ISSN 1977-0847

doi:10.3000/19770847.L_2013.218.hrv

Službeni list

Europske unije

L 218

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

56
14. kolovoza 2013.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

DIREKTIVE

 

*

Direktiva 2013/38/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o izmjeni Direktive 2009/16/EZ o nadzoru države luke ( 1 )

1

 

*

Direktiva 2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP

8

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka br. 778/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji

15

 

 

II.   Nezakonodavni akti

 

 

UREDBE

 

 

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 779/2013 оd 13. kolovoza 2013. o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

24

 

 

ODLUKE

 

 

2013/430/EU

 

*

Provedbena odluka Komisije оd 12. kolovoza 2013. o iznosima koji se za financijsku godinu 2014. prenose iz programa državnih potpora u sektoru vina u program jedinstvenih plaćanja, kako je predviđeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (priopćeno pod brojem dokumenta C(2013) 5180)

26

 

 

2013/431/EU

 

*

Provedbena odluka Komisije оd 12. kolovoza 2013. kojom se državama članicama dopušta produljenje privremenih odobrenja izdanih za aktivne tvari benalaksil-M i valifenalat (priopćeno pod brojem dokumenta C(2013) 5184)  ( 1 )

28

 

 

 

*

Obavijest čitatelju – Uredba Komisije (EU) br. 216/2013 od 7. ožujka 2013. o elektroničkom izdanju Službenog lista Europske unije (vidjeti stranicu 3. korica)

s3

 

*

Napomena čitateljima – Način navođenja akata(vidjeti stranicu 3. korica)

s3

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

DIREKTIVE

14.8.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 218/1


DIREKTIVA 2013/38/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 12. kolovoza 2013.

o izmjeni Direktive 2009/16/EZ o nadzoru države luke

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Međunarodna organizacija rada (ILO) usvojila je 23. veljače 2006. Konvenciju o radu pomoraca iz 2006. godine (dalje u tekstu „MLC 2006.”) želeći stvoriti jedinstven, koherentan instrument koji u najvećoj mogućoj mjeri obuhvaća sve suvremene standarde važećih međunarodnih konvencija i preporuka o radu pomoraca te temeljna načela iz drugih međunarodnih konvencija o radu.

(2)

Odluka Vijeća 2007/431/EZ (3) ovlastila je države članice da u interesu Europske zajednice ratificiraju MLC 2006. Stoga bi ga države članice trebale ratificirati u najkraćem mogućem roku.

(3)

Države članice trebale bi, prilikom provođenja inspekcijskih pregleda u nadzoru države luke u skladu s Direktivom 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (4), u odnosu na pitanja obuhvaćena konvencijama koje još nisu ratificirale i koje propisuju da svaki brod podliježe nadzoru ovlaštenih službenika kada se nalazi u luci druge države ugovornice ili ugovorne stranke, poduzeti sve mjere kako bi se poštovali postupci i praksa predviđeni tim konvencijama i trebale bi se prema tome suzdržati od podnošenja izvješća relevantnih za nadzor države luke Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO) i/ili ILO-u. Države članice koje još nisu ratificirale međunarodnu konvenciju na koju se odnosi Direktiva 2009/16/EZ u trenutku njezinog stupanja na snagu trebale bi poduzeti sve mjere kako bi osigurale slične uvjete na svojim brodovima u skladu sa zahtjevima te konvencije.

(4)

Kako bi se osigurao usklađen pristup učinkovitoj provedbi međunarodnih standarda od strane država članica prilikom provođenja inspekcijskih pregleda države zastave i inspekcijskih pregleda države luke te kako bi se izbjegao sukob između međunarodnog prava i prava Unije, države članice trebale bi nastojati ratificirati konvencije do dana njihova stupanja na snagu, ili barem one njihove dijelove koji spadaju u nadležnost Unije.

(5)

MLC 2006. navodi standarde rada pomoraca za sve pomorce bez obzira na njihovo državljanstvo i zastavu brodova na kojima služe.

(6)

Za potrebe Direktive 2009/16/EZ poželjnije je da se pojmovi „pomorac” i „posada” ne definiraju, nego da se ti pojmovi u svakom pojedinom slučaju tumače u skladu s načinom na koji su definirani ili kako ih se tumači u mjerodavnim međunarodnim konvencijama. Posebno, za sva pitanja koja se tiču provedbe MLC-a 2006., pojam „posada” trebalo bi tumačiti kao da se odnosi na pojam „pomorac” kako je definiran u MLC-u 2006.

(7)

Za sva pitanja obuhvaćena ovom Direktivom koja se odnose na provedbu MLC-a 2006., uključujući i za brodove na koje nije primjenjiv Međunarodni pravilnik o upravljanju sigurnošću, upućivanja u Direktivi 2009/16/EZ na pojam „kompanija” trebalo bi tumačiti kao da znače upućivanja na pojam „brodovlasnik” kako je definiran u odgovarajućoj odredbi MLC-a 2006. jer potonja definicija u boljoj mjeri odgovara posebnim potrebama MLC-a 2006.

(8)

Znatan dio standarda MLC-a 2006. proveden je u okviru prava Unije Direktivom Vijeća 2009/13/EZ od 16. veljače 2009. o provedbi Sporazuma koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Europski savez transportnih radnika (ETF) o Konvenciji o radu pomoraca iz 2006. (5) i Direktivom Vijeća 1999/63/EZ od 21. lipnja 1999. o Sporazumu o organizaciji radnog vremena pomoraca koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Savez sindikata transportnih radnika u Europskoj Uniji (FST) (6). One standarde MLC-a 2006 koji su obuhvaćeni područjem primjene Direktive 2009/13/EZ ili Direktive 1999/63/EZ države članice trebaju provoditi u skladu s tim direktivama.

(9)

Opće je načelo da mjere donesene u svrhu provedbe ove Direktive ne bi ni pod kojim okolnostima smjele poslužiti kao razlog na temelju kojeg bi države članice opravdavale smanjenje opće razine zaštite pomoraca na brodovima koji plove pod zastavom države članice u okviru primjenjivog socijalnog prava Unije.

(10)

MLC 2006. sadrži provedbene odredbe koje definiraju odgovornosti država koje izvršavaju obveze u vezi s nadzorom države luke. Radi zaštite sigurnosti i izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja, državama članicama trebalo bi dopustiti da provjere poštuje li svaki brod koji pristaje u njihovim lukama i sidrištima odredbe MLC-a 2006., bez obzira na državu pod čijom zastavom plovi.

(11)

Nadzor države luke uređen je Direktivom 2009/16/EZ, koja bi trebala uključiti MLC 2006. u popis konvencija čiju provedbu provjeravaju tijela država članica u njihovim lukama.

(12)

Države članice trebale bi, prilikom provođenja inspekcijskih pregleda u nadzoru države luke u skladu s Direktivom 2009/16/EZ, uzeti u obzir odredbe MLC-a 2006. koje propisuju da se svjedodžba o radu pomoraca i deklaracija o zadovoljavanju uvjeta rada pomoraca prihvaćaju kao prima facie dokaz o sukladnosti sa zahtjevima MLC-a 2006.

(13)

Pravo Unije trebalo bi također odražavati postupke utvrđene u MLC-u 2006. u odnosu na postupanje s pritužbama na kopnu koje se odnose na pitanja kojima se bavi MLC 2006.

(14)

U svrhu osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive 2009/16/EZ Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Komisija bi trebala imati ovlast za donošenje provedbenih akata kako bi se provela metodologija za razmatranje općih parametara rizika koji se posebno odnose na kriterije u vezi s državom zastave i kriterije u vezi s rezultatima kompanije; kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za opseg proširenog inspekcijskog pregleda, uključujući i rizična područja koja treba obuhvatiti; kako bi se osigurala jedinstvena primjena postupaka za kontrolu i provjeru sigurnosne zaštite brodova; kako bi se uspostavio usklađeni elektronički obrazac za izvješćivanje o pritužbama koje se odnose na MLC 2006.; kako bi se proveli usklađeni postupci za izvješćivanje o očitim nepravilnostima od strane peljara i lučkih vlasti ili tijela i o daljnjim mjerama koje poduzimaju države članice; i kako bi se utvrdile pojedinosti za objavljivanje podataka o kompanijama s lošim ili vrlo lošim rezultatima, kriterija za prikupljanje relevantnih podataka i učestalosti ažuriranja. To je izrazito tehnički postupak koji se provodi u okviru načela i kriterija utvrđenih tom Direktivom. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (7).

(15)

Komisija ne bi smjela donositi provedbene akte koji se odnose na metodologiju za razmatranje općih parametara rizika, posebno s obzirom na kriterije u vezi s državom zastave i kriterije u vezi s rezultatima kompanije, na izvješća peljara i lučkih vlasti ili tijela, uključujući usklađene postupke za izvješćivanje o očitim nepravilnostima od strane peljara i lučkih vlasti ili tijela i o daljnjim mjerama koje poduzimaju države članice te na pojedinosti za objavljivanje podataka o kompanijama s lošim ili vrlo lošim rezultatima ako odbor iz ove Direktive ne donese mišljenje o nacrtu provedbenog akta koji je Komisija podnijela.

(16)

Prilikom utvrđivanja provedbenih pravila Komisija bi posebno trebala uzeti u obzir stručno znanje i iskustvo stečeno u okviru sustava inspekcijskih pregleda u Uniji te se oslanjati na stručno znanje iz Memoranduma o suglasnosti o nadzoru države luke, potpisanog u Parizu 26. siječnja 1982., u njegovoj najnovijoj verziji („Pariški memorandum”).

(17)

Provedbena pravila, uključujući upućivanja na upute i smjernice Pariškog memoranduma, ne bi smjela ugroziti donošenje stručne prosudbe inspektorâ ili nadležnog tijela ni fleksibilnost predviđenu u Direktivi 2009/16/EZ.

(18)

Bazu podataka inspekcijskih pregleda iz Direktive 2009/16/EZ trebalo bi prilagoditi i proširiti u skladu s izmjenama uvedenima ovom Direktivom ili izmjenama donesenima u kontekstu Pariškog memoranduma.

(19)

Cilj je Pariškog memoranduma eliminirati plovidbu nedovoljno kvalitetnih brodova putem usklađenog sustava nadzora države luke, koji se sastoji od koordiniranih inspekcijskih pregleda brodova koji pristaju u lukama, uključujući luke država članica, u području Pariškog memoranduma. Cilj je tih inspekcijskih pregleda provjeriti zadovoljavaju li brodovi međunarodne standarde iz područja sigurnosti, zaštite i okoliša te imaju li pomorci primjerene uvjete života i rada, u skladu s važećim međunarodnim konvencijama. Prilikom provođenja inspekcijskih pregleda te prilikom upućivanja na upute i smjernice Pariškog memoranduma, trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da su te upute i smjernice izrađene i donesene radi osiguranja dosljednosti te usmjeravanja inspekcijskih pregleda kako bi se olakšalo postizanje najvećeg mogućeg stupnja konvergencije.

(20)

Inspekcijski pregled uvjeta života i rada pomoraca na brodu te njihove osposobljenosti i kvalifikacija, kako bi se utvrdilo jesu li u skladu sa zahtjevima MLC-a 2006., zahtijeva potrebnu razinu osposobljenosti inspektora. Europska agencija za pomorsku sigurnost i države članice trebale bi promicati pitanje osposobljavanja inspektora za potrebe preispitivanja usklađenosti s MLC-om 2006.

(21)

Kako bi se Komisiji omogućilo da brzo ažurira mjerodavne postupke i na taj način doprinese postizanju jednakih uvjeta plovidbe na globalnoj razini, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjena Priloga VI. Direktivi 2009/16/EZ koji sadrži popis „uputa” donesenih u okviru Pariškog memoranduma, s ciljem da postupci koji se primjenjuju i provode na području država članica ostanu u skladu s onima dogovorenima na međunarodnoj razini i u skladu s mjerodavnim konvencijama. Od posebne je važnosti da Komisija tijekom pripremnih radnji provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Prilikom izrade i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istovremenu, pravodobnu i odgovarajuću dostavu relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(22)

Kako ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog opsega ili učinaka mjera može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(23)

Direktivu 2009/16/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(24)

U skladu s člankom VIII., MLC 2006. stupa na snagu 12 mjeseci od datuma registriranja ratifikacija najmanje 30 članica s ukupnim učešćem u svjetskoj bruto tonaži brodova od najmanje 33 %. Ovaj se uvjet ispunio 20. kolovoza 2012. te MLC 2006. stupa na snagu 20. kolovoza 2013.

(25)

Ova Direktiva trebala bi stupiti na snagu istoga dana kao i MLC 2006.,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2009/16/EZ

Direktiva 2009/16/EZ ovim se mijenja kako slijedi:

1.

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. mijenja se kako slijedi:

i.

podtočka (g) briše se;

ii.

dodaju se sljedeće podtočke:

„(i)

Konvencija o radu pomoraca, 2006. (MLC 2006.);

(j)

Međunarodna konvencija o nadzoru štetnih sustava protiv obrastanja na brodovima, 2001. (AFS 2001.);

(k)

Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem, 2001. (Konvencija o pogonskom ulju).”;

(b)

dodaju se sljedeće točke:

„23.

„Svjedodžba o radu pomoraca” znači svjedodžba navedena u Pravilu 5.1.3. MLC-a 2006.

24.

„Deklaracija o zadovoljavanju uvjeta rada pomoraca” znači deklaracija navedena u Pravilu 5.1.3. MLC-a 2006.”;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„Sva upućivanja u ovoj Direktivi na konvencije, međunarodne kodekse i rezolucije, uključujući upućivanja u vezi sa svjedodžbama i drugim dokumentima, smatraju se upućivanjima na te konvencije, međunarodne kodekse i rezolucije u njihovoj najnovijoj verziji.”

2.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Prilikom inspekcijskog pregleda broda koji plovi pod zastavom države koja nije potpisnica Konvencije, države članice osiguravaju da postupanje prema tom brodu i njegovoj posadi nije povoljnije od postupanja prema brodu koji plovi pod zastavom države potpisnice te Konvencije. Takav brod podvrgava se detaljnijem inspekcijskom pregledu u skladu s postupcima utvrđenima u Pariškom memorandumu.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Mjere donesene u svrhu provedbe ove Direktive ne dovode do smanjenja opće razine zaštite pomoraca u okviru socijalnog prava Unije u područjima na koja se primjenjuje ova Direktiva, u usporedbi sa stanjem koje već prevladava u svakoj državi članici. Ako prilikom provedbe tih mjera nadležno tijelo države luke postane svjesno jasnog kršenja prava Unije na brodovima koji plove pod zastavom države članice, ono u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom o tome odmah obavješćuje sva druga relevantna nadležna tijela kako bi se prema potrebi poduzele dodatne mjere.”

3.

U članku 8. stavak 4. briše se.

4.

U članku 10. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Provedbene ovlasti dodjeljuju se Komisiji kako bi provela metodologiju za razmatranje općih parametara rizika koji se posebno odnose na kriterije u vezi s državom zastave i kriterije u vezi s rezultatima kompanije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 3.”

5.

U članku 14. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Opseg proširenog inspekcijskog pregleda, uključujući i rizična područja, naveden je u Prilogu VII. Komisija može donijeti detaljne mjere u svrhu osiguravanja jedinstvenih uvjeta za primjenu Priloga VII. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 3.”

6.

U članku 15. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Komisija može donijeti detaljne mjere u svrhu osiguravanja jedinstvene primjene postupaka iz stavka 1. i provjera sigurnosne zaštite iz stavka 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 3.”

7.

U članku 17. dodaju se sljedeći stavci:

„Ako se nakon detaljnijeg inspekcijskog pregleda utvrdi da uvjeti rada i života na brodu nisu u skladu sa zahtjevima MLC-a 2006., inspektor bez odlaganja prijavljuje nedostatke zapovjedniku broda, navodeći rokove koji se zahtijevaju za njihovo otklanjanje.

U slučaju da inspektor takve nedostatke smatra značajnima ili ako se nedostaci odnose na moguću pritužbu iz Priloga V. dijela A točke 19., inspektor o nedostacima također obavješćuje odgovarajuće organizacije pomoraca i brodovlasnika u državi članici u kojoj se inspekcijski pregled provodi te može:

(a)

obavijestiti predstavnika države zastave;

(b)

dostaviti relevantne informacije nadležnim tijelima sljedeće luke pristajanja.

U pogledu pitanja koja se odnose na MLC 2006., država članica u kojoj se provodi inspekcijski pregled ima pravo uputiti primjerak izvješća inspektora, kojemu se prilažu svi odgovori dobiveni od nadležnih tijela države zastave unutar propisanog roka, glavnom direktoru Međunarodnog ureda rada s ciljem poduzimanja mjera koje se mogu smatrati primjerenima i opravdanima, kako bi se osiguralo da su takvi podaci zabilježeni te da su s njima upoznate stranke kojima može biti u interesu korištenje odgovarajućih pravnih lijekova.”

8.

U članku 18. četvrti stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Identitet podnositelja pritužbe ne otkriva se zapovjedniku ili brodovlasniku dotičnog broda. Inspektor poduzima odgovarajuće mjere s ciljem čuvanja povjerljivosti pritužbi pomoraca, uključujući osiguravanje povjerljivosti za vrijeme svih razgovora s pomorcima.”

9.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 18.a

Postupci po pritužbi na kopnu prema MLC-u 2006.

1.   O pritužbi pomorca o navodnom kršenju zahtjeva MLC-a 2006. (uključujući prava pomoraca), može se izvijestiti inspektora u luci u koju je pristao brod pomorca. U takvim slučajevima inspektor provodi početnu istragu.

2.   Gdje je primjereno, ovisno o prirodi pritužbe, početna istraga obuhvaća procjenu jesu li provođeni postupci po pritužbi na brodu predviđeni u Pravilu 5.1.5. MLC-a 2006. Inspektor također može provesti detaljniji inspekcijski pregled u skladu s člankom 13. ove Direktive.

3.   Inspektor, gdje je primjereno, nastoji promicati rješavanje pritužbe na razini broda.

4.   U slučaju da istraga ili inspekcijski pregled otkriju neusklađenost koja spada u područje primjene članka 19., primjenjuje se taj članak.

5.   Ako stavak 4. nije primjenjiv i ako pritužba pomorca koja se odnosi na pitanja obuhvaćena MLC-om 2006. nije razriješena na razini broda, inspektor bez odlaganja obavješćuje državu zastave tražeći, unutar propisanog roka, savjet i plan korektivnih mjera koji je dužna dostaviti država zastave. Izvješće o svim izvršenim inspekcijskim pregledima dostavlja se u elektroničkom obliku u bazu podataka inspekcijskih pregleda iz članka 24.

6.   Ako pritužba nije riješena nakon mjera poduzetih u skladu sa stavkom 5., država luke dostavlja primjerak izvješća o inspekcijskom pregledu glavnom direktoru Međunarodnog ureda rada, zajedno sa svim odgovorima dobivenima od nadležnih tijela države zastave unutar propisanog roka. Odgovarajuće organizacije pomoraca i brodovlasnika države luke obavješćuju se na sličan način. Nadalje, države luke glavnom direktoru Međunarodnog ureda rada redovito dostavljaju statističke podatke i informacije koji se odnose na riješene pritužbe.

Takvo dostavljanje provodi se kako bi se, na temelju mjera koje se mogu smatrati primjerenima i opravdanima, takve informacije bilježile te da za njih saznaju stranke, uključujući organizacije pomoraca i brodovlasnika, kojima može biti u interesu korištenje odgovarajućih pravnih lijekova.

7.   Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ovog članka, Komisiji se dodjeljuju provedbene ovlasti u vezi s uspostavom usklađenog elektroničkog obrasca i postupka izvješćivanja o daljnjim mjerama koje poduzimaju države članice. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 3.

8.   Ovaj članak ne dovodi u pitanje članak 18. Članak 18. četvrti stavak primjenjuje se i na pritužbe koje se odnose na pitanja obuhvaćena MLC-om 2006.”

10.

Članak 19. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„2.a   U slučaju uvjeta života i rada na brodu koji očito ugrožavaju sigurnost, zdravlje ili zaštitu pomoraca, ili nedostataka koji predstavljaju ozbiljno ili opetovano kršenje zahtjeva MLC-a 2006. (uključujući prava pomoraca), nadležno tijelo države luke u kojoj se provodi inspekcijski pregled broda osigurava zadržavanje broda ili zabranu operacija tijekom kojih su uočeni nedostaci.

Nalog o zabrani plovidbe ili zabrana operacija ne ukida se dok se navedeni nedostaci ne otklone ili dok nadležno tijelo ne prihvati plan djelovanja za otklanjanje tih nedostataka i dok se ne uvjeri da će se plan provesti žurno. Prije prihvaćanja plana djelovanja, inspektor se može savjetovati s državom zastave.”;

(b)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   U slučaju zabrane plovidbe nadležno tijelo bez odlaganja obavješćuje, u pisanom obliku i uključujući izvješće o inspekcijskom pregledu, upravu države zastave ili, kada to nije moguće, konzula ili, u njegovoj odsutnosti, najbliže diplomatsko predstavništvo te države, o svim okolnostima u kojima se intervencija smatrala potrebnom. Također se, ako je potrebno, obavješćuju imenovani inspektori ili priznate organizacije nadležne za izdavanje klasifikacijskih ili statutarnih svjedodžbi u skladu s konvencijama. Nadalje, ako je plovidba broda spriječena zbog ozbiljnog ili opetovanog kršenja zahtjeva MLC-a 2006. (uključujući prava pomoraca), ili zbog uvjeta života i rada na brodu koji očito ugrožavaju sigurnost, zdravlje ili zaštitu pomoraca, nadležno tijelo bez odlaganja obavješćuje državu zastave te poziva predstavnika države zastave da, ako je moguće, bude nazočan, zahtijevajući od države zastave odgovor u propisanom roku. Nadležno tijelo također bez odlaganja obavješćuje odgovarajuće organizacije pomoraca i brodovlasnika u državi luke u kojoj je proveden inspekcijski pregled.”

11.

U članku 23. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Komisiji se dodjeljuju provedbene ovlasti za donošenje mjera za provedbu ovog članka, uključujući usklađene postupke za izvješćivanje o očitim nepravilnostima od strane peljara i lučkih vlasti ili tijela i o daljnjim mjerama koje poduzimaju države članice. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 3.”

12.

U članku 27. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisiji se dodjeljuju provedbene ovlasti za utvrđivanje pojedinosti za objavljivanje podataka iz prvog stavka, kriterija za prikupljanje relevantnih podataka i učestalosti ažuriranja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 3.”

13.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 30.a

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b, u vezi s izmjenama Priloga VI., kako bi se popisu iz navedenog Priloga dodale daljnje upute o nadzoru države luke, koje je usvojila Organizacija Pariškog memoranduma.

Članak 30.b

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji podložno uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 30.a dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 20. kolovoza 2013. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 30.a. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 30.a stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

14.

Članak 31. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 31.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan člankom 3. Uredbe (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne donese mišljenje o nacrtu provedbenog akta koji treba usvojiti sukladno članku 10. stavku 3., članku 23. stavku 5. i članku 27. drugom stavku, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta te se primjenjuje članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

15.

Članak 32. briše se.

16.

Članak 33. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 33.

Provedbena pravila

Kod utvrđivanja provedbenih pravila iz članka 10. stavka 3., članka 14. stavka 4., članka 15. stavka 4., članka 18.a stavka 7., članka 23. stavka 5. i članka 27. u skladu s postupcima iz članka 31. stavka 3., Komisija posebno pazi da navedena pravila uzimaju u obzir stručno znanje i iskustvo stečeno u okviru sustava inspekcijskih pregleda u Uniji te se naslanjaju na stručno znanje iz Pariškog memoranduma.”

17.

U Prilogu I. dijelu II. točka 2.B mijenja se kako slijedi:

(a)

peta alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—

brodovi koji su bili predmet izvješća ili pritužbe, uključujući pritužbe na kopnu, zapovjednika broda, člana posade ili bilo koje osobe ili organizacije koja ima legitimni interes za sigurnu plovidbu broda, uvjete života i rada na brodu ili za sprečavanje onečišćenja, osim ako dotična država članica smatra da su izvješće ili pritužba očito neutemeljeni.”;

(b)

dodaje se sljedeća alineja:

„—

brodovi za koje je dogovoren plan djelovanja za otklanjanje nedostataka iz članka 19. stavka 2.a, ali u odnosu na koje provedbu tog plana nije provjerio inspektor.”

18.

Prilog IV. mijenja se kako slijedi:

(a)

točke 14., 15. i 16. zamjenjuju se sljedećim:

„14.

Zdravstvene svjedodžbe (vidjeti MLC 2006.).

15.

Tablica rasporeda rada na brodu (vidjeti MLC 2006. i STCW 78/95).

16.

Zapisi o satima rada i odmora pomoraca (vidjeti MLC 2006.).”;

(b)

dodaju se sljedeće točke:

„45.

Svjedodžba o radu pomoraca.

46.

Deklaracija o zadovoljavanju uvjeta rada pomoraca, dijelovi I. i II.

47.

Međunarodna svjedodžba o sustavu protiv obrastanja.

48.

Potvrda o osiguranju ili neko drugo financijsko jamstvo u pogledu građanske odgovornosti za štetu zbog onečišćenja pogonskim uljem.”

19.

U Prilogu V. dijelu A dodaju se sljedeće točke:

„16.

Dokumenti koji se zahtijevaju na temelju MLC-a 2006. nisu dostavljeni ili se ne vode ili se vode s krivotvorenim podacima ili dokumenti koji su dostavljeni ne sadrže podatke koji se zahtijevaju na temelju MLC-a 2006. ili su nevaljani po drugoj osnovi.

17.

Uvjeti života i rada na brodu nisu u skladu sa zahtjevima MLC-a 2006.

18.

Postoji utemeljena sumnja da je brod promijenio zastavu u svrhu izbjegavanja poštovanja MLC-a 2006.

19.

Podnesena je pritužba u kojoj se tvrdi da određeni uvjeti života i rada na brodu nisu u skladu sa zahtjevima MLC-a 2006.”

20.

U Prilogu X. točka 3.10. mijenja se kako slijedi:

(a)

naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Područja prema MLC-u 2006.”;

(b)

dodaju se sljedeće točke:

„8.

Uvjeti na brodu očito ugrožavaju sigurnost, zdravlje ili zaštitu pomoraca.

9.

Neusklađenost predstavlja ozbiljno ili opetovano kršenje zahtjeva MLC-a 2006. (uključujući prava pomoraca) koji se odnose na uvjete života i rada pomoraca na brodu, kako je utvrđeno u svjedodžbi o radu pomoraca i deklaraciji o zadovoljavanju uvjeta rada pomoraca broda.”

Članak 2.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 21. studenoga 2014. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba. Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snaga 20. kolovoza 2013., dan stupanja na snagu MLC-a 2006.

Članak 4.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. kolovoza 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

L. LINKEVIČIUS


(1)  SL C 299, 4.10.2012., str. 153.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 2. srpnja 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 22. srpnja 2013.

(3)  SL L 161, 22.6.2007., str. 63.

(4)  SL L 131, 28.5.2009., str. 57.

(5)  SL L 124, 20.5.2009., str. 30.

(6)  SL L 167, 2.7.1999., str. 33.

(7)  SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(8)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1.”


14.8.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 218/8


DIREKTIVA 2013/40/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 12. kolovoza 2013.

o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 83. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Ciljevi su ove Direktive približiti kazneno pravo država članica u području napada na informacijske sustave, utvrđivanjem minimalnih pravila o definiranju kaznenih djela i odgovarajućih sankcija te poboljšati suradnju između nadležnih tijela, uključujući policiju i druge specijalizirane službe zadužene za izvršavanje zakona država članica, kao i nadležnih specijaliziranih agencija i tijela Unije kao što su Eurojust, Europol i njegov Europski centar za kibernetički kriminal te Europska agencija za sigurnost mreža i podataka (ENISA).

(2)

Informacijski su sustavi ključni element političke, društvene i gospodarske interakcije u Uniji. Društvo sve više ovisi o takvim sustavima. Nesmetano djelovanje i sigurnost tih sustava u Uniji ključni su za razvoj unutarnjeg tržišta i konkurentnog i inovativnog gospodarstva. Osiguranje odgovarajuće razine zaštite informacijskih sustava trebalo bi biti sastavni dio učinkovitog sveobuhvatnog okvira preventivnih mjera koje prate odgovore kaznenog prava na kibernetički kriminal.

(3)

Napadi na informacijske sustave, a posebno napadi povezani s organiziranim kriminalom sve su veća prijetnja kako u Uniji tako i u svijetu te postoji sve veća zabrinutost zbog potencijalnih terorističkih ili politički motiviranih napada na informacijske sustave koji su dio ključne infrastrukture država članica i Unije. To predstavlja prijetnju ostvarenju sigurnijeg informacijskog društva i područja slobode, sigurnosti i pravde te stoga zahtijeva odgovor na razini Unije te poboljšanu suradnju i koordinaciju na međunarodnoj razini.

(4)

U Uniji postoji određen broj ključnih infrastruktura čiji bi poremećaj u radu ili uništenje imalo značajan prekogranični učinak. Iz potrebe da se poveća sposobnost zaštite ključne infrastrukture u Uniji postalo je jasno da bi mjere protiv kibernetičkih napada trebale biti dopunjene strogim kaznenopravnim sankcijama koje bi odražavale ozbiljnost takvih napada. Ključna infrastruktura mogla bi se protumačiti kao element, sustav ili njihov dio smješten u državi članici te je izvanredno važna za održavanje ključnih društvenih funkcija, zdravlja, zaštite, sigurnosti, gospodarske ili socijalne dobrobiti naroda, kao što su elektrane, prometne mreže ili državne mreže, te bi njihov poremećaj ili uništenje imalo značajan učinak u državi članici kao rezultat nemogućnosti održavanja tih funkcija.

(5)

Postoje dokazi o tendenciji prema sve opasnijim i češćim napadima velikih razmjera na informacijske sustave, što često može imati ključnu važnost za države članice ili određene funkcije u javnom ili privatnom sektoru. Tu tendenciju prati razvoj sve sofisticiranijih metoda, kao što je stvaranje i uporaba takozvanih „botneta”, što uključuje nekoliko faza kaznenog djela, pri čemu bi svaka faza mogla samostalno predstavljati ozbiljnu opasnost javnim interesima. Cilj je ove Direktive, među ostalim, uvesti kaznenopravne sankcije za stvaranje „botneta”, to jest za uspostavu kontrole na daljinu nad značajnim brojem računala tako što se zaraze zlonamjernim softverom putem ciljnih kibernetičkih napada. Nakon što je stvorena, zaražena mreža računala koja čine „botnet” može biti aktivirana bez znanja korisnika računala kako bi se pokrenuo kibernetički napad velikih razmjera, što u pravilu može uzrokovati ozbiljnu štetu, kako je navedeno u ovoj Direktivi. Države članice mogu u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom odrediti što predstavlja ozbiljnu štetu, kao što je prekid mrežnih usluga od velikog javnog značenja ili uzrokovanje velikih financijskih troškova ili gubitak osobnih podataka ili osjetljivih informacija.

(6)

Kibernetički napadi velikih razmjera mogu uzrokovati znatnu gospodarsku štetu zbog prekida rada informacijskih sustava i komunikacija te zbog gubitka ili mijenjanja komercijalno važnih povjerljivih informacija ili drugih podataka. Trebalo bi se posebno potruditi da inovativna mala i srednja poduzeća budu bolje informirana o prijetnjama povezanima s takvim napadima i svojoj osjetljivosti na takve napade, s obzirom na to da sve više ovise o ispravnom funkcioniranju i dostupnosti informacijskih sustava, a resursi za informacijsku sigurnost često su ograničeni.

(7)

U ovom su području zajedničke definicije važne kako bi se u državama članicama osigurao dosljedan pristup primjeni ove Direktive.

(8)

Potrebno je postići zajednički pristup sastavnim elementima kaznenih djela uvođenjem zajedničkih kaznenih djela nezakonitog pristupa informacijskom sustavu, nezakonitog ometanja sustava, nezakonitog ometanja podataka i nezakonitog presretanja.

(9)

Presretanje uključuje, ali se nužno ne ograničava na slušanje, praćenje ili nadzor sadržaja komunikacija te pribavljanje sadržaja podataka bilo izravno kroz pristup i uporabu informacijskih sustava, ili neizravno tehničkim sredstvima uporabom elektroničkih naprava za prisluškivanje.

(10)

Države članice trebale bi predvidjeti sankcije za napade na informacijske sustave. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te bi trebale uključivati kazne oduzimanja slobode i/ili novčane kazne.

(11)

Ovom se Direktivom predviđaju kaznenopravne sankcije barem kada nije riječ o lakšim slučajevima. Države članice mogu u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom odrediti što čini lakši slučaj. Slučaj se može smatrati lakšim kada su, primjerice, šteta uzrokovana kaznenim djelom i/ili rizik za javne ili privatne interese, kao što je integritet računalnog sustava ili računalni podaci, ili integritet, prava i drugi interesi osobe, nevažni ili su takve prirode da nije potrebno nametanje kaznenopravne sankcije u zakonskom okviru ni uvođenje kaznene odgovornosti.

(12)

Utvrđivanje i izvješćivanje o prijetnjama i rizicima koje predstavljaju kibernetički napadi i povezana osjetljivost informacijskih sustava bitan su element učinkovitog sprječavanja i odgovora na kibernetičke napade te poboljšane sigurnosti informacijskih sustava. U tom bi kontekstu pomoglo osiguranje poticajnih mjera za izvješćivanje o sigurnosnim propustima. Države članice trebale bi nastojati predvidjeti mogućnosti otkrivanja i izvješćivanja o sigurnosnim propustima u pravnom smislu.

(13)

Prikladno je predvidjeti strože sankcije kada napad na informacijski sustav počini zločinačka organizacija, kako je definirano u Okvirnoj odluci Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala (3), kada je počinjen kibernetički napad velikih razmjera, čime je zahvaćen znatan broj informacijskih sustava, uključujući i kada je cilj napada stvaranje „botneta”, ili kada kibernetički napad prouzroči ozbiljnu štetu, uključujući i kada je napad izveden putem „botneta”. Također je prikladno predvidjeti strože sankcije kada je napad počinjen na ključnu infrastrukturu država članica ili Unije.

(14)

Uspostava učinkovitih mjera protiv krađe identiteta i drugih kaznenih djela povezanih s identitetom predstavlja još jedan važan element integriranog pristupa borbi protiv kibernetičkog kriminala. Svaka potreba za djelovanjem na razini Unije u borbi protiv ovakve vrste kriminalnog ponašanja također bi se mogla razmatrati u kontekstu evaluacije potrebe za sveobuhvatnim horizontalnim instrumentom Unije.

(15)

Zaključci Vijeća od 27. do 28. studenog 2008. naznačili su kako bi s državama članicama i Komisijom trebalo izraditi novu strategiju, uzimajući u obzir sadržaj Konvencije Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu iz 2001. Ta je Konvencija pravni referentni okvir za borbu protiv kibernetičkog kriminala, uključujući napade na informacijske sustave. Ova se Direktiva nadovezuje na tu konvenciju. Dovršetak procesa ratifikacije te konvencije od svih država članica u najkraćem mogućem roku trebalo bi smatrati prioritetom.

(16)

S obzirom na različite načine na koje se napadi mogu izvesti i s obzirom na brzinu kojom se hardver i softver razvijaju, ova Direktiva upućuje na alate putem kojih je moguće počiniti kaznena djela utvrđena u ovoj Direktivi. Takvi bi alati mogli uključivati zlonamjeran softver, uključujući one koji mogu stvoriti „botnete”, koji se koriste za izvođenje kibernetičkih napada. Čak i kada je takav alat prikladan ili osobito prikladan za izvođenje nekog od kaznenih djela utvrđenih u ovoj Direktivi, moguće je da je proizveden u zakonitu svrhu. S ciljem da se izbjegne kriminalizacija u slučajevima kada se takvi alati proizvode i plasiraju na tržište u zakonite svrhe, kao što je testiranje pouzdanosti proizvoda informacijskih tehnologija ili sigurnosti informacijskih sustava, ti alati, uz uvjete opće namjere, također moraju ispunjavati uvjet izravne namjere uporabe tih alata za počinjenje jednog ili više kaznenih djela utvrđenih u ovoj Direktivi.

(17)

Ovom se Direktivom ne nameće kaznena odgovornost kada su ispunjeni objektivni kriteriji za kaznena djela utvrđena u ovoj Direktivi, ali su djela počinjena bez namjere da se počini djelo, primjerice kada osoba ne zna da pristup nije dopušten ili u slučaju obveznog testiranja ili zaštite informacijskih sustava, primjerice, kada poduzeće ili prodavatelj zaduži neku osobu da testira snagu njegovog sigurnosnog sustava. U kontekstu ove Direktive, ugovorne obveze ili dogovori da se ograniči pristup informacijskim sustavima putem korisničkih uvjeta ili općih uvjeta, kao i radni sporovi koji se odnose na pristup informacijskim sustavima poslodavca i njihovo korištenje za privatne svrhe ne bi trebali uzrokovati kaznenu odgovornost kada bi se pristup pod takvim okolnostima smatrao neovlaštenim te bi na taj način predstavljao jedinu osnovu za kazneni postupak. Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje pravo na pristup informacijama kako je utvrđeno u nacionalnom pravu i u pravu EU-a, ali istodobno ne može služiti kao opravdanje za nezakonit ili proizvoljan pristup informacijama.

(18)

Razne okolnosti mogu olakšati kibernetičke napade, kao što je situacija kada počinitelj u okviru svojeg zaposlenja ima pristup sigurnosnim sustavima koji su neodvojivi od zahvaćenih informacijskih sustava. U kontekstu nacionalnog prava, takve bi okolnosti trebalo na odgovarajući način uzeti u obzir tijekom kaznenog postupka.

(19)

Države članice trebale bi u svojem nacionalnom pravu predvidjeti otegotne okolnosti u skladu s mjerodavnim pravilima koje su njihovi pravni sustavi uspostavili za otegotne okolnosti. Trebale bi osigurati da suci te otegotne okolnosti mogu uzeti u obzir prilikom izricanja kazne za počinitelje. Sudac zadržava slobodu ocjenjivanja tih okolnosti zajedno s drugim činjenicama određenog slučaja.

(20)

Ovom se Direktivom ne uređuju uvjeti za izvršavanje nadležnosti nad bilo kojim kaznenim djelom koje je u njoj navedeno, kao što je izjava žrtve na mjestu gdje je kazneno djelo počinjeno, odricanje od strane države mjesta gdje je kazneno djelo počinjeno, ili činjenica da protiv počinitelja nije bio poduzet kazneni progon u mjestu gdje je kazneno djelo počinjeno.

(21)

U kontekstu ove Direktive, države i tijela javnog prava ostaju u potpunosti obvezna jamčiti poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s postojećim međunarodnim obvezama.

(22)

Ova Direktiva jača važnost mreža kao što je mreža kontaktnih točaka G8 ili Vijeća Europe koje su dostupne dvadeset četiri sata dnevno i sedam dana u tjednu. Te bi kontaktne točke trebale biti u mogućnosti pružiti učinkovitu pomoć kako bi se, primjerice, olakšala razmjena dostupnih relevantnih informacija ili pružanje tehničkih savjeta ili pravnih informacija u svrhu istrage ili postupka koji se tiču kaznenih djela u vezi s informacijskim sustavima i povezanim podacima koji uključuju državu članicu koja podnosi zahtjev. Kako bi se osigurao nesmetan rad mreža, svaka kontaktna točka trebala bi imati kapacitet za komunikaciju s kontaktnom točkom druge države članice po žurnom postupku, uz potporu, među ostalim, osposobljenog osoblja koje posjeduje odgovarajuću opremu. S obzirom na brzinu kojom se kibernetički napadi velikih razmjera mogu izvršavati, države članice trebale bi biti u stanju brzo odgovoriti na hitne zahtjeve koji dolaze iz ove mreže kontaktnih točaka. U takvim slučajevima bilo bi korisno da zahtjev za informacijama bude popraćen telefonskim kontaktom kako bi se osigurala brza obrada zahtjeva od strane države članice kojoj je zahtjev upućen te da se povratna informacija pruži u roku od osam sati.

(23)

Suradnja između tijela javne vlasti, s jedne strane, i privatnog sektora te civilnog društva, s druge strane, od velike je važnosti u sprječavanju i borbi protiv napada na informacijske sustave. Potrebno je poticati i poboljšavati suradnju između pružatelja usluga, proizvođača, tijela zaduženih za izvršavanje zakona i pravosudnih tijela, istodobno u potpunosti poštujući vladavinu prava. Takva suradnja može uključivati potporu od pružatelja usluga u smislu pomoći da se očuvaju potencijalni dokazi, iznošenja elemenata koji mogu pomoći u utvrđivanju počinitelja te, kao posljednja opcija, a u skladu s nacionalnim pravom i praksom, cjelokupnog ili djelomičnoga gašenja informacijskih sustava ili funkcija koji su zahvaćeni ili korišteni u nezakonite svrhe. Države članice također bi trebale razmotriti formiranje mreža suradnje i partnerstva s pružateljima usluga i proizvođačima s ciljem razmjene informacija o kaznenim djelima u okviru područja primjene ove Direktive.

(24)

Postoji potreba za prikupljanjem usporedivih podataka o kaznenim djelima utvrđenima u ovoj Direktivi. Relevantni bi se podaci trebali staviti na raspolaganje nadležnim specijaliziranim agencijama i tijelima Unije kao što su Europol i ENISA u skladu s njihovim zadaćama i potrebama za informacijama, kako bi se dobila kompletnija slika problema kibernetičkog kriminala i sigurnosti mreža i informacija na razini Unije, čime bi se doprinijelo oblikovanju učinkovitijeg odgovora. Države članice trebale bi Europolu i njegovom Europskom centru za kibernetički kriminal dostaviti informacije o načinu djelovanja počinitelja s ciljem procjena opasnosti i provođenja strateških analiza kibernetičkog kriminala u skladu s Odlukom Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) (4). Pružanje informacija može olakšati bolje razumijevanje sadašnjih i budućih prijetnji te na taj način doprinijeti prikladnijem i ciljnom donošenju odluka o borbi i sprječavanju napada na informacijske sustave.

(25)

Komisija bi trebala dostaviti izvješće o primjeni ove Direktive te izraditi potrebne zakonodavne prijedloge koji bi mogli dovesti do širenja njezinog područja primjene, uzimajući u obzir razvoj u području kibernetičkog kriminala. Takav bi razvoj mogao obuhvaćati tehnološka poboljšanja, primjerice, ona koja omogućuju učinkovitije izvršavanje zakona u području napada na informacijske sustave ili koja olakšavaju sprječavanje odnosno svode na najmanju moguću mjeru učinak takvih napada. U tu bi svrhu Komisija trebala uzeti u obzir dostupne analize i izvješća koja su izradili relevantni sudionici, a posebno Europol i ENISA.

(26)

Kako bi borba protiv kibernetičkog kriminala bila učinkovita, potrebno je povećati otpornost informacijskih sustava poduzimanjem odgovarajućih mjera kako bi se što učinkovitije zaštitili od kibernetičkih napada. Države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere za zaštitu svojih ključnih infrastruktura protiv kibernetičkih napada, a u okviru toga trebale bi razmotriti zaštitu svojih informacijskih sustava i povezanih podataka. Osiguranje odgovarajuće razine zaštite i sigurnosti informacijskih sustava od pravnih osoba, primjerice u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga u skladu s postojećim zakonodavstvom Unije o privatnosti i elektroničkim komunikacijama te zaštiti podataka, ključan je dio sveobuhvatnog pristupa učinkovitom suzbijanju kibernetičkog kriminala. Protiv prijetnji i osjetljivosti koje se na razuman način mogu utvrditi trebalo bi osigurati odgovarajuće razine zaštite u skladu s najsuvremenijom tehnologijom za pojedine sektore i konkretnim okolnostima obrade podataka. Trošak i opterećenje takve zaštite trebali bi biti razmjerni mogućoj šteti koju bi kibernetički napad prouzročio onima koji su njime zahvaćeni. Države članice potiču se da osiguraju, u okviru svojeg nacionalnog prava, relevantne mjere koje bi uključivale odgovornost pravnih osoba u slučajevima kada one nisu jasno osigurale odgovarajuću razinu zaštite protiv kibernetičkih napada.

(27)

Značajni nedostaci i razlike u zakonodavstvima i kaznenim postupcima država članica u području napada na informacijske sustave mogu usporiti borbu protiv organiziranog kriminala i terorizma te otežati učinkovitu policijsku i pravosudnu suradnju u ovom području. Kako su suvremeni informacijski sustavi nadnacionalni i bezgranični, napadi na takve sustave imaju prekograničnu dimenziju, zbog čega su potrebne daljnje žurne mjere kako bi se uskladilo kazneno pravo u tom području. Osim toga, koordiniranje progona slučajeva napada na informacijske sustave trebalo bi biti olakšano odgovarajućom provedbom i primjenom Okvirne odluke Vijeća 2009/948/PUP od 30. studenoga 2009. o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima (5). Države članice u suradnji s Unijom također bi trebale težiti poboljšanju međunarodne suradnje koja se odnosi na sigurnost informacijskih sustava, računalnih mreža i računalnih podataka. U svakom međunarodnom sporazumu koji uključuje razmjenu podataka trebalo bi posebnu pozornost pridati sigurnosti prijenosa i skladištenja podataka.

(28)

Poboljšana suradnja između nadležnih tijela za izvršavanje zakona i pravosudnih tijela u Uniji ključna je za učinkovitu borbu protiv kibernetičkog kriminala. U tom bi kontekstu trebalo poticati jačanje napora za osiguravanje odgovarajućeg osposobljavanja relevantnih tijela kako bi se poboljšalo razumijevanje kibernetičkog kriminala i njegovog utjecaja te potaknula suradnja i razmjena najboljih praksi, primjerice, putem nadležnih specijaliziranih agencija i tijela Unije. Cilj takvog osposobljavanja, među ostalim, trebalo bi biti podizanje svijesti o različitim nacionalnim pravnim sustavima, mogućim pravnim i tehničkim izazovima kaznenih istraga i podjeli nadležnosti između relevantnih nacionalnih tijela.

(29)

Ova Direktiva poštuje ljudska prava i temeljne slobode i drži se načela koja su posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući zaštitu osobnih podataka, pravo na privatnost, slobodu izražavanja i informiranja, pravo na pošteno suđenje, pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu, kao i načela zakonitosti i proporcionalnosti kaznenih djela i kazni. Ovom se Direktivom posebno nastoji osigurati potpuno poštovanje tih prava i načela i mora se na odgovarajući način provesti.

(30)

Zaštita osobnih podataka temeljno je pravo u skladu s člankom 16. stavkom 1. UFEU-a i člankom 8. Povelje o temeljnim pravima. Stoga bi svaka obrada osobnih podataka u kontekstu provedbe ove Direktive trebala biti potpuno u skladu s relevantnim pravom Unije o zaštiti podataka.

(31)

U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, te države članice obavijestile su da žele sudjelovati u usvajanju i primjeni ove Direktive..

(32)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u usvajanju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti podliježe njezinoj primjeni.

(33)

Budući da ciljeve ove Direktive, to jest podvrgavanje napada na informacijske sustave u svim državama članicama učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznenopravnim sankcijama te poboljšanje i poticanje suradnje između pravosudnih i drugih nadležnih tijela, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se, zbog svojeg opsega i učinka, mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(34)

Cilj je ove Direktive izmijeniti i proširiti odredbe Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP od 24. veljače 2005. o napadima na informacijske sustave (6). Budući da su izmjene koje treba izvršiti brojne i važne, Okvirnu odluku 2005/222/PUP radi jasnoće bi trebalo u cijelosti zamijeniti u odnosu na države članice koje sudjeluju u usvajanju ove Direktive,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju minimalna pravila o definiranju kaznenih djela i sankcija u području napada na informacijske sustave. Njezin je cilj također olakšavanje sprečavanja takvih djela i poboljšavanje suradnje između pravosudnih i drugih nadležnih tijela.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„informacijski sustav” znači uređaj ili skupina međupovezanih ili srodnih uređaja, od kojih jedan ili više njih, sukladno programu, provodi automatsku obradu računalnih podataka, te računalni podaci koji su pohranjeni, obrađeni, pronađeni ili preneseni pomoću tog uređaja ili skupine uređaja za potrebe njegovog ili njihovog funkcioniranja, uporabe, zaštite i održavanja;

(b)

„računalni podaci” znači predstavljanje činjenica, informacija ili koncepata u obliku koji je prikladan za obradu u informacijskom sustavu, uključujući odgovarajući program kojim informacijski sustav provodi neku funkciju;

(c)

„pravna osoba” znači pravni subjekt koji ima status pravne osobe prema primjenjivom pravu, ali ne uključuje države ni tijela javnog prava u obnašanju državne vlasti ni javne međunarodne organizacije;

(d)

„bespravan” znači postupanje iz ove Direktive, uključujući pristup, ometanje ili presretanje, bez dopuštenja vlasnika ili drugog nositelja prava sustava ili njegova dijela, ili koje nacionalno pravo ne dopušta.

Članak 3.

Nezakonit pristup informacijskim sustavima

Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da je bespravni pristup cjelokupnom informacijskom sustavu ili nekom njegovom dijelu, kada se počini s namjerom, kažnjiv kao kazneno djelo ako je počinjen kršenjem sigurnosne mjere, barem kada nije riječ o lakšim slučajevima.

Članak 4.

Nezakonito ometanje sustava

Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da je ozbiljno ometanje ili prekidanje funkcioniranja informacijskog sustava unosom, prijenosom, oštećivanjem, brisanjem, uništavanjem, mijenjanjem ili prikrivanjem računalnih podataka, ili onemogućavanjem pristupa takvim podacima, kada se počini s namjerom i bespravno, kažnjivo kao kazneno djelo, barem kada nije riječ o lakšim slučajevima.

Članak 5.

Nezakonito ometanje podataka

Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da je brisanje, oštećivanje, uništavanje, mijenjanje ili prikrivanje računalnih podataka informacijskog sustava, ili onemogućavanje pristupa takvim podacima, kada se počini s namjerom i bespravno, kažnjivo kao kazneno djelo, barem kada nije riječ o lakšim slučajevima.

Članak 6.

Nezakonito presretanje

Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da je presretanje, pomoću tehničkih sredstava, prijenosa računalnih podataka koji nije javan prema informacijskom sustavu, iz informacijskog sustava ili unutar njega, uključujući elektromagnetne emisije iz informacijskog sustava koji prenosi takve računalne podatke, kada se počini s namjerom i bespravno, kažnjivo kao kazneno djelo, barem kada nije riječ o lakšim slučajevima.

Članak 7.

Alati koji se koriste za počinjenje kaznenih djela

Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da su namjerna proizvodnja, prodaja, nabava radi korištenja, uvoz, distribucija ili drugo stavljanje na raspolaganje jednog od sljedećih alata, kada se počine bespravno i s namjerom da se koriste u svrhu počinjenja bilo kojeg od kaznenih djela iz članaka od 3. do 6., kažnjivi kao kazneno djelo, barem kada nije riječ o lakšim slučajevima:

(a)

računalnog programa, namijenjenog ili prilagođenog ponajprije u svrhu počinjenja bilo kojeg od kaznenih djela iz članaka od 3. do 6.;

(b)

računalne lozinke, pristupnog koda ili sličnih podataka pomoću kojih se može pristupiti cijelom informacijskom sustavu ili nekom njegovom dijelu.

Članak 8.

Poticanje i pomaganje te pokušaj

1.   Države članice osiguravaju da je poticanje na počinjenje ili pomaganje u počinjenju djela iz članaka od 3. do 7. kažnjivo kao kazneno djelo.

2.   Države članice osiguravaju da je pokušaj počinjenja djela iz članaka 4. i 5. kažnjiv kao kazneno djelo.

Članak 9.

Sankcije

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da su kaznena djela iz članaka od 3. do 8. kažnjiva učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznenopravnim sankcijama.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da su kaznena djela iz članaka od 3. do 7. kažnjiva maksimalnom kaznom oduzimanja slobode u trajanju od najmanje dvije godine, barem kada nije riječ o lakšim slučajevima.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da su kaznena djela iz članaka 4. i 5., kada se počine s namjerom, kažnjiva maksimalnom kaznom oduzimanja slobode u trajanju od najmanje tri godine kada je značajan broj informacijskih sustava pogođen korištenjem nekog od alata iz članka 7., namijenjenog ili prilagođenog za tu svrhu.

4.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da su kaznena djela iz članaka 4. i 5. kažnjiva maksimalnom kaznom oduzimanja slobode u trajanju od najmanje pet godina kada:

(a)

su počinjena u okviru zločinačke organizacije, kako je definirana u Okvirnoj odluci 2008/841/PUP, neovisno o sankciji predviđenoj u toj okvirnoj odluci;

(b)

prouzroče ozbiljnu štetu; ili

(c)

su počinjena protiv informacijskog sustava ključne infrastrukture.

5.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da se, kada su kaznena djela iz članaka 4. i 5. počinjena zloporabom osobnih podataka druge osobe, s ciljem zadobivanja povjerenja treće strane, i time nanoseći štetu legitimnom vlasniku identiteta, ti elementi mogu u skladu s nacionalnim pravom smatrati otegotnim okolnostima, osim ako su te okolnosti već obuhvaćene drugim djelom kažnjivim prema nacionalnom pravu.

Članak 10.

Odgovornost pravnih osoba

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da pravne osobe mogu biti odgovorne za kaznena djela iz članaka od 3. do 8. koja u njihovu korist počini bilo koja osoba samostalno ili kao član tijela pravne osobe, čiji se rukovodeći položaj pri toj pravnoj osobi temelji na:

(a)

ovlasti za zastupanje pravne osobe;

(b)

ovlasti za donošenje odluka u ime pravne osobe;

(c)

ovlasti za provedbu kontrole unutar pravne osobe.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da pravne osobe mogu biti odgovorne ako je nedostatak nadzora ili kontrole osobe iz stavka 1. omogućio da osoba koja je podređena toj pravnoj osobi počini kaznena djela iz članaka od 3. do 8. u korist te pravne osobe.

3.   Odgovornost pravne osobe u skladu sa stavcima 1. i 2. ne isključuje kaznene postupke protiv fizičkih osoba koje kao počinitelji, poticatelji ili pomagači sudjeluju u kaznenim djelima iz članaka od 3. do 8.

Članak 11.

Sankcije za pravne osobe

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da su za pravnu osobu odgovornu na temelju članka 10. stavka 1. predviđene učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije, koje uključuju novčane kazne prema kaznenom i drugom pravu, a mogu uključivati i druge sankcije kao što su:

(a)

isključenje iz prava na javne naknade ili pomoć;

(b)

privremena ili stalna zabrana obavljanja poslovne djelatnosti;

(c)

stavljanje pod sudski nadzor;

(d)

sudski nalog za likvidaciju;

(e)

privremeno ili trajno zatvaranje ustanova koje su korištene za počinjenje kaznenog djela.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da su za pravnu osobu odgovornu na temelju članka 10. stavka 2. predviđene učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije ili druge mjere.

Članak 12.

Nadležnost

1.   Države članice utvrđuju svoju nadležnost za kaznena djela iz članaka od 3. do 8. kada je kazneno djelo počinjeno:

(a)

u potpunosti ili djelomično na njihovom državnom području; ili

(b)

od strane njezinog državljanina, barem u slučajevima kada djelo predstavlja kazneno djelo ondje gdje je počinjeno.

2.   Pri utvrđivanju nadležnosti u skladu sa stavkom 1. točkom (a), država članica osigurava da ima nadležnost u slučajevima u kojima:

(a)

počinitelj počini kazneno djelo kada je fizički prisutan na njezinom državnom području, neovisno o tome radi li se o kaznenom djelu protiv informacijskog sustava na njezinom državnom području; ili

(b)

se radi o kaznenom djelu protiv informacijskog sustava na njezinom državnom području, neovisno o tome je li počinitelj bio fizički prisutan na njezinom državnom području kada je počinio kazneno djelo.

3.   Država članica obavješćuje Komisiju ako odluči utvrditi nadležnost nad kaznenim djelom iz članaka od 3. do 8. počinjenim izvan njezinog državnog područja, uključujući ako:

(a)

počinitelj ima uobičajeno boravište na njezinom državnom području; ili

(b)

je kazneno djelo počinjeno u korist pravne osobe s poslovnim nastanom na njezinom državnom području.

Članak 13.

Razmjena informacija

1.   Za potrebe razmjene informacija koje se odnose na kaznena djela iz članaka od 3. do 8., države članice osiguravaju raspolaganje operativnom nacionalnom kontaktnom točkom i uporabu postojeće mreže operativnih kontaktnih točaka koje su dostupne 24 sata dnevno i sedam dana u tjednu. Države članice također osiguravaju uspostavu postupaka kako bi, u slučaju hitnih zahtjeva za pomoć, nadležno tijelo u roku od osam sati od primitka moglo barem naznačiti hoće li odgovoriti na zahtjev, kao i oblik i procijenjeno vrijeme za takav odgovor.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o svojim utvrđenim kontaktnim točkama iz stavka 1. Komisija dostavlja te informacije drugim državama članicama i nadležnim specijaliziranim agencijama i tijelima Unije.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju dostupnost prikladnih kanala izvješćivanja kako bi se olakšalo izvješćivanje nadležnih nacionalnih tijela o kaznenim djelima iz članaka od 3. do 6. bez nepotrebne odgode.

Članak 14.

Praćenje i statistički podaci

1.   Države članice osiguravaju uspostavu sustava za snimanje, proizvodnju i pružanje statističkih podataka o kaznenim djelima iz članaka od 3. do 7.

2.   Statistički podaci iz stavka 1. obuhvaćaju barem postojeće podatke o broju kaznenih djela iz članaka od 3. do 7. zabilježenih u državama članicama i broj osoba protiv kojih je poduzet kazneni progon i koje su osuđene za kaznena djela iz članaka od 3. do 7.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju podatke prikupljene na temelju ovog članka. Komisija osigurava da se konsolidirani pregled tih statističkih izvješća objavi i preda nadležnim specijaliziranim agencijama i tijelima Unije.

Članak 15.

Zamjena Okvirne odluke 2005/222/PUP

Okvirna odluka 2005/222/PUP ovime se zamjenjuje u odnosu na države članice koje sudjeluju u donošenju ove Direktive, ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokom za prenošenje Okvirne odluke u nacionalno pravo.

U odnosu na države članice koje sudjeluju u donošenju ove Direktive, upućivanja na Okvirnu odluku 2005/222/JHA smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.

Članak 16.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 4. rujna 2015.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji tekst mjera kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze koje im nameće ova Direktiva.

3.   Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 17.

Izvješćivanje

Komisija do 4. rujna 2017. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće u kojem ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlozima. Komisija također uzima u obzir tehnički i pravni razvoj u području kibernetičkog kriminala, posebno u odnosu na područje primjene ove Direktive.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 19.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. kolovoza 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

L. LINKEVIČIUS


(1)  SL C 218, 23.7.2011., str. 130.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 4. srpnja 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 22. srpnja 2013.

(3)  SL L 300, 11.11.2008., str. 42.

(4)  SL L 121, 15.5.2009., str. 37.

(5)  SL L 328, 15.12.2009., str. 42.

(6)  SL L 69, 16.3.2005., str. 67.


ODLUKE

14.8.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 218/15


ODLUKA br. 778/2013/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 12. kolovoza 2013.

o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 212. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, u svjetlu zajedničkog teksta koji je odobrio Odbor za mirenje 26. lipnja 2013. (1),

budući da:

(1)

Odnosi između Gruzije i Europske unije razvijaju se u okviru europske politike susjedstva. Zajednica i Gruzija sporazumjele su se 2006. o Akcijskom planu europske politike susjedstva kojim se utvrđuju srednjoročni prioriteti u odnosu između EU-a i Gruzije. Unija i Gruzija su 2010. započele pregovore o Sporazumu o pridruživanju koji bi trebao zamijeniti postojeći Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Gruzije (2). Okvir odnosa između EU-a i Gruzije dodatno je ojačan nedavno pokrenutim Istočnim partnerstvom.

(2)

Na izvanrednom sastanku Europskog vijeća 1. rujna 2008. potvrđena je spremnost Unije na jačanje odnosa između EU-a i Gruzije nakon oružanog sukoba u kolovozu 2008. između Gruzije i Ruske federacije.

(3)

Gospodarstvo Gruzije zahvatila je međunarodna financijska kriza nakon trećeg kvartala 2008., pri čemu su se smanjili proizvodnja i fiskalni prihodi, a potrebe za vanjskim financiranjem porasle.

(4)

Na Međunarodnoj donatorskoj konferenciji održanoj 22. listopada 2008. međunarodna zajednica obvezala se pomoći Gruziji u njezinom gospodarskom oporavku u skladu sa zajedničkom procjenom potreba koju su proveli Ujedinjeni narodi i Svjetska banka.

(5)

Unija je objavila da će Gruziji osigurati najviše 500 milijuna EUR financijske pomoći.

(6)

Financijskom pomoći Međunarodnog monetarnog fonda (MFF) podržavaju se ekonomska prilagodba i oporavak Gruzije. U rujnu 2008. gruzijske vlasti dogovorile su se s MMF-om o stand-by aranžmanu od 750 milijuna USD koji će gruzijskom gospodarstvu pomoći da ostvari potrebne prilagodbe s obzirom na financijsku krizu.

(7)

Nakon daljnjeg pogoršanja gospodarskog stanja u Gruziji i potrebnog preispitivanja osnovnih ekonomskih pretpostavki programa MMF-a, kao i većih potreba Gruzije za vanjskim financiranjem, postignut je sporazum između Gruzije i MMF-a o povećanju zajma za 424 milijuna USD u okviru stand-by aranžmana, koji je u kolovozu 2009. odobrio Odbor MMF-a.

(8)

Unija je za razdoblje od 2010. do 2012. godine u okviru Instrumenta europskog susjedstva i partnerstva (ENPI) Gruziji dodijelila bespovratna sredstva kao potporu proračunu od prosječno 24 milijuna EUR godišnje.

(9)

Zbog pogoršanja gospodarskog stanja te izgleda Gruzije, ona je od Unije zatražila makrofinancijsku pomoć.

(10)

S obzirom da još uvijek postoji manjak u bilanci plaćanja Gruzije, makrofinancijska pomoć smatra se prikladnim odgovorom na zahtjev Gruzije u sadašnjim iznimnim okolnostima kojim bi se u kombinaciji s važećim programom MMF-a poduprla gospodarska stabilizacija.

(11)

Makrofinancijska pomoć koju će Unija osigurati Gruziji („makrofinancijska pomoć Unije”) ne bi trebala samo nadopunjavati programe i sredstva MMF-a i Svjetske banke, već bi trebala osigurati dodanu vrijednost uključenja Unije.

(12)

Komisija bi trebala osigurati da je makrofinancijska pomoć Unije pravno i stvarno u skladu s mjerama poduzetima u okviru različitih područja vanjskog djelovanja i ostalih relevantnih politika Unije.

(13)

Specifični ciljevi makrofinancijske pomoći Unije trebali bi ojačati učinkovitost, transparentnost i odgovornost. Komisija bi trebala redovito nadgledati te ciljeve.

(14)

Uvjeti na temelju kojih se osigurava pružanje makrofinancijske pomoći Unije trebali bi odražavati glavna načela i ciljeve politike Unije prema Gruziji.

(15)

Kako bi se osigurala učinkovita zaštita financijskih interesa Unije povezanih s tom makrofinancijskom pomoći Unije, Gruzija treba usvojiti odgovarajuće mjere vezane uz sprečavanje i borbu protiv prijevare, korupcije i svih drugih nepravilnosti vezanih uz tu pomoć. Isto tako Komisija treba osigurati odgovarajuće provjere, a Revizorski sud odgovarajuću reviziju.

(16)

Dodjela makrofinancijske pomoći Unije ne dovodi u pitanje ovlasti proračunskog tijela.

(17)

Komisija treba upravljati makrofinancijskom pomoći Unije. Kako bi se osiguralo da Europski parlament i Gospodarski i financijski odbor mogu pratiti provedbu ove Odluke, Komisija ih treba redovito obavješćivati o razvoju događaja u odnosu na makrofinancijsku pomoć Unije i osiguravati im relevantne dokumente.

(18)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Odluke, provedbene ovlasti trebaju se dodijeliti Komisiji. Te se ovlasti trebaju ostvarivati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (3).

(19)

U ovom kontekstu se podsjeća da bi se savjetodavni postupak u smislu te Uredbe u pravilu trebao primijeniti u svim slučajevima osim onih predviđenih u toj Uredbi. Uzimajući u obzir potencijalno znatan učinak poslova koje prelaze prag od 90 milijuna EUR, na te poslove je prikladno primijeniti postupak ispitivanja. Uzimajući u obzir iznos makrofinancijske pomoći Unije Gruziji, savjetodavni postupak bi se trebao primijeniti na usvajanje Memoranduma o razumijevanju ili na smanjenje, suspenziju ili ukidanje pomoći,

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Unija Gruziji stavlja na raspolaganje makrofinancijsku pomoć u maksimalnom iznosu od 46 milijuna EUR da bi poduprla gospodarsku stabilizaciju Gruzije i pokrila njezine potrebe bilance plaćanja, kako je utvrđeno u važećem programu MMF-a. Od tog se iznosa najviše 23 milijuna EUR osigurava u obliku bespovratnih sredstava, a najviše 23 milijuna EUR u obliku zajma. Dodjela makrofinancijske pomoći Unije podliježe odobrenju proračuna Unije za 2013. od strane proračunskog tijela.

2.   Komisija je ovlaštena za posuđivanje potrebnih sredstava u ime Unije s ciljem financiranja zajmovne komponente makrofinancijske pomoći Unije. Rok dospijeća zajma iznosi najviše 15 godina.

3.   Dodjelom makrofinancijske pomoći Unije upravlja Komisija u skladu sa sporazumima ili dogovorima postignutima između MMF-a i Gruzije te s glavnim načelima i ciljevima gospodarske reforme navedene u Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Gruzije. Komisija redovito obavješćuje Europski parlament i Gospodarski i financijski odbor o razvoju događaja prilikom upravljanja makrofinancijskom pomoći Unije i dostavlja im relevantne dokumente.

4.   Makrofinancijska pomoć Unije stavlja se na raspolaganje na dvije godine i šest mjeseci, počevši od prvog dana nakon stupanja na snagu Memoranduma o razumijevanju iz članka 2. stavka 1.

Članak 2.

1.   U skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 6. stavka 2. Komisija donosi Memorandum o razumijevanju koji sadrži uvjete ekonomske politike i financijske uvjete kojima podliježe makrofinancijska pomoć Unije, uključujući i vremenski okvir za ispunjavanje tih uvjeta. Uvjeti ekonomske politike i financijski uvjeti utvrđeni u Memorandumu o razumijevanju usklađeni su sa sporazumima ili dogovorima iz članka 1. stavka 3. Tim se uvjetima posebno cilja na jačanje učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti u odnosu na makrofinancijsku pomoć Unije, uključujući i sustave upravljanja javnim financijama u Gruziji. Komisija redovito prati napredak u postizanju tih ciljeva. Pojedinosti o financijskim uvjetima makrofinancijske pomoći Unije utvrđuju se Ugovorom o bespovratnim sredstvima i Ugovorom o zajmu koji će se sklopiti između Komisije i gruzijskih vlasti.

2.   Tijekom provođenja makrofinancijske pomoći Unije, Komisija prati pouzdanost gruzijskih financijskih aranžmana, administrativnih postupaka te mehanizama unutarnje i vanjske kontrole koji su od važnosti za tu pomoć, kao i njezino pridržavanje dogovorenih rokova.

3.   Komisija u pravilnim razmacima provjerava jesu li ekonomske politike Gruzije u skladu s ciljevima makrofinancijske pomoći Unije i ispunjavaju li se usuglašeni uvjeti ekonomske politike na zadovoljavajući način. U tu svrhu Komisija blisko surađuje s MMF-om i Svjetskom bankom, i, prema potrebi, s Gospodarskim i financijskim odborom.

Članak 3.

1.   U skladu s uvjetima navedenima u stavku 2., Komisija stavlja na raspolaganje makrofinancijsku pomoć Unije u dvije rate, pri čemu se svaka sastoji od elementa bespovratnih sredstava i elementa zajma. Iznos svake rate utvrđuje se u Memorandumu o razumijevanju.

2.   Komisija odlučuje o oslobađanju rata podložno zadovoljavajućem ispunjavanju uvjeta ekonomske politike i financijskih uvjeta dogovorenih u Memorandumu o razumijevanju. Druga rata isplaćuje se najranije tri mjeseca nakon oslobođenja prve rate.

3.   Sredstva Unije isplaćuju se Narodnoj banci Gruzije. Podložno odredbama koje će se dogovoriti u Memorandumu o razumijevanju, uključujući i potvrdu preostalih potreba za proračunskim financiranjem, sredstva Unije mogu se prenijeti Riznici Gruzije kao krajnjem korisniku.

Članak 4.

1.   Poslovi zaduživanja i kreditiranja vezani uz zajmovnu komponentu makrofinancijske pomoći Unije izvršavaju se u eurima koristeći isti datum valute i ne izlažu Uniju nikakvim transformacijama roka dospijeća, nikakvim valutnim ili kamatnim rizicima niti bilo kakvom drugom komercijalnom riziku.

2.   Komisija poduzima potrebne korake, ako to Gruzija zatraži, kako bi osigurala da se u uvjete kreditiranja uključi odredba o prijevremenoj otplati i da se ona podudara s odgovarajućom odredbom iz uvjeta za poslove zaduživanja Komisije.

3.   Ako okolnosti omogućavaju poboljšanje kamatnih stopa na zajam i ako to Gruzija zatraži, Komisija može refinancirati cijeli zajam ili jedan njegov dio ili može restrukturirati odgovarajuće financijske uvjete. Poslovi refinanciranja ili restrukturiranja provode se u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 1. i ne utječu na produljenje prosječnog dospijeća odnosnog zajma ili povećanje iznosa nepodmirenog kapitala na dan refinanciranja ili restrukturiranja.

4.   Sve troškove koje je prouzročila Unija koji se odnose na poslove zaduživanja i kreditiranja u skladu s ovom Odlukom snosi Gruzija.

5.   Komisija obavješćuje Europski parlament i Gospodarski i financijski odbor o razvoju događaja u vezi s poslovima iz stavaka 2. i 3.

Članak 5.

Makrofinancijska pomoć Unije provodi se u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (4) i njezinim provedbenim pravilima (5). Konkretno, Memorandumom o razumijevanju, Ugovorom o zajmu i Ugovorom o bespovratnim sredstvima koji će se dogovoriti s gruzijskim vlastima predviđaju se posebne mjere vezane uz sprečavanje i borbu protiv prijevare, korupcije i svih drugih nepravilnosti koje utječu na makrofinancijsku pomoć Unije. Kako bi se osigurala veća transparentnost u upravljanju sredstvima i njihovoj isplati, Memorandumom o razumijevanju, Ugovorom o zajmu i Ugovorom o bespovratnim sredstvima također se predviđaju provjere, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta, koje će obavljati Komisija, uključujući i Europski ured za borbu protiv prijevara. Tim se dokumentima predviđaju i revizije, uključujući, po potrebi, revizije na licu mjesta, koje će obavljati Revizorski sud.

Članak 6.

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj se odbor smatra odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kada se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 7.

1.   Svake godine do 30. lipnja Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o provedbi ove Odluke u prethodnoj godini, zajedno s evaluacijom njezine provedbe. U izvješću se navodi poveznica između uvjeta ekonomske politike i financijskih uvjeta utvrđenih u Memorandumu o razumijevanju, trenutačna gospodarska i fiskalna uspješnost Gruzije te odluke Komisije o oslobađanju rata makrofinancijske pomoći Unije.

2.   Najkasnije dvije godine nakon isteka razdoblja za raspolaganje iz članka 1. stavka 4., Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o ex post evaluaciji.

Članak 8.

Ova Odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. kolovoza 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

L. LINKEVIČIUS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 10. svibnja 2011. (SL C 377 E, 7.12.2012, str. 211.) i Stajalište Vijeća s prvog čitanja od 10. svibnja 2012. (SL C 291 E, 27.9.2012, str. 1.). Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu). Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 4.srpnja 2013. (još nije objavljena u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 9. srpnja 2013.

(2)  Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Gruzije, s druge strane (SL L 205, 4.8.1999., str. 3.).

(3)  SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(4)  SL L 248, 26.10.2012., str. 1.

(5)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima primjene Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).


Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća usvojena zajedno s odlukom o pružanju daljnje makrofinancijske pomoći Gruziji

Europski parlament i Vijeće:

slažu se da bi se donošenje odluke o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji trebalo promatrati u širem kontekstu stvaranja okvira kojim bi se osiguralo donošenje utemeljenih i djelotvornih odluka o pružanju makrofinancijske pomoći trećim zemljama:

slažu se da bi se donošenje odluka o budućem dodjeljivanju makrofinancijske pomoći trebalo temeljiti na niže navedenim razmatranjima i načelima dodjele makrofinancijske pomoći Unije trećim zemljama i teritorijima koji ispunjavaju uvjete, ne dovodeći u pitanje pravo na zakonodavnu inicijativu niti mogući pravni oblik budućeg instrumenta za formaliziranje navedenih razmatranja i načela;

obvezuju se da će buduće pojedinačne odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći Unije u punoj mjeri odražavati navedena razmatranja i načela.

DIO A –   RAZMATRANJA

1.

Unija je glavni pružatelj gospodarske, financijske i tehničke pomoći trećim zemljama. Makrofinancijska pomoć Unije (u daljnjem tekstu: „makrofinancijska pomoć”) pokazala se kao učinkovit instrument gospodarske stabilizacije te kao pokretač strukturnih reformi u zemljama i teritorijima koji je koriste („korisnici”). Unija bi, u skladu sa svojom općom politikom prema zemljama kandidatkinjama, mogućim kandidatkinjama i susjednim zemljama, trebala biti u mogućnosti pružiti makrofinancijsku pomoć tim zemljama u cilju izgradnje područja zajedničke stabilnosti, sigurnosti i napretka.

2.

Makrofinancijska pomoć trebala bi se temeljiti na ad hoc odlukama Europskog parlamenta i Vijeća za određene zemlje. Ova su načela usmjerena k većoj učinkovitosti i djelotvornosti postupka odlučivanja iz kojeg proizlazi donošenje i primjena spomenutih odluka, ali i poboljšanju ispunjavanja, od strane korisnika, političkih preduvjeta za dodjelu makrofinancijske pomoći te većoj transparentnosti i boljem demokratskom nadzoru te pomoći.

3.

U svojoj rezoluciji o pružanju makrofinancijske pomoći trećim zemljama od 3. lipnja 2003. Europski parlament pozvao je na donošenje okvirne uredbe o makrofinancijskoj pomoći kako bi se ubrzao postupak odlučivanja i osigurala formalna i transparentna osnova za taj financijski instrument.

4.

U svojim Zaključcima od 8. listopada 2002. Vijeće je utvrdilo kriterije (tzv. genvalske kriterije kojima se treba voditi prilikom dodjele makrofinancijske pomoći. Te bi kriterije trebalo ažurirati i pojasniti, između ostalog i kriterije za određivanje odgovarajućeg oblika pomoći (zajam, bespovratna sredstava ili njihove kombinacije).

5.

Ova bi načela trebala omogućiti Uniji da u kratkom roku osigura makrofinancijsku pomoć, posebno kada okolnosti nalažu neposredno djelovanje, i da poveća jasnoću i transparentnost kriterija za pružanje makrofinancijske pomoći.

6.

Komisija bi trebala osigurati da je makrofinancijska pomoć sukladna s glavnim načelima, ciljevima i mjerama poduzetima u okviru različitih područja vanjskog djelovanja i ostalih relevantnih politika Unije.

7.

Makrofinancijska pomoć trebala bi podupirati vanjsku politiku Unije. Službe Komisije i Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) trebale bi usko surađivati na području dodjeljivanja makrofinancijske pomoći kako bi usklađivale vanjsku politiku Unije i osiguravale njezinu dosljednost.

8.

Makrofinancijska pomoć trebala bi služiti kao potpora korisnicima u njihovu opredjeljenju za vrijednosti koje su im zajedničke s Unijom, uključujući demokraciju, vladavinu prava, dobro upravljanje, poštovanje ljudskih prava, održivi razvoj i smanjenje siromaštva, kao i načela otvorene, uređene i poštene trgovine.

9.

Preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći trebao bi biti da zemlja koja ispunjava uvjete poštuje djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav i vladavinu prava te jamči poštovanje ljudskih prava. Komisija bi trebala redovito pratiti jesu li spomenuti preduvjeti ispunjeni.

10.

Specifični ciljevi pojedinačnih odluka o dodjeli pojedinačne makrofinancijske pomoći trebali bi uključivati poboljšanje učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti u upravljanju javnim financijama korisnika. Komisija bi trebala redovito pratiti ostvarivanje tih ciljeva.

11.

Makrofinancijska pomoć trebala bi biti usmjerena k podupiranju ponovne uspostave održivog stanja na području vanjskog financiranja u trećim zemljama i teritorijima koji su suočeni s nedostatkom strane valute te s time povezanim poteškoćama na području vanjskog financiranja. Makrofinancijska pomoć ne bi trebala služiti kao redovita financijska potpora niti bi njezin glavni cilj trebala biti potpora gospodarskom i socijalnom razvoju korisnika.

12.

Makrofinancijskom pomoći trebala bi se nadopunjavati sredstva koja je odobrio Međunarodni monetarni fond (MMF) i druge multilateralne financijske institucije, a teret bi trebalo pravedno podijeliti između Unije i ostalih davatelja pomoći. Makrofinancijskom pomoći trebalo bi osigurati dodanu vrijednost sudjelovanju Unije.

13.

Kako bi se zajamčila učinkovita zaštita financijskih interesa Unije povezanih s makrofinancijskom pomoći, korisnici bi trebali poduzeti odgovarajuće mjere vezano uz sprečavanje i suzbijanje prijevara, korupcije i drugih nepravilnosti u vezi s tom pomoći, a trebalo bi osigurati i provođenje provjera Komisije i revizija Revizorskog suda.

14.

O izboru postupka za usvajanje Memoranduma o razumijevanju trebalo bi odlučiti u skladu s kriterijima iz Uredbe (EU) br. 182/2011. U ovome bi kontekstu u pravilu trebalo primijeniti savjetodavni postupak, ali s obzirom na potencijalno znatan učinak poslova koji premašuju prag utvrđen u dijelu B, za takve poslove prikladno je primijeniti postupak ispitivanja.

DIO B –   NAČELA

1.   Cilj pomoći

(a)

Makrofinancijska pomoć trebala bi biti izvanredan financijski instrument za nevezanu i nenamjensku pomoć za platne bilance, namijenjen trećim zemljama i teritorijima koji ispunjavaju uvjete. Ona bi trebala biti usmjerena na ponovnu uspostavu održivog stanja na području vanjskog financiranja u trećim zemljama i teritorijima koji ispunjavaju uvjete i koji se suočavaju s poteškoćama na području vanjskog financiranja. Njome bi se trebala poduprijeti provedba političkog programa koji sadrži snažne mjere prilagodbe i mjere strukturnih reformi namijenjene poboljšanju platne bilance, pogotovo za vrijeme trajanja programa, te osnažiti provedba relevantnih sporazuma s Unijom i njezinih programa.

(b)

Makrofinancijska pomoć trebala bi se dodjeljivati pod uvjetom da Komisija zajedno s multilateralnim financijskim institucijama utvrdi da postoji znatan preostali deficit u vanjskom financiranju, koji ne pokrivaju sredstava MMF-a ni drugih multilateralnih institucija, unatoč tome što dotična zemlja ili teritorij provodi snažne programe gospodarske stabilizacije i reformi.

(c)

Makrofinancijska pomoć trebala bi biti kratkoročna te bi je trebalo ukinuti čim stanje na području vanjskog financiranja ponovno postane održivo.

2.   Zemlje i teritoriji koji ispunjavaju uvjete

Treće zemlje i teritoriji koji mogu postati korisnici makrofinancijske pomoći trebali bi biti:

zemlje kandidatkinje ili potencijalne kandidatkinje,

zemlje i teritoriji obuhvaćeni europskom politikom susjedstva,

u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima i one treće zemlje koje imaju odlučujuću ulogu u regionalnoj stabilnosti, koje su strateški važne za Uniju i koje su joj politički, gospodarski i geografski bliske.

3.   Oblici pomoći

(a)

Makrofinancijsku bi pomoć u pravilu trebalo dodjeljivati u obliku zajma. U iznimnim se slučajevima pomoć može dodijeliti u obliku bespovratnih sredstava ili kombinacije zajma i bespovratnih sredstava. Prilikom sastavljanja prijedloga, odnosno utvrđivanja odgovarajućeg iznosa elementa bespovratnih sredstava, Komisija bi u obzir trebala uzeti razinu gospodarskog korisnika mjerenu dohotkom po glavi stanovnika i stupnjem siromaštva, kao i sposobnost otplate utvrđenu na temelju analize održivosti duga te istodobno osigurati poštovanje načela pravedne raspodjele tereta između Unije i ostalih davatelja pomoći. U tu bi svrhu Komisija također trebala uzeti u obzir u kojoj mjeri međunarodne financijske institucije i ostali davatelji pomoći pomoć dotičnoj zemlji dodjeljuju pod koncesionalnim uvjetima.

(b)

Ako se makrofinancijska pomoć odobrava u obliku zajma, Komisija bi trebala, u ime Unije, biti ovlaštena za pribavljanje potrebnih sredstava uzimanjem zajma na tržištima kapitala ili kod financijskih institucija da bi ih potom u obliku zajma dodijelila korisniku.

(c)

Poslove uzimanja i odobravanja zajmova trebalo bi se obavljati u eurima s istim datumom valute te ne bi trebalo uključiti Uniju u transformacije roka dospijeća niti je izložiti valutnim ili kamatnim rizicima.

(d)

Sve troškove Unije u vezi s poslovima uzimanja ili odobravanja zajmova snosi korisnik.

(e)

Na zahtjev korisnika i kada okolnosti dopuštaju povoljniju kamatnu stopu na zajam, Komisija može refinancirati cijeli ili dio svog prvotnog zajma ili restrukturirati odgovarajuće financijske uvjete. Refinanciranje i restrukturiranje trebali bi se provoditi u skladu s uvjetima utvrđenima u točki 3. podtočki (d) i ne bi smjeli uzrokovati produljenje prosječnog roka dospijeća konkretnog zaduženja ili povećanje neotplaćenog duga na datum refinanciranja ili restrukturiranja.

4.   Financijske odredbe

(a)

Iznosi makrofinancijske pomoći dodijeljene u obliku bespovratnih sredstava trebali bi biti usklađeni s proračunskim odobrenim sredstvima utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom.

(b)

Iznose makrofinancijske pomoći u obliku zajma trebalo bi dodjeljivati u skladu s Uredbom o osnivanju Jamstvenog fonda za vanjska djelovanja. Iznosi bi trebali biti usklađeni s proračunskim odobrenim sredstvima utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom.

(c)

Godišnja sredstva odobrava proračunsko tijelo u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

5.   Iznos pomoći

(a)

Iznos pomoći trebao bi se temeljiti na preostalim potrebama zemlje ili teritorija koji imaju pravo na pomoć za vanjskim financiranjem te bi se u obzir trebala uzeti i njihova sposobnost da se financiraju iz vlastitih izvora, te posebno iz međunarodnih rezervi kojima raspolažu. Potrebu za vanjskim financiranjem određuje Komisija zajedno s međunarodnim financijskim institucijama na temelju cjelovite kvantitativne ocjene i transparentne popratne dokumentacije. Komisija bi posebno trebala koristiti najnovije projekcije platne bilance MMF-a, za dotičnu zemlju ili teritorij, te bi u obzir trebala uzeti očekivane financijske doprinose multilateralnih pružatelja pomoći, kao i već postojeću upotrebu drugih instrumenata Unije za vanjsko financiranje u zemlji ili teritoriju koji ispunjavaju uvjete.

(b)

Dokumentacija Komisije trebala bi sadržavati podatke o predviđenim zalihama deviznih rezervi u slučaju da se makrofinancijska pomoć ne dodijeli, u usporedbi s iznosom rezervi koji bi se smatrao dovoljnim, a koji se određuje relevantnim pokazateljima kao što su omjer rezervi i kratkoročnog vanjskog duga te omjer rezervi i uvoza zemlje korisnice.

(c)

Pri utvrđivanju iznosa makrofinancijske pomoći također bi se u obzir trebala uzeti potreba za osiguravanjem pravedne raspodjele tereta između Unije i ostalih davatelja pomoći te dodana vrijednost ukupnog sudjelovanja Unije.

(d)

Ako se potrebe korisnika za financiranjem tijekom razdoblja isplate makrofinancijske pomoći znatno smanje u usporedbi s prvotnim predviđanjima, Komisija bi, u skladu sa savjetodavnim postupkom, za pomoć koja iznosi 90 milijuna EUR ili manje te, sukladno s postupkom ispitivanja, za pomoć veću od 90 milijuna EUR, trebala smanjiti iznos sredstava stavljenih na raspolaganje ili suspendirati ili ukinuti isplatu takve pomoći.

6.   Uvjeti

(a)

Kao preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći zemlja ili teritorij koji ispunjavaju uvjete morali bi priznavati djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav, vladavinu prava i jamčiti poštovanje ljudskih prava. Komisija bi trebala osigurati javno dostupnu ocjenu (1) ispunjavanja ovog preduvjeta te bi ga trebala pratiti za vrijeme trajanja isplate makrofinancijske pomoći. Ova bi se točka trebala primjenjivati u skladu s Odlukom o uspostavi organizacije i funkcioniranja EEAS-a.

(b)

Makrofinancijska pomoć trebala bi biti uvjetovana ugovorom o zajmu između MMF-a i između zemlje ili teritorija koji ispunjavaju uvjete, koji nije preventivan i koji ispunjava sljedeće uvjete:

cilj ugovora usklađen je sa svrhom u koju je odobrena makrofinancijska pomoć, u prvom redu ublažavanju kratkoročnih poteškoća s platnom bilancom.

provedba snažnih mjera na području prilagodbe koje su usklađene s ciljem makrofinancijske pomoći, kao što je utvrđeno točkom 1. podtočkom (a).

(c)

Isplata pomoći trebala bi biti uvjetovana dugoročno uspješnom provedbom političkog programa poduprtog iz MMF-a i ispunjavanjem preduvjeta iz podtočke (a) ove točke. Također bi trebala biti uvjetovana provedbom, u određenom vremenskom okviru, niza jasno definiranih mjera ekonomske politike usmjerenih na strukturne reforme i zdrave javne financije, koje bi proizišle iz dogovora Komisije i korisnika te bi bile utvrđene Memorandumom o razumijevanju.

(d)

U cilju zaštite financijskih interesa Unije te unapređenja upravljanja u korisnicima, Memorandum o razumijevanju trebao bi sadržavati mjere usmjerene na jačanje učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti sustava upravljanja javnim financijama.

(e)

Pri oblikovanju mjera politika također bi trebalo u obzir uzeti napredak na području uzajamnog otvaranja tržišta, razvoja uređene i poštene trgovine te ostalih prioriteta u kontekstu vanjske politike Unije.

(f)

Mjere politika morale bi biti usklađene s postojećim sporazumima o partnerstvu, sporazumima o suradnji ili sporazumima o pridruživanju sklopljenima između Unije i korisnika, kao i s programima makroekonomske prilagodbe i strukturnih reformi koje korisnik provodi uz potporu MMF-a.

7.   Postupak

(a)

Država ili teritorij koji traže da im se odobri makrofinancijska pomoć trebale bi podnijeti pisani zahtjev Komisiji. Komisija bi trebala provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti iz točaka 1., 2., 4. i 6. i, po potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti prijedlog odluke.

(b)

U odluci o odobrenju zajma trebao bi biti utvrđen iznos, najduži prosječni rok dospijeća i najveći mogući broj obročnih isplata makrofinancijske pomoći. Ako odluka uključuje element bespovratnih sredstava, trebalo bi također utvrditi njegov iznos i najveći mogući broj obročnih isplata. Uz odluku o odobrenju bespovratnih sredstava trebalo bi biti priloženo obrazloženje dodjele bespovratnih sredstava (ili elementa bespovratnih sredstava). U oba slučaja trebalo bi utvrditi i razdoblje u kojem je moguće koristiti makrofinancijsku pomoć. To razdoblje u pravilu ne bi smjelo biti duže od tri godine. Prilikom podnošenja prijedloga nove odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći, Komisija bi trebala dostaviti podatke iz točke 12. podtočke (c).

(c)

Nakon usvajanja odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći, Komisija bi se, u skladu sa savjetodavnim postupkom, za pomoć koja iznosi 90 milijuna EUR ili manje te, sukladno s postupkom ispitivanja, za pomoć veću od 90 milijuna EUR, trebala dogovoriti s korisnikom, u Memorandumu o razumijevanju o mjerama politika iz točke 6. podtočaka (c), (d), (e) i (f).

(d)

Nakon usvajanja odluke o dodjeli makrofinancijske pomoći, Komisija bi se trebala dogovoriti s korisnikom o financijskim detaljima pomoći. Financijski bi uvjeti trebali biti utvrđeni ugovorom o bespovratnoj pomoći ili ugovorom o zajmu.

(e)

Komisija bi trebala obavijestiti Europski parlament i Vijeće o razvoju događaja u vezi s pomoći namijenjenoj određenoj zemlji, uključujući isplatu sredstava, i na vrijeme tim institucijama dostaviti relevantne dokumente.

8.   Provedba i financijsko upravljanje

(a)

Komisija bi trebala dodjeljivati makrofinancijsku pomoć u skladu s financijskim pravilima Unije.

(b)

Provedbom makrofinancijske pomoći trebalo bi upravljati izravno i centralizirano.

(c)

Proračunske obveze trebale bi se preuzimati na temelju odluka koje, u skladu s ovom točkom, donosi Komisija. Ako isplata makrofinancijske pomoći potraje nekoliko financijskih godina, proračunske obveze koje proizlaze iz te pomoći mogu se razdijeliti na godišnje obročne isplate.

9.   Oblici pomoći

(a)

Makrofinancijska pomoć trebala bi se isplaćivati središnjoj banci korisnika.

(b)

Makrofinancijska pomoć trebala bi se isplaćivati u sukcesivnim obrocima, a uvjetovana je ispunjenjem preduvjeta iz točke 6. podtočke (a) i uvjeta iz točke 6. podtočaka (b) i (c).

(c)

Komisija bi, u pravilnim vremenskim razmacima, trebala provjeravati ispunjavaju li se i dalje uvjeti iz točke 6. podtočaka (b) i (c).

(d)

Ako preduvjeti iz točke 6. podtočke (a) i uvjeti iz točke 6. podtočaka (b) i (c) nisu ispunjeni, Komisija može privremeno suspendirati ili ukinuti isplatu makrofinancijske pomoći. U takvim bi slučajevima o razlozima suspenzije ili ukidanja trebala obavijestiti Europski parlament i Vijeće.

10.   Mjere potpore

Proračunska sredstva Unije mogu biti upotrijebljena za pokriće izdataka neophodnih za provedbu makrofinancijske pomoći.

11.   Zaštita financijskih interesa Unije

(a)

Svi sporazumi koji proizlaze iz odluke o dodjeli pomoći određenoj zemlji trebali bi sadržavati odredbe koje nalažu korisnicima da redovito provjeravaju koriste li se financijska sredstva odobrena iz proračuna Unije ispravno, da poduzimaju primjerene mjere kako bi spriječili nepravilnosti i prijevare, te da, po potrebi, poduzimaju pravne radnje u cilju povrata svih zloupotrijebljenih sredstava isplaćenih na temelju odluke o dodjeli pomoći za određenu zemlju.

(b)

Svi sporazumi koji proizlaze iz odluke o dodjeli pomoći za određenu zemlju trebali bi sadržavati odredbe kojima se, u skladu s relevantnim pravom Unije, osigurava zaštita financijskih interesa Unije, u prvom redu od prijevare, korupcije i ostalih nepravilnosti.

(c)

Memorandumom o razumijevanju iz točke 6. podtočke (c) trebalo bi izričito ovlastiti Komisiju i Revizorski sud za provođenje revizija za vrijeme i nakon isteka razdoblja u kojem je moguće koristiti makrofinancijsku pomoć, uključujući revizije dokumenata i revizije na terenu, kao što je operativno ocjenjivanje. Memorandumom bi također trebalo izričito ovlastiti Komisiju ili njezine predstavnike za provođenje provjera inspekcija na terenu.

(d)

Tijekom provedbe makrofinancijske pomoći Komisija bi, primjenom operativnog ocjenjivanja, trebala pratiti kvalitetu financijskih propisa zemlje korisnice, administrativnih postupaka te mehanizama unutarnje i vanjske kontrole, koji su povezani s tom pomoći.

(e)

Svi sporazumi koji proizlaze iz odluke o dodjeli pomoći određenoj zemlji trebali bi sadržavati odredbe kojima se osigurava da Unija ima pravo na povrat punog iznosa bespovratnih iznosa i/ili na prijevremenu otplatu zajma ako se, u vezi s upravljanjem makrofinancijskom pomoći, utvrdi da je korisnik sudjelovao u bilo kakvoj radnji koja uključuje prijevaru ili korupciju ili u nekoj drugoj protuzakonitoj aktivnosti štetnoj za financijske interese Unije.

12.   Godišnje izvješće

(a)

Komisija bi trebala ispitati napredak ostvaren u provedbi makrofinancijske pomoći te podnijeti godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do 30. lipnja svake godine.

(b)

Godišnjim bi se izvješćem trebalo ocjenjivati gospodarsku situaciju i izglede korisnika te napredak ostvaren provedbom mjera politika iz točke 6. podtočke (c).

(c)

Također bi trebalo pružiti ažurirane podatke o raspoloživim proračunskim sredstvima u vidu zajmova i bespovratnih sredstava, uzimajući u obzir djelovanja koja se predviđaju.

13.   Evaluacija

(a)

Komisija bi trebala dostaviti izvješća o ex-post evaluaciji Europskom parlamentu i Vijeću, u kojima ocjenjuje rezultate i učinkovitost nedavno dovršenih poslova makrofinancijske pomoći te mjeru u kojoj su doprinijeli ostvarenju ciljeva pomoći.

(b)

Komisija bi redovito, a najmanje svake četiri godine, trebala evaluirati dodjelu makrofinancijske pomoći te Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti detaljan pregled makrofinancijske pomoći. Spomenutim evaluacijama trebalo bi se ustanoviti jesu li ostvareni ciljevi makrofinancijske pomoći, te ispunjavaju li se i dalje uvjeti za dodjelu makrofinancijske pomoći, uključujući prag utvrđen u točki 7. podtočke (c) te bi se trebalo omogućiti Komisiji da daje preporuke u cilju unaprjeđenja budućeg djelovanja. U svojoj evaluaciji, Komisija bi također trebala ocijeniti suradnju s europskim ili multilateralnim financijskim institucijama kada pružaju makrofinancijsku pomoć.


(1)  Ocjena će se temeljiti na godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu, predviđenom strateškim okvirom EU-a i akcijskim planom za ljudska prava i demokraciju (Zaključci Europskog vijeća o ljudskim pravima i demokraciji, 25. lipnja 2012.).


II. Nezakonodavni akti

UREDBE

14.8.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 218/24


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 779/2013

оd 13. kolovoza 2013.

o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (1),

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (2), a posebno njezin članak 136. stavak 1.,

budući da:

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Paušalne uvozne vrijednosti iz članka 136. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 određene su u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. kolovoza 2013.

Za Komisiju, u ime predsjednika,

Jerzy PLEWA

Glavni direktor za poljoprivredu i ruralni razvoj


(1)  SL L 299, 16.11.2007., str. 1.

(2)  SL L 157, 15.6.2011., str. 1.


PRILOG

Paušalne uvozne vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

(EUR/100 kg)

Oznaka KN

Oznaka treće zemlje (1)

Standardna uvozna vrijednost

0709 93 10

TR

138,1

ZZ

138,1

0805 50 10

AR

89,8

CL

100,4

TR

70,0

UY

107,6

ZA

102,4

ZZ

94,0

0806 10 10

EG

185,9

MA

161,8

MX

263,5

TR

156,3

ZZ

191,9

0808 10 80

AR

188,5

BR

106,6

CL

134,6

CN

74,0

NZ

136,5

US

164,7

ZA

110,9

ZZ

130,8

0808 30 90

AR

177,3

CL

146,4

NZ

194,4

TR

153,8

ZA

110,4

ZZ

156,5

0809 30

TR

146,5

ZZ

146,5

0809 40 05

BA

47,7

MK

61,9

TR

83,7

ZZ

64,4


(1)  Nomenklatura država utvrđena Uredbom Komisije (EZ) br. 1833/2006 (SL L 354, 14.12.2006., str. 19.). Oznakom „ZZ” označava se „drugo podrijetlo”.


ODLUKE

14.8.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 218/26


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE

оd 12. kolovoza 2013.

o iznosima koji se za financijsku godinu 2014. prenose iz programa državnih potpora u sektoru vina u program jedinstvenih plaćanja, kako je predviđeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 1234/2007

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2013) 5180)

(vjerodostojni su samo engleski, francuski, grčki, malteški i španjolski tekstovi)

(2013/430/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (1), a posebno njezin članak 103.za, u vezi s člankom 4.,

budući da:

(1)

Člankom 103.n Uredbe (EZ) br. 1234/2007 predviđa se da se dodjela dostupnih sredstava Unije i proračunska ograničenja za programe državnih potpora u sektoru vina utvrđuju u Prilogu X.b toj Uredbi.

(2)

Na temelju članka 103.o Uredbe (EZ) br. 1234/2007 države članice imale su mogućnost do 1. prosinca 2012. odlučiti dodijeliti potporu vinogradarima za financijsku godinu 2014. dodjelom prava na plaćanje u smislu Poglavlja 1. Glave III. Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike (2).

(3)

Države članice koje namjeravaju pružiti potporu u skladu s člankom 103.o Uredbe (EZ) br. 1234/2007 prijavile su odgovarajuće iznose. Radi jasnoće Komisija treba objaviti te iznose.

(4)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Upravljačkog odbora za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Iznosi koji se prenose iz programa državnih potpora predviđenih Uredbom (EZ) br. 1234/2007 u program jedinstvenih plaćanja predviđen Uredbom (EZ) br. 73/2009 za financijsku godinu 2014. su utvrđeni u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova je odluka upućena Helenskoj Republici, Kraljevini Španjolskoj, Velikom Vojvodstvu Luksemburg, Republici Malti i Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. kolovoza 2013.

Za Komisiju

Dacian CIOLOȘ

Član Komisije


(1)  SL L 299, 16.11.2007., str. 1.

(2)  SL L 30, 31.1.2009., str. 16.


PRILOG

Iznosi koji se prenose iz programa državnih potpora u sektoru vina u program jedinstvenih plaćanja (financijska godina 2014.)

(1000 EUR)

Financijska godina

2014.

Grčka

16 000

Španjolska

142 749

Luksemburg

588

Malta

402

Ujedinjena Kraljevina

120


14.8.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 218/28


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE

оd 12. kolovoza 2013.

kojom se državama članicama dopušta produljenje privremenih odobrenja izdanih za aktivne tvari benalaksil-M i valifenalat

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2013) 5184)

(Tekst značajan za EGP)

(2013/431/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (1), a posebno njezin članak 8. stavak 1. četvrti podstavak,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (2), a posebno njezin članak 80. stavak 1. točku (a),

budući da:

(1)

U skladu s člankom 80. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1107/2009, Direktiva 91/414/EEZ nastavlja se primjenjivati za aktivne tvari za koje je odluka donesena u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive 91/414/EEZ prije 14. lipnja 2011.

(2)

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive 91/414/EEZ Portugal je u veljači 2002. primio zahtjev trgovačkog društva ISAGRO IT za uvrštenje aktivne tvari benalaksil-M u Prilog I. Direktivi 91/414/EEZ. Odlukom Komisije 2003/35/EZ (3) potvrđeno je da je dokumentacija potpuna i da u načelu zadovoljava zahtjeve za podacima i informacijama iz Priloga II. i Priloga III. toj Direktivi.

(3)

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive 91/414/EEZ Mađarska je u rujnu 2005. primila zahtjev trgovačkog društva ISAGRO SpA za uvrštenje aktivne tvari valifenalat u Prilog I. Direktivi 91/414/EEZ. Odlukom Komisije 2006/586/EZ (4) potvrđeno je da je dokumentacija potpuna i da u načelu zadovoljava zahtjeve za podacima i informacijama iz Priloga II. i Priloga III. toj Direktivi.

(4)

Potpunost dokumentacije trebalo je potvrditi kako bi se omogućio njezin detaljan pregled i državama članicama dopustilo izdavanje privremenih odobrenja za najviše tri godine za sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju navedene aktivne tvari, pri čemu moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 1. Direktive 91/414/EEZ te posebno uvjeti za detaljnu ocjenu aktivnih tvari i sredstava za zaštitu bilja u smislu zahtjeva navedenih u toj Direktivi.

(5)

Za uporabe tih aktivnih tvari koje su predložili podnositelji zahtjeva ocijenjeni su utjecaji na zdravlje i okoliš u skladu s odredbama članka 6. stavaka 2. i 4. Direktive 91/414/EEZ. Države članice izvjestiteljice podnijele su Komisiji odgovarajuće nacrte izvješća o ocjeni 21. studenoga 2003. (za benalaksil-M) i 19. veljače 2008. (za valifenalat).

(6)

Nakon što su države članice izvjestiteljice podnijele nacrte izvješća o ocjeni, ustanovljeno je da od podnositelja treba zahtijevati dodatne informacije te da države članice izvjestiteljice trebaju pregledati te informacije i dostaviti svoju ocjenu. Stoga je pregled dokumentacija još u tijeku i ocjena se neće moći dovršiti u roku predviđenom u Direktivi 91/414/EEZ, koja se tumači zajedno s Provedbenom odlukom Komisije 2011/671/EU (5).

(7)

Kako pri ocjenjivanju do sada nije utvrđen nijedan razlog za neposrednu zabrinutost, državama članicama treba u skladu s odredbama članka 8. Direktive 91/414/EEZ omogućiti da produlje za 24 mjeseca privremena odobrenja izdana za sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju navedene aktivne tvari kako bi se omogućio nastavak pregleda dokumentacije. Očekuje se da će ocjenjivanje dokumentacije i postupak odlučivanja u pogledu odluke o mogućem odobrenju u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 za benalaksil-M i valifenalat biti završeni u roku od 24 mjeseca.

(8)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Države članice mogu produljiti privremena odobrenja za sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju benalaksil-M ili valifenalat do najkasnije 31. kolovoza 2015.

Članak 2.

Ova Odluka prestaje važiti 31. kolovoza 2015.

Članak 3.

Ova Odluka upućena je državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. kolovoza 2013.

Za Komisiju

Tonio BORG

Član Komisije


(1)  SL L 230, 19.8.1991., str. 1.

(2)  SL L 309, 24.11.2009., str. 1.

(3)  SL L 11, 16.1.2003., str. 52.

(4)  SL L 236, 31.8.2006., str. 31.

(5)  SL L 267, 12.10.2011., str. 19.


14.8.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 218/s3


OBAVIJEST ČITATELJU

Uredba Komisije (EU) br. 216/2013 od 7. ožujka 2013. o elektroničkom izdanju Službenog lista Europske unije

U skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 216/2013 od 7. ožujka 2013. o elektroničkom izdanju Službenog lista Europske unije (SL L 69, 13.3.2013., str. 1.), od 1. srpnja 2013. samo elektroničko izdanje Službenog lista smatra se vjerodostojnim i ima pravni učinak.

Ako nije moguće objaviti elektroničko izdanje Službenog lista zbog nepredviđenih i iznimnih okolnosti, tiskano izdanje je vjerodostojno i ima pravni učinak u skladu s uvjetima navedenima u članku 3. Uredbe (EU) br. 216/2013.


14.8.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 218/s3


NAPOMENA ČITATELJIMA – NAČIN NAVOĐENJA AKATA

Od 1. srpnja 2013. mijenja se način navođenja akata.

U prijelaznom će se razdoblju istodobno koristiti i novi i stari način navođenja.