se maksimalno uvećao učinak kohezijske politike diljem Unije. Međutim, koncentracija na tematske ciljeve u okviru programa međuregionalne suradnje trebala bi se odražavati u cilju svake operacije, a ne u ograničavanju broja tematskih ciljeva, kako bi međuregionalna suradnja što je više moguće doprinijela jačanju učinkovitosti kohezijske politike, posebno u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” i, gdje je to primjereno, cilja „Europska teritorijalna suradnja”. U slučaju drugih programa međuregionalne suradnje tematska koncentracija trebala bi proizlaziti iz njihovog specifičnog područja primjene.

(17)

Kako bi se ispunili ciljevi utvrđeni u strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, EFRR bi u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” trebao doprinijeti ostvarivanju tematskih ciljeva razvoja gospodarstva utemeljenog na znanju, istraživanju i inovacijama, uključujući poticanjem suradnje između poslovnih subjekata, posebno MSP-ova, i promicanjem osnivanja sustava prekogranične razmjene informacija u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija; promicanjem zelenijeg i konkurentnijeg gospodarstva koje učinkovitije iskorištava resurse, uključujući promicanjem održive prekogranične mobilnosti; poticanjem visoke stope zaposlenosti kojom se ostvaruje socijalna i teritorijalna kohezija, uključujući aktivnostima koje podupiru održivi turizam, kulturu i prirodnu baštinu kao dijelove teritorijalne strategije s ciljem ostvarivanja rasta pogodnog za zapošljavanje; i razvijanjem administrativnih kapaciteta. Međutim, popis prioriteta ulaganja u okviru različitih tematskih ciljeva trebalo bi prilagoditi posebnim potrebama cilja „Europska teritorijalna suradnja”, predviđanjem dodatnih prioriteta ulaganja čime bi se posebno omogućio nastavak pravne i administrativne suradnje, suradnje između građana i institucija te suradnje u područjima zapošljavanja, osposobljavanja, integracije zajednica i socijalne uključenosti iz prekogranične perspektive u okviru prekogranične suradnje, te razvojem i usklađivanjem makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena u okviru transnacionalne suradnje. Uz to, za određene programe međuregionalne suradnje trebalo bi utvrditi specifične ili dodatne prioritete ulaganja radi obuhvaćanja njihovih specifičnih aktivnosti.

(18)

U okviru tematskog cilja promicanja socijalne uključenosti i borbe protiv siromaštva te uzimajući u obzir njegovu praktičnu važnost, nužno je osigurati da bi u slučaju prekograničnog programa PEACE između Sjeverne Irske i pograničnih okruga Irske za podršku miru i pomirbi EFRR također trebao doprinijeti promicanju socijalne i gospodarske stabilnosti u dotičnim regijama, posebno putem djelovanja za promicanje kohezije između zajednica. S obzirom na specifičnosti navedenog prekograničnog programa, određena pravila o odabiru operacija iz ove Uredbe ne bi se smjela primjenjivati na taj prekogranični program.

(19)

Potrebno je prilagoditi zahtjeve povezane sa sadržajem programâ suradnje u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” njihovim posebnim potrebama. Ti bi zahtjevi stoga također trebali obuhvaćati aspekte potrebne za učinkovitu provedbu na državnom području država članica sudionica, kao što su tijela nadležna za reviziju i kontrolu, postupak za uspostavu zajedničkog tajništva i raspodjela obveza u slučaju financijskih korekcija. U slučajevima kada države članice i regije sudjeluju u makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena, dotičnim programima suradnje trebalo bi biti određeno kako intervencije mogu doprinijeti takvim strategijama. Osim toga, zbog horizontalnog karaktera programa međuregionalne suradnje, trebalo bi prilagoditi sadržaj takvih programa suradnje, posebno u vezi s određivanjem jednog ili više korisnika u okviru tekućih programa INTERACT i ESPON.

(20)

Kako bi se ojačala koordinacija potpore iz EFRR-a programima suradnje, usvojenima na temelju ove Uredbe, uključujući najudaljenije regije s mogućim dodatnim financiranjem iz Europskog fonda za razvoj (EFR), ENI-a, IPA-e II i Europske investicijske banke (EIB), države članice i treće zemlje ili prekomorske zemlje ili područja (potonji se dalje u tekstu nazivaju „područjima”) koji sudjeluju u takvim programima suradnje trebali bi odrediti pravila za mehanizme koordinacije u tim programima.

(21)

Prikladno je uključiti treće zemlje ili područja u postupak pripreme programa suradnje, kad su prihvatili poziv za sudjelovanje u takvim programima. Za takvo bi uključivanje u ovoj Uredbi trebalo uspostaviti posebne postupke. Odstupajući od standardnih postupaka, kada programi suradnje uključuju najudaljenije regije i treće zemlje ili područja, države članice sudionice trebale bi se posavjetovati s dotičnim trećim zemljama ili područjima prije podnošenja programa Komisiji. Kako bi uključenost trećih zemalja ili područja u programima suradnje bila učinkovitija i pragmatičnija, također bi trebalo omogućiti da pristanci na sadržaj programa suradnje i mogući doprinos trećih zemalja ili područja budu izraženi u formalno odobrenim zapisnicima sa savjetodavnih sastanaka s tim trećim zemljama ili područjima, ili u formalno odobrenim zapisnicima sa savjetovanja organizacija regionalne suradnje. Uzimajući u obzir načela podijeljenog upravljanja i pojednostavljenja, postupak odobravanja programa suradnje trebao bi biti takav da Komisija odobrava samo temeljne elemente programa suradnje, dok bi druge elemente trebala odobriti država članica sudionica ili države članice sudionice. Radi pravne sigurnosti i transparentnosti potrebno je osigurati da, u slučajevima kada država članica sudionica ili države članice sudionice izmijene element programa suradnje koji ne podliježe odobrenju Komisije, upravljačko tijelo za taj program bi trebalo obavijestiti Komisiju o takvoj odluci o izmjeni unutar mjesec dana od dana te odluke o izmjeni.

(22)

U skladu sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast, europski strukturni i investicijski fondovi trebali bi omogućiti integriraniji i uključiviji pristup rješavanju lokalnih problema. Kako bi se ojačao takav pristup, potpora iz EFRR-a u graničnim regijama trebala bi biti koordinirana s potporom iz EPFRR-a i EFPR-a te bi prema potrebi trebala uključivati Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS-ovi), osnovane na temelju Uredbe (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) kada je jedan od njihovih ciljeva lokalni razvoj.

(23)

Na temelju iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013., uvjete za odabir operacija trebalo bi razjasniti i ojačati kako bi se osigurao odabir samo istinski zajedničkih operacija. Zbog tog posebnog konteksta i specifičnosti programa suradnje između najudaljenijih regija i trećih zemalja ili područja, trebalo bi uspostaviti i prilagoditi olakšane uvjete suradnje u smislu obrade operacija unutar tih programa. Trebalo bi definirati koncept jedinih korisnika te bi takvim korisnicima trebalo biti dopušteno da sami izvršavaju operacije suradnje.

(24)

Trebalo bi odrediti i odgovornosti vodećeg korisnika koji zadržava ukupnu odgovornost za provedbu operacije.

(25)

Zahtjeve za izvješća o provedbi trebalo bi prilagoditi kontekstu suradnje te bi oni trebali odražavati ciklus provedbe programa. U interesu dobrog upravljanja, trebalo bi omogućiti da se godišnji pregledni sastanci obavljaju pisanim putem.

(26)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013 upravljačko tijelo trebalo bi osigurati da se evaluacije programa suradnje provode na temelju evaluacijskog plana i uključuju evaluacije za procjenu djelotvornosti, učinkovitosti i utjecaja tih programa. Najmanje jednom tijekom programskog razdoblja, evaluacijom bi se trebalo procijeniti na koji je način pružena podrška doprinijela ostvarivanju ciljeva programa. Takve evaluacije trebale bi uključivati informacije o bilo kojim predloženim prilagodbama tijekom programskog razdoblja.

(27)

U Prilogu ovoj Uredbi trebalo bi odrediti zajednički skup pokazatelja ostvarenja radi olakšavanja ocjenjivanja napretka provedbe programa, prilagođen posebnom karakteru programa suradnje. Te pokazatelje trebali bi nadopuniti pokazatelji rezultata specifični za određeni program i, gdje je to potrebno, pokazatelji ostvarenja specifični za određeni program.

(28)

Zbog uključenosti više od jedne države članice i viših administrativnih troškova koji iz toga proizlaze, posebno u vezi s kontrolom i prevođenjem, gornja granica za izdatke za tehničku pomoć trebala bi biti viša nego u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”. U svrhu neutraliziranja viših administrativnih troškova trebalo bi poticati države članice da gdje je god to moguće smanje administrativno opterećenje povezano s provedbom zajedničkih projekata. Osim toga, programi suradnje s ograničenom potporom iz EFRR-a trebali bi primiti određeni minimalni iznos za tehničku pomoć koji bi mogao biti veći od 6 %, kako bi se osigurala dovoljna sredstva za učinkovito obavljanje aktivnosti tehničke pomoći.

(29)

Zbog uključenosti više od jedne države članice, opće pravilo utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1303/2013 prema kojem svaka država članica donosi nacionalna pravila o prihvatljivosti izdataka nije primjereno za cilj „Europska teritorijalna suradnja”. Na temelju iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013. trebalo bi uspostaviti jasnu hijerarhiju pravila o prihvatljivosti izdataka sa snažnim pomakom u smjeru pravila o prihvatljivosti izdataka utvrđenih na razini Unije ili za program suradnje kao cjelinu, kako bi se izbjegle moguće proturječnosti ili nedosljednosti između različitih uredbi te između uredbi i nacionalnih pravila. Komisija bi posebno trebala, na temelju iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013., usvojiti pravila o prihvatljivosti izdataka za kategorije troškova utvrđene u ovoj Uredbi.

(30)

Zbog česte uključenosti osoblja iz više država članica u provedbi operacija i imajući u vidu broj operacija u kojima trošak osoblja predstavlja značajni element, trebalo bi primijeniti fiksnu stopu za troškove osoblja utemeljenu na drugim izravnim troškovima operacija suradnje i na taj način izbjeći individualnu odgovornost za upravljanje takvim operacijama.

(31)

Trebalo bi pojednostaviti pravila o fleksibilnosti u vezi s lokacijom operacija izvan programskog područja. Osim toga, potrebno je podupirati i olakšati, posebnim modalitetima, učinkovitu prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu suradnju s trećim zemljama ili područjima u susjedstvu Unije ako je to potrebno radi osiguravanja djelotvorne pomoći razvoju regija država članica. U skladu s tim primjereno je u iznimnim situacijama i pod određenim uvjetima odobriti potporu iz EFRR-a za operacije smještene izvan Unijinog dijela programskog područja te na državnom području susjednih trećih zemalja ako te operacije donose korist regijama Unije.

(32)

Trebalo bi potaknuti države članice da dužnosti upravljačkog tijela dodijele EGTS-u ili da takvoj grupaciji daju odgovornost da upravlja dijelom programa suradnje koji se odnosi na područje obuhvaćeno tim EGTS-om.

(33)

Upravljačko tijelo trebalo bi osnovati zajedničko tajništvo koje bi trebalo, između ostalog, davati informacije podnositeljima zahtjeva za potporu, razmatrati prijavljene projekte i pomagati korisnicima u provedbi njihovih operacija.

(34)

Upravljačka tijela trebala bi biti nadležna za dužnosti utvrđene u Uredbi (EU) br. 1303/2013, uključujući za provjere upravljanja kako bi se osigurali jedinstveni standardi na cijelom programskom području. Međutim, u slučajevima kada je EGTS imenovan kao upravljačko tijelo, takve provjere trebalo bi provoditi samo upravljačko tijelo ili bi se trebale provoditi pod njegovom odgovornošću, barem za one države članice i treće zemlje ili područja iz kojih dolaze članovi koji sudjeluju u EGTS-u, dok bi kontrolore trebalo upotrebljavati jedino u preostalim državama članicama i trećim zemljama ili područjima. Čak i ako EGTS nije imenovan, države članice sudionice trebale bi ovlastiti upravljačko tijelo da izvršava provjere na cijelom programskom području.

(35)

Tijela za ovjeravanje trebala bi biti odgovorna za dužnosti tijela za ovjeravanje utvrđene u Uredbi (EU) br. 1303/2013. Države članice trebale bi moći imenovati upravljačko tijelo da također izvršava dužnosti tijela za ovjeravanje.

(36)

Jedinstveno tijelo za reviziju trebalo bi biti odgovorno za izvršavanje dužnosti tijela za reviziju utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1303/2013, kako bi se osigurali jedinstveni standardi na cijelom programskom području. Ako to nije moguće, grupa revizora trebala bi pomagati tijelu za reviziju za određeni program.

(37)

Radi osnaživanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije i radi veće djelotvornosti njezine kohezijske politike, trećim bi zemljama trebalo biti dopušteno sudjelovati u transnacionalnim i međuregionalnim programima suradnje putem doprinosa iz sredstava IPA-e II i ENI-a. Međutim, operacije sufinancirane u okviru takvih programa trebale bi nastaviti ostvarivati ciljeve kohezijske politike, čak i ako su djelomično ili u potpunosti provedene izvan teritorija Unije. U tom kontekstu, doprinos ciljevima vanjskog djelovanja Unije ostaje tek sporedan jer bi središte težišta programa suradnje trebalo biti određeno tematskim ciljevima i prioritetima ulaganja kohezijske politike. Radi osiguravanja učinkovitog sudjelovanja trećih zemalja u programima suradnje kojima se upravlja u skladu s načelom podijeljenog upravljanja, uvjete provedbe programa trebalo bi navesti u samim programima suradnje te također, gdje je potrebno, u sporazumima o financiranju sklopljenima između Komisije, vlada svake od trećih zemalja i država članica u kojima je smješteno upravljačko tijelo relevantnog programa suradnje. Uvjeti provedbe programa trebali bi biti usklađeni s primjenjivim pravom Unije i, prema potrebi, s odredbama nacionalnog prava država članica sudionica povezanog s njegovom primjenom.

(38)

Trebalo bi uspostaviti jasan lanac financijske odgovornosti u vezi s povratom za nepravilnosti, koji vodi od korisnika do vodećeg korisnika, pa do upravljačkog tijela i do Komisije. Trebalo bi predvidjeti odgovornost država članica za slučajeve kada nije moguće ostvariti povrat.

(39)

Na temelju iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013., trebalo bi uspostaviti izričito odstupanje za preračunavanje izdataka nastalih u drugoj valuti osim eura primjenom mjesečnog obračunskog tečaja na datum koji je najbliži mogući vremenu kad je izdatak nastao ili u mjesecu u kojem je izdatak podnesen na provjeru ili u mjesecu tijekom kojeg je izdatak prijavljen vodećem korisniku. Planove financiranja, izvješća i financijske izvještaje za operacije zajedničke suradnje trebalo bi podnositi samo s iznosima u eurima zajedničkom tajništvu, tijelima nadležnima za programe i odboru za praćenje. Trebalo bi provjeriti točnost preračunavanja.

(40)

Kako bi se utvrdila posebna pravila o izmjeni zajedničkih pokazatelja ostvarenja i o prihvatljivosti izdataka, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja navedenog u Prilogu ovoj Uredbi te u vezi s posebnim pravilima o prihvatljivosti izdataka za programe suradnje. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(41)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s popisima prekograničnih područja i transnacionalnih područja, popisom svih programa suradnje i ukupnim iznosom potpore iz EFRR-a za svaki program suradnje, nomenklaturom za kategorije intervencije te modelima za programe suradnje i izvješća o provedbi. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(42)

Provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje odluka o odobravanju određenih elemenata programa suradnje te svih naknadnih izmjena tih elemenata.

(43)

Ova Uredba ne bi smjela utjecati ni na nastavak ni na izmjenu pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (8) ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć 31. prosinca 2013. Ta uredba odnosno takav drugi primjenjivi propis trebao bi se dosljedno tome nastaviti primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1080/2006 trebali bi ostati važeći.

(44)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije otklanjanjem glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega razlika između razina razvijenosti različitih regija i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju te ograničenosti financijskih sredstava država članica i regija oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, o va Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(45)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom uspostavlja područje primjene EFRR-a u pogledu cilja „Europska teritorijalna suradnja” te se utvrđuju posebne odredbe u vezi s tim ciljem.

2.   Ovom se Uredbom za cilj „Europska teritorijalna suradnja” utvrđuju prioritetni ciljevi i organizacija EFRR-a, kriteriji za države članice i regije koje će biti prihvatljive za potporu iz EFRR-a, financijska sredstva raspoloživa za potporu iz EFRR-a te kriteriji njihove raspodjele.

Njome se također utvrđuju odredbe potrebne za osiguravanje učinkovite provedbe, praćenja, financijskog upravljanja i kontrole operativnih programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” („programi suradnje”), uključujući slučajeve kada u takvim programima suradnje sudjeluju treće zemlje.

3.   Uredba (EU) br. 1303/2013 i poglavlje I. Uredbe (EU) br. 1301/2013 primjenjuju se na cilj „Europska teritorijalna suradnja” i na programe suradnje u okviru njega, osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili ako se te odredbe mogu primijeniti samo na cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

Članak 2.

Sastavnice cilja „Europska teritorijalna suradnja”

U okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, EFRR podržava sljedeće sastavnice:

(1)

prekograničnu suradnju između susjednih regija s ciljem promicanja integriranog regionalnog razvoja između susjednih regija na kopnenim i morskim granicama u dvjema državama članicama ili više njih ili između susjednih graničnih regija u najmanje jednoj državi članici i jednoj trećoj zemlji na vanjskim granicama Unije, osim onih koje su obuhvaćene programima u okviru vanjskih financijskih instrumenata Unije;

(2)

transnacionalnu suradnju na većem transnacionalnom području uz uključivanje nacionalnih, regionalnih i lokalnih partnera te obuhvaćanje morske prekogranične suradnje u slučajevima koji nisu obuhvaćeni prekograničnom suradnjom, s ciljem postizanja višeg stupnja teritorijalne integracije tih područja;

(3)

međuregionalnu suradnju s ciljem veće učinkovitosti kohezijske politike promicanjem:

(a)

razmjene iskustava usredotočene na tematske ciljeve između partnera u cijeloj Uniji, uključujući u odnosu na razvoj regija navedenih u članku 174. UFEU-a u vezi s prepoznavanjem i širenjem dobre prakse s ciljem njihova prenošenja ponajprije na operativne programe u okviru cilja „Ulaganje za razvoj i radna mjesta”, ali također, gdje je to relevantno, na programe suradnje;

(b)

razmjene iskustava o prepoznavanju, prenošenju i širenju dobre prakse povezane s održivim urbanim razvojem, uključujući urbano-ruralne veze;

(c)

razmjene iskustava o prepoznavanju, prenošenju i širenju dobre prakse i inovativnih pristupa povezanih s provedbom programa i mjera suradnje, kao i s upotrebom EGTS-ova;

(d)

analize razvojnih trendova u vezi s ciljevima teritorijalne kohezije, uključujući teritorijalne aspekte ekonomske i socijalne kohezije, i s usklađenim razvojem teritorija Unije uz pomoć istraživanja, prikupljanja podataka i drugih mjera.

Članak 3.

Geografski opseg

1.   Regije koje dobivaju potporu za prekograničnu suradnju jesu regije Unije razine NUTS 3 koje se nalaze uz sve unutarnje i vanjske kopnene granice, osim onih koje su obuhvaćene programima u okviru vanjskih financijskih instrumenata Unije, te sve regije Unije razine NUTS 3 duž morskih granica odvojene maksimalnom udaljenošću od 150 km, ne dovodeći u pitanje potencijalne prilagodbe potrebne kako bi se osigurala usklađenost i kontinuitet područja obuhvaćenih programom suradnje uspostavljenih za programsko razdoblje od 2007. do 2013.

Komisija provedbenim aktima donosi odluku kojom utvrđuje popis pograničnih područja koja će primiti potporu, raščlanjenih prema programima suradnje. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Na tom popisu navode se i one regije Unije razine NUTS 3 koje se uzimaju u obzir za dodjelu sredstava iz EFRR-a za prekograničnu suradnju na svim unutarnjim granicama i onim vanjskim granicama koje su obuhvaćene vanjskim financijskim instrumentima Unije, kao što je ENI u skladu sa zakonodavnim aktom o ENI-u i IPA II u skladu sa zakonodavnim aktom o IPA-i II.

Prilikom podnošenja nacrta programa prekogranične suradnje države članice, u opravdanim slučajevima i u svrhu osiguravanja koherentnosti prekograničnih područja, mogu zatražiti da se regije razine NUTS 3 osim onih navedenih u odluci iz drugog podstavka dodaju u dotično područje prekogranične suradnje.

U svrhu olakšavanja prekogranične suradnje na pomorskim granicama najudaljenijih regija i ne dovodeći u pitanje odredbe prvog podstavka, Komisija na zahtjev dotične države članice ili dotičnih država članica može u odluku iz drugog podstavka uključiti regije razine NUTS 3 u najudaljenijim regijama uzduž morskih granica odvojenih za više od 150 km kao prekogranična područja koja mogu primati potporu iz odgovarajuće raspodjele tih država članica.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavke 2. i 3., programima prekogranične suradnje mogu biti obuhvaćene regije u Norveškoj i Švicarskoj te također mogu obuhvatiti Lihtenštajn, Andoru, Monako i San Marino te treće zemlje i područja u susjedstvu najudaljenijih regija, pri čemu su svi istovjetni regijama razine NUTS 3.

3.   Komisija provedbenim aktima donosi odluku kojom se utvrđuje popis transnacionalnih područja koja će primiti potporu za transnacionalnu suradnju, koji je raščlanjen prema programima suradnje i obuhvaća regije razine NUTS 2, istovremeno osiguravajući kontinuitet takve suradnje u većim koherentnim područjima na temelju prethodnih programa, prema potrebi vodeći računa o makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Prilikom podnošenja nacrta programa transnacionalne suradnje države članice mogu zatražiti da se određenom području transnacionalne suradnje dodaju dodatne regije razine NUTS 2 koje su smještene u susjedstvu regija navedenih u odluci iz prvog podstavka. Države članice obrazlažu taj zahtjev.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavke 2. i 3., programima transnacionalne suradnje mogu biti obuhvaćene regije u objema sljedećim trećih zemljama ili područjima:

(a)

treće zemlje ili područja navedeni u stavku 2. ovog članka;

(b)

Farski otoci i Grenland.

Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavke 2. i 3., programima transnacionalne suradnje mogu također biti obuhvaćene regije u trećim zemljama koje su obuhvaćene vanjskim financijskim instrumentima Unije, kao što je ENI, u skladu sa zakonodavnim aktom o ENI-u, uključujući i relevantne regije Ruske Federacije, i IPA II, u skladu sa zakonodavnim aktom o IPA-i II. Godišnja odobrena sredstva koja odgovaraju potpori ENI-a i IPA-e II tim programima daju se na raspolaganje, pod uvjetom da se programi na prikladan način bave relevantnim ciljevima vanjske suradnje.

Takve regije istovjetne su regijama razine NUTS 2.

5.   U slučaju međuregionalne suradnje potpora iz EFRR-a obuhvaća cjelokupno područje Unije.

Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavke 2. i 3., programima međuregionalne suradnje mogu biti obuhvaćene cijele treće zemlje ili područja iz stavka 4. prvog podstavka točaka (a) i (b) ovog članka, ili njihov dio.

6.   Za informativne potrebe, regije trećih zemalja ili područja iz stavaka 2. i 4. navode se u popisima iz stavaka 1. i 3.

7.   U valjano opravdanim slučajevima, kako bi se povećala učinkovitost provedbe programa, najudaljenije regije mogu, u jedinstvenom programu za teritorijalnu suradnju, udružiti sredstva iz EFRR-a dodijeljena za prekograničnu i transnacionalnu suradnju, uključujući dodatna dodijeljena sredstva predviđena na temelju članka 4. stavka 2., uz pridržavanje primjenjivih pravila za svako od tih dodijeljenih sredstava.

Članak 4

Izvori za cilj „Europska teritorijalna suradnja”

1.   Sredstva za cilj „Europska teritorijalna suradnja” iznose [2,75 %] ukupnih sredstava raspoloživih za proračunske obveze iz EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda za programsko razdoblje od 2014. do 2020. koja su određena u članku 91. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 (tj. ukupno 8 948 259 330 EUR) te se raspodjeljuju na sljedeći način:

(a)

74,05 % (tj. ukupno 6 626 631 760 EUR) za prekograničnu suradnju;

(b)

20,36 % (tj. ukupno 1 821 627 570 EUR) za transnacionalnu suradnju;

(c)

5,59 % (tj. ukupno 500 000 000 EUR) za međuregionalnu suradnju.

2.   Za programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, najudaljenijim regijama dodjeljuju se sredstva u iznosu ne manjem od 150 % iznosa potpore iz EFRR-a primljene za programe suradnje u programskom razdoblju od 2007. do 2013. Uz to, iz dodijeljenih sredstava za međuregionalnu suradnju za suradnju najudaljenijih regija predviđen je iznos od 50 000 000 EUR. Što se tiče tematske koncentracije, članak 6. stavak 1. primjenjuje se na ta dodatna dodijeljena sredstva.

3.   Komisija svaku državu članicu obavješćuje o njezinom udjelu u ukupnom iznosu sredstava za prekograničnu i transnacionalnu suradnju kako je navedeno u stavku 1. točkama (a) i (b), raščlanjeno po godinama. Kao kriterij za raščlambu po državi članici koristi se broj stanovnika u područjima iz članka 3. stavka 1. drugog podstavka i članka 3. stavka 3. prvog podstavka.

Na osnovi iznosa sredstava o kojima su obaviještene sukladno prvom podstavku, svaka država članica obavješćuje Komisiju o tome je li i na koji je način iskoristila mogućnost prijenosa predviđenu u članku 5. i kako je raspodijelila sredstva među prekograničnim i transnacionalnim programima u kojima država članica sudjeluje. Komisija na temelju informacija primljenih od država članica provedbenim aktima donosi odluku kojom utvrđuje popis svih programa suradnje i naznačuje ukupan iznos potpore iz EFRR-a za svaki program. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303 /2013.

4.   Doprinos iz EFRR-a prekograničnim programima i programima morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnim programima u okviru IPA-e II utvrđuju Komisija i dotične države članice. Doprinos iz EFRR-a utvrđen za svaku državu članicu kasnije se ne preraspodjeljuje među dotičnim državama članicama.

5.   Potpora iz EFRR-a pojedinačnim prekograničnim programima i programima morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnim programima u okviru IPA-e II dodjeljuje se pod uvjetom da ENI i IPA dodjeljuju barem istovjetne iznose. Taj je istovjetni iznos ograničen najvećim iznosom određenim u zakonodavnom aktu o ENI-u ili zakonodavnom aktu o IPA-i II.

6.   Godišnja odobrena sredstva koja odgovaraju potpori iz EFRR-a prekograničnim programima i programima morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnim programima u okviru IPA-e II unose se u odgovarajuće proračunske linije tih instrumenata za proračunske aktivnosti u 2014.

7.   Godišnji doprinos iz EFRR-a u 2015. i 2016. programima u okviru ENI-a i IPA-e II za koje do 30. lipnja Komisiji nisu podneseni programi u okviru prekograničnih programa i programa morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnih programa IPA-e II, a koji nije preraspodijeljen drugim programima podnesenima unutar iste kategorije programa vanjske suradnje, dodjeljuje se programima unutarnje prekogranične suradnje na temelju stavka 1. točke (a) u kojima sudjeluje dotična država članica odnosno sudjeluju dotične države članice.

Ako do 30. lipnja 2017. još postoje prekogranični programi i programi morskih bazena u okviru ENI-a te programi prekogranične suradnje u okviru IPA-e II koji nisu podneseni Komisiji, cjelokupan doprinos iz EFRR-a naveden u stavku 4. za te progreme za preostale godine do 2020., koji nije preraspodijeljen drugim programima usvojenima unutar iste kategorije programa vanjske suradnje, dodjeljuje se programima unutarnje prekogranične suradnje u skladu sa stavkom 1. točkom (a) u kojima sudjeluje dotična država članica odnosno sudjeluju dotične države članice.

8.   Svi prekogranični programi i programi morskih bazena navedeni u stavku 4. koje je usvojila Komisija obustavljaju se ili se sredstva dodijeljena programu, u skladu s primjenjivim pravilima i postupcima, umanjuju, posebno ako:

(a)

nijedna od partnerskih zemalja obuhvaćena programom nije potpisala odgovarajući sporazum o financiranju do roka utvrđenog u skladu sa zakonodavnim aktom o ENI-u ili zakonodavnim aktom o IPA-i II; ili

(b)

se program ne može provesti sukladno planu zbog problema u odnosima zemalja sudionica.

U takvim slučajevima doprinos iz EFRR-a naveden u stavku 4. koji odgovara godišnjim obrocima koji još nisu izdvojeni ili godišnjim obrocima koji su izdvojeni i ukupno ili djelomično tijekom iste proračunske godine opozvani, a koji nisu preraspodijeljeni drugom programu unutar iste kategorije programa vanjske suradnje, dodjeljuje se programima unutarnje prekogranične suradnje u skladu sa stavkom 1. točkom (a) u kojima sudjeluje dotična država članica odnosno sudjeluju dotične države članice, na njezin odnosno njihov zahtjev.

9.   Odboru osnovanom na temelju članka 150. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Komisija osigurava godišnji pregled financijske provedbe prekograničnih programa i programa morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnih programa u okviru IPA-e II kojima EFRR doprinosi u skladu s ovim člankom.

Članak 5.

Mogućnost prijenosa

Svaka država članica može prenijeti do 15 % svojih dodijeljenih financijskih sredstava za svaku od sastavnica iz članka 4. stavka 1. točaka (a) i (b) s jedne od tih sastavnica na drugu.

POGLAVLJE II.

TEMATSKA KONCENTRACIJA I PRIORITETI ULAGANJA

Članak 6.

Tematska koncentracija

1.   Najmanje 80 % sredstava EFRR-a dodijeljenih za svaki program prekogranične transnacionalne suradnje koncentrira se na najviše četiri tematska cilja navedena u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013.

2.   Svi tematski ciljevi navedeni u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013 mogu se odabrati za međuregionalnu suradnju iz članka 2. točke 3. podtočke (a) ove Uredbe.

Članak 7.

Prioriteti ulaganja

1.   EFRR, u okviru svojeg područja primjene određenog u članku 3. Uredbe (EU) br. 1301/2013, zajedničkim akcijama unutar programa prekogranične, transnacionalne i međuregionalne suradnje doprinosi tematskim ciljevima navedenima u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013. Uz prioritete ulaganja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 1301/2013, EFRR također može podupirati sljedeće prioritete ulaganja u okviru tematskih ciljeva naznačenih za svaku sastavnicu cilja „Europska teritorijalna suradnja”:

(a)

u okviru prekogranične suradnje:

i.

promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podršku mobilnosti radne snage integriranjem prekograničnih tržišta rada, uključujući prekograničnu mobilnost, zajedničke lokalne inicijative zapošljavanja, informacijske i savjetodavne usluge i zajedničko usavršavanje;

ii.

promicanje socijalne uključenosti, borbe protiv siromaštva i svake diskriminacije promicanjem ravnopravnosti spolova, jednakih mogućnosti i integracije zajednica preko granica;

iii.

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje razvojem i provedbom zajedničkih programa obrazovanja, strukovnog osposobljavanja i osposobljavanja;

iv.

jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave promicanjem pravne i administrativne suradnje i suradnje između građana i institucija;

(b)

u okviru transnacionalne suradnje: jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave razvojem i koordinacijom makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena;

(c)

u okviru međuregionalne suradnje: jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave:

i.

širenjem dobre prakse i stručnih znanja te kapitaliziranjem rezultata razmjene iskustava u vezi s održivim urbanim razvojem, uključujući urbano-ruralne veze na temelju članka 2. točke 3. podtočke (b).

ii.

promicanjem razmjene iskustava radi poboljšanja učinkovitosti programa i mjera teritorijalne suradnje kao i korištenja EGTS-ova na temelju članka 2. točke 3. podtočke (c);

iii.

osnaživanjem baze dokaza radi pojačavanja učinkovitosti kohezijske politike i ostvarivanja tematskih ciljeva analizom razvojnih trendova na temelju članka 2. točke 3. podtočke (d);

2.   U slučaju prekograničnog programa PEACE i unutar tematskog cilja promicanja socijalne uključenosti, borbe protiv siromaštva i svakog oblika diskriminacije, EFRR doprinosi i promicanju socijalne i ekonomske stabilnosti u dotičnim regijama, posebno djelovanjima za promicanje kohezije između zajednica.

POGLAVLJE III.

Programiranje

Članak 8.

Sadržaj, usvajanje i izmjene programa suradnje

1.   Program suradnje sastoji se od prioritetnih osi. Ne dovodeći u pitanje članak 59. Uredbe (EU) br. 1303/2013, prioritetna os odgovara tematskom cilju i sadrži jedan ili više prioriteta ulaganja tog tematskog cilja u skladu s člancima 6. i 7. ove Uredbe. Prema potrebi te radi povećanja njezinog utjecaja i učinkovitosti putem tematski koherentnog integriranog pristupa ostvarivanju ciljeva strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, prioritetna os u opravdanim slučajevima može kombinirati jedan ili više komplementarnih prioriteta ulaganja iz različitih tematskih ciljeva kako bi se ostvario najveći mogući doprinos toj prioritetnoj osi.

2.   Program suradnje doprinosi strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast te ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije i njime se utvrđuju:

(a)

opravdanost izbora tematskih ciljeva, odgovarajućih prioriteta ulaganja i dodijeljenih financijskih sredstava, uzimajući u obzir Zajednički strateški okvir utvrđen u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1303/2013, na temelju analize potreba u okviru programskog područja kao cjeline te strategije odabrane kao odgovor na te potrebe, rješavajući, prema potrebi, poveznice koje nedostaju u prekograničnoj infrastrukturi, vodeći računa o rezultatima ex ante evaluacije provedene u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

za svaku prioritetnu os osim tehničke pomoći:

i.

prioriteti ulaganja i odgovarajući specifični ciljevi;

ii.

kako bi se ojačala usmjerenost na rezultate programiranja, očekivani rezultati za specifične ciljeve i odgovarajući pokazatelji rezultata uz osnovnu vrijednost i ciljnu vrijednost, kvantificirane prema potrebi, u skladu s člankom 16.;

iii.

opis vrste i primjera djelovanja kojima je namijenjena potpora u okviru svakog prioriteta ulaganja te njihova očekivanog doprinosa specifičnim ciljevima iz točke i., uključujući vodeća načela izbora operacija te, prema potrebi, utvrđivanje glavnih ciljnih skupina, specifičnih ciljnih područja i vrsta korisnika, planirano korištenje financijskih instrumenata i velike projekte;

iv.

zajednički i specifični pokazatelji ostvarenja, uključujući kvantificiranu ciljnu vrijednost, za koje se očekuje da će doprinijeti rezultatima, u skladu s člankom 16., za svaki prioritet ulaganja;

v.

utvrđivanje provedbenih koraka te financijskih pokazatelja i pokazatelja ostvarenja te, kad je prikladno, pokazatelja rezultata, koji će se koristiti kao ključne etape i ciljevi za okvir uspješnosti u skladu s člankom 21. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i Prilogom II. toj uredbi;

vi.

prema potrebi, sažetak planiranog korištenja tehničke pomoći, uključujući, gdje je nužno, mjere osnaživanja administrativnog kapaciteta tijela uključenih u upravljanje i kontrolu programa i korisnika te prema potrebi mjere za poboljšanje administrativnog kapaciteta partnera važnih za sudjelovanje u provedbi programa;

vii.

odgovarajuće kategorije intervencija na temelju nomenklature koju je usvojila Komisija i okvirna raščlamba sredstava iz programa;

(c)

za svaku prioritetnu os u vezi s tehničkom pomoći:

i.

specifični ciljevi;

ii.

očekivani rezultati za svaki specifični cilj te, gdje je to objektivno opravdano s obzirom na sadržaj djelovanja, odgovarajući pokazatelji rezultata, s osnovnom vrijednošću i ciljnom vrijednošću u skladu s člankom 16.;

iii.

opis djelovanja kojima je namijenjena potpora te njihov očekivani doprinos specifičnim ciljevima iz točke i.;

iv.

pokazatelji ostvarenja za koje se očekuje da će doprinijeti rezultatima;

v.

odgovarajuće kategorije intervencija na temelju nomenklature koju je usvojila Komisija i okvirna raščlamba sredstava iz programa;

Točka ii. ne primjenjuje se kada doprinos Unije prioritetnoj osi ili osima koje se odnose na tehničku pomoć u programu suradnje ne premašuje 15 000 000 EUR;

(d)

plan financiranja koji sadrži sljedeće tablice (bez podjele po državama članicama sudionicama):

i.

tablicu u kojoj je u skladu s pravilima o sufinanciranju utvrđenima u člancima 60., 120. i 121. Uredbe (EU) br. 1303/2013 za svaku godinu naveden ukupni predviđeni iznos odobrenih financijskih sredstava za potporu iz EFRR-a;

ii.

tablicu u kojoj je za cijelo programsko razdoblje, za program suradnje i za svaku prioritetnu os naveden ukupni iznos odobrenih financijskih sredstava za potporu iz EFRR-a i nacionalno sufinanciranje. Za prioritetne osi koje kombiniraju prioritete ulaganja iz različitih tematskih ciljeva u tablici se navodi ukupni iznos odobrenih financijskih sredstava i nacionalnog sufinanciranja za svaki odgovarajući tematski cilj. Kad se nacionalno sufinanciranje sastoji od javnog i privatnog sufinanciranja, u tablici se prikazuje okvirna raščlamba između javnih i privatnih sastavnica. U njoj se za informativne potrebe prikazuje svaki doprinos trećih zemalja koje sudjeluju u programu i predviđeno sudjelovanje EIB-a;

(e)

popis velikih projekata za koje je predviđena provedba tijekom programskog razdoblja.

Komisija donosi provedbene akte u odnosu na nomenklaturu iz prvog podstavka točke (b) podtočke vii. i točke (c) podtočke v. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.   Uzimajući u obzir sadržaj i ciljeve programa suradnje, u njemu se opisuje integrirani pristup teritorijalnom razvoju, uključujući u odnosu na regije i područja iz članka 174. stavka 3. UFEU-a, uzimajući u obzir sporazume o partnerstvu država članica sudionica te pokazujući na koji način taj program suradnje doprinosi ostvarivanju njegovih ciljeva i očekivanih rezultata, navodeći, prema potrebi, sljedeće:

(a)

pristup korištenju instrumenata lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice te načela za utvrđivanje područja u kojima će se provoditi;

(b)

načela za identificiranje urbanih područja u kojima se namjeravaju provesti integrirana djelovanja za održiv urbani razvoj i indikativne dodjele sredstava potpore EFRR-a za takva djelovanja;

(c)

pristup korištenju instrumenta integriranog teritorijalnog ulaganja navedenog u članku 11., osim u slučajevima obuhvaćenima točkom (b), te okvirna dodijeljena financijska sredstva iz svake prioritetne osi;

(d)

ako države članice i regije sudjeluju u makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena, doprinos planiranih intervencija u okviru programa suradnje tim strategijama, podložno potrebama programskog područja koje su utvrdile relevantne države članice i uzimajući u obzir, gdje je to primjenjivo, strateški važne projekte utvrđene tim strategijama.

4.   Programom suradnje također se utvrđuju:

(a)

provedbene odredbe kojima se:

i.

određuje upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje, prema potrebi, i tijelo za reviziju;

ii.

određuje tijelo ili tijela imenovana za izvršavanje zadaća kontrole;

iii.

određuje tijelo ili tijela imenovana kao odgovorna za izvršavanje zadaća revizije;

iv.

utvrđuje postupak za uspostavu zajedničkog tajništva;

v.

navodi sažeti opis upravljačkih i kontrolnih mjera;

vi.

navodi raspodjela obveza između država članica sudionica u slučaju financijskih korekcija koje nalaže upravljačko tijelo ili Komisija.

(b)

tijelo kojem Komisija vrši plaćanje;

(c)

djelovanja poduzeta za uključivanje partnera navedenih u članku 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pripremu programa suradnje i uloga tih partnera u pripremi i provedbi programa suradnje, uključujući i njihovo uključivanje u odbor za praćenje.

5.   Programom suradnje utvrđuje se i sljedeće, uzimajući u obzir sadržaj sporazuma o partnerstvu te uzimajući u obzir institucionalni i pravni okvir država članica:

(a)

mehanizmi kojima se osigurava učinkovita koordinacija između EFRR-a, ESF-a, Kohezijskog fonda, EPFRR-a, EFPR-a te drugih instrumenata financiranja na nacionalnoj razini te na razini Unije, uključujući usklađivanje i moguće povezivanje s Instrumentom za povezivanje Europe na temelju Uredbe (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9), ENI-jem, EFR-om i IPA-om II kao i s EIB-om, uzimajući u obzir odredbe iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 1303/2013 ako države članice i treće zemlje ili područja sudjeluju u programima suradnje koji uključuju korištenje odobrenih sredstava EFRR-a za najudaljenije regije i sredstava iz EFR-a, mehanizme usklađivanja na odgovarajućoj razini za omogućavanje djelotvorne koordinacije pri korištenju tih odobrenih sredstava i sredstava;

(b)

pregled procjene administrativnog opterećenja za korisnike i, gdje je potrebno, planirana djelovanja zajedno s indikativnim vremenskim okvirom za smanjenje administrativnog opterećenja.

6.   Informacije koje se zahtijevaju u skladu sa stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a), stavkom 2. prvim podstavkom točkom (b) podtočkama od i. do vii., stavkom 3. i stavkom 5. točkom (a) prilagođavaju se posebnom karakteru programâ suradnje u okviru članka 2. točke 3. podtočaka (b), (c) i (d).

Informacije koje se zahtijevaju u skladu sa stavkom 2. prvim podstavkom točkom (e) i stavkom 5. točkom (b) ne uključuju se u programe suradnje u okviru članka 2. točke 3. podtočaka (c) i (d).

7.   Prema potrebi i podložno valjano obrazloženoj ocjeni država članica njihove relevantnosti za sadržaj i ciljeve programa, svaki program suradnje uključuje opis:

(a)

posebnih djelovanja kojima se pri odabiru operacija u obzir uzimaju zahtjevi zaštite okoliša, učinkovitost resursa, ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodba istima, otpornost na katastrofe te prevencija rizika i upravljanje rizicima;

(b)

specifičnih djelovanja kojima se promiču jednake mogućnosti te sprečava svaka diskriminacija na temelju spola, rase ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije tijekom pripreme, osmišljavanja i provedbe programa suradnje, a posebno u pogledu pristupa financiranju, uzimajući u obzir potrebe različitih ciljnih skupina izloženih riziku od takve diskriminacije, a posebno zahtjeve osiguranja pristupa osobama s invaliditetom;

(c)

doprinosa programa suradnje promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena te, prema potrebi, mjera kojima se osigurava integracija rodne perspektive na razini programa i operativnoj razini.

Točke (a) i (b) prvog podstavka ne primjenjuju se na programe suradnje iz članka 2. točke 3. podtočaka (b), (c) i (d).

8.   U programima suradnje u okviru članka 2. točke 3. podtočaka (c) i (d) utvrđuje se korisnik ili korisnici te se može odrediti postupak dodjeljivanja.

9.   Države članice sudionice i treće zemlje ili područja kada su prihvatili poziv za sudjelovanje u programu suradnje, pismeno potvrđuju svoj pristanak na sadržaj programa suradnje prije njegovog podnošenja Komisiji. Ovaj pristanak uključuje i obvezu svih država članica sudionica i, prema potrebi, trećih zemalja ili područja da osiguraju potrebno sufinanciranje za provedbu programa suradnje i, prema potrebi, obvezu financijskog doprinosa za treće zemlje ili područja.

Odstupajući od prvog podstavka, u slučaju programa suradnje koji uključuju najudaljenije regije i treće zemlje ili područja, države članice u pitanju savjetuju se s dotičnim trećim zemljama ili područjima prije podnošenja programa suradnje Komisiji. U tom slučaju pristanci na sadržaj programa suradnje i mogući doprinosi trećih zemalja ili područja mogu se umjesto toga izraziti u formalno odobrenim zapisnicima sa savjetodavnih sastanaka s trećim zemljama ili područjima, ili u formalno odobrenim zapisnicima sa savjetovanja organizacija regionalne suradnje.

10.   Države članice sudionice i treće zemlje ili područja, kada su prihvatili poziv za sudjelovanje u programu suradnje, izrađuju nacrt programa suradnje u skladu s modelom koji je usvojila Komisija.

11.   Komisija usvaja model iz stavka 10. provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

12.   Komisija provedbenim aktima donosi odluku kojom se odobravaju svi elementi, uključujući i buduće izmjene, iz ovog članka, osim onih iz stavka 2. točke (b) podtočke vii., stavka 2. točke (c) podtočke v., stavka 2. točke (e), stavka 4. točke (a) podtočke i. i točke (c) te stavaka 5. i 7. ovog članka, koji ostaju odgovornost država članica sudionica.

13.   Upravljačko tijelo priopćuje Komisiji svaku odluku kojom se mijenjaju elementi programa suradnje koji nisu obuhvaćeni odlukom Komisije iz stavka 12. u roku od mjesec dana od dana te odluke o izmjeni. U odluci o izmjeni navodi se datum njezina stupanja na snagu, koji nije raniji od datuma njezina donošenja.

Članak 9.

Zajednički akcijski plan

Ako se zajednički akcijski plan naveden u članku 104. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 provodi pod nadležnošću EGTS-a kao korisnika, osoblje zajedničkog tajništva programa suradnje i članovi skupštine EGTS-a mogu postati članovi upravljačkog odbora navedenog u članku 108. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Članovi skupštine EGTS-a ne čine većinu u tom upravljačkom odboru.

Članak 10.

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u skladu s člankom 32. Uredbe (EU) br. 1303/2013 može se provoditi u programima prekogranične suradnje pod uvjetom da je skupina za lokalni razvoj sastavljena od predstavnika najmanje dviju zemalja, od kojih je jedna država članica.

Članak 11.

Integrirana teritorijalna ulaganja

Za programe suradnje, posredničko tijelo za upravljanje integriranim teritorijalnim ulaganjem i njegovu provedbu, kako je navedeno u u članku 36. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, pravno je tijelo uspostavljeno u skladu sa zakonodavstvom jedne od zemalja sudionica pod uvjetom da su ga osnovala tijela javne vlasti ili tijela iz najmanje dviju zemalja sudionica, ili je ono EGTS.

Članak 12.

Odabir operacija

1.   Operacije u okviru programa suradnje odabire odbor za praćenje naveden u članku 47. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Navedeni odbor za praćenje može osnovati upravljački odbor koji djeluje pod njegovom odgovornošću za odabir operacija.

2.   Operacije odabrane u okviru prekogranične i transnacionalne suradnje uključuju korisnike iz najmanje dviju zemalja sudionica, od kojih je najmanje jedan iz države članice. Operacija se može provesti u jednoj zemlji, pod uvjetom da se utvrde prekogranični i transnacionalni učinci i koristi.

Operacije u okviru međuregionalne suradnje iz članka 2. točke 3. podtočaka (a) i (b) uključuju korisnike iz najmanje triju zemalja, od kojih su dvije države članice.

Uvjeti navedeni u prvom podstavku ne primjenjuju se na operacije u okviru prekograničnog programa PEACE između Sjeverne Irske i pograničnih okruga Irske radi pružanja podrške miru i pomirbi, kako je navedeno u članku 7. stavku 2.

3.   Neovisno o stavku 2., EGTS ili drugo pravno tijelo uspostavljeno u skladu sa zakonodavstvom jedne od zemalja sudionica može biti jedini korisnik operacije pod uvjetom da su ga osnovala tijela javne vlasti ili tijela iz najmanje dviju zemalja sudionica u slučaju prekogranične i transnacionalne suradnje, te iz najmanje triju zemalja sudionica u slučaju međuregionalne suradnje.

Pravno tijelo koje provodi financijski instrument ili krovni fond, prema potrebi, može biti jedini korisnik operacije i bez primjene zahtjeva u pogledu njegova sastava iz prvog podstavka.

4.   Korisnici surađuju pri razvoju i provedbi operacija. Nadalje, surađuju pri osiguravanju osoblja ili financiranju operacija, ili pri jednom i drugom.

Kod operacija u programima uspostavljenima između najudaljenijih regija i trećih zemalja ili područja korisnici će biti dužni surađivati samo u dvama područjima navedenima u prvom podstavku.

5.   Upravljačko tijelo za svaku operaciju vodećem ili jedinom korisniku daju dokument s uvjetima za podupiranje operacije, uključujući posebne zahtjeve za proizvode ili usluge koje treba dostaviti u sklopu operacije, financijski plan i rokove za izvršenje.

Članak 13.

Korisnici

1.   Ako postoje dva ili više korisnika za operaciju u programu suradnje, svi korisnici imenuju jednog od njih kao vodećeg korisnika.

2.   Vodeći korisnik:

(a)

utvrđuje mjere s drugim korisnicima u sporazumu koji se sastoji od odredbi kojima se, između ostalog, jamči dobro financijsko upravljanje sredstvima dodijeljenima toj operaciji, uključujući i mjere za povrat nepropisno isplaćenih iznosa;

(b)

preuzima odgovornost za osiguravanje provedbe cijele operacije;

(c)

osigurava da su izdaci koje predstavljaju svi korisnici nastali pri provedbi operacije i da odgovaraju aktivnostima koje su dogovorili svi korisnici, te da su u skladu s dokumentom kojeg osigurava upravljačko tijelo prema članku 12. stavku 5.;

(d)

osigurava da je izdatke koje su predstavili drugi korisnici provjerio kontrolor ili kontrolori ako provjeru ne obavlja upravljačko tijelo u skladu s člankom 23. stavkom 3.

3.   Ako u mjerama utvrđenima u skladu sa stavkom 2. točkom (a) nije drukčije naznačeno, vodeći korisnik osigurava da drugi korisnici primaju cjelokupni iznos doprinosa iz fondova što je brže moguće i u potpunosti. Nikakav se iznos ne odbija niti zadržava te se ne naplaćuju nikakva posebna davanja niti druga davanja s istovrsnim učinkom koji bi drugim korisnicima umanjili navedeni iznos.

4.   Vodeći korisnici smješteni su u državi članici koja sudjeluje u programu suradnje. Međutim, države članice i treće zemlje ili područja koji sudjeluju u programu suradnje mogu se složiti da vodeći korisnik bude smješten u trećoj zemlji ili području koji sudjeluju u tom programu suradnje, pod uvjetom da se upravljačko tijelo uvjeri da vodeći korisnik može izvršavati zadaće iz stavaka 2. i 3. te da su ispunjeni zahtjevi za upravljanje, provjeru i reviziju.

5.   Jedini korisnici moraju biti registrirani u državi članici koja sudjeluje u programu suradnje. Međutim, oni mogu biti registrirani i u državi članici koja ne sudjeluje u programu ako su zadovoljeni uvjeti navedeni u članku 12. stavku 3.

POGLAVLJE IV.

Praćenje i evaluacija

Članak 14.

Izvješća o provedbi

1.   Upravljačko tijelo podnosi Komisiji godišnje izvješće o provedbi u skladu s člankom 50. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 do 31. svibnja 2016. i do istog datuma svake godine nakon toga do 2023., uključujući i tu godinu. Izvješće o provedbi podneseno 2016. obuhvaća financijske godine 2014. i 2015., kao i razdoblje između početnog datuma prihvatljivosti izdataka i 31. prosinca 2013.

2.   Za izvješća podnesena 2017. godine i 2019. godine, rok iz stavka 1. je 30. lipnja.

3.   Godišnja izvješća o provedbi sadržavaju podatke o:

(a)

provedbi programa suradnje u skladu s člankom 50. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

prema potrebi, napretku u pripremi i provedbi velikih projekata i zajedničkih akcijskih planova.

4.   U godišnjim izvješćima o provedbi podnesenima 2017. i 2019. godine navode se i procjenjuju potrebni podaci iz članka 50. stavka 4. odnosno 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i podaci navedeni u stavku 2. ovog članka, zajedno s podacima o sljedećem:

(a)

napretku u provedbi evaluacijskog plana i popratnim mjerama za zaključke evaluacija;

(b)

rezultatima mjera informiranja i oglašavanja provedenima u sklopu komunikacijske strategije;

(c)

uključenosti partnera u provedbu, praćenje i evaluaciju programa suradnje.

U godišnjim izvješćima o provedbi podnesenima 2017. i 2019. godine mogu se, podložno sadržaju i ciljevima svakog programa suradnje, navesti podaci o sljedećem i može se procijeniti sljedeće:

(a)

napredak u provedbi integriranog pristupa teritorijalnom razvoju, uključujući održiv urbani razvoj i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u okviru programa suradnje;

(b)

napredak u provedbi djelovanja kojima se jača kapacitet tijela vlasti i korisnika za upravljanje i korištenje EFRR-a;

(c)

prema potrebi, doprinos makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena;

(d)

posebna djelovanja za promicanje ravnopravnosti muškaraca i žena te za promicanje nediskriminacije, posebno pristup za osobe s invaliditetom, te dogovori provedeni u svrhu osiguranja integracije rodne perspektive u program suradnje i operacije;

(e)

djelovanja kojima se promiče održiv razvoj;

(f)

napredak u provedbi djelovanja u području društvenih inovacija;

5.   Godišnja i konačna izvješća o provedbi sastavljaju se na osnovi modela koje usvaja Komisija provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 15.

Godišnji pregled

Godišnji pregledni sastanak organizira se u skladu s člankom 51. Uredbe (EZ) br 1303 /2013.

Ako se ne organizira godišnji pregledni sastanak u skladu s člankom 51. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, godišnji pregled može se obaviti pisanim putem.

Članak 16.

Pokazatelji za cilj „Europska teritorijalna suradnja”

1.   Zajednički pokazatelji ostvarenja, utvrđeni u Prilogu ovoj Uredbi, pokazatelji rezultata pojedinih programa i, prema potrebi, pokazatelji ostvarenja pojedinih programa koriste se u skladu s člankom 27. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1303 /2013 i člankom 8. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (b) podtočkama ii. i iv. te točkom (c) podtočkama ii. i iv. ove Uredbe.

2.   Za zajedničke pokazatelje ostvarenja i pokazatelje ostvarenja pojedinih programa osnovne vrijednosti postavljaju se na nulu. Kumulativne kvantificirane ciljne vrijednosti za te pokazatelje utvrđuju se za 2023.

3.   Za pokazatelje rezultata pojedinih programa, koji se odnose na prioritete ulaganja, za osnovne vrijednosti koriste se posljednji dostupni podaci, a ciljne se vrijednosti utvrđuju za 2023. Ciljne vrijednosti mogu se izraziti u smislu količine ili kvalitete.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 29. radi izmjene popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja određenih u Prilogu kako bi se izvršila prilagodbe, ondje gdje je to opravdano radi osiguravanja učinkovite procjene napretka u provedbi programa.

Članak 17.

Tehnička pomoć

Iznos sredstava iz EFRR-a dodijeljenih za tehničku pomoć ograničen je na 6 % ukupnog iznosa sredstava dodijeljenih programu suradnje. Za programe s ukupnim dodijeljenim iznosom sredstava koji ne prelazi 50 000 000 EUR, iznos sredstava EFRR-a dodijeljen za tehničku pomoć ograničen je na 7 % ukupnog dodijeljenog iznosa, ali nije manji od 1 500 000 EUR niti viši od 3 000 000 EUR.

POGLAVLJE V.

Prihvatljivost

Članak 18.

Pravila o prihvatljivosti izdataka

1.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 29. za utvrđivanje posebnih pravila o prihvatljivosti izdataka za programe suradnje u odnosu na troškove osoblja, uredske i administrativne izdatke, putne troškove i troškove smještaja, troškove vanjskog stručnog mišljenja te troškove usluga i opreme. Komisija o delegiranim aktima, donesenima u skladu s člankom 29., istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće najkasnije 22. travnja 2014.

2.   Ne dovodeći u pitanje pravila o prihvatljivosti koja su utvrđena u, ili se temelje na, člancima od 65. do 71. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Uredbi (EU) br. 1301/2013, ovoj Uredbi ili delegiranom aktu iz stavka 1. ovog članka, država članica koja sudjeluje u odboru za praćenje uspostavlja dodatna pravila o prihvatljivosti izdataka za cjelokupni program suradnje.

3.   Za pitanja koja nisu obuhvaćena pravilima o prihvatljivosti koja su utvrđena u, ili se temelje na, člancima od 65. do 71.Uredbe (EU) br. 1303/2013, Uredbi (EU) br. 1301/2013, u delegiranom aktu iz stavka 1. ovog članka ili u pravilima koja su zajednički uspostavile države članice sudionice u skladu sa stavkom 2. ovog članka, primjenjuju se nacionalna pravila države članice u kojoj je izdatak nastao.

Članak 19.

Troškovi osoblja

Troškovi osoblja operacije mogu se izračunati fiksnom stopom do najviše 20 % izravnih troškova koji nisu troškovi osoblja te operacije.

Članak 20.

Prihvatljivost operacija u programima suradnje ovisno o lokaciji

1.   Operacije u sklopu programa suradnje, podložno odstupanjima navedenima u stavcima 2. i 3., smještaju se u dio programskog područja koji obuhvaća područje Unije („Unijin dio programskog područja”).

2.   Upravljačko tijelo može prihvatiti da se cijela operacija ili njezin dio provodi izvan Unijinog dijela programskog područja, pod uvjetom da su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

programsko područje ima korist od operacije;

(b)

ukupni iznos koji je u okviru programa suradnje dodijeljen operacijama izvan Unijinog dijela programskog područja nije veći od 20 % potpore iz EFRR-a na programskoj razini ili od 30 % u slučaju programa suradnje u kojima Unijin dio programskog područja obuhvaća najudaljenije regije;

(c)

obveze upravljačkih tijela i tijela za reviziju u vezi s upravljanjem, kontrolom i revizijom operacija ispunjavaju tijela nadležna za program suradnje ili tijela nadležna za program suradnje sklapaju sporazume s tijelima države članice ili treće zemlje ili područja u kojima se operacija provodi.

3.   Za operacije koje se odnose na tehničku pomoć ili aktivnosti promoviranja i jačanje kapaciteta, izdaci mogu nastati izvan Unijinog dijela programskog područja, pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz stavka 2. točaka (a) i (c).

POGLAVLJE VI.

Upravljanje, kontrola i određivanje

Članak 21.

Određivanje tijela

1.   Države članice koje sudjeluju u programu suradnje određuju za potrebe članka 123. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 jedinstveno upravljačko tijelo; za potrebe članka 123. stavka 2. navedene uredbe jedinstveno tijelo za ovjeravanje; i za potrebe članka 123. stavka 4. navedene uredbe jedinstveno tijelo za reviziju. Upravljačko tijelo i tijelo za reviziju smješteni su u istoj državi članici.

Države članice koje sudjeluju u programu suradnje mogu odrediti upravljačko tijelo kao tijelo odgovorno i za obavljanje funkcija tijela za ovjeravanje. Takvim se određivanjem ne dovodi u pitanje raspodjela odgovornosti u odnosu na primjenu financijskih korekcija među državama članicama sudionicama kako je utvrđeno u programu suradnje.

2.   Tijelo za ovjeravanje prima plaćanja koje je izvršila Komisija i, u pravilu, izvršava plaćanja vodećem korisniku u skladu s člankom 132. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.   Postupak određivanja upravljačkog tijela i, prema potrebi, tijela za ovjeravanje, naveden u članku 124. Uredbe (EU) br. 1303/2013, provodi država članica u kojoj je tijelo smješteno.

Članak 22.

Europska grupacija za teritorijalnu suradnju

Države članice koje sudjeluju u programu suradnje mogu koristiti EGTS kako bi mu povjerile nadležnost za upravljanje tim programom suradnje ili njegovim dijelom, posebno tako da na njega prenesu nadležnosti upravljačkog tijela.

Članak 23.

Funkcije upravljačkog tijela

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4. ovog članka, upravljačko tijelo programa suradnje obavlja funkcije utvrđene u članku 125. Uredbe br. 1303/2013.

2.   Upravljačko tijelo, nakon savjetovanja s državama članicama i trećim zemljama koje sudjeluju u programu suradnje, uspostavlja zajedničko tajništvo.

Zajedničko tajništvo pomaže upravljačkom tijelu i odboru za praćenje u obavljanju njihovih funkcija. Zajedničko tajništvo također obavješćuje potencijalne korisnike o mogućnostima financiranja u okviru programa suradnje te pomaže korisnicima u provedbi operacija.

3.   Ako je upravljačko tijelo EGTS, provjere u skladu s člankom 125. stavkom 4. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013 provodi upravljačko tijelo ili se one provode pod njegovom nadležnošću, barem za one države članice i treće zemlje ili područja iz kojh dolaze članovi koji sudjeluju u EGTS-u.

4.   Ako upravljačko tijelo ne provodi provjere u skladu s člankom 125. stavkom 4. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013 u cijelom programskom području ili ako upravljačko tijelo ne provodi provjere, ili ako se one ne provode pod njegovom nadležnošću, za one države članice i treće zemlje ili područja iz kojih dolaze članovi koji sudjeluju u EGTS-u u skladu sa stavkom 3., svaka država članica, ili svaka treća zemlja ili područje kada su prihvatili poziv za sudjelovanje u programu suradnje, imenuje tijelo ili osobu nadležnu za provođenje takvih provjera u odnosu na korisnike na svojem području („kontrolor(i)”).

Kontrolori navedeni u prvom podstavku mogu biti ista tijela koja su nadležna za provođenje takvih provjera za operativne programe u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” ili, u slučaju trećih zemalja, za provođenje usporedivih provjera u sklopu instrumenata vanjske politike Unije.

Upravljačko tijelo uvjerava se da je troškove svakog korisnika koji sudjeluje u programu provjerio imenovani kontrolor.

Svaka država članica osigurava da se troškovi korisnika mogu provjeriti u roku od tri mjeseca od kada je dotični korisnik podnio dokumente.

Svaka država članica, ili svaka treća zemlja kada je prihvatila poziv za sudjelovanje u programu suradnje, odgovorna je za provjere koje se provode na njezinom državnom području.

5.   Kada se isporuka sufinanciranih proizvoda ili usluga može provjeriti samo u vezi s cijelom operacijom, provjeru provodi upravljačko tijelo ili kontrolor države članice u kojoj je smješten vodeći korisnik.

Članak 24.

Funkcije tijela za ovjeravanje

Tijelo za ovjeravanje programa suradnje obavlja funkcije utvrđene u članku 126. Uredbe (EZ) br1303 /2013.

Članak 25.

Funkcije tijela za reviziju

1.   Države članice i treće zemlje koje sudjeluju u programu suradnje mogu ovlastiti tijelo za reviziju za izravno izvršavanje funkcija predviđenih u članku 127. Uredbe (EU) br. 1303/2013 na cijelom području obuhvaćenom programom suradnje. One određuju kada u pratnji tijela za reviziju treba biti revizor države članice ili treće zemlje.

2.   U slučajevima kada tijelo za reviziju nema ovlaštenje iz stavka 1., pomaže mu grupa revizora koja se sastoji od predstavnika svake države članice ili treće zemlje koja sudjeluje u programu suradnje i koja izvršava funkcije predviđene u članku 127. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Svaka država članica, ili svaka treća zemlja kada je prihvatila poziv za sudjelovanje u programu suradnje, odgovorna je za revizije koje se obavljaju na njezinom državnom području.

Svaki je predstavnik iz svake države članice ili treće zemlje koja sudjeluje u programu suradnje odgovoran za pružanje činjeničnih elemenata o izdacima na svojem državnom području, koji su potrebni tijelu za reviziju za provedbu ocjenjivanja.

Grupa revizora utvrđuje se u roku od tri mjeseca od donošenja odluke o odobrenju programa suradnje. Izrađuje svoj poslovnik, a njome predsjedava tijelo za reviziju za program suradnje.

3.   Revizori su funkcionalno neovisni o kontrolorima koji provode provjere u skladu s člankom 23.

POGLAVLJE VII.

Sudjelovanje trećih zemalja u programima transnacionalne i međuregionalne suradnje

Članak 26.

Uvjeti provedbe za sudjelovanje trećih zemalja

Primjenjivi uvjeti provedbe programa u vezi s financijskim upravljanjem, kao i programiranjem, praćenjem, evaluacijom i kontrolom sudjelovanja trećih zemalja putem doprinosa iz sredstava IPA-e II ili ENI-a za programe transnacionalne i međuregionalne suradnje određuju se u relevantnom programu suradnje te također, prema potrebi, u sporazumu o financiranju između Komisije, vlada dotičnih trećih zemalja i države članice koja je domaćin upravljačkom tijelu relevantnog programa suradnje. Uvjeti provedbe programa sukladni su pravilima kohezijske politike Unije.

POGLAVLJE VIII.

Financijsko upravljanje

Članak 27.

Proračunske obveze, plaćanja i povrati sredstava

1.   Potpora iz EFRR-a programima suradnje isplaćuje se na jedinstveni račun te ne postoje nacionalni podračuni.

2.   Upravljačko tijelo osigurava da vodeći ili jedini korisnik vrate sve iznose koji su isplaćeni kao rezultat nepravilnosti. Korisnici vraćaju vodećem korisniku sve iznose koji nisu propisno isplaćeni.

3.   Ako vodeći korisnik ne uspije osigurati povrat sredstava od drugih korisnika ili ako upravljačko tijelo ne uspije osigurati povrat sredstava od vodećeg ili jedinog korisnika, država članica ili treća zemlja na čijem je državnom području dotični korisnik smješten ili je, u slučaju EGTS-a, tamo registriran, vraća upravljačkom tijelu bilo koje iznose nepropisno isplaćene tom korisniku. Upravljačko tijelo nadležno je za vraćanje dotičnih iznosa u opći proračun Unije u skladu s raspodjelom odgovornosti među državama članicama sudionicama kako je utvrđeno u programu suradnje.

Članak 28.

Korištenje eura

Odstupajući od članka 133. Uredbe (EU) br. 1303/2013, izdatke koji su nastali u drugoj valuti osim eura korisnici preračunavaju u eure na temelju mjesečnog računovodstvenog tečaja Komisije važećeg u mjesecu tijekom kojeg je taj izdatak:

(a)

nastao;

(b)

podnesen na provjeru upravljačkom tijelu ili kontroloru u skladu s člankom 23. ove Uredbe; ili

(c)

prijavljen vodećem korisniku.

Odabrana metoda navodi se u programu suradnje i primjenjuje se na sve korisnike.

Preračunavanje provjerava upravljačko tijelo ili kontrolor u državi članici ili trećoj zemlji u kojoj je korisnik smješten.

POGLAVLJE IX.

Završne odredbe

Članak 29.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 16. stavka 4. i članka 18. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji od 21. prosinca 2013. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 16. stavka 4. i članka 18. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 16. stavka 4. i članka 18. stavka 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 30.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba ne utječe na nastavak niti na izmjenu, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje, pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1080/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba odnosno takav drugi primjenjivi propis dosljedno tome nastavljaju se primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Za potrebe ovog stavka, pomoć obuhvaća operativne programe i velike projekte.

2.   Zahtjevi za primanje pomoći podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1080/2006 prije 1. siječnja 2014. ostaju važeći.

Članak 31.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 178. UFEU-a.

Članak 32.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 4, 27. i 28. primjenjuju se s učinkom od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL L 191, 29.6.2012., str. 49.

(2)  SL L 277, 13.9.2012., str. 96.

(3)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (Vidi stranicu 289 ovog Službenog lista).

(5)  Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija (Vidi stranicu 303 ovog Službenog lista).

(7)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanu pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8)  Uredba (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskom fondu za regionalni razvoj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1783/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str 1.).

(9)  Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013, str. 129.).


PRILOG

ZAJEDNIČKI POKAZATELJI OSTVARENJA ZA CILJ „EUROPSKA TERITORIJALNA SURADNJA”

 

JEDINICA

NAZIV

Proizvodno ulaganje

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju bespovratna sredstva

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju financijsku potporu osim bespovratnih sredstava

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju nefinancijsku potporu

 

poduzeća

Broj novih poduzeća koja primaju potporu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja sudjeluju u prekograničnim, transnacionalnim ili međuregionalnim istraživačkim projektima

 

organizacije

Broj istraživačkih institucija koje sudjeluju u prekograničnim, transnacionalnim ili međuregionalnim istraživačkim projektima

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori poduzećima (bespovratna sredstva)

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori poduzećima (sredstva koja nisu bespovratna)

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Porast zapošljavanja u poduzećima koja primaju potporu

Održivi turizam

posjeti po godini

Povećanje očekivanoga broja posjeta mjestima kulturne i prirodne baštine i znamenitostima koji primaju potporu

Infrastruktura informacijskih i komunikacijskih tehnologija

kućanstva

Dodatna kućanstva koja imaju širokopojasni pristup od najmanje 30 Mbps

Transport

Željeznička infrastruktura:

kilometri

Ukupna dužina novih željezničkih linija

 

 

od toga: TEN-T

 

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih željezničkih linija

 

od toga: TEN-T

Cestovna infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novoizgrađenih cesta

 

 

od toga: TEN-T

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih cesta

 

od toga: TEN-T

Gradski prijevoz

kilometri

Ukupna dužina novih ili unaprjeđenih tramvajskih linija i linija gradske podzemne željeznice

Unutarnji plovni putovi

kilometri

Ukupna dužina novih ili unaprjeđenih unutarnjih plovnih putova

Okoliš

Kruti otpad

tona/godina

Dodatni kapacitet recikliranja otpada

Opskrba vodom

osobe

Povećanje u broju stanovnika koji imaju pristup poboljšanoj opskrbi vodom

Pročišćavanje otpadnih voda

ekvivalent u broju stanovnika

Povećanje u broju stanovnika koji koriste poboljšani sustav pročišćavanja otpadnih voda

Sprečavanje rizika i upravljanje rizikom

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od poplave

 

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od šumskih požara

Obnova zemljišta

hektari

Ukupna površina obnovljenog zemljišta

Priroda i biološka raznolikost

hektari

Površina staništa koja primaju potporu kako bi postigla bolje stanje očuvanosti

Istraživanja, razvoj

 

 

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Broj novih istraživača u subjektima koji primaju potporu

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Broj istraživača koji rade u poboljšanim objektima istraživačke infrastrukture

 

poduzeća

Broj poduzeća koja surađuju s istraživačkim ustanovama

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori u projektima inovacije ili istraživanja i razvoja

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu radi uvođenja proizvoda koji su novost na tržištu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu radi uvođenja proizvoda koji su novost u ponudi poduzeća

Energija i klimatske promjene

 

 

Obnovljiva energija

MW

Dodatni kapacitet proizvodnje obnovljive energije

Energetska učinkovitost

kućanstva

Broj kućanstava s poboljšanom klasifikacijom potrošnje energije

 

kWh/godina

Smanjenje godišnje potrošnje primarne energije u javnim zgradama

 

korisnici

Broj novih korisnika energije spojenih na pametne mreže

Smanjenje stakleničkih plinova

ekvivalent u tonama CO2

Procijenjeno godišnje smanjenje stakleničkih plinova

Socijalna infrastruktura

Skrb o djeci i obrazovanje

osobe

Kapacitet infrastrukture za skrb o djeci ili obrazovanje koja prima potporu

Zdravlje

osobe

Stanovništvo obuhvaćeno poboljšanim zdravstvenim uslugama

Posebni pokazatelji urbanog razvoja

 

osobe

Broj stanovnika koji žive u područjima koja imaju integriranu strategiju urbanog razvoja

 

četvorni metri

Stvoreni ili obnovljeni otvoreni prostor u urbanim područjima

 

četvorni metri

Izgrađene ili renovirane javne ili komercijalne zgrade u urbanim područjima

 

stambene jedinice

Obnovljene stambene jedinice u urbanim područjima

Tržište rada i usavršavanje (1)

 

osobe

Broj sudionika u inicijativama prekogranične mobilnosti

 

osobe

Broj sudionika u zajedničkim lokalnim inicijativama zapošljavanja i zajedničkom osposobljavanju

 

osobe

Broj sudionika u projektima kojima se promiče ravnopravnost spolova, jednake mogućnosti i socijalna uključenost preko granica.

 

osobe

Broj sudionika u programima zajedničkog obrazovanja i osposobljavanja s ciljem podrške zapošljavanju mladih, mogućnostima obrazovanja i višem i strukovnom obrazovanju preko granica


(1)  Informacije o sudionicima se prema potrebi će se raščlanjivati prema njihovom statusu na tržištu rada, navodeći jesu li „zaposleni”, „nezaposleni”, „dugo nezaposleni”, „neaktivni” ili „neaktivni i ne obrazuju se niti stručno osposobljavaju”.


Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fondu

Europski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/281


UREDBA (EU) br. 1300/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegov članak 177. drugi stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Člankom 174. prvim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da Unija razvija i provodi aktivnosti koje vode jačanju njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. Kohezijski fond, koji se uspostavlja ovom Uredbom, stoga bi trebao osigurati financijski doprinos za projekte povezane s okolišem i transeuropskim mrežama u području prometne infrastrukture.

(2)

Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3). utvrđuje zajedničke odredbe za Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo. Tom uredbom uspostavlja se novi okvir za europske strukturne i investicijske fondove, uključujući Kohezijski fond. Stoga je potrebno precizirati zadaće Kohezijskog fonda u odnosu na taj okvir i u odnosu na svrhu koja je Kohezijskom fondu dodijeljena u UFEU-u.

(3)

Trebalo bi utvrditi posebne odredbe za vrste aktivnosti za koje se može dobiti potpora iz Kohezijskog fonda kako bi se doprinijelo prioritetima ulaganja u okviru tematskih ciljeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1303/2013.

(4)

Kohezijskim fondom Unija bi trebala moći doprinijeti djelovanjima kojima se nastoje postići njezini ciljevi u području okoliša, u skladu s člancima 11. i 191. UFEU-a, to jest energetska učinkovitost i energija iz obnovljivih izvora te, djelovanjima u prometnom sektoru izvan transeuropskih mreža, željezničkom, riječnom i pomorskom prometu, intermodalni prometni sustavi i njihova interoperabilnost, upravljanje cestovnim, pomorskim i zračnim prometom te čist gradski i javni prijevoz.

(5)

Trebalo bi podsjetiti da se, u slučaju kada mjere koje se temelje na članku 192. stavku 1. UFEU-a uključuju nerazmjerno visoke troškove za tijela javne vlasti neke države članice te se financijska potpora iz Kohezijskog fonda pruža u skladu s člankom 192. stavkom 5. UFEU-a, svejedno primjenjuje načelo da onečišćivač plaća.

(6)

Projekti transeuropske prometne mreže (TEN-T) koji dobivaju potporu iz Kohezijskog fonda moraju biti u skladu sa smjernicama utvrđenima Uredbom (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4). S ciljem udruživanja napora u tom smislu prednost bi se trebala dati projektima od zajedničkog interesa kako su definirani u toj uredbi.

(7)

Ulaganje radi postizanja smanjenja emisije stakleničkih plinova iz aktivnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) ne bi trebalo biti prihvatljivo za potporu iz Kohezijskog fonda jer već ima financijsku korist od primjene te direktive. To isključenje ne bi trebalo ograničiti mogućnost korištenja Kohezijskog fonda radi pružanja potpore aktivnostima koje nisu navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ, čak i ako te aktivnosti provode isti gospodarski subjekti, te radi uključivanja aktivnosti kao što su ulaganja povezana s energetskom učinkovitošću u kogeneraciju toplinske i električne energije te u područne toplinske mreže, pametne sustave za distribuciju, sustave pohranjivanja i prijenosa te mjere za smanjenje onečišćenja zraka, čak i ako je jedan od neizravnih učinaka takvih aktivnosti smanjenje emisija stakleničkih plinova ili ako su navedene u nacionalnom planu iz Direktive 2003/87/EZ.

(8)

Ulaganje u stambeni sektor, osim ako je povezano s promicanjem energetske učinkovitosti ili korištenja energije iz obnovljivih izvora, ne može biti prihvatljivo za potporu iz Kohezijskog fonda s obzirom na to da nije obuhvaćeno područjem primjene potpore iz Kohezijskog fonda definiranim u UFEU-u.

(9)

Kako bi se ubrzao razvoj prometne infrastrukture diljem Unije, iz Kohezijskog fonda trebalo bi podupirati projekte europske dodane vrijednosti u području prometne infrastrukture predviđene u Uredbi (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) u ukupnom iznosu od 10 000 000 000 EUR. Dodjela potpore iz Kohezijskog fonda tim projektima trebala bi biti u skladu s pravilima utvrđenima člankom 92. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1303/2013.U skladu s Uredbom EU) br. 1316/2013, potpora bi trebala biti dostupna samo državama članicama koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda, uz stope sufinanciranja koje se primjenjuju na taj fond.

(10)

Važno je osigurati da se pri promicanju ulaganja u upravljanje rizicima uzmu u obzir specifični rizici na regionalnoj, prekograničnoj i transnacionalnoj razini.

(11)

Trebalo bi osigurati komplementarnost i sinergije između intervencija koje se podupiru Kohezijskim fondom, EFRR-om, ciljem „Europska teritorijalna suradnja” i Instrumentom za povezivanje Europe kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora i zajamčilo optimalno povezivanje različitih vrsta infrastrukture na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te širom Unije.

(12)

Kako bi se uzele u obzir posebne potrebe Kohezijskog fonda te u skladu sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast, potrebno je odrediti, u okviru svakog tematskog cilja utvrđenog u Uredbi (EU) br. 1303/2013, djelovanja specifična za Kohezijski fond kao „prioritete ulaganja”. Tim prioritetima ulaganja trebali bi se definirati detaljni ciljevi, koji se uzajamno ne isključuju, kojima Kohezijski fond treba dati potporu. Takvi prioriteti ulaganja trebali bi činiti temelj za definiciju specifičnih ciljeva unutar operativnih programa koji uzimaju u obzir potrebe i karakteristike programskog područja. Kako bi se povećala fleksibilnost i umanjilo administrativno opterećenje putem zajedničke primjene, trebalo bi uskladiti prioritete ulaganja EFRR-a i Kohezijskog fonda u okviru odgovarajućih tematskih ciljeva.

(13)

Zajednički niz pokazatelja ostvarenja za ocjenjivanje ukupnog napretka provedbe operativnih programa na razini Unije trebalo bi odrediti u prilogu ovoj Uredbi. Ti bi pokazatelji trebali odgovarati prioritetu ulaganja i vrsti djelovanja koje se podupire u skladu s ovom Uredbom i relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013. Zajedničke pokazatelje ostvarenja trebali bi nadopuniti pokazatelji rezultata pojedinih programa i, prema potrebi, pokazatelji ostvarenja pojedinih programa.

(14)

Kako bi se izmijenilo ovu Uredbu u pogledu određenih elemenata koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a s obzirom na izmjenu popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja navedene u Prilogu I. ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(15)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije u interesu promicanja održivog razvoja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega razlika između razina razvijenosti različitih regija i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju te ograničenosti financijskih sredstava država članica i regija može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(16)

S obzirom na to da se ovom Uredbom zamjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 1084/2006 (7), tu bi uredbu trebalo staviti izvan snage. Međutim, ova Uredba ne bi trebala utjecati na nastavak ni na izmjenu pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1084/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba ili takav primjenjivi propis trebali bi se dosljedno tome nastaviti primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1084/2006 trebali bi ostati važeći.

(17)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uspostava Kohezijskog fonda i predmet

1.   Uspostavlja se Kohezijski fond u svrhu jačanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije u interesu promicanja održivog razvoja.

2.   Ovom se Uredbom utvrđuju zadaci Kohezijskog fonda i područje primjene njegove potpore u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 89. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 2.

Područje primjene potpore iz Kohezijskog fonda

1.   Osiguravajući potrebnu ravnotežu te u skladu s investicijskim i infrastrukturnim potrebama specifičnima za svaku državu članicu, potpora iz Kohezijskog fonda daje se:

(a)

ulaganjima u okoliš, uključujući područja povezana s održivim razvojem i energijom od kojih se ostvaruje korist za okoliš;

(b)

TEN-T-u, u skladu sa smjernicama donesenima Uredbom (EU) br. 1315/2013;

(c)

za tehničku pomoć.

2.   Potpora iz Kohezijskog fonda ne daje se za:

(a)

stavljanje nuklearnih elektrana izvan pogona ili njihovu izgradnju;

(b)

ulaganje radi postizanja smanjenja emisija stakleničkih plinova iz aktivnosti koje su navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ;

(c)

ulaganje u stambeni sektor, osim ako je povezano s promicanjem energetske učinkovitosti ili korištenja energije iz obnovljivih izvora;

(d)

proizvodnju, preradu i stavljanje na tržište duhana i duhanskih proizvoda;

(e)

poduzeća s poteškoćama, kako su definirana pravilima Unije o državnim potporama;

(f)

ulaganje u aerodromsku infrastrukturu, osim ako je povezano sa zaštitom okoliša ili je popraćeno ulaganjima potrebnima za ublažavanje ili smanjenje njegova negativnog utjecaja na okoliš.

Članak 3.

Potpora Kohezijskog fonda projektima prometne infrastrukture u okviru Instrumenta za povezivanje Europe

Iz Kohezijskog fonda daje se potpora projektima prometne infrastrukture s europskom dodanom vrijednosti predviđenima Uredbom (EU) br. 1316/2013 u iznosu od 10 000 000 000 EUR u skladu s člankom 92. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 4.

Prioriteti ulaganja

Iz Kohezijskog fonda daje se potpora sljedećim prioritetima ulaganja u okviru tematskih ciljeva određenih člankom 9. prvim stavkom Uredbe (EU) br. 1303/2013, u skladu s razvojnim potrebama i potencijalom za rast iz članka 15. stavka 1. točke (a) podtočke i. te uredbe te navedenima u sporazumu o partnerstvu:

(a)

podržavanje prelaska na ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 u svim sektorima na sljedeći način:

i.

promicanjem proizvodnje i distribucije energije iz obnovljivih izvora;

ii.

promicanjem energetske učinkovitosti i korištenja energije iz obnovljivih izvora u poduzećima;

iii.

podupiranjem energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenja energije iz obnovljivih izvora u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade, i u stambenom sektoru;

iv.

razvijanjem i provedbom pametnih sustava distribucije koji djeluju pri niskim i srednjim razinama napona;

v.

promicanjem strategija za niske razine emisija CO2 za sve vrste teritorija, osobito za urbana područja, uključujući promicanje održive multimodalne urbane mobilnosti i adaptacijskih mjera za ublažavanje promjena;

vi.

promicanjem korištenja visokoučinkovite kogeneracije toplinske i električne energije na temelju potražnje korisne topline;

(b)

promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njime na sljedeći način:

i.

podupiranjem ulaganja za prilagodbu na klimatske promjene, uključujući pristupe temeljene na ekosustavu;

ii.

promicanjem ulaganja radi suočavanja sa specifičnim rizicima, osiguravanjem spremnosti na katastrofe i razvijanjem sustava za upravljanje katastrofama;

(c)

očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa na sljedeći način:

i.

ulaganjem u sektor otpada kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe, koje su utvrdile države članice, za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve;

ii.

ulaganjem u vodni sektor kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe, koje su utvrdile države članice, za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve;

iii.

zaštitom i obnovom biološke raznolikosti i tla te promicanjem usluga ekosustava, uključujući uz pomoć mreže Natura 2000. i zelene infrastrukture;

iv.

djelovanjem u svrhu poboljšanja urbane okoline, revitalizacije gradova, obnove i dekontaminacije postojećih kapaciteta (uključujući bivša vojna područja), smanjenja onečišćenja zraka te promicanja mjera za smanjenje buke,

(d)

promicanje održivog prometa i otklanjanje uskih grla u infrastrukturama glavnih mreža na sljedeći način:

i.

podupiranjem multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T;

ii.

razvijanjem i unapređenjem prometnih sustava prihvatljivih za okoliš, uključujući s niskom razinom buke, i s niskim emisijama CO2, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti;

iii.

razvijanjem i obnovom sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanjem mjera za smanjenje buke;

(e)

poboljšanje institucijskog kapaciteta tijela javne vlasti i dionika i učinkovite javne uprave putem mjera jačanja institucijskog kapaciteta i učinkovitosti javnih uprava i službi povezanih s provedbom Kohezijskog fonda.

Članak 5.

Pokazatelji

1.   Zajednički pokazatelji ostvarenja, kako su utvrđeni u Prilogu I. ovoj Uredbi, pokazatelji rezultata pojedinih programa i, prema potrebi, pokazatelji ostvarenja pojedinih programa koriste se u skladu s člankom 27. stavkom 4. i člankom 96. stavkom 2. točkom (b) podtočkama ii. i iv. te točkom (c) podtočkama ii. i iv. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

2.   Za zajedničke pokazatelje ostvarenja i pokazatelje ostvarenja pojedinih programa osnovne vrijednosti postavljaju se na nulu. Kumulativne kvantificirane ciljne vrijednosti za te pokazatelje utvrđuju se za 2023.

3.   Za pokazatelje rezultata pojedinih programa koji se odnose na prioritete ulaganja, za osnovne vrijednosti koriste se zadnji dostupni podaci, a ciljne se vrijednosti utvrđuju za 2023. Ciljne se vrijednosti mogu izraziti u smislu količine ili kvalitete.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 7. radi izmjene popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja navedenih u Prilogu I. s ciljem usklađivanja kako bi se osigurala, kada je to opravdano, učinkovita procjena napretka provedbe operativnih programa.

Članak 6.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba ne utječe na nastavak niti na izmjenu, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje, pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1084/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba ili takav primjenjivi propis dosljedno tome nastavljaju se primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Za potrebe ovog stavka, pomoć obuhvaća operativne programe i velike projekte.

2.   Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1084/2006 ostaju važeći.

Članak 7.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji od 21. prosinca 2013. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskog parlamenta i Vijeća na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 8.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje članak 6. ove Uredbe, Uredba (EZ) br. 1084/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu II.

Članak 9.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 177. UFEU-a.

Članak 10.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL L 191, 29.6.2012., str. 38.

(2)  SL L 225, 27.7.2012., str. 143.

(3)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320. ovog Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br, 661/2010/EU (SL L 348, 20.12.2013, str. 1).

(5)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(6)  Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013, str. 129).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1084/2006 od 11. srpnja 2006. o uspostavi Kohezijskog fonda i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1164/94 (SL L 210, 31.7.2006., str. 79).


PRILOG I.

ZAJEDNIČKI POKAZATELJI OSTVARENJA ZA KOHEZIJSKI FOND

 

JEDINICA

NAZIV

Okoliš

Kruti otpad

tone/godina

Dodatni kapacitet recikliranja otpada

Opskrba vodom

osobe

Povećanje u broju stanovnika koji imaju pristup poboljšanoj opskrbi vodom

Pročišćavanje otpadnih voda

ekvivalent u broju stanovnika

Povećanje u broju stanovnika koji koriste poboljšani sustav pročišćavanja otpadnih voda

Sprečavanje rizika i upravljanje rizikom

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od poplave

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od šumskih požara

Obnova tla

hektari

Ukupna površina obnovljenog tla

Priroda i biološka raznolikost

hektari

Površina staništa koja primaju potporu kako bi postigla bolje stanje očuvanosti

Energija i klimatske promjene

Obnovljiva energija

MW

Dodatni kapacitet proizvodnje obnovljive energije

Energetska učinkovitost

kućanstva

Broj kućanstava s poboljšanom klasifikacijom potrošnje energije

kWh/godina

Smanjenje godišnje potrošnje primarne energije u javnim zgradama

korisnici

Broj novih korisnika energije spojenih na pametne mreže

Smanjenje stakleničkih plinova

ekvivalent u tonama CO2

Procjena godišnjeg smanjenja stakleničkih plinova

Transport

Željeznička infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novih željezničkih linija

 

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih željezničkih linija

Cestovna infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novoizgrađenih cesta

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih cesta

Gradski prijevoz

kilometri

Ukupna dužina novih ili unaprjeđenih tramvajskih linija i linija gradske podzemne željeznice

Unutarnji plovni putevi

kilometri

Ukupna dužina novih ili unaprijeđenih unutarnjih plovnih putova


PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 1084/2006

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 3.

Članak 4.

Article 5

Članak 5.

Članak 6.

Članak 5.a

Članak 7.

Članak 6.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 9.

Članak 8.

Članak 10.


Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fondu

Europski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/289


UREDBA (EU) br. 1301/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 178. i 349.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Člankom 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da je Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) namijenjen pomoći pri otklanjanju glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji. U skladu s tim člankom i člankom 174. drugim i trećim stavkom UFEU-a, EFRR treba doprinijeti smanjivanju razlika između razina razvijenosti različitih regija i smanjivanju zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju, među kojima se posebna pozornost poklanja regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otočne, pogranične i planinske regije.

(2)

Uredbom (EU) br.1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se zajedničke odredbe za EFRR, Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.

(3)

Trebalo bi utvrditi posebne odredbe u vezi s vrstama aktivnosti za koje se može dobiti potpora iz EFRR-a radi doprinosa prioritetima ulaganja u okviru tematskih ciljeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1303/2013. Istovremeno bi trebalo odrediti i pojasniti aktivnosti koje nisu obuhvaćene EFRR-om, uključujući ulaganje za postizanje smanjenja emisija stakleničkih plinova iz aktivnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Kako bi se izbjeglo prekomjerno financiranje, takvo ulaganje ne bi trebalo imati pravo na potporu iz EFRR-a jer već ima financijsku korist od primjene Direktive 2003/87/EZ. Ovo isključenje ne bi trebalo ograničiti mogućnost korištenja EFRR-om radi pružanja potpore aktivnostima koje nisu navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ, čak i ako te aktivnosti provode isti gospodarski subjekti, te radi uključivanja aktivnosti kao što su ulaganja povezana s energetskom učinkovitosti u područne toplinske mreže, pametnu sustave za distribuciju, sustave za pohranu i prijenos te mjere za smanjenje onečišćenja zraka, čak i ako je jedan od neizravnih učinaka takvih aktivnosti smanjenje emisija stakleničkih plinova ili ako su navedene u nacionalnom planu iz Direktive 2003/87/EZ.

(4)

Potrebno je navesti za koje se dodatne aktivnosti može dobiti potpora iz EFRR-a u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

(5)

EFRR bi trebao doprinijeti strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast i na taj način osigurati veću koncentraciju potpore EFRR-a za prioritete Unije. Ovisno o kategoriji regija kojima se daje potpora, potpora iz EFRR-a u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” trebala bi se koncentrirati na istraživanja i inovacije, informacijske i komunikacijske tehnologije, mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) te na promicanje ekonomije s niskom razinom emisije CO2. Tu tematsku koncentraciju trebalo bi postići na nacionalnoj razini, istodobno omogućujući fleksibilnost na razini operativnih programa i među različitim kategorijama regija. Tematsku koncentraciju prema potrebi bi trebalo prilagoditi kako bi se uzela u obzir sredstva Kohezijskog fonda dodijeljena za podupiranje prioriteta ulaganja koji se odnose na prelazak na ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 i koji su navedeni u Uredbi (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Za razinu tematske koncentracije trebala bi se uzeti u obzir razina razvoja regije, doprinos sredstava Kohezijskog fonda ako je primjenjivo, kao i posebne potrebe regija čiji je BDP po glavi stanovnika, koji se koristi kao kriterij prihvatljivosti, za programsko razdoblje od 2007. do 2013. bio manji od 75 % prosječnog BDP-a EU-25 za referentno razdoblje, regija u izlaznoj fazi u programskom razdoblju od 2007. do 2013. te regija razine NUTS 2 koje se sastoje samo od otočnih država članica ili otoka.

(6)

Trebalo bi biti moguće dati potporu iz EFRR-a u okviru prioriteta ulaganja „lokalni razvoj pod vodstvom zajednice” kako bi se doprinijelo svim tematskim ciljevima navedenima u ovoj Uredbi.

(7)

Kako bi se uzele u obzir posebne potrebe EFRR-a te u skladu sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast, potrebno je odrediti, u okviru svakog tematskog cilja utvrđenog u Uredbi (EU) br. 1303/2013, djelovanja specifična za EFRR kao „prioritete ulaganja”. Tim prioritetima ulaganja trebali bi se odrediti detaljni ciljevi, koji se uzajamno ne isključuju, kojima EFRR treba doprinijeti. Takvi prioriteti ulaganja trebali bi činiti temelj za definiciju specifičnih ciljeva unutar programa koji uzimaju u obzir potrebe i karakteristike programskog područja.

(8)

Nužno je promicati inovacije i razvoj MSP-ova u novim područjima povezanima s europskim i regionalnim izazovima kao što su kreativni i kulturni sektori te inovativne usluge, koji odražavaju nove društvene potrebe, ili proizvodi i usluge povezani sa stanovništvom starije dobi, skrbi i zdravljem, ekološkom inovacijom, ekonomijom s niskom razinom emisije CO2 te učinkovitošću resursa.

(9)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013, a radi optimizacije dodane vrijednosti iz ulaganja koja su u cijelosti ili djelomično financirana iz proračuna Unije u području istraživanja i inovacija, težit će se sinergiji osobito između upravljanja EFRR-om i Okvirnim programom za istraživanja i inovacije Obzor 2020., poštujući pritom njihove zasebne ciljeve.

(10)

Važno je osigurati da se pri promicanju ulaganja u upravljanje rizicima uzmu u obzir specifični rizici na regionalnoj, prekograničnoj i transnacionalnoj razini.

(11)

Kako bi se maksimizirao njihov doprinos cilju podupiranja rasta koji stvara nova radna mjesta, aktivnosti koje podupiru održivi turizam, kulturu i prirodnu baštinu trebale bi biti dio teritorijalne strategije za posebna područja, uključujući konverziju industrijskih regija u nazadovanju. Potpora takvim aktivnostima trebala bi doprinijeti i jačanju inovacija i uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija, MSP-ovima, okolišnoj učinkovitosti i učinkovitosti resursa ili promociji socijalne uključenosti.

(12)

Radi promicanja održive regionalne ili lokalne mobilnosti ili radi smanjenja onečišćenja zraka i onečišćenja bukom, nužno je promicati zdrave, održive i sigurne načine prijevoza. Ulaganja u aerodromsku infrastrukturu koja podupire EFRR trebala bi promicati okolišno održiv zračni prijevoz, između ostalog prilikom poboljšanja regionalne mobilnosti povezivanjem sekundarnih i tercijarnih čvorišta s infrastrukturom transeuropske prometne mreže (TEN-T), uključujući putem multimodalnih čvorišta.

(13)

Radi promicanja ostvarenja energetskih i klimatskih ciljeva koje je Unija odredila kao dio strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, EFRR bi trebao podupirati ulaganje za promicanje energetske učinkovitosti i sigurnosti opskrbe u državama članicama, između ostalog razvojem pametne distribucije energije, sustavima za pohranu i prijenos, uključujući integracijom distribuirane proizvodnje iz obnovljivih izvora. Kako bi ispunile svoje zahtjeve u vezi sa sigurnošću opskrbe na način koji je u skladu s njihovim ciljevima u okviru strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, države članice trebale bi moći ulagati u energetsku infrastrukturu koja je u skladu s energetskom kombinacijom koju su odabrale.

(14)

MSP-ove, koji mogu uključivati poduzeća socijalne ekonomije, trebalo bi shvaćati, u skladu s definicijom utvrđenom u Uredbi (EU) br. 1303/2013, kao da obuhvaćaju mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u smislu Preporuke Komisije 2003/361/EZ (6).

(15)

Radi promicanja socijalne uključenosti i borbe protiv siromaštva, osobito među marginaliziranim zajednicama, nužno je poboljšati pristup društvenim, kulturnim i rekreacijskim uslugama osiguravanjem infrastrukture malog kapaciteta, uzimajući u obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom i osoba starije dobi.

(16)

Usluge koje se pružaju u Zajednici trebale bi obuhvaćati sve oblike usluga pomoći u kući, obitelji, domovima i drugih usluga u zajednici koje podupiru pravo svih osoba na život u zajednici s jednakošću izbora te koje nastoje spriječiti izolaciju ili segregaciju od zajednice.

(17)

Kako bi se povećala fleksibilnost i umanjilo administrativno opterećenje putem zajedničke provedbe, trebalo bi uskladiti prioritete ulaganja EFRR-a i Kohezijskog fonda u okviru odgovarajućih tematskih ciljeva.

(18)

Zajednički niz pokazatelja ostvarenja za ocjenjivanje ukupnog napretka provedbe programâ na razini Unije trebalo bi odrediti u Prilogu ovoj Uredbi. Ti pokazatelji trebali bi odgovarati prioritetu ulaganja i vrsti djelovanja koja se podupiru u skladu s ovom Uredbom i relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013. Zajedničke pokazatelje ostvarenja trebali bi nadopuniti pokazatelji rezultata pojedinih programa te prema potrebi pokazatelji ostvarenja pojedinih programa.

(19)

U okviru održivog urbanog razvoja smatra se da je potrebno podupirati integrirane mjere za suočavanje s ekonomskim, okolišnim, klimatskim, demografskim i socijalnim izazovima koji utječu na urbana područja, uključujući funkcionalna urbana područja, istodobno uzimajući u obzir potrebu promicanja urbano-ruralnih veza. Načela za odabir urbanih područja u kojima se trebaju provoditi integrirane mjere za održivi urbani razvoj te okvirni iznosi za te mjere trebali bi se odrediti u sporazumu o partnerstvu uz dodjelu najmanje 5 % sredstava EFRR-a u tu svrhu na nacionalnoj razini. O opsegu svakog delegiranja zadaća na gradska tijela trebalo bi odlučiti upravljačko tijelo uz savjetovanje s gradskim tijelom.

(20)

Kako bi se odredila ili ispitala nova rješenja za izazove povezane s održivim urbanim razvojem koji su značajni na razini Unije, EFRR bi trebao podupirati inovativne mjere u području održivog urbanog razvoja.

(21)

Kako bi se pojačala izgradnja kapaciteta, umrežavanje i razmjena iskustava između programa i tijela odgovornih za provođenje strategija održivog urbanog razvoja i inovativnih mjera u području održivog urbanog razvoja i nadopunili postojeći programi i tijela, potrebno je uspostaviti mrežu urbanog razvoja na razini Unije.

(22)

EFRR bi se trebao baviti problemima dostupnosti velikih tržišta i udaljenosti od njih, s kojima se suočavaju područja s izuzetno niskom gustoćom naseljenosti, kako je navedeno u Protokolu br. 6 o posebnim odredbama za Cilj 6. u okviru strukturnih fondova u Finskoj i Švedskoj uz Akt o pristupanju iz 1994. godine. EFRR bi se također trebao baviti posebnim poteškoćama s kojima se susreću određeni otoci, granične regije, planinske regije i rijetko naseljena područja, čiji geografski položaj usporava njihov razvoj, s ciljem podupiranja njihovog održivog razvoja.

(23)

Posebnu bi pozornost trebalo obratiti na najudaljenije regije, i to usvajanjem mjera u skladu s člankom 349. UFEU-a, proširujući, u iznimnim situacijama, područje primjene potpore iz EFRR-a na financiranje pomoći za tekuće poslovanje povezano s kompenzacijom dodatnih troškova do kojih dolazi zbog specifičnog gospodarskog i društvenog stanja tih regija, koje je još složenije zbog poteškoća do kojih dolazi zbog čimbenikâ iz članka 349. UFEU-a, to jest udaljenosti, izoliranosti, male površine, nepovoljne topografije i klime, gospodarske ovisnosti o malom broju proizvoda te postojanosti i međudjelovanja tih uvjeta koji u velikog mjeri ograničavaju njihov razvoj. Pomoć za tekuće poslovanje koju odobravaju države članice u tom kontekstu izuzima se od obveze obavješćivanja propisane člankom 108. stavkom 3. UFEU-a ako, u vrijeme kada je odobrena, ispunjava uvjete utvrđene u uredbi kojom su određene kategorije pomoći proglašene kompatibilnima s unutarnjim tržištem primjenom članaka 107. i 108. UFEU-a i usvojene u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 994/98 (7).

(24)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. te uzimajući u obzir posebne ciljeve utvrđene u UFEU kad je riječ o najudaljenijim regijama iz članka 349. UFEU-a, status Mayottea promijenjen je kao rezultat Odluke Europskog vijeća 2012/419/EU (8), čime postaje nova najudaljenija regiju od 1. siječnja 2014. Radi olakšavanja i promicanja usmjerenog i brzog infrastrukturnog razvoja Mayottea trebalo bi iznimno biti moguće da se najmanje 50 % dijela omotnice Mayottea u okviru EFRR-a u raspodijeli na pet tematskih ciljeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1303/2013.

(25)

Kako bi se ova Uredba nadopunila određenim elementima koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu detaljnih pravila za kriterije izbora i upravljanje inovativnim mjerama. Takva bi se ovlast također trebala delegirati Komisiji u pogledu izmjena Priloga I. ovoj Uredbi, gdje je to opravdano, kako bi se osigurala učinkovita procjena napretka provedbe operativnih programa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(26)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije otklanjanjem glavnih regionalnih neravnoteža, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega razlika između razina razvijenosti različitih regija i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju te ograničenosti financijskih sredstava država članica i regija može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja.

(27)

Ovom Uredbom zamjenjuje se Uredba (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Stoga bi radi jasnoće Uredbu (EZ) br. 1080/2006 trebalo staviti izvan snage. Radi jasnoće. Uredbu (EE) br. 1080/2006 bi stoga trebalo staviti izvan snage. Međutim, ova Uredba ne bi trebala utjecati na nastavak ni na izmjenu pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1080/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba ili takav primjenjivi zpropis trebali bi se dosljedno tome nastaviti primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1080/2006 trebali bi ostati važeći.

(28)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Zajedničke odredbe

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom određuju zadaci Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), područje primjene njegove potpore u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta” i ciljem „Europska teritorijalna suradnja” te posebne odredbe o potpori EFRR-a za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

Članak 2.

Zadaci EFRR-a

EFRR doprinosi financiranju potpore čiji je cilj jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije otklanjanjem glavnih regionalnih neravnoteža u Uniji kroz održivi razvoj i strukturnu prilagodbu regionalnih gospodarstava, uključujući konverziju industrijskih regija u nazadovanju i regija čiji razvoj zaostaje.

Članak 3.

Područje primjene potpore iz EFRR-a

1.   EFRR podupire sljedeće aktivnosti radi doprinosa prioritetima ulaganja navedenima u članku 5.:

(a)

proizvodno ulaganje koje doprinosi stvaranju i očuvanju održivih radnih mjesta, izravnom pomoći za ulaganja u MSP-ove;

(b)

proizvodno ulaganje, neovisno o veličini dotičnog poduzeća, koje doprinosi prioritetima ulaganja navedenima u članku 5. stavcima 1. i 4. te, ako to ulaganje uključuje suradnju između velikih poduzeća i MSP-ova, u članku 5. točki 2.;

(c)

ulaganje u infrastrukturu koja građanima pruža osnovne usluge u području energije, okoliša, prometa te informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

(d)

ulaganje u, socijalnu, zdravstvenu, istraživačku, inovacijsku, poslovnu i obrazovnu infrastrukturu;

(e)

ulaganje u razvoj endogenog potencijala putem fiksnog ulaganja u opremu i infrastrukturu malog kapaciteta; uključujući kulturnu infrastrukturu malog kapaciteta i infrastrukturu održivog turizma, pružanje usluga poduzećima, potporu tijelima za istraživanja i inovacije te ulaganje u tehnologiju i primijenjeno istraživanje u poduzećima;

(f)

umrežavanje, suradnju i razmjenu iskustava između nadležnih regionalnih, lokalnih, gradskih i drugih tijela javne vlasti, gospodarskih i socijalnih partnera te relevantnih tijela koja predstavljaju civilno društvo navedenih u članku 5. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013, studije, pripremne radnje te izgradnju kapaciteta.

2.   U okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” EFRR također može podupirati dijeljenje objekata i ljudskih potencijala i svih vrsta infrastrukture preko granica u svim regijama.

3.   EFRR ne podupire:

(a)

stavljanje nuklearnih elektrana izvan pogona ili njihovu izgradnju;

(b)

ulaganje radi postizanja smanjenja emisija stakleničkih plinova iz aktivnosti koje su navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ;

(c)

proizvodnju, preradu i plasman na tržište duhana i duhanskih proizvoda;

(d)

poduzeća s poteškoćama kao su definirana pravilima Unije o državnim potporama;

(e)

ulaganje u aerodromsku infrastrukturu osim ako je povezano sa zaštitom okoliša ili je popraćeno ulaganjem potrebnim za ublažavanje ili smanjenje njegova negativnog utjecaja na okoliš.

Članak 4.

Tematska koncentracija

1.   Tematski ciljevi utvrđeni u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013 i odgovarajući prioriteti ulaganja utvrđeni u člankum 5. ove Uredbe, kojima EFRR može doprinijeti u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, koncentrirani su na sljedeći način:

(a)

u razvijenijim regijama:

i.

barem 80 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se dvama tematskim ciljevima ili više njih utvrđenima u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013; i

ii.

barem 20 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se tematskom cilju utvrđenom u članku 9. prvom stavku točki 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

u tranzicijskim regijama:

i.

barem 60 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se dvama tematskim ciljevima ili više njih utvrđenima u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013; i

ii.

barem 15 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se tematskom cilju utvrđenom u članku 9. prvom stavku točki 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(c)

u manje razvijenim regijama:

i.

barem 50 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se dvama tematskim ciljevima ili više njih utvrđenima u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013; i

ii.

barem 12 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se tematskom cilju utvrđenom u članku 9. točki 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Za potrebe ovog članka, regije čiji je BDP po glavi stanovnika, koji se koristi kao kriterij prihvatljivosti, za programsko razdoblje od 2007. do 2013. bio manji od 75 % prosječnog BDP-a EU-25 za referentno razdoblje i regije u izlaznoj fazi u programskom razdoblju od 2007. do 2013., ali koje ispunjavaju uvjete kategorije razvijenijih regija kako je navedeno u članku 90. stavku 2. prvom podstavku točki (c) Uredbe (EU) br. 1303/2013 u programskom razdoblju od 2014. do 2020., smatraju se tranzicijskim regijama.

Za potrebe ovog članka, sve regije na razini NUTS 2 koje se sastoje samo od otočnih država članica ili otoka koji čine sastavni dio država članica koje primaju potporu iz Kohezijskog fonda i sve najudaljenije regije, smatraju se manje razvijenim regijama.

2.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, najmanji udio iz EFRR-a koji se dodjeljuje kategoriji regije može biti niži od onoga određenog u tom stavku, pod uvjetom da je to smanjenje nadoknađeno povećanjem u dijelu dodijeljenom drugim kategorijama regija. Ukupni zbroj iznosa za sve kategorije regije na nacionalnoj razini za tematske ciljeve utvrđene u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1300/2013 i one utvrđene u članku 9. prvom stavku točki 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013 sukladno tome ne smije biti manji od zbroja na nacionalnoj razini koji je rezultat primjene najmanjih udjela iz EFRR-a utvrđenih stavkom 1. ovog članka.

3.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, sredstva Kohezijskog fonda dodijeljena za podupiranje prioriteta ulaganja utvrđenih u članku 4. točki (a) Uredbe (EU) br. 1300/2013 mogu se ubrojiti radi postizanja minimalnih udjela iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) podtočke ii., točke (b) podtočke ii. i točke (c) podtočke ii. ovog članka. U tom slučaju udio iz stavka 1. prvog podstavka točke (c) podtočke ii. ovog članka povećava se na 15 %. Ako je primjenjivo, ta sredstva dodjeljuju se različitim kategorijama regije proporcionalno njihovim relativnim udjelima u cjelokupnom stanovništvu dotične države članice.

Članak 5.

Prioriteti ulaganja

EFRR podupire sljedeće prioritete ulaganja u okviru tematskih ciljeva utvrđenih u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013 u skladu s razvojnim potrebama i potencijalom za rast iz članka 15. stavka 1. točke (a) podtočke i. te uredbe te navedenima u sporazumu o partnerstvu:

(1)

jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija:

(a)

unapređenjem infrastrukture i kapaciteta za istraživanja i inovacije kako bi se razvila izvrsnost u istraživanju i inovacijama te promicali centri za usavršavanje vještina, posebno oni od europskog interesa;

(b)

promicanjem poslovnog ulaganja u istraživanja i inovacije, razvijanjem poveznica i sinergija između poduzeća, centara za istraživanja i razvoj te sektora visokog obrazovanja, osobito promicanjem ulaganja u razvoj proizvoda i usluga, prijenosa tehnologije, društvene inovacije, ekološke inovacije, aplikacija javne službe, poticanja potražnje, umrežavanja, klastera i otvorenih inovacija mudrom specijalizacijom, te podupiranjem tehnološkog i primijenjenog istraživanja, probnih linija, radnji za rano odobravanje proizvoda, naprednih mogućnosti proizvodnje i prvih serija, osobito u glavnim tehnologijama koje pružaju mogućnosti te širenja tehnologija u opće svrhe;

(2)

povećanje pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te njihove uporabe i kvalitete:

(a)

proširivanjem dostupnosti širokopojasne veze i uvođenja mreža visokih brzina te podupiranjem usvajanja novih tehnologija i mreža za digitalno gospodarstvo;

(b)

razvijanjem proizvoda i usluga informacijskih i komunikacijskih tehnologija, internetske trgovine i povećane potražnje za informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

(c)

jačanjem aplikacija informacijskih i komunikacijskih tehnologija za e-vladu, e-učenje, e-uključenost, e-kulturu i e-zdravlje;

(3)

povećanje konkurentnosti MSP-ova:

(a)

promicanjem poduzetništva, posebno olakšavajući ekonomsko iskorištavanje novih ideja i poticanje stvaranja novih poduzeća, uključujući putem poslovnih inkubatora;

(b)

razvijanjem i provedbom novih poslovnih modela za MSP-ove, posebno s obzirom na internacionalizaciju;

(c)

podupiranjem stvaranja i proširenja naprednih kapaciteta za razvoj proizvoda i usluga;

(d)

podupiranjem kapaciteta MSP-ova za rast na regionalnim, nacionalnim i međunarodnim tržištima te za sudjelovanje u inovacijskim procesima;

(4)

podržavanje prelaska na ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 u svim sektorima:

(a)

promicanjem proizvodnje i distribucije energije iz obnovljivih izvora;

(b)

podupiranjem energetske učinkovitosti i korištenja obnovljive energije u poduzećima;

(c)

podupiranjem energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenja obnovljive energije u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade, i u stambenom sektoru;

(d)

razvijanjem i provedbom pametnih sustava distribucije koji djeluju pri niskim i srednjim razinama napona;

(e)

promicanjem strategija za niske razine emisija CO2 na svim vrstama teritorija, osobito za urbana područja, uključujući promicanje održive multimodalne urbane mobilnosti i adaptacijskih mjera za ublažavanje promjena;

(f)

promicanjem istraživanja tehnologija s niskom razinom emisija CO2, inovacija u njima i njihova usvajanja;

(g)

promicanjem visokoučinkovite kogeneracije toplinske i električne energije na temelju potražnje korisne topline;

(5)

promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njime:

(a)

podupiranjem ulaganja za prilagodbu na klimatske promjene, uključujući pristupe temeljene na ekosustavu;

(b)

promicanjem ulaganja radi suočavanja sa specifičnim rizicima, osiguravanjem spremnosti na katastrofe i razvijanjem sustava za upravljanje katastrofama;

(6)

očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa:

(a)

ulaganjem u sektor otpada kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe koje su utvrdile države članice za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve;

(b)

ulaganjem u vodni sektor kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe koje su utvrdile države članice za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve;

(c)

očuvanjem, zaštitom, promicanjem i razvijanjem prirodne i kulturne baštine;

(d)

zaštitom i obnovom biološke raznolikosti i tla te promicanjem usluga eko, uključujući putem mreže Natura 2000 i zelenih infrastruktura;

(e)

djelovanjem u svrhu poboljšanja urbane okoline, revitalizacije gradova, obnove i dekontaminacije postojećih kapaciteta (uključujući područja u konverziji), smanjenja onečišćenja zraka te promicanja mjera za smanjenje buke;

(f)

promicanjem inovativnih tehnologija za unapređenje zaštite okoliša i učinkovitosti resursa u sektoru otpada, vodnom sektoru i u pogledu tla ili za smanjenje onečišćenja zraka;

(g)

podupiranjem industrijske tranzicije u smjeru gospodarstva koje učinkovito iskorištava resurse, promicanjem zelenog rasta, ekološke inovacije i upravljanjem okolišnim učincima u javnom i privatnom sektoru;

(7)

promicanje održivog prometa i otklanjanje uskih grla u infrastrukturama glavnih mreža:

(a)

podupiranjem multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T;

(b)

poboljšavanjem regionalne mobilnosti povezivanjem sekundarnih i tercijarnih čvorišta s infrastrukturom TEN-T-a, uključujući multimodalna čvorišta;

(c)

razvijanjem i unapređenjem prometnih sustava prihvatljivih za okoliš, uključujući s niskom razinom buke, i s niskim emisijama CO2, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti;

(d)

razvijanjem i obnovom sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanjem mjera za smanjenje buke;

(e)

unapređenjem energetske učinkovitosti i sigurnosti opskrbe razvijanjem pametne distribucije energije, sustava za pohranu i prijenos te integracijom distribuirane proizvodnje iz obnovljivih izvora;

(8)

promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podržavanje mobilnosti radne snage:

(a)

podupiranjem razvoja poslovnih inkubatora i investicijskom potporom za samozapošljavanje, mikropoduzeća i utemeljenje poduzeća;

(b)

podupiranjem rasta koji stvara nova radna mjesta kroz razvoj endogenog potencijala kao dijela teritorijalne strategije za posebna područja, uključujući konverziju industrijskih regija u nazadovanju i poboljšanje dostupnosti i razvoja posebnih prirodnih i kulturnih resursa;

(c)

podržavanjem lokalnih razvojnih inicijativa i pružanjem pomoći strukturama za usluge na lokalnoj razini s ciljem stvaranja radnih mjesta kad takva djelovanja nisu obuhvaćena Uredbom (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10);

(d)

ulaganjem u infrastrukturu za službe za zapošljavanje;

(9)

promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svakog oblika diskriminacije:

(a)

ulaganjem u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu koje doprinose nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju smanjujući nejednakosti u pogledu zdravstvenog statusa, promicanjem socijalne uključenosti boljim pristupom socijalnim, kulturnim i rekreativnim uslugama te prijelazom s usluga javnih ustanova na one koje se pružaju u zajednici;

(b)

pružanjem potpore fizičkoj, gospodarskoj i socijalnoj obnovi zapuštenih zajednica na urbanim i ruralnim područjima;

(c)

pružanjem potpore socijalnim poduzećima;

(d)

poduzimanjem ulaganja u kontekstu strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice;

(10)

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje s ciljem stjecanja vještina te cjeloživotno učenje razvijanjem infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje;

(11)

poboljšanje institucijskog kapaciteta tijela javne vlasti i dionika te učinkovite javne uprave mjerama jačanja institucijskog kapaciteta i učinkovitosti javnih uprava i službi povezanih s primjenom EFRR-a i kao potpora mjerama u okviru ESF-a kako bi se ojačao institucijski kapacitet i učinkovitost javne uprave.

Članak 6.

Pokazatelji za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Zajednički pokazatelji ostvarenja, kao što su navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi, pokazatelji rezultata pojedinih programa i, po potrebi, pokazatelji ostvarenja pojedinih programa koriste se u skladu s člankom 27. stavkom 4 te člankom 96. stavkom 2. točkom (b) podtočkama ii. i iv. i točkom (c) podtočkama ii. i iv. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

2.   Za zajedničke pokazatelje ostvarenja i pokazatelje ostvarenja pojedinih programa osnovne vrijednosti postavljaju se na nulu. Kumulativne kvantificirane ciljne vrijednosti za te indikatore utvrđuju se za 2023.

3.   Za pokazatelje rezultata pojedinih programa koji se odnose na prioritete ulaganja za osnovne vrijednosti koriste se zadnji dostupni podaci, a ciljne se vrijednosti utvrđuju za 2023. Ciljne se vrijednosti mogu izraziti u smislu količine ili kvalitete.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 13. radi izmjene popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja iz Priloga I. kako bi napravila prilagodbe, gdje je to opravdano, i tako osigurala učinkovitu procjenu napretka provedbe operativnih programa.

POGLAVLJE II.

Posebne odredbe o postupanju s određenim teritorijalnim značajkama

Članak 7.

Održivi urbani razvoj

1.   EFRR podržava, u okviru operativnih programa, održivi urbani razvoj putem strategija koje predviđaju integrirane mjere za suočavanje s ekonomskim, okolišnim, klimatskim, demografskim i socijalnim izazovima koji pogađaju urbana područja, istodobno uzimajući u obzir potrebu za promicanjem urbano-ruralnih veza.

2.   Održivi urbani razvoj ostvaruje se putem integriranih teritorijalnih ulaganja iz članka 36. Uredbe (EU) br. 1303 /2013 ili putem specifičnog operativnog programa ili putem specifične prioritetne osi u skladu s člankom 96. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.   Uzimajući u obzir svoju specifičnu teritorijalnu situaciju, svaka država članica sastavlja u svojem sporazumu o partnerstvu načela za odabir urbanih područja u kojima se trebaju primijeniti integrirane mjere za održivi urbani razvoj te određuje okvirne iznose za te mjere na nacionalnoj razini.

4.   Barem 5 % sredstava iz EFRR-a dodijeljenih na nacionalnoj razini u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” dodjeljuje se za integrirane mjere za održivi urbani razvoj u kojima su gradovi, subregionalna ili lokalna tijela nadležna za provedbu održivih urbanih strategija („gradska tijela”) odgovorni za zadaće koje se u najmanju ruku odnose na odabir operacija u skladu s člankom 123. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1303/2013, ili, ako je primjenjivo, u skladu s člankom 123. stavkom 7. te uredbe. Okvirni iznos namijenjen za potrebe stavka 2. ovog članka određuje se u dotičnom operativnom programu ili programima.

5.   Upravljačko tijelo određuje, uz savjetovanje s gradskim tijelom, opseg zadaća koje trebaju poduzeti gradska tijela, a koje se odnose na upravljanje integriranim mjerama za održiv urbani razvoj. Upravljačko tijelo službeno evidentira svoju odluku u pisanom obliku. Upravljačko tijelo može zadržati pravo provođenja završne provjere prihvatljivosti operacija prije odobrenja.

Članak 8.

Inovativne mjere u području održivog urbanog razvoja

1.   Na inicijativu Komisije EFRR može podupirati inovativne mjere u području održivog urbanog razvoja u skladu s člankom 92. stavkom 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Takve mjere uključuju studije i ogledne projekte za identificiranje ili testiranje novih rješenja za izazove povezane s održivim urbanim razvojem koji su od važnosti na razini Unije. Komisija potiče uključivanje relevantnih partnera navedenih u članku 5. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pripremu i provedbu inovativnih mjera.

2.   Odstupajući od članka 4. ove Uredbe, inovativnim se mjerama mogu podupirati sve aktivnosti potrebne za postizanje tematskih ciljeva iz članka 9. prvog stavka Uredbe (EU) br. 1303/2013 i odgovarajućih prioriteta ulaganja određenih u članku 5. ove Uredbe.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 14. o utvrđivanju detaljnih pravila o načelima za odabir i upravljanje inovativnim mjerama koje će podupirati EFRR u skladu s ovom Uredbom.

Članak 9.

Mreža urbanog razvoja

1.   Komisija uspostavlja, u skladu s člankom 58. Uredbe (EU) br. 1303/2013, mrežu urbanog razvoja kako bi promicala izgradnju kapaciteta, umrežavanje te razmjenu iskustava na razini Unije između gradskih tijela nadležnih za provedbu strategija održivog urbanog razvoja u skladu s člankom 7. stavcima 4. i 5. ove Uredbe i tijela nadležnih za inovativne mjere u području održivog urbanog razvoja u skladu s člankom 8. ove Uredbe.

2.   Aktivnosti mreže urbanog razvoja nadopunjuju one koje se poduzimaju u okviru međuregionalne suradnje u skladu s člankom 2.točkom 3. podtočkom (b) Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

Članak 10.

Područja s prirodnim ili demografskim poteškoćama

U operativnim programima sufinanciranima iz EFRR-a koji uključuju područja s ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama iz članka 121. točke 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013 posebna se pozornost poklanja rješavanju posebnih teškoća tih područja.

Članak 11.

Najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti

Članak 4. ne primjenjuje se na posebno dodatno dodijeljena sredstva za najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti. Ta dodijeljena sredstva raspodjeljuju se tematskim ciljevima određenima u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3., 4. i 7. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 12.

Najudaljenije regije

1.   Članak 4. ne primjenjuje se na posebna dodatno dodijeljena sredstva za najudaljenije regije. Ta dodijeljena sredstva upotrebljavaju se kao kompenzacija za dodatne troškove povezane s posebnim karakteristikama i ograničenjima iz članka 349. UFEU-a, a koja imaju najudaljenije regije zbog podupiranja:

(a)

tematskih ciljeva utvrđenih u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

usluga teretnog prometa i početne pomoći za usluge prijevoza;

(c)

postupaka povezanih s ograničenjima skladištenja, prevelikim proizvodnim alatima i njihovim održavanjem te s manjkom ljudskog kapitala na lokalnom tržištu.

2.   Posebna dodatno dodijeljena sredstva iz stavka 1. mogu se koristiti i za pomoć pri financiranju pomoći za tekuće poslovanje i izdataka koji pokrivaju obveze javnih službi i ugovora u najudaljenijim regijama.

3.   Samo u slučaju pomoći za tekuće poslovanje i izdataka koji pokrivaju obveze javnih službi i ugovora je iznos na koji se primjenjuje stopa sufinanciranja proporcionalan s dodatnim troškovima iz stavka 1. koje je imao korisnik; ali u slučaju izdataka za ulaganje može pokrivati ukupne prihvatljive troškove.

4.   Poebna dodatno dodijeljena sredstva iz stavka 1. ne smiju se koristiti za potporu:

(a)

operacija koje uključuju proizvode navedene u Prilogu I. UFEU-u;

(b)

pomoći za prijevoz putnika odobrene u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (a) UFEU-a;

(c)

oslobođenja od poreza i izuzeća od socijalnih davanja.

5.   Odstupajući od članka 3. stavka 1. točaka (a) i (b), EFRR može podupirati proizvodna ulaganja u poduzeća u najudaljenijim regijama, neovisno o veličini tih poduzeća.

6.   Članak 4. ne primjenjuje se na udio EFRR-a u omotnici dodijeljenoj Mayotteu kao najudaljenijoj regiji u smislu članka 349. UFEU-a, a barem 50 % tog udjela EFRR-a dodjeljuje se za tematske ciljeve utvrđene u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3., 4. i 6. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

POGLAVLJE III.

Završne odredbe

Članak 13.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba ne utječe na nastavak ni na izmjenu pomoći, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje, koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1080/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba ili takav primjenjivi propis dosljedno tome nastavljaju se primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Za potrebe ovog stavka, pomoć obuhvaća operativne programe i velike projekte.

2.   Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1080/2006 ostaju važeći.

Članak 14.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dana dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 4. i članka 8. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji od 21. prosinca 2013. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 4. i članka 8. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 4. i članka 8. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskog parlamenta i Vijeća na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje članak 13. ove Uredbe, Uredba (EZ) br. 1080/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu II.

Članak 16.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 177. UFEU-a.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 12. stavak 6. primjenjuje se s učinkom od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL C 191, 29.6.2012., str. 44.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 114.

(3)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(4)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(5)  Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006 (Vidi stranicu 281 ovog Službenog lista).

(6)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003, str. 36.).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalne državne potpore (SL L 142, 14.5.1998., str. 1.).

(8)  Odluka Europskog vijeća 2012/419/EU od 11. srpnja 2012. o izmjeni statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju (SL L 204, 31.7.2012., str. 131.).

(9)  Uredba (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskom fondu za regionalni razvoj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1783/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 1).

(10)  Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (Vidi stranicu 470 ovog Službenog lista).

(11)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (Vidi stranicu 259 ovog Službenog lista).


PRILOG I.

ZAJEDNIČKI POKAZATELJI OSTVARENJA ZA POTPORU IZ EFRR-A U OKVIRU CILJA „ULAGANJE ZA RAST I RADNA MJESTA” (ČLANAK 6.)

 

JEDINICA

IME

Proizvodno ulaganje

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju bespovratna sredstva

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju financijsku potporu koja nisu bespovratna sredstva

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju nefinancijsku potporu

 

poduzeća

Broj novih poduzeća koja primaju potporu

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori poduzećima (bespovratna sredstva)

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori poduzećima (sredstva koja nisu bespovratna)

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Porast zapošljavanja u poduzećima koja primaju potporu

Održivi turizam

posjeti/godina

Porast očekivanog broja posjeta mjestima kulturne i prirodne baštine i znamenitostima koja primaju potporu

Infrastruktura informacijskih i komunikacijskih tehnologija

kućanstva

Broj dodatnih kućanstava koja imaju širokopojasni pristup od najmanje 30 Mbps

Promet

Željeznička infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novih željezničkih linija od toga: TEN-T

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih željezničkih linija od toga: TEN-T

Cestovna infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novoizgrađenih cesta od toga: TEN-T

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih cesta od toga: TEN-T

Gradski prijevoz

kilometri

Ukupna dužina novih ili poboljšanih tramvajskih linija i linija gradske podzemne željeznice

Unutarnji plovni putovi

kilometri

Ukupna dužina novih ili poboljšanih unutarnjih plovnih putova

Okoliš

Kruti otpad

tone/godina

Dodatni kapacitet recikliranja otpada

Opskrba vodom

osobe

Povećanje u broju stanovnika koji imaju pristup poboljšanoj opskrbi vodom

Pročišćavanje otpadnih voda

ekvivalent u broju stanovnika

Povećanje u broju stanovnika koji koriste poboljšani sustav pročišćavanja otpadnih voda

Sprečavanje rizika i upravljanje rizikom

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od poplava

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od šumskih požara

Regeneracija zemljišta

hektari

Ukupna površina regeneriranog zemljišta

Priroda i biološka raznolikost

hektari

Površina staništa koja primaju potporu kako bi postigla bolje stanje očuvanosti

Istraživanja, inovacije

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Broj novih istraživača u subjektima koji primaju potporu

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Broj istraživača u poboljšanim objektima istraživačke infrastrukture

 

poduzeća

Broj poduzeća koja surađuju s istraživačkim ustanovama

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori u projektima inovacije ili istraživanja i razvoja

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu kako bi uvela proizvode koji su novost na tržištu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu kako bi uvela proizvode koji su novost u ponudi poduzeća

Energija i klimatske promjene

Obnovljiva energija

MW

Dodatni kapacitet proizvodnje obnovljive energije

Energetska učinkovitost

kućanstva

Broj kućanstava s poboljšanom klasifikacijom potrošnje energije

 

kWh/godina

Smanjenje godišnje potrošnje primarne energije u javnim zgradama

 

korisnici

Broj dodatnih korisnika energije spojenih na pametne mreže

Smanjenje stakleničkih plinova

ekvivalent u tonama CO2

Procjena godišnjeg smanjenja stakleničkih plinova

Socijalna infrastruktura

Skrb o djeci i obrazovanje

osobe

Uslužni kapacitet infrastrukture za skrb o djeci ili obrazovanje, za koju se daje potpora

Zdravlje

osobe

Stanovništvo pokriveno poboljšanim zdravstvenim službama

Specifični pokazatelji urbanog razvoja

 

osobe

Broj stanovnika koji žive u područjima koja imaju integriranu strategiju urbanog razvoja

 

četvorni metri

Stvoreni ili regenerirani otvoreni prostori u urbanim područjima

 

četvorni metri

Izgrađene ili renovirane javne iLI komercijalne zgrade na urbanim područjima

 

stambene jedinice

Regenerirane stambene jedinice na urbanim područjima


PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 1080/2006

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 6.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 9.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 10.

Članak 11.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 12.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 15.

Članak 16.

Članak 17.

Članak 18

Članak 19.

Članak 20.

Članak 21.

Članak 22.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 23.

Članak 15.

Članak 24.

Članak 16.

Članak 25.

Članak 17.


Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fondu

Europski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/303


UREDBA (EU) br. 1302/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 175. treći stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (3), Komisija je 29. srpnja 2011. usvojila izvješće za Europski parlament i Vijeće o primjeni te uredbe. Komisija je u tom izvješću objavila svoju namjeru predlaganja ograničenog broja izmjena Uredbe o (EZ) br. 1082/2006 kako bi se olakšalo osnivanje i djelovanje EGTS-ova te predlaganja pojašnjenja određenih postojećih odredaba. Prepreke za osnivanje novih EGTS-ova trebalo bi ukloniti održavajući pritom kontinuitet i olakšavajući djelovanje onih postojećih, na taj način omogućavajući šire korištenje EGTS-ova za doprinos boljoj usklađenosti politike i suradnji među javnim tijelima bez stvaranja dodatnog opterećenja za nacionalne administracije ili administracije Unije.

(2)

O osnivanju EGTS-a trebaju odlučivati njegovi članovi i njihova nacionalna tijela te ono nije automatski povezano s određenim pravnim ili financijskim prednostima na razini Unije.

(3)

Ugovorom iz Lisabona kohezijskoj politici dodana je teritorijalna dimenzija te je „Zajednica” zamijenjena „Unijom”. Stoga bi novu terminologiju trebalo uvesti u Uredbu (EZ) br. 1082/2006.

(4)

EGTS-ovi mogu imati potencijal za jačanje promicanja i postizanja skladnog razvoja Unije u cjelini, a posebno ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije njezinih regija, te za doprinos ispunjavanju ciljeva strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast („strategija Europa 2020.”). EGTS-ovi mogu također pozitivno doprinijeti uklanjanju prepreka teritorijalnoj suradnji između regija koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, uključujući specifičnu situaciju u najudaljenijim regijama, te mogu biti ključni u jačanju suradnje između trećih zemalja, prekomorskih zemalja i područja („PZP-ovi”) i graničnih regija Unije, uključujući uz upotrebu programa Unije za vanjsku suradnju.

(5)

Iskustvo s do sada osnovanim EGTS-ovima pokazuje da se, kao pravni instrument, EGTS-ovi također koriste za suradnju u kontekstu politika Unije različitih od kohezijske politike, uključujući provedbu programâ ili dijelova programâ s financijskom potporom Unije različitom od one u okviru Kohezijske politike. Učinkovitost i djelotvornost EGTS-ova trebala bi se poboljšati širenjem naravi EGTS-ova, uklanjanjem ustrajnih prepreka i olakšavanjem osnivanja i djelovanja EGTS-ova, istodobno zadržavajući mogućnost država članica da ograniče djelovanja koja EGTS-ovi mogu provesti bez financijske potpore Unije. Prema Uredbi (EZ) br. 1082/2006 EGTS-ovi u svakoj državi članici imaju najširu pravnu sposobnost koju pravnim osobama priznaje nacionalno prave te države članice, uključujući mogućnost sklapanja sporazuma s drugim EGTS-ovima ili drugim pravnim subjektima u svrhu provođenja zajedničkih projekata suradnje da bi se, među ostalim, osiguralo učinkovitije djelovanje makroregionalnih strategija.

(6)

EGTS-ovi po definiciji djeluju u više od jedne države članice. Posljedično, Uredba (EZ) br. 1082/2006 predviđa mogućnost da se u konvenciji i statutu EGTS-a navodi mjerodavno pravo u određenim stvarima. Trebalo bi razjasniti slučajeve u kojima takvi navodi daju prednost, u skladu s hijerarhijom mjerodavnog prava utvrđenog u toj Uredbi, nacionalnom zakonodavstvu države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište. U isto bi se vrijeme odredbe Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o mjerodavnom pravu trebale proširiti na akte i aktivnosti EGTS-a koji su podložni pravnom preispitivanju od strane država članica u svakom pojedinom slučaju.

(7)

Kao posljedica različitog statusa lokalnih i regionalnih tijela u državama članicama, nadležnosti koje su regionalne s jedne stranice granice, mogu biti nacionalne s druge strane, pogotovo u manjim ili centraliziranim državama članicama. Posljedično, nacionalna tijela trebala bi moći postati članovi EGTS-a uz državu članicu.

(8)

Iako Uredba (EZ) br. 1082/2006 tijelima privatnog prava omogućava da postanu članovi EGTS-a pod uvjetom da ih se smatra osobama javnog prava kako su definirane u Direktivi 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), trebalo bi biti moguće koristiti EGTS-ove u budućnosti za zajedničko upravljanje javnim uslugama s posebnim naglaskom na usluge od općega gospodarskog interesa ili na infrastrukturu. Stoga bi druge osobe privatnog ili javnog prava također trebale moći postati članovi EGTS-a. Posljedično, također bi trebala biti obuhvaćena „javna poduzeća” kako su definirana u Direktivi 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) te poduzeća kojima je povjereno upravljanje uslugama od općega gospodarskog interesa u područjima kao što su obrazovanje i osposobljavanje, medicinska skrb, socijalne potrebe u odnosu na zdravstvenu skrb i dugoročnu skrb, dječju skrb, pristup i ponovno uključivanje u tržište rada, socijalno stanovanje te skrb i socijalnu uključenost ugroženih skupina.

(9)

Uredba (EZ) br. 1082/2006 ne sadrži detaljna pravila u vezi sa sudjelovanjem subjekata iz trećih zemalja u EGTS-u osnovanom u skladu s tom uredbom, to jest između članova iz najmanje dvije države članice. Uzimajući u obzir daljnje usklađivanje pravila koja uređuju suradnju između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja, većinom u kontekstu prekogranične suradnje u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) i Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), ali također i u kontekstu dodatnog financiranja iz Europskog razvojnog fonda, i transnacionalne suradnje u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, kada se sredstva iz ENI-a i IPA-e II prenose radi spajanja sa sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) u okviru programa zajedničke suradnje, trebalo bi izričito predvidjeti sudjelovanje članova iz trećih zemlja koje su susjedne državi članici, uključujući njezine najudaljenije regije, u EGTS-u osnovanom između najmanje dvije države članice. To bi trebalo biti moguće ako to dopušta zakonodavstvo treće zemlje ili sporazumi između barem jedne države članice sudionice i treće zemlje.

(10)

Da bi se ojačala ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija Unije i time poboljšala učinkovitost naročito teritorijalne suradnje, uključujući jednu ili više od sljedećih: prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu komponentu suradnje među članovima EGTS-a, trebalo bi dopustiti sudjelovanje trećih zemalja susjednih državi članici, uključujući njezine najudaljenije regije, u EGTS-u. Operacije u okviru programâ europske teritorijalne suradnje kada ih sufinancira Unija stoga bi trebale nastaviti ostvarivati ciljeve kohezijske politike Unije, čak i ako se djelomično ili u potpunosti provode izvan teritorija Unije, a kao posljedica toga se aktivnosti EGTS-a barem do određene razine također provode izvan teritorija Unije. U tom kontekstu i ako je to relevantno, doprinos aktivnosti EGTS-a koji ima i članove iz trećih zemalja susjednih barem jednoj državi članici, uključujući njezine najudaljenije regije, ciljevima politika vanjskog djelovanja Unije, kao što su ciljevi razvojne suradnje ili ekonomske, financijske i tehničke suradnje, ostaje samo slučajan jer bi se središte težišta dotičnih programa suradnje i posljedično aktivnosti tog EGTS-a trebali primarno usredotočiti na ciljeve kohezijske politike Unije. Posljedično, bilo koji ciljevi razvojne suradnje ili ekonomske, financijske i tehničke suradnje između samo jedne države članice, uključujući njezine najudaljenije regije, i jedne ili više trećih zemalja samo su sporedni ciljevima teritorijalne suradnje temeljenima na kohezijskoj politici među državama članicama, uključujući njihove najudaljenije regije. Stoga je članak 175. treći stavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) dovoljna pravna osnova za donošenje ove Uredbe.

(11)

Slijedom odobrenja za sudjelovanje nacionalnih, regionalnih, podregionalnih i lokalnih tijela i organizacija, kao i, prema potrebi, drugih javnih tijela ili institucija, uključujući pružatelje javnih usluga, iz PZP-a u EGTS-u, na temelju Odluke Vijeća 2013/755/EU (6) i uzimajući u obzir da će, u slučaju programskog razdoblja od 2014. do 2020., posebna dodatna dodjela financijskih sredstava u okviru višegodišnjeg financijskog okvira ojačati suradnju između najudaljenijih regija Unije sa susjednim trećim zemljama i nekima od tim regijama susjednih PZP-ova koji su navedeni u Prilogu II. UFEU-u, EGTS-ovi kao pravni instrument također bi trebali biti dostupni članovima iz PZP-ova. Radi pravne jasnoće i transparentnosti trebalo bi odrediti posebne postupke odobrenja za pristupanje članova iz određenog PZP-a EGTS-u, uključujući u tom pogledu, prema potrebi, i posebna pravila o mjerodavnom pravu za relevantni EGTS čiji su članovi iz određenog PZP-a.

(12)

U Uredbi (EZ) br. 1082/2006 pravi se razlika između konvencije koja određuje temeljne elemente budućeg EGTS-a i statuta koji određuje elemente provedbe. Međutim, prema toj uredbi statut trenutačno mora sadržavati i sve odredbe konvencije. Premda i konvenciju i statut treba poslati državama članicama, radi se o različitim dokumentima i postupak odobravanja trebao bi se ograničiti samo na konvenciju. Nadalje, neke elemente koji su trenutačno obuhvaćeni statutom trebalo bi umjesto toga obuhvatiti konvencijom.

(13)

Iskustvo stečeno osnivanjem EGTS-ova pokazuje da se rijetko poštovalo razdoblje od tri mjeseca za odobrenje od strane država članica. To bi razdoblje stoga trebalo produljiti na šest mjeseci. S druge strane, kako bi se osigurala pravna sigurnost nakon tog razdoblja, konvencija bi se trebala smatrati odobrenom prešutnim sporazumom, gdje je primjenjivo, a u skladu s nacionalnim zakonodavstvom dotičnih država članica, uključujući njihove odgovarajuće ustavne zahtjeve. Međutim, država članica u kojoj će predloženo registrirano sjedište EGTS-a biti smješteno morala bi službeno odobriti konvenciju. Iako bi države članice trebale moći primijeniti nacionalna pravila kod postupka odobravanja sudjelovanja budućeg člana u EGTS-u ili uvesti posebna pravila u okviru nacionalnih pravila kojima se provodi Uredba (EZ) br. 1082/2006, odstupanja od odredbe o prešutnom sporazumu nakon razdoblja od šest mjeseci trebalo bi isključiti, osim ako je to predviđeno ovom Uredbom.

(14)

Trebalo bi utvrditi razloge na temelju kojih države članice ne odobravaju sudjelovanje budućeg člana ili konvenciju. Međutim, pri odlučivanju o tom odobrenju ne bi se smjelo uzimati u obzir nikakve nacionalne propise koji zahtijevaju pravila i postupke različite od onih predviđenih u Uredbi (EZ) br. 1082/2006.

(15)

Kako se Uredba (EZ) br. 1082/2006 ne može primjenjivati u trećim zemljama, država članica u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a trebala bi se uvjeriti, pri odobravanju sudjelovanja budućih članova iz trećih zemalja, osnovanih prema zakonodavstvu tih trećih zemalja, uz savjetovanje s onim državama članicama prema čijem zakonodavstvu su drugi budući članovi EGTS-a osnovani, da su treće zemlje primijenile uvjete i postupke istovjetne onima iz Uredbe (EZ) br. 1082/2006 ili su postupile u skladu s međunarodnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima sklopljenima između država članica Vijeća Europe, bez obzira na to jesu li one ujedno države članice Unije, na temelju Europske okvirne konvencije o prekograničnoj suradnji između teritorijalnih zajednica i vlasti, potpisane u Madridu 21. svibnja 1980., i dodatnih protokola koji su na temelju nje doneseni. U slučaju uključivanja više država članica Unije i jedne ili više trećih zemalja trebalo bi biti dovoljno da je takav sporazum sklopljen između dotične treće zemlje i jedne sudjelujuće države članice Unije.

(16)

Kako bi se potaknulo pristupanje novih članova postojećem EGTS-u, trebalo bi pojednostaviti postupak izmjene konvencija. Posljedično, o takvim izmjenama ne bi trebalo, u slučaju novog člana iz države članice koja je već odobrila konvenciju, obavijestiti sve države članice sudionice, već samo onu državu članicu prema čijem je zakonodavstvu novi budući član osnovan i državu članicu u kojoj je EGTS ima svoje registrirano sjedište. O svim sljedećim izmjenama konvencije trebalo bi obavijestiti sve dotične države članice. Međutim, takvo se pojednostavljenje postupka izmjene ne bi trebalo primjenjivati u slučaju novog budućeg člana iz države članice koja još nije odobrila konvenciju, treće zemlje ili PZP-a jer je nužno da sve države članice sudionice mogu provjeriti je li takvo pristupanje u skladu s njihovim javnim interesom ili javnom politikom.

(17)

S obzirom na povezanost između država članica i PZP-ova, postupci odobravanja sudjelovanja budućih članova iz PZP-ova trebali bi uključivati te države članice. U skladu s posebnim odnosom upravljanja između države članice i PZP-a, država članica trebala bi ili odobriti sudjelovanje budućeg člana iz PZP-a ili pružiti pisanu potvrdu državi članici, u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a, da su ovlaštena tijela u PZP-u odobrila sudjelovanje budućeg člana u skladu s uvjetima i postupcima istovjetnima onima koji su utvrđeni Uredbom (EZ) br. 1082/2006. Isti postupak trebao bi se primjenjivati u slučaju da se budući član iz PZP-a želi pridružiti postojećem EGTS-u.

(18)

S obzirom na to da statut više neće sadržavati sve odredbe konvencije, i konvencija i statut trebali bi biti registrirani, objavljeni ili oboje. Osim toga, radi transparentnosti, obavijest o odluci o osnivanju EGTS-a trebalo bi objaviti u seriji C Službenog lista Europske unije. U svrhu dosljednosti, ta obavijest trebala bi sadržavati detalje iz Priloga Uredbi (EZ) br. 1082/2006, kako je izmijenjena ovom Uredbom.

(19)

Svrhu EGTS-a trebalo bi proširiti kako bi obuhvatila olakšavanje i promicanje teritorijalne suradnje općenito, uključujući strateško planiranje i upravljanje regionalnim i lokalnim poteškoćama u skladu s kohezijskom politikom i drugim politikama Unije, time doprinoseći strategiji Europa 2020. ili provedbi makroregionalnih strategija. EGTS bi stoga trebao moći provoditi operacije s financijskom potporom izvan one koja je osigurana kohezijskom politikom Unije. Nadalje, svaki član u svakoj zastupljenoj državi članici ili trećoj zemlji trebao bi imati svaku od ovlasti potrebnih za učinkovito funkcioniranje EGTS-a, osim ako država članica ili treća zemlja odobri sudjelovanje člana osnovanog u skladu s njezinim nacionalnim pravom čak i ako taj član nije nadležan za sve zadaće određene u konvenciji.

(20)

Nije predviđeno da se EGTS-ovima, kao pravnim instrumentima, zaobilazi okvir pravne stečevine Vijeća Europe koji nudi različite mogućnosti i okvire unutar kojih regionalna i lokalna tijela mogu ostvarivati prekograničnu suradnju, uključujući nedavne Grupacije za euroregionalnu suradnju (7), niti da se pruži skup posebnih zajedničkih pravila kojima bi se na jedinstven način uređivala sva takva pitanja diljem Unije.

(21)

I posebne zadaće EGTS-a i mogućnost država članica da ograniče djelovanja koja EGTS može provoditi bez financijske potpore Unije trebalo bi uskladiti s odredbama kojima se uređuju EFRR, Europski socijalni fond i Kohezijski fond tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020.

(22)

Iako je u Uredbi (EZ) br. 1082/2006 utvrđeno da se zadaće EGTS-a ne odnose na, između ostalog, „regulatorne ovlasti”, koje mogu imati različite pravne posljedice u različitim državama članicama, ipak bi skupština ETGS-a trebala moći definirati, ako konvencija to posebno predviđa i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Unije, uvjete korištenja predmeta infrastrukture kojom EGTS upravlja, ili uvjete prema kojima se usluga od općega gospodarskog interesa može pružiti, uključujući tarife i naknade koje će korisnici platiti.

(23)

Kao posljedica otvaranja EGTS-a članovima iz trećih zemalja ili PZP-ova, konvencija bi trebala precizirati načine njihova uključivanja.

(24)

Konvencija bi, pored upućivanja na mjerodavno pravo općenito, kako je utvrđeno u članku 2. Uredbe (EZ) br. 1082/2006, također trebala navesti pravo Unije i nacionalno pravo koje se primjenjuje na EGTS. Nadalje, trebalo bi biti moguće da to nacionalno pravo budu pravo države članice u kojoj tijela EGTS-a izvršavaju svoje ovlasti, osobito u slučaju osoblja koje radi pod nadležnošću direktora i smješteno je u državi članici u kojoj nije registrirano sjedište EGTS-a. Konvencija bi također trebala navesti mjerodavno pravo Unije ili mjerodavno nacionalno pravo koje je izravno relevantno za aktivnosti EGTS-a koje se provode u okviru zadaća utvrđenih konvencijom, uključujući kada EGTS upravlja javnim uslugama od općeg interesa ili infrastrukturom.

(25)

Ovom se Uredbom ne bi trebali obuhvaćati problemi s kojima se EGTS-ovi susreću u vezi s prekograničnom nabavom.

(26)

S obzirom na važnost pravila koja se primjenjuju na osoblje EGTS-ova i načela kojima se rukovode dogovori o upravljanju osobljem i postupcima zapošljavanja, konvencija, a ne statut, trebala bi navoditi ta pravila i načela. Trebalo bi biti moguće da se različita rješenja u pogledu izbora pravila koja se primjenjuju na osoblje EGTS-ova utvrde konvencijom. Detalji o načinu rada u vezi s upravljanjem osobljem i postupcima zapošljavanja trebali bi biti navedeni u statutu.

(27)

Države članice trebale bi dodatno iskoristiti mogućnosti predviđene Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (8) da zajedničkim dogovorom omoguće izuzetke u pogledu određivanja mjerodavnog zakonodavstva u skladu s tom uredbom, u interesu određenih osoba ili kategorija osoba, te da smatraju osoblje EGTS-ova kao takvu kategoriju osoba.

(28)

S obzirom na važnost mehanizama odgovornosti članova, konvencija, a ne statut, trebala bi navoditi te mehanizme.

(29)

U slučaju kada je isključivi cilj EGTS-a upravljanje programom suradnje ili njegovim dijelom koji podupire EFRR, ili u slučaju kada se EGTS tiče međuregionalne suradnje ili mreža, podatak o području na kojem EGTS može izvršavati svoju zadaću ne bi trebao biti potreban. U prvom slučaju, opseg državnog područja trebalo bi definirati i, prema potrebi, izmijeniti u odgovarajućem programu suradnje. U potonjem slučaju, koji se prije svega odnosi na nematerijalne aktivnosti, zahtjev za takvim podatkom ugrozio bi pristupanje novih članova međuregionalnoj suradnji ili mrežama.

(30)

Trebalo bi pojasniti različite mehanizme o kontroli upravljanja javnim sredstvima s jedne strane te revizije financijskih izvještaja EGTS-a s druge strane.

(31)

EGTS-ove čiji članovi imaju ograničenu odgovornost trebalo bi jasnije razlikovati od onih čiji članovi imaju neograničenu odgovornost. Nadalje, kako bi se EGTS-ovima čiji članovi imaju ograničenu odgovornost omogućila provedba aktivnosti koje bi potencijalno mogle generirati dugove, države članice trebale bi moći zahtijevati da se takvi EGTS-ovi prikladno osiguraju ili da takvi EGTS-ovi imaju odgovarajuće financijsko jamstvo od rizika specifičnih za te aktivnosti.

(32)

Države članice Komisiji bi trebale podnijeti sve odredbe i njihove izmjene koje donesu za provedbu Uredbe (EZ) br. 1082/2006. Kako bi se poboljšala razmjena informacija i koordinacija između država članica, Komisije i Odbora regija, Komisija bi takve odredbe trebala dostaviti državama članicama i Odboru regija. Odbor regija uspostavio je platformu za EGTS koja omogućava svim sudionicima razmjenu iskustava i dobrih praksi te poboljšanje komunikacije o prilikama i izazovima EGTS-a, olakšavajući razmjenu iskustava o osnivanju EGTS-ova na teritorijalnoj razini i dijeleći znanja o najboljim praksama u području teritorijalne suradnje.

(33)

Trebalo bi utvrditi novi rok za izvješće o primjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006. U skladu s pomakom Komisije u smjeru oblikovanja politika utemeljenih na više dokaza, to bi izvješće trebalo sadržavati glavne aspekte ocjenjivanja, uključujući djelotvornost, učinkovitost, važnost, europsku dodanu vrijednost, mogućnosti pojednostavljenja i održivost. Djelotvornost bi se trebala tumačiti kao da se odnosi, između ostalog, na prirodu pokušaja za širenjem znanja o instrumentu EGTS-a unutar različitih službi Komisije te između Komisije i drugih tijela poput Europske službe za vanjsko djelovanje. Komisija bi to izvješće trebala proslijediti Europskom parlamentu, Vijeću i, na temelju članka 307. prvog stavka UFEU-a, Odboru regija. To bi se izvješće trebalo proslijediti do 1. kolovoza 2018.

(34)

Kako bi se utvrdio popis pokazatelja za uporabu pri ocjenjivanju i pripremi izvješća o primjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i razrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(35)

Postojeći EGTS-ovi ne bi trebali biti obvezni uskladiti svoju konvenciju i statut s izmjenama Uredbe (EZ) br. 1082/2006 koje se uvode ovom Uredbom.

(36)

Potrebno je navesti skup pravila na temelju kojih bi trebalo odobriti EGTS za koji je postupak odobrenja započeo prije datuma početka primjene ove Uredbe.

(37)

Kako bi se postojeća nacionalna pravila prilagodila za provedbu ove Uredbe prije nego što je programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” potrebno podnijeti Komisiji, ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati šest mjeseci nakon dana njezina stupanja na snagu. Pri prilagodbi svojih postojećih nacionalnih pravila države članice trebale bi osigurati da se odrede nadležna tijela odgovorna za odobrenje EGTS-ova i da, u skladu s njihovim pravnim i administrativnim aranžmanima, ta tijela budu ista tijela koja su odgovorna za primitak obavijesti u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1082/2006.

(38)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest poboljšanje pravnog instrumenta EGTS-a, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenja tog cilja, a pristupanje EGTS–u je dobrovoljno, u skladu s ustavnim sustavom svake države članice.

(39)

Uredbu (EZ) br. 1082/2006 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EZ) 1082/2006

Uredba (EZ) br. 1082/2006 mijenja se kako slijedi:

(1)

članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Europska grupacija za teritorijalnu suradnju („EGTS”) može se osnovati na području Unije pod uvjetima i u skladu s načinima utvrđenim ovom Uredbom.

2.   Cilj EGTS-a je olakšati i promicati posebno teritorijalnu suradnju, uključujući jednu ili više od sljedećih: prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu komponentu suradnje među njegovim članovima kako je određeno u članku 3. stavku 1. s ciljem jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Registrirano sjedište EGTS-a smješteno je u državi članici prema čijem je zakonodavstvu osnovan barem jedan član EGTS-a.”;

(2)

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Djelovanje tijela EGTS-a uređeno je sljedećim:

(a)

ovom Uredbom;

(b)

konvencijom iz članka 8. kada je za to izričito ovlašteno ovom Uredbom; i

(c)

u slučaju predmeta koji nisu uređeni ovom Uredbom, ili su njome uređeni samo djelomično, nacionalnim pravom države članice u kojoj EGTS ima svoje registrirano sjedište.

Ako je to potrebno radi određivanja mjerodavnog prava u okviru prava Unije ili međunarodnog privatnog prava, EGTS se smatra subjektom države članice u kojoj ima registrirano sjedište.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Aktivnosti EGTS-a s obzirom na provođenje zadaća iz članka 7. stavaka 2. i 3. unutar Unije uređene su mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom utvrđenim konvencijom iz stavka 8.

Aktivnosti EGTS-a koje su sufinancirane sredstvima iz proračuna Unije u skladu su sa zahtjevima utvrđenima mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom koje se odnosi na primjenu tog prava Unije.”;

(3)

članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

prvi podstavak stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Sljedeći subjekti mogu postati članovi EGTS-a:

(a)

države članice ili tijela na nacionalnoj razini,

(b)

regionalna tijela,

(c)

lokalna tijela,

(d)

javna poduzeća u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*1) ili osobe javnog prava u smislu članka 1. stavka 9. drugog podstavka Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*2);

(e)

poduzeća kojima su povjerene usluge od općega gospodarskog interesa u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom;

(f)

nacionalna, regionalna ili lokalna tijela, ili tijela ili javna poduzeća istovjetna onima iz točke (d) iz trećih zemalja, u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 3.a.

(*1)  Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str. 1)."

(*2)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114).”;"

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   EGTS se sastoji od članova koji su smješteni na području najmanje dviju država članica, osim u slučajevima utvrđenima u članku 3.a stavcima 2. i 5.”;

(4)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.a

Pristupanje članova iz trećih zemalja ili prekomorskih zemalja ili područja (PZP-ovi)

1.   U skladu s člankom 4. stavkom 3.a EGTS se može sastojati od članova koji su smješteni na državnom području najmanje dviju država članica te jedne ili više trećih zemalja koje graniče s najmanje jednom od tih država članica, uključujući njihove najudaljenije regije, u slučaju kada te države članice i treće zemlje zajednički provode aktivnosti teritorijalne suradnje ili provode programe koje podupire Unija.

Za potrebe ove Uredbe, smatra se da treća zemlja ili PZP graniči s državom članicom uključujući njezine najudaljenije regije ako ta treća zemlja ili PZP i ta država članica imaju zajedničku kopnenu granicu ili ako i ta treća zemlja ili PZP i država članica ispunjavaju uvjete za zajednički program prekogranične ili transnacionalne pomorske suradnje u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” ili ispunjavaju uvjete za drugi program prekogranične ili pomorske suradnje ili suradnje u okviru morskih bazena, uključujući i kad su odvojene međunarodnim vodama.

2.   EGTS se može sastojati od članova koji su smješteni na području samo jedne države članice i jedne ili više trećih zemalja koje graniče s tom državom članicom, uključujući njezine najudaljenije regije, u slučaju kada dotična država članica smatra da je predmetni EGTS u skladu s opsegom njene teritorijalne suradnje u okviru prekogranične ili transnacionalne suradnje ili bilateralnih odnosa s dotičnim trećim zemljama.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2. treće zemlje koje graniče s državom članicom, uključujući njezine najudaljenije regije, uključuju morske granice između predmetnih zemalja.

4.   U skladu s člankom 4.a i podložno uvjetima određenima u stavku 1. ovog članka EGTS se također može sastojati od članova smještenih na državnom području barem dviju država članica uključujući njihove najudaljenije regije i jednog PZP-a ili više njih, s članovima iz jedne ili više trećih zemalja ili bez tih članova.

5.   U skladu s člankom 4.a i podložno uvjetima iz stavka 2. ovog članka, EGTS se također može sastojati od članova smještenih na državnom području jedne države članice, uključujući njezine najudaljenije regije, i jednog PZP-a ili više njih, s članovima iz jedne ili više trećih zemalja ili bez tih članova.

6.   EGTS ne može biti sastavljen samo od članova iz jedne države članice i jednog ili više PZP-a povezanih s istom državom članicom.”;

(5)

članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Slijedom prijave na temelju stavka 2. od strane budućeg člana, država članica koja je primila tu prijavu, uzimajući u obzir njezin ustavni poredak, odobrava sudjelovanje budućeg člana u EGTS-u i u konvenciji, osim ako ta država članica smatra da:

(a)

takvo sudjelovanje ili konvencija nisu u skladu s bilo kojim od sljedećeg:

i.

ovom Uredbom;

ii.

drugim zakonom Unije koji se odnosi na akte i aktivnosti EGTS-a;

iii.

nacionalnim zakonom koji se odnosi na ovlasti i nadležnosti budućeg člana;

(b)

takvo sudjelovanje nije opravdano razlozima javnog interesa ili javne politike države članice; ili

(c)

statuti nisu u skladu s konvencijom.

U slučaju neodobravanja, država članica izjašnjava se o razlozima uskraćivanja odobrenja i predlaže, prema potrebi, potrebne izmjene konvencije.

Država članica donosi odluku, u pogledu odobravanja, u razdoblju od šest mjeseci od primitka prijave u skladu sa stavkom 2. Ako država članica koja je primila prijavu ne uloži prigovor u tom razdoblju, smatra se da su odobreni sudjelovanje budućeg člana i konvencija. Međutim, država članica u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a službeno potvrđuje konvenciju da bi EGTS mogao biti osnovan.

Svaki zahtjev za dodatnim informacijama od strane države članice budućem članu prekida rok iz trećeg podstavka. Razdoblje prekida počinje od dana koji slijedi nakon dana kada država članica pošalje svoje primjedbe budućem članu i traje dok budući član ne odgovori na primjedbe.

Međutim, prekid roka iz trećeg podstavka ne nastupa ako budući član odgovori na primjedbe države članice u roku od deset radnih dana nakon početka razdoblja prekida.

Pri odlučivanju o sudjelovanju budućeg člana u EGTS-u, države članice mogu primijeniti svoja nacionalna pravila.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„3.a   U slučaju EGTS-a s budućim članovima iz jedne ili više trećih zemalja država članica u kojoj će predloženo registrirano sjedište EGTS-a biti smješteno u dogovoru s drugim državama članicama na koje se to odnosi uvjerava se u to da su uvjeti utvrđeni člankom 3.a ispunjeni i da je treća zemlja odobrila sudjelovanje budućeg člana u skladu s:

(a)

uvjetima i postupcima istovjetnima onima utvrđenima u ovoj Uredbi; ili

(b)

sporazumom sklopljenim između najmanje jedne države članice prema čijem je pravu osnovan budući član i dotične treće zemlje.”;

(c)

stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„5.   Članovi se dogovaraju o konvenciji iz članka 8. pritom osiguravajući dosljednost s odobrenjem u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

6.   EGTS o svim izmjenama konvencije ili statuta obavješćuje države članice prema čijem su pravu članovi EGTS-a osnovani. Te države članice odobravaju sve izmjene konvencije, osim u slučajevima pristupanja novog člana predviđenog stavkom 6.a točkom (a), u skladu s postupkom utvrđenim u ovom članku.”

(d)

dodaje se sljedeći stavak:

„6.a   Sljedeće odredbe primjenjuju se u slučaju pristupanja novih članova postojećem EGTS-u:

(a)

u slučaju pristupanja novog člana, koji je iz države članice koja je već odobrila konvenciju, predmetno pristupanje odobrava samo država članica prema čijem je zakonodavstvu osnovan novi član u skladu s postupkom određenim u stavku 3. i uz obavijest državi članici u kojoj EGTS ima registrirano sjedište;

(b)

u slučaju pristupanja novog člana, koji je iz države članice koja još nije odobrila konvenciju, primjenjuje se postupak određen u stavku 6.;

(c)

u slučaju pristupanja novog člana iz treće zemlje postojećem EGTS-u, dotično pristupanje predmet je ispitivanja države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište u skladu s postupkom utvrđenim stavkom 3.a.”;

(6)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 4.a

Sudjelovanje članova iz PZP-a

U slučaju EGTS-a s budućim članom iz PZP-a država članica s kojom je taj PZP povezan uvjerava se u to da su ispunjeni uvjeti članka 3.a te, uzimajući u obzir svoj odnos s PZP-om:

(a)

odobrava sudjelovanje budućeg člana u skladu s člankom 4. stavkom 3.; ili

(b)

pisanim putem potvrđuje državi članici u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a da su nadležna tijela u PZP-u odobrila sudjelovanje budućeg člana u skladu uvjetima i postupcima istovjetnima onima utvrđenima ovom Uredbom.”;

(7)

članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Stjecanje statusa pravne osobe i objava u Službenom listu

1.   Konvencija i statut i sve naknadne izmjene istih registriraju se i/ili objavljuju u državi članici u kojoj predmetni EGTS ima registrirano sjedište, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom te države članice. EGTS stječe pravnu osobnost na dan registracije ili objave konvencije i statuta, ovisno što prije nastupi. Članovi obavješćuju dotične države članice i Odbor regija o registraciji ili objavi konvencije i statuta.

2.   EGTS osigurava da se u roku deset radnih dana od registracije ili objave konvencije i statuta pošalje zahtjev Odboru regija koristeći obrazac utvrđen u Prilogu ovoj Uredbi. Odbor regija potom prosljeđuje zahtjev Uredu za publikacije Europske unije za objavu obavijesti o osnivanju EGTS-a u seriji C Službenog lista Europske unije, s podacima navedenim u Prilogu ovoj Uredbi.”;

(8)

u članku 6., stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Neovisno o stavcima 1., 2. i 3. ovog članka, kad zadaće EGTS-a iz članka 7. stavka 3. uključuju aktivnosti koje sufinancira Unija, primjenjuju se relevantno zakonodavstvo u vezi s kontrolom sredstava koja je pružila Unija.”;

(9)

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   EGTS djeluje u okviru zadaća koje su mu dodijeljene, a to su olakšavanje i promicanje teritorijalne suradnje u svrhu jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije, te savladavanje prepreka na unutarnjem tržištu. Svaku zadaću određuju njegovi članovi tako da je u okviru nadležnosti svakog člana, osim ako država članica ili treća zemlja odobri sudjelovanje člana osnovanog u skladu s nacionalnim pravom čak i ako taj član nije nadležan za sve zadaće navedene u konvenciju.

3.   EGTS može provoditi posebne mjere teritorijalne suradnje među svojim članovima u svrhu ostvarenja cilja iz članka 1. stavka 2., sa ili bez financijske potpore Unije.

U prvom redu, zadaće EGTS-a mogu se odnositi na provedbu programa suradnje ili njihovih dijelova ili provedbu operacija koje podupire Unija kroz Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond i/ili Kohezijski fond.

Države članice mogu ograničiti zadaće koje EGTS-ovi mogu izvršavati bez financijske potpore Unije. Međutim, ne dovodeći u pitanje članak 13., države članice ne isključuju zadaće koje se odnose na prioritete ulaganja iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*3).

(*3)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (SL 347 20.12.2013, str. 259).”;"

(b)

u stavku 4. dodaje se sljedeći podstavak:

„Međutim, u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom, skupština EGTS-a iz članka 10. stavka 1. točke (a) može odrediti uvjete korištenja predmeta infrastrukture kojom EGTS upravlja, ili uvjete prema kojima se pruža usluga od općega gospodarskog interesa, uključujući tarife i naknade koje korisnici trebaju platiti.”;

(10)

u članku 8., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Konvencija određuje:

(a)

naziv EGTS-a i njegovo registrirano sjedište;

(b)

opseg državnog područja na kojem EGTS može izvršavati svoje zadaće;

(c)

cilj i zadaće EGTS-a;

(d)

trajanje EGTS-a i uvjete za prestanak njegovog djelovanja;

(e)

popis članova EGTS-a;

(f)

popis tijela EGTS-a i nadležnosti svakog od njih;

(g)

mjerodavno pravo Unije i nacionalno zakonodavstvo države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište za potrebe tumačenja i provođenja konvencije;

(h)

mjerodavno pravo Unije i mjerodavno nacionalno pravo države članice u kojoj djeluju tijela EGTS-a;

(i)

načine uključivanja članova iz trećih zemalja ili iz PZP-ova, prema potrebi, uključujući navođenje mjerodavnog prava ako EGTS obavlja zadaće u trećim zemljama ili u PZP-ovima;

(j)

mjerodavno pravo Unije i nacionalno pravo koje se izravno odnosi na aktivnosti EGTS-a izvršavane prema zadaćama specificiranim u konvenciji;

(k)

pravila koja se primjenjuju na osoblje EGTS-a te načela o načinima upravljanja osobljem i postupcima zapošljavanja;

(l)

mehanizme odgovornosti EGTS-a i njegovih članova u skladu s člankom 12.;

(m)

odgovarajuće mehanizme uzajamnog priznavanja, uključujući i mehanizme financijske kontrole upravljanja javnim sredstvima i

(n)

postupke za donošenje statuta i izmjena konvencije, koji poštuju obveze utvrđene u člancima 4. i 5.

3.   Ako se zadaće EGTS-a odnose samo na upravljanje programom suradnje ili njegovim dijelom u okviru Uredbe (EU) br. 1299/2013, ili ako se EGTS bavi međuregionalnom suradnjom ili mrežama, informacija pod stavkom 2. točkom (b) nije potrebna.”;

(11)

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Statut

1.   Članovi EGTS-a jednoglasno donose statut EGTS-a na temelju konvencije i u skladu s njom.

2.   Statutom EGTS-a određuje se najmanje sljedeće:

(a)

operativne odredbe tijela EGTS-a i ovlasti tih tijela kao i broj predstavnika članova u odgovarajućim tijelima;

(b)

postupke donošenja odluka;

(c)

radni jezik ili jezike;

(d)

detalje o načinu rada;

(e)

postupke u vezi s upravljanjem osobljem i zapošljavanjem;

(f)

mehanizme financijskih doprinosa članova;

(g)

primjenjiva računovodstvena i proračunska pravila za članove;

(h)

imenovanje neovisnog vanjskog revizora financijskih izvještaja; i

(i)

postupke izmjene statuta, koji poštuju obveze utvrđene u člancima 4. i 5.”;

(12)

u članku 11., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Priprema financijskih izvještaja, uključujući, prema potrebi, i prateće godišnje izvješće te reviziju i objavu tih financijskih izvještaja, uređuje se nacionalnim pravom države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište.”;

(13)

članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„EGTS je odgovoran za sva svoja dugovanja.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., ako je imovina EGTS-a nedostatna za ispunjavanje njegovih obveza, članovi EGTS-a odgovorni su za njegova dugovanja neovisno o prirodi tih dugovanja, a udio svakog člana utvrđuje se razmjerno njegovom financijskom doprinosu. Mehanizam financijskog doprinosa utvrđuje se u statutu.

Članovi EGTS-a mogu odrediti u statutu da će nakon što su prestali biti članovima nekog EGTS-a biti odgovorni za obveze nastale zbog aktivnosti EGTS-a provedenih tijekom njihovog članstva.

2.a   Ako je odgovornost najmanje jednog člana EGTS-a iz države članice ograničena zbog nacionalnog prava na temelju kojeg je on osnovan, ostali članovi mogu također u konvenciji ograničiti svoju odgovornost ako im to dopušta nacionalno pravo kojim se provodi ova Uredba.

Naziv EGTS-a čiji članovi imaju ograničenu odgovornost sadržava riječ „ograničen”.

Zahtjevi u vezi s objavom konvencije, statuta i financijskih izvještaja EGTS-a čiji članovi imaju ograničenu odgovornost, jednaki su u najmanju ruku onima koji se traže od drugih pravnih osoba čiji članovi imaju ograničenu odgovornost prema zakonodavstvu države članice u kojoj taj EGTS ima registrirano sjedište.

Ako članovi EGTS-a imaju ograničenu odgovornost, svaka država članica na koju se to odnosi može zatražiti da se EGTS prikladno osigura ili da ima jamstvo banke ili druge financijske ustanove s poslovnim nastanom u državi članici ili da postoji sredstvo koje služi kao jamstvo javnog tijela ili države članice, a sve kako bi se pokrili rizici specifični za aktivnosti EGTS-a.”;

(14)

u članku 15. stavku 2., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Za sporove koji uključuju neki EGTS primjenjuje se pravo Unije o sudskoj nadležnosti, osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi. Za slučajeve koji nisu predviđeni pravom Unije, nadležni sudovi za rješavanje sporova su sudovi države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište.”;

(15)

članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice donose odredbe kako bi osigurale učinkovitu primjenu ove Uredbe, uključujući s obzirom na određivanje nadležnih tijela odgovornih za postupak odobrenja, u skladu s njihovim pravnim i upravnim postupcima.

Ako se to zahtijeva u skladu s nacionalnim pravom države članice, država članica može sastaviti iscrpni popis zadaća koje članovi EGTS-a u smislu članka 3. stavka 1. osnovani prema zakonodavstvu dotične države članice već imaju po pitanju teritorijalne suradnje unutar te države članice.

Država članica dostavlja Komisiji sve odredbe koje se donose prema ovom članku, kao i njihove izmjene. Komisija te odredbe prosljeđuje drugim državama članicama i Odboru regija.”

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Odredbama iz stavka 1., u mjeri u kojoj se odnose na državu članicu s kojom je povezan neki PZP te uzimajući u obzir njezin odnos s tim PZP-om, također se osigurava učinkovita primjena ove Uredbe s obzirom na taj PZP, druge susjedne države članice ili najudaljenije regije tih država članica.”;

(16)

članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Izvješće

Komisija do 1. kolovoza 2018. Europskom parlamentu, Vijeću i Odboru regija prosljeđuje izvješće o primjeni ove Uredbe s na pokazateljima utemeljenom ocjenom njezine djelotvornosti, učinkovitosti, važnosti, europske dodane vrijednosti i mogućnosti pojednostavljenja.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 17.a u kojima se utvrđuje popis pokazatelja iz prvog stavka.”;

(17)

umeće se sljedeći članak 17.a:

„Članak 17.a

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 17. drugog stavka dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 21. prosinca 2013.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svako trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 17. drugog stavka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvoditi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt doneseni na temelju članka 17. drugog stavka stupa na snagu samo ako Europski parlament ili u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

Članak 2.

Prijelazne odredbe

1.   EGTS-ovi osnovani prije 21. prosinca 2013. nisu obvezni uskladiti svoju konvenciju i statut s odredbama Uredbe (EZ) br. 1082/2006, kako je izmijenjena ovom Uredbom.

2.   U slučaju EGTS-ova za koje je postupak prema članku 4. Uredbe (EZ) br. 1082/2006 započet prije 22. lipnja 2014. i za koje samo još registracija ili objava prema članku 5. Uredbe (EZ) br. 1082/2006 nije obavljena, konvencija i statut se registriraju se ili objavljuju, ili oboje, u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1082/2006 prije njezine izmjene ovom Uredbom.

3.   EGTS-ovi za koje je postupak iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1082/2006 započet više od šest mjeseci prije 22. lipnja 2014. odobravaju se u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1082/2006 prije njezine izmjene ovom Uredbom.

4.   EGTS-ovi koji nisu obuhvaćeni stavcima 2. i 3. ovog članka za koje je postupak iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1082/2006 započet prije 22. lipnja 2014. odobravaju se u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1082/2006, kako je izmijenjena ovom Uredbom.

5.   Države članice Komisiji podnose potrebne izmjene nacionalnih odredbi usvojenih u skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1082/2006, kako je izmijenjena ovom Uredbom, najkasnije 22. lipnja 2014.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 22. lipnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL C 191, 29.6.2012., str. 53.

(2)  SL C 113, 18.4.2012., str. 22.

(3)  Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19.).

(4)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114.)

(5)  Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str. 1.)

(6)  Odluka Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Uniji („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 344 19.12.2013, str. 1).

(7)  Treći protokol uz Europsku okvirnu konvenciju o transgraničnoj suradnji između teritorijalnih zajednica i vlasti u vezi s Grupacijama za euroregionalnu suradnju (GES-ovi), otvoren za potpisivanje 16. studenoga 2009.

(8)  Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1.).


PRILOG

Obrazac za podatke koje treba podnijeti u skladu s člankom 5. stavkom 2.

OSNIVANJE EUROPSKE GRUPACIJE ZA TERITORIJALNU SURADNJU (EGTS)

Naziv EGTS-a čiji članovi imaju ograničenu odgovornost sadržava riječ ‚ograničen’ (članak 12. stavak 2.a)

Zvjezdicom* su označena obvezna polja.

Image 3L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

Tekst slike

Image 4L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

Tekst slike

Image 5L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

Tekst slike

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-u

Europski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.

U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.


Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-u

Europski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.

Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.

Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.


Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-a

Europski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/320


UREDBA (EU) br. 1303/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 177.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenja Odbora regija (2),

uzimajući u obzir mišljenja Revizorskog suda (3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da, radi jačanja svoje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, Unija nastoji smanjiti razlike u razinama razvijenosti različitih regija te zaostalost regija ili otoka koji su u najnepovoljnijem položaju, a posebna pozornost poklanja se ruralnim područjima, područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, između ostalog najudaljenijim regijama, najsjevernijim regijama s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otocima, pograničnim i planinskim regijama. Člankom 175. UFEU-a traži se da Unija podupire ostvarivanje tih ciljeva svojim djelovanjem kroz Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi, Komponentu za smjernice, Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj, Europsku investicijsku banku i ostale instrumente.

(2)

Radi poboljšanja suradnje i usklađivanja trošenja sredstava iz fondova kojima se u okviru kohezijske politike osigurava potpora, odnosno Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF) i Kohezijskog fonda, s fondovima za ruralni razvoj, odnosno Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj (EPFRR), te onima za pomorstvo i ribarstvo, odnosno mjerama financiranima u okviru dijeljenog upravljanja u Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), za sve te fondove bi trebalo donijeti zajedničke odredbe („europski strukturni i investicijski fondovi” - „ESI fondovi”). Osim toga, ova Uredba sadrži opće odredbe koje se odnose na EFRR, ESF i Kohezijski fond, ali se ne primjenjuju na EPFRR i EFPR kao i opće odredbe koje se odnose na EFRR, ESF, Kohezijski fond i EFPR, ali se ne primjenjuju na EPFRR. Zbog posebnosti svakog ESI fonda u zasebnim uredbama treba odrediti posebna pravila primjenjiva na svaki ESI fond te na cilj „Europska teritorijalna suradnja” u okviru EFRR-a.

(3)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 17. lipnja 2010. o usvajanju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, Unija i države članice trebale bi ostvarivati pametan, održiv i uključiv rast istodobno promičući usklađen razvoj Unije i smanjujući regionalne razlike. ESI fondovi trebali bi igrati značajnu ulogu u ostvarivanju ciljeva strategije strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast.

(4)

Što se tiče zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), usklađivanjem pravila upravljanja i nadzora za prvi (Europski fond za jamstva u poljoprivredi - EFJP) i drugi stup (EPFRR) ZPP-a već je bila ostvarena značajna sinergija. Stoga bi trebalo očuvati snažnu vezu između EFJP-a i EPFRR-a i održavati postojeće strukture u državama članicama.

(5)

Najudaljenije regije trebale bi imati koristi od posebnih mjera i od dodatnog financiranja kako bi se neutralizirala njihova socijalna i gospodarska situacija kao i nedostaci koji su posljedica čimbenika iz članka 349. UFEU-a.

(6)

Sjevernim rijetko naseljenim regijama trebale bi biti namijenjene posebne mjere i dodatno financiranje kako bi se neutralizirali ozbiljni prirodni i demografski nedostaci iz članka 2. Protokola br. 6 uz Ugovor o pristupanju iz 1994.

(7)

Kako bi se osiguralo pravilno i dosljedno tumačenje odredaba te doprinijelo pravnoj sigurnosti za države članice i korisnike, nužno je utvrditi određene termine korištene u ovoj Uredbi.

(8)

Ako je određen rok u kojem Komisija donosi ili mijenja odluku u skladu s ovom Uredbom, rok za donošenje ili izmjenu takve odluke ne bi trebao uključivati razdoblje koje počinje na datum na koji je Komisija državi članici poslala svoje primjedbe i koje traje sve dok država članica na te primjedbe ne odgovori.

(9)

Ova Uredba sastoji se od pet dijelova, pri čemu prvi sadrži predmet i definicije, drugi pravila koja se primjenjuju na sve ESI fondove, treći odredbe koje se primjenjuju samo na EFRR, ESF i Kohezijski fond („fondovi”), četvrti odredbe koje se primjenjuju samo na fondove i na EFPR, a peti završne odredbe. Kako bi se osigurala konzistentnost u tumačenju različitih dijelova ove Uredbe te između ove Uredbe i uredbi za pojedine fondove, važno je na jasan način navesti odnose koji postoje između njih. Pored toga, posebna pravila utvrđena u pravilima za pojedine fondove mogu nadopunjavati odgovarajuće odredbe iz ove Uredbe, ali ne bi trebala odstupati od njih, osim ako je to odstupanje izričito predviđeno ovom Uredbom.

(10)

Prema članku 317. UFEU-a i u kontekstu dijeljenog upravljanja, trebalo bi utvrditi uvjete kojima se Komisiji omogućuje izvršavanje njenih dužnosti u vezi s izvršenjem proračuna Unije te je potrebno pojasniti odgovornosti suradnje država članica. Navedeni uvjeti trebali bi omogućiti Komisiji da se osigura da države članice koriste ESI fondove na zakonit i pravilan način te u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) („Financijska uredba”). Države članice na odgovarajućoj teritorijalnoj razini u skladu sa svojim institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom i tijela koja su one odredile u tu svrhu trebali bi biti odgovorni za pripremu i provedbu programa. Navedeni uvjeti trebali bi osigurati i pridavanje pozornosti potrebi osiguravanja komplementarnosti i dosljednosti predmetnih intervencija Unije, poštovanje načela proporcionalnosti i uzimanje u obzir ukupnog cilja smanjenja administrativnih opterećenja.

(11)

Za svaki sporazum o partnerstvu odnosno svaki program svaka država članica trebala bi osnovati partnerstvo s predstavnicima nadležnih regionalnih, lokalnih, gradskih i drugih javnih tijela, gospodarskih i socijalnih partnera te drugih relevantnih tijela koja predstavljaju civilno društvo, uključujući partnere s područja zaštite okoliša, iz nevladinih organizacija i tijela zaduženih za promicanje socijalne uključenosti, ravnopravnosti spolova i nediskriminacije, uključujući, prema potrebi, „krovne organizacije” takvih nadležnih vlasti i tijela. Svrha takvoga partnerstva jest osigurati poštovanje načela upravljanja na više razina, kao i supsidijarnosti i proporcionalnosti te specifičnosti različitih institucionalnih i pravnih okvira država članica, kao i osiguravanje odgovornosti dionika za planirane intervencije i daljnji razvoj utemeljen na iskustvu i znanju relevantnih sudionika. Države članice trebale bi odrediti najreprezentativnije relevantne partnere. Među tim partnerima trebale bi biti institucije, organizacije i skupine koje imaju sposobnost utjecati na pripremu programa ili na koje bi mogla utjecati priprema i provedba programa. U tom bi kontekstu države članice također trebale moći, prema potrebi,

kao relevantne partnere odrediti i „krovne organizacije“, kao što su udruženja, federacije i konfederacije relevantnih regionalnih, lokalnih i gradskih tijela ili drugih tijela u skladu s važećim nacionalnim zakonom i praksom. Komisija bi trebala biti ovlaštena donijeti delegirani akt kojim se predviđa europski kodeks ponašanja za partnerstvo kako bi države članice podržala i olakšala im organizaciju partnerstva u smislu osiguranja dosljedne uključenosti relevantnih partnera u izradu, provedbu, praćenje i evaluaciju sporazuma o partnerstvu i programa. Taj doneseni delegirani akt ne bi smio ni pod kojim uvjetima i ni po jednom načinu njegova tumačenja imati retroaktivan učinak niti biti osnova za nastanak nepravilnosti koje dovode do financijskih korekcija. Doneseni delegirani akt ne bi smio određivati dan početka primjene koji je raniji od dana njegova donošenja. Doneseni delegirani akt trebao bi omogućiti državama članicama da odluče o najprikladnijim detaljnim načinima primjene partnerstva u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom, kao i sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, pod uvjetom da su ostvareni njegovi ciljevi propisani ovom Uredbom.

(12)

Aktivnosti ESI fondova i operacije koje se njima podupiru trebale bi biti u skladu s primjenjivim pravom Unije i povezanim nacionalnim pravom kojim se izravno ili neizravno provodi ova Uredba i pravila za pojedine fondove.

(13)

U kontekstu svojih napora za povećanjem ekonomske, teritorijalne i socijalne kohezije Unija bi u svim fazama provedbe ESI fondova trebala težiti uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti muškaraca i žena te integraciji rodne perspektive, kao i borbi protiv diskriminacije koja se temelji na spolu, rasnom ili etničkom podrijetlu, religiji ili uvjerenju, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije, kao što je utvrđeno člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), člankom 10. UFEU-a i člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, posebno uzimajući u obzir pristup za osobe s invaliditetom, kao i članak 5. stavak 2. Povelje o temeljnim pravima kojim se navodi kako se nikoga ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad.

(14)

Ciljevi ESI fondova trebali bi se ostvarivati u okviru održivog razvoja i promicanja cilja Unije koji se odnosi na očuvanje, zaštitu i unapređenje kvalitete okoliša u skladu s člankom 11. i člankom 191. stavkom 1. UFEU-a, uzimajući u obzir načelo „onečišćivač plaća”. U tu svrhu, koristeći se metodologijom utemeljenoj na kategorijama intervencija ili na mjerama koju je Komisija usvojila provedbenim aktom koji odražava načelo proporcionalnosti države članice trebale bi osigurati informacije o podršci ciljevima povezanima s klimatskim promjenama u skladu s nastojanjem da se za te ciljeve troši najmanje 20 % proračuna Unije.

(15)

Radi doprinosa strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast kao i zadaćama pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, uključujući i ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, ESI fondovi trebali bi usmjeriti svoju potporu na ograničen broj zajedničkih tematskih ciljeva. Točno područje primjene svakog od ESI fondova trebalo bi utvrditi u pravilima za pojedine fondove. To bi se područje primjene trebalo moći ograničiti na samo neke tematske ciljeve utvrđene ovom Uredbom.

(16)

Kako bi se maksimalno povećala potpora iz ESI fondova te utvrdila strateška temeljna načela za olakšanje procesa programiranja na razini država članica i regija, trebalo bi uspostaviti Zajednički strateški okvir (ZSO). ZSO bi trebao olakšati sektorsku i teritorijalnu koordinaciju intervencija Unije u okviru ESI fondova te koordinaciju s drugim relevantnim politikama i instrumentima Unije u skladu s ciljevima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir ključna teritorijalna pitanja raznih vrsta teritorija.

(17)

ZSO bi trebao utvrditi na koji će način ESI fondovi doprinositi strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, pravila za promicanje integrirane upotrebe ESI fondova, pravila za koordinaciju između ESI fondova i drugih relevantnih politika i instrumenata Unije, horizontalna načela i međusektorske ciljeve politika za provedbu ESI fondova, mehanizme za rješavanje ključnih teritorijalnih pitanja i prioritetna područja za aktivnosti suradnje u okviru ESI fondova.

(18)

Države članice i regije sve se više suočavaju s pitanjima koja se odnose na učinke globalizacije, okolišne i energetske probleme, starenje stanovništva i demografska kretanja, tehnološke transformacije i zahtjeve za inovacijama te društvenu nejednakost. Zbog složene i međuzavisne prirode takvih pitanja, rješenja koja podupiru ESI fondovi trebala bi biti integrirane, multisektorske i multidimenzionalne prirode. U tom kontekstu, a s ciljem povećanja učinkovitosti i djelotvornosti ovih politika, trebalo bi biti moguće kombinirati ESI fondove u integrirane pakete prilagođene posebnim teritorijalnim potrebama.

(19)

Očekuje se kako će kombinacija smanjenja radno sposobnog stanovništva i povećanja udjela umirovljenika u općem stanovništvu, kao i problemi povezani s disperzijom stanovništva, nastaviti vršiti pritisak, između ostalog, na obrazovanje i strukture socijalne potpore država članica, pa time i na gospodarsku konkurentnost Unije. Prilagođavanje takvim demografskim promjenama jedan je od glavnih izazova s kojima će se te države članice i regije suočiti u nadolazećim godinama te mu se kao takvom treba pridati posebno velika važnost u regijama koje su najviše pogođene demografskim promjenama.

(20)

Na temelju ZSO-a svaka država članica trebala bi u suradnji sa svojim partnerima i u dijalogu s Komisijom sastaviti sporazum o partnerstvu. Sporazumom o partnerstvu trebalo bi prenijeti u nacionalni kontekst elemente utvrđene ZSO-om i utvrditi čvrste obveze u ostvarivanju ciljeva Unije programiranjem ESI fondova. Sporazumom o partnerstvu trebalo bi utvrditi mehanizme za osiguranje usklađenosti sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i zadaće pojedinih fondova prema njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, mehanizme za osiguranje djelotvorne i učinkovite provedbe ESI fondova te mehanizme za načelo partnerstva i integrirani pristup teritorijalnom razvoju. Potrebno je razlikovati ključne elemente sporazuma o partnerstvu koji podliježu odluci Komisije od drugih elemenata koji ne podliježu odluci Komisije i koje držav članica može izmijeniti. Nužno je predvidjeti posebne mehanizme za podnošenje i donošenje sporazuma o partnerstvu i programa za slučaj da je stupanje na snagu jedne ili više uredbi za pojedine fondove odgođeno, odnosno da se očekuje odgoda. To za sobom povlači utvrđivanje odredbi kojima se omogućuje podnošenje i usvajanje sporazuma o partnerstvu, čak i u nedostatku nekih elemenata povezanih s ESI fondom ili fondovima na koje je odgoda utjecala, kao i kasnije podnošenje revidiranog sporazuma o partnerstvu nakon stupanja na snagu odgođene uredbe za pojedini fond, ili više njih. Budući da bi se programi sufinancirani iz esi fondova na koje utječe odgoda stupanja na snagu trebali podnositi i usvajati tek nakon stupanja na snagu uredbe za pojedini fond, trebalo bi utvrditi primjerene rokove za podnošenje spomenutih programa.

(21)

Države članice trebale bi koncentrirati potporu kako bi osigurale znatan doprinos ostvarenju ciljeva Unije u skladu sa svojim posebnim nacionalnim i regionalnim razvojnim potrebama. Trebalo bi definirati ex ante uvjete, kao i sažet i iscrpan skup objektivnih kriterija za njihovo ispunjavanje kako bi se osiguralo postojanje potrebnih preduvjeta za djelotvorno i učinkovito korištenje potpore Unije. U tu bi se svrhu ex ante uvjeti trebali primjenjivati samo na prioritet određenog programa samo kada su izravno i istinski povezani s djelotvornim i učinkovitim ostvarivanjem specifičnog cilja prioriteta ulaganja ili prioriteta Unije, uzimajući u obzir da svi specifični ciljevi nisu nužno povezani s ex ante uvjetom utvrđenim u pravilima za pojedine fondove. Pri procjeni primjenjivosti ex ante uvjeta u obzir bi se trebalo uzeti načelo proporcionalnosti, prema potrebi uzimajući u obzir razinu dodijeljene potpore. Država članica bi u okviru svoje pripreme programa i, prema potrebi, sporazuma o partnerstvu trebala ocijeniti ispunjavanje primjenjivih ex ante uvjeta. Komisija bi trebala ocijeniti usklađenost i prikladnost informacija koje pruži država članica. Ako se neki primjenjivi ex ante uvjet ne ispuni u utvrđenom roku, Komisija bi trebala imati ovlast obustaviti međuplaćanja za relevantne prioritete programa pod točno određenim uvjetima.

(22)

Komisija bi 2019. trebala provesti reviziju uspješnosti na temelju okvira za procjenu ostvarenja postignuća i u suradnji s državama članicama. Za svaki program trebalo bi odrediti okvir za procjenu ostvarenja postignuća radi praćenja napretka u ostvarivanju ciljeva postavljenih za svaki prioritet za vrijeme trajanja programskog razdoblja od 2014. - 2020. („programsko razdoblje”). S ciljem osiguranja da se proračun Unije ne rasipa i ne troši neučinkovito, ako postoje dokazi da prioritet nije uspio ostvariti ključne etape koje se odnose samo na financijske pokazatelje, pokazatelje ostvarenja i ključne korake u provedbi navedene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća zbog jasno utvrđene manjkavosti u provedbi, što je ranije dojavila Komisija, a država članica nije poduzela potrebne korektivne mjere, Komisija bi trebala moći obustaviti plaćanja za određeni program ili, po završetku programskog razdoblja, primijeniti financijske korekcije. Pri primjeni financijskih korekcija u obzir bi se trebalo uzeti, uz dužno poštovanje načela proporcionalnosti, razinu apsorpcije i vanjsku čimbenike koji doprinose neuspjehu. Financijske korekcije ne bi se trebale primjenjivati ako ciljevi nisu ostvareni zbog društveno-gospodarskih ili okolišnih čimbenika, važnih promjena u gospodarskim ili okolišnim uvjetima u državi članici ili zbog razloga više sile koji znatno utječu na provedbu dotičnih prioriteta. Pokazatelji rezultata ne bi se trebali uzimati u obzir u svrhe obustava plaćanja ili financijskih korekcija.

(23)

Da bi se olakšalo usredotočivanje na postizanje rezultata i ostvarivanje ciljeva strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, za svaku državu članicu trebalo bi utvrditi pričuvu za ostvarenje postignuća koja iznosi 6 % ukupnih sredstava dodijeljenih u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, kao i u okviru EPFRR-a i za mjere koje se financiraju u okviru dijeljenog upravljanja u skladu s budućim pravnim aktom Unije o uvjetima financijske potpore pomorskoj i ribarstvenoj politici za programsko razdoblje 2014.–2020. („Uredba o EFPR-u”). Ta pričuva ne bi trebala postojati za programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” zbog njihove različitosti i višenacionalne prirode. Sredstva dodijeljena Inicijativi za zapošljavanje mladih kako je definirana u operativnom programu u skladu s Uredbom (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) (Uredba o ESF-u); tehnička pomoć na inicijativu Komisije; sredstva prenesena iz prvog stupa ZPP-a u EPFRR u skladu s Uredbom (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6); sredstva prenesena EPFRR-u u skladu s odredbama o dobrovoljnoj prilagodbi izravnih plaćanja u 2013. i prijenosima sredstava EPFRR-u, utvrđenima u Uredbi Vijeća (EZ) br. 73/2009 (7) u odnosu na kalendarske godine 2013. i 2014.; sredstva prenesena iz Kohezijskog fonda u instrument za povezivanje Europe; sredstva prenesena u Fond za europsku pomoć najugroženijima kako će biti definirano budućim pravnim aktom unije i inovativne mjere za održivi urbani razvoj trebali bi biti isključeni u svrhu izračunavanja pričuve za ostvarenje postignuća.

(24)

Stvaranje tješnje veze između kohezijske politike i gospodarskog upravljanja Unijom potrebno kako bi se osigurala djelotvornost izdataka u okviru ESI fondova podupiru čvrsto utemeljene gospodarske politike te da ESI fondovi prema potrebi budu preusmjereni na rješavanje gospodarskih problema s kojima se pojedina država članica susreće. U prvom dijelu mjera koje povezuju učinkovitost ESI fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, Komisija bi trebala biti u mogućnosti zatražiti izmjene sporazuma o partnerstvu i programa kako bi podržala provedbu odgovarajućih preporuka Vijeća ili maksimalno iskoristila učinak rasta i konkurentnosti dostupnih ESI fondova tamo gdje države članice primaju određenu financijsku potporu. Reprogramiranje bi trebalo koristiti samo u slučaju da ono zaista može imati izravan učinak na rješavanje određenih problema na koje ukazuju odgovarajuće preporuke Vijeća u okviru mehanizama gospodarskog upravljanja kako bi se izbjeglo učestalo reprogramiranje koje bi ometalo predvidivost upravljanja fondom. U drugom dijelu mjera koje povezuju učinkovitost ESI fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, kada država članica propusti poduzeti učinkovitu akciju u okviru postupka gospodarskog upravljanja, Komisija bi trebala Vijeću predložiti obustavu dijela ili svih obveza ili plaćanja za programe te države članice. Potrebno je uspostaviti različite postupke za obustavu obveza i plaćanja. Ipak, u oba slučaja, prilikom davanja prijedloga o obustavi, Komisija bi trebala uzeti u obzir sve relevantne informacije te temeljito razmotriti sve elemente i mišljenja koji proizlaze iz strukturnog dijaloga s Europskim parlamentom.

Opseg i razina obustave trebali bi biti razmjerni i učinkoviti te poštovati jednakost postupanja među državama članicama. Osim toga, prilikom obustave trebalo bi voditi računa o gospodarskim i društvenim okolnostima dotičnih država članica kao i o mogućem ukupnom gospodarskom učinku na državu članicu koji je rezultat različitih koraka u postupku u slučaju prekomjernog deficita (EDP) i u postupku u slučaju prekomjernog debalansa (EIP).

(25)

Sukladno Protokolu br. 15 o o određenim odredbama koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske priloženom UEU-u i UFEU-u, određene odredbe o prekomjernom deficitu i s njima povezani postupci ne primjenjuju se na Ujedinjenu Kraljevinu. Odredbe o obustavi svih ili dijela plaćanja i obveza stoga se ne bi trebale primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu.

(26)

Zbog iznimne važnosti načela sufinanciranja za provedbu ESI fondova, a kako bi se osiguralo preuzimanje odgovornosti za politiku na terenu, u skladu s razmjernom primjenom obustava, svaka odluka o obustavi nastala u okviru drugog dijela mjera koje povezuju učinkovitost ESI fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem trebala bi biti donesena uzimajući u obzir posebne zahtjeve koji se primjenjuju na predmetnu državu članicu kako bi se osiguralo sufinanciranje programa koji se financiraju iz ESI fondova. Čim država članica poduzme potrebne aktivnosti trebalo bi ukinuti obustavu i ponovno joj staviti na raspolaganje financijska sredstva.

(27)

ESI fondovi trebali bi se primijeniti kroz programe koji obuhvaćaju programsko razdoblje u skladu s sporazumom o partnerstvu. Programe bi trebale sastaviti države članice na temelju transparentnih postupaka te u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom. Države članice i Komisija trebale bi surađivati kako bi se osigurale koordinacija i dosljednost programskih mehanizama za ESI fondove. Budući da su sadržaji programa i sporazuma o partnerstvu međusobno usko povezani, programi bi se trebali podnijeti u roku od tri mjeseca od podnošenja sporazuma o partnerstvu. Trebalo bi predvidjeti rok od devet mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe za podnošenje programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” kako bi se u obzir uzela višenacionalna priroda tih programa. Posebno bi trebalo napraviti razliku između temeljnih elemenata sporazuma o partnerstvu i programa koji bi trebali biti podložni odluci Komisije te ostalih elemenata koji nisu obuhvaćeni odlukom Komisije i koji se mogu izmijeniti u okviru odgovornosti države članice. Programiranjem bi trebalo osigurati dosljednost sa ZSO-om i sporazumom o partnerstvu, usklađenost između ESI fondova te njihovu usklađenost s drugim instrumentima financiranja i, ako je potrebno, sredstvima Europske investicijske banke.

(28)

Kako bi se osigurala usklađenost između programa koji se podupiru u okviru različitih ESI fondova, posebno u kontekstu osiguravanja doprinosa strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, nužno je utvrditi zajedničke minimalne zahtjeve u pogledu sadržaja programa, koji se mogu nadopuniti pravilima za pojedine fondove da bi se u obzir uzela posebna priroda svakog ESI fonda.

(29)

Nužno je utvrditi jasne postupke za ocjenjivanje, usvajanje i izmjene programa Komisije. Kako bi se osigurala usklađenost između sporazuma o partnerstvu i programa, potrebno je precizirati da programi, uz iznimku programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, ne mogu biti odobreni prije nego što Komisija donese odluku o odobravanju sporazuma o partnerstvu. Kako bi se za države članice smanjila administrativna opterećenost, svako Komisijino prihvaćanje izmjena koje se odnose na pojedine dijelove programa trebalo bi automatski rezultirati izmjenom odgovarajućih dijelova sporazuma o partnerstvu. Osim toga, trenutačna mobilizacija sredstava dodijeljenih Inicijativi za zapošljavanje mladih trebala bi također biti osigurana donošenjem posebnih pravila za postupak podnošenja i odobravanja namjenskih operativnih programa za Inicijativu za zapošljavanje mladih iz Uredbe o ESF-u.

(30)

Radi optimizacije dodane vrijednosti iz ulaganja koja su u cijelosti ili djelomično financirana iz proračuna Unije u području istraživanja i inovacija, sinergijama bi se posebno trebalo težiti između operacija ESI fondova i programa Obzor 2020. uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8), poštujući pritom njihove zasebne ciljeve. Ključni mehanizmi za postizanje ovih sinergija trebali bi biti priznavanje fiksnih stopa za prihvatljive troškove iz programa Obzor 2020. za sličnu operaciju i sličnog korisnika te mogućnost da se u istoj operaciji kombinira financiranje iz različitih instrumenata Unije, uključujući ESI fondove i program Obzor 2020., izbjegavajući pritom dvostruko financiranje. Radi jačanja kapaciteta istraživanja i inovacija nacionalnih i regionalnih sudionika i postizanja cilja izgradnje „puta do izvrsnosti” u slabije razvijenim regijama i državama članicama i regijama s lošijim stupnjem istraživanja, razvoja i inovacija, trebalo bi razviti bliske sinergije između ESI fondova i programa Obzor 2020. u svim relevantnim programskim prioritetima.

(31)

Teritorijalna kohezija UFEU-om je dodana među ciljeve ekonomske i socijalne kohezije te je potrebno osvrnuti se na ulogu gradova, funkcionalnih geografskih područja i subregionalnih područja koja se susreću s posebnim geografskim ili demografskim problemima. U tu svrhu te kako bi se bolje mobilizirao potencijal na lokalnoj razini, trebalo bi utvrđivanjem zajedničkih pravila i osiguravanjem bliske koordinacije za sve relevantne ESI fondove ojačati i olakšati lokalni razvoj pod vodstvom zajednice. Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice trebao bi uzeti u obzir lokalne potrebe i potencijale, kao i relevantne sociokulturne značajke. Odgovornost za osmišljavanje i provedbu strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice u načelu trebaju snositi lokalne akcijske skupine koje predstavljaju interese zajednice. Detaljni mehanizmi koji se odnose na definiranje područja i stanovništva obuhvaćenih strategijama lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice trebali bi se utvrditi u relevantnim programima u skladu s pravilima za pojedine fondove.

(32)

Kako bi se olakšao izvediv pristup integraciji u proces programiranja, lokalni razvoj pod vodstvom zajednice može se provoditi u okviru jedinstvenog tematskog cilja, bilo s ciljem promicanja socijalne uključenosti i borbe proziv siromaštva, bilo s ciljem poticanja zapošljavanja i mobilnosti radne snage, neovisno o činjenici da bi mjere koje se financiraju u sklopu lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice mogle doprinijeti svim ostalim tematskim ciljevima.

(33)

Kad strategija urbanog ili teritorijalnog razvoja zahtijeva integrirani pristup jer uključuje investicije iz jednog ili više prioriteta jednog ili više operativnih programa, aktivnosti koje se podupiru iz fondova koji se mogu nadopuniti financijskom potporom iz EPFRR-a ili EFPR-a, trebale bi se moći provoditi kao integrirana teritorijalna ulaganja u okviru operativnog programa ili više njih.

(34)

Financijski instrumenti sve su važniji zbog učinka poluge koji imaju na ESI fondove, zbog svoje sposobnosti kombiniranja različitih oblika javnih i privatnih sredstava za potporu ciljeva javne politike te jer obnovljivi oblici financijskih sredstava takvu potporu čine dugoročno održivijom.

(35)

Financijske instrumente koje podržavaju ESI fondovi trebalo bi koristiti kako bi se odgovorilo na specifične potrebe tržišta na isplativ način. u skladu s ciljevima programa te se njima ne bi trebalo istisnuti privatno financiranje. Zbog toga bi odluku o financiranju mjera potpore financijskim instrumentima trebalo utemeljiti na ex ante procjeni kojom su ustanovljeni tržišni nedostaci ili neoptimalne razine ulaganja te procijenjena razina i opseg potreba za javnim ulaganjem. Ključne elemente ex ante procjene trebalo bi jasno definirati u ovoj Uredbi. Uzimajući u obzir detaljnu prirodu ex ante procjene, trebalo bi predvidjeti odredbe kojima se omogućuje provođenje ex ante procjena u fazama te revizija i ažuriranje ex ante procjene tijekom provedbe.

(36)

Financijske instrumente trebalo bi oblikovati i primjenjivati tako da se njima promiče znatno sudjelovanje ulagača iz privatnog sektora i financijskih institucija na temelju odgovarajuće podjele rizika. Da bi bili privlačni privatnom sektoru, od ključne je važnosti da se financijski instrumenti fleksibilno oblikuju i primjenjuju. Zbog toga bi upravljačka tijela trebala odabrati najprikladniji oblik primjene financijskih instrumenata kako bi se odgovorilo na posebne potrebe ciljnih regija u skladu s ciljevima relevantnog programa, rezultatima ex ante procjene i mjerodavnim propisima o državnoj potpori. Ta bi fleksibilnost prema potrebi trebala uključivati i mogućnost ponovnog korištenja dijela sredstava koji je vraćen tijekom razdoblja prihvatljivosti kako bi se predvidjela povlaštena naknada privatnim ulagačima ili javnim ulagačima koji djeluju u skladu s načelom tržišnog gospodarstva. Ta bi povlaštena naknada trebala uzeti u obzir tržišne standarde i osigurati da su sve državne potpore u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, a ograničena je na najmanji iznos potreban za kompenzaciju nedostatka dostupnog privatnog kapitala, uzimajući u obzir tržišne nedostatke ili neoptimalne razine ulaganja.

(37)

Kako bi se uzelo u obzir povratni karakter potpore dodijeljene kroz financijske instrumente i uskladilo s tržišnim praksama, potpora iz ESI fondova krajnjim primateljima u obliku kapitalnih ili kvazikapitalnih ulaganja, zajmova ili jamstava ili ostalih instrumenata za podjelu rizika trebala bi moći pokriti sva ulaganja krajnjih primatelja bez obzira na troškove u vezi s PDV-om. Prema tome, način na koji se PDV uzima u obzir na razini krajnjeg primatelja trebao bi biti relevantan u svrhu utvrđivanja prihvatljivosti izdataka u vezi s bespovratnim sredstvima samo u slučajevima kada se financijski instrumenti kombiniraju s nepovratnim sredstvima.

(38)

U slučajevima kada se iz određenih dijelova ulaganja ne stvaraju izravni financijski prihodi moglo bi biti opravdano kombiniranje financijskih instrumenata s bespovratnim sredstvima, u mjeri u kojoj to dopuštaju primjenjiva pravila o državnoj potpori, kako bi projekti bili financijski održivi. U tim bi slučajevima trebalo utvrditi posebne uvjete za sprečavanje dvostrukog financiranja.

(39)

Kako bi se osiguralo da se sredstvima dodijeljenima financijskim instrumentima za MSP-ove postigne djelotvorna i učinkovita kritična masa financiranja duga malih i srednjih poduzeća, trebalo bi biti moguće koristiti ta sredstva na cijelom državnom području predmetne države članice bez obzira na kategorije njezinih regija. Međutim, prilikom dogovaranja sporazuma o financiranju između države članice i EIB-a također bi trebalo dopustiti razmjerni povrat regiji ili skupini regija unutar iste države članice, kao dio jedinstvenog posebnog nacionalnog programa po financijskom doprinosu EFRR-a i EPFRR-a.

(40)

Doprinose država članica zajedničkom neograničenom jamstvu i financijske instrumente sekuritizacije u korist MSP-ova trebalo bi postupno uvoditi tijekom 2014., 2015. i 2016., a za iznose koje države članice trebaju platiti EIB-u trebao bi se u sporazumu o financiranju u skladu s time utvrditi vremenski raspored, poštujući standardnu bankarsku praksu i s ciljem raspoređivanja učinaka na odobrena sredstva za plaćanje za svaku pojedinu godinu.

(41)

U slučaju prenesenih sredstava u okviru sekuritizacije, na završetku programa trebalo bi osigurati da se u ime cilja podupiranja MSP-ova iskoristio barem iznos koji odgovara doprinosu Unije, u skladu s načelima koja se odnose na financijske instrumente i koja su navedena u Financijskoj uredbi.

(42)

Upravljačka tijela trebala bi biti fleksibilna kako bi usmjerila sredstva iz programa u financijske instrumente uspostavljene na razini Unije i kojima izravno ili neizravno upravlja Komisija, ili u one uspostavljene na nacionalnoj, regionalnoj, transnacionalnoj ili prekograničnoj razini te kojima upravlja upravljačko tijelo ili je upravljanje njima pod odgovornošću upravljačkog tijela. Upravljačka tijela također bi trebala imati mogućnost primjenjivati financijske instrumente izravno, kroz postojeće ili novoosnovane fondove ili kroz fondove fondova.

(43)

U interesu osiguravanja razmjernih mehanizama kontrole te štićenja dodane vrijednosti financijskih instrumenata, ciljane krajnje primatelje ne bi se trebalo odvraćati pretjeranim administrativnim opterećenjem. Tijela nadležna za reviziju programa trebala bi najprije provesti revizije na razini upravljačkih tijela i tijela koja provode financijske instrumente, uključujući fondove fondova. Međutim, mogu postojati posebne okolnosti kada dokumenti potrebni za provođenje tih revizija nisu dostupni na razini upravljačkih tijela ili na razini tijela koja provode financijske instrumente ili ti dokumenti ne predstavljaju istinitu i točnu evidenciju dodijeljene potpore. U tim posebnim slučajevima su stoga potrebne određene odredbe kako bi se revizije omogućile i na razini krajnjih primatelja.

(44)

Iznos uplaćen u bilo kojem trenutku iz ESI fondova u financijske instrumente treba odgovarati iznosu potrebnom za provedbu planiranih ulaganja i izvršenje uplata krajnjim primateljima, uključujući troškove i naknade za upravljanje. U skladu s tim, trebalo bi postupno uvoditi zahtjeve za međuplaćanja. Na iznos koji se treba uplatiti kao međuplaćanje trebala bi se primjenjivati gornja granica od 25 % ukupnog iznosa programskih doprinosa koji su odobreni za financijski instrument u okviru relevantnog sporazuma o financiranju, pri čemu bi sljedeća međuplaćanja ovisila o najmanjem postotku stvarnih iznosa uključenih kao opravdani trošak u prethodnim zahtjevima za međuplaćanja.

(45)

Potrebno je utvrditi posebna pravila o iznosima koji će se pri zaključenju programa prihvatiti kao prihvatljivi izdaci kako bi se osiguralo da se iznosi, uključujući troškove i naknade za upravljanje, uplaćeni iz ESI fondova u financijske instrumente učinkovito troše za ulaganja u krajnje primatelje. Ta bi pravila trebala biti dovoljno prilagodljiva da omoguće potporu instrumenata koji se temelje na vlastitom kapitalu u korist ciljnih poduzeća te bi njima stoga trebalo obuhvatiti i određene odlike specifične za instrumente koji se temelje na vlastitom kapitalu za poduzeća, kao što su tržišne prakse povezane s osiguravanjem daljnjeg financiranja na području fondova rizičnog kapitala. Ciljna bi poduzeća u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Uredbom trebala biti u stanju iskoristiti kontinuiranu potporu iz ESI fondova za navedene instrumente nakon isteka razdoblja prihvatljivosti.

(46)

Također je potrebno utvrditi posebna pravila o ponovnom korištenju sredstava koja se mogu pripisati potpori iz ESI fondova do kraja razdoblja prihvatljivosti te utvrditi dodatna pravila u vezi s korištenjem sredstava nakon završetka razdoblja prihvatljivosti.

(47)

U pravilu se potpora iz ESI fondova ne bi trebala koristiti za financiranje ulaganja koja su fizički već završena ili u potpunosti provedena na dan odluke o ulaganju. Međutim, kada je riječ o infrastrukturnim ulaganjima s ciljem davanja potpore urbanom razvoju ili urbanoj obnovi ili sličnim infrastrukturnim ulaganjima čiji je cilj diversifikacija nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima, određeni iznos potpore mogao bi biti potreban za reorganizaciju dužničkog portfelja u vezi s infrastrukturom koja je dio novog ulaganja. U tim bi se slučajevima trebala moći koristiti potpora iz ESI fondova kako bi se dužnički portfelj reorganizirao do najvišeg iznosa od 20 % ukupnog iznosa programske potpore ulaganju iz financijskog instrumenta.

(48)

Države članice trebale bi pratiti programe kako bi provodile preglede provedbe i napretka u ostvarivanju ciljeva programa. U tom cilju države članice trebale bi, u skladu sa svojim institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom, uspostaviti odbore za praćenje programa te utvrditi njihov sastav i zadaće u odnosu na ESI fondove. Uzimajući u obzir specifičnost programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, za odbore za praćenje tih programa trebalo bi utvrditi posebna pravila. Radi olakšavanja koordinacije među ESI fondovima mogli bi se uspostaviti zajednički odbori za praćenje. Kako bi se osigurala učinkovitost, odbor za praćenje trebao bi imati mogućnost davati upravljačkim tijelima opažanja u vezi s provedbom i evaluacijom programa, uključujući mjere povezane sa smanjenjem administrativnog opterećenja korisnika te pratiti aktivnosti poduzete na osnovi tih opažanja.

(49)

Kako bi se pojednostavile mjere upravljanja na svim razinama, potrebno je uskladiti mjere praćenja i izvješćivanja u vezi s ESI fondovima. Važno je osigurati razmjerne uvjete izvješćivanja, ali i dostupnost sveobuhvatnih informacija o napretku ostvarenom u ključnim točkama pregleda. Zbog toga je nužno da uvjeti izvješćivanja odražavaju potrebe za informacijama u danim godinama te da su usklađeni s vremenom provođenja pregleda uspješnosti.

(50)

Radi praćenja napretka programa svaka država članica i Komisija trebale bi održavati godišnji pregledni sastanak. Međutim, država članica i Komisija trebale bi imati mogućnost dogovoriti se o neodržavanju sastanka, osim 2017. i 2019. godine, kako bi se izbjegla nepotrebna administrativna opterećenja.

(51)

Kako bi Komisija mogla pratiti napredak postignut u ostvarivanju ciljeva Unije, kao i zadaća pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, države članice trebale bi podnositi izvješća o napretku provedbe svojih sporazuma o partnerstvu. Na temelju takvih izvješća Komisija bi 2017. i 2019. trebala izraditi strateško izvješće o napretku. Kako bi se osiguralo redovne rasprave o strateškoj politici na temu doprinosa ESI fondova ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te poboljšala kvaliteta trošenja i učinkovitost politike u skladu s Europskim semestrom, o strateškim bi izvješćima trebalo raspravljati u Vijeću, a na temelju tih rasprava Vijeće bi trebalo moći osigurati svoj doprinos procjeni na proljetnom sastanku Europskog vijeća, čija je tema bila uloga politika i instrumenata Unije u osiguravanju održivog rasta kojim se stvaraju radna mjesta u cijeloj Uniji.

(52)

Nužno je vrednovati učinkovitost, djelotvornost i učinak pomoći iz ESI fondova kako bi se poboljšala kvaliteta koncepta i provedbe programa te utvrdio njihov učinak u odnosu na ciljeve strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast i prema potrebi uzimajući u obzir opseg programa, u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP), kao i ciljeve u vezi sa nezaposlenošću u dotičnom programskom području. U tom bi pogledu trebalo odrediti odgovornosti država članica i Komisije.

(53)

Kako bi se poboljšala kvaliteta koncepta svakog programa te potvrdilo mogu li se njegovi ciljevi ostvariti, trebalo bi provesti ex ante evaluaciju svakog programa.

(54)

Plan evaluacije trebalo bi izraditi upravljačko tijelo ili država članica. Taj bi plan evaluacije trebao moćiobuhvaćati više od jednog programa. Tijekom programskog razdoblja upravljačka tijela trebala bi osigurati provođenje evaluacija kako bi procijenila učinkovitost, djelotvornost i učinak određenog programa. Odbor za praćenje i Komisija trebali bi biti obaviješteni o rezultatima evaluacija kako bi se olakšalo donošenje odluka u području upravljanja.

(55)

Ex post evaluacije trebale bi se provoditi kako bi se procijenila učinkovitost i djelotvornost ESI fondova i njihov utjecaj na sveukupne ciljeve ESI fondova i strategije Unije za pametan, održiv i uključiv razvoj, uzimajući u obzir ciljeve definirane u okviru te strategije Unije. Komisija za svaki od ESI fondova priprema sažeto izvješće u kojemu se navode glavni zaključci ex post evaluacija.

(56)

Trebalo bi odrediti vrste aktivnosti koje se na inicijativu Komisije i država članica mogu poduzeti kao tehnička pomoć uz potporu iz ESI fondova.

(57)

Kako bi se osiguralo učinkovito korištenje sredstava Unije i izbjeglo prekomjerno financiranje operacija kojima se, po završetku, ostvaruju neto prihodi, trebalo bi koristiti različite metode za utvrđivanje neto prihoda ostvarenih tim operacijama, uključujući pojednostavljeni pristup koji se temelji na fiksnim stopama za sektore ili podsektore. Fiksne stope trebale bi se temeljiti na, prema potrebi, povijesnim podacima dostupnima Komisiji, potencijalu za povrat troškova i načelu „onečiščivač plaća”. Trebala bi se donijeti i odredba o širenju fiksne stope na nove sektore, uvođenju podsektora ili reviziji stopa za buduće operacije kada budu dostupni novi podaci, preko delegiranih akata. Korištenje fiksne stope moglo bi biti posebno prikladno za operacije u području informacijske i komunikacijske tehnologije, istraživanja, razvoja i inovacija te energetske učinkovitosti. Osim toga, kako bi se osigurala primjena načela proporcionalnosti i u obzir uzele druge regulatorne ili ugovorne odredbe koje bi se mogle primijeniti, nužno je odrediti iznimke tih pravila.

(58)

Važno je osigurati proporcionalan pristup i izbjeći dvostruku provjeru financijskih potreba u operacijama kojima se stvara neto prihod po njihovu završetku i koje podliježu pravilima o državnim potporama, s obzirom na to da se tim pravilima uspostavljaju ograničenja za dodjelu potpora. U skladu s tim, u slučaju de minimis potpora, usklađenih državnih potpora MSP-ovima s ograničenjem intenziteta ili iznosa potpora, ili usklađenih državnih potpora velikim poduzećima, gdje je provedena pojedinačna provjera potreba za financiranjem u skladu s primjenjivim pravilima o državnoj potpori, ne bi se trebale primjenjivati odredbe koje zahtijevaju izračun neto prihoda. Ipak, države članice trebale bi imati mogućnost primjene metode za izračun neto prihoda kada je to predviđeno u nacionalnim pravilima.

(59)

Javno-privatna partnerstva (JPP-ovi) mogu biti učinkovit način obavljanja operacija kojima se osigurava ostvarenje ciljeva javne politike povezujući različite oblike javnih i privatnih resursa. Kako bi se olakšalo korištenje ESI fondova za potporu operacijama strukturiranima kao javno-privatna partnerstva, u ovoj Uredbi trebale bi se uzeti u obzir određene značajke specifične za njih prilagodbom nekih zajedničkih odredbi o ESI fondovima.

(60)

Trebalo bi utvrditi početni i završni datum prihvatljivosti izdataka kako bi se osiguralo ujednačeno i pravedno pravilo koje će se primjenjivati na ESI fondove diljem Unije. Radi lakše realizacije programa primjereno je precizirati da početni datum prihvatljivosti izdataka može biti prije 1. siječnja 2014. ako dotična država članica dostavi program prije tog datuma. Uzimajući u obzir hitnu potrebu za mobilizacijom sredstava namijenjenih Inicijativi za zapošljavanje mladih radi potpore njezinoj trenutačnoj provedbi, početni datum prihvatljivosti izdataka u okviru spomenute inicijative trebao bi iznimno biti 1. rujna 2013. S ciljem osiguravanja učinkovitog korištenja ESI fondova i smanjenja rizika za proračun Unije nužno je uspostaviti ograničenja potpore za dovršene operacije.

(61)

U skladu s načelom supsidijarnosti i podložno iznimkama utvrđenima Uredbom (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9), Uredbom o ESF-u, Uredbom (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10), Uredbom (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11), Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i Uredbom o EFPR-u, države članice trebale bi donijeti nacionalna pravila o prihvatljivosti izdataka.

(62)

Radi pojednostavljivanja upotrebe ESI fondova i smanjenja rizika od pogrešaka, uz, prema potrebi, istovremeno osiguravanje diferencijacije s ciljem odražavanja posebnosti politike, prikladno je utvrditi oblike potpore, usklađene uvjete za povrat bespovratnih sredstava i povratne pomoći, posebna pravila prihvatljivosti za bespovratna sredstva i povratnu pomoć te posebne uvjete o prihvatljivosti operacija ovisno o lokaciji.

(63)

Trebala bi postojati mogućnost pružanja potpore iz ESI fondova u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, povratne pomoći ili financijskih instrumenata, ili njihovom kombinacijom kako bi se nadležnim tijelima omogućio izbor najprikladnijeg oblika potpore u rješavanju prepoznatih potreba.

(64)

Da bi se osigurala učinkovitost, pravednost i održivost učinka intervencije ESI fondova, trebale bi postojati odredbe kojima se jamče dugotrajna ulaganja u poduzeća te sprečava upotreba ESI fondova za ostvarivanje neopravdane prednosti. Iskustvo je pokazalo da je najkraće prikladno razdoblje pet godina, osim ako je pravilima o državnoj potpori određeno neko drugo razdoblje. Ipak, te u skladu s načelom proporcionalnosti, moguće je da bi kraće razdoblje od tri godine bilo opravdano kada je riječ o ulaganjima za održavanje ulaganja ili za radna mjesta stvorena u okviru MSP-ova. Operacija koja uključuje ulaganje u infrastrukturu ili proizvodno ulaganje i u kojoj korisnik nije MSP trebala bi vratiti doprinos iz ESI fondova ako se proizvodna aktivnost u razdoblju od 10 godina nakon završnog plaćanja korisniku preseli izvan Unije. Preporučljivo je iz općeg uvjeta trajnosti isključiti aktivnosti koje podržava ESF i one koje ne obuhvaćaju produktivno ulaganje ili ulaganje u infrastrukturu, osim ako ti uvjeti proizlaze iz primjenjivih pravila o državnoj potpori, te iz istih uvjeta isključiti doprinose financijskim instrumentima ili iz financijskih instrumenata. Trebalo bi osigurati povrat nepropisno plaćenih sredstava i obraditi ih u skladu s postupcima u slučaju nepravilnosti.

(65)

Kako bi jamčile pravilnu uspostavu i funkcioniranje svojih sustava upravljanja i kontrole, države članice trebale bi donijeti odgovarajuće mjere da bi zajamčile zakonsku i pravilnu upotrebu fondova ESI fondova. Zbog toga bi trebalo točno utvrditi obveze država članica u pogledu sustava upravljanja programima i njihove kontrole te u pogledu sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti te kršenja prava Unije.

(66)

U skladu s načelima dijeljenog upravljanja države članice i Komisija trebale bi biti odgovorne za upravljanje programima i njihovu kontrolu. Države članice trebale bi, kroz svoje sustave upravljanja i kontrole, imati primarnu odgovornost za provedbu i kontrolu operacija u okviru programa. Kako bi se poboljšala učinkovitost kontrole odabira i provedbe operacija te funkcioniranje sustava upravljanja i kontrole, trebalo bi utvrditi funkcije upravljačkog tijela.

(67)

Države članice bi trebale ispunjavati obveze upravljanja, kontrole i revizije te preuzeti odgovornosti koje iz njih proizlaze i koje su utvrđene u pravilima o dijeljenom upravljanju navedenima u ovoj Uredbi, Financijskoj uredbi i pravilima za pojedine fondove. Države članice bi trebale osiguravati, u skladu s uvjetima iz ove Uredbe, postojanje učinkovitih mehanizama za razmatranje pritužbi u vezi s ESI fondovima. U skladu s načelom supsidijarnosti, države članice trebale bi na zahtjev Komisije razmotriti pritužbe koje su joj podnesene i ulaze u područje primjene njihovih mehanizama te bi trebale obavijestiti Komisiju o rezultatima razmatranja na zahtjev.

(68)

Trebalo bi utvrditi ovlasti i odgovornosti Komisije u odnosu na provjere učinkovitog funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole te da od države članice zahtijeva poduzimanje mjera. Komisija bi također trebala imati ovlasti provoditi revizije i provjere na terenu usredotočene na pitanja dobrog financijskog upravljanja kako bi mogla donijeti zaključke o uspješnosti ESI fondova.

(69)

Proračunske obveze Unije trebalo bi izvršavati na godišnjoj razini. Kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje programom, nužno je utvrditi zajednička pravila za predfinanciranje, zahtjeve za međuplaćanje i konačnu isplatu, ne dovodeći u pitanje posebna pravila potrebna za svaki odESI fondova.

(70)

Isplatom u obliku predfinanciranja na početku programa osigurava se da država članica raspolaže sredstvima za pružanje potpore korisnicima od početka provedbe programa kako bi ti korisnici primili predujme, kada je to potrebno, za planirana ulaganja i kako bi im sredstva bila isplaćena brzo nakon podnošenja zahtjeva za plaćanje. Stoga bi trebalo donijeti odredbe o iznosima početnog predfinanciranja iz ESI fondova. Iznos isplaćen kao početno predfinanciranje trebao bi se u cijelosti poravnati pri zaključenju programa.

(71)

Radi zaštite financijskih interesa Unije trebalo bi predvidjeti mjere koje su vremenski ograničene i koje dužnosniku za ovjeravanje omogućavaju da na osnovi delegiranja prekine plaćanje ako postoji jasan dokaz o ozbiljnim nedostacima u funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, nepravilnostima povezanima sa zahtjevom za plaćanje ili dokaz o nepodnošenju dokumenata potrebnih za pregled i prihvaćanje računa. Trajanje razdoblja prekida trebalo bi trajati do šest mjeseci, s mogućim produljenjem tog razdoblja do devet mjeseci ako se tako države članice dogovore, kako bi se osiguralo dovoljno vremena za rješavanje uzroka prekida plaćanja i na taj način izbjegla obustava plaćanja.

(72)

Radi zaštite proračuna Unije mogla bi se javiti potreba da Komisija provodi financijske korekcije. Radi jamčenja pravne sigurnosti državama članicama važno je utvrditi okolnosti u kojima kršenje važećeg prava Unije ili nacionalnog prava koje je povezano s njegovom primjenom može dovesti do financijskih korekcija Komisije. Kako bi se osiguralo da su bilo koje financijske korekcije koje Komisija može nametnuti državama članicama povezane sa zaštitom financijskih interesa Unije, trebalo bi ih ograničiti na slučajeve u kojima se kršenje važećeg prava Unije ili nacionalnog prava povezanog s primjenom relevantnog prava Unije izravno ili neizravno odnosi na prihvatljivost ili regularnost operacija i povezanih izdataka prijavljenih Komisiji ili na nadzor nad njima ili upravljanje istima. Kako bi se osigurala proporcionalnost važno je da Komisija prilikom odlučivanja o financijskoj korekciji razmotri prirodu i ozbiljnost kršenja te povezane financijske posljedice za proračun Unije.

(73)

Da bi se potaknula financijska disciplina, dobro je utvrditi mjere opoziva bilo kojeg dijela proračunske obveze u okviru nekog programa, posebno kad se određeni iznos može isključiti iz opoziva, a osobito kad su kašnjenja u provedbi rezultat okolnosti koje su neovisne o dotičnoj strani, neuobičajene ili nepredvidive te čije se posljedice ne mogu izbjeći usprkos pokazanom zalaganju, kao i u slučajevima kad je podnesen zahtjev za plaćanje, ali je rok plaćanja prekinut ili je isplata obustavljena.

(74)

Postupak opoziva također je nužan dio mehanizma dodjele sredstava pričuve za ostvarenje postignuća te bi u takvim slučajevima trebalo biti moguće ponovno raspodijeliti sredstva na sljedeću obvezu u drugim programima i prioritetima. Osim toga, trebalo bi predvidjeti ponovnu raspodjelu sredstava za obveze u drugim programima prilikom provedbe određenih specifičnih financijskih instrumenata u korist MSP-ova u slučaju kada do opoziva sredstava dolazi zbog prekida sudjelovanja države članice u tim financijskim instrumentima. Budući da će biti potrebno uvesti dodatne odredbe Financijske uredbe kako bi se omogućila takva preraspodjela odobrenih sredstava, ovi postupci trebali bi se primjenjivati samo počevši od datuma stupanja na snagu odgovarajuće izmjene Financijske uredbe.

(75)

Nužne su dodatne opće odredbe povezane s funkcioniranjem fondova. Radi povećanja dodane vrijednosti tih fondova te radi jačanja njihova doprinosa prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast i zadaća pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, funkcioniranje tih fondova trebalo bi pojednostaviti i usredotočiti ga na ciljeve „Ulaganje za rast i radna mjesta” i „Europska teritorijalna suradnja”.

(76)

Dodatne odredbe o posebnom funkcioniranju EPFRR-a i EFPR-a utvrđene su relevantnim zakonodavstvom za pojedine sektore.

(77)

Radi promicanja ciljeva ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije utvrđenih UFEU-om u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” trebalo bi podržati sve regije. Kako bi se osigurala uravnotežena i postupna potpora te odrazila razina gospodarskog i socijalnog razvoja, sredstva u okviru tog cilja trebalo bi dodijeliti iz EFRR-a i ESF-a te ih raspodijeliti na slabije razvijene regije, zatim tranzicijske i razvijenije regije u skladu s njihovim bruto domaćim proizvodom (BDP) po stanovniku u odnosu na prosjek EU-27. Kako bi se osigurala dugoročna održivost ulaganja iz ERDF-a i ESF-a, učvrstio postignuti razvoj i potaknuli gospodarski rast i društvena kohezija europskih regija, regijama čiji je BDP po stanovniku u programskom razdoblju između 2007. do 2013. bio niži od 75 % od prosjeka država EU-25 za referentno razdoblje, ali čiji se BDP po stanovniku povećao na više od 75 % od prosjeka BDP-a država EU-27 trebalo bi dodijeliti najmanje 60 % od okvirnog godišnjeg prosjeka sredstava koja su im bila dodijeljena u razdoblju od 2007. do 2013. Ukupna odobrena sredstva za državu članicu iz ERDF-a, ESF-a i Kohezijskog fonda trebala bi biti barem 55 % od pojedinačnih ukupnih dodijeljenih sredstava za razdoblje 2007. - 2013. Države članice čiji je bruto nacionalni dohodak (BND) po stanovniku manji od 90 % prosječnog BND-a Unije trebale bi u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” ostvariti koristi iz Kohezijskog fonda.

(78)

Trebalo bi utvrditi objektivne kriterije za određivanje regija i područja prihvatljivih za dobivanje potpore iz fondova. U tu svrhu određivanje regija i područja na razini Unije trebalo bi se temeljiti na zajedničkom sustavu klasifikacije regija koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (13) izmijenjenom Uredbom Komisije (EZ) br. 105/2007 (14).

(79)

Kako bi utvrdila odgovarajući financijski okvir za fondove, Komisija bi provedbenim aktima trebala uspostaviti godišnju raščlambu raspoloživih odobrenih sredstava za preuzete obveze koristeći se objektivnom i transparentnom metodom s ciljem usredotočenja na regije koje zaostaju u razvoju, uključujući one koje primaju prijelaznu pomoć. Kako bi se u obzir uzelo posebno teško stanje država članica koje prolaze kroz krizu i u skladu s Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (15), Komisija bi 2016. trebala revidirati ukupna odobrena sredstva svih država članica na temelju tada dostupnih najnovijih statističkih podataka, te, prema potrebiako postoji kumulativna divergencija od više od +/-5 %, prilagoditi ta odobrena sredstva. Potrebna prilagodba trebala bi se u jednakim omjerima rasporediti tijekom razdoblja između 2017. i 2020.

(80)

Kako bi se potaknulo nužno ubrzavanje razvoja infrastrukture u području prijevoza i energetike te informacijske i komunikacijske tehnologije širom Unije, trebalo bi uspostaviti Instrument za povezivanje Europe (CEF) u skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16). Potpora bi se iz Kohezijskog fonda trebala davati projektima kojima se provode osnovne mreže ili projektima i horizontalnim aktivnostima navedenima u dijelu I. Priloga toj uredbi.

(81)

Dodjela godišnjih odobrenih sredstava iz fondova državi članici trebala bi imati gornju granicu koja će se utvrditi na temelju BDP-a dotične države članice.

(82)

Nužno je utvrditi ograničenja sredstava za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” te donijeti objektivne kriterije za njihovo dodjeljivanje regijama i državama članicama. Države članice trebale bi potporu usmjeriti na način da se osigura dostatno ulaganje u zapošljavanje mladih, mobilnost radne snage, znanje, socijalnu uključenost i borbu protiv siromaštva tako da udio ESF-a kao postotak ukupnih kombiniranih sredstava za strukturne fondove i kohezijske fondove na razini Unije, izuzev potpore iz strukturnog fonda za prometnu infrastrukturu u okviru CEF-a i potpore iz strukturnih fondova za pomoć najugroženijima u državama članicama ne iznosi manje od 23,1 %.

(83)

S obzirom na krajnju nužnost pristupanja rješavanju problema nezaposlenosti mladih u najpogođenijim regijama i u Uniji općenito, Inicijativa za zapošljavanje mladih osniva se i financira iz posebno izdvojenih sredstava i s ciljanim ulaganjem iz ESF-a radi dodavanja i osnaživanja značajne potpore koja se već pruža kroz ESF. Cilj Inicijative za zapošljavanje mladih trebao bi biti pružanje potpore mladima, posebno onima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti se osposobljavaju, koji borave u regijama koje ispunjavaju uvjete. Inicijativu za zapošljavanje mladih trebalo bi provesti u sklopu cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

(84)

Osim toga, u skladu s glavnim ciljem smanjenja siromaštva, nužno je preusmjeriti sredstva iz Fonda europske pomoći za najugroženije kako bi se poticala socijalna uključenost. Trebalo bi predvidjeti mehanizam za prijenos sredstava u taj instrument iz sredstava koja su iz strukturnih fondova dodijeljena svakoj državi članici.

(85)

Uzimajući u obzir trenutačne gospodarske okolnosti, najviša razina prijenosa (određivanje gornje granice) iz fondova za svaku pojedinu državu članicu ne bi trebala rezultirati dodjelama sredstava po pojedinoj državi članici koja su viša od 110 % razine tih država u realnim iznosima za programsko razdoblje od 2007. do 2013.

(86)

S ciljem osiguravanja odgovarajućih iznosa za svaku kategoriju regije sredstva iz fondova ne bi trebalo prenositi između slabije razvijenih, tranzicijskih i razvijenijih regija, osim u opravdanim okolnostima povezanima s ostvarivanjem jednoga ili više tematskih ciljeva. Ti prijenosi ne bi trebali biti veći od 3 % od ukupnih odobrenih sredstava za tu kategoriju regije.

(87)

Kako bi se zajamčio istinski gospodarski učinak, potpora iz fondova ne bi trebala zamijeniti javne ili ekvivalentne strukturne rashode država članica u skladu s uvjetima iz ove Uredbe. Osim toga, da bi se pri pružanju potpore iz fondova uzeo u obzir širi gospodarski kontekst, razinu javnih rashoda treba odrediti imajući u vidu opće makroekonomske uvjete u kojima se odvija financiranje, na temelju pokazatelja iz programa stabilnosti i konvergencije koje države članice podnose na godišnjoj razini u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1466/1997 (17). Provjera načela dodatnosti koju obavlja Komisija treba se usredotočiti na one države članice u kojima slabije razvijene i tranzicijske regije obuhvaćaju najmanje 15 % stanovništva zbog opsega financijskih sredstava koja su im dodijeljena.

(88)

Nužno je utvrditi dodatne odredbe za programiranje, upravljanje, praćenje i kontrolu operativnih programa za koje se osigurava potpora iz fondova radi boljeg usredotočivanja na rezultate. Osobito je nužno utvrditi detaljne zahtjeve u smislu sadržaja operativnih programa. To bi trebalo olakšati predstavljanje dosljedne intervencijske logike kako bi se odgovorilo na uočene razvojne potrebe, utvrdio okvir za procjenu uspješnosti i poduprla djelotvorna i učinkovita primjena tih fondova. Kao opće načelo, prioritetna os trebala bi obuhvaćati jedan tematski cilj, jedan fond i jednu kategoriju regije. Prema potrebi, i kako bi se povećala djelotvornost u tematski koherentnom integriranom pristupu, prioritetna os trebala bi se moći odnositi na više od jedne kategorije ili regije, kombinirati jednu ili više komplementarnih investicijskih prioriteta iz EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda u okviru jednog tematskog cilja ili više njih.

(89)

U okolnostima kada država članica pripremi najviše jedan operativni program za svaki fond tako da se i programi i sporazum o partnerstvu pripremaju na nacionalnoj razini, trebalo bi utvrditi posebne mehanizme osiguravanja komplementarnosti takvih dokumenata.

(90)

Kako bi se pomirile potreba za sažetim operativnim programima u kojima se navode jasne obveze država članica i potreba za omogućavanjem fleksibilnosti u prilagođavanju promjenjivim okolnostima, trebalo bi razlikovati ključne elemente operativnog programa koji ovise o odluci Komisije od ostalih elemenata koji ne ovise o odluci Komisije i koje država članica može izmijeniti. Posljedično, trebalo bi predvidjeti postupke kojima se omogućava izmjena tih elemenata koji nisu ključni na nacionalnoj razini, bez odluke Komisije.

(91)

Radi jačanja komplementarnosti i pojednostavljivanja provedbe trebalo bi biti moguće kombinirati potporu iz Kohezijskog fonda i EFRR-a s potporom iz ESF-a u zajedničkim operativnim programima u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

(92)

Veliki projekti predstavljaju znatan dio troškova Unije i često imaju stratešku važnost u provedbi strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast. Stoga je opravdano da operacije koje su iznad određenih pragova i dalje podliježu posebnim postupcima odobrenja u skladu s ovom Uredbom. Prag bi se trebao uspostaviti u odnosu na ukupni prihvatljivi trošak nakon uzimanju u obzir očekivanih neto prihoda s višim pragom za projekte na području prometa zbog uobičajeno većeg opsega ulaganja u tom sektoru. U tu je svrhu radi osiguranja jasnoće primjereno utvrditi sadržaj prijave za veliki projekt. Primjena bi trebala sadržavati informacije potrebne za pružanje osiguranja da financijski doprinos iz fondova neće dovesti do značajnih gubitaka radnih mjesta na postojećim lokacijama u Uniji.

(93)

Kako bi se promovirala priprema i provedba velikih projekata na razumnoj, ekonomskoj i tehničkoj osnovi i potaknulo oslanjanje na stručno savjetovanje u ranoj fazi, kad su neovisni stručnjaci kojima Komisija pruža tehničku pomoć ili, u suglasnosti s Komisijom, drugi neovisni stručnjaci, u mogućnosti dati jasne izjave o izvedivosti i ekonomskoj održivosti velikih projekata, postupak odobrenja Komisije trebao bi biti pojednostavljen. Komisija bi trebala imati mogućnost da odbije dati odobrenje financijskog doprinosa samo kada ustanovi značajne nedostatke u neovisnom pregledu kvalitete.

(94)

U slučajevima u kojima nije proveden neovisni pregled kvalitete većeg projekta, države članice trebale bi podnijeti sve tražene informacije, a Komisija bi trebala ocijeniti veliki projekt kako bi utvrdila je li traženi financijski doprinos opravdan.

(95)

Kako bi se osigurao kontinuitet provedbe i izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje te radi usklađivanja s Odlukom Komisije o smjernicama za završetak programskog razdoblja 2007. – 2013., donesene su odredbe o pojedinim fazama velikih projekata odobrenih na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (18), za čije se razdoblje provedbe očekuje da će trajati duže od programskog razdoblja spomenute Uredbe. Pod određenim uvjetima trebao bi postojati brzi postupak za obavješćivanje o drugoj ili sljedećoj fazi velikog projekta, čiju je prethodnu fazu ili više njih odobrila Komisija u okviru programskog razdoblja 2007. – 2013., te za njezino odobravanje. Svaka pojedina faza takve višefazne operacije, koja je usmjerena k ostvarivanju ukupnog cilja, trebala bi se provoditi u skladu s pravilima odgovarajućih programskih razdoblja.

(96)

Kako bi se državama članicama dala mogućnost provedbe dijela nekog operativnog programa uz primjenu pristupa utemeljenog na rezultatima, korisno je osigurati zajednički akcijski plan koji se sastoji od jednog projekta ili skupine projekata koje provodi korisnik i koji doprinose ostvarivanju ciljeva operativnog programa. Da bi se pojednostavila i ojačala usmjerenost fondova na rezultate, upravljanje zajedničkim akcijskim planom trebalo bi se isključivo temeljiti na zajednički dogovorenim ključnim etapama, ostvarenjima i rezultatima koji su utvrđeni odlukom Komisije o donošenju zajedničkog akcijskog plana. Kontrola i revizija zajedničkog akcijskog plana također bi se trebala ograničiti na postizanje tih ključnih etapa, ostvarenja i rezultata. U skladu s tim nužno je utvrditi pravila o pripremi, sadržaju, donošenju i kontroli zajedničkog akcijskog plana te o financijskom upravljanju tim planom.

(97)

Nužno je donijeti posebna pravila o funkcijama odbora za praćenje te o godišnjim izvješćima o provedbi operativnih programa koji se podupiru iz fondova. Dodatne odredbe o posebnom funkcioniranju EPFRR-a trebale bi biti utvrđene relevantnim zakonodavstvom za pojedine sektore.

(98)

Kako bi se osigurala dostupnost važnih i aktualnih informacija o provedbi programa, nužno je da države članice Komisiji redovito dostavljaju ključne podatke. Da bi se izbjeglo dodatno opterećivanje država članica, te podatke trebalo bi ograničiti na podatke koji se prikupljaju kontinuirano, a trebalo bi ih slati sustavom elektroničke razmjene podataka.

(99)

Kako bi se osnažilo praćenje napretka s obzirom na provedbu fondova i olakšalo financijsko upravljanje, nužno je pravovremeno osigurati dostupnost osnovnih financijskih podataka o napretku provedbe.

(100)

U skladu s člankom 175. UFEU-a Komisija svake tri godine podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija kohezijska izvješća o napretku postignutom u ostvarivanju ciljeva Unije u području ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. Nužno je utvrditi odredbe koje se odnose na sadržaj tog izvješća.

(101)

Važno je predstaviti postignuća fondova široj javnosti i podići svijest o ciljevima kohezijske politike. Građani bi trebali imati pravo znati kako se ulažu financijska sredstva Unije. Odgovornost za predstavljanje odgovarajućih informacija javnosti trebali bi imati i upravljačka tijela i korisnici. Kako bi se osigurala veća učinkovitost u komuniciranju sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom trebala bi doprinijeti i pokrivanju korporativne komunikacijeo političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima ove Uredbe.

(102)

Radi poboljšanja pristupa informacijama o korisnicima projekta i transparentnosti tih informacija u svakoj državi članici trebalo bi staviti na raspolaganje jednu internetsku stranicu ili internetski portal na kojemu će biti predstavljene informacije o svim operativnim programima, uključujući popise operacija koje se podupiru u okviru svakog operativnog programa.

(103)

Kako bi se osiguralo širenje informacija o postignućima fondova i ulozi Unije u tim postignućima te kako bi se mogući korisnici informirali o mogućnostima financiranja, ovom bi se Uredbom trebala utvrditi detaljna pravila kojima se u obzir uzimaju operativni programi u skladu s načelom proporcionalnosti o mjerama informiranja i komunikacije te određena tehnička svojstva tih mjera.

(104)

Kako bi se osiguralo da je dodjeljivanje sredstava za svaki fond usmjereno na strategiju Unije za pametan, održiv i uključiv rast te na zadaće pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, nužno je utvrditi najviše iznose za dodjeljivanje tehničke pomoći za države članice. Također je potrebno osigurati da pravni okvir za programiranje tehničke pomoći olakšava stvaranje usmjerenih mehanizama isporuke u slučajevima u kojima države članice paralelno provode više fondova i trebalo bi omogućiti da taj okvir sadrži nekoliko kategorija regija.

(105)

Potrebno je odrediti elemente za prilagođavanje stope sufinanciranja iz fondova prioritetnim osima, posebno radi povećanja multiplikatorskog učinka sredstava Unije. Također je nužno odrediti najveće stope sufinanciranja po kategoriji regije kako bi se osiguralo poštovanje načela sufinanciranja određenom razinom javne ili privatne nacionalne potpore.

(106)

Za svaki operativni program države članice trebaju odrediti upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje i funkcionalno neovisno revizorsko tijelo. Kako bi se državama članicama omogućila fleksibilnost u uspostavi sustava kontrole, može im se dati mogućnost da dužnosti tijela za ovjeravanje obavlja upravljačko tijelo. Državi članici također bi trebalo dopustiti određivanje posredničkih tijela za obavljanje određenih poslova upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje. U tom slučaju države članice trebale bi jasno utvrditi svoje odgovornosti i funkcije.

(107)

Kako bi se uzela u obzir posebna organizacija sustava upravljanja i kontrole za fondove i EFPR te potreba osiguravanja proporcionalnog pristupa, trebalo bi utvrditi posebne odredbe za imenovanje upravljačkog tijela i tijela za ovjeravanje. Da bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje, ex ante provjera usklađenosti s kriterijima za imenovanje iz ove Uredbe trebala bi biti ograničena na upravljačko tijelo i tijelo za ovjeravanje te se, u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi, ne bi trebao zahtijevati dodatni revizorski rad kada je sustav u biti jednak onome iz programskog razdoblja 2007. - 2013. Ne bi trebalo biti potrebno zahtijevati da Komisija odobri imenovanje. Međutim, države članice trebale bi s ciljem povećanja pravne sigurnosti imati mogućnost da Komisiji podnesu dokumente o imenovanju, podložno određenim uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi. Praćenje usklađenosti s kriterijima za imenovanje koje se provodi na temelju mehanizama revizije i kontrole trebalo bi, ako rezultati pokažu neusklađenost s kriterijima, rezultirati korektivnim mjerama i mogućim prekidom imenovanja.

(108)

Upravljačko tijelo snosi glavnu odgovornost za djelotvornu i učinkovitu primjenu fondova i EFPR-a te time obavlja znatan broj poslova koji se odnose na upravljanje programom i njegovo praćenje, financijsko upravljanje i kontrole te odabir projekta. Sukladno tome bi trebalo utvrditi odgovornosti i dužnosti upravljačkog tijela.

(109)

Tijelo za ovjeravanje trebalo bi sastavljati zahtjeve za plaćanje i podnositi ih Komisiji. Ono bi trebalo sastavljati račune, potvrđujući njihovu potpunost, točnost i istinitost tih izvještaja te potvrđujući da su izdaci navedeni u računima u skladu s mjerodavnim pravilima Unije i nacionalnim pravilima. Trebalo bi utvrditi odgovornosti i dužnosti tijela za ovjeravanje.

(110)

Revizorsko tijelo trebalo bi osigurati provođenje revizija sustava upravljanja i kontrole, odgovarajućeg broja uzoraka operacija i računa. Trebalo bi utvrditi odgovornosti i dužnosti revizorskog tijela. Revizije prijavljenih izdataka trebale bi se provoditi na reprezentativnom uzorku operacija radi omogućavanja ekstrapolacije rezultata. U pravilu bi se statistička metoda uzorkovanja trebala koristiti kako bi se dobio pouzdan reprezentativan uzorak. Ipak, revizorska tijela trebala bi moći u propisno opravdanim slučajevima i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovoj Uredbi koristiti nestatističku metoda uzorkovanja.

(111)

Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije u pogledu financijske kontrole, trebalo bi pojačati suradnju između država članica i Komisije na tom području i utvrditi kriterije prema kojima Komisija može, u smislu vlastite strategije kontrole nacionalnih sustava, odrediti razinu jamstava koje bi trebala dobiti od nacionalnih revizorskih tijela.

(112)

Osim općih pravila financijskog upravljanja ESI fondovima, trebalo bi odrediti i dodatne odredbe za fondove i EFPR. Da bi se Komisiji prije prihvaćanja računa osigurala uvjerljiva jamstva, kod zahtjeva za međuplaćanje trebalo bi vraćati 90 % iznosa koji je rezultat primjene stope sufinanciranja za svaki prioritet, utvrđen u skladu s odlukom o donošenju operativnog programa, do prihvatljivog izdatka za prioritet. Ostatak nepodmirenih iznosa trebao bi se isplatiti državama članicama nakon prihvaćanja računa, pod uvjetom da Komisija dođe do zaključka da su računi potpuni, točni i istiniti.

(113)

Korisnici bi trebali primiti cjelokupni iznos potpore najkasnije 90 dana nakon datuma kada je korisnik podnio zahtjev za plaćanje, pod uvjetom da su dostupna sredstva iz isplata za početno i godišnje predfinanciranje te međuplaćanja. Upravljačko tijelo bi trebalo moći prekinuti rok ako priloženi dokumenti nisu potpuni ili ako postoji dokaz o nepravilnosti koji iziskuje daljnje ispitivanje. Trebalo bi predvidjeti početno i godišnje predfinanciranje kako bi se državama članicama u tim uvjetima osigurala dostatna sredstva za provedbu programa. Godišnje predfinanciranje trebalo bi poravnati svake godine pri prihvaćanju računa.

(114)

Kako bi se umanjio rizik od prijave nepravilnih izdataka, tijelu za ovjeravanje trebalo bi, bez dodatnih obrazloženja, omogućiti uključivanje iznosa koji zahtijevaju daljnju provjeru u zahtjev za međuplaćanjem po završetku proračunske godine u kojoj su navedeni u računovodstvenom sustavu tijela za ovjeravanje.

(115)

Kako bi se osigurala odgovarajuća primjena općih pravila o opozivu odobrenih sredstava, u pravilima za fondove i za EPFRR trebalo bi detaljno navesti kako se određuju rokovi za opoziv.

(116)

Kako bi se zahtjevi Financijske uredbe primijenili na upravljanje fondovima i EPFRR-om, nužno je odrediti postupke pripreme, pregleda i prihvaćanja računa, čime bi se osigurao jasan temelj i pravna sigurnost tih odredbi. Osim toga, kako bi se državama članicama omogućilo da na ispravan način ispunjavaju svoje obaveze, trebalo bi im omogućiti da isključe iznose koji se trenutačno pregledavaju radi utvrđivanja njihove legalnosti i ispravnosti.

(117)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje korisnika, trebalo bi odrediti posebne rokove unutar kojih upravljačka tijela moraju osigurati dostupnost dokumenata koji se odnose na operacije nakon podnošenja izdataka ili završetka operacije. U skladu s načelom proporcionalnosti razdoblje pohrane dokumenata trebalo bi ovisiti o ukupnim prihvatljivim izdacima operacije.

(118)

Budući da se računi provjeravaju i prihvaćaju svake godine, trebalo bi uvesti znatno jednostavniji postupak zaključivanja. Konačno zaključivanje programa trebalo bi se stoga temeljiti na dokumentima koji se odnose na konačnu obračunsku godinu i konačno izvješće o provedbi ili najnovije izvješće o provedbi, bez potrebe podnošenja bilo kakvih dodatnih dokumenata.

(119)

Radi zaštite financijskih interesa Unije i osiguravanja sredstava za učinkovitu provedbu programa trebalo bi utvrditi odredbe kojima se Komisiji omogućuje da obustavi plaćanje na razini prioriteta ili operativnog programa.

(120)

Kako bi se državama članicama osigurala pravna sigurnost, mogu se utvrditi posebni mehanizmi i postupci za financijske korekcije država članica i Komisije u odnosu na fondove i EFPR, u skladu s načelom proporcionalnosti.

(121)

Nužno je uspostaviti pravni okvir kojim se osigurava snažno upravljanje i sustavi kontrole na nacionalnoj i regionalnoj razini te primjerenu raspodjelu uloga i odgovornosti u kontekstu dijeljenog upravljanja. Ulogu Komisije stoga bi trebalo odrediti i objasniti te bi trebalo utvrditi proporcionalna pravila za primjenu financijskihkorekcija Komisije.

(122)

Učestalost revizija operacija trebala bi biti proporcionalna opsegu potpore Unije iz fondova i EFPR-a. Posebno, broj revizija trebao bi se smanjiti u slučajevima u kojima ukupni prihvatljivi izdaci neke operacije ne premašuju 200 000 EUR u slučaju EFRR-a i Kohezijskog fonda, 150 000 EUR u slučaju ESF-a i 100 000 EUR u slučaju EFPR-a. Međutim, trebalo bi biti moguće provoditi revizije u svakom trenutku kad postoji dokaz o nepravilnosti ili prijevari ili nakon zaključenja dovršenih operacija, kao dio revizorskog uzorka. Komisija bi trebala moći pregledati revizorski trag revizorskog tijela ili sudjelovati u revizijama koje revizorsko tijelo provodi na licu mjesta. Ako Komisija na taj način ne dobije potrebno osiguranje u vezi s učinkovitim funkcioniranjem revizorskog tijela, trebala bi moći provesti ponovnu provjenu revizorske aktivnosti ako je to u skladu s međunarodno priznatim revizorskim standardima. Kako bi razina revizije koju provodi bila proporcionalna riziku, Komisija bi trebala moći smanjiti broj revizorskih aktivnosti u odnosu na operativne programe ako nema znatnih nedostataka ili ako se može pouzdati u revizorsko tijelo. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za korisnike, trebalo bi uvesti posebna pravila za smanjenje rizika od preklapanja revizija istih operacije koje provode različite institucije, to jest Europski revizorski sud, Komisija i revizorsko tijelo.

(123)

Kako bi se dopunili i izmijenili određeni elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na europski kodeks ponašanja u pogledu partnerstva, dopune i izmjene odjeljaka 4. i 7. SO-a, kriterije za određivanje razine financijske korekcije koju treba primijeniti, posebna pravila o kupnji zemljišta i kombinaciji tehničke potpore s financijskim instrumentima, ulogu, odgovornosti i nadležnosti tijela koja provode financijske instrumente, upravljanje i kontrolu financijskih instrumenata, obustavu plaćanja financijskim instrumentima te sukladne prilagodbe u vezi sa zahtjevima za plaćanje, uspostavu sustava kapitalizacije godišnjih obroka za financijske instrumente, posebna pravila za kriterije za utvrđivanje troškova i naknada za upravljanje na temelju uspješnosti i primjenjivih pragova, kao i pravila za povrat kapitaliziranih troškova upravljanja i naknada za instrumente koji se temelje na vlastitom kapitalu i mikrokredite, prilagodbu fiksnih stopa za operacije kojima se ostvaruju neto prihodi u određenim sektorima, kao i utvrđivanje fiksnih stopa za određene sektore i podsektore u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, istraživanja,

razvoja i inovacija i energetske učinkovitosti te dodavanje sektora ili podsektora, metodologiju za izračun diskontiranog neto prihoda za operacije kojima se ostvaruju neto prihodi, dodatna pravila o zamjeni korisnika u okviru operacija JPP-a, minimalne zahtjeve koje treba uključiti u sporazume JPP-a, a koji su potrebni za primjenu odstupanja u vezi s prihvatljivošću izdataka, definiranje fiksne stope koja se primjenjuje na neizravne troškove bespovratnih sredstava na temelju postojećih metoda i odgovarajućihiznosa koji se primjenjuju u politikama Unije, metodologiju koja će se primjenjivati pri provedbi pregleda kvalitete velikog projekta, kriterije za utvrđivanje slučajeva nepravilnosti koje treba prijaviti, podatke koje treba dostaviti i uvjete i postupke koje treba primijeniti kako bi se odredilo hoće li države članice vratiti nepovratne iznose, podaci koje treba zabilježiti i pohraniti u računalnom obliku u okviru sustava praćenja koje su uspostavila upravljačka tijela, minimalne preduvjete za revizoerki trag, opseg i sadržaj revizija te metodologiju za odabir uzorka, korištenje podataka prikupljenih tijekom revizija te kriterije za određivanje slučajeva koje treba smatrati ozbiljnim nedostacima u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, za određivanje razine financijskih korekcija koja će se primjenjivati i primjenu fiksnih stopa ili ekstrapolacijskih financijskih korekcija. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na odgovarajući način.

(124)

U odnosu na sve ESI fondove Komisija bi trebala biti ovlaštena provedbenim aktima donositi odluke o odobravanju elemenata sporazuma o partnerstvu i njihovih izmjena, odluke o odobravanju elemenata revidiranog sporazuma o partnerstvu, odluke o programima i prioritetima koji su ostvarili svoje ključne etapei koji bi mogli imati koristi od dodjele pričuve za ostvarenje postignuća, odluke o izmjeni programa kao posljedica korektivnih mjera koje se odnose na prijenos financijskih sredstava u druge programe, odluke o godišnjim akcijskim planovima koji se financiraju tehničkom potporom na inicijativu Komisije te, u slučaju opoziva odobrenih sredstava, odluke o izmjeni odluka o donošenju programa; a u odnosu na EFRR, ESF i Kohezijski fond, odluke kojima se određuju regije i države članice koje ispunjavaju kriterije cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, odluke o godišnjoj raščlambi sredstava odobrenih državama članicama za preuzete obveze, odluke o iznosu koji treba prenijeti iz sredstava Kohezijskog fonda dodijeljenih svakoj državi članici CEF-u, odluke o iznosu koji se treba prenijeti iz sredstava strukturnih fondova dodijeljenih svakoj državi članici u instrument za pomoć najugroženijima, odluke o prihvaćanju prijenosa dijela odobrenih sredstava za cilj „Europska teritorijalna suradnja” cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta”, odluke o prijenosu financijske korekcije u slučaju

nepoštovanja dodatnosti, odluke o donošenju ili izmjeni operativnih programa, odluke o odbijanju financijskog doprinosa velikom projektu, odluke o odobravanju financijskog doprinosa za odabrani veliki projekt i o produljenju razdoblja za ispunjenje uvjeta u vezi s odobravanjem velikih projekata i odluke o zajedničkim akcijskim planovima, te u odnosu na EFRR, ESF, Kohezijski fond i EFPR, odluke o neprihvaćanju računa i o iznosu koji se naplaćuje u slučaju odbijanja računa, odluke o obustavi međuplaćanja i odluke o financijskim korekcijama.

(125)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u odnosu na model koji treba koristiti pri podnošenju izvješća o napretku, model operativnog programa za fondove, metodologiju koju je potrebno koristiti pri provođenju analize troškova i koristi kod velikih projekata, format informacija o velikim projektima, model za zajednički akcijski plan, model godišnjeg i konačnog izvješća o provedbi, učestalost izvješćivanja i format za izvješćivanje o nepravilnostima, model izjave o upravljanju, model revizijske strategije, mišljenje i godišnje izvješće o kontroli. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(126)

Kako bi se osigurao nužni doprinos i veće sudjelovanje država članica u slučajevima kada Komisija primjenjuje svoje provedbene ovlasti s ciljem provedbe ove Uredbe, u okviru određenih posebno osjetljivih područja politike povezanih s ESI fondovima, a radi jačanja uloge država članica u usvajanju jedinstvenih uvjeta u tom pogledu ili drugih izvršnih mjera koje ostavljaju znatne posljedice ili imaju potencijalno znatan utjecaj na nacionalno gospodarstvo, nacionalni proračun ili pravilno funkcioniranje javne uprave države članica, provedbene akte koji se odnose na metodologiju osiguravanja informacija za potporu ciljeva u području klimatskih promjena, detaljne odredbe kojima se osigurava konzistentan pristup određivanju u okviru za procjenu ostvarenja postignuća ključnih etapa i ciljeva za svaki od prioriteta i za procjenu ostvarivanja ključnih etapa i ciljeva, standardne uvjete za praćenje financijskih instrumenata, detaljne aranžmane prijenosa i upravljanja doprinosima programa kojima upravljaju tijela koja provode financijske instrumente, model sporazuma o financiranju s obzirom na zajednička neograničena jamstva i sekuritizaciju financijskih instrumenata u korist MSP-ova, modele koji se upotrebljavaju prilikom dodatnog izvješćivanja o financijskim instrumentima sa zahtjevima za isplatu Komisiji i prilikom izvješćivanja Komisije o financijskim podacima, uvjete za sustav elektroničke razmjene podataka za upravljanje i kontrolu, nomenklaturu na temelju koje se mogu odrediti kategorije intervencija u vezi s

prioritetnom osi operativnih programa, format za obavijesti o izabranom velikom projektu, tehnička obilježja mjera informiranja i komunikacije određene operacije te upute za stvaranje amblema te određivanje njegovih standardnih boja, model koji treba koristiti prilikom podnošenja financijskih podataka Komisiji u svrhu praćenja, detaljna pravila o razmjeni informacija između korisnika i upravljačkih tijela, tijela za ovjeravanje, revizorskih tijela i posredničkih tijela, model izvješća i mišljenja nezavisnog tijela za reviziju, opis postojećih funkcija i postupaka upravljačkih tijela i, prema potrebi, tijela za ovjeravanje, tehničke specifikacije sustava upravljanja i kontrole model zahtjeva za plaćanje i model računaprema potrebi trebalo bi donijeti u skladu s postupkom ispitivanja utvrđenim u članku 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(127)

Za neke provedbene akte koji se usvajaju u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 mogući učinak i posljedice toliko su važni za države članice da je iznimka od općeg pravila opravdana. U skladu s tim, ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta. Ti se provedbeni akti odnose na utvrđivanje metodologije za davanje informacija o potpori ciljeva povezanih s klimatskim promjenama; utvrđivanje metodologije za ključne etape u odnosu na okvir za procjenu ostvarenja postignuća; uvođenje standardnih uvjeta u vezi s financijskim instrumentima; utvrđivanje detaljnih postupaka za prijenos doprinosa iz programa i upravljanje njima s obzirom na određene financijske instrumente; usvajanje predloška za ugovore o financiranju u vezi sa zajedničkim neograničenim jamstvom i financijskim instrumentima sekuritizacije u korist malih i srednjih poduzeća; utvrđivanje modela koji treba koristiti za podnošenje izvješća Komisiji u vezi s financijskim instrumentima; određivanje nomenklature, na temelju koje se mogu odrediti kategorije intervencija u vezi s prioritetnom osi operativnih programa; utvrđivanje tehničkih obilježja mjera informiranja i komunikacije za određene operacije te upute za stvaranje amblema i određivanje njegovih standardnih boja; utvrđivanje tehničkih specifikacija evidencija evidentiranja i pohranjivanja podataka u vezi sa sustavom upravljanja i kontrole. Na te bi se provedbene akte stoga trebao primjenjivati članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

(128)

S obzirom na to da se ovom Uredbom zamjenjuje Uredba (EZ) br. 1083/2006, ta bi se uredba stoga trebala staviti izvan snage. Međutim, ova Uredba ne bi trebala utjecati na nastavak ili izmjenu pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1083/2006 ili bilo kojeg drugog zakonodavstva koje se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Zahtjevi podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1083/2006 stoga bi i dalje trebali važiti. Odstupajući od članka 59. stavka 1. točke (b) i Uredbe (EZ) br. 1083/2006, trebala bi se utvrditi i posebna prijelazna pravila o tome kada upravljačko tijelo može obavljati zadaće tijela za ovjeravanje u slučaju operativnih programa koji se provode na temelju prethodnog zakonodavnog okvira, za potrebe ocjenjivanja Komisije u skladu s člankom 73. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1083/2006 kod primjene članka 123. stavka 5. ove Uredbe i u vezi s postupkom odobravanja velikih projekata u skladu s člankom 102. stavkom 1. točkom (a) ove Uredbe.

(129)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest ojačati ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, ne mogu dostatno ostvariti države članice zbog opsega razlika između razina razvijenosti različitih regija i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju te ograničenosti financijskih sredstava država članica i regija, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(130)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO PRVI

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se zajednička pravila koja se primjenjuju na Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) koji funkcioniraju u skladu sa zajedničkim okvirom („europski strukturni i investicijski fondovi” - „ESI fondovi”). Njome se također utvrđuju odredbe potrebne za osiguravanje učinkovitosti ESI fondova i njihove međusobne koordinacije te njihove koordinacije s instrumentima Unije. Zajednička pravila koja se primjenjuju na ESI fondove navedena su u dijelu drugom.

U dijelu trećem utvrđuju se opća pravila kojima se uređuju EFRR, ESF (zajedno nazvani „strukturni fondovi”) i Kohezijski fond u pogledu zadataka, prioritetnih ciljeva i organizacija strukturnih fondova i Kohezijskog fonda („fondovi”), kriteriji koje države članice i regije moraju ispuniti kako bi ostvarile pravo na potporu iz fondova, raspoloživi financijski resursi te kriteriji njihove dodjele.

U dijelu četvrtom utvrđuju se opća pravila koja se primjenjuju na fondove i EFPR u vezi s upravljanjem i nadzorom, financijskim upravljanjem, računima i financijskim korekcijama.

Pravila utvrđena ovom Uredbom primjenjuju se ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene Uredbom (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20) i posebne odredbe utvrđene sljedećim uredbama („uredbe za pojedine fondove”) u skladu s petim stavkom ovog članka:

(1)

Uredba (EU) br. 1301/2013 („Uredba o EFRR-u”);

(2)

Uredba (EU) br. 1304/2013 („Uredba o ESF-u”);

(3)

Uredba (EU) br. 1300/2013 („Uredba o KF-u”);

(4)

Uredba (EU) br. 1299/2013 („Uredba o ETS-u”);

(5)

Uredba (EU) br. 1305/2013 („Uredba o EPFRR-u”); i

(6)

budući pravni akt Unije o uspostavi uvjeta za financijsku potporu za pomorsku i ribarstvenu politiku za programsko razdoblje 2014. - 2020. („Uredba o EFPR-u”);

Dio drugi ove Uredbe primjenjuje se na sve ESI fondove, osim kad su izričito dozvoljena odstupanja. U dijelovima trećem i četvrtom ove Uredbe utvrđuju se dodatna pravila uz dio drugi koja se primjenjuju na fondove, odnosno na fondove i EFPR i u njima se izričito mogu dozvoliti odstupanja u predmetnim uredbama za pojedine fondove. U uredbama za pojedine fondove mogu biti utvrđena dodatna pravila uz dio drugi ove Uredbe za ESI fondove, uz dio treći ove Uredbe za fondove i uz dio četvrti ove Uredbe za fondove i EFPR. Dodatna pravila u uredbama za pojedine fondove nisu u suprotnosti s dijelovima drugim, trećim ili četvrtim ove Uredbe. U slučaju dvojbi u vezi s primjenom odredbi, dio drugi ove Uredbe ima veću snagu od pravila za pojedine fondove, a dijelovi drugi, treći i četvrti ove Uredbe imaju veću snagu od uredbi za pojedine fondove.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„strategija Unije za pametan, održiv i uključiv rast” znači zajednički ciljevi u skladu s kojima se vode aktivnosti država članica i Unije, koji su utvrđeni u zaključcima koje je Europsko vijeće donijelo 17. lipnja 2010. u vidu Priloga I. (Nova europska strategija zapošljavanja i rasta, glavni ciljevi EU-a), u Preporuci Vijeća od 13. srpnja 2010. (21), Odluci Vijeća 2010/707/EU (22) te u svim revizijama tih zajedničkih ciljeva;

(2)

„strateški politički okvir” znači jedan ili više dokumenata sastavljenih na nacionalnoj ili regionalnoj razini kojima se utvrđuje ograničen broj koherentnih prioriteta postavljenih na osnovi dokaza i vremenskog okvira za provedbu tih prioriteta i koji mogu sadržavati mehanizam praćenja;

(3)

„strategija pametne specijalizacije” znači nacionalne ili regionalne inovacijske strategije koje postavljaju prioritete radi ostvarivanja konkurentske prednosti razvojem i usklađivanjem vlastitih prednosti u smislu istraživanja i inovacije s poslovnim potrebama za iskorištavanjem novih prilika i tržišnog razvoja na dosljedan način, istodobno izbjegavajući udvostručivanje i fragmentiranje napora; strategija pametne specijalizacije može poprimiti oblik nacionalnog ili regionalnog strateškog političkog okvira za istraživanje i inovaciju ili biti u njega uključene;

(4)

„pravila za pojedine fondove” znači odredbe utvrđene u dijelu trećem ili dijelu četvrtom ove Uredbe ili uredbe o jednom ili više ESI fondova koji se spominju ili navode u četvrtom stavku članka 1.;

(5)

„programiranje” znači proces organiziranja, odlučivanja i dodjele financijskih sredstava u nekoliko faza, s uključivanjem partnera u skladu s člankom 5., čija je svrha provedba zajedničkog djelovanja Unije i država članica na višegodišnjoj osnovi radi ostvarivanja ciljeva strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast;

(6)

„program” znači „operativni program” naveden u dijelu trećem ili dijelu četvrtom ove Uredbe i u Uredbi o EFPR-u te „program ruralnog razvoja” naveden u Uredbi o EPFRR-u;

(7)

"programsko područje" znači zemljopisno područje obuhvaćeno pojedinim programom, ili, u slučaju programa koji pokrivaju više od jedne kategorije regija, zemljopisno područje koje odgovara svekoj pojedinoj kategoriji regije;

(8)

„prioritet” u dijelu drugom i dijelu četvrtom ove Uredbe znači „prioritetne osi” iz dijela trećeg ove Uredbe za EFRR, ESF i Kohezijski fond i „prioritet Unije” iz Uredbe o EFPR-u i Uredbe o EPFRR-u.

(9)

„operacija” znači projekt, ugovor, aktivnost ili skupina projekata koje su odabrala upravljačka tijela dotičnih programa ili koji su pod njihovom odgovornošću te koji doprinose ostvarivanju ciljeva jednog ili više prioriteta na koje se odnose. U kontekstu financijskih instrumenata operaciju čine financijski doprinosi iz programa u financijske instrumente i naknadna financijska potpora koju pružaju ti financijski instrumenti;

(10)

„korisnik” znači javno ili privatno tijelo te, samo za potrebe Uredbe o EPFRR-u i Uredbe o EFPR-u, fizička osoba, odgovorna za pokretanje ili i za pokretanje i za provedbu operacija; u kontekstu shema državne pomoći, kako je definirano u točki 13. ovog članka, korisnik znači tijelo koje prima pomoć; u kontekstu financijskih instrumenata iz glave IV. dijela drugog ove Uredbe korisnik znači tijelo koje provodi financijski instrument ili fond fondova, ovisno o slučaju;

(11)

„financijski instrumenti”znači financijski instrumenati kako su utvrđeni u Financijskoj uredbi, osim ako je ovom Uredbom određeno drukčije;

(12)

„krajnji primatelj” znači pravna ili fizička osoba koja prima financijsku potporu iz financijskog instrumenta;

(13)

„državne potpore” znači potpore koje se uređuju člankom 107. stavkom 1. UFEU-a, a za potrebe ove Uredbe smatra se da ona također obuhvaća de minimis potpore (potpore male vrijednosti) u smislu Uredbe Komisije (EZ) br. 1998/2006 (23), Uredbe Komisije (EZ) br. 1535/2007 (24) te Uredbe Komisije (EZ) br. 875/2007 (25);

(14)

„dovršena operacija” znači fizički dovršena ili u cijelosti provedena operacija za koju su korisnici izvršili sva potrebna plaćanja te za koju je korisnicima uplaćen odgovarajući javni doprinos;

(15)

„javni rashodi” znači sve javne potpore u financiranju operacija, koje potječu iz proračuna nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela javne vlasti, proračuna Unije povezanog s ESI fondovima, proračuna tijela javnog prava ili proračuna udruga javnih tijela vlasti ili tijela javnog prava te koje, u svrhu određivanja stope sufinancirana za programe ili prioritete ESF-a, mogu obuhvaćati sva financijska sredstva kojima zajednički doprinose poslodavci i radnici.

(16)

„tijelo javnog prava” znači svako tijelo koje se uređuje javnim pravom u smislu članka 1. točke 9. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26) te svaka Europska grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS) uspostavljena u skladu s Uredbom (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (27), bez obzira na to smatra li se EGTS u odgovarajućim nacionalnim provedbenim odredbama tijelom javnog prava ili tijelom privatnog prava;

(17)

„dokument” znači spis ili elektronički medij u kojemu se nalaze informacije relevantne u kontekstu ove Uredbe;

(18)

„posredničko tijelo” znači svako javno ili privatno tijelo koje djeluje pod nadležnošću upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje, ili koje izvršava dužnosti u ime tog tijela u odnosu na korisnike koji provode operacije;

(19)

„strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice” znači usklađen skup operacija čija je svrha ostvarivanje lokalnih ciljeva i potreba te koje doprinose ostvarivanju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv razvoj i koje osmišljava i provodi lokalna akcijska skupina;

(20)

„sporazum o partnerstvu” znači dokument koji u suradnji s partnerima i u skladu s načelom upravljanja na više razina izrađuje država članica, kojim se utvrđuju strategija, prioriteti i mehanizmi te države članice za djelotvorno i učinkovito korištenje ESI fondovima radi provedbe strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te koji nakon procjene i dijaloga s dotičnom državom članicom odobrava Komisija;

(21)

„kategorija regija” znači kategorizacija regija na „slabije razvijene regije”, „tranzicijske regije” i „razvijenije regije” u skladu s člankom 90. stavkom 2.;

(22)

„zahtjev za plaćanje” znači zahtjev za plaćanje ili izjava o izdacima koju država članica podnosi Komisiji;

(23)

„EIB” znači Europska investicijska banka, Europski investicijski fond ili bilo koje ovisno društvo Europske investicijske banke;

(24)

„javno-privatna partnerstva” (JPP-ovi) znači oblici suradnje između javnih tijela i privatnog sektora, čiji je cilj poboljšati ostvarenje ulaganja u infrastrukturne projekte ili druge vrste operacija pružajući javne usluge podjelom rizika, udruživanjem stručnosti privatnog sektora ili dodatnim izvorima kapitala;

(25)

"operacija JPP-a" znači operacija koja se provodi ili se namjerava provesti u sklopu strukture javno-privatnog partnerstva;

(26)

„založni račun” znači bankovni račun obuhvaćen pisanim sporazumom između upravljačkog tijela ili posredničkog tijela i tijela koje provodi financijski instrument, ili u slučaju operacija JPP-a, pisani sporazum između korisnika javnog tijela i privatnog partnera koji je odobrilo upravljačko tijelo ili posredničko tijelo, otvoren posebno radi čuvanja sredstava koja se moraju isplatiti nakon razdoblja prihvatljivosti, samo u svrhe predviđene člankom 42. stavkom 1. točkom (c), člankom 42. stavkom 2., člankom 42. stavkom 3. i člankom 64., ili bankovni račun otvoren pod uvjetima da pruža istovrsna jamstva za isplate iz fondova;

(27)

„fond fondova” jest fond osnovan s ciljem pružanja potpore iz jednog ili više programa za nekoliko financijskih instrumenata. Kada se financijski instrumenti provode putem fonda fondova, tijelo koje provodi fond fondova smatra se jedinim korisnikom u smislu točke 10. ovog članka;

(28)

„MSP” znači mikropoduzeće, malo ili srednje poduzeće kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EZ (28);

(29)

„obračunska godina” znači, za potrebe dijela trećeg i dijela četvrtog, razdoblje od 1. srpnja do 30. lipnja, osim za prvu obračunsku godinu programskog razdoblja, za koju je to razdoblje od početnog datuma prihvatljivosti izdataka do 30. lipnja 2015. Konačna obračunska godina je razdoblje od 1. srpnja 2023. do 30. lipnja 2024.;

(30)

„financijska godina” znači, za potrebe dijela trećeg i dijela četvrtog, razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca;

(31)

„makroregionalna strategija” znači integrirani okvir koji je prihvatilo Europsko vijeće i koji se, između ostalog, može poduprijeti iz ESI fondova u svrhu rješavanja zajedničkih izazova s kojima se suočava definirano zemljopisno područje povezano s državama članicama te treće zemlje smještene na istom zemljopisnom području, koje pritom imaju koristi od pojačane suradnje koja doprinosi ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije;

(32)

„strategija morskih bazena” znači strukturirani okvir suradnje u odnosu na određeno geografsko područje, koji su izradile institucije Unije, države članice, njihove regije i, prema potrebi, treće zemlje koje dijele morski bazen; strategija morskih bazena uzima u obzir zemljopisne, klimatske, ekonomske i političke specifičnosti morskog bazena;

(33)

„primjenjiv ex ante uvjet” znači konkretan i unaprijed precizno određen kritičan čimbenik koji je preduvjet za djelotvorno i učinkovito ostvarivanje specifičnog cilja prioriteta ulaganja ili prioriteta Unije, izravno je i istinski s njime povezan i ima na njega izravan učinak;

(34)

„specifični cilj” znači rezultat kojem prioritet ulaganja ili prioritet Unije doprinosi u specifičnom nacionalnom ili regionalnom kontekstu radnjama ili mjerama poduzetima u sklopu takvog prioriteta;

(35)

„relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a” i „relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a” znači preporuke koje se odnose na strukturne probleme za koje je primjereno da se rješavaju višegodišnjim ulaganjima koja su u izravnom opsegu ESI fondova kako je određeno uredbama za pojedine fondove;

(36)

„nepravilnost” znači svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

(37)

„gospodarski subjekt” znači svaka fizička ili pravna osoba ili drugi subjekt koji sudjeluje u provođenju pomoći iz ESI fondova, osim država članica koje obavljaju svoje ovlasti kao javna tijela;

(38)

„sustavna nepravilnost” znači svaka nepravilnost koja se može ponavljati i koja ima visoku vjerojatnost pojavljivanja u sličnim vrstama operacija, što je rezultat ozbiljnih nedostataka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, uključujući nemogućnost uspostave odgovarajućih postupaka u skladu s ovom Uredbom i pravilima za pojedine fondove.

(39)

„ozbiljan nedostatak u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole” znači, u svrhu provedbe fondova i EFPR-a u okviru dijela četvrtog, nedostatak koji iziskuje znatna unaprjeđivanja sustava, izlaže fondove i EFPR znatnom riziku od nepravilnosti te čije postojanje nije usklađeno s nekvalificiranim revizorskim mišljenjem o funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole.

Članak 3.

Izračun vremenskih ograničenja za odluke Komisije

U skladu s člankom 16. stavcima 2. i 3., člankom 29. stavkom 3., člankom 30. stavcima 2. i 3., člankom 102. stavkom 2., člankom 107. stavkom 2. i člankom 108. stavkom 3., Komisiji je određeno vremensko ograničenje za usvajanje i izmjenu odluke provedbenim aktom, vremensko ograničenje ne uključuje razdoblje koje počinje danom nakon datuma slanja primjedaba Komisije državi članici i traje sve dok država članica ne odgovori na primjedbe.

DIO DRUGI

ZAJEDNIČKE ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA ESI FONDOVE

GLAVA I.

NAČELA POTPORE UNIJE ESI FONDOVIMA

Članak 4.

Opća načela

1.   ESI fondovi u višegodišnjim programima osiguravaju potporu kojom se dopunjuju nacionalne, regionalne i lokalne intervencije radi provedbe strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i zadaća pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, uzimajući u obzir relevantne integrirane smjernice Europa 2020. i relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a te relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a i, prema potrebi, na nacionalnoj razini, nacionalni program reformi.

2.   Komisija i države članice, uzimajući u obzir poseban kontekst svake države članice, osiguravaju da potpora iz ESI fondova bude u skladu s relevantnim politikama, horizontalnim načelima iz članaka 5., 7. i 8. i prioritetima Unije te da se njome dopunjuju drugi instrumenti Unije.

3.   Potpora iz ESI fondova primjenjuje se u bliskoj suradnji Komisije i država članica u skladu s načelom supsidijarnosti.

4.   Države članice na odgovarajućoj teritorijalnoj razini, u skladu sa svojim institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom, i tijela koja su one odredile u tu svrhu trebaju biti odgovorni za pripremu i provedbu programa i izvršavanje svojih zadataka u partnerstvu s relevantnim partnerima navedenima u članku 5., u skladu s ovom Uredbom i pravilima za pojedine fondove.

5.   Pri određivanju mehanizama primjene ESI fondova i korištenja tim fondovima, a posebno financijskih i administrativnih sredstava potrebnih za pripremu i provedbu programâ, u odnosu na praćenje, izvješćivanje, evaluaciju, upravljanje i kontrolu, poštuje se načelo proporcionalnosti, vodeći računa o razini dodijeljene potpore te uzimajući u obzir opći cilj smanjenja administrativnog opterećenja tijela uključenih u upravljanje i kontrolu programa.

6.   U skladu sa svojim odgovornostima Komisija i države članice osiguravaju koordinaciju između ESI fondova te ESI fondova i drugih relevantnih politika, strategija i instrumenata Unije, uključujući one koji se nalaze u okviru vanjskog djelovanja Unije.

7.   Dio proračuna Unije koji se dodjeljuje za ESI fondove izvršava se u okviru dijeljenog upravljanja između država članica i Komisije u skladu s člankom 59. Financijske uredbe, uz iznimku iznosa Kohezijskog fonda koji se prenosi u CEF naveden u članku 92. stavku 6. ove Uredbe te inovativnih aktivnosti Komisije u skladu s člankom 8. Uredbe o EFRR-u te tehničke pomoći na inicijativu Komisije i potpore izravnom upravljanju u skladu s Uredbom o EFPR-u.

8.   Komisija i države članice primjenjuju načelo dobrog financijskog upravljanja u skladu s člankom 30. Financijske uredbe.

9.   Komisija i države članice osiguravaju učinkovitost ESI fondova tijekom pripreme i provedbe, u odnosu na praćenje, izvješćivanje i evaluaciju.

10.   Komisija i države članice postupaju u skladu sa svojim ulogama u ESI fondovima radi smanjenja administrativnog opterećenja korisnika.

Članak 5.

Partnerstvo i upravljanje na više razina

1.   Za sporazum o partnerstvu i svaki pojedini program svaka država članica, u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom, organizira partnerstvo s nadležnim regionalnim i lokalnim tijelima. Partnerstvo također uključuje sljedeće partnere:

(a)

nadležna urbana i druga javna tijela;

(b)

gospodarske i socijalne partnere; i

(c)

nadležna tijela koja predstavljaju civilno društvo, uključujući partnere na području zaštite okoliša, nevladine organizacije i tijela zadužena za promicanje socijalne uključenosti, ravnopravnosti spolova i nediskriminacije.

2.   U skladu s načelom upravljanja na više razina države članice uključuju partnere iz stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i izvještaja o napretku i tijekom izrade i provedbe programa, uključujući sudjelovanjem u odborima za praćenje programa u skladu s člankom 48.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 149. kako bi osigurala europski kodeks ponašanja za partnerstvo („kodeks ponašanja”) u svrhu podupiranja i olakšavanja državama članicama u organizaciji partnerstava, u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka. Kodeksom ponašanja određuje se okvir unutar kojeg države članice u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom, kao i svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, ostvaruju provedbu partnerstva. Kodeks ponašanja, potpuno poštujući načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, utvrđuje sljedeće elemente:

(a)

glavna načela za transparentne postupke koji se moraju slijediti pri određivanju relevantnih partnera uključujući, prema potrebi, njihove krovne organizacije kako bi se državama članicama olakšalo određivanje najprikladnijih relevantnih partnera u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom;

(b)

glavna načela i dobre primjere iz prakse za uključenost različitih kategorija relevantnih partnera, kao što je utvrđeno u stavku 1., u izradu Sporazuma o partnerstvu i programa, informacija o njihovoj uključenosti i u različitim fazama provedbe;

(c)

dobre primjere iz prakse za izradu pravila za članstvo i interne postupke odbora za praćenje o kojima će prema potrebi odlučiti države članice ili odbori za praćenje programa u skladu s relevantnim odredbama ove Uredbe i pravilima za pojedine fondove;

(d)

glavne ciljeve i dobre primjere iz prakse u slučajevima kada upravljačko tijelo uključuje relevantne partnere u izradi poziva za dostavu prijedloga i posebno najbolje primjere iz prakse za izbjegavanje mogućih sukoba interesa u slučajevima kad je moguće da relevantni partneri budu i potencijalni korisnici te za uključenost relevantnih partnera u izradu izvješća o napretku i u odnosu na praćenje i evaluaciju programa u skladu s relevantnim odredbama ove Uredbe i pravilima za pojedine fondove;

(e)

okvirna područja, teme i dobre primjere iz prakse kako nadležna tijela država članica mogu koristiti ESI fondove, uključujući tehničku pomoć u jačanju institucionalnog kapaciteta relevantnih partnera u skladu s relevantnim odredbama ove Uredbe i pravilima za pojedine fondove;

(f)

ulogu Komisije u širenju dobrih primjera iz prakse;

(g)

glavna načela i dobre primjere iz prakse koja državama članicama mogu olakšati procjenu provedbe partnerstva i njegove dodane vrijednosti.

Odredbe kodeksa ponašanja ni na koji način neće osporavati relevantne odredbe ove Uredbe ili pravila za pojedine fondove.

4.   O delegiranom aktu iz stavka 3. ovog članka o Europskom kodeksu ponašanja o partnerstvu Komisija istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće do 18. travnja 2014. Taj delegirani akt ne određuje datum početka primjene raniji od datuma njegova donošenja.

5.   Kršenje obveza nametnutih državi članici, bilo ovim člankom ili delegiranim aktom usvojenim u skladu sa stavkom 3. ovog članka ne predstavlja nepravilnost koja vodi do financijske korekcije prema članku 85.

6.   Komisija se najmanje jednom godišnje za svaki od ESI fondova savjetuje s organizacijama koje predstavljaju partnere na razini Unije o primjeni potpore iz tog ESI fonda te o ishodu obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

Članak 6.

Usklađenost s pravom Unije i nacionalnim pravom

Operacije koje podupiru ESI fondovi bit će u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom koji se tiče njegove primjene („primjenjivo pravo”)

Članak 7.

Promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i zabrana diskriminacije

Države članice i Komisija osiguravaju da se promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i integracija rodne perspektive uzmu u obzir tijekom izrade i provedbe programa, uključujući u odnosu na njegovo praćenje, izvješćivanje i evaluaciju.

Države članice i Komisija poduzimaju odgovarajuće korake za sprečavanje svake diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije tijekom izrade i provedbe programa. Dostupnost za osobe s invaliditetom posebno se uzima u obzir tijekom izrade i provedbe programa.

Članak 8.

Održivi razvoj

Ciljevi ESI fondova ostvaruju se u skladu s načelom održivog razvoja i promicanjem cilja Unije koji se odnosi na očuvanje, zaštitu i unapređenje kvalitete okoliša u skladu s člankom 11. i člankom 191. stavkom 1. UFEU-a, uzimajući u obzir načelo „onečišćivač plaća”.

Tijekom izrade i provedbe sporazuma o partnerstvu i programa države članice i Komisija promiču zahtjeve za zaštitu okoliša, učinkovitost resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu istima, bioraznolikost, spremnost na katastrofe te prevenciju rizika i upravljanje njima. Države članice pružaju informacije o potpori ciljevima na području klimatskih promjena koristeći se metodologijom utemeljenom na kategorijama intervencija ili mjerama kako je prikladno za svaki od fondova. Ta metodologija sastoji se od ponderiranja potpore koja se dodjeljuje iz ESI fondova, na razini koja odražava opseg do kojeg ta potpora doprinosi ciljevima ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima. Specifično ponderiranje razlikuje se o tome doprinosi li potpora značajno ili umjereno ciljevima klimatskih promjena. Tamo gdje potpora ne doprinosi značajno tim ciljevima ili je doprinos beznačajan, dodjeljuje se ponderirana vrijednost nula. U slučaju EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda ponderirane vrijednosti dodaju se kategorijama intervencije koje su uspostavljene unutar nomenklature koju je usvojila Komisija. U slučaju EPFRR-a ponderiranje se dodaje žarišnim područjima navedenim u uredbi EPFRR-a, a u slučaju EFPR-a dodaje se vrijednostima navedenim u Uredbi o EFPR-u.

Komisija provedbenim aktom određuje jedinstvene uvjete za svaki od ESI fondova za primjenu ove metodologije iz drugog stavka. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

GLAVA II.

STRATEŠKI PRISTUP

POGLAVLJE I.

Tematski ciljevi ESI fondova i Zajedničkog strateškog okvira

Članak 9.

Tematski ciljevi

Kako bi doprinijelo strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i zadaćama pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, svaki ESI fond podupire sljedeće tematske ciljeve:

(1)

jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija;

(2)

poboljšanje pristupa informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji te njezine uporabe i kvalitete;

(3)

jačanje konkurentnosti MSP-ova, poljoprivrednog sektora (u sklopu EPFRR-a) te sektora ribarstva i akvakulture (u sklopu EFPR-a);

(4)

podršku prelasku na ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 u svim sektorima;

(5)

promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njima;

(6)

očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa;

(7)

promicanje održivog prometa i uklanjanje uskih grla u infrastrukturi ključnih mreža;

(8)

promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage;

(9)

promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svake diskriminacije;

(10)

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje;

(11)

jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave.

Tematski ciljevi pretaču se u prioritete za pojedine ESI fondove i utvrđuju u pravilima za pojedine fondove.

Članak 10.

Zajednički strateški okvir

1.   Radi promicanja usklađenog, uravnoteženog i održivog razvoja Unije uspostavlja se Zajednički strateški okvir („ZSO”), određen u Prilogu I. ZSO-om se utvrđuju strateška temeljna načela kako bi se olakšao proces programiranja i sektorska i teritorijalna koordinacija intervencija Unije u okviru ESI fondova te koordinacija s drugim relevantnim politikama i instrumentima Unije u skladu s ciljevima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir ključna teritorijalna pitanja za razne vrste teritorija.

2.   Strateška temeljna načela utvrđena ZSO utvrđuju se u skladu sa svrhom i opsegom potpore koju pruža svaki ESI fond, u skladu s pravilima kojima se uređuje rad svakog ESI fonda, kao što je definirano u ovoj Uredbi i pravilima za pojedine fondove. ZSO ne nameće dodatne obveze državama članicama izvan onih obuhvaćenih okvirom relevantnih sektorskih politika Unije.

3.   ZSO olakšava izradu sporazuma o partnerstvu i programa u skladu s načelima proporcionalnosti i supsidijarnosti te uzima u obzir nacionalne i regionalne nadležnosti pri odlučivanju o posebnim i odgovarajućim mjerama politike i koordinacije.

Članak 11.

Sadržaj

ZSO-om se utvrđuju:

(a)

mehanizmi kojima se osigurava doprinos ESI fondova strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast te usklađenosti i dosljednosti programiranja ESI fondova s relevantnim preporukama za pojedinu zemlju donesenima u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantnim preporukama Vijeća donesenima u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a i, prema potrebi, na nacionalnoj razini, nacionalnim programom reformi;

(b)

pravila za promicanje integrirane upotrebe ESI fondova;

(c)

pravila za koordinaciju između ESI fondova s drugim relevantnim politikama i instrumentima Unije, uključujući vanjske instrumente suradnje;

(d)

horizontalna načela iz članaka 5., 7. i 8. i međusektorski ciljevi politike za provedbu ESI fondova;

(e)

pravila za rješavanje ključnih teritorijalnih pitanja za urbana, ruralna, obalna i ribolovna područja, demografskih izazova regija ili posebnih potreba geografskih područja suočenih s teškim i trajnim prirodnim ili demografskim teškoćama kako je navedeno u člancima 174. UFEU-a i posebnih problema najudaljenijih regija u smislu članka 349. UFEU-a;

(f)

prioritetna područja za aktivnosti suradnje u okviru ESI fondova, prema potrebi uzimajući u obzir makroregionalne strategije i strategije morskih bazena.

Članak 12.

Revizija

Ako postoje znatne promjene socijalne ili ekonomske situacije u Uniji ili strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, Komisija može podnijeti prijedlog za pregled ZSO-a, ili Europski parlament ili Vijeće, postupajući u skladu s člancima 225. odnosno 241. UFEU-a, mogu zatražiti od Komisije da podnese takav prijedlog.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kako bi se dopunili ili izmijenili odjeljci 4 i 7. Priloga I. kad je potrebno uzeti u obzir promjene politika ili instrumenata Unije navedenih u odjeljku 4. ili promjene aktivnosti suradnje navedenih u odjeljku 7., ili uzeti u obzir uvođenje novih politika, instrumenata ili aktivnosti suradnje Unije.

Članak 13.

Smjernice za korisnike

1.   Komisija priprema smjernice za učinkovito pristupanje i korištenje ESI fondovima te za iskorištavanje komplementarnosti s ostalim instrumentima relevantnih politika Unije.

2.   Smjernice se sastavljaju do 30. lipnja 2014. i sadržavaju pregled dostupnih relevantnih instrumenata na razini Unije za svaki tematski cilj, s detaljnim izvorima informacija, primjerima dobre prakse za kombiniranje dostupnih instrumenata financiranja u okviru područja politike, opis relevantnih tijela i tijela uključenih u upravljanje svakim instrumentom, kontrolni popis za potencijalne korisnike kako bi im se pružila pomoć pri određivanju najprikladnijeg izvora financiranja.

3.   Smjernice se objavljuju na internetskim stranicama relevantne glavne uprave Europske komisije. Komisija i upravljačka tijela, postupajući u skladu s pravilima za pojedine fondove. te u suradnji s Odborom regija, osiguravaju prosljeđivanje smjernica potencijalnim korisnicima.

POGLAVLJE II.

Sporazum o partnerstvu

Članak 14.

Izrada sporazuma o partnerstvu

1.   Svaka država članica izrađuje sporazum o partnerstvu za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

2.   Sporazum o partnerstvu sastavljaju države članice u suradnji s partnerima iz članka 5. Sporazum se izrađuje u dijalogu s Komisijom. Države članice sastavljaju sporazum o partnerstvu utemeljen na transparentnim postupcima u odnosu na javnost te u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom.

3.   Sporazumom o partnerstvu obuhvaća se cjelokupna potpora iz ESI fondova u dotičnoj državi članici.

4.   Svaka država članica Komisiji dostavlja svoj sporazum o partnerstvu do 22. travnja 2014.

5.   Kada jedna ili više uredbi za pojedine fondove ne stupi na snagu ili se ne očekuje da će stupiti na snagu do 22. veljace 2014., sporazum o partnerstvu koji podnosi država članica u skladu sa stavkom 4. ne treba sadržavati elemente iz članka 15. stavka 1. točke (a) podtočaka ii., iii., iv. i vi. za ESI fond koji je pogođen tim odgađanjem ili očekivanim odgađanjem stupanja na snagu uredbe za pojedini fond.

Članak 15.

Sadržaj sporazuma o partnerstvu

1.   Sporazumom o partnerstvu utvrđuju se:

(a)

mehanizmi kojima se osigurava usklađenost sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast te sa zadaćama za pojedine fondove u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, uključujući:

i.

analizu razlika, razvojnih potreba i potencijala za rast s obzirom na tematske ciljeve i teritorijalne izazove te, prema potrebi, uzimajući u obzir nacionalni program reformi i relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a;

ii.

sažetak ex anteevaluacije programa ili ključne zaključke ex ante evaluacije sporazuma o partnerstvu ako su potonju evaluaciju provele države članice na vlastitu inicijativu;

iii.

odabrane tematske ciljeve i sažetak glavnih rezultata za svaki odabrani tematski cilj koji se očekuje od svakog ESI fonda;

iv.

okvirna raspodjela potpore Unije po tematskim ciljevima na nacionalnoj razini za svaki ESI fond te ukupni okvirni iznos potpore predviđen za ciljeve u području klimatskih promjena;

v.

primjenu horizontalnih načela iz članaka 5., 7. i 8. i ciljeva politike za primjenu ESI fondova;

vi.

popis programa u okviru EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda, osim onih koji su u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, te programa u okviru EPFRR-a i EFPR-a, s okvirnom raspodjelom po ESI fondu i po godini;

vii.

podaci o dodjeli sredstava povezanih s pričuvom za ostvarenje postignuća raščlanjeni po ESI fondu i tamo gdje je to potrebno po kategoriji regije te o iznosima izuzetim u svrhu izračuna pričuve za ostvarenje postignuća na temelju članka 20.;

(b)

mehanizmi kojima se osigurava učinkovita provedba ESI fondova, uključujući:

i.

mehanizme u skladu s institucionalnim okvirom država članica kojima se osigurava usklađenost između ESI fondova i drugih financijskih instrumenata Unije i nacionalnih financijskih instrumenata, kao i usklađenost s financiranjem iz EIB-a;

ii.

informacije potrebne za ex ante provjeru poštovanja pravila o dodatnosti utvrđenih u dijelu trećem;

iii.

sažetak procjene ispunjavanja primjenjivih ex ante uvjeta u skladu s člankom 19. i Prilogom XI. na nacionalnoj razini te, u slučaju da ex ante uvjeti nisu ispunjeni, aktivnosti koje treba poduzeti, odgovornih tijela te raspored provedbe tih aktivnosti;

iv.

metodologiju i mehanizme kojima se osigurava dosljednost u funkcioniranju okvira za procjenu ostvarenja postignuća u skladu s člankom 21.;

v.

procjenu treba li ojačati administrativni kapacitet tijela uključenih u upravljanje i kontrolu programa i, prema potrebi, korisnika te sažetak aktivnosti koje u tu svrhu treba poduzeti;

vi.

sažetak planiranih aktivnosti programa, uključujući okvirni raspored za ostvarenje smanjenja administrativnog opterećenja korisnika;

(c)

mehanizmi za načelo partnerstva kako se navodi u članku 5.;

(d)

okvirni popis partnera iz članka 5. i sažetak aktivnosti koje su poduzete kako bi ih se uključilo u skladu s člankom 5. te njihove uloge u izradi sporazuma o partnerstvu i izvješća o napretku, kao što je navedeno u članku 52.

2.   Sporazum o partnerstvu također navodi:

(a)

integrirani pristup teritorijalnom razvoju koji se podupire iz ESI fondova ili sažetak integriranih pristupa teritorijalnom razvoju temeljenom na sadržaju programa, određujući:

i.

mehanizme kojima se osigurava integrirani pristup upotrebi ESI fondova za teritorijalni razvoj posebnih subregionalnih područja, posebno provedba mehanizama za članke 32., 33. i 36., popraćene načelima za određivanje urbanih područja u kojima se moraju provesti integrirane radnje za održivi urbani razvoj;

ii.

prioritetna područja za suradnju u okviru ESI fondova, prema potrebi uzimajući u obzir makroregionalne strategije i strategije morskih bazena.

iii.

prema potrebi, integrirani pristup usmjeren na posebne potrebe geografskih područja koja su najviše zahvaćena siromaštvom ili ciljnih skupina izloženih najvećem riziku od diskriminacije ili socijalne isključenosti, s posebnim osvrtom na marginalizirane zajednice, osobe s invaliditetom, dugotrajno nezaposlene osobe i mlade osobe koje nisu zaposlene, ne obrazuju se niti se osposobljavaju;

iv.

prema potrebi, integrirani pristup usmjeren na demografske izazove regija ili posebne potrebe zemljopisnih područja izloženih ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim teškoćama, kao što je navedeno u članku 174. UFEU-a;

(b)

mehanizme kojima se osigurava učinkovita provedba ESI fondova, uključujući procjenu postojećih sustava elektroničke razmjene podataka i sažetak planiranih aktivnosti kojima se postupno omogućuje svaka razmjena informacija između korisnika i tijela koja su zadužena za upravljanje programima i njihovu kontrolu na temelju elektroničke razmjene podataka.

Članak 16.

Usvajanje i izmjena sporazuma o partnerstvu

1.   Komisija ocjenjuje usklađenost sporazuma o partnerstvu s ovom Uredbom, uzimajući u obzir nacionalni program reformi i, prema potrebi, relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a, kao i ex ante evaluaciju programa, te o svojim primjedbama obavješćuje u roku od tri mjeseca od dana kada država članica podnese sporazum o partnerstvu. Dotična država članica pruža sve potrebne dodatne informacije i prema potrebi revidira sporazum o partnerstvu.

2.   Komisija provedbenim aktima donosi odluku o odobravanju elemenata sporazuma o partnerstvu koji su obuhvaćeni člankom 15. stavkom 1. i onih koji su obuhvaćeni člankom 15. stavkom 2. u slučajevima kada se država članica koristi odredbama članka 96. stavka 8., za elemente za koje je potrebna odluka Komisije iz članka 96. stavka 10., najkasnije četiri mjeseca nakon što je država članica predala svoj sporazum o partnerstvu, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na odgovarajući način. Sporazum o partnerstvu ne stupa na snagu prije 1. siječnja 2014.

3.   Komisija za svaku državu članicu priprema izvješće o ishodu pregovora koji se odnose na sporazume o partnerstvu i programe, uključujući pregled ključnih problema, najkasnije do 31. prosinca 2015. To se izvješće istodobno podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija.

4.   Ako država članica predloži izmjenu elemenata sporazuma o partnerstvu obuhvaćenih odlukom Komisije kao što je navedeno u stavku 2., Komisija vrši procjenu u skladu sa stavkom 1. i prema potrebi provedbenim aktima donosi odluku o odobravanju izmjene u roku od tri mjeseca od dana kada je država članica podnijela izmjenu.

5.   Ako država članica mijenja elemente sporazuma o partnerstvu koji nisu obuhvaćeni odlukom Komisije kao što je navedeno u stavku 2., ona će o tome obavijestiti Komisiju unutar mjesec dana od dana odluke o izvršenju izmjene.

Članak 17.

Donošenje revidiranog sporazuma o partnerstvu u slučaju odgode stupanja na snagu uredbe za pojedini fond

1.   Kada se primjenjuje članak 14. stavak 5. svaka država članica podnosi Komisiji revidirani sporazum o partnerstvu koji uključuje elemente koji u sporazumu o partnerstvu nedostaju za dotični ESI fond, u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu uredbe za pojedini fond koji je bio predmet odgode.

2.   Komisija utvrđuje je li revidirani sporazum o partnerstvu u skladu s tom Uredbom prema članku 16. stavku 1. i provedbenim aktom donosi odluku i odobrava revidirani sporazum o partnerstvu u skladu s člankom 16. stavkom 2.

POGLAVLJE III.

Tematska koncentracija, ex ante uvjeti i pregled uspješnosti

Članak 18.

Tematska koncentracija

Države članice u skladu s pravilima za pojedine fondove koncentriraju potporu na intervencije kojima se ostvaruje najveća dodana vrijednost strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir ključne teritorijalne izazove različitih vrsta teritorija u skladu sa ZSO-om, probleme identificirane u nacionalnim programima reformi i, prema potrebi, relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a te relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a. Odredbe o tematskoj koncentraciji obuhvaćene pravilima za pojedine fondove ne primjenjuju se na tehničku pomoć.

Članak 19.

Ex ante uvjeti

1.   Države članice procjenjuju u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom te u kontekstu pripreme programa i, prema potrebi, sporazuma o partnerstvu, primjenjuju li se ex ante uvjeti propisani u pravilima za pojedine fondove i opći ex-ante uvjeti iz dijela II. Priloga XI. na specifične ciljeve u okviru prioriteta njihovih programa te jesu li ispunjeni primjenjivi ex ante uvjeti.

Ex ante uvjeti primjenjuju se samo i ako su u skladu s definicijom utvrđenom u članku 2. točki 33. ispunjena s obzirom na specifične ciljeve provedene u okviru prioriteta programa. Ne dovodeći u pitanje definiciju utvrđenu u članku 2. točki 33., pri procjeni primjenjivosti uzima se u obzir načelo proporcionalnosti, u skladu s člankom 4. stavkom 5. prema potrebi uzimajući u obzir razinu dodijeljene potpore. Procjena ispunjenja ograničena je na kriterije utvrđene u pravilima za pojedine fondove i u dijelu II. Priloga XI.

2.   U sporazumu o partnerstvu daje se sažetak procjene ispunjavanja primjenjivih ex ante uvjeta na nacionalnoj razini i za one koji, u skladu s procjenom iz stavka 2., nisu ispunjeni na dan podnošenja sporazuma o partnerstvu, mjere koje je potrebno poduzeti, nadležna tijela te raspored za provedbu tih mjera. U svakom programu navodi se koji se od ex ante uvjeta navedenih u relevantnim pravilima za pojedine fondove i općim ex ante uvjetima iz dijela II. Priloga XI. primjenjuju na njega i koji su od njih, u skladu s ocjenom iz stavka 1., ispunjeni na dan podnošenja sporazuma o partnerstvu i programa. Ako primjenjivi ex ante uvjeti nisu ispunjeni, program sadrži opis mjera koje se trebaju poduzeti, nadležna tijela i raspored za njihovu provedbu. Države članice ispunjavaju te ex ante uvjete najkasnije do 31. prosinca 2016. godine i izvješćuju o njihovom ispunjavanju najkasnije u godišnjem izvješću o provedbi za 2017. u skladu s člankom 50. stavkom 4. ili izvješću o napretku za 2017., u skladu s člankom 52. stavkom 2. točkom (c).

3.   Komisija procjenjuje dosljednost i prikladnost informacija koje je dostavila država članica o primjenjivosti ex ante uvjeta i o ispunjavanju primjenjivih ex ante uvjeta u okviru svoje ocjene programa i, prema potrebi, sporazuma o partnerstvu.

Pri procjeni primjenjivosti od strane Komisije u skladu s člankom 4. stavkom 5. u obzir se uzima načelo proporcionalnosti, prema potrebi uzimajući u obzir razinu dodijeljene potpore. Ocjenjivanje ispunjavanja od strane Komisije ograničeno je na kriterije utvrđene u pravilima za pojedine fondove i kriterije iz dijela II. Priloga XI. i u skladu je s nacionalnim i regionalnim nadležnostima s obzirom na specifične i prikladne političke mjere koje uključuju sadržaj strategija.

4.   U slučaju neslaganja između Komisije i države članice o primjenjivosti ex ante uvjeta na specifične ciljeve prioriteta programa ili njegova ispunjenja, i primjenjivost u skladu s definicijom iz članka 2. točke 33. i neispunjenje utvrđuje Komisija.

5.   Komisija pri donošenju programa može odlučiti obustaviti sva ili dio međuplaćanja na ime mjerodavnog prioriteta tvog programa ovisno o zadovoljavajućem dovršetku aktivnosti iz stavka 2., ako je potrebno kako bi se izbjeglo značajnije ugrožavanje učinkovitog i djelotvornog ostvarenja specifičnih ciljeva predmetnog prioriteta. Neprovođenje aktivnosti za ispunjavanje nekog primjenjivog ex ante uvjeta koji nije bio ispunjen na dan predaje sporazuma o partnerstvu i dotičnih programa, do roka utvrđenog u stavku 2., Komisiji predstavlja temelj za obustavu međuplaćanja na ime obuhvaćenih prioriteta programa. U oba slučaja, opseg obustave je razmjeran, uzimajući u obzir aktivnosti koje treba poduzeti i ugrožena sredstva.

6.   Stavak 5. nije primjenjiv u slučaju sporazuma između Komisije i države članice o neprimjenjivosti ex ante uvjeta ili o činjenici da je primjenjivi ex ante uvjet ispunjen, kako je navedeno u odobrenju programa i sporazuma o partnerstvu ili ako u roku od 60 dana od podnošenja relevantnog izvješća iz stavka 2. nema primjedbi Komisije.

7.   Komisija bez odgode ukida obustavu međuplaćanja za prioritete kada država članica poduzme potrebne mjere ispunjenja ex ante uvjeta primjenjivih na dotični program koji nisu bili ispunjeni u vrijeme odluke Komisije o obustavi. Ona isto tako bez odlaganja ukida obustavu ako se, zbog izmjene programa vezano uz predmetni prioritet, mjerodavni ex ante uvjet više ne primjenjuje.

8.   Stavci od 1. do 7. ne primjenjuju se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

Članak 20.

Pričuva za ostvarenje postignuća

6 % sredstava dodijeljenih EFRR-u, ESF-u i Kohezijskom fondu u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 89. stavka 2. točke (a) ove Uredbe, kao i EPFRR-u i mjerama financiranima u okviru dijeljenog upravljanja u skladu s Uredbom o EFPR-u čine pričuvu za ostvarenje postignuća koja se uspostavlja sporazumom o partnerstvu i u programima i dodjeljuje se posebnim prioritetima u skladu s člankom 22. ove Uredbe.

Sljedeća sredstva isključena su u svrhu izračuna pričuve za ostvarenje postignuća:

(a)

sredstva dodijeljena Inicijativi za zapošljavanje mladih na temelju operativnog programa u skladu s člankom 18. Uredbe o ESF-u;

(b)

sredstva dodijeljena tehničkoj pomoći na inicijativu Komisije;

(c)

sredstva prenesena iz prvog stupa ZPP-a u EPFRR u skladu s člankom 7. stavkom 2. i člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1307/2013

(d)

sredstva prenesena u EPFRR primjenom članaka 10.b, 136. i 136.b Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 u odnosu na kalendarske godine 2013., odnosno 2014.;

(e)

sredstva prenesena iz Kohezijskog fonda u CEF u skladu s člankom 92. stavkom 6. ove Uredbe;

(f)

sredstva prenesena u Fond za europsku pomoć najugroženijima u skladu s člankom 92. stavkom 7. ove Uredbe;

(g)

sredstva dodijeljena inovativnim mjerama za održivi urbani razvoj u skladu s člankom 92. stavkom 8. ove Uredbe.

Članak 21.

Pregled uspješnosti

1.   Komisija će u suradnji s državama članicama izvršiti pregled uspješnosti programa u svakoj državi članici 2019. godine („pregled uspješnosti”), uzimajući u obzir okvir za procjenu ostvarenja postignuća utvrđen odgovarajućim programima. Metoda određivanja okvira za procjenu ostvarenja postignuća utvrđena je u Prilogu II.

2.   Pregledom uspješnosti se ispituje ostvarivanje ključnih etapa programa na razini prioriteta na temelju informacija i ocjena iznesenih u godišnjem izvješću o provedbi koje će države članice podnijeti 2019.

Članak 22.

Primjena okvira za procjenu ostvarenja postignuća

1.   Pričuva za ostvarenje postignuća predstavlja između 5 i 7 % dodjele sredstava svakom prioritetu u okviru programa, osim prioriteta namijenjenih tehničkoj pomoći i programa namijenjenih financijskim instrumentima u skladu s člankom 39. Ukupan iznos pričuve za ostvarenje postignuća koji dodjeljuje fond i kategorija regije iznosi 6 %. Iznosi koji odgovaraju pričuvi za ostvarenje postignuća određeni su programima raščlanjenima prema prioritetima i, ako je potrebno, po ESI fondovima i kategorijama regija.

2.   Na temelju pregleda uspješnosti Komisija će u roku od dva mjeseca od primitka godišnjeg izvješća o provedbi u 2019. godini za svaki ESI fond i svaku državu provedbenim aktima donijeti odluku o utvrđivanju programa i prioriteta čije su ključne etape ostvarene, navodeći te informacije po ESI fondu i po kategoriji, gdje prioritet obuhvaća više od jednog fonda ili kategorije regije.

3.   Pričuva za ostvarenje postignuća dodjeljuje se samo programima i prioritetima koji su ostvarili ključne etape. Ako su prioritetima ostvarene ključne etape, smatra se da je iznos pričuve za ostvarenje postignuća određen za prioritet definitivno dodijeljen na temelju odluke Komisije iz stavka 2.

4.   Ako prioritetima nisu ostvarene ključne etape, država članica predlaže ponovnu dodjelu odgovarajućeg iznosa pričuve za ostvarenje postignuća prioritetima utvrđenim odlukom Komisije iz stavka 2. te druge izmjene programa koje proizlaze iz ponovne dodjele pričuve za ostvarenje postignuća, najkasnije tri mjeseca nakon donošenja odluke iz stavka 2.

Komisija odobrava izmjenu dotičnih programa u skladu s člankom 30. stavcima 3.i 4. Ako država članica ne dostavi informacije u skladu s člankom 50. stavcima 5. i 6., pričuva za ostvarenje postignuća za dotične programe i prioritete ne dodjeljuje se tim programima ili prioritetima.

5.   Prijedlog države članice da se ponovno dodijeli pričuva za ostvarenje postignuća usklađen je sa zahtjevima za tematskom koncentracijom, minimalnim iznosima sredstava utvrđenih ovom Uredbom i pravilima za pojedine fondove. Odstupajući od toga, kada jednim prioritetom ili više njih povezanih sa zahtjevima za tematskom koncentracijom ili minimalnim iznosima sredstava nisu ostvarene ključne etape, države članice mogu predložiti ponovnu dodjelu pričuve, koja nije u skladu sa spomenutim zahtjevima i minimalnim iznosima.

6.   Ako na temelju pregleda uspješnosti za neki prioritet postoji dokaz o ozbiljnom neuspjehu s obzirom na ostvarivanje ključnih etapa tog prioreiteta u vezi s financijskim pokazateljima i pokazateljima ostvarenja te ključnim koracima provedbe utvrđenima u okviru za procjenu ostvarenja postignuća, i da su razlog tomu neuspjehu jasno utvrđene slabosti provedbe o kojima je Komisija u skladu s člankom 50. stavkom 8. i u bliskoj suradnji prethodno obavijestila dotičnu državu članicu, a ta država članica nije poduzela potrebnu korektivnu mjeru kako bi otklonila te slabosti, Komisija može, no ne prije pet mjeseci od takve obavijesti, obustaviti sva međuplaćanja za određeni prioritet programa ili jedan dio tih plaćanja u skladu s postupkom utvrđenim pravilima za pojedine fondove.

Komisija bez odgode ukida obustavu međuplaćanja kada država članica poduzme potrebnu korektivnu mjeru. Ako se korektivna mjera odnosi na prijenos financijskih sredstava u druge programe ili prioritete koji su ostvarili svoje ključne etape, Komisija provedbenim aktom odobrava potrebnu izmjenu dotičnih programa u skladu s člankom 30. stavkom 2. Odstupajući od članka 30. stavka 2., Komisija u takvim slučajevima odlučuje o izmjeni najkasnije dva mjeseca nakon što država članica podnese zahtjev za izmjenom.

7.   Kad na temelju ispitivanja konačnog izvješća o provedbi programa Komisija utvrdi ozbiljan propust u postizanju ciljeva koji se odnose isključivo na financijske pokazatelje, pokazatelje ostvarenja i ključne korake provedbe navedene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća, zbog jasno utvrđenih slabosti provedbe o kojima je Komisija u skladu s člankom 50. stavkom 8. i bliskom suradnjom prethodno obavijestila dotičnu državu članicu, a ta država članica nije poduzela potrebnu korektivnu mjeru kako bi otklonila tu slabost, Komisija može, neovisno o članku 85., primijeniti financijske korekcije u pogledu dotičnih prioriteta u skladu s pravilima za pojedine fondove.

Pri primjeni financijskih korekcija Komisija uzima u obzir, uz dužno poštovanje načela proporcionalnosti, razinu apsorpcije i vanjske čimbenike koji doprinose neuspjehu.

Financijske korekcije ne primjenjuju se ako je do neuspjeha u ostvarivanju ciljeva došlo zbog društveno-gospodarskih ili okolišnih čimbenika, važnih promjena u gospodarskim ili okolišnim uvjetima u dotičnoj državi članici ili zbog više sile koja znatno utječe na provedbu dotičnih prioriteta.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kako bi utvrdila detaljna pravila za kriterije za određivanje razine financijske korekcij koju treba primijeniti.

Komisija donosi provedbene akte o kojima se određuju detaljni mehanizmi za osiguravanje usklađenog pristupa određivanju ključnih etapa i ciljeva u okviru za procjenu ostvarenja postignuća za svaki prioritet i za procjenu ostvarivanja ključnih etapa i ciljeva. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

POGLAVLJE IV.

Mjere povezane s dobrim gospodarskim upravljanjem

Članak 23.

Mjere koje povezuju učinkovitost ESI fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem

1.   Komisija može zatražiti od države članice da pregleda i predloži izmjene svog sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa, tamo gdje je to potrebno kako bi se podržala primjena relevantnih preporuka Vijeća ili optimizirao učinak rasta ESI fondova u državama članicama koje primaju financijsku potporu.

Takav se zahtjev može tražiti u sljedeće svrhe:

(a)

kako bi se podržala primjena relevantne preporuke Vijeća upućene državi članici i donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantnom preporukom Vijeća donesenom u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a, upućenom državi članici koja je u pitanju;

(b)

kako bi se podržala primjena relevantnih preporuka Vijeća koje su upućene dotičnoj državi članici i donesene u skladu s člankom 7. stavkom 2. ili člankom 8. stavkom 2. Uredbe (EU) 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (29), pod uvjetom da se te izmjene smatraju potrebnima za pomoć pri ispravljanju makroekonomskih neravnoteža; ili

(c)

kako bi se maksimalno povećao učinak dostupnih ESI fondova na rast i konkurentnost ako država članica ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

i.

na raspolaganje joj je stavljena financijska pomoć Unije u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 407/2010 (30);

ii.

na raspolaganje joj je stavljena financijska pomoć u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 332/2002 (31);

iii.

na raspolaganje joj je stavljena financijska pomoć kojom se pokreće program makroekonomske prilagodbe u skladu s Uredbom (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (32) ili kojom se potiče odluka Vijeća u skladu s člankom 136. stavkom 1. UFEU-a.

Za potrebe drugog podstavka točke (b), smatra se da je svaki od uvjeta zadovoljen ako je takva pomoć stavljena na raspolaganje državi članici prije ili nakon 21. prosinca 2013. i ostaje joj na raspolaganju.

2.   Zahtjev koji Komisija uputi državi članici u skladu sa stavkom 1. opravdan je, s obzirom na potrebu za podržavanjem primjene relevantnih preporuka ili prema potrebi za maksimalnim povećanjem učinka dostupnih ESI fondova na rast i konkurentnost, te navodi programe ili prioritete na koje smatra da se odnosi te vrstu očekivanih izmjena. Takav se zahtjev neće tražiti prije 2015. ili nakon 2019., ni u vezi s istim programima dvije uzastopne godine.

3.   Država članica dostavlja svoj odgovor na zahtjev iz stavka 1. u roku od dva mjeseca od njegovog primanja, navodeći izmjene koje smatra nužnima u sporazumu o partnerstvu i programima, razloge tih izmjena, programe u pitanju te prikazuje u glavnim crtama vrstu predloženih izmjena i njihov očekivani utjecaj na provedbu preporuka i provedbu ESI fondova. Komisija prema potrebi daje primjedbe u roku od mjesec dana od primanja tog odgovora.

4.   Država članica podnosi prijedlog za izmjenu sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa u roku od dva mjeseca od datuma podnošenja odgovora iz stavka 3.

5.   Ako Komisija nije predala primjedbe ili ako smatra da su predane primjedbe uzete u obzir na odgovarajući način, ona donosi odluku kojom se odobravaju izmjene sporazumu o partnerstvu i relevantnim programima bez neopravdane odgode i u svakom slučaju najkasnije tri mjeseca nakon što ih država članica preda u skladu sa stavkom 3.

6.   Ako država članica ne poduzme učinkovite aktivnosti kao odgovor na zahtjev u skladu sa stavkom 1., u rokovima utvrđenim u stavcima 3. i 4., Komisija može, u roku od tri mjeseca nakon svojih primjedbi u skladu sa stavkom 3. ili nakon predaje prijedloga države članice u skladu sa stavkom 4., predložiti Vijeću obustavu dijela ili svih plaćanja za programe ili prioritete u pitanju. U svom prijedlogu Komisija utvrđuje razloge za zaključak da država članica nije poduzela učinkovite aktivnosti. Prilikom davanja prijedloga Komisija uzima u obzir sve relevantne informacije i temeljito razmatra sve elemente koji proizlaze iz strukturnog dijaloga i mišljenja koja se iznose preko njega u skladu sa stavkom 15.

Vijeće odlučuje o prijedlogu provedbenim aktom. Ta se provedbena odluka primjenjuje samo u odnosu na zahtjeve za plaćanjem koji su predani nakon datuma donošenja tog provedbenog akta.

7.   Opseg i razina obustave plaćanja određenih u skladu sa stavkom 6. razmjerni su i učinkoviti te poštuju jednakost postupanja između država članica, posebno u odnosu na utjecaj obustave na gospodarstvo države članice u pitanju. Programi koji se trebaju obustaviti određuju se na temelju potreba utvrđenih u zahtjevu iz stavaka 1. i 2.

Obustava plaćanja ne prelazi 50 % plaćanja svakog programa u pitanju. Odlukom se može omogućiti povećanje razine obustave do 100 % plaćanja ako država članica ne poduzme učinkovite aktivnosti kao odgovor na zahtjev podnesen u skladu sa stavkom 1., u roku od tri mjeseca od donošenja odluke o obustavi plaćanja iz stavka 6.

8.   Ako je država članica predložila izmjene sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa kako je zahtijevala Komisija, Vijeće na temelju prijedloga Komisije odlučuje o ukidanju obustave plaćanja.

9.   Komisija Vijeću daje prijedlog o obustavi dijela ili svih obveza ili plaćanja za programe države članice u sljedećim slučajevima:

(a)

ako Vijeće u skladu s člankom 126. stavkom 8. ili člankom 126. stavkom 11. UFEU-a utvrdi da država članica nije poduzela učinkovite aktivnosti za rješavanje problema prekomjernog manjka;

(b)

ako Vijeće donese dvije uzastopne preporuke u istom postupku u slučaju neravnoteže, u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1176/2011 na temelju toga što je država članica podnijela nedovoljno dobar plan korektivnih aktivnosti;

(c)

ako Vijeće donese dvije uzastopne odluke u istom postupku u slučaju neravnoteže u skladu s člankom 10. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1176/2011 kojima se utvrđuje nepoštovanje države članice na temelju toga što nije poduzela preporučene korektivne aktivnosti;

(d)

ako Komisija utvrdi da država članica nije poduzela mjere za provedbu programa prilagodbe iz Uredbe (EU) br. 407/2010 ili Uredbe (EU) br. 332/2002 i zbog toga odluči ne odobriti isplatu financijske pomoći odobrene toj državi članici;

(e)

ako Vijeće odluči da država članica ne poštuje program makroekonomske prilagodbe iz članka 7. Uredbe (EU) br. 472/2013 ili mjere koje se zahtijevaju u odluci Vijeća donesenoj u skladu s člankom 136. stavkom 1. UFEU-a.

Prilikom davanja prijedloga Komisija poštuje odredbe stavka 11. i uzima u obzir sve relevantne informacije u tom pogledu te temeljito razmatra sve elemente koji proizlaze iz strukturiranog dijaloga i mišljenja koja se iznose preko njega u skladu sa stavkom 15.

Prednost se daje obustavi obveza: plaćanja se obustavljaju samo kada je potrebno trenutno djelovanje i u slučaju značajnog nepoštovanja. Obustava plaćanja primjenjuje se na zahtjeve za plaćanja koji su predani za programe u pitanju nakon datuma odluke o obustavi.

10.   Smatra se da je Vijeće prihvatilo prijedlog Komisije iz stavka 9. u vezi s obustavom obveza osim ako Vijeće ne odluči, provedbenim aktima, odbiti takav prijedlog kvalificiranom većinom u roku od mjesec dana od podnošenja prijedloga Komisije. Obustava obveza primjenjuje se na obveze iz ESI fondova za državu članicu u pitanju od 1. siječnja godine nakon donošenja odluke o obustavi.

Vijeće provedbenim aktima donosi odluku o prijedlogu Komisije iz stavka 9. u vezi s obustavom plaćanja.

11.   Opseg i razina obustave obveza ili plaćanja koji se trebaju odrediti na temelju stavka 10. razmjerni su, njima se poštuje jednakost postupanja između država članica i uzimaju u obzir gospodarske i socijalne okolnosti država članica u pitanju, posebno razina nezaposlenosti države članice u pitanju u odnosu na prosjek Unije i utjecaj obustave na gospodarstvo te države članice. Utjecaj obustave na programe od ključne važnosti za razmatranje štetnih gospodarskih i socijalnih uvjeta poseban je činitelj koji se treba uzeti u obzir.

Detaljne odredbe za određivanje opsega i razine obustava utvrđene su u Prilogu III.

Obustava obveza podliježe nižem ograničenju od navedenih ograničenja:

(a)

Najviše 50 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u prvom slučaju nepoštovanja postupka rješavanja prekomjernog manjka iz stavka 9. prvog podstavka točke (a) i najviše 25 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u prvom slučaju nepoštovanja koje se odnosi na plan korektivnih mjera u okviru postupka rješavanja prevelike neravnoteže iz stavka 9. prvog podstavka točke (b) ili nepoštovanje preporučenih korektivnih aktivnosti u skladu s postupkom rješavanja prevelike neravnoteže iz stavka 9. prvog podstavka točke (c).

Razina obustave postupno raste do najviše 100 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u slučaju postupka rješavanja prekomjernog manjka i do 50 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u slučaju postupka prevelike neravnoteže, u skladu s ozbiljnošću nepoštovanja;

(b)

ograničenje od najviše 0,5 % nominalnog BDP-a koje se primjenjuje u prvom slučaju nepoštovanja postupka rješavanja prekomjernog manjka iz stavka 9. prvog podstavka točke (a) te najviše 0,25 % nominalnog BDP-a koje se primjenjuje u prvom slučaju nepoštovanja koje se odnosi na plan korektivnih mjera u okviru postupka prevelikih neravnoteža iz stavka 9. prvog podstavka točke (b) ili nepoštovanja preporučene korektivne aktivnosti u okviru postupka prevelike neravnoteže iz stavka 9. prvog podstavka točke (c).

Ako nepoštovanje koje se odnosi na korektivne aktivnosti iz stavka 9. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) potraje, postotak ograničenja tog BDP-a postupno se povećava na:

najviše 1 % nominalnog BDP-a što se primjenjuje u slučaju trajnog nepoštovanja postupka rješavanja prekomjernog manjka u skladu sa stavkom 9. prvim podstavkom točkom (a); i

najviše 0,5 % nominalnog BDP-a što se primjenjuje u slučaju trajnog nepoštovanja postupka prevelike neravnoteže u skladu sa stavkom 9. prvim podstavkom točkama (b) ili (c), u skladu s ozbiljnošću nepoštovanja;

(c)

najviše 50 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove ili najviše 0,5 % nominalnog BDP-a u prvom slučaju nepoštovanja kako je navedeno u stavku 9. prvom podstavku točkama (d) i (e).

Prilikom određivanja razine obustave i toga trebaju li se obustaviti obveze ili plaćanja, uzima se u obzir faza ciklusa programa, a posebno razdoblje preostalo za korištenje fondova nakon ponovnog planiranja proračunskih sredstava za obustavljene obveze.

12.   Ne dovodeći u pitanje pravila opozivanja utvrđena u člancima od 86. do 88. Komisija bez odgode ukida obustavu obveza u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je postupak rješavanja problema prekomjernog manjka u mirovanju u skladu s člankom 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1467/97 (33) ili ako je Vijeće u skladu s člankom 126. stavkom 12. UFEU-a odlučilo staviti izvan snage odluku o postojanju prekomjernog deficita;

(b)

ako je Vijeće podržalo plan korektivnih mjera koji je podnijela dotična država članica u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1176/2011 ili ako je postupak za rješavanje prevelike neravnoteže stavljen u stanje mirovanja u skladu s člankom 10. stavkom 5. te Uredbe ili ako je Vijeće taj postupak zaključilo u skladu s člankom 11. te Uredbe;

(c)

ako Komisija donese zaključak da je država članica u pitanju poduzela odgovarajuće mjere za provedbu programa prilagodbe iz članka 7. Uredbe (EU) br. 472/2013 ili mjere koje se zahtijevaju u odluci Vijeća donesenoj u skladu s člankom 136. stavkom 1. UFEU-a.

Prilikom ukidanja obustave obveza Vijeće, na prijedlog Komisije, odlučuje ponovno planirati proračunska sredstva za obustavljene obveze u skladu s člankom 8. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013.

Vijeće na prijedlog Komisije donosi odluku o ukidanju obustave plaćanja ako su ispunjeni primjenjivi uvjeti utvrđeni u prvom podstavku točkama (a), (b) i (c).

13.   Stavci od 6. do 12. ne primjenjuju se na Ujedinjenu Kraljevinu u mjeri u kojoj se obustava obveza ili plaćanja odnosi na pitanja obuhvaćena stavkom 1. drugim podstavkom točkama (a) i (b) te točkom (c) podtočkom iii. ili stavkom 9. prvim podstavkom točkama (a), (b) ili (c).

14.   Ovaj članak ne primjenjuje se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

15.   Komisija obavješćuje Europski parlament o provedbi ovog članka. Posebno kada je jedan od uvjeta utvrđenih u stavku 6. ili stavku 9. prvom podstavku točkama od (a) do (e) ispunjen za državu članicu, Komisija odmah obavještćuje Europski parlament te navodi pojedinosti ESI fondova i programa koji bi mogli podlijegati obustavi obveza ili plaćanja.

Europski parlament može pozvati Komisiju na strukturirani dijalog o primjeni ovog članka, uzimajući posebno u obzir prosljeđivanje informacija iz prvog podstavka.

Komisija prosljeđuje prijedlog obustave obveza ili plaćanja ili prijedlog ukidanja takve obustave Europskom parlamentu i Vijeću odmah nakon njegova usvajanja. Europski parlament može pozvati Komisiju da objasni razloge za svoj prijedlog.

16.   Komisija 2017. provodi reviziju primjene ovog članka. U tu svrhu Komisija priprema izvješće koje prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću, a kojemu se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

17.   Tamo gdje se javljaju znatne promjene društvene ili gospodarske situacije u Uniji, Komisija može podnijeti prijedlog za reviziju primjene ovog članka ili Europski parlament ili Vijeće, postupajući u skladu s člankom 225. odnosno člankom 241. UFEU-a, mogu zatražiti od Komisije da podnese takav prijedlog.

Članak 24.

Isplate većih iznosa državi članici s privremenim proračunskim poteškoćama

1.   Na zahtjev države članice međuplaćanja i konačne isplate mogu se povećati za 10 postotnih bodova iznad stope sufinanciranja koja se primjenjuje na svaki prioritet EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda ili na svaku mjeru EPFRR-a i EFPR-a. Ako država članica ispunjava jedan od sljedećih uvjeta nakon 21. prosinca 2013., povećana stopa, koja ne smije premašiti 100 % primjenjuje se na sve zahtjeve te države članice za plaćanje za razdoblje do 30. lipnja 2016.

(a)

ako dotična država članica od Unije prima zajam u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 407/2010;

(b)

ako dotična država članica prima srednjoročnu financijsku pomoć u skladu s Uredbom (EZ) br. 332/2002 pod uvjetom provedbe programa makroekonomske prilagodbe;

(c)

ako je dotičnoj državi članici dostupna financijska pomoć pod uvjetom provedbe makroekeonomske prilagodbe kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 472/2013.

Ovaj stavak ne primjenjuje se na programe u okviru Uredbe o ETS-u.

2.   Neovisno o stavku 1., potpora Unije u obliku međuplaćanja i konačne isplate ne smije biti viša od javne potpore ili maksimalnog iznosa potpore iz ESI fondova za svaki prioritet EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda ili za svaku mjeru EPFRR-a i EFPR-a, u skladu s odlukom Komisije kojom se odobrava program.

3.   Komisija razmatra primjenu stavaka 1. i 2. te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće sa svojom ocjenom te, prema potrebi, zakonodavni prijedlog prije 30. lipnja 2016.

Članak 25.

Upravljanje tehničkom pomoći namijenjenoj državama članicama s privremenim proračunskim poteškoćama

1.   Na zahtjev države članice s privremenim proračunskim poteškoćama koja ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1., dio sredstava predviđen člankom 59. koji je programiran u skladu s pravilima za pojedine fondove može, u suglasnosti s Komisijom, biti prebačen za tehničku pomoć na inicijativu Komisije kako bi se provele mjere u vezi s predmetnom državom članicom u skladu s člankom 58. stavkom 1. trećim podstavkom točkom (k) izravnim ili neizravnim upravljanjem.

2.   Sredstva iz stavka 1. nadopunjavaju iznose utvrđene u skladu s najvišim iznosima određenima u pravilima za pojedine fondove za tehničku pomoć na inicijativu Komisije. Ako je najviši iznos tehničke pomoći na inicijativu države članice utvrđen pravilima za pojedine fondove, iznos koji se prebacuje navodi se radi izračuna usklađenosti s tim najvišim iznosom.

3.   Država članica transfer iz stavka 2. zahtijeva za kalendarsku godinu tijekom koje ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1. do 31. siječnja godine tijekom koje se transfer izvršava. Zahtjev mora biti popraćen prijedlogom izmjene jednog ili više programa iz kojih će se izvršiti transfer. Odgovarajuće izmjene unose se u sporazum o partnerstvu u skladu s člankom 30. stavkom 2. u kojemu se utvrđuje ukupni iznos koji se svake godine prebacuje Komisiji.

Ako država članica 1. siječnja 2014. ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1., ona može zahtjev za tu godinu podnijeti istovremeno s podnošenjem svojeg sporazuma o partnerstvu u kojem se utvrđuje iznos koji se treba prebaciti za tehničku pomoć na inicijativu Komisije.

GLAVA III.

PROGRAMIRANJE

POGLAVLJE I.

Opće odredbe o ESI fondovima

Članak 26.

Priprema programa

1.   ESI fondovi primjenjuju se kroz programe u skladu sa sporazumom o partnerstvu. Svaki program obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

2.   Programe izrađuju države članice ili tijelo koje su one za to odredile, u suradnji s partnerima iz članka 5. Države članice sastavljaju programe koji se temelje na transparentnim postupcima u odnosu na javnost u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom.

3.   Države članice i Komisija surađuju kako bi osigurale učinkovitu koordinaciju u izradi i provedbi programa za ESI fondove, uključujući, prema potrebi, programe financirane iz više fondova za fondove, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti.

4.   Države članice Komisiji podnose programe u roku od tri mjeseca nakon podnošenja sporazuma o partnerstvu. Programi u okviru europske teritorijalne suradnje podnose se do 22. rujna 2014. Uz sve programe prilaže se ex ante ocjena u skladu s člankom 55.

5.   Kada jedna ili više uredbi za pojedine fondove za ESI fondove stupi na snagu u razdoblju između 22. veljace 2014. i 22. lipnja 2014., program ili programi koje ESI fond podupire na koje utječe odgađanje stupanja na snagu uredbe za pojedini fond, predaju se u roku od tri mjeseca nakon podnošenja revidiranog sporazuma o partnerstvu iz članka 17. stavka 1.

6.   Kada jedna ili više uredbi za pojedine fondove za ESI fondove stupi na snagu kasnije od 22. lipnja 2014., program ili programi koje ESI fond podupire na koje utječe odgađanje stupanja na snagu uredbe za pojedini fond, predaju se u roku od tri mjeseca nakon stupanja na snagu uredbe za pojedini fond koja je bila predmetom odgađanja.

Članak 27.

Sadržaj programa

1.   Svakim programom utvrđuje se strategija doprinosa tog programa strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, koja je u skladu s odredbama ove Uredbe, pravilima za pojedine fondove i sadržajem sporazuma o partnerstvu.

Svaki program obuhvaća mehanizme kojima se osigurava djelotvorna, učinkovita i usklađena primjena ESI fondova te aktivnosti za smanjenje administrativnog opterećenja korisnika.

2.   U svakom programu određuju se prioriteti u okviru kojih se utvrđuju specifični ciljevi, financijska sredstva potpore iz ESI fondova i odgovarajuće nacionalno sufinanciranje, uključujući iznose koji se odnose na pričuve za ostvarenje postignuća koje može biti javno ili privatno u skladu s pravilima za pojedine fondove.

3.   Kada države članice i regije sudjeluju u makroregionalnim strategijama ili strategijama morskih bazena, relevantnim programom u skladu s potrebama programskog područja kako ih je utvrdila država članica utvrđuje se doprinos planiranih intervencija tim strategijama.

4.   U okviru svakog prioriteta utvrđuju se pokazatelji i odgovarajući ciljevi izraženi u smislu količine ili kvalitete, u skladu s pravilima za pojedine fondove, radi procjene napretka u provedbi programa usmjerenih na ostvarivanje ciljeva, a služe kao temelj za praćenje, evaluaciju i pregled uspješnosti. Ti pokazatelji obuhvaćaju:

(a)

financijske pokazatelje koji se odnose na dodijeljene izdatke;

(b)

pokazatelje ostvarenja koji se odnose na operacije za koje se daje potpora;

(c)

pokazatelje rezultata koji se odnose na dotični prioritet.

Za svaki ESI fond pravilima za pojedine fondove utvrđuju se zajednički pokazatelji, a mogu se utvrditi i odredbe povezane s pokazateljima za pojedine programe.

5.   Svaki program, osim onih koji se isključivo odnose na tehničku pomoć, obuhvaća opis, u skladu s pravilima mjera za pojedine fondove, aktivnosti kako bi se uzela u obzir načela iz članaka 5., 7. i 8.

6.   U svakom programu, osim u onima u kojima se tehnička pomoć pruža u skladu s posebnim programom, utvrđuje se okvirni iznos potpore koji će se upotrijebiti za ciljeve na području klimatskih promjena, na temelju metodologije iz članka 8.

7.   Države članice izrađuju program u skladu s pravilima za pojedine fondove.

Članak 28.

Posebne odredbe o sadržaju programa namijenjenih zajedničkim instrumentima za neograničena jamstva i sekuritizaciju koji osiguravaju olakšicu kapitala, a koje provodi EIB

1.   Odstupajući od članka 27., posebni programi iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) uključuju:

(a)

elemente iz članka 27. stavka 1. prvog podstavka te stavaka 2., 3. i 4. tog članka u pogledu načela iz članka 5.;

(b)

navođenje tijela iz članaka 125., 126. i 127. ove Uredbe i članka 65. stavka 2. Uredbe o EPFRR-u kao važnih za predmetni fond;

(c)

za svaki ex-ante uvjet utvrđen u skladu s člankom 19. i Prilogom XI., koji se primjenjuje na operativni program, ocjenu ispunjenosti ex ante uvjeta na datum podnošenja sporazuma o partnerstvu i operativnoga programa, te, ako ex-ante uvjeti nisu ispunjeni, opis aktivnosti kojima se ispunjava ex ante uvjet, odgovorna tijela i vremenski raspored tih aktivnosti u skladu sa sažetkom koji je predan u sporazumu o partnerstvu.

2.   Odstupajući od članka 55., ex ante procjena iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (a) smatra se ex ante ocjenom takvih programa.

3.   Za potrebe programa iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) ove Uredbe, članak 6. stavak 2. i članak 59. stavci 5. i 6. Uredbe o EPFRR-u se ne primjenjuju se. Uz elemente iz stavka 1. ovog članka, na programe u okviru EPFRR-a primjenjuju se samo odredbe iz članka 8. stavka 1. točke (c) podtočke i., točaka (f), (h) i (i) te točke (m) podtočaka od i. do iii. Uredbe o EPFRR-u.

Članak 29.

Postupak usvajanja programa

1.   Komisija procjenjuje usklađenost programa s ovom Uredbom i s pravilima za pojedine fondove, njihovim učinkovitim doprinosom odabranim tematskim ciljevima i prioritetima Unije specifičnima za svaki ESI fond te također usklađenost sa sporazumom o partnerstvu, uzimajući u obzir relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a, kao i ex ante evaluaciju. Procjena se posebno odnosi na prikladnost strategije programa, odgovarajuće ciljeve, pokazatelje, ciljeve i dodjelu proračunskih sredstava.

2.   Odstupajući od stavka 1., Komisija ne treba utvrđivati usklađenost namjenskih operativnih programa Inicijative za zapošljavanje mladih iz članka 18. drugog stavka točke (a) Uredbe o ESF-u i namjenskih operativnih programa iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) ove Uredbe sa sporazumom o partnerstvu ako na dan predaje namjenskog operativnog programa država članica nije podnijela svoj sporazum o partnerstvu.

3.   Komisija daje primjedbe u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja programa. Država članica dostavlja Komisiji sve dodatne nužne informacije i prema potrebi revidira predloženi program.

4.   U skladu s pravilima za pojedine fondove Komisija odobrava svaki program najkasnije šest mjeseci nakon što ga je država članica predala, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na odgovarajući način, ali ne prije 1. siječnja 2014. ili prije nego što Komisija donese odluku o odobravanju sporazuma o partnerstvu.

Odstupajući od navedenog, Komisija može odobriti programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” prije donošenja odluke o odobrenju sporazuma o partnerstvu, namjenske operativne programe za Inicijativu za zapošljavanje mladih iz članka 18. drugog stavka točke (a) Uredbe o ESF-u i namjenske operativne programe iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) prije podnošenja sporazuma o partnerstvu.

Članak 30.

Izmjena programa

1.   Zahtjevi za izmjenu programa koje podnosi država članica moraju biti valjano opravdani, a u njima se posebno mora utvrditi predviđeni učinak promjena na program ostvarivanja strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te specifičnih ciljeva utvrđenih programom, uzimajući u obzir ovu Uredbu, pravila za pojedine fondove, horizontalna načela iz članaka 5., 7. i 8. kao i sporazum o partnerstvu. Uz njih se prilaže revidirani program.

2.   Komisija procjenjuje informacije dostavljene u skladu sa stavkom 1., uzimajući u obzir obrazloženje države članice. Komisija može navesti svoje primjedbe u roku od mjesec dana nakon predaje revidiranog programa, a država članica mora Komisiji pružiti sve potrebne dodatne informacije. Komisija u skladu s pravilima za pojedine fondove odobrava zahtjeve za izmjenu programa što je prije moguće, ali ne kasnije od tri mjeseca nakon što ih je država članica predala, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na odgovarajući način.

Ako izmjena programa utječe na informacije pružene u sporazumu o partnerstvu u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) podtočkama iii., iv. i vi., odobrenje izmjene programa od strane Komisije istodobno je odobrenje posljedične revizije informacija u sporazumu o partnerstvu.

3.   Odstupajući od stavka 2., kad se Komisiji podnosi zahtjev za promjenu kako bi se preraspodijelila pričuva za ostvarenje postignuća nakon pregleda uspješnosti, Komisija daje primjedbe samo u slučaju kada predložena dodjela sredstava nije u skladu s mjerodavnim pravilima ili nije u skladu s razvojnim potrebama države članice ili regije ili za sobom povlači znatan rizik da se svrha i ciljevi iz prijedloga neće ostvariti. Komisija odobrava zahtjev za izmjenu programa što je prije moguće, ali ne kasnije od dva mjeseca nakon što ga je država članica službeno predala, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na odgovarajući način. Komisijino odobrenje izmjene programa istovremeno je odobrenje naknadne provjere informacija iz sporazuma o partnerstvu

4.   Odstupajući od stavka 2., posebne odredbe za izmjenu operativnih programa mogu se utvrditi u Uredbi o EFPR-u.

Članak 31.

Sudjelovanje EIB-a

1.   Na zahtjev države članice EIB može sudjelovati u izradi sporazuma o partnerstvu te u aktivnostima pripreme operacija, posebno velikih projekata, financijskih instrumenata i JPP-a.

2.   Komisija se prije usvajanja sporazuma o partnerstvu ili programa može savjetovati s EIB-om.

3.   Komisija može tražiti od EIB-a da ispita tehničku kvalitetu i ekonomsku, financijsku održivost i održivost velikih projekata te da joj pomogne u primjeni ili razvoju financijskih instrumenata.

4.   Pri provedbi odredbi iz ove Uredbe Komisija EIB-u može dodijeliti bespovratna sredstva ili ugovore o javnim uslugama koji obuhvaćaju inicijative koje se provode na višegodišnjoj osnovi. Doprinosi iz proračuna Unije za takva bespovratna sredstva ili ugovore o javnim uslugama izdvajaju se na godišnjoj osnovi.

POGLAVLJE II.

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice

Članak 32.

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice

1.   Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice podržava EPFRR, koji je nazvan „lokalni razvoj LEADER” i koji mogu podržati EFRR, ESF ili EFPR. Za potrebe ovog poglavlja, ti se fondovi dalje u tekstu nazivaju „dotični ESI fondovi”.

2.   Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice:

(a)

usmjeren je na posebna subregionalna područja;

(b)

njime upravljaju lokalne akcijske skupine koje sačinjavaju predstavnici javnih i privatnih lokalnih socioekonomskih interesa, pri čemu na razini donošenja odluka ni javne vlasti, definirane u skladu s nacionalnim pravilima, a ni bilo koja pojedinačna interesna skupina nemaju više od 49 % glasačkih prava;

(c)

provodi se preko integriranih i višesektorskih strategija lokalnog razvoja za pojedina područja;

(d)

oblikovan je tako da uzima u obzir lokalne potrebe i potencijal, a uključuje inovativne značajke u lokalni kontekst, umrežavanje i, prema potrebi, suradnju.

3.   Pomoć iz dotičnih ESI fondova lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice bit će dosljedna i usklađena među dotičnim ESI fondovima. To se osigurava, između ostalog, koordiniranom izgradnjom kapaciteta, odabirom, odobravanjem i financiranjem strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i lokalnih akcijskih skupina.

4.   Ako izborni odbor za strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice koji je osnovan u skladu s člankom 33. stavkom 3. utvrdi da provedba odabrane strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice zahtijeva potporu više od jednog fonda, može se u skladu s nacionalnim pravilima i procedurama imenovati glavni fond za potporu tekućih troškova i troškova vođenja u skladu s člankom 35. stavkom 1. točkama (d) i (e) za strategiju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

5.   Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice koji podupiru dotični ESI fondovi provodi se u okviru jednog ili više prioriteta relevantnih programa u skladu s pravilima dotičnih ESI fondova za pojedine fondove.

Članak 33.

Strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice

1.   Strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice sadrži barem sljedeće elemente:

(a)

definiciju područja i stanovništva na koje se strategija odnosi;

(b)

analizu razvojnih potreba i potencijala područja, uključujući analizu prednosti, slabosti, prilika i prijetnji;

(c)

opis strategije i njezinih ciljeva, opis integriranih i inovativnih obilježja strategije i hijerarhije ciljeva, uključujući mjerljive ciljeve za ostvarenja ili rezultate. S obzirom na rezultate ciljevi se mogu izraziti u smislu količine ili kvalitete. Strategija je usklađena s relevantnim programima svih uključenih dotičnih ESI fondova;

(d)

opis procesa uključivanja zajednice u razvoj strategije;

(e)

akcijski plan koji pokazuje kako se ciljevi prevode u mjere;

(f)

opis mehanizama za upravljanje strategijom i njezino praćenje kojima se pokazuje kapacitet lokalne akcijske skupine da provede strategiju te opis posebnih mehanizama evaluacije;

(g)

financijski plan strategije, uključujući predviđenu dodjelu sredstava iz svakog od dotičnih ESI fondova.

2.   Države članice utvrđuju kriterije za odabir strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

3.   Strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice odabire odbor koji u tu svrhu osniva odgovorno upravljačko tijelo ili tijela koja je odobrilo odgovorno upravljačko tijelo ili tijela.

4.   Prvi krug odabira strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice završava najkasnije u roku od dvije godine od odobrenja sporazuma o partnerstvu. Države članice mogu odabrati dodatne strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice poslije tog datuma, ali najkasnije 31. prosinca 2017.

5.   Odlukom koja odobrava strategiju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice utvrđuju se sredstva za dodjeljivanje za svaki od dotičnih ESI fondova. Odlukom se određuju i odgovornosti za zadatke upravljanja i kontrole u okviru jednog ili više programa koji se odnose na strategiju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

6.   Područje navedeno u stavku 1. točki (a) nema manje od 10 000 niti više od 150 000 stanovnika. Međutim, Komisija može u propisno opravdanim slučajevima i na temelju prijedloga države članice usvojiti ili izmijeniti ta ograničenja stanovništva u svojoj odluci na temelju članka 15. stavka 2. ili 3. o odobravanju odnosno izmjeni sporazuma o partnerstvu u slučaju te države članice, kako bi se uzela u obzir rijetko ili gusto naseljena područja ili kako bi se osigurala teritorijalna usklađenost područja uključenih u strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

Članak 34.

Lokalne akcijske skupine

1.   Lokalne akcijske skupine oblikuju i provode strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

Države članice utvrđuju zasebne uloge lokalne akcijske skupine i tijela nadležnih za provedbu relevantnih programa, za sve provedbene zadatke koji se odnose na strategiju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

2.   Odgovorno upravljačko tijelo ili tijela osiguravaju da lokalne akcijske skupine odaberu jednog partnera iz skupine kao glavnog partnera u administrativnim i financijskim pitanjima ili da se udruže u zajedničku strukturu s pravnim statusom.

3.   Zadaci lokalnih akcijskih skupina uključuju:

(a)

jačanje kapaciteta lokalnih sudionika za izradu i provedbu operacija uključujući poticanje njihovih sposobnosti upravljanja projektima;

(b)

sastavljanje nediskriminirajućeg i transparentnog izbornog postupka i objektivnih kriterija za odabir operacija, u kojima se izbjegavaju sukobi interesa, jamči da u odlukama o izboru najmanje 50 % glasova pripada partnerima koji ne pripadaju tijelima javne vlasti i dopuštaju odabir pisanim postupkom;

(c)

osiguravanje usklađenosti sa strategijom lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice prilikom odabira tih operacija, dajući im prednost u skladu s njihovim doprinosom u ostvarenju ciljeva te strategije;

(d)

pripremu i objavu poziva na dostavu prijedloga ili aktualnog postupka za podnošenje projekata, uključujući utvrđivanje kriterija za odabir;

(e)

primanje i ocjenjivanje zahtjeva za potporu;

(f)

odabir operacija i utvrđivanje iznosa potpore te, prema potrebi, podnošenje prijedloga nadležnom tijelu radi završne provjere prihvatljivosti prije odobrenja;

(g)

praćenje provedbe strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i operacija koje su dobile potporu te izvođenje posebnih evaluacija povezanih sa strategijom lokalnog razvoja kojom upravlja lokalna zajednica.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. točku (b), lokalna akcijska skupina može biti korisnik operacija i provoditi ih u skladu sa strategijom lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

5.   U slučaju aktivnosti suradnje lokalnih akcijskih grupa navedenih u članku 35. stavku 1. točki (c), zadatke navedene u stavku 3. točki (f) ovog članka može izvršiti odgovorno upravljačko tijelo.

Članak 35.

Potpora lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice iz ESI fondova

1.   Potpora lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice iz dotičnih ESI fondova u pitanju uključuje:

(a)

troškove pripremne potpore koja se sastoji od izgradnje kapaciteta, osposobljavanja i umrežavanja u svrhu pripreme i provedbe strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

Takvi troškovi mogu obuhvaćati jedan ili više sljedećih elemenata:

i.

akcije osposobljavanja za lokalne dionike;

ii.

studije predmetnih područja;

iii.

troškove povezane s izradom strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, uključujući konzultantske troškove i troškove povezane s konzultacijama dionika u svrhu pripreme strategije;

iv.

administrativne troškove (troškove rada i osoblja) organizacije koja se prijavljuje za pripremnu pomoć tijekom faze pripreme;

v.

potporu malim pilot-projektima.

Takva pripremna potpora prihvatljiva je bez obzira na to je li strategiju za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, a koju je osmislila lokalna akcijska skupina koja će imati koristi od potpore odabrao izborni odbor za financiranje u skladu s člankom 33. stavkom 3.

(b)

provođenje operacija u okviru strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice;

(c)

pripremu i provođenje aktivnosti sudjelovanja lokalne akcijske skupine;

(d)

tekuće troškove povezane s upravom provedbe strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice koja se sastoji od troškova rada, troškova osoblja, troškova osposobljavanja, troškova povezanih s odnosima s javnošću, financijskih troškova kao i troškova povezanih s praćenjem i evaluacijom strategija u skladu s člankom 34. stavkom 3. točkom (g);

(e)

vođenje strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice kako bi se među dionicima omogućila razmjena informacija i promicanje strategije te potpora potencijalnim korisnicima u razvoju operacija i pripremi prijava.

2.   Potpora za tekuće troškove i vođenje, kako je navedeno u stavku 1. točkama (d) i (e), ne premašuje 25 % ukupnih javnih rashoda koji su nastali u okviru strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

POGLAVLJE III.

Teritorijalni razvoj

Članak 36.

Integrirana teritorijalna ulaganja

1.   Kad strategija urbanog razvoja ili druga teritorijalna strategija ili teritorijalni pakt iz članka 12. stavka 1. Uredbe o ESF-u zahtijevaju integrirani pristup koji uključuje investicije iz ESF-a, EFRR-a ili Kohezijskog fonda u okviru više od jedne prioritetne osi jednog ili više operativnih programa, aktivnosti se mogu provoditi kao integrirana teritorijalna ulaganja („ITU”).

Aktivnosti koje se provode kao ITU mogu se nadopuniti financijskom potporom iz EPFRR-a ili EFPR-a.

2.   Kad ITU ima potporu ESF-a, EFRR-a ili Kohezijskog fonda, odgovarajući operativni program ili programi opisuju pristup upotrebi instrumenta ITU-a te okvirna financijska sredstva iz svake prioritetne osi dodijeljena u skladu s pravilima za pojedine fondove.

Kada se ITU nadopunjuje potporom iz EPFRR-a ili EFPR-a, dodijeljena okvirna financijska sredstva te obuhvaćene mjere utvrđuju se u odgovarajućem programu ili programima u skladu s pravilima za pojedine fondove.

3.   Država članica ili upravljačko tijelo mogu odrediti jedno ili više posredničkih tijela, uključujući lokalne vlasti, tijela za regionalni razvoj ili nevladine organizacije za upravljanje i provedbu ITU-a u skladu s pravilima za pojedine fondove.

4.   Država članica ili nadležna upravljačka tijela moraju osigurati da sustav praćenja programa ili više njih omogućava utvrđivanje operacija i neposrednih rezultata prioriteta koji doprinosi ITU-u.

GLAVA IV.

FINANCIJSKI INSTRUMENTI

Članak 37.

Financijski instrumenti

1.   ESI fondovi mogu se koristiti za potporu financijskim instrumentima u okviru jednog ili više programa, uključujući i slučajeve kada se organiziraju u okviru fondova fondova, kako bi se doprinijelo ostvarivanju specifičnih ciljeva utvrđenih u okviru prioriteta.

Financijski instrumenti provode se radi potpore investicijama od kojih se očekuje financijska održivost i za koje nije moguće prikupiti dovoljno financijskih sredstava iz tržišnih izvora. Kod primjene ove glave, upravljačka tijela, tijela koja provode fondove fondova i tijela koja provode financijske instrumente poštuju mjerodavno pravo, posebno o državnim potporama i javnoj nabavi.

2.   Potpora financijskih instrumenata temelji se na ex ante procjeni kojom su ustanovljeni nefunkcioniranje tržišta ili neoptimalne investicije te razina potrebe za javnim investicijama, uključujući vrste financijskih instrumenata koji se namjeravaju poduprijeti. Takva ex ante procjena uključuje:

(a)

analizu tržišnih nedostataka, neoptimalnih situacija za ulaganja te potreba za ulaganjima za područja politika i tematske ciljeve ili ulagačke prioritete s kojima se treba pozabaviti radi ostvarenja specifičnih ciljeva utvrđenih u okviru prioriteta te kojima će se pružiti potpora kroz financijske instrumente. Ta analiza temelji se na dostupnoj metodologiji dobrih praksi;

(b)

procjenu dodane vrijednosti financijskih instrumenata koji se razmatraju za potporu ESI fondova, usklađenost s ostalim oblicima javnih intervencija usmjerenih na isto tržište, moguće implikacije u pogledu državnih potpora, proporcionalnost predviđene intervencije i mjere za minimaliziranje narušavanja tržišta;

(c)

procjenu dodatnih javnih i privatnih sredstava koja će potencijalno privući financijski instrument, sve do razine krajnjeg primatelja (očekivani učinak poluge), uključujući, prema potrebi, procjenu potrebe za povlaštenom naknadom, kao i njezine razine, radi privlačenja drugog dijela sredstava privatnih ulagača i/ili opis mehanizama kojima će se koristiti za utvrđivanje potrebe i opsega takve povlaštene naknade, kao što su konkurentni ili odgovarajuće nezavisni procesi procjene;

(d)

procjenu naučenih lekcija iz sličnih instrumenata i ex ante procjena koje su države članice izvršile u prošlosti i načine primjene tih lekcija u budućnosti;

(e)

predloženu investicijsku strategiju, uključujući ispitivanje mogućih rješenja u vezi s provedbenim mehanizmima u smislu članka 38., predviđenu ponudu financijskih proizvoda, ciljane krajnje primatelje te, prema potrebi, predviđenu kombinaciju s bespovratnim potporama;

(f)

navedene očekivane rezultate i načine na koje se očekuje da će dotični financijski instrument doprinijeti ostvarivanju specifičnih ciljeva određenih u okviru relevantnog prioriteta koji uključuje pokazatelje za taj doprinos;

(g)

odredbe kojima se omogućuje da se ex ante procjena preispita i, prema potrebi, ažurira tijekom provedbe bilo kojeg financijskog instrumenta koji je proveden na temelju takve procjene kada tijekom faze provedbe upravljačko tijelo smatra da ex ante procjena moguće više točno ne predstavlja tržišne uvjete prisutne u vrijeme provedbe.

3.   Ex ante procjena iz stavka 2. može se izvoditi u fazama. Ona u svakom slučaju mora biti dovršena prije nego što upravljačko tijelo odluči dodijeliti programske doprinose financijskom instrumentu.

Sažetak nalaza i zaključaka ex ante procjena u odnosu na financijske instrumente objavljuje se u roku od tri mjeseca od njihovog datuma dovršetka.

Ex ante procjena predaje se odboru za praćenje u informativne svrhe u skladu s pravilima za pojedine fondove.

4.   Ako financijski instrumenti podržavaju ulaganja u poduzeća, uključujući MSP-ove, takva potpora mora biti usmjerena na osnivanje novih poduzeća, početni kapital, odnosno, osnivački kapital, kapital za proširenje, kapital za jačanje općih aktivnosti poduzeća ili ostvarivanje novih projekata, ulaz na nova tržišta ili razvoj postojećih poduzeća, ne dovodeći u pitanje primjenjiva pravila Unije o državnim potporama i u skladu s pravilima za pojedine fondove. Takva potpora može uključivati ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu te radni kapital u okviru primjenjivih pravila Unije o državnim potporama i s ciljem poticanja privatnog sektora kao izvora financiranja poduzetništva. Može uključivati i troškove prijenosa vlasničkih prava u poduzećima pod uvjetom da se prijenos izvršava između neovisnih ulagača.

5.   Ulaganja koja se podupiru financijskim instrumentima na datum odluke o ulaganju ne smiju biti fizički dovršena ili u cijelosti provedena.

6.   Ako financijski instrumenti pružaju podršku krajnjim primateljima u infrastrukturnim ulaganjima kako bi pružili podršku urbanom razvoju, urbanom oporavku ili sličnim infrastrukturnim ulaganjima, s ciljem postizanja raznolikosti nepoljoprivrednih aktivnosti u ruralnim područjima, takva podrška može uključivati iznos potreban za reorganizaciju dužničkog portfelja vezanog za infrastrukturu koja je dio novog ulaganja, do najviše 20 % ukupnog iznosa programske potpore kroz financijski instrument za takva ulaganja.

7.   Financijske instrumente moguće je kombinirati s bespovratnim sredstvima, subvencioniranim kamatnim stopama i subvencioniranim naknadama za jamstvo. Ako se potpora ESI fondova pruža putem financijskih instrumenata i kombinira u jednoj operaciji s drugim oblicima potpore izravno vezanim uz iste krajnje primatelje, uključujući tehničku podršku, subvencionirane kamatne stope i subvencionirane naknade za jamstvo, odredbe koje se primjenjuju na financijske instrumente primjenjuju se i na sve oblike potpore u okviru te operacije. U takvim slučajevima, poštuju se primjenjiva pravila Unije o državnim potporama i mora se voditi posebna evidencija za svaki oblik potpore.

8.   Krajnji primatelji koji primaju potporu iz financijskog instrumenta u okviru određenog ESI fonda mogu primati pomoć iz drugog prioriteta ili programa ESI fondova ili iz nekog drugog instrumenta koji se financira iz proračuna Unije u skladu s primjenjivim pravilima Unije o državnim potporama. U tom slučaju potrebno je voditi odvojenu evidenciju za svaki izvor pomoći, a potpora financijskog instrumenta u okviru ESI fondova dio je operacije s prihvatljivim troškovima koji su različiti od drugih izvora pomoći.

9.   Kombinacija potpore koja se pruža putem bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata kako je navedeno u stavcima 7. i 8. može, u skladu s primjenjivim pravilima Unije o državnim potporama, pokrivati istu stavku izdataka pod uvjetom da zbroj svih oblika potpore zajedno ne prelazi ukupan iznos predmetne stavke izdataka. Bespovratna sredstva ne smiju se koristiti za povrat sredstava potpore primljene iz financijskih instrumenata. Financijski instrumenti ne smiju se koristiti za predfinanciranje bespovratnih sredstava.

10.   Doprinosi u naravi nisu prihvatljivi izdaci u skladu s financijskim instrumentima, osim u slučaju doprinosa u obliku zemljišta ili nekretnine povezanih s ulaganjima čiji je cilj potpora ruralnom razvoju, urbanom razvoju ili urbanom oporavku, ako su zemljište ili nekretnina dio ulaganja. Takvi doprinosi u obliku zemljišta ili nekretnine prihvatljivi su ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 69. stavku 1.

11.   PDV ne predstavlja prihvatljivi trošak operacije, osim u slučaju PDV-a za koji se ne može dobiti povrat u skladu s nacionalnim propisima o PDV-u. Tretman PDV-a na razini ulaganja krajnjih primatelja ne uzima se u obzir u svrhu utvrđivanja prihvatljivosti troškova u okviru financijskog instrumenta. Međutim, ako se financijski instrumenti kombiniraju s bespovratnim sredstvima iz stavaka 7. i 8. ovog članka, na bespovratna sredstva se primjenjuju odredbe članka 69. stavka 3.

12.   U svrhe primjene ovog članka, primjenjiva pravila Unije o državnim potporama su ona koja su na snazi u trenutku kad upravljačko tijelo ili tijelo koje provodi fond fondova ugovorom obvežu doprinose programa financijskom instrumentu ili kada financijski instrument ugovorom obaveže doprinose programa krajnjem primatelju, ako je primjenjivo.

13.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju dodatna posebna pravila o kupnji zemljišta i kombinaciji tehničke podrške s financijskim instrumentima.

Članak 38.

Provedba financijskih instrumenata

1.   Prilikom provedbe članka 37. upravljačka tijela mogu dodijeliti financijski doprinos sljedećim financijskim instrumentima:

(a)

financijskim instrumentima koji su osnovani na razini Unije te kojima izravno ili neizravno upravlja Komisija;

(b)

financijskim instrumentima koji su osnovani na nacionalnoj, regionalnoj, transnacionalnoj ili prekograničnoj razini te kojima upravlja upravljačko tijelo ili je upravljanje njima u nadležnosti tog tijela.

2.   Doprinosi ESI fondova financijskim instrumentima iz stavka 1. točke (a) raspoređuju se u zasebne račune i koriste, u skladu s ciljevima dotičnih ESI fondova, za potporu mjera i krajnjih primatelja u skladu s programom ili programima iz kojih potječu ti doprinosi.

Doprinosi financijskim instrumentima iz prvog podstavka podliježu ovoj Uredbi, osim ako su izričito predviđene iznimke.

Drugi podstavak ne dovodi u pitanje pravila kojima se uređuje uspostava i funkcioniranje financijskih instrumenata u skladu s Financijskom uredbom, osim ako su ta pravila protivna pravilima ove Uredbe, u kojem slučaju prednost ima ova Uredba.

3.   Za financijske instrumente iz stavka 1. točke (b) upravljačko tijelo može dodijeliti financijski doprinos sljedećim financijskim instrumentima:

(a)

financijskim instrumentima usklađenima sa standardnim uvjetima koje utvrdi Komisija u skladu s drugim podstavkom ovog stavka;

(b)

već postojećim ili novoosnovanim financijskim instrumentima koji su posebno oblikovani kako bi se ostvarili specifični ciljevi utvrđeni u okviru mjerodavnog prioriteta.

Komisija donosi provedbene akte u vezi sa standardnim uvjetima s kojima moraju biti usklađeni financijski instrumenti iz prvog podstavka točke (a). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

4.   Kod dodjeljivanja potpore financijskim instrumentima iz stavka 1. točke (b) upravljačko tijelo može:

(a)

uložiti u kapital postojećih ili novoosnovanih pravnih subjekata, uključujući one koji su financirani iz drugih ESI fondova, čiji je zadatak provedba financijskih instrumenta usklađenih s ciljevima dotičnih ESI fondova, koji će izvršiti provedbene zadatke; potpora tim subjektima ograničena je na iznose koji su potrebni za primjenu novih ulaganja u skladu s člankom 37. i na način usklađen s ciljevima ove Uredbe;

(b)

povjeriti provedbene zadatke:

i.

EIB-u;

ii.

međunarodnim financijskim institucijama u kojima je država članica dioničar ili financijskim institucijama osnovanima u državi članici s ciljem ostvarivanja javnog interesa pod nadzorom tijela javne vlasti;

iii.

tijelu javnog ili privatnog prava; ili

(c)

izravno izvršavati provedbene zadatke, u slučaju da se financijski instrumenti sastoje samo od zajmova i jamstava. U tom se slučaju upravljačko tijelo smatra korisnikom u smislu članka 2. točke 10.

Kod provedbe financijskog instrumenta, tijela iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) osiguravaju usklađenost s primjenjivim pravom, uključujući pravila o ESI fondovima, državnim potporama, javnoj nabavi i mjerodavnim normama te s primjenjivim zakonodavstvom o sprječavanju pranja novca, borbi protiv terorizma i utaji poreza. Ta se tijela ne osnivaju i ne održavaju poslovne odnose sa subjektima inkorporiranima u teritorijima čije ovlasti ne surađuju s Unijom u smislu primjene međunarodno utvrđenih poreznih standarda te takve zahtjeve preusmjeravaju njihovim ugovornim financijskim posrednicima.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju dodatna posebna pravila o ulozi, odgovornostima i nadležnosti tijela koja provode financijske instrumente, povezani kriteriji za odabir i proizvodi koji se mogu dostavljati putem financijskih instrumenata u skladu s člankom 37. Komisija o tim delegiranim aktima istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće do 22. travnja 2014.

5.   Kada tijela iz stavka 4. prvog podstavka točaka (a) i (b) provode fondove fondova, dio provedbe mogu povjeriti financijskim posrednicima, pod uvjetom da ti subjekti u okviru svoje odgovornosti osiguraju da financijski posrednici ispunjavaju kriterije iz članka 140. stavaka 1., 2. i 4. Financijske uredbe. Financijski posrednici biraju se na osnovi otvorenih, transparentnih, izjednačenih i nediskriminirajućih postupaka, izbjegavajući sukob interesa.

6.   Tijela iz stavka 4. prvog podstavka točke (b) kojima su povjereni provedbeni zadaci otvaraju povjereničke račune na svoje ime i u ime upravljačkog tijela ili uređuju financijski instrument kao zasebnu financijsku jedinicu unutar financijske institucije. U slučaju zasebne financijske jedinice, radi se računovodstvena razlika između sredstava programa uloženih u financijski instrument iz drugih sredstava na raspolaganju financijske institucije. Sredstvima na povjereničkim računima i takvim zasebnim financijskim jedinicama upravlja se u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja i slijedeći odgovarajuća bonitetna pravila te imaju odgovarajuću likvidnost.

7.   Ako se financijski instrument primjenjuje u skladu sa stavkom 4. prvim podstavkom točkama (a) i (b), podložno provedbenoj strukturi financijskog instrumenta, uvjeti za doprinose iz programa financijskim instrumentima propisuju se sporazumima o financiranju u skladu s Prilogom III. na sljedećim razinama:

(a)

prema potrebi, između propisno ovlaštenih predstavnika upravljačkog tijela i tijela koje provodi fondove fondova; i

(b)

između propisno ovlaštenih predstavnika upravljačkog tijela, ili prema potrebi, tijela koje provodi fondove fondova i tijela koje provodi financijski instrument.

8.   Za provedene financijske instrumente iz stavka 4. prvog podstavka točke (c), uvjeti za doprinose iz programa financijskim instrumentima navedeni su u strateškom dokumentu u skladu s Prilogom IV., koji pregledava odbor za praćenje.

9.   Nacionalni javni i privatni doprinosi, uključujući, ako je potrebno, doprinose u naravi iz članka 37. stavka 10., mogu se pružati na razini fonda fondova, na razini financijskog instrumenta ili na razini krajnjih primatelja, u skladu s pravilima za pojedine fondove.

10.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju jedinstveni uvjeti u vezi s detaljnim aranžmanima prijenosa i upravljanja doprinosima programa kojima upravljaju tijela iz stavka 4. prvog podstavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 39.

Doprinos iz EFRR-a i EPFRR-a zajedničkom neograničenom jamstvu i financijski instrumenti sekuritizacije u korist MSP-ova koje provodi EIB

1.   Za potrebe ovog članka, „dužničko financiranje” znači zajmovi, leasing ili garancije.

2.   Države članice mogu koristiti EFRR i EPFRR za pružanje financijskog doprinosa financijskim instrumentima iz članka 38. stavka 1. točke (a) kojima direktno upravlja Komisija s provedbenim zadacima povjerenim EIB-u u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) podtočkom iii. i člankom 139. člankom 4. Financijske uredbe, u odnosu na sljedeće aktivnosti:

(a)

neograničena jamstva kojima se pruža olakšica kapitala financijskim posrednicima za nove portfelje dužničkog financiranja za prihvatljive MSP-ove u skladu s člankom 37. stavkom 4. ove Uredbe;

(b)

sekuritizaciju, kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 61. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (34), bilo čega od sljedećeg:

i.

postojećih portfelja dužničkog financiranja za MSP-ove i druga poduzeća s manje od 500 zaposlenih;

ii.

novih portfelja dužničkog financiranja za MSP-ove.

Financijski doprinos iz prvog podstavka točaka (a) i (b) ovog stavka doprinosi junior i/ili mezanin tranšama spomenutog portfelja, ako relevantni financijski posrednik zadrži dovoljan dio rizika portfelja koji je barem jednak zahtjevu za zadržavanjem rizika koji je naveden u Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (35) i u Uredbi (EU) br. 575/2013 kako bi se osigurala odgovarajuća usklađenost interesa. U slučaju sekuritizacije iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka, financijski posrednik obvezan je odrediti novo dužničko financiranje prihvatljivim MSP-ovima u skladu s člankom 37. stavkom 4. ove Uredbe.

Svaka država članica koja planira sudjelovati u takvim financijskim instrumentima doprinosi iznosom koji je u skladu s potrebama za dužničkim financiranjem MSP-ova za određenu državu članicu i procijenjenim financijskim potrebama MSP-ova za takvim dužničkim financiranjem, uzimajući u obzir ex ante procjenu iz stavka 4. prvog podstavka točke (a), koji u svakom slučaju nije veći od 7 % dodjele sredstava iz EFRR-a i EPFRR-a državi članici. Ukupan iznos doprinosa iz EFRR-a i EPFRR-a svih država članica koje sudjeluju podliježe općoj gornjoj granici koja iznosi 8 500 000 000 EUR (prema cijenama iz 2011.).

Ako Komisija, savjetujući se pritom s EIB, smatra da je ukupan minimalan doprinos instrumentu koji predstavlja ukupan iznos doprinosa svih uključenih država članica nije dovoljan, uzimajući u obzir minimalnu kritičnu masu definiranu u ex ante ocjeni iz stavka 4. prvog podstavka točke (a), provedba financijskog instrumenta se obustavlja, a doprinosi vraćaju državama članicama.

Ako se država članica i EIB ne mogu složiti oko uvjeta sporazuma o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c), država članica podnosi zahtjev za izmjenom programa iz stavka 4. prvog podstavka točke (b) i doprinos preraspodjeljuje na druge programe i prioritete u skladu sa zahtjevima za tematskom koncentracijom.

Ako su zadovoljeni uvjeti za prekid doprinosa država članice instrumentu utvrđenom u sporazumu o financiranju između dotične države članice i EIB-a iz stavka 4. prvog podstavka točke (c), država članica podnosi zahtjev za izmjenom programa iz stavka 4. prvog podstavka točke (b) te preraspodjeljuje ostatak doprinosa na druge programe i prioritete u skladu sa zahtjevima za tematskom koncentracijom.

Ako je doprinos države članice ukinut, ta država članica može podnijeti zahtjev za izmjenom programa. Kad su neiskorištene proračunske obveze opozvane, neiskorištene proračunske obveze se državi članici u pitanju mogu reprogramirati za druge programe i prioritete u skladu sa zahtjevima za tematskom koncentracijom.

3.   MSP-ovi koji prime novo dužničko financiranje, kao posljedica novog jačanja portfelja od strane financijskog posrednika u kontekstu financijskog instrumenta iz stavka 2., smatraju se krajnjim primateljima doprinosa EFRR-a i EPFRR-a za predmetni financijski instrument.

4.   Financijski doprinos iz stavka 2. zadovoljava sljedeće uvjete:

(a)

odstupajući od članka 37. stavka 2. temelji se na jednoj ex ante procjeni na razini Unije koju provode EIB i Komisija.

Na temelju dostupnih izvora podataka o dužničkom financiranju banaka i MSP-ovima, ex ante procjenom obuhvatit će se, između ostalog, analiza potreba MSP-ova za financiranjem na razini Unije, uvjeti financiranja MSP-ova i njihove potreba za financiranjem, kao i podaci o manjku u financiranju MSP-ova u svim državama članicama, profil gospodarske i financijske situacije u sektoru MSP-ova na razini država članica, najmanja kritična masa ukupnih doprinosa, veličina procijenjenog ukupnog opsega zajmova koji proizlazi iz tih doprinosa i dodana vrijednost.

(b)

osigurava ga svaka uključena država članica u okviru jednog nacionalnog programa po financijskom doprinosu od strane EPFRR-a i EPFRR-a koji podupire tematski cilj iz članka 9. prvog stavka točke 3.;

(c)

podliježe uvjetima utvrđenima u sporazumima o financiranju sklopljenima između svake države članice koja sudjeluje i EIB-a, uključujući, između ostalog:

i.

zadaće i obaveze EIB-a, uključujući naknadu;

ii.

minimalno povećanje koje treba postići u jasno definiranim ključnim fazama uokviru razdoblja prihvatljivosti iz članka 65. stavka 2.;

iii.

uvjete za novo dužničko financiranje;

iv.

odredbe koje se odnose na neprihvatljive mjere i kriterije za isključenje;

v.

raspored plaćanja;

vi.

sankcije u slučaju da financijski posrednici ne ispunjavaju obveze;

vii.

odabir financijskih posrednika;

viii.

praćenje, izvješćivanje i revizija;

ix.

vidljivost;

x.

uvjete za raskid sporazuma.

EIB će u svrhu provedbe instrumenta sklopiti ugovorne dogovore s izabranim financijskim posrednicima;

(d)

u slučaju da u roku od šest mjeseci od usvajanja programa iz točke (b) sporazum o financiranju iz točke (c) nije sklopljen, država članica ima pravo preraspodijeliti doprinos na druge programe i prioritete u skladu sa zahtjevima za tematskom koncentracijom.

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje predložak sporazuma o financiranju iz prvog podstavka točke (c). Taj provedbeni akt usvaja se u skladu s postupkom ispitivanja iz članku 150. stavka 3.

5.   U svakoj uključenoj državi članici postiže se minimalno povećanje u ključnim etapama određenim u sporazumu o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c) koji je izračunat kao odnos između novog dužničkog financiranja prihvatljivim MSP-ovima od strane financijskih posrednika i odgovarajućeg doprinosa EFRR-a i EPFRR-a od strane države članice financijskim instrumentima. Takvo minimalno povećanje može se razlikovati među uključenim država članicama.

U slučaju da financijski posrednik ne postigne minimalno povećanje utvrđeno u sporazumu o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c), ugovorno je obvezan platiti kaznu u korist uključene države članice, u skladu s uvjetima određenim u sporazumu o financiranju.

Na izdana jamstva i relevantne sekuritizacijske transakcije neće utjecati neuspjeh financijskog posrednika u postizanju minimalnog povećanja određenog u sporazumu o financiranju.

6.   Odstupajući od članka 38. stavka 2. prvog podstavka, financijski doprinosi iz stavka 2. ovog članka mogu biti raspoređeni u zasebne račune za svaku državu članicu ili, ako dvije ili više uključenih država članica daju svoj pristanak, na jedan račun koji uključuje sve takve države članice koji se koristi u skladu sa specifičnim ciljevima programa iz kojih potječu ti doprinosi.

7.   Odstupajući od članka 41. stavaka 1. i 2. u odnosu na financijske doprinose iz stavka 2. ovog članka, zahtjev države članice za plaćanjem upućen Komisiji podnosi se na temelju 100 % iznosa koji država članica plaća EIB-u u skladu s rasporedom koji je određen u sporazumu o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c) ovog članka. Takvi zahtjevi za plaćanjem temelje se na iznosima koje je zatražio EIB i koji se smatraju potrebnim kako bi pokrili obveze za ugovore o jamstvu ili sekuritizacijske transakcije koje se trebaju završiti u sljedeća tri mjeseca. Plaćanja država članica EIB-u izvršavaju se bez odgađanja i u svakom slučaju prije obveza koje je sklopio EIB.

8.   Na završetku programa prihvatljivi izdaci jednaki su ukupnom iznosu doprinosa programa plaćenih financijskom instrumentu, koji odgovaraju:

(a)

za aktivnosti iz stavka 2. prvog podstavka točke (a) ovog članka, sredstvima iz članka 42. stavka 3. prvog podstavka točke (b);

(b)

za aktivnosti iz stavka 2. prvog podstavka točke (b) ovog članka, ukupnom iznosu novog dužničkog financiranja koje proizlazi iz sekuritizacijskih transakcija, u korist prihvatljivih MSP-ova u razdoblju prihvatljivosti navedenom u članku 65. stavku 2.

9.   Za potrebe članaka 44. i 45., nepozvana jamstva i vraćena sredstva povezana s neograničenim jamstvima i sekuritizacijskim transakcijama, smatraju se sredstvima koja su vraćena financijskim instrumentima. Pri zaključivanju financijskih instrumenata neto prihodi od likvidacije, nakon odbijanja troškova, naknada i plaćanja iznosa kreditorima koji su na višoj razini od onih kojima doprinose EFRR i EPFRR, vraćaju se na pro rata osnovi relevantnim državama članicama prema njihovim doprinosima financijskom instrumentu.

10.   Izvješće iz članka 46. stavka 1. uključuje sljedeće dodatne elemente:

(a)

ukupan iznos financijske potpore EFRR-a i EPFRR-a za financijski instrument u odnosu na neograničena jamstva ili sekuritizacijske transakcije, po programu i prioritetu ili mjeri;

(b)

napredak postignut u staranju novog dužničkog financiranja u skladu s člankom 37. stavkom 4. za prihvatljive MSP-ove.

11.   Neovisno o članku 93. stavku 1., sredstva dodijeljena instrumentima na temelju stavka 2. ovog članka mogu se koristiti u svrhu pokretanja novog dužničkog financiranja MSP-ova na cijelom teritoriju države članice, bez obzira na kategorije regije, osim ako je drukčije predviđeno u sporazumu o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c).

12.   Članak 70. ne primjenjuje se na programe pokrenute u svrhu provedbe financijskih instrumenata iz ovog članka.

Članak 40.

Upravljanje i kontrola financijskih instrumenata

1.   Tijela utvrđena u skladu s člankom 124. ove Uredbe za EFRR, Kohezijski fond, ESF, EFPR i člankom 65. Uredbe o EPFRR-u za EPFRR ne provode provjere na licu mjesta operacija koje uključuju financijske instrumente provedene u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (a). Ta utvrđena tijela dobivaju redovita izvješća o kontroli od tijela kojima je povjerena provedba tih financijskih instrumenata.

2.   Tijela nadležna za reviziju programa ne provode revizije operacija koje uključuju financijske instrumente provedene u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (a) te sustava upravljanja i kontrole koji se odnose na te financijske instrumente. Ona primaju redovita izvješća o kontroli od revizora koji su određeni u sporazumima kojima se uspostavljaju ti financijski instrumenti.

3.   Tijela odgovorna za reviziju programa provode reviziju na razini krajnjih primatelja samo kada se dogode jedna ili više od sljedećih situacija:

(a)

popratni dokumenti kojima se dokazuje potpora financijskih instrumenata krajnjim primateljima te njezino korištenje u predviđene svrhe u skladu s primjenjivim pravom nisu dostupni na razini upravljačkog tijela ili na razini tijela koja provode financijske instrumente;

(b)

postoje dokazi da dokumenti dostupni na razini upravljačkog tijela ili na razini tijela koja provode financijske instrumente ne pokazuju stvarnu i točnu situaciju pružene potpore.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o upravljanju i kontroli financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točke (b), uključujući kontrole koje provode upravljačka i revizorska tijela, mehanizme čuvanja popratnih dokumenata, elemente koje dokazuju popratni dokumenti te mehanizme upravljanja, kontrolu i reviziju. Komisija o tim delegiranim aktima istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće do 22. travnja 2014.

5.   Tijela koja provode financijske instrumente odgovorna su za dostupnost popratnih dokumenata te krajnjim primateljima ne nameću zahtjeve za vođenjem evidencije koji izlaze izvan okvira onog što je potrebno kako bi mogli ispuniti tu odgovornost.

Članak 41.

Zahtjevi za plaćanje koji uključuju izdatke za financijske instrumente

1.   Što se tiče financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točke (a) i financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točke (b) provedenih u skladu s člankom 38. stavkom 4. točkama (a) i (b), postupni zahtjevi za međuplaćanja podnose se za programske doprinose koji se plaćaju financijskom instrumentu tijekom razdoblja prihvatljivosti utvrđenog u članku 65. stavku 2. („razdoblje prihvatljivosti”) u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)

iznos programskog doprinosa plaćenog financijskom instrumentu uključenom u svaki zahtjev za međuplaćanje podnesen tijekom razdoblja prihvatljivosti ne prelazi 25 % ukupnog iznosa programskih doprinosa odobrenih financijskom instrumentu navedenom u relevantnom sporazumu o financiranju koji odgovara izdatku u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d) koji se treba isplatiti tijekom razdoblja prihvatljivosti. Zahtjevi za međuplaćanja podneseni nakon razdoblja prihvatljivosti uključuju ukupni iznos prihvatljivih izdataka u smislu članka 42.;

(b)

svaki zahtjev za međuplaćanje iz točke (a) ovog stavka može uključivati do 25 % ukupnog iznosa nacionalnog sufinanciranja iz članka 38. točke 9. koji se treba isplatiti financijskom instrumentu ili na razini krajnjih primatelja za izdatke u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d), unutar razdoblja prihvatljivosti;

(c)

sljedeći zahtjevi za međuplaćanje podneseni tijekom razdoblja prihvatljivosti izvršavaju se samo:

i.

za drugi zahtjev za međuplaćanje, kada je najmanje 60 % iznosa uključenoga u prvi zahtjev za međuplaćanje potrošeno kao prihvatljivi izdaci u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d);

ii.

za treći zahtjev i sljedeće zahtjeve za međuplaćanja, kada je najmanje 85 % iznosa uključenih u prethodne zahtjeve za međuplaćanja potrošeno kao prihvatljivi izdaci u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d);

(d)

u svakom zahtjevu za međuplaćanje koji uključuje izdatke u vezi s financijskim instrumentima odvojeno se naznačuje ukupni iznos programskih doprinosa plaćenih financijskom instrumentu i iznosi plaćeni kao prihvatljivi izdaci u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d).

Kod zaključenja programa, zahtjev za plaćanje konačne isplate uključuje ukupni iznos prihvatljivih izdataka iz članka 42.

2.   Što se tiče financijskih instrumenta iz članka 38. stavka 1. točke (b) koji se primjenjuju u skladu s člankom 38. stavkom 4. točkom (c), zahtjevi za međuplaćanje i konačna isplata uključuju ukupni iznos plaćanja koja je izvršilo upravljačko tijelo za ulaganja u krajnje primatelje iz članka 42. stavka 1. točaka (a) i (b).

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o utvrđivanju pravila za obustavu plaćanja financijskim instrumentima te sukladne prilagodbe u vezi sa zahtjevima za plaćanje.

4.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjete za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje modele će se koristiti prilikom dodatnog izvješćivanja o financijskim instrumentima sa zahtjevima za plaćanje Komisiji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 42.

Prihvatljivi izdaci po zaključenju programa

1.   Po zaključenju programa prihvatljivi izdaci financijskog instrumenta odgovaraju ukupnom iznosu programskih doprinosa koji je financijski instrument stvarno isplatio ili, u slučaju jamstava, odobrio unutar razdoblja prihvatljivosti, koji odgovara:

(a)

plaćanjima krajnjim primateljima, i u slučajevima iz članka 37. stavka 7., plaćanjima u korist krajnjih primatelja;

(b)

sredstvima koja su odobrena za ugovore o jamstvu, bilo da su još na snazi ili su već istekli, kako bi se namirili mogući zahtjevi za ispunjavanje jamstva za gubitke, izračunani na temelju razborite ex ante ocjene rizika koja pokriva višestruki iznos osnovnih novih zajmova ili druge instrumente uz koje se veže rizik za nova ulaganja u krajnje primatelje;

(c)

kapitaliziranim subvencioniranim kamatnim stopama ili subvencioniranim naknadama za jamstvo, koje se treba plaćati u razdoblju od najviše deset godina nakon isteka razdoblja prihvatljivosti i koje se koriste u kombinaciji s financijskim instrumentima koji se isplaćuju na založni račun otvoren posebno u tu svrhu za stvarnu isplatu nakon isteka razdoblja prihvatljivosti, ali za zajmove i druge instrumente uz koje se veže rizik, a namijenjeni su ulaganjima u krajnje primatelje unutar razdoblja prihvatljivosti;

(d)

povratu nastalih troškova upravljanja ili plaćanju naknada za upravljanje financijskim instrumentom.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o utvrđivanju posebnih pravila koja se odnose na osnivanje sustava kapitalizacije godišnjih obroka za subvencioniranu kamatnu stopu ili subvencionirane naknade za jamstvo iz prvog podstavka točke (c).

2.   U slučaju instrumenata koji se temelje na vlastitom kapitalu i mikrokreditu, kapitalizirani troškovi upravljanja ili naknade za upravljanje koje se moraju isplatiti u razdoblju od najviše šest godina nakon isteka razdoblja prihvatljivosti za ulaganja u krajnje primatelje, do kojih je došlo za vrijeme trajanja razdoblja prihvatljivosti, koji se ne mogu namiriti u skladu s člancima 44. ili 45., mogu se smatrati prihvatljivim izdacima ako se uplaćuju na založni račun otvoren posebno u tu svrhu.

3.   U slučaju instrumenata koji se temelje na vlastitom kapitalu za poduzeća iz članka 37. stavka 4. za koja je ugovor o financiranju iz članka 38. stavka 7. točke (b) bio potpisan prije 31. prosinca 2017., koja su do kraja razdoblja prihvatljivosti uložila najmanje 55 % programskih sredstava odobrenih u relevantnom sporazumu o financiranju, ograničen iznos plaćanja za ulaganja u krajnje primatelje koja se provode za razdoblje koje ne prelazi četiri godine nakon razdoblja prihvatljivosti, mogu se smatrati prihvatljivim izdacima ako se uplaćuju na založni račun otvoren posebno u tu svrhu, pod uvjetom da su s njima usklađena pravila o državnim potporama te da su svi zahtjevi navedeni u nastavku ispunjeni.

Novčana sredstva isplaćena na založni račun:

(a)

koriste se isključivo za daljnja ulaganja u krajnje primatelje koji su u razdoblju prihvatljivosti primili inicijalna vlasnička ulaganja od financijskih instrumenata koja su još uvijek u cijelosti ili djelomično neisplaćena;

(b)

koriste se isključivo za daljnja ulaganja koja se provode u skladu s tržišnim normama i ugovornim dogovorima tržišnih normi te su ograničena na minimum koji je potreban za poticanje zajedničkog ulaganja u privatni sektor istovremeno osiguravajući kontinuitet financiranja za ciljna poduzeća tako da javni i privatni ulagači mogu imati koristi od ulaganja;

(c)

ne prelaze 20 % prihvatljivih izdataka financijskog instrumenta koji se temelji na vlastitom kapitalu iz stavka 1. prvog podstavka točke (a), od kojih će se oduzeti maksimalna kapitalna sredstva i dobici koji su za vrijeme razdoblja prihvatljivosti vraćeni tom instrumentu koji se temelji na vlastitom kapitalu.

Svi iznosi uplaćeni na založni račun koji se ne koriste za ulaganja u konačne primatelje, uplaćeni u razdoblju iz prvog podstavka, koriste se u skladu s člankom 45.

4.   Prihvatljivi izdaci naznačeni u skladu sa stavcima 1. i 2. ne premašuju iznos u visini:

(a)

ukupnog iznosa potpore iz ESI fondova isplaćene u svrhu stavaka 1. i 2.; i

(b)

iznosa odgovarajućeg nacionalnog sufinanciranja.

5.   Tijelo koje provodi fond fondova ili tijela koja provode financijske instrumente mogu naplaćivati troškove upravljanja i naknade iz stavka 1. prvog podstavka točke (d) i stavka 2. ovog članka u skladu s člankom 38. stavkom 4. točkama (a) i (b) i ne prelaze pragove definirane u delegiranim aktima iz stavka 6. ovog članka. Budući da troškovi upravljanja obuhvaćaju izravne ili neizravne stavke troškova koji se vraćaju ako postoje dokazi o troškovima, naknade za upravljanje odnose se na dogovorenu cijenu usluga koja je utvrđena putem konkurentnog tržišnog postupka ako je to primjenjivo. Troškovi i naknade za upravljanje temelje se na metodologiji izračuna uspješnosti.

Troškovi i naknade za upravljanje mogu uključivati i mehanizme naknade. Ako su mehanizmi naknade, ili bilo koji njihov dio, naplaćeni krajnjim primateljima, neće biti prijavljeni kao prihvatljivi izdaci.

Troškovi upravljanja i naknade, uključujući one nastale za vrijeme pripremnih radova vezanih uz financijski instrument prije potpisivanja mjerodavnog sporazuma o financiranju, prihvatljivi su od datuma potpisivanja mjerodavnog sporazuma o financiranju.

6.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., određujući posebna pravila za mjerila utvrđivanja troškova i naknada za upravljanje na temelju uspješnosti i primjenjivih pragova, kao i pravila za povrat kapitaliziranih troškova upravljanja i naknada za instrumente koji se temelje na vlastitom kapitalu i mikrokredite.

Članak 43.

Kamate i drugi dobici koji proizlaze iz potpore koju financijskim instrumentima dodijele ESI fondovi

1.   Potpora koja se financijskim instrumentima isplati iz ESI fondova stavlja se na račune otvorene u financijskim institucijama država članica i njih se na privremenoj osnovi ulaže u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja.

2.   Kamate i drugi dobici koji se mogu pripisati potpori iz ESI fondova isplaćenoj financijskim instrumentima koriste se u iste svrhe, uključujući povrat nastalih troškova upravljanja ili plaćanje naknada za upravljanje financijskim instrumentom u skladu s člankom 42. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (d) i izdataka plaćenih u skladu s člankom 42. stavkom 2., kao i inicijalna potpora iz ESI fondova ili unutar istog financijskog instrumenta ili koja slijedi zaključivanje financijskog instrumenta, u ostalim financijskim instrumentima ili oblicima potpore u skladu sa specifičnim ciljevima utvrđenima u okviru prioriteta, do kraja razdoblja prihvatljivosti.

3.   Upravljačko tijelo osigurava vođenje odgovarajuće evidencije korištenja kamata i drugih dobitaka.

Članak 44.

Ponovno korištenje sredstava koja se mogu pripisati potpori iz ESI fondova do kraja razdoblja prihvatljivosti

1.   Sredstva koja se vraćaju financijskim instrumentima iz ulaganja ili iz oslobađanja sredstava odobrenih za ugovore o jamstvu, uključujući kapitalni povrat i dobitke i ostale dohotke ili prihode, kao što su kamate, naknade za jamstvo, dividende, kapitalni dobici ili bilo kakav drugi dohodak koji proizlazi iz ulaganja, i koja se mogu pripisati potpori iz ESI fondova ponovno se koriste u sljedeće svrhe, do potrebnih iznosa i redoslijedom određenim u relevantnim sporazumima o financiranju:

(a)

daljnja ulaganja preko istog ili drugih financijskih instrumenata, u skladu sa specifičnim ciljevima utvrđenima u okviru prioriteta;

(b)

prema potrebi, povlaštena naknada privatnim ulagačima ili javnim ulagačima koji djeluju u skladu s načelom tržišnog gospodarstva i koji osiguravaju drugi dio sredstava za potporu financijskom instrumentu iz ESI fondova ili paralelno ulažu na razini krajnjih primatelja;

(c)

prema potrebi, povrat nastalih troškova upravljanja i plaćanje naknada za upravljanje financijskim instrumentom;

Potreba i razina povlaštene naknade iz prvog podstavka točke (b) utvrđuju se ex ante procjenom. Povlaštena naknada ne premašuje što je potrebno za stvaranje poticaja za privlačenje privatnog dijela sredstava i ne daje preveliku naknadu privatnim ulagačima ili privatnim ulagačima koji djeluju u skladu s načelom tržišnog gospodarstva. Usklađenost interesa osigurava se odgovarajućom podjelom rizika i dobiti i ostvaruje se na normalnoj komercijalnoj osnovi i biti u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

2.   Upravljačko tijelo osigurava vođenje odgovarajuće evidencije korištenja sredstava iz stavka 1.

Članak 45.

Korištenje sredstava nakon kraja razdoblja prihvatljivosti

Države članice donose potrebne mjere kako bi se osiguralo da se sredstva vraćena financijskim instrumentima, uključujući kapitalni povrat sredstava i dobitke te druge dohotke ili prinose ostvarene tijekom razdoblja od najmanje osam godina poslije kraja razdoblja prihvatljivosti, koji se mogu pripisati potpori iz ESI fondova financijskim instrumentima u skladu s člankom 37., koriste u skladu s ciljevima jednog ili više programa, ili unutar istog financijskog instrumenta ili, nakon izlaza ovih sredstava iz financijskog instrumenta, u drugim financijskim instrumentima pod uvjetom da, u oba slučaja, procjena tržišnih uvjeta pokazuje stalnu potrebu za takvom investicijom, ili u drugim oblicima potpore.

Članak 46.

Izvješće o provedbi financijskih instrumenata

1.   Upravljačko tijelo Komisiji šalje posebno izvješće o operacijama koje sadrže financijske instrumente kao prilog godišnjem izvješću o provedbi.

2.   Posebno izvješće iz stavka 1. za svaki financijski instrument uključuje sljedeće informacije:

(a)

naziv programa i prioriteta ili mjere u okviru kojih se dodjeljuje potpora iz ESI fondova;

(b)

opis financijskog instrumenta i provedbenih mehanizama;

(c)

nazive tijela koja provode financijske instrumente te tijela koja provode fondove fondova, gdje je to primjenjivo, kako je navedeno u članku 38. stavku 1. točki (a), članku 38. stavku 4. točkama (a), (b) i (c), i financijskih posrednika iz članka 38. stavka 6.;

(d)

ukupan iznos doprinosa programa po prioritetu ili mjeri koji se isplaćuje financijskom instrumentu;

(e)

ukupan iznos koji je isplaćen krajnjim primateljima ili u korist krajnjih primatelja, ili je odobren u ugovorima o jamstvu od strane financijskog instrumenta za ulaganja u krajnje primatelje, te nastali troškovi upravljanja ili plaćene naknade za upravljanje, u okviru određenog programa i prioriteta ili mjere;

(f)

uspješnost financijskog instrumenta, uključujući napredak u njegovoj uspostavi i odabiru tijela koja provode financijski instrument, uključujući tijelo koje provodi fond fondova;

(g)

kamate i drugi dobici dobiveni od potpore iz ESI fondova financijskom instrumentu i programskim sredstvima koji su vraćeni financijskim instrumentima od ulaganja, kako je navedeno u člancima 43. i 44.

(h)

napredak u ostvarivanju očekivanog efekta poluge ulaganja financijskog instrumenta i vrijednost ulaganja i sudjelovanja;

(i)

vrijednost vlasničkih ulaganja s obzirom na prethodne godine;

(j)

doprinos financijskog instrumenta u ostvarivanju pokazatelja dotičnog prioriteta ili mjere.

Podaci iz prvog podstavka točaka (h) i (j) mogu biti uključeni samo u prilogu godišnjim izvješćima o provedbi koja se predaju u 2017. i 2019. godini te u završnom izvješću o provedbi. Obveze izvješćivanja iz prvog podstavka točaka od (a) do (j) ne primjenjuju se na razini krajnjih primatelja.

3.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte o određivanju modela koji se upotrebljavaju prilikom izvješćivanja Komisije o financijskim podacima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

4.   Svake godine, počevši od 2016., Komisija u roku od šest mjeseci od roka za predaju godišnjih izvješća o provedbi iz članka 111. stavka 1. za EFRR, ESF i Kohezijski fond, članka 75. Uredbe o EPFRR-u za EPFRR, i mjerodavnih odredaba pravila pojedinih fondova za EFPR priprema sažetke podataka o napretku koji je ostvaren u financiranju i provedbi financijskih instrumenata koje su dostavila upravljačka tijela u skladu s ovim člankom. Ti se sažeci dostavljaju Europskom parlamentu i Vijeću i objavljuju.

GLAVA V.

PRAĆENJE I EVALUACIJA

POGLAVLJE I.

Praćenje

Odjeljak I.

Praćenje programa

Članak 47.

Odbor za praćenje

1.   U roku od tri mjeseca od dana kada je bila obaviještena o odluci Komisije kojom je usvojen program, država članica osniva odbor, u skladu sa svojim institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom, za praćenje provedbe tog programa, u suglasnosti s upravljačkim tijelom („odbor za praćenje”).

Država članica može osnovati samo jedan odbor za praćenje za pokrivanje više programa koji se sufinanciraju iz ESI fondova.

2.   Svaki odbor za praćenje sastavlja i donosi vlastiti poslovnik u skladu s institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom dotične države članice.

3.   Odbor za praćenje programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” osnivaju države članice koje sudjeluju u programu suradnje i treće zemlje u slučaju da prihvate poziv na sudjelovanje u programu suradnje, u dogovoru s upravljačkim tijelom u roku od tri mjeseca od datuma kada je država članica obaviještena o odluci kojom je usvojen program suradnje. Taj odbor za praćenje sastavlja i donosi vlastiti poslovnik.

Članak 48.

Sastav odbora za praćenje

1.   Država članica odlučuje o sastavu odbora za praćenje pod uvjetom da odbor za praćenje sačinjavaju relevantni predstavnici vlasti država članica i posredničkih tijela te predstavnici partnera iz članka 5. Partneri transparentnim procesom svoje predstavnike uključuju u odbor za praćenje. Svaki član odbora za praćenje može imati glasačko pravo.

Sastav odbora za praćenje programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” utvrđuju države članice koje sudjeluju u programu i treće zemlje nakon što su prihvatile poziv na sudjelovanje u programu suradnje. Odbor za praćenje uključuje relevantne predstavnike tih država članica i bilo koje treće zemlje. Odbor za praćenje može uključivati predstavnike EGTS-a koji provode aktivnosti u vezi s programom unutar područja programa.

2.   Popis članova odbora za praćenje objavljuje se.

3.   Komisija sudjeluje u radu odbora za praćenje u savjetodavnoj ulozi.

4.   Ako EIB doprinosi programu, može sudjelovati u radu odbora za praćenje u savjetodavnoj ulozi.

5.   Odborom za praćenje predsjeda predstavnik države članice ili upravljačkog tijela.

Članak 49.

Dužnosti odbora za praćenje

1.   Odbor za praćenje sastaje se najmanje jednom godišnje i pregledava provedbu programa i napredak u ostvarenju njegovih ciljeva. Pritom uzima u obzir financijske podatke, zajedničke pokazatelje i pokazatelje za pojedine programe, zajedno s promjenama u vrijednosti pokazatelja rezultata i napretka u ostvarenju kvantificiranih ciljnih vrijednosti, kao i ključne etape utvrđene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća iz članka 21. stavka 1. i, prema potrebi, rezultate analiza kakvoće.

2.   Odbor za praćenje ispituje sva pitanja koja utječu na uspješnost programa, uključujući zaključke pregleda uspješnosti.

3.   Za svaku izmjenu programa koju predloži upravljačko tijelo potrebno je savjetovati se s odborom za praćenje koji, ako to smatra potrebnim, daje svoje mišljenje.

4.   Odbor za praćenje može dati primjedbe upravljačkom tijelu u vezi s provedbom programa i njegovom evaluacijom, uključujući mjere koje se odnose na smanjenje administrativnog opterećenja korisnika. Odbor za praćenje prati mjere koje su poduzete kao rezultat njegovih primjedbi.

Članak 50.

Izvješća o provedbi

1.   Od 2016. do uključivo 2023. svaka država članica Komisiji podnosi godišnje izvješće o provedbi programa u protekloj financijskoj godini. Svaka država članica Komisiji podnosi konačno izvješće o provedbi programa za EFRR, ESF i Kohezijski fond te godišnje izvješće o provedbi za EPFRR i EFPR u roku utvrđenom u pravilima o pojedinom fondu.

2.   Godišnja izvješća o provedbi sadrže ključne informacije o provedbi programa i njegovim prioritetima pozivanjem na financijske podatke, zajedničke pokazatelje i pokazatelje za pojedine programe i kvantificirane ciljne vrijednosti, uključujući, prema potrebi, promjene u vrijednostima pokazatelja rezultata, te ključne etape utvrđene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća od godišnjeg izvješća o provedbi koje se podnosi 2017. Poslani podaci odnose se na vrijednosti za pokazatelje za operacije koje su provedeni u cijelosti kao i, po mogućnosti, uzimajući u obzir fazu provedbe, za odabrane operacije. Također sadrže sažete zaključke svih evaluacija programa koji su postali dostupni protekle financijske godine i moguća pitanja koja utječu na ostvarenje ciljeva programa te poduzete mjere. Godišnje izvješće o provedbi koje se podnosi 2016. može također sadržavati, prema potrebi, mjere koje su poduzete radi ispunjavanja ex ante uvjeta.

3.   Odstupajući od stavka 2., Uredbom o ESF-u mogu se odrediti specifična pravila o podacima koji se prenose za ESF.

4.   Godišnje izvješće o provedbi koje se podnosi 2017. sadrži i ocjenjuje informacije iz stavka 2. i napredak u ostvarenju ciljeva programa, uključujući doprinos ESI fondova promjenama u vrijednosti pokazatelja rezultata, ako su dostupni dokazi iz relevantnog evaluacija. To godišnje izvješće o provedbi sadrži mjere koje su poduzete radi ispunjavanja ex-ante uvjeta koji nisu bili ispunjeni u vrijeme donošenja programa. Također ocjenjuje provedbu mjera kako bi uzeo u obzir načela iz članaka 7. i 8., ulogu partnera iz članka 5. u provedbi programa, te izvješće o potpori koja se koristi za ciljeve povezane s klimatskim promjenama.

5.   Godišnje izvješće o provedbi koje se podnosi 2019. i konačno izvješće o provedbi za ESI fondove uključuje, uz informacije i ocjenu iz stavaka 2. i 3., informacije o napretku u ostvarivanju ciljeva programa i ocjenu tog napretka kao i doprinos programa ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast.

6.   Kako bi bila prihvatljiva, godišnja izvješća o provedbi iz stavaka od 1. do 5. moraju sadržavati sve informacije koje se traže u tim stavcima i pravilima za pojedine fondove.

Ako godišnji izvještaj o provedbi nije prihvatljiv Komisija o tomu izvješćuje državu članicu u roku od 15 radnih dana od datuma njegovog primitka, u protivnome se on smatra prihvatljivim.

7.   Komisija pregledava godišnje i konačno izvješće o provedbi i u roku od dva mjeseca od dana primitka godišnjeg izvješća o provedbi te roku od pet mjeseci od dana primitka konačnog izvješća o provedbi obavješćuje državu članicu o svojim primjedbama. Ako Komisija ne da primjedbe unutar ovih rokova, izvješća se smatraju prihvaćenima.

8.   Komisija može svoje primjedbe uputiti upravljačkom tijelu o pitanjima koja znatno utječu na provedbu programa. Ako se takve primjedbe upute, upravljačko tijelo pruža sve potrebne podatke koji se odnose na te primjedbe i, prema potrebi, obavješćuje Komisiju u roku od tri mjeseca o poduzetim mjerama.

9.   Godišnja izvješća i konačna izvješća o provedbi, kao i sažetak njihovog sadržaja namijenjen građanima, objavljuju se.

Članak 51.

Godišnji pregledni sastanak

1.   Godišnji pregledni sastanak organizira se svake godine od 2016. do uključivo 2023. između Komisije i svake države članice radi pregleda ostvarenja ciljeva svakog programa, uzimajući u obzir godišnje izvješće o provedbi i, prema potrebi, primjedbe Komisije.

2.   Godišnji pregledni sastanak može obuhvaćati više od jednog programa. Godišnji pregledni sastanci za 2017. i 2019. godinu obuhvaćaju sve programe u državama članicama i također uzimaju u obzir izvješća o napretku koja navedenih godina podnese država članica u skladu s člankom 52.

3.   Odstupajući od stavka 1., država članica i Komisija mogu se složiti da neće organizirati godišnji pregledni sastanak za određeni program, osim 2017. i 2019. godine.

4.   Godišnjim preglednim sastankom predsjeda Komisija ili, ako država članica to zahtjeva, supredsjedaju država članica i Komisija.

5.   Država članica osigurava da se poduzmu odgovarajuće mjere u slučaju komentara Komisije nakon godišnjeg preglednog sastanka o pitanjima koja znatno utječu na provedbu programa i, prema potrebi, obavješćuje Komisiju u roku od tri mjeseca o poduzetim mjerama.

Odjeljak II.

Strateški napredak

Članak 52.

Izvješće o napretku

1.   Država članica do 31. kolovoza 2017. i do 31. kolovoza 2019. Komisiji podnosi izvješće o napretku provedbe sporazuma o partnerstvu na dan 31. prosinca 2016., odnosno 31. prosinca 2018.

2.   Izvješće o napretku sadrži informacije i ocjene u vezi s:

(a)

promjenama u razvojnim potrebama u državi članici nakon usvajanja sporazuma o partnerstvu;

(b)

napretkom prema ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i zadaća pojedinih fondova iz članka 4. stavka 1. kroz doprinos ESI fondova odabranim tematskim ciljevima, i posebno s obzirom na ključne etape koje su utvrđene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća za svaki program i potporu koja se koristi za ciljeve na području klimatskih promjena;

(c)

time jesu li mjere koje su poduzete radi ispunjavanja primjenjivih ex ante uvjeta utvrđenih u sporazumu o partnerstvu koji nisu bili ispunjeni na dan usvajanja sporazuma o partnerstvu provedene u skladu s utvrđenim vremenskim rasporedom. Ova setočka primjenjuje samo na izvješće o napretku koje se podnosi 2017.;

(d)

provedbom mehanizama za osiguranje usklađenosti između ESI fondova i drugih instrumenata financiranja Unije i nacionalnih instrumenata financiranja, kao i s EIB-om;

(e)

provedbom integriranog pristupa teritorijalnom razvoju ili sažetkom provedbe integriranih pristupa koji se temelje na programima, zajedno s napretkom ostvarenim u prioritetnim područjima utvrđenima na području suradnje;

(f)

prema potrebi, mjerama koje su poduzete s ciljem jačanja kapaciteta tijela vlasti države članice i korisnika za upravljanje i korištenje sredstvima iz ESI fondova;

(g)

poduzetim mjerama i postignutim napretkom prema smanjenju administrativnog opterećenja korisnika;

(h)

ulogom partnera iz članka 5. u provedbi sporazuma o partnerstvu;

(i)

sažetkom poduzetih mjera u odnosu na primjenu horizontalnih načela iz članaka 5., 7. i 8. i ciljeva politike za provedbu ESI fondova.

3.   Ako Komisija u roku od dva mjeseca od datuma podnošenja izvješća o napretku utvrdi da su podnesene informacije nepotpune ili nejasne tako da značajno utječu na kakvoću i pouzdanost dotične procjene, može od države članice zatražiti dodatne informacije pod uvjetom da ne uzrokuje neopravdana kašnjenja i da Komisija pruži razloge koji potkrepljuju navodni nedostatak kakvoće i pouzdanosti. Država članica Komisiji dostavlja tražene informacije u roku od tri mjeseca i, prema potrebi, u skladu s njima revidira izvješće o napretku.

4.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima uspostavlja modele koji se koriste prilikom podnošenja izvješća o napretku. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 53.

Izvješća Komisije i rasprava o ESI fondovima

1.   Komisija svake godine od 2016. dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija sažeto izvješće u vezi s programima ESI fondova koje se temelji na godišnjim izvješćima o provedbi koje države članice predaju sukladno članku 50., kao i sažete zaključke dostupnih evaluacija programa. 2017. i 2019. godine sažeto izvješće postaje dijelom strateškog izvješća iz stavka 2.

2.   2017. i 2019. godine Komisija priprema strateško izvješće u kojem sažima izvješća o napretku država članica i koje do 31. prosinca 2017. odnosno 31. prosinca 2019. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, a navedene institucije pozvane su da o njemu rasprave.

3.   Vijeće raspravlja o strateškom izvješću, a posebno u smislu doprinosa ESI fondova ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te se poziva dati svoj doprinos na proljetnom sastanku Europskog vijeća.

4.   Svake dvije godine od 2018. Komisija u svoje Godišnje izvješće o napretku koje podnosi na proljetnom sastanku Europskog vijeća uključuje odjeljak u kojemu sažima najnovija izvješća iz stavaka 1. i 2., a posebno u smislu doprinosa ESI fondova ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast.

POGLAVLJE II.

Evaluacija

Članak 54.

Opće odredbe

1.   Evaluacije se provode radi poboljšanja kvalitete izrade i provedbe programa kao i radi vrednovanja njihove djelotvornosti, učinkovitosti i učinka. Učinak programa vrednuje se u svjetlu zadaće svakog ESI fonda u odnosu na ciljeve Unije za pametan, održiv i uključiv rast i uzimajući u obzir opseg programa u odnosu na, prema potrebi, BDP i nezaposlenost na programskom području.

2.   Države članice osiguravaju potrebna sredstva za provođenje evaluacija te osiguravaju postojanje postupaka za stvaranje i prikupljanje podataka koji su potrebni za evaluacije, uključujući podatke koji se odnose na zajedničke pokazatelje i, prema potrebi, pokazatelje za pojedine programe.

3.   Evaluacije provode unutarnji ili vanjski stručnjaci koji su funkcionalno neovisni o tijelima nadležnima za provedbu programa. Komisija daje smjernice o tome kako se provode evaluacije, odmah nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

4.   Sve se evaluacije stavljaju na raspolaganje javnosti.

Članak 55.

Ex ante evaluacija

1.   Države članice provode ex ante evaluacije radi poboljšanja kvalitete izrade svakog programa.

2.   Za provođenje ex ante evaluacija odgovorno je tijelo koje je nadležno za pripremu programa. One se podnose Komisiji u isto vrijeme kad i program, zajedno sa sažetkom. U pravilima za pojedine fondove mogu se odrediti pragovi do kojih se ex ante evaluacija može kombinirati s ocjenom nekog drugog programa.

3.   Ex ante evaluacije uzimaju u obzir:

(a)

doprinos strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir odabrane tematske ciljeve i prioritete te nacionalne i regionalne potrebe i mogućnosti razvoja, kao i znanja stečena iz prethodnih razdoblja programiranja;

(b)

unutarnju koherentnost predloženog programa ili aktivnosti te njezin odnos s drugim relevantnim instrumentima;

(c)

usklađenost dodjele proračunskih sredstava s ciljevima programa;

(d)

usklađenost odabranih tematskih ciljeva, prioriteta i odgovarajućih ciljeva programa sa ZSO-om, sporazumom o partnerstvu i relevantnim preporukama za pojedine države donesenima u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i, prema potrebi na nacionalnoj razini, nacionalnim programom reforme.

(e)

važnost i jasnoću predloženih pokazatelja programa;

(f)

način na koji će predviđena ostvarenja doprinijeti rezultatima;

(g)

ostvarivost kvantificiranih ciljnih vrijednosti za pokazatelje, uzimajući u obzir predviđenu potporu iz ESI fondova;

(h)

utemeljenost oblika predložene potpore;

(i)

prikladnost ljudskih resursa i administrativnih kapaciteta za upravljanje programom;

(j)

prikladnost postupaka za praćenje programa i prikupljanje podataka potrebnih za provođenje evaluacije;

(k)

prikladnost ključnih etapa odabranih za okvir za procjenu ostvarenja postignuća;

(l)

prikladnost planiranih mjera za promicanje jednakih mogućnosti za muškarce i žene i za sprečavanje svake diskriminacije; posebno u smislu dostupnosti za osobe s invaliditetom;

(m)

prikladnost planiranih mjera za promicanje održivog razvoja;

(n)

planirane mjere za smanjenje administrativnog opterećenja korisnika.

4.   Ex ante evaluacije uključuju, prema potrebi, zahtjeve za stratešku procjenu utjecaja na okoliš utvrđene u Direktivi 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (36) uzimajući u obzir potrebe ublažavanja klimatskih promjena.

Članak 56.

Evaluacija tijekom programskog razdoblja

1.   Upravljačko tijelo ili država članica sastavlja plan evaluacije i može obuhvaćati više od jednog programa. On se podnosi u skladu s pravilima za pojedine fondove.

2.   Države članice osiguravaju raspoloživost odgovarajućih kapaciteta za provođenje evaluacija.

3.   Tijekom programskog razdoblja upravljačko tijelo osigurava da se evaluacije, uključujući evaluacije za procjenu djelotvornosti, učinkovitosti i učinka, provode za svaki program na temelju plana evaluacije te da svaka evaluacija bude predmet odgovarajućeg praćenja u skladu s pravilima za pojedine fondove. Najmanje jednom tijekom programskog razdoblja evaluacijom se procjenjuje na koji je način potpora iz fondova ZSO-a doprinijela ostvarenju ciljeva svakog prioriteta. Sve evaluacije pregledava odbor za praćenje i šalje ih Komisiji.

4.   Komisija može na vlastitu inicijativu provesti evaluacije programa. Komisija obavješćuje upravljačko tijelo i rezultati se šalju upravljačkom tijelu te se dostavljaju dotičnom odboru za praćenje.

5.   Stavci 1., 2. i 3. ovog članka ne primjenjuju se za posebne programe iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b).

Članak 57.

Ex post evaluacija

1.   Ex post evaluaciju provodi Komisija ili države članice u uskoj suradnji s Komisijom. Ex post evaluacije ispituju djelotvornost i učinkovitost ESI fondova i njihov doprinos strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast imajući u vidu postavljene ciljeve u toj strategiji Unije i u skladu s posebnim zahtjevima utvrđenima u pravilima za pojedine fondove.

2.   Ex post evaluacija završava do 31. prosinca 2024.

3.   Ex-post evaluaciju posebnih programa iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) provodi Komisija i dovršava je do 31. prosinca 2019.

4.   Do 31. prosinca 2025. Komisija za svaki od ESI fondova priprema sažeto izvješće u kojemu se navode glavni zaključci ex post evaluacija.

GLAVA VI.

TEHNIČKA POMOĆ

Članak 58.

Tehnička pomoć na inicijativu Komisije

1.   ESI fondovi mogu na inicijativu Komisije poduprijeti mjere pripreme, praćenja, administrativne i tehničke pomoći, evaluacije, revizije i kontrole koje su potrebne za provedbu ove Uredbe.

Mjere iz prvog podstavka može provesti bilo izravno Komisija, bilo neizravno subjekt i osobe, osim država članica, u skladu s člankom 60. Financijske uredbe.

Mjere iz prvog podstavka posebno mogu uključivati:

(a)

pomoć u pripremi i ocjenjivanju projekata, uključujući one s EIB-om;

(b)

potporu u jačanju institucija i izgradnji administrativnih kapaciteta s ciljem učinkovitog upravljanja ESI fondovima;

(c)

studije povezane s izvješćima Komisije o ESI fondovima i s izvješćem o koheziji;

(d)

mjere potrebne za analizu, upravljanje, praćenje, razmjenu informacija i provedbu ESI fondova, kao i mjere koje se odnose na provedbu sustava kontrole te tehničke i administrativne pomoći;

(e)

ocjene, stručna izvješća, statističke podatke i studije, uključujući one koje su općenite naravi, o aktualnom i budućem radu ESI fondova koje prema potrebi može provesti EIB;

(f)

djelovanje s ciljem širenja informacija, podrške umrežavanju, obavljanja komunikacijskih aktivnosti, podizanja svijesti i promicanja suradnje i razmjene iskustva, između ostalog i s trećim zemljama;

(g)

ugradnju, rad i međupovezivanje računalnih sustava za upravljanje, praćenje, reviziju, kontrolu i evaluaciju;

(h)

djelovanje s ciljem poboljšanja metoda za evaluaciju i razmjenu informacija o praksi evaluacije;

(i)

mjere povezane s revizijom;

(j)

jačanje nacionalnog i regionalnog kapaciteta za planiranje ulaganja, procjenu potreba, pripremu, izradu i primjenu financijskih instrumenata, zajedničke akcijske planove i velike projekte, uključujući zajedničke inicijative s EIB-om;

(k)

širenje dobre prakse kako bi se pomoglo državama članicama u osnaživanju kapaciteta relevantnih partnera iz članka 5. i njihovih krovnih organizacija.

(l)

mjere za prepoznavanje, postavljanje prioriteta i provedbu strukturnih i administrativnih reformi kao odgovor na gospodarske i socijalne izazove država članica koje zadovoljavaju uvjete iz članka 24. stavka 1.

Kako bi se osigurala veća učinkovitost u komuniciranju sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom trebala bi doprinijeti i korporativnoj komunikaciji o političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima ove Uredbe.

2.   Komisija svake godine putem provedbenog akta postavlja svoje ciljeve o vrsti djelovanja povezanih s mjerama iz stavka 1. kada je predviđen doprinos iz ESI fondova.

Članak 59.

Tehnička pomoć na inicijativu država članica

1.   ESI fondovi mogu na inicijativu države članice poduprijeti mjere za pripremu, upravljanje, praćenje, evaluaciju, prenošenje informacija i komunikaciju, umrežavanje, rješavanje pritužbi te nadzor i reviziju. Država članica može koristiti ESI fondove kako bi poduprla mjere za smanjenje administrativnog opterećenja korisnika, uključujući sustave elektroničke razmjene podataka, te mjere za jačanje kapaciteta tijela vlasti države članice i korisnika za dodjeljivanje sredstava tih fondova i korištenje njima. ESI fondovi mogu se koristiti i kao potpora mjerama za jačanje kapaciteta relevantnih partnera u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (e) i kao potpora razmjeni dobre prakse između takvih partnera. Mjere iz ovog stavka mogu se odnositi na prethodna i naredna programska razdoblja.

2.   U pravilima za pojedine fondove mogu se dodati ili isključiti mjere koje se mogu financirati preko tehničke pomoći svakog ESI fonda.

GLAVA VII.

FINANCIJSKA POTPORA IZ ESI FONDOVA

POGLAVLJE I.

Potpora iz ESI fondova

Članak 60.

Utvrđivanje stopa sufinanciranja

1.   U odluci Komisije kojom se usvaja program utvrđuju se stopa ili stope sufinanciranja i najviši iznos potpore iz ESI fondova u skladu s pravilima za pojedine fondove.

2   Mjere tehničke pomoći koje se provode na inicijativu ili u ime Komisije mogu se financirati do stope od 100 %.

Članak 61.

Operacije kojima se ostvaruju neto prihodi nakon dovršetka

1.   Ovaj se članak primjenjuje na operacije kojima se ostvaruje neto prihod nakon njihovog dovršetka. U svrhe ovog članka, "neto prihod" znači pritok novca koji izravno plaćaju korisnici roba ili usluga koje proizvodi operacija, troškovi koje izravno snose korisnici za korištenje infrastrukture, prodaju ili iznajmljivanje zemlje ili zgrada, ili plaćanja za usluge umanjen za operativne troškove i troškove zamjene opreme kratkog životnog vijeka koji nastaju za vrijeme odgovarajućeg vremenskog razdoblja. Uštede operativnih troškova koje proizvodi operacija tretiraju se kao neto prihod osim ako su poravnati jednakim smanjenjem operativnih subvencija.

Kada svi troškovi ulaganja nisu prihvatljivi za sufinanciranje, neto prihodi se raspodjeljuju pro rata na prihvatljive i neprihvatljive dijelove troškova ulaganja.

2.   Prihvatljivi izdaci operacije koji će se sufinancirati iz ESI fondova unaprijed se smanjuju vodeći računa o mogućnosti operacije da stvara neto prihod u određenom referentnom razdoblju koje obuhvaća provedbu operacije i razdoblje nakon njezina dovršetka.

3.   Mogući neto prihod od operacije utvrđuje se unaprijed jednom od sljedećih metoda koje je odabralo upravljačko tijelo za sektor, podsektor ili vrstu operacije:

(a)

primjenom fiksnog postotka neto prihoda za sektor ili podsektor koji se primjenjuje na operaciju iz Priloga V. ili u bilo kojem od delegiranih akata navedenih u drugom, trećem i četvrtom podstavku;

(b)

izračunom diskontiranog neto prihoda operacije, uzimajući u obzir odgovarajuće referentno razdoblje za sektor ili podsektor koji se primjenjuje za operaciju, profitabilnost koja se uobičajeno očekuje od predmetne kategorije ulaganja, primjenu načela „onečišćivač plaća”, i, prema potrebi, načelo jednakosti u vezi s relativnim blagostanjem predmetne države članice.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. u opravdanim slučajevima u svrhu izmjene Priloga V. prilagodbom fiksnih stopa iz tog priloga, uzimajući u obzir povijesne podatke i mogućnost povrata troškova te, kada je primjenjivo, načelo „onečišćivač plaća”.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojima se utvrđuju fiksni iznosi za sektore ili podsektore u područjima informacijskih i komunikacijskih tehnologija, istraživanja, razvoja i inovacija te energetske učinkovitosti. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o tim delegiranim aktima najkasnije 30. lipnja 2015.

Nadalje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. u opravdanim slučajevima za dodavanje u Prilog V. sektora ili podsektora, uključujući podsektore za sektore, koji su obuhvaćeni tematskim ciljevima iz članka 9. prvog stavka i koje podržavaju ESI fondovi.

Kada se primjenjuje metoda iz prvog podstavka točke (a), sav neto prihod nastao tijekom provedbe i nakon dovršetka operacije smatra se uzetim u obzir primjenom fiksnog iznosa i stoga se ne može naknadno odbiti od prihvatljivih troškova operacije.

Kada je donošenjem delegiranog akta u skladu s trećim i četvrtim podstavkom utvrđena fiksna stopa za novi sektor ili podsektor, upravljačko tijelo može odlučiti primijeniti metodu iz prvog podstavka točke (a) za nove operacije u odnosu na predmetni sektor ili podsektor.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., kojima se propisuje metoda iz prvog podstavka točke (b). Kada se primjenjuje ta metoda, neto prihod koji je nastao vrijeme provedbe operacije, koji proizlazi iz izvora prihoda koji nisu uzeti u obzir kod utvrđivanja mogućeg neto prihoda operacije, oduzima se od prihvatljivih troškova operacije, najkasnije u trenutku predavanja zahtjeva za završnom isplatom od strane korisnika.

4.   Metoda kojom se neto prihod oduzima od troškova operacije uključenih u zahtjev za plaćanje koji se predaje Komisiji određuje se u skladu s nacionalnim pravilima.

5.   Kao alternativa primjeni metoda iz stavka 3., najveća stopa sufinanciranja iz članka 60. stavka 1. može se, na zahtjev države članice, smanjiti u trenutku donošenja programa za prioritet ili mjeru u skladu s čim bi sve operacije koje će se podupirati u okviru tog prioriteta ili mjera mogle primjenjivati jedinstvenu fiksnu stopu u skladu sa stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a). Smanjenje neće biti manje od iznosa izračunanog množenjem najveće stope sufinanciranja unije koja se primjenjuje prema posebnim pravilima fonda s mjerodavnom fiksnom stopom iz stavka 3. prvog podstavka točke (a).

Kad se primjenjuje metoda iz prvog podstavka, sav neto prihod nastao tijekom provedbe i nakon dovršetka operacije smatra se uzetim u obzir primjenom stope umanjenog sufinanciranja i stoga se ne može naknadno odbiti od prihvatljivih troškova operacija.

6.   Ako objektivno nije moguće unaprijed utvrditi prihode prema bilo kojoj od metoda iz stavaka 3. ili 5., neto prihodi ostvareni u razdoblju od tri godine nakon završetka operacije ili do isteka roka za podnošenje dokumenata za završetak programa, određenog u pravilima za pojedine fondove, ovisno o tome što je prije, oduzimaju se od izdataka prijavljenih Komisiji.

7.   Stavci 1. do 6. ne primjenjuju se na:

(a)

operacije ili dijelove operacija koje podržava isključivo ESF;

(b)

operacije čiji ukupan prihvatljivi trošak prije primjene stavaka od 1. do 6. ne prelazi 1 000 000 EUR;

(c)

iznos pomoći koji se vraća u skladu s odredbom za potpuno vraćanje i nagradama;

(d)

tehničku pomoć;

(e)

potporu za ili od financijskih instrumenata;

(f)

operacije za koje se javna potpora daje u obliku fiksnog iznosa ili standardnih jediničnih troškova;

(g)

operacije provedene u skladu sa zajedničkim akcijskim planom;

(h)

operacije za koje su iznosi ili rate potpore utvrđeni u Prilogu I. Uredbi o EPFRR-u.

Neovisno o prvom podstavku točki (b) ovog stavka, ako država članica primjenjuje stavak 5., ona može uključiti u mjerodavan prioritet ili mjeru operacije čiji ukupan prihvatljivi trošak prije primjene stavaka od 1. do 6. ne prelazi 1 000 000 EUR.

8.   Nadalje, stavci od 1. do 6. ne primjenjuju se na operacije za koje se pomoć u okviru programa sastoji od:

(a)

potpore de minimis;

(b)

usklađene državne potpore MSP-ovima, ako se ograničenje intenziteta potpora ili iznos potpora primjenjuje u odnosu na državne potpore;

(c)

usklađene državne potpore, ako je provedena individualna provjera financijskih potreba u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama.

Neovisno o prvom podstavku, upravljačko tijelo može primijeniti stavke od 1. do 6. na operacije iz prvog podstavka točaka od (a) do (c) ovog stavka ako je to predviđeno u nacionalnim pravilima.

POGLAVLJE II.

Posebna pravila o potpori iz ESI fondova za JPP-ove

Članak 62.

JPP-ovi

ESI fondovi mogu se upotrebljavati za potporu operacijama JPP-a. Takve operacije JPP-a provode se u skladu s primjenjivim pravom, a posebno pravom o državnoj potpori i javnoj nabavi.

Članak 63.

Korisnik operacija JPP -a

1.   U odnosu na operaciju JPP-a, i odstupajući od članka 2. točke 10., korisnik može biti:

(a)

tijelo javnog prava koje pokreće operaciju; ili

(b)

tijelo regulirano privatnim pravom države članice („privatni partner”) koje je odabrano ili koje treba biti odabrano za provedbu operacije.

2.   Tijelo javnog prava koje pokreće operaciju JPP-a može predložiti da privatni partner koji se odabire nakon odobrenja operacije bude korisnik za potrebe potpore iz ESI fondova. U tom slučaju, odobravajuća odluka uvjetovana je utvrđivanjem upravljačkog tijela da odabrani privatni partner ispunjava i preuzima sve odgovarajuće obveze korisnika u skladu s ovom Uredbom.

3.   Privatni partner koji je odabran za provedbu operacije može biti zamijenjen kao korisnik za vrijeme provedbe ako je to propisano uvjetima JPP-a ili financijskog sporazuma između privatnog partnera i financijske institucije koja sufinancira operaciju. U tom slučaju, zamjenski privatni partner ili tijelo javnog prava postaje korisnik pod uvjetom da je upravljačko tijelo utvrdilo da zamjenski partner ispunjava i preuzima sve odgovarajuće obveze korisnika u skladu s ovom Uredbom.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., koji utvrđuje dodatna pravila o zamjeni korisnika i povezanim odgovornostima.

5.   Zamjena korisnika ne smatra se promjenom vlasništva u smislu članka 71. stavka 1. točke (b) ako poštuje primjenjive uvjete utvrđene u stavku 3. ovog članka i delegiranom aktu donesenom sukladno stavku 4. ovog članka.

Članak 64.

Potpora za operacije JPP -a

1.   U slučaju operacije JPP-a kada je korisnik tijelo javnog prava, za troškove operacije JPP-a do koje je doista došlo i koju je platio privatni partner može se, ne odstupajući od članka 65. stavka 2., smatrati da su ih uzrokovali i platili korisnici i uključeni u zahtjev za plaćanje Komisiji, pod uvjetom da su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

korisnik je sklopio sporazum o JPP-u s privatnim partnerom;

(b)

upravljačko tijelo provjerilo je da je privatni partner platio troškove koje je korisnik prijavio i da je operacija u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, s operativnim programom i uvjetima kojima se podupire operaciju.

2.   Isplate korisnicima izvršene u smislu troškova uključenih u zahtjev za plaćanje u skladu sa stavkom 1. isplaćuju se na založni račun otvoren za potrebe i u ime korisnika.

3.   Novčana sredstva isplaćena na založni račun iz stavka 2. upotrebljavat će se za isplate u skladu sa sporazumom o JPP-u, što uključuje sve isplate koje će se izvršiti u slučaju raskida sporazuma o JPP-u.

4.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 149., kojim se utvrđuju minimalni zahtjevi koje treba uključiti u sporazume o JPP-u, a koji su neophodni za primjenu odstupanja utvrđenog u stavku 1. ovog članka, što uključuje odredbe koje se odnose na prekid sporazuma o JPP-u, i za osiguravanje odgovarajućeg revizorskog traga.

POGLAVLJE III.

Prihvatljivost izdataka i trajnost

Članak 65.

Prihvatljivost

1.   Prihvatljivost izdataka određuje se na osnovi nacionalnih pravila, osim ako su u ovoj Uredbi ili na temelju nje utvrđena posebna pravila ili pravila za pojedine fondove.

2.   Izdaci su prihvatljivi za doprinos iz ESI fondova ako su nastali na teret korisnika i ako su plaćeni u razdoblju između datuma podnošenja programa Komisiji ili od 1. siječnja 2014., ovisno o tome što je prije, i 31. prosinca 2023. Osim toga, izdaci su prihvatljivi samo za doprinos iz EPFRR-a ako je agencija za plaćanje zaista isplatila relevantnu pomoć u razdoblju između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2023.

3.   Odstupajući od stavka 2., izdaci u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih prihvatljivi su od 1. rujna 2013.

4.   U slučaju nadoknađenih troškova na temelju članka 67. stavka 1. prvog podstavka točaka (b) i (c) mjere koje čine osnovu za povrat provode se u razdoblju između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2023.

5.   Odstupajući od stavka 4., početni datum koji se odnosi na nadoknađene troškove na temelju članka 67. stavka 1. prvog podstavka točaka (b) i (c) za djelovanja u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih je 1. rujna 2013.

6.   Operacije se ne odabiru za potporu ESI fondova ako su fizički završene ili provedene u cijelosti prije nego što je korisnik upravljačkom tijelu podnio zahtjev za financiranje u okviru programa, neovisno o tome je li korisnik izvršio sva plaćanja.

7.   Ovim člankom ne dovode se u pitanje pravila iz članka 58. o prihvatljivosti tehničke pomoći na inicijativu Komisije.

8.   Ovaj se stavak primjenjuje na operacije koje ostvaruju neto prihode za vrijeme svoje provedbe i na koje se ne primjenjuje članak 61. stavci od 1. do 6.

Prihvatljivi izdaci operacije koja će se sufinancirati iz ESI fondova umanjuju se neto prihodima koji nisu uzeti u obzir u trenutku odobrenja operacije i koji su izravno ostvareni samo u vrijeme njezine provedbe, najkasnije do podnošenja završnog zahtjeva za plaćanje od strane korisnika. Kad svi troškovi nisu prihvatljivi za sufinanciranje, neto prihodi raspodjeljuju se pro rata na prihvatljive i neprihvatljive dijelove troškova.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na:

(a)

tehničku pomoć;

(b)

financijske instrumente;

(c)

povratnu pomoć koja je podložna obvezi pune otplate;

(d)

nagrade;

(e)

operacije koje su podložne pravilima o državnim potporama;

(f)

operacije u kojima javna potpora ima oblik paušalnih iznosa ili standardnih veličina jediničnih troškova pod uvjetom da su neto prihodi uzeti u obzir ex ante;

(g)

operacije koje su provedene u sklopu zajedničkog akcijskog plana pod uvjetom da su neto prihodi uzeti u obzir ex ante;

(h)

operacije za koje su iznosi ili rate potpore utvrđeni u Prilogu I. Uredbi o EPFRR-u; ili

(i)

operacije čiji ukupni prihvatljivi troškovi ne premašuju 50 000 EUR.

Za potrebe ovog članka i članka 61., svaka isplata koju prima korisnik, a koja proizlazi iz ugovornih sankcija kao rezultat kršenja ugovora između korisnika i treće strane ili trećih strana ili koja se dogodila kao rezultat povlačenja ponude treće strane izabrane u skladu s pravilima javne nabave („polog”) ne smatra se prihodom i ne oduzima se od prihvatljivih izdataka operacije.

9.   Izdaci koji postanu prihvatljivi slijedom izmjene programam prihvatljivi su samo od datuma podnošenja zahtjeva za izmjenu Komisiji ili, u slučaju primjene članka 96. stavka 11., od dana stupanja na snagu odluke o izmjeni programa.

Pravila za pojedine fondove za EPFR mogu odstupati od prvog podstavka.

10.   Odstupajući od stavka 9., posebne odredbe o početnom datumu prihvatljivosti mogu biti utvrđene u Uredbi o EPFRR-u.

11.   Operacija može dobiti potporu iz jednog ili više ESI fondova ili jednog ili više programa i drugih instrumenata Unije, pod uvjetom da stavka izdatka koja je uključena u zahtjev za plaćanje nadoknade sredstava jednog od ESI fondova ne prima potporu drugog fonda ili instrumenta Unije ili potporu istog fonda u okviru drugog programa.

Članak 66.

Oblici potpore

ESI fondovi koriste se za davanje potpore u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, povratne pomoći i financijskih instrumenata, ili njihovom kombinacijom.

U slučaju povratne pomoći potpora koja se vraća tijelu koje ju je dalo ili drugom nadležnom tijelu države članice vodi se na zasebnom računu ili posebno s računovodstvenim kodovima i ponovno se koristi u istu svrhu ili u skladu s ciljevima programa.

Članak 67.

Oblici bespovratnih sredstava i povratne pomoći

1.   Bespovratna sredstva i povratna pomoć mogu imati bilo koji od sljedećih oblika:

(a)

nadoknada prihvatljivih troškova, nastalih i plaćenih, zajedno s, gdje je primjenjivo, doprinosima u naravi i amortizacijom;

(b)

standardne veličine jediničnih troškova;

(c)

fiksni iznosi koji nisu veći od 100 000 EUR javnog doprinosa;

(d)

financiranje primjenom fiksnih stopa, utvrđeno primjenom postotka na jednu ili više utvrđenih kategorija troškova.

Pravilima za pojedini fond mogu se ograničiti oblici bespovratnih sredstava koji su primjenjivi na pojedine operacije.

2.   Odstupajući od stavka 1., dodatni oblici bespovratnih sredstava i metoda izračuna mogu biti utvrđeni u Uredbi o EFPR-u.

3.   Mogućnosti iz stavka 1. mogu se kombinirati samo ako se svaka odnosi na različitu kategoriju troškova ili ako ih se koristi za različite projekte koji su dio operacije ili za uzastopne faze operacije.

4.   Ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo javnom nabavom radova, robe ili usluga, primjenjuje se samo stavak 1. prvi podstavak točka (a). Ako je javna nabava koja je u sklopu operacije, ili projekta koji je dio operacije, ograničena na neke kategorije troškova, mogu se primijeniti sve mogućnosti iz stavka 1.

5.   Iznosi iz stavka 1. prvog podstavka točaka (b), (c) i (d) određuju se na jedan od sljedećih načina:

(a)

poštenom, pravednom i provjerljivom metodom izračuna koja se temelji na:

i.

statističkim podacima ili drugim objektivnim informacijama;

ii.

provjerenim povijesnim podacima pojedinih korisnika; ili

iii.

primjenom uobičajene računovodstvene prakse pojedinih korisnika;

(b)

u skladu s pravilima za primjenu odgovarajućih veličina jediničnih troškova, paušalnih iznosa i fiksnih stopa koje se primjenjuju u politikama Unije za sličnu vrstu operacije i korisnika;

(c)

u skladu s pravilima za primjenu odgovarajućih veličina jediničnih troškova, paušalnih iznosa i fiksnih stopa koje se primjenjuju u okviru shema za bespovratna sredstva koja u cijelosti financira država članica za sličnu vrstu operacije i korisnika;

(d)

stopama koje su utvrđene ovom Uredbom ili pravilima za pojedine fondove.

(e)

posebnim metodama za određivanje iznosa u skladu s pravilima za pojedini fond.

6.   U dokumentu u kojemu su utvrđeni uvjeti za potporu za svaku operaciju određuje se metoda koja se treba primjenjivati za određivanje troškova operacije i uvjeta plaćanja bespovratnih sredstava.

Članak 68.

Financiranje primjenom fiksnih stopa za neizravne troškove i troškove osoblja za bespovratna sredstva i povratnu pomoć

1.   Ako provedbom operacije nastanu neizravni troškovi, oni se mogu izračunavati fiksnom stopom na jedan od sljedećih načina:

(a)

fiksna stopa do visine od 25 % prihvatljivih izravnih troškova, pod uvjetom da se stopa računa na osnovi pravedne, nepristrane i provjerljive metode izračuna ili metode koja se primjenjuje u okviru shema za bespovratna sredstva koja u cijelosti financira država članica za sličnu vrstu operacije i korisnika;

(b)

fiksna stopa do visine od 15 % prihvatljivih izravnih troškova osoblja bez potrebe da država članica vrši računanja radi utvrđivanja važeće stope;

(c)

fiksna stopa koja se primjenjuje na prihvatljive izravne troškove na temelju postojećih metoda i pripadajućih stopa koje su u politikama Unije primjenjive za sličnu vrstu operacije i korisnika.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o definiranju fiksne stope i povezanih metodeaiz prvog podstavka točke (c) ovog stavka.

2.   Za potrebe utvrđivanja troškova osoblja u vezi s provedbom operacije važeća se satnica može izračunati dijeljenjem zadnjega dokumentiranog godišnjeg bruto iznosa troškova plaća s 1 720 sati.

Članak 69.

Posebna pravila o prihvatljivosti za bespovratna sredstva i povratnu pomoć

1.   Doprinosi u naravi u obliku izvršavanja radova ili osiguravanja robe, usluga, zemljišta i nekretnina za koje nije izvršeno plaćanje u gotovini, potkrijepljeno računima ili dokumentima iste dokazne vrijednosti mogu biti prihvatljivi pod uvjetom da je to dozvoljeno u pravilima o prihvatljivosti ESI fondova i programa te da su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

javna potpora isplaćena u ime operacije koja uključuje doprinose u naravi po završetku operacije ne premašuje ukupne prihvatljive izdatke, isključujući doprinose u naravi;

(b)

vrijednost pripisana doprinosima u naravi ne premašuje općenito prihvaćene troškove na dotičnom tržištu;

(c)

vrijednost i dostava doprinosa mogu se neovisno procijeniti i provjeriti;

(d)

u slučaju osiguravanja zemljišta ili nekretnine može se, za potrebe ugovora o zakupu, izvršiti gotovinsko plaćanje nominalnoga godišnjeg iznosa koji ne prelazi jednu jedinicu valute države članice;

(e)

u slučaju doprinosa u naravi u obliku neplaćenog rada, vrijednost tog rada određuje se uzimajući u obzir provjereno utrošeno vrijeme i stopu nadoknade za rad jednake vrijednosti.

Vrijednost zemljišta ili nekretnine iz prvog podstavka točke (d) ovog stavka potvrđuje neovisni kvalificirani stručnjak ili propisno ovlašteno službeno tijelo i ona ne premašuje ograničenje iz stavka 3. točke (b).

2.   Troškovi amortizacije mogu se smatrati prihvatljivima ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

pravila o prihvatljivosti programa to dozvoljavaju;

(b)

iznos izdataka propisno je opravdan pratećom dokumentacijom koja ima istu dokaznu vrijednost kao i računi za prihvatljive troškove kada se nadoknađuju u obliku navedenom u članku 67. stavku 1. prvom podstavku točki (a);

(c)

troškovi se odnose isključivo na razdoblje potpore operaciji;

(d)

javna bespovratna sredstva nisu doprinijela stjecanju amortizirane imovine.

3.   Sljedeći troškovi nisu prihvatljivi za doprinos iz ESI fondova i iz iznosa potpore prebačenog iz Kohezijskog fonda u CEF, kako je navedeno u članku 92. stavku 6:

(a)

kamata na dug, s izuzetkom u odnosu na bespovratna sredstva dana u obliku subvencija kamatne stope ili subvencija naknada za jamstvo;

(b)

kupnja neizgrađenog zemljišta i izgrađenog zemljišta u iznosu većem od 10 % iznosa ukupnih prihvatljivih izdataka za dotičnu operaciju. Za napuštena mjesta i nekadašnja industrijska mjesta koja obuhvaćaju zgrade ta se granica povećava na 15 %. U iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, ta se granica može podići iznad prethodno navedenih postotaka za operacije koje su povezane s očuvanjem okoliša;

(c)

porez na dodanu vrijednost, osim ako nije povrativ u okviru nacionalnog zakonodavstva o PDV-u.

Članak 70.

Prihvatljivost operacija ovisno o lokaciji

1.   Operacije koje podupiru ESI fondovi, podložno odstupanjima iz stavaka 2. i 3. i pravilima za pojedine fondove, provode se u programskom području.

2.   Upravljačko tijelo može prihvatiti da se operacija provodi izvan programskog područja, ali unutar Unije pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

programsko područje ima koristi od operacije;

(b)

ukupni iznos koji je u okviru programa dodijeljen operacijama izvan programskog područja nije veći od 15 % potpore iz EPFRR-a, Kohezijskog fonda i EFRR-a na razini prioriteta ili od 5 % potpore iz EPFRR-a na razini programa;

(c)

odbor za praćenje dao je svoju suglasnost za dotičnu operaciju ili vrste operacija;

(d)

tijela nadležna za program u okviru kojeg se operacija podupire ispunjavaju obveze tijela nadležnih za program koje se odnose na upravljanje, nadzor i reviziju u vezi s operacijom ili sklapaju sporazume s tijelima na području na kojem se provodi operacija.

3.   Za operacije koje se odnose na tehničku pomoć ili promotivne aktivnosti izdacimogu nastati izvan Unije, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točke (a) i obveze povezane s upravljanjem, nadzorom i revizijom u vezi s operacijom.

4.   Stavci od 1. do 3. ne primjenjuju se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, a stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na operacije koje se podupiru iz ESF-a.

Članak 71.

Trajnost operacija

1.   Operacija koja uključuje ulaganje u infrastrukturu ili proizvodno ulaganje vraća doprinos iz ESI fondova u razdoblju od pet godina od završnog plaćanja korisniku ili u razdoblju navedenom u pravilima o državnim potporama i, gdje je primjenjivo, podliježe bilo kojem od sljedećeg:

(a)

prestanku ili premještanju proizvodne aktivnosti izvan programskog područja;

(b)

promjeni vlasništva nad predmetom infrastrukture čime se trgovačkom društvu ili javnom tijelu daje neopravdanu prednost;

(c)

značajnoj promjeni koja utječe na njezinu prirodu, ciljeve ili provedbene uvjete i zbog koje bi se doveli u pitanje njezini prvotni ciljevi.

Iznosi koji su nepropisno isplaćeni u ime operacije vraćaju se državi članici razmjerno razdoblju u kojemu zahtjevi nisu bili ispunjeni.

Države članice mogu smanjiti vremensko ograničenje iz prvog podstavka na tri godine u slučajevima koji se odnose na održavanje ulaganja ili radna mjesta koja su stvorili za MSP-ove.

2.   Operacija koja uključuje ulaganje u infrastrukturu ili proizvodno ulaganje vraća doprinos iz ESI fondova ako u razdoblju od deset godina nakon završnog plaćanja korisniku, proizvodna aktivnost podliježe preseljenju izvan Unije, osim ako je korisnik MSP. Kada doprinos iz ESI fondova dolazi u obliku državnih potpora, razdoblje od deset godina zamjenjuje se rokom koji se primjenjuje prema pravilima o državnim potporama.

3.   Operacije koje podupire ESF i operacije koje podupiru drugi ESI fondovi koji nisu ulaganje u infrastrukturu ili proizvodna ulaganja vraćaju doprinose iz fondova samo ako podliježu obvezi upravljanja ulaganjem u skladu s primjenjivim pravilima o državnoj potpori i u slučaju prestanka ili premještanja proizvodne aktivnosti unutar razdoblja navedenog u tim pravilima.

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na doprinose financijskim instrumentima ili iz financijskih instrumenata bilo kojoj operaciji u okviru koje proizvodna aktivnost prestaje ili se premješta zbog stečaja koji nije prijevaran.

5.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na fizičke osobe koje su korisnici investicijske potpore i koje, nakon završetka investicijske operacije dobiju pravo na potporu te je primaju u okviru Uredbe (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ako je dotično ulaganje izravno povezano s vrstom aktivnosti koja je određena kao prihvatljiva za potporu iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji.

GLAVA VIII.

UPRAVLJANJE I KONTROLA

POGLAVLJE I.

Sustavi upravljanja i kontrole

Članak 72.

Glavna načela sustava upravljanja i kontrole

Sustavima upravljanja i kontrole u skladu s člankom 4. stavkom 8. predviđeni su:

(a)

opis funkcija svakog tijela koje se bavi upravljanjem i kontrolom te raspodjela funkcija unutar svakog tijela;

(b)

poštovanje načela razdvajanja funkcija između takvih tijela i unutar takvih tijela;

(c)

postupci za osiguravanje ispravnosti i pravilnosti iskazanih izdataka;

(d)

računalni sustavi za računovodstvo, pohranu i prijenos financijskih podataka i podataka o pokazateljima, te praćenje i izvješćivanje;

(e)

sustavi izvješćivanja i praćenja u slučajevima kada odgovorno tijelo povjeri vršenje zadataka drugom tijelu;

(f)

postupci za reviziju djelovanja sustava upravljanja i kontrole;

(g)

sustavi i postupci za osiguravanje odgovarajućeg revizorskog traga;

(h)

sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje nepravilnosti, uključujući prijevaru, te povrat nepropisno isplaćenih iznosa zajedno s mogućim kamatama na zakašnjela plaćanja.

Članak 73.

Odgovornosti u okviru dijeljenog upravljanja

U skladu s načelom dijeljenog upravljanja države članice i Komisija odgovorne su za upravljanje programima i njihovu kontrolu u skladu sa svojim nadležnostima utvrđenima u ovoj Uredbi i pravilima za pojedine fondove.

Članak 74.

Odgovornost država članica

1.   Države članice ispunjavaju obveze upravljanja, kontrole i revizije te preuzimaju odgovornosti koje iz njih proizlaze i koje su utvrđene u pravilima o dijeljenom upravljanju utvrđenima u Financijskoj uredbi i pravilima za pojedine fondove.

2.   Države članice osiguravaju da su njihovi sustavi upravljanja i kontrole za programe uspostavljeni u skladu s pravilima za pojedine fondove te da ti sustavi uspješno funkcioniraju.

3.   Države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na ESI fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Države članice na zahtjev Komisije ispituju žalbe podnesene Komisiji koje su obuhvaćene područjem primjene njihovih mehanizama. Države članice na zahtjev obavješćuju Komisiju o rezultatima tih ispitivanja.

4.   Sve službene razmjene informacija između države članice i Komisije odvijaju se sustavom elektroničke razmjene podataka. Komisija donosi provedbene akte o uspostavi uvjeta koje treba ispunjavati sustav elektroničke razmjene podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

POGLAVLJE II.

Ovlasti i odgovornosti Komisije

Članak 75.

Ovlasti i odgovornosti Komisije

1.   Komisija se na osnovi dostupnih informacija, uključujući podatke o određivanju tijela nadležnih za upravljanje i kontrolu, dokumente koje svake godine dostavljaju ta utvrđena tijela u skladu s člankom 59. stavkom 5. Financijske uredbe, izvješća o kontroli, godišnja izvješća o provedbi i revizije koje provode nacionalna tijela i tijela Unije uvjerava da su države članice uspostavile sustave upravljanja i kontrole koji su u skladu s ovom Uredbom i pravilima za pojedine fondove te da ti sustavi učinkovito funkcioniraju tijekom provedbe programa.

2.   Dužnosnici Komisije ili njezini ovlašteni predstavnici mogu provesti revizije ili provjere na licu mjesta ako su nadležno nacionalno tijelo o tome obavijestili najmanje 12 radnih dana unaprijed, osim u hitnim slučajevima. Komisija poštuje načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir potrebu izbjegavanja neopravdanog udvostručavanja revizija ili provjera koje izvršava država članica, razinu rizika na proračun Unije i potrebu da se administrativni teret za korisnike svede na najmanju moguću mjeru u skladu s pravilima za pojedine fondove. Predmet tih revizija ili provjera može biti provjera učinkovitog funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole u programu ili nekom njegovom dijelu, u operacijama i ocjenama dobrog financijskog upravljanja operacijama ili programima. Službenici ili ovlašteni predstavnici države članice mogu sudjelovati u takvim revizijama ili provjerama.

Dužnosnici Komisije ili njezini ovlašteni predstavnici, kojima je propisno dana ovlast za provođenje revizija ili provjera na licu mjesta, imaju pristup svim potrebnim evidencijama, dokumentima i metapodacima neovisno o mediju u kojem su pohranjeni, u vezi s operacijama koje podupiru ESI fondovi ili sa sustavima upravljanja i kontrole. Države članice na zahtjev Komisije dostavljaju preslike takve evidencije, dokumenata i metapodataka.

Ovlasti navedene u ovom stavku ne utječu na primjenu nacionalnih odredaba kojima se zadržavaju određena djelovanja za posebno imenovane službenike u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Službenici i ovlašteni predstavnici Komisije ne sudjeluju u, između ostalog, kućnim posjetima ili službenom ispitivanju osoba u okviru nacionalnog zakonodavstva. Međutim, takvi službenici i ovlašteni predstavnici imaju pristup informacijama koje su dobivene na taj način ne dovodeći u pitanje nadležnost nacionalnih sudova i uz potpuno poštovanje temeljnih prava predmetnih pravnih subjekata.

3.   Komisija od države članice može zahtijevati da poduzme mjere potrebne kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje njezinih sustava upravljanja i kontrole ili točnost izdataka u skladu s pravilima za pojedine fondove.

GLAVA IX.

FINANCIJSKO UPRAVLJANJE, PREGLED I PRIHVAĆANJE RAČUNA, FINANCIJSKE KOREKCIJE, OPOZIV ODOBRENIH SREDSTAVA

POGLAVLJE I.

Financijsko upravljanje

Članak 76.

Proračunske obveze

Proračunske obveze Unije u vezi sa svakim programom izvršavaju se u godišnjim obrocima za svaki fond u razdoblju između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2020. Proračunske obveze povezane s pričuvom za ostvarenje postignuća u svakom programu izvršavaju se odvojeno od dodjele ostatka sredstava za program.

Odluka Komisije o usvajanju programa predstavlja odluku o financiranju u smislu članka 84. stavka 2. Financijske uredbe i, nakon obavijesti dotičnoj državi članici, zakonsku obvezu u smislu te Uredbe.

Za svaki program proračunska obveza za prvi obrok slijedi nakon što Komisija usvoji program.

Komisija izvršava proračunske obveze za naredne obroke prije 1. svibnja svake godine na temelju odluke iz drugog stavka ovog članka, osim ako se primjenjuje članak 16. Financijske uredbe.

Nakon primjene okvira za procjenu ostvarenja postignuća u skladu s člankom 22., kada prioriteti ne dosegnu svoje ključne etape, Komisija prema potrebi opoziva odgovarajuća sredstva dodijeljena dotičnim programima u sklopu pričuve za ostvarenje postignuća i ponovo ih stavlja na raspolaganje programima za koje su sredstva povećana kao rezultat izmjene koju je Komisija odobrila u skladu s člankom 22. stavkom 5.

Članak 77.

Zajednička pravila za plaćanje

1.   Komisija plaća doprinos iz ESI fondova za svaki program u skladu s proračunskim odobrenim sredstvima i ovisno o raspoloživom financiranju. Svako se plaćanje knjiži na prvu raspoloživu proračunsku obvezu dotičnog fonda.

2.   Plaćanja povezana s obvezama iz pričuve za ostvarenje postignuća ne isplaćuju se prije konačne dodjele pričuve za ostvarenje postignuća, u skladu s člankom 22. stavcima 3. i 4.

3.   Plaćanja imaju oblik predfinanciranja, međuplaćanja i konačne isplate.

4.   Za oblike potpore iz članka 67. stavka 1. prvog podstavka točaka (b), (c) i (d) te članaka 68. i 69. troškovi izračunani na primjenjivoj osnovi smatraju se prihvatljivim izdacima.

Članak 78.

Zajednička pravila za izračun međuplaćanja i konačne isplate

U pravilima za pojedine fondove utvrđuju se pravila za izračun iznosa koji se vraća u obliku međuplaćanja i konačne isplate. Taj iznos je funkcija posebne stope sufinanciranja koja se primjenjuje na prihvatljive izdatke.

Članak 79.

Zahtjevi za plaćanje

1.   U pravilima za pojedine fondove utvrđuje se posebni postupak za zahtjeve za plaćanje s obzirom na svaki ESI fond, kao i informacije koje treba podnijeti.

2.   Zahtjev za plaćanje koji treba podnijeti Komisiji sadrži sve informacije koje su potrebne kako bi Komisija pripremila račune u skladu s člankom 68. stavkom 3. Financijske uredbe.

Članak 80.

Korištenje eura

Iznosi utvrđeni u programima koje dostavljaju države članice, predviđeni izdaci, izvještaji o izdacima, zahtjevi za plaćanje, računi i izdaci koji se navode u godišnjem i završnom izvješću o provedbi izražavaju se u eurima.

Članak 81.

Plaćanje početnog predfinanciranja

1.   Nakon odluke u kojoj usvaja program, Komisija plaća iznos početnog predfinanciranja za cijelo programsko razdoblje. Iznos početnog predfinanciranja isplaćuje se obročno u skladu s proračunskim potrebama. Iznos obroka određuje se u pravilima za pojedine fondove.

2.   Početno predfinanciranje koristi se samo za plaćanja korisnicima tijekom provedbe programa. Ono se za te potrebe bez odgađanja stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu.

Članak 82.

Poravnanje početnog predfinanciranja

Iznos isplaćen kao početno predfinanciranje u cijelosti se poravnava u računima Komisije ne kasnije od zaključenja programa.

Članak 83.

Prekid roka za plaćanje

1.   Rok za plaćanje u slučaju međuplaćanja može prekinuti dužnosnik za ovjeravanje delegiranjem ovlasti u smislu Financijske uredbe na najviše šest mjeseci ako:

(a)

nakon informacija koje dostavi nacionalno revizorsko tijelo ili revizorsko tijelo Unije postoji jasan dokaz koji ukazuje na znatne nedostatke u radu sustava upravljanja i kontrole;

(b)

službenik za ovjeravanje delegiranjem mora provesti dodatne provjere slijedom informacija koje primi, a koje tog službenika upozoravaju na to da su izdaci u zahtjevu za plaćanje povezani s nepravilnošću koja ima ozbiljne financijske posljedice;

(c)

nije dostavljen jedan od dokumenata koji se zahtijevaju u članku 59. stavku 5. Financijske uredbe.

Država članica može se složiti s produljenjem razdoblja prekida na tri dodatna mjeseca.

Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi dodatni temelji za prekid plaćanja zbog neispunjavanja obveza u okviru zajedničke ribarstvene politike, koji trebaju biti proporcionalni, uzimajući u obzir prirodu, ozbiljnost, trajanje i opetovanost neispunjavanja obveza.

2.   Dužnosnik za ovjeravanje delegiranjem ograničava prekid na dio izdataka obuhvaćen zahtjevom za plaćanje na koji su utjecali elementi iz stavka 1. prvog podstavka, osim ako nije moguće identificirati onaj dio izdataka na koji su utjecali. Dužnosnik za ovjeravanje delegiranjem odmah pisanim putem obavješćuje državu članicu i upravljačko tijelo o razlogu prekida i traži od njih da riješe tu situaciju. Prekid okončava dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti čim budu poduzete potrebne mjere.

POGLAVLJE II.

Pregled i prihvaćanje računa

Članak 84.

Rok za pregled i prihvaćanje računa od strane Komisije

Do 31. svibnja godine koja slijedi nakon obračunskog razdoblja, Komisija u skladu s člankom 59. stavkom 6. Financijske uredbe primjenjuje postupke pregleda i prihvaćanja računa i obavješćuje državu članicu o tome prihvaća li da su računi potpuni, točni i istiniti u skladu s pravilima za pojedine fondove.

POGLAVLJE III.

Financijske korekcije

Članak 85.

Financijske korekcije Komisije

1.   Komisija vrši financijske korekcije otkazivanjem cijelog ili dijela doprinosa Unije programu i od države članice zahtijeva povrat sredstava kako bi se iz financiranja Unije isključili izdaci kojima se krši primjenjivo pravo.

2.   Kršenje primjenjivog prava dovodi do financijske korekcije samo u vezi s izdatkom koji je prijavljen Komisiji i ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

kršenje je utjecalo na odabir operacija od strane nadležnog tijela za potporu ESI fondova ili u slučaju kada zbog prirode kršenja nije moguće odrediti taj učinak ali postoji dokazan rizik da je kršenje imalo takav učinak;

(b)

kršenje je utjecalo na utrošeni iznos koji je prijavljen za nadoknadu iz proračuna Unije ili u slučaju kada zbog prirode kršenja nije moguće odrediti količinu financijskog učinka ali postoji dokazan rizik da je kršenje imalo takav učinak.

3.   Pri odlučivanju o financijskoj korekciji iz stavka 1. Komisija poštuje načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir prirodu i ozbiljnost kršenja primjenjivog prava i njegove financijske posljedice na proračun Unije. Komisija obavješćuje Europski parlament o donesenim odlukama o primjeni financijskih korekcija.

4.   Kriteriji i postupci primjene financijskih korekcija utvrđuju se u pravilima za pojedine fondove.

POGLAVLJE IV.

Opoziv odobrenih sredstava

Članak 86.

Načela

1.   Svi se programi podvrgavaju postupku opoziva odobrenih sredstava koji je uspostavljen na temelju toga da se opozivaju iznosi povezani s preuzetom obvezom koji nisu obuhvaćeni predfinanciranjem ili zahtjevom za plaćanje u okviru utvrđenog razdoblja, uključujući svaki zahtjev za plaćanjem koji je u cijelosti ili djelomično predmetom prekida roka plaćanja ili obustave plaćanja.

2.   Preuzeta obveza koja se odnosi na posljednju godinu tog razdoblja opoziva se u skladu s pravilima koja treba slijediti pri zaključivanju programa.

3.   U pravilima za pojedine fondove navodi se točna primjena pravila opoziva za svaki ESI fond.

4.   Bilo koji dio preuzetih obveza koji je još otvoren opoziva se ako bilo koji od dokumenata koji se traže za zaključenje nije podnesen Komisiji do rokova utvrđenih u pravilima za pojedine fondove.

5.   Proračunske obveze u vezi s pričuvom za ostvarenje postignuća podliježu isključivo postupku opoziva iz stavka 4.

Članak 87.

Izuzeće od opoziva odobrenih sredstava

1.   Iznos na koji se opoziv odnosi umanjuje se za iznose jednake onom dijelu proračunskih izdvajanja za koje:

(a)

su operacije obustavljene sudskim postupkom ili upravnom žalbom sa suspenzivnim učinkom; ili

(b)

nije bilo moguće izraditi zahtjev za plaćanje zbog više sile koja je ozbiljno utjecala na provedbu cijelog ili dijela programa.

Nacionalna tijela vlasti koja se pozivaju na višu silu u skladu s prvim podstavkom točkom (b) moraju dokazati njezine izravne posljedice na provedbu cijelog ili dijela programa.

Za potrebe prvog podstavka točaka (a) i (b), umanjenje može se zatražiti jednom ako su obustava ili viša sila trajale ne dulje od godine dana, ili onoliko puta koliko odgovara trajanju više sile ili broju godina između datuma sudske ili upravne odluke kojom se suspendira provedba operacije i datuma konačne sudske ili upravne odluke.

2.   Država članica do 31. siječnja Komisiji šalje informacije o izuzećima iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a) i (b) za iznos koji se mora prijaviti do završetka prethodne godine.

Članak 88.

Postupak

1.   Komisija pravovremeno obavješćuje državu članicu i upravljačko tijelo kada god postoji rizik od primjene pravila opoziva odobrenih sredstava u skladu s člankom 86.

2.   Na osnovi informacija koje primi od 31. siječnja Komisija državu članicu i upravljačko tijelo obavješćuje o iznosu na koji se odnosi opoziv koji proizlazi iz tih informacija.

3.   Država članica ima na raspolaganju dva mjeseca da pristane na iznos koji će biti opozvan ili da dostavi svoje primjedbe.

4.   Država članica do 30. lipnja Komisiji podnosi revidiran financijski plan u kojemu se za dotičnu financijsku godinu navodi umanjeni iznos potpore za jedan ili više prioriteta programa, uzimajući u obzir raspodjelu po fondovima i, prema potrebi, kategorijama regija. Ako se plan ne podnese, Komisija revidira financijski plan tako što za dotičnu financijsku godinu smanjuje doprinos iz ESI fondova. To smanjenje razmjerno se raspoređuje među svim prioritetima.

5.   Komisija najkasnije 30. rujna provedbenim aktima mijenja odluku o usvajanju programa.

DIO TREĆI

OPĆE ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA EFRR, ESF I KOHEZIJSKI FOND

GLAVA I.

CILJEVI I FINANCIJSKI OKVIR

POGLAVLJE I.

Zadaća, ciljevi i geografski opseg potpore

Članak 89.

Zadaća i ciljevi

1.   Fondovi doprinose razvoju i provedbi mjera Unije koje vode jačanju njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u skladu s člankom 174. UFEU-a.

Mjere koje se podupiru fondovima također doprinose ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast.

2.   U svrhu zadaće iz stavka 1., određeni su sljedeći ciljevi:

(a)

„Ulaganje za rast i radna mjesta” u državama članicama i regijama, uz potporu fondova; i

(b)

„Europska teritorijalna suradnja”, uz potporu ERDF-a.

Članak 90.

Cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Strukturnim fondovima podržava se cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” u svim regijama koje odgovaraju razini 2 zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku („regije razine NUTS 2”) uspostavljenoj Uredbom (EZ) br. 1059/2003, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 105/2007.

2.   Sredstva za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” raspodjeljuju se između sljedećih triju kategorija regija razine NUTS 2:

(a)

slabije razvijene regije, čiji je BDP po stanovniku manji od 75 % prosječnog BDP-a država EU-27;

(b)

tranzicijske regije, čiji je BDP po stanovniku između 75 % i 90 % prosječnog BDP-a država EU-27;

(c)

razvijenije regije, čiji je BDP po stanovniku veći od 90 % prosječnog BDP-a država EU-27.

Razvrstavanje regija prema jednoj od triju kategorija regija određuje se na osnovi toga u kakvom su odnosu BDP po stanovniku svake regije, izmjeren prema paritetu kupovne moći (PKM) i izračunan na temelju podataka Unije za razdoblje od 2007. do 2009., i prosječni BDP država EU-27 za isto referentno razdoblje.

3.   Kohezijski fond daje potporu onim državama članicama čiji je BND po stanovniku, izmjeren prema PKM-u i izračunan na temelju podataka Unije za razdoblje od 2008. do 2010., manji od 90 % prosječnog BND-a po stanovniku država EU-27 za isto referentno razdoblje.

Države članice koje 2013. ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda, ali čiji nominalni BND po stanovniku premašuje 90 % prosječnog BND-a po stanovniku država EU-27, kako je izračunano u skladu s prvim podstavkom, primaju potporu iz Kohezijskog fonda na prijelaznoj i posebnoj osnovi.

4.   Odmah nakon stupanja na snagu ove Uredbe Komisija provedbenim aktom donosi odluku u kojoj navodi popis regija koje ispunjavaju kriterije triju kategorija regija iz stavka 2. te popis država članica koje ispunjavaju kriterije iz stavka 3. Taj popis vrijedi od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

5.   Komisija u 2016. godini ispituje zadovoljavaju li države članice uvjete za dobivanje potpore iz Kohezijskog fonda na temelju podataka Unije za BND država EU-27 za razdoblje između 2012. i 2014. One države članice čiji je nominalni BND po stanovniku ispod 90 % prosječnog BND-a po stanovniku država EU-27 postaju iznova prihvatljive za dobivanje potpore iz Kohezijskog fonda, a one države članice koje su bile prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda i čiji nominalni BND po stanovniku premašuje 90 % prestaju biti prihvatljive i dodjeljuje im se potpora iz Kohezijskog fonda na prijelaznoj i posebnoj osnovi.

POGLAVLJE II.

Financijski okvir

Članak 91.

Sredstva za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju

1.   Sredstva za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju dostupna za proračunsku obvezu za razdoblje 2014. – 2020. iznose 325 145 694 739 EUR prema cijenama iz 2011., u skladu s godišnjom raščlambom prikazanom u Prilogu VI., od čega 322 145 694 739 EUR predstavlja ukupna sredstva dodijeljena EFRR-u, ESF-u i Kohezijskom fondu, a 3 000 000 000 EUR predstavlja posebnu dodjelu za Inicijativu za zapošljavanje mladih. U svrhu programiranja i kasnijeg uključivanja u opći proračun Unije, iznos sredstava za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju indeksira se za 2 % godišnje.

2.   Komisija donosi odluku, provedbenim aktom, u kojoj se određuje godišnja raščlamba ukupnih sredstava po državi članici u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” i cilja „Europska teritorijalna suradnja” te godišnja raščlamba sredstava posebne dodjele za Inicijativu za zapošljavanje mladih po državi članici zajedno s popisom prihvatljivih regija u skladu s kriterijima i metodologijom koji su određeni u Prilogu VII. odnosno Prilogu VIII., ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka ni članak 92. stavak 8.

3.   0,35 % ukupnih sredstava nakon izuzimanja potpore za CEF iz članka 92. stavka 6. i pomoći za najugroženije osobe iz članka 92. stavka 7. dodjeljuje se tehničkoj pomoći na inicijativu Komisije.

Članak 92.

Sredstva za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” i cilj „Europska teritorijalna suradnja”

1.   Sredstva za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” iznose 96,33 % ukupnih sredstava (tj. ukupno 313 197 435 409 EUR) i dodjeljuju se kako slijedi:

(a)

52,45 % (tj. ukupno 164 279 015 916 EUR) za slabije razvijene regije;

(b)

10,24 % (tj. ukupno 32 084 931 311 EUR) za tranzicijske regije;

(c)

15,67 % (tj. ukupno 49 084 308 755 EUR) za razvijenije regije;

(d)

21,19 % (tj. ukupno 66 362 384 703 EUR) za države članice koje primaju potporu iz Kohezijskog fonda;

(e)

0,44 % (tj. ukupno 1 386 794 724 EUR) kao dodatno financiranje za najudaljenije regije utvrđene u članku 349. UFEU-a i regije razine NUTS 2 koje ispunjavaju kriterije iz članka 2. Protokola br. 6 uz Akt o pristupanju iz 1994.

2.   Osim iznosa navedenog u članku 91. i stavku 1. ovog članka, za godine 2014. i 2015., dodatni iznos od 94 200 000 EUR odnosno 92 400 000 EUR stavlja se na raspolaganje kao što je utvrđeno u „Dodatnim prilagodbama” u okviru Priloga VII. Ti se iznosi utvrđuju u odluci Komisije iz članka 91. stavka 2.

3.   Godine 2016. Komisija u svojoj tehničkoj prilagodbi za 2017. godinu u skladu s člancima 4. i 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 pregledava ukupne dodjele u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” svake države članice za razdoblje 2017. - 2020. te primjenjuje način dodjele utvrđen u stavcima 1. do 16. Priloga VII. na temelju najnovijih dostupnih statističkih podataka i na temelju usporedbe, za države članice podložne ograničenju, između kumulativnog nacionalnog BDP-a za godine 2014. i 2015. i kumulativnog nacionalnog BDP-a za isto razdoblje 2012. u skladu sa stavkom 10. Priloga VII. Kada postoji kumulativna divergencija od više od +/-5 % između pregledane raspodjele sredstava i ukupne raspodjele sredstava, ukupna raspodjela sredstava prilagođava se prema tome. U skladu s člankom 5. Uredbe (EU, Euratom), br. 1311/2013, prilagodbe se dijele u jednakim omjerima tijekom godina 2017. – 2020., a gornja granica financijskog okvira mijenja se na odgovarajući način. Ukupni neto učinak prilagodbe, pozitivan ili negativan, ne prelazi 4 000 000 000 EUR. Nakon tehničke prilagodbe Komisija donosi odluku provedbenim aktima u kojoj se određuje revidirana godišnja raščlamba ukupnih sredstava za svaku državu članicu.

4.   Kako bi se osiguralo da je dovoljno ulaganja usmjereno na zapošljavanje mladih, mobilnost radne snage, znanje, socijalnu uključenost i borbu protiv siromaštva, udio sredstava strukturnih fondova za programiranje operativnih programa u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” koji se dodjeljuje ESF-u u svakoj državi članici nije manji od odgovarajućeg udjela ESF-a za tu državu članicu utvrđenog u operativnim programima za ciljeve konvergencije, regionalne konkurentnosti i zapošljavanja za programsko razdoblje od 2007. do 2013. Tome se udjelu dodaje dodatan iznos za svaku državu članicu koji se određuje u skladu s metodom iz Priloga IX. kako bi se osiguralo da udio ESF-a kao postotak ukupnih kombiniranih sredstava za fondove na razini Unije, isključujući potporu iz Kohezijskog fonda za prometnu infrastrukturu u okviru CEF-a iz stavka 6. i potporu iz strukturnih fondova za pomoć najsiromašnijima iz stavka 7. u državama članicama nije manji od 23,1 %. Za potrebe ovog stavka, ulaganje iz ESF-a u Inicijativu za zapošljavanje mladih smatra se dijelom potpore iz strukturnih fondova dodijeljene ESF-u.

5.   Sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih iznose 3 000 000 000 EUR iz posebnih sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih i najmanje 3 000 000 000 EUR iz ciljanog ulaganja ESF-a.

6.   Iznos potpore iz Kohezijskog fonda koja se treba prenijeti u CEF iznosi 10 000 000 000 EUR. Potrošit će se na projekte prometne infrastrukture u skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013 isključivo u državama članicama koje su prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda.

Komisija donosi odluku provedbenim aktom u kojoj se određuje iznos za prijenos sredstava iz Kohezijskog fonda svake države članice u CEF, koji će se odrediti razmjerno za cijelo razdoblje. Na odgovarajući se način smanjuje dodjela sredstava iz Kohezijskog fonda za svaku državu članicu.

Godišnja odobrena sredstva koja odgovaraju potpori iz Kohezijskog fonda iz prvog podstavka unose se u odgovarajuće proračunske stavke CEF-a počevši s proračunskim aktivnostima za 2014.

Iznos prenesen iz Kohezijskog fonda u CEF naveden u prvom podstavku realizira se objavom posebnih poziva za projekte kojima će se ostvariti osnovne mreže ili za projekte i horizontalne aktivnosti utvrđene u dijelu I. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1316/2013.

Pravila koja se primjenjuju na sektor prometa u okviru Uredbe (EU) br. 1316/2013 primjenjuju se na posebne pozive iz četvrtog podstavka. Do 31. prosinca 2016. odabirom projekata prihvatljivih za financiranje poštuje se nacionalna raspodjela sredstava u okviru Kohezijskog fonda. Od 1. siječnja 2017. sredstva prenesena u CEF koja nisu vezana za projekt prometne infrastrukture stavljaju se na raspolaganje svim državama članicama koje su prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda kako bi se financirali projekti prometne infrastrukture u skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013.

Kako bi se poduprle države članice prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda, koje mogu imati poteškoća u osmišljavanju projekata koji su dovoljno ozbiljni, kvalitetni, ili oboje, te koji imaju dovoljno dodane vrijednosti za Uniju, posebna se pozornost pridaje mjerama za potporu programa čiji je cilj jačanje institucionalnih kapaciteta i učinkovitost javnih uprava u pogledu izrade i provedbe projekata koji su nabrojeni u dijelu I. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1316/2013. Kako bi se osigurala maksimalna iskoristivost prenesenih sredstava u svim državama članicama koje su prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda, Komisija može organizirati dodatne pozive.

7.   Potpora iz strukturnih fondova za pomoć najugroženijim osobama u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iznosi ne manje od 2 500 000 000 EUR i države članice mogu je dobrovoljno povećati, dodatnim potporama, za najviše 1 000 000 000 EUR.

Komisija provedbenim aktom donosi odluku o iznosu koji se treba prenijeti iz sredstava koje strukturni fondovi dodijele svakoj državi članici za pomoć najugroženijim osobama za cijelo razdoblje. Sredstva koje strukturni fondovi dodijele svakoj državi članici smanjuju se na odgovarajući način, na temelju razmjernog smanjenja prema kategoriji regija.

Godišnja odobrena sredstva za potporu iz strukturnih fondova iz prvog podstavka unose se u odgovarajuće proračunske stavke instrumenta za pomoć za najugroženije osobe počevši s proračunskim aktivnostima za 2014.

8.   330 000 000 EUR sredstava iz strukturnih fondova za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” dodjeljuje se inovativnim mjerama u okviru izravnog ili neizravnog upravljanja Komisije u području održivog urbanog razvoja.

9.   Sredstva za cilj „Europska teritorijalna suradnja” iznose 2,75 % ukupnih sredstava koja su raspoloživa za proračunsku obvezu iz fondova za razdoblje 2014. - 2020. (tj. ukupno 8 948 259 330 EUR).

10.   Za potrebe ovog članka, članaka 18., 91., 93., 95., 99. i 120., Priloga I. i Priloga X. ove Uredbe, članka 4. Uredbe o EFRR-u, članka 4. i članaka od 16. do 23. Uredbe o ESF-u te članka 3. stavka 3. Uredbe o ETS-u, najudaljenija regija Mayotte smatra se regijom razine NUTS 2 čime potpada pod kategoriju slabije razvijenih regija. Za potrebe članka 3. stavaka 1. i 2. Uredbe o ETS-u, regije Mayotte i Saint Martin smatraju se regijama razine NUTS 3.

Članak 93.

Neprenosivost sredstava između kategorija regija

1.   Ukupna odobrena sredstva dodijeljena svakoj državi članici za slabije razvijene regije, tranzicijske regije i razvijenije regije ne mogu se prenositi između navedenih kategorija regija.

2.   Odstupajući od stavka 1., Komisija može prihvatiti, u propisno opravdanim okolnostima koje su povezane s provedbom jednog tematskog cilja ili više njih, prijedlog države članice iz njezina prvog podnošenja sporazuma o partnerstvu ili, u propisno opravdanim okolnostima, u trenutku raspodjele sredstava za pričuvu za ostvarenje postignuća, ili tijekom veće revizije sporazuma o partnerstvu, da se do 3 % ukupnih odobrenih sredstava za kategoriju regija prenese na druge kategorije regija.

Članak 94.

Neprenosivost sredstava među ciljevima

1.   Ukupna odobrena sredstva dodijeljena svakoj državi članici u odnosu na cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” i cilj „Europska teritorijalna suradnja” nisu prenosiva između tih ciljeva.

2.   Odstupajući od stavka 1. Komisija može, kako bi poduprla djelotvoran doprinos fondova misijama iz članka 89. stavka 1., u propisno opravdanim okolnostima, i podložno uvjetu utvrđenom u stavku 3., prihvatiti provedbenim aktima prijedlog države članice iz njezina prvog podnošenja sporazuma o partnerstvu da prenese dio svojih odobrenih sredstava za cilj „Europska teritorijalna suradnja” cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

3.   Udio cilja „Europska teritorijalna suradnja” u državi članici koja daje prijedlog iz stavka 2. nije manji od 35 % ukupno raspodijeljenih sredstava toj državi članici u odnosu na cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” i cilj „Europska teritorijalna suradnja” te nakon prijenosa nije manji od 25 % tog ukupnog iznosa.

Članak 95.

Dodatnost

1.   Za potrebe ovog članka i Priloga X. primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„bruto investicije u fiksni kapital” znači neto povećanja fiksne aktive rezidentnih proizvođača tijekom određenog razdoblja i određeni dodaci vrijednosti neproizvedene aktive ostvareni proizvodnom djelatnošću proizvođača ili institucionalnih jedinica, u skladu s definicijom iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 (37);

(2)

„fiksna aktiva” znači materijalna ili nematerijalna sredstva proizvedena kao ostvarenja procesa proizvodnje koja se sama višekratno ili kontinuirano koriste u procesima proizvodnje u razdoblju duljem od godine dana;

(3)

„država” znači ukupnost institucionalnih jedinica koje, uz izvršavanje svojih političkih odgovornosti i uloge na području uređenja gospodarstva, proizvode prvenstveno netržišne usluge (moguće robu) za individualnu ili kolektivnu potrošnju te preraspodjeljuju prihode i bogatstvo;

(4)

„javni ili ekvivalentni strukturni rashodi” znači bruto investicije u fiksni kapital države.

2.   Potpora fondova cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” ne zamjenjuje javne ili ekvivalentne strukturne rashode države članice.

3.   Države članice održavaju javne ili ekvivalentne strukturne rashode za razdoblje od 2014. do 2020. barem na razini koja prosječno godišnje odgovara referentnoj razini iz sporazuma o partnerstvu.

Pri utvrđivanju referentne razine iz prvog podstavka Komisija i države članice uzimaju u obzir opće makroekonomske uvjete i posebne ili iznimne okolnosti poput privatizacije, iznimne razine javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda države članice u programskom razdoblju od 2007. do 2013. godine i razvoja drugih pokazatelja javnih ulaganja. Također uzimaju u obzir promjene nacionalnih dodijeljenih sredstava iz fondova u odnosu na razdoblje između 2007. i 2013. godine.

4.   Samo u državama članicama u kojima slabije razvijene i tranzicijske regije obuhvaćaju najmanje 15 % ukupnog stanovništva provjerava se je li se u tom razdoblju održala razina javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

U državama članicama u kojima slabije razvijene i tranzicijske regije obuhvaćaju najmanje 65 % ukupnog stanovništva provjera se provodi na nacionalnoj razini.

U državama članicama u kojima slabije razvijene i tranzicijske regije obuhvaćaju više od 15 % i manje od 65 % ukupnog stanovništva provjera se provodi na nacionalnoj razini i regionalnoj razini. U tu svrhu, države članice Komisiji dostavljaju informacije o izdacima u slabije razvijenim i tranzicijskim regijama u svakoj fazi procesa provjere.

5.   Provjera koja se odnosi na održavanje razine javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” provodi se prilikom podnošenja sporazuma o partnerstvu („ex ante provjera”), 2018. („provjera na sredini razdoblja”) i 2012. („ex post provjera”).

Podrobna pravila o provjeri i dodatnosti navedena su u točki 2. Priloga X.

6.   Ako Komisija utvrdi tijekom ex post provjere da država članica nije zadržala referentnu razinu javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” koja je utvrđena u sporazumu o partnerstvu i kao što je utvrđeno Prilogom X., Komisija može, u odnosu na stupanj nesukladnosti, napraviti financijsku korekciju usvajanjem odluke putem provedbenog akta. Prilikom odlučivanja toga hoće li napraviti financijsku korekciju Komisija uzima u obzir je li se gospodarska situacija države članice znatno promijenila od provjere na sredini razdoblja. Podrobna pravila o stupnjevima financijskih korekcija navedena su u točki 3. Priloga X.

7.   Stavci od 1. do 6. ne primjenjuju se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

GLAVA II.

PROGRAMIRANJE

POGLAVLJE I.

Opće odredbe o fondovima

Članak 96.

Sadržaj, usvajanje i izmjena operativnih programa u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Operativni program sastoji se od prioritetnih osi. Prioritetna os odnosi se na jedan fond i jednu kategoriju regije, osim u slučaju Kohezijskog fonda, te, ne dovodeći u pitanje članak 59., odgovara tematskom cilju i obuhvaća jedan ili više prioriteta ulaganja za taj tematski cilj, u skladu s pravilima za pojedine fondove. Prema potrebi i kako bi se povećali njezin učinak i djelotvornost u okviru tematski usklađenog integriranog pristupa, prioritetna os može:

(a)

se odnositi na više od jedne kategorije regija;

(b)

kombinirati jedan ili više komplementarnih prioriteta ulaganja iz EFRR-a, Kohezijskog fonda ili ESF-a u jednom tematskom cilju;

(c)

u valjano obrazloženim okolnostima, kombinirati jedan ili više komplementarnih prioriteta ulaganja iz različitih tematskih ciljeva kako bi se ostvariomaksimalan doprinos toj prioritetnoj osi;

(d)

za ESF, kombinirati prioritete ulaganja iz različitih tematskih ciljeva navedenih u članku 9. prvom stavku točkama 8., 9., 10. i 11. kako bi se olakšao njihov doprinos drugim prioritetnim osima te kako bi se provela socijalna inovacija i prekogranična suradnja.

Države članice mogu kombinirati dvije ili više mogućnosti iz točaka od (a) do (d).

2.   Operativni program doprinosi strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast te ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te se njime utvrđuje:

(a)

opravdanost izbora tematskih ciljeva, odgovarajućih prioriteta ulaganja i dodijeljenih financijskih sredstava, uzimajući u obzir sporazum o partnerstvu, na temelju utvrđivanja regionalnih te, prema potrebi, nacionalnih potreba, uključujući potrebu odgovaranja na izazove utvrđene u relevantnim preporukama za pojedinu zemlju donesenima u skladu s odredbama članka 121. stavka 2. UFEU-a te relevantnim preporukama Vijeća donesenima u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a, uzimajući u obzir ex ante evaluaciju u skladu s člankom 55.;

(b)

za svaku prioritetnu os osim tehničke pomoći:

i.

prioriteti ulaganja i odgovarajući specifični ciljevi;

ii.

kako bi se ojačala usmjerenost na rezultate programiranja, očekivane rezultate za specifične ciljeve te odgovarajuće pokazatelje rezultata, s osnovnom vrijednošću i ciljnom vrijednošću, kvantificiranima prema potrebi, a u skladu s pravilima za pojedine fondove;

iii.

opis vrste i primjera aktivnosti koje treba podržati u svakom prioritetu ulaganja te njihov očekivani doprinos specifičnim ciljevima iz točke i., uključujući osnovna načela odabira operacija te, prema potrebi, utvrđivanje osnovnih ciljnih skupina, specifičnih ciljnih teritorija i vrsta korisnika, te planirano korištenje financijskih instrumenata i velikih projekata;

iv.

pokazatelje ostvarenja, uključujući kvantificiranu ciljnu vrijednost, za koje se očekuje da će doprinijeti rezultatima u skladu s pravilima za pojedine fondove za svaki prioritet ulaganja;

v.

utvrđivanje provedbenih koraka te financijskih pokazatelja i pokazatelja ostvarenja, te, kad je prikladno, pokazatelja rezultata, koji imaju ulogu etapa i ciljeva okvira za procjenu ostvarenja postignuća u skladu s člankom 21. stavkom 1. i Prilogom II.;

vi.

odgovarajuće kategorije intervencija na temelju nomenklature koju je usvojila Komisija i okvirne raščlambe sredstava iz programa;

vii.

prema potrebi, sažetak planiranoga korištenja tehničke pomoći, uključujući, gdje je potrebno, aktivnost jačanja administrativnih kapaciteta tijela uključenih u upravljanje i kontrolu programa i korisnika;

(c)

za svaku prioritetnu os u vezi s tehničkom pomoći:

i.

specifične ciljeve;

ii.

očekivani rezultat za svaki specifični cilj te, u opravdanim okolnostima s obzirom na sadržaj aktivnosti, odgovarajuće pokazatelje rezultata, s osnovnom vrijednošću i ciljnom vrijednošću, u skladu s pravilima za pojedine fondove;

iii.

opis aktivnosti koje treba poduprijeti te njihov očekivani doprinos specifičnim ciljevima iz točke i.;

iv.

pokazatelje ostvarenja za koje se očekuje da će doprinijeti rezultatima;

v.

odgovarajuće kategorije intervencija na temelju nomenklature koju je usvojila Komisija i okvirnu raščlambu sredstava iz programa;

Točka ii. ne primjenjuje se kad doprinos Unije prioritetnoj osi ili osima koje se odnose na tehničku pomoć u operativnom programu ne premašuje 15 000 000 EUR.

(d)

plan financiranja koji sadrži sljedeće tablice:

i.

tablice u kojima je za svaku godinu specificiran ukupni predviđeni iznos odobrenih financijskih sredstava za doprinos iz svakog od fondova, u skladu s člancima 60., 120. i 121., u kojima su određeni iznosi u vezi s pričuvom za ostvarenje postignuća;

ii.

tablice u kojima je specificiran ukupni iznos odobrenih financijskih sredstava za doprinos iz svakog od fondova i nacionalno sufinanciranje, u kojima su određeni iznosi u vezi s pričuvom za ostvarenje postignuća. Za prioritetne osi koje se odnose na nekoliko kategorija regija u tablicama se navodi iznos ukupnih financijskih sredstava iz fondova i nacionalno sufinanciranje za svaku kategoriju regije.

Za prioritetne osi u kojima se kombiniraju prioriteti ulaganja iz različitih tematskih ciljeva u tablici se navodi iznos ukupnih financijskih sredstava za doprinos iz svakog od fondova i nacionalno sufinanciranje za svaki odgovarajući tematski cilj.

Kad se nacionalno sufinanciranje sastoji od javnog i privatnog sufinanciranja, u tablici se prikazuje okvirna raščlamba između javnih i privatnih komponenata. Tablica u informativnu svrhu pokazuje predviđeno sudjelovanje EIB-a;

(e)

popis velikih projekata čija se provedba planira tijekom programskog razdoblja.

Komisija donosi provedbene akte o nomenklaturi iz prvog podstavka točke (b) podtočke vi. i točke (c) podtočke v. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

3.   Uzimajući u obzir svoj sadržaj i ciljeve, u operativnom programu se opisuje integrirani pristup regionalnom razvoju, uzimajući u obzir sporazum o partnerstvu te pokazujući na koji način taj operativni program doprinosi ostvarivanju njegovih ciljeva i očekivanih rezultata navodeći, prema potrebi, sljedeće:

(a)

pristup korištenju instrumenata lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice te načela za utvrđivanje područja provedbe;

(b)

okvirni iznos potpore iz EFRR-a integriranim aktivnostima za održiv urbani razvoj, koje se provode u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe o EFRR-u te okvirna dodijeljena sredstva potpore iz ESF-a integriranim aktivnostima;

(c)

pristup korištenju instrumenta ITU osim u slučajevima obuhvaćenima točkom (b) te okvirna dodijeljena financijska sredstva iz svake prioritetne osi;

(d)

dogovore za međuregionalne i transnacionalne aktivnosti u okviru operativnih programa s korisnicima iz barem jedne druge države članice;

(e)

kada države članice i regije sudjeluju u makroregionalnim strategijama i strategijama zatvorenih mora, ovisno o potrebama programskog područja kako ih je utvrdila država članica, doprinos programom planiranih intervencija takvim strategijama.

4.   Osim toga, u operativnom programu navodi se sljedeće:

(a)

prema potrebi, utvrđivanje rješavaju li se i na koji način specifične potrebe geografskih područja koja su najviše zahvaćena siromaštvom ili potreba ciljnih skupina izloženih najvećem riziku od diskriminacije ili isključivanja, s posebnim osvrtom na marginalizirane zajednice i osobe s invaliditetom, te, gdje je to relevantno, doprinos integriranom pristupu utvrđenom sporazumom o partnerstvu;

(b)

prema potrebi, utvrđivanje rješavaju li se i na koji način demografski izazovi regija ili specifične potrebe područja koja su izložena ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim teškoćama, kako je navedeno u članku 174. UFEU-a te doprinos integriranom pristupu koji je u tu svrhu utvrđen u sporazumu o partnerstvu.

5.   Operativnim programom utvrđuje se:

(a)

upravljačko tijelo, prema potrebi tijelo za ovjeravanje, i tijelo za reviziju;

(b)

tijelo kojem Komisija vrši plaćanja;

(c)

aktivnosti koje se poduzimaju kako bi se odgovarajući partneri iz članka 5. uključili u pripremu operativnoga programa te uloga tih partnera u provedbi, praćenju i evaluaciji operativnoga programa.

6.   Operativnim programom utvrđuje se i sljedeće, uzimajući u obzir sadržaj sporazuma o partnerstvu te institucionalni okvir država članica:

(a)

mehanizmi kojima se osigurava koordinacija između fondova, EPFRR-a, EFPR-a i drugih instrumenata financiranja na nacionalnoj razini te na razini Unije, kao i s EIB-om, uzimajući u obzir odgovarajuće odredbe utvrđene ZSO-om;

(b)

za svaki ex-ante uvjet utvrđen u skladu s člankom 19. i Prilogom XI., koji se primjenjuje na operativni program, ocjenu ispunjenosti ex ante uvjeta na datum predaje sporazuma o partnerstvu i operativnoga programa, te, ako ex-ante uvjeti nisu ispunjeni, opis aktivnosti kojima se ispunjava ex ante uvjet, odgovorna tijela i vremenski raspored tih aktivnosti u skladu sa sažetkom koji je predan u sporazumu o partnerstvu;

(c)

sažetak ocjene administrativnog opterećenja korisnika te, prema potrebi, planirane aktivnosti i indikativni vremenski okvir smanjivanja administrativnog opterećenja.

7.   Svaki operativni program, osim onih u kojima se tehnička pomoć provodi kroz poseban operativni program, ovisno o valjano obrazloženoj ocjeni države članice njihove relevantnosti za sadržaj i ciljeve operativnog programa, uključuje opis:

(a)

pri odabiru operacija, specifičnih aktivnosti kojima se uzimaju u obzir zahtjevi za zaštitu okoliša, učinkovitost resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba istima, spremnost na katastrofe te suzbijanje rizika i upravljanje njima;

(b)

specifičnih aktivnosti kojima se promiču jednake mogućnosti te suzbija spolna, rasna i etnička diskriminacija, diskriminacija zbog vjere i osobnih stavova, zbog invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije tijekom pripreme, izrade i provedbe operativnoga programa, a posebno u smislu pristupa financiranju, uzimajući u obzir potrebe raznih ciljnih skupina izloženih riziku od takve diskriminacije, a posebno potrebe osiguranja pristupa osobama s invaliditetom;

(c)

doprinosa operativnog programa promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena te prema potrebi mjere kojima se osigurava integracija rodne perspektive na razini operativnog programa i operativnoj razini.

Države članice mogu podnijeti mišljenje nacionalnih tijela za ravnopravnost spolova u vezi s mjerama navedenima u prvom podstavku točkama (b) i (c) s prijedlogom operativnog programa u sklopu cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

8.   Kada država članica priprema maksimalno jedan operativni program za svaki fond, elementi operativnoga programa iz stavka 2. prvog podstavka točke (a), stavka 3. točaka (a), (c) i (d), stavka 4. te stavka 6. ovog članka mogu se ugraditi samo u skladu s odgovarajućim odredbama sporazuma o partnerstvu.

9.   Operativni program izrađuje se u skladu s modelom. Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbeni akt kojim određuje taj model. Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

10.   Komisija provedbenim aktima donosi odluku kojom se odobravaju svi elementi, uključujući i sve buduće izmjene, operativnoga programa iz ovog članka, osim onih iz stavka 2. prvog podstavka točke (b) podtočke iv., točke (c) podtočke v. i točke (e), stavaka 4. i 5., stavka 6. točaka (a) i (c) te stavka 7., koji ostaju odgovornost država članica.

11.   Upravljačko tijelo obavješćuje Komisiju o svakoj odluci o izmjeni elemenata operativnog programa koji nisu obuhvaćeni odlukom Komisije iz stavka 10. u roku od mjesec dana od datuma donošenja te odluke o izmjeni. U odluci o izmjeni navodi se datum njezina stupanja na snagu koji nije raniji od datuma njezina donošenja.

Članak 97.

Posebne odredbe o planiranju potpore za zajedničke instrumente za neograničena jamstva i sekuritizaciju u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”

U skladu s člankom 28. operativni programi iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) uključuju samo elemente iz članka 96. stavka 2. prvog podstavka točke (b) podtočaka i., ii. i iv. te točke (d), članka 96. stavka 5. i članka 96. stavka 6. točke (b).

Članak 98.

Zajednička potpora iz fondova u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Iz fondova se može pružiti zajednička potpora operativnim programima u sklopu cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

2.   Iz EFRR-a i ESF-a može se financirati, kao dopuna i do granice od 10 % financijskih sredstava Unije za svaku prioritetnu os operativnog programa, dio operativnoga programa čiji troškovi ispunjavaju uvjete za potporu iz drugog fonda na temelju pravila prihvatljivosti koja se primjenjuju na taj fond, pod uvjetom da su takvi troškovi nužni za zadovoljavajuću provedbu operacije te da su s njom izravno povezani.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

Članak 99.

Geografski opseg operativnih programa u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”

Ako Komisija i države članice ne dogovore drukčije, operativni programi za EFRR i ESF pripremaju se na odgovarajućoj geografskoj razini, barem na razini NUTS 2 u skladu s institucionalnim i pravnim okvirom države članice.

Operativni programi s potporom iz Kohezijskog fonda pripremaju se na nacionalnoj razini.

POGLAVLJE II.

Veliki projekti

Članak 100.

Sadržaj

Kao dio operativnog programa ili operativnih programa koji su bili predmet odluke Komisije u skladu s člankom 96. stavkom 10. ove Uredbe ili člankom 8. stavkom 12. Uredbe o ETS-u, ERFF i KF mogu financijski podržati operaciju koja obuhvaća niz radova, aktivnosti ili usluga za izvršenje nedjeljive zadaće precizne gospodarske ili tehničke prirode, s jasno utvrđenim ciljevima čiji ukupni prihvatljivi troškovi premašuju 50 000 000 EUR te kad je riječ o operacijama koje doprinose tematskom cilju iz članka 9. prvog stavka točke 7., gdje ukupni prihvatljivi troškovi premašuju 75 000 000 EUR („veliki projekt”). Financijski instrumenti ne smatraju se velikim projektima.

Članak 101.

Podaci koji su nužni za odobravanje velikog projekta

Prije odobravanja velikog projekta, upravljačko tijelo osigurava dostupnost sljedećih podataka:

(a)

pojedinosti o nadležnom tijelu za provedbu glavnog projekta i njegova sposobnost;

(b)

opis ulaganja i njegova lokacija;

(c)

ukupni trošak i ukupni prihvatljivi troškovi, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 61.;

(d)

provedene studije izvedivosti, uključujući analizu opcija i rezultate;

(e)

analiza troškova i koristi, uključujući gospodarsku i financijsku analizu te procjenu rizika;

(f)

analiza utjecaja na okoliš, uzimajući u obzir prilagodbu klimatskim promjenama i potrebu njihova ublažavanja, te spremnost na katastrofe;

(g)

objašnjenje kako je veliki projekt usklađen s odgovarajućim prioritetnim osima dotičnog operativnog programa ili operativnih programa i očekivani doprinos postizanju specifičnih ciljeva tih prioritetnih osi te očekivani doprinos socioekonomskom razvoju;

(h)

plan financiranja u kojemu se navode ukupna planirana financijska sredstva i planirana potpora iz fondova, EIB-a i svih drugih izvora financiranja, zajedno s fizičkim i financijskim pokazateljima za praćenje napretka, uzimajući u obzir utvrđene rizike;

(i)

vremenski raspored provedbe velikog projekta i, kad se očekuje razdoblje provedbe duže od programskog razdoblja, faze za koje se traži potpora iz fondova tijekom programskog razdoblja.

Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje metodologiju koju je, na temelju priznate najbolje prakse, potrebno koristiti pri provođenju analize troškova i koristi iz prvog stavka točke (e). Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Na inicijativu države članice, informacije iz prvog stavka točaka od (a) do (i) mogu procijeniti neovisni stručnjaci uz tehničku pomoć Komisije ili, u dogovoru s Komisijom, uz pomoć neovisnih stručnjaka („pregled kvalitete”). Države članice u drugim slučajevima dostavljaju Komisiji informacije iz prvog stavka točaka (a) do (i) čim budu dostupne.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., kojima utvrđuje metodologiju koja će se koristiti za provedbu pregleda kvalitete velikog projekta.

Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje format za dostavljanje informacija iz prvog stavka točaka (a) do (i). Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 102.

Odluka o velikom projektu

1.   Ako je veliki projekt dobio pozitivnu ocjenu tijekom pregleda kvalitete koji su proveli neovisni stručnjaci na temelju svoje procjene podataka iz članka 101. prvog stavka, upravljačko tijelo može nastaviti s odabirom velikog projekta u skladu s člankom 125. stavkom 3. Upravljačko tijelo obavješćuje Komisiju o odabranom velikom projektu. Ta obavijest sastoji se od sljedećih elemenata:

(a)

dokumenta iz članka 125. stavka 3. točke (c) u kojem se navodi:

i.

tijelo nadležno za provedbu velikog projekta;

ii.

opis ulaganja, mjesta, rasporeda i očekivanih doprinosa velikog projekta specifičnim ciljevima jednog ili više relevantnih prioritetnih osi;

iii.

ukupni trošak i ukupni prihvatljivi trošak, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 61.;

iv.

plan financiranja te fizički i financijski pokazatelji za praćenje napretka, uzimajući u obzir utvrđene rizike;

(b)

pregleda kvalitete koji su izvršili neovisni stručnjaci i koji sadrži jasne izjave o izvedivosti ulaganja i gospodarskoj održivosti velikog projekta.

Ako Komisija u roku od tri mjeseca od datuma prijave iz prvog podstavka ne donese odluku u obliku provedbenog akta kojom odbija financijski doprinos, smatra se da je financijski doprinos za veliki projekt koji je odabrala država članica odobren. Komisija odbija financijski doprinos samo ako je utvrdila znatne nedostatke u neovisnom pregledu kvalitete.

Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje format prijave iz prvog podstavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

2.   Komisija u slučajevima različitim od onih iz stavka 1. ovog članka ocjenjuje veliki projekt na temelju informacija iz članka 101. kako bi utvrdila opravdanost traženog financijskog doprinosa za veliki projekt koji je odabralo upravljačko tijelo u skladu s člankom 125. stavkom 3. Komisija provedbenim aktom donosi odluku o odobravanju financijskog doprinosa za odabrani veliki projekt najkasnije tri mjeseca nakon datuma dostavljanja informacija iz članka 101.

3.   Odobrenje Komisije u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom i stavkom 2. uvjetovano je sklapanjem prvog ugovora o radovima ili, u slučaju operacija koje se provode u okviru struktura JPP-a, o potpisivanju sporazuma o JPP-u između tijela iz javnog sektora i tijela iz privatnog sektora u roku od tri godine od datuma odobrenja. Na opravdan zahtjev države članice, posebno u slučaju kašnjenja uzrokovanih administrativnim i pravnim postupcima vezanim uz provedbu velikih projekata, te ako je zahtjev predan u roku od tri godine, Komisija može donijeti odluku, na temelju provedbenog akta, o produljenju razdoblja za najviše dvije godine.

4.   Ako Komisija ne odobri financijski doprinos za odabrani veliki projekt, ona u svojoj odluci navodi razloge odbijanja.

5.   Veliki projekti prijavljeni Komisiji u skladu sa stavkom 1. ili predani na odobrenje u skladu sa stavkom 2. nalaze se na popisu velikih projekata u operativnom programu.

6.   Troškovi povezani s velikim projektom mogu biti uključeni u zahtjev za plaćanje nakon obavijesti iz stavka 1. ili nakon podnošenja zahtjeva za odobrenje iz stavka 2. Kad Komisija ne odobri veliki projekt koji je odabralo upravljačko tijelo, izjava o troškovima ispravlja se na odgovarajući način nakon donošenja odluke Komisije.

Članak 103.

Odluka o velikom projektu koji se provodi u fazama

1.   Odstupajući od članka 101. trećeg stavka i članka 102. stavaka 1. i 2., postupci iz stavaka 2., 3. i 4. ovog članka primjenjuju se na operaciju koja ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

operacija se sastoji od druge ili sljedeće faze velikog projekta iz prethodnog razdoblja programiranja za koje je Komisija odobrila prethodnu fazu ili faze najkasnije 31. prosinca 2015. godine u skladu s Uredbom (EZ) br. 1083/2006; ili u slučaju država članica koje su pristupile Uniji nakon 1. siječnja 2013., najkasnije 31. prosinca 2016.;

(b)

iznos ukupnih prihvatljivih troškova svih faza velikog projekta prelazi mjerodavne razine iz članka 100.;

(c)

prijava za veliki projekt i procjena Komisije iz prethodnog razdoblja programiranja obuhvaćala je sve planirane faze;

(d)

ne postoje znatne promjene u informacijama iz članka 101. prvog stavka ove Uredbe za veliki projekt u usporedbi s informacijama predviđenima za prijavu za veliki projekt koja je predana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1083/2006, posebno u odnosu na ukupni prihvatljivi trošak;

(e)

faza velikog projekta koja će se provoditi u okviru prethodnog razdoblja programiranja spremna je ili će biti spremna za upotrebu u planiranu svrhu navedenu u odluci Komisije do roka za predavanje dokumenata o zaključenju relevantnog operativnog programa ili više programa.

2.   Upravljačko tijelo može nastaviti s odabirom velikog projekta u skladu s člankom 125. stavkom 3. i predati obavijest koja sadrži sve elemente iz članka 102. stavka 1. prvog podstavka točke (a) zajedno s potvrdom da je ispunjen uvjet iz stavka 1. točke (d) ovog članka. Nije potreban pregled kvalitete od strane neovisnih stručnjaka.

3.   Ako Komisija u roku od tri mjeseca od datuma obavijesti iz stavka 2. provedbenim aktom ne donese odluku kojom odbija financijski doprinos za veliki projekt, smatra se da je financijski doprinos za veliki projekt koji je odabralo upravljačko tijelo odobren. Komisija odbija financijski doprinos samo ako je došlo do velikih promjena u informacijama iz stavka 1. točke (d) ili ako veliki projekt nije u skladu s relevantnim prioritetom jednog ili više predmetnih operativnih programa.

4.   Članak 102. stavci od 3. do 6. primjenjuju se na odluke o velikom projektu koji se provodi u fazama.

POGLAVLJE III.

Zajednički akcijski plan

Članak 104.

Područje primjene

1.   Zajednički akcijski plan je operacija čije se područje primjene definira i kojom se upravlja u skladu s ostvarenjima i rezultatima koje treba postići. Obuhvaća projekt ili skupinu projekata koji ne uključuju osiguravanje infrastrukture te koji se provode pod odgovornošću korisnika u sklopu operativnoga programa ili više njih. Ostvarenja i rezultate zajedničkog akcijskog plana dogovaraju države članice i Komisija i oni doprinose specifičnim ciljevima operativnih programa te čine osnovu potpore iz fondova. Rezultati se odnose na izravne učinke zajedničkog akcijskog plana. Korisnik zajedničkog akcijskog plana je tijelo javnog prava. Zajednički akcijski planovi ne smatraju se velikim projektima.

2.   Javni rashodi dodijeljeni zajedničkom akcijskom planu iznose najmanje 10 000 000 EUR ili 20 % javne potpore operativnoga programa ili više njih, pri čemu se uzima niži iznos. Za potrebe pokretanja pilot projekta najmanji javni rashodi dodijeljeni zajedničkom akcijskom planu za svaki operativni program mogu biti smanjeni na 5 000 000 EUR.

3.   Stavak 2. se ne primjenjuje na operacije koje podupire Inicijativa za zapošljavanje mladih.

Članak 105.

Priprema zajedničkih akcijskih planova

1.   Država članica, upravljačko tijelo ili bilo koje drugo utvrđeno tijelo javnog prava može podnijeti prijedlog za zajednički akcijski plan prilikom predaje dotičnih operativnih programa ili nakon toga. Taj prijedlog sadrži sve informacije iz članka 106.

2.   Zajednički akcijski plan obuhvaća razdoblje između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2023. Neposredni i sekundarni rezultati zajedničkog akcijskog plana podliježu povratu sredstava samo ako ih se postiglo nakon datuma odluke o odobravanju zajedničkog akcijskog plana iz članka 107. i prije kraja razdoblja provedbe definiranog u toj odluci.

Članak 106.

Sadržaj zajedničkih akcijskih planova

Zajednički akcijski plan sadržava:

(1)

analizu razvojnih potreba i ciljeva koji ga opravdavaju, uzimajući u obzir ciljeve operativnih programa i, prema potrebi, relevantne preporuke za pojedinu zemlju i opće smjernice država članica i Unije u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a te relevantne preporuke Vijeća koje države članice moraju uzeti u obzir u svojim politikama zapošljavanja u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a;

(2)

okvir koji opisuje odnos između općih i specifičnih ciljeva zajedničkog akcijskog plana, ključne etape i ciljeve ostvarenja i rezultata te projekte ili vrste projekata;

(3)

zajedničke i specifične pokazatelje pomoću kojih se prate neposredni i sekundarni rezultati, gdje je potrebno po prioritetnim osima;

(4)

podatke o njegovom geografskom opsegu i ciljnim skupinama;

(5)

očekivano razdoblje njegove provedbe;

(6)

analizu njegovih učinaka na promicanje ravnopravnosti između muškaraca i žena te na suzbijanje diskriminacije;

(7)

prema potrebi analizu njegovih na promicanje održivog razvoja;

(8)

njegove provedbene odredbe, uključujući sljedeće:

(a)

imenovanje korisnika odgovornog za provedbu zajedničkog akcijskog plana, te koji je dao jamstava o svojoj stručnoj sposobnosti na tom području kao i o svom kapacitetu administrativnog i financijskog upravljanja;

(b)

dogovore za upravljanje zajedničkim akcijskim planom na temelju članka 108.;

(c)

dogovore za praćenje i ocjenu zajedničkog akcijskog plana, uključujući dogovore kojima se osigurava kvaliteta, prikupljanje i pohrana podataka o ostvarenim ključnim etapama te neposrednim i sekundarnim rezultatima;

(d)

dogovore kojima se osigurava širenje informacija i komunikacija o zajedničkom akcijskom planu te o fondovima;

(9)

njegove financijske dogovore, uključujući slijedeće:

(a)

troškove dosezanja ključnih etapa te ciljeva neposrednih i sekundarnih rezultata, s upućivanjem na točku 2., na temelju metoda navedenih u članku 67. stavku 5. ove Uredbe te članku 14. Uredbe o ESF-u;

(b)

okvirni raspored plaćanja korisniku povezan s ključnim etapama i ciljevima;

(c)

plan financiranja za svaki operativni program i prioritetnu os, uključujući ukupni prihvatljivi iznos i iznos javnih izdataka.

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje oblik modela zajedničkog akcijskog plana. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 107.

Odluka o zajedničkom akcijskom planu

1.   Komisija procjenjuje zajednički akcijski plan na temelju podataka navedenih u članku 106. kako bi se utvrdila opravdanost predloženog zahtjeva za sredstva iz fondova.

Ako u roku od dva mjeseca od dostavljanja prijedloga zajedničkog akcijskog plana Komisija odluči da on ne ispunjava kriterije za procjenu iz članka 104., o svojim primjedbama obavješćuje državu članicu. Država članica dužna je Komisiji predati sve dodatne zatražene podatke i prema potrebi adekvatno izmijeniti zajednički akcijski plan.

2.   Pod uvjetom da su primjedbe uzete u obzir na odgovarajući način, Komisija provedbenim aktom donosi odluku o odobravanju zajedničkog akcijskog plana najkasnije četiri mjeseca nakon što ga je država članica predala, ali ne prije usvajanja dotičnog operativnoga programa.

3.   Odlukom iz stavka 2. određuje se korisnik te opći i specifični ciljevi zajedničkog akcijskog plana, ključne etape i ciljevi ostvarenja i rezultata, troškovi postizanja tih ključnih etapa, ciljevi ostvarenja i rezultata te plan financiranja za svaki operativni program i prioritet, uključujući ukupni prihvatljivi iznos i iznos javnog izdatka, razdoblje provedbe zajedničkog akcijskog plana i prema potrebi geografski opseg i ciljne skupine zajedničkog akcijskog plana.

4.   Ako Komisija putem provedbenog akta odbije osigurati potporu iz fondova za zajednički akcijski plan, državu članicu obavješćuje o svojim razlozima unutar razdoblja navedenoga u stavku 2.

Članak 108.

Upravljački odbor i izmjene zajedničkog akcijskog plana

1.   Država članica ili upravljačko tijelo osnivaju upravljački odbor za zajednički akcijski plan, zaseban od odbora za praćenje relevantnih operativnih programa. Upravljački odbor sastaje se najmanje dvaput godišnje i podnosi izvješće upravljačkom tijelu. Upravljačko tijelo izvješćuje relevantni odbor za praćenje o rezultatima rada upravljačkog odbora te napretku provedbe zajedničkog akcijskog plana u skladu s člankom 110. stavkom 1. točkom (e) te člankom 125. stavkom 2. točkom (a).

O sastavu upravljačkog odbora odlučuje država članica u dogovoru s relevantnim upravljačkim tijelom, poštujući načelo partnerstva.

Komisija može sudjelovati u radu upravljačkog odbora u savjetodavnoj ulozi.

2.   Upravljački odbor obavlja sljedeće aktivnosti:

(a)

analizira napredak u pogledu postizanja ključnih etapa te neposrednih i sekundarnih rezultata zajedničkog akcijskog plana;

(b)

razmatra i odobrava svaki prijedlog za izmjene zajedničkog akcijskog plana, uzimajući u obzir sva pitanja koja utječu na njegovo ostvarenje.

3.   Zahtjevi za izmjenama zajedničkih akcijskih planova koje država članica podnose Komisiji moraju biti valjano obrazloženi. Komisija procjenjuje opravdanost zahtjeva za izmjenama, uzimajući u obzir podatke koje pruži država članica. Komisija može navesti svoje primjedbe, a država članica mora Komisiji pružiti sve potrebne dodatne informacije. Komisija provedbenim aktom donosi odluku o zahtjevu za izmjenama najkasnije tri mjeseca nakon što ga je država članica predala, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na zadovoljavajući način. Ako budu odobrene, izmjene stupaju na snagu na datum odluke, osim ako se u odluci navodi drukčije.

Članak 109.

Financijsko upravljanje i kontrola zajedničkog akcijskog plana

1.   Plaćanja korisniku zajedničkog akcijskog plana smatraju se fiksnim iznosima ili standardnim ljestvicama jediničnih troškova. Gornja granica fiksnih iznosa iz članka 67. stavka 1. prvog podstavka točke (c) ne primjenjuje se.

2.   Isključivi je cilj financijskog upravljanja, kontrole i revizije zajedničkog akcijskog plana provjeriti jesu li uvjeti za plaćanje definirani odlukom o odobravanju zajedničkog akcijskog plana ispunjeni.

3.   Korisnik zajedničkog akcijskog plana i tijela u njegovoj nadležnosti mogu primijeniti svoje računovodstvene prakse za troškove provedbenih operacija. Te računovodstvene prakse i stvarni troškovi korisnika ne podliježu reviziji revizorskog tijela niti Komisije.

GLAVA III.

PRAĆENJE, EVALUACIJA, INFORMIRANJE I KOMUNIKACIJA

POGLAVLJE I.

Praćenje i evaluacija

Članak 110.

Dužnosti odbora za praćenje

1.   Odbor za praćenje posebno ispituje:

(a)

sva pitanja koja utječu na ostvarenje operativnog programa;

(b)

napredak postignut u provedbi plana evaluacije i korake koji proizlaze iz zaključaka evaluacija;

(c)

provedbu komunikacijske strategije;

(d)

provedbu velikih projekata;

(e)

provedbu zajedničkih akcijskih planova;

(f)

aktivnosti kojima se promiče ravnopravnost između muškaraca i žena, jednake mogućnosti i nediskriminacija, uključujući pristup osobama s invaliditetom;

(g)

aktivnosti kojima se promiče održivi razvoj;

(h)

kada primjenjivi ex ante uvjeti nisu ispunjeni na datum predavanja sporazuma o partnerstvu i operativnog programa, napredak aktivnosti ispunjavanja primjenjivih ex ante uvjeta;

(i)

financijske instrumente.

2.   Odstupajući od članka 49. stavka 3. odbor za praćenje razmatra i odobrava:

(a)

metodologiju i kriterije korištene pri odabiru operacija;

(b)

godišnja i konačna izvješća o provedbi;

(c)

plan evaluacije operativnog programa i svaku izmjenu plana evaluacije, uključujući i kad je jedan od njih dio zajedničkog plana evaluacije u skladu s člankom 114. stavkom 1.;

(d)

komunikacijsku strategiju operativnog programa i svaku izmjenu strategije;

(e)

svaki prijedlog upravljačkog tijela za izmjene operativnog programa.

Članak 111.

Izvješća o provedbi za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Država članica Komisiji predaje godišnje izvješće o provedbi u skladu s člankom 50. stavkom 1. do 31. svibnja 2016. i do istog datuma svake godine nakon toga do 2023. uključujući tu godinu. Izvješće predano 2016. obuhvaća financijske godine 2014. i 2015. kao i razdoblje između početnog datuma prihvatljivosti izdataka i 31. prosinca 2013.

2.   Za izvješća predana 2017. i 2019. rok iz stavka 1. je 30. lipnja.

3.   Godišnja izvješća o provedbi sadržavaju podatke o:

(a)

provedbi operativnog programa u skladu s člankom 50. stavkom 2.;

(b)

napretku u pripremi i provedbi velikih projekata i zajedničkih akcijskih planova.

4.   U godišnjim izvješćima o provedbi predanima 2017. i 2019. godine navode se i procjenjuju potrebni podaci iz članka 50. stavka 4. odnosno 5. te informacije navedene u stavku 3. ovog članka zajedno sa sljedećim podacima:

(a)

o napretku u provedbi plana evaluacije i kasnijih zaključaka evaluacije;

(b)

o rezultatima mjera informiranja i promidžbe fondova, provedenih u sklopu komunikacijske strategije;

(c)

o uključivanju partnera u provedbu, praćenje i evaluaciju operativnog programa.

U godišnjim izvješćima o provedbi predanima 2017. i 2019. godine može se, ovisno o sadržaju i ciljevima operativnih programa, navesti podatke i procijeniti sljedeće:

(a)

postignuti napredak u provedbi integriranog pristupa teritorijalnom razvoju, uključujući razvoj regija koje se suočavaju s demografskim izazovima i trajnim ili prirodnim teškoćama, održiv urbani razvoj i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u sklopu operativnog programa;

(b)

napredak u provedbi aktivnosti kojima se jača kapacitet države članice i korisnika za primjenu i korištenje fondova;

(c)

napredak u provedbi svih međuregionalnih i transnacionalnih aktivnosti;

(d)

prema potrebi, doprinos makro-regionalnim strategijama i strategijama morskih bazena;

(e)

posebne aktivnosti za promicanje ravnopravnosti između muškaraca i žena te za suzbijanje diskriminacije, posebno osiguranje pristupa osobama s invaliditetom, te provedene dogovore kako bi se osigurala integracija rodne perspektive u operativnom programu i operacijama;

(f)

aktivnosti kojima se promiče održivi razvoj u skladu s člankom 8.;

(g)

prema potrebi napredak u provedbi aktivnosti u području društvenih inovacija;

(h)

napredak u provedbi mjera usmjerenih na specifične potrebe geografskih područja koja su najzahvaćenija siromaštvom ili ciljnih skupina izloženih najvećem riziku od diskriminacije ili socijalnog isključivanja, s posebnim osvrtom na marginalizirane zajednice, osobe s invaliditetom, dugotrajno nezaposlene i nezaposlene mlade, uključujući prema potrebi korištena financijska sredstva;

Odstupajući od prvog i drugog podstavka, a kako bi se osigurala usklađenost izvješća o napretku i sporazuma o partnerstvu, države članice koje nemaju više od jednoga operativnoga programa po fondu mogu u izvješće o napretku uključiti podatke o ex ante uvjetima iz članka 50. stavka 3., podatke koji se traže na temelju članka 50. stavka 4. te podatke iz drugog podstavka točaka (a), (b), (c) i (h) ovog stavka, umjesto godišnjih izvješća o provedbi predanih 2017. odnosno 2019. te završnog izvješća o provedbi, ne dovodeći u pitanje članak 110. stavak 2. točku (b).

5.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje modele godišnjih i konačnih izvješća o provedbi. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 112.

Prijenos financijskih podataka

1.   U svrhu praćenja, država članica do 31. siječnja, 31. srpnja i 31. listopada za svaki operativni program i svaku prioritetnu os Komisiji elektronički dostavlja:

(a)

ukupne i javne prihvatljive troškove operacija i broj operacija odabranih za potporu;

(b)

ukupne prihvatljive izdatke koje su korisnici prijavili upravljačkom tijelu.

2.   Osim toga, podnesak predan do 31. siječnja mora sadržavati navedene podatke razvrstane po kategoriji intervencije. Smatra se da taj podnesak ispunjava uvjet podnošenja financijskih podataka navedenih u članku 50. stavku 2.

3.   Predviđeni iznos za koji države članice trebaju predati zahtjeve za plaćanje za tekuću financijsku godinu i narednu financijsku godinu prilaže se podnescima koji se predaju do 31. siječnja i 31. srpnja.

4.   Krajnji datum za podatke podnesene u skladu s ovim člankom je kraj mjeseca koji prethodi mjesecu predavanja.

5.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima se uspostavlja model koji se upotrebljava prilikom dostavljanja financijskih podataka Komisiji za potrebe praćenja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 113.

Kohezijsko izvješće

Izvješće Komisije iz članka 175. UFEU-a obuhvaća:

(a)

opis napretka postignutog u ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, uključujući društveno-gospodarsko stanje i razvoj regija, kao i integraciju prioriteta Unije;

(b)

opis uloge fondova, financiranja EIB-a i drugih financijskih instrumenata u postignutom napretku, kao i učinak drugih politika Unije te nacionalnih politika na taj napredak.

(c)

prema potrebi, odgovarajuću naznaku budućih mjera i politika Unije potrebnih za jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te ostvarivanje prioriteta Unije.

Članak 114.

Evaluacija

1.   Plan evaluacije izrađuje upravljačko tijelo ili država članica za jedan operativni program ili više njih. Plan evaluacije podnosi se odboru za praćenje najkasnije godinu dana nakon usvajanja operativnog programa.

2.   Upravljačka tijela moraju za svaki operativni program do 31. prosinca 2022. Komisiji predati izvješće koje sadrži sažetak rezultata evaluacija provedenih tijekom programskog razdoblja te glavna ostvarenja i rezultate operativnog programa, prilažući komentare o dostavljenim podacima.

3.   Komisija provodi ex post evaluacije u bliskoj suradnji s državama članicama i upravljačkim tijelima.

4.   Stavci 1. i 2. ovog članka ne primjenjuju se za posebne programe iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b).

POGLAVLJE II.

Informiranje i komunikacija

Članak 115.

Informiranje i komunikacija

1.   Države članice i upravljačka tijela odgovorni su za:

(a)

izradu komunikacijskih strategija;

(b)

osiguranje pokretanja jedinstvene internetske stanice ili portala koji sadržava informacije o svim operativnim programima u državi članici te o pristupu tim programima, uključujući informacije o rokovima provedbe programiranja ili bilo kojih drugih procesa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću;

(c)

pružanje informacija potencijalnim korisnicima o mogućnostima financiranja iz operativnih programa;

(d)

oglašavanje uloge i ostvarenja kohezijske politike i fondova građanima Unije preko aktivnosti informiranja i komunikacije o rezultatima i utjecaju sporazuma o partnerstvu, operativnih programa i operacija.

2.   U svrhu osiguranja transparentnosti u vezi s potporom iz fondova, države članice ili upravljačka tijela dužne su održavati popis operacija po operativnim programima i fondovima u obliku tablice s podacima, koja omogućuje razvrstavanje, pretraživanje, izvlačenje, usporedbu i laku objavu na internetu, primjerice u CSV ili XML formatu. Popis operacija dostupan je na jedinstvenoj internetskoj stranici ili jedinstvenom internetskom portalu, uz popis i sažetak svih operativnih programa u toj državi članici.

Kako bi se privatni sektor, civilno društvo ili nacionalnu javnu upravu nakon toga potaknulo na upotrebu popisa operacija, na internetskoj stranici moguće je jasno navesti primjenjiva pravila licenciranja u skladu s kojima se podaci mogu objavljivati na jasan način.

Popis operacija ažurira se najmanje svakih šest mjeseci.

Osnovni podaci koje je potrebno navesti na popisu operacija navedeni su u Prilogu XII.

3.   Detaljna pravila o mjerama informiranja i komunikacije za javnost te o mjerama informiranja za podnositelje zahtjeva i korisnike navedena su u Prilogu XII.

4.   Komisija donosi provedbene akte o tehničkim svojstvima mjera informiranja i komunikacije o operacijama kao i upute za kreiranje simbola te definiranje standardnih boja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 116.

Komunikacijska strategija

1.   Država članica ili upravljačka tijela pripremaju komunikacijsku strategiju za svaki operativni program. Zajednička komunikacijska strategija može se pripremiti za nekoliko operativnih programa. Komunikacijska strategija uzima u obzir opseg dotičnog operativnog programa ili više njih u skladu s načelom proporcionalnosti.

Komunikacijska strategija uključuje elemente navedene u Prilogu XII.

2.   Odbor za praćenje zaprima komunikacijsku strategiju na odobrenje u skladu s člankom 110. stavkom 2. točkom (d) najkasnije šest mjeseci nakon usvajanja dotičnog operativnog programa ili više njih.

Kada je za nekoliko operativnih programa sastavljena zajednička komunikacijska strategija koja se odnosi na nekoliko odbora za praćenje, država članica može naznačiti jedan odbor za praćenje koji je, u dogovoru s drugim odgovarajućim odborima za praćenje, odgovoran za odobrenje zajedničke komunikacijske strategije i svih kasnijih izmjena te strategije.

Prema potrebi, država članica ili upravljačka tijela mogu izmijenitti komunikacijsku strategiju tijekom programskog razdoblja. Izmijenjenu komunikacijsku strategiju upravljačko tijelo dostavlja odboru za praćenje na odobrenje u skladu s člankom 110. stavkom 2. točkom (d).

3.   Odstupajući od stavka 2. trećeg podstavka, upravljačko tijelo barem jednom godišnje obavješćuje odgovorni odbor za praćenje ili više njih o napretku provedbe komunikacijske strategije, kako je navedeno u članku 110. stavku 1. točki (c), i o svojoj analizi rezultata, kao i planiranim komunikacijskim aktivnostima i aktivnostima informiranja koje će se provoditi u sljedećoj godini. Odbor za praćenje, ako to smatra prikladnim, daje svoje mišljenje o planiranim aktivnostima za sljedeću godinu.

Članak 117.

Službenici za informiranje i komunikaciju te njihove mreže

1.   Svaka država članica određuje službenika za informiranje i komunikaciju, koji koordinira aktivnosti informiranja i komunikacije u vezi s jednim ili više fondova, uključujući odgovarajuće programe u okviru cilja "Europska teritorijalna suradnja", o čemu obavješćuje Komisiju na odgovarajući način.

2.   Službenik za informiranje i komunikaciju odgovoran je za koordinaciju nacionalne mreže komunikatora o fondovima, ako takva mreža postoji, pokretanje i održavanje internetske stranice ili portala iz Priloga XII. i odredbu okvirnog pregleda komunikacijskih mjera poduzetih na razini države članice.

3.   Svako upravljačko tijelo određuje jednu osobu odgovornu za informiranje i komunikaciju na razini operativnog programa, te o tim određenim osobama obavješćuje Komisiju. Prema potrebi, jedna osoba može biti određena za nekoliko operativnih programa.

4.   Mreže Unije čije članove određuju države članice pokreće Komisija kako bi se osigurala razmjena informacija o rezultatima provedbe komunikacijskih strategija, razmjena iskustava u provedbi mjera informiranja i komunikacije te razmjena dobrih praksi.

GLAVA IV.

TEHNIČKA POMOĆ

Članak 118.

Tehnička pomoć na inicijativu Komisije

Fondovi, uzimajući u obzir odbitke iz članka 91. stavka 3., mogu podržati tehničku pomoć do granice od 0,35 % njihovih odgovarajućih godišnjih dodijeljenih sredstava.

Članak 119.

Tehnička pomoć država članica

1.   Iznos sredstava dodijeljen za tehničku pomoć ograničen je na 4 % ukupnog iznosa fondova, dodijeljenog operativnim programima u državi članici u svakoj kategoriji regija, ako je primjenjivo, cilja "Ulaganje za rast i radna mjesta".

Države članice pri izračunu granice ukupnog iznosa fondova namijenjenih tehničkoj potpori država članica mogu uzeti u obzir posebna dodijeljena sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih.

2.   Svaki od fondova može financirati operacije tehničke pomoći koje su prihvatljive za sve ostale fondove. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., dodjela sredstava iz fonda za tehničku pomoć ne smije prelaziti 10 % ukupno dodijeljenih sredstava iz tog fonda za operativne programe u državi članici u svakoj od kategorija regija cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

3.   Odstupajući od članka 70. stavaka 1. i 2., operacije tehničke pomoći mogu se provoditi izvan programskog područja, ali u okviru Unije, pod uvjetom da su operacije u korist operativnog programa ili, u slučaju tehničke pomoći, operativnog programa za druge predmetne programe.

4.   U slučaju strukturnih fondova, ako se dodijeljena sredstva iz stavka 1. koriste kao potpora operacijama tehničke pomoći koje se odnose na više od jedne kategorije regija, troškovi vezani uz operacije mogu se provoditi u okviru prioriteta koji kombinira različite kategorije regije i dodjeljuju se razmjerno uzimajući u obzir dodijeljena sredstva u okviru svake kategorije regije kao udio ukupno dodijeljenih sredstava državi članici.

5.   Odstupajući od stavka 1., kada ukupan iznos sredstava dodijeljenih državi članici u okviru cilja „Ulaganja za rast i radna mjesta” ne prelazi 1 000 000 000 EUR, iznos dodijeljen tehničkoj pomoći može se povećati do 6 % tog ukupnog iznosa ili 50 000 000 EUR, ovisno o tome što je niže.

6.   Tehnička se pomoć provodi u obliku financiranja iz jednog fonda prioriteta unutar operativnog programa ili specifičnog operativnog programa, ili oboje.

GLAVA V.

FINANCIJSKA POTPORA IZ FONDOVA

Članak 120.

Utvrđivanje stopa sufinanciranja

1.   Odlukom Komisije o usvajanju operativnog programa utvrđuju se stopa sufinanciranja i najviši iznos potpore iz fondova za svaki prioritet. Kada se prioritetna os tiče više od jedne kategorije regija ili više od jednog fonda, odlukom Komisije utvrđuje se, kad je to potrebno, stopa sufinanciranja prema kategoriji regije i fonda.

2.   U odluci Komisije za svaki se prioritet utvrđuje hoće li se stopa sufinanciranja prioriteta primijeniti na:

(a)

ukupne prihvatljive izdatke, uključujući javne i privatne rashode; ili

(b)

prihvatljive javne rashode.

3.   Stopa sufinanciranja na razini svakog prioriteta, operativnih programa i, kada je to relevantno, kategorije regija i fondova, u okviru cilja „Ulaganja za rast i radna mjesta” ne smije biti viša od:

(a)

85 % za Kohezijski fond;

(b)

85 % za slabije razvijene regije država članica čiji je prosječni BDP po stanovniku za razdoblje od 2007. – 2009. bio manji od 85 % od prosjeka u EU-27 u istom razdoblju i za najudaljenije regije, uključujući dodatna dodijeljena sredstva za najudaljenije regije u skladu s člankom 92. stavkom 1. točkom (e) i člankom 4. stavkom 2. Uredbe o ETS-u;

(c)

80 % za slabije razvijene regije država članica, osim onih iz točke (b), i za regije čiji je BDP po stanovniku korišten kao kriterij prihvatljivosti za programsko razdoblje od 2007. do 2013. bio manji od 75 % od prosjeka u EU-25 za isto razdoblje, ali čiji je BDP po stanovniku veći od 75 % od prosječnog BDP-a u EU-27, kao i za regije definirane u članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1083/2006 koje primaju prijelaznu potporu za programsko razdoblje od 2007. do 2013.

(d)

60 % za tranzicijske regije osim onih iz točke (c);

(e)

50 % za razvijenije regije osim onih iz točke (c).

Za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2017. stopa sufinanciranja na razini svakog prioriteta za sve operativne programe na Cipru neće biti viša od 85 %.

Komisija vrši pregled kako bi provjerila opravdanost održavanja stope sufinanciranja iz drugog podstavka poslije 30. lipnja 2017. i prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog prije 30. lipnja 2016.

Stopa sufinanciranja na razini svakog prioriteta operativnih programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” ne smije biti viša od 85 %.

Najveća stopa sufinanciranja prema prvom podstavku točkama (b), (c), (d) i (e) povećava se za svaku prioritetnu os kojom se provodi Inicijativa za zapošljavanje mladih i tamo gdje je prioritetna os namijenjena socijalnim inovacijama ili prekograničnoj suradnji ili kombinaciji ove dvije. To se povećanje određuje prema posebnim pravilima za fondove.

4.   Stopa sufinanciranja dodatno dodijeljenih sredstava u skladu s člankom 92. stavkom 1. točkom (e) za regije NUTS razine 2 koje ispunjavaju kriterije iz Protokola br. 6 uz Akt o pristupanju iz 1994. ne smije biti viša od 50 %.

5.   Najviša stopa sufinanciranja na temelju stavka 3. na razini prioritetne osi uvećava se za deset postotnih bodova kad se cijela prioritetna os dostavlja kroz financijske instrumente ili kroz lokalni razvoj pod vodstvom zajednice.

6.   Doprinos iz fondova za svaki prioritet ne smije biti manji od 20 % prihvatljivih javnih izdataka.

7.   Zasebni prioritet sa stopom sufinanciranja do 100 % može se utvrditi u operativnom programu kao podrška operacijama provedenima putem financijskih instrumenata utvrđenih na razini Unije, te kojima izravno ili neizravno upravlja Komisija. Kad se u ovu svrhu utvrdi zasebna prioritetna os, potpora iz ove osi ne smije se provoditi ni na jedan drugi način.

Članak 121.

Prilagodba stopa sufinanciranja

Stopu sufinanciranja prioriteta iz fondova može se prilagoditi uzimajući u obzir:

(1)

važnost prioritetne osi za provedbu strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir specifične nedostatke koje treba riješiti;

(2)

zaštitu i unaprjeđenje okoliša, prvenstveno primjenom načela predostrožnosti, načela preventivnog djelovanja i načela „onečišćivač plaća”;

(3)

stopu opsega privatnog financiranja;

(4)

obuhvaćenost područja koja su značajno i trajno, demografski i prirodno ograničena, te definirana kako slijedi:

(a)

otočne države članice koje su prihvatljive za Kohezijski fond i drugi otoci osim onih na kojima je smješten glavni grad države članice ili koji imaju čvrstu vezu s kopnom;

(b)

planinska područja koja kao takva utvrđuje nacionalno zakonodavstvo države članice;

(c)

rijetko (to jest s manje od 50 stanovnika po kvadratnom kilometru) i vrlo rijetko (s manje od 8 stanovnika po kvadratnom kilometru) naseljena područja;

(d)

uključivanje najudaljenijih regija, kako je navedeno u članku 349. UFEU-a.

DIO ČETVRTI

OPĆE ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA FONDOVE I NA EFPR

GLAVA I.

UPRAVLJANJE I KONTROLA

POGLAVLJE I.

Sustavi upravljanja i kontrole

Članak 122.

Odgovornosti država članica

1.   Države članice osiguravaju uspostavu sustava upravljanja i kontrole za operativne programe u skladu s člancima 72., 73. i 74.

2.   Države članice dužne su spriječiti, otkriti i ispraviti nepravilnosti te osigurati povrat neopravdano isplaćenih sredstava, zajedno s mogućim zateznim kamatama. One obavješćuju Komisiju o nepravilnostima koje prelaze 10 000 EUR u doprinosima iz fondova te je redovito obavješćuju o značajnom napretku pripadajućih upravnih i sudskih postupaka.

Države članice ne obavješćuju Komisiju o nepravilnostima u odnosu na sljedeće:

(a)

slučajeve u kojima se nepravilnost sastoji samo u neizvršavanju, u cijelosti ili djelomično, operacije koja je uključena u sufinancirani operativni program zbog stečaja korisnika;

(b)

slučajeve na koje je korisnik dobrovoljno ukazao upravljačkom tijelu ili tijelu za ovjeravanje, prije nego što ih je bilo koje od tih tijela otkrilo, bilo prije ili nakon isplate javnog doprinosa;

(c)

slučajeve koje je upravljačko tijelo ili tijelo za ovjeravanje otkrilo i ispravilo prije uključivanja dotičnih izdataka u izvješće o izdacima podneseno Komisiji.

U svim drugim slučajevima, posebno onima koji prethode stečaju ili u slučajevima sumnje na prijevaru, utvrđene nepravilnosti i povezane preventivne i korektivne mjere prijavljuju se Komisiji.

U slučaju da se iznosi koji su neopravdano isplaćeni korisniku ne mogu povratiti, što je posljedica greške ili nemara države članice, država članica odgovorna je za nadoknadu dotičnih iznosa sredstava u proračun Unije. Država članica može odlučiti ne vratiti neopravdano isplaćen iznos ako iznos koji se treba povratiti od korisnika, bez kamata, ne prelazi 250 EUR-a u doprinosu iz fondova.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju dodatna detaljna pravila o kriterijima za utvrđivanje slučajeva nepravilnosti koje treba prijaviti, podacima koje treba dostaviti te uvjetima i postupcima koje treba primijeniti kako bi se odredilo hoće li države članice nadoknaditi nepovrative iznose.

Komisija donosi provedbene akte kojima se propisuje učestalost izvješćivanja o nepravilnostima i format za izvješćivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

3.   Države članice dužne su osigurati da se najkasnije do 31. prosinca 2015. razmjena svih informacija između korisnika i upravljačkog tijela, tijela za ovjeravanje, tijela za reviziju i posredničkih tijela obavlja preko elektroničkih sustava razmjene podataka.

Sustavi iz prvog podstavka olakšavaju interoperabilnost s nacionalnim okvirima i onima na razini Unije te omogućavaju korisnicima podnošenje svih podataka navedenih u prvom podstavku samo jednom.

Komisija donosi provedbene akte kojima određuje detaljna pravila u pogledu razmjene informacija iz ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

4.   Stavak 3. ne primjenjuje se na EFPR.

POGLAVLJE II.

Tijela za upravljanje i kontrolu

Članak 123.

Određivanje tijela

1.   Svaka država članica za svaki operativni program određuje nacionalno, regionalno ili lokalno tijelo javne vlasti ili tijelo ili privatno tijelo kao upravljačko tijelo. Isto upravljačko tijelo može biti određeno za više operativnih programa.

2.   Država članica za svaki operativni program određuje nacionalno, regionalno ili lokalno tijelo javne vlasti ili tijelo kao tijelo za ovjeravanje, ne dovodeći u pitanje stavak 3. Isto tijelo za ovjeravanje može biti nadležno za više operativnih programa.

3.   Država članica za svaki operativni program može odrediti upravljačko tijelo, koje je tijelo javne vlasti ili tijelo, da također obavlja funkcije tijela za ovjeravanje.

4.   Država članica za svaki operativni program određuje nacionalno, regionalno ili lokalno tijelo javne vlasti ili tijelo u svojstvu tijela za reviziju, koje je djelovanjem neovisno od upravljačkog tijela i tijela za ovjeravanje. Isto tijelo za reviziju može biti određeno za više operativnih programa.5.

5.   U slučaju fondova povezanih s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta” i u slučaju EFPR-a, pod uvjetom da se poštuje načelo razdvajanja funkcija, upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje i prema potrebi tijelo za reviziju mogu biti dio iste institucije ili tijela javne vlasti.

Za operativne programe u kojima ukupni iznos potpore iz fondova premašuje 250 000 000 EUR, ili 100 000 000 EUR iz EFPR-a, tijelo za reviziju i upravljačko tijelo smiju biti dio iste nadležne institucije ili tijela javne vlasti ili ako je, u skladu s odredbama primjenjivima za prethodno programsko razdoblje, Komisija obavijestila državu članicu prije dana usvajanja dotičnog operativnog programa o svom zaključku da se uglavnom može osloniti na njezino revizijsko mišljenje ili ako Komisija utvrdi na temelju iskustva iz prethodnog programskog razdoblja da institucionalna organizacija i odgovornost tijela za reviziju daju odgovarajuća jamstva njegove neovisnosti djelovanja i pouzdanosti.

6.   Država članica može odrediti jedno ili više posredničkih tijela za izvršavanje poslova upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje pod odgovornošću tog tijela. Odgovarajući dogovori između upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje i posredničkih tijela formalno se sklapaju u pisanom obliku.

7.   Država članica ili upravljačko tijelo upravljanje dijelom operativnog programa mogu povjeriti posredničkom tijelu na temelju sporazuma u pisanom obliku između posredničkog tijela i države članice ili upravljačkog tijela („okvirna bespovratna sredstva”). Posredničko tijelo dužno je jamčiti za svoju solventnost i stručnost u dotičnom području, kao i za svoj kapacitet administrativnog i financijskog upravljanja.

8.   Država članica može na vlastitu inicijativu odrediti koordinacijsko tijelo čija je odgovornost biti u vezi s Komisijom i dostavljati joj podatke, koordinirati aktivnosti drugih odgovarajućih utvrđenih tijela te promicati usklađenu primjenu primjenjivog prava.

9.   Država članica u pisanom obliku utvrđuje pravila kojima regulira svoje odnose s upravljačkim tijelima, tijelima za ovjeravanje i revizorskim tijelima, odnose između tih tijela i odnose tih tijela s Komisijom.

Članak 124.

Postupak određivanja upravljačkog tijela i tijela za ovjeravanje

1.   Država članica obavješćuje Komisiju o datumu i obliku određivanja, koje se provodi na odgovarajućoj razini, upravljačkog tijela i, prema potrebi, tijela za ovjeravanje, prije predaje prvog zahtjeva za međuplaćanje Komisiji.

2.   Odluke iz stavka 1. temelje se na izvješću i mišljenju neovisnog revizijskog tijela koje ocjenjuje ispunjavanje, od strane tijela, kriterija koji se odnose na okruženje unutarnje kontrole, upravljanje rizikom, upravljanje i kontrolne aktivnosti te praćenje, kako je određeno u Prilogu XIII. Neovisno revizijsko tijelo revizijsko je tijelo ili drugo tijelo javnog ili privatnog prava s potrebnim revizijskim kapacitetom, koje je neovisno o upravljačkom tijelu te, gdje je primjenjivo, o tijelu za ovjeravanje, te koje svoj rad provodi uzimajući i obzir međunarodno prihvaćene revizijske standarde. Ako neovisno revizijsko tijelo zaključi kako je dio sustava upravljanja i nadzora, koji se odnosi na upravljačko tijelo ili tijelo za ovjeravanje, u osnovi isti kao i u prethodnom programskom razdoblju, te kako postoje dokazi, na temelju revizijskog rada obavljenog u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe (EZ) br. 1083/2006 te Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 (38) o njihovu djelotvornom funkcioniranju u tom razdoblju, može zaključiti kako su odgovarajući kriteriji ispunjeni bez provedbe dodatne revizije.

3.   Ako ukupni iznos potpore iz fondova za operativni program premašuje 250 000 000 EUR, ili potpore iz EFPR-a premašuje 100 000 000 EUR, Komisija može unutar mjesec dana od zaprimanja formalne odluke iz stavka 1. zatražiti izvješće i mišljenje neovisnoga revizijskog tijela iz stavka 2. te opis postojećih funkcija i postupaka u upravljačkom tijelu ili, prema potrebi, u tijelu za ovjeravanje. Komisija odlučuje hoće li na temelju svoje procjene rizika zatražiti te dokumente, uzimajući u obzir podatke o znatnim izmjenama u funkcijama i postupcima upravljačkog tijela ili, prema potrebi, tijela za ovjeravanje u usporedbi s onima iz prethodnog programskog razdoblja te odgovarajuće dokaze njihova djelotvornog funkcioniranja.

Komisija može izraziti svoje primjedbe u roku od dva mjeseca od zaprimanja dokumenata iz prvog podstavka. Ne dovodeći u pitanje članak 83., provjera tih dokumenata ne prekida obradu zahtjeva za međuplaćanja.

4.   Ako ukupni iznos potpore iz fondova za operativni program premašuje 250 000 000 EUR, ili potpore iz EFPR-a premašuje 100 000 000 EUR, te ako je došlo do znatnih promjena u funkcijama i postupcima upravljačkog tijela ili, prema potrebi, tijela za ovjeravanje u usporedbi s onima iz prošlog programskog razdoblja, država članica može na vlastitu inicijativu dostaviti Komisiji dokumente iz stavka 3. u roku od dva mjeseca od obavijesti o imenovanjima iz stavka 1. Komisija svoje primjedbe na te dokumente daje u roku od tri mjeseca od njihovog primitka.

5.   Kada postojeći rezultati revizije i nadzora pokazuju kako utvrđeno tijelo više ne ispunjava kriterije iz stavka 2., država članica, na odgovarajućoj razini, utvrđuje u skladu s ozbiljnošću problema probno razdoblje, tijekom kojega se poduzima potrebna popravna radnja.

Ako tijelo koje je utvrđeno ne provede potrebnu popravnu radnju u probnom razdoblju koje je utvrdila država članica, država članica, na odgovarajućoj razini, donosi odluku o opozivu imenovanja tog tijela.

Država članica odmah obavješćuje Komisiju o probnom razdoblju za tijelo koje je utvrđeno, prilažući informacije o dotičnom probnom razdoblju, o kraju probnog razdoblja nakon provedbe popravnih radnje, kao i o opozivu ovlasti tom tijelu. Obavijest države članice o utvrđivanju probnog razdoblja, ne dovodeći u pitanje primjenu članka 83., ne prekida obradu zahtjeva za međuplaćanja.

6.   Ako je određenje upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje prestalo, države članice određuju, u skladu s postupkom predviđenim u stavku 2., novo tijelo koje preuzima funkcije upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje te o tome obavješćuju Komisiju.

7.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte s obzirom na model izvješća i mišljenja neovisnog revizijskog tijela te opis postojećih funkcija i postupaka upravljačkog tijela te, prema potrebi, tijela za ovjeravanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 125.

Zadaci upravljačkog tijela

1.   Upravljačko tijelo odgovorno je za upravljanje operativnim programom u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja.

2.   U pogledu upravljanja operativnim programom, upravljačko tijelo:

(a)

podržava rad odbora za praćenje iz članka 47. i pružati mu podatke potrebne za izvršenje njegovih dužnosti, posebno podatke o napretku operativnog programa u postizanju ciljeva, financijske podatke i podatke koji se odnose na pokazatelje i ključne etape;

(b)

izrađuje i, nakon odobrenja odbora za praćenje, Komisiji dostavlja godišnja i konačna izvješća o provedbi iz članka 50.;

(c)

omogućava posredničkim tijelima i korisnicima podataka pristup informacijama koje su nužne za izvršenje poslova i provedbu operacija;

(d)

uspostavlja sustav evidencije i u elektroničkom obliku pohranjuje podatke o svakoj potrebnoj operaciji za praćenje, evaluaciju, financijsko upravljanje, provjeru i reviziju, uključujući prema potrebi podatke o pojedinim sudionicima;

(e)

osigurava prikupljanje, evidentiranje i pohranu podataka iz točke (d) u sustav iz točke (d), te razvrstava podatke o pokazateljima prema spolu ako je to propisano u prilozima I. I II. Uredbi o ESF-u.

3.   U pogledu odabira operacija, upravljačko tijelo:

(a)

sastavlja i nakon odobrenja primjenjuje odgovarajuće postupke odabira i kriterije koji:

i.

osiguravaju doprinos operacija ostvarivanju specifičnih ciljeva i rezultata odgovarajućih prioriteta;

ii.

su nediskriminirajući i transparentni;

iii.

uzimaju u obzir opća načela navedena u člancima 7. i 8.;

(b)

osigurava da je odabrana operacija u sklopu dotičnog fonda ili više njih i da se može dodijeliti kategoriji intervencije ili, u slučaju EFPR-a, mjere utvrđene u prioritetu ili prioritetima operativnog programa;

(c)

osigurava da se korisniku dostavi dokument s uvjetima za potporu za svaku operaciju, uključujući posebne zahtjeve za proizvode ili usluge koje temeljem operacije treba dostaviti, plan financiranja i rokove za izvršenje;

(d)

potvrđuje da korisnik ima administrativne, financijske i operativne kapacitete za ispunjenje uvjeta navedenih u točki (c) prije odobrenja operacije;

(e)

potvrđuje da se, kada je operacija započela prije predaje zahtjeva za financiranje upravljačkom tijelu, poštuje pravo primjenjivo na operaciju;

(f)

osigurava da operacije odabrane za potporu iz fondova ili EFPR-a ne uključuju aktivnosti koje su bile dio operacije koja je, ili je trebala biti, podložna postupku povrata sredstava u skladu s člankom 71. nakon promjene proizvodne aktivnosti izvan programskog područja;

(g)

utvrđuje kategorije intervencije ili, u slučaju EFPR-a, mjere kojima se pripisuju izdaci za operaciju.

4.   U pogledu financijskog upravljanja i kontrole operativnog programa, upravljačko tijelo:

(a)

provjerava da su sufinancirani proizvodi i usluge dostavljeni te da su izdaci koje korisnici prijavljuju plaćeni, te da su u skladu s primjenjivim pravom, s operativnim programom i da ispunjavaju uvjete kojima se podržava operacija;

(b)

osigurava da korisnici uključeni u provedbu operacija za koje su dobili nadoknadu sredstava na temelju stvarno nastalih prihvatljivih troškova vode ili zaseban računovodstveni sustav ili odgovarajuće računovodstvene kodove za sve transakcije koje se odnose na operaciju;

(c)

uvodi učinkovite i razmjerne mjere protiv prijevara, uzimajući u obzir utvrđene rizike;

(d)

uspostavlja postupke kojima se osigurava da se svi dokumenti u pogledu izdataka i revizije koji su potrebni za osiguranje odgovarajućeg revizorskog traga pohranjuju u skladu sa zahtjevima članka 72. točke (g);

(e)

sastavlja izjavu o upravljanju te godišnji pregled iz članka 59. stavka 5. točaka (a) i (b) Financijske uredbe.

Odstupajući od prvog podstavka točke (a), Uredbom o ETS-u mogu se postaviti posebna pravila za provjeru primjenjiva na programe suradnje.

5.   Provjere iz stavka 4. prvog podstavka točke (a) uključuju sljedeće postupke:

(a)

administrativne provjere svih zahtjeva za nadoknadom izdataka koje su dostavili korisnici;

(b)

provjere operacija na licu mjesta.

Učestalost i opseg provjera na licu mjesta moraju biti razmjerni količini iznosa javne potpore za operaciju i razini rizika koji kroz takve provjere utvrđuje tijelo za reviziju za cjelokupni sustav upravljanja i kontrole.

6.   Provjere pojedinih operacija na licu mjesta na temelju stavka 5. prvog podstavka točke (b) mogu se provoditi na temelju uzorka.

7.   Ako je upravljačko tijelo ujedno i korisnik operativnog programa, dogovorima za provjeru iz stavka 4. prvog podstavka točke (a) osigurava se odgovarajuće razdvajanje dužnosti.

8.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o utvrđivanju pravila povezanih s podacima koji će se evidentirati i pohranjivati u računalnom obliku u okviru sustava praćenja koji je utvrđen u stavku 2. točki (d) ovog članka.

Komisija donosi provedbene akte o utvrđivanju tehničkih specifikacija sustava koji je uspostavljen u skladu s stavkom 2. točkom (d) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

9.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju detaljni minimalni preduvjeti za revizorski trag iz stavka 4. prvog podstavka točke (d) ovog članka kada je riječ o računovodstvenim zapisima koje je potrebno čuvati te popratnim dokumentima koji se čuvaju na razini tijela za ovjeravanje, upravljačkog tijela, posredničkih tijela ili korisnika.

10.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte s obzirom na model za izjavu o upravljanju iz stavka 4. prvog podstavka točke (e) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 126.

Dužnosti tijela za ovjeravanje

Tijelo za ovjeravanje operativnog programa posebno je odgovorno za:

(a)

sastavljanje zahtjeva za plaćanje i njihovo podnošenje Komisiji, te potvrdu da se ti zahtjevi temelje na pouzdanim računovodstvenim sustavima i na provjerljivoj dokumentaciji koju je provjerilo upravljačko tijelo;

(b)

sastavljanje računa iz članka 59. stavka 5. točke (a) Financijske uredbe;

(c)

potvrđivanje potpunosti, točnosti i istinitosti računa te da su izdaci navedeni u računima u skladu s mjerodavnim pravom, i da su nastali u sklopu operacija odabranih za financiranje u skladu s kriterijima primjenjivima na operativni program i u skladu s primjenjivim pravom;

(d)

osiguranje sustava kojim se u elektroničkom obliku evidentira i pohranjuju financijske evidencije za svaku operaciju, koji podržava sve podatke potrebne za sastavljanje zahtjeva za plaćanje i računa, uključujući evidenciju povrativih iznosa, vraćenih iznosa i povučenih iznosa nakon obustave cijelog doprinosa ili njegovog dijela za operaciju ili operativni program;

(e)

za potrebe sastavljanja i predaje zahtjeva za plaćanje, provjeru adekvatnosti podataka dobivenih od upravljačkog tijela o provedenim postupcima i provjerama izdataka;

(f)

uzimanje u obzir rezultata svih revizija koje je provelo tijelo za reviziju ili koje su provedene pod njegovom nadležnošću prilikom sastavljanja i predaje zahtjeva za plaćanje;

(g)

održavanje elektroničke računovodstvene evidencije izdataka predanih Komisiji i odgovarajućeg javnog doprinosa isplaćenog korisnicima;

(h)

vođenje evidencije o povrativim iznosima i iznosima koji su povučeni nakon ukidanja cijelog ili dijela doprinosa za operaciju. Vraćeni se iznosi ponovo uplaćuju u proračun Unije prije zatvaranja operativnog programa tako da ih se oduzme od sljedeće izjave o izdacima.

Članak 127.

Funkcije tijela za reviziju

1.   Tijelo za reviziju dužno je osigurati revizije pravilnog funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole operativnog programa i odgovarajućeg broja uzoraka operacija na temelju prijavljenih izdataka. Prijavljeni izdaci revidiraju se na temelju reprezentativnog uzorka i, u pravilu, na temelju metoda statističkog uzorkovanja.

Ne-statistička metoda uzorkovanja može se koristiti ako tako prosudi tijelo za reviziju u opravdanim slučajevima u skladu s međunarodno prihvaćenim računovodstvenim standardima i u slučaju kada broj operacija za računovodstvenu godinu nije dovoljan za primjenu statističke metode.

U takvim slučajevima veličina uzorka mora biti dovoljna da omogući tijelu za reviziju da pripremi valjano revizorsko mišljenje u skladu s člankom 59. stavkom 5. drugim podstavkom Financijske uredbe.

Ne-statistička metoda uzorkovanja obuhvaća najmanje 5 % operacija za koje su izdaci prijavljeni Komisiji tijekom računovodstvene godine i 10 % izdataka koji su prijavljeni Komisiji tijekom računovodstvene godine.

2.   Ako revizije provodi tijelo koje nije tijelo za reviziju, tijelo za reviziju osigurava da takvo tijelo ima nužnu neovisnost djelovanja.

3.   Tijelo za reviziju osigurava poštovanje međunarodno prihvaćenih revizijskih standarda tijekom revizije.

4.   Tijelo za reviziju dužno je u roku od osam mjeseci nakon usvajanja operativnog programa pripremiti revizijsku strategiju za provođenje revizija. Revizijskom se strategijom utvrđuje revizijska metodologija, metoda uzorkovanja za revizije operacija i planiranje revizija o tekućoj obračunskoj godini i dvije obračunske godine nakon nje. Revizijsku se strategiju mora ažurirati svake godine od 2016. do i uključujući 2024. godinu. Ako se zajednički sustav upravljanja i kontrole primjenjuje na više operativnih programa, može se pripremiti jedna revizijska strategija za dotične operativne programe. Tijelo za reviziju Komisiji dostavlja revizijsku strategiju na zahtjev.

5.   Tijelo za reviziju sastavlja:

(a)

revizorsko mišljenje u skladu s člankom 59. stavkom 5. drugim podstavkom Financijske uredbe;

(b)

izvješće o kontroli koje sadrži glavne nalaze revizija obavljenih u skladu sa stavkom 1., uključujući nalaze u vezi s nedostacima otkrivenima u sustavima upravljanja i kontrole, te predložene i provedene korektivne mjere.

Ako se zajednički sustav upravljanja i kontrole odnosi na više operativnih programa, propisani podaci iz prvog podstavka točke (b) mogu se objediniti u isto izvješće.

6.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju modeli za revizijsku strategiju, revizorsko mišljenje i izvješća o kontroli. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

7.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kako bi utvrdila opseg i sadržaj revizija operacija i revizija računa te metodologiju za odabir uzorka operacija iz stavka 1. ovog članka.

8.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju detaljna pravila za korištenje podataka prikupljenih tijekom revizija koje su proveli dužnosnici Komisije ili ovlašteni predstavnici Komisije.

POGLAVLJE III.

Suradnja s revizorskim tijelima

Članak 128.

Suradnja s tijelima za reviziju

1.   Komisija je dužna surađivati s tijelima za reviziju u svrhu koordinacije revizijskih planova i metoda i bez odlaganja s tim tijelima mora razmijeniti rezultate revizija provedenih na sustavima upravljanja i kontrole.

2.   Kako bi se olakšala navedena suradnja u slučajevima kada država članica određuje više od jednog tijela za reviziju, država članica može odrediti i koordinacijsko tijelo.

3.   Komisija, tijela za reviziju i sva koordinacijska tijela sastaju se redovito i, u pravilu, barem jednom godišnje ako nije dogovoreno drukčije, da bi analizirali godišnja izvješća o kontroli, revizorsko mišljenje i revizijsku strategiju te razmjenili mišljenja o pitanjima koja se odnose na unapređenje sustava upravljanja i kontrole.

GLAVA II.

FINANCIJSKO UPRAVLJANJE, PRIPREMA, PREGLED, PRIHVAĆANJE I ZAKLJUČENJE RAČUNA I FINANCIJSKE KOREKCIJE

POGLAVLJE I.

Financijsko upravljanje

Članak 129.

Zajednička pravila za plaćanje

Država članica dužna je osigurati do zatvaranja operativnog programa da je iznos javnih izdataka isplaćenih korisnicima barem jednak doprinosu iz fondova koji Komisija plaća državi članici.

Članak 130.

Zajednička pravila za izračun međuplaćanja te plaćanje konačne isplate

1.   Komisija kao međuplaćanje nadoknađuje 90 % iznosa koji je posljedica primjene stope sufinanciranja za svaki prioritet utvrđen u skladu s odlukom kojom se usvaja operativni program do prihvatljivih izdataka za prioritet uključenih u zahtjev za plaćanje. Komisija utvrđuje preostale iznose za nadoknadu u obliku međuplaćanja ili njihov povrat u skladu s člankom 139.

2.   Doprinos iz fondova ili EFPR-a za prioritet kroz međuplaćanja te plaćanja konačne isplate ne smije premašiti:

(a)

prihvatljive javne izdatke navedene u zahtjevu za plaćanje za prioritet; ili

(b)

doprinos iz fondova ili EFPR-a za prioritet utvrđen u odluci Komisije kojom se odobrava operativni program.

Članak 131.

Zahtjevi za plaćanje

1.   Za svaki prioritet zahtjevi za plaćanje uključuju:

(a)

ukupni iznos prihvatljivih izdataka koji su nastali na teret korisnika i plaćeni su u provedbenim operacijama, kako su navedeni u računovodstvenom sustavu tijela za ovjeravanje;

(b)

ukupni iznos javnih izdataka nastalih u provedbenim operacijama, kako su navedeni u računovodstvenom sustavu tijela za ovjeravanje.

2.   Prihvatljivi izdaci uključeni u zahtjeve za plaćanje potkrijepljeni su zaprimljenim računima ili računovodstvenim dokumentima jednake dokazne vrijednosti, osim oblika potpore iz članka 67. stavka 1. prvog podstavka točaka (b), (c) i (d), članka 68., članka 69. stavka 1. i članka 109. ove Uredbe te članka 14. Uredbe o ESF-u. Za te su vrste potpore iznosi navedeni u zahtjevu za plaćanje troškovi izračunani na primjenjivoj osnovi.

3.   U slučaju shema potpore u okviru članka 107. UFEU-a, javni doprinos koji odgovara izdacima uključenima u zahtjev za plaćanje prethodno je korisnicima isplatilo tijelo koje dodjeljuje potporu.

4.   Odstupajući od stavka 1., u slučaju državnih potpora, zahtjev za plaćanje može uključivati predujmove koje je korisnicima isplatilo tijelo koje dodjeljuje potporu, pod sljedećim kumulativnim uvjetima:

(a)

ti predujmovi podliježu jamstvu banke ili druge financijske ustanove s poslovnim nastanom u državi članici ili su pokriveni instrumentom koji služi kao jamstvo javnog tijela ili države članice;

(b)

ti predujmovi ne premašuju 40 % ukupnog iznosa pomoći koja se dodjeljuje korisniku za određeni projekt;

(c)

ti predujmovi pokriveni su izdacima koje plaćaju korisnici pri provedbi projekta i potkrijepljeni su računima s potvrdom plaćanja ili računovodstvenim dokumentima jednake dokazne snage najkasnije unutar tri godine od godine uplate predujma ili 31. prosinca 2023., ovisno o tome što nastupi prije, a u slučaju da se to ne dogodi, naredni zahtjev za plaćanje ispravlja se na odgovarajući način;

5.   Svaki zahtjev za plaćanje koji uključuje predujmove vrste iz stavka 4. odvojeno navodi ukupni plaćeni iznos iz operativnog programa u vidu predujma, iznos koji je pokriven izdacima koje korisnik plaća u roku od tri godine od isplate predujma u skladu sa stavkom 4. točkom (c), te iznos koji nije pokriven izdacima koje je korisnik platio i za koje još nije prošao rok od tri godine.

6.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje model zahtjeva za plaćanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 132.

Isplate korisnicima

1.   Pod uvjetom da su dostupna sredstva za početne isplate, godišnje isplate predfinanciranja i međuplaćanja, upravljačko tijelo osigurava da korisnik u cijelosti prima ukupni iznos raspoloživih prihvatljivih javnih izdataka najkasnije 90 dana od dana kada korisnik podnese zahtjev za isplatu.

Nikakav se iznos ne oduzima niti zadržava i ne naplaćuju se nikakva posebna davanja ili druga davanja s istovrsnim učinkom koja bi korisnicima mogla umanjiti navedene iznose.

2.   Rok za isplatu iz stavka 1. upravljačko tijelo može prekinuti u bilo kojem od sljedećih opravdanih slučajeva:

(a)

ako iznos iz zahtjeva za isplatu ne dospijeva ili nisu dostavljeni odgovarajući popratni dokumenti, uključujući one potrebne za provjere upravljanja prema članku 125. stavku 4. prvom podstavku točki (a);

(b)

ako je pokrenuta istraga u vezi s mogućim nepravilnostima koje se tiču navedenih izdataka.

Korisnik se pisanim putem obavješćuje o tom prekidu te o razlozima za prekid.

Članak 133.

Korištenje eura

1.   Države članice koje nisu uvele euro kao svoju valutu na dan podnošenja zahtjeva za plaćanje, iznose izdataka koje su imale u nacionalnoj valuti preračunavaju u eure. Navedeni se iznosi preračunavaju u eure na temelju mjesečnog tečaja Komisije za mjesec tijekom kojeg su izdaci evidentirani u računima tijela za ovjeravanje za dotični operativni program. Komisija svaki mjesec objavljuje tečaj u elektroničkom obliku.

2.   Odstupajući od stavka 1., Uredba o ETS-u može uvesti posebna pravila o vremenskom roku za prelazak na euro.

3.   Kad euro postane valuta države članice, postupak preračunavanja utvrđen stavkom 1. nadalje vrijedi za sve izdatke koji su zabilježeni u računima tijela za ovjeravanje prije datuma stupanja na snagu fiksnog tečaja nacionalne valute i eura.

Članak 134.

Plaćanje predfinanciranja

1.   Iznos početnog predfinanciranja isplaćuje se u obrocima kako slijedi:

(a)

2014. godine: 1 % iznosa potpore operativnom programu iz fondova i iz EFPR-a za cjelokupno programsko razdoblje ili 1,5 % iznosa potpore operativnom programu iz fondova i EFPR-a za cjelokupno programsko razdoblje kada država članica prima financijsku pomoć od 2010., u skladu s člancima 122. i 143. UFEU-a, ili iz Europskog instrumenta za financijsku stabilnost (EFSF), ili prima financijsku pomoć na dan 31. prosinca 2013. u skladu s člancima 136. i 143. UFEU-a;

(b)

2015. godine: 1 % iznosa potpore operativnom programu iz fondova i iz EPFRR-a za cjelokupno programsko razdoblje ili 1,5 % iznosa potpore operativnom programu iz fondova i EFPR-a za cjelokupno programsko razdoblje kada država članica prima financijsku pomoć od 2010., u skladu s člancima 122. i 143. UFEU-a, ili iz EFSF-a, ili prima financijsku pomoć na dan 31. prosinca 2014. u skladu s člancima 136. i 143. UFEU-a;

(c)

2016. godine: 1 % iznosa potpore iz fondova i EFPR-a u operativni program za cijelo programsko razdoblje.

Ako je operativni program usvojen 2015. godine ili kasnije, početni obroci isplaćuju se u godini usvajanja.

2.   Godišnji iznos predfinanciranja plaća se prije 1. srpnja u godinama od 2016. do 2023. godine. Radi se o postotku iznosa potpore operativnom progrmau iz fondova i EFPR-a za cijelo programsko razdoblje, kako slijedi:.

2016.: 2 %

2017.: 2,625 %

2018.: 2,75 %

2019.: 2,875 %

od 2020. do 2023.: 3 %

3.   Prilikom izračuna iznosa početnog predfinanciranja iz stavka 1., u iznos potpore za cjelokupno programsko razdoblje nije uključen iznos pričuve za ostvarenje postignuća povezan namijenjenih operativnom programu.

Prilikom izračuna iznosa početnog predfinanciranja iz stavka 1. do, i uključujući, 2020., u iznos potpore za cjelokupno programsko razdoblje nije uključen iznos pričuve za ostvarenje postignuća namijenjenih operativnom programu.

Članak 135.

Rokovi za podnošenje zahtjeva za međuplaćanja te za njihovo plaćanje

1.   Tijelo za ovjeravanje redovito podnosi zahtjev za međuplaćanja u skladu s člankom 131. stavkom 1. koji obuhvaća iznose iz njegova računovodstvenog sustava u obračunskoj godini. Međutim, tijelo za ovjeravanje, kada to smatra potrebnim, može uključiti takve iznose u zahtjeve za plaćanja u narednim obračunskim godinama.

2.   Tijelo za ovjeravanje predaje konačni zahtjev za međuplaćanje do 31. srpnja nakon isteka prethodne obračunske godine, a u svakom slučaju prije prvog zahtjeva za međuplaćanje za sljedeću obračunsku godinu.

3.   Prvi zahtjev za međuplaćanje ne smije se predati prije obavješćivanja Komisije o određivanju upravljačkih tijela i tijela za ovjeravanje u skladu s člankom 124.

4.   Međuplaćanja se neće isplaćivati za operativni program ako godišnje izvješće o provedbi nije poslano Komisiji u skladu s pravilima za pojedine fondove.

5.   Komisija u skladu s raspoloživim sredstvima vrši međuplaćanja najkasnije 60 dana nakon datuma na koji je evidentirala zahtjev za plaćanje.

Članak 136.

Opoziv odobrenih sredstava

1.   Komisija opoziva bilo koji dio iznosa iz operativnoga programa koji nije iskorišten za plaćanje početnog i godišnjeg iznosa predfinanciranja i međuplaćanja do 31. prosinca treće financijske godine nakon godine proračunske obveze u sklopu operativnoga programa, odnosno za koji zahtjev za plaćanje pripremljen u skladu s člankom 131. nije predan u skladu s člankom 135.

2.   Dio obveza koje ostanu otvorene 31. prosinca 2023. godine opoziva se u slučaju da bilo koji dokument iz članka 141. stavka 1. nije predan Komisiji do roka utvrđenog člankom 141. stavkom 1.

POGLAVLJE II.

Priprema, pregled i prihvaćanje računa te zatvaranje operativnih programa i obustava plaćanja

Odjeljak I.

Priprema, pregled i prihvaćanje računa

Članak 137.

Priprema računa

1.   Računi iz članka 59. stavka 5. točke (a) Financijske uredbe dostavljaju se Komisiji za svaki operativni program. Računi obuhvaćaju obračunsku godinu i na razini svakog prioriteta osi te, prema potrebi, fonda i kategorije regije uključuju:

(a)

ukupni iznos prihvatljivih izdataka evidentiran u računovodstvenim sustavima tijela za ovjeravanje koji je uključen u zahtjev za plaćanje podnesen Komisiji do 31. srpnja nakon kraja računovodstvene godine, u skladu s člankom 131. i člankom 135. stavkom 2. ukupni iznos odgovarajućih javnih izdataka nastalih u provedbi operacija i ukupni iznos odgovarajućih isplata korisnicima po članku 132. stavku 1.

(b)

povučene i vraćene iznose tijekom obračunske godine, iznose za povrat na kraju obračunske godine, provedene povrate sredstava u skladu s člankom 71. i nepovrative iznose;

(c)

iznose programskih doprinosa isplaćenihg financijskim instrumentima prema članku 41. stavku 1. i predujmove iz državne potpore prema članku 131. stavku 4.

(d)

za svaki prioritet, usklađivanje izdataka navedenih u skladu s točkom (a) i prijavljenih izdataka za istu obračunsku godinu u zahtjevima za plaćanje, čemu se prilaže objašnjenje svih razlika.

2.   Kada izdatke koji su prethodno bili uključeni u zahtjev za međuplaćanje za obračunsku godinu država članica isključi iz svojih računa zbog procjene zakonitosti i pravilnosti tih izdataka koja je u tijeku, svi ili dio takvih izdataka za koje se naknadno utvrdi da su zakoniti i pravilni mogu biti uključeni u zahtjev za međuplaćanja koji se odnose na kasnije obračunske godine.

3.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje model za račune iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 138.

Podnošenje podataka

Za svaku godinu od 2016. do i uključujući 2025. države članice u roku iz članka 59. stavka 5. Financijske uredbe podnose dokumente navedene u tom članku, to jest:

(a)

računi iz članka 137. stavka 1. ove Uredbe za prethodnu obračunsku godinu;

(b)

izjavu o upravljanju i završno izvješće iz članka 125. stavka 4. prvog podstavka točke (e) ove Uredbe za prethodnu obračunsku godinu;

(c)

revizorsko mišljenje i kontrolno izvješće iz članka 127. stavka 5. prvog podstavka točaka (a) i (b) ove Uredbe za prethodnu obračunsku godinu.

Članak 139.

Pregled i prihvaćanje računa

1.   Komisija pregledava dokumente koje predaje država članica u skladu s člankom 138. Na zahtjev Komisije, država članica pruža sve nužne dodatne informacije koje Komisiji omogućavaju utvrditi jesu li računi potpuni, točni i istiniti do roka iz članka 84. stavka 1.

2.   Komisija prihvaća račune ako može zaključiti da su računi potpuni, točni i istiniti. Komisija donosi takav zaključak ako je tijelo za reviziju pružilo nekvalificirano revizorsko mišljenje u smislu potpunosti, točnosti i istinitosti računa, osim u slučaju da Komisija ima poseban dokaz da revizorsko mišljenje o računima nije vjerodostojno.

3.   Komisija obavješćuje države članice do roka iz članka 84. stavka 1. je li spremna prihvatiti račune.

4.   Ako iz razloga koji se mogu pripisati državi članici Komisija nije spremna prihvatiti račune u roku navedenom u članku 84. stavku 1., ona o tome obavješćuje države članice i navodi razloge za to u skladu sa stavkom 2. ovog članka te koje se radnje moraju poduzeti i u kom roku. Nakon isteka vremenskog roka za dovršenje tih radnji, Komisija obavješćuje državu članicu je li spremna prihvatiti račune.

5.   Pitanja u vezi sa zakonitosti i pravilnosti transakcija povezanih s izdacima unesenima u račune ne uzimaju se u obzir za potrebe prihvaćanja računa od strane Komisije. Postupak pregleda i prihvaćanja računa ne prekida postupanje po prijavama za međuplaćanja i nema za posljedicu obustavu plaćanja, ne dovodeći u pitanje članke 83. i 142.

6.   Na temelju prihvaćenih računa, Komisija izračunava iznos koji se naplaćuje fondovima i EFPR-u za obračunsku godinu i naknadne prilagodbe u vezi s plaćanjima državama članicama. Komisija uzima u obzir:

(a)

iznose navedene u računima iz članka 137. stavka 1. točke (a) i na koje se primjenjuje stopa sufinanciranja za svaki prioritet;

(b)

ukupni iznos plaćanja koja je izvršila Komisija tijekom te obračunske godine, uključujući:

i.

iznos međuplaćanja koje je izvršila Komisija u skladu s člankom 130. stavkom 1. i člankom 24.; i

ii.

iznos godišnjeg predfinanciranja isplaćenog na temelju članka 134. stavka 2.

7.   Nakon izvršenog izračuna u skladu sa stavkom 6., Komisija sravnjuje godišnja predfinanciranja i isplaćuje sve dodatne dospjele iznose u roku od 30 dana od prihvaćanja računa. Ako postoji neki iznos povrata na koji države članice imaju pravo, Komisija u tom slučaju izdaje nalog za povrat sredstava koji se vrši, ako je to moguće, prijebojem s dospjelim iznosima koje države članice duguju u daljnjim isplatama po istom operativnom programu. Takav povrat nije financijska korekcija i ne umanjuje iznos potpore iz fondova operativnom programu. Vraćeni iznos smatra se namjenskim prihodom u skladu s člankom 177. stavkom 3. Financijske uredbe.

8.   Ako nakon primjene postupka iz stavka 4. nije spremna prihvatiti račune, Komisija na temelju dostupnih informacija i u skladu sa stavkom 6. utvrđuje iznos koji se naplaćuje fondovima za tu obračunsku godinu i o tome obavješćuje državu članicu. Ako država članica obavijesti Komisiju o svojem pristanku u roku od dva mjeseca od primitka Komisijine informacije, primjenjuje se stavak 7. U slučaju da ne postoji takav pristanak, Komisija donosi odluku putem provedbenih akata kojom određuje iznos koji će se naplatiti fondovima za tu obračunsku godinu. Takva odluka nije financijska korekcija i ne umanjuje iznos potpore iz fondova operativnom programu. Na temelju te odluke, Komisija primjenjuje prilagodbe isplata državi članici sukladno stavku 7.

9.   Prihvaćanje računa od strane Komisije ili odluka Komisije iz stavka 8. ovog članka ne dovodi u pitanje primjenu korekcija iz članaka 144. i 145.

10.   Države članice mogu zamijeniti netočne iznose primijećene nakon predaje računa provođenjem odgovarajućih prilagodbi u računima za obračunsku godinu u kojoj je primijećena nepravilnost, ne dovodeći u pitanje članke 144. i 145.

Članak 140.

Raspoloživost dokumentacije

1.   Ne dovodeći u pitanje pravila koja utvrđuju državne potpore, upravljačko tijelo mora osigurati da su Komisiji i Europskom revizorskom sudu na zahtjev raspoloživi svi popratni dokumenti o izdacima za koje se prima potpora iz fondova za operacije za koje su ukupni prihvatljivi izdaci manji od 1 000 000 EUR, i to u razdoblju od tri godine od 31. prosinca nakon predaje računa u kojima su uključeni izdaci operacije.

U slučaju operacija osim onih iz prvog podstavka, svi popratni dokumenti moraju biti raspoloživi u roku od dvije godine od 31. prosinca nakon predaje računa u koje su uključeni završni izdaci dovršene operacije.

Upravljačko tijelo može odlučiti da se pravilo iz drugog podstavka primjenjuje i na operacije za koje su ukupni prihvatljivi izdaci manji od 1 000 000 EUR. Razdoblje iz prvog podstavka može se prekinuti bilo u slučaju pravnih postupaka ili na opravdani zahtjev Komisije.

2.   Upravljačko tijelo obavješćuje korisnike o datumu od kojega počinje teći rok iz stavka 1.

3.   Dokumentaciju se čuva ili u formatu originala ili kao ovjerene preslike originala, odnosno u opće prihvaćenim medijima za pohranu podataka poput elektroničkih inačica originala ili dokumenata koji postoje samo u elektroničkoj verziji.

4.   Dokumenti moraju biti pohranjeni u obliku koji dopušta identifikaciju osoba na koje se podaci odnose, ali ne dulje nego što je to potrebno za svrhu zbog koje su podaci prikupljeni ili zbog koje se dalje obrađuju.

5.   Postupak za potvrđivanje sukladnosti dokumenata pohranjenih na općeprihvaćenim nosačima podataka s izvornim dokumentom propisuju nacionalna tijela i njime se mora osigurati da su pohranjene verzije u skladu s nacionalnim zakonski propisanim zahtjevima i da se u njih može pouzdati u svrhu revizije.

6.   Kada dokumenti postoje samo u elektroničkom obliku, računalni sustavi moraju zadovoljavati prihvaćene sigurnosne norme koje osiguravaju da pohranjeni dokumenti zadovoljavaju nacionalne propise i da su pouzdani za potrebe revizije.

Odjeljak II.

Zatvaranje operativnih programa

Članak 141.

Predaja dokumenata o zatvaranju i konačna isplata

1.   Pored dokumenata iz članka 138., za konačnu proračunsku godinu od 1. srpnja 2023. do 30. lipnja 2024., države članice podnose konačno izvješće o provedbi za operativni program ili posljednje godišnje izvješće o provedbi za operativni program koji se financira iz EFPR-a.

2.   Konačna isplata isplaćuje se najkasnije tri mjeseca nakon datuma prihvaćanja računa konačne obračunske godine ili mjesec dana nakon datuma prihvaćanja konačnog izvješća o provedbi, pri čemu se u obzir uzima kasniji datum.

Odjeljak III.

Obustava plaćanja

Članak 142.

Obustava plaćanja

1.   Komisija može obustaviti cijeli ili dio međuplaćanja na razini prioriteta ili operativnih programa ako je ispunjen jedan ili više slijedećih uvjeta:

(a)

postoji ozbiljan nedostatak u učinkovitom djelovanju sustava upravljanja i kontrole operativnog programa, koji ugrožavaju doprinos Unije operativnom programu i u pogledu kojih nisu poduzete korektivne mjere;

(b)

izdaci u izjavi o izdacima povezani su s nepravilnostima koje mogu imati značajne financijske posljedice, a nisu ispravljene;

(c)

država članica nije poduzela potrebne mjere za ispravljanje stanja što je prouzročilo prekid iz članka 83.;

(d)

postoji ozbiljan nedostatak u kvaliteti i pouzdanosti sustava za praćenje ili podataka o zajedničkim i specifičnim pokazateljima;

(e)

nisu uspješno dovršene aktivnosti za ispunjavanje ex ante uvjeta prema uvjetima iz članka 19;

(f)

postoje dokazi koji su posljedica pregleda uspješnosti za prioritet koji ukazuju na to da taj prioritet u znatnoj mjeri nije postigao ključne etape u vezi s financijskim pokazateljima i pokazateljima neposrednih rezultata i ključnih provedbenih koraka navedenih u okviru za procjenu ostvarenja postignuća sukladno uvjetima iz članka 22.

Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi posebni temelji za obustavu plaćanja koji proizlaze iz nepoštovanja primjenjivih pravila u okviru zajedničke ribarstvene politike i koji su proporcionalni s obzirom na prirodu, ozbiljnost, trajanje i učestalost tog nepoštovanja.

2.   Komisija može putem provedbenih akata odlučiti obustaviti dio ili sva međuplaćanja, nakon što državi članici pruži mogućnost iznošenja svojih primjedbi.

3.   Komisija prekida obustavu cjelokupnog ili dijela međuplaćanja kada država članica poduzme potrebne mjere koje omogućuju prekid obustave.

POGLAVLJE III.

Financijske korekcije

Odjeljak I.

Financijske korekcije u nadležnosti država članica

Članak 143.

Financijske korekcije u nadležnosti država članica

1.   Države članice su imaju prvu razinu odgovornosti za istraživanje nepravilnosti te za provođenje potrebnih financijskih korekcija i za postupke povrata sredstava. U slučaju sustavnih nepravilnosti država članica proširuje svoje istražne radnje kako bi obuhvatila sve operacije koje bi mogle biti obuhvaćene nepravilnostima.

2.   Države članice provode potrebne financijskekorekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima. Financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. Države članice uzimaju u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijskog gubitka za fondove ili EFPR te provodei odgovarajuće korekcije. Upravljačko tijelo evidentira financijske korekcije u računima za obračunsku godinu u kojoj je odlučeno o ukidanju sredstava.

3.   Doprinos iz fondova ili EFPR-a ukinut u skladu sa stavkom 2. država članica može ponovo iskoristiti unutar dotičnog operativnog programa pod uvjetima iz stavka 4.

4.   Doprinos ukinut u skladu sa stavkom 2. ne može se ponovo iskoristiti ni za koju operaciju koja je bila obuhvaćena korekcijom ili ako je financijska korekcija provedena zbog sustavne nepravilnosti, ni za koju operaciju koja je bila zahvaćena tom sustavnom nepravilnošću.

5.   Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi dodatni temelji za financijske korekcije država članica zbog neispunjavanja obveza u okviru zajedničke ribarstvene politike, koji trebaju biti proporcionalni, uzimajući u obzir prirodu, ozbiljnost, trajanje i opetovanost neispunjavanja obveza.

Odjeljak II.

Financijske korekcije komisije

Članak 144.

Kriteriji za financijske korekcije

1.   Komisija provodi financijske korekcije putem provedbenih akata, ukidanjem dijela ili cijelog doprinosa Unije za operativni program u skladu s člankom 85., ako nakon provedenog potrebnog ispitivanja zaključi da:

(a)

postoji ozbiljan nedostatak u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole operativnog programa koji je doveo u pitanje doprinos Unije koji je već isplaćen operativnom programu;

(b)

država članica nije ispunila svoje obveze iz članka 143. prije pokretanja postupka korekcije iz ovog stavka;

(c)

izdaci sadržani u zahtjevu za plaćanje nepravilni su, a država članica nije ih ispravila prije pokretanja postupka korekcije iz ovog stavka;

Komisija svoje financijske korekcije temelji na pojedinačnim slučajevima utvrđenih nepravilnosti i uzima u obzir to jesu li nepravilnosti sustavne. Ako nije moguće precizno utvrditi iznos nepravilnih izdataka iz fondova ili EFPR-a, Komisija primjenjuje fiksnu stopu ili ekstrapolacijsku financijsku korekciju.

2.   Pri odlučivanju o količini korekcije iz stavka 1. Komisija poštuje načelo proporcionalnosti tako što uzima u obzir prirodu i težinu nepravilnosti te opseg i financijske implikacije nedostataka u sustavima upravljanja i kontrole unutar operativnog programa.

3.   Kad Komisija temelji svoje stajalište na izvješćima revizora koji nisu u sklopu njezinih uprava, Komisija donosi vlastite zaključke u pogledu financijskih posljedica nakon ispitivanja mjera koje je poduzela dotična država članica na temelju članka 143. stavka 2., izvješća podnesenih na temelju članka 122. stavka 3. i odgovora države članice.

4.   Kad Komisija u skladu s člankom 22. stavkom 7. na temelju ispitivanja konačnog izvješća o provedbi operativnog programa utvrdi ozbiljan propust u ostvarenju ciljeva navedenih u okviru za procjenu ostvarenja postignuća, može primijeniti financijske korekcije u pogledu dotičnih prioriteta provedbenih akata.

5.   Kad država članica ne poštuje svoje obveze iz članka 95., Komisija može, s obzirom na stupanj nepoštovanja navedenih obveza, izvršiti financijsku korekciju ukidanjem cjelokupnog ili dijela doprinosa strukturnih fondova dotičnoj državi članici.

6.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., kojim se određuju detaljna pravila u vezi s kriterijima za određivanje slučajeva ozbiljnih nedostataka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, uključujući glavne vrste takvih odstupanja, kriterije za određivanje razine financijske korekcije koju treba primijeniti i kriterije za primjenu fiksnih stopa ili ekstrapolacijskih financijskih korekcija.

7.   Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi posebni temelji za financijske korekcije Komisije koji proizlaze iz nepoštovanja primjenjivih pravila u okviru zajedničke ribarstvene politike i koji su proporcionalni s obzirom na prirodu, ozbiljnost, trajanje i učestalost tog nepoštovanja.

Članak 145.

Postupak

1.   Prije donošenja odluke o financijskoj korekciji, Komisija pokreće postupak slanjem obavijesti državi članici o privremenim zaključcima svog ispitivanja te traži od države članice dostavu njenih komentara u roku od dva mjeseca.

2.   Kad Komisija predloži financijsku korekciju na temelju ekstrapolacije ili fiksne stope, država članica provjerom predmetne dokumentacije ima mogućnost ukazati na to da je stvarni opseg nepravilnosti bio manji od onog koji je procijenila Komisija. U dogovoru s Komisijom država članica može ograničiti opseg ovog ispitivanja na odgovarajući dio ili na uzorak predmetne dokumentacije. Osim u valjano utemeljenim slučajevima, dopušteno vrijeme za taj pregled je najviše još dva dodatna mjeseca nakon dvomjesečnoga razdoblja iz stavka 1.

3.   Komisija uzima u obzir sve dokaze koje država članica dostavi unutar rokova navedenih u stavcima 1. i 2.

4.   Ako država članica ne prihvaća privremene zaključke Komisije, država članica se poziva na saslušanje pred Komisijom kako bi se osiguralo da su svi relevantni podaci i primjedbe dostupni kao temelj za zaključke Komisije o primjeni financijskih korekcija.

5.   U slučaju dogovora i ne dovodeći u pitanje stavak 6. ovog članka, država članica može ponovno upotrijebiti predmetna sredstva u skladu s člankom 143. stavkom 3.

6.   Da bi se primijenile financijske korekcije, unutar šest mjeseci od saslušanja ili primitka dodatnih podataka Komisija putem provedbenih akata donosi odluku ako država članica nakon saslušanja pristane dostaviti dodatne podatke. Komisija uzima u obzir sve podatke i primjedbe dostavljene tijekom postupka. Ako ne dođe do saslušanja, razdoblje od šest mjeseci počinje teći dva mjeseca od datuma kada je Komisija poslala poziv na saslušanje.

7.   Ako Komisija, pri vršenju svojih zadaća iz članka 75., ili Europski revizorski sud, primijete nepravilnosti koje predstavljaju ozbiljan nedostatak u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, financijskom korekcijom koja proizlazi iz njih umanjuje se iznos potpore iz fondova operativnom programu.

Prvi podstavak ne primjenjuje se u slučaju ozbiljnog nedostatka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole koji je, prije dana kada su ga Komisija ili Europski revizorski sud primijetili:

(a)

bio zabilježen u izjavi o upravljanju, godišnjem izvješću o kontroli ili revizorskom mišljenju podnesenom Komisiji u skladu s člankom 59. stavkom 5. Financijske uredbe ili u nekom drugom revizorskom izvješću tijela za reviziju predanom Komisiji i poduzete su odgovarajuće mjere; ili

(b)

država članica je poduzela odgovarajuće mjere za njegov popravak.

Procjena ozbiljnog nedostatka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole temelji se na primjenjivom pravu u vrijeme kad su podnesene odgovarajuće izjave o upravljanju, godišnja izvješća o kontroli i revizorska mišljenja.

Prilikom odlučivanja o financijskoj korekciji, Komisija:

(a)

poštuje načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir prirodu i težinu ozbiljnog nedostatka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole i njegov financijski učinak na proračun Unije;

(b)

u svrhu primjene fiksne stope ili ekstrapolirane korekcije, isključuje nepravilne izdatke koje je država članica prethodno otkrila, za koje je izvršena prilagodba na računima u skladu s člankom 139. stavkom 10. i izdatke čija je zakonitost i pravilnost predmetom tekuće procjene prema članku 137. stavku 2;

(c)

uzima u obzir fiksnu stopu ili ekstrapolirane korekcije koje država članica primijeni na izdatke za ostale ozbiljne nedostatke koje država članica otkrije kad procjenjuje rizik za proračun Unije.

8.   Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi dodatna postupovna pravila za financijske korekcije iz članka 144. stavka 7.

Članak 146.

Obveze država članica

Financijska korekcija Komisije ne dovodi u pitanje obvezu države članice da nastavi s postupcima povrata sredstava u skladu s člankom 143. stavkom 2. ove Uredbe i da povrati državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i članka 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (39).

Članak 147.

Vraćanje sredstava

1.   Svako vraćanje sredstava u proračun Unije izvršava se prije roka navedenog u nalogu za vraćanje koji je sastavljen u skladu s člankom 73. Financijske uredbe. Datum dospijeća je zadnji dan drugog mjeseca nakon izdavanja naloga.

2.   Svako kašnjenje s plaćanjem ima za posljedicu zatezne kamate, koje teku od datuma dospijeća i završavaju s datumom stvarne uplate. Kamatna je stopa jedan i pol postotna boda viša od stope koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja na prvi radni dan mjeseca u kojem nastupa datum dospijeća.

GLAVA III.

PROPORCIONALNA KONTROLA OPERATIVNIH PROGRAMA

Članak 148.

Proporcionalna kontrola operativnih programa

1.   Operacije u kojima ukupni prihvatljivi izdaci ne premašuju 200 000 EUR za EFRR i Kohezijski fond, 150 000 EUR za ESF ili 100 000 EUR za EFPR podliježu samo jednoj reviziji koju provodi tijelo za reviziju ili Komisija prije predaje računa u koje je uključen završni izdatak dovršene operacije. Druge operacije podliježu samo jednoj reviziji u obračunskoj godini koju provode tijelo za reviziju ili Komisija prije predaje računa u koje je uključen završni izdatak dovršene operacije. Operacije ne podliježu reviziji koju provodi Komisija ili tijelo za reviziju ni u jednoj godini ako je reviziju te godine već proveo Europski revizorski sud, pod uvjetom da rezultate revizorskog rada koji je u takvim operacijama izvršio Europski revizorski sud za potrebe izvršavanja svojih zadaća mogu upotrebljavati tijelo za reviziju ili Komisija.

2.   Za operativne programe za koje najnovije revizorsko mišljenje ukazuje na nepostojanje značajnih nedostataka, Komisija se može složiti s tijelom za reviziju na kasnijem sastanku iz članka 128. stavka 3. da se potrebnu razinu revizije može smanjiti kako bi postala razmjerna utvrđenom riziku. U tim slučajevima Komisija ne provodi svoje revizije na licu mjesta osim ako dokazi ukazuju na nedostatke u sustavu upravljanja i kontrole koji utječu na izdatke podnesene Komisiji u obračunskoj godini za koju je Komisija prihvatila račune.

3.   Za operativne programe za koje Komisija zaključi da se može pouzdati u mišljenje tijela za reviziju, može s tijelom za reviziju dogovoriti ograničenje Komisijinih revizija na licu mjesta kojima revidira rad tijela za reviziju, osim u slučaju postojanja dokaza o nedostacima u radu tijela za reviziju u obračunskoj godini u kojoj je Komisija prihvatila račune.

4.   Neovisno o stavku 1., tijelo za reviziju i Komisija mogu provesti revizije operacija u slučaju da procjena rizika ili revizija Europskog revizorskog suda utvrdi specifičan rizik od nepravilnosti ili prijevare, u slučaju dokaza o ozbiljnim nedostacima u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole dotičnog operativnog programa i tijekom roka iz članka 140. stavka 1. Komisija može, za potrebe procjene rada tijela za reviziju, pregledati revizorski trag tijela za reviziju ili poduzeti reviziju na licu mjesta tijela za reviziju i, ako je to nužno, u svrhu dobivanja jamstva djelotvornog funkcioniranja tijela za reviziju, a sukladno međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima, Komisija može sama provesti reviziju operacija.

DIO PETI

DELEGIRANJE OVLASTI, PROVEDBENE, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Delegiranje ovlasti i provedbene odredbe

Članak 149.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom člankum.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 3., članka 12. drugog stavka, članka 22. stavka 7. četvrtog podstavka, članka 37. stavka 13., članka 38. stavka 4. trećeg podstavka, članka 40. stavka 4., članka 41. stavka 3., članka 42. stavka 1. drugog podstavka, članka 42. stavka 6., članka 61. stavka 3. drugog, trećeg, četvrtog i sedmog podstavka, članka 63. stavka 4., članka 64. stavka 4., članka 68. stavka 1. drugog podstavka, članka 101. stavka 1. četvrtog podstavka, članka 122. stavka 2. petog podstavka, članka 125. stavka 8. prvog podstavka, članka 125. stavka 9., članka 127. stavaka 7. i 8. i članka 144. stavka 6. dodjeljuje se Komisiji od 21. prosinca 2013. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 3., članka 12. drugog stavka, članka 22. stavka 7. četvrtog podstavka, članka 37. stavka 13., članka 38. stavka 4. trećeg podstavka, članka 40. stavka 4., članka 41. stavka 3., članka 42. stavka 1. drugog podstavka, članka 42. stavka 6., članka 61. stavka 3. drugog, trećeg, četvrtog i sedmog podstavka, članka 63. stavka 4., članka 64. stavka 4., članka 68. stavka 1. drugog podstavka, članka 101. stavka 1. četvrtog podstavka, članka 122. stavka 2. petog podstavka, članka 125. stavka 8. prvog podstavka, članka 125. stavka 9., članka 127. stavaka 7. i 8. i članka 144. stavka 6. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 3., članka 12. drugog stavka, članka 22. stavka 7. četvrtog podstavka, članka 37. stavka 13., članka 38. stavka 4. trećeg podstavka, članka 40. stavka 4., članka 41. stavka 3., članka 42. stavka 1. drugog podstavka, članka 42. stavka 6., članka 61. stavka 3. drugog, trećeg, četvrtog i sedmog podstavka, članka 63. stavka 4., članka 64. stavka 4., članka 68. stavka 1. drugog podstavka, članka 101. stavka 1. četvrtog podstavka, članka 122. stavka 2. petog podstavka, članka 125. stavka 8. prvog podstavka, članka 125. stavka 9., članka 127. stavaka 7. i 8. i članka 144. stavka 6. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 150.

Odborski postupak

1.   Komisiji pri primjeni ove Uredbe, Uredbe o EFRR-u, Uredbe o ETS-u, Uredbe o ESF-u i Uredbe o KF-u pomaže Odbor za koordinaciju za europske strukturne i investicijske fondove. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kad se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kad se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta u pogledu provedbenih ovlasti iz članka 8. trećeg stavka, članka 22. stavka 7. petog podstavka, članka 38. stavka 3. drugog podstavka, članka 38. stavka 10., članka 39. stavka 4. drugog podstavka, članka 46. stavka 3., članka 96. stavka 2. drugog podstavka., članka 115. stavka 4. i članka 125. stavka 8. drugog podstavka te se primjenjuje članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE II.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 151.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 177. UFEU-a.

Članak 152.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba ne utječe na nastavak ni na izmjenu, kao ni na potpuno ili djelomično ukidanje pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1083/2006 ili bilo kojeg drugog zakona koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta Uredba i drugo mjerodavno zakonodavstvo se dosljedno primjenjuju nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zaključenja. Za potrebe ovog stavka, pomoć obuhvaća operativne programe i velike projekte.

2.   Zahtjevi za primanje pomoći podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1083/2006 ostaju valjani.

3.   Ako se država članica koristi mogućnosti iz članka 123. stavka 3., može predati zahtjev Komisiji da upravljačko tijelo obavlja funkcije tijela za ovjeravanje odstupajući od članka 59. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1083/2006 za odgovarajuće operativne programe koji se provode na temelju Uredbe (EZ) br. 1083/2006. Uz zahtjev se prilaže procjena koju je izvršilo revizorsko tijelo. Komisija na temelju informacija koje je na raspolaganje stavilo revizorsko tijelo i iz vlastitih revizija sa sigurnošću utvrdi da sustavi upravljanja i kontrole tih operativnih programa učinkovito funkcioniraju i da upravljačko tijelo, koje obavlja funkcije tijela za ovjeravanje, neće dovesti u pitanje njihovo funkcioniranje, obavješćuje državu članicu o svojoj suglasnosti u roku od dva mjeseca od datuma primitka zahtjeva.

Članak 153.

Stavljanje izvan snage

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene u članku 152., Uredba (EZ) br. 1083/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu XIV.

Članak 154.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci od 20. do 24., članak 29. stavak 3., članak 38. stavak 1. točka (a), članci 58. i 60., članci od 76. do 92., članci 118., 120. i 121. te članci od 129. do 147. primjenjuju se s učinkom od 1. siječnja 2014.

Članak 39. stavak 2. sedmi podstavak druga rečenica i članak 76. peti stavak primjenjuju se s učinkom od dana kada stupi na snagu izmjena Financijske uredbe s obzirom na opoziv odobrenih sredstava.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL C 191, 29.6.2012., str. 30., SL C 44, 15.2.2013., str. 76. i SL C 271, 19.9.2013., str. 101.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 58. i SL C 17, 19.1.2013., str. 56.

(3)  SL C 47, 17.2.2011., str. 1., SL C 13, 16.1.2013., str. 1. i SL C 267, 17.9.2013., str. 1.

(4)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije stavljajući van snage Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.)

(5)  Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1081/2006 (Vidi stranicu 470 ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (Vidi stranicu 608 ovog Službenog lista).

(7)  Uredbu Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni Uredbi (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, 31.1.2009., str. 16.).

(8)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (Vidi stranicu 104 ovog Službenog lista).

(9)  Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1082/2006 (Vidi stranicu 289 ovog Službenog lista).

(10)  Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1084/2006 (Vidi stranicu 281 ovog Službenog lista).

(11)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama o potpori iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (Vidi stranicu 259 ovog Službenog lista).

(12)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1698/2005 (Vidi stranicu 487 ovog Službenog lista).

(13)  Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).

(14)  Uredba Komisije (EZ) br. 105/2007 od 1. veljače 2007. o izmjeni priloga Uredbi (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 39, 10.2.2007., str. 1.).

(15)  Uredba (EU, Euratom) br. 1311/2013 Vijeća od 2. prosinca 2013. o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. (Vidi stranicu 884 ovog Službenog lista).

(16)  Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013, str. 129).

(17)  Uredba Vijeća (EZ) br. 97/2005 od 27. srpnja 2005. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika (SL L 209, 2.8.1997., str. 1.).

(18)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 25.).

(19)  Uredba (EU) br. 182/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravilima i općim načelima u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(20)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (Vidi stranicu 549 ovog Službenog lista).

(21)  Preporuka Vijeća od 13. srpnja 2010. o osnovnim smjernicama za gospodarske politike država članica i Unije (SL L 191, 23.7.2010., str. 28.);

(22)  Odluka Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja u državama članicama (SL L 308, 24.11.2010., str. 46.).

(23)  Uredba Komisije (EZ) br. 1998/2006 od 15. prosinca 2006. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora na de minimis potpore (SL L 379, 28.12.2006., str. 5.).

(24)  Uredba Komisije (EZ) br. 1535/2007 od 20. prosinca 2007. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na potpore male vrijednosti u sektoru poljoprivredne proizvodnje (SL L 337, 21.12.2007., str. 35.).

(25)  Uredba Komisije (EZ) br. 875/2007 od 24. srpnja 2007. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na potpore male vrijednosti u sektoru ribarstva i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1860/2004 (SL L 193, 25.7.2007., str. 6.).

(26)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114.).

(27)  Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19.).

(28)  Preporuka Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća (SL L 124 od 20.5.2003., str. 36.).

(29)  Uredba (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža (SL L 306, 23.11.2011, str. 25.)

(30)  Uredba Vijeća (EU) br. 407/2010 od 11. svibnja 2010. o uspostavi Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (SL L 118, 12.5.2010., str. 1.).

(31)  Uredba Vijeća (EZ) br. 332/2002 od 18. veljače 2002. o uspostavi instrumenta srednjoročne financijske pomoći platnim bilancama država članica (SL L 53, 23.2.2002., str. 1.).

(32)  Uredba (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju ekonomskog i proračunskog nadzora država članica u europodručju kojima prijete ozbiljne poteškoće s obzirom na financijsku stabilnost (SL L 140, 27.5.2013., str. 1.).

(33)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1467/97 od 7. srpnja 1997. o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita (SL L 209, 2.8.1997., str. 6.).

(34)  Uredba (EU) No 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim uvjetima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(35)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu aktivnosti kreditnih institucija i o bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i kreditnih društava, izmjeni Direktive 2002/87/EZ i o stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(36)  Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).

(37)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u zajednici (SL L 310, 30.11.1996., str. 1.)

(38)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1198/2006 od 27. srpnja 2006. o Europskom fondu za ribarstvo (SL L 223, 15.8.2006. str. 1.).

(39)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, 27.3.1999., str. 1.).


PRILOG I.

ZAJEDNIČKI STRATEŠKI OKVIR

1.   UVOD

U svrhu poticanja skladnog, uravnoteženog i održivog razvoja Unije i maksimalnog povećanja doprinosa ESI fondova strategiji Unije za pametni, održivi i uključivi rastu, kao i zadaćama pojedinih ESI fondova, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, nužno je poduprijeti političke obveze preuzete u kontekstu strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast ulaganjima kroz ESI fondove i druge instrumente Unije. Zajednički strateški okvir (ZSO), stoga, u skladu s člankom 10. te s prioritetima i ciljevima iz uredbi za pojedine fondove, pruža strateške smjernice za postizanje integriranog pristupa razvoju korištenjem ESI fondova u koordinaciji s drugim instrumentima i politikama Unije, sukladnog ostalim instrumentima i politikama Unije, u skladu s političkim i glavnim ciljevima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te, prema potrebi, vodećim inicijativama, uzimajući u obzir ključne teritorijalne izazove i specifične nacionalne, regionalne i lokalne kontekste.

2.   DOPRINOS ESI FONDOVA STRATEGIJI UNIJE ZA PAMETAN, ODRŽIV I UKLJUČIV RAST TE USKLAĐENOST S GOSPODARSKIM UPRAVLJANJEM UNIJE

1.

Kako bi se sporazumima o partnerstvu i programima na učinkovit način pružila potpora pametnom, održivom i uključivom rastu, u ovoj se Uredbi, u članku 9. prvom stavku, utvrđuje jedanaest tematskih ciljeva koji odgovaraju prioritetima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast i koji dobivaju potporu iz ESI fondova.

2.

Sukladno tematskim ciljevima iz članka 9. prvog stavka države članice usredotočuju svoju potporu u skladu s člankom 18. ove Uredbe i pravilima za pojedine fondove o tematskoj koncentraciji kako bi osigurale kritičnu masu nužnu za rast i stvaranje radnih mjesta te učinkovitost potrošnje. Države članice poklanjaju posebnu pažnju određivanju prioriteta među troškovima koji pogoduju rastu, uključujući trošenje na obrazovanje, istraživanje, inovacije i energetsku učinkovitost, olakšavanje pristupa MSP-ova financiranju, osiguravanje okolišne održivosti, upravljanje prirodnim resursima i klimatskim mjerama, kao i modernizaciji javne uprave. One također uzimaju u obzir zadržavanje ili povećanje opsega i poboljšanje učinkovitosti zavoda za zapošljavanje i politike aktivnog tržišta rada kako bi se borile s nezaposlenošću, s naglaskom na mladima, te kako bi rješavale društvene posljedice krize i promicale društvenu uključenost.

3.

Kako bi osigurale dosljednost s prioritetima uspostavljenima u kontekstu Europskog semestra, prilikom pripreme svojih sporazuma o partnerstvu države članice u skladu sa svojim ulogama i obvezama planiraju korištenje ESI fondova, prema potrebi uzimajući u obzir nacionalne programe reforme i najnovije relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a u skladu sa svojim ulogama i obvezama. Države članice također, prema potrebi, uzimaju u obzir relevantne preporuke Vijeća utemeljene na Paktu o stabilnosti i rastu i programima ekonomske prilagodbe.

4.

Države članice biraju tematske ciljeve za planirano korištenje ESI fondova u odgovarajućim nacionalnim, regionalnim i lokalnim kontekstima kako bi odredile način na koji ESI fondovi mogu najučinkovitije doprinijeti strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast i uzeti u obzir ciljeve Ugovora, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju.

3.   INTEGRIRANI PRISTUP ESI FONDOVIMA I PRAVILA ZA NJIHOVO KORIŠTENJE

3.1   Uvod

1.

U skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a), sporazum o partnerstvu navodi integrirani pristup teritorijalnom razvoju. Države članice osiguravaju da odabir tematskih ciljeva i ulaganja te prioriteti Unije rješavaju razvojne potrebe i teritorijalne probleme na integriran način sukladno analizi iz odjeljka 6.4. Države članice nastoje maksimalno iskoristiti mogućnosti osiguravanja usklađene i integrirane uporabe ESI fondova.

2.

Države članice, a prema potrebi i regije, u skladu s člankom 4. stavkom 4. osiguravaju da intervencije koje se podupiru iz ESI fondova služe kao dopuna te da se provode na usklađen način u cilju stvaranja sinergija kako bi se smanjili administrativni troškovi i opterećenje za upravljačka tijela i korisnike u skladu s člancima 4., 15. i 27.

3.2   Koordinacija i komplementarnost

1.

Države članice i upravljačka tijela zadužena za primjenu ESI fondova blisko surađuju tijekom pripreme, provedbe, praćenja i evaluacije sporazuma o partnerstvu i programa. Oni posebno osiguravaju provedbu sljedećih aktivnosti:

(a)

identificiranje područja djelovanja na kojima se ESI fondovi mogu kombinirati kao dopuna kako bi se ostvarili tematski ciljevi utvrđeni ovom Uredbom;

(b)

osiguravanje, sukladno članku 4. stavku 6., pravila za djelotvornu koordinaciju ESI fondova kako bi se povećali učinak i djelotvornost fondova, prema potrebi uključujući i programe financirane iz više fondova za fondove;

(c)

promicanje uključivanja upravljačkih tijela zaduženih za druge ESI fondove i relevantnih ministarstava u razvoj programa potpore radi osiguravanja koordinacije i izbjegavanja preklapanja;

(d)

prema potrebi uspostavljanje zajedničkih odbora za praćenje programa u okviru kojih se primjenjuju ESI fondovi te razvoj drugih zajedničkih mehanizama upravljanja i kontrole radi olakšavanja koordinacije među tijelima zaduženima za primjenu ESI fondova;

(e)

upotreba zajedničkih rješenja elektroničkog upravljanja, koja mogu pomoći podnositeljima zahtjeva i korisnicima, te upotreba sustava „sve na jednom mjestu”, uključujući za savjetovanje o mogućnostima potpore dostupnima u okviru svakog ESI fonda;

(f)

uspostavljanje mehanizama za koordiniranje suradnje koja se financira iz EFRR-a i ESF-a uz ulaganja koja se podupiru iz programa na temelju cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”;

(g)

promicanje zajedničkih pristupa između ESI fondova s obzirom na usmjeravanje razvoja operacija, poziva na predaju projektnih prijedloga i postupaka odabira ili drugih mehanizama kojima se olakšava pristup fondovima za integrirane projekte;

(h)

poticanje suradnje između upravljačkih tijela različitih ESI fondova u područjima praćenja, evaluacije, upravljanja i kontrole te revizije.

3.3   Poticanje integriranih pristupa

1.

Prema potrebi države članice na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kombiniraju ESI fondove u integrirane pakete prilagođene posebnim teritorijalnim izazovima kako bi se doprinijelo postizanju ciljeva iz sporazuma o partnerstvu i programa. To se može ostvariti korištenjem ITU-a, integriranih operacija, zajedničkih akcijskih planova te lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

2.

U skladu s člankom 36., kako bi se ostvarilo integrirano korištenje tematskih ciljeva, financiranje iz različitih prioritetnih osi ili operativnih programa koji primaju potporu od ESF-a, EFRR –a i Kohezijskog fonda mogu se kombinirati u sklopu ITU-a. Aktivnosti koje se provode u sklopu ITU-a mogu se nadopuniti financijskom potporom iz programa EPFRR-a odnosno EFPR-a.

3.

U skladu s relevantnim odredbama koje sadrže pravila o fondovima, a kako bi se povećao učinak i djelotvornost u tematski koherentnom integriranom pristupu, prioritetna os može se odnositi na više od jedne kategorije ili regije, kombinirati jednu ili više komplementarnih investicijskih prioriteta iz EFRR-a, Kohezijskog fonda i ESF-a unutar jednog tematskog cilja te u propisno opravdanim slučajevima kombinirati jedan ili više komplementarnih investicijskih prioriteta iz različitih tematskih ciljeva kako bi se ostvario maksimalni doprinos toj prioritetnoj osi.

4.

Države članice potiču, u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom i člankom 32., razvoj lokalnih i subregionalnih pristupa. Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice provodi se u kontekstu strateškog pristupa kako bi se osiguralo da se pri definiranju lokalnih potreba odozdo prema gore uzimaju u obzir prioriteti određeni na višoj razini. Države članice zbog toga definiraju pristup lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice u okviru EPFRR-a i, prema potrebi, EFRR-a, ESF-a ili EFPR-a, u skladu s člankom 15. stavkom 2. te u sporazumu o partnerstvu navode glavne probleme koje treba rješavati na taj način, glavne ciljeve i prioritete lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, vrste teritorija koje treba obuhvatiti, posebne uloge koje će se dodijeliti lokalnim akcijskim skupinama u okviru provedbe strategija i uloge predviđene za EPFRR i, prema potrebi, EFRR, ESF ili EFPR u okviru provedbe strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice na različitim područjima kao što su ruralna, urbana i obalna područja, te odgovarajuće koordinacijske mehanizme.

4.   USKLAĐIVANJE I SINERGIJE IZMEĐU ESI FONDOVA I DRUGIH POLITIKA I INSTRUMENATA UNIJE

Usklađivanje država članica predviđeno ovim odjeljkom primjenjuje se u onoj mjeri u kojoj država članica namjerava iskoristiti potporu ESI fondova i drugih instrumenata Unije u dotičnom području javne politike. Popis programa Unije iz ovog dijela nije iscrpan.

4.1   Uvod

1.

Države članice i Komisija razmatraju u skladu sa svojim nadležnostima učinak politika Unije na nacionalnoj i regionalnoj razini te njihov učinak na socijalnu, ekonomsku i teritorijalnu koheziju radi poticanja sinergija i učinkovite koordinacije te identificiranja i promicanja najprikladnijih načina upotrebe fondova Unije s ciljem podupiranja lokalnog, regionalnog i nacionalnog ulaganja. Države članice također osiguravaju komplementarnost između politika i instrumenata Unije i nacionalnih, regionalnih i lokalnih intervencija.

2.

U skladu s člankom 4. stavkom 6. i svojim nadležnostima države članice i Komisija osiguravaju koordinaciju između ESI fondova i drugih relevantnih instrumenata Unije na razini Unije i država članica. One poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale dosljednost u fazi programiranja i provedbe između intervencija koje se podupiru ESI fondovima i ciljeva drugih politika Unije. S tim ciljem uzimaju u obzir sljedeće aspekte:

(a)

jačanje komplementarnosti i sinergija različitih instrumenata Unije na razini Unije, nacionalnoj i regionalnoj razini i u fazi planiranja i tijekom njihove primjene;

(b)

optimiziranje postojećih i prema potrebi uspostavljanje novih struktura kojima se olakšava strateško identificiranje prioriteta za različite instrumente te koordinacijskih struktura na razini Unije i nacionalnoj razini kojima se izbjegava udvostručavanje napora te identificiraju područja na kojima je potrebna dodatna financijska potpora;

(c)

iskorištavanje potencijala za kombiniranje potpore iz različitih instrumenata radi podupiranja pojedinačnih operacija i bliske suradnje s nadležnima za primjenu na razini Unije i nacionalnoj razini, kako bi se korisnicima osigurale koherentne i usmjerene mogućnosti financiranja.

4.2   Koordinacija sa zajedničkom poljoprivrednom politikom i zajedničkom ribarstvenom politikom

1.

EPFRR sastavni je dio zajedničke poljoprivredne politike i dopunjuje mjere u okviru Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi kojim se pruža izravna potpora poljoprivrednicima i podupiru tržišne mjere. Zbog toga države članice zajedno upravljaju tim intervencijama kako bi maksimalno pojačale sinergije i povećale dodanu vrijednost potpore Unije.

2.

Cilj je EPFR-a ostvarivanje ciljeva reformirane zajedničke ribarstvene politike i integrirane pomorske politike. Zbog toga države članice koriste EPFR kako bi podržale nastojanja da se poboljša prikupljanje podataka i pojača kontrola te kako bi osigurale da se teži stvaranju sinergija i u potpori prioriteta integrirane pomorske politike, kao što je znanje o moru, pomorsko prostorno planiranje, integrirano upravljanje priobalnim područjem, integrirani pomorski nadzor, zaštita morskog okoliša i biološke raznolikosti te prilagodba negativnim utjecajima klimatskih promjena na priobalna područja.

4.3   Obzor 2020. i drugi programi Unije u području istraživanja i inovacija

1.

Države članice i Komisija streme jačanju koordinacije i komplementarnosti između ESI fondova i programa Obzor 2020., Programa za konkurentnost trgovačkih društava i malih i srednjih poduzeća (COSME) u skladu s Uredbom (EU) br. 1287/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća (1) te drugih relevantnih programa financiranja Unije kojima se upravlja centralizirano, istodobno određujući jasnu podjelu područja intervencija među njima.

2.

Države članice razvijaju nacionalne i/ili regionalne strategije „pametne specijalizacije”, a prema potrebi, i u skladu s nacionalnim programom reforme. Takve strategije mogu biti uključene u nacionalni ili regionalni strateški okvir javnih politika za „pametnu specijalizaciju” ili imati oblik takvog okvira. Strategije pametne specijalizacije razvijaju se uključivanjem nacionalnih ili regionalnih upravljačkih tijela i dionika, kao što su sveučilišta i druge institucije visokog obrazovanja, industrija i socijalni partneri, u poduzetnički proces otkrivanja. Tijela na koja se izravno odnosi program Obzor 2020. blisko su povezana s tim procesom. Strategije pametne specijalizacije obuhvaćaju:

(a)

„prethodne aktivnosti” za pripremu regionalnih sudionika na području istraživanja i inovacija za sudjelovanje u programu Obzor 2020. („put do izvrsnosti”) razvijaju se izgradnjom kapaciteta; jača se komunikacija i suradnja između nacionalnih kontaktnih točaka u okviru programa Obzor 2020. i upravljačkih tijela ESI fondova.

(b)

„daljnjim aktivnostima” osiguravaju se sredstva za korištenje i širenje rezultata istraživanja i inovacija koji potječu iz programa Obzor 2020. i prijašnjih programa na tržište, uz poseban naglasak na stvaranju poslovnog okružja za poduzeća i industriju, uključujući i za MSP-ove, pogodnog za inovacije te usklađenog s prioritetima identificiranima za teritorije u relevantnoj strategiji pametne specijalizacije.

3.

Države članice u cijelosti koriste odredbe ove Uredbe kojima se omogućuje kombiniranje ESI fondova s resursima programa Obzor 2020. u okviru relevantnih programa koji se koriste za provedbu dijelova strategija iz točke 2. Nacionalnim i regionalnim tijelima pruža se zajednička potpora za oblikovanje i provedbu takvih strategija kako bi se prepoznale mogućnosti za zajedničko financiranje infrastruktura za istraživanje i inovacije koje su od europskog interesa, promicanje međunarodne suradnje, metodološku potporu kroz partnerske revizije, razmjenu dobre prakse te osposobljavanje širom regija.

4.

S ciljem oslobađanja njihova potencijala za izvrsnost u području istraživanja i inovacija na način koji je komplementaran s programom Obzor 2020. te kojim se stvaraju sinergije s programom Obzor 2020., države članice, a prema potrebi u skladu s člankom 4. stavkom 4. i regije, razmatraju sljedeće dodatne mjere, posebno zajedničkim financiranjem. Te se mjere sastoje od:

(a)

povezivanja izvrsne istraživačke institucije i slabije razvijene regije i manje uspješne države članice i regije u području istraživanja, razvoja i inovacija kako bi se stvorili novi ili poboljšali postojeći centri izvrsnosti u slabije razvijenim regijama, kao i u manje uspješnim državama članicama i regijama u području istraživanja, razvoja i inovacija;

(b)

izgradnje veza u slabije razvijenim regijama, kao i u manje uspješnim državama članicama i regijama u području istraživanja, razvoja i inovacija između inovativnih klastera priznate izvrsnosti;

(c)

uspostavljanja „katedre ERA” radi privlačenja vodećih znanstvenika, posebno u slabije razvijene regije i manje uspješne države članice i regije u području istraživanja, razvoja i inovacija;

(d)

podupire pristup međunarodnim mrežama istraživača i inovatora koji nisu dovoljno aktivni u Europskom istraživačkom prostoru (ERA) ili su iz slabije razvijenih regija, ili manje uspješnih država članica i regija u području istraživanja, razvoja i inovacija;

(e)

na odgovarajući način doprinosi europskim partnerstvima za inovacije;

(f)

nacionalne institucije i/ili klasteri izvrsnosti pripremaju za sudjelovanje u zajednicama znanja i inovacija (ZZI) Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT); i

(g)

uz sufinanciranje iz programa „Aktivnosti Marie Sklodowska-Curie” organiziraju visokokvalitetni međunarodni programi mobilnosti istraživača.

Države članice nastoje prema potrebi i u skladu s člankom 70. upotrebljavati fleksibilnost kako bi se dala potpora operacijama izvan programskog područja, s dovoljnom razinom investicija kako bi se postigla kritična masa za provedbu tih mjera iz prvog podstavka na najdjelotvorniji mogući način.

4.4   Financiranje demonstracijskih projekata u okviru pričuve za nove sudionike (NER 300) (2)

1. Države članice osiguravaju koordiniranost financiranja iz ESI fondova s potporom iz programa NER 300, u okviru kojega se koriste prihodi od dražbe 300 milijuna dozvola rezerviranih u okviru pričuve za nove sudionike Europskog sustava trgovanja emisijama.

4.5   Program za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) (3) i pravna stečevina u području okoliša

1.

Države članice i Komisija kroz jaču tematsku usmjerenost u programima i primjenu načela održivog razvoja u skladu s člankom 8. iskorištavaju sinergije s instrumentima Unije za politike (financijskim i nefinancijskim instrumentima) za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama, zaštitu okoliša i učinkovito korištenje resursa.

2.

Države članice potiču i prema potrebi i u skladu s člankom 4. osiguravaju komplementarnost i koordiniranost s programom LIFE, posebno s integriranim projektima na području prirode, biološke raznolikosti, vode, otpada, zraka, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama. Takva se koordiniranost postiže mjerama kao što su promicanje financiranja aktivnosti kroz ESI fondove kojima se dopunjuju integrirani projekti u okviru LIFE-a te promicanjem primjene rješenja, metoda i pristupa odobrenih u okviru LIFE-a, uključujući, između ostalog, i ulaganja u zelenu infrastrukturu, energetsku učinkovitost, ekološke inovacije, rješenja na temelju ekosustava i usvajanje povezanih inovativnih tehnologija.

3.

Relevantni sektorski planovi, programi ili strategije (uključujući prioritetni akcijski okvir, plan upravljanja riječnim slivovima, plan gospodarenja otpadom, plan ublažavanja ili strategiju prilagođavanja) mogu poslužiti kao koordinacijski okvir ako je za područja u pitanju predviđena potpora.

4.6   ERASMUS + (4)

1.

Države članice trude se koristiti ESI fondove za integriranje alata i metoda uspješno razvijenih i testiranih u okviru programa „Erasmus +” kako bi ostvarili maksimalan društveni i gospodarski učinak ulaganja u ljude te, između ostalog dali zamah inicijativama mladih i građanskim projektima.

2.

Države članice promiču i osiguravaju u skladu s člankom 4. učinkovitu koordinaciju između ESI fondova i programa „Erasmus +” na nacionalnoj razini jasnim razlikovanjem vrsta ulaganja i ciljnih skupina koje se podupiru. Države članice pokušavaju ostvariti komplementarnost u pogledu financiranja aktivnosti na području mobilnosti.

3.

Koordiniranost se ostvaruje uspostavom odgovarajućih mehanizama suradnje između upravljačkih tijela i nacionalnih agencija uspostavljenih u okviru programa „Erasmus +”, koji mogu poticati transparentnu i dostupnu komunikaciju s građanima na razini Unije, na nacionalnoj i regionalnoj razini.

4.7   Program Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) (5)

1.

Države članice promiču i, u skladu s člankom 4. stavkom 6., osiguravaju učinkovitu koordinaciju između Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i potpore koja se osigurava iz ESI fondova u okviru tematskih ciljeva zapošljavanja i socijalne uključenosti. Ta učinkovita koordinacija obuhvaća koordinaciju potpore iz EaSI-jeve osi EURES s aktivnostima koje povećavaju transnacionalnu mobilnost radne snage koja se podupire iz ESF-a u svrhu poticanja geografske mobilnosti radnika i povećavanja mogućnosti zaposlenja, kao i koordinaciju između potpore ESI fondova za samozapošljavanje, poduzetništvo, otvaranje novih poduzeća i društvenog poduzetništva te EaSI-jeve potpore u sklopu mikrofinanciranja i osi društvenog poduzetništva.

2.

Države članice nastoje ojačati najuspješnije mjere razvijene u okviru potprograma Progress EaSI -ja, posebno mjere koje se odnose na socijalne inovacije i eksperimentiranje na području socijalne politike uz potporu ESF-a.

4.8   Instrument za povezivanje Europe (CEF) (6)

1.

Kako bi se maksimalno povećala europska dodana vrijednost na području prometa, telekomunikacija i energije, države članice i Komisija osiguravaju planiranje intervencija EFRR-a i Kohezijskog fonda u bliskoj suradnji uz potporu CEF-a, tako da se osigura komplementarnost, izbjegne udvostručavanje napora i osiguraju optimalne poveznice različitih vrsta infrastrukture na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te širom Unije. Najveći mogući učinak poluge različitih financijskih instrumenata osigurava se za projekte koji imaju značaj za Uniju i unutarnje tržište, a posebno projekte kojima se primjenjuju prioritetne prometne i energetske mreže te mreže digitalne infrastrukture identificirane u odgovarajućim političkim okvirima transeuropske mreže kako bi se izgradila nova infrastruktura i značajno poboljšala postojeća infrastruktura.

2.

U području prometa investicijsko planiranje temelji se na stvarnim i predviđenim prometnim potrebama te se njima identificiraju veze koje nedostaju i prometni zastoji, uzimajući usklađenim pristupom u obzir razvoj prekograničnih veza Unije i razvijajući veze širom regija unutar jedne države članice. Ulaganjem u regionalnu povezivost sa sveobuhvatnom transeuropskom mrežom (TEN-T) i središnjom mrežom TEN-T osigurava se da urbana i ruralna područja imaju koristi od mogućnosti koje se stvaraju velikim mrežama.

3.

Određivanje prioriteta ulaganja koja imaju učinak izvan određene države članice, posebno onih koji su dio koridora središnje mreže TEN-T, koordinira se s planiranjem mreže TEN-T i provedbenim planovima za koridore središnje mreže, tako da ulaganja iz EFRR-a i Kohezijskog fonda u prometnu infrastrukturu budu u cijelosti u skladu sa smjernicama za TEN-T.

4.

Države članice usredotočuju se na održive oblike prometa i održivu urbanu mobilnost te ulaganje u područja koja nude najveću europsku dodanu vrijednost, uzimajući u obzir potrebu poboljšavanja kvalitete, dostupnosti i pouzdanosti usluga prijevoza kako bi se promicao javni prijevoz. Nakon što budu identificirana, u ulaganjima se određuju prioriteti ovisno o njihovu doprinosu mobilnosti, održivosti, smanjenju emisije stakleničkih plinova i jedinstvenom europskom prometnom prostoru, u skladu s vizijom iz Bijele knjige pod nazivom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – put prema konkurentnom prometnom sustavu unutar kojeg se učinkovito gospodari resursima”, naglašavajući da je u prometnom sektoru potrebno znatno smanjenje emisije stakleničkih plinova. Na temelju prethodne procjene njihova učinka na okoliš, treba promicati doprinos projekata održivim europskim mrežama transporta tereta razvojem vodenih putova po kopnu.

5.

ESI fondovima osiguravaju se lokalne i regionalne infrastrukture i njihova povezanost s prioritetnim mrežama Unije na području energije i telekomunikacija.

6.

Države članice i Komisija uspostavljaju odgovarajuću koordinaciju i mehanizme tehničke podrške radi osiguravanja komplementarnosti i učinkovitog planiranja mjera na području informacijsko-komunikacijskih tehnologija kako bi se u cijelosti iskoristili različiti instrumenti Unije (ESI fondovi, CEF, transeuropske mreže, Obzor 2020.) za financiranje širokopojasnih mreža i infrastrukture digitalnih usluga. Pri odabiru najprikladnijeg instrumenta financiranja uzima se u obzir potencijal operacije za ostvarivanje prihoda i njezina razina rizika kako bi se javna sredstva iskoristila na najučinkovitiji način. Države članice trebaju u kontekstu evaluacije prijava za potporu iz ESI fondova voditi računa o evaluacijama operacija povezanih s onima koje su prijavljene za CEF, ali nisu odabrane, ne dovodeći time u pitanje završnu odluku o odabiru koju donosi upravljačko tijelo.

4.9   Instrument pretpristupne pomoći, Europski instrument za susjedstvo i Europski fond za razvoj

1.

Države članice i Komisija nastoje, u skladu sa svojim nadležnostima, pojačati koordinaciju između vanjskih instrumenata i ESI fondova kako bi poboljšale učinkovitost ostvarenja višestrukih ciljeva politike Unije. Posebno je važna koordiniranost i komplementarnost s Europskim fondom za razvoj, predpristupnim instrumentom i Europskim instrumentom za susjedstvo.

2.

Da bi podržale dublju teritorijalnu integraciju, države članice nastoje iskoristiti sinergije između aktivnosti teritorijalne suradnje u okviru kohezijske politike i Europskog instrumenta za susjedstvo, posebno u pogledu aktivnosti prekogranične suradnje, uzimajući u obzir potencijal koji nudi EGTS.

5.   HORIZONTALNA NAČELA IZ ČLANAKA 5., 7. I 8. TE MEĐUSEKTORSKI CILJEVI POLITIKE

5.1   Partnerstvo i upravljanje na više razina

1.

U skladu s člankom 5. države članice poštuju načelo partnerstva i upravljanja na više razina kako bi olakšale ostvarivanje socijalne, ekonomske i teritorijalne kohezije te prioriteta Unije za pametan, održiv i uključiv rast. Radi poštovanja tih načela potrebne su koordinirane aktivnosti, posebno između različitih razina upravljanja, koje se provode u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, uključujući operativnom i institucionalnom suradnjom, posebno u pogledu izrade i provedbe sporazuma o partnerstvu i programa.

2.

Države članice ispituju potrebu za jačanjem institucionalnog kapaciteta partnera kako bi razvile svoj potencijal za doprinos djelotvornosti partnerstva.

5.2   Održivi razvoj

1.

Države članice i upravljačka tijela u svim fazama provedbe osiguravaju potpuno uključivanje održivog razvoja u ESI fondove, poštovanje načela održivog razvoja utvrđenih u članku 3. stavku 3. UEU-a te poštovanja obveze uključivanja zahtjeva za zaštitu okoliša u skladu s člankom 11. i načela „onečišćivač plaća”, utvrđenog u članku 191. stavku 2. UFEU-a.

Upravljačka tijela poduzimaju mjere tijekom cijeloga programskog ciklusa radi izbjegavanja ili smanjivanja štetnih učinaka za okoliš ili intervencija te osiguravanja istinskih društvenih, okolišnih i klimatskih koristi. Radnje koje treba poduzeti mogu obuhvaćati slijedeće:

(a)

izravnim ulaganjima u opcije u okviru kojih se resursi najučinkovitije koriste i koje su najodrživije;

(b)

izbjegavanjem ulaganja koja mogu imati znatan negativan učinak na okoliš i klimu te podržavanjem aktivnosti ublažavanja svih preostalih učinaka;

(c)

uzimanjem u obzir dugoročne perspektive pri usporedbi troškova životnog ciklusa alternativnih opcija ulaganja;

(d)

većom primjenom zelene javne nabave.

2.

Države članice razmatraju ublažavanje klimatskih promjena i potencijal prilagodbe ulaganja koja se podupiru iz ESI fondova, u skladu s člankom 8. te osiguravaju da su otporni na učinke klimatskih promjena i prirodnih katastrofa kao što su povećani rizici od poplava, suša, toplotnih udara, šumskih požara i ekstremnih vremenskih uvjeta.

3.

Ulaganja su u skladu s hijerarhijom upravljanja vodom, u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), s naglaskom na opcijama za upravljanje potražnjom. Alternativne opcije opskrbe uzimaju se u obzir samo ako je potencijal za štednju i učinkovitost potrošnje vode iscrpljen. Javne intervencije u sektoru gospodarenja otpadom nadopunjuju napore privatnog sektora, posebno na području odgovornosti proizvođača. Ulaganja potiču inovativne pristupe kojima se promiče visok stupanj recikliranja. Ulaganja su usklađena s hijerarhijom na području gospodarenja otpadom, uspostavljenom Direktivom 2008/98/EC Europskog parlamenta i Vijeća (8). Izdaci povezani s biološkom raznolikošću i zaštitom prirodnih izvora u skladu su s Direktivom Vijeća 92/43/EEZ (9).

5.3   Promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i nediskriminacije

1.

U skladu s člankom 7., države članice i Komisija nastoje ostvariti cilj ravnopravnosti žena i muškaraca i poduzimaju odgovarajuće korake kako bi spriječile svaku vrstu diskriminacije tijekom pripreme, provedbe, praćenja i evaluacije operacija u okviru programa koji se sufinanciraju iz ESI fondova. U nastojanjima da ostvare ciljeve iz članka 7. države članice opisuju mjere koje će poduzeti, posebno u pogledu odabira operacija, određivanja ciljeva intervencija te mehanizama praćenja i izvješćivanja. Države članice također prema potrebi provode analize koje se odnose na ravnopravnost spolova. Posebne ciljane mjere posebno će se podupirati iz ESF-a.

2.

Države članice osiguravaju, u skladu s člancima 5. i 7., sudjelovanje relevantnih tijela zaduženih za promicanje ravnopravnosti spolova i nediskriminacije u partnerstvu te osiguravaju odgovarajuće strukture u skladu s nacionalnim praksama radi savjetovanja o ravnopravnosti spolova, nediskriminaciji i dostupnosti kako bi pružile nužno stručno znanje tijekom pripreme, praćenje i evaluacije ESI fondova.

3.

Upravljačka tijela provode evaluacije ili samoocjenjivanja u suradnji s odborima za praćenje, usredotočujući se na primjenu načela integriranja ravnopravnosti spolova.

4.

Države članice na odgovarajući način rješavaju potrebe zapostavljenih skupina kako bi im omogućile bolje uključivanje na tržište rada i tako im tako olakšale potpuno sudjelovanje u društvu.

5.4   Dostupnost

1.

Države članice i Komisija u skladu s člankom 7. poduzimaju odgovarajuće mjere sprečavanja bilo kakve diskriminacije na temelju invaliditeta. Upravljačka tijela tijekom cijelog životnog ciklusa programa osiguravaju mjere čija je svrha da svi proizvodi, roba, usluge i infrastruktura kojima je pristup slobodan ili su stavljeni na raspolaganje javnosti i koji se sufinanciraju iz ESI fondova budu dostupni svim građanima, uključujući građane s invaliditetom, u skladu s primjenjivim pravom, doprinoseći time okolini bez prepreka za osobe s invaliditetom i starije osobe. Posebno se osigurava dostupnost fizičkog okružja, prometa, informacijskih i komunikacijskih tehnologija kako bi se promicalo uključivanje zapostavljenih skupina, uključujući osobe s invaliditetom. Mjere koje treba poduzeti mogu uključivati izravna ulaganja u dostupnost u postojećim zgradama i uspostavljenim uslugama.

5.5   Rješavanje pitanja demografskih promjena

1.

Izazovi koji su rezultat demografskih promjena, uključujući posebno one povezane sa smanjenjem radno sposobnog stanovništva, većim udjelom umirovljenika u ukupnom stanovništvu i opadanjem stanovništva, uzimaju se u obzir na svim razinama. Države članice koriste ESI fondove, u skladu s odgovarajućim nacionalnim ili regionalnim strategijama, gdje takve strategije postoje, za rješavanje demografskih problema i stvaranje rasta u društvu koje stari.

2.

Države članice koriste ESI fondove, u skladu s odgovarajućim nacionalnim ili regionalnim strategijama kojima se olakšava uključivanje svih starosnih skupina, uključujući i poboljšan pristup obrazovanju i društvenu potporu strukturama s ciljem poboljšanja mogućnosti zapošljavanja starijih osoba i mladih te s težištem na regijama s visokim stopama nezaposlenosti mladih u usporedbi s prosječnom stopom u Uniji. Ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu usmjerena su na osiguranje dugog i zdravog radnog vijeka svih građana Unije.

3.

Da bi rješavale probleme u regijama koje su najviše pogođene demografskim promjenama, države članice posebno identificiraju mjere za:

(a)

podupiranje demografske obnove osiguravanjem boljih uvjeta za obitelji i bolje ravnoteže između karijere i obiteljskog života;

(b)

povećanje zaposlenosti, jačanje produktivnosti i poboljšanje gospodarskih rezultata ulaganjem u obrazovanje, informacijsko-komunikacijske tehnologije i istraživanje te inovacije;

(c)

usredotočenje na prikladnost i kvalitetu obrazovanja, stručnog usavršavanja i struktura socijalne potpore, a prema potrebi, i na učinkovitost sustava socijalne zaštite;

(d)

promicanje najisplativije zdravstvene skrbi i dugoročne njege, uključujući ulaganje u e-zdravstvo, e-njegu i infrastrukturu.

5.6   Ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama

U skladu s člankom 8. ublažavanje klimatskih promjena, prilagodba tim promjenama i sprečavanje rizika uključuje se u pripremu i provedbu sporazuma o partnerstvu i programa.

6.   MEHANIZMI ZA RJEŠAVANJE KLJUČNIH TERITORIJALNIH PITANJA

6.1

Države članice uzimaju u obzir geografske ili demografske značajke i poduzimaju mjere za rješavanje specifičnih teritorijalnih pitanja svake regije kako bi oslobodile svoj specifični razvojni potencijal, što im također pomaže u ostvarenju pametnog, održivog i uključivog rasta na najučinkovitiji način.

6.2

Odabir tematskih ciljeva i njihova kombinacija, kao i odabir odgovarajućih investicijskih prioriteta i prioriteta Unije te specifičnih zadanih ciljeva odražavaju potrebe i potencijal za pametan, održiv i uključiv rast svake države članice i regije.

6.3

Tijekom pripremanja sporazuma o partnerstvu i programa države članice stoga uzimaju u obzir da veliki društveni izazovi s kojima se danas suočava Unija – globalizacija, demografske promjene, propadanje okoliša, migracije, klimatske promjene, iskorištavanje energije, gospodarske i društvene posljedice krize – mogu imati različite učinke u različitim regijama.

6.4

Kako bi se ostvario integrirani teritorijalni pristup rješavanju teritorijalnih problema, države članice omogućavaju da programi financirani iz ESI fondova odražavaju raznolikost europskih regija, u smislu zaposlenosti i značajki tržišta radne snage, međuovisnosti između različitih sektora, uhodanih načina putovanja na posao i s posla, starenja stanovništva i demografskih kretanja, kulturnih i krajobraznih svojstava te osobitosti nasljeđa, mogućih opasnosti od klimatskih promjena i njihova učinka, korištenja zemlje i ograničenosti resursa, uključujući i obnovljive resurse, institucionalne i upravne mehanizme, povezivost i dostupnost te poveznice između ruralnih i urbanih područja. U skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) države članice i regije poduzimaju stoga sljedeće korake za pripremu svojih sporazuma o partnerstvu i programa:

(a)

analiza značajki, razvojnog potencijala i kapaciteta države članice ili regije, posebno u pogledu ključnih izazova identificiranih u strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, nacionalnim programima reforme, gdje je prikladno, relevantnih preporuka za pojedinu zemlju donesenih u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantnih preporuka Vijeća donesenih u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a;

(b)

Procjena glavnih pitanja koje regija ili država članica treba riješiti, identificiranje prepreka i poveznica koje nedostaju te nedostataka na području inovacija, uključujući nedostatak kapaciteta za planiranje i provedbu koji onemogućuju dugoročni potencijal za rast i stvaranje radnih mjesta. To je temelj za utvrđivanje mogućih područja i aktivnosti za određivanje strateških prioriteta, intervencija i koncentracije;

(c)

procjena međusektorskih, međusudskih i prekograničnih koordinacijskih izazova, posebno u kontekstu makroregionalnih strategija i strategija zatvorenih mora;

(d)

utvrđivanje koraka za ostvarivanje bolje koordinacije na različitim teritorijalnim razinama, uzimajući u obzir odgovarajuće teritorijalno mjerilo i kontekst za izradu politika, kao i institucionalni i pravni okvir država članica, i različitih izvora financiranja kako bi se osigurao integriran pristup kojim se strategija Unije za pametan, održiv i uključiv rast povezuje s regionalnim i lokalnim sudionicima.

6.5.

Da bi se uzeo u obzir cilj teritorijalne kohezije, države članice i regije, osiguravaju, posebno, da se cjelokupnim pristupom promicanju pametnog, održivog i uključivog rasta na područjima o kojima je riječ:

(a)

odražava ulogu gradova, urbanih i ruralnih područja, ribarskih i priobalnih područja i područja koja imaju specifične geografska ili demografska ograničenja;

(b)

uzimaju u obzir posebni problemi najudaljenijih regija, najsjevernijih regija s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoka, pograničnih i planinskih regija;

(c)

bavi urbano-ruralnim poveznicama u smislu pristupa pristupačnoj, visoko kvalitetnoj infrastrukturi i uslugama, te problema u regiji s visokom koncentracijom društveno marginaliziranih zajednica.

7.   AKTIVNOSTI SURADNJE

7.1   Koordinacija i komplementarnost

1.

Države članice nastoje ostvariti komplementarnost između aktivnosti suradnje i drugih aktivnosti koje se podupiru iz ESI fondova.

2.

Države članice osiguravaju učinkovit doprinos aktivnosti suradnje ciljevima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te organiziranost suradnje s ciljem potpore širih političkih ciljeva. Kako bi to ostvarile, države članice i Komisija omogućavaju, u skladu sa svojim nadležnostima, komplementarnost i koordinaciju s drugim programima ili instrumentima koje financira Unija.

3.

Kako bi ojačale učinkovitost kohezijske politike, države članice nastoje ostvariti koordinaciju i komplementarnost između programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” i cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, posebno radi osiguravanja usklađenog planiranja i olakšavanja velikih ulaganja.

4.

Države članice, gdje je prikladno, osiguravaju da ciljevi makroregionalnih strategija i strategija zatvorenih mora tvore cjelinu s ukupnim strateškim planiranjem, u sporazumima o partnerstvu, u skladu s člankom 15. stavkom 2. ove Uredbe, i u programima u regijama i državama članicama o kojima je riječ, u skladu s odgovarajućim odredbama pravila za pojedine fondove. Države članice također nastoje osigurati da se provedba makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena, ondje gdje su uspostavljene, podupire iz ESI fondova u skladu s člankom 15. stavkom 2. ove Uredbe i odgovarajućim odredbama pravila za pojedine fondove te sukladno potrebama programskog područja koje utvrde države članice. Da bi se osigurala učinkovita provedba, treba postojati i koordinacija s drugim instrumentima koje financira Unija te drugim relevantnim instrumentima.

5.

Države članice, gdje je prikladno, upotrebljavaju mogućnost provedbe međuregionalnih i transnacionalnih aktivnosti s korisnicima koji se nalaze u najmanje jednoj drugoj državi članici u okviru operativnih programa cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, uključujući i provedbu odgovarajućih istraživanja i inovacijskih mjera na osnovi njihove strategije „pametne specijalizacije”.

6.

Države članice i regije na najbolji način upotrebljavaju programe teritorijalne suradnje u prevladavanju prepreka suradnji izvan administrativnih granica, doprinoseći strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i jačanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. U tom kontekstu posebna je pozornost posvećena regijama obuhvaćenima člankom 349. UFEU-a.

7.2   Prekogranična, transnacionalna i međuregionalna suradnja u okviru EFRR-a

1.

Države članice i regije nastoje iskoristiti suradnju kako bi postigle kritičnu masu, između ostalog, na području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, istraživanja i inovacija te kako bi promicale razvoj zajedničkih pristupa pametne specijalizacije i partnerstva među obrazovnim ustanovama. Međuregionalna suradnja, gdje je prikladno, obuhvaća poticanje suradnje između inovativnih intenzivno-istraživačkih klastera i razmjene između istraživačkih ustanova, uzimajući u obzir iskustvo „Regija znanja” i „Istraživačkog potencijala u konvergencijskim i najudaljenijim područjima” iz 7. okvirnog programa za istraživanje.

2.

Države članice i regije nastoje, u područjima o kojima je riječi, iskorištavati prekograničnu i transnacionalnu suradnju u svrhu:

(a)

osiguravanja da područja koja dijele glavne geografske značajke (otoci, jezera, rijeke, morski bazeni ili planinski lanci) podupiru zajedničko upravljanje i promicanje svojih prirodnih resursa;

(b)

iskorištavanja ekonomije u razmjerima koji se mogu ostvariti, posebice u smislu ulaganja koja se odnose na zajedničko korištenje javnih službi;

(c)

promicanja usklađenog planiranja i razvoja prekogranične mrežne infrastrukture, posebno nedostajućih prekograničnih veza i interoperabilnih načina prijevoza neškodljivih za okoliš u većim geografskim područjima;

(d)

ostvarivanja kritične mase, posebno n području istraživanja i inovacija te informacijsko-komunikacijskih tehnologija, obrazovanja i u vezi s mjerama poboljšanja konkurentnosti MSP-ova;

(e)

jačanja prekograničnih usluga tržišta rada kako bi se poticala mobilnost radnika preko granica;

(f)

poboljšavanja prekograničnog upravljanja.

3.

Države članice i regije nastoje iskoristiti međuregionalnu suradnju kako bi se ojačala djelotvornost kohezijske politike poticanjem razmjena iskustava između regija i gradova kako bi se poboljšao oblikovanje i provedba programa u okviru cilja „Ulaganja za rast i radna mjesta” i cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

7.3   Doprinos središnjim programima makroregionalne strategije i strategije morskih bazena

1.

U skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. ove Uredbe i odgovarajućim odredbama pravila za pojedine fondove države članice nastoje osigurati uspješnu mobilizaciju sredstava Unije za makroregionalne strategije i strategije morskih bazena sukladno potrebama programskog područja koje utvrđuju države članice. Uspješna se mobilizacija može, između ostalog, postići određivanjem prioritetnih operacija koje proizlaze iz makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena, tako da se za njih organiziraju posebni pozivi ili da se tim operacijama u selekcijskom postupku da prioritet utvrđivanjem operacija koje se mogu zajednički financirati iz različitih programa.

2.

Države članice razmatraju korištenje odgovarajućih transnacionalnih programa kao okvira za potporu nizu politika i fondova potrebnih za provedbu makroregionalne strategije i strategije morskih bazena.

3.

Države članice promiču, gdje je prikladno, korištenje ESI fondova u kontekstu makroregionalnih strategija za stvaranje europskih transportnih koridora, uključujući i potporu modernizaciji carinske službe, sprečavanje, pripravnost i odgovor na prirodne katastrofe, gospodarenje vodom na razini riječnih slivova, zelena infrastruktura, integrirana pomorska suradnja preko granica i sektora, istraživanje i investiranje i informacijsko-komunikacijsko tehnološke mreže, te upravljanje zajedničkim pomorskim resursima u morskom bazenu te zaštita morske biološke raznolikosti.

7.4   Transnacionalna suradnja u okviru ESF-a

1.

Države članice nastoje rješavati područja javnih politika utvrđena u relevantnim preporukama Vijeća kako bi se maksimalno povećalo međusobno učenje.

2.

Države članice, gdje je prikladno, odabiru teme za transnacionalne aktivnosti i uspostavljaju prikladne mehanizme provedbe u skladu sa svojim specifičnim potrebama.

(1)  Uredba (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa za konkurentnost trgovačkih društava i malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014. – 2020.) i stavljanju van snage Odluka br. 1639/2006/EZ (Vidi stranicu 33 ovog Službenog lista).

(2)  Odluka Komisije br. 2010/670/EU od 3. studenoga 2010. o kriterijima i mjerama financiranja komercijalnih demonstracijskih projekata čiji je cilj ekološki sigurno hvatanje i geološko skladištenje CO2 te demonstracijskih projekata za inovacijske tehnologije na području obnovljivih izvora energije u okviru sustava trgovanja kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice uspostavljenog Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 290, 6.11.2010., str. 39.)

(3)  Uredba (EU) br 1293/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11 prosinca 2013 o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 614/2007 (Vidi stranicu 185 ovog Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11 prosinca 2013 o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (Vidi stranicu 50 ovog Službenog lista).

(5)  Uredba (EU) br 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11 prosinca 2013 o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijlne inovacije ("EaSI") i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress (Vidi stranicu 238 ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11 prosinca 2013 o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013., str. 129).

(7)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike.

(8)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih Direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3).

(9)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.)


PRILOG II.

METODA ODREĐIVANJA OKVIRA ZA PROCJENU OSTVARENJA POSTIGNUĆA

1.

Okvir za procjenu ostvarenja postignuća sastoji se od ključnih etapa utvrđenih za svaki prioritet, osim prioriteta namijenjenih tehničkoj pomoći i programa namijenjenih financijskim instrumentima u skladu s člankom 39., za 2018. godinu i ciljeva utvrđenih za 2023. Ključne etape i ciljevi predstavljaju se u skladu s formatom iznesenim u tablici 1.

Tablica 1:.   Uobičajeni format okvira za procjenu ostvarenja postignuća

Prioritet

Pokazatelj i mjerna jedinica, prema potrebi

 

Ključna etapa u 2018. godini

Cilj za 2023.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.

Ključne etape su prijelazni ciljevi, izravno povezani s postizanjem specifičnog cilja pojedinog prioriteta, tamo gdje je to prikladno, kojima se izražava predviđeni napredak prema ciljevima zadanima za kraj razdoblja. Ključne etape utvrđene za 2018. obuhvaćaju financijske pokazatelje, pokazatelje učinka i gdje je prikladno, pokazatelje rezultata, koji su usko povezani s intervencijama u javnim politikama kojima je dana potpora. Pokazatelji rezultata ne uzimaju se u obzir za potrebe članka 22. stavaka 6. i 7. Ključne etape mogu se osmisliti i za glavne provedbene korake.

3.

Ključne etape i ciljevi su:

(a)

realistični, ostvarivi, relevantni i prenose bitne informacije o napretku pojedinog prioriteta;

(b)

dosljedni s obzirom na prirodu i osobine specifičnih ciljeva prioriteta;

(c)

transparentni, s objektivno provjerljivim ciljevima i utvrđenim te, po mogućnosti, javno dostupnim podacima o izvorima;

(d)

provjerljivi, bez nametanja nerazmjernog administrativnog opterećenja;

(e)

dosljedni u svim programima, gdje je to primjenjivo.

4.

Ciljevi za 2023. za određeni prioritet utvrđuju se tako da se u obzir uzme iznos pričuve za ostvarenje postignuća povezan s tim prioritetom.

5.

Država članica može u opravdanim slučajevima, kao što su značajna promjena okolnosti u gospodarstvu, okolišu ili na tržištu rada u državi članici ili regiji, a uz izmjene koje su posljedica promjene količine sredstava dodijeljenih nekom prioritetu, predložiti promjenu ključnih etapa i ciljeva u skladu s člankom 30.

PRILOG III.

ODREDBE ZA ODREĐIVANJE OPSEGA I RAZINE OBUSTAVE OBVEZA ILI PLAĆANJA IZ ČLANKA 23. STAVKA 11.

1.   ODREĐIVANJE RAZINE OBUSTAVE OBVEZA

Najveću razinu obustave koja se primjenjuje na neku državu članicu u prvom se redu određuje uzimajući u obzir gornje granice iz članka 23. stavka 11. trećeg podstavka točaka od (a) do (c); Ta se razina smanjuje ako su ispunjeni jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)

ako stopa nezaposlenosti u državi članici u godini koja prethodi događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9. premašuje prosječnu stopu u Uniji za više od dva postotna boda, najveća se razina obustave smanjuje za 15 %;

(b)

ako stopa nezaposlenosti u državi članici u godini koja prethodi događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9. premašuje prosječnu stopu u Uniji za više od pet postotnih bodova, najveća se razina obustave smanjuje za 25 %;

(c)

ako stopa nezaposlenosti u državi članici u godini koja prethodi događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9. premašuje prosječnu stopu u Uniji za više od osam postotnih bodova, najveća se razina obustave smanjuje za 50 %;

(d)

ako udio ljudi kojima prijeti opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti u državi članici premašuje prosječnu stopu u Uniji za više od 10 postotnih bodova u godini koja prethodi događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9. najveća se razina obustave smanjuje za 20 %;

(e)

ako u državi članici dođe do realnog smanjenja BDP-a dvije ili više godina za redom prije događaja koji je pokretač iz članka 23. stavka 9., najveća se razina obustave smanjuje za 20 %;

(f)

ako se obustava odnosi na obveze za godine 2018., 2019. ili 2020., njezina se razina smanjuje sukladno primjeni članka 23. stavka 11., na sljedeći način:

i.

za 2018. razina obustave smanjuje se za 15 %;

ii.

za 2019. razina obustave smanjuje se za 25 %;

iii.

za 2020. razina obustave smanjuje se za 50 %;

Ukupno smanjenje razine obustave koje proizlazi iz primjene točaka od (a) do (f) ne prelazi 50 %.

Ako se situacija opisana u točki (b) ili (c) dogodi istodobno s uvjetima iz točaka (d) i (e), obustava se odgađa za godinu dana.

2.   ODREĐIVANJE OPSEGA OBUSTAVE OBVEZA U PROGRAMIMA I PRIORITETIMA

Obustava obveza koja se primjenjuje na državu članicu u prvom redu ima proporcionalan učinak na programe i prioritete.

Međutim, sljedeći programi i prioriteti isključuju se iz opsega obustave:

i.

programi ili prioriteti na koje se već odnosi odluka o obustavi usvojena u skladu s člankom 23. stavkom 6.;

ii.

programi ili prioriteti koji će dobivati veća financijska sredstva nakon što Komisija u skladu s člankom 23. stavkom 1. u godini događaja iz članka 23. stavka 9. koji je pokretač uputi zahtjev za reprogramiranjem;

iii.

programi ili prioriteti koji su, unutar dvije godine koje su prethodile događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9., nakon usvajanja odluke u skladu s člankom 23. stavkom 5. dobili veća financijska sredstva;

iv.

programi ili prioriteti koji imaju iznimnu važnost za suočavanje s nepovoljnim gospodarskim i socijalnim uvjetima. Takvi programi ili prioriteti obuhvaćaju programe ili prioritete koji podupiru ulaganja od osobite važnosti za Unije, povezana s Inicijativom za zapošljavanje mladih. Programi ili prioriteti mogu se smatrati iznimno važnima kada se njima podupiru ulaganja povezana s provedbom preporuka upućenih dotičnoj državi članici u okviru Europskog semestra i namijenjenih strukturnim reformama, ili pak povezana s prioritetima za smanjenje siromaštva ili financijskim instrumentima za konkurentnost MSP-ova.

3.   ODREĐIVANJE KONAČNE RAZINE OBUSTAVE OBVEZA ZA PROGRAME KOJI SU OBUHVAĆENI SUSPENZIJOM.

Isključivanje prioriteta unutar nekog programa provodi se smanjivanjem obveze programa razmjerno sredstvima dodijeljenima tom prioritetu.

Razina obustave koja se primjenjuje na obveze programa jest ona koja je potrebna za postizanje ukupne razine obustave utvrđene u točki 1.

4.   ODREĐIVANJE OPSEGA I RAZINE OBUSTAVE PLAĆANJA

Programi i prioriteti iz točke 2. podtočaka ii. do iv. također se isključuju iz opsega obustave plaćanja.

Razina obustave koja se mora primijeniti ne smije premašiti 50 % plaćanja za programe i prioritet.


PRILOG IV.

PROVEDBA FINANCIJSKIH INSTRUMENATA: SPORAZUMI O FINANCIRANJU

1.

Kad se financijski instrument provodi u skladu s točkama (a) i (b) članka 38. stavka 4. sporazum o financiranju uključuje uvjete za doprinose iz programa financijskom instrumentu i uključuje barem sljedeće instrumente:

(a)

investicijsku strategiju ili politiku koja obuhvaća provedbene mehanizme, financijske proizvode koji će se nuditi, ciljane krajnje primatelje i predviđenu kombinaciju s bespovratnim sredstvima (ako je prikladno);

(b)

poslovni plan ili jednakovrijedne dokumente za financijski instrument koji se povodi, uključujući očekivani učinak poluge iz članka 37. stavka 2.;

(c)

očekivane ciljne rezultate za koje se očekuje da će ih predmetni financijski instrument ostvariti kao doprinos specifičnim ciljevima i rezultatima mjerodavnog prioriteta;

(d)

odredbe za praćenje provedbe ulaganja i ponuda, uključujući izvještavanje financijskog instrumenta fondu fondova i/ili upravljačkom tijelu kako bi se osigurala sukladnost s člankom 46.;

(e)

zahtjeve u vezi s revizijom, kao što su minimalni zahtjevi za vođenje dokumentacije na razini financijskog instrumenta (i na razini fonda fondova ondje gdje je potrebno) i zahtjeve u vezi s održavanjem odvojenih evidencija za različite oblike potpore u skladu s člankom 37. stavcima 7. i 8. (kad je primjenjivo), uključujući odredbe i uvjete povezane s pristupom tijela za reviziju država članica, revizora Komisije i Europskog revizorskog suda dokumentima kako bi se osigurao jasan revizorski trag u skladu s člankom 40.;

(f)

zahtjeve i postupke za upravljanje doprinosom u fazama koji daje program u skladu s člankom 41. i za predviđanje ponuda, uključujući zahtjeve za fiducijarno/odvojeno računovodstvo propisano člankom 38. stavkom 6.;

(g)

zahtjeve i postupke za upravljanje kamatama i drugom dobiti u smislu članka 43., uključujući prihvatljive riznične operacije/ulaganja i odgovornosti i nadležnosti predmetnih stranaka;

(h)

odredbe u vezi s izračunom i plaćanjem troškova upravljanja ili naknade za upravljanje financijskim instrumentom;

(i)

odredbe u vezi s ponovnim korištenjem resursa koji se mogu pripisati potpori ESI fondova do isteka razdoblja prihvatljivosti u skladu s člankom 44.;

(j)

odredbe u vezi s korištenjem resursa koji se mogu pripisati potpori ESI fondova nakon isteka razdoblja prihvatljivosti u skladu s člankom 45. i izlaznom politikom za doprinos iz ESI fondova financijskog instrumenta;

(k)

uvjeti za moguće potpuno povlačenje ili djelomično povlačenje programskih doprinosa iz programa u financijske instrumente, uključujući fond fondova ako je to primjenjivo;

(l)

odredbe kojima se osigurava da tijela koja primjenjuju financijske instrumente upravljaju financijskim instrumentima neovisno i u skladu s relevantnim standardima struke, djeluju u isključivom interesu stranaka koje doprinose financijskom instrumentu;

(m)

odredbe za ukidanje financijskog instrumenta.

Nadalje, ako su financijski instrumenti organizirani kroz fond fondova, sporazum o financiranju između upravljačkog tijela i tijela koje provodi fond fondova moraju predvidjeti procjenu i odabir tijela koja provode financijske instrumente, uključujući pozive na iskaz interesa ili postupke javne nabave.

2.

Strateški dokumenti iz članka 38. stavka 8. za financijske instrumente provedene prema članku 38. stavku 4. točki (c) obuhvaćaju barem sljedeće elemente:

(a)

investicijsku strategija ili politiku financijskog instrumenta, opće uvjete predviđenih dužničkih proizvoda, ciljane primatelje i mjere kojima treba pružiti potporu;

(b)

poslovni plan ili jednakovrijedne dokumente za financijski instrument koji se povodi, uključujući očekivani učinak poluge iz članka 37. stavka 2.;

(c)

korištenje i ponovno korištenje sredstava koja se mogu pripisati ESI fondovima u skladu s člancima 43., 44. i 45.;

(d)

praćenje i izvješćivanje o provedbi financijskog instrumenta kako bi se osiguralo poštovanje članka 46.


PRILOG V.

DEFINICIJA FIKSNIH STOPA ZA PROJEKTE KOJI OSTVARUJU NETO PRIHOD

 

Sektor

Fiksne stope

1

CESTA

30  %

2

ŽELJEZNICA

20  %

3

GRADSKI PROMET

20  %

4

VODA

25  %

5

KRUTI OTPAD

20  %


PRILOG VI.

GODIŠNJA RASPODJELA ODOBRENIH SREDSTAVA ZA PREUZETE OBVEZE U RAZDOBLJU OD 2014. DO 2020.

Prilagođeni godišnji profil (uključujuči dodatno financiranje za Inicijativu za zapošljavanje mladih)

 

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Ukupno

(EUR, cijene iz 2011.)

44 677 333 745

45 403 321 660

46 044 910 729

46 544 721 007

47 037 288 589

47 513 211 563

47 924 907 446

325 145 694 739


PRILOG VII.

METODOLOGIJA DODJELE SREDSTAVA

Metoda dodjele sredstava za slabije razvijene regije prihvatljive u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 90. stavka 2. prvog podstavka točke (a).

1.

Svaka dodjela sredstava državi članici zbroj je sredstava dodijeljenih njezinim pojedinim prihvatljivim regijama razine NUTS 2, izračunanih u skladu sa sljedećim koracima:

(a)

apsolutni iznos (u EUR) određuje se množenjem broja stanovnika predmetne regije s razlikom između BDP-a predmetne regije po glavi stanovnika, koji se mjeri u PKM-u, i prosjeka BDP-a po glavi stanovnika EU-27 (u PKM-u);

(b)

na gore navedeni apsolutni iznos primjenjuje se postotak kako bi se odredila financijska omotnica predmetne regije; ovaj je postupak stupnjevan kako bi, u usporedbi s prosjekom EU-27, u vidu PKM-a, odražavao relativno blagostanje države članice u kojoj je smještena prihvatljiva regija, tj.:

i.

za regije država članica čija je razina BND-a po glavi stanovnika ispod 82 % prosjeka EU-27: 3,15 %;

ii.

za regije država članica čija je razina BND-a po glavi stanovnika između 82 % i 99 % prosjeka EU-27: 2,70 %;

iii.

za regije država članica čija je razina BND-a po glavi stanovnika iznad 99 % prosjeka EU-27: 1,65 %;

(c)

iznosu koji je dobiven u skladu s točkom (b) dodaje se, prema potrebi, iznos koji se dobije kao rezultat godišnje dodjele premije od 1 300 EUR po nezaposlenoj osobi, za broj nezaposlenih osoba u toj regiji koji premašuje broj osoba koje bi bile nezaposlene kad bi se primjenjivala prosječna stopa nezaposlenosti svih slabije razvijenih regija EU-a.

Metoda dodjele sredstava za tranzicijske regije prihvatljive na temelju cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 90. stavka 2. prvog podstavka točke (b).

2.

Svaka dodjela sredstava državi članici zbroj je sredstava dodijeljenih njezinim pojedinim prihvatljivim regijama razine NUTS 2, izračunanih u skladu sa sljedećim koracima:

(a)

utvrđivanjem najmanjeg i najvećeg teoretskog intenziteta potpore za svaku prihvatljivu tranzicijsku regiju. Najniža razina potpore određuje se prema prosječnom intenzitetu potpore po stanovniku po državi članici prije uvođenja regionalne sigurnosne mreže dodijeljene razvijenijim regijama te države članice. Ako u državi članice ne postoje razvijenije regije, najniža razina potpore odgovarat će početnom prosječnom intenzitetu potpore po stanovniku razvijenijih regija, tj. 19,80 EUR po stanovniku godišnje. Najviši iznos potpore odnosi se na teoretsku regiju u kojoj BDP po osobi iznosi 75 % prosjeka EU-27 i računa se metodom utvrđenom u stavku 1. točkama (a) i (b). U obzir se uzima 40 % iznosa dobivenog ovom metodom;

(b)

izračunom početnih sredstava dodijeljenih regiji, uzimajući u obzir regionalni BDP po stanovniku (u PKM) kroz linearnu interpolaciju BDP-a regije po stanovniku u usporedbi s EU-27;

(c)

iznosu koji je dobiven u skladu s točkom (b) dodaje se, prema potrebi, iznos koji se dobije kao rezultat godišnje dodjele premije od 1 100 EUR po nezaposlenoj osobi, za broj nezaposlenih osoba u toj regiji koji premašuje broj osoba koje bi bile nezaposlene kad bi se primjenjivala prosječna stopa nezaposlenosti svih slabije razvijenih regija.

Metoda dodjele sredstava za razvijenije regije prihvatljive na temelju cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 90. stavka 2. prvog podstavka točke (c).

3.

Ukupna početna teoretska financijska omotnica dobiva se umnoškom intenziteta potpore po stanovniku godišnje u iznosu od 19,80 EUR i prihvatljivog broja stanovnika.

4.

Udio svake dotične države članice iznosi zbroj udjela njenih prihvatljivih regija razine NUTS 2, koji se određuju na temelju sljedećih kriterija, ponderiranih kako je navedeno:

(a)

ukupno stanovništvo regije (ponder 25 %);

(b)

broj nezaposlenih osoba u regijama razine NUTS 2, u kojima je stopa nezaposlenosti iznad prosjeka svih razvijenijih regija (ponder 20 %);

(c)

broj zaposlenih koji se mora dodati da bi se postigao cilj iz strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast za regionalnu stopu zaposlenosti (u dobi od 20 do 64 godine) od 75 % (ponder 20 %);

(d)

broj osoba u dobi od 30 do 34 godine s diplomom tercijarnog obrazovanja koji se mora dodati da bi se postigao cilj iz strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast od 40 % (ponder 12,5 %);

(e)

broj osoba koje prijevremeno napuste sustav obrazovanja i osposobljavanja (u dobi između 18 i 24 godine) koji se mora oduzeti da bi se postigao cilj iz strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast od 10 % (ponder 12,5 %);

(f)

razlika između uočenog BDP-a regije (mjerenog u PKM-u) i teoretskog regionalnog BDP-a u slučaju da regija ima isti BDP po stanovniku kao najbogatija regija razine NUTS 2 (ponder 7,5 %);

(g)

stanovništvo regija razine NUTS 3 s gustoćom naseljenosti ispod 12,5 stanovnika po km2 (ponder 2,5 %).

Metoda dodjele za države članice prihvatljive u okviru Kohezijskog fonda prema članku 90. stavku 3.

5.

Ukupna teoretska financijska omotnica dobiva se umnoškom prosječnog intenziteta potpore po stanovniku godišnje u iznosu od 48 EUR i prihvatljivog broja stanovnika. A priori dodjela teoretske financijske omotnice za svaku prihvatljivu državu članicu odgovara postotku koji se zasniva na njezinom broju stanovnika, površini i nacionalnom blagostanju, a dobiva se na sljedeći način:

(a)

izračunavanje aritmetičke sredine udjela broja stanovnika i površine predmetne države članice u ukupnom broju stanovnika i površini svih prihvatljivih država članica. Međutim, ako udio države članice u ukupnom broju stanovnika premašuje njezin udio u ukupnoj površini za faktor pet ili više, što odražava iznimno visoku gustoću naseljenosti, za ovaj korak koristi se samo udio ukupnog broja stanovnika;

(b)

usklađivanje na taj način dobivenog postotka s koeficijentom koji predstavlja trećinu postotka u kojem BND po stanovniku dotične države članice, izmjeren u paritetima kupovne moći za razdoblje od 2008. do 2010., premašuje ili je manji od prosjeka BND-a po stanovniku svih prihvatljivih država članica (prosjek je izražen kao 100 %).

6.

Kako bi se odrazile znatne potrebe u smislu prometne i okolišne infrastrukture država članica koje su pristupile Uniji na dan ili nakon 1. svibnja 2004., njihov udio Kohezijskog fonda iznosi najmanje trećinu ukupnih sredstava koja su im dodijeljena nakon određivanja gornje granice kako je definirano u stavcima od 10. do 13. tijekom spomenutog razdoblja.

7.

Dodjela sredstava iz Kohezijskog fonda za države članice određene u članku 90. stavku 3. drugom podstavku postupno će se umanjivati tijekom razdoblja od sedam godina. Ta prijelazna potpora iznosit će 48 EUR po stanovniku 2014. godine i primjenjivat će se na ukupno stanovništvo države članice. Iznosi u sljedećim godinama bit će izraženi kao postotak iznosa definiranog za 2014, odnosno iznosit će 71 % 2015., 42 % 2016., 21 % 2017., 17 % 2018., 13 % 2019. i 8 % 2020.

Metoda dodjele sredstava za cilj „Europska teritorijalna suradnja” iz članka 4. Uredbe o ETS-u

8.

Iznos sredstava koja se dodjeljuju pojedinoj državi članici, kojom je obuhvaćena prekogranična i transnacionalna suradnja, te uključujući doprinos iz ERDF-a Europskom instrumentu za susjedstvo i Instrumentu pretpristupne pomoći, ponderirani su zbroj udjela stanovništva u graničnim regijama i udjela ukupnog stanovništva svake države članice. Ponder se određuje odnosnim udjelima prekograničnih i transnacionalnih dijelova. Udjeli sastavnica prekogranične i međudržavne suradnje iznose 77,9 % i 22,1 %.

Metoda dodjele sredstava dodatnog financiranja za regije iz članka 92. stavka 1. točke (e).

9.

Posebna dodatna dodjela sredstava koja odgovara potpori intenziteta od 30 EUR po stanovniku godišnje dodjeljivat će se najudaljenijim regijama razine NUTS 2 i sjevernim slabo naseljenim regijama. Iznos sredstava koja će se raspodijeliti po regijama i državama članicama bit će proporcionalan ukupnom broju stanovnika tih regija.

Najviša razina prijenosa iz fondova iz kojih se podupire kohezija

10.

Kako bi se doprinijelo ostvarivanju primjerene koncentracije sredstava za koheziju u najnerazvijenijim regijama i državama članicama te smanjenju nejednakosti u prosječnom intenzitetu potpore po stanovniku, najviša razina prijenosa (određivanje gornje granice) iz fondova za svaku pojedinu državu članicu iznosit će 2,35 % BDP-a države članice. Određivanje gornje granice provodit će se na godišnjoj osnovi i podlijegat će prilagodbama potrebnima kako bi se omogućila koncentracija sredstava na početku primjene Inicijative za zapošljavanje mladih te će se njime, ako to bude primjenjivo, proporcionalno umanjivati sve prijenose (osim na području razvijenijih regija i za cilj „Europska teritorijalna suradnja”) u dotičnu državu članicu kako bi se postigla najviša razina prijenosa. Za države članice koje su Uniji pristupile prije 2013. i čiji je prosječni realni rast BDP-a u razdoblju od 2008. – 2010. bio niži od -1 %, najviša stopa prijenosa iznosit će 2,59 %.

11.

Gornje granice iz prethodnog članka 10. uključuju doprinose iz EFRR-a za financiranje prekograničnog dijela Europskog instrumenta za susjedstvo i Instrumenta pretpristupne pomoći. Te gornje granice ne uključuju posebnu dodjelu u iznosu od 3 000 000 000 EUR za Inicijativu za zapošljavanje mladih.

12.

Izračuni BDP-a koje provodi Komisija zasnivaju se na statističkim podacima dostupnima u svibnju 2012. Pojedinačne nacionalne stope rasta BDP-a za razdoblje od 2014. do 2020., kako ih je predvidjela Komisija u svibnju 2012., primjenjuju se odvojeno za svaku državu članicu.

13.

Pravila iz stavaka 10. ne rezultiraju dodjelama sredstava po pojedinoj državi članici koja su viša od 110 % razine tih država u realnim iznosima za programsko razdoblje od 2007. – 2013.

Dodatne odredbe

14.

Za sve regije čiji je BDP po stanovniku (u PKM-u) korišten kao uvjet prihvatljivosti za programsko razdoblje od 2007. do 2013. i iznosio je manje od 75 % prosjeka EU-25, ali čiji je BDP po stanovniku veći od 75 % prosjeka EU-27, najmanja razina potpore u razdoblju od 2104. do 2020. u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” svake će godine biti jednaka iznosu od 60 % njihove prethodne indikativne prosječne godišnje dodjele obuhvaćene konvergencijskim ciljem, koju je izračunala Komisija unutar višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2007. do 2013.

15.

Nijedna tranzicijska regija ne prima manje od iznosa koji bi primala da je jedna od razvijenijih regija. Kako bi se odredila razina najmanjeg iznosa dodijeljenih sredstava, na sve regije čiji je BDP po stanovniku barem 75 % prosjeka EU-27 primijenit će se metoda raspodjele sredstava za razvijene regije.

16.

Najmanji iznos dodijeljenih sredstava iz fondova po državi članici jednak je 55 % ukupnih dodijeljenih sredstava za tu državu članicu u razdoblju od 2007. – 2013. Prilagodbe potrebne kako bi se ispunio taj uvjet primjenjuju se proporcionalno dodjeli sredstava iz fondova, što ne obuhvaća sredstva koja se dodjeljuju u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

17.

S ciljem suočavanja s posljedicama gospodarske krize po razinu blagostanja u državama članicama europodručja te radi poticanja rasta i stvaranja radnih mjesta u tim državama članicama, iz strukturnih fondova osigurat će se sljedeća dodatna sredstva:

(a)

1 375 000 000 EUR za razvijenije regije Grčke;

(b)

1 000 000 000 EUR za Portugal, koja će se raspodijeliti na sljedeći način: 450 000 000 EUR za razvijenije regije, od čega 150 000 000 EUR za Madeiru, 75 000 000 EUR za tranzicijske regije i 475 000 000 EUR za slabije razvijene regije;

(c)

100 000 000 EUR za regije Border, Midlands i Western u Irskoj;

(d)

1 824 000 000 EUR za Španjolsku, od čega 500 000 000 EUR za Extramaduru, 1 051 000 000 EUR za tranzicijske regije i 273 000 000 EUR za razvijenije regije;

(e)

1 500 000 000 EUR za slabije razvijene regije Italije, od čega 500 000 000 EUR za neurbana područja.

18.

Kako bi se prepoznali izazovi povezani sa stanjem u otočnim državama članicama i s udaljenošću nekih dijelova Unije, Malta i Cipar primaju, nakon primjene metode izračuna iz stavka 16., dodatnu omotnicu od 200 000 000 EUR odnosno 150 000 000 EUR u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, koja se dodjeljuje se na sljedeći način: jedna trećina za Kohezijski fond, a dvije trećine za strukturne fondove.

Španjolskim regijama Ceuti i Melilli dodjeljuju se dodatna ukupna omotnica u iznosu od 50 000 000 EUR u okviru strukturnih fondova.

Za najudaljeniju regiju Mayotte dodjeljuje se ukupna omotnica od 200 000 000 EUR u okviru strukturnih fondova.

19.

Kako bi se olakšala prilagodba određenih regija promjenama u pogledu njihove prihvatljivosti ili dugotrajnim učincima nedavnih događaja povezanih s njihovim gospodarstvom, dodjeljuju se sljedeća dodatna sredstva:

(a)

133 000 000 EUR za Belgiju, od čega 665 000 000 za Limburg i 66 500 000 EUR za tranzicijske regije u regiji Valoniji;

(b)

710 000 000 EUR za Njemačku, od čega 510 000 000 EUR za nekadašnje konvergencijske regije iz kategorije tranzicijskih regija te 200 000 000 EUR za regiju Leipzig;

(c)

neovisno o stavku 10., slabije razvijenim regijama Mađarske dodjeljuje se dodatna omotnica u iznosu od 1 560 000 000 EUR, slabije razvijenim regijama Češke dodatna omotnica u iznosu od 900 000 000 EUR i slabije razvijenim regijama Slovenije dodatna omotnica u iznosu od 75 000 000 EUR u okviru strukturnih fondova.

20.

Ukupno 150 000 000 EUR dodjeljuje se za program PEACE, od čega 106 500 000 EUR za Ujedinjenu Kraljevinu i 43 500 000 EUR za Irsku. Taj će se program provoditi kao program prekogranične suradnje te će obuhvaćati Sjevernu Irsku i Irsku.

Dodatne prilagodbe u skladu s člankom 92. stavkom 2.

21.

Pored iznosa određenih u člancima 91 i 92. Cipru će se u okviru sredstava iz strukturnih fondova dodijeliti dodatna sredstva u iznosu od 94 200 000 EUR u 2014. i 92 400 000 EUR u 2015.

PRILOG VIII.

METODOLOGIJA KOJA SE ODNOSI NA POSEBNA SREDSTVA ZA INICIJATIVU ZA ZAPOŠLJAVANJE MLADIH IZ ČLANKA 91.

I.

Raspodjela posebnih sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih utvrđuje se u skladu sa sljedećim koracima:

1.

Broj mladih između 15 i 24 godine starosti koji su nezaposleni utvrđuje se u prihvatljivim regijama razine NUTS 2 kako je određeno u članku 16. Uredbe o ESF-u, to jest regije razine NUTS 2 čije su stope nezaposlenosti mladih između 15 i 24 godine starosti iznad 25 % tijekom 2012. i, za države članice u kojima je stopa nezaposlenosti mladih porasla za više od 30 % tijekom 2012., regije koje 2012. imaju stopu nezaposlenosti mladih iznad 20 % („prihvatljive regije”).

2.

Sredstva koja se dodjeljuju svakoj od prihvatljivih regija izračunavaju se na temelju omjera između broja mladih nezaposlenih osoba u takvoj regiji i ukupnog broja mladih nezaposlenih osoba iz točke 1. u svim prihvatljivim regijama.

3.

Iznos sredstava koja se dodjeljuju pojedinoj državi članici predstavlja zbroj sredstava za sve prihvatljive regije te države članice. '

II.

Posebna sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih neće se uzimati u obzir za potrebe primjene pravila o određivanju gornje granice iz Priloga VII. a u vezi s dodjelom globalnih sredstava.

III.

Za određivanje dodijeljenih sredstava iz Inicijative za zapošljavanje mladih u regiji Mayotte, stopa nezaposlenosti mladih i broj mladih nezaposlenih osoba određuje se na temelju zadnjih raspoloživih podataka na nacionalnoj razini ako podaci Eurostata na razini NUTS 2 nisu dostupni.

IV.

Sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih mogu se povećati za 2016. do 2020. u okviru proračunskog postupka u skladu s člankom 14. Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013. Raščlamba dodatnih sredstava po državama članicama slijedi iste korake primijenjene kod prvobitne dodjele sredstava, ali se odnosi na zadnje dostupne godišnje podatke.

PRILOG IX.

METODOLOGIJA ZA UTVRĐIVANJE MINIMALNOG UDJELA ESF-A

Dodatni postotni udio koji se dodaje udjelu sredstava strukturnih fondova iz članka 92. stavka 4., koji se u državi članici dodjeljuje ESF-u i odgovara udjelu te države članice za programsko razdoblje od 2007. do 2013., određuje se na temelju stope zaposlenosti (za osobe u dobi od 20 do 64 godine) referentne godine 2012. na sljedeći način:

ako stopa zaposlenosti iznosi 65 % ili manje, udio se povećava za 1,7 postotnih bodova;

ako stopa zaposlenosti iznosi više od 65 % i manje od 70 %, udio se povećava za 1,2 postotnih bodova;

ako stopa zaposlenosti iznosi više od 70 % i manje od 75 %, udio se povećava za 0,7 postotnih bodova;

ako stopa zaposlenosti iznosi više od 75 %, nije potrebno povećati udio.

Ukupan postotni udio države članice nakon dodavanja ne smije prijeći 52 % sredstava strukturnih fondova iz članka 92. stavka 4.

Za Hrvatsku udio sredstava strukturnih fondova, bez cilja „Europska teritorijalna suradnja”, koji se dodjeljuje ESF-u za programsko razdoblje od 2007. do 2013., jednak je prosječnom udjelu konvergencijskih regija onih država članica koje su pristupile Uniji 1. siječnja 2004. ili poslije.


PRILOG X.

DODATNOST

1.   JAVNI ILI EKVIVALENTNI STRUKTURNI RASHODI

U onim državama članicama u kojima najmanje 65 % stanovništva živi u slabije razvijenim regijama, podatak o bruto investicijima u fiksni kapital naveden u programima stabilnosti i konvergencije, koji pripremaju države članice u skladu s Uredbom (EZ) br. 1466/97 kako bi predstavile svoju srednjoročnu proračunsku strategiju, upotrijebit će se za određivanje javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda. Podatak koji treba koristiti jest onaj o kojem se izvješćuje u kontekstu bilance i duga opće države te je povezan s proračunskim izgledima opće države, a iskazan je kao postotak BDP-a.

U onim državama članicama u kojima više od 15 %, a manje od 65 % stanovništva živi u slabije razvijenim regijama, podatak o ukupnim bruto investicijama u fiksni kapital u slabije razvijenim regijama koristit će se za određivanje javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda. O njemu se izvješćuje u formatu kako je utvrđeno u prvom podstavku.

2.   PROVJERA

Provjere dodatnosti u skladu s člankom 95. stavkom 5. podliježu sljedećim pravilima:

2.1   Ex ante provjera

(a)

Kad država članica podnese sporazum o partnerstvu, dostavlja podatke o planiranom profilu izdataka u formatu tablice 1.

Tablica 1.

Izdaci opće države izraženi kao udio u BDP-u

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

P51

X

X

X

X

X

X

X

(b)

Države članice u kojima više od 15 %, a manje od 65 % stanovništva živi u slabije razvijenim regijama, također dostavljaju podatke o planiranom profilu izdataka u tim slabije razvijenim regijama u formatu tablice 2.

Tablica 2.

 

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Bruto investicije u fiksni kapital opće države u slabije razvijenim regijama iskazane kao udio u BDP-u

X

X

X

X

X

X

X

(c)

Države članice dostavljaju Komisiji podatke o glavnim makroekonomskim pokazateljima i predviđanja na kojima se temelji razina javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda.

(d)

Države članice u kojima više od 15 %, a manje od 65 % stanovništva živi u slabije razvijenim regijama Komisiji također dostavljaju podatke o metodi koja se koristila za procjenu bruto investicija u fiksni kapital u tim regijama. U tu svrhu država članica koristi podatke o javnim ulaganjima na regionalnoj razini, pod uvjetom da su ti podaci dostupni. Ako ti podaci nisu dostupni, ili u drugim propisno opravdanim slučajevima, uključujući slučaj kada država članica u razdoblju od 2014. – 2020. znatno smanji sredstava za regionalnu raspodjelu kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 1059/2003, bruto investicije u fiksni kapital mogu se procijeniti primjenom pokazatelja povezanih s javnim rashodima na regionalnoj razini ili regionalnim stanovništvom na podatke o javnim ulaganjima na nacionalnoj razini.

(e)

Kad se postigne dogovor između Komisije i države članice, tablica 1. i, kad je primjenjivo, tablica 2, bit će obuhvaćene sporazumom o partnerstvu dotične države članice kao referentna razina javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda koju treba održavati u razdoblju od 2014. do 2020. godine.

2.2   Provjera na sredini razdoblja

(a)

U trenutku provjerenau sredini razdoblja smatra se da je država članica zadržala razinu javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda ako je godišnji prosjek izdataka u godinama od 2014. do 2017. jednak referentnoj razini rashoda utvrđenoj u sporazumu o partnerstvu ili ako je viši od nje.

(b)

Nakon provjere na sredini razdoblja, Komisija, savjetujući se s državom članicom, može revidirati referentnu razinu javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda u sporazumu o partnerstvu ako se gospodarsko stanje u državi članici značajno promijenilo u odnosu na situaciju procijenjenu u vrijeme usvajanja sporazuma o partnerstvu.

2.3   Ex post provjera

U trenutku ex post provjere smatra se da je država članica zadržala razinu javnih ili istovrsnih strukturnih rashoda ako je godišnji prosjek rashoda u godinama od 2014. do 2020. jednak referentnoj razini rashoda utvrđenoj u sporazumu o partnerstvu ili viši od nje.

3.   STOPE FINANCIJSKIH KOREKCIJA NAKON EX POST PROVJERE

Ako Komisija odluči provesti financijsku korekciju u skladu s člankom 95. stavkom 6., stopa financijske korekcije dobiva se oduzimanjem 3 % od razlike između referentne razine u sporazumu o partnerstvu i ostvarene razine izražene kao postotak referentne razine te dijeljenjem tog rezultata s 10. Financijska korekcija određuje se primjenom te stope financijske korekcije na sredstva iz fondova koja su dotičnoj državi članici dodijeljena za slabije razvijene regije za cijelo programsko razdoblje.

Ako je razlika između referentne razine u sporazumu o partnerstvu i ostvarene razine, izražene kao postotak referentne razine u sporazumu o partnerstvu, 3 % ili manje, financijska korekcija neće se izvršiti.

Financijska korekcija ne prelazi 5 % sredstava iz fondova koja su dotičnoj državi članici dodijeljena za slabije razvijene regije za cijelo programsko razdoblje.


PRILOG XI.

Ex ante uvjeti

DIO I.:   Tematski ex ante uvjeti

Tematski ciljevi

Prioriteti ulaganja

Ex ante uvjeti

Kriteriji za ispunjavanje

1.

Jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacije

(cilj istraživanja i razvoja)

(iz članka 9. prvog stavka točke 1.)

EFRR:

svi prioriteti ulaganja u okviru tematskog cilja br. 1.

1.1.

Istraživanje i inovacije: Postojanje nacionalne ili regionalne strategije za pametnu specijalizaciju u skladu s nacionalnim programom reforme kako bi se povećali rashodi za privatna istraživanja i inovacije, koja je u skladu s značajkama učinkovitih nacionalnih ili regionalnih sustava za istraživanje i inovacije.

Oblikovana je nacionalna ili regionalna strategija pametne specijalizacije koja:

se temelji na analizi prednosti i nedostataka, mogućnosti i opasnosti ili sličnoj analizi kako bi se sredstva usmjerila na ograničen niz prioriteta u istraživanju i inovacijama;

obuhvaća mjere za poticanje privatnih ulaganja u istraživanje i tehnološki razvoj;

sadrži mehanizam praćenja.

Donesen je okvir u kojem su navedena dostupna proračunska sredstva za istraživanje i inovacije.

EFRR:

unaprjeđenje infrastrukture i kapaciteta za istraživanja i inovacije kako bi se razvila izvrsnost u istraživanju i inovacijama te promicali kompetencijski centri, posebno oni od europskog interesa.

1.2.

Infrastruktura za istraživanje i inovacije. Postojanje višegodišnjeg plana za izradu proračuna i prioriteta za ulaganja.

Donesen je indikativan višegodišnji plan za izradu proračuna i prioriteta za ulaganja u odnosu na prioritete Unije i ako je potrebno, Europskog strateškog foruma za istraživačke infrastrukture - ESFRI.

2.

Poboljšanje pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te njihove uporabe i kakvoće (cilj na području širokopojasnosti)

(iz članka 9. prvog stavka točke 2.)

EFRR:

razvoj proizvoda i usluga informacijskih i komunikacijskih tehnologija, elektroničke trgovine i jačanje potražnje za informacijskim i komunikacijskim tehnologijama.

jačanje aplikacija informacijskih i komunikacijskih tehnologija za e-vladu, e-učenje, e-uključenost, e-kulturu i e-zdravlje;

2.1.

Digitalni rast: strateški okvir za politiku digitalnog rasta za poticanje povoljnih, kvalitetnih i interoperabilnih privatnih i javnih usluga koje se temelje na IKT-u te za povećanje njihove upotrebe među građanima, uključujući pritom ranjive skupine, poduzeća, javnu upravu, uključujući prekogranične inicijative.

Uspostavljen je strateški okvir za politiku digitalnog rasta, na primjer, u okviru nacionalne ili regionalne strategije za pametnu specijalizaciju koji obuhvaća:

pripremu proračuna i određivanje prioriteta za aktivnosti analizom prednosti i nedostataka, mogućnosti i opasnosti ili sličnom analizom sukladnom s barometrom Digitalnog programa za Europu;

analizu uravnotežene podrške za potražnju i ponudu informacijske i komunikacijske tehnologije koju je trebalo provesti;

pokazatelje za mjerenje napretka intervencija na područjima kao što su digitalna pismenost, e-uključenost, e-dostupnost i napredak e-zdravlja u okviru članka 168. UFEU-a, usklađenih, prema potrebi, s postojećim sektorskim, nacionalnim ili regionalnim strategijama Unije;

procjenu potreba za jačanjem kapaciteta informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

EFRR:

proširivanje dostupnosti širokopojasnog pristupa i uvođenja mreža visokih brzina te podupiranje usvajanja novih tehnologija i mreža za digitalno gospodarstvo.

2.2.

Infrastruktura za mreže nove generacije (NGN); postojanje nacionalnih ili regionalnih planova povezanih s mrežama nove generacije, u kojima se u obzir uzimaju regionalne aktivnosti, kako bi se postigli ciljevi pristupa internetu velike brzine u Uniji, s naglaskom na područja na kojima tržište ne uspijeva pružiti otvorenu infrastrukturu pristupačne cijene i kakvoće u skladu s pravilima Unije o konkurentnosti i državnim potporama i kako bi se pružile dostupne usluge ugroženim skupinama.

Uspostavljen je nacionalni ili regionalni plan za NGN koji sadrži:

plan infrastrukturnih ulaganja utemeljen na gospodarskoj analizi, kojim se u obzir uzimaju postojeće privatne i javne infrastrukture i planirana ulaganja;

modele održivoga ulaganja koji potiču konkurentnost i omogućuju pristup otvorenoj, povoljnoj, kvalitetnoj i naprednoj infrastrukturi i uslugama,

mjere koje se provode kako bi se potakla privatna ulaganja.

3.

Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi)

(iz članka 9. prvog stavka točke 3.)

EFRR:

promicanje poduzetništva, posebno olakšavajući ekonomsko iskorištavanje novih ideja i poticanje stvaranja novih poduzeća, između ostalog u vidu poslovnih inkubatora.

potpora kapacitetu MSP-ova za rast na regionalnim, nacionalnim i međunarodnim tržištima te sudjelovanje u inovacijskim procesima.

3.1.

Provedene su posebne aktivnosti za promicanje poduzetništva, uzimajući u obzir Akt o malom poduzetništvu (AMP).

Pojedinačne aktivnosti obuhvaćaju:

uspostavljene su mjere s ciljem skraćivanja vremena i smanjenja troškova u vezi s osnivanjem poduzeća, uzimajući u obzir ciljeve AMP-a;

uspostavljene su mjere s ciljem skraćenja potrebnog vremena za dobivanje licenci i dozvola za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća, uzimajući u obzir ciljeve AMP-a;

uspostavljen je mehanizam za praćenje provedbe mjera utvrđenih u AMP-u i za procjenu učinka zakonodavstva na MSP-ove.

4.

Potpora prelasku na ekonomiju s niskom razinom emisije ugljika u svim sektorima

(iz članka 9. prvog stavka točke 4.)

EFRR + Kohezijski fond:

podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenja obnovljive energije u javnoj infrastrukturi, uključujući u javnim zgradama, i stambenom sektoru.

4.1.

Provedene su radnje za promicanje učinkovite potrošnje energije te učinkovitih ulaganja u energetsku učinkovitost kod izgradnje ili obnove zgrada.

Aktivnosti obuhvaćaju:

mjere kojima se osigurava uspostava minimalnih zahtjeva povezanih s energetskim svojstvima zgrada u skladu s člankom 3., člankom 4. i člankom 5. Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1);

mjere nužne za uspostavu sustava certificiranja energetskih svojstava zgrada u skladu s člankom 11. Direktive 2010/31/EU;

mjere kojima se osigurava strateški plan o energetskoj učinkovitosti, u skladu s člankom 3. Direktive 2012/27 EU Europskog parlamenta i Vijeća (2);

mjere u skladu s člankom 13. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama kako bi se osiguralo da krajnji korisnici dobiju pojedinačna brojila u mjeri u kojoj je to tehnički izvedivo, financijski razumno i razmjerno u odnosu na potencijalnu uštedu energije.

ERDF + Kohezijski fond:

promicanje visokoučinkovite kogeneracije toplinske i električne energije na temelju korisne potražnje.

4.2.

Provedene su radnje za promicanje visokoučinkovite kogeneracije toplinske i električne energije.

Aktivnosti obuhvaćaju:

potporu za kogeneraciju utemeljenu na potražnji korisne topline i uštedama primarne energije u skladu s člankom 7. stavkom 1. i člankom 9. stavkom 1. točkama (a) i (b) Direktive 2004/8/EZ te ocjenjivanje koje provode države članice ili njihova nadležna tijela postojećeg zakonodavnog i regulatornog okvira u odnosu na postupke odobrenja ili druge postupke s ciljem:

(a)

poticanja projektiranja kogeneracijskih jedinica kako bi zadovoljile ekonomski opravdanu potražnju za proizvodnjom korisne topline i izbjegavanja proizvodnje toplinske energije u razmjerima većima od proizvodnje korisne topline; te da

(b)

smanjenja regulatornih i neregulatornih prepreka povećanju kogeneracije.

EFRR + Kohezijski fond:

promicanje proizvodnje i distribucije energije dobivene iz obnovljivih izvora.

4.3.

Provedene su radnje za promicanje proizvodnje i distribucije obnovljivih izvora energije (4).

Uspostavljeni su pregledni programi potpore, prioritetni pristup mreži ili zajamčeni pristup i prioritet u otpremi, kao i standardna pravila u vezi s pokrivanjem i podjelom troškova tehničkih prilagodbi objavljena u skladu s člankom 14. stavkom 1., člankom 16. stavkom 2. i člankom 16. stavkom 3. Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4).

Država članica usvojila je nacionalni akcijski plan za obnovljivu energiju u skladu s člankom 4. Direktive 2009/28/EZ.

5.

Promicanje prilagodbe na klimatske promjene te sprečavanja rizika i upravljanja njime

(cilj u području klimatskih promjena) (iz članka 9. prvog stavka točke 5.)

EFRR+ Kohezijski fond:

promicanje ulaganja radi suočavanja sa specifičnim rizicima, omogućujući spremnost na katastrofe i razvijajući sustave za upravljanje katastrofama.

5.1.

Sprečavanje rizika i upravljanje rizikom: postojanje nacionalnih ili regionalnih procjena rizika za upravljanje katastrofama, pri čemu se vodi računa o prilagodbi na klimatske promjene.

Uspostavlja se nacionalna ili regionalna procjena rizika sa sljedećim elementima:

opisom procesa, metodologije, metoda i neosjetljivih podataka koji se koriste za procjenu rizika, kao i kriterija utemeljenih na riziku za određivanje prioriteta ulaganja;

opisom mogućih razvoja događaja s jednim ili više rizika;

uzimanjem u obzir nacionalne strategije za prilagodbu na klimatske promjene, ako je potrebno.

6.

Očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa

(iz članka 9. prvog stavka točke 6.)

EFRR + Kohezijski fond:

ulaganje u vodni sektor kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u vezi s okolišem i započele rješavati potrebe koje su utvrdile države članice za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve.

6.1.

Vodni sektor: postojanje a) politike određivanja cijene vode koja daje prikladne poticaje korisnicima da učinkovito koriste vodne resurse i b) prikladan doprinos različitih načina korištenja voda povratu troškova vodnih usluga po stopi koja je utvrđena u odobrenom planu upravljanja vodenim slivom za ulaganja podržana u okviru programa.

U sektorima koji su poduprti iz EFRR i Kohezijski fond država je članica različitim načinima korištenja voda osigurala povrat troškova povezanih s vodnim uslugama po sektoru, u skladu s člankom 9. stavkom 1. prvom alinejom Direktive 2000/60/EZ, uzimajući u obzir, ako je potrebno, društvene, okolišne i ekonomske učinke povrata kao i zemljopisne i klimatske uvjete u predmetnoj regiji ili regijama.

Usvajanje plana upravljanja riječnim slivovima za područja riječnih slivova u skladu s člankom 13. Direktive 2000/60/EZ.

EFRR + Kohezijski fond:

ulaganje u sektor otpada kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u vezi s okolišem te zadovoljile potrebe za ulaganjem koje su utvrdile države članice i koje nadilaze spomenute zahtjeve.

6.2.

Sektor otpada: Promicanje gospodarski i okolišno održivih ulaganja u sektor otpada, a posebno razvojem planova gospodarenja otpadom u skladu s Direktivom 2008/98/EZ o otpadu i s hijerarhijom otpada.

Komisiji je predano izvješće o provedbi u skladu s člankom 11. stavkom 5. Direktive 2008/98/EZ o napretku na području ispunjavanja ciljeva iz članka 11. Direktive 2008/98/EZ.

Postojanje jednog ili više planova gospodarenja otpadom u skladu s člankom 28. Direktive 2008/98/EZ;

Postojanje programa sprječavanja nastanka otpada, kako je predviđeno člankom 29. Direktive 2008/98/EZ;

Donesene su mjere potrebne za ispunjenje ciljeva povezanih s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranje do 2020. u skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 2008/98/EZ.

7.

Promicanje održivog prometa i otklanjanje uskih grla u infrastrukturama glavnih mreža

(iz članka 9. prvog stavka točke 7.)

EFRR + Kohezijski fond:

podupiranje multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T.

razvoj i obnova sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanje mjera za smanjenje buke.

razvoj i unaprjeđenje prometnih sustava prihvatljivih za okoliš (uključujući nisku razinu buke) i s niskim emisijama ugljika, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti.

EFRR:

jačanje regionalne mobilnosti povezujući sekundarne i tercijarne čvorove s infrastrukturom Transeuropske prometne mreže, uključujući multimodalne čvorove.

7.1.

Promet: Postojanje sveobuhvatnih plan(ov)a ili okvira/â za ulaganja u promet u skladu s institucionalnim ustrojstvom država članica (uključujući javni prijevoz na regionalnoj i lokalnoj razini) koji podupiru razvoj infrastrukture i poboljšavaju povezanost sa sveobuhvatnim i središnjim mrežama TEN-T.

Postojanje sveobuhvatnog prometnog plana/ sveobuhvatnih prometnih planova ili okvira/â za ulaganje u prometni sektor u skladu s pravnim zahtjevima za strateškom procjenom utjecaja na okoliš i kojima se utvrđuje:

doprinos jedinstvenom Europskom prometnom području u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), uključujući prioritete za ulaganja u:

jezgrenu mrežu TEN-T i sveobuhvatnu mrežu kada su predviđena ulaganja iz EFRR-a i Kohezijskog fonda; i

sekundarnu povezanost;

realističan i razrađen plan provedbe za projekte za koje je predviđena potpora iz EFRR-a i Kohezijskog fonda;

mjere za osiguranje sposobnosti posredničkih tijela i korisnika da ostvare plan provedbe projekata.

ERDF + Kohezijski fond:

podupiranje multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T.

razvoj i obnova sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanje mjera za smanjenje buke.

razvoj i unaprjeđenje prometnih sustava prihvatljivih za okoliš (uključujući nisku razinu buke) i s niskim emisijama ugljika, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti.

EFRR:

jačanje regionalne mobilnosti povezujući sekundarne i tercijarne čvorove s infrastrukturom Transeuropske prometne mreže, uključujući multimodalne čvorove.

7.2.

Željeznička infrastruktura: postojanje, u sklopu sveobuhvatnog plana/sveobuhvatnih planova ili okvira/okvirâ, odjeljka izričito posvećenog razvoju željeznice u skladu s institucionalnim ustrojstvima država članica (uključujući s obzirom na javni prijevoz na regionalnoj i lokalnoj razini), čime se podupire razvoj infrastrukture i poboljšava povezanost sa sveobuhvatnim i jezgrenim mrežama TEN-T. Ulaganja obuhvaćaju pokretnu imovinu, interoperabilnost i izgradnju kapaciteta.

Postojanje odjeljka o razvoju željeznice u okviru plan(ov)a ili okvira/â, kako je navedeno gore, čime se ispunjavaju pravni zahtjevi za stratešku procjenu učinka na okoliš (SPUO) i realističan i razrađen plan provedbe projekata (uključujući raspored i proračunski okvir);

Mjere za osiguranje sposobnosti posredničkih tijela i korisnika da ostvare plan provedbe projekata.

EFRR + Kohezijski fond:

podupiranje multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T.

razvoj i obnova sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanje mjera za smanjenje buke.

razvoj i unaprjeđenje prometnih sustava prihvatljivih za okoliš (uključujući nisku razinu buke) i s niskim emisijama ugljika, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti.

EFRR:

jačanje regionalne mobilnosti povezujući sekundarne i tercijarne čvorove s infrastrukturom Transeuropske prometne mreže, uključujući multimodalne čvorove.

7.3.

Drugi načini prijevoza, uključujući kopnene plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne čvorove i aerodromsku infrastrukturu: postojanje posebnog odjeljka u okviru sveobuhvatnog prometnog plana, ili više njih, ili okvira o unutarnjim plovnim putovima i pomorskom prijevozu, lukama, multimodalnim čvorovima i aerodromskoj infrastrukturi, koji doprinose boljoj povezanosti s TEN-T sveobuhvatnim i jezgrenim mrežama i promicanju održive regionalne i lokalne mobilnosti.

Postojanje posebnog odjeljka o unutarnjim plovnim putovima i pomorskom prijevozu, lukama, multimodalnim čvorovima i aerodromskoj infrastrukturi u okviru prometnog plana, ili više njih, ili okvira koji:

ispunjavaju pravne zahtjeve za stratešku procjenu učinka na okoliš;

uspostavljaju realističan i razrađen plan provedbe projekata (što uključuje i vremenski raspored, proračunski okvir);

Mjere za osiguranje sposobnosti posredničkih tijela i korisnika da ostvare plan provedbe projekata.

EFRR:

unaprjeđenje energetske učinkovitosti i sigurnosti opskrbe razvijanjem pametne distribucije energije, sustava za pohranu i prijenos te integracijom distribuirane proizvodnje iz obnovljivih izvora.

7.4.

Razvoj pametnih sustava za distribuciju, skladištenje i prijenos energije.

Postojanje sveobuhvatnih planova za ulaganja u infrastrukturu pametne energije i regulatornih mjera, što doprinosi boljoj energetskoj učinkovitosti i sigurnosti opskrbe.

Oblikovani su sveobuhvatni planovi s opisom prioriteta nacionalne energetske infrastrukture:

u skladu s člankom 22. Direktive 2009/72/EZ i Direktive 2009/73/EZ, ako je primjenjivo, i

u skladu s relevantnim regionalnim planovima ulaganja iz članka 12. i s desetogodišnjim planom Unije za razvoj mreže, u skladu s člankom 8. stavkom 3. točkom (b) Uredbi (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Uredbom (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i

u skladu s člankom 3. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8);

Ti planovi obuhvaćaju:

realističan i razrađen plan provedbe za projekte za koje je predviđena potpora iz EFRR-a;

mjere za ostvarenje ciljeva socijalne i ekonomske kohezije i zaštite okoliša u skladu s člankom 3. stavkom 10. Direktive 2009/72/EZ i člankom 3. stavkom 7. Direktive 2009/73/EZ;

mjere za ostvarivanje optimalne uporabe energije i promicanje energetske učinkovitosti u skladu s člankom 3. stavkom 11. Direktive 2009/72/EZ i člankom 3. stavkom 8. Direktive 2009/73/EZ.

8.

Promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage;

(cilj na području zapošljavanja)

(iz članka 9. prvog stavka točke 8.)

ESF:

pristup zapošljavanju za osobe koje traže posao i neaktivne osobe, uključujući osobe koje su dugoročno nezaposlene i one koje su daleko od tržišta rada, također provedbom lokalnih inicijativa za zapošljavanje i potpore za mobilnost radne snage.

8.1.

Osmišljene su politike aktivnog tržišta rada i provode se u skladu sa smjernicama za zapošljavanje.

Službe za zapošljavanje mogu pružiti i doista i pružaju:

personaliziranih usluga, savjetovanja i aktivnih i preventivnih mjera na tržištu rada u ranoj fazi, koje su otvorene za sve koji traže posao, s posebnim naglaskom na osobe koje su izložene najvećem riziku od socijalne isključenosti, uključujući osobe iz marginaliziranih zajednica;

sveobuhvatno i sustavno informiranje o novim slobodnim radnim mjestima i mogućnostima zapošljavanja, uzimajući u obzir promjenjivost potreba na tržištu rada.

Službe za zapošljavanje uspostavile su formalne ili neformalne mehanizme suradnje s mjerodavnim zainteresiranim stranama.

ESF:

samozapošljavanje, poduzetništvo i osnivanje poduzeća, uključujući inovativna mala, srednja i mikro poduzeća.

EFRR:

potpora razvoju poslovnih inkubatora i investicijska potpora za samozapošljavanje, osnivanje mikropoduzeća i poduzeća;

8.2.

Samozapošljavanje, poduzetništvo i osnivanje poduzeća: postojanje strateškog okvira politika za uključiva nova poduzeća.

Uspostavljen je strateški okvir politika za uključivu potporu novim poduzećima sa sljedećim elementima:

uspostavljene su mjere s ciljem skraćenja vremena i smanjenja troškova osnivanja poduzeća uzimajući u obzir ciljeve AMP-a;

uspostavljene su mjere s ciljem skraćenja vremena potrebnog za dobivanje licenci i dozvola za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća, uzimajući u obzir ciljeve AMP-a;

radnjama kojima se povezuju odgovarajuće usluge za razvoj poslovanja i financijske usluge (pristup kapitalu), što obuhvaća i dopiranje do zapostavljenih skupina i/ili područja, ako je potrebno.

ESF:

modernizacija ustanova tržišta rada kao što su javne i privatne službe za zapošljavanje, bolja usklađenost s potrebama tržišta rada, što obuhvaća aktivnosti za povećanje nadnacionalne mobilnosti radne snage programima mobilnosti, te bolja suradnja institucija i relevantnih zainteresiranih strana.

EFRR:

ulaganje u infrastrukturu službi za zapošljavanje;

8.3.

Ustanove tržišta rada osuvremenjene su i ojačane u skladu sa smjernicama za zapošljavanje;

Reformama ustanova tržišta rada prethodi stvaranje jasnog strateškog okvira i ex ante procjena, što uključuje i spolnu odrednicu

Radnje za reformu službi za zapošljavanje usmjerene k osiguravanju sposobnosti tih službi za provedbu:

personaliziranih usluga, savjetovanja i aktivnih i preventivnih mjera na tržištu rada u ranoj fazi, koje su otvorene za sve koji traže posao, s posebnim naglaskom na osobe koje su najizloženije riziku od socijalne isključenosti, uključujući osobe iz marginaliziranih zajednica;

sveobuhvatno i sustavno informiranje o novim slobodnim radnim mjestima i mogućnostima zapošljavanja, uzimajući u obzir promjenjivost potreba na tržištu rada.

Reforma službi za zapošljavanje uključivat će stvaranje formalnih i neformalnih mreža suradnje s mjerodavnim zainteresiranim stranama.

ESF:

aktivno i zdravo starenje.

8.4.

Aktivno i zdravo starenje: Osmišljene su politike aktivnog starenja u skladu sa smjernicama za zapošljavanje

Relevantne zainteresirane strane uključene su u izradu i praćenje politika aktivnog starenja s ciljem zadržavanja starijih radnika na tržištu rada i promicanja njihova zapošljavanja;

Država članica uvela je mjere za promicanje aktivnog starenja.

ESF:

prilagodba radnika, poduzeća i poduzetnika promjeni.

8.5.

Prilagodba radnika, poduzeća i poduzetnika promjeni: postojanje politika čija je svrha poticanje predviđanja i dobrog upravljanja promjenama i preustrojem.

Uspostavljeni su instrumenti za potporu socijalnim partnerima i javnim tijelima kako bi se razvili i pratili proaktivni pristupi promjeni i preustroju, koji uključuju mjere za:

promicanje predviđanja promjena;

promicanje priprema i upravljanja postupkom preustroja.

ESF:

održivo uključivanje mladih na tržište rada, osobito onih koji ne rade i nisu u sustavu rada, obrazovanja ili osposobljavanja, u tržište rada, uključujući mlade koji su izloženi riziku od socijalne isključenosti i mlade iz marginaliziranih zajednica, između ostalog provedbom Jamstva za mlade;

8.6.

Postojanje strateškog okvira politika za promicanje zapošljavanja mladih, uključujući u vidu provedbe programa Jamstvo za mlade.

Ovaj se ex ante uvjet primjenjuje samo za provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih

Uspostavljen je strateški okvir politika za promicanje zapošljavanja mladih, koji:

se temelji na dokazima kojima se mjere rezultati za mlade ljude koji ne rade i nisu u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja i koji predstavlja bazu za razvoj ciljanih politika i praćenje promjena;

utvrđuje mjerodavno javno tijelo nadležno za utvrđivanje i upravljanje mjerama za zapošljavanje mladih i za koordinaciju partnerstava na svim razinama i u svim sektorima;

uključuje sve zainteresirane strane koje su mjerodavne za rješavanje pitanja nezaposlenosti mladih;

dopušta ranu intervenciju i aktivaciju;

obuhvaća mjere potpore za dostupnost zapošljavanja, unaprijeđenije vještina, mobilnost radne snage i održivo uključivanje mladih koji ne rade i nisu u sustavu rada, obrazovanja ili osposobljavanja u tržište rada.

9.

Promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svih oblika diskriminacije

(cilj koji se odnosi na siromaštvo)

(iz članka 9. prvog stavka točke 9.)

ESF:

aktivna uključenost, uključujući s ciljem promicanja jednakih prilika, aktivnog sudjelovanja i poboljšanja zapošljivosti.

EFRR:

ulaganja u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu koje doprinose nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju, smanjenje nejednakosti u pogledu zdravstvenog statusa te promicanje socijalne uključenosti u vidu poboljšanja pristupa društvenim, kulturnim i rekreacijskim uslugama te prijelaz iz institucionalnih usluga u usluge u okviru zajednice.

pružanje potpore fizičkoj, ekonomskoj i društvenoj obnovi ugroženih zajednica u urbanim i ruralnim područjima.

9.1.

Postojanje i provedba nacionalnog strateškog okvira politika za smanjenje siromaštva, čiji je cilj aktivno uključivanje ljudi isključenih s tržišta rada u skladu sa smjernicama o zapošljavanju.

Uspostavljen je nacionalni strateški okvir politika za smanjenje siromaštva, čiji je cilj aktivno uključivanje i koji:

osigurava dovoljnu bazu dokaza za razvoj politika za smanjenje siromaštva i praćenje promjena;

sadrži mjere kojima se podupire ostvarenje nacionalnog cilja u pogledu siromaštva i socijalne isključenosti (kako je definirao u nacionalnom programu reforme), uključujući promicanje održivih i kvalitetnih prilika za zapošljavanje za osobe kojima najviše prijeti socijalna isključenost, uključujući osobe iz marginaliziranih zajednica;

uključuje mjerodavne zainteresirane strane u borbu protiv siromaštva;

ovisno o utvrđenim potrebama, uključuje mjere za prelazak s institucionalne skrbi na skrb u zajednici;

Na zahtjev i ako je potrebno, relevantnim zainteresiranim stranama pruža se podrška pri podnošenju prijava za projekte i pri provedbi i vođenju odabranih projekata.

ESF:

socioekonomske integracije marginaliziranih zajednica poput romske zajednice;

EFRR:

ulaganja u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu, koja doprinose nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju, smanjenju nejednakosti u pogledu zdravstvenog statusa te promicanju socijalne uključenosti u vidu poboljšanja pristupa društvenim, kulturnim i rekreacijskim uslugama te prijelazu s institucionalnih usluga na usluge u okviru zajednice.

potpora za fizičku, ekonomsku i društvenu obnovu ugroženih zajednica u urbanim i ruralnim područjima.

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje razvojem infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje.

9.2.

Uspostavljen je nacionalni strateški politički okvir za uključivanje Roma

Uspostavljena je nacionalna strategija politike za uključivanje romskog stanovništva, koja:

određuje ostvarljive nacionalne ciljeve za integraciju Roma kako bi se premostio jaz u odnosu na opću populaciju. S tim bi se ciljevima trebalo rješavati četiri cilja EU-a u vezi s integracijom Roma koji se odnose na pristup obrazovanju, zapošljavanje, zdravstvenu skrb i stanovanje;

gdje je potrebno, prepoznaje zapostavljene mikroregije ili izdvojene četvrti s najugroženijim zajednicama, koristeći se već dostupnim socioekonomskim i prostornim pokazateljima (a to su vrlo niska razina obrazovanosti, dugoročna nezaposlenost itd.);

obuhvaća učinkovite metode praćenja za procjenu učinka mjera usmjerenih k integraciji Roma te mehanizam za reviziju za prilagodbu strategije;

je osmišljena, provodi se i nadzire se u uskoj suradnji i trajnom dijalogu s romskim civilnim društvom, regionalnim i lokalnim tijelima.

Na zahtjev i ako je potrebno, relevantnim zainteresiranim stranama pružiti će se potpora pri podnošenju prijava za projekte i pri provedbi i vođenju odabranih projekata.

ESF:

poboljšanje pristupa plativim, održivim i visokokvalitetnim uslugama, uključujući zdravstvenoj skrbi i socijalnim uslugama od općeg interesa;

EFRR:

ulaganja u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu, koja doprinose nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju, smanjenju nejednakosti u pogledu zdravstvenog statusa te promicanju socijalne uključenosti u vidu poboljšanja pristupa društvenim, kulturnim i rekreacijskim uslugama te prijelazu s institucionalnih usluga na usluge u okviru zajednice.

9.3.

Zdravlje: Postojanje nacionalnog ili regionalnog strateškog okvira politika za zdravlje u okviru članka 168. UFEU-a kojim se osigurava gospodarska održivost: