19.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 249/1

(1)

U Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 navode se osobe, skupine i subjekti na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora sukladno toj Uredbi.

(2)

Odbor za sankcije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC) 11. rujna 2013. odlučio je izbrisati jednu osobu sa svog popisa osoba, skupina i subjekata na koje se treba primjenjivati zamrzavanje financijskih sredstava i ekonomskih izvora.

(3)

Prilog I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 trebalo bi stoga na odgovarajući način ažurirati,

19.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 249/3

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

19.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 249/5

(1)

Prilog III. Odluci 2001/822/EZ odnosi se na definiciju pojma „proizvoda s podrijetlom” i načine administrativne suradnje. Njegovim člankom 37. predviđeno je da se odstupanja od pravila o podrijetlu mogu donijeti kada je to opravdano razvojem postojećih ili stvaranjem novih industrija u nekoj zemlji ili na nekom području.

(2)

U članku 5. stavku 1. točkama (g), (j), (k) i (o) Priloga III. Odluci 2001/822/EZ utvrđeno je da se djelomično ili potpuno mljevenje šećera te njegovo filtriranje i pakiranje u vreće smatra postupcima koji nisu dostatni za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom.

(3)

Člankom 6. stavkom 4. Priloga III. Odluci 2001/822/EZ predviđeno je da se kumulacija AKP/EZ-PZP za sve šećerne proizvode uvrštene u poglavlje 17. HS-a s vremenom ukine te da se dopuštene količine takve kumulacije progresivno smanjuju. Postavljanjem količine na nula tona postupno ukidanje konačno je dovelo do zabrane takve kumulacije od 1. siječnja 2011.

(4)

Nizozemska je 2002. zatražila odstupanje od pravila o podrijetlu u pogledu šećernih proizvoda obuhvaćenih oznakama KN 1701 11 90, 1701 99 10 i 1701 91 00 koji se obrađuju u Nizozemskim Antilima za godišnju količinu od 3 000 tona. Taj je zahtjev odobren, a odstupanje je završilo 31. prosinca 2007.

(5)

Nizozemska je 2009. uputila zahtjev za produljenje odstupanja odobrenog 2002., koji je odbijen Odlukom Komisije 2009/699/EZ (2). Međutim, ta je Odluka odobrila novi zahtjev za odstupanje u okviru zahtjeva za produljenje unutar ograničenja količina za koje su Nizozemskim Antilima dodijeljene uvozne dozvole za šećer 2009. i 2010.

(6)

Nizozemska je 2010. zatražila novo odstupanje u pogledu šećernih proizvoda koji se obrađuju u Nizozemskim Antilima za razdoblje od 2011. do 2013. Odlukom Komisije 2011/47/EU (3) odstupanje je odobreno u skladu s člankom 37. stavcima 1., 3. i 7. Priloga III. Odluci 2001/822/EZ te pod određenim uvjetima kojima se nastojalo uravnotežiti legitimne interese gospodarskih subjekata iz Prekomorskih zemalja i područja (PZP-ova) s ciljevima organizacije zajedničkog tržišta Unije za šećer. Proizvodi za koje je odstupanje odobreno bili su predmet stvarnih aktivnosti obrade u Nizozemskim Antilima te se smatralo da je vrijednost koja se ondje dodavala sirovom šećeru najmanje 45 % vrijednosti gotovog proizvoda.

(7)

U odluci 2011/47/EU objašnjava se da je ukidanje kumulacije podrijetla AKP/EZ-PZP u pogledu šećera, kako je predviđeno člankom 6. stavkom 4. Priloga III. Odluci 2001/822/EZ, pokazalo kako Unija namjerava usredotočiti trgovinske preferencije na gospodarske aktivnosti koje na održiv način pridonose razvoju PZP-a imajući u vidu vlastiti sektor šećera. To je načelo primijenjeno u svrhe utvrđivanja količina za koje je Odlukom 2011/47/EU odobreno odstupanje. U zahtjevu podnesenom 2010. navedeno je i da tvrtka u Curaçau koja je imala koristi od prethodnih odstupanja namjerava diverzificirati aktivnosti kako bi se udaljila od proizvodnje šećera za koju su potrebna daljnja odstupanja. Stoga su količine za odstupanje s vremenom smanjivane (5 000 tona za 2011., 3 000 tona za 2012. i 1 500 tona za 2013.).

(8)

U zahtjevu podnesenom 2010. Nizozemska je istaknula da tvrtka iz Curaçaa koja je imala koristi od prethodnih odstupanja namjerava diverzificirati aktivnosti proizvodnjom mješavina i „bio-šećera”, a oba ta proizvoda namijenjena su tržištima koja se jasno razlikuju od šećernih proizvoda obuhvaćenih zahtjevom podnesenim 2010. Odstupanje zatraženo 2010. bilo je potrebno u svrhe zarade nužnog kapitala za ulaganja potrebna za takvu diverzifikaciju. Stoga se prilikom odobravanja odstupanja Odlukom 2011/47/EU očekivalo da će ono generirati potreban promet za financiranje spomenutih ulaganja u diverzifikaciju proizvoda i aktivnosti kako tvrtka koja je imala koristi od odstupanja više ne bi morala tražiti odstupanja.

(9)

Nizozemska je 11. veljače 2013. u ime vlade Curaçaa zatražila novo odstupanje od pravila o podrijetlu utvrđenih u Prilogu III. Odluci 2001/822/EZ za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013., datuma prestanka primjene Odluke 2001/822/EZ. Zahtjev se odnosio na ukupnu godišnju količinu od 5 500 tona šećernih proizvoda obuhvaćenih oznakom KN 1701 14 90, opisanih kao „bio-šećer”, koji su podrijetlom iz trećih zemalja, a obrađeni su u Curaçau radi izvoza u Uniju.

(10)

Taj je zahtjev Nizozemska službeno povukla 17. travnja 2013. jer se aktivnosti obrade opisane u zahtjevu više nisu izvodile u Nizozemskim Antilima. Tvrtka u Curaçau preselila je dio svojih aktivnosti obrade šećera, posebno proizvodnju šećernih grumena iz sirovog šećera od šećerne trske, pakiranih za maloprodaju, u Belgiju, odakle trenutačno opskrbljuje supermarkete u Nizozemskoj. Preostalu proizvodnu liniju preorijentirala je na filtriranje, pročišćavanje, mljevenje i jednostavno miješanje organskog šećera te njegovo pakiranje u vreće od 1 000 kg radi prijevoza.

(11)

Nizozemska je 17. travnja 2013. podnijela drugi zahtjev za odstupanje za 5 000 tona šećernih proizvoda, opisanih kao organski sirovi šećer od šećerne trske obuhvaćen oznakom KN 1701 14 90, tijekom razdoblja od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. Nizozemska je objasnila da se temeljem razgovora s vlastima Curaçaa može zaključiti kako će količine za koje je odstupanje za 2013. odobreno Odlukom 2011/47/EU biti nedovoljne za nastavak aktivnosti tvrtke koja se u Curaçau bavi obradom šećera.

(12)

Drugi zahtjev uglavnom je motiviran promjenom okolnosti u dotičnoj tvrtki jer je ona promijenila poslovne aktivnosti u smjeru obrade organskog šećera od šećerne trske, promjenom na svjetskom tržištu šećera jer je EU postala neto uvoznik šećera, činjenicom da je vrijednost dodana sirovim materijalima iz trećih zemalja veća od 45 % cijene franko tvornice gotovog proizvoda te izravnim i neizravnim otvaranjem radnih mjesta u Curaçau. Nizozemska je 14. lipnja 2013. i 28. lipnja 2013. dostavila dodatne informacije kako bi potkrijepila svoj zahtjev od 17. travnja 2013.

(13)

Dopisom od 16. srpnja 2013. Komisija je zatražila da nizozemske vlasti prime na znanje ocjenu Komisije u pogledu zahtjeva te njezinu namjeru da preporuči odbijanje zahtjeva. Komisija je zatražila i da nizozemske vlasti prenesu tu ocjenu tvrtki na koju se potencijalno odnosi odstupanje kako bi se i Nizozemskoj i dotičnoj tvrtki omogućilo postavljanje svih činjeničnih ili pravnih pitanja u odnosu na zahtjev prije nego što Komisija donese konačnu odluku. Kao rok za odgovor određen je 25. srpnja 2013. Odgovor nizozemskih tijela vlasti primljen je 24. srpnja 2013.

(14)

U članku 37. stavku 7. Priloga III. Odluci 2001/822/EZ predviđeno je da se odstupanja odobravaju kada je vrijednost dodana proizvodima bez podrijetla upotrijebljenim u dotičnom PZP-u najmanje 45 % vrijednosti gotovog proizvoda, pod uvjetom da odstupanje nije takvo da bi uzrokovalo ozbiljnu štetu nekom gospodarskom sektoru Unije ili nekih država članica.

(15)

U informacijama primljenim od tvrtke u Curaçau, kako ih je prenijela Nizozemska, u pogledu izračuna vrijednosti koja se u Curaçau generira za proizvodnju „bio-šećera od šećerne trske” 2013. navedena je vrijednost dodana obradom 5 000 tona „bio-šećera”. Tvrtka je navela i nabavnu cijenu jedne tone sirovog „bio-šećera” s podrijetlom iz trećih zemalja te cijenu franko tvornice po kojoj se jedna tona „bio-šećera” prodaje. Prema tvrtki, te brojke generiraju dodanu vrijednost u odnosu na cijenu franko tvornice od 52 %. Prema istim informacijama, proizvodnjom 1 500 tona „bio-šećera” generirala bi se dodana vrijednost od 88 % u odnosu na cijenu franko tvornice.

(16)

U informacijama primljenim od tvrtke, kako ih je prenijela Nizozemska, u odnosu na izračun vrijednosti generirane u Curaçau za „smeđi kristalni šećer”1. siječnja 2013. navedena je vrijednost dodana radom i obradom 5 500 tona „smeđeg kristalnog šećera”. Ako se najviša dostupna vrijednost dodana po toni za „smeđi kristalni šećer” smatra realističnom, vrijednost dodana u odnosu na cijenu franko tvornice iznosi približno 52,4 %. No, postupci obrade koji se izvode na „bio-šećeru” zahtijevaju manje obrade od onih za „kristalni šećer” koji se pakira za maloprodaju. Dodana vrijednost inherentna tim postupcima i stvarni troškovi obrade stoga mogu biti samo niži za „bio-šećer” pakiran u vreće od 1 000 kg radi prijevoza nego za „smeđi kristalni šećer” pakiran za maloprodaju.

(17)

Prema „Globalnim prognozama za šećer – izvješću za 2013.” (eng. Global Sugar Outlook – 2013 Report) (4) trošak proizvodnje šećera od šećerne trske u Brazilu, koji je najkonkurentnija regija za proizvodnju šećera u svijetu, iznosi 224,7 USD po toni za proizvodnju šećerne trske i 95 USD po toni za preradu šećerne trske u sirovi šećer. Ukupni troškovi, uključujući administrativne troškove, iznose 367,8 USD po toni ili, prema tečaju od 1,3 USD za 1 EUR, 283 EUR po toni sirovog šećera od šećerne trske. Uzimajući u obzir postupke uzgoja i prerade uključene u proizvodnju sirovog šećera od šećerne trske, čini se nevjerojatnim da bi troškovi pukog pročišćavanja, mljevenja i pakiranja organskog šećera od šećerne trske, koji čine samo mali dio postupka proizvodnje, bili viši. Uzimajući u obzir 283 EUR po toni kao realističan trošak proizvodnje za izračun vrijednosti dodane za pročišćavanje, mljevenje i pakiranje organskog sirovog šećera od šećerne trske u tvrtki u Curaçau, cijena franko tvornice iznosi 1 020,19 EUR po toni, a vrijednost dodana u odnosu na cijenu franko tvornice iznosi samo 32,2 %.

(18)

U simulaciji usporedivih troškova u 17. uvodnoj izjavi dodana vrijednost ne bi dosegla 45 %. Stoga nije realistično da bi takvu dodanu vrijednost mogla ostvariti tvrtka u Curaçau koja izvodi jednostavnu obradu. Umjesto toga, mora se zaključiti da su u brojke prenesene Komisiji uključeni i drugi dodatni troškovi i dobici koji ne čine iznose koji pridonose koristi za stanovništvo Curaçaa.

(19)

U skladu s člankom 37. stavkom 3. točkom (c) Priloga III. Odluci 2001/822/EZ, pri razmatranju zahtjeva za odstupanje potrebno je uzeti u obzir slučajeve u kojima se može jasno pokazati da bi pravila o podrijetlu mogla obeshrabriti znatna ulaganja u industriju i u kojima bi odstupanje koje pogoduje ostvarenju programa ulaganja omogućilo da se ta pravila zadovolje u fazama.

(20)

Tvrtka u Curaçau unaprijed je bila upoznata s ukidanjem kumulacije podrijetla AKP/PZP-EZ za šećer 1. siječnja 2011. te je imala dovoljno vremena za pripremu i diverzifikaciju prema proizvodnji proizvoda za koje odstupanje nije potrebno.

(21)

Tijekom razdoblja od 2009. do 2013. tvrtka u Curaçau imala je koristi od odstupanja koja su joj pomogla generirati promet potreban za ulaganja u diverzifikaciju prema proizvodnji proizvoda za koje nije potrebno odstupanje od pravila o podrijetlu. Prema informacijama primljenima od tvrtke, ulaganja su 2009. bila vrlo mala, a u razdoblju od 2010. do 2012. nije bilo nikakvih ulaganja. Odstupanja su stoga pomogla samo održavanju tekućih aktivnosti tvrtke u Curaçau ne pridonijevši na održiv način razvoju postojeće ni stvaranju nove industrije. Stoga je upitno bi li novo odstupanje potaknulo tvrtku na nova ulaganja.

(22)

Da bi se mješavina šećera s tarifnim brojem HS 2106, koja sadrži pektin ili kazein, smatrala proizvodom s podrijetlom u Curaçau i time ostvarile koristi od povlaštenog pristupa Uniji, vrijednost šećera bez podrijetla koji se koristi u proizvodnji gotovog proizvoda ne smije premašivati 30 % cijene franko tvornice proizvoda. Diverzifikacijom prema proizvodnji takvih mješavina, kao što se predlaže u trenutnom zahtjevu, tvrtka bi i dalje morala tražiti odstupanje kako bi se mogla uskladiti s pravilima o podrijetlu.

(23)

U skladu s člankom 37. stavkom 3. točkom (b) Priloga III. Odluci 2001/822/EZ, pri razmatranju zahtjeva za odstupanja potrebno je uzeti u obzir slučajeve u kojima bi primjena postojećih pravila o podrijetlu znatno negativno utjecala na sposobnost postojeće industrije u PZP-u da nastavi s izvozom u Uniju, a osobito na slučajeve u kojima bi to moglo dovesti do prestanka njezinih aktivnosti.

(24)

Komisija vodi bilancu kako bi analizirala tržište šećera i vidjela jesu li zalihe šećera dovoljne, jesu li potrebne dodatne količine šećera i mora li se šećer povlačiti s tržišta kako bi se razina cijena zadržala blizu referentnoj cijeni. U toj bilanci stalno se pojavljuje količina od 50 000 do 60 000 tona šećera koja se uvozi s punim carinama.

(25)

Za šećerne proizvode obuhvaćene oznakom KN 1701 14 90 u Uniji se primjenjuje carinska tarifa od 419 EUR po toni. Uzimajući u obzir da se cijena bijelog šećera na svjetskom tržištu, koja uključuje troškove za rafiniranje, na Londonskoj terminskoj burzi kreće oko 380 EUR po toni i da se primjenjuje carinska pristojba od 419 EUR po toni, cijena tog šećera nakon isporuke u Uniju i plaćanja carina iznosila bi najmanje 800 EUR. Prosječna cijena takvih šećernih proizvoda proizvedenih u Uniji, prema izvješćima država članica u skladu s člankom 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (5), kreće se oko 725 EUR po toni. U takvim uvjetima nije vjerojatno da bi se ti šećerni proizvodi profitabilno uvozili u Uniju ako se ne radi o nekom šećeru izvrsne kakvoće, npr. organskom ili pravedno proizvedenom šećeru, koji se prodaje po mnogo višim cijenama od drugih šećernih proizvoda.

(26)

Stoga je vjerojatno da glavninu uvoza u Uniju uz pune carine čini organski ili fair trade šećer jer se takav šećer u maloprodajnom sektoru može prodavati i za 3 000 EUR po toni. Količina uvoza organskog šećera od trske uz punu carinu u Uniju pokazuje da izvoznici šećera širom svijeta preživljavaju na trenutačnom tržištu.

(27)

Dodaju li se nabavnoj cijeni sirovog šećera o kojoj izvješćuje tvrtka još 283 EUR po toni kao realističan trošak proizvodnje pri izračunu vrijednosti dodane za mljevenje i pakiranje organskog sirovog šećera od šećerne trske u tvrtki u Curaçau, marža dobiti i troškovi prijevoza o kojima izvješćuje tvrtka te uvozne carine koje valja platiti Uniji, tvrtka u Curaçau i dalje bi trebala biti u poziciji da izvozi „bio-šećer” u Uniju na isplativ način, a da se pritom ne mora oslanjati na odstupanje kojim bi se uvoznika u Uniju izuzelo od plaćanja primjenjivih uvoznih carina. Štoviše, razina prodajne cijene po toni „bio-šećera” kupcu u Nizozemskoj, kako je navedena u zahtjevu Nizozemske, može se smatrati dovoljnom da nadoknadi učinak punih carina koje se primjenjuju.

(28)

Kao gospodarski subjekt iz PZP-a, tvrtka iz Curaçaa koja izvodi aktivnosti obrade šećernih proizvoda sudjeluje na svjetskom tržištu i slobodna je izvoziti svoje proizvode u bilo koji dio svijeta, uključujući Uniju. Ta se tvrtka stoga može usporediti sa svim drugim gospodarskim subjektima iz cijeloga svijeta koji se bave istom aktivnošću. Posebno, razina troškova prijevoza iz PZP-a u Uniju, koja prema informacijama primljenim od tvrtke iznosi 42,59 EUR po toni, ne stavlja tvrtku iz Curaçaa u nepovoljan položaj u natjecanju s drugim sudionicima na tržištu jer je tvrtka slobodna prodavati svoje proizvode na tržišta koja su bliža njezinu mjestu djelovanja od Unije.

(29)

Izvoz šećera, melase i meda predstavlja samo 6 % ukupnog izvoza robe iz Curaçaa, izuzmu li se naftni proizvodi. Aktivnosti rukovanja kontejnerima vezanim uz uvoz i izvoz šećernih proizvoda predstavljaju samo 2 % ukupnih aktivnosti rukovanja kontejnerima koje se odnose na uvoz i izvoz. Doprinos tog izvoza razvoju područja može u najboljem slučaju biti samo malen.

(30)

U pogledu zapošljavanja, očekuje se da bi se odstupanjem otvorilo dodatnih 10 radnih mjesta, što je nerazmjerno malo u usporedbi sa zatraženim povećanjem količine proizvodnje. Nadalje, tih 10 dodatnih radnih mjesta za koja se očekuje da će se otvoriti manje je od 20 radnih mjesta zatvorenih u razdoblju između zahtjeva iz 2010., kada je Nizozemska navela da u tvrtki u Curaçau radi 35 osoba, i drugog zahtjeva iz 2013., u kojem se navodi da u tvrtki radi 15 osoba.

(31)

Učinak odbijanja novog odstupanja zatraženog 17. travnja 2013. bio bi minimalan. Odbijanjem se tvrtki ne bi onemogućio nastavak izvoza šećernih proizvoda u Uniju niti bi se obeshrabrilo ulaganje u šećernu industriju u Curaçau jer bi marža dobiti i dalje bila dovoljna da omogući ulaganja, čak i kad bi se u Uniji plaćala puna carinska stopa.

(32)

Zbog toga zatraženo odstupanje nije opravdano u pogledu članka 37. stavka 1., stavka 3. točaka (b) i (c) i stavka 7. Priloga III. Odluci 2001/822/EZ.

(33)

Mjere predviđene u ovoj Odluci u skladu su s mišljenjem Odbora za Carinski zakonik,

19.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 249/9

(1)

U članku 26. UFEU-a unutarnje tržište definirano je kao područje bez unutarnjih granica u kojemu se osigurava slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala. U članku 4. stavku 3. UEU-a traži se od država članica da poduzmu potrebne korake kako bi u potpunosti ispunile svoje obveze u skladu s pravom Unije.

(2)

Unutarnje tržište nudi brojne mogućnosti osobama koje žele živjeti i raditi u drugoj državi članici i poduzećima koja žele proširiti svoje tržište. Iako unutarnje tržište uglavnom dobro funkcionira, ponekad nastaju problemi ako javna tijela ne poštuju pravo Unije.

(3)

Na temelju Preporuke Komisije 2001/893/EZ od 7. prosinca 2001. o načelima uporabe mreže SOLVIT – mreže za rješavanje problema na unutarnjem tržištu (1), SOLVIT je utemeljen kao mreža centara koje su države članice osnovale u okviru vlastitih državnih uprava kao brzo i neformalno sredstvo rješavanja problema na koje nailaze pojedinci i poduzeća pri ostvarivanju svojih prava na unutarnjem tržištu.

(4)

Iako je mreža SOLVIT neformalne i pragmatične naravi, njezino ustrojstvo osigurava da su pronađena rješenja u skladu s pravom Unije. Mreža SOLVIT temelji se na transparentnom postupku rješavanja problema između dvije države članice. Iako Komisija obično nije uključena u rješavanje predmeta, u kontaktu je s centrima mreže SOLVIT, nudi redovito pravno osposobljavanje i, u nekim složenim predmetima, daje neformalne savjete. Osim toga, Komisija nadzire rješavanje predmeta u okviru mreže SOLVIT i rezultate tog postupka putem internetske baze podataka i može posredovati ako smatra da rješenja koja predlažu centri mreže SOLVIT nisu u skladu s pravom Unije. Navedeno ustrojstvo doprinosi ne samo zakonitosti rješenja pojedinih predmeta već i rezultati ocjenjivanja pokazuju da je rad centra SOLVIT općenito doveo do bolje sukladnosti nacionalnih tijela s pravom Unije.

(5)

Mreža SOLVIT znatno se razvila od svojih začetaka. Ona sada rješava deset puta više predmeta nego prije deset godina. Osim toga, predmeti koje sada rješava puno su raznolikiji nego što je izvorno predviđeno. Velika većina predmeta uspješno se riješi u prosjeku za devet tjedana zbog čega su pojedinci i poduzeća koji su rabili mrežu SOLVIT iznimno zadovoljni.

(6)

Iako se mreža SOLVIT pokazala uspješnom, sve veći opseg usluga donio je mnoštvo izazova. Dubinska ocjena mreže provedena u 2010. pokazala je da nemaju svi centri mreže SOLVIT na raspolaganju jednaka sredstva ili jednak položaj. Preuzimanje predmeta i razina ponuđenih usluga isto se razlikuju diljem mreže. Osim toga, premalo se ljudi i poduzeća služi mrežom SOLVIT.

(7)

S obzirom na te nalaze, nužno je poduzeti mjere za daljnje jačanje mreže SOLVIT i povećanje njezine vidljivosti na internetu i izvan njega, kako je istaknuto u radnom dokumentu službi Komisije Jačanje učinkovitog rješavanja problema na jedinstvenom tržištu, u Komunikaciji o boljem upravljanju jedinstvenim tržištem (2) i u Izvješću o građanstvu EU-a (3). Kao dio tog postupka, Preporuka 2001/893/EZ trebala bi biti zamijenjena novom. Cilj je te nove Preporuke pojasniti što bi mreža SOLVIT trebala pružiti, na temelju najbolje prakse. U njoj se određuju ciljevi i norme za države članice i Komisiju kako bi se osiguralo da poduzeća i građani dobiju učinkovitu pomoć u onim situacijama u kojima se ne poštuje pravo Unije. Njezin je cilj isto tako zajamčiti da centri mreže SOLVIT primjenjuju ista pravila i da dosljedno pružaju istu vrstu usluge u cijeloj mreži.

(8)

U cilju osiguranja dosljednog tumačenja zadaće u cijeloj mreži, u ovoj se Preporuci određuju vrste predmeta koje bi mreža SOLVIT trebala rješavati. U Preporuci 2001/893/EZ bilo je navedeno da mreža SOLVIT rješava predmete „pogrešne primjene”„pravila jedinstvenog tržišta”. Takva definicija područja primjene dovela je do nedosljednosti. Ponajprije, javile su se tvrdnje da pojam „pogrešne primjene” znači da se centri mreže SOLVIT ne mogu baviti predmetima u kojima su nacionalna pravila suprotna pravu Unije (tzv. „strukturni predmeti”) te da mreža SOLVIT može djelovati samo kad se predmetno zakonodavstvo Unije temelji na unutarnjem tržištu.

(9)

Predmeti kojima se bavi mreža SOLVIT sada su određeni kao svi prekogranični problemi uzrokovani mogućom povredom prava Unije kojima se uređuje unutarnje tržište od strane javnog tijela, kada i u mjeri u kojoj ti problemi nisu predmetom sudskih postupaka na nacionalnoj razini ili na razini EU-a.

(10)

Značenje pojma „povreda” jest da centri mreže SOLVIT preuzimaju sve predmete u kojima javna tijela ne poštuju pravo Unije kojim se uređuje unutarnje tržište, bez obzira na osnovni uzrok problema. Velika većina predmeta koje rješava mreža SOLVIT odražavaju situacije u kojima javno tijelo neispravno primjenjuje pravo Unije kojim se uređuje unutarnje tržište. Međutim, centri mreže SOLVIT pokazali su i da mogu ponuditi učinkovitu pomoć u slučaju strukturnih problema. Iako strukturni predmeti predstavljaju samo mali dio ukupnog broja predmeta kojima se on bavi, važno je da SOLVIT preuzima takve predmete kako bi se osiguralo da oni ne ostaju neopaženi. On nudi najbolje jamstvo da se strukturni problemi učinkovito rješavaju na odgovarajućoj razini.

(11)

Ovom se Preporukom potvrđuje da se mreža SOLVIT bavi predmetima koji predstavljaju prekogranični problem s javnim tijelom. Kriterijem prekograničnosti osigurava se da se predmetom mreže SOLVIT bave centri mreže SOLVIT u dvije države članice, čime se jamči transparentnost i kakvoća rezultata. Kriterij javnog tijela povezan je s činjenicom da je mreža SOLVIT dio državne uprave i djeluje samo na neformalnoj osnovi.

(12)

Ovom se Preporukom nastoji pojasniti razina usluge koju pojedinci i poduzeća mogu očekivati od mreže SOLVIT. U njoj se navodi kako se moraju obavještavati podnositelji pritužbi te kakva im se najmanja pomoć mora ponuditi. U njoj se objašnjavaju i razni postupovni koraci i rokovi koji se moraju poštivati prilikom rješavanja predmeta mreže SOLVIT te informacije koje se moraju dati kada se predmet ne može riješiti.

(13)

Nadalje, ovom se Preporukom utvrđuju minimalni standardi koje moraju zadovoljavati centri mreže SOLVIT u odnosu na ustrojstvo, pravnu stručnost i odnose s drugim mrežama. Objašnjava se i uloga Komisije u okviru mreže SOLVIT.

(14)

Komisija je nedavno obnovila bazu podataka SOLVIT na internetu kao neovisni modul u okviru Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta. S obzirom na tu tehničku integraciju, pravila iz Uredbe (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2008/49/EZ (Uredba IMI-ja) (4) o obradi osobnih podataka i povjerljivih podataka primjenjuju se i na postupke mreže SOLVIT. U ovoj se Preporuci dalje navode određeni oblici obrade osobnih podataka u mreži SOLVIT, u skladu s Uredbom IMI-ja.

(15)

Cilj ove Preporuke nije propisati kako će Komisija postupati s pritužbama koje zaprimi izravno i ona ni na koji način ne dovodi u pitanje ulogu Komisije kao čuvara Ugovora. Njezin cilj nije odrediti ulogu projekta EU Pilot i nacionalnih koordinatora EU Pilota. O tim se elementima govori u posebnim smjernicama, koje se redovito ažuriraju,

1.

Centri mreže SOLVIT trebali bi biti dostupni telefonom ili elektroničkom poštom i trebali bi brzo odgovarati na sve zaprimljene upite.

2.

Podnositelji prigovora trebali bi u roku od tjedan dana dobiti prvi odgovor na svoj problem u kojem se navodi može li mreža SOLVIT preuzeti njihov predmet, ako je na temelju dostavljenih podataka moguće dati takav odgovor. Ako je potrebno, oni bi istodobno trebali biti pozvani da dostave svu potrebnu dokumentaciju za obradu svojeg spisa. U roku od mjesec dana od prve procjene i pod uvjetom da je njihov spis potpun, podnositelji pritužbe trebali bi zaprimiti potvrdu prihvaća li nadležni centar njihov predmet i je li on stoga otvoren kao predmet mreže SOLVIT.

3.

Ako se problem ne može preuzeti kao predmet mreže SOLVIT, podnositeljima prigovora moraju se dostaviti razlozi te im se mora dati savjet o drugom mogućem načinu rješenja problema, uključujući upute ili prijenos problema, ako je moguće, na drugu mjerodavnu informacijsku mrežu ili mrežu za rješavanje problema ili na mjerodavno nacionalno nadležno tijelo.

4.

U roku od deset tjedana od otvaranja predmeta, podnositelj pritužbe trebao bi zaprimiti rješenje tog problema, koje može uključivati objašnjenje primjenjivog prava Unije. U iznimnim okolnostima, a posebno kada je rješenje blizu ili kada se odnosi na strukturni problem, predmet se može ostaviti otvorenim i nakon roka, pod uvjetom da se o tome obavijesti podnositelj pritužbe, najviše deset tjedana.

5.

Podnositelji prigovora moraju biti obaviješteni u neformalnoj naravi mreže SOLVIT i o primjenjivim postupcima i rokovima. Te bi informacije trebale obuhvaćati podatke o drugim mogućim pravnim lijekovima, upozorenje da rješavanje predmeta u mreži SOLVIT ne odgađa nacionalne rokove za žalbu i da su rješenja koja nudi mreža SOLVIT neformalna i protiv njih se ne može uložiti žalba. Podnositelji pritužbe moraju biti obaviješteni i da je sustav SOLVIT besplatan. Podnositelje pritužbe potrebno je redovito obavještavati o statusu njihovog predmeta.

6.

Budući da su postupci mreže SOLVIT neformalne naravi, oni ne sprječavaju podnositelja prigovora da pokrene formalne postupke na nacionalnoj razini, u kojem će slučaju predmet mreže SOLVIT biti zatvoren.

7.

Kada je pronađeno uspješno rješenje, podnositelju pritužbe potrebno je dati savjet o radnjama koje mora poduzeti kako bi imao koristi od predloženog rješenja.

8.

Čim postane očito da predmet neće biti riješen u okviru mreže SOLVIT, predmet je potrebno zatvoriti i odmah o tome obavijestiti podnositelja pritužbe. U tom slučaju mreža SOLVIT bi trebala podnositelju pritužbe dati savjet o drugim mogućim pravnim lijekovima na nacionalnoj razini i razini Unije. Prilikom davanja savjeta podnositeljima prigovora da podnesu prigovor Komisiji, centri mreže SOLVIT trebali bi ih poticati na upućivanje na prethodni postupak u mreži SOLVIT (navodeći referentni broj i dajući kratak sažetak postupka). O neriješenim predmetima potrebno je sustavno obavještavati Komisiju putem baze podataka.

9.

Nakon zatvaranja predmeta podnositelje pritužbe treba pozvati da daju povratne informacije o tome kako je mreža SOLVIT riješila predmet.

1.

Svaka država članica mora imati centar SOLVIT-a.

2.

Kako bi centri SOLVIT-a mogli obavljati zadaće navedene u ovoj Preporuci, države članice moraju osigurati da centri SOLVIT-a:

1.

Sve predmete SOLVIT-a trebala bi rješavati dva centra SOLVIT-a, nacionalni centar i nadležni centar.

2.

Nacionalni i nadležni centar trebali bi surađivati na otvoren i transparentan način u cilju pronalaska brzih i učinkovitih rješenja za podnositelja pritužba.

3.

Nacionalni i nadležni centar moraju se dogovoriti oko jezika koji će rabiti za međusobnu komunikaciju, imajući na umu cilj rješavanja problema putem neformalnih kontakata što je brže i učinkovitije moguće te osiguravanje transparentnosti i izvješćivanja.

4.

Svi zaprimljeni predmeti, ocjene koje su dali centri SOLVIT-a uključeni u predmet, poduzeti koraci i ostvareni rezultati moraju se upisati u bazu podataka SOLVIT-a na jasan i sveobuhvatan način. Ako se u predmetu jave strukturni problemi, oni bi trebali kao takvi biti označeni u bazi podataka kako bi Komisija mogla sustavno pratiti takve predmete.

5.

Sva predložena rješenja moraju uvijek biti potpuno u skladu s pravom Unije.

6.

Centri SOLVIT-a moraju poštivati iscrpna pravila o rješavanju predmeta propisana u priručniku mreže SOLVIT za rješavanje predmeta koji će Komisija redovito preispitivati u suradnji s centrima SOLVIT-a.

1.

Nacionalni centar trebao bi registrirati sve zaprimljene pravne probleme, bez obzira na to zadovoljavaju li kriterije za predmet mreže SOLVIT.

2.

Kada nacionalni centar prihvati pritužbu kao predmet mreže SOLVIT, trebao bi sastaviti cjelovit spis i provesti podrobnu pravnu analizu problema prije nego što ga dostavi nadležnom centru.

3.

Kada zaprimi prijedlog rješenja od nadležnog centra, uključujući objašnjenje primjenjivog prava Unije, mora provjeriti usklađenost rješenja s pravom Unije.

4.

Nacionalni centar trebao bi podnositelju pritužbe davati pravodobne i prikladne informacije tijekom određenih faza postupka.

1.

Nadležni centar mora potvrditi primitak predmeta u roku jednog tjedna od kada ga je dostavio nacionalni centar.

2.

Nadležni centar mora nastojati pronaći rješenja za sve podnositelje pritužba, uključujući objašnjenje primjenjivog prava Unije, i redovito obavještavati nacionalni centar o napretku.

3.

Ako je problem koji je prijavio podnositelj pritužbe strukturne prirode, nadležni centar mora što je prije moguće procijeniti može li se problem riješiti u okviru postupka mreže SOLVIT. Ako smatra da to nije moguće, mora zaključiti predmet kao neriješen i obavijestiti predmetna nacionalna tijela odgovorna za pravilnu provedbu prava Unije u državi članici kako bi osigurao da je kršenje prava Unije učinkovito zaustavljeno. O tome mora biti obaviještena i Komisija putem baze podataka.

1.

Komisija pomaže i podupire rad SOLVIT-a na sljedeće načine:

2.

Ako je potrebno, Komisija može zaprimljene pritužbe uputiti mreži SOLVIT radi pronalaska brzog i neformalnog rješenja, pod uvjetom da podnositelj pritužbe da svoj pristanak.

1.

Centri SOLVIT-a moraju provoditi redovite provjere kakvoće predmeta koje rješavaju kao nacionalni i nadležni centar u skladu s uputama u priručniku za rješavanje predmeta.

2.

Komisijine službe provodit će redovite općenite provjere kakvoće svih predmeta i upozoriti na moguće probleme mjerodavne centre SOLVIT-a, koji bi trebali poduzeti odgovarajuće mjere za ispravljanje utvrđenih nedostataka.

3.

Komisija će redovito izvješćivati o kakvoći i radu mreže SOLVIT. Ona će izvješćivati i o vrstama problema koje je mreža SOLVIT zaprimila te o predmetima koji su riješeni u okviru mreže SOLVIT radi definiranja trendova i utvrđivanja preostalih problema na unutarnjem tržištu. Kao dio okvira izvješćivanja, Komisija će posebno izvještavati o strukturnim predmetima.

1.

Komisija promiče upoznatost s mrežom SOLVIT i njezinu uporabu od strane europskih organizacija, zainteresiranih stranka i institucija Unije te poboljšava dostupnost i prisutnost mreže SOLVIT na internetu.

2.

Države članice osiguravaju dostupnost pristupačnih informacija i jednostavan pristup uslugama mreže SOLVIT, posebno na svim mjerodavnim internetskim stranicama javne uprave.

3.

Države članice moraju poduzeti aktivnosti podizanja svijesti o mreži SOLVIT među zainteresiranim stranama. Komisija će pružiti pomoć za takve aktivnosti.

1.

Kako bi osigurali da podnositelji pritužbi dobiju učinkovitu pomoć, centri SOLVIT moraju surađivati s drugim europskim i nacionalnim informativnim mrežama i mrežama za pružanje pomoći, kao što su Vaša Europa, Europe Direct, Tvoja Europa savjeti, Europska poduzetnička mreža, Europski potrošači centri, EURES, FIN-NET i Europska mreža pučkih pravobranitelja. Centri SOLVIT-a moraju uspostaviti dobre radne odnose s odgovarajućim nacionalnim članovima Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti radi učinkovitog rješavanja predmeta iz sustava socijalne sigurnosti.

2.

Centri SOLVIT-a moraju biti u redovitom kontaktu i tijesno surađivati s nacionalnim kontaktnim točkama za projekt EU Pilot kako bi osigurali odgovarajuću razmjenu informacija o predmetima i zaprimljenim pritužbama.

3.

Komisija će olakšati takvu suradnju, među ostalim, organiziranjem zajedničkih događaja u mreži i uspostavom tehničkih načina povezivanja s mrežama i kontaktnim točkama navedenima pod točkom 1 (7).

1.

Podnositelji pritužbi moraju moći dostaviti svoje pritužbe mreži SOLVIT putem javnog sučelja povezanog s Informacijskim sustavom unutarnjeg tržišta koji im je na raspolaganje stavila Komisija. Podnositelji pritužbi nemaju pristup bazi podataka SOLVIT-a.

2.

Nacionalni i nadležni centri moraju imati pristup bazi podataka SOLVIT-a i moraju moći rješavati predmet u koji su uključeni putem te baze podataka. To obuhvaća pristup osobnim podacima o podnositelju pritužbe.

3.

Drugi centri SOLVIT koji nisu uključeni u određeni predmet i Komisija moraju imati pristup anonimnim podacima o predmetu, ali samo s mogućnošću čitanja.

4.

Nacionalni centar obično mora nadležnom centru otkriti identitet podnositelja pritužbe radi lakšeg rješavanja problema. Podnositelj pritužbe mora o tome biti obaviješten na početku postupka i mora mu se ponuditi mogućnost prigovora i u tom se slučaju neće otkriti identitet podnositelja pritužbe.

5.

Nadležni centar i predmetna javna tijela koja navodi podnositelj pritužbe mogu se koristiti podacima koje dostavlja podnositelj pritužbe samo u svrhu pokušaja rješavanja predmeta. Službenici koji se bave rješavanjem predmeta obrađuju osobne podatke samo u svrhu u koju su dostavljeni. Potrebno je poduzeti nužne korake u cilju zaštite komercijalno osjetljivih podataka, isključujući osobne podatke.

6.

Predmet se može proslijediti drugoj mreži ili organizaciji na rješavanje samo uz pristanak podnositelja pritužbe.

7.

Zaposlenici Komisije trebali bi imati pristup samo osobnim podacima podnositelja pritužbe kada je to nužno radi:

8.

Osobni podaci povezani s predmetima mreže SOLVIT moraju biti blokirani u Informacijskom sustavu unutarnjeg tržišta 18 mjeseci nakon zaključena predmeta. Anonimni opisi predmeta mreže SOLVIT ostaju u bazi podataka SOLVIT-a i mogu se uporabiti u statističke svrhe te svrhe izvješćivanja i razvoja politika.

19.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 249/15

19.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 249/s3

19.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 249/s3