European flag

Službeni list
Europske unije

HR

Serija C

C/2025/6438

18.12.2025

OBAVIJEST KOMISIJE

sa smjernicama o novim ili znatno izmijenjenim odredbama preinačene Direktive (EU) 2024/1275 o energetskim svojstvima zgrada

(Tekst značajan za EGP)

(C/2025/6438)

1.   UVOD

Preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada (1) utvrđuju se okvir i put za modernizaciju i potpunu dekarbonizaciju fonda zgrada EU-a do 2050. Uključuje se niz mjera za poticanje ulaganja i strukturno poboljšanje energetskih svojstava zgrada. Poseban naglasak stavlja se na obnovu zgrada s najlošijim svojstvima.

Preinačena Direktiva o energetskim svojstvima zgrada stupila je na snagu 28. svibnja 2024., a rok za njezino prenošenje je 29. svibnja 2026. za sve nove ili izmijenjene odredbe (osim za članak 17. stavak 15., koji ima raniji rok za prenošenje 1. siječnja 2025. i o kojem je Europska komisija već izdala zasebnu obavijest (2)). Člankom 35. stavkom 1. od država članica zahtijeva se da do 29. svibnja 2026. donesu zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s novim ili izmijenjenim odredbama te da Komisiji dostave tekst tih mjera i korelacijsku tablicu.

2.   SVRHA OBAVIJESTI

U ovoj se Obavijesti daju praktične smjernice s tumačenjima o novim ili znatno izmijenjenim odredbama preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada koje bi države članice trebale prenijeti u nacionalno zakonodavstvo.

Preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada od Komisije se izričito zahtijeva da donese smjernice o određenim temama, odnosno o tome što se smatra kotlom na fosilna goriva, razvoju jedinstvenih kontaktnih točaka, nacionalnim planovima za granične vrijednosti za potencijal ukupnog globalnog zagrijavanja novih zgrada, uzimanju u obzir topline iz okoliša u izračunima energetskih svojstava, energetskim svojstvima elemenata zgrade i zaštiti od požara na parkiralištima. Ova obavijest obuhvaća sve te teme. Osim toga, u ovoj se obavijesti navode smjernice o svim drugim novim ili znatno izmijenjenim odredbama.

Svrha je ove obavijesti poduprijeti i olakšati djelotvornu i praktičnu provedbu preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada, uzimajući u obzir potrebe za smjernicama koje su izrazile države članice i Komisijino tumačenje odredaba. Uglavnom je namijenjena državama članicama, ali je relevantna i za sve druge dionike uključene u provedbu preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Obavijest je izrađena u bliskoj suradnji s državama članicama i uzima u obzir informacije dobivene od dionika.

Svrha je ove obavijesti isključivo dati smjernice, a pravnu snagu ima samo tekst zakonodavnog akta EU-a. Obvezujuće tumačenje zakonodavstva EU-a u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Stajališta izražena u ovim Smjernicama ne utječu na stajalište koje bi Komisija mogla zauzeti pred Sudom.

3.   STRUKTURA OBAVIJESTI

Ova obavijest sastoji se od 13 priloga. Svaki prilog sadržava smjernice o određenoj temi:

1.

Minimalni standardi energetskih svojstava za nestambene zgrade i putanje za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada (članak 9.)

2.

Financijski poticaji, vještine i tržišne prepreke (članak 17.) te jedinstvene kontaktne točke (članak 18.)

3.

Energetski certifikati (članci od 19. do 21., Prilog V.) i neovisni sustavi kontrole (Prilog VI.)

4.

Putovnice za obnovu (članak 12., Prilog VIII.)

5.

Baze podataka o energetskim svojstvima zgrada (članak 22.)

6.

Razmjena podataka (članak 16.)

7.

Zgrade s nultim emisijama (članci 7. i 11.)

8.

Solarna energija u zgradama (članak 10.)

9.

Infrastruktura za održivu mobilnost (članak 14.)

10.

Tehnički sustavi zgrade, kvaliteta unutarnjeg okoliša i pregledi (članci 13., 23. i 24.)

11.

Kotlovi na fosilna goriva (članak 13., Prilog II.)

12.

Zajednički opći okvir za izračunavanje energetskih svojstava zgrada (Prilog I.)

13.

Potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa novih zgrada (članak 7. stavci 2. i 5.)

4.   ZAVRŠNE NAPOMENE

Poboljšanje energetskih svojstava fonda zgrada EU-a ključno je za smanjenje potrošnje energije. Pridonijet će cjenovno pristupačnijim računima za energiju, povećanoj otpornosti na poremećaje u opskrbi energijom ili iznenadne promjene u cijenama, smanjenju ovisnosti EU-a o uvezenim fosilnim gorivima te povećanju produktivnosti i konkurentnosti poduzeća EU-a iz građevinskog sektora i sektora čistih tehnologija. Cilj je ove obavijesti i njezinih priloga pomoći državama članicama u prenošenju i provedbi odredaba o kojima su se Europski parlament i Vijeće usuglasili u okviru preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

(1)   Direktiva (EU) 2024/1275.

(2)  Obavijest Komisije o postupnom ukidanju financijskih poticaja za samostalne kotlove na fosilna goriva u skladu s preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada, SL C, C/2024/6206, 18.10.2024., ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2024/6206/oj.

PRILOG 1

Obavijesti Komisije sa smjernicama o novim ili znatno izmijenjenim odredbama preinačene Direktive (EU) 2024/1275 o energetskim svojstvima zgrada

Minimalni standardi energetskih svojstava za nestambene zgrade i putanje za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada (članak 9.)

SADRŽAJ

1.

 Uvod 1

2.

 Minimalni standardi energetskih svojstava za nestambene zgrade 5

2.1.

 Područje primjene zahtjeva 5

2.2.

 Relevantne definicije 5

2.2.1.

 Definicija nestambenih zgrada obuhvaćenih područjem primjene članka 9. 5

2.2.2.

 Definicija nestambenih zgrada s najlošijim svojstvima 6

2.3.

 Postupni pristup osmišljavanju minimalnih standarda energetskih svojstava za nestambene zgrade 6

2.3.1.

 PRVI KORAK: utvrđivanje izvora podataka i određivanje značajki fonda nestambenih zgrada 7

2.3.1.1.

 Korištenje postojećih podataka o fondu zgrada i dopunskih izvora podataka 7

2.3.1.2.

 Statističko uzorkovanje i ad hoc prikupljanje podataka 10

2.3.2.

 DRUGI KORAK: utvrđivanje pokazatelja i polazne vrijednosti energetskih svojstava te pragova energetskih svojstava 11

2.3.2.1.

 Pokazatelj za provedbu minimalnih standarda energetskih svojstava 11

2.3.2.2.

 Polazna vrijednost za program minimalnih standarda energetskih svojstava 13

2.3.2.3.

 Pragovi energetskih svojstava za minimalne standarde energetskih svojstava 17

2.3.2.4.

 Pragovi energetskih svojstava nakon 2033. 19

2.3.2.5.

 Privremena prilagodba praga u slučaju ozbiljne štete uzrokovane prirodnom katastrofom 20

2.3.3.

 TREĆI KORAK: osmišljavanje upravljanja minimalnim standardima energetskih svojstava i pravila o usklađivanju 20

2.3.3.1.

 Upravljanje i odgovornosti 20

2.3.3.2.

 Usklađivanje: utvrđivanje zgrada/vlasnika koji moraju postići usklađenost s minimalnim standardima energetskih svojstava 22

2.3.3.3.

 Usklađivanje: uspostavljanje mehanizma usklađivanja 23

2.3.3.4.

 Neobvezno: mogućnost izuzeća pojedinačnih zgrada 26

2.3.4.

 ČETVRTI KORAK: uspostavljanje poticajnog okvira 32

2.3.4.1.

 Svrha poticajnog okvira i ključna razmatranja 32

2.3.4.2.

 Mehanizmi potpore 33

2.3.5.

 PETI KORAK: uspostavljanje mehanizma praćenja i sustava sankcija 33

2.3.5.1.

 Praćenje 34

2.3.5.2.

 Sustav sankcija 34

3.

 Putanja za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada 35

3.1.

 Područje primjene zahtjeva 35

3.2.

 Definicije 35

3.2.1.

 Definicija stambenih zgrada obuhvaćenih područjem primjene članka 9. 35

3.3.

 Osmišljavanje putanje za obnovu fonda stambenih zgrada 36

3.3.1.

 PRVI KORAK: utvrđivanje izvora podataka i klasifikacija fonda stambenih zgrada 37

3.3.1.1.

 Izvori podataka te preliminarna klasifikacija i kategorije zgrada 37

3.3.1.2.

 Procjena energetskih svojstava stambenih zgrada na temelju energetskih certifikata i podataka o fizičkim značajkama zgrada 38

3.3.1.3.

 Statističko uzorkovanje i ad hoc prikupljanje podataka 38

3.3.2.

 DRUGI KORAK: određivanje putanje i ključnih etapa za progresivno smanjenje prosječne primarne energije 39

3.3.2.1.

 Prosječna primarna energija 2020. 40

3.3.2.2.

 Ključne etape i podciljevi 41

3.3.2.3.

 Prihvatljive mjere za smanjenje prosječne primarne energije fonda stambenih zgrada 42

3.3.2.4.

 Zahtjevi za izvješćivanje o putanji 43

3.3.2.5.

 Procjena broja ili podne površine zgrada koje treba obnoviti kako bi se smanjila prosječna primarna energija 44

3.3.3.

 TREĆI KORAK: određivanje podcilja ostvarivanja najmanje 55 % smanjenja prosječne primarne energije obnovom 43 % zgrada s najlošijim svojstvima 44

3.3.3.1.

 Određivanje praga za 43 % zgrada s najlošijim svojstvima 44

3.3.3.2.

 Procjena broja ili podne površine zgrada za postizanje svakog podcilja 45

3.3.4.

 ČETVRTI KORAK: donošenje mjera politike za smanjenje prosječne primarne energije 46

3.3.4.1.

 Minimalni standardi energetskih svojstava za stambene zgrade 46

3.3.4.2.

 Financijska potpora 47

3.3.4.3.

 Financijska potpora za obnovu zgrada s najlošijim svojstvima 47

3.3.4.4.

 Financijska potpora ranjivim skupinama za obnovu zgrada 47

3.3.4.5.

 Programi potpore koji se temelje na svojstvima 48

3.3.4.6.

 Tehnička pomoć 48

3.3.4.7.

 Praćenje učinka 49

1.   UVOD

Člankom 9. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada („preinačena Direktiva o energetskim svojstvima zgrada”) (1) uvode se novi zahtjevi za države članice kako bi poboljšale energetska svojstva svojeg postojećeg fonda zgrada. U ovom se tekstu državama članicama daju smjernice o tome kako u nacionalno pravo uključiti zahtjeve za utvrđivanje minimalnih standarda energetskih svojstava za nestambene zgrade te za određivanje putanje za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada (članak 9.).

Ovim se Prilogom ne mijenjaju pravni učinci Direktive o energetskim svojstvima zgrada te ne utječe na obvezujuće tumačenje Direktive o energetskim svojstvima zgrada koje je donio Sud.

2.   MINIMALNI STANDARDI ENERGETSKIH SVOJSTAVA ZA NESTAMBENE ZGRADE

2.1.   Područje primjene zahtjeva

Minimalni standardi energetskih svojstava su regulatorni alat za poticanje opsežne obnove postojećih zgrada. Njima se uklanjaju glavne prepreke obnovi, kao što su suprotstavljeni interesi i strukture suvlasništva, koje se ne mogu prevladati gospodarskim poticajima, kako je navedeno i u uvodnoj izjavi 25. U toj se uvodnoj izjavi nadalje navodi da je osnovna svrha minimalnih standarda energetskih svojstava postupno ukinuti zgrade s najlošijim svojstvima i tako poboljšati energetska svojstva fonda zgrada.

Kad je riječ o nestambenim zgradama, člankom 9. stavkom 1. propisuje se da su države članice dužne uspostaviti nacionalni program minimalnih standarda energetskih svojstava koji se temelji na utvrđivanju minimalnih standarda energetskih svojstava za nestambene zgrade. Njima se osigurava da zgrade ne prelaze utvrđeni maksimalni prag energetskih svojstava. Cilj je programa do određenih datuma provedbe poboljšati energetska svojstva nestambenih zgrada s najlošijim svojstvima.

2.2.   Relevantne definicije

2.2.1.   Definicija nestambenih zgrada obuhvaćenih područjem primjene članka 9.

Ne postoji izričita definicija nestambene zgrade. Nestambena zgrada je zgrada koja se upotrebljava u svrhu koja nije stambena, primjerice uredske zgrade, zgrade zdravstvenih ustanova, zgrade veleprodaje i maloprodaje, zgrade za obrazovanje, sportski objekti, hoteli i restorani. Riječ je o neiscrpnom popisu nestambenih zgrada prema njihovoj uporabi, u skladu s točkom 6. Priloga I.

Kad je riječ o zgradama mješovite namjene, tj. zgradama koje uključuju i stambene i nestambene samostalne uporabne cjeline zgrada (npr. stambena zgrada s trgovinama u prizemlju), države članice mogu utvrditi najprikladniji pristup te u skladu s uvodnom izjavom 34. mogu i dalje odabrati hoće li ih smatrati stambenim ili nestambenim zgradama ili njihovom kombinacijom.

Ako se obnavlja zgrada mješovite namjene, mora se izbjeći dvostruko računanje poboljšanja energetskih svojstava. Poboljšanja se stoga moraju jasno pripisati stambenom ili nestambenom dijelu fonda.

Sve nestambene zgrade obuhvaćene su područjem primjene članka 9. stavka 1. neovisno o tome je li vlasnik ili korisnik javno ili privatno tijelo. Stoga bi energetska obnova javnih nestambenih zgrada mogla doprinijeti postizanju pragova minimalnih standarda energetskih svojstava i godišnjem cilju obnove utvrđenom u članku 6. Direktive o energetskoj učinkovitosti (Direktiva (EU) 2023/1791) (2), pod uvjetom da ispunjava zahtjeve utvrđene u oba zakonodavna akta.

2.2.2.   Definicija nestambenih zgrada s najlošijim svojstvima

U članku 9. stavku 1. navodi se da se nestambene zgrade s najlošijim svojstvima utvrđuju na temelju nacionalnih pragova koji odgovaraju razini energetskih svojstava za najlošijih 16 % i najlošijih 26 % fonda nestambenih zgrada 2020. s obzirom na podnu površinu ili broj zgrada. Države članice utvrđuju dodatne pragove za 2040. i 2050. s nižim maksimalnim pragovima energetskih svojstava kako bi se s vremenom postupno ukinule zgrade s najlošijim svojstvima. Pragovi se mogu utvrditi za cijeli fond nestambenih zgrada ili po vrstama ili kategorijama zgrada, primjerice na temelju kategorija zgrada navedenih u Prilogu I. Kategorije zgrada mogle bi se utvrditi i prema njihovoj specifičnijoj uporabi, ali i prema njihovoj veličini, tipologiji, klimatskoj zoni i kombinaciji tih ili drugih značajki.

2.3.   Postupni pristup osmišljavanju minimalnih standarda energetskih svojstava za nestambene zgrade

Program minimalnih standarda energetskih svojstava, uključujući odabir pokazatelja, utvrđivanje pragova i načina usklađivanja, potrebno je osmisliti u nekoliko koraka. Kako bi se uzeli u obzir svi elementi osmišljavanja i uspostavio odgovarajući poticajni okvir, predlaže se sljedećih pet koraka za osmišljavanje i provedbu nacionalnih programa minimalnih standarda energetskih svojstava za nestambene zgrade:

—

utvrđivanje izvora podataka i određivanje značajki fonda nestambenih zgrada,

—

utvrđivanje pokazatelja i polazne vrijednosti energetskih svojstava te pragova energetskih svojstava,

—

osmišljavanje upravljanja i pravila o usklađivanju,

—

uspostavljanje poticajnog okvira,

—

uspostavljanje mehanizma praćenja i sustava sankcija.

Image 1

Slika 1: Preporučeni koraci za osmišljavanje programa minimalnih standarda energetskih svojstava za nestambene zgrade

U odjeljcima u nastavku navedeni su primjeri i opcije za različite elemente osmišljavanja minimalnih standarda energetskih svojstava u skladu s člankom 9. na temelju pet koraka prikazanih na slici 1. Elementi svakog koraka mogu se zasebno kombinirati kako bi se uskladili s okolnostima pojedinačnih država članica, kao što su posebnosti postojećeg fonda zgrada, raširenost određenih prepreka i kapaciteti za njihovo uklanjanje.

2.3.1.   PRVI KORAK: utvrđivanje izvora podataka i određivanje značajki fonda nestambenih zgrada

Kako bi utvrdile polaznu vrijednost za nestambene zgrade, države članice moraju jasno razumjeti energetska svojstva svojeg fonda nestambenih zgrada na dan 1. siječnja 2020. Države članice stoga moraju odrediti značajke svojeg fonda zgrada, tj. prikupiti i obraditi informacije relevantne za opisivanje fonda zgrada u skladu s njegovim glavnim značajkama te tako utvrditi njegova energetska svojstva. To određivanje značajki fonda nestambenih zgrada trebalo bi omogućiti državama članicama da rangiraju sve nestambene zgrade prema potrošnji energije i zatim utvrde maksimalne pragove energetskih svojstava, uključujući prag od 16 % fonda nestambenih zgrada za 2030., od 26 % za 2033. i naknadne pragove za 2040. i 2050. Zgrade s najlošijim svojstvima čija potrošnja energije premašuje maksimalne pragove utvrđene za svaku godinu morat će se zatim uskladiti s minimalnim standardima energetskih svojstava.

Postoje najmanje dva opća pristupa određivanju značajki nestambenog fonda koji se mogu primijeniti pojedinačno ili u kombinaciji korištenjem (a) postojećih podataka o fondu zgrada i dopunskih izvora podataka i/ili (b) statističkog uzorkovanja i ad hoc prikupljenih podataka. Opisani su u pododjeljcima u nastavku.

Preporučuje se da se za svaki pristup koji odaberu države članice utvrdi jasan plan u smislu vremena i resursa.

Određivanje značajki fonda nestambenih zgrada odnosi se i na razvoj baze podataka opisane u članku 22. Kad je riječ o javnim zgradama, države članice mogu se poslužiti podacima prikupljenima za potrebe popisa javnih zgrada u skladu s člankom 6. stavkom 5. Direktive o energetskoj učinkovitosti kako bi odredile značajke fonda nestambenih javnih zgrada. Tijekom početnog određivanja značajki fonda nestambenih zgrada morat će se utvrditi i upotrebljavati različite postojeće baze podataka. Neke od tih baza podataka, kao što su baze podataka energetskih certifikata, 3D modeli grada i katastri ili zemljišne knjige, mogle bi postati trajni izvori podataka za popunjavanje nacionalnih baza podataka o energetskim svojstvima zgrada definiranih u članku 22.

Preporučuje se da se prije određivanja značajki fonda nestambenih zgrada odabere pokazatelj za provedbu programa minimalnih standarda energetskih svojstava. U članku 9. stavku 1. navodi se da države članice mogu odlučiti utvrditi nacionalne pragove izražene kao krajnja energija ili primarna energija. Odabir preferiranog pokazatelja utječe na vrstu i raspon mjera koje se mogu provesti kako bi se poboljšala energetska svojstva i time ispunila obveza usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava (vidjeti odjeljak 2.3.2.1.). Stoga se preporučuje da se značajke fonda nestambenih zgrada odrede s pomoću pokazatelja koji će se koristiti za program minimalnih standarda energetskih svojstava.

Ako su baze podataka, kao što su repozitoriji energetskih certifikata ili katastri, već uspostavljene, njihovo ažuriranje i poboljšanje mogu omogućiti brže i troškovno učinkovitije određivanje značajki fonda nestambenih zgrada u usporedbi s primjenom pristupa koji uključuje prikupljanje podataka od nule. Pri odabiru izvora podataka za određivanje značajki fonda nestambenih zgrada države članice uzimaju u obzir ključne podatkovne aspekte, kao što su vlasništvo te prava na pristupačnost, privatnost i sigurnost, kako bi zaštitile prava vlasnika zgrada, najmoprimaca i svih drugih relevantnih dionika. Ti su aspekti relevantni i za druge korake u osmišljavanju programa minimalnih standarda energetskih svojstava, kako je opisano u drugim odjeljcima.

2.3.1.1.   Korištenje postojećih podataka o fondu zgrada i dopunskih izvora podataka

2.3.1.1.1.   Izvori podataka

Države članice mogu koristiti razne postojeće izvore podataka za određivanje značajki fonda nestambenih zgrada. Ako su dostupne, informacije o energetskim svojstvima podskupa ili segmenata fonda nestambenih zgrada mogu se preuzeti iz izvora kao što su energetski certifikati, rezultati istraživanja, popisi, energetski pregledi ili agregirani izmjereni podaci o energiji. Energetska svojstva zgrade mogu se procijeniti usporedbom sa zgradama sa sličnim značajkama, kao što su uporaba, datum izgradnje, tipologija i lokacija, za koje su dostupni podaci o energetskim svojstvima.

Podaci o fizičkim i drugim značajkama fonda nestambenih zgrada, kao što su uporaba, datum izgradnje, tipologija, lokacija, geometrijske značajke ili podaci o tehničkim sustavima zgrade, mogu se prikupljati iz izvora kao što su 3D modeli grada, satelitske snimke, digitalni dnevnici zgrada, katastarski podaci, registri građevinskih i lokacijskih dozvola, razgovori s arhitektima ili nositeljima projekata i ostalo.

Preporučuje se da države članice ocijene kvalitetu, potpunost i reprezentativnost različitih skupova podataka. Preporučuju se i daljnje automatsko ažuriranje tih skupova podataka i interoperabilnost baza podataka.

2.3.1.1.2.   Preliminarno određivanje značajki i kategorije zgrada

Preporučuje se da se pri određivanju značajki fonda nestambenih zgrada započne s preliminarnom procjenom ukupne veličine fonda zgrada i udjela zgrada u svakoj kategoriji uporabe, kao što su uredi, zgrade zdravstvenih ustanova, zgrade veleprodaje i maloprodaje, zgrade za obrazovanje, sportski objekti, hoteli i restorani, kako je navedeno u Prilogu I. Direktivi o energetskim svojstvima zgrada. Države članice potiču se da koriste kategorije uporabe utvrđene u postojećim politikama, koje mogu biti detaljnije. Time će se omogućiti utvrđivanje segmenata u kojima će možda biti potrebno uložiti više truda kako bi se prikupili podaci.

Fond nestambenih zgrada razlikuje se ne samo s obzirom na uporabu nego i s obzirom na veličinu, tipologiju, fasadne materije i tehničke sustave zgrade. Stoga se radi boljeg određivanja značajki fonda preporučuje da ga se podijeli na dijelove kojima se može lakše upravljati ne samo na temelju uporabe nego i na temelju nekih od tih dodatnih značajki. Rezultati istraživanja kao što su EPISCOPE (3) i TABULA ili postojeće nacionalne kategorizacije mogu pridonijeti tom procesu. Kao kriterij za utvrđivanje kategorija mogu se koristiti i obrasci zajedničkih lokalnih ili regionalnih građevinskih praksi. Primjeri drugih kriterija uključuju datum izgradnje, klimatsku zonu i tehnologiju sustava grijanja. Time se omogućuje raščlamba nestambenog fonda na segmente zgrada sa sličnijim značajkama (npr. velike bolnice (s podnom površinom > x m2) smještene u određenoj klimatskoj zoni). Može se olakšati stvaranje pretpostavki za svaki segment kad je to potrebno i poboljšati rezultati procjene energetskih svojstava zgrada za koje podaci nisu dostupni. Osim toga, te se kategorije mogu koristiti za razvoj različitih pragova po kategoriji zgrade koju države članice eventualno utvrde.

Klasifikacija zgrada prema razdoblju izgradnje, lokaciji ili klimatskoj zoni može se povezati s uobičajenim građevinskim praksama. Primjerice, provedba prethodnih građevinskih propisa ili standarda energetskih svojstava, uključujući zahtjeve za toplinske značajke materijala, može omogućiti stvaranje pretpostavki o materijalima, toplinskim značajkama i sustavima nestambenih zgrada. Tako se na temelju energetskih propisa za zgrade uvedenih 80-ih godina 20. stoljeća, uključujući minimalne zahtjeve za U-vrijednost prozora ili minimalnu razinu izolacije, mogu pretpostaviti određene vrijednosti za materijal i druge značajke zgrada izgrađenih u tom razdoblju za koje nisu dostupne pojedinačne informacije. Države članice mogu se osloniti i na klasifikacije izrađene u druge svrhe, primjerice na tipologije zgrada koje se upotrebljavaju za troškovno optimalni izračun.

Razgovori s arhitektima, graditeljima i nositeljima projekata mogu doprinijeti poboljšanju pretpostavki o građevinskim praksama tijekom godina. Mogu pomoći i pri utvrđivanju tipologija zgrada, njihovih fizičkih značajki i raspodjele tijekom vremena (npr. tipična školska zgrada u razdoblju 1960. – 1970.).

Ako je riječ o različitim klimatskim zonama, lokalni klimatski uvjeti mogu podrazumijevati određene zahtjeve u građevinskim praksama, npr. u regijama s hladnim klimatskim uvjetima očekuje se viša razina izolacije u odnosu na toplije regije. Tim vrstama analiza mogu se poduprijeti i pretpostavke za zgrade za koje nema pojedinačnih podataka.

2.3.1.1.3.   Korištenje podataka iz energetskih certifikata

Važno je da su dostupni energetski certifikati dovoljno reprezentativni za fond nestambenih zgrada. Reprezentativan skup podataka odražava značajke cijelog fonda nestambenih zgrada i, primjerice, relativni udio različitih kategorija zgrada s obzirom na starost, veličinu, klimatsku regiju itd. Pokrivenost npr. javnih zgrada energetskim certifikatima mogla bi biti prekomjerno zastupljena zbog postojeće obveze uključivanja informacija o javnim zgradama iz energetskih certifikata u postojeće baze podataka o energetskim svojstvima u skladu s člankom 10. stavkom 6.a Direktive 2010/31/EU. Prekomjerno zastupljene mogu biti i regije s visokom gustoćom nestambenih zgrada (npr. glavni gradovi ili gradovi s velikim uslužnim sektorima). Važno je ocijeniti jesu li ti slučajevi u određenim klimatskim regijama koje ne predstavljaju okolnosti preostalog dijela fonda nestambenih zgrada. Slično tome, trebalo bi ocijeniti i druge značajke, kao što su veličina i tipologije. Pitanje podataka koji nedostaju u dostupnim podacima iz energetskih certifikata može se riješiti prikupljanjem dodatnih informacija iz kategorija zgrada, regija ili klimatskih zona koje su nedovoljno zastupljene.

Osim pokrivenosti prema uporabi, veličini, tipologiji, klimatskoj zoni i drugim značajkama, pri korištenju podataka iz energetskih certifikata relevantno je i vrijeme izdavanja. Energetski certifikat vrijedi 10 godina te možda nije ponovno izdan nakon obnove zgrade. Nadalje, zahtjevi za izdavanje energetskih certifikata uvodi se i pristranost u bazu podataka. Energetski certifikati obično se izdaju za nove zgrade ili zgrade koje su na tržištu prodaje ili najma nekretnina. Te zgrade mogu imati drugačija svojstva u usporedbi sa zgradama koje su dugo izvan tržišta. Naposljetku, mnogi programi subvencija zahtijevaju energetski certifikat kako bi se dokazalo poboljšanje svojstava zgrada. To može uključivati energetske certifikate za prije i poslije, neposredno prije ili neposredno poslije poboljšanja.

Kako bi se prikupili detaljniji podaci o trenutačnom stanju zgrade, podaci iz energetskih certifikata mogu se kombinirati s dodatnim informacijama iz registara građevinskih i lokacijskih dozvola te digitalnih dnevnika zgrade (ako su dostupni). Oni mogu pružiti informacije o datumu i opsegu prethodnih aktivnosti obnove zgrada.

2.3.1.1.4.   Procjena energetskih svojstava nestambenih zgrada

Nakon što se uvjere da su podaci iz energetskih certifikata ili drugi podaci o energetskim svojstvima za podskup zgrada reprezentativni za cijeli fond nestambenih zgrada (ili njegove dijelove) i dostupni, države članice mogu odlučiti objediniti te informacije s informacijama o fizičkim i drugim značajkama istih zgrada te tako stvoriti referentni skup. Objedinjeni podaci o, primjerice, uporabi, datumu izgradnje, lokaciji i veličini zgrada za koje nisu dostupne informacije o energetskim svojstvima mogu se unijeti u statističke modele kao što je multinomna logistička regresija (na temelju zgrada u referentnom skupu) kako bi se procijenila njihova energetska svojstva. To omogućuje da se svakoj zgradi za koju ti podaci nisu dostupni dodijeli vrijednost energetskih svojstava i tako dovrši određivanje značajki fonda nestambenih zgrada.

Ako informacije o energetskim svojstvima iz podskupova ili segmenata nestambenog sektora nisu reprezentativne ili dostupne, informacije o uporabi svake pojedine zgrade, njezinu datumu izgradnje, tipologiji, lokaciji, geometrijskim značajkama ili tehničkim sustavima zgrade mogu se unijeti u energetske modele za simulaciju rada zgrada i procjenu njihovih energetskih svojstava. Slično prethodno opisanom slučaju, to omogućuje da se zgradama za koje ti podaci nisu dostupni dodijeli vrijednost energetskih svojstava i tako dovrši određivanje značajki fonda nestambenih zgrada.

Povezivanjem podataka prikupljenih odozdo prema gore (fizička svojstva zgrada, lokacija, energetska svojstva itd.) s podacima prikupljenima odozgo prema dolje (agregirani podaci o potrošnji različitih nositelja energije i potrošnji krajnje energije, nacionalni statistički podaci o praksama izgradnje zgrada itd.) može se poboljšati određivanje značajki fonda nestambenih zgrada. Procjene koje se temelje na podacima prikupljenima odozdo prema gore mogu se usporediti s dostupnim podacima prikupljenima odozgo prema dolje kako bi se prilagodile pretpostavke i procjene.

Preporučuje se da države članice u svojim nacionalnim planovima obnove zgrada opišu korištene izvore podataka i primijenjeni pristup pri određivanju značajki fonda nestambenih zgrada.

2.3.1.2.   Statističko uzorkovanje i ad hoc prikupljanje podataka

U slučajevima u kojima uopće ne postoje podaci ili ne postoje reprezentativni podaci o energetskim svojstvima fonda nestambenih zgrada, statističko uzorkovanje i ad hoc prikupljanje podataka mogu pomoći u određivanju značajki segmenata zgrada. Podaci se mogu prikupljati kako bi se dopunili postojeći podaci ili pribavili određeni podaci koji nedostaju, primjerice o vrstama, zemljopisnim područjima ili klimatskim zonama zgrada. Taj se pristup može primijeniti samostalno ili zajedno s postojećim podacima kako bi se potvrdili zaključci i ocijenila njihova vjerodostojnost.

Pri statističkom uzorkovanju preporučuje se imati preliminarni pregled fonda nestambenih zgrada raščlanjenog na različite kategorije zgrada sa sličnim značajkama u smislu uporabe, tipologije, lokacije, datuma izgradnje i/ili drugih značajki. U konačnom statističkom uzorku trebale bi biti zastupljene različite kategorije zgrada.

Potreban je jasan postupak uzorkovanja, npr. provođenjem istraživanja u više faza uz kombiniranje metoda kao što je provjera dostupnih općih informacija o zgradama iz uzorka, nakon koje slijede razgovori s vlasnicima zgrada, a zatim inspekcije na lokaciji (4). Informacije koje se prikupljaju uključuju podatke o radu zgrade, potražnji za energijom, dobavljačima energije, građevinskim materijalima, prethodnim obnovama i sve ostale relevantne podatke.

Prikupljene informacije mogu se unijeti u simulacijski model za procjenu energetskih svojstava zgrada iz uzorka. Rezultati se mogu primijeniti na preostali dio fonda zgrada, uzimajući u obzir početnu kategorizaciju. Zatim se mogu usporediti s dostupnim agregiranim podacima o energetskim svojstvima fonda zgrada kao u prethodnom pristupu.

Tablica 1

Pristupi određivanju značajki fonda nestambenih zgrada

Pristup

Ključni zahtjevi i koraci

Prednosti/nedostaci

Podaci o fondu zgrada i dopunski izvori podataka

—

dovoljno reprezentativni podaci za dimenzije kao što su kategorije uporabe, zemljopisna i klimatska pokrivenost, godine izgradnje, veličina, tipologije, ostalo

—

ocijeniti kvalitetu skupova podataka i utvrditi koji podaci nedostaju

—

integrirati različite dostupne skupove podataka / izvore i prikupiti podatke koji nedostaju

—

odrediti značajke zgrada za koje su dostupni podaci o energetskim svojstvima u smislu uporabe, tipologije itd.; na isti način odrediti značajke zgrada za koje nema podataka o energetskim svojstvima

—

definirati model za procjenu energetskih svojstava zgrada za koje ti podaci nisu dostupni na temelju njihovih značajki i referentnog skupa zgrada

Prednosti

iskorištavanje postojećih podatkovnih resursa

ako se temelje na energetskim certifikatima, olakšano je korištenje energetskih certifikata kao mehanizma usklađivanja

korisno je utvrditi podatke koji nedostaju i koje treba obuhvatiti namjenskim prikupljanjem podataka

Nedostaci

podaci iz različitih baza podataka obično nisu usklađeni

ako triangulacija podataka nije moguća, pojednostavnjena procjena energetskih svojstava može dovesti do pogrešnih izračuna

vlasništvo i dostupnost podataka iz različitih izvora mogu biti prepreka

Statističko uzorkovanje i ad hoc prikupljanje podataka

—

utvrditi značajke uzorka zgrada reprezentativnog za nacionalni fond nestambenih zgrada

—

provesti istraživanje radi prikupljanja podataka iz reprezentativnog uzorka fonda nestambenih zgrada

—

koristiti model zgrade za procjenu energetskih svojstava fonda nestambenih zgrada

Prednosti

ažurirani zahtjevi pojedine politike u pogledu uspostave i praćenja programa minimalnih standarda energetskih svojstava

podaci bi se mogli koristiti u druge regulatorne svrhe

Nedostaci

razdoblje uzorkovanja može biti dugo

troškovi i stopa odgovora

 

pouzdanost modela zgrade

2.3.2.   DRUGI KORAK: utvrđivanje pokazatelja i polazne vrijednosti energetskih svojstava te pragova energetskih svojstava

Odredbama članka 9. državama članicama omogućuje se da donose različite odluke o određenim značajkama programa minimalnih standarda energetskih svojstava za nestambene zgrade, kao što su odabir pokazatelja za uvođenje programa minimalnih standarda energetskih svojstava (krajnja ili primarna energija), hoće li se određene kategorije zgrada isključiti iz polazne vrijednosti i hoće li se utvrditi prag za cijeli fond nestambenih zgrada ili po kategorijama (vidjeti sliku 2). U ovom se odjeljku iznose različita razmatranja koja bi države članice trebale uzeti u obzir pri utvrđivanju tih značajki za svoj program minimalnih standarda energetskih svojstava.

Image 2

Slika 2: Utvrđivanje ključnih značajki programa minimalnih standarda energetskih svojstava za nestambene zgrade

2.3.2.1.   Pokazatelj za provedbu minimalnih standarda energetskih svojstava

U članku 9. stavku 1. navodi se da države članice mogu odabrati krajnju energiju ili primarnu energiju kao pokazatelj za maksimalne pragove energetskih svojstava. Odabir preferiranog pokazatelja utječe na vrstu i raspon mjera za ispunjavanje obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava (vidjeti tablicu 2).

Krajnja energija je količina energije koja se mora isporučiti u zgradu za grijanje prostora, hlađenje prostora, potrošnu toplu vodu, ventilaciju, ugrađenu rasvjetu i druge tehničke sustave zgrade kako bi se omogućio standardiziran rad zgrade tijekom cijele godine. Njome se opisuje teoretska potražnja za energijom na temelju fizičkih svojstava ovojnice zgrade i tehnologije sustava. Primarna energija je energija iz obnovljivih i neobnovljivih izvora koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe (vidjeti članak 2. stavak 9.). Korištenjem krajnje energije kao glavnog pokazatelja potiču se mjere za poboljšanje učinkovitog korištenja energije u zgradama, kao što su obnova ovojnica zgrada i ugradnja učinkovitijih sustava grijanja, čime se rješava problem dekarbonizacije jer se smanjuje potražnja za energijom. Međutim, taj je pokazatelj ograničen kad je riječ o usporedbi izvora energije, uvođenju obnovljivih izvora energije u zgrade ili uzimanju u obzir poboljšanja energetske mreže. Korištenje primarne energije obuhvatilo bi prethodno opisane mjere energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije u zgradama, čime bi se promicala i dekarbonizacija opskrbe zgrada energijom. Olakšala bi se i usporedba više nositelja energije.

Ako prilagodbe faktora primarne energije ili faktora ponderiranja po nositelju energije dovedu do boljih rezultata izračunanih energetskih svojstava, države članice moraju Komisiji obrazložiti prilagodbe i dokazati da odražavaju stvarnu promjenu u kombinaciji izvora energije. O odabiru i izvorima podataka izvješćuje se u skladu s normom EN 17423 ili bilo kojim dokumentom koji je zamjenjuje (vidjeti Prilog I.2.).

Komisija preporučuje korištenje primarne energije s obzirom na to da se upotrebljava kao glavni pokazatelj u metodologiji za izračun energetskih svojstava (Prilog I.) i energetskim certifikatima.

U skladu s člankom 9. stavkom 3. države članice mogu koristiti dopunske pokazatelje korištenja primarne energije iz neobnovljivih i obnovljivih izvora te operativnih emisija stakleničkih plinova izraženih u kgCO2eq/(m2 god.). Te bi pokazatelje trebalo smatrati dodatnim pokazateljima, tj. mogu se koristiti za utvrđivanje drugog zahtjeva za nestambene zgrade koje su iznad pragova utvrđenih na temelju glavnog pokazatelja (krajnja ili primarna energija). Taj drugi zahtjev mogao bi doprinijeti postizanju viših razina korištenja energije iz obnovljivih izvora u zgradama ili daljnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova. Dodatni pokazatelji stoga ne mogu zamijeniti krajnju ili primarnu energiju kao glavni pokazatelj za utvrđivanje praga energetskih svojstava za program minimalnih standarda energetskih svojstava.

Za utvrđivanje polazne vrijednosti i pragova u skladu s člankom 9. stavkom 1. bit će prihvatljiv i pristup koji se temelji na referentnoj zgradi i kojim se dobiva omjer, a prikazuje se kao prag izražen u krajnjoj ili primarnoj energiji u kWh/(m2 god.).

Tablica 2.

Mogućnosti pokazatelja za pragove

 

Prednosti

Nedostaci

Krajnja energija

Potiču se mjere za smanjenje potrebne energije, uključujući obnovu ovojnice zgrade, učinkovite sustave grijanja i jeftine mjere za smanjenje gubitaka topline u sustavima distribucije topline unutar zgrade.

O njoj bi se moglo lakše izvješćivati jer se izravno odnosi na račune za energiju i stoga je izravno povezana s donošenjem odluka potrošača.

Pokazatelj ne odražava mjere povezane s dekarbonizacijom opskrbe zgrada energijom i korištenjem obnovljivih izvora energije na lokaciji.

Usporedba nositelja energije je složenija.

Potrošnja primarne energije

Potiče se veći skup mjera, uključujući mjere za smanjenje potrebne energije te mjere povezane s dekarbonizacijom opskrbe zgrada energijom i korištenjem obnovljivih izvora energije na lokaciji.

Omogućuje se izravna usporedba različitih nositelja energije.

Temelji se na istom pokazatelju koji se koristi za utvrđivanje energetskih razreda u energetskim certifikatima. To bi moglo olakšati praćenje i provjere usklađenosti.

Jasno utvrđeni pokazatelj u Direktivi o energetskim svojstvima zgrada za izražavanje energetskih svojstava zgrada u nekoliko odredaba (npr. zgrade s nultom stopom emisija, minimalni zahtjevi u pogledu energetskih svojstava).

Potrošnja primarne energije može se promijeniti zbog promjena u kombinaciji izvora energije i primarnim čimbenicima, što otežava praćenje.

Potrebno je uzeti u obzir smanjenje primarne energije mjerama na strani opskrbe.

Izvješćivanje je složenije za osobe koje nisu stručnjaci.

2.3.2.2.   Polazna vrijednost za program minimalnih standarda energetskih svojstava

U članku 9. stavku 1. navodi se da se energetska svojstva nestambenih zgrada moraju poboljšati kako bi njihova potrošnja energije ostala ispod maksimalnih pragova energetskih svojstava, uključujući prag od 16 % fonda nestambenih zgrada za 2030., prag od 26 % za 2033. i naknadne pragove za 2040. i 2050. Kako bi utvrdile te pragove, države članice moraju odrediti polaznu vrijednost koja odražava njihov fond nestambenih zgrada na dan 1. siječnja 2020. Mogu koristiti podatke za godinu nakon 2020. zajedno s relevantnim pretpostavkama (kao što su stope novogradnje i evidencija o obnovama i rušenjima) za interpolaciju i realno određivanje značajki fonda zgrada 2020. U okviru svojih nacionalnih planova obnove zgrada trebale bi dostaviti podatke iz 2020., kao i novije podatke (podaci iz 2023. za podnošenje prvog plana 2025.). To je navedeno u predlošku za nacionalne planove obnove zgrada.

Određivanje značajki fonda nestambenih zgrada kako je opisano u PRVOM KORAKU glavni je ulazni podatak za utvrđivanje polazne vrijednosti i pragova energetskih svojstava.

Direktivom se državama članicama omogućuje da određene kategorije zgrada izuzmu od minimalnih standarda energetskih svojstava u skladu s člankom 9. stavkom 6. te da izuzmu pojedinačne zgrade u skladu s člankom 9. stavkom 1. Obje su odredbe neobvezne i imaju različite učinke na primjenu minimalnih standarda energetskih svojstava.

Izuzeća na temelju određenih kategorija zgrada opisanih u članku 9. stavku 6. dovode do isključenja odabranih zgrada iz polazne vrijednosti. Razmatranja koja se odnose na njih objašnjena su u sljedećem pododjeljku.

S druge strane, pojedinačne zgrade koje se mogu izuzeti u skladu s člankom 9. stavkom 1. ne mogu se isključiti iz polazne vrijednosti. Njih se razmatra u odjeljku 2.3.3.4.

2.3.2.2.1.   Izuzeća u skladu s člankom 9. stavkom 6.

Države članice mogu odlučiti izuzeti od zahtjeva iz članka 9. stavka 1. određene kategorije zgrada iz članka 9. stavka 6. navedene u nastavku:

(a)

službeno zaštićene zgrade, npr. zbog posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, ili druge zgrade kulturne baštine. To se primjenjuje samo ako bi ispunjavanje standarda dovelo do neprihvatljive promjene značajki ili izgleda zgrade ili ako obnova nije tehnički ili gospodarski izvediva:

—

tehnički je izvediva kad tehničke značajke tehničkih sustava zgrade i zgrade (ili samostalne uporabne cjeline zgrade) omogućuju primjenu mjera obnove kako bi se ispunio zahtjev u pogledu minimalnih standarda energetskih svojstava. Tehnički nije izvediva ako nije moguće primijeniti mjere obnove kako bi se poboljšala energetska svojstva zgrade koja su ispod praga minimalnih standarda energetskih svojstava zbog tehničkih ograničenja kao što su strukturni elementi zgrade, materijali, estetika, prostorna ograničenja i drugo,

—

gospodarska izvedivost odnosi se na troškove primjene zahtjeva u pogledu minimalnih standarda energetskih svojstava te na to (i) jesu li ti troškovi razmjerni općem cilju planirane intervencije (npr. nadogradnja tehničkih sustava zgrade) i (ii) premašuju li očekivane koristi troškove, uzimajući u obzir, prema potrebi, očekivani životni vijek sustava ili zgrade;

(b)

zgrade koje se koriste u obredne i vjerske svrhe;

(c)

privremene zgrade (upotrebljavaju se dvije godine ili manje), industrijska postrojenja, radionice i nestambene poljoprivredne zgrade s niskim energetskim potrebama te nestambene poljoprivredne zgrade koje koristi sektor obuhvaćen nacionalnim sektorskim ugovorom o energetskim svojstvima;

(d)

stambene zgrade koje se koriste ili su predviđene za korištenje manje od četiri mjeseca u godini odnosno koje se koriste ili su predviđene za korištenje u ograničenom vremenu tijekom godine i čija očekivana potrošnja energije iznosi manje od 25 % očekivane potrošnje kod cjelogodišnjeg korištenja;

(e)

samostojeće zgrade s ukupnom korisnom podnom površinom manjom od 50 m2;

(f)

zgrade koje su u vlasništvu oružanih snaga ili središnje vlasti i koje su namijenjene nacionalnoj obrani, osim pojedinačnih prostora za stanovanje ili uredskih zgrada za oružane snage i drugo osoblje koje zapošljavaju nadležna tijela za nacionalnu obranu.

Ako države članice odluče da zgrade povezane s nekom od tih kategorija ili više njih neće uključiti u svoj nacionalni program minimalnih standarda energetskih svojstava, te se zgrade moraju ukloniti iz polazne vrijednosti, tj. neće ih se računati kao dio fonda nestambenih zgrada pri utvrđivanju pragova. Isključenje stoga nije automatsko, već nadležna nacionalna tijela moraju odlučiti hoće li primijeniti izuzeća i o tim odlukama izvijestiti u okviru svojih nacionalnih planova obnove zgrada. Države članice u svojim nacionalnim planovima obnove zgrada navode i procjenu udjela zgrada isključenih iz polazne vrijednosti (vidjeti Prilog II. preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada). Nedostatak je isključenja (npr. povijesnih nestambenih zgrada) da se tim zgradama i njihovim vlasnicima onemogućuje pristup prilagođenoj financijskoj potpori i specijaliziranim smjernicama koje se pružaju na temelju članka 9. stavka 4. točaka (a), (b) i (d) preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

Ako države članice odluče izuzeti jednu ili više prethodno navedenih kategorija, moraju razviti jasne i javne/transparentne kriterije na temelju kojih se utvrđuje koje će zgrade biti izuzete. To je važno pri obavješćivanju vlasnika zgrada o programu. Primjerice, ako država članica odluči izuzeti povijesne zgrade ili zgrade kulturne baštine, u programu minimalnih standarda energetskih svojstava mora biti navedena jasna definicija onoga što se smatra povijesnom zgradom i koje su vrste povijesnih zgrada izuzete (npr. upućivanjem na katalog povijesnih zgrada).

2.3.2.2.2.   Razlikovanje po kategorijama zgrada

Polazna vrijednost i pragovi za program minimalnih standarda energetskih svojstava mogu se utvrditi za cijeli fond nestambenih zgrada ili po vrstama ili kategorijama zgrada. Kategorije zgrada mogu se definirati prema njihovoj uporabi (primjeri u Prilogu I. preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada: uredi, zgrade za obrazovanje, bolnice, hoteli i restorani, sportski objekti, zgrade veleprodaje i maloprodaje ili drugo (5)), ali i prema veličini, tipologiji, klimatskoj zoni te kombinaciji tih ili drugih značajki.

Postupku određivanja značajki mogu doprinijeti unaprijed definirane kategorije u postojećim izvorima podataka kao što su katastri ili popisi. Ako se pragovi utvrđuju po kategorijama, trebalo bi ih utvrditi zasebno za svaku kategoriju.

Uvođenjem jedinstvenog praga za cijeli fond nestambenih zgrada može se pojednostavniti postupak određivanja značajki i praćenja. Međutim, preporučuje se klasifikacija zgrada po kategorijama kako bi se izbjegla nepravedna obrada određenih segmenata zgrada.

Primjerice, ako je polazna vrijednost utvrđena u odnosu na cijeli fond nestambenih zgrada, isti prag primjenjivat će se na bolnice, uredske zgrade i hotele. Te vrste zgrada u praksi imaju različite obrasce potrošnje energije i potencijal za smanjenje te potrošnje. Utvrđivanjem jedinstvenog praga za cijeli nestambeni fond u nepovoljan položaj stavilo bi se zgrade koje zbog svojih posebnih funkcija same po sebi troše više energije po kvadratnom metru. Primjerice, bolnice koriste više energije zbog povećanih potreba za ventilacijom. To će ih dovesti u nepovoljan položaj jer moraju ispuniti isti prag kao i uredske zgrade, koje obično troše manje energije u sličnim uvjetima i stoga će znatno lakše ispuniti taj prag.

Drugi primjer može se odnositi na zgrade u različitim klimatskim zonama. Energetska svojstva zgrada iz iste kategorije uporabe (npr. hoteli) i sličnih dimenzija mogu se znatno razlikovati zbog klimatske zone u kojoj se nalaze. Ovisno o značajkama različitih klimatskih zona (temperatura, vlažnost, Sunčevo zračenje itd.) mogu biti potrebne različite građevinske prakse u smislu materijala, tehničkih sustava zgrade itd. Primjerice, hotel u toploj obalnoj klimi možda će trebati sustave za zasjenjivanje i intenzivno hlađenje. S druge strane, hotel slične veličine u hladnom, neobalnom gradu možda neće trebati sustave za zasjenjivanje, ali će imati velike potrebe za grijanjem.

Stoga se preporučuje da se utvrde različite kategorije kako bi se obuhvatile posebnosti različitih segmenata zgrada u skladu s kontekstom svake države članice, uzimajući u obzir različitu uporabu, veličinu, tipologiju, klimatske zone itd. Klasifikacija će ovisiti o aspektima kao što su trenutačne kategorizacije koje eventualno postoje u bazama podataka o zgradama kao što su katastri, postoje li u zemlji unaprijed utvrđene klimatske regije, postoje li jasna razdoblja povezana s prethodnim energetskim propisima za zgrade s posebnim zahtjevima za materijale i sustave zgrada itd.

Primjena istog praga na sve nestambene zgrade a da se pritom ne uzmu u obzir njihove posebnosti mogla bi dovesti do neoptimalnih i troškovno neučinkovitih obnova. Utvrđivanjem polaznih vrijednosti po kategorijama olakšava se i osmišljavanje bolje usmjerene potpore obnovi i strategija za provedbu minimalnih standarda energetskih svojstava, uzimajući u obzir razlike u vlasništvu/iznajmljivanju, procijenjeno vrijeme obnove, zajedničke značajke i tipologije itd. Time se može potaknuti i razvoj inovacija, primjerice uređaja i sustava zgrada, namijenjenih za svaku kategoriju (npr. uredi u bolnicama i zgradama).

2.3.2.2.3.   Konačna polazna vrijednost

Na temelju određivanja značajki fonda nestambenih zgrada u PRVOM KORAKU prikupljeni i procijenjeni podaci o energetskim svojstvima nestambenih zgrada koriste se za rangiranje zgrada prema odabranom pokazatelju, odnosno krajnjoj ili primarnoj energiji.

Ako države članice odluče izuzeti određene kategorije zgrada navedene u članku 9. stavku 6., podaci o tim kategorijama ne koriste se pri određivanju značajki i stoga se isključuju iz polazne vrijednosti kako se više ne bi pojavljivale u rangiranju.

Na temelju podataka prikupljenih i procijenjenih tijekom određivanja značajki fonda zgrada, zgrade se mogu rangirati stvaranjem distribucije učestalosti zgrada ili korištenjem podataka za svaku pojedinu zgradu. Kako bi se dobila distribucija učestalosti, raspon podataka (razlika između minimalne i maksimalne vrijednosti potrošnje energije, npr. 0 – 500 kWh/(m2 god.)) dijeli se na broj željenih razreda. U skladu s time određuje se raspon za svaki razred, npr. razred 1 ima raspon od 0 do 19 kWh/m2 godišnje, razred 2 od 20 do 39 kWh/m2 godišnje, razred 3 od 40 do 59 kWh/m2 godišnje i tako dalje. U svakom se razredu računaju podatkovne točke kako bi se utvrdila učestalost. To se može postići prema broju zgrada ili podnoj površini. Na slici 3 prikazan je primjer distribucije učestalosti. Svaka traka predstavlja broj zgrada ili podnu površinu zgrada u svakom razredu. Zgrade koje pripadaju razredima na vrhu grafikona imaju lošija svojstva od zgrada u razredima na dnu.

Image 3

Slika 3: Fond nestambenih zgrada organiziran prema potrošnji energije u distribuciji učestalosti

Da bi se na temelju podataka dobila polazna vrijednost za svaku pojedinu zgradu, zgrade su organizirane prema potrošnji energije kako je prikazano na slici 4. Svaki stupac predstavlja jednu zgradu. Na slici 4 prikazan je potpuno fiktivan fond nestambenih zgrada. Pretpostavlja se da se fond sastoji od 25 zgrada i stoga je prikazano samo 25 stupaca radi lakšeg pregleda. Isti pristup određivanju distribucije učestalosti može se reproducirati u slučaju fonda od tisuća zgrada. Taj pristup i slični prikazi koriste se za ilustraciju drugih koncepata i odredaba u sljedećim odjeljcima.

Image 4

Slika 4: Ilustracija polazne vrijednosti za fond nestambenih zgrada

Polazna vrijednost trebala bi uključivati barem broj zgrada (ili podnu površinu), vrstu zgrada (tj. uredske zgrade, zgrade zdravstvenih ustanova, zgrade veleprodaje i maloprodaje, zgrade za obrazovanje, sportski objekti, hoteli i restorani itd.), ostale kategorije zgrada (ako ih je država članica utvrdila) i njihova energetska svojstva. Polazna vrijednost trebala bi omogućiti utvrđivanje podskupova zgrada s najlošijim svojstvima (npr. 16 %, 26 %) kako bi se mogli odrediti maksimalni pragovi energetskih svojstava, kako je objašnjeno u sljedećem pododjeljku. Bez obzira na broj kategorija ili potkategorija, ukupni dio fonda zgrada koji se mora obnoviti ostaje isti (prema broju zgrada ili površini).

Image 5

Slika 5: Ilustracija polaznih vrijednosti za različite kategorije fonda nestambenih zgrada

Ako se primjenjuju pragovi za nekoliko kategorija zgrada, za svaku se kategoriju utvrđuje posebna polazna vrijednost. Zgrade u svakoj kategoriji organizirane su prema potrošnji energije. Na slici 5 prikazan je slučaj dviju kategorija, pri čemu svaki stupac predstavlja jednu zgradu (6). Treba imati na umu da svaka kategorija može imati različit broj zgrada s različitim rasponom energetskih svojstava.

2.3.2.3.   Pragovi energetskih svojstava za minimalne standarde energetskih svojstava

U skladu s člankom 9. nestambene zgrade moraju ispuniti posebne pragove energetskih svojstava koji ne smiju biti premašeni do utvrđenih rokova. Pragovi energetskih svojstava moraju se utvrditi tako da najmanje 16 % i 26 % nacionalnog fonda nestambenih zgrada premašuje te pragove. Pragovi su izraženi u kWh/(m2 god.) i trebali bi predstavljati njihovu krajnju ili primarnu energiju. Potrebno je utvrditi naknadne pragove za 2040. i 2050. u skladu s planom za pretvorbu nacionalnog fonda zgrada u fond zgrada s nultim emisijama.

Države članice dužne su se pobrinuti da su sve nestambene zgrade ispod praga od 16 % do 2030. te ispod praga od 26 % do 2033., osim ako su zgrade izuzete od te odredbe u skladu s člankom 9. stavkom 1. ili člankom 9. stavkom 6.

Pragovi se mogu utvrditi prema broju zgrada ili podnoj površini kako je objašnjeno u nastavku.

2.3.2.3.1.   Utvrđivanje pragova prema broju zgrada

Image 6

Slika 6: Određivanje praga od 16 %: (a) utvrđivanje 16 % zgrada, (b) utvrđivanje praga

Ako su pragovi određeni na temelju broja zgrada, broj zgrada u polaznoj vrijednosti računa se od zgrade s najlošijim energetskim svojstvima dok se ne dosegne postotak zgrada naveden za svaku ključnu etapu. Primjerice, za 2030. prag se određuje tako da obuhvaća 16 % ukupnog broja zgrada kako je prikazano na slici 6(a). Potrošnja energije (u smislu krajnje ili primarne energije) sljedeće zgrade nakon što se dosegne brojka od 16 % zgrada odgovara maksimalnom pragu energetskih svojstava za 2030. kako je prikazano na slici 6 (b). U primjeru se sve zgrade koje pripadaju skupini od 16 % moraju obnoviti do 2030. kako bi se njihova energetska svojstva poboljšala i bila ispod praga izraženog u kWh/(m2 god.), koji je na slici prikazan vodoravnom narančastom linijom.

Prag od 26 % za 2033. može se utvrditi primjenom istog pristupa, kako je prikazano na slici 7. Naknadni pragovi za 2040. i 2050. mogu se utvrditi primjenom istog pristupa; vidjeti i sliku 9.

Image 7

Slika 7: Ilustracija pragova energetskih svojstava za 2030. i 2033. za minimalne standarde energetskih svojstava

Image 8

Slika 8: Ilustracija pragova energetskih svojstava za 2030. i 2033. za minimalne standarde energetskih svojstava ako se koristi više kategorija

Ako su pragovi utvrđeni za različite kategorije zgrada, prethodno opisani postupak primjenjuje se na svaku polaznu vrijednost kategorija kako je prikazano na slici 8. Pragovi od 16 % i 26 % predstavljat će različit broj zgrada u svakoj kategoriji, a pragovi će biti različite vrijednosti u kWh/(m2 god.) ovisno o potrošnji energije zgrada u toj kategoriji.

2.3.2.3.2.   Utvrđivanje praga prema podnoj površini

Ako se prag određuje prema podnoj površini zgrada, pristup je sličan metodi koja se temelji na broju zgrada. Podna površina zgrada u polaznoj vrijednosti računa se od zgrade s najlošijim svojstvima dok se ne dosegne postotak podne površine naveden za svaku ključnu etapu. Za 2030. ta vrijednost odgovara 16 % ukupne podne površine zgrada uključenih u polaznu vrijednost. Potrošnja energije sljedeće zgrade nakon što se dosegne brojka od 16 % podne površine odgovara maksimalnom pragu energetskih svojstava za 2030.

U tom je slučaju važno napomenuti da se utvrđuje i broj zgrada iznad praga čak i kad je prag određen na temelju podne površine.

Prag od 26 % za 2033. i naknadni pragovi za 2040. i 2050. mogu se utvrditi primjenom istog pristupa.

Ako su pragovi utvrđeni za različite kategorije zgrada, prethodno opisani postupak primjenjuje se na svaku polaznu vrijednost kategorija.

2.3.2.3.3.   Utvrđivanje praga prema razredu energetskih svojstava

Države članice nisu obvezne utvrditi pragove energetskih svojstava koji odgovaraju razredu energetskih svojstava. Prednost je tog utvrđivanja da poboljšava vidljivost programa minimalnih standarda energetskih svojstava te olakšava komunikaciju i praćenje.

Ako je prag utvrđen tako da odgovara određenom razredu energetskih svojstava u skladu s člankom 19. stavkom 2., utvrđivanje bi i dalje trebalo biti u skladu s člankom 9. stavkom 1. trećim podstavkom. Zgrade iznad praga stoga obuhvaćaju barem navedeni dio zgrada s najlošijim svojstvima, tj. 16 % za 2030., 26 % za 2033. itd.

To se može postići utvrđivanjem razreda energetskih svojstava G i F energetskih certifikata na temelju obuhvaćenosti iz članka 9. stavka 1. trećeg podstavka, tj. praga od 16 % za razred G odnosno 26 % za razred F. Druga je mogućnost da države članice odrede razred G kao prag od 26 % za fond zgrada. Iako bi se time dalo više prostora višim razredima, razlika između praga od 16 % i praga od 26 % bila bi manje vidljiva. Zgrade bi trebalo obnoviti kako bi se poboljšala njihova energetska svojstva i kako bi postigle bolji razred energetskih svojstava od onoga utvrđenog pragom. Slično tome, dodatni razredi (npr. D i E) mogli bi se koristiti kao pragovi za 2040. i 2050.

2.3.2.4.   Pragovi energetskih svojstava nakon 2033.

Uz prva dva praga države članice određuju dodatne pragove za 2040. i 2050., pri čemu vrijednosti predstavljaju sve niže razine potrošnje energije. O tim se pragovima izvješćuje u okviru nacionalnih planova obnove iz članka 3. stavka 1. točke (b).

Maksimalni pragovi energetskih svojstava za 2040. i 2050. moraju biti u skladu s planom za pretvorbu nacionalnog fonda zgrada u fond zgrada s nultim emisijama. Prag za 2040. može se definirati kao srednja vrijednost između praga od 26 % za 2033. i praga za 2050. (vidjeti sliku 10). Određivanjem praga za 2040. koji je bliži vrijednosti od 26 % (prag za 2033.) ili konačnom pragu za 2050. utvrdit će se broj zgrada ili podna površina koje je treba obnoviti u razdobljima 2033. – 2040. i 2040. – 2050. Ako je prag za 2040. bliži konačnom pragu za 2050., većina aktivnosti obnove morat će se provesti u razdoblju 2033. – 2040. Međutim, ako je prag za 2040. bliži vrijednosti od 26 %, nestambene zgrade obuhvaćene obvezom usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava za prag za 2033. može se potaknuti da provedu odgovarajuće mjere obnove kako bi već dosegnule predstojeći prag za 2040. Time će se izbjeći dvostruka intervencija u zgradi radi ispunjavanja praga za 2033., a zatim praga za 2040. Preporučuje se da se ta ekonomija razmjera uzme u obzir pri utvrđivanju pragova za 2040. i 2050.

Image 9

Slika 9: Ilustracija pragova za minimalne standarde energetskih svojstava za fond nestambenih zgrada za 2040. i 2050.

Preporučuje se da se što prije i jasno objave svi pragovi i vremenski okvir za sve relevantne dionike.

2.3.2.5.   Privremena prilagodba praga u slučaju ozbiljne štete uzrokovane prirodnom katastrofom

U članku 9. stavku 1. posljednjem podstavku navodi se da država članica može privremeno prilagoditi maksimalni prag energetskih svojstava ako je dio fonda nestambenih zgrada ozbiljno oštećen prirodnom katastrofom. Tako se aktivnosti obnove mogu usmjeriti na obnovu oštećenih zgrada. Prilagodba praga trebala bi odgovarati razmjernom udjelu zgrada s najlošijim svojstvima, koji je jednak oštećenim zgradama. Te zgrade s najlošijim svojstvima privremeno ne moraju ispuniti prag u slučaju njegove prilagodbe. Ako se ta odredba primijeni, države članice morat će izvijestiti o prilagodbama i procijenjenom trajanju u okviru svojeg nacionalnog plana obnove zgrada (članak 3.).

Primjer: Ako je neposredno prije prvog praga 2030. (koji odgovara 16 % zgrada s najlošijim svojstvima) 1 % fonda nestambenih zgrada ozbiljno oštećeno prirodnom katastrofom i država članica namjerava dati prednost energetskoj obnovi oštećenih zgrada, maksimalni prag može se prilagoditi tako da je 15 % (16 % – 1 %) fonda nestambenih zgrada iznad novog praga. Države članice trebale bi se pobrinuti da se energetski obnovi sličan broj zgrada. U tom bi primjeru trebalo obnoviti 1 % oštećenog fonda zgrada. Prag bi trebalo prilagoditi nakon što se odrede prioriteti za obnovu oštećenih zgrada. Korištenje te mogućnosti trebalo bi biti popraćeno odgovarajućom izjavom o katastrofi.

2.3.3.   TREĆI KORAK: osmišljavanje upravljanja minimalnim standardima energetskih svojstava i pravila o usklađivanju

Once the calculations have been completed and the values for the thresholds have been determined, the legal framework and rules of compliance have to be laid down. This includes appointing the relevant authorities, defining the means to show compliance, the compliance procedure, criteria for exemptions, process to apply for exemptions, etc. Figure 10 presents the recommended general steps to design the legal architecture of the MEPS scheme. These steps are not exhaustive and additional elements may be needed according to the particularities and specificities of each Member State. Even though the steps are presented in a linear flow, the process will include iterations, feedback and adjustments across the different elements defined in each step. The following sections present recommendations for each of the steps presented, except for the last step on monitoring and penalties. For details on that step, see STEP 5: Set up monitoring mechanism and penalty scheme.

Image 10

Slika 10: Koraci za osmišljavanje pravne strukture programa minimalnih standarda energetskih svojstava

Sve te odluke potrebno je integrirati u jasan plan i vremenski okvir za usklađivanje tijekom različitih faza (tj. prije 2030. i u razdobljima 2030. – 2033., 2033. – 2040. te 2040. – 2050.). Time će se vlasnicima i najmoprimcima zgrada omogućiti da se bolje pripreme i pravodobno odgovore na zahtjeve u pogledu minimalnih standarda energetskih svojstava. Preporučuje se da se pravna struktura programa minimalnih standarda energetskih svojstava i mehanizam usklađivanja osmisle u ranoj fazi i da se o njima jasno obavijesti vlasnike zgrada, tijela, građevinska udruženja i sve druge ključne subjekte kako bi se smanjile nesigurnosti, dezinformacije i nepotpune pretpostavke različitih skupina ključnih dionika.

2.3.3.1.   Upravljanje i odgovornosti

Države članice moraju uključiti članak 9. stavak 1. i povezane pragove u nacionalno pravo te uspostaviti program minimalnih standarda energetskih svojstava koji se može provoditi na razini vlasnika zgrade. Određivanje nadležnih tijela, definiranje njihovih odgovornosti i uspostava sustava usklađivanja ključni su dijelovi strukture programa minimalnih standarda energetskih svojstava. Strukturom minimalnih standarda energetskih svojstava mora se postići da su vlasnici nestambenih zgrada iznad praga dobro i na vrijeme obaviješteni o ključnim aspektima programa, među ostalim o dostupnoj tehničkoj i financijskoj potpori (propisanoj člankom 9. stavkom 4.) te o tome kako dokazati usklađenost.

2.3.3.1.1.   Imenovanje nadležnih tijela

Države članice mogu osmisliti centralno organiziran program minimalnih standarda energetskih svojstava, npr. stvaranjem središnjeg registra za sve vlasnike nestambenih zgrada kojim upravlja središnje javno tijelo, koje bi ujedno bilo odgovorno za provjere usklađenosti.

Druga je mogućnost da odluče organizirati decentralizirani program minimalnih standarda energetskih svojstava tako da npr. lokalnim tijelima ili općinama ili javnim jedinstvenim kontaktnim točkama dodijele odgovornosti ili da energetskim agencijama povjere provedbu programa na regionalnoj ili lokalnoj razini. U oba slučaja moraju jasno odrediti mandat odgovarajućem provedbenom tijelu i pružiti dostatne resurse za neometanu provedbu. Prihodi iz sustava sankcija mogli bi se koristiti za (djelomično) financiranje administrativnih troškova programa minimalnih standarda energetskih svojstava (vidjeti PETI KORAK: uspostavljanje mehanizma praćenja i sustava sankcija).

Potrebno je definirati uloge i odgovornosti za aktivnosti kao što su obavješćivanje i stupanje u kontakt s vlasnicima zgrada koji moraju ispuniti obvezu usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava, upravljanje i provjera kvalitete dokaza o usklađenosti, upravljanje sustavom praćenja i sankcija, osmišljavanje instrumenata tehničke i financijske potpore itd. Subjekti koji su već u redovitom kontaktu s vlasnicima zgrada, kao što su poduzeća za upravljanje energijom u objektima ili zgradama ili poduzeća koja provode preglede, također mogu biti prikladni za preuzimanje uloge u upravljanju minimalnim standardima energetskih svojstava.

Posebno je važno jasno utvrditi provedbena tijela, uloge i odgovornosti te o tome obavijestiti vlasnike zgrada. Time se vlasnicima zgrada omogućuje da bolje razumiju program i, što je najvažnije, da nadležnim tijelima upute upite ili dostave potrebnu dokumentaciju.

Važna je zadaća provedbenog tijela identificirati vlasnike zgrada u kojima je potrošnja energije iznad raznih primjenjivih pragova. U strukturi programa mora se pojasniti kako stupiti u kontakt s vlasnicima zgrada koje će vjerojatno biti obuhvaćene obvezom usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava. Provedba minimalnih standarda energetskih svojstava na regionalnoj/lokalnoj razini može biti korisna jer lokalni subjekti, posebno općine, mogu koristiti lokalno dostupne podatke i informacije, kao što su registri najmodavaca, lokalna udruženja vlasnika nekretnina, poslovni registri i ostalo.

Međutim, sustav kojim se centralno upravlja može omogućiti dosljedniju provedbu programa.

2.3.3.1.2.   Suradnja s vlasnicima zgrada

Preporučuje se da se što prije i jasno objave svi pragovi, vremenski okvir, mehanizam usklađivanja, sustavi sankcija i drugi elementi postupka provedbe za sve relevantne dionike.

Pri obavješćivanju vlasnika/najmoprimaca zgrada o zahtjevima za usklađenost preporučuje se da se naglase naknadni pragovi i vremenski okvir koji se mogu odnositi na njihove zgrade. Tako vlasnici 16 % i 26 % nestambenih zgrada s najlošijim svojstvima mogu planirati obnovu uzimajući u obzir pragove energetskih svojstava za 2030., 2033., 2040. i 2050. Time će se povećati koristi, smanjiti troškovi, izbjeći učinci ovisnosti te potaknuti vlasnike zgrada da usklade razinu ambicije obnove i planiranje svojih pojedinačnih projekata obnove s nacionalnim planom obnove zgrada (članak 3.).

Uključivanje određenih vlasnika zgrada trebalo bi biti popraćeno obavješćivanjem vlasnika zgrada o pojedinostima zahtjeva, naknadnim pragovima, vremenskom okviru, općim koristima obnove, dostupnim jedinstvenim kontaktnim točkama i drugoj dostupnoj tehničkoj pomoći, financijskim instrumentima, mehanizmu usklađivanja nakon obnove i svim ostalim relevantnim informacijama (vidjeti i ČETVRTI KORAK: uspostavljanje poticajnog okvira).

Suradnja s vlasnicima zgrada moguća je u različitim fazama mehanizma usklađivanja koji su osmislila nadležna tijela. Primjeri uključuju:

—

neformalnu potporu kako bi se bolje razumio program minimalnih standarda energetskih svojstava, npr. uz pomoć radionica, informacija koje pružaju udruženja vlasnika, udruženja dionika, komunikacije u medijima, letaka itd.,

—

tehničku potporu, npr. uz pomoć jedinstvenih kontaktnih točaka, kako bi se lakše utvrdile najprikladnije mjere obnove za poboljšanje energetskih svojstava,

—

službene mjere usklađivanja koje provode nadležna tijela, kao što je službena obavijest o usklađivanju,

—

vremenski okvir (postupak i rokove) i načine dostave dokaza o usklađenosti ako vlasnici zgrada smatraju da potrošnja energije njihove zgrade nije iznad primjenjivog praga. Primjerice, vlasnik zgrade koji registrira valjani energetski certifikat kojim se dokazuje da su svojstva zgrade iznad praga može se osloboditi obveze obnove zgrade,

—

vremenski okvir (postupak i rokove) i načine dostave dokaza ako je zgrada obuhvaćena izuzećem kategorije zgrade ili pojedinačnim izuzećem (u slučaju poteškoća),

—

vremenski okvir (postupak i rokove) i načine dostave dokaza o usklađenosti nakon obnove zgrade zbog usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava,

—

ako se usklađenost ne postigne, kao eventualni sljedeći korak, službenu mjeru koju u skladu s člankom 9. stavkom 7. poduzimaju nadležna tijela i, prema potrebi, sudovi.

2.3.3.2.   Usklađivanje: utvrđivanje zgrada/vlasnika koji moraju postići usklađenost s minimalnim standardima energetskih svojstava

Nadležna tijela moraju razviti metodu za utvrđivanje zgrada koje moraju ispuniti pragove programa minimalnih standarda energetskih svojstava. U preinaci Direktive o energetskim svojstvima zgrada ne navodi se kako bi se to trebalo učiniti, čime se državama članicama daje fleksibilnost u tom pogledu.

Polazna točka može biti određivanje značajki fonda nestambenih zgrada objašnjeno u PRVOM KORAKU: utvrđivanje izvora podataka i određivanje značajki fonda nestambenih zgrada. Procjene krajnje ili primarne energije na temelju određenih tehničkih značajki zgrada mogu se koristiti za utvrđivanje zgrada čija će potrošnja energije vjerojatno biti iznad primjenjivog praga. Međutim, ta metoda sama po sebi možda neće biti dovoljna te se preporučuje da se kombinira s drugim strategijama za utvrđivanje zgrada i njihovih vlasnika koji moraju postići usklađenost s programom minimalnih standarda energetskih svojstava.

Kad je riječ o zgradama s energetskim certifikatom, tijela mogu koristiti podatke iz baze podataka energetskih certifikata kako bi ocijenila ispunjava li zgrada prag. Vlasnike tih zgrada zatim se može unaprijed obavijestiti o potrebi za ispunjavanjem obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava. Prilagodbe vrijednosti u energetskom certifikatu mogle bi biti potrebne ako dođe do promjena u pretpostavkama za izračun energetskih svojstava, kao što su promjene primarne energije ili faktora ponderiranja. Osim toga, podaci u energetskim certifikatima mogli bi biti zastarjeli ako je obnova provedena nakon izdavanja energetskog certifikata.

Druga je mogućnost upotreba registara vlasnika zgrada ili sustava za izdavanje dozvola najmodavcima (7). Mogu se uspostaviti na lokalnoj ili nacionalnoj razini kako bi se promicala samoregistracija vlasnika zgrada i pružile informacije o energetskim svojstvima njihovih zgrada. Sustavi za izdavanje dozvola najmodavcima koji zahtijevaju minimalne informacije o nekretninama i vlasnicima mogu također olakšati da se na tržištu najma nekretnina utvrde zgrade koje su iznad maksimalnog praga energetskih svojstava.

Koordinacija među javnim ustanovama i uredima koji izdaju različite licencije ili dozvole može omogućiti utvrđivanje ciljanih zgrada. Ako, primjerice, vlasnik zgrade podnese zahtjev za dozvolu za iznajmljivanje ili druge dozvole (npr. dozvola za rad hotela), to može biti prilika da se provjeri ili zatraži dokaz o energetskim svojstvima nekretnine. Svako izdavanje novog energetskog certifikata zbog prodaje zgrade, iznajmljivanja novom najmoprimcu ili obnove ugovora o najmu također je prilika za utvrđivanje energetskih svojstava zgrade. Nadležno tijelo odgovorno za usklađivanje s programom minimalnih standarda energetskih svojstava moglo bi automatski primiti obavijest kad se u nacionalnoj bazi podataka energetskih certifikata registrira novi energetski certifikat koji je iznad trenutačnog primjenjivog praga. Slično tome, ažuriranje energetskog certifikata kojim se svojstva smanjuju ispod praga moglo bi se upotrijebiti za isključivanje relevantne zgrade iz kategorije neusklađenih zgrada.

2.3.3.3.   Usklađivanje: uspostavljanje mehanizma usklađivanja

Kako bi se ispunila obveza usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava, zgrade čija potrošnja energije prelazi pragove obnavljaju se kako bi se njihova svojstva poboljšala na razine ispod odgovarajućih pragova. Mjerama obnove poboljšavaju se svojstva zgrade u smislu potrošnje energije koja se izravno uzima u obzir pri utvrđivanju energetskih svojstava zgrada u skladu s točkom 1. Priloga I. Prihvatljive mjere za poboljšanje energetskih svojstava zgrade i ispunjavanje obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava stoga uključuju energetsku obnovu ovojnice zgrade i zamjenu tehničkih sustava zgrade, uključujući tehničku opremu za grijanje prostora, hlađenje prostora, ventilaciju, potrošnu toplu vodu, ugrađenu rasvjetu, automatizaciju i upravljanje zgradom, proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na lokaciji ili njihovu kombinaciju.

Dokazi da je prag ispunjen trebali bi se temeljiti na dosljednom pristupu, uz jasnu metodologiju i vremenski okvir kako bi se izbjegla dvosmislenost. Mehanizam usklađivanja trebao bi se sastojati od tri ključna elementa:

—

uspostavljenog mehanizma priznatog na nacionalnoj razini,

—

dokaza koje je potrebno dostaviti,

—

podložnosti osiguranju kvalitete.

Primjeri mehanizma usklađivanja uključuju energetske certifikate, kontrolni popis s unaprijed određenim mjerama, postojeće nacionalne programe ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima (npr. BREEAM, DGNB) i ostalo. Ako takvi programi ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima ne postoje ili iziskuju izmjene, potrebno ih je razviti u ranoj fazi unutar roka provedbe.

Dokaze može izdati treća strana koja je pružatelj usluga (npr. registrirani neovisni stručnjak za energetski certifikat). Time se isključuju sukobi interesa i omogućuje provedba procjene u skladu s priznatom metodologijom.

Dokazi moraju proći postupak ocjenjivanja kvalitete koji provodi neovisna stranka. Preporučuje se da se u provjeru kvalitete uključe nadležna tijela.

Sustav energetskih certifikata, koji je dostupan u svim državama članicama, priznati je instrument evaluacije i u skladu je sa svim prethodno navedenim kriterijima. Stoga se preporučuje korištenje energetskog certifikata kao osnove za mehanizam usklađivanja.

U pododjeljcima u nastavku navedeno je više informacija o vremenskom okviru za usklađivanje i dva primjera mehanizama usklađivanja: energetski certifikati i popis mjera obnove.

2.3.3.3.1.   Vremenski okvir za usklađivanje

Potrebno je jasno utvrditi koji će se mehanizam usklađivanja primjenjivati te pravila o izdavanju, kvaliteti i značajkama svakog od njih. Preporučuje se da se ti elementi utvrde dovoljno rano kako bi se o njima moglo izričito i pravodobno obavijestiti vlasnike zgrada koji moraju ispuniti obvezu usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava.

Vremenski okvir trebalo bi uskladiti s odredbama članka 9. stavka 1., tj. s prvim primjenjivim pragom do 2030., drugim primjenjivim pragom do 2033. itd. Preporučuje se uključiti redovite podsjetnike na obvezu i rokove za usklađivanje s minimalnim standardima energetskih svojstava. Trebalo bi obavijestiti i o posljedicama i sankcijama za vlasnike zgrada koji ne postignu usklađenost (vidjeti PETI KORAK: uspostavljanje mehanizma praćenja i sustava sankcija).

Provjere usklađenosti relevantne su: (a) u slučaju kad vlasnici zgrada smatraju da je njihova imovina već usklađena u trenutku obavješćivanja o obvezi usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava, prema tome znatno prije datuma pragova utvrđenih u članku 9. stavku 1., te (b) u redovitom slučaju kad vlasnici zgrada provode aktivnosti obnove nakon obavijesti o obvezi usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava kako bi poboljšali energetska svojstva zgrade ispod primjenjivog praga. U oba se slučaja moraju primijeniti zahtjevi u pogledu kvalitete i kontrole (jasna metodologija koju je izdala treća strana i koja podliježe provjerama kvalitete) mehanizma usklađivanja.

Budući da se utvrđivanje zgrada i vlasnika zgrada koji moraju ispuniti obvezu usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava u nekim slučajevima može temeljiti na podacima prikupljenima prije uvođenja programa minimalnih standarda energetskih svojstava i procjenama, u nekim će slučajevima zgrade za koje je utvrđeno da imaju potrošnju energije iznad maksimalnog praga u stvarnosti već ispunjavati obvezu usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava jer je njihova potrošnja energije zapravo niža od praga.

Ako su energetska svojstva utvrđenih zgrada iznad primjenjivog praga, vremenski okvir za usklađivanje može se uskladiti s vremenskim okvirom opisanim u članku 9. stavku 1., a to je 2030. za prvi prag, 2033. za drugi prag itd. U tim slučajevima vlasnici zgrada moraju provesti aktivnosti obnove kako bi energetska svojstva zgrade bila ispod primjenjivog praga do utvrđenih datuma. Države članice mogle bi utvrditi i ranije rokove u kojima vlasnici zgrada moraju dokazati usklađenost.

2.3.3.3.2.   Dokazivanje usklađenosti energetskim certifikatima

Da bi dokazali usklađenost energetskim certifikatom, vlasnici zgrada dužni su dostaviti valjani energetski certifikat svoje nekretnine te tako pokazati da su energetska svojstva zgrade izračunana u skladu s točkom 1. Priloga I.

Kako bi bio valjan kao mehanizam usklađivanja, energetski certifikat mora sadržavati informacije o pokazatelju odabranom za program minimalnih standarda energetskih svojstava, tj. informacije o krajnjoj ili primarnoj energiji. Ako energetski certifikat ne sadržava podatke o glavnom pokazatelju (npr. potrošnja krajnje energije) ili nije ažuriran (npr. zgrada je podvrgnuta mjerama obnove nakon ishođenja energetskog certifikata), primjenjuju se drugi mehanizmi usklađivanja.

Ako je obnova pokrenuta zbog usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava značajna, energetski certifikat mora se izdati u skladu s člankom 20. Države članice trebale bi iskoristiti taj poticaj i koristiti europske certifikate kao mehanizam usklađivanja. Nadležno tijelo odgovorno za usklađivanje s programom minimalnih standarda energetskih svojstava moglo bi automatski primiti obavijest kad se u nacionalnoj bazi podataka energetskih certifikata registrira novi energetski certifikat za zgrade obuhvaćene programom minimalnih standarda energetskih svojstava. To se može povezati s mehanizmom praćenja i nacionalnom bazom podataka o energetskim svojstvima zgrada, koju je potrebno uspostaviti u skladu s člankom 22.

2.3.3.3.3.   Dokazivanje usklađenosti na temelju popisa mjera obnove

U okviru drugog mehanizma usklađivanja moglo bi se zahtijevati od vlasnika zgrada da dostave dokaze o provedbi aktivnosti obnove s popisa mjera koje se odnose na minimalne tehničke zahtjeve i o povezanim procjenama poboljšanja energetskih svojstava.

Taj se mehanizam usklađivanja može uvesti: (a) na temelju unaprijed određenog popisa minimalnih mjera sa zahtjevima za sastavne dijelove zgrade ili (b) na temelju popisa mjera obnove preporučenih u energetskom certifikatu ili putovnici za obnovu (ako je dostupna) pojedine zgrade. U oba slučaja države članice utvrđuju jasnu metodologiju, uključujući definiciju dokaza koji se moraju dostaviti, tko ih mora dostaviti (samoobjavljivanje, treća strana) i metodologiju za ocjenu jesu li energetska svojstva zgrade poboljšana na razine ispod primjenjivog maksimalnog praga energetskih svojstava. Tim se pristupom u svakom slučaju mora zajamčiti da su energetska svojstva zgrade dobro utvrđena i da je ispunjen prag energetskih svojstava određen na nacionalnoj razini.

Kad je riječ o prvom pristupu, države članice utvrđuju popis minimalnih mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade kako bi ispunila obvezu usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava. Popis bi, primjerice, sadržavao zadanu vrijednost za zamjenu prozora s maksimalnom U-vrijednošću (nižom od U-vrijednosti prethodnih prozora) ili povećanje izolacije zidova za nekoliko centimetara. Te se vrijednosti mogu procijeniti na temelju trenutačnih praksi obnove i tehnološkog razvoja, zajedničkih mjera koje se provode u različitim segmentima nestambenih zgrada ili energetskog modeliranja više reprezentativnih zgrada.

Mjerama se poboljšavaju svojstva zgrade u smislu potrošnje energije za grijanje prostora, hlađenje prostora, potrošnu toplu vodu, ventilaciju, ugrađenu rasvjetu ili druge tehničke sustave zgrade jer su to elementi koji utječu na izračun energetskih svojstava zgrada u skladu s točkom 1. Priloga I. Primjeri tih mjera uključuju:

(a)

poboljšanje vanjske izolacije zidova, krovova i drugih elemenata ovojnice kao što su prozori i vrata;

(b)

zamjenu sustava grijanja energetski učinkovitijim sustavom;

(c)

ugradnju sustava automatizacije i upravljanja zgradom radi praćenja, kontrole i optimizacije energetskih svojstava;

(d)

ugradnju sustava energije iz obnovljivih izvora na lokaciji.

Vlasnici zgrada ili određena treća strana (npr. izvođač, vanjski procjenitelj) dostavljaju dokaze (npr. dokaz o plaćanju) o mjerama obnove s unaprijed određenog popisa minimalnih mjera koje su provedene u zgradi. Nakon primjene procijenjenih energetskih poboljšanja energetska svojstva zgrade moraju biti ispod primjenjivog maksimalnog praga energetskih svojstava. Ostvarena energetska poboljšanja mogu se procijeniti zbrajanjem potencijala provedenih mjera obnove za energetska poboljšanja (8). Države članice vode računa o primjeni odgovarajuće metodologije. Odabir pokazatelja može utjecati na odabir mjera obnove (vidjeti tablicu 2).

Drugi pristup usklađivanju, koji se temelji na popisu mjera obnove, povezan je sa zgradama s valjanim energetskim certifikatom (uključujući preporuke za obnovu) ili putovnicom za obnovu. U tom slučaju vlasnici zgrada ili određena treća strana dostavljaju dokaze o provedbi mjera obnove preporučenih u energetskom certifikatu ili putovnici za obnovu zgrade.

Kao i u prethodnom pristupu, nakon primjene ukupnih energetskih poboljšanja ostvarenih provedenim mjerama obnove energetska svojstva zgrade moraju biti niža od primjenjivog maksimalnog praga energetskih svojstava. Ukupna energetska poboljšanja mogu se procijeniti na temelju uštede energije predviđene u energetskom certifikatu ili putovnici za obnovu (ako je uključena). Alternativno, mogu se temeljiti na unaprijed određenim zadanim vrijednostima za energetska poboljšanja povezana sa svakom mjerom, kako je navedeno za prethodni pristup.

2.3.3.3.4.   Ostala razmatranja o usklađivanju

Države članice vode računa o kvaliteti dokaza o usklađenosti. Ako se usklađenost temelji na energetskim certifikatima, energetski certifikati izdani nakon prenošenja preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada moraju ispunjavati relevantne odredbe uvedene člancima 19. i 20. te prilozima I. i V.

Ako države članice primjenjuju bilo koji od dva pristupa koji se temelje na popisu mjera obnove, moglo bi se utvrditi da dostavljeni dokazi i procjene za poboljšanja energetskih svojstava podliježu provjerama i kontroli kvalitete koje provodi treća strana. Osim toga, nadležno tijelo potvrđuje kvalitetu barem na temelju nasumičnog uzorkovanja.

Ako vlasnici zgrada sami dostavljaju dokaze, provjere i kontrola strože su kako bi se zajamčili odgovarajuća kvaliteta dostavljenih dokaza i jednako postupanje.

Omogućavanjem različitih načina dokazivanja usklađenosti može se pružiti veća fleksibilnost vlasnicima zgrada u ispunjavanju zahtjeva te ih se može potaknuti na izvješćivanje.

Države članice mogu koristiti različite mehanizme usklađivanja za različite kategorije zgrada.

Mehanizmi usklađivanja mogu se povezati s dodatnim koristima ili poticajima, kao što je dobivanje certifikata za ostvareno poboljšanje ili upis nekretnine na javni popis usklađenih zgrada, koje vlasnici/najmoprimci zagrada mogu koristiti za promicanje svojih nekretnina.

Financijske institucije mogu imati ključnu ulogu ne samo u pružanju informacija o koristima i prilikama za obnovu nego i u olakšavanju kreditiranja za pokrivanje ulaganja u obnovu potrebnih za usklađivanje s minimalnim standardima energetskih svojstava.

2.3.3.4.   Neobvezno: mogućnost izuzeća pojedinačnih zgrada

Preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada državama članicama omogućuje se da izuzmu određene kategorije zgrada na temelju članka 9. stavka 6. i pojedinačne zgrade na temelju članka 9. stavka 1. Obje su odredbe neobvezne i imaju različite učinke na primjenu minimalnih standarda energetskih svojstava. Za izuzeće kategorija zgrada na temelju članka 9. stavka 6. vidjeti odjeljak 2.3.2.2.1. Ovaj odjeljak obuhvaća izuzeća pojedinačno utvrđenih zgrada na temelju članka 9. stavka 1. osmog podstavka.

Zgrade koje su pojedinačno izuzete na temelju kriterija koje su utvrdile države članice ne uklanjaju se iz polazne vrijednosti za program minimalnih standarda energetskih svojstava. Umjesto toga, zbroj nerealiziranih poboljšanja energetskih svojstava mora se nadoknaditi ostvarivanjem jednakovrijednih poboljšanja energetskih svojstava u drugim dijelovima fonda nestambenih zgrada (vidjeti odjeljak 2.3.3.4.3.2 „Kvantificiranje jednakovrijednih energetskih poboljšanja”).

Ako odluče uvesti mogućnost izuzimanja pojedinačnih zgrada, države članice utvrđuju skup jasnih, preciznih i strogih kriterija. Ti se kriteriji moraju navesti u nacionalnim planovima obnove zgrada u skladu s člankom 3. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Kriteriji za izuzeće pojedinačnih zgrada mogu obuhvaćati tri razloga: (a) očekivanu buduću uporabu zgrade, (b) ozbiljne poteškoće i (c) nepovoljnu procjenu troškova i koristi (za više pojedinosti vidjeti „Kriterije za izuzeća”).

Moraju biti odabrani tako da su izuzeća dopuštena samo u iznimnim slučajevima i pod uvjetom da dokazi ukazuju na to da određena zgrada ne može ispuniti zahtjeve. Ti se zaključci mogu donijeti samo zasebno za svaki pojedinačni slučaj pa države članice ne bi trebale uvoditi sustavna izuzeća za bilo koju kategoriju zgrada. Kako bi zatražili pojedinačno izuzeće, vlasnici zgrada moraju dokazati da se primjenjuje određeni kriteriji.

Uvjete pod kojima se ocjenjuje primjena kriterija za izuzeća trebalo bi utvrditi na razini države članice ili, ako regionalni uvjeti utječu samo na dio državnog područja države članice, na regionalnoj razini. Međutim, u potonjem bi slučaju regionalne uvjete trebalo opisati u nacionalnim planovima obnove zgrada. U svim bi slučajevima te uvjete trebalo dokumentirati (npr. u okviru tehničkih smjernica) i primjenjivati jednako na nacionalnom ili, prema potrebi, regionalnom području. Vlasnike zgrada trebalo bi jasno obavijestiti o kriterijima za izuzeća u okviru cjelokupnog programa minimalnih standarda energetskih svojstava. Naposljetku, neprimjenu zahtjeva trebalo bi ocijeniti u okviru jasnih postupaka koje uspostavljaju i nadziru javna tijela.

Preporučuje se objaviti kriterije u ranoj fazi te utvrditi jasan rok i postupak u okviru kojih vlasnici zgrada prijavljuju izuzeća. Primjenjivi dokazi (npr. potvrda o rušenju, nepovoljna procjena troškova i koristi koju je provela treća strana) moraju biti nedvosmisleni i jasni za svaku od tri kategorije izuzeća.

2.3.3.4.1.   Ex ante izvješće o procijenjenim pojedinačnim izuzećima

Ako omoguće pojedinačna izuzeća na temelju kriterija u skladu s člankom 9. stavkom 1. osmim podstavkom, države članice moraju provesti ex ante procjenu potencijalnog udjela zgrada obuhvaćenih tim izuzećima. O toj se procjeni mora izvijestiti u okviru nacionalnih planova obnove zgrada kako je navedeno u članku 3. Države članice moraju voditi računa o tome da ne izuzmu nerazmjeran broj nestambenih zgrada. Čimbenici koji utječu na to je li broj izuzetih zgrada nerazmjeran uključuju dodatno administrativno opterećenje zbog praćenja izuzeća i planiranja alternativnih mjera.

Ex ante procjena potencijalnog udjela pojedinačno izuzetih zgrada može se provesti na različite načine. Države članice mogle bi izraditi procjene na temelju uobičajene uporabe i značajki fonda zgrada i njihovih stanara. Druga je mogućnost da od vlasnika zgrada zatraže da unaprijed podnesu zahtjev za izuzeće tako da ga upišu u središnji registar do određenog datuma i dokažu da ispunjavaju kriterije koje su utvrdile države članice. Drugi je pristup precizniji i može dovesti do boljeg informiranja vlasnika zgrada o energetskim svojstvima njihovih zgrada. Omogućuje i bolje planiranje mjera obnove koje će se provesti drugdje. Države članice mogu se odlučiti i za kombinaciju tih pristupa.

Preporučuje se da države članice ex post provjere broj i podnu površinu izuzetih zgrada kako bi utvrdile je li broj u skladu s ex ante procjenama.

2.3.3.4.2.   Kriteriji za izuzeća

U skladu s člankom 9. stavkom 1. kriteriji za izuzeće pojedinačnih zgrada obuhvaćaju tri razloga: (a) očekivanu buduću uporabu zgrade, (b) ozbiljne poteškoće i (c) nepovoljnu procjenu troškova i koristi.

Kriteriji se moraju utvrditi što preciznije i jasnije te se moraju temeljiti na pokazateljima kako bi se dokazala prihvatljivost. Preporučuje se da vlasnik zgrade podnese zahtjev za izuzeće prije datuma provedbe i dostavi dokaz o prihvatljivosti koji može provjeriti treća strana ili nadležno tijelo. Dokazi za zahtjev za izuzeće utvrđuju se u skladu s primjenjivim kriterijima. Primjeri kriterija navedeni su u pododjeljcima u nastavku.

2.3.3.4.2.1.   Očekivana buduća uporaba zgrade

Kriterij očekivane buduće uporabe zgrade odnosi se na situacije u kojima obnova zgrade ne bi bila korisna ili zgrada više ne bi bila obuhvaćena područjem primjene zahtjeva zbog promjene obrasca uporabe. Primjeri su navedeni u nastavku.

Planovi za prenamjenu zgrade u stambenu zgradu: Postojeća nestambena zgrada koju njezin vlasnik namjerava prenamijeniti u stambenu zgradu može biti izuzeta od obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava. Zgrada će u tom slučaju biti obuhvaćena člankom 9. stavkom 2. Mora se dostaviti odgovarajući dokaz, npr. valjanu građevinsku dozvolu, ugovore kojima se dokazuje da su građevinski radovi naručeni itd.

Planovi za prenamjenu zgrade u drugu kategoriju nestambene zgrade obuhvaćene područjem primjene članka 9. stavka 1.: Prenamjena nestambene zgrade iz jedne kategorije u drugu (npr. iz hotela u uredsku zgradu) ne ispunjava uvjete za izuzeće od obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava. U tom bi se slučaju primjenjivao prag za buduću kategoriju uporabe zgrade.

Planovi za prenamjenu nestambene zgrade u drugu kategoriju nestambene zgrade koja bi bila obuhvaćena područjem primjene članka 9. stavka 6.: U slučaju prenamjene nestambene zgrade obuhvaćene člankom 9. stavkom 1. u zgradu koja bi bila prihvatljiva za isključenje iz programa minimalnih standarda energetskih svojstava u skladu s člankom 9. stavkom 6., npr. zgrade koje se koriste u obredne svrhe, prenamjene u nestambenu poljoprivrednu zgradu ili u zgradu namijenjenu nacionalnoj obrani moguće je izuzeće od ispunjavanja obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava. Drugi primjer mogu biti zgrade u postupku službene zaštite kao dio zaštićenog okruženja ili zbog svoje posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti. Izuzeta zgrada mora se ukloniti iz polazne vrijednosti ili se poboljšanja energetskih svojstava moraju ostvariti u drugim dijelovima fonda zgrada. Mora se dostaviti odgovarajući dokaz, npr. valjanu građevinsku dozvolu, ugovore kojima se dokazuje da su građevinski radovi naručeni ili potvrdu kojom se dokazuje status zaštićene zgrade.

Planovi za rušenje zgrade: Planirana rušenja izričito se navode kao posebna situacija koja ispunjava uvjete za pojedinačna izuzeća u skladu s uvodnom izjavom 26. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Ako su pojedinačne zgrade koje su predviđene za rušenje izuzete od obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava, u članku 9. navodi se da se jednaka ušteda mora ostvariti u drugim dijelovima fonda nestambenih zgrada. Dozvola za rušenje može poslužiti kao dokaz predviđene buduće uporabe zgrade.

Ako buduća uporaba zgrade ispunjava uvjete za izuzeće od obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava, vlasnik zgrade mora dostaviti odgovarajuće dokaze. Preporučuje se utvrditi jasan vremenski okvir za postupak podnošenja zahtjeva koji je usklađen s postupkom provedbe programa minimalnih standarda energetskih svojstava.

Preporučuje se i utvrđivanje jasnog vremenskog okvira za provedbu prenamjene. Primjerice, obveza obnove trebala bi se primjenjivati ako vlasnik zgrade planira prenamijeniti zgradu, ali to ne učini u zadanom roku.

2.3.3.4.2.2.   Ozbiljne poteškoće

Kriterij za ozbiljne poteškoće trebao bi odražavati tešku, ali privremenu situaciju i mora biti opravdan pojedinačnom situacijom vlasnika ili najmoprimca zgrade. U uvodnoj izjavi 26. navodi se da „slučajevi ozbiljnih poteškoća opravdavaju izuzeće sve dok te teškoće traju”. Ozbiljne poteškoće postoje, primjerice, ako se vlasnik ili najmoprimac zgrade suočava s problemima s likvidnošću, ako mu prijeti stečaj ili ako je u protekloj godini određeni postotak osoblja proglasio viškom.

Problemi s likvidnošću: Mogli bi se dokazati, primjerice, financijskim izvještajima, bankovnim izvadcima, poreznim prijavama, izvješćima o kreditima, revizorskim izvješćima i ostalim. Trebalo bi utvrditi jasne uvjete i pravila kako bi se izuzeća koja se temelje na tom kriteriju primjenjivala pravedno.

Opasnost od stečaja: Vlasnik zgrade kojemu prijeti stečaj mora dostaviti slične dokaze kao i za probleme s likvidnošću. Osim toga, vlasnik mora navesti projekcije buduće dobiti za sljedeću godinu koje bi se trebale temeljiti na prethodnim godinama te bi trebale biti uspoređene s troškovima ulaganja ili povećanjima najamnine zbog radova na obnovi. Ti troškovi moraju biti potkrijepljeni, npr. ponudama triju neovisnih savjetnika. Osim toga, trebalo bi svake godine izvijestiti o stvarnoj dobiti kako bi se dokazalo da su pretpostavke bile razumne. Ako je dobit veća od predviđene, kriterij se ne primjenjuje i izuzeće se može ukinuti te će se primjenjivati obveza usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava.

Bolest: Ozbiljne pojedinačne situacije (kao što je bolest) mogu se smatrati ozbiljnim poteškoćama ako je vlasnik zgrade malo ili srednje poduzeće ili privatni vlasnik zgrade. Vlasnik zgrade zatim mora dostaviti liječničku potvrdu i dokazati da ne postoji druga osoba koja može biti odgovorna za ispunjavanje obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava.

Osoba je nedavno postala vlasnik zgrade: Postoje okolnosti u kojima je osoba iznenada postala vlasnik zgrade (npr. naslijedila je iznajmljenu zgradu) i bilo bi joj vrlo teško odmah obaviti potrebne radove obnove. U tom slučaju mogu biti ispunjeni uvjeti za kratkotrajno izuzeće od zahtjeva za ispunjavanje obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava.

2.3.3.4.2.3.   Nepovoljna procjena troškova i koristi

Kad je riječ o kriteriju koji se temelji na točki (c) (nepovoljna procjena troškova i koristi), države članice moraju na temelju kriterija moći procijeniti jesu li troškovi provedbe mjera obnove radi ispunjavanja obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava razmjerni i jesu li očekivane koristi veće od troškova, čime se omogućuje usporedba alternativa. To čine provedbom procjene troškova i koristi planiranih mjera obnove na razini pojedinačnih zgrada.

Procjena troškova i koristi upotrebljava se za evaluaciju troškova i koristi raznih mjera obnove zgrade. Ta se evaluacija provodi u novčanom smislu i u okviru nje uzimaju se u obzir čimbenici kao što su troškovi izgradnje, ušteda energije, povećana vrijednost nekretnina i ušteda troškova održavanju. Izračun bi trebao uključivati i troškove i koristi vanjskih učinaka na okoliš i zdravlje, što je u skladu s ciljem preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada da se vanjski učinci na okoliš i zdravlje sve više uzimaju u obzir (vidjeti npr. članak 2. stavak 32. točku iv. i članak 13.). U temeljitoj procjeni troškova i koristi potrebno je uzeti u obzir životni vijek zgrade i svakog obnovljenog sastavnog dijela jer će učinkovitost i troškovi različitih elemenata biti različitog trajanja tijekom vremena.

Ako dopuštaju pojedinačna izuzeća zbog nepovoljnih procjena troškova i koristi, države članice moraju zajamčiti jasan i javno dostupan okvir za provedbu procjene. To uključuje utvrđivanje koraka izračuna i parametara koji će se uzeti u obzir pri procjeni, uključujući prosječne vrijednosti životnog vijeka sastavnih dijelova zgrade, diskontne stope za utvrđivanje neto sadašnje vrijednosti, referentne vrijednosti troškova za određene mjere itd. Države članice trebale bi uspostaviti mehanizam za provjeru izračuna, npr. kontrolne popise koje mora provjeriti nadležno tijelo ili zahtjev da neovisni stručnjaci dostave izračune za potvrdu nalaza. Države članice mogu odbiti zahtjeve ako procjena troškova i koristi nije provedena u skladu s prethodno utvrđenim okvirom.

Procjena troškova i koristi smatra se nepovoljnom ako je dobivena neto sadašnja vrijednost, uključujući njezine vanjske učinke, negativna tijekom preostalog životnog vijeka zgrade. Druga je mogućnost da se izračuna i kao pokazatelj koristi povrat ulaganja, odnosno neto koristi (tj. ukupna sadašnja vrijednost koristi umanjena za ukupnu sadašnju vrijednost troškova) podijeljene s ukupnim troškovima.

U izračunu se moraju detaljno navesti troškovi i koristi povezani s pojedinačnim mjerama kako bi se procijenilo koje bi mjere i dalje dovele do povoljne procjene troškova i koristi. U članku 9. stavku 1. desetom podstavku navodi se da u slučaju nepovoljne procjene troškova i koristi države članice moraju zahtijevati da se provedu barem one pojedinačne mjere obnove za koje je procjena troškova i koristi povoljna. Izračun bi stoga trebao omogućiti usporedbu alternativa. Primjerice, u slučaju zamjene starog i amortiziranog kotla u procjeni gospodarskih troškova trebalo bi npr. razmotriti alternative kao što su plinski kotao i dizalica topline te usporediti troškove plinskog kotla s troškovima dizalice topline, uzimajući u obzir niže operativne troškove i koristi za okoliš dizalice topline.

Ako je dostupna, putovnica za obnovu (članak 19., Prilog XIII.) mogla bi biti korisna državama članicama i vlasnicima zgrada u provedbi analize troškova i koristi. U njoj se navode pojedinosti o različitim koracima obnove i troškovima povezanima s tim mjerama, uzimajući u obzir plan obnove pojedinačne zgrade tijekom vremena.

2.3.3.4.3.   Jednakovrijedno poboljšanje u drugim dijelovima fonda zgrada zbog izuzeća

2.3.3.4.3.1.   Kvantificiranje nerealiziranih energetskih poboljšanja

Zbroj nerealiziranih energetskih poboljšanja zbog izuzeća pojedinačnih zgrada mora se nadoknaditi ostvarivanjem jednakovrijednih poboljšanja u drugim dijelovima fonda nestambenih zgrada. Države članice prate aktivnosti obnove za ta jednakovrijedna poboljšanja. Procjena jednakovrijednih poboljšanja energetskih svojstava navodi se u nacionalnim planovima obnove zgrada u skladu s člankom 3.

Ukupna nerealizirana energetska poboljšanja odgovaraju zbroju nerealiziranih poboljšanja svih izuzetih zgrada. Nerealizirana energetska poboljšanja za jednu izuzetu zgradu mogu se procijeniti na temelju razlike između trenutačnih energetskih svojstava i praga koji treba dosegnuti prema jednadžbi u nastavku. Primjerice, ako se očekivalo da će izuzeta zgrada s podnom površinom od 500 m2 i energetskim svojstvima od 350 kWh/(m2 god.) ispuniti obvezu usklađivanja s pragom od 280 kWh/(m2 god.), nerealizirana energetska poboljšanja iznosila bi 35 000 kWh/god. Da bi izračun bio dosljedan, podna površina mora biti ista kao pri utvrđivanju energetskih svojstava zgrade.

Formula

—

nerealizirana poboljšanjaj: nerealizirana poboljšanja zgrade j u kWh/god.,

—

energetska svojstvaj: trenutačna energetska svojstva zgrade j u kWh/(m2 god.),

—

Aj: podna površina zgrade j,

Nerealizirana energetska poboljšanja izračunavaju se za svaku pojedinačnu izuzetu zgradu. Ukupna nerealizirana poboljšanja zatim se izračunavaju zbrajanjem nerealiziranih poboljšanja svih izuzetih zgrada:

Formula

Nerealizirana energetska poboljšanja mogu se procijeniti i na temelju učinka popisa minimalnih mjera koje bi bile potrebne za poboljšanje energetskih svojstava zgrade kako bi bila ispod praga. Dodjela standardnih ušteda energije tim mjerama omogućit će procjenu njihova učinka na ukupna energetska svojstva. Provedbom mjera s popisa trebala bi se poboljšati energetska svojstva zgrade u smislu potrošnje energije za grijanje prostora, hlađenje prostora, potrošnu toplu vodu, ventilaciju, ugrađenu rasvjetu ili druge tehničke sustave zgrade kako je navedeno u zajedničkom općem okviru za izračunavanje energetskih svojstava zgrada iz točke 1. Priloga I. Primjeri uključuju ugradnju sustava energije iz obnovljivih izvora na lokaciji, poboljšanje vanjske izolacije zidova, krovova i ostalih vanjskih elemenata kao što su prozori i vrata, zamjenu sustava grijanja energetski učinkovitijim sustavom, ugradnju sustava automatizacije i upravljanja zgradom radi praćenja, kontrole i optimizacije energetskih svojstava.

U okviru tog pristupa svakoj mjeri dodjeljuju se zadane uštede energije na temelju uobičajenih praksi, statističkih podataka o obnovi, tehničkih studija itd. Potom se procjenjuje učinak provedbe poboljšanja energetskih svojstava u zgradi koja se izuzima, tj. uspoređuju se energetska svojstva zgrade prije i nakon hipotetske provedbe te se izračunavaju nerealizirana energetska poboljšanja. Da bi izračun bio dosljedan, podna površina mora biti ista kao pri utvrđivanju energetskih svojstava zgrade.

Formula

—

nerealizirana poboljšanjaj: nerealizirana poboljšanja zgrade j u kWh/god.,

—

energetska svojstvaj: trenutačna energetska svojstva zgrade j u kWh/(m2 god.),

—

Aj: podna površina zgrade j,

—

ušteda energije ostvarena mjeromi: ušteda energije povezana s provedbom mjere obnove I u postocima,

—

i: skup mjera obnove na unaprijed određenom popisu.

Kao i prije, nerealizirana energetska poboljšanja izračunavaju se za svaku pojedinačnu izuzetu zgradu. Ukupna nerealizirana poboljšanja zatim se izračunavaju zbrajanjem nerealiziranih poboljšanja svih izuzetih zgrada:

Formula

2.3.3.4.3.2.   Kvantificiranje jednakovrijednih energetskih poboljšanja

Ukupna nerealizirana energetska poboljšanja moraju se nadoknaditi ostvarivanjem jednakovrijednih poboljšanja energetskih svojstava u drugim dijelovima fonda nestambenih zgrada. Na primjeru iz prethodnog odjeljka: nerealizirana energetska poboljšanja izuzete zgrade od 35 000 kWh/god. mogla bi se ostvariti obnovom zgrade s podnom površinom od 700 m2 i energetskim svojstvima od 250 kWh/m2 g od. ako se njezina energetska svojstva smanje na 200 kWh/(m2 god.) (izračunano kao 250 kWh/(m2 god.) – (35 000 kWh/god. / 700 m2)). Energetska poboljšanja mogu se izračunati prema sljedećoj jednadžbi:

Formula

—

energetsko poboljšanjek: energetsko poboljšanje ostvareno u pojedinačnoj zgradi u drugom dijelu fonda nestambenih zgrada u kWh/god.,

—

energetska svojstva: energetska svojstva u kWh/(m2 god.),

—

Ak: podna površina zgrade k.

Nerealizirana energetska poboljšanja mogu se provesti pojedinačno. Za to je potrebno pratiti jesu li nerealizirana energetska poboljšanja izuzete zgrade j jednaka energetskim poboljšanjima zgrade k u drugim dijelovima fonda zgrada. Međutim, ukupna jednakovrijedna energetska poboljšanja svih obnovljenih zgrada u drugim dijelovima fonda zgrada također se mogu objediniti i zatim usporediti s ukupnim nerealiziranim energetskim poboljšanjima izračunanima u prethodnom odjeljku. Ukupna jednakovrijedna energetska poboljšanja mogu se izračunati zbrajanjem poboljšanja svake pojedinačne zgrade k:

Formula

Ukupna jednakovrijedna energetska poboljšanja ostvarena u svim zgradama u drugim dijelovima fonda nestambenih zgrada jednaka su ili veća od ukupnih nerealiziranih energetskih poboljšanja izračunanih u prethodnom odjeljku.

Formula

2.3.3.4.3.3.   Načini ostvarivanja jednakovrijednih energetskih poboljšanja

Jednakovrijedna poboljšanja mogu se ostvariti na različite načine. Jedan je od pristupa da se nerealizirana poboljšanja ostvare obnovom pojedinačnih zgrada u dijelu nestambenog fonda s boljim svojstvima, kako je prikazano na slici 11. U tom primjeru podnesen je zahtjev za izuzeće za crvenu zgradu (vidjeti sliku 11 (a)) (9). Na slici 11 (b) prikazano je kako kvantificirati nerealizirana poboljšanja. Jednakovrijedna poboljšanja koja su jednaka ili veća od nerealiziranih poboljšanja moraju se ostvariti obnovom drugih zgrada iz programa minimalnih standarda energetskih svojstava (zelene zgrade). Za to bi mogli biti potrebni dodatni programi obnove namijenjeni za te zgrade. Taj pristup omogućuje fleksibilnost u usmjeravanju na razne zgrade, ali možda će biti potreban intenzivan nadzor kako bi se pratilo gdje se ostvaruju jednakovrijedna poboljšanja.

Image 11

Slika 11: Izuzeća: (a) izuzeta zgrada i (b) ostvarivanje jednakovrijednih poboljšanja u drugim dijelovima fonda nestambenih zgrada

Drugim pristupom nastoje se ostvariti dodatna energetska poboljšanja pri obnovi zgrada koje su iznad sljedećeg praga (vidjeti sliku 12). Taj pristup olakšava postupak praćenja jer zgrade predviđene za jednakovrijedna poboljšanja odgovaraju samo sljedećem skupu zgrada s najlošijim svojstvima umjesto cijelom dijelu zgrada iz programa minimalnih standarda energetskih svojstava. Tim se pristupom ubrzava i obnova zgrada s najlošijim svojstvima, ali možda će biti potrebni dodatni mehanizmi potpore kako bi se vlasnike zgrada potaknulo da zgrade obnove prije unaprijed određenog roka.

Image 12

Slika 12: Izuzeća: (a) izuzeta zgrada i (b) ostvarivanje jednakovrijednih poboljšanja u sljedećim nestambenim zgradama s najlošijim svojstvima

2.3.4.   ČETVRTI KORAK: uspostavljanje poticajnog okvira

2.3.4.1.   Svrha poticajnog okvira i ključna razmatranja

Kako bi pridonijele usklađivanju, države članice moraju uspostaviti poticajni okvir politike u skladu s člankom 9. stavkom 4. te člancima 17. i 18. Iako okvir politike u skladu s člankom 9. stavkom 4. mora biti u potpunosti dostupan, ne moraju biti dostupne sve mjere za sve vrste zgrada ili vlasnike zgrada. Izbor poticajnih mjera djelomično ovisi o nacionalnom ili lokalnom kontekstu, kao i o konkretnim odabirima pri osmišljavanju minimalnih standarda energetskih svojstava. Analiza postojeće prakse pokazuje da postoje ključne opće mjere potpore, uključujući:

(a)

programe financijske potpore kako bi se smanjilo financijsko opterećenje određenih skupina;

(b)

tehničku pomoć na nekoliko razina:

(a)

pružanje (besplatnih) savjeta vlasnicima zgrada tijekom cijelog postupka obnove, od početnih savjeta, dubinske analize, potpore u osiguravanju financijskih poticaja i pronalaženju izvođača do kontrole kvalitete, npr. jedinstvenim kontaktnim točkama;

(b)

vještine u lancu vrijednosti građevinarstva: potrebna je kvalificirana radna snaga kako bi se realizirao poticaj za obnovu nastao na temelju minimalnih standarda energetskih svojstava. Potrebna su ulaganja u osposobljavanje i izgradnju kapaciteta te razvoj osoblja i struktura kako bi bilo dovoljno kvalificiranih radnika za provedbu vala obnove kad stigne, u skladu s člankom 17. stavkom 12.;

(c)

pružanje potpore nadležnim tijelima, npr. lokalnim dionicima, kako bi se mogao provesti program;

(c)

poticanje ulagača u nekretnine i vlasnika koji razmatraju dubinsku obnovu instrumentima kao što su subvencije, porezni poticaji i zelene obveznice da idu preko minimalnih zahtjeva u skladu s odredbom iz članka 9. stavka 4. točke (c) o osmišljavanju „programa za integrirano financiranje, kojima se pružaju poticaji za dubinsku obnovu i postupnu dubinsku obnovu” te na temelju članka 17. i članka 17. stavka 16.;

(d)

uspostavu ili prilagodbu programa financiranja kako bi uključivali financijske poticaje za izdavanje putovnica za obnovu i moguće dodatne poticaje za ulaganja za mjere preporučene u putovnici za obnovu;

(e)

mjere za javno informiranje i prihvaćanje radi djelotvorne provedbe minimalnih standarda energetskih svojstava. Potpora se može namijeniti provedbi prilagođenih komunikacijskih kampanja i stvaranju mreže integriranih usluga obnove, kao što su jedinstvene kontaktne točke propisane člankom 18., kako bi se olakšao postupak obnove;

(f)

posebnu pozornost trebalo bi posvetiti uklanjanju negospodarskih prepreka kao što su suprotstavljeni interesi (članak 9. stavak 4. točka (d)) kombinacijom mjera, npr. informiranjem javnosti o povećanju vrijednosti zgrada nakon energetske obnove, tehničkom potporom i zakonodavstvom, primjerice u pogledu pravila o suvlasništvu, ili dopuštanjem povećanja osnovne najamnine kako bi se nadoknadili troškovi obnove u skladu s uštedama troškova energije za najmoprimce.

2.3.4.1.1.   Rješavanje problema suprotstavljenih interesa

Iako minimalni standardi energetskih svojstava neizravno pridonose rješavanju problema nedostatka ulaganja zbog suprotstavljenih interesa, suprotstavljeni interesi i dalje utječu na troškove. U smjernicama o članku 17. u Prilogu 2. navode se mogućnosti i primjeri postojećih programa kojima se rješava pitanje suprotstavljenih interesa.

2.3.4.1.2.   Poticanje obnove zgrada koje ispunjavaju uvjete za pojedinačna izuzeća

Kako bi ispunili uvjete za (privremena) izuzeća od zahtjeva na temelju članka 9. stavka 1., vlasnici zgrada morat će pojedinačno dokazati usklađenost s kriterijima utvrđenima na razini države članice. Taj bi se postupak mogao koristiti za pokretanje obnove automatskim povezivanjem izuzeća s (djelomičnim) financiranjem putovnice za obnovu ili automatskim pozivom za obraćanje jedinstvenoj kontaktnoj točki, slično članku 19. stavku 13., u skladu s kojim vlasnik zgrade prima poziv da se obrati jedinstvenoj kontaktnoj točki ako je izdana oznaka energetskog certifikata ispod razine C.

2.3.4.1.3.   Poticanje obnove kategorija zgrada koje države članice mogu izuzeti od zahtjeva u pogledu minimalnih standarda energetskih svojstava

Određene kategorije nestambenih zgrada mogu se primjenom članka 9. stavka 6. izuzeti od zahtjeva iz članka 9. stavka 1. te bi se mogle previdjeti u nacionalnim strategijama obnove. Poticajni okvir kojim se tim kategorijama zgrada namjenjuje posebna potpora može dovesti do znatnih dodatnih poboljšanja energetskih svojstava u tim dijelovima fonda zgrada.

2.3.4.2.   Mehanizmi potpore

U skladu s člankom 9. stavkom 4. države članice dužne su zajamčiti financijske mjere i programe za integrirano financiranje te tehničku pomoć kao dio poticajnog okvira.

2.3.4.2.1.   Financijska potpora za poticanje dubinske obnove (članak 9. stavak 4. točka (c))

Vlasnike zgrada i ulagače trebalo bi poticati da idu iznad maksimalnih pragova energetskih svojstava utvrđenih u članku 9. stavku 1. To se može postići premijama za dubinsku obnovu u jednoj fazi koja izravno ispunjava dugoročne zahtjeve. Stoga se svakako preporučuje da se ciljevi na razini država članica za nestambene zgrade za 2040. i 2050. utvrde rano. Financijska potpora zatim se može rasporediti u skladu s postignutom razinom svojstava. Ako se vlasnici zgrada odluče za postupnu obnovu, financiranje putovnice za obnovu i podupiranje provedbe predloženih koraka prije datuma provedbe minimalnih standarda energetskih svojstava još su jedan način za osmišljavanje financijske potpore.

Dodatna pojašnjenja i primjeri navedeni su u smjernicama za članak 17. u Prilogu 2.

2.3.4.2.2.   Tehnička pomoć

Prije nego što minimalni standardi energetskih svojstava stupe na snagu, o njima bi vlasnici zgrada na koje utječu trebali biti dobro obaviješteni. U ciljanim informativnim kampanjama, primjerice kampanjama koje se provode preko udruga za nekretnine ili općina, moraju se razumljivo objasniti razlozi za zahtjeve te kad ih i kako ispuniti, a moraju se uključiti i poveznice na energetske stručnjake, jedinstvene kontaktne točke ili programe financijske potpore.

Jedinstvene kontaktne točke posebno su u dobrom položaju da distribuiraju informacije o zahtjevima za vlasnike zgrada, ali i da ih usmjeravaju u postupku obnove, među ostalim pri financiranju (vidjeti članak 18. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada, članak 22. stavak 3. točku (a) Direktive (EU) 2023/1791 i odgovarajuće smjernice).

Prihodi od trgovanja emisijama ili od novčanih kazni prikupljenih mehanizmom sankcija za provedbu minimalnih standarda energetskih svojstava mogu se djelomično koristiti za financiranje potrebnih institucionalnih okvira i tehničke pomoći, a djelomično za financiranje ciljane potpore vlasnicima zgrada koji se suočavaju s ozbiljnim poteškoćama (vidjeti „Kriteriji za izuzeća”).

2.3.5.   PETI KORAK: uspostavljanje mehanizma praćenja i sustava sankcija

U članku 9. stavku 7. navodi se da „države članice poduzimaju sve potrebne mjere za osiguravanje provedbe minimalnih standarda energetskih svojstava [...], uključujući odgovarajuće mehanizme praćenja i sankcije u skladu s člankom 34.” U tom se smislu članak 9. stavak 7. može smatrati podsjetnikom na opću obvezu država članica da prate i provode direktive EU-a.

2.3.5.1.   Praćenje

Stoga je prva zadaća definirati mehanizam za utvrđivanje (ne)usklađenosti do referentnih datuma 2030., 2033. i poslije. Jedan je od načina za to uspostava registra za nestambene zgrade iznad maksimalnih pragova energetskih svojstava u skladu s člankom 9. stavkom 1. Registar bi se mogao uspostaviti pri utvrđivanju tih zgrada za potrebe usklađivanja (vidjeti „Usklađivanje: utvrđivanje zgrada/vlasnika koji moraju postići usklađenost s minimalnim standardima energetskih svojstava”) i može se povezati s nacionalnom bazom podataka o energetskim svojstvima zgrada, koju je potrebno uspostaviti u skladu s člankom 22. Registar bi se ažurirao nakon što vlasnik zgrade dostavi dokaze o potrebnim poboljšanjima energetskih svojstava poslije kojih bi zgrada bila ispod maksimalnog praga, a time i u skladu sa zahtjevima programa minimalnih standarda energetskih svojstava.

Kako bi pridonijela usklađivanju, nadležna tijela mogla bi redovito podsjećati vlasnike zgrada, npr. jednom godišnje prije referentnog datuma predstojeće obveze usklađivanja (npr. 2030.). Tom bi prilikom vlasnike zgrada trebalo obavijestiti o mogućim sankcijama u slučaju neusklađenosti, kao i o dostupnim mjerama za potporu provedbi. Odmah nakon referentnog datuma (npr. nakon 2030.) u bazi podataka pronašle bi se preostale neusklađenosti, a dodatni, posljednji podsjetnik mogao bi se poslati uz posljednji rok od nekoliko mjeseci za dokazivanje usklađenosti. Nakon tog roka trebalo bi pokrenuti postupak provedbe.

2.3.5.2.   Sustav sankcija

Države članice uvode pravila i sankcije za povrede obveze usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava. Sankcije moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće, kako je utvrđeno u članku 34. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. U članku 9. stavku 7. navodi se da pri utvrđivanju pravila o sankcijama države članice uzimaju u obzir financijsku situaciju vlasnika nekretnina i njihov pristup odgovarajućoj financijskoj potpori, posebno kad je riječ o ranjivim kućanstvima.

Sankcije se mogu utvrditi za različite faze postupka provedbe. Primjerice, ako država članica primjenjuje registar vlasnika zgrada ili sustav za izdavanje dozvola najmodavcima i rok za samoregistraciju vlasnika zgrada i nekretnina, može se uvesti sankcija za neupisivanje relevantnih podataka na vrijeme. U drugoj fazi može se uspostaviti sustav sankcija za vlasnike zgrada koji su u trenutku obavijesti o obvezi usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava izjavili da je njihova zgrada već usklađena te nisu u roku dostavili dokaze koji se zahtijevaju u okviru mehanizma usklađivanja. Naposljetku, može se uvesti sustav sankcija za vlasnike zgrada koji ne ispune primjenjivu obvezu usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava u odgovarajućem roku.

Primjeri mehanizama sankcija uključuju javno objavljivanje neusklađenih zgrada, novčane kazne, ograničenja povećanja najamnine ili prodaje/iznajmljivanja nekretnine i ostalo. Važno je uzeti u obzir da se primjenom sankcije ne bi trebala ukinuti obveza usklađivanja. Preporučuje se da se za svaki uspostavljeni mehanizam sankcija utvrde vremenski okvir, sankcija za neispunjavanje obveze (prvi put) i sankcija za opetovano neispunjavanje obveze.

Jedan od primjera mehanizma sankcija bilo bi objavljivanje neusklađenih zgrada u bazi podataka o neusklađenim nekretninama. Ako vlasnici zgrada ne ispune obvezu usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava, nekretnina se navodi u bazi podataka kojoj bi mogli pristupiti potencijalni unajmljivači/kupci, javna tijela, ključni dionici ili čak šira javnost. Takva bi se sankcija mogla kombinirati s drugim mjerama kako bi se povećala djelotvornost.

Novčane kazne kao mehanizam sankcija mogu se odrediti na temelju:

—

fiksnog iznosa u jednakoj vrijednosti u eurima za sve vlasnike zgrada koji nisu ispunili obvezu usklađivanja,

—

određenog iznosa u eurima po m2 prema veličini nekretnine,

—

razlike između trenutačnih energetskih svojstava zgrade u kWh/(m2 god.) i praga koji nije dosegnut. Primjerice, ako trenutačna energetska svojstva iznose 350 kWh/(m2 god.) i primjenjuje se prag od 250 kWh/(m2 god.), novčana kazna određuje se na temelju razlike (100 kWh/(m2 god.)) i određenog iznosa eura po kWh/(m2 god.)),

—

trajanja neispunjenosti obveze usklađivanja, npr. određeni iznos eura mjesečno nakon isteka roka a da nije ispunjena obveza usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava,

—

kombinacije prethodnih mogućnosti, npr. fiksni iznos i dodatni iznos ovisno o veličini nekretnine.

Ako se novčane kazne primjenjuju kao mehanizam sankcija, posebno je važno uzeti u obzir financijsku situaciju vlasnika zgrada. U okviru sustava novčanih kazni trebalo bi uzeti u obzir načelo proporcionalnosti kako se pojedinačnim vlasnicima zgrada ne bi nametnulo prekomjerno opterećenje u odnosu na cilj programa minimalnih standarda energetskih svojstava. Razmatraju se posebne okolnosti kao što je stečaj ili drugi izvanredni financijski status vlasnika zgrada.

3.   PUTANJA ZA PROGRESIVNU OBNOVU FONDA STAMBENIH ZGRADA

3.1.   Područje primjene zahtjeva

Cilj je članka 9. stavka 2. progresivna obnova fonda stambenih zgrada kako bi segment stambenih zgrada pridonio pretvorbi nacionalnog fonda zgrada u fond s nultim emisijama do 2050. Njime se propisuje da države članice moraju utvrditi putanju za postupnu obnovu fonda stambenih zgrada. Putanja se izražava kao smanjenje prosječne primarne energije u kWh/(m2 god.) cijelog stambenog fonda te uključuje obvezujuće ključne etape za 2030., 2035., 2040., 2045. i 2050.

Ta putanja mora biti u skladu s nacionalnim planom i ciljevima uključenima u nacionalni plan obnove zgrada države članice te usmjerena na pretvorbu nacionalnog fonda zgrada u fond s nultim emisijama do 2050.

Cilj je putanje poboljšati ukupna energetska svojstva fonda stambenih zgrada, posebno zgrada s najlošijim svojstvima. Putanjom se mora zajamčiti da će se najmanje 55 % smanjenja prosječne primarne energije u navedenim godinama ostvariti obnovom zgrada koje se ubrajaju u 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima. To znači da će pri osmišljavanju putanje za fond stambenih zgrada države članice utvrditi broj stambenih zgrada i stambenih samostalnih uporabnih cjelina zgrada ili podnu površinu koje treba obnoviti svake godine, uključujući broj ili podnu površinu 43 % stambenih zgrada i stambenih samostalnih uporabnih cjelina zgrada s najlošijim svojstvima.

Kako bi ostvarile ciljeve u okviru svoje nacionalne putanje, države članice primijenit će mjere kao što su minimalni standardi energetskih svojstava, tehnička pomoć i financijska potpora te tako smanjiti prosječnu primarnu energiju cijelog fonda stambenih zgrada. Pritom države članice neće nerazmjerno izuzeti od mjera politike stambene zgrade ili stambene samostalne uporabne cjeline zgrada za najam. Države članice mogu slobodno odlučiti hoće li na nacionalnoj razini utvrditi minimalne standarde energetskih svojstava prilagođene nacionalnim uvjetima.

3.2.   Definicije

3.2.1.   Definicija stambenih zgrada obuhvaćenih područjem primjene članka 9.

U članku 2. točki (18) stambena zgrada ili stambena samostalna uporabna cjelina zgrade definirana je kao „soba ili apartman u trajnoj zgradi ili strukturno odvojeni dio zgrade koji je namijenjen stanovanju jednog privatnog kućanstva tijekom cijele godine”.

Kad je riječ o zgradama mješovite namjene, tj. zgradama koje uključuju i stambene i nestambene samostalne uporabne cjeline zgrada (npr. stambena zgrada s trgovinama u prizemlju), države članice mogu utvrditi najprikladniji pristup te u skladu s uvodnom izjavom 34. mogu i dalje odabrati hoće li ih smatrati stambenim ili nestambenim zgradama ili njihovom kombinacijom.

Ako se obnavlja zgrada mješovite namjene, mora se izbjeći dvostruko računanje poboljšanja energetskih svojstava, stoga poboljšanja moraju biti jasno kategorizirana kao stambena ili nestambena. Sve stambene zgrade obuhvaćene su područjem primjene članka 9. stavka 2., neovisno o tome je li vlasnik ili korisnik tijelo javnog ili privatnog sektora. Stambene javne zgrade, uključujući socijalne stanove, obuhvaćene su područjem primjene članka 9. stavka 2.

3.3.   Osmišljavanje putanje za obnovu fonda stambenih zgrada

Osmišljavanje putanje i mjera potrebnih za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada sastoji se od nekoliko koraka.

Image 13

Slika 13: Preporučeni koraci za osmišljavanje putanje za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada

Kako bi se obuhvatili svi elementi osmišljavanja i uspostavio odgovarajući okvir, predlažu se sljedeća četiri koraka:

—

utvrđivanje izvora podataka i klasifikacija fonda stambenih zgrada,

—

određivanje putanje i ključnih etapa za progresivno smanjenje prosječne primarne energije,

—

određivanje podcilja ostvarivanja najmanje 55 % smanjenja prosječne primarne energije obnovom 43 % zgrada s najlošijim svojstvima,

—

donošenje mjera politike za smanjenje prosječne primarne energije.

U odjeljcima u nastavku navode se primjeri i mogućnosti za različite značajke putanje iz članka 9. u skladu s četiri koraka prikazana na slici 13.

3.3.1.   PRVI KORAK: utvrđivanje izvora podataka i klasifikacija fonda stambenih zgrada

U skladu s člankom 9. stavkom 2. države članice moraju izraziti svoju nacionalnu putanju kao smanjenje prosječne primarne energije cijelog fonda stambenih zgrada u razdoblju 2020. – 2050. Prema tome, 2020. (od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.) je referentna godina s kojom se uspoređuje svaki napredak u smanjenju prosječne potrošnje primarne energije. Države članice moraju utvrditi svoj fond stambenih zgrada i njegove značajke, tj. prikupiti i obraditi informacije kojima se opisuje fond zgrada u skladu s njegovim glavnim značajkama te na toj osnovi utvrditi energetska svojstva.

Cilj je tog postupka na temelju reprezentativnih podataka odrediti referentnu vrijednost za prosječnu primarnu energiju fonda stambenih zgrada 2020. Državama članicama trebao bi omogućiti i da odrede prag energetskih svojstava prema kojem se 43 % stambenih zgrada s najlošijim energetskim svojstvima razlikuje na temelju broja zgrada ili njihove ukupne podne površine. Države članice mogu koristiti podatke za godinu nakon 2020. zajedno s relevantnim pretpostavkama (kao što su nove stope izgradnje i evidencija o obnovama i rušenjima) kako bi dopunile podatke i realno odredile značajke fonda zgrada 2020.

Preporuke o planiranju resursa i vremena potrebnih za klasifikaciju fonda, o korištenju podataka iz energetskih certifikata, poveznici na bazu podataka iz članka 22., ponovnoj uporabi i proširenju postojećih baza podataka te zaštiti podataka koje se odnose na fond stambenih zgrada slične su onima za fond nestambenih zgrada.

Kad je riječ o nestambenom fondu, mogu se pojedinačno ili u kombinaciji primijeniti najmanje dva opća pristupa klasifikaciji stambenog fonda i određivanju njegovih značajki. Prvi je (a) korištenje podataka iz energetskih certifikata uz dopunske izvore podataka, a drugi (b) statističko uzorkovanje i ad hoc prikupljanje podataka. Ti su pristupi opisani u pododjeljcima u nastavku.

3.3.1.1.   Izvori podataka te preliminarna klasifikacija i kategorije zgrada

Za klasifikaciju fonda stambenih zgrada države članice mogu koristiti podatke iz energetskih certifikata u kombinaciji s drugim izvorima podataka, kao što su rezultati istraživanja, popisi, rezultati energetskih pregleda ili agregirani podaci o mjerenju energije. Podaci o fizičkim i drugim značajkama fonda stambenih zgrada, kao što su uporaba, datum izgradnje, tipologija, lokacija, geometrijske značajke ili podaci o tehničkim sustavima zgrade, mogu se prikupljati iz izvora koji uključuju 3D modele grada, satelitske snimke, digitalne dnevnike zgrada, katastarske podatke, registre građevinskih dozvola te razgovore s arhitektima ili nositeljima projekata. Preporučuje se da države članice ocijene kvalitetu, potpunost i reprezentativnost skupova podataka kako bi različiti segmenti stambenog fonda bili adekvatno zastupljeni.

Kad je riječ o nestambenim zgradama, preporučuje se imati preliminarni pregled fonda kako bi se klasificirale stambene zgrade. Korisno je započeti s cjelokupnom veličinom fonda stambenih zgrada, a zatim procijeniti, primjerice, udio jednoobiteljskih kuća, višestambenih zgrada i drugih vrsta stambenih zgrada.

Kako bi ga se klasificiralo, preporučuje se da se fond stambenih zgrada podijeli na segmente kojima se može upravljati po veličini, vrsti, fasadnom materijalu i sustavu zgrade. Kao kriteriji za utvrđivanje kategorija mogu se koristiti i obrasci zajedničkih lokalnih ili regionalnih građevinskih praksi. Primjeri drugih kriterija uključuju datum izgradnje, klimatsku zonu i tehnologiju sustava grijanja. Mogle bi se koristiti i referentne kategorije zgrada koje se upotrebljavaju za potrebe usporednog metodološkog okvira za utvrđivanje troškovno optimalnih razina zahtjeva u pogledu energetskih svojstava. To pomaže u podjeli stambenog fonda na segmente zgrada sa sličnim značajkama, što olakšava stvaranje pretpostavki za svaki segment ako je to potrebno i postizanje boljih rezultata pri procjeni energetskih svojstava zgrada za koje nisu dostupni podaci.

3.3.1.2.   Procjena energetskih svojstava stambenih zgrada na temelju energetskih certifikata i podataka o fizičkim značajkama zgrada

Važno je da su energetski certifikati dovoljno reprezentativni (10) za fond stambenih zgrada. Stoga je potrebno posebno ocijeniti pokrivenost fonda stambenih zgrada energetskim certifikatima, među ostalim u kojoj mjeri energetski certifikati obuhvaćaju različite vrste zgrada, datum izdavanja i druge relevantne čimbenike.

Dostupni podaci iz energetskih certifikata mogu se kombinirati s informacijama o fizičkim i drugim značajkama istih zgrada kako bi se stvorio skup referentnih stambenih zgrada za svaku kategoriju. Podaci iz energetskih certifikata mogu se koristiti i za utvrđivanje približne vrijednosti energetskih svojstava zgrada u istoj kategoriji i zgrada s vrlo sličnim fizičkim značajkama na istom području.

Ako informacije o energetskim svojstvima podskupina ili segmenata stambenog sektora nisu reprezentativne, informacije o uporabi svake pojedine zgrade, njezinu datumu izgradnje, tipologiji, lokaciji, geometrijskim značajkama ili tehničkim sustavima zgrade mogu se koristiti kao ulazni podaci u energetskim modelima za simulaciju rada zgrada i procjenu njihovih energetskih svojstava. Nakon odabira referentnih zgrada iz fonda stambenih zgrada mogao bi se primijeniti pojednostavnjeni pristup procjeni energetskih svojstava referentnih zgrada.

Povezivanjem podataka prikupljenih odozdo prema gore (fizička svojstva zgrada, lokacija, energetska svojstva itd.) s podacima prikupljenima odozgo prema dolje (agregirani podaci o potrošnji različitih nositelja energije i potrošnji krajnje energije, nacionalni statistički podaci o praksama izgradnje zgrada itd.) može se poboljšati klasifikacija fonda stambenih zgrada. Procjene dobivene na temelju podataka prikupljenih odozdo prema gore mogu se usporediti s dostupnim podacima prikupljenima odozgo prema dolje kako bi se prilagodile pretpostavke i procjene.

Za potrebe članka 9. stavka 2. države članice moraju u svojim nacionalnim planovima obnove zgrada opisati izvore podataka i metodologiju koje primjenjuju pri određivanju značajki fonda stambenih zgrada i njegovih energetskih svojstava.

3.3.1.3.   Statističko uzorkovanje i ad hoc prikupljanje podataka

Ako podaci o energetskim svojstvima fonda stambenih zgrada iz energetskih certifikata ili drugih izvora podataka nisu dovoljno reprezentativni, pri klasifikaciji različitih segmenata zgrada mogu se primijeniti statističko uzorkovanje i ad hoc prikupljanje podataka. Novi podaci mogu se prikupljati kako bi se dopunili postojeći podaci ili pribavili određeni podaci koji nedostaju, primjerice o tipologijama, zemljopisnim područjima ili klimatskim zonama zgrada. Tehnike ekstrapolacije unatrag mogu pomoći da se na temelju novijih podataka i podataka o novim zgradama i trendovima rušenja izračuna primarna energija određenog segmenta zgrada u prethodnom razdoblju. Taj se pristup može primijeniti samostalno ili zajedno s postojećim podacima kako bi se potvrdili zaključci i ocijenila njihova vjerodostojnost.

Pri statističkom uzorkovanju preporučuje se imati preliminarni pregled fonda stambenih zgrada raščlanjenog na različite kategorije zgrada sa sličnim značajkama u smislu vrste, tipologije, lokacije, datuma izgradnje i/ili drugih značajki. U konačnom statističkom uzorku trebale bi biti zastupljene različite kategorije zgrada.

Prikupljene informacije mogu se unijeti u simulacijski model za procjenu energetskih svojstava zgrada. Rezultati se zatim mogu ekstrapolirati na cijeli fond zgrada na temelju početne klasifikacije. Mogu se također usporediti s dostupnim agregiranim podacima o energetskim svojstvima fonda zgrada. U tom je slučaju važno da primijenjeni pokazatelji odražavaju potrošnju energije obuhvaćenu Prilogom I. Direktivi o energetskim svojstvima zgrada (npr. isključeno je kuhanje).

3.3.2.   DRUGI KORAK: određivanje putanje i ključnih etapa za progresivno smanjenje prosječne primarne energije

Putanja se izražava kao smanjenje prosječne primarne energije od 1. siječnja 2020. do 2050. Na slici 14 prikazan je taj koncept. Prosječna primarna energija fonda stambenih zgrada 2020. služi kao referentna točka za ključne etape 2030., 2035., 2040., 2045. i 2050. U članku 9. stavku 2. utvrđuju se ključne etape koje treba ostvariti do 2030. i 2035., a cilj je smanjenje prosječne primarne energije za 16 % odnosno 20 – 22 %. U skladu s člankom 9. stavkom 2. države članice moraju utvrditi ključne etape za 2040., 2045. i 2050. u skladu s progresivnim smanjenjem prosječne primarne energije kako bi se do 2050. fond stambenih zgrada pretvorio u fond zgrada s nultim emisijama.

Image 14

Slika 14: Pregled putanje i ključnih etapa za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada

Osim prosječne primarne energije, države članice mogu izraditi dodatne pokazatelje primarne energije iz neobnovljivih i obnovljivih izvora te operativnih emisija stakleničkih plinova proizvedenih u kgCO2eq/(m2 god.) u skladu s člankom 9. stavkom 3. Primjenom tih dodatnih pokazatelja može se poboljšati praćenje dekarbonizacije opskrbe zgrada energijom i emisija stakleničkih plinova iz fonda stambenih zgrada te tako putanju uskladiti s nacionalnim ciljevima emisija i postojećim planovima za grijanje i hlađenje. Ako države članice odluče uključiti te dopunske pokazatelje u svoj pristup, ključne etape za te pokazatelje trebalo bi utvrditi za iste godine kao i za glavnu putanju (2030., 2035., 2040. itd.), kako je prikazano na slici 15.

Image 15

Slika 15: Ilustracija dopunskog pokazatelja emisija stakleničkih plinova za fond stambenih zgrada

3.3.2.1.   Prosječna primarna energija 2020.

U skladu s člankom 9. stavkom 2. prosječna primarna energija cijelog fonda stambenih zgrada mjerilo je za određivanje putanje za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada. Prosječna primarna energija stambenog fonda odnosi se na primarnu energiju fonda zgrada (u kWh/god.) i njegovu podnu površinu (m2) kako je opisano u jednadžbi u nastavku. Važno je podsjetiti da se ovdje ne primjenjuju izuzeća i isključenja iz polazne vrijednosti utvrđena u skladu s člankom 9. stavkom 6. u odnosu na nestambene zgrade. Polazna vrijednost stoga bi trebala uključivati sve zgrade stambenog fonda.

Formula

—

ukupna primarna energija: primarna energija fonda stambenih zgrada u kWh/(god.),

—

ukupno A: ukupna podna površina zgrada fonda stambenih zgrada u m2.

Za pribavljanje podataka potrebnih za izračun prosječne primarne energije fonda stambenih zgrada mogu se primijeniti različiti pristupi. Kako je opisano u PRVOM KORAKU o klasifikaciji fonda zgrada, države članice mogu koristiti kombinaciju podataka o pojedinačnim zgradama kao što su energetski certifikati, popisi, rezultati energetskih pregleda, podaci o mjerenju energije, istraživanja i ad hoc prikupljanja podataka te agregirani podaci dobiveni iz energetskih statističkih podataka ili zbirki podataka. Odabir pristupa uvelike ovisi o dostupnosti podataka.

Preporučuje se kombinacija različitih izvora podataka kako bi bili zastupljeni svi segmenti zgrada i kako bi se uzele u obzir sve krajnje potrošnje. Preporučuje se da metoda koju države članice primjenjuju za izračun prosječne primarne energije bude u skladu s energetskim svojstvima zgrada opisanima u Prilogu I. Direktivi o energetskim svojstvima zgrada. U tu bi svrhu države članice pri korištenju izmjerenih podataka trebale voditi računa o tome da su ti podaci ispravljeni s obzirom na klimu i ponašanje te usklađeni s energetskim svojstvima opisanima u Prilogu I. (npr. trebalo bi isključiti energiju koja se koristi za kuhanje).

Ako određivanje značajki fonda zgrada omogućuje da se za svaku stambenu zgradu utvrde pojedinačna primarna energija i podna površina, ukupna primarna energija fonda stambenih zgrada mogla bi se izračunati prema jednadžbi u nastavku.

Formula

—

PEU: primarna energija u kWh/(m2 god.),

—

A: podna površina zgrade u m2,

—

i: od 1 do N (ukupni broj stambenih zgrada).

U okviru drugog mogućeg pristupa izračunu ukupne primarne energije agregirani podaci o krajnjoj energiji fonda stambenih zgrada (npr. podaci Eurostata) koriste se u kombinaciji s nacionalnim faktorima primarne energije te se tako dobiva ukupna primarna energija fonda stambenih zgrada (u kWh/god.), kako je prikazano u nastavku.

Formula

—

E: krajnja energija po nositelju energije (u kWh/god.),

—

PEF: faktor primarne energije po nositelju energije.

Nakon što se izračuna ukupna primarna energija fonda stambenih zgrada, prosječna primarna energija može se dobiti tako da se ukupna primarna energija podijeli s ukupnom podnom površinom fonda stambenih zgrada ili s brojem zgrada.

Države članice moraju opisati korištene izvore podataka i primijenjenu metodologiju u svojim nacionalnim planovima obnove zgrada. Metodologija bi trebala biti dosljedna tijekom cijelog razdoblja provedbe i izvješćivanja kako bi se postigla dosljednost putanje i izvješćivanja o rezultatima. U planovima bi trebalo detaljno opisati sve prilagodbe metodologije tijekom vremena.

3.3.2.2.   Ključne etape i podciljevi

Odredbe članka 9. stavka 2. koje se odnose na nacionalnu putanju za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada mogu se podijeliti na dva zahtjeva:

1.

ostvarivanje cjelokupnih ključnih etapa za smanjenje prosječne primarne energije unutar rokova (npr. 16 % do 2030.); i

2.

ostvarivanje podcilja postizanja najmanje 55 % tog smanjenja (npr. 55 % smanjenja od 16 % do 2030.) obnovom 43 % zgrada s najlošijim svojstvima, uz navođenje broja zgrada ili podne površine koje treba obnoviti.

Dok se smanjenje prosječne primarne energije odnosi na cijeli fond stambenih zgrada, podcilj koji se mora postići konkretno obnovom odnosi se na 43 % zgrada s najlošijim svojstvima.

Image 16

Slika 16: Putanja za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada

Ukupna podna površina fonda stambenih zgrada promijenit će se zbog rušenja i novih zgrada izgrađenih nakon referentne godine 2020. Rušenjem nakon 2020. uklonit će se podna površina iz fonda zgrada, dok će se izgradnjom novih zgrada dodati podna površina. Uklanjanje i dodavanje podne površine zgrada dovest će do smanjenja i povećanja primarne energije u različitim omjerima. Te promjene podne površine i primarne energije utjecat će na prosječnu primarnu energiju cijelog fonda stambenih zgrada.

Međutim, rušenje zgrada i izgradnja novih zgrada ne mogu se smatrati mjerama obnove, a podcilj od 55 % mora se izričito „postići obnovom 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima”. Stoga se učinci rušenja zgrada s najlošijim svojstvima na prosječnu primarnu energiju ne mogu uzeti u obzir u kontekstu podcilja od 55 %.

Image 17

Slika 17: Fond zgrada s nultim emisijama 2050.

Ključne etape na putu prema postizanju fonda zgrada s nultim emisijama do 2050. odnose se na fond zgrada u cjelini; svaka pojedina zgrada ne mora postati zgrada s nultim emisijama definirana u članku 11. Nekoliko će čimbenika dugoročno pridonijeti postizanju fonda zgrada s nultim emisijama: progresivna obnova zgrada kako bi se poboljšala njihova energetska svojstva bit će ključan čimbenik, ali ulogu će imati i sveukupna dekarbonizacija energije kojom se opskrbljuju zgrade, posebno dekarbonizacija sustava grijanja, zajedno s daljnjom preobrazbom energetskih sustava i sociodemografskom dinamikom. Pri određivanju ključne etape za 2050. države članice trebale bi uzeti u obzir sve te čimbenike.

Pri određivanju dugoročnih ključnih etapa države članice mogle bi učinkovito koristiti nacionalne projekcije ili scenarije izrađene za nacionalne strategije dekarbonizacije, za nacionalne energetske i klimatske planove, za postizanje ciljeva u pogledu energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti, kao i za nacionalno utvrđene doprinose. Pretpostavke za putanju za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada trebale bi biti u skladu s temeljnim pretpostavkama iz scenarija iz nacionalnih energetskih i klimatskih planova, posebno s pretpostavkama koje se odnose na kombinaciju izvora energije (npr. faktori primarne energije). Time bi se postigla usklađenost nacionalnih strategija.

U skladu s člankom 9. stavkom 2. posljednjim podstavkom države članice mogu prilagoditi ključne etape za 2030. i 2035. ako je prosječni udio energije iz fosilnih goriva u stambenim zgradama manji od 15 % kako bi prosječna primarna energija cijelog fonda stambenih zgrada do 2030., a nakon toga svakih pet godina, bila jednaka ili manja od nacionalno utvrđene vrijednosti izvedene iz linearnog smanjenja prosječne primarne energije od 2020. do 2050., u skladu s pretvorbom fonda stambenih zgrada u fond zgrada s nultim emisijama.

3.3.2.3.   Prihvatljive mjere za smanjenje prosječne primarne energije fonda stambenih zgrada

Kako je prethodno objašnjeno, prihvatljive mjere razlikovat će se za dva podcilja koji pridonose ostvarivanju svake ključne etape. Podcilj od 45 % može se postići mjerama obnove zgrada i promjenama energetskih svojstava fonda zgrada zbog novih zgrada i rušenja. Podcilj od 55 % može se postići samo radovima na obnovi kojima se smanjuje prosječna primarna energija 43 % zgrada s najlošijim svojstvima. Mjere promjene ponašanja ne uračunavaju se ni u jedan podcilj.

Povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije utjecat će na primarnu energiju zgrade i stoga ga treba smatrati poboljšanjem energetskih svojstava fonda zgrada za opće ciljeve u skladu s člankom 9. stavkom 2. Ako prilagodbe faktora primarne energije ili faktora ponderiranja za nositelje energije dovedu do boljih izračunanih energetskih svojstava, države članice moraju Komisiji objasniti te promjene i dokazati da točno odražavaju stvarnu promjenu u kombinaciji izvora energije. O donesenim odlukama i izvorima podataka izvješćuje se s pomoću obrasca iz norme EN 17423 ili bilo kojeg dokumenta koji ga zamjenjuje. Očekuje se i da će dokumentirani faktori primarne energije za 2030. biti usklađeni s faktorima primijenjenima u nacionalnim klimatskim i energetskim planovima.

Stoga bi u prvom planu mjera za postizanje podcilja od 55 % (smanjenje od najmanje 55 % prosječne primarne energije mora se ostvariti obnovom 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima) trebale biti obnove kojima se poboljšavaju energetska svojstva u skladu s izračunima energetskih svojstava iz Priloga I. Direktivi o energetskim svojstvima zgrada (vidjeti TREĆI KORAK). To uključuje obnovu ovojnice zgrade i promjene tehničkih sustava zgrade, uključujući tehničku opremu za grijanje prostora, hlađenje prostora, ventilaciju, potrošnu toplu vodu, ugrađenu rasvjetu, automatizaciju i upravljanje zgradom, proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na lokaciji ili njihove kombinacije.

U skladu s člankom 9. stavkom 2. petim podstavkom u okviru svojeg rada na obnovi kako bi se postigli podciljevi države članice ne smiju nerazmjerno izuzeti stambene zgrade ili stambene samostalne uporabne cjeline zgrada za najam.

Ako se potrošnja primarne energije smanji obnovom zgrada pogođenih prirodnim katastrofama, te se uštede mogu uračunati u ciljeve koji se odnose na 43 % zgrada s najlošijim svojstvima. Državama članicama preporučuje se da prate broj zgrada ili podnu površinu obnovljenih zgrada pogođenih prirodnom katastrofom i smanjenje primarne energije zbog njihove obnove te da o tome izvijeste u okviru svojih nacionalnih planova obnove zgrada (članak 3.).

Dva prethodna odjeljka početna su točka za određivanje ciljanog puta i ključnih etapa koje treba ostvariti kako bi se smanjila prosječna primarna energija fonda stambenih zgrada u navedenim godinama. U skladu s člankom 9. stavkom 2. i u okviru ocjene nacionalnih planova obnove zgrada Komisija mora pratiti smanjenje prosječne primarne energije, uključujući broj zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrada ili podnu površinu 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima te prema potrebi dati preporuke. Stoga se preporučuje da države članice u okviru svojih nacionalnih planova obnove zgrada izvješćuju o učinku različitih provedenih mjera za smanjenje prosječne primarne energije fonda stambenih zgrada.

3.3.2.4.   Zahtjevi za izvješćivanje o putanji

U skladu s člankom 3. i člankom 9. stavkom 2. nacionalni planovi obnove zgrada država članica moraju uključivati primijenjenu metodologiju i korištene podatke za određivanje putanje, procjenu vrijednosti ključnih etapa, utvrđivanje 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima te broja zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrada ili podne površine koje treba obnoviti svake godine.

Na slici 18 prikazane su glavne stavke o kojima se izvješćuje kao dijelu nacionalnih putanja.

Image 18

Slika 18: Izvješćivanje o putanji za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada

3.3.2.5.   Procjena broja ili podne površine zgrada koje treba obnoviti kako bi se smanjila prosječna primarna energija

Procjena broja (ili podne površine) zgrada koje treba obnoviti ovisi o nizu varijabli kao što su fizičke značajke dijelova ciljanog fonda zgrada, njihove značajke (uporaba, vlasništvo, popunjenost itd.) i politike koje su uspostavljene ili će biti uspostavljene za obnovu tih zgrada.

Više je razmatranja koja se odnose na broj (ili podnu površina) zgrada koje treba obnoviti među 43 % zgrada s najlošijim svojstvima da bi se postigao podcilj opisan u TREĆEM KORAKU.

Kako bi broj (ili podna površina) drugih zgrada koje treba obnoviti pridonio ukupnom cilju, države članice trebale bi razmotriti koji radovi na obnovi pridonose preostalom dijelu ciljne vrijednosti. To je usko povezano s pretpostavkama za putanju koje se odnose na druge čimbenike kao što su dekarbonizacija opskrbe zgrade energijom i promjene energetskih svojstava fonda zgrada zbog novih zgrada i rušenja itd. (vidjeti odjeljak 2.3.2.2.). Države članice stoga moraju procijeniti broj (ili podnu površinu) zgrada koje treba obnoviti za preostali dio ukupnih ključnih etapa u skladu s pretpostavkama i procjenama iz njihovih analiza za unapređenje fonda zgrada u fond zgrada s nultim emisijama do 2050.

3.3.3.   TREĆI KORAK: određivanje podcilja ostvarivanja najmanje 55 % smanjenja prosječne primarne energije obnovom 43 % zgrada s najlošijim svojstvima

3.3.3.1.   Određivanje praga za 43 % zgrada s najlošijim svojstvima

Kako bi se utvrdilo 43 % zgrada s najlošijim svojstvima, preporučuje se da se stambene zgrade koje se 2020. nalaze u fondu rangiraju prema energetskim svojstvima izmjerenima prema potrebnoj primarnoj energiji (kWh/(m2 god.)). Zatim se može odrediti prag za utvrđivanje 43 % fonda stambenih zgrada koje se nalaze na dnu. Taj se prag može izračunati na temelju broja zgrada ili ukupne podne površine. Zgrade se mogu rangirati stvaranjem distribucije učestalosti ili analizom pojedinačnih podatkovnih točaka. Kad je riječ o distribuciji učestalosti, raspon primarne energije (npr. 0 – 500 kWh/(m2 god.)) dijeli se na određene intervale ili razrede. Svaki razred predstavlja utvrđeni raspon (npr. razred 1 za raspon od 0 do 19 kWh/(m2 god.), razred 2 za raspon od 20 do 39 kWh/(m2 god.) itd.). Zgrade se zatim razvrstavaju u te razrede na temelju primarne energije te se izračunava učestalost zgrada ili podna površina unutar svakog razreda.

Ako se prag izračunava prema broju zgrada, zgrade s najlošijim svojstvima računaju se počevši od zgrade s najgorim energetskim svojstvima sve dok se ne dosegne 43 % ukupnog broja zgrada, kako je prikazano na slici 19 (fiktivni fond stambenih zgrada koji čini 25 zgrada). Energetska svojstva, izražena kao primarna energija (kWh/(m2 god.)), za zgradu koja slijedi odmah nakon ciljne vrijednosti od 43 % određuju prag od 43 % zgrada s najlošijim svojstvima. Sve stambene zgrade s energetskim svojstvima koja su lošija od tog praga bit će dio 43 % zgrada s najlošijim svojstvima.

Image 19

Slika 19: 43 % zgrada s najlošijim svojstvima iz fonda stambenih zgrada

Pristup u okviru kojeg se prag utvrđuje prema podnoj površini zgrada odgovara metodi primijenjenoj za utvrđivanje praga prema broju zgrada. Podna površina rangira se počevši od zgrade s najlošijim svojstvima sve dok se ne dosegne 43 % ukupne podne površine. Nakon što se premaši 43 % podne površine, primarna energija sljedeće zgrade određuje prag (u kWh/(m2 god.)) za 43 % zgrada s najlošijim svojstvima.

Odabir broja zgrada ili podne površine može dovesti do toga da se dijelovi fonda stambenih zgrada različito utvrde kao manji ili veći. Kad se za utvrđivanje 43 % zgrada s najlošijim svojstvima koristi podna površina, uzima se u obzir veličina zgrade, ali korištenje broja zgrada može dovesti do prekomjerne zastupljenosti malih zgrada (čiji potencijal za obnovu može biti ograničen). Državama članicama savjetuje se da ocijene dostupnost podataka i značajke svojeg fonda stambenih zgrada, kao što su raščlamba na jednoobiteljske i višeobiteljske zgrade (po broju ili podnoj površini) te prosječna veličina zgrada u svakoj skupini. Na temelju tih informacija trebalo bi utvrditi prikladan pristup određivanju skupa od 43 % zgrada s najlošijim svojstvima (na temelju broja zgrada ili podne površine) koje imaju najveći potencijal za uštedu energije i obnovu.

Pri izradi novog nacionalnog plana obnove zgrada (nakon prvog plana, čiji je nacrt potrebno izraditi do 31. prosinca 2025., a konačnu verziju do 31. prosinca 2026.) sastav zgrada u kategoriji 43 % zgrada s najlošijim svojstvima može se promijeniti zbog poboljšanja fonda zgrada ostvarenih obnovama na temelju članka 9. stavka 2. Stoga se preporučuje da države članice prilagode rangiranje u skladu s ažuriranim sastavom 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima.

Sljedeći izračun može se upotrebljavati kako bi se procijenio potreban doprinos obnove 43 % zgrada s najlošijim svojstvima svakoj ključnoj etapi:

Formula

—

podcilj za zgrade s najlošijim svojstvima: smanjenje prosječne primarne energije obnovom 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima u kWh/god.,

—

PEU2020: primarna energija u kWh/(m2 god.) 2020.,

—

A: podna površina zgrade u m2,

—

i: od 1 do N (ukupni broj stambenih zgrada).

3.3.3.2.   Procjena broja ili podne površine zgrada za postizanje svakog podcilja

U skladu s člankom 9. stavkom 2. države članice moraju utvrditi broj ili podnu površinu stambenih zgrada i stambenih samostalnih uporabnih cjelina zgrada koje treba godišnje obnoviti, uključujući one iz 43 % zgrada s najlošijim svojstvima.

Nekoliko različitih varijabli može znatno utjecati na procjenu te brojke. Primjerice, pretpostavke o energetskim svojstvima zgrada prije obnove (npr. 150 kWh/(m2 god.) u odnosu na 500 kWh/(m2 god.)) te opseg (ili dubina) obnove mogu dovesti do vrlo različitih procjena broja ili podne površine zgrada koje bi trebalo obnoviti kako bi se postigao podcilj. U okviru pojednostavljenog pristupa promjenom planirane dubine obnove s 30 % na 60 % prepolovit će se procijenjeni broj zgrada koje treba obnoviti.

Stoga se preporučuje da države članice uzmu u obzir višestruke čimbenike povezane s fizičkim značajkama zgrada, drugim posebnim obilježjima (npr. popunjenost i vlasničke strukture) i očekivanim učinkom mjera politike (te potrebnim resursima) predviđenim za poticanje obnove stambenih zgrada.

Na kategorizaciju zgrada mogu utjecati i dodatni ciljevi, kao što je cilj da se u planu obnove nerazmjerno ne izuzimaju stambene zgrade ili stambene samostalne uporabne cjeline zgrada za najam u skladu s člankom 9. stavkom 2. ili da se zaštite ranjiva kućanstva. Kako bi se bolje usmjerile mjere politike, moglo bi biti korisno razlikovati ranjiva kućanstva unutar skupine zgrada u kojima stanuju vlasnici. To je u skladu s namjerom članka 17. stavka 18., kojim se propisuje da financijski poticaji država članica moraju prvenstveno biti usmjereni na ranjiva kućanstva, osobe pogođene energetskim siromaštvom i osobe koje žive u socijalnim stanovima, u skladu s člankom 24. Direktive (EU) 2023/1791.

Preporučuje se da države članice provedu detaljnu studiju značajki 43 % zgrada s najlošijim svojstvima i dodatnih posebnih čimbenika te istodobno razviju politike i mjere za poticanje planiranih obnova. Analizom tih aspekata i načina na koji su povezani može se dobiti sveobuhvatnija i točnija procjena broja ili podne površine zgrada koje je treba obnoviti kako bi se postigao podcilj.

3.3.4.   ČETVRTI KORAK: donošenje mjera politike za smanjenje prosječne primarne energije

Države članice imaju diskrecijsko pravo odabrati instrumente politike kako bi ispunile zahtjeve iz članka 9. stavka 2. i provele mjere obnove te tako ostvarile potrebno smanjenje prosječne primarne energije. U članku 9. stavku 2. kao primjeri mogućih instrumenata i mjera politike izričito se navode minimalni standardi energetskih svojstava, tehnička pomoć i mjere financijske potpore. Na slici 20 prikazan je pregled tih mjera.

Image 20

Slika 20: Mjere politike za potrebno smanjenje prosječne primarne energije

U skladu s člankom 9. stavkom 2. države članice ne smiju nerazmjerno izuzeti od radova na obnovi stambene zgrade ili stambene samostalne uporabne cjeline zgrada za najam. Stoga bi se trebale pobrinuti da se radovi na obnovi i koristi pravedno raspodjele između zgrada za najam i zgrada u kojima stanuju vlasnici. Kombinacija politika, uključujući mjere kao što su minimalni standardi energetskih svojstava, financijska potpora i tehnička pomoć, trebala bi biti osmišljena tako da se zadovolje posebne potrebe obaju segmenata i pruže mehanizmi za pravednu raspodjelu koristi. Ako se glavnom mjerom politike ne rješavaju izričito pitanja suprotstavljenih interesa, trebalo bi provesti dodatne mjere kako bi se prevladale sve preostale prepreke.

U sljedećim odjeljcima opisani su primjeri mjera politike koje države članice mogu provesti kako bi ostvarile potrebna smanjenja prosječne primarne energije fonda stambenih zgrada i istodobno omogućile pravednu raspodjelu koristi.

3.3.4.1.   Minimalni standardi energetskih svojstava za stambene zgrade

Države članice mogu koristiti program minimalnih standarda energetskih svojstava kako bi potaknule obnovu stambenih zgrada i ispunile zahtjeve iz članka 9. stavka 2. U skladu s člankom 2. točkom 4. „minimalni standardi energetskih svojstava” su pravila kojima se zahtijeva da postojeće zgrade ispune određeni zahtjev u pogledu energetskih svojstava u okviru opsežnog plana obnove za fond zgrada ili u određenoj pokretačkoj točki povezanoj s tržištem. Pokretačke točke uključuju prodaju, najam, donaciju ili promjenu namjene u katastru ili zemljišnim knjigama, u određenom razdoblju ili do određenog datuma, a sve te točke pokreću obnovu postojećih zgrada Na državama je članicama da odaberu mogućnosti osmišljavanja i područje primjene svakog programa minimalnih standarda energetskih svojstava za fond stambenih zgrada.

Nekoliko država članica EU-a te druge regije izvan EU-a već koriste program minimalnih standarda energetskih svojstava za fond stambenih zgrada u različitim kontekstima i s različitim značajkama (11). Ako države članice također žele provesti minimalne standarde energetskih svojstava za stambene zgrade, moraju odrediti udio ciljne vrijednosti koji žele postići tim instrumentom politike i podskup zgrada koje će biti obuhvaćene programom minimalnih standarda energetskih svojstava (npr. sve zgrade s najlošijim svojstvima ili samo zgrade s doista najlošijim svojstvima (energetski certifikat razreda G ili razredi F i G)). Države članice mogu se odlučiti i za provedbu minimalnih standarda energetskih svojstava za određeni podsegment fonda stambenih zgrada, kao što su iznajmljene nekretnine ili iznajmljene višeobiteljske zgrade u određenoj dobnoj skupini. Zasebni programi za strukturno slabe regije u državama članicama mogu se koristiti za poboljšanje pravedne raspodjele radova na obnovi i njihovih koristi. Općenito, prikladnost instrumenata politike za različite segmente stambenog fonda povećat će se razmjerno temeljitosti analize fonda zgrada i njegovih segmenata u TREĆEM KORAKU. Na temelju tih odluka države članice mogu utvrditi prag unutar odabranog segmenta za one zgrade s najlošijim svojstvima koje moraju ispuniti zahtjev u pogledu minimalnih standarda energetskih svojstava do određenog datuma. Pri utvrđivanju pragova i stambenih zgrada koje moraju postići usklađenost s minimalnim standardima energetskih svojstava može se primijeniti pristup koji je sličan koracima za nestambene zgrade. Sve regulatorne mjere, kao što je program minimalnih standarda energetskih svojstava, trebalo bi poduprijeti poticajnim okvirom kako bi se omogućile djelotvorna provedba te pravedna raspodjela troškova i koristi. U načelu se značajke poticajnog okvira za minimalne standarde energetskih svojstava za nestambene zgrade mogu primijeniti i na stambene zgrade jer su potrebne posebne mjere za rješavanje pitanja i zaštitu najmoprimaca i ranjivih skupina u oba segmenta zgrada.

Financijski poticaji i tehnička pomoć ključni su za svaki poticajni okvir te za provedbu odredaba koje se odnose na fond stambenih zgrada. Ti se aspekti pojedinačno razmatraju u odjeljcima u nastavku.

3.3.4.2.   Financijska potpora (12)

Većina država članica EU-a donijela je programe financijske potpore kako bi potaknula obnovu zgrada. U brojnoj literaturi istaknuti su primijenjeni pristupi, inovativne strategije i najbolji primjeri iz prakse u tom području (13).

Financijska potpora trebala bi biti poticaj za rano djelovanje jer bi se vlasnike zgrada potaknulo da dovrše obnovu prije ključnih etapa navedenih u utvrđenoj putanji.

S obzirom na to da se člankom 9. stavkom 2. propisuje podcilj za obnovu zgrada s najlošijim svojstvima i uzimajući u obzir snažnu vezu između članka 9. i članka 17. Direktive, sljedeći se odjeljci odnose na strategije financiranja za (a) zgrade s najlošijim svojstvima, (b) ranjive skupine i (c) mehanizme koji se temelje na svojstvima.

3.3.4.3.   Financijska potpora za obnovu zgrada s najlošijim svojstvima

Financijska potpora može se dodijeliti kako bi se potaknula obnova zgrada s najlošijim svojstvima. Vrsta javne potpore može se razlikovati. Primjerice, može biti u obliku niskokamatnog ili beskamatnog kredita, bonusa za otplatu kojim se smanjuje iznos kamata koje je potrebno otplatiti i time skraćuje trajanje kredite ili porezne olakšice. Razina potpore može se također razlikovati i osmisliti kao bonus povrh postojećih programa potpore ili za potpuno financiranje obnove odabranih zgrada s najlošijim svojstvima u vlasništvu energetski siromašnih kućanstava.

Kako bi ispunili uvjete za potporu, vlasnici zgrada trebali bi dostaviti dokaze da je njihova nekretnina među 43 % zgrada s najlošijim svojstvima. To se može najjednostavnije potvrditi predočenjem valjanog energetskog certifikata. Države članice mogu slobodno odrediti druge kriterije prihvatljivosti. Primjeri uključuju stavljanje u prvi plan zgrada izgrađenih u određenim godinama ili razdobljima, uz dodatne čimbenike kao što su neobnovljene ovojnice zgrada (ili njihovi dijelovi), starost sustava grijanja na fosilna goriva ili noviji podaci o izmjerenoj potrošnji energije.

3.3.4.4.   Financijska potpora ranjivim skupinama za obnovu zgrada

Postoji preklapanje između zgrada s najlošijim svojstvima i zgrada s ranjivim kućanstvima, uključujući kućanstva pogođena energetskim siromaštvom. Kako bi se pružila izravna financijska potpora onima kojima je potrebna i obnovile zgrade s najlošijim svojstvima, programi potpore mogu se osmisliti posebno za tu ciljnu skupinu.

U praksi se tim programima potpore često pokriva visok udio troškova. Vidjeti, primjerice, irski program Energetski bolji i topliji domovi, slovenski program ZERO500, znatnu potporu koju škotska vlada pruža u okviru Fonda za grijanje socijalnih stanova s nultom neto stopom emisija kako bi se ispunio škotski standard energetske učinkovitosti za socijalne stanove te baskijsku jedinstvenu kontaktnu točku Opengela, koja daje kredite za pokrivanje do 100 % troškova obnove. Općenito, što je niža razina dohotka ranjivog kućanstva, to bi potpora trebala biti viša.

Socijalni fond za klimatsku politiku (14), koji je uspostavljen zajedno sa sustavom trgovanja emisijama od izgaranja goriva u zgradama, cestovnom prometu i dodatnim sektorima (ETS 2), državama članicama omogućuje da osmisle mjere potpore od kojih izravnu korist imaju ranjive skupine. Posebno je osmišljen za usmjeravanje ulaganja u obnovu zgrada u kojima stanuju te skupine, uz druge mjere i ulaganja u građevinskom i prometnom sektoru. Zgrade s najlošijim svojstvima i ranjiva kućanstva često su različito raspoređeni u različitim regijama država članica. Javna tijela na nacionalnoj i regionalnoj razini trebala bi voditi računa o tome da ranjiva kućanstva imaju na raspolaganju dostatnu potporu za obnovu svojih zgrada, bez obzira na to jesu li povezane s minimalnim standardima energetskih svojstava ili nisu. Središnja tijela trebala bi pružiti veću potporu regijama s većim udjelom zgrada s najlošijim svojstvima i ranjivih kućanstava. Tehnička potpora središnjih kontaktnih točaka (jedinstvene kontaktne točke) može imati ključnu ulogu u pravednoj raspodjeli dostupne financijske potpore.

U smjernicama o članku 17. (Prilog 2.) dodatno je pojašnjena potpora ranjivim kućanstvima.

Osim toga, mogao bi se uspostaviti namjenski program financiranja za obnovu zgrada socijalnih stanova s najlošijim svojstvima, bez obzira na to jesu li povezane s minimalnim standardima energetskih svojstava ili nisu. To je posebno korisno ako zgrade socijalnih stanova u državi članici imaju niža energetska svojstva u usporedbi s drugim zgradama s ranjivim kućanstvima.

3.3.4.5.   Programi potpore koji se temelje na svojstvima

Financijska potpora sama po sebi ne jamči provedbu poboljšanja energetskih svojstava. Zbog toga se člankom 17. stavkom 14. propisuje da su države članice dužne povezati financijske mjere s ciljanim ili ostvarenim poboljšanjima energetskih svojstava utvrđenima na temelju jednog ili više kriterija navedenih u tom stavku. To se može postići osmišljavanjem programa koji su, primjerice, povezani s mjerama utvrđenima u putovnici za obnovu ili programa koji uključuju provjeru vjerodostojnosti mjerenjem potrošnje energije prije i nakon radova. Osim toga, provedbom natječaja za uštedu energije mogla bi se razviti povoljna rješenja za obnovu s obzirom na troškove i koristi ako projekti kojima se ostvaruju najveće uštede po najnižoj cijeni ispunjavaju uvjete za dodatnu potporu. Za te bi programe bilo potrebno barem minimalno praćenje nakon intervencije.

U skladu s člankom 9. stavkom 4. točkom (c) prednost bi trebalo dati dubinskim obnovama koje se temelje na svojstvima i dodatno pospješuju nadogradnje u zgrade koje će odolijevati budućim promjenama, kao što su nadogradnje navedene u putovnici za obnovu. Taj pristup pomaže u sprečavanju učinaka ovisnosti te dovodi do dugoročne energetske učinkovitosti i održivosti.

Kako bi se djelomično riješio problem suprotstavljenih interesa, s pomoću naknada za modernizaciju koja se temelji na svojstvima mogla bi se uravnotežiti povećanja najamnine koja su rezultat obnove tako da ih se ograniči i da se istodobno najmoprimcima zajamče koristi od poboljšanja. Istodobno bi zahvaljujući tim naknadama vlasnici nekretnina imali stabilan izvor prihoda za refinanciranje troškova obnove (vidjeti npr. naknadu za energetska svojstva poznatu kao EPV (15) u Nizozemskoj). Drugi način rješavanja problema suprotstavljenih interesa jest raspodjela troškova određivanja cijena CO2 između najmoprimaca i najmodavaca na temelju energetskih svojstava zgrade (kao u Njemačkoj). Tim se pristupom obje strane potiču na ulaganje u poboljšanje energetskih svojstava.

3.3.4.6.   Tehnička pomoć

Člankom 18. propisuje se da su države članice dužne uspostaviti i široko uvesti jedinstvene kontaktne točke kako bi pomogle vlasnicima zgrada da poboljšaju energetska svojstva svojih zgrada.

Smjernice o člancima 21., 22. i 24. Direktive o energetskoj učinkovitosti (16) sadržavaju pojašnjenja o uspostavi i ulozi tih jedinstvenih kontaktnih točaka, posebno u odjeljku 5.3. „Jedinstvena kontaktna točka za pružanje tehničkih, administrativnih i financijskih savjeta o energetskoj učinkovitosti – članak 22. stavci 4., 5. i 6.” i odjeljku 6.5. „Poticanje pružanja tehničke pomoći i uvođenje poticajnog financiranja i financijskih instrumenata – članak 24. stavak 3. točka (d)”.

Osim toga, Komisija će objaviti smjernice za razvoj tih jedinstvenih kontaktnih točaka koje se odnose na ključna politička pitanja za javna tijela, u skladu s člankom 22. stavkom 6. Direktive o energetskoj učinkovitosti i člankom 18. stavkom 1. Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

U odjeljcima u nastavku ističu se samo neki posebni aspekti relevantni za provedbu članka 9. stavka 2.

Kako bi se djelotvorno provele mjere politike kao što su programi minimalnih standarda energetskih svojstava i financijska pomoć usmjerila na zgrade u kojima stanuju ranjive skupine, jedinstvene kontaktne točke trebale bi se prvenstveno baviti pružanjem ciljane potpore. Ti bi centri trebali nuditi specijaliziranu pomoć kako bi se zadovoljile jedinstvene potrebe tih posebnih skupina i omogućio ravnopravan pristup resursima i smjernicama.

Kako bi bile djelotvorne i kako bi se različitim društvenim skupinama olakšao pristup, jedinstvene kontaktne točke ne bi trebale djelovati isključivo na internetu, nego bi trebale biti uspostavljene i kao fizički savjetodavni centri.

Jedinstvene kontaktne točke imaju ključnu ulogu u podupiranju mjera politike koje se provode u okviru obnove. Primjerice, ako su programima minimalnih standarda energetskih svojstava obuhvaćeni segmenti do kojih je teško doprijeti, kao što su velike stambene zgrade u suvlasništvu, vlasnici zgrada morat će ubrzati i pojednostavniti odluke o obnovi. U tom bi postupku posebno korisna pomoć bilo pružanje stručnih savjeta i imenovanje središnjeg koordinatora.

Slično tome, jedinstvene kontaktne točke mogle bi biti namijenjene pružanju pomoći ranjivim kućanstvima i usmjeravati ih na financijsku potporu za aktivnosti obnove.

Putovnice za obnovu prilagođeni su plan za dubinsku obnovu zgrada provedbom utvrđenog broja koraka. Još su jedan važan instrument za pružanje savjetodavne i tehničke pomoći vlasnicima stambenih zgrada. Direktivom o energetskim svojstvima zgrada uvode se zajednički okvir za putovnice za obnovu u članku 12. i Prilog VIII. te dodatne odredbe za promicanje njihove upotrebe. Za više pojedinosti o putovnicama za obnovu vidjeti posebne smjernice u Prilogu 4.

3.3.4.7.   Praćenje učinka

U skladu s člankom 3. stavkom 5. i člankom 9. stavkom 2. Komisija će ocijeniti nacionalne planove obnove zgrada, izričito uzimajući u obzir ciljeve smanjenja prosječne primarne energije 2030., 2035., 2040., 2045. i 2050. Komisija će ocijeniti i je li ciljni udio postignut u 43 % stambenih zgrada s najlošijim energetskim svojstvima. Ocjena prvog nacionalnog plana obnove zgrada uzet će se u obzir pri preispitivanju Direktive, koje Komisija mora provesti do 31. siječnja 2028. u skladu s člankom 28. U skladu s člankom 28., ako ocjena Direktive i povezanog zakonodavstva pokaže da nije vjerojatno da će se politikama i mjerama navedenima u planovima postići ciljevi, uključujući one iz članka 9. stavka 2. za fond stambenih zgrada, Komisija će razmotriti predlaganje obveznih minimalnih standarda energetskih svojstava za cijeli fond zgrada.

Kako bi se pratio učinak mjera politike na napredak u odnosu na putanju za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada, nužno je pratiti nekoliko dodatnih aspekata: broj obnovljenih zgrada i energetsko poboljšanje ostvareno obnovom, socijalne učinke provedenih minimalnih standarda energetskih svojstava i druge ključne varijable kao što su stope obnove, opseg i dubina obnove te kombinacija izvora energije u zgradama.

Države članice moraju voditi računa o tome da se poboljšanja energetskih svojstava pojedinačnih zgrada ne računaju više puta. Poboljšanja bi trebalo jasno pripisati određenom instrumentu politike. Ako se obnova temelji na više instrumenata politike, poboljšanja energetskih svojstava trebalo bi razmjerno pripisati svakom instrumentu.

Oslanjanje na podatke iz nacionalnih baza podataka o energetskim svojstvima zgrada iz članka 22. moglo bi pomoći pri praćenju napretka u odnosu na putanju. Podaci objedinjeni u bazi podataka koju je razvila svaka država članica mogu pomoći u praćenju ukupnog smanjenja prosječne primarne energije cijelog fonda stambenih zgrada.

Za praćenje postizanja ciljeva u segmentu zgrada s najlošijim svojstvima preporučuje se pristup odozdo prema gore, npr. korištenjem registara energetskih certifikata ili sustava samoizvješćivanja. Redovito ažurirani ili novi energetski certifikati izdani nakon značajne obnove u skladu s člankom 20. mogu biti važni pri praćenju poboljšanja energetskih svojstava određenih segmenata fonda zgrada, posebno zgrada s najlošijim svojstvima.

Kako bi se bolje iskoristile povratne informacije o politikama za buduće oblikovanje politika, svakako se preporučuje da se godišnje prati učinak pojedinačnih mjera iz kombinacije politika provedenih u skladu s člankom 9. stavkom 2. Naknadno se mogu koristiti za ispunjavanje širih obveza izvješćivanja, npr. na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 (Uredba o upravljanju), te se mogu oblikovati tako da budu u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive (EU) 2023/1791.

Ako se minimalni standardi energetskih svojstava koriste kao dio kombinacije politika za progresivnu obnovu fonda stambenih zgrada, države članice moraju uvesti mehanizam praćenja za evaluaciju učinka minimalnih standarda energetskih svojstava u skladu s člankom 9. stavkom 7. Osim praćenja postizanja ciljeva, u skladu s člankom 9. stavkom 4. točkom (e) države članice moraju pratiti socijalne učinke, posebno na najranjivije skupine. To može uključivati praćenje smanjenja troškova energije za kućanstva, posebno kućanstva s niskim prihodima (uz praćenje stope energetskog siromaštva), postotka ranjivih kućanstava ili kućanstava s niskim prihodima koja imaju koristi od obnove i provedbe analiza socijalnih troškova i koristi referentnih projekata obnove.

(1)   Direktiva (EU) 2024/1275.

(2)  Za više pojedinosti o obvezama za javne zgrade na temelju Direktive o energetskoj učinkovitosti vidjeti Smjernice o potrošnji energije u javnom sektoru, obnovi javnih zgrada i javnoj nabavi (članci 5., 6. i 7.).

(3)   https://episcope.eu/welcome/.

(4)  Kako je predloženo ovdje na temelju cjelovitog istraživanja koje je provela Njemačka.

(5)  Treba imati na umu da sve te kategorije opisuju zgrade uslužnog sektora, a fond nestambenih zgrada može imati druge kategorije s manjim brojem zgrada, uključujući prometne, industrijske i poljoprivredne zgrade.

(6)  Grafikoni su prikaz fiktivnog fonda nestambenih zgrada. Kategorija 1 ima 25 zgrada, dok kategorija 2 ima 20 zgrada.

(7)  Sustav izdavanja dozvola najmodavcima iziskuje da vlasnici zgrada koji iznajmljuju nestambene nekretnine podnesu zahtjev za izdavanje dozvole za iznajmljivanje zgrade.

(8)  Države članice mogu izraditi unaprijed određeni popis mjera, uključujući potencijalno ostvareno energetsko poboljšanje ako se provede svaka pojedina mjera. Na primjer, procjenjuje se da bi se zamjenom prozora s jednostrukim staklom prozorima s trostrukim staklom ostvarila ušteda energije od x %.

(9)  Ako se izuzeće temelji na nepovoljnoj procjeni troškova i koristi, države članice zahtijevaju da se za izuzetu zgradu provedu barem one pojedinačne mjere obnove za koje je procjena troškova i koristi povoljna.

(10)  Reprezentativni skup podataka odražava značajke cijelog fonda stambenih zgrada i, primjerice, relativni udio različitih kategorija zgrada s obzirom na starost, veličinu, klimatsku regiju itd.

(11)  Za detaljan sažetak prethodnih i postojećih praksi vidjeti Minimalne standarde energetskih svojstava u stambenom sektoru.

(12)  Kad je to primjenjivo, financijska potpora mora biti u skladu s pravilima o državnim potporama. Za energetsku učinkovitost zgrada vidjeti posebno članak 38.a Uredbe Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o proglašenju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora, SL L 187, 26.6.2014., str. 1., i odjeljak 4.2. Komunikacije Komisije – Smjernice o državnim potporama za klimu, zaštitu okoliša i energiju za 2020., SL C 80, 18.2.2022., str. 1.

Vidjeti i standardni predložak „Obnova” dostupan na poveznici: Standardni predlošci Mehanizma za oporavak i otpornost – Europska Komisija.

(13)   https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/a3032517-c761-11ec-b6f4-01aa75ed71a1/language-hr; https://ibroad2epc.eu/portfolio-items/enhancing-incentives-through-ibroad2epc/; https://www.bpie.eu/wp-content/uploads/2021/03/OurBuildings-Long-term-renovation-strategies-report_final.pdf; https://energy.ec.europa.eu/system/files/2022-12/SWD-Analysis-of-2020-LTRS.PDF.

(14)   https://climate.ec.europa.eu/eu-action/eu-emissions-trading-system-eu-ets/social-climate-fund_en#:~:text=Social%20Climate%20Fund.%20Video%20explainer:%20the%20EU%20Emission.

(15)   https://www.rvo.nl/onderwerpen/energieprestatievergoeding.

(16)  Preporuka Komisije (EU) 2024/2481 o smjernicama za tumačenje članaka 21., 22. i 24. Direktive (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na odredbe koje se odnose na potrošače, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=OJ%3AL_202402481.

PRILOG 2.

„

Obavijesti Komisije sa smjernicama o novim ili znatno izmijenjenim odredbama preinačene Direktive (EU) 2024/1275 o energetskim svojstvima zgrada

Financijski poticaji, vještine i tržišne prepreke (članak 17.) te jedinstvene kontaktne točke (članak 18.)

SADRŽAJ

1.

 Uvod 52

2.

 Prepreke obnovi, financijski instrumenti i dostupnost financiranja (članak 17. stavci od 2. do 9. te stavci 11. i 13.) 54

2.1.

 Područje primjene i ciljevi zahtjeva 54

2.2.

 Odabir mjera politike za ispunjavanje zahtjeva 57

2.2.1.

 Omogućavanje financiranja i financijskih alata te promicanje kreditnih proizvoda za obnovu zgrada 57

2.2.2.

 Rješavanje problema suprotstavljenih interesa 57

2.2.3.

 Suvlasničke strukture 58

2.2.4.

 Administrativna složenost, nesigurnost i kašnjenja u planiranju energetskih obnova 60

2.2.5.

 Pristupačnost: jednostavni i racionalizirani zahtjevi te postupci za primanje potpore 60

2.2.6.

 Pristupačnost: lako dostupne informacije o mogućnostima financiranja 62

3.

 Upotreba financiranja (članak 17. stavak 12. i stavci od 14. do 16.) 63

3.1.

 Područje primjene i ciljevi zahtjeva 63

3.2.

 Odabir mjera politike za ispunjavanje zahtjeva 65

3.2.1.

 Povezivanje financijskih mjera s ciljanim ili ostvarenim uštedama energije i poboljšanjima 65

3.2.2.

 Veća potpora dubinskim obnovama i većim programima 65

3.2.3.

 Potpora za osposobljavanje i izgradnju kapaciteta 67

4.

 Socijalna pravednost (članak 17. stavak 3. i stavci od 17. do 19.) 67

4.1.

 Područje primjene i ciljevi zahtjeva 67

4.2.

 Odabir mjera politike za ispunjavanje zahtjeva 68

4.2.1.

 Pružanje veće potpore vlasnicima zgrada manjih financijskih mogućnosti 68

4.2.2.

 Otklanjanje rizika od deložacije radi renovacije i dvojbi vlasnika i najmoprimaca 69

5.

 Jedinstvene kontaktne točke (članak 18. i članak 19. stavak 3.) 72

5.1.

 Uvod: područje primjene, pravni kontekst i kontekst politika 72

5.2.

 Relevantne definicije i pojmovi 73

5.3.

 Dostupnost jedinstvenih kontaktnih točaka na državnim područjima 73

5.3.1.

 Geografska pokrivenost 74

5.3.2.

 Kombiniranje internetskih i fizičkih pristupa 75

5.4.

 Poziv u jedinstvenu kontaktnu točku 76

Dodatak I.:

 Drugi dokumenti Komisije relevantni za prenošenje članka 17. Direktive EU/2024/1275 34

1.   UVOD

U ovom su dokumentu navedene smjernice i preporuke o člancima 17. i 18. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada („preinačena Direktiva o energetskim svojstvima zgrada”) (1).

U članku 17. utvrđuju se zahtjevi za financijski okvir za potporu poboljšanjima energetskih svojstava zgrada. Cilj je tog financijskog okvira optimalno ukloniti prepreke energetskoj obnovi zgrada. Taj se cilj odražava u prvom stavku članka, u kojem se navodi da „države članice osiguravaju odgovarajuće financiranje, potporne mjere i druge instrumente kojima se može pridonijeti uklanjanju tržišnih prepreka radi osiguravanja potrebnih ulaganja utvrđenih u njihovim nacionalnim planovima obnove zgrada kako bi se do 2050. provela pretvorba njihova fonda zgrada u zgrade s nultim emisijama.”

Državama članicama savjetuje se oslanjanje na postupak pripreme nacionalnih planova obnove zgrada radi:

—

utvrđivanja takvih prepreka, gospodarskih i negospodarskih, te procjene najboljih načina za njihovo uklanjanje financijskim instrumentima i drugim vrstama regulatornih te neregulatornih mjera, među ostalim: (i) „politikama i mjerama”  (2); (ii) „javnim ulaganjima” i (iii) „proračunskim izvorima”  (3),

—

jamčenja da ulaganja za koja se procjenjuje da će se provesti do 2030., 2040. i 2050. odgovaraju ukupnim potrebama za ulaganjima (4).

Kad je riječ o financijskim instrumentima, u članku 17. stavku 6. navodi se i da „države članice na najbolji troškovno učinkovit način koriste nacionalno financiranje i financiranje dostupno na razini Unije, posebno u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, Socijalnog fonda za klimatsku politiku, fondova kohezijske politike, programa InvestEU, prihoda od dražbovne prodaje emisijskih jedinica na temelju Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (31) i drugih izvora javnog financiranja. Ti se izvori financiranja upotrebljavaju dosljedno kako bi se do 2050. uspostavio fond zgrada s nultim emisijama.” U skladu s tim stavkom države članice moraju zajamčiti da udio nacionalnog financiranja (nacionalni proračun) i financiranja EU-a na koje se oslanjaju za obnovu zgrada bude u skladu s potencijalom i potrebama zgrada u vidu ostvarenja energetskih i klimatskih ciljeva (5). Osim toga, u članku 17. stavku 6. navodi se i da države članice moraju omogućiti uspostavljanje fonda zgrada s nultim emisijama do 2050. na troškovno učinkovit način.

Članak 17. stavak 6. treba tumačiti zajedno sa zahtjevima u pogledu planiranja i izvješćivanja utvrđenima u članku 3. i Prilogu II. o nacionalnim planovima obnove zgrada, na temelju kojih države članice moraju dostaviti nacrt: (i) potreba za ulaganjima radi provedbe njihova nacionalnog plana obnove zgrada; (ii) izvore financiranja i mjere za provedbu plana i (iii) svoje administrativne resurse za obnovu zgrada (6).

Postupak izrade nacionalnih planova obnove zgrada omogućit će državama članicama da oblikuju svoj financijski okvir tako da se njime podupiru ti ciljevi, ali i da se ostvare ostali ključni prioriteti, kako je utvrđeno i u preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada (7). Ti ostali ključni prioriteti uključuju: (i) smanjenje energetskog siromaštva; (ii) poticajno djelovanje na ranjiva kućanstva i (iii) omogućivanje cjenovno pristupačnog stanovanja.

U tom se kontekstu u ovom dokumentu navode smjernice za:

—

uklanjanje prepreka obnovi uvođenjem poticajnih instrumenata i dostupnosti programa financiranja te postupaka za pribavljanje dozvola (odjeljak 2.),

—

jamčenje troškovno najučinkovitije upotrebe financiranja (odjeljak 3.),

—

davanje prednosti ranjivim kućanstvima (odjeljak 4.).

Stoga se države članice pozivaju na upućivanje na ovaj dokument ne samo pri prenošenju preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada nego i pri pripremi svojih nacionalnih planova obnove zgrada.

Za nekoliko odredaba članka 17. ove se smjernice odnose na druge nedavne preporuke i dokumente Komisije, izravno u glavnom dijelu dokumenta ili u Dodatku I. „Ostali dokumenti Komisije relevantni za prenošenje članka 17. Direktive (EU) 2024/1275”. U Dodatku I. navedeni su spomenuti ostali dokumenti sa smjernicama, izvješća itd. Konkretno, u Dodatku I. navode se pododjeljci članka 17. relevantni za prenošenje i povezuju se s odredbama članka 17. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

Članak 18. drukčije je usmjeren. Njime se od država članica zahtijeva uspostavljanje instrumenata tehničke pomoći kako bi se pomoglo građanima tijekom procesa obnove.

Uspostavljanje tih instrumenata tehničke pomoći, poznatih kao jedinstvene kontaktne točke, trebalo bi uključivati sve potrebne dionike, uključujući: vlasnike nekretnina, administrativno osoblje, tehničke stručnjake, poduzeća i banke.

Države članice moraju zajamčiti da je čitavo njihovo državno područje dovoljno pokriveno tim jedinstvenim kontaktnim točkama i da su dostupne svim građanima. U Direktivi o energetskim svojstvima zgrada navode se različiti kriteriji za evaluaciju i ostvarivanje kapaciteta za takvo informiranje, uključujući: (i) broj objekata po građaninu; (ii) vrijeme koje je potrebno građanima da dođu do jedne od tih jedinstvenih kontaktnih točaka ili (iii) geografsku pokrivenost tim jedinstvenim kontaktnim točkama.

Kad je riječ o članku 18., u ovom se dokumentu navode smjernice u četiri područja, od kojih se svako razmatra u točkama u nastavku.

—

Prvo područje smjernica odnosi se na vrste usluga i potporu koje moraju pružati instrumenti tehničke pomoći i jedinstvene kontaktne točke. U tom bi pogledu ove smjernice trebalo tumačiti zajedno sa sljedeća dva dokumenta:

—

Preporuka Komisije (8) (EU) 2024/2481 o smjernicama za članke 21., 22. i 24. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti „Informiranje i podizanje svijesti”, i

—

predstojeće zajedničke smjernice kojima se odgovara na zahtjev iz članka 22. stavka 6. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti i članka 18. stavka 1. preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada da se uključe naznake, prijedlozi i primjeri praksi kao nadahnuće za države članice koje uspostavljaju svoje jedinstvene kontaktne točke i upravljaju njima.

—

Drugo područje smjernica obuhvaća preporuke za djelotvorno uvođenje tehničke pomoći i jedinstvenih kontaktnih točaka na cijelom državnom području u skladu s kriterijima navedenima u članku 18. stavku 1.

—

Treće područje smjernica obuhvaća preporuke za učinkovito kombiniranje internetskih i fizičkih pristupa / pristupa na terenu.

—

Četvrto područje smjernica obuhvaća preporuke o pozivima u jedinstvene kontaktne točke, kao što su obvezni pozivi (tj. kad se mora uputiti poziv u jedinstvene kontaktne točke) u skladu s člankom 19. stavkom 13.

Ti sustavi jedinstvenih kontaktnih točaka jedan su od glavnih elemenata ovog okvira za djelotvorno poticanje obnove i njezinu potporu. Stoga bi trebali činiti sastavni dio izrade i provedbe nacionalnih planova obnove zgrada. Države članice stoga se upućuju na jedinstvene kontaktne točke pri prenošenju odredaba iz članka 18. i pripremi svojih nacionalnih planova obnove zgrada (predložak iz Priloga II. sadržava poseban odjeljak u kojem se opisuju politike i mjere povezane s „uspostavom jedinstvenih kontaktnih točaka ili sličnih mehanizama u skladu s člankom 18.”).

2.   PREPREKE OBNOVI, FINANCIJSKI INSTRUMENTI I DOSTUPNOST FINANCIRANJA (ČLANAK 17. STAVCI OD 2. DO 9. TE STAVCI 11. I 13.)

2.1.   Područje primjene i ciljevi zahtjeva

U članku 17. navode se prepreke obnovi (9) u nekoliko stavaka.

Člankom 17. stavkom 1. od država članica zahtijeva se da „osiguravaju odgovarajuće financiranje, potporne mjere i druge instrumente kojima se može pridonijeti uklanjanju tržišnih prepreka”.

Člankom 17. stavkom 3. od država članica traži se da „procjenjuju i, prema potrebi, odgovaraju na prepreke povezane s početnim troškovima obnove”.

Problemi povezani s početnim troškovima obnove obično su posljedica triju glavnih uzroka: (i) nedostatne solventnosti (strukturna sposobnost vlasnika zgrade da ispuni svoje financijske obveze, npr. otplata zajma); (ii) nedostatne likvidnosti (mogućnost pokrivanja troškova obnove u određenom trenutku u kratkom roku, tj. sposobnost osiguravanja potrebnog kapitala za obnovu zgrade prije izvođenja radova i ostvarenja koristi od obnove) ili (iii) neuspješnog utvrđivanja prioritetnosti radova obnove u usporedbi s drugim rashodima koje vlasnik zgrade uzima u obzir. Te tri različite situacije zahtijevaju različite pristupe.

S obzirom na te različite prepreke, člankom 17. stavkom 7. od država članica zahtijeva se pružanje financijske pomoći za promicanje energetske obnove zgrada. U njemu se navodi:

„Kako bi se potaknula ulaganja, države članice promiču djelotvorno uvođenje i upotrebu poticajnog financiranja i financijskih alata, kao što su zajmovi za energetsku učinkovitost i hipoteke za obnovu zgrada, ugovori o energetskom učinku, financijski programi prema načelu ‚plati koliko uštediš’, porezni poticaji, primjerice smanjenje porezne stope na radove na obnovi i materijale za obnovu, programi otplate putem poreza, programi otplate putem računa, jamstveni fondovi, fondovi namijenjeni za dubinske obnove, fondovi namijenjeni za obnove sa znatnim minimalnim pragom ciljanih ušteda energije i standardi za hipotekarne kredite. […] Države članice također mogu promicati i pojednostavniti primjenu javno-privatnih partnerstava.”

Člankom 17. stavkom 9. to se dopunjuje navođenjem: „Poticajno financiranje i financijski alati mogu uključivati zajmove za obnovu ili jamstvene fondove za obnovu radi poboljšanja energetskih svojstava, među ostalim u kombinaciji s relevantnim programima Unije, ako je to primjenjivo.”  (10)

Kad je riječ o poreznim poticajima, države članice raspolažu brojnim mogućnostima. Na primjer, mogu uvesti niže stope poreza na dodanu vrijednost za energetsku obnovu u usporedbi sa stopama poreza na dodanu vrijednosti za neenergetske obnove ili novu izgradnju. Također mogu nuditi poticaje u okviru sustava poreza na nekretnine. Porez na nekretnine obično je povezan s vrijednošću samostalne uporabne cjeline zgrade, ali države članice mogu uvesti sniženu stopu za samostalnu uporabnu cjelinu zgrade ako se može dokazati da je građevinska cjelina podvrgnuta energetskoj obnovi. Poticaji povezani s porezom na nekretnine mogli bi doći i u obliku popusta ili povrata u okviru godišnjeg poreza na dobit (11).

U članku 17. stavku 7. spominju se i „standardi za hipotekarne kredite”. Ti su mehanizmi definirani u članku 2. stavku 39. kao „mehanizmi kojima se hipotekarni zajmodavci potiču da utvrde put za povećanje medijana energetskih svojstava u portfelju zgrada koje su obuhvaćene njihovim hipotekarnim kreditima do 2030. i 2050. te da potiču potencijalne klijente na poboljšavanje energetskih svojstava svoje imovine u skladu s Unijinom ambicijom u pogledu dekarbonizacije i relevantnim energetskim ciljevima u području potrošnje energije u zgradama, oslanjajući se na kriterije za utvrđivanje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti utvrđene u članku 3. Uredbe (EU) 2020/852” (Uredba o taksonomiji (12)).

Potporom koju države članice pruže takvim inovativnim financijskim instrumentima omogućit će se otklanjanje različitih vrsta poteškoća u financiranju početnih troškova, a istodobno će se zajamčiti veća vrijednost za uloženi novac u pogledu javnog financiranja namijenjenog obnovi (veći učinak poluge). Ta veća vrijednost za uloženi novac u javnom financiranju može se postići smanjenjem udjela financijske potpore koja se pruža u obliku bespovratnih sredstava davanjem prednosti samo ranjivim kućanstvima. U okviru svojih nacionalnih energetskih i klimatskih strategija te svojeg nacionalnog centra za financiranje energetske učinkovitosti u okviru Europske koalicije za financiranje energetske učinkovitosti (13), države članice mogle bi razmotriti moguće načine kojima bi se nacionalnim kreditnim institucijama omogućilo da veći udio svojih prihoda postupno dodjeljuju hipotekama i kreditima koji nisu osigurani kolateralom, usmjerenima na energetsku obnovu zgrada s najlošijim svojstvima.

Faktor financijske poluge udio je privatnih ulaganja mobiliziranih javnim sredstvima. Taj će se faktor za energetsku obnovu zgrada znatno se razlikovati ovisno o vrsti pružene potpore. Kombinacija javnih subvencija i privatnih hipoteka razlikovat će se od kombinacije javnih i privatnih sredstava u financijskom programu (npr. upotrebom jamstava), koja će se pak razlikovati od programa kojim se pruža tehnička pomoć (npr. instrument ELENA (14)).

Uz članak 17. stavke 7. i 9., članak 17. stavak 11. odnosi se, među ostalim, na objedinjavanje zajmova za energetsku obnovu u proizvode kojima banke i drugi financijski izvršitelji mogu trgovati i u koje mogu ulagati. Člankom 17. stavkom 11. od država članica traži se da „olakšavaju agregiranje projekata kako bi se ulagačima omogućio pristup, a potencijalnim klijentima osigurala rješenja u paketu. Države članice donose mjere kojima se promiču kreditni proizvodi energetske učinkovitosti za obnovu zgrada, kao što su zelene hipoteke i zeleni krediti, osigurani i neosigurani, i osiguravaju da ih financijske institucije nude široko i na nediskriminirajući način te da su vidljivi i dostupni potrošačima. Države članice osiguravaju da banke i druge financijske institucije i ulagači dobivaju informacije o prilikama za sudjelovanje u financiranju poboljšanja energetskih svojstava zgrada.”

Za područje primjene tog inovativnog financiranja i tih financijskih alata vidjeti odjeljak 2.2.1. Priloga Preporuci Komisije o prenošenju članka 30. preinačene Direktive o energetskoj učinkovitosti („preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti”) (15) ,  (16).

Kad je riječ o iznajmljenim zgradama, suprotstavljeni interesi, kako su definirani u članku 2. stavku 54. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti, znatna su prepreka obnovi. Uklanjanje tih suprotstavljenih interesa potrebno je u kontekstu poticajnog okvira za sustave minimalnih standarda energetskih svojstava u skladu s člankom 9. stavkom 4. točkom (d) preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Osim toga, člankom 22. stavkom 9. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti propisano je da „države članice poduzimaju potrebne mjere za uklanjanje regulatornih i neregulatornih prepreka energetskoj učinkovitosti koje se odnose na suprotstavljene interese između vlasnika i najmoprimaca ili između više vlasnika zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade”. Preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada zahtijeva se i da svaka država članica u svojem nacionalnom planu obnove zgrada „izvješćuje o takvim preprekama i poduzetim mjerama” kako bi uklonila te prepreke (17).

Više najamnine, usklađenost s minimalnim standardima i povećanje vrijednosti nekretnine koje proizlazi iz otpornosti zgrade na buduće promjene mogu biti gospodarski poticaji vlasnicima zgrada za pokretanje energetske obnove njihove zgrade. Međutim, ti pojedinačni gospodarski poticaji možda će se morati dopuniti dodatnim mjerama kao što su financijski instrumenti ili ažuriranje zakona o najmu nekretnina kako postojeći najmoprimci ne bi bili suočeni s deložacijom ili drastično višim najamninama nakon energetske obnove njihova stambenog objekta.

U članku 17. stavku 5. spominju se i pitanja negospodarskih prepreka obnovi zgrada te načini njihovog prevladavanja. Člankom je propisano da države članice „poduzimaju odgovarajuće regulatorne mjere za uklanjanje negospodarskih prepreka obnovi zgrada. Kad je riječ o zgradama u kojima ima više samostalnih uporabnih cjelina zgrade, te mjere mogu uključivati uklanjanje zahtjeva jednoglasnosti u suvlasničkim strukturama ili dopuštanje da suvlasničke strukture budu izravni primatelji financijske potpore.” Ovisno o okviru koji prevladava u državama članicama, strukture suvlasništva ne smatraju se pravnim osobama pa stoga možda pravno ne mogu: (i) biti izravni primatelji financijskih sredstava (javnih ili privatnih); (ii) provoditi administrativne postupke ili (iii) biti pravno odgovorne za radove. Rezultat su toga nesigurnost i složenost u procesu obnove. Države članice trebale bi procijeniti jesu li ta ograničenja opravdana u slučaju energetskih obnova. Uklanjanje takvih negospodarskih prepreka također je dio potrebnog poticajnog okvira za sustave minimalnih standarda energetskih svojstava kako su definirani u članku 9. stavku 4. točki (d).

U zgradama s više stanova u suvlasničkim strukturama (18) vlasnici različitih samostalnih uporabnih cjelina mogu imati različite potrebe, shvaćanja, motivaciju i praktične razloge za provođenje ili neprovođenje obnove. U takvim zgradama obnova može biti teža u odnosu na pojedinačne samostalne uporabne cjeline zgrade zbog zajedničke prirode pročelja, sustava grijanja i drugih zajedničkih elemenata. Vlasnici najčešće moraju postići dogovor o raspodjeli troškova ulaganja, koji se obično odnose na raspodjelu koristi. Suvlasničke strukture, kao što su višekatni stanovi, predstavljaju poseban skup izazova i prilika za obnovu u usporedbi s pojedinačnim zgradama ili samostalnim uporabnim cjelinama zgrada. Najčešći izazovi u tim suvlasničkim strukturama uključuju potrebu za postizanjem dogovora o raspodjeli troškova ulaganja ili raspodjeli koristi. To također može uključivati zahtjev za dobivanje suglasnosti svih vlasnika jedinica. Međutim, ažuriranje suvlasničkih struktura može rezultirati i drugim prednostima, kao što su: (i) pojednostavnjenje administrativnog postupka smanjenjem broja pojedinačnih zahtjeva, sporazuma i postupaka praćenja; (ii) postizanje ekonomije razmjera omogućavanjem nabave materijala na veliko; (iii) podjela troškova rada i pojednostavnjenje upravljanja projektima i (iv) poticanje sveobuhvatne obnove u područjima koja nisu strogo povezana s energetskom učinkovitošću (kao što su strukturne nadogradnje te poboljšanja pristupačnosti i unutarnje klime).

Složeni i dugotrajni administrativni postupci povezani s projektima energetske obnove mogu stvoriti dodatnu nesigurnost i povećati prepreke radu na obnovi. Kad je riječ o izmjenama zgrada za koje su potrebne dozvole, razdoblje koje je lokalnim tijelima potrebno za donošenje odluke može se razlikovati, a dulji postupci otežavaju projekte iz različitih razloga (npr. sezonski vremenski zahtjevi). Složeni i dugotrajni administrativni postupci također su problematični pri čekanju odluka o zahtjevima za financiranje ili drugim oblicima potpore. Te složenosti i nesigurnosti mogu dovesti do poteškoća u osiguravanju dodatnog financiranja, kupnji potrebnih materijala ili planiranju radova na obnovi s uključenim stručnjacima (električari, arhitekti, vodoinstalateri itd.).

Dostupnost financiranja u središtu je triju stavaka članka 17. Ta se tri odlomka detaljnije razmatraju u tri točke u nastavku.

—

Člankom 17. stavkom 2. od država članica zahtijeva se da „osiguravaju da podnošenje zahtjeva za javno financiranje i postupci javnog financiranja budu jednostavni i racionalizirani kako bi se olakšao pristup financiranju, posebno za kućanstva”. Potencijalni primatelji financijske potpore, a posebno kućanstva, doista mogu biti obeshrabreni složenošću postupaka.

—

Člankom 17. stavkom 8. od država članica zahtijeva se da „osiguravaju da se informacije o dostupnom financiranju i financijskim alatima stavljaju na raspolaganje javnosti na pristupačan i transparentan način, među ostalim digitalnim sredstvima”. Transparentnost podrazumijeva informacije o dostupnom proračunu, dijelu ili postupku dodjele i vremenu obrade.

—

Osim toga, u članku 17. stavku 13. navodi se da „države članice osiguravaju da su […] programi [s ciljem poboljšanja energetskih svojstava zgrada] osmišljeni tako da budu dostupni organizacijama s nižim administrativnim, financijskim i organizacijskim kapacitetima”.

U odjeljku 2.2. u nastavku opisani su kriteriji za jamčenje usklađenosti s tim odredbama.

2.2.   Odabir mjera politike za ispunjavanje zahtjeva

2.2.1.   Omogućavanje financiranja i financijskih alata te promicanje kreditnih proizvoda za obnovu zgrada

Preporukom Komisije o prenošenju članka 30. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti (odjeljak 2.2.2. njezina priloga) predviđa se nekoliko mogućih mjera za ispunjavanje zahtjeva za promicanje djelotvornog razvoja i upotrebe poticajnih financijskih instrumenata i alata za financiranje (tj. zahtjeva utvrđenih u članku 17. stavcima 7. i 9.). Osim toga, korisne informacije o inovativnim proizvodima navedene su u izvješću o razvoju praksi financiranja energetske učinkovitosti zgrada (19).

Informacije o programima financiranja putem računa i putem poreza posebno su navedene u odjeljku 2.3. Priloga smjernicama o članku 30. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti (20).

Kad je riječ o usklađenosti sa smjernicama Eurostata o evidentiranju ugovora o energetskom učinku u državnim računima, dodatna objašnjenja navedena su u prilogu smjernicama o članku 29. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti (21), u odjeljku 4.3.

Načini na koje države članice mogu promicati kreditne proizvode energetske učinkovitosti za obnovu zgrada i zajamčiti široku ponudu takvih proizvoda (članak 17. stavak 11. Direktive o energetskim svojstvima zgrada) navedeni su u odjeljku 2.2.2. Priloga smjernicama o članku 30. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti.

2.2.2.   Rješavanje problema suprotstavljenih interesa

Uz financijske instrumente navedene u članku 17. stavku 7. (koji uključuju izravne financijske i porezne poticaje za ciljne skupine stanara/najmodavaca i financiranje putem računa), i drugi su mehanizmi usmjereni na problem suprotstavljenih interesa. Na primjer, u odjeljku 5.5. Priloga smjernicama o članku 22. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti (22) navode se načini za uklanjanje prepreka povezanih sa suprotstavljenim interesima, koje mogu biti regulatorne ili financijske prirode. Regulatorne mjere uključuju: (i) minimalne standarde učinkovitosti; (ii). preispitivanje zakona o najmu i zakona o kondominijima i (iii) pojedinačno mjerenje ili zasebno mjerenje, kako je propisano Direktivom (EU) 2023/1791, kojim se najmoprimcima podiže svijest o njihovoj potrošnji energije.

U preinaci Direktive o energetskoj učinkovitosti navodi se da pojedinačna brojila moraju biti ugrađena kako bi se izmjerila potrošnja grijanja, hlađenja ili tople vode u kućanstvu za svaku zgradu ili samostalnu uporabnu cjelinu zgrade ako je to tehnički izvedivo i troškovno učinkovito.

Članak 15. stavak 3. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti odnosi se i na slučajeve zgrada s više stanova ili višenamjenskih zgrada koje se opskrbljuju centraliziranim sustavom grijanja ili hlađenja ili koje se oslanjaju na vlastite zajedničke sustave grijanja ili hlađenja. Za takve zgrade države članice moraju uspostaviti i nacionalna pravila kako bi zajamčile transparentnost i točnost obračunavanja osobne potrošnje. Detaljne smjernice u okviru pravila transparentnosti i točnosti (kao što je raspodjela troškova grijanja po pojedinačnim stanovima) navedene su u odjeljku 5. („Pravila za raspodjelu troškova grijanja”) Priloga Preporuci Komisije o provedbi novih odredaba o mjerenju i obračunu (23).

Neke države članice oslanjaju se na ugovore o najmu koji se temelje na temperaturi unutarnjeg prostora, kao što su sveobuhvatne najamnine („najamnina koja uključuje troškove grijanja”), pri čemu vlasnici (tj. najmodavci) i najmoprimci dogovaraju temperaturu unutarnjeg prostora tijekom sezone grijanja ili hlađenja, na temelju koje se potom određuje iznos najamnine (24). Ta se temperatura može pratiti s pomoću senzora i povezati s pojedinačnim brojilima na temelju normalizacije i umjeravanja vremenskih uvjeta (25), u skladu s člankom 18. stavkom 1. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti (26). Tako vlasnici zgrada, koji plaćaju troškove grijanja, ostvaruju korist od smanjenih troškova energije koji proizlaze iz obnove. U tom scenariju stanari bi obično snosili troškove do kojih bi došlo povratnim učinkom ako bi (znatno) povećali temperaturu unutarnjeg prostora nakon obnove. Modeli „najamnine koja uključuje troškove grijanja” mogu dovesti do veće potrošnje energije u situacijama kad bi najmoprimci otvorili prozore radi prozračivanja, posebno u manje energetski učinkovitim zgradama bez automatizirane ventilacije, no taj će se rizik ograničiti upotrebom pojedinačnih brojila.

U odjeljku 4. ovog dokumenta razmatraju se određene situacije koje posebno utječu na ranjive najmoprimce.

2.2.3.   Suvlasničke strukture

Namjenski financijski instrumenti za suvlasničke strukture: Dostupnost financijskih instrumenata za suvlasničke strukture može omogućiti izvedivost obnove samostalnih uporabnih cjelina zgrada u suvlasništvu. Nekim članovima suvlasničke strukture financiranje ili dobivanje zajmova pojedinačno i uobičajenim kanalima može biti otežano. Zbog toga obnova cijele zgrade možda neće biti moguća jer se neće moći prikupiti potreban kapital. Dostupnost financijskih instrumenata koji omogućuju suvlasničkim strukturama podnošenje kombiniranih zahtjeva za financijsku potporu (ili, ovisno o njihovoj pravnoj prirodi, da sama struktura suvlasništva postane izravni primatelj potpore), stvara priliku za obnovu određenog broja stambenih objekata u okviru jednog programa financijske pomoći. Kao što pokazuju primjeri u nastavku, takvi posebni instrumenti u obliku zajmova i kreditnih jamstava mogu olakšati zgradama s više stanova pristup financiranju za obnovu.

Postojeća praksa: financiranje suvlasničkih struktura

Estonska agencija za poduzetništvo i inovacije (bivši KredEx) nadzire upravljanje programima financiranja obnove namijenjenima stanovima. Ti programi obuhvaćaju kombinaciju bespovratnih sredstava, zajmova i jamstava. Primjeri četiriju takvih programa navedeni su u četiri točke u nastavku.

—

U okviru programa dodjele bespovratnih sredstava za obnovu za razdoblje od 2022. do 2027. (Reconstruction Grant 2022-2027  (27)) nude se bespovratna sredstva kojima se pokrivaju neki od troškova ulaganja čija je svrha poboljšanje energetske učinkovitosti stambenih zgrada s tri ili više stanova. Početak uporabe stambene zgrade mora datirati prije 2000., a najmanje 80 % stanova mora biti u vlasništvu fizičkih osoba. Estonska vlada namijenila je ukupno 300 milijuna EUR iz strukturnih fondova Europske unije za taj program.

—

Program zajmova za obnovu stambenih zgrada (Apartment building renovation loan  (28)) dostupan je stambenim udrugama koje nailaze na poteškoće u dobivanju financijskih sredstava uobičajenim kanalima. Minimalni je iznos zajma 15 000 EUR, a jedan je od uvjeta samostalno financiranje najmanje 5 % ukupnog troška (tj. vlasnici stanova moraju financirati najmanje 5 % troškova obnove da bi ispunjavali uvjete za dobivanje zajma u iznosu od preostalih 95 %).

—

Programom kreditnog jamstva za stambene udruge (Loan guarantee for apartment associations  (29)) pruža se jamstvo u iznosu do 80 % iznosa zajma za stambene udruge kojima je ono potrebno radi pokrića bankovnog zajma za radove obnove. No taj program nije namijenjen samo poboljšanju energetske učinkovitosti.

—

Program bespovratnih sredstava za tvorničku obnovu (Factory reconstruction grant  (30)) namijenjen stambenim zgradama olakšava usvajanje novih tehničkih rješenja, kao što su tvornički sastavljeni i montažni dijelovi zgrada te komponente kojima se poboljšava energetska učinkovitost zgrada i postiže bolja unutarnja klima.

Ukidanje zahtjeva za jednoglasnost u suvlasničkim strukturama: U suvlasničkim strukturama kao što su stambene zgrade ključno je poticati konsenzus suvlasnika u vidu kolektivnih odluka, poput onih povezanih s održavanjem, obnovom ili drugim važnim mjerama koje utječu na imovinu. Međutim, zahtijevanje jednoglasnog donošenja odluka može dovesti do zastoja u situacijama u kojima nema dovoljno vlasnika spremnih financirati projekt obnove, zbog čega se energetska obnova nikad ne provede. Zamjena zahtjeva za jednoglasno donošenje odluka zahtjevom postizanja većine može olakšati postupak donošenja odluka i potaknuti sudjelovanje vlasnika zgrada.

Postojeće prakse: pravila glasanja u suvlasničkim strukturama

U Estoniji se odluka o opsegu i proračunu radova obnove može provesti ako se s njome složi većina, odnosno 51 % vlasnika zgrada (31) ,  (32).

U Španjolskoj se izmjenom zakona o kondominijima, posebno Zakonom 8/2013 (33), uvjet ostvarivanja jednoglasnog odlučivanja zamijenio uvjetom odlučivanja većinom glasova. Time se omogućuje i dijeljenje troškova ugradnje opreme za energetsku učinkovitost ili učinkovitu potrošnje vode na temelju kvota za sudjelovanje vlasnika (tj. na temelju uobičajenog udjela zajedničkih troškova zgrade koje plaća vlasnik kondominija) (34). Cilj ove zakonodavne promjene je pojednostavnjenje postupaka donošenja odluka u kondominijima, čime se zajednicama vlasnika olakšava provedba poboljšanja korisnih za okoliš bez suočavanja s ranijim preprekama zbog uvjeta jednoglasnog odlučivanja. Na primjer, u članku 15. španjolskog Zakona 8/2013 utvrđena su pravila za postupke potrebne za provedbu energetske obnove višestambenih nekretnina. U tom se članku navodi da se radovi na energetskoj obnovi mogu izvoditi uz odobrenje najmanje jedne trećine susjeda, koji moraju financirati radove.

U Nizozemskoj je za rad na poboljšanju mjesta stanovanja potrebna prevladavajuća većina, odnosno 70 % stanara (35).

U Njemačkoj nakon reforme „WEG” (reforma Zakona o stambenom vlasništvu iz 2020.) zajednica vlasnika stanova može običnom većinom donijeti odluku o nužnosti provedbe mjera obnove. Na raspodjelu troškova primjenjuje se progresivni postupak: ako se odluka donese slaganjem obične većine, troškove dijele samo oni vlasnici koji su glasali za mjeru. Međutim, ako zajednica odluči o mjeri dvotrećinskom većinom, svi su dužni snositi troškove razmjerno svojim suvlasničkim udjelima (36).

Slične mjere za pojednostavnjenje upravljačke strukture stambenih zgrada u zajedničkom vlasništvu provedene su u Austriji, Francuskoj i Litvi.

Uloga upravitelja zgrada: Ključno je zajamčiti uključenost upravitelja zgrada tijekom obnove. U kontekstu suvlasničke strukture zgrade, upravitelji zgrada mogli bi stupiti u kontakt s vlasnicima i objasniti im pravne zahtjeve, propise o građevinskim radovima, uvjete financiranja itd. To je posebno korisno prije donošenja odluka (npr. prije sastanaka suvlasnika), ali je i nužno tijekom cijelog procesa obnove (tj. radi uključenosti i upućenosti vlasnika). Upravitelji zgrada mogli bi se obratiti i jedinstvenim kontaktnim točkama koje bi im mogle pružiti informacije i alate za obavljanje njihove uloge ili ih, prema potrebi, izravno uključiti u postupak.

2.2.4.   Administrativna složenost, nesigurnost i kašnjenja u planiranju energetskih obnova

Jedinstvene kontaktne točke velika su prilika za olakšavanje administrativnih postupaka i prevladavanje povezanih poteškoća. Za više informacija o jedinstvenim kontaktnim točkama vidjeti prilog smjernicama za članke 21., 22. i 24. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti (37) (odjeljak 5.).

Osim toga, države članice dužne su Komisiji dostaviti svoj prvi nacionalni plan obnove zgrada do 31. prosinca 2026., a prvi nacrt do 31. prosinca 2025. Države članice pozivaju se da u svoj plan uključe procjenu administrativnih postupaka povezanih s dozvolama i instrumentima za financijsku potporu kako bi se ubrzalo donošenje odluka o dozvolama i financijskoj potpori. Države članice mogle bi u svojim nacionalnim planovima obnove zgrada: (i) analizirati trajanje postupaka za izdavanje dozvola i financiranje te odrediti rokove za te postupke i (ii) dodijeliti više sredstava za provedbu tih rokova, slično zahtjevima koji proizlaze iz Direktive (EU) 2023/2413 (RED III) (38), kojima se rješavaju zajednički izazovi u administrativnim postupcima i postupcima odobravanja projekata u području obnovljive energije (39).

Postojeća praksa: postupci izdavanja dozvola

Češka je znatno promijenila postupak izdavanja dozvola za građevinske projekte. Zakonom 283/2021 (40) restrukturirane su odgovornosti tijela za izdavanje dozvola i to uspostavom jedinstvenih kontaktnih točaka za različite kategorije zgrada. Zakonom je uveden i prvenstveno digitalni postupak kojim se tražiteljima dozvola i nadležnim tijelima omogućuje komunikacija na internetskoj platformi. Trajanje obrade od predaje zahtjeva do trenutka donošenja odluke ograničeno je i o tim se ograničenjima mora obavijestiti podnositelja zahtjeva. Za stambene zgrade to ograničenje iznosi 30 dana (41).

2.2.5.   Pristupačnost: jednostavni i racionalizirani zahtjevi te postupci za primanje potpore

Jasnoća i transparentnost najvažniji su parametri za dostupne financijske instrumente. Jasnoća bi trebala podrazumijevati da su upute za zahtjeve detaljne i razumljive nestručnoj publici. Osim toga, svim podnositeljima zahtjeva trebalo bi dostaviti predloške zahtjeva, a potrebne popratne dokumente trebalo bi jasno navesti. Ako je primjenjivo, trebalo bi objaviti rokove za podnošenje poziva i kriterije odabira kako bi se omogućilo dovoljno vremena za planiranje i pripreme.

Kako bi se što više povećale jasnoća i transparentnost, trebalo bi uzeti u obzir primjenu digitalnih postupaka. Digitalno podnošenje zahtjeva nudi rješenja za: (i) provjere potpunosti i (ii) skočne prozore s objašnjenjima ili zahtjevima za dodatne informacije na temelju unesenih podataka. Osim toga, digitalni alati omogućuju brzu razmjenu podataka među nadležnim tijelima i izravnu komunikaciju s podnositeljima zahtjeva za financiranje.

Postojeća praksa: administrativna potpora

Dobar je primjer administrativne potpore bečki program „Čisto grijanje za sve”. Taj je program naveden u smjernicama EU-a za troškovno učinkovite mjere i ulaganja u Socijalni fond za klimatsku politiku (42), a u sklopu njega jednostavnim se internetskim portalom pruža potpora korisnicima tijekom cijelog postupka prijave.

Programima podrške također bi se trebalo nastojati izbjeći kratke prekide u procesu tijekom kojih se u više navrata traže dodatne informacije. Izbjegavanje tih višestrukih razmjena informacija ključno je ako trajanje postupka podnošenja zahtjeva može biti odlučujući čimbenik za utvrđivanje hoće li se projekt energetske obnove provesti ili ne.

Ako se predviđa da će potražnja za financijskom potporom premašiti udio javnog proračuna koji joj je namijenjen, prednost se daje pozivima za podnošenje zahtjeva za financijsku potporu koji pružaju dovoljno vremena i navode jasne kriterije odabira, uz prilagodbe same financijske potpore (obično smanjenjem postotka prihvatljivih troškova pokrivenih bespovratnim sredstvima).

Ako su u dodjelu financijskih sredstava uključena različita tijela ili ako je odluka o financiranju povezana s odlukom o dozvolama, bliska suradnja svih nadležnih tijela može pridonijeti učinkovitijem ostvarivanju pogodnosti i bržem odgovaranju na zahtjeve podnositelja.

Jedinstvene kontaktne točke optimalna su rješenja jer objedinjuju potrebno stručno znanje o financijskoj i tehničkoj potpori. Njihove pogodnosti istaknute su i u smjernicama za članak 22. (43) i članak 30. (44) preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti. Preporučuje se i primjena kombiniranog pristupa člancima 17. i 18. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada (tj. istodobno razmatranje obaju članaka) kako bi se informiranje objedinilo s tehničkom i financijskom potporom usmjerenom na odgovarajuću razinu upravljanja.

Postojeće prakse: savjetovanje kućanstava

Pokrenuto je nekoliko inicijativa kojima se kućanstvima pružaju objedinjeni savjeti. Na primjer, u okviru pilot-projekta OpenGela u španjolskoj regiji Baskiji nude se savjetovanje i potpora na razini susjedstva. Savjetovanje i potpora obuhvaćaju administrativnu, tehničku i financijsku pomoć za pitanja povezana s energijom, ali i o drugim relevantnim temama, kao što je pristupačnost za osobe s invaliditetom. Osim same usluge jedinstvene kontaktne točke, u okviru projekta OpenGela razvijen je i internetski alat s energetskim kartama svih zgrada u Baskiji. Taj alat pruža integrirani okvir za potporu u izradi planova obnove uz procjene financijskih posljedica na više razina: nacionalnoj i regionalnoj te na razini susjedstva i pojedinačnih stambenih objekata. Projektom OpenGela podupire se i razvoj strategija za primjenu mjera navedenih u nacionalnim planovima obnove zgrada, primjerice utvrđivanjem potreba, uključujući utvrđivanje zgrada s najlošijim svojstvima. Te se informacije zatim mogu upotrijebiti za utvrđivanje područja u kojima bi bilo najkorisnije uspostaviti jedinstvene kontaktne točke. Naposljetku, taj se alat može upotrebljavati i kao osnova ili početna točka za svaku zgradu pri utvrđivanju potrebe za energetskom obnovom. Baskijski se model temelji na utvrđenim tipologijama zgrada i informacijama iz registra nekretnina (45).

Slična inicijativa posebno namijenjena za zgrade s više obiteljskih domaćinstava provodi se u Vilniusu u Litvi, gdje se projektom „Obnova grada” (Atnaujinkime miestą na litavskom jeziku) vlasnicima i najmoprimcima nude savjeti o prednostima obnove, tehničkim mogućnostima i mogućnostima financiranja, ovisno o strukturi najmoprimaca u zgradi (46).

Kućanstva možda nisu dovoljno upoznata s uvjetima financiranja i potrebnom projektnom dokumentacijom. Osim općih postupaka primjene, pristup financiranju ambiciozne energetske obnove obično zahtijeva izračune energetskih svojstava ili mogućih poboljšanja u pogledu emisija stakleničkih plinova. Kako bi se to uzelo u obzir i kako bi se širokom rasponu kućanstava omogućio pristup programima financiranja, trebalo bi aktivno razmotriti uključivanje vanjskih stručnjaka kao što su savjetnici za energetiku. Vanjskim stručnjacima moglo bi se dopustiti da pripremaju i podnose zahtjeve.

Postojeća praksa: podnošenje zahtjeva

U okviru njemačkog programa potpore za zamjenu kotlova na fosilna goriva dizalicama topline savjetnicima za energetiku omogućeno je podnošenje zahtjeva u ime vlasnika nekretnina (47).

Takva potpora u pripremi procjena, dokumentacije i zahtjeva trebala bi biti financijski obuhvaćena programom na temelju realističnih procjena.

Pristup i podršku trebalo bi omogućiti i malim i srednjim poduzećima (MSP-ovima) jer se i ona suočavaju sa sličnim izazovima.

2.2.6.   Pristupačnost: lako dostupne informacije o mogućnostima financiranja

Lako dostupne informacije o programima financijske potpore važna su značajka oblikovanja javne politike energetske obnove. To je zato što lako dostupne informacije podupiru uključivost i šire sudjelovanje različitih demografskih skupina kućanstava, poduzeća (posebno MSP-ova) i vlasnika zgrada općenito. Ključni kriterij za ostvarivanje te pristupačnosti jest upotreba jezika i načina izražavanja koji su razumljivi nestručnoj publici. Izbjegavanjem tehničkih izraza i jasnim predstavljanjem informacija oblikovatelji politika mogu uključiti širu publiku i zajamčiti da sva kućanstva i poduzeća (posebno MSP-ovi), bez obzira na razinu stručnog znanja u području energetske učinkovitosti ili financiranja, mogu razumjeti dostupne programe potpore i ostvariti koristi od njih. Ta je uključivost presudna za široko promicanje energetskih obnova, a time vodi i do veće energetske učinkovitosti i smanjenja ugljičnog otiska u svim zajednicama.

Integracija digitalnih i nedigitalnih informacijskih tokova omogućuje da se javnom politikom djelotvorno podupiru i potiču sveobuhvatna nastojanja za energetsku obnovu.

—

Digitalne platforme kao što su internetske stranice nude znatne prednosti za širenje informacija o programima financijske potpore. Te platforme omogućuju širok pristup i mogu se redovito ažurirati, čime se jamči najbolja moguća transparentnost rokova programa, opsega financiranja i drugih ključnih pojedinosti. Nadalje, digitalnim uslugama mogu se nuditi ciljane informacije na temelju unaprijed odabranih podataka o lokaciji, vrsti i energetskoj učinkovitosti zgrade, čime se kućanstvima olakšava pronalaženje relevantnih mogućnosti potpore. Takve su internetske stranice već uspostavljene u mnogim državama članicama EU-a, no trebalo bi ih ocijeniti na temelju iskustava korisnika i jasnoće informacija koje se na njima nalaze.

– Međutim, trebalo bi upotrebljavati i nedigitalna sredstva, kao što su lokalna događanja i brošure, kako bi se uključila i kućanstva s ograničenim pristupom internetu ili ograničenom internetskom pismenošću. Tim se višekanalnim pristupom jamči da sva kućanstva, bez obzira na pristup digitalnim resursima, mogu doći do informacija i iskoristiti dostupna financijska sredstva za energetsku obnovu. Pristup kućanstvima na lokalnoj razini može biti prikladan način za informiranje o energetskim obnovama i programima potpore.

Postojeća praksa: fizičko i mobilno pružanje informacija

U gradu Freiburgu u Njemačkoj pokrenut je projekt „Energy Caravan” kako bi informirao vlasnike zgrada iz različitih četvrti o energetskoj obnovi (48). Takav pristup nudi velike mogućnosti za objedinjenje informacija o financijskoj i tehničkoj potpori u okviru jedinstvene kontaktne točke kako je definirano u članku 18.

Pristup na lokalnoj razini omogućuje i dopiranje do područja s većim udjelom ranjivih kućanstava s ciljanim informacijama te se može smatrati da se njime stvara poticajni okvir za instrument minimalnih standarda energetskih svojstava u skladu s člankom 9. stavkom 4. točkom (b) Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

3.   UPOTREBA FINANCIRANJA (ČLANAK 17. STAVAK 12. I STAVCI OD 14. DO 16.)

3.1.   Područje primjene i ciljevi zahtjeva

U članku 17. stavku 14. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada navodi se da financijska pomoć mora biti povezana s uštedama energije ili poboljšanjima ostvarenima projektom energetske obnove. U njemu se navodi da „vodeći računa o ranjivim kućanstvima, države članice povezuju svoje financijske mjere za poboljšanje energetskih svojstava i smanjenje emisija stakleničkih plinova u obnovi zgrada s ciljanim ili ostvarenim uštedama energije i poboljšanjima, određenima prema jednom od sljedećih kriterija ili više njih:

(a)

energetskim svojstvima opreme ili materijala koji se upotrebljava u obnovi i smanjenju povezanih emisija stakleničkih plinova; u tom slučaju opremu ili materijal koji se upotrebljava u obnovi postavlja instalater s odgovarajućom razinom certifikacije ili kvalifikacije te ta oprema ili materijal mora biti u skladu s barem minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava za elemente zgrade ili višim referentnim vrijednostima za poboljšana energetska svojstva zgrada;

(b)

standardnim vrijednostima za izračun ušteda energije i smanjenja emisija stakleničkih plinova u zgradama (49);

(c)

ostvarenim poboljšanjem zbog takve obnove usporedbom energetskih certifikata izdanih prije i nakon obnove;

(d)

rezultatima energetskog pregleda;

(e)

rezultatima neke druge relevantne, transparentne i razmjerne metode kojom se pokazuje poboljšanje energetskih svojstava, primjerice usporedbom potrošnje energije prije i nakon obnove s pomoću mjernih sustava, pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u Prilogu I.”

Taj se zahtjev primjenjuje na sve vrste financijskih mjera, uključujući porezne mjere.

Primjenjuje se neovisno o tome predstavlja li predmetna obnova „značajnu obnovu” u smislu članka 2. stavka 22. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

Države članice moraju primijeniti jedan ili više prethodno navedenih kriterija od (a) do (e). Također moraju zajamčiti da su radovi zaista izvršeni.

Kriterij (e) odnosi se na primjenu alternativnih, prikladnih, transparentnih i razmjernih metodologija za dokazivanje poboljšanih energetskih svojstava. Na primjer, može se usporediti izmjerena potrošnja energije prije i nakon obnove. Međutim, postupak i osnova za mjerenje potrošnje energije moraju biti u skladu s uvjetima navedenima u Prilogu I. To znači da metodologija izračuna za mjerenje potrošnje energije mora moći uzeti u obzir utjecaj ponašanja korisnika i lokalne klime (utjecaj lokalne klime, npr. odstupanja od uobičajenih temperatura, treba isključiti iz rezultata).

Napomenu „vodeći računa o ranjivim kućanstvima” trebalo bi tumačiti zajedno s člankom 17. stavkom 18., u kojem se navodi da poticaji „moraju prvenstveno biti usmjereni na ranjiva kućanstva, osobe pogođene energetskim siromaštvom i osobe koje žive u socijalnim stanovima […]”. To znači da države članice moraju zajamčiti da njihovi programi financiranja uzimaju u obzir oba prioriteta: (i) pružanje veće potpore ranjivim kućanstvima i (ii) uključivanje kriterija povezanih s ciljanim ili ostvarenim uštedama energije i poboljšanjima (50). Nijedan od tih prioriteta ne smije imati prednost pred drugim. Ta dva zahtjeva moraju se istodobno ispuniti kako bi se ostvarila spomenuta dva ključna cilja, odnosno kako bi se zajamčila troškovno učinkovita energetska obnova i kako bi se pomoglo ranjivim kućanstvima s provedbom energetske obnove.

Članak 17. stavak 14. trebalo bi tumačiti zajedno s člankom 17. stavkom 12., u kojem se navodi da „države članice uvode mjere i osiguravaju financiranje za promicanje obrazovanja i osposobljavanja s ciljem osiguravanja dovoljno radne snage s odgovarajućom razinom vještina koje odgovaraju potrebama u sektoru zgrada, a prema potrebi su osobito usmjerene na MSP-ove, uključujući mikropoduzeća. Jedinstvene kontaktne točke uspostavljene na temelju članka 18. mogu olakšati pristup takvim mjerama i financiranju.”

Vještine su ključne za jamstvo kvalitete obnove, stoga bi u okviru financijskih mjera za energetsku učinkovitost trebalo zahtijevati da obnovu provode kvalificirani ili certificirani instalateri. To je posebno važno u slučaju prethodno navedenog kriterija (a), prema kojem kvalificirani i certificirani instalater mora biti uključen: (i) u postupak instalacije opreme ili materijala koji se upotrebljava za obnovu i (ii) u postupak provjere poboljšanja. Države članice trebale bi preispitati svoje nacionalne propise o relevantnim strukama instalatera kako bi zajamčile da u postupku obnove sudjeluju jedino kvalificirani i certificirani instalateri.

Ograničena dostupnost radnika s odgovarajućim vještinama može pak biti prepreka širokoj provedbi energetskih obnova. Stoga se člankom 17. stavkom 12. zahtijeva uspostava mjera i financiranja za osposobljavanje i stjecanje kvalifikacija radnika s vještinama potrebnima za poboljšanje energetskih svojstava zgrada. Uključivanjem ovog stavka ističe se: (i) važnost radne snage sposobne za obavljanje potrebnog posla i (ii) odgovornost država članica da podupiru osposobljavanje i obrazovanje na svim razinama lanca vrijednosti izgradnje. Primjeri vještina potrebnih za preobrazbu fonda zgrada energetskom obnovom uključuju: (i) provođenje energetskih pregleda; (ii) ugradnju energetski učinkovitih sustava zgrada pogonjenih energijom iz obnovljivih izvora i (iii) određivanje odgovarajućih izolacijskih rješenja.

MSP-ovi, uključujući mikropoduzeća, suočavaju se s posebnim poteškoćama u osposobljavanju svojih zaposlenika. Među ostalim čimbenicima, ove poteškoće povezane su s njihovim ograničenim financijskim kapacitetima i inherentnim ograničenjima njihove veličine, što rezultira manjom fleksibilnošću u preuzimanju novih poslova kad su zaposlenici na obuci ili izvan gradilišta. Pri osmišljavanju programa osposobljavanja i stjecanja kvalifikacija države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na situaciju, potrebe i ograničenja MSP-ova. To uključuje osmišljavanje programa osposobljavanja i stjecanja kvalifikacija (tj. zahtjeva za radnike) te osmišljavanje mjera potpore posebno usmjerenih na MSP-ove. To je posebno važno s obzirom na vrlo visok udio MSP-ova u građevinskom sektoru (više od 90 % građevinskih poduzeća čine MSP-ovi).

Člankom 17. stavkom 16. predviđa se da bi se za procese dubinske obnove i postupne dubinske obnove trebala pružiti veća potpora, uključujući financijsku, poreznu, administrativnu i tehničku potporu. Važnost prioritetne potpore za dubinske obnove istaknuta je i u članku 9. stavku 4. točki (c) kao dio poticajnog okvira za sustav minimalnih standarda energetskih svojstava.

Pojmovi „dubinska obnova” i „postupna dubinska obnova” definirani su u članku 2. stavcima 20. i 21. Od 2030. nadalje zgrade s nultim emisijama trebale bi biti osnovni rezultat postupka duboke obnove. Člankom 11. dodatno se utvrđuju zahtjevi za te zgrade u pogledu emisija ugljika i potražnje za energijom.

Obnova u cilju postizanja zgrada s nultim emisijama možda neće uvijek biti izvediva. U takvim se slučajevima neizvedivost može utvrditi na temelju tehničkih ili gospodarskih uvjeta. Zahtjev za usklađivanje s definicijom „zgrade s nultim emisijama” (iz članka 11.) može se prilagoditi za te teške slučajeve obnove pa se stoga, u kontekstu članka 17., smanjenje potrošnje primarne energije za 60 % može smatrati dubokom obnovom i time dobiti prioritetnu potporu. S obzirom na razmjere obnove potrebne za postizanje tog smanjenja od 60 % i razmjerno veće stope financiranja koje se može dodijeliti tom smanjenju od 60 %, Komisija preporučuje da se pri upotrebi javnih sredstava uštede energije izračunavaju na temelju: (i) usporedbe energetskih certifikata izdanih prije/nakon obnove; (ii) energetskog pregleda ili iii. neke druge relevantne, transparentne i razmjerne metode.

Treba napomenuti da će možda biti potrebno provesti značajnu obnovu kako bi se zgrada dovela do statusa zgrade gotovo nulte energije ili zgrade s nultim emisijama samo jednom obnovom, osobito ako je riječ o zgradama s najlošijim svojstvima. U tom je slučaju već obvezno izdavanje energetskog certifikata nakon dovršetka radova obnove (članak 20. stavak 1.). Nadalje, člankom 23. stavkom 8. od država članica zahtijeva se da uspostave sustave pregleda ili alternativne mjere za potvrđivanje kvalitete isporučenih radova.

Postojeće prakse: oslanjanje na energetske certifikate prije i nakon radova

U Grčkoj se u okviru programa „SAVING” za vlasnike stambenih nekretnina energetski certifikati upotrebljavaju u početnom zahtjevu, a kasnije i za certifikaciju projekta. Ti se energetski certifikati upotrebljavaju kako bi se dala prednost zgradama s najlošijim svojstvima tijekom postupka podnošenja zahtjeva, ali i kako bi se potvrdilo da su zgrade ostvarile znatne uštede energije nakon radova.

U Rumunjskoj je potreban energetski certifikat kojim se utvrđuje stanje prije obnove zgrade (zajedno s izvješćem o energetskom pregledu), a za obnovljenu zgradu potreban je novi energetski certifikat (nakon dovršetka svih radova) zajedno s izvješćem o provedbi (u kojem se opisuje kako su ispunjeni pokazatelji učinka). Učinak obnove procjenjuje se na temelju razlike između početnog i konačnog energetskog certifikata s obzirom na: (i) krajnju i primarnu energiju; (ii) emisije CO2 i (iii) energiju iz obnovljivih izvora (i druge bitne pokazatelje učinkovitosti).

U Portugalu se energetski certifikati upotrebljavaju za procjenu sveukupnog uspjeha samog programa poticaja.

Za dodatne smjernice o kriterijima izvedivosti vidjeti odjeljak 5. Smjernica o tehničkim sustavima zgrada, kvaliteti unutarnjeg okoliša i pregledima (Prilog 10.).

3.2.   Odabir mjera politike za ispunjavanje zahtjeva

3.2.1.   Povezivanje financijskih mjera s ciljanim ili ostvarenim uštedama energije i poboljšanjima

Kad je riječ o odabiru alata koji će se upotrebljavati, energetski certifikati mogu imati važnu ulogu u procjeni učinka određene mjere obnove, a ujedno podržavaju kvantifikaciju energetske učinkovitosti nacionalnog fonda zgrada (51). Kreditne institucije upotrebljavaju energetske certifikate i za provjeru ušteda energije te ispunjavanje zahtjeva financijskih instrumenata. Integracija energetskih certifikata i putovnica za obnovu zgrada s programima poticaja poboljšala bi njihovu djelotvornost: (i) davanjem jasnijih smjernica javnim upravama o tome koje bi intervencije obnove trebalo prioritetno poticati; (ii) povezivanjem točnog iznosa sredstava s konkretnim i mjerljivim energetskim poboljšanjima i (iii) pružanjem jasnih, pouzdanih i provedivih informacija vlasnicima zgrada, čime bi obnova postala pristupačnija.

Okvir za uvođenje putovnica za obnovu i zahtjevi koje sustav takvih putovnica mora ispuniti utvrđeni su u članku 12. i Prilogu VIII. Neke su od tih odredaba obvezne, dok druge nisu. Putovnica za obnovu u suštini sadržava procjenu energetskih poboljšanja nakon svakog koraka u postupku obnove, uključujući: (i) poboljšanje energetskih svojstava; (ii) uštede u potrošnji primarne i krajnje energije i (iii) smanjenje operativnih emisija stakleničkih plinova.

Stoga bi država članica mogla, na primjer, zahtijevati energetski certifikat prije i nakon obnove ili se osloniti na putovnicu za obnovu, pazeći pritom da se radovi zaista izvode.

Nakon odabira kriterija kvalitete koji će se primjenjivati, države članice trebale bi svim odgovarajućim tijelima/agencijama (tj. operativnim tijelima) nadležnima za osmišljavanje i provedbu financijskih mjera širiti i priopćavati nacionalne mjere kojima se prenosi članak 17. stavak 14. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. To je važno kako bi se zajamčilo da su osmišljavanje i provedba mjera povezani s jednim kriterijem ili više njih.

3.2.2.   Veća potpora dubinskim obnovama i većim programima

Kako bi se pružila veća potpora dubinskim obnovama, uz općenitije programe za energetsku obnovu kojima se ponekad postižu samo minimalna poboljšanja energetskih svojstava, mogu se uspostaviti ili učiniti dostupnima posebni financijski instrumenti ili kriteriji. Kad je riječ o financijskoj potpori, različite razine potpore mogu se odrediti s obzirom na izmjereno povećanje energetske učinkovitosti potvrđeno energetskim certifikatom, energetskim pregledom ili putovnicom za obnovu.

Postojeće prakse: modularno pokrivanje troškova bespovratnim sredstvima

U sklopu bečkog programa „Wohnfonds Wien” nude se zajmovi s niskim kamatama za koje su projekti energetske obnove općenito prihvatljivi. Međutim, da bi se obnovama postigla određena minimalna poboljšanja energetskih svojstava i dostigla visoka energetska svojstva, sve veći dijelovi zajmova mogu se pretvoriti u bespovratna sredstva (52).

U okviru programa „Bundesförderung für effiziente Gebäude” („Savezna potpora za energetski učinkovite zgrade”) u Njemačkoj, iznos bespovratnih sredstava povećava se ovisno o energetskoj učinkovitosti zgrade koja proizlazi iz obnove (53). Osim toga, nudi se niz mogućnosti za povećanje razine potpore za: (i) obnove koje dovode do uporabe obnovljivih izvora energije; (ii) obnovu zgrade s najlošijim svojstvima ili (iii) obnove provedene u okviru postupka serijske obnove.

Treći je primjer francuski program „MaPrimeRénov’”, koji se može se unaprijediti dodatnim programom potpore „MaPrimeRénov’ Parcours accompagné” (parcours accompagné znači „upravljani postupak”  (54)). U okviru tog dodatnog programa potpore broj energetskih razreda stečenih obnovom (npr. nadogradnja energetskih certifikata s F na C) povećava prihvatljivi iznos bespovratnih sredstava. U prethodno navedenom njemačkom primjeru obnova zgrada s najlošijim svojstvima nagrađuje se dodatnom potporom. Nadalje, troškovi tehničke pomoći koju tijekom cijelog postupka pruža savjetnik za energetiku obuhvaćeni su programom. „MaPrimeRénov’ Parcours accompagné” dodatno razlikuje razine potpore na temelju dohotka kućanstva, što je dobar primjer načina pružanja pomoći ranjivim kućanstvima u provedbi dubinskih obnova. Ta je značajka dodatno istaknuta u odjeljku 4.2 ovog izvješća i u snažnoj je sinergiji s poticajnim okvirom za okvir minimalnih standarda energetskih svojstava u stambenim zgradama, u skladu s člankom 9. stavkom 4., usmjeravanjem na ranjiva kućanstva i poboljšanjem zgrada s najlošijim svojstvima dubinskim obnovama.

Kad je riječ o administrativnoj potpori, države članice mogle bi od relevantnih tijela (u većini slučajeva lokalnih tijela) zahtijevati da razmotre dubinske obnove, na primjer: (i) da pojednostave postupke za dubinsku obnovu; (ii) da zajamče veću fleksibilnost u primjeni posebnih pravila za dubinsku obnovu (npr. dozvole za postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora) ili (iii) da daju prednost obradi zahtjeva za dubinsku obnovu. Pružanje jasnih informacija o vremenskom okviru za postupke i sva naknadna ažuriranja posebno je važno za dubinske obnove jer one iziskuju detaljno planiranje radova i resursa. Stoga se države članice potiču da revidiraju postupke za te dubinske obnove i vezane informacije koje pružaju javnosti. Pokazalo se da su dodatna potpora ili pomoć, posebno prilagođena potpora ili pomoć, koristan alat za olakšavanje postupaka dubinske obnove.

Kad je riječ o tehničkoj potpori, države članice mogle bi pružati posebne savjete prilagođene dubinskoj obnovi, primjerice uz pomoć jedinstvenih kontaktnih točaka. U okviru njih mogli bi se pružati ne samo savjeti o mjerama učinkovitosti ili ugradnji opreme za dobivanje energije iz obnovljivih izvora na licu mjesta nego i savjeti o drugim aspektima zgrade kao što su: protupožarna zaštita, pristupačnost, strukturna stabilnost ili zaštita od potresa. Sve su to važni aspekti koje treba uzeti u obzir pri dubinskoj obnovi zgrade. Treba napomenuti da ti i drugi aspekti možda već jesu dio postojećih zahtjeva u provedbi dubinske ili značajne obnove (npr. usklađivanje zgrade s modernim standardima protupožarne sigurnosti ili ažuriranje električnih instalacija).

Člankom 17. stavkom 16. zahtijevaju se i veći poticaji za veće programe obnova koje obuhvaćaju nekoliko zgrada ili četvrti. Taj pristup može biti posebno važan radi sustavnog pristupanja povezanim blokovima zgrada s najlošijim svojstvima ili ranjivim kućanstvima.

U tom pogledu pojmove „veći programi” i „veliki broj zgrada” ne treba tumačiti u apsolutnom smislu. Umjesto toga treba razmotriti: (i) veličinu programa u odnosu na veličinu proračuna javnog tijela koje upravlja programom; (ii) veličinu programa u odnosu na broj i udio ciljanih zgrada na tom području obuhvaćenih takvim programom i (iii) relativna energetska svojstva zgrada koje će se obnoviti. Posebne mogućnosti potpore kojima se kombinira veća i namjenska financijska, porezna, administrativna i tehnička potpora ili kojima se omogućuje upotreba različitih elemenata potpore prikladne su za veće programe. Minimalni dobitak od energetske učinkovitosti (definiran kao smanjenje potrošnje primarne energije od najmanje 30 %) i podrška diferencirana prema poboljšanju učinkovitosti trebali bi biti sastavni dio ovih instrumenata.

Države članice trebale bi pružiti veću potporu dubinskim obnovama i srednjim obnovama u širim razmjerima, ne samo izravnim financijskim instrumentima koje nacionalne vlade omogućuju krajnjim primateljima kao što su vlasnici zgrada nego i propisima, smjernicama te financijskom potporom nižim razinama vlasti i financijskim posrednicima.

3.2.3.   Potpora za osposobljavanje i izgradnju kapaciteta

Ograničena dostupnost kvalificiranih radnika prepoznata je kao znatno usko grlo u procesu pokretanja obnova. Zbog toga dolazi do kašnjenja, povećanih troškova i mogućih problema s kvalitetom. U skladu s nacionalnim planovima obnove zgrada, države članice potiču se da uspostave mjere za potporu razvoja kvalificirane radne snage (55). Države članice to mogu učiniti podupiranjem i ponude i potražnje vještina.

Kad je riječ o potražnji, države članice mogu uvesti zahtjeve kako bi zajamčile da radove obavljaju osposobljeni stručnjaci s dostatnim vještinama ili koji ispunjavaju posebne zahtjeve u pogledu kvalifikacija. To može uključivati izmjenu postojećih ili stvaranje novih zahtjeva ako već nisu uspostavljeni. Kako bi se omogućilo postupno uvođenje i donošenje zahtjeva, države članice mogu te zahtjeve učiniti obveznima u situacijama kad se financijska potpora pruža javnim sredstvima (npr. subvencijama, poreznim poticajima ili financijskim instrumentima).

Kad je riječ o ponudi, države članice mogu same podupirati razvoj ili uvođenje osposobljavanja. To može uključivati, na primjer, subvencije ili porezne poticaje za poduzeća koja svojim zaposlenicima omogućuju osposobljavanje. S obzirom na znatne izazove s kojima se suočavaju MSP-ovi (uključujući mikropoduzeća), države članice snažno se potiču na razvoj posebnih mjera koje bi im olakšale pristup osposobljavanju. To bi moglo uključivati posebno prilagođene programe (56).

Države članice potiču se da se pri razvoju svojih mjera za potporu osposobljavanju i izgradnju kapaciteta u građevinskom sektoru oslone na iskustva stečena u okviru inicijative BUILD UP Skills.

Inicijativom BUILD UP Skills (57), kojom upravlja Europska izvršna agencija za klimu, infrastrukturu i okoliš (CINEA), od 2011. potporu je dobilo više od stotinu projekata. Ti su projekti omogućili okvir za mjere usavršavanja koje su potrebne u cijeloj Europi da bi se omogućila energetska obnova na razini koja proizlazi iz ciljeva u području energetske učinkovitosti i energetskih svojstava zgrada. Spomenuta inicijativa pomogla je ključnim dionicima u razvoju nacionalnih strategija za vještine, koje je 2024. ažuriralo 15 država članica. Osim toga, u okviru podržanih projekata ispitani su inovativni pristupi koji se sada mogu ponavljati i unapređivati na nacionalnim razinama. Ti inovativni pristupi uključivali su: (i) programe osposobljavanja i stjecanja kvalifikacija za nove vještine; (ii) kampanje informiranja radi povećanja potražnje za vještinama i (iii) mjere za povećanje potražnje za vještinama i kvalifikacijama u postupcima nabave. Komisija potiče države članice da iskoriste rezultate proizašle iz rada na više projekata (od utvrđivanja potreba do provedbe osposobljavanja) u daljnjem razvoju svojih aktivnosti povezanih s vještinama. To bi se moglo primjenjivati i kad države članice izrađuju svoje nacionalne planove obnove zgrada i razvijaju financijske programe za osposobljavanje.

4.   SOCIJALNA PRAVEDNOST (ČLANAK 17. STAVAK 3. I STAVCI OD 17. DO 19.)

4.1.   Područje primjene i ciljevi zahtjeva

Definicija „ranjivih kućanstava” iz članka 2. stavka 28. odnosi se na: (i) kućanstva koja si ne mogu priuštiti energiju ili im prijeti rizik da si u budućnosti neće moći priuštiti energiju zbog povećanja cijena i (ii) kućanstva koja si ne mogu priuštiti ulaganja potrebna za obnovu. To područje primjene definicije znači da ranjivost može uključivati i vlasnike nekretnina i najmoprimce. U točkama u nastavku detaljnije se raspravlja o tim dvjema kategorijama.

—

Ranjivi vlasnici nekretnina često žive u zgradama s lošim energetskim svojstvima jer si ne mogu priuštiti potrebne radove obnove. Zajmovi za pokrivanje početnih ulaganja mogu biti nedostupni potencijalnim zajmoprimcima ili zahtijevati velike dodatne troškove zbog njihove financijske situacije.

—

Ranjivi najmoprimci nalaze se u drugačijoj situaciji, ali se također mogu suočavati s financijskim izazovima prije obnove energetskih svojstava ili u vidu njezinih ishoda. U zgradama s najlošijim svojstvima mogu biti suočeni s visokim računima za energiju. Osim pojma energetskog siromaštva i definicije „ranjivih kućanstava” iz članka 2. stavka 28., određeni najmoprimci mogu nakon energetske obnove biti suočeni s povećanjem najamnine koje je veće od iznosa koji najmoprimac uštedi zahvaljujući smanjenim troškovima energije. To može dovesti do situacije u kojoj su, kao neizravne posljedice energetske obnove, kućanstva s niskim prihodima prisiljena napustiti svoje domove. Taj se učinak u radnom dokumentu službi Komisije EU-a o energetskom siromaštvu (58), na kojem se temelje preporuke Komisije o energetskom siromaštvu (59), naziva i „deložacijom radi renovacije”.

Nekoliko odredaba iz preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada povezano je s ranjivim kućanstvima, među ostalim u članku 3., članku 9., članku 17. i članku 18. Stoga se od država članica očekuje da prvo utvrde segmente svojeg stanovništva koji spadaju u kategoriju „ranjivih kućanstava”.

U radnom dokumentu službi Komisije „Smjernice EU-a o energetskom siromaštvu”  (60) razmatra se situacija kućanstava pogođenih energetskom siromaštvom. U njemu se utvrđuju pokazatelji i izvori podataka te se objašnjavaju izazovi u dijagnosticiranju ranjivosti najmoprimca i vlasnika. Informacije navedene u tom dokumentu čine važnu osnovu za određivanje prihvatljivih ciljnih skupina za financijsku potporu i zaštitne mjere za najam (61).

Države članice trebale bi utvrditi i kriterije za definiranje drugih kategorija „ranjivih kućanstava”, a ne samo energetski siromašnih kućanstava.

Njima je u okviru poticajnog okvira za minimalne standarde energetskih svojstava potrebno posvetiti posebnu pozornost. Kako je definirano u članku 9. stavku 4. točki (a), odgovarajuće financijske mjere važan su element za potporu provedbe minimalnih standarda energetskih svojstava, među ostalim i kad su ti minimalni standardi utvrđeni za stambene zgrade.

Razmatranja i instrumenti opisani u sljedećem odjeljku sadržavaju smjernice o tome kako ispuniti i dodatne zahtjeve za okvir minimalnih standarda energetskih svojstava za stambene zgrade.

4.2.   Odabir mjera politike za ispunjavanje zahtjeva

4.2.1.   Pružanje veće potpore vlasnicima zgrada manjih financijskih mogućnosti

Kako je navedeno u članku 17. stavku 18., poticaji za obnovu moraju biti prioritetno dostupni ranjivim kućanstvima i osobama koje žive u socijalnim stambenim objektima. Kako bi se poticajima obuhvatili takvi primatelji, države članice pozivaju se da utvrde pravila prihvatljivosti na temelju npr.: (i) gornje granice prihoda (nema potpore iznad određenog dohotka); (ii) degresivne potpore povezane s dohotkom kućanstva (što je dohodak veći, to je potpora manja); (iii) broja uzdržavanih članova obitelji (kao što su djeca) i (iv) broja nekretnina u vlasništvu i vrste nekretnina (na primjer, nema financijske potpore za kuće za odmor ili za vlasnike brojnih nekretnina).

Još jedna komplementarna opcija jest rezervirati minimalni udio ukupnog financiranja za ranjiva kućanstva i pružatelje usluga socijalnog stanovanja.

Kako bi se mjerama obuhvatile relevantne skupine, države članice trebale bi zajamčiti da su kriteriji za određivanje prednosti povezani ili razmjerni dostupnim pokazateljima povezanima sa socijalnom pravednošću, ranjivim kućanstvima ili energetskim siromaštvom. Na primjer, kriteriji bi mogli biti povezani s nacionalnom definicijom energetskog siromaštva ili „kućanstva s niskim prihodima”.

Postojeće prakse: povezivanje financijske potpore s dohotkom kućanstva

Nekoliko postojećih instrumenata pruža primjere povezivanja financijske potpore s dohotkom kućanstava.

Programom „Gent knapt Op” („Gent se renovira”) osiguravaju se bespovratna sredstva u rasponu od 15 000 EUR do 30 000 EUR za vlasnike nekretnina s ograničenim prihodima kako bi mogli obnoviti svoje domove. Cilj je te inicijative poboljšati životne uvjete provedbom osnovnih popravaka, poboljšanjem energetske učinkovitosti i povećanjem opće udobnosti. Pružanjem znatne financijske potpore ranjivim kućanstvima pomaže se u smanjenju troškova energije i poboljšanju kvalitete života (62).

Programom „Klimabonus” berlinskim se najmoprimcima pruža dodatna mjesečna potpora za najam u rasponu od 0,40 EUR do 0,60 EUR po kvadratnom metru, ovisno o mjerama energetske učinkovitosti koje je proveo najmodavac/vlasnik i standardima koji su njima postignuti. Cilj je tog bonusa ublažiti učinak rastućih troškova života zbog potrebne obnove kojom se štedi energija, a koju provodi najmodavac/vlasnik, čime se jamči da si kućanstva s niskim prihodima mogu priuštiti najamninu unatoč poboljšanjima koja bi inače možda povećala njihove troškove stanovanja (63).

U okviru programa „Warmer Homes Scheme”, kojim upravlja irska agencija za održivu energiju, kućanstvima s niskim prihodima koja ispunjavaju uvjete nude se besplatne nadogradnje povezane s energetskom učinkovitošću. Programom su obuhvaćena poboljšanja kao što su izolacija potkrovlja i zidova, energetski učinkovita rasvjeta i nadogradnja sustava grijanja, u cilju smanjenja troškova energije i povećanja udobnosti. Kriteriji prihvatljivosti uključuju: (i) vlasništvo nad domom izgrađenim prije 2006. i obitavanje u njemu; (ii) posjedovanje energetskog certifikata za zgrade razine C, D, E, F ili G i (iii) primanje određenih socijalnih naknada (64).

Drugi je primjer degresivne potpore ranije spomenuti francuski program potpore „MaPrimeRénov’ Parcours accompagné”  (65). Tim se programom vlasnicima koji koriste nekretninu pomaže u financiranju radova na energetskoj obnovi, uključujući energetske preglede. U okviru programa postoje različite kategorije financiranja na temelju gornjih granica dohotka i vlasnicima nekretnina omogućeno je kombiniranje poticaja i lokalnih bespovratnih sredstava, čime se vlasnicima nekretnina s niskim prihodima omogućuje primanje potpore u iznosu do 90 % ukupnih troškova projekta. Kako bi iskoristili bespovratna sredstva, vlasnici nekretnina moraju posjetiti vladinu internetsku stranicu, izraditi račun, slijediti korake u procesu prijave i dostaviti potrebne dokumente (posljednju prijavu poreza na dohodak, valjanu e-adresu itd.).

Osim tih „ugrađenih” parametara, države članice pozivaju se da stupe u kontakt s ranjivim kućanstvima koja možda nisu upoznata s predmetnom financijskom potporom ili možda misle da je nemaju pravo zatražiti.

4.2.2.   Otklanjanje rizika od deložacije radi renovacije i dvojbi vlasnika i najmoprimaca

U skladu s člankom 17. stavkom 17. „države članice odgovaraju na problem deložacije ranjivih kućanstava uzrokovan nerazmjernim povećanjem najamnine nakon energetske obnove njihove stambene zgrade ili stambene samostalne uporabne cjeline zgrade”. Na državama članicama je da utvrde kriterije kojima se određuje razina na kojoj bi povećanje najamnine bilo „nerazmjerno” za ranjiva kućanstva.

Među ostalim, povećanje najamnine moglo bi biti nerazmjerno u odnosu na:

—

troškove koje je snosio vlasnik zgrade i na procijenjeni povrat tih troškova temeljen na višem najmu, ili

—

poboljšanu energetsku učinkovitost.

U članku 17. stavku 17. dalje se navodi da bi države članice trebale poduzeti te korake „ne dovodeći u pitanje svoje nacionalne gospodarske i socijalne politike i sustave u području prava vlasništva”. To znači da država članica može odlučiti procijeniti postoje li mjere koje ne bi zahtijevale temeljne promjene njezinih zakona o vlasništvu, ali kojima bi se i dalje zaštitili najmoprimci. Na primjer, država članica u kojoj najamnine trenutačno nisu ograničene ili se neregulirano povećavaju može uvesti propise o najmu, izravnu potporu najmoprimcima ili oboje.

Istodobno bi trebalo uspostaviti financijske instrumente u korist i najmoprimaca i vlasnika (članak 17. stavak 19.). Obnova zgrada korisna je ranjivim kućanstvima jer: (i) poboljšava kvalitetu unutarnjeg okoliša njihova stambenog prostora i (ii) može dovesti do smanjenja računa za energiju. Međutim, kako je navedeno u odjeljku 2.1. ovih smjernica, suprotstavljeni interesi („suprotstavljeni” jer vlasnik/najmodavac plaća nadogradnju, ali najmoprimac prima korist od toplije kuće koja je jeftinija za grijanje) mogu odvratiti vlasnika zgrade od izvođenja radova.

Sljedeća razmatranja mogu poslužiti kao smjernice za uklanjanje te prepreke koju predstavljaju suprotstavljeni interesi, među ostalim u sustavima minimalnih standarda energetskih svojstava.

Opcije za uravnoteživanja poticanja vlasnika na obnovu i zaštite najmoprimaca od velikog povećanja najma obično uključuju propise o najmu te isplate vlasnicima ili najmoprimcima.

Propisi o najmu i povezanim ugovorima ključni su instrument mjera za zaštitu najmoprimaca od nerazmjernih ili prekomjernih povećanja najamnine i deložacija koje proizlaze iz troškova koje snose vlasnici zgrada za obnovu. Općenito, propisi moraju poticati dijalog između najmodavaca i najmoprimca o povećanju najma, nesuglasicama itd. Povećanja najma trebala bi biti proporcionalna troškovima renovacija, što također znači: (i) da povećanja najamnina ne bi smjela odvraćati od dubinskih obnova; (ii) da bi trebale postojati dostatne zaštitne mjere za najmoprimce kako bi se odgovarajućim mjerama socijalne skrbi ublažila povećanja najamnine i „deložacija radi renovacije” te (iii) da bi trebala postojati pravna zaštita za potencijalno nerazmjerna povećanja.

Osim toga, ovisno o nacionalnim ili regionalnim propisima o najmu, ako vlasnik zgrade može znatno povećati najamninu nakon energetske obnove, trebao bi vratiti određeni postotak subvencije koju je primio za energetsku obnovu.

Postojeća praksa: dijalog između vlasnika i stanara i ograničena povećanja najamnine

U Danskoj, u skladu sa Zakonom o najmu i Zakonom o uređenju stanovanja (66), povećanja najamnine moraju se uzajamno dogovoriti i temeljiti na dokumentiranim troškovima radova na poboljšanju energetske učinkovitosti. To povećanje trebalo bi omogućiti razuman povrat uloženih sredstava, uključujući amortizaciju, održavanje, administraciju i troškove osiguranja. Za radove koji dovode do uštede energije najmodavci mogu povisiti najamninu na temelju razumnih ukupnih troškova, ali ne smiju premašiti uštede ostvarene za najmoprimce. Od najmodavca se može zahtijevati pružanje privremenog smještaja najmoprimcima koji se imaju pravo vratiti u isti stan nakon obnove.

U skladu s njemačkim Građanskim zakonikom (članak 559.) udio troškova provedbe energetske obnove koji se može prenijeti na najamninu ograničen je na 8 % godišnje i ne smije premašiti 3 EUR po m2 mjesečno do šest godina nakon provedbe, podložno drugim uvjetima (67). Osim toga, u Njemačkoj je uvedena uredba o zaštiti okoliša (Milieuschutzgesetz) kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri pokušalo spriječiti: (i) potpunu promjenu sastava stanovništva određenog područja zbog očekivanih mjera obnove i (ii) istjerivanje manje asertivnih skupina stanovništva (tj. skupine s nižim dohotkom ili skupine s nižim stupnjem obrazovanja) iz područja koja su nedavno bila podvrgnuta energetskoj obnovi. Određene mjere vlasnika zgrada podliježu odobrenju lokalne uprave, a ako se tim mjerama mijenja ukupni karakter stambenog objekta (npr. spajanjem stanova), obično se ne odobravaju. Gornje granice najamnine moguće su na temelju uzajamnog dogovora (68).

U Francuskoj povećanja najamnine moraju biti u skladu s pravilima referentnog indeksa najamnine. U područjima gdje vlada visoka potražnja za stambenim objektima za najam, prilagodba godišnje najamnine ne smije premašiti 15 % (69) stvarnog troška obnove provedene od zadnjeg produljenja ugovora o najmu (uključujući radove poboljšanja koji nisu povezani s energijom), uključujući poreze (70).

U Nizozemskoj energetska učinkovitost nekretnine za najam utječe na maksimalan iznos najamnine primjenom bodovnog sustava (woningwaarderingsstel  (71)). Bolja energetska učinkovitost utvrđena oznakama i indeksima energetske učinkovitosti dobiva više bodova, čime se povećava potencijalna najamnina. Od 2021. energetska učinkovitost nekretnine za najam utječe na broj bodova povezanih s najamninama i to na temelju njezine oznake energetske učinkovitosti (72). Bodovni sustav razlikuje se za zasebne i zajedničke životne prostore, pri čemu bolje oznake energetske učinkovitosti dovode do većeg broja bodova, čime se omogućuju veće najamnine. Energetske obnove kojima se poboljšavaju svojstva stoga mogu dovesti do viših najamnina, ali najmoprimci moraju biti obaviješteni o tim promjenama.

U Švedskoj najmoprimci imaju više mogućnosti za ostvarivanje zaštite i pomoći, uključujući opcije smanjenja najamnine, privremenog preseljenja i pravnog posredovanja preko organizacija kao što su Udruga stanara (Hyresgästföreningen) i Odbor za najam (Hyresnämnden), koji posreduje u sporovima između najmoprimaca i najmodavca povezanima s obnovom.

Osim regulacije, povećanje najamnina za ranjive najmoprimce može se ublažiti izravnim isplatama financijske potpore, a primjer toga naveden je u okviru u nastavku.

Postojeća praksa: isplate kojima se pokrivaju povećanja najamnine

U Njemačkoj je program „Wohngeld”  (73) dostupan kućanstvima s niskim prihodima, a njime se pruža financijska potpora za pokrivanje troškova stanovanja. Stope potpore djelomično su određene troškovima energije i ugljika, ali od zadnje revizije 2022. uključuju i komponentu kojom se uzimaju u obzir veće najamnine u energetski obnovljenim zgradama.

Postoje brojni programi čija je svrha ublažavanje tereta troškova energije za obične građane. Države članice mogle bi primijeniti slične mjere kako bi nadoknadile povećanje najamnine nakon obnove.

Snažan pristup smanjenju problema sa suprotstavljenim interesima sastoji se od kombiniranja različitih financijskih instrumenata kojima se podupiru i vlasnici i najmoprimci, uz istodobno ograničavanje negativnih učinaka na obje strane. Na primjer, uspostavljanje izravne veze između troškova ulaganja u energetsku obnovu i ukupnog dopuštenog povećanja najamnine za sve stanare u zgradi važan je temeljni element. Tako se omogućuje i uzimanje u obzir svih javnih bespovratnih sredstava kojima se smanjuju troškovi privatnih ulaganja vlasnika te njihovo oduzimanje od troškova ulaganja u projekt.

Poticaji za provedbu energetske obnove usmjereni na vlasnike zgrada trebali bi ostati na snazi, a da se pritom ne kažnjavaju ranjiva kućanstva. Kombiniranjem gornje granice povećanja najamnine (a ne određivanja gornje granice najamnine) i isplata potpore najmoprimcima može se zajamčiti učinkovita ravnoteža između poticaja i zaštitnih mjera. U tablici 1 u nastavku opisane su posebne točke za razvoj politike ovisno o tome jesu li oba ili jedan od tih instrumenata već uspostavljeni.

Tablica 1

Opcije politika za rješavanje problema sukobljenih interesa, ovisno o postojećim zaštitnim mjerama za ranjive stanare.

 

Zaštita najmoprimca uvođenjem ograničenog povećanja najamnine

Da

Ne

Izravna potpora najmoprimcima za plaćanje najamnine

Da

Mogle bi se uvesti dodatne isplate potpore kako bi se pokrila preostala razlika, ako postoji, između (izmjerene) monetizirane uštede troškova energije za najmoprimca i povećanja najamnine koje proizlazi iz obnove.

Oslanjanje isključivo na isplate potpore ranjivim najmoprimcima u kontekstu sve veće obnove stambenih zgrada, posebno onih s najlošijim svojstvima, moglo bi zahtijevati da država članica znatno poveća iznose tih potpora kao odgovor na energetske obnove. To se mora uzeti u obzir pri planiranju potrebnih iznosa financijske potpore za najam kako bi se zaštitili ranjivi najmoprimci.

Umjesto toga ili dodatno, može se uvesti gornja granica povećanja iznosa najamnine.

Ne

Ako ne postoji dodatna potpora ranjivim kućanstvima, gornja granica povećanja iznosa najamnine igra presudnu ulogu. Međutim, tim se gornjim granicama mogu ograničiti poticaji za vlasnike zgrada ako iznosi najamnina do tih granica vlasniku zgrade ne omogućuju da u dovoljnoj mjeri nadoknadi nastale troškove.

U vidu dopune ovih ograničenja mogli bi se uspostaviti posebni instrumenti potpore usmjereni na vlasnike iznajmljenih zgrada za radove koje izvode.

Alternativno ili dodatno, mogu se uključiti i isplate potpora najmoprimcima (vidjeti prethodnu rubriku).

Ako izostanu oba ta instrumenta najmoprimci mogu biti izloženi velikim povećanjima najamnine.

Trebalo bi razmotriti uvođenje usklađenog okvira politike. Takvim bi se okvirom mogla kombinirati regulacija povećanja najamnina s isplatama potpora najmoprimcima radi pokrivanja razlike u troškovima.

5.   JEDINSTVENE KONTAKTNE TOČKE (ČLANAK 18. I ČLANAK 19. STAVAK 3.)

5.1.   Uvod: područje primjene, pravni kontekst i kontekst politika

Člankom 18. stavkom 1. preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada od Komisije se zahtijeva pružanje smjernica za uspostavu jedinstvenih kontaktnih točaka za poboljšanje energetskih svojstava zgrada. Ovim se smjernicama odgovara na taj zahtjev, nastojeći poduprijeti države članice u omogućivanju dostupnosti instrumenata tehničke pomoći (uključujući jedinstvene kontaktne točke) na cijelom njihovu državnom području u skladu s člankom 18. preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Njima se pojašnjavaju i drugi aspekti relevantni za jedinstvene kontaktne točke, kao što je pozivanje vlasnika zgrada u jedinstvenu kontaktnu točku u skladu s člankom 19. stavkom 13. preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

Ove smjernice treba tumačiti zajedno s dva sljedeća dokumenta.

—

Prvi je Preporuka Komisije (74) (EU) 2024/2481 o utvrđivanju smjernica za članke 21., 22. i 24. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti „Informiranje i podizanje svijesti”.

—

Drugi dokument čine predstojeće zajedničke smjernice kojima se odgovara na zahtjev iz članka 22. stavka 6. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti i članka 18. stavka 1. preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

5.2.   Relevantne definicije i pojmovi

Pojam „jedinstvene kontaktne točke” nije pravno definiran u preinakama Direktive o energetskoj učinkovitosti i Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Međutim, u članku 18. stavcima 2. i 3. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada detaljno se navode usluge koje mora pružati tehnička pomoć, među ostalim uključive jedinstvene kontaktne točke koje države članice moraju uspostaviti u skladu s člankom 18. stavkom 1. Te usluge uključuju: (i) pružanje pojednostavnjenih tehničkih i financijskih informacija; (ii) pružanje neovisnih savjeta; (iii) pružanje sveobuhvatne potpore s posebnim naglaskom na kućanstvima pogođenima energetskim siromaštvom i zgrade s najlošijim svojstvima i (iv) pružanje potpore za različite faze projekta naknadne ugradnje.

Osim toga, u Preporuci Komisije (EU) 2024/2481 o smjernicama za članke 21., 22. i 24. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti (odjeljak 3.2.2. Priloga) navodi se da se jedinstvena kontaktna točka odnosi „na virtualno ili fizičko mjesto na kojem se dionicima pruža potpora u svim pitanjima i fazama provedbe projekta obnove povezanog s energetskom učinkovitošću, od savjeta o predmetnoj temi do svih informacija i usluga koje su im potrebne za provedbu ambicioznog globalnog projekta energetske učinkovitosti/obnove”. Jedinstvene kontaktne točke obično pružaju tehničke, administrativne i financijske savjete i pomoć u području energetske učinkovitosti, posebno za obnove zgrada.

U odjeljku 5.3. u nastavku navedeni su primjeri usluga koje nude jedinstvene kontaktne točke.

Pojmom „jedinstvena kontaktna točka” izražava se ideja pojednostavnjenja praktičnog postupka obnove za vlasnike zgrada, i to posebno smanjenjem i pojednostavnjenjem kontakata koje treba uspostaviti te postupaka koje treba poduzeti. Ciljevi koji se nastoje postići uspostavom jedinstvenih kontaktnih točaka razlikuju se i mogu uključivati sve ili neke od ciljeva utvrđenih u sljedećih pet točaka.

—

Prvi je mogući cilj širenje informacija i praktičnih savjeta o obnovi zgrada, što podrazumijeva opsežne aktivnosti kako bi se zajamčila: (i) dosljednost poruka i informacija koje pružaju svi dionici uključeni u obnovu i (ii) vjerodostojnost subjekata koji šire te poruke i informacije. Cilj je učiniti mjere koje treba poduzeti za poboljšanje i obnovu zgrada jednostavnima, praktičnima i jasno razumljivima.

—

Drugi je mogući cilj racionalizacija pristupa financijskoj potpori (npr. uspostavom jedinstvenog portala za financiranje) pojednostavnjenjem ciljeva i uvjeta prihvatljivosti te optimizacijom troškova upravljanja.

—

Treći je mogući cilj pojašnjenje obveza i učvršćivanje povjerenja, jer je ono nužan preduvjet za ambicioznije obnove. Pojašnjavanjem obveza i učvršćivanjem povjerenja pomaže se i u strukturiranju novih tržišta koja, iako bi ih u konačnici mogao opskrbljivati privatni sektor, nisu spontano strukturirana privatnim inicijativama ili barem ne željenim tempom.

—

Četvrti je mogući cilj objedinjenje vještina okupljanjem stručnog znanja i podupiranjem razvoja novih vještina.

—

Peti je mogući cilj objedinjenje malih ulaganja i postizanje kritične mase s nekima od tih ulaganja. Postizanje te kritične mase moglo bi ulagačima opravdati razvoj namjenskih financijskih rješenja, uključujući financijske instrumente i namjenska partnerstva s financijskim institucijama (75).

5.3.   Dostupnost jedinstvenih kontaktnih točaka na državnim područjima

Samo financiranje neće biti dovoljno za zadovoljavanje potreba za obnovom. Uz financijsku potporu također je nužno zajamčiti odgovarajući poticajni okvir i ukloniti nefinancijske prepreke obnovi. Jedan od načina na koji se to može postići jest uspostava pristupačnih i transparentnih savjetodavnih alata i instrumenata pomoći kao što su jedinstvene kontaktne točke koje pružaju integrirane usluge povezane s energetskom obnovom.

Kako bi bile djelotvorne, jedinstvene kontaktne točke trebale bi pružati tehničku pomoć i biti lako dostupne svima uključenima u obnovu zgrada, uključujući vlasnike nekretnina, administratore i pružatelje financiranja, kao i poduzeća poput MSP-ova i mikropoduzeća.

U ovom se odjeljku navode pojašnjenja o tome kako uspješno ispuniti obvezu omogućivanja jednostavnog i neometanog pristupa jedinstvenim kontaktnim točkama za sve relevantne dionike u pogledu geografske pokrivenosti i formata (na internetu ili fizički).

5.3.1.   Geografska pokrivenost

U članku 18. stavku 1. preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada utvrđeno je sljedeće:

„Države članice osiguravaju dostupnost instrumenata tehničke pomoći na svojem državnom području uspostavom barem jedne jedinstvene kontaktne točke:

(a)

na 80 000 stanovnika;

(b)

po regiji;

(c)

u područjima u kojima je prosječna starost fonda zgrada iznad nacionalnog prosjeka;

(d)

u područjima u kojima države članice namjeravaju provesti integrirane programe obnove na razini okruga; ili

(e)

na lokaciji do koje se može doći za manje od 90 minuta prosječnog vremena putovanja, na temelju lokalno dostupnog prijevoznog sredstva.”

Ključni zahtjev iz prethodno navedene odredbe jest da države članice do roka za prenošenje Direktive o energetskim svojstvima zgrada (29. svibnja 2026.) moraju uspostaviti jedinstvene kontaktne točke na svojem državnom području u skladu s jednim ili više kriterija iz članka 18. stavka 1. točaka od (a) do (e). Iako je minimalni zahtjev ispunjavanje samo jednog od kriterija, države članice odgovorne su za omogućivanje uspješnog ispunjavanja obveze dostupnosti instrumenata tehničke pomoći na cijelom njihovu državnom području. Stoga ih se potiče da strukturiraju ekosustav i distribuciju jedinstvenih kontaktnih točaka na cijelom državnom području kako bi iskoristile njihov potencijal, čak i prema potrebi nadilaženjem odredaba članka 18. stavka 1. Za njihovu uspostavu mogle bi se iskoristiti i već uspostavljene mreže lokalnih energetskih agencija s relevantnim stručnim znanjem.

Preliminarno je pojašnjenje da „jedinstvene kontaktne točke” mogu nositi različite nazive u državama članicama pod uvjetom da su u skladu sa zahtjevima Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

Pri provedbi odredbe iz članka 18. stavka 1. države članice moraju zajamčiti da se postigne njezin cilj, odnosno da instrumenti tehničke pomoći budu dostupni na cijelom njihovu državnom području. Kako bi se zajamčilo uspješno ispunjavanje tog zahtjeva, države članice mogle bi slijediti postupni pristup u kojem se objedinjuju prethodno navedeni kriteriji, na primjer:

—

Prvi korak: Uspostaviti barem jednu jedinstvenu kontaktnu točku koja nudi usluge navedene u članku 18. stavcima 2. i 3. po regiji (76) (kriterij (b)).

—

Drugi korak: Uspostaviti dodatne jedinstvene kontaktne točke u regiji ako je do one uspostavljene u skladu s prvim korakom potrebno putovati u prosjeku duže od 90 minuta iz bilo kojeg dijela te regije (kriterij (e)). Tim bi se korakom trebala zajamčiti svrsishodna dostupnost i pristupačnost na cijelom državnom području.

—

Treći korak: U područjima/regijama s visokom gustoćom naseljenosti, kao što su velegradska područja: procijeniti potrebu za jamstvom dostupnosti barem jedne jedinstvene kontaktne točke na svakih 80 000 stanovnika (kriterij (a)). Time bi se trebala zajamčiti pristupačnost jedinstvenim kontaktnim točkama u razumnom vremenu putovanja za najveći broj korisnika.

—

Četvrti korak (ako je primjenjivo): Uspostaviti dodatne jedinstvene kontaktne točke u područjima (77) u kojima nacionalna ili lokalna vlada namjerava provesti integrirani program obnove okruga (kriterij (d)) ili u kojima je prosječna starost fonda zgrada iznad nacionalnog prosjeka (kriterij (c)).

Kriterij pristupačnosti u razumnom vremenu putovanja (putovanje kraće od 90 minuta iz bilo kojeg dijela te regije) upućuje na potrebu za omogućivanjem minimalne razine prisutnosti na licu mjesta s fizičkim uredima, ako je to razumno moguće (78). Europski panel građana i građanki o energetskoj učinkovitosti (79) preporučuje i uspostavu „mreže fizičkih jedinstvenih kontaktnih točaka na lokalnoj razini u okviru kojih je moguće doći do neovisnih stručnjaka”.

Kako bi ispunile kriterij (d), države članice morat će zajamčiti sveobuhvatno i ažurno znanje o inicijativama za integrirane programe obnove na razini okruga. Integrirani programi obnove okruga odnose se na obnovu prostorno povezanih zgrada, kao što su stambeni blokovi. Svojom usmjerenošću na velik broj zgrada takvi programi mogu pomoći u povećanju troškovne učinkovitosti obnova i ponuditi različita rješenja u većim razmjerima. Mogu se baviti i dodatnim pitanjima povezanima s urbanističkim planiranjem, kao što su: opskrba energijom, mobilnost, zelena infrastruktura, obrada otpada i pročišćavanje voda. Osim toga, tim se programima mogu uzeti u obzir lokalni i regionalni resursi, kružnost i dostatnost.

Uz to, u skladu s člankom 18. stavkom 1. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada, „države članice mogu imenovati jedinstvene kontaktne točke uspostavljene na temelju članka 22. stavka 3. točke (a) Direktive (EU) 2023/1791 jedinstvenim kontaktnim točkama za potrebe ovog članka”. Drugim riječima, države članice mogu se osloniti na jedinstvene kontaktne točke uspostavljene radi ispunjavanja zahtjeva iz Direktive o energetskoj učinkovitosti za prenošenje zahtjeva iz Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Važno je napomenuti da države članice koje odluče to učiniti moraju zajamčiti dostupnost na cijelom državnom području u skladu s člankom 18. stavkom 1. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada, ali i da te jedinstvene kontaktne točke nude usluge opisane u članku 18. stavcima 2. i 3.

5.3.2.   Kombiniranje internetskih i fizičkih pristupa

Kako je navedeno u prethodnom odjeljku, odredbu o dostupnosti na cijelom državnom području iz članka 18. stavka 1. treba tumačiti kao jamstvo prisutnosti na licu mjesta s fizičkim uredima.

To je zato što isključivo internetski pristup nije dovoljan za vrstu radova obnove koji se zahtijevaju (tj. integrirane obnove koje pridonose ciljevima EU-a u području klime, konkurentnosti i energetske sigurnosti). Razlog za to leži prvenstveno u činjenici da građani imaju različite razine digitalne pismenosti, a čak ni najboljim internetskim alatima nije moguće dosegnuti znatan dio populacije, često upravo one najstarije i najranjivije. Osim toga, mala je vjerojatnost da će kućanstvo provesti velike radove u svojem životnom prostoru uz znatne troškove, a da pritom u više navrata ne uđe u interakciju s osobom ili osobama koje određuju radove, tj. pružaju detaljne upute ili smjernice o tome što je potrebno provesti tijekom projekta.

U tom je kontekstu važno podsjetiti na zaključke panela građana i građanki o energetskoj učinkovitosti, koji je Europska komisija organizirala od veljače do travnja 2024. Panel se sastojao od 150 nasumično odabranih građana i građanki iz svih država članica EU-a. Doneseno je 13 konačnih preporuka. U prvoj preporuci ističe se važnost dostupnosti jedinstvenih kontaktnih točaka na cijelom državnom području države članice. U tom su kontekstu sudionici naglasili važnost jamstva da svi građani imaju pristup tim objektima (uključujući stanovnike manjih gradova, ruralnih područja ili udaljenih područja i građane smanjene pokretljivosti). U preporuci se naglašava važnost lokalne razine koja je najbliža građanima i građankama. Panel je preporučio državama članicama da uspostave „mrežu fizičkih jedinstvenih kontaktnih točaka na općinskoj razini (gradske vijećnice, knjižnice) u okviru kojih je moguće doći do neovisnih stručnjaka Ta mreža trebala bi biti dostupna svima, svim stanovnicima ruralnih i urbanih područja te pripadnicima svih društvenih skupina. Jedinstvena kontaktna točka trebala bi pružati savjetodavne usluge o zakonskim, financijskim i tehničkim aspektima te mjesnim pružateljima usluga. Lokalni akteri pozivaju se na informiranje o toj usluzi. (80) ”

Ne moraju se u svim jedinstvenim kontaktnim točkama na relevantnom području pružati sve usluge opisane u članku 18. stavcima 2. i 3. preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada, ali se sve te usluge moraju pružati u skladu s jednim ili više kriterija koje je odabrala država članica. Usluge se mogu pružati i na komplementaran način, uz pomoć različitih jedinstvenih kontaktnih točaka i/ili drugih instrumenata tehničke pomoći.

Države članice upućuju se na smjernice o članku 22. stavku 6. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti, u kojima se navode inspirativni slučajevi, primjeri i modeli različitih vrsta jedinstvene kontaktne točke.

Nadalje, kako bi se zajamčio najveći doseg uz umjerene troškove, države članice mogle bi uspostaviti i dodatne internetske jedinstvene kontaktne točke. Internetske jedinstvene kontaktne točke mogu pomoći u informiranju vlasnika o načinima na koje njihove zgrade troše energiju, važnosti kontroliranja i načinima na koje mogu upravljati potrošnjom energije. Učinak pruženih savjeta može se povećati ako se kvalitetno objedine s informacijama o dostupnoj financijskoj potpori. Internetski alati mogu se upotrebljavati za utvrđivanje i prethodni odabir vlasnika koji bi mogli imati najviše koristi od takvih ciljanih usluga. Kad je riječ o umjerenim troškovima, internetski pristupi vjerojatno će doprijeti do široke publike i mogu potaknuti brzo djelovanje, ali i uključenost većeg broja ljudi u obnovu.

Naposljetku, u prvoj preporuci panela građana i građanki o energetskoj učinkovitosti istaknuta je i važnost dostupnosti informacija koje se pružaju potrošačima kako bi se potaknulo kućanstva i organizacije na postizanje veće energetske učinkovitosti. Panel je preporučio pokretanje „internetskog portala s funkcijom samorevizije kako bi se potrošačima pomoglo s procjenom vlastitih potreba u pogledu prijevoza, poboljšanja doma i savjeta za postizanje manjih troškovima. Time bi im se pružio paket rješenja, uključujući sljedeće korake i podatke za kontakt”  (81). Ovom se preporukom potvrđuje važnost internetskog alata kao prvog koraka u tom procesu. Međutim, ključno je dopuniti internetsku ponudu fizičkom prisutnošću, barem u namjenskim regionalnim/lokalnim uredima, ali i na lokaciji nekretnine koja će se obnoviti, kao što je već slučaj u mnogim regijama i općinama.

5.4.   Poziv u jedinstvenu kontaktnu točku

Uspostava mreže jedinstvenih kontaktnih točaka nužna je, ali nije dovoljna da bi se zajamčilo njihovo korištenje i doprinos obnovi koja je potrebna za poboljšanje energetskih svojstava zgrada. Stoga se u ovom odjeljku razmatraju čimbenici i načini na koje se ljude može potaknuti da stupe u kontakt s jedinstvenim kontaktnim točkama, samoinicijativno ili zbog obveznih zahtjeva.

Iako informiranje i promidžba mogu biti dovoljni za pokretanje najjednostavnijih mjera obnove, za pokretanje dubinskih energetskih obnova to nije dovoljno jer su takve obnove složenije i skuplje te se obično poduzimaju u određenim trenucima.

Na primjer, posebno je važno obratiti se kućanstvima tijekom postupka kupnje doma jer bi tada mogla biti spremnija provesti znatne radove obnove prije useljenja. Kućanstva se također mogu poticati na obnovu kad se njihova obitelj proširi ili, s druge strane, kada djeca napuste roditeljski dom. Učinkovitija upotreba energije i smanjenje računa za energiju nisu nužno glavni pokretači u bilo kojoj od tih situacija, ali mogu predstavljati komplementarne ciljeve u postupku pokrenutom drugim pitanjima. Tipičan je primjer energetskog „pokretača” situacija kada se kotao ili drugi dio energetske opreme pokvari ili počne neispravno funkcionirati. Međutim, ako se kotao pokvari, kućanstvo će vjerojatno biti usredotočeno na što brži popravak kotla, a manje na razmatranje sveobuhvatne energetske obnove.

Još jedan „pokretač” može biti obveza obnove zbog provedbe minimalnih standarda energetskih svojstava kako je utvrđeno za nestambene zgrade u članku 9. stavku 1. i eventualno članku 9. stavku 2. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada, ovisno o mjerama države članice. Pri utvrđivanju vlasnika zgrada koji moraju ispuniti nacionalne minimalne standarde energetskih svojstava, relevantna tijela mogu se pobrinuti da budu pozvani u jedinstvenu kontaktnu točku kako bi dobili savjete o obnovi.

Naposljetku, u skladu s člankom 19. stavkom 13. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada, vlasnici zgrada s energetskim certifikatom ispod razine C moraju biti pozvani u jedinstvenu kontaktnu točku radi dobivanja savjeta o obnovi, ovisno o tome što od sljedećeg nastupi ranije:

—

neposredno nakon isteka energetskog certifikata zgrade, ili

—

pet godina nakon izdavanja energetskog certifikata.

Kako bi se zajamčila djelotvorna provedba te odredbe, države članice i relevantna tijela pozivaju se da znatno unaprijed planiraju: (i) dodatnu potražnju za uslugama tehničke pomoći do koje će doći ovom odredbom za jedinstvene kontaktne točke i (ii) povezani proračun.

To bi se moglo učiniti na sljedeći način:

(1)

procjenom i utvrđivanjem broja zgrada obuhvaćenih ovom kategorijom i/ili zgrada na koje se odnose minimalni standardi energetskih svojstava, s pomoću nacionalne baze podataka o energetskim certifikatima ili drugih relevantnih izvora (npr. registra najmodavaca, obrazaca zahtjeva za financiranja);

(2)

sukladnim planiranjem resursa jedinstvene kontaktne točke kako bi se odgovorilo na pozive, djelomično kako bi se zajamčilo da ta odredba dovede do smislenih rezultata (npr. da minimalni postotak pozvanih vlasnika odluči započeti s radom na energetskoj obnovi i povezanim obnovama) i kako vlasnici zgrada ne bi bili frustrirani u slučaju predugog čekanja na sastanak sa stručnjakom.

Osim toga, države članice trebale bi:

(1)

utvrditi najbolje načine za utvrđivanje predmetnih vlasnika, primjerice uz pomoć registara najmodavaca, lokalnih udruga vlasnika nekretnina, poslovnih registara i drugih;

(2)

zajamčiti da svi predmetni vlasnici prime poziv, za što se države članice mogu osloniti na pisma, e-poštu, telefonske pozive i informativne radionice.

Dodatak I.

Drugi dokumenti Komisije relevantni za prenošenje članka 17. Direktive EU/2024/1275

Smjernice i postojeće prakse navedene u drugim dokumentima Komisije EU-a

Stavak članka 17.

Posebne odredbe

Prilog Preporuci Komisije C/2023/1553 od 12. prosinca 2023. o prenošenju članka 30. o nacionalnim fondovima za energetsku učinkovitost, financiranju i tehničkoj potpori Direktive (EU) 2023/1791 o energetskoj učinkovitosti („preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti”) (82)

Preporuka Komisije 2023/2407 оd 20. listopada 2023. o energetskom siromaštvu (uključujući SWD(2023) 647 final) (83)

Poticanje privatnih ulaganja u energetsku učinkovitost – smjernice za države članice i sudionike na tržištu, u skladu s člankom 30. stavkom 10. Direktive o energetskoj učinkovitosti

[predstojeće]

Potpora provedbi Socijalnog fonda za klimatsku politiku. Napomena o dobroj praksi za troškovno učinkovite mjere i ulaganja (lipanj 2024.) (84)

Izvješće o razvoju praksi financiranja energetske učinkovitosti u zgradama, MSP-ovima i industriji, Grupacija financijskih institucija za energetsku učinkovitost (2022.) (85)

Ostali dokumenti i izvješća

1

Odgovarajuće financiranje, mjere potpore i drugi instrumenti za uklanjanje tržišnih prepreka

 

 

 

 

 

Opis prepreka energetskoj obnovi u odjeljku 2.2. ili procjena učinka priložena prijedlogu preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada (SWD(2021) 453 final).

Poveznica: https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/daf643a4-5da2-11ec-9c6c-01aa75ed71a1/language-hr

1

Ostvariti potrebna ulaganja utvrđena u njihovu nacionalnom planu obnove zgrada kako bi svoj fond zgrada pretvorili u zgrade s nultim emisijama do 2050.

 

 

 

 

 

Za potrebna ulaganja vidjeti predložak za nacionalne planove obnove zgrada.

2

Države članice jamče da podnošenje zahtjeva za javno financiranje i postupci javnog financiranja budu jednostavni i racionalizirani kako bi se olakšao pristup financiranju, posebno za kućanstva

 

Važnost povjerenja, angažmana i komunikacije za kućanstva izložena riziku od energetskog siromaštva opisana u poglavlju VIII. (SWD)

 

Primjeri potpore i upotrebe posrednika za pristup ranjivih kućanstava financijskim instrumentima (odjeljak 3.5.4.)

 

Smjernice o članku 24. Direktive o energetskoj učinkovitosti i smjernice za uspostavu jedinstvenih kontaktnih točaka u skladu s člankom 22. stavkom 6. Direktive o energetskoj učinkovitosti i člankom 18. stavkom 1. Direktive (EU) 2024/1275 (još nije objavljeno)

3

Uklanjanje prepreka povezanih s početnim troškovima obnove

 

 

 

 

U odjeljku 2.4. spominju se prepreke (financijske i nefinancijske) zajedno s pokretačima obnove.

Instrumenti su opisani u odjeljku 2.3.

 

4

Razmotriti primjenu parametara utemeljenih na prihodima.

 

 

 

 

 

 

4

Države članice mogu upotrebljavati nacionalne fondove za energetsku učinkovitost za financiranje posebnih sustava i programa za obnovu radi poboljšanja energetskih svojstava ako su takvi fondovi uspostavljeni na temelju članka 30. Direktive (EU) 2023/1791.

Detaljno opisano u odjeljku 3.

 

 

 

 

 

5

Države članice poduzimaju odgovarajuće regulatorne mjere za uklanjanje negospodarskih prepreka obnovi zgrada.

 

 

 

 

Navode se prepreke (financijske i nefinancijske) zajedno s pokretačima obnove u odjeljku 2.4.

Sažetak cijelog raspona prepreka u odjeljku 2.2. ili procjena učinka priložena prijedlogu preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada (SWD(2021) 453 final).

Poveznica: https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/daf643a4-5da2-11ec-9c6c-01aa75ed71a1/language-hr

Detaljniji opis većinom negospodarskih prepreka, kao što su čimbenik poteškoća, percipirani rizici itd., nalazi se u izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) pod naslovom „Ubrzavanje energetske obnove stambenih zgrada”.

Poveznica: https://www.eea.europa.eu/publications/accelerating-the-energy-efficiency

5

Kad je riječ o zgradama s više samostalnih uporabnih cjelina, takve mjere mogu uključivati ukidanje zahtjeva za jednoglasnost u suvlasničkim strukturama ili dopuštanje da suvlasničke strukture budu izravni primatelji financijske potpore.

 

Sukobljeni interesi razmotreni u poglavlju VII. Dijelu 2.c.i. (SWD)

 

 

Neki relevantni instrumenti i stečena znanja navedeni su u odjeljku 2.3.3. (stranica 67)

Zajednički istraživački centar Europske komisije (2017.): Prevladavanje prepreka u pogledu suprotstavljenih interesa u građevinskom sektoru. Ostvarivanje potencijala za energetsku učinkovitost u sektorima iznajmljivanja i višeobiteljskog stanovanja,

Poveznica: https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/ae5716d7-fb39-11e7-b8f5-01aa75ed71a1/language-hr

6

Na troškovno najučinkovitiji način iskoristiti nacionalno financiranje i financiranje dostupno na razini Unije te druge izvore javnog financiranja

 

Mogućnosti financiranja sredstvima EU-a za borbu protiv energetskog siromaštva opisane su s nekoliko primjera u poglavlju X. (SWD)

 

Preporuke o troškovno učinkovitoj potpori za energetsku obnovu i zaštitu ranjivih kućanstava nalaze se u odjeljku 3.1.5., a primjeri u odjeljcima od 3.1.1. do 3.1.4.

 

Za financiranje na razini EU-a, posebna izvješća o Kohezijskom fondu, Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR), programu InvestEU itd.

Npr.: poveznica: https://managenergy.ec.europa.eu/publications/2021-2027-cohesion-policy-support-energy-efficiency-and-building-renovation_en.

6

Ti izvori financiranja upotrebljavaju se dosljedno kako bi se do 2050. uspostavio fond zgrada s nultim emisijama.

 

 

 

 

 

Za potrebna ulaganja vidjeti predložak za nacionalne planove obnove zgrada.

7

Države članice promiču djelotvorno uvođenje i upotrebu poticajnog financiranja i financijskih alata, kao što su zajmovi za energetsku učinkovitost i hipoteke za obnovu zgrada, ugovori o energetskom učinku, financijski programi prema načelu „plati koliko uštediš”, porezni poticaji, primjerice smanjenje porezne stope na radove na obnovi i materijale za obnovu, programi otplate putem poreza, programi otplate putem računa, jamstveni fondovi, fondovi namijenjeni za dubinske obnove, fondovi namijenjeni za obnove sa znatnim minimalnim pragom ciljanih ušteda energije i standardi za hipotekarne kredite.

Smjernice za moguće mjere za promicanje poticajnih financijskih instrumenata iz odjeljka 2.2.2.; opisi programa financiranja putem računa i putem poreza obuhvaćenih odjeljkom 2.3.

Važnost ugovora o energetskom učinku za ranjive skupine iz poglavlja VII. Dijela 2. točke (c) podtočke ii. (SWD)

Primjeri različitih instrumenata financiranja i mjera, uključujući one inovativne, prikupljeni su u poglavlju X. (SWD)

U području primjene smjernica

 

Sažetak financijskih instrumenata u odjeljku 2.3.1. s dodatnim primjerima u Prilogu D.

Posebne preporuke za poslovne zgrade (odjeljak 2.3.2.) i stambene zgrade (odjeljak 2.3.3.).

Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije (JRC) (2019.): „Ubrzavanje ulaganja u energetsku obnovu zgrada”.

Njime je obuhvaćen niz programa financiranja.

Poveznica: https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC117816.

Više informacija i analiza ugovora o energetskim svojstvima i njihove provedbe u području obnove zgrada može se pronaći u ovom izvješću: Moles-Grueso, S., Bertoldi, P. i Boza-Kiss, B., Ugovori o energetskoj učinkovitosti u EU-u: 2020. – 2021.

Poveznica: https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC133984.

7

Ti alati usmjeravaju ulaganja u energetski učinkovit fond zgrada javnog sektora, u skladu sa smjernicama Eurostata o evidenciji ugovora o energetskom učinku u državnim računima.

 

 

 

 

 

U odjeljku 4.3.2. Priloga smjernicama Komisije o članku 29. Direktive o energetskoj učinkovitosti pojašnjava se kako bi se pravila Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa trebala primjenjivati na ugovore o energetskom učinku.

Poveznica:

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=OJ:L_202402476

7

Države članice također mogu promicati i pojednostavniti primjenu javno-privatnih partnerstava.

Navedeno u odjeljku 2.4.1

 

 

 

Europski fond za energetsku učinkovitost spominje se kao javno-privatno partnerstvo za javne zgrade (odjeljak 2.3.4.).

 

8

Države članice jamče da su informacije o dostupnom financiranju i financijskim alatima dostupne javnosti na pristupačan i transparentan način, među ostalim digitalnim sredstvima.

Opisano u kontekstu općeg financiranja energetske učinkovitosti u odjeljcima 2.2.1. i 2.2.2.

Važnost povjerenja, angažmana i komunikacije za kućanstva izložena riziku od energetskog siromaštva opisana u poglavlju VIII. (SWD)

 

Obuhvaćeno nekim primjerom dobre prakse u odjeljcima 3.4. i 4.1.

 

 

9

Poticajno financiranje i financijski alati mogu uključivati zajmove za obnovu ili jamstvene fondove za obnovu radi poboljšanja energetskih svojstava.

Kreditna jamstva u državama članicama opisana su u odjeljku 2.5.2.

 

 

 

Dio popisa financijskih instrumenata u odjeljku 2.3.1. i Prilogu D

 

9

među ostalim u kombinaciji s relevantnim programima Unije, ako je to primjenjivo

Upotreba fonda InvestEU i okvira kohezijske politike opisana u odjeljku 2.5.2.

 

 

 

 

 

10

Do 29. svibnja 2025. Komisija u skladu s člankom 32. donosi delegirani akt kojim se dopunjuje ova Direktiva uspostavljanjem sveobuhvatnog okvira za portfelj kojim se financijske institucije mogu služiti na dobrovoljnoj osnovi i kojim se zajmodavce podupire u usmjeravanju i povećanju obujma kreditiranja, u skladu s Unijinom ambicijom u pogledu dekarbonizacije i relevantnim energetskim ciljevima, kako bi se djelotvorno potaknulo financijske institucije da povećaju opseg sredstava namijenjenih obnovi radi poboljšanja energetskih svojstava. Mjere utvrđene u sveobuhvatnom okviru obuhvaćaju povećanje obujma kreditiranja za energetske obnove i uključuju predložene zaštitne mjere za zaštitu ranjivih kućanstava s pomoću rješenja za mješovito financiranje. U okviru se opisuju najbolje prakse kojima se zajmodavce potiče da identificiraju zgrade s najlošijim svojstvima u svojim portfeljima i djeluju u skladu s time.

 

 

 

 

 

 

11

Države članice olakšavaju agregiranje projekata kako bi se ulagačima omogućio pristup, a potencijalnim klijentima omogućila rješenja u paketu.

Obuhvaćeno odjeljcima 2.4.1. i 2.4.2.

 

U području primjene smjernica

 

Dio instrumenata opisanih u odjeljcima 2.3.1. i 2.5.

 

11

Države članice donose mjere kojima se promiču kreditni proizvodi energetske učinkovitosti za obnovu zgrada, kao što su zelene hipoteke i zeleni krediti, osigurani i neosigurani, i jamče da ih financijske institucije nude široko i na nediskriminirajući način te da su vidljivi i dostupni potrošačima.

Gotovo jednak tekst u odjeljku 2.2., posebno informacije o opsegu inovativnih alata za financiranje koji omogućuju financiranje i nediskriminacije u odjeljku 2.2.2.

 

 

 

Dio popisa financijskih instrumenata u odjeljku 2.3.1. i Prilogu D

 

11

Države članice jamče da banke i druge financijske institucije i ulagači dobivaju informacije o prilikama za sudjelovanje u financiranju poboljšanja energetskih svojstava zgrada.

Obuhvaćeno odjeljkom 2.4.2.

 

U području primjene smjernica

 

 

 

12

Države članice uvode mjere i osiguravaju financiranje za promicanje obrazovanja i osposobljavanja kako bi postojalo dovoljno radne snage s odgovarajućom razinom vještina koje odgovaraju potrebama u sektoru zgrada, a prema potrebi su osobito usmjerene na MSP-ove, uključujući mikropoduzeća.

 

Primjeri za promicanje zelenih vještina u građevinskom sektoru i sektoru zgrada opisani su u poglavlju IX. (SWD)

 

 

 

 

12

Jedinstvene kontaktne točke uspostavljene na temelju članka 18. mogu olakšati pristup takvim mjerama i financiranju.

Jedinstvene kontaktne točke obuhvaćene su odjeljkom 2.1.2., ali ne u kontekstu osposobljavanja

 

 

 

Navedeno kao važan pokretač ulaganja i obnove u odjeljku 2.3.3.

Smjernice o članku 24. Direktive o energetskoj učinkovitosti i smjernice za uspostavu jedinstvenih kontaktnih točaka u skladu s člankom 22. stavkom 6. Direktive o energetskoj učinkovitosti i člankom 18. stavkom 1. Direktive EU/2024/1275 (još nije objavljeno)

13

Komisija prema potrebi i na zahtjev država članica pomaže kod određivanja nacionalnih ili regionalnih programa financijske potpore s ciljem poboljšanja energetskih svojstava zgrada, posebno postojećih zgrada, među ostalim podupirući razmjenu najbolje prakse među odgovornim nacionalnim ili regionalnim vlastima ili tijelima.

 

 

 

 

 

 

13

Države članice jamče da su takvi programi osmišljeni tako da budu dostupni organizacijama s nižim administrativnim, financijskim i organizacijskim kapacitetima.

 

 

 

 

 

 

14

Vodeći računa o ranjivim kućanstvima, države članice povezuju svoje financijske mjere za poboljšanje energetskih svojstava i smanjenje emisija stakleničkih plinova u obnovi zgrada s ciljanim ili ostvarenim uštedama energije i poboljšanjima, određenima prema jednom od sljedećih kriterija ili više njih: (a) energetskim svojstvima opreme ili materijala koji se upotrebljava u obnovi i smanjenju povezanih emisija stakleničkih plinova; u tom slučaju opremu ili materijal koji se upotrebljava u obnovi postavlja instalater s odgovarajućom razinom certifikacije ili kvalifikacije te ta oprema ili materijal mora biti u skladu s barem minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava za elemente zgrade ili višim referentnim vrijednostima za poboljšana energetska svojstva zgrada; (b) standardnim vrijednostima za izračun ušteda energije i smanjenja emisija stakleničkih plinova u zgradama; (c) ostvarenim poboljšanjem zbog takve obnove usporedbom energetskih certifikata izdanih prije i nakon obnove; (d) rezultatima energetskog pregleda; (e) rezultatima neke druge relevantne, transparentne i razmjerne metode kojom se pokazuje poboljšanje energetskih svojstava, primjerice usporedbom potrošnje energije prije i nakon obnove s pomoću mjernih sustava, pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u Prilogu I.

 

 

 

 

 

 

16

Države članice potiču dubinsku obnovu i postupnu dubinsku obnovu većom financijskom, poreznom, administrativnom i tehničkom potporom.

 

 

 

 

 

 

16

Ako pretvorba zgrade u zgradu s nultim emisijama nije tehnički ili gospodarski izvediva, obnova koja dovodi do smanjenja primarne energije za najmanje 60 % smatra se dubinskom obnovom za potrebe ovog stavka.

 

 

 

 

 

 

16

Države članice potiču veće programe koji obuhvaćaju velik broj zgrada, posebno zgrada s najlošijim svojstvima, primjerice s pomoću integriranih programa obnove na razini okruga, i koji rezultiraju ukupnim smanjenjem primarne energije za najmanje 30 % tako što će za njih pružati veću financijsku, poreznu, administrativnu i tehničku potporu, u skladu s postignutom razinom svojstava.

 

 

 

 

 

 

17

Ne dovodeći u pitanje njihove nacionalne gospodarske i socijalne politike i sustave u području prava vlasništva, države članice odgovaraju na problem deložacije ranjivih kućanstava uzrokovan nerazmjernim povećanjem najamnine nakon energetske obnove njihove stambene zgrade ili stambene samostalne uporabne cjeline zgrade.

 

Definicija energetskog siromaštva u poglavlju IV., s pokazateljima, izvorima podataka i dodatnim objašnjenjima (SWD) Opći elementi za rješavanje problema energetskog siromaštva, uključujući socijalne tarife i popuste opisane u poglavlju VI. (SWD) Primjeri praksi za izbjegavanje „deložacije radi renovacije” iz poglavlja VII. dijela 2.c.ii.

(SWD) Dodatni primjeri instrumenata financiranja i mjera u poglavlju X. (SWD)

 

Deložacija nije opisana u posebnom odjeljku, ali nekoliko primjera iz prakse uključuje mjere relevantne za tu odredbu (npr. odjeljci 3.2.3. i 3.3.5.)

 

 

18

Financijski poticaji moraju prvenstveno biti usmjereni na ranjiva kućanstva, osobe pogođene energetskim siromaštvom i osobe koje žive u socijalnim stanovima, u skladu s člankom 24. Direktive (EU) 2023/1791.

 

Primjeri dobre prakse iz poglavlja VII. dijela 2.c (SWD)

Dodatni primjeri instrumenata financiranja i mjera u poglavlju X. (SWD)

 

Preporuke i najbolje prakse prikupljene u cijelom dokumentu (npr. odjeljci 2.1., 3.1.5., 3.4.2., 3.4.3., 3.5.4.)

 

 

19

Države članice prilikom pružanja financijskih poticaja vlasnicima zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada za obnovu iznajmljenih zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada nastoje da financijski poticaji koriste i vlasnicima i najmoprimcima.

 

Opis mogućnosti za smanjenje poteškoća nastalih zbog suprotstavljenih interesa u poglavlju VII. dijelu 2. točki (c) podtočki i., uključujući primjere financiranja putem računa i sklapanjem ugovora o energetskom učinku (SWD)

Dodatni primjeri instrumenata financiranja i mjera u poglavlju X. (SWD)

 

 

 

U odjeljku 5.5. smjernica o članku 22. Direktive (EU) 2023/1791 navode se mogućnosti za uklanjanje takvih prepreka povezanih sa suprotstavljenim interesima.

Zajednički istraživački centar Europske komisije (2017.): Prevladavanje prepreka u pogledu suprotstavljenih interesa u građevinskom sektoru. Ostvarivanje potencijala za energetsku učinkovitost u sektorima iznajmljivanja i višeobiteljskog stanovanja,

Poveznica: https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/ae5716d7-fb39-11e7-b8f5-01aa75ed71a1/language-hr

19

Države članice uvode djelotvorne zaštitne mjere kako bi zaštitile osobito ranjiva kućanstva, među ostalim pružanjem potpore za plaćanje najamnine ili ograničavanjem povećanja najamnina, a mogu poticati financijske programe za rješavanje problema početnih troškova obnova, kao što su programi otplate putem računa, programi prema načelu „plati koliko uštediš” ili ugovori o energetskom učinku, kako je navedeno u članku 33. točki 2. i članku 29. Direktive (EU) 2023/1791.

 

Primjeri financiranja putem računa i ugovora o energetskom učinku opisanih u poglavlju VII. dijelu 2. točki (c) podtočki i., Primjeri regulatornih zaštitnih mjera u propisima o najmu iz poglavlja VII. Dijela 2. točke (c) podtočke ii. (SWD) Pojedinosti i primjeri cjenovne pristupačnosti za kućanstva u energetskom siromaštvu u poglavlju VI.

(SWD) Dodatni primjeri instrumenata financiranja i mjera u poglavlju X. (SWD)

 

 

 

 
”

(1)   Direktiva (EU) 2024/1275.

(2)  U skladu s predloškom za nacionalne planove obnove zgrada, odjeljak (c) Priloga II. „Pregled provedenih i planiranih politika i mjera”.

(3)  Predložak za nacionalne planove obnove zgrada, odjeljak (d) „Pregled potreba za ulaganjima, proračunskih izvora i administrativnih resursa”.

(4)   Idem, s raščlambom javnih i privatnih ulaganja. To znači da države članice moraju dostaviti i obrazložiti svoj procijenjeni faktor financijske poluge (obujam privatnih ulaganja potaknutih javnim ulaganjima).

(5)  Kako je obično utvrđeno u njihovim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima.

(6)  Kako je utvrđeno u odjeljku (d), s obveznim pokazateljima „ukupnih potreba za ulaganjima za 2030., 2040., 2050., javnih ulaganja, privatnih ulaganja, proračunskih sredstava”.

(7)  Uključujući članak 17. i Prilog II.

(8)  Preporuka Komisije (EU) 2024/2481 оd 13. rujna 2024. o smjernicama za tumačenje članaka 21., 22. i 24. Direktive (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na odredbe koje se odnose na potrošače, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=OJ:L_202402481.

(9)  Uobičajene prepreke obnovi navedene su u odjeljku 2.2. Komisijine procjene učinka priložene Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada (preinaka), dio 1/4. Dostupno na https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/daf643a4-5da2-11ec-9c6c-01aa75ed71a1/language-hr.

(10)  Osim toga, ako je primjenjivo, država članica mora zajamčiti da su podržana ulaganja u skladu s pravilima o državnim potporama.

(11)  Pri osmišljavanju tih politika treba uzeti u obzir i neostvarene prihode koji bi se inače prikupili, dok bi se pri podjeli poticaja trebala ciljano dati prednosti ranjivim kućanstvima ili kućanstvima s niskim i srednjim dohotkom.

(12)  Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32020R0852.

(13)   Europska koalicija za financiranje energetske učinkovitosti.

(14)   ELENA – Europska pomoć u lokalnoj Energiji.

(15)  Preporuka Komisije оd 12. prosinca 2023. o prenošenju članka 30. o nacionalnim fondovima za energetsku učinkovitost, financiranju i tehničkoj potpori Direktive (EU) 2023/1791 o energetskoj učinkovitosti (preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti), https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=OJ:C_202301553.

(16)  Direktiva (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o energetskoj učinkovitosti i izmjeni Uredbe (EU) 2023/955, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=OJ%3AJOL_2023_231_R_0001&qid=1695186598766.

Suprotstavljeni interesi definirani su kao situacija u kojoj „ne postoji pravedna i razumna raspodjela financijskih obveza i nagrada povezanih s ulaganjima u energetsku učinkovitost među dotičnim akterima, na primjer između vlasnika i najmoprimaca, ili između vlasnika različitih samostalnih uporabnih cjelina zgrade, ili između vlasnika i najmoprimaca ili različitih vlasnika zgrada s više stanova ili višenamjenskih zgrada”.

(17)  Kao dio odjeljka (a) „Pregled nacionalnog fonda zgrada”.

(18)  Za potrebe ove odredbe „suvlasničkom strukturom” smatraju se zgrade s više samostalnih uporabnih cjelina i vlasnika, a ne nužno zajedničko vlasništvo jedne samostalne uporabne cjeline zgrade.

(19)  Grupacija financijskih institucija za energetsku učinkovitost, Izvješće o razvoju praksi financiranja energetske učinkovitosti u zgradama, MSP-ovima i industriji, 2022., https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/a3032517-c761-11ec-b6f4-01aa75ed71a1/language-hr.

Izvješće o financiranju energetskih obnova na lokalnoj i regionalnoj razini sadržava i analizu nekoliko programa iz cijelog EU-a: Economidou, M., Della Valle, N., Melica, G., Valentini, O. i Bertoldi, P., Financiranje energetske obnove na lokalnoj i regionalnoj razini, 2021., https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC123755.

(20)  Prilog Preporuci Komisije C/2023/1553 od 12. prosinca 2023. o prenošenju članka 30. o nacionalnim fondovima za energetsku učinkovitost, financiranju i tehničkoj potpori Direktive (EU) 2023/1791 o energetskoj učinkovitosti („preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti”), https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=OJ:C_202301553.

(21)  Prilog Preporuci Komisije (EU) 2024/2476 оd 13. rujna 2024. o smjernicama za tumačenje članka 29. Direktive (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu energetskih usluga, EUR-Lex - 32024H2476 - HR - EUR-Lex.

(22)  Preporuka Komisije (EU) 2024/2481 оd 13. rujna 2024. o smjernicama za tumačenje članaka 21., 22. i 24. Direktive (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na odredbe koje se odnose na potrošače, EUR-Lex - 32024H2481 - HR - EUR-Lex.

(23)  Preporuka Komisije (EU) 2019/1660 оd 25. rujna 2019. o provedbi novih odredaba o mjerenju i obračunu iz Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU, EUR-Lex - 32019H1660 - HR - EUR-Lex.

(24)  Zajednički istraživački centar Europske komisije, Prevladavanje prepreka u pogledu suprotstavljenih interesa u građevinskom sektoru. Ostvarivanje potencijala za energetsku učinkovitost u sektorima iznajmljivanja i višeobiteljskog stanovanja, 2017., https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/ae5716d7-fb39-11e7-b8f5-01aa75ed71a1/language-hr.

(25)  Agora Energiewende i Universität Kassel, Trgovanje emisijama CO2 u sektoru zgrada, problemi odnosa najmodavaca i najmoprimaca: Kako ih riješiti, 2021., https://www.agora-energiewende.org/publications/co2-emissions-trading-in-buildings-and-the-landlord-tenant-dilemma-how-to-solve-it.

(26)  Članak 18. stavak 1.: „Ako su ugrađena brojila ili razdjelnici troškova grijanja, države članice osiguravaju da su informacije o obračunu i potrošnji pouzdane, točne i utemeljene na stvarnoj potrošnji ili rezultatima očitanja razdjelnika troškova grijanja, u skladu s Prilogom IX. točkama 1. i 2. za sve krajnje korisnike.”

(27)   https://www.kredex.ee/en/kodudkorda.

(28)   https://www.kredex.ee/en/services/ku-ja-kov/Apartment-building-renovation-loan.

(29)   https://www.kredex.ee/en/services/ku-ja-kov/loan-guarantee-apartment-associations.

(30)   https://www.kredex.ee/en/element.

(31)   https://www.fi-compass.eu/sites/default/files/publications/case_study_renovation_loan_programme_estonia_0.pdf.

(32)   https://link.springer.com/chapter/10.1007/978-3-030-23392-1_16.

(33)   BOE-A-2013-6938 Ley 8/2013, de 26 de junio, de rehabilitación, regeneración y renovación urbanas.

(34)   https://www.boe.es/buscar/act.php?id=BOE-A-1960-10906.

(35)   https://www.rijksoverheid.nl/onderwerpen/energie-thuis/vraag-en-antwoord/gaat-de-huur-omhoog-na-renovatie.

(36)   https://www.energetische-stadtsanierung.info/wp-content/uploads/2022/03/Arbeitshilfe-WEG_2022-02-09.pdf.

(37)  Preporuka Komisije (EU) 2024/2481 оd 13. rujna 2024. o smjernicama za tumačenje članaka 21., 22. i 24. Direktive (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na odredbe koje se odnose na potrošače, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=OJ:L_202402481.

(38)  Direktiva (EU) 2023/2413 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001, Uredbe (EU) 2018/1999 i Direktive 98/70/EZ u pogledu promicanja energije iz obnovljivih izvora te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća (EU) 2015/652, Direktiva – EU – 2023/2413 – HR – Direktiva o obnovljivoj energiji – EUR-Lex.

(39)  Ta procjena i povezane mjere mogle bi biti dio odjeljka (c) „Pregled provedenih i planiranih politika i mjera kojima se uklanjaju tržišne prepreke i tržišni nedostaci” alineje (n) „Uklanjanje tržišnih prepreka i tržišnih nedostataka”.

(40)   https://mmr.gov.cz/cs/ministerstvo/stavebni-pravo/pravo-a-legislativa/novy-stavebni-zakon.

(41)  Zakon je u potpunosti stupio na snagu 1. srpnja 2024. Stoga do trenutka objave ovog dokumenta nije bilo moguće dobiti uvid u stupanj odobravanja dozvola unutar tog roka.

(42)  Europska komisija: Glavna uprava za klimatsku politiku, Ludden, V., Laine, A., Vondung, F., Koska, T. i dr., Potpora provedbi Socijalnog fonda za klimatsku politiku – Napomena o dobrim praksama za troškovno učinkovite mjere i ulaganja, Ured za publikacije Europske unije, 2024., https://data.europa.eu/doi/10.2834/602067.

(43)   EUR-Lex - 32024H2481 - HR - EUR-Lex.

(44)   EUR-Lex - 32023H01553 - HR - EUR-Lex.

(45)   https://opengela.eus/what-is-opengela.

(46)   https://amiestas.lt/apie-mus/.

(47)   https://www.energiewechsel.de/KAENEF/Redaktion/DE/Dossier/waermepumpe.html.

(48)  Informacije o ovoj inicijativi dostupne su na platformi BUILD UP: https://build-up.ec.europa.eu/en/resources-and-tools/case-studies/energy-caravan-campaign-decarbonise-freiburgs-built-environment.

(49)  Standardne vrijednosti mogle bi se izračunati na temelju uobičajenih mjera uštede energije (npr. dodavanjem izolacije, ugradnjom dizalica topline, ugradnjom fotonaponskih ploča) kad se primjenjuju na zgrade uobičajene tipologije (npr. pojedinačne stambene zgrade manje od 200 m2, višestambene zgrade određene vrste).

(50)  Osim toga, člankom 8. stavkom 3. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti od država članica traži se da „sustave obveze energetske učinkovitosti, alternativne mjere politike, ili njihovu kombinaciju, ili programe ili mjere financirane iz nacionalnog fonda za energetsku učinkovitost provode prioritetno […] kod osoba pogođenih energetskim siromaštvom, ugroženih kupaca, osoba u kućanstvima s niskim prihodima i, ako je primjenjivo, osoba koje žive u socijalnom stanovanju”.

(51)  Europski institut za svojstva zgrada, Enhancing incentives through iBRoad2EPC. How to best use financial and non-financial incentives for renovation in implementing markets (Pospješivanje poticaja putem sustava iBRoad2EPC. Kako optimalno iskoristiti financijske i nefinancijske poticaje za obnovu na provedbenim tržištima?), 2024., iBRoad2EPC-D5.4-Enhancing-incentives-through-iBRoad2EPC.pdf.

(52)   https://www.wohnfonds.wien.at/erstinfo_thewosan_energieeinsparung.

(53)   https://www.energiewechsel.de/KAENEF/Redaktion/DE/Dossier/beg.html.

(54)   https://www.anah.gouv.fr/anatheque/le-guide-des-aides-financieres-2024.

(55)  Kako bi se riješio taj problem, u sklopu programa Velikog partnerstva za vještine u građevinskom ekosustavu, koji se provodi u okviru Pakta za vještine, promiču se usavršavanje i prekvalifikacija 30 % radne snage svake godine do 2030. u cijeloj industriji. https://pact-for-skills.ec.europa.eu/about/industrial-ecosystems-and-partnerships/construction_en.

(56)  Ti bi programi bili prilagođeni ciljanoj struci (građevinski sektor, arhitektonske i inženjerske djelatnosti itd.).

(57)   BUILD UP Skills | BUILD UP.

(58)  Europska komisija, 2023., SWD(2023) 647 final. Radni dokument službi Komisije „Smjernice EU-a o energetskom siromaštvu” priložene Preporuci Komisije o energetskom siromaštvu, https://energy.ec.europa.eu/publications/commission-staff-working-document-eu-guidance-energy-poverty_en.

(59)  Preporuka Komisije (EU) 2023/2407 оd 20. listopada 2023. o energetskom siromaštvu, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=OJ:L_202302407.

(60)  Europska komisija, 2023., SWD(2023) 647 final. Radni dokument službi Komisije „Smjernice EU-a o energetskom siromaštvu” priložene Preporuci Komisije o energetskom siromaštvu, https://energy.ec.europa.eu/publications/commission-staff-working-document-eu-guidance-energy-poverty_en.

(61)  U predlošku s komentarima za nacionalne planove obnove zgrada pojašnjeni su pokazatelji povezani s energetskim siromaštvom. https://circabc.europa.eu/ui/group/8f5f9424-a7ef-4dbf-b914-1af1d12ff5d2/library/a8116057-2055-48e7-81c5-ee94a62de5c8.

(62)   https://stad.gent/nl/wonen-bouwen/betaalbaar-wonen/gent-knapt-op.

(63)   https://www.berlin.de/sen/soziales/service/berliner-sozialrecht/kategorie/ausfuehrungsvorschriften/av_wohnen_anlage1-571941.php#:~:text=Klimabonus,-Zur%20Umsetzung%20des&text=Durch%20den%20Klimabonus%20soll%20den,Euro%20und%2022%2C00%20Euro.

(64)   https://www.citizensinformation.ie/en/housing/housing-grants-and-schemes/grants-for-home-renovations-and-improvements/warmer-homes-scheme/#:~:text=The%20Sustainable%20Energy%20Authority%20of,as%20the%20Warmer%20Homes%20Scheme.

(65)   https://france-renov.gouv.fr/aides/maprimerenov-renovation-ampleur.

(66)   https://dklegalpractice.ca/EN/landlord-tenant/tenant-focused-concerns/renovictions.

(67)   https://www.gesetze-im-internet.de/englisch_bgb/englisch_bgb.html#p2550.

(68)   https://www.berliner-mieterverein.de/recht/infoblaetter/info-68-milieuschutzgebiete-was-mieter-wissen-sollten.htm.

(69)   https://www.service-public.fr/particuliers/vosdroits/F34407?lang=fr.

(70)   https://www.service-public.fr/particuliers/vosdroits/F13723.

(71)   https://www.volkshuisvestingnederland.nl/onderwerpen/wet-betaalbare-huur#:~:text=De%20Wet%20betaalbare%20huur%20is,de%20kwaliteit%20van%20de%20woning.

(72)   https://www.rijksoverheid.nl/onderwerpen/huurwoning-zoeken/vraag-en-antwoord/welke-invloed-heeft-het-energielabel-op-de-huurpunten-van-mijn-woning.

(73)   https://www.bmwsb.bund.de/SharedDocs/topthemen/Webs/BMWSB/DE/wohngeld-plus/wohngeld-plus-artikel.html.

(74)  Preporuka Komisije (EU) 2024/2481 оd 13. rujna 2024. o smjernicama za tumačenje članaka 21., 22. i 24. Direktive (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na odredbe koje se odnose na potrošače, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=OJ:L_202402481.

(75)  Treba imati na umu da je posljednja točka predmet posebnih smjernica usmjerenih na poticanje privatnih ulaganja, u skladu s člankom 30. preinake Direktive o energetskoj učinkovitosti (vidjeti: Preporuka Komisije оd 12. prosinca 2023. o prenošenju članka 30. o nacionalnim fondovima za energetsku učinkovitost, financiranju i tehničkoj potpori Direktive (EU) 2023/1791 o energetskoj učinkovitosti (preinaka Direktive o energetskoj učinkovitosti), C/2023/8558, ELI: http://data.europa.eu/eli/C/2023/1553/oj.

(76)  Odnosi se na regije razine NUTS 2 prema okviru europskog sustava zajedničke klasifikacije prostornih jedinica za statistiku.

(77)  Odnosi se na regije razine NUTS 3 prema okviru europskog sustava zajedničke klasifikacije prostornih jedinica za statistiku.

(78)  Odnosi se na izazove u pogledu pristupačnosti svojstvene najudaljenijim regijama, priznate člankom 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(79)   https://citizens.ec.europa.eu/european-citizens-panels/energy-efficiency-panel_hr.

(80)  Europski panel građana i građanki o energetskoj učinkovitosti, 2024., Završne preporuke.

(81)  Europski panel građana i građanki o energetskoj učinkovitosti, 2024., Završne preporuke.

(82)   https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=OJ:C_202301553.

(83)  Preporuka: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=OJ:L_202302407; Radni dokument službi: https://energy.ec.europa.eu/document/download/a17c2aa6-02ca-49b3-8df6-b106ca9f37ed_en?filename=SWD_2023_647_F1_OTHER_STAFF_WORKING_PAPER_EN_V5_P1_3016190.PDF.

(84)   https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/af68b4c7-3508-11ef-b441-01aa75ed71a1/language-hr.

(85)   https://op.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/a3032517-c761-11ec-b6f4-01aa75ed71a1/language-hr.

DODATAK 3.

Obavijesti Komisije sa smjernicama o novim ili znatno izmijenjenim odredbama preinačene Direktive (EU) 2024/1275 o energetskim svojstvima zgrada

Energetski certifikati (članci od 19. do 21., Prilog V.) i neovisni sustavi kontrole (Prilog VI.)

SADRŽAJ

1.

 Uvod 100

2.

 Energetski razredi 100

2.1.

 Određivanje razreda energetskih svojstava, vremenski okvir i vizualni identitet 100

2.2.

 Definicija razreda A 101

2.3.

 Definicija razreda G 102

2.4.

 Raspodjela razreda od B do F 102

2.5.

 Razred A+ 103

3.

 Odredbe o kvaliteti, pouzdanosti i cjenovnoj pristupačnosti energetskih certifikata 106

3.1.

 Cjenovna pristupačnost 106

3.2.

 Provjere na lokaciji dopunjene virtualnim sredstvima i vizualnim provjerama 106

3.3.

 Dostupnost, čitljivost i strojno čitljivi format 107

4.

 Preporuke 108

4.1.

 Opći aspekti 109

4.2.

 Operativne emisije stakleničkih plinova 110

4.3.

 Kvaliteta unutarnjeg okoliša 110

4.4.

 Učinkovitije temperaturne postavke 111

4.4.1.

 Terminologija povezana s hidroničkim sustavima grijanja i ključni parametri 111

4.4.2.

 Definiranje „grijanja na niskim temperaturama” 112

4.4.3.

 Predloženi koraci ocjenjivanja 112

4.5.

 Preostali životni vijek sustava grijanja ili klimatizacije 113

5.

 Valjanost energetskih certifikata i pojednostavnjeni postupci certificiranja 114

5.1.

 Valjanost energetskih certifikata 114

5.2.

 Pojednostavnjeni postupci ažuriranja 116

5.3.

 Savjeti o obnovi za vlasnike zgrada 117

5.4.

 Obavješćivanje o revidiranim sustavima energetskih certifikata 117

6.

 Izdavanje i prikazivanje energetskih certifikata 118

6.1.

 Pokretačke točke 118

6.2.

 Prikaz energetskih certifikata 119

7.

 Prilog V. – Predložak za energetske certifikate 119

7.1.

 Obvezni elementi 119

7.2.

 Dobrovoljni elementi 121

8.

 Provedba obveza iz Priloga VI. 124

8.1.

 Definicija valjanog energetskog certifikata 124

8.1.1.

 Valjanost izračuna 124

8.1.2.

 Najmanji broj elemenata koji se razlikuju od zadanih ili standardnih vrijednosti 124

8.1.3.

 Provjere valjanosti ulaznih podataka 125

8.1.4.

 Najveće odstupanje od energetskih svojstava zgrade 126

8.1.5.

 Dodatni elementi 127

8.1.6.

 Valjanost i ocjena energetskog certifikata nakon procjene neovisnog sustava kontrole 128

8.2.

 Analiza kvalitete neovisnog sustava kontrole za programe energetskih certifikata 129

8.2.1.

 Definicija ciljeva kvalitete u državama članicama 129

8.2.2.

 Ocjenjivanje razine kvalitete uzorkovanjem 129

8.2.3.

 Posjeti lokaciji radi provjere ulaznih podataka 131

8.2.4.

 Delegiranje sustava energetskih certifikata i neovisnih sustava kontrole 132

8.3.

 Upravljanje kvalitetom sustava energetskih certifikata 132

8.3.1.

 Kvalifikacije i certifikacija 132

8.3.2.

 Osposobljavanje 132

8.3.3.

 Ugrađena kontrola i savjetovanje u alatima za izračun ili bazama podataka o energetskim svojstvima zgrada 133

8.3.4.

 Kontinuirana kontrola kvalitete i provjera 133

8.3.5.

 Provedba/sankcije 134

8.3.6.

 Cjelovito upravljanje kvalitetom 134

8.4.

 Neovisni sustavi kontrole i baze podataka o energetskim svojstvima zgrada 135

8.5.

 Dostupnost energetskih certifikata 135

8.6.

 Objavljivanje informacija o razinama kvalitete 136

8.6.1.

 Razlike između izračunanih/procijenjenih i izmjerenih energetskih svojstava 136

1.   UVOD

U ovim se smjernicama navode pojašnjenja i praktične preporuke o tome kako provesti i na najbolji mogući način iskoristiti zahtjeve u pogledu energetskih certifikata koji su znatno ažurirani ili dodani u preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada, člancima od 19. do 21. i prilozima V. i VI.

2.   ENERGETSKI RAZREDI

2.1.   Određivanje razreda energetskih svojstava, vremenski okvir i vizualni identitet

Člankom 19. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada i Prilogom V. utvrđuje se okvir za klasifikaciju zgrada. Na krajnjim točkama raspona nalaze se razred A, koji se odnosi na zgrade s nultim emisijama, i razred G, koji odgovara zgradama s najlošijim svojstvima u nacionalnom fondu zgrada u trenutku uvođenja tog raspona. Države članice koje su 29. svibnja 2026. već svrstale zgrade s nultim emisijama u razred A0 mogu nastaviti upotrebljavati tu oznaku umjesto razreda A. Kad je riječ o ostalim razredima, od B do F ili od A do F u državama članicama koje upotrebljavaju oznaku A0, države članice moraju zajamčiti odgovarajuću raspodjelu pragova razreda energetske učinkovitosti.

Uvođenje razreda od A do G, s definicijama za razrede „A” i „G”, korak je prema jasnijem i jednostavnijem načinu klasifikacije zgrada u svakoj zemlji i u cijelom EU-u. Također je ključno za uklanjanje prepreka na tržištu stambenih nekretnina u cijelom EU-u te će olakšati rad prekograničnih aktera kao što su banke, osiguravajuća društva, pružatelji financijskih usluga, građevinska poduzeća i poduzeća za nekretnine. Međutim, izravna usporedba zgrada među zemljama samo na temelju njihovih razreda mogla bi biti obmanjujuća i neprecizna s obzirom na moguće razlike među nacionalnim metodologijama za izračun energetskih svojstava.

Energetska svojstva zgrade u energetskom certifikatu moraju biti izražena kao broj koji označava potrošnju primarne energije u kWh/(m2 god.), dok njihov razred mora biti izražen slovom iz zatvorenog raspona od A do G. Energetska svojstva zgrade moraju se utvrditi u skladu s Prilogom I. kako bi se ostvarila dosljednost u oslanjanju na energetska svojstva kao ključne pokazatelje kao što je u drugim odredbama Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Upućivanje na zatvoreni raspon znači da bi svaki razred trebao biti definiran gornjom i donjom vrijednošću te bi ga trebalo jasno razlikovati od susjednih razreda.

U tom je kontekstu posebno važna odredba iz Priloga I. (točka 1. četvrti podstavak) u kojoj se pojašnjava da se energetska svojstva zgrade moraju izraziti brojčanim pokazateljem vrijednosti potrošnje primarne energije po jedinici referentne podne površine godišnje, u kWh/(m2 god.) u svrhu izdavanja energetskih certifikata i usklađenosti s minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava.

Stoga bi se nacionalnim sustavom klasifikacije trebalo utvrditi da se svrstavanje u razrede mora temeljiti na energetskim svojstvima, koja bi se trebala izračunati u skladu s Prilogom I.

Države članice mogu nastaviti upotrebljavati metodologiju koja se temelji na referentnim zgradama, pod uvjetom da zgrada koja se klasificira ispunjava zahtjeve za utvrđivanje i dodjelu razreda od A do G na temelju energetskih svojstava.

Uz razrede koji se temelje na energetskim svojstvima, države članice mogu dodati dodatne pokazatelje u energetske certifikate. Države članice mogu, na primjer, razmotriti utvrđivanje dodatnih razreda emisija stakleničkih plinova (neobvezni pokazatelj iz Priloga V. točke 2. podtočke (b)) kako bi se pokazalo koliko zgrada nije klimatski neutralna. Međutim, takva dobrovoljna dodatna klasifikacija može funkcionirati samo kao sekundarna ocjena, na primjer kako bi se ukazalo na posebne aspekte i pitanja. Ne može zamijeniti obvezne razrede koji se temelje na energetskim svojstvima.

U članku 19. stavku 1. navode se i neki obvezni elementi koje treba uključiti u energetske certifikate, koji su dopunjeni odredbama iz Priloga V. o obveznim i dobrovoljnim elementima energetskih certifikata (vidjeti odjeljak 7.).

Člankom 19. stavkom 3. od država članica zahtijeva se da energetski certifikati imaju zajednički vizualni identitet na cijelom njihovu državnom području. To je već sada uobičajena praksa i njome se jamči da se energetski certifikati, iako ih izdaje nekoliko različitih subjekata, temelje na istim metodama izračuna i procjene te da izgledaju ujednačeno u cijeloj zemlji. Države članice imaju određeno diskrecijsko pravo prilagoditi vizualni identitet kako bi se ublažile razlike među regijama te bi također trebale uzeti u obzir regionalne ili jezične razlike unutar svojih državnih područja kako bi informacije bile dostupne javnosti.

Kad je riječ o vremenskom okviru za prenošenje i provedbu takvih zahtjeva, kao i za većinu drugih odredaba Direktive o energetskim svojstvima zgrada, države članice moraju do 29. svibnja 2026. (rok za prenošenje) zajamčiti da je njihov nacionalni sustav klasifikacije usklađen s novim odredbama. Ako je potrebno, moraju dotad redefinirati nacionalne razrede energetskih svojstava zgrada i prilagoditi metodologiju kojom se dodjeljuju. Pravo izuzeća vrijedi za države članice koje su već promijenile razrede energetske učinkovitosti u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 28. svibnja 2024. Datum promjene vrijednosti energetskih svojstava smatra se datumom službene objave pravnog akta ili jednakovrijednog dokumenta kojim se definiraju energetski razredi. Te države članice mogu odgoditi uvođenje novog sustava klasifikacije iz članka 19. stavka 2. najkasnije do 31. prosinca 2029. Tom se iznimkom jamči da se nacionalni klasifikacijski sustavi ne mijenjaju prečesto i da pružaju stabilnost koja je potrebna operaterima na tržištu i vlasnicima zgrada. Kad je riječ o državama članicama u kojima se energetski certifikati definiraju i uređuju na regionalnoj razini, podrazumijeva se da se obveza primjenjuje na regionalnoj razini.

Iako to nije izričito navedeno u članku 19., države članice mogu dodijeliti različite razine i razrede energetskih svojstava različitim kategorijama i vrstama stambenih i nestambenih zgrada. To je sad već uobičajena i dobra praksa, a opravdana je razlikama u obrascima potrošnje energije i vrstama zgrada. Države članice također mogu razlikovati razine energetskih svojstava na temelju klimatskih zona u zemlji. Razlikovanje razreda među kategorijama zgrada također će olakšati praćenje i usklađenost s posebnim odredbama o pojedinačnim zgradama, kao što su minimalni standardi energetskih svojstava na temelju članka 9.

Taj je pristup dosljedan i u odnosu na razinu potražnje za energijom koja je jedan od kriterija za zgrade s nultim emisijama (razred A). U skladu s člankom 11. stavkom 2. mora se utvrditi maksimalni prag potražnje za energijom zgrada s nultim emisijama. U skladu s člankom 11. stavkom 6. taj prag potražnje za energijom može se utvrditi prema vrsti zgrade i s obzirom na klimatske zone unutar zemlje. Maksimalni pragovi mogli bi biti različiti za nove zgrade i one postojeće koje se obnavljaju.

2.2.   Definicija razreda A

Prema članku 19. stavku 2., u energetskim certifikatima od 29. svibnja 2026. razred energetskih svojstava zgrade mora biti naveden u okviru ograničenog raspona uz upotrebu slova od A do G.

U članku se navodi da se slovo A odnosi na „zgrade s nultim emisijama”. Stoga je u pravnom okviru utvrđena jasna istovjetnost definicije zgrada s nultim emisijama i razreda A. Definicija zgrade s nultim emisijama uključuje kriterije koji nadilaze energetska svojstva. To konkretno znači da na lokaciji ne dolazi do emisija ugljika iz fosilnih goriva, a nema operativnih emisija stakleničkih plinova ili su prisutne u vrlo maloj količini; potražnja za energijom mora biti ispod određenog praga, a ukupna potrošnja primarne energije na godišnjoj osnovi mora biti obuhvaćena zatvorenim popisom izvora energije. Ti su kriteriji utvrđeni u članku 2. i dodatno u članku 11. Direktive o energetskim svojstvima zgrada, dok se u smjernicama o zgradama s nultim emisijama iz Priloga 7. detaljno pojašnjavaju te odredbe.

To znači da bi čak i zgrade čija je potrošnja energije unutar raspona utvrđenog na nacionalnoj razini za razred A u kWh/(m2 god.) trebale ispunjavati i druge zahtjeve za zgrade s nultim emisijama kako bi bile svrstane u razred A.

Slijedom toga, ako energetska svojstva zgrade dosežu prag utvrđen na nacionalnoj razini za razred A, ali nisu ispunjeni drugi zahtjevi za zgrade s nultim emisijama, na primjer zato što se zgrada grije koristeći kotao na plin ili naftu i ispušta emisije ugljika u krugu zgrade, ta bi zgrada trebala biti svrstana u niži razred B.

Stoga osoba koja izdaje energetski certifikat u procjeni mora razmotriti i druge obvezne kriterije za zgrade s nultim emisijama, kao što je nepostojanje emisija iz tehnologija koje upotrebljavaju fosilna goriva za grijanje i hlađenje.

Za potrebe utvrđivanja razreda energetske učinkovitosti A države članice moraju primijeniti maksimalni prag potražnje za energijom za zgrade s nultim emisijama koji je na snazi u trenutku uvođenja novog raspona energetskih certifikata. Maksimalni prag trebao bi se upotrebljavati za određivanje maksimalnih vrijednosti energetskih svojstava za razred A (minimalna vrijednost jednaka je nuli). Iako se maksimalni prag mora revidirati pri svakoj reviziji troškovno optimalnih razina (svakih pet godina), ne postoji obveza ažuriranja energetskog certifikata razreda A i ponovnog određivanja tog praga svaki put kad se revidiraju troškovno optimalne razine.

U skladu s člankom 19. stavkom 2. države članice koje su zgrade s nultim emisijama, kako su definirane u članku 2. i članku 11., već svrstale u razred „A0” prije 29. svibnja 2026. mogu nastaviti upotrebljavati taj razred umjesto razreda „A”. Preostali razredi tada uključuju razrede od „A” do „G”.

2.3.   Definicija razreda G

Prema članku 19. stavku 2. slovo „G” predstavlja najniži stupanj raspona i odgovara zgradama s apsolutno najlošijim svojstvima u nacionalnom fondu zgrada u trenutku uvođenja spomenutog raspona. U definiciji razreda G ne bi trebalo odrediti najveću moguću potrošnju energije; trebalo bi utvrditi samo prag koji odgovara „granici” s razredom F. Zgrade s najlošijim energetskim svojstvima najmanje su energetski učinkovite i stoga imaju najveću potrošnju primarne energije i krajnju potrošnju energije (kWh/m2 god.) u nacionalnom fondu zgrada. Države članice u svojim nacionalnim planovima obnove zgrada moraju navesti definiciju zgrada s najlošijim svojstvima.

Uvjet prema kojem bi samo zgrade s apsolutno najlošijim svojstvima trebalo svrstati u razred G znači da bi se države članice trebale pobrinuti da se u razred G ne uvrsti prevelik udio fonda zgrada. Vrlo velik udio ukupnog fonda zgrada svrstan u razred G mogao bi ugroziti pravilno praćenje fonda zgrada te otežati praćenje i dokumentiranje poboljšanja njegovih energetskih svojstava. Osim toga, bilo bi teže uvesti mjere posebno usmjerene na segmente zgrada s najnižim energetskim svojstvima. Nadalje, ako je previše zgrada svrstano u razred s apsolutno najlošijim svojstvima, bit će manje razlikovanja unutar drugih razreda.

Države članice potiču se da kao referentnu vrijednost za definiranje energetskih svojstava u razredu G razmotre prag koji se upotrebljava u članku 9. Direktive o energetskim svojstvima zgrada za potrebe utvrđivanja minimalnih standarda energetskih svojstava za nestambene zgrade. Taj prag odgovara maksimalnoj razini energetskih svojstava 16 % zgrada u fondu s najlošijim svojstvima (prema broju zgrada ili podnoj površini). U skladu s tim, referentna vrijednost u rasponu od 14 do 18 % fonda zgrada (stambenog ili nestambenog) smatrala bi se idealnom. Alternativno, države članice mogle bi povezati i razred G sa svojim ciljevima za 2030. i 2033. usmjerenima na nestambene zgrade. Time bi 26 % fonda zgrada bilo svrstano u razred G za stambene zgrade. Iako se time u relativno kratko vrijeme dobiva relativno velik razred G, jamči se i dugoročna stabilnost za klasifikaciju energetskih certifikata. Ukupan broj zgrada razreda G ne bi trebao biti veći od 26 % kako u tom razredu ne bi bilo previše zgrada.

2.4.   Raspodjela razreda od B do F

Dok su razredi energetskih svojstava A (uz A0 i A+) i G definirani posebnim kriterijima, u skladu s člankom 19. stavkom 2. preostali razredi od B do F (ili ako se upotrebljava „A0”, od A do F) moraju se odgovarajuće raspodijeliti. „Odgovarajuće” u ovom slučaju znači da ne dolazi do stvaranja umjetno malih ili velikih razreda. To se može postići većom ili manjom „ujednačenošću širine pojasa”, odnosno sličnim rasponom pokazatelja energetskih svojstava za svaki razred, čime se omogućuju razmjerni koraci od gornje granice razreda G do razine energetskih svojstava koja predstavlja donju granicu razreda A.

Slika 1

Primjer razreda energetskih svojstava jednake širine pojasa u pogledu potrošnje primarne energije u kWh/(m2 god.)

Image 21

Prednost je tog pristupa jednostavnost jer je lako razumjeti čak i raspone između razreda. Svaki razred predstavlja jasan i ujednačen korak na ljestvici. Druga je prednost njegova dosljednost jer s jednakom širinom pojasa razlika između susjednih razreda (npr. od B do C ili od D do E) ostaje konstantna.

Takav klasifikacijski sustav moći će jasno pokazati poboljšanje energetskih svojstava tijekom vremena promjenama u broju zgrada unutar razreda. Međutim, to će dovesti do različitog broja zgrada u svakom razredu. Ako su neki razredi nerazmjerno popunjeni, širina pojasa može se prilagoditi kako bi se izbjegli prazni razredi na razini cijele ljestvice. No istodobno se i očekuje da će neki razredi biti prazniji od drugih. Na primjer, u razredima A i B bit će manje zgrada nego u razredima D ili E. Države članice stoga moraju odlučiti kako se odgovarajuća raspodjela razreda najbolje može primijeniti na njihov nacionalni fond zgrada, uzimajući u obzir trenutačna energetska svojstva.

Na slici 2 prikazan je primjer u kojem se upotrebljava odgovarajuća širina pojasa s neravnomjerno raspoređenim razredima. Također je prikazan slučaj s razredom A0 u rasponu.

Kad je riječ o stambenim zgradama, države članice mogu razmotriti moguće sinergije raspodjele razreda tako da energetski certifikati razreda E, F i G zajedno obuhvaćaju 43 % zgrada s najlošijim svojstvima, što je brojka značajna za potrebe članka 9. stavka 2. To bi značilo da bi donja granica pokazatelja svojstava primarne energije razreda „E” trebala biti jednaka pragu za zgrade s najlošijim svojstvima. Prema članku 9. stavku 2., „države članice osiguravaju da se najmanje 55 % smanjenja prosjeka primarne energije iz trećeg podstavka postigne obnovom 43 % stambenih zgrada s najlošijim svojstvima”. Tom bi se podudarnošću vlasnicima zgrada i tijelima olakšalo utvrđivanje zgrada s najlošijim svojstvima u svrhu provedbe članka 9. stavka 2. o stambenim zgradama.

Slika 2

Primjer različitih razreda energetskih svojstava u rasponu s neobveznim razredom „A0” (potrošnja primarne energije u kWh/m2 godišnje)

Image 22

2.5.   Razred A+

Člankom 19. stavkom 2. državama članicama omogućeno je uvođenje razreda energetskih svojstava A+. Razred A+ stoga je dobrovoljan, a nakon uvođenja predstavljat će vrh raspona.

Ako države članice odluče uvesti takav razred, postat će sastavni dio njihova sustava energetskih certifikata. Razred energetskih svojstava A+ koji definiraju države članice mora ispunjavati sljedeće kriterije:

(1)

potražnja zgrada za energijom mora biti najmanje 20 % niža od maksimalnog praga za zgrade s nultim emisijama razreda A;

(2)

u skladu s člankom 11. zgrade koje koriste bilo koju količinu fosilnih goriva, a inače su usklađene s pokazateljima potražnje za energijom, ne mogu se klasificirati u razred A ili A+;

(3)

zgrade godišnje moraju proizvoditi više energije iz obnovljivih izvora na lokaciji od svoje ukupne godišnje potražnje za primarnom energijom;

(4)

osim energetskih svojstava, razred A+ relevantan je u kontekstu potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa jer se člankom 19. od država članica zahtijeva da se procjena potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa postojećih zgrada koje obnovom prijeđu u razred A+ navede u energetskom certifikatu zgrade. Treba napomenuti da je okvir Unije za metodologiju izračuna potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa, koji je Europska komisija utvrdila u delegiranom aktu koji treba donijeti do 31. prosinca 2025. u skladu s člankom 7. stavkom 3., koncipiran samo za potrebe izračuna potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa novih zgrada. Kako bi procijenile potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa u odnosu na postojeće zgrade koje se obnavljaju, države članice mogu prilagoditi metodologiju potrebnim koracima ili upotrebljavati vlastitu metodologiju izračuna, u skladu s relevantnim normama.

Prema kriteriju 3. zgrada je najjasnije prepoznata kao „pozitivna”. Prema tom kriteriju zahtijeva se da zgrade proizvode više energije iz obnovljivih izvora na lokaciji od ukupne količine energije koju bi potraživale iz mreže. Pri tom izračunu posebnu pozornost treba posvetiti uzimanju u obzir obnovljivih izvora energije. Pojam se pojašnjava sljedećim brojčanim primjerima.

Primjer A: prag za potražnju za primarnom energijom iznosi 65 kWh/(m2 god.) (1).

Zgrada ima sljedeće energetske potrebe (prije uzimanja u obzir neučinkovitosti sustava ili faktora primarne energije):

Ukupna energija koju zahtijeva sustav (prije uzimanja u obzir obnovljivih izvora energije)

 

Grijanje

55

Potrošna topla voda

15

Ostalo (npr. ventilacija, rasvjeta)

5

Ukupno

75

U analiziranoj zgradi upotrebljava se dizalica topline i postavljene su fotonaponske ploče. Raspodjela energije bila bi kako slijedi:

Energija koju zahtijeva sustav (po nositelju)

Potrošnja energije

Nositelj energije

Faktor primarne energije

Primarna energija

Grijanje (dizalica topline – električna energija)

11,0

Električna energija

1,5

16,5

Grijanje (dizalica topline – okolina)

44,0

Okolina

0,0

0,0

Potrošna topla voda (dizalica topline – električna energija)

3,8

Električna energija

1,5

5,6

Potrošna topla voda (dizalica topline – okolina)

11,3

Okolina

0,0

0,0

Ostalo (npr. ventilacija, rasvjeta)

5,0

Električna energija

1,5

7,5

Obnovljivi izvori energije (fotonaponska energija – upotrebljava se na lokaciji) (*1)

15,0  (*1)

Električna energija (*1)

0,0  (*1)

0,0  (*1)

Obnovljivi izvori energije (fotonaponska energija – izvezena)

5,0

Električna energija

–0,9

–4,5


Ukupna potražnja za energijom (prije izvoza fotonaponske energije)

7,1

 

Ukupna energija proizvedena na lokaciji

–4,5

 

Energetska bilanca

2,6

 

U prethodnom scenariju:

—

zgrada bi bila u skladu s kriterijem 1. koji se odnosi na prag potražnje za energijom (potražnja zgrade za energijom 7,1 < (65 – 65 * 20 %)),

—

zgrada bi bila u skladu s kriterijem koji se odnosi na upotrebu nefosilnih goriva na lokaciji (ugrađena dizalica topline),

—

zgrada ne bi bila u skladu sa zahtjevom u pogledu proizvodnje energije (kriterij 3.) jer je potražnja za energijom veća od energije proizvedene iz obnovljivih izvora na lokaciji.

Kako bi ispunila kriterije za razred A+, zgrada bi mogla povećati količinu fotonaponske energije proizvedene na lokaciji ili smanjiti potražnju za energijom. Sljedeći primjeri B i C u skladu su s kriterijima od 1. do 3.

Primjer B: povećanje količine fotonaponske energije proizvedene na lokaciji.

Energija koju zahtijeva sustav (po nositelju)

Potrošnja energije

Nositelj energije

Faktor primarne energije

Primarna energija (PE)

Grijanje (dizalica topline – električna energija)

11,0

Električna energija

1,5

16,5

Grijanje (dizalica topline – okolina)

44,0

Okolina

0,0

0,0

Potrošna topla voda (dizalica topline – električna energija)

3,8

Električna energija

1,5

5,6

Potrošna topla voda (dizalica topline – okolina)

11,3

Okolina

0,0

0,0

Ostalo (npr. ventilacija, rasvjeta)

5,0

Električna energija

1,5

7,5

Obnovljivi izvori energije (fotonaponska energija – upotrebljava se na lokaciji)*

15,0 *

Električna energija*

0,0 *

0,0 *

Obnovljivi izvori energije (fotonaponska energija – izvezena)

10,0

Električna energija

–0,9

9,0


Ukupna potražnja za energijom (prije izvoza fotonaponske energije)

7,1

 

Ukupna energija proizvedena na lokaciji

–9,0

 

Energetska bilanca

–1,9

 

Primjer C: smanjenje potražnje za energijom.

Energija koju zahtijeva sustav (po nositelju)

Potrošnja energije (FE)

Nositelj energije

Faktor primarne energije

Primarna energija (PE)

Grijanje (dizalica topline – električna energija)

9,0

Električna energija

1,5

13,5

Grijanje (dizalica topline – okolina)

36,0

Okolina

0,0

0,0

Potrošna topla voda (dizalica topline – električna energija)

3,8

Električna energija

1,5

5,6

Potrošna topla voda (dizalica topline – okolina)

11,3

Okolina

0,0

0,0

Ostalo (npr. ventilacija, rasvjeta)

5,0

Električna energija

1,5

7,5

Obnovljivi izvori energije (fotonaponska energija – upotrebljava se na lokaciji)*

15,0 *

Električna energija*

0,0 *

0,0 *

Obnovljivi izvori energije (fotonaponska energija – izvezena)

5,0

Električna energija

–0,9

–4,5


Ukupna potražnja za energijom (prije izvoza fotonaponske energije)

4,1

 

Ukupna energija proizvedena na lokaciji

–4,5

 

Energetska bilanca

–0,4

 

3.   ODREDBE O KVALITETI, POUZDANOSTI I CJENOVNOJ PRISTUPAČNOSTI ENERGETSKIH CERTIFIKATA

Člankom 19. stavkom 4. od država članica zahtijeva se da zajamče kvalitetu, pouzdanost i cjenovnu pristupačnost energetskih certifikata.

3.1.   Cjenovna pristupačnost

Mjere kojima se jamči da energetski certifikati budu cjenovno pristupačni vlasnicima zgrada mogu ovisiti o posebnim nacionalnim ili lokalnim okolnostima pa se stoga državama članicama preporučuje da procijene jesu li u posebnim okolnostima tržišne cijene energetskih certifikata previsoke. U cilju smanjenja troškova za vlasnike mogle bi se poduzeti mjere za smanjenje količine posla za procjenitelje (čime bi se ograničio trošak izrade energetskih certifikata) ili za izbjegavanje tržišnih neravnoteža i špekulacija. Alternativno, mogla bi se razmotriti i namjenska potpora za ranjiva kućanstva.

Upotreba standardnih protokola sa zadanim vrijednostima ili virtualnih sredstava (vidjeti i odjeljak 3.2.) mogla bi skratiti vrijeme potrebno za izradu i izdavanje energetskog certifikata, a time i povezane troškove. Kad je riječ o tim mjerama, državama članicama preporučuje se da uspostave ravnotežu između troškova i kvalitete energetskih certifikata na temelju svojih nacionalnih okolnosti.

Gornje granice cijena mogle bi se utvrditi i na nacionalnoj razini kako bi se ograničili troškovi za vlasnike zgrada i time izbjegle špekulacije. I u tom bi slučaju gornje granice cijena trebale omogućiti izdavanje kvalitetnih energetskih certifikata. Iskustvo s primjenom gornjih granica cijena u nekim državama članicama istaknulo je važnost redovitog indeksiranja gornjih granica cijena.

Člankom 19. stavkom 4. od država članica izričito se zahtijeva da razmotre hoće li ranjivim kućanstvima pružiti financijsku potporu kako bi im energetski certifikati postali cjenovno pristupačniji. Države članice mogle bi, na primjer, razmotriti provedbu posebnih mjera potpore za kućanstva s niskim prihodima ili proširenje financijskih programa za potporu energetskoj obnovi kako bi se pokrili troškovi energetskih certifikata (npr. prije i nakon obnove) za vlasnike zgrada s niskim prihodima.

3.2.   Provjere na lokaciji dopunjene virtualnim sredstvima i vizualnim provjerama

Člankom 19. stavkom 4. od država članica zahtijeva se da zajamče da se energetski certifikati izdaju na temelju posjeta lokaciji, koji se prema potrebi može provesti virtualnim sredstvima uz vizualne provjere. U oba slučaja mora se zajamčiti kvaliteta i pouzdanost energetskih certifikata.

Prednost se daje fizičkim posjetima lokaciji jer omogućuju neometanu procjenu i izravnu interakciju neovisnog stručnjaka i vlasnika/predstavnika zgrade. Međutim, iskustvo je pokazalo da virtualni posjeti, ako se provedu na odgovarajući način, mogu biti valjana alternativa fizičkim posjetima. Mogli bi poboljšati cjenovnu pristupačnost energetskih certifikata, posebno u slučajevima u kojima bi posjet lokaciji bio nerazmjerno logistički zahtjevan (npr. u udaljenim područjima). Države članice možda će htjeti utvrditi kriterije i uvjete za slučajeve u kojima virtualne provjere mogu zamijeniti provjere na lokaciji.

U pravilu bi se virtualni posjet zgradi smatrao primjerenim ako neovisni energetski stručnjak može provesti istu vrstu procjene na temelju iste razine pristupa zgradi koju bi imao tijekom fizičkog posjeta i ako bi to rezultiralo jednakom razinom kvalitete. Virtualnim posjetom mogla bi se potvrditi i valjanost podataka dobivenih drugim načinima (npr. nacrti, tehničke specifikacije). Pristupom bi trebali biti obuhvaćeni svi relevantni dijelovi zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, uključujući, na primjer, podrum, sustav grijanja, krov, vrt ili dvorište i barem jedan stan, kao i jasan i detaljan prikaz prozora/vrata.

Izdavanje energetskog certifikata virtualnim sredstvima uz vizualne provjere obično bi se temeljilo na posjetu zgradi u internetskom okruženju. Konkretno, virtualni posjet zgradi provodio bi se tako da se vlasnik zgrade ili njegov predstavnik (upravitelj zgrade, voditelj radova itd.) na lokaciji virtualno poveže s neovisnim energetskim stručnjakom, na primjer platformom za videopozive. Kad je riječ o stambenim zgradama, ti virtualni posjeti mogli bi se organizirati uz pomoć virtualnih platformi koje su široko dostupne i poznate javnosti. Za velike nestambene zgrade mogla bi biti primjerenija upotreba posebnih videoplatformi koje omogućuju održavanje videokonferencije uz 360-stupanjski prikaz. Kad je riječ o tehnologiji, vlasnik ili predstavnik zgrade trebao bi omogućiti stabilnu internetsku vezu i elektronički uređaj (pametni telefon, tablet, prijenosno računalo itd.) s kamerom odgovarajuće kvalitete.

Ako je to potrebno i primjereno, virtualni posjet zgradi trebao bi biti popraćen dodatnim dokumentima i fotografijama kojima se prikupljaju i prikazuju specifikacije odabranih sustava zgrade, kao što su sustavi grijanja ili ventilacije. Stručnjaci/procjenitelji koji rade na izdavanju energetskih certifikata mogu sastaviti kontrolne popise kako bi informirali vlasnike zgrada o potrebnim preduvjetima i/ili dodatnim podacima.

Ako tehnički preduvjeti nisu ispunjeni, a procjenu nije moguće provesti dovoljno kvalitetno, virtualni pregled trebalo bi ponoviti ili dopuniti fizičkim obilaskom.

Neovisni stručnjak/procjenitelj u konačnici je odgovoran za utvrđivanje valjanosti virtualnog posjeta za potrebe izrade energetskog certifikata. Ako neovisni stručnjak utvrdi da virtualni posjet može rezultirati energetskim certifikatom nedovoljne kvalitete (npr. ako virtualnim posjetom ne može utvrditi ključne parametre), morat će fizički posjetiti lokaciju. Slično tome, neovisni stručnjak ne može posjetom lokaciji opravdati pogreške ili netočnosti u energetskom certifikatu.

3.3.   Dostupnost, čitljivost i strojno čitljivi format

Člankom 19. stavkom 4. utvrđuje se da „energetski certifikati moraju biti jasni i čitki te dostupni u strojno čitljivom obliku”, dok se u Prilogu V. navodi da „osobe s invaliditetom moraju imati jednak pristup informacijama u energetskim certifikatima”. Budući da se člankom 20. stavkom 1. Direktive o energetskim svojstvima zgrada utvrđuje da bi se energetski certifikati trebali izdavati u digitalnom obliku, osim ako je zatražena papirnata verzija, sljedeće preporuke uglavnom se odnose na digitalne dokumente.

Strojna čitljivost

U Direktivi (EU) 2019/1024 o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora pojam strojne čitljivosti na razini EU-a definiran je kao format strukturiran tako da softverske aplikacije mogu lako identificirati, prepoznati i izdvojiti određene podatke iz njih (2). Strojno su čitljivi formati, među ostalim, CSV, JSON ili XML. Podaci koji su kodirani u formatu datoteke koji ograničava njihovo izdvajanje ili automatsku obradu ne mogu se smatrati strojno čitljivima (3). Na primjer, tiskani ili rukom pisani dokumenti koji su naknadno digitalizirani nisu strojno čitljivi, ali istovrijedan tekst u jednostavnoj tekstualnoj datoteci u znakovnom sustavu ASCII može se strojno obraditi (4).

Dostupnost i čitljivost

Uvođenje zahtjeva za pristupačnost i čitljivost energetskih certifikata važan je korak prema uključivanju osoba s invaliditetom (5). Osim zahtjeva za pristupačnost u kontekstu izgrađenog okoliša, zakonodavstvo EU-a sadržava i zahtjeve za pristupačnost (digitalnim i nedigitalnim) informacijama, uključujući i one na internetskim stranicama. Zakonodavstvo je dopunjeno preporukama o tome koje zahtjeve za pristupačnost upotrebljavati u specifičnim okolnostima.

Relevantni zahtjevi u pogledu pristupačnosti proizvoda i usluga (i izgrađenog okoliša u kojem se pružaju usluge) za osobe s invaliditetom navedeni su i u prilozima I. i III. Direktivi (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (Europski akt o pristupačnosti) (6). Iako energetski certifikati kao takvi nisu obuhvaćeni materijalnim područjem primjene te direktive, u njezinim prilozima ipak se utvrđuju zahtjevi relevantni za informacije navedene u energetskom certifikatu (7).

Da bi bili pristupačni, nedigitalni energetski certifikati trebali bi ispunjavati sljedeće zahtjeve:

—

oznake i upute trebale bi biti dostupne uz pomoć više od jednog osjetila, predstavljene korisnicima tako da ih razumiju i percipiraju, s fontovima odgovarajuće veličine i oblika, uz dovoljan kontrast i podesiv razmak između slova, redova i stavaka.

Kako bi bili pristupačni, digitalni energetski certifikati trebali bi:

– i.

biti dostupni uz pomoć više od jednog osjetila;

– ii.

biti predstavljeni na razumljiv način, na primjer upotrebom istih riječi na dosljedan način ili u jasnoj i logičnoj strukturi kako bi ih osobe s intelektualnim poteškoćama mogle bolje razumjeti;

– iii.

biti prikazani korisnicima na način koji mogu percipirati; na primjer, energetski certifikati trebali bi biti dizajnirani tako da omogućuju veći kontrast na slikama u prvom planu kako bi ih mogle vidjeti osobe s oštećenim vidom; boja se ne bi smjela koristiti kao jedini način prenošenja određene informacije (npr. na ilustraciji oznake energetske učinkovitosti),

– iv.

sadržavati fontove odgovarajuće veličine i oblika, uzimajući u obzir predvidive uvjete uporabe i koristeći dovoljan kontrast, kao i podesiv razmak između slova, redova i stavaka;

– v.

omogućiti prikaz sadržaja u tekstualnim formatima kojima se mogu generirati alternativni asistivni formati s drugačijim načinima prikaza, oslanjajući se na više od jednog osjetila, na primjer, pružati informacije govornim putem ili na Brailleovu pismu s pomoću čitača zaslona;

– vi.

biti popraćeni alternativnim prikazom kompletnog netekstualnog sadržaja, na primjer, dijagrami (kao što je ilustracija oznake energetske učinkovitosti) bi trebali biti popraćeni tekstualnim opisom glavnih elemenata ili opisom ključnih radnji (8).

Osim toga, pri izdavanju energetskih certifikata u papirnatom obliku trebala bi biti dostupna mogućnost tiskanja na Brailleovu pismu (9).

4.   PREPORUKE

Preinakom Direktive o energetskim svojstvima zgrada uvodi se niz novosti u pogledu preporuka u energetskim certifikatima za poboljšanje energetskih svojstava zgrada. Preporuke su već bile obvezni dio energetskih certifikata, a preinakom Direktive o energetskim svojstvima zgrada prošireno je njihovo područje primjene. Očekuje se da preporuke u energetskom certifikatu budu sažete, dok je putovnica za obnovu (članak 12.) prikladnije mjesto za detaljno objašnjenje konkretnih poboljšanja zgrade koje je još moguće provesti i navođenje sveobuhvatnijih tehničkih i praktičnih informacija, među ostalim o redoslijedu koraka.

Ovaj odjeljak obuhvaća najrelevantnije nove zahtjeve, koji su uz postojeće istaknuti u tablici u nastavku.

Tablica 1:

Obvezni i dobrovoljni elementi preporuka za poboljšanja

Elementi / područje primjene

Obvezni

Dobrovoljni

obuhvaćanje mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti

navođenje procjene za raspon razdoblja povrata ili troškova i koristi tijekom gospodarskog vijeka trajanja zgrade (novo)

obuhvaćanje mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova (novo)

navođenje informacija o dostupnim financijskim poticajima te administrativnoj i tehničkoj pomoći (novo)

obuhvaćanje mjera za poboljšanje kvalitete zraka u zatvorenim prostorima (novo)

navođenje informacije o financijskim koristima koje su općenito povezane s postizanjem referentnih vrijednosti (novo)

procjena ušteda energije i smanjenja operativnih emisija stakleničkih plinova (novo)

navođenje drugih informacija o povezanim temama, kao što su energetski pregledi, poticaji (financijski i drugi) i mogućnosti financiranja ili savjeti o tome kako povećati otpornost zgrade na klimatske promjene

obuhvaćanje (a) mjera koje se provode u vezi sa značajnom obnovom ovojnice zgrade ili tehničkog/tehničkih sustava zgrade i (b) mjera za pojedinačne elemente zgrade

 

uključivanje procjene o tome mogu li se sustavi grijanja, ventilacije, klimatizacije i potrošne tople vode prilagoditi za rad pri učinkovitijim temperaturnim postavkama (novo)

 

uključivanje procjene preostalog životnog vijeka sustava grijanja ili sustava klimatizacije; prema potrebi, u preporukama se moraju navesti moguće alternative za zamjenu sustava grijanja ili klimatizacije, u skladu s klimatskim ciljevima za 2030. i 2050., uzimajući u obzir lokalne okolnosti i okolnosti povezane sa sustavom (novo)

 

navođenje mjesta gdje vlasnik odnosno najmoprimac zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade može dobiti detaljnije informacije, uključujući informacije o troškovnoj učinkovitosti preporuka navedenih u energetskom certifikatu

 

uključivanje informacija o koracima za provedbu preporuka, kontaktnih podataka relevantnih jedinstvenih kontaktnih točaka i, ako je relevantno, o mogućnostima financijske potpore

 

4.1.   Opći aspekti

U skladu s člankom 19. stavkom 5. energetski certifikati moraju sadržavati preporuke za:

—

troškovno učinkovita poboljšanja energetske učinkovitosti zgrade,

—

smanjenje operativnih emisija stakleničkih plinova, i

—

poboljšanje kvalitete unutarnjeg okoliša.

Posljednje dvije stavke dodane su postojećim zahtjevima u pogledu preporuka.

Još je jedna novost da se odredbe o preporukama ne primjenjuju na zgrade čija se učinkovitost već može svrstati u razred energetskih svojstava A. U energetskom certifikatu zgrada razreda A (a time i zgrada razreda A+) odjeljak o preporukama stoga može ostati prazan.

Preporukama moraju biti obuhvaćene dvije vrste mjera: (a) mjere koje se provode u vezi sa značajnom obnovom ovojnice zgrade ili tehničkog/tehničkih sustava zgrade i (b) mjere za pojedinačne elemente zgrade neovisne o značajnoj obnovi ovojnice zgrade ili tehničkog/tehničkih sustava zgrade. To se razlikovanje nije promijenilo u odnosu na postojeće zahtjeve.

Preporuke također mogu sadržavati procjenu razdoblja povrata ulaganja ili analizu troškova i koristi tijekom gospodarskog vijeka trajanja zgrade te informacije o dostupnim financijskim poticajima, administrativnoj i tehničkoj pomoći, kao i financijskim koristima koje su u velikoj mjeri povezane s postizanjem referentnih vrijednosti.

Naposljetku, ako se energetski certifikat izdaje neposredno prije ili zajedno s putovnicom za obnovu ili pak neposredno poslije, u skladu s člankom 19. stavkom 6. preporuke se mogu zamijeniti putovnicom za obnovu.

4.2.   Operativne emisije stakleničkih plinova

U skladu s člankom 19. stavkom 5. energetski certifikati moraju sadržavati preporuke za troškovno učinkovito smanjenje operativnih emisija stakleničkih plinova. Operativne emisije stakleničkih plinova definiraju se kao „emisije stakleničkih plinova povezane s potrošnjom energije u tehničkim sustavima zgrade tijekom upotrebe i rada zgrade” (članak 2. stavak 23.). To je novost jer su se odredbe o preporukama koje su bile na snazi prije preinake odnosile samo na troškovno učinkovite mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti.

Mjere za smanjenje operativnih emisija stakleničkih plinova objedinjuju mjere za poboljšanje energetskih svojstava, mjere energetske učinkovitosti i mjere koje se odnose na uporabu obnovljive energije proizvedene na lokaciji. Stoga se svim mjerama za poboljšanje energetskih svojstava zgrada istodobno smanjuju i operativne emisije stakleničkih plinova. Budući da su mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija stakleničkih plinova istovrsne, u preporukama se zahtijeva jasno rangiranje i uključivanje mjerljivih učinaka preporučenih mjera u smislu smanjenja operativnih emisija stakleničkih plinova. U tu se svrhu u članku 19. stavku 7. dodatno navodi da preporuke moraju uključivati procjenu ušteda energije i smanjenja operativnih emisija stakleničkih plinova.

4.3.   Kvaliteta unutarnjeg okoliša

Kvaliteta unutarnjeg okoliša definirana je kao „rezultat procjene uvjeta unutar zgrade koji utječu na zdravlje i dobrobit stanara, na temelju parametara poput onih povezanih s temperaturom, vlažnosti, stopom ventilacije i prisutnosti kontaminanata” (članak 2. stavak 66.).

U članku 19. stavku 5. navodi se da energetski certifikati moraju sadržavati preporuke za poboljšanje kvalitete unutarnjeg okoliša zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade. Taj novi zahtjev povezan je s drugim novim mjerama u preinaci Direktive o energetskim svojstvima zgrada usmjerenima na toplinsku ugodnost i kvalitetu unutarnjeg okoliša (posebno članak 5. stavak 1., članak 8. stavak 3. i članak 13.).

Često će biti moguće istodobno preporučiti mjere za poboljšanje energetskih svojstava i kvalitete unutarnjeg okoliša, no u drugim slučajevima preporuke za poboljšanje kvalitete unutarnjeg okoliša trebale bi biti specifične i prilagođene upotrebi zgrade (stambene ili nestambene).

U preporukama bi se moglo upućivati na dobrovoljne nacionalne zahtjeve, ako postoje i ako su relevantni, navedene u članku 13. za provedbu odgovarajućih standarda kvalitete unutarnjeg okoliša u zgradama kako bi se održala zdrava unutarnja klima.

Ovisno o posebnim uvjetima i uporabi zgrada, preporuke za poboljšanje kvalitete unutarnjeg okoliša mogu biti usmjerene na:

—

poboljšanje toplinske izolacije, čime će se također smanjiti propuh i lokalna toplinska nelagoda zimi i ljeti,

—

pasivna rješenja za hlađenje, kao što su ugradnja elemenata za zaštitu od sunca, optimizacija ventilacijskog hlađenja i poboljšanje toplinske mase zgrade radi sprečavanja pregrijavanja, rješenja za aktivno hlađenje (npr. sustavi koji se temelje na zračenju ili zraku, ventilatori) koja se mogu upotrebljavati ako pasivni sustavi za hlađenje nisu dovoljni za osiguravanje udobnosti i zdravlja,

—

nadogradnju postojećeg sustava grijanja i/ili hlađenja ili njegovu zamjenu energetski učinkovitijim sustavom, npr. s boljom toplinskom regulacijom,

—

ugradnju ventilacijskog sustava s oporabom topline,

—

mjere za poboljšanje toplinske ugodnosti (npr. prilagodba temperature zraka ili razine vlažnosti),

—

ugradnju samoregulacijskih uređaja koji zasebno reguliraju temperaturu u svakoj sobi ili u određenoj grijanoj ili hlađenoj zoni samostalne uporabne cjeline zgrade,

—

ugradnju senzora za praćenje kvalitete unutarnjeg okoliša,

—

ugradnju fiksnih upravljačkih uređaja koji reagiraju na razine kvalitete unutarnjeg okoliša,

—

zamjenu filtara, ugradnju pročišćivača zraka ili sastavnih dijelova za dezinfekciju zraka (prema potrebi),

—

poboljšanje učinkovitosti ili zamjenu postojećeg ventilacijskog sustava,

—

ako se kvaliteta unutarnjeg okoliša već prati u zgradi (dobrovoljni pokazatelj iz Priloga V.2.) (10), preporuke za poboljšanje mogu se ili bi se trebale, prema potrebi, temeljiti na tom pokazatelju.

Iako je riječ o novom zahtjevu u Direktivi o energetskim svojstvima zgrada, neke države članice u svojim energetskim certifikatima već navode elemente povezane s kvalitetom unutarnjeg okoliša. Na primjer, u Grčkoj postoji poseban dio certifikata za „uvjete i kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru”. Pitanja povezana s udobnošću tijekom ljeta čine dio rumunjskih energetskih certifikata (11). U Portugalu se za svaku od preporučenih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti u energetskom certifikatu mogu navesti i druge koristi koje proizlaze iz nje, kao što su toplinska ugodnost, kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima ili poboljšanje akustične udobnosti (12).

4.4.   Učinkovitije temperaturne postavke

Člankom 19. stavkom 8. zahtijeva se da preporuke u energetskim certifikatima obuhvaćaju i procjenu potencijala sustava grijanja, ventilacije, klimatizacije i potrošne tople vode za rad pri energetski učinkovitijim temperaturnim postavkama. Ta procjena uključuje procjenu izvedivosti grijaćih tijela koja rade na niskim temperaturama u sustavima toplovodnog grijanja i koja su osmišljena radi optimizacije energetske učinkovitosti i integracije obnovljivih izvora energije. Ovaj novi element u preporukama navedenima u energetskim certifikatima povezan je i s drugim zahtjevima iz preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada za tehničke sustave zgrade, minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava i pregleda (13) te je dopunjen posebnim pokazateljima u predlošku za energetski certifikat (14).

U sljedećim pododjeljcima navode se pojašnjenja relevantne terminologije i pojmova koji se odnose na grijanje na niskim temperaturama u hidroničkim sustavima, zajedno s preporučenim koracima procjene potrebnima za utvrđivanje potencijala sustava grijanja za postizanje energetski učinkovitih svojstava u stambenim zgradama. Ti su odjeljci dio šireg tehničkog izvješća koje će se objaviti odvojeno od ovih smjernica.

4.4.1.   Terminologija povezana s hidroničkim sustavima grijanja i ključni parametri

Sljedećim se pojmovima opisuju temperaturni režimi u hidroničkim sustavima grijanja:

—

temperatura sustava prosječna je dovodna i povratna temperatura u sustavu grijanja,

—

dovodna temperatura odnosi se na temperaturu tekućine koja se dovodi iz generatora topline (npr. kotla, dizalice topline) do grijaćih tijela,

—

povratna temperatura je temperatura tekućine koja se vraća iz grijaćih tijela u generator,

—

delta T (ΔT) odnosi se na razliku između dovodnih i povratnih temperatura koja utječe na učinkovitost sustava,

—

prekomjerna temperatura predstavlja razliku između prosječne temperature grijaćeg tijela i okolne temperature, koja se upotrebljava za izračun toplinske snage grijaćeg tijela.

Određivanje točnog temperaturnog režima postojećeg sustava grijanja složen je zadatak i u njemu se nije moguće oslanjati na povremeno zabilježene niske temperature. Stoga su samo dva glavna parametra, konstrukcijska temperatura sustava i prosječni sezonski sustav, temperature dovoda i povrata, korisni pokazatelji operativnog režima sustava grijanja i pomažu u procjeni mogućih poboljšanja energetskih svojstava u energetskom certifikatu.

Određivanje tih vrijednosti za postojeće zgrade uključuje procjenu trenutačnog toplinskog opterećenja i kapaciteta instaliranog grijaćeg tijela. Alati za izračun koji se oslanjaju na podatke kao što su klimatska zona, specifikacije generatora topline i raspodjela protoka mogu se upotrijebiti za procjenu ostvarivih temperatura sustava.

4.4.2.   Definiranje „grijanja na niskim temperaturama”

Grijanje na niskim temperaturama obično je prepoznato u normama kao što su norma EN 14825:2022 (za dizalice topline) i EN 442:2014 (za metalne radijatore i konvektore). Tim se normama sustavi grijanja klasificiraju prema konstrukcijskim temperaturama:

—

niska temperatura: ≤ 35 °C za projektiranu dovodnu temperaturu,

—

srednja temperatura: ≤ 45 °C,

—

umjerena temperatura: ≤ 55 °C,

—

visoka temperatura: ≤ 65 °C.

Za potrebe Direktive o energetskim svojstvima zgrada predlažu se sljedeće definicije:

—

režim umjerene temperature: konstrukcijska temperatura sustava ≤ 55 °C, sezonski prosjek ≤ 50 °C,

—

režim niske temperature: konstrukcijska temperatura sustava ≤ 45 °C, sezonski prosjek ≤ 42 °C.

4.4.3.   Predloženi koraci ocjenjivanja

Kako bi procijenilo mogu li se sustavi grijanja prilagoditi za rad na učinkovitijim temperaturnim postavkama, stručnjak/procjenitelj koji radi na izdavanju energetskog certifikata mogao bi slijediti pojednostavnjene korake navedene u nastavku ako postoje grijaće tijelo i distribucijski sustav, ne uzimajući u obzir ograničavajuće čimbenike kao što su generatori, cirkulacijske pumpe ili sustavi za kontrolu sobne temperature:

(1)

izračunati toplinsko opterećenje i grijanu površinu zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade te referentnu prostoriju s pomoću podataka kao što su godina izgradnje, izolacijski uvjeti i krajnja energija koja se koristi za grijanje prostora;

(2)

utvrditi kapacitet grijaćeg tijela u referentnoj prostoriji, uključujući podnu površinu, vrstu i postavke instalacije;

(3)

odrediti najveću brzinu protoka distribucijskih cijevi;

(4)

izračunati ostvarive temperature sustava na temelju prikupljenih podataka.

Podaci prikupljeni prateći prethodno navedene korake mogli bi se unijeti u jednostavan namjenski alat za izračun koji bi se mogao upotrijebiti za 4. korak (15).

U preporuke bi se moglo uključiti nekoliko mjera u cilju dodatnog smanjenja temperature sustava u referentnoj prostoriji, na primjer dodatna izolacija na vanjskim zidovima, podovima i stropovima. Ta poboljšanja izolacije i nepropusnosti zraka ključna su za smanjenje toplinskog opterećenja. Druge mjere uključuju zamjenu ostakljenja i prozorskih okvira materijalima s većim izolacijskim svojstvima, brtvljenje pukotina kako bi se poboljšala nepropusnost zraka i zamjenu ventilacijskih sustava za odvodnju ventilacijskim sustavima za povrat topline kako bi se optimizirala energetska učinkovitost i toplinska zaštita. Te bi se preporuke mogle preklapati s preporukama usmjerenima na poboljšanje ukupne energetske učinkovitosti zgrade.

Osim smanjenja toplinskog opterećenja, u preporukama bi se moglo predložiti povećanje kapaciteta grijaćih tijela zamjenom standardnih tijela niskotemperaturnima slične veličine ili povećanjem njihova broja ili veličine. Tom se izmjenom podupire učinkovitija distribucija topline na nižim temperaturama, čime se jamči kompatibilnost s režimom niske temperature. Učinkovita mjera mogla bi biti i optimizacija brzina protoka unutar distribucijskog sustava povećanjem protoka u postojećim cijevima ili nadogradnjom na cijevi većih dimenzija. Tim se prilagodbama dodatno poboljšava učinkovitost sustava, što mu omogućuje učinkovit rad čak i u uvjetima niže temperature.

Osim toga, procjenitelju se preporučuje da provjeri mogu li druga svojstva sustava utjecati na primjenu nižih temperatura sustava kako bi mogao sastaviti posebne preporuke za energetska poboljšanja. To obuhvaća:

(1)

određivanje vrste sustava za kontrolu sobne temperature;

(2)

utvrđivanje vrste i kapaciteta generatora i cirkulacijske pumpe;

(3)

provjeru omjera toplinskog opterećenja / kapaciteta grijaćih tijela u drugim kritičnim prostorijama.

Ti koraci pomažu u određivanju najboljih ostvarivih stopa protoka i najbolje temperature sustava s obzirom na postojeći distribucijski sustav.

4.5.   Preostali životni vijek sustava grijanja ili klimatizacije

Druga nova preporuka odnosi se na „obveznu procjenu preostalog životnog vijeka sustava grijanja ili sustava klimatizacije” (članak 19. stavak 9.). Ta je odredba povezana s drugima u preinaci Direktive o energetskim svojstvima zgrada: predviđeni životni vijek sustava grijanja mora se uključiti u podatke o sustavu zgrade (članak 16. stavak 1.). U tom je kontekstu dobrovoljni pokazatelj u predlošku za energetski certifikat (Prilog V., točka 2.m) usmjeren na „očekivani preostali životni vijek sustava i uređaja za grijanje ili klimatizaciju, ako je primjenjivo”.

Preostali životni vijek važan je pokazatelj jer vlasnike zgrada upoznaje s očekivanim istekom uporabnog vijeka takvih sustava, kako bi se zamjene mogle unaprijed isplanirati i temeljiti na sveobuhvatnim informacijama o dostupnim mogućnostima, umjesto da budu rezultat viših sila, na primjer kvara sustava grijanja ili hlađenja.

Preostali životni vijek sustava grijanja i klimatizacije varira i uglavnom ovisi o njihovoj starosti. U nekim su zemljama vrijednosti životnog vijeka standardizirane u okviru nacionalnog zakonodavstva. Na temelju postojeće literature (16) i informacija proizvođača za njezinu procjenu mogu se upotrijebiti sljedeće opće naznake:

—

sustav grijanja može biti funkcionalan od 7 do 25 godina (prosječni životni vijek) ovisno o njegovoj vrsti i specifičnoj tehnologiji, a ponekad čak i duže,

—

prosječni je životni vijek modernih dizalica topline od 20 do 25 godina, dok kod starijih modela iznosi od 10 do 15 godina,

—

prosječni životni vijek sustava klimatizacije iznosi od 10 do 15 godina.

Osim starosti, na očekivani životni vijek sustava grijanja ili klimatizacije utječe nekoliko čimbenika:

—

kvaliteta ugrađenog sustava,

—

redovitost i kvaliteta održavanja (npr. redoviti planirani inspekcijski pregledi u skladu s člankom 23., zamjene filtara, čišćenje, neposredan popravak neispravnih dijelova),

—

uvjeti uporabe (učestalost i intenzitet, pravilno određivanje veličine).

Kako bi procijenio preostali životni vijek, stručnjak/procjenitelj koji radi na izdavanju energetskog certifikata mora vrednovati prethodno navedene relevantne čimbenike na temelju posebnih značajki tog pojedinačnog sustava grijanja ili klimatizacije.

Člankom 19. stavkom 9. zahtijeva se i da se, prema potrebi, u preporukama „navedu moguće alternative za zamjenu sustava grijanja ili sustava klimatizacije”. Te preporuke moraju biti u skladu s klimatskim ciljevima za 2030. i 2050., uzimajući u obzir lokalne okolnosti i specifičnosti samog sustava. Ako stručnjak/procjenitelj koji radi na izdavanju energetskog certifikata zaključi da je preostali životni vijek sustava grijanja ili klimatizacije prilično kratak (npr. približno dvije godine), moraju se utvrditi i navesti alternative postojećem sustavu. U skladu s klimatskim ciljevima za 2030. i 2050. i uzimajući u obzir životni vijek nove opreme, ti alternativni sustavi trebali bi biti energetski visokoučinkoviti i ne upotrebljavati fosilna goriva. Također bi bilo vrlo važno razmotriti moguće posebne naznake o zamjenama kotlova u nacionalnom zakonodavstvu (17) ,  (18).

5.   VALJANOST ENERGETSKIH CERTIFIKATA I POJEDNOSTAVNJENI POSTUPCI CERTIFICIRANJA

5.1.   Valjanost energetskih certifikata

Preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada nije promijenjeno razdoblje pravne valjanosti energetskih certifikata i ono ostaje 10 godina.

S obzirom na dugo razdoblje valjanosti energetskih certifikata, novi će certifikati postojati usporedno s energetskim certifikatima izdanima prije stupanja na snagu novih zahtjeva (do kraja svibnja 2026.).

Direktivom o energetskim svojstvima zgrada omogućuje se fleksibilnost u rješavanju tog pitanja. Države članice mogu odlučiti koji pristup žele slijediti. Glavni su aspekti koje je potrebno ocijeniti pri razmatranju valjanosti energetskog certifikata nakon promjene vrijednosti:

—

jasnoća i razumijevanje – koliko je široj javnosti jasno razumljiva razlika između starih i novih raspona energetskih certifikata,

—

odnos s obvezama – postoje li odnosi između postojećih raspona energetskih certifikata i obveza. To može utjecati na minimalne zahtjeve energetskih svojstava (npr. nove zgrade moraju biti barem „X” u rasponu energetskih certifikata) ili minimalne standarde energetskih svojstava ako su već na snazi u državi članici (npr. zgrade s energetskim certifikatom razreda G moraju se obnoviti do 2030.),

—

učinci drugih promjena (npr. metodologija izračuna) – postoje li promjene drugih zahtjeva Direktive o energetskim svojstvima zgrada koje bi mogle utjecati na energetske certifikate. Najjasnija je poveznica s metodologijom izračuna. Promjene u metodologiji izračuna mogu dovesti ne samo do razlika u vrijednosti glavnog pokazatelja u energetskom certifikatu (npr. sa 100 na 93 kWh/(m2 god.)) nego i u značenju broja (npr. prethodni energetski certifikati izvješćuju o primarnoj energiji iz neobnovljivih izvora, dok se novim rasponom izvješćuje o ukupnoj primarnoj energiji),

—

mjere potpore i financijski instrumenti – ako je financijska potpora u okviru posebnog sustava povezana s određenom klasifikacijom energetskih certifikata ili ovisi o njoj, promjene u klasifikaciji zgrade mogu dovesti do promjene korisnika koja možda nije u skladu s početnim ciljevima programa financiranja. Na primjer, ako se sustavom zahtijevalo poboljšanje kojim bi klasifikacija zgrade porasla za barem jedan ili dva razreda, možda će biti potrebno pružiti smjernice o tome kako se to postiže. Slično tome, ako dođe do promjena u broju ili pokazatelju (zbog promjena u metodologiji), izravna usporedba možda neće biti izvediva bez određene obrade podataka,

—

pohranjivanje energetskih certifikata – način na koji se energetski certifikati trenutačno pohranjuju. Ako se energetski certifikati pohranjuju u bazi podataka, moguće je provesti određene mjere (npr. njihovo ponovno izdavanje ili ponovni izračun razreda) koje ne bi bile izvedive da nisu pohranjene u bazi podataka.

U nastavku su navedene različite opcije koje bi se mogle razmotriti.

(a)

Stari energetski certifikati i dalje vrijede do isteka valjanosti 10 godina nakon izdavanja.

Novi i stari energetski certifikati bit će na snazi i istodobno postojati do isteka svih starih energetskih certifikata, ovisno o trenutku ažuriranja programa. To bi se moglo dogoditi do 2036. ako se sustavi energetskih certifikata ažuriraju na datum prenošenja (vidjeti članak 35.) ili kasnije ako su države članice nedavno već ažurirale svoje sustave energetskih certifikata i primijenile iznimku iz članka 19.

Ta je opcija jednostavna jer njome stari energetski certifikati ostaju i dalje valjani i nepromijenjeni. Međutim, budući da će nekoliko godina istodobno postojati više energetskih certifikata, ključno je da uprava obavijesti o učincima obveza (npr. minimalnim standardima energetskih svojstava ili programima financiranja).

(b)

Stari energetski certifikati ostaju valjani samo do određenog datuma.

Stari energetski certifikati ostaju na snazi, ali države članice navode raniji datum za prestanak njihove valjanosti. Na primjer: svi energetski certifikati izdani prije datuma prenošenja vrijede do 1. siječnja 2030. Taj je pristup u osnovi sličan opciji (a) (valjanost do isteka), ali se njime ograničava razdoblje u kojem istodobno postoje oba programa, kao i negativan učinak koji to može imati.

Kao i u slučaju opcije (a), ključno je da uprava pojasni učinke u smislu obveza i programa financiranja. Također je važno da vlasnici zgrada znaju da stari energetski certifikati možda neće biti valjani tijekom cijelog razdoblja od 10 godina.

(c)

Stari energetski certifikati više nisu valjani.

U okviru ove opcije stari energetski certifikati istječu nakon uvođenja novog sustava. Ta je opcija jednostavna iz administrativne perspektive i njome se uklanjaju nejasnoće u pogledu istodobnog postojanja starog i novog sustava. Međutim, tom bi opcijom mnogi energetski certifikati koji su nedavno izdani postali nevaljani, što bi vlasnicima zgrada prouzročilo znatne dodatne troškove.

(d)

Stari energetski certifikati dobivaju novu oznaku ili vrijednost.

Stari energetski certifikati automatski se ili na zahtjev ažuriraju na novu vrijednost. Stari energetski certifikati koji nisu u postupku ažuriranja (bilo zato što to tehnički nije moguće bilo zato što ažuriranje nije zatraženo) istječu.

To se može učiniti na središnjoj razini, posebno ako su energetski certifikati (i ulazni podaci koji se upotrebljavaju za izračun razreda energetskih svojstava) pohranjeni i dostupni u bazama podataka. U okviru te opcije upravljačko tijelo za energetske certifikate utvrđuje istovrijednost starih i novih razreda energetskih certifikata (npr. energetski certifikat sa 150 kWh//(m2 god.) bio je klasificiran u razred D u prethodnom sustavu označivanja, dok je u novom svrstan u razred E) ili novu vrijednost energetskih svojstava (npr. energetski certifikat sa 70 kWh/(m2 god.) neobnovljive energije prethodno je bio klasificiran u razred D, a sada iznosi 150 kWh/(m2 god.) ukupne primarne energije s oznakom E).

Ta opcija zahtijeva rad upravljačkih tijela za energetske certifikate, ali se njome smanjuje složenost do koje bi došlo uslijed nedostatka istodobnog postojanja obaju sustava. Tom se opcijom ne stvaraju ni dodatni troškovi za vlasnike zgrada, iako bi ih trebalo obavijestiti o novim vrijednostima energetskih certifikata.

U tom se slučaju valjanost starih energetskih certifikata ne produljuje nakon ponovne klasifikacije. Energetski certifikati i dalje bi vrijedili 10 godina od datuma njihova izvornog izdavanja.

Opcije od (b) do (d) navedene su kao primjeri, dok se u opciji (a) opisuje što će se dogoditi ako se na nacionalnoj razini ne poduzmu posebne ili dodatne mjere osim prenošenja zahtjeva iz članka 19. Države članice mogu odabrati i različite opcije za različite kategorije zgrada (npr. opciju (a) za stambene zgrade i opciju (d) za nestambene zgrade). Komunikacija s vlasnicima zgrada, neovisnim stručnjacima, projektantima zgrada i građevinskim sektorom u cjelini i dalje je najvažniji aspekt svih opcijama.

Treba imati na umu da bi se bazom podataka o energetskim certifikatima i pohranom ulaznih podataka moglo poduprijeti i olakšati dinamično ažuriranje energetskih certifikata (ili nekih njihovih elemenata i pokazatelja) tijekom vremena, kao što je navedeno u opciji (d). Energetski certifikati općenito se shvaćaju kao rezultat analize u određenom trenutku (pregled energetskih svojstava i drugih svojstava te značajki zgrade). Pohranom energetskih certifikata u bazu podataka omogućuje se upotreba ulaznih podataka za energetski certifikat kako bi se klasifikacija zgrade ažurirala i kako bi se prikazale promjene u energetskim svojstvima zgrada tijekom vremena kada to ovisi o vanjskim/egzogenim čimbenicima, dok tehničke značajke samih zgrada u velikoj mjeri ostaju nepromijenjene.

Na primjer, zbog očekivanog tempa dekarbonizacije elektroenergetske mreže u sljedećim se godinama očekuju znatne promjene faktora primarne energije. Promjene faktora primarne energije za električnu energiju koje se primjenjuju na nacionalnoj razini mogle bi utjecati na klasifikaciju zgrada. Ako se energetski certifikati temelje na podacima pohranjenima u bazi podataka i ako se ažuriraju određeni parametri, energetski certifikati imat će promjenjivu vrijednost tijekom 10 godina (vrijednost energetskog certifikata vrijednost je koja se navodi pri provjeri baze podataka). Valjanost energetskih certifikata i dalje bi bila povezana s datumom izvornih ulaznih podataka, osim ako se i oni ne ažuriraju.

5.2.   Pojednostavnjeni postupci ažuriranja

Člankom 19. stavkom 14. od država članica zahtijeva se uvođenje pojednostavnjenih postupaka ažuriranja u posebnim okolnostima.

Cilj je te odredbe olakšati ažuriranje energetskih certifikata ako se na zgradi provedu samo ograničene izmjene ili ako su podaci i informacije dostupni iz drugih pouzdanih i relevantnih izvora.

Države članice trebale bi u svojem zakonodavstvu opisati koje promjene ispunjavaju uvjete za pojednostavnjene postupke i kako bi se te promjene trebale odražavati u energetskim certifikatima i bazama energetskih certifikata.

Pojednostavnjeni postupak trebao bi se odražavati u nižim troškovima povezanima s energetskim certifikatom za vlasnika zgrade s obzirom na smanjena sredstva potrebna za ažuriranje energetskog certifikata u usporedbi sa sredstvima potrebnima za izradu potpuno novog energetskog certifikata.

Valjanost energetskog certifikata ovisila bi o tome kako države članice primjenjuju pojednostavnjeni postupak. Ako pojednostavnjeni postupak zahtijeva i validaciju postojećih ulaznih podataka (tj. provjeru da nije bilo promjena), valjanost energetskog certifikata vrijedila bi od trenutka njegova ažuriranja. Ako pojednostavnjeni postupak ne zahtijeva validaciju postojećih ulaznih podataka (tj. ako stručnjak samo provjerava vrijednost ažuriranog elementa), tada bi valjanost energetskog certifikata ostala povezana s datumom izvornih ulaznih podataka.

U članku 19. stavku 14. navedena su tri slučaja u kojima države članice moraju staviti na raspolaganje pojednostavnjene postupke za ažuriranje energetskih certifikata:

(a)   Ažuriranje energetskog certifikata nakon nadogradnje pojedinačnih elemenata

Nadogradnja pojedinačnih elemenata s pomoću pojedinačnih ili samostalnih mjera možda neće imati odlučujući utjecaj na izračun i sastav ukupnih energetskih svojstava zgrade te se stoga s njima može postupati drukčije nego u slučajevima značajnih obnova.

Pojednostavnjenim postupkom ažuriranja energetskih certifikata na temelju poboljšanja pojedinačnih elemenata ograničava se postupak ocjenjivanja i izdavanja samo za te poboljšane pojedinačne elemente. Na primjer, ako je izolacija podrumskog stropa provedena kao pojedinačna mjera, iako se i dalje primjenjuju svi zahtjevi za izdavanje energetskog certifikata (npr. posjet lokaciji u skladu s člankom 19. stavkom 4.), ažuriranje energetskog certifikata bilo bi usmjereno isključivo na taj aspekt.

To može uključivati ponovnu procjenu i reviziju ažuriranog energetskog certifikata, pokazatelja i razreda energetskih svojstava, pokazatelja i razreda operativnih emisija stakleničkih plinova ili kvalitete unutarnjeg okoliša. Revizija bi mogla dovesti i do uklanjanja preporuke za obnovu, koja bi mogla biti povezana s provedenom jedinstvenom ili samostalnom mjerom, s popisa preporuka u ažuriranom energetskom certifikatu, ili do ažuriranja svih drugih informacija navedenih u Prilogu V. Direktivi o energetskim svojstvima zgrada i uključenih u nacionalni predložak za energetske certifikate, koje su se možda promijenile primjenom jedinstvene ili samostalne mjere.

(b)   Ažuriranje energetskog certifikata nakon uvođenja mjera utvrđenih u putovnici za obnovu

Pojednostavnjeni postupak možda neće biti primjeren za ažuriranje energetskog certifikata nakon provedbe preporučenih mjera navedenih u postojećem energetskom certifikatu. To je zato što preporuke navedene u energetskom certifikatu i s njima povezane informacije o uštedama energije nisu dovoljno detaljne i precizne da bi se mogle upotrijebiti za ponovni izračun razreda energetskog certifikata.

Situacija će biti drukčija ako se izda putovnica za obnovu predmetne zgrade jer će u njoj biti naveden plan obnove spreman za uporabu, personaliziran sa svim mjerama koje treba provesti, uključujući očekivane koristi kao što su uštede energije i smanjene emisije stakleničkih plinova. Ako se mjere iz putovnice za obnovu zgrade provedu u skladu s preporukom, može se pretpostaviti da će doći do uštede energije kako je navedeno. Ako te mjere dovedu do značajne obnove zgrade, obično će biti potrebno ažurirati energetski certifikat. U slučaju da ne dovedu do značajne obnove, moći će se primijeniti pojednostavnjeni postupak.

Pojednostavnjeni postupak u tom slučaju mora uključivati provjeru usklađenosti preporučenih mjera u putovnici za obnovu zgrade u odnosu na stvarno provedene mjere. Tu provjeru mora obaviti stručnjak za energetiku odgovoran za izdavanje energetskog certifikata u okviru posjeta lokaciji u skladu s člankom 19. stavkom 4. Ako stručnjak za energetiku zaključi da su mjere provedene u skladu s preporukama iz putovnice za obnovu zgrade, za izdavanje ažuriranog energetskog certifikata mogu se upotrijebiti odgovarajući podaci.

(c)   Ažuriranje energetskog certifikata ako se upotrebljava digitalni blizanac zgrade, druge certificirane metode ili podaci iz certificiranih alata kojima se utvrđuju energetska svojstva zgrade.

Ako su dostupni novi podaci o pokazateljima učinkovitosti zgrade, mogu se upotrijebiti za ažuriranje energetskog certifikata. Novi podaci mogu se dobiti ako postoji digitalni blizanac zgrade, a podaci koji su u njega uključeni izmijenjeni su, na primjer, nakon provedbe mjera obnove ili drugih promjena podataka o zgradi relevantnih za energetski certifikat ili ako su energetska svojstva utvrđena drugom prilikom (npr. održivi certifikati zgrada) s pomoću certificiranih metoda ili alata.

Pojednostavnjeni postupak u tom bi slučaju uključivao prihvaćanje podataka utvrđenih s pomoću digitalnog blizanca ili certificirane metode ili alata za energetske certifikate. Daljnji izračuni ili posjeti lokaciji bili bi potrebni samo u slučaju manjka podataka ili ako bi stručnjak za energetiku otkrio nepodudarnosti.

5.3.   Savjeti o obnovi za vlasnike zgrada

Preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada uvodi se novi zahtjev kako bi se zajamčilo da vlasnici zgrada za koje su izdani energetski certifikati razreda nižeg od C budu pozvani u jedinstvenu kontaktnu točku:

—

nakon isteka energetskog certifikata,

—

pet godina nakon posljednjeg izdavanja energetskog certifikata.

Cilj je da se vlasnicima zgrada daju savjeti o obnovi te da ih se potakne da djeluju u skladu s tim. Te bi informacije mogle obuhvaćati tehnička, administrativna i financijska pitanja (vidjeti smjernice o člancima 17. i 18. u Prilogu 2. za više informacija o opsegu aktivnosti koje bi se mogle obuhvatiti i mogućnostima za pozivanje vlasnika zgrada).

5.4.   Obavješćivanje o revidiranim sustavima energetskih certifikata

Preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada uvode se znatne promjene u sustav energetskih certifikata. Promjena vrijednosti jedna je od najočitijih promjena, ali dolazi i do promjena u sadržaju energetskih certifikata (npr. u predlošku, preporukama), roku u kojem se certifikat mora staviti na raspolaganje, pristupu informacijama uz pomoć baza podataka, elementima kvalitete itd. Priopćavanje svih tih promjena bit će ključan aspekt za prihvaćanje revidiranog programa.

Stoga se preporučuje da se o reviziji razreda energetskih certifikata detaljno i jasno izvještava, uz usporedbu starih i novih odredaba. Odgovarajućim informativnim kampanjama i odgovorima na često postavljana pitanja na internetu može se ubrzati prihvaćanje novih razmjera. Većina država članica već ima iskustva s promjenom vrijednosti razreda energetskih svojstava ili uvođenjem promjena u vlastite sustave.

Promotivne kampanje dovode do veće informiranosti dionika i sudionika na tržištu, ali i javnosti. Države članice trebale bi razmotriti pokretanje zasebnih kampanja, prilagođenih različitim ciljnim skupinama, npr. kampanja za profesionalce i dionike te zasebna kampanja za krajnje korisnike kao što su vlasnici zgrada ili najmoprimci. Tim bi se kampanjama trebale prenositi informacije na način koji je razmjeran razini znanja ciljne publike. Države članice trebale bi razmotriti primjenu jasnog usporednog pristupa kako bi se prikazale razlike povezane s promjenom vrijednosti razreda energetskih svojstava (19). Države članice mogle bi razmotriti i suradnju sa socijalnim partnerima, nevladinim organizacijama i drugim dionicima kako bi se pojednostavnilo širenje informacija među različitim skupinama unutar šire javnosti.

6.   IZDAVANJE I PRIKAZIVANJE ENERGETSKIH CERTIFIKATA

6.1.   Pokretačke točke

Člankom 20. stavkom 1. zahtijeva se izdavanje novih energetskih certifikata za:

(a)

zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade kada se izgrade, kada su podvrgnute značajnoj obnovi, kada se prodaju, kada se iznajmljuju novom najmoprimcu ili za koje se obnavlja ugovor o najmu; i

(b)

postojeće zgrade čiji su vlasnici ili korisnici javna tijela.

Stoga se preinakom Direktive uvodi više pokretačkih točaka za izdavanje energetskih certifikata, uključujući značajne obnove i produženja ugovora o najmu. Nadalje, proširuje se i područje primjene zahtjeva za energetski certifikat kako bi se obuhvatile sve postojeće zgrade čiji su vlasnici ili korisnici javna tijela (20), neovisno o površini zgrade.

Kad je riječ o značajnim obnovama, u članku 2. stavku 22. navode se dvije mogućnosti za države članice. Obnova, kao takva, može se smatrati „značajnom”:

(a)

ako ukupni trošak obnove koji se odnosi na ovojnicu zgrade ili tehnički sustav zgrade prelazi 25 % vrijednosti zgrade, ne računajući vrijednost zemljišta na kojemu se zgrada nalazi; ili

(b)

ako se obnovi podvrgava više od 25 % površine ovojnice zgrade.

Kad je riječ o zgradama čiji su vlasnici ili korisnici javna tijela, zahtjev za izdavanje energetskog certifikata aktivira se i izgradnjom, značajnom obnovom, prodajom ili iznajmljivanjem zgrade ili produživanjem ugovora o najmu zgrade. Nadalje, novi energetski certifikat nije potreban ako već postoji dostupna i valjana potvrda izdana u skladu s Direktivom 2010/31/EU ili preinakom Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

Kao i prema vrijedećim pravilima, države članice moći će izuzeti kategorije zgrada navedene u članku 5. stavku 3. točkama (b), (c) i (e) (21) od obveze izdavanja energetskog certifikata. Kad je riječ o stambenim zgradama koje se koriste ili su predviđene za korištenje manje od četiri mjeseca u godini, odnosno koje se koriste ili su predviđene za korištenje u ograničenom vremenu tijekom godine i čija očekivana potrošnja energije iznosi manje od 25 % očekivane potrošnje kod cjelogodišnjeg korištenja (članak 5. stavak 3. točka (d)), države članice koje su odlučile izuzeti te zgrade do 28. svibnja 2024. mogu to i dalje činiti.

U članku 20. također se pojašnjavaju zahtjevi koji se odnose na dostupnost energetskih certifikata i provjera te drugih kontrola kako bi se zajamčilo da su energetski certifikati dostupni na internetu i izvan njega u oglasima zgrada koje se prodaju ili iznajmljuju, među ostalim na internetskim stranicama portala za pretraživanje nekretnina. Ti se aspekti razmatraju u odjeljku 8. ovih smjernica o Prilogu VI.

6.2.   Prikaz energetskih certifikata

Člankom 21. preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada postojeća obveza prikazivanja energetskih certifikata proširuje se na sve zgrade koje koriste javna tijela i zgrade koje često posjećuje javnost, bez obzira na njihovu veličinu. Osim toga, nestambene zgrade koje imaju valjane energetske certifikate moraju ih jasno istaknuti na vidljivom mjestu.

Za zgrade koje koriste javna tijela, zgrade koje često posvećuje javnost i nestambene zgrade morat će se prikazati obvezni energetski certifikati izdani u skladu s Direktivom o energetskim svojstvima zgrada (bez obzira na to temelje li se na prethodnoj ili preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada). Ako zgrada nije bila obuhvaćena zahtjevom za energetski certifikat na temelju prethodne Direktive o energetskim svojstvima zgrada, njezina obveza prikazivanja energetskog certifikata počinje tek nakon što postane obvezna imati energetski certifikat. Na primjer, trgovina koja ima energetski certifikat izdan 2019. nakon prodaje trebala bi ga prikazivati sve do isteka njegove valjanosti (2029.).

7.   PRILOG V. – PREDLOŽAK ZA ENERGETSKE CERTIFIKATE

U Prilogu V., koji se odnosi na članak 19., nalazi se predložak koji će se upotrebljavati za izdavanje energetskih certifikata u svim državama članicama. Prilog V. sadržava popis pokazatelja koji se moraju navesti u energetskom certifikatu (Prilog V. točka 1.) i popis dobrovoljnih pokazatelja (Prilog V. točka 2.) za koje države članice mogu odlučiti hoće li ih uključiti i u kojim okolnostima. U članku 19. stavku 1. navedeno je i nekoliko dodatnih obveznih pokazatelja. Osim toga, u Prilogu V. navedeni su podaci koji se moraju navesti na prvoj stranici energetskog certifikata.

Nekoliko pokazatelja treba tumačiti u uskoj vezi sa zahtjevima iz Priloga I., kojim se pruža opći okvir za izračun energetskih svojstava zgrada.

Iako ne postoje posebni zahtjevi u pogledu izgleda i načina navođenja procijenjenih pokazatelja, radi poboljšanja dostupnosti energetskih certifikata općenito se preporučuje da vrijednosti pokazatelja budu popraćene dijagramima s tekstualnim opisom glavnih elemenata ili opisom ključnih akcijskih mjera (vidjeti odjeljak 3.3. ovih smjernica).

7.1.   Obvezni elementi

Sljedeći odjeljak sadržava pregled obveznih elemenata koje treba navesti u energetskim certifikatima. U tablicama 2, 3 i 4 naveden je pokazatelj, jedinica u kojoj se mora prikazati, uz upućivanje na informacije o načinu izračuna pokazatelja ili o tome gdje se mogu pronaći informacije o pokazatelju.

Tablica 2

Obvezni elementi na prednjoj stranici energetskog certifikata

 

Pokazatelj

Jedinica

Kako/izvor

(a)

razred energetskog certifikata

A+, A – G

izračunava se u skladu s nacionalnom metodologijom utvrđenom prema zahtjevima iz Priloga I. i na temelju zahtjeva iz članaka 19. i 20. (22)

(b)

godišnja potrošnja primarne energije

—

prikazana po nositelju energije

kWh/(m2 god.)

nacionalna metodologija izračuna utvrđena na temelju Priloga I.

(c)

godišnja krajnja potrošnja energije

—

prikazana po nositelju energije

kWh/(m2 god.)

nacionalna metodologija izračuna utvrđena na temelju Priloga I.

(d)

energija iz obnovljivih izvora proizvedena na lokaciji u postotku korištenja energije

%

nacionalna metodologija izračuna utvrđena na temelju Priloga I.

(e)

operativne emisije stakleničkih plinova

—

na temelju potrošnje energije

kgCO2eq/(m2 god.)

nacionalna metodologija izračuna utvrđena na temelju Priloga I.

(e)

vrijednost potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa (ako je dostupno)

kgCO2eq/(m2)

izračunava se i izvješćuje u skladu s delegiranim aktom iz članka 7. stavka 3.

Elementi u sljedećoj tablici obvezni su, ali ne moraju biti prikazani na prednjoj stranici energetskog certifikata.

Tablica 3

Obvezni elementi energetskog certifikata (Prilog V.)

 

Pokazatelj

Jedinica

Kako/izvor

(a)

godišnja potrošnja primarne i krajnje energije

—

prikazana po sustavu

kWh/MWh

nacionalna metodologija izračuna utvrđena na temelju Priloga I.

(b)

proizvodnje energije iz obnovljivih izvora

—

ako je primjenjivo

kWh/MWh

nacionalna metodologija izračuna utvrđena na temelju Priloga I.

(b)

glavni nositelj energije i vrsta obnovljivog izvora energije

—

ako je primjenjivo

npr. električna energija i fotonaponska energija

nacionalna metodologija izračuna utvrđena na temelju Priloga I.

(c)

potrebna energija

Potreba za energijom je energija koju je potrebno isporučiti kako bi se održali zahtjevi u pogledu kvalitete unutarnjeg okoliša bez obzira na izvor ili učinkovitost sustava.

— prikazana po sustavu

kWh/(m2 god.)

nacionalna metodologija izračuna utvrđena na temelju Priloga I.

(d)

naznaka je li zgrada sposobna reagirati na vanjske signale i prilagoditi potrošnju energije

Na primjer, je li zgrada opremljena dostatnim (digitalnim) kapacitetima za odgovor na potražnju i upravljanje potražnjom.

da/ne, opis

navodi se u skladu s člankom 13.

(e)

naznaka je li sustav distribucije topline u zgradi sposoban za rad na niskim temperaturama, ako je primjenjivo

da/ne, opis

povezano sa zahtjevima koji se odnose na preporuke, vidjeti odjeljak 4.4. ovih smjernica.

(f)

podaci za kontakt relevantne jedinstvene kontaktne točke za savjete o obnovi

npr. ime, adresa, internetska stranica

jedinstvene kontaktne točke definirane u članku 18.

Iako to nije izričito navedeno u Prilogu V., prema članku 19. stavku 1. energetski certifikat mora sadržavati referentne vrijednosti kao što su minimalni zahtjevi energetskih svojstava, minimalni standardi energetskih svojstava, zahtjevi za zgrade gotovo nulte energije i zahtjevi za zgrade s nultim emisijama koje vlasnicima ili najmoprimcima omogućuju usporedbu energetskih svojstava njihove zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade sa zahtjevima za koji se odnose na zgrade na vrhu ljestvice. Procjenitelj koji radi na izdavanju energetskih certifikata trebao bi utvrditi koji su zahtjevi najrelevantniji za zgradu koja se ocjenjuje.

Osim toga, u skladu s člankom 19. stavkom 5. preporuke za poboljšanje moraju biti uključene u energetski certifikat. U tablici u nastavku sažeti su obvezni elementi iz članka 19.

Tablica 4

Obvezni elementi energetskog certifikata (članak 19.)

 

Pokazatelj

Jedinica

Kako/izvor

 

zahtjevi za zgrade gotovo nulte energije

—

za nove i postojeće zgrade

najviši prag

kako je utvrđeno u članku 2. stavku 3., poveznica na članak 5.

 

zahtjevi za zgrade s nultim emisijama

—

za nove i postojeće zgrade

prag maksimalne potražnje za energijom; prag emisija stakleničkih plinova

poveznica na članak 11.

 

minimalni standardi energetskih svojstava

—

ako je primjenjivo

prag krajnje ili primarne energije

poveznica na članak 9. stavak 1. za nestambene zgrade ili na nacionalne politike

 

minimalni zahtjevi za energetsku učinkovitost

—

prema potrebi

najviši pragovi

referentne vrijednosti za značajne obnove, dijelove zgrada ili tehničke sustave zgrade u smislu U-vrijednosti (W/m2K) izvedene iz najnovije troškovno optimalne metodologije; poveznica na članak 5.

 

preporuke za troškovno učinkovito poboljšanje energetskih svojstava, smanjenje operativnih emisija stakleničkih plinova i poboljšanje kvalitete unutarnjeg okoliša zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade

—

osim ako zgrada ili samostalna uporabna cjelina zgrade postigne barem razred energetskih svojstava A

opis

 

7.2.   Dobrovoljni elementi

Osim obveznih pokazatelja, u Prilogu V. naveden je i popis dobrovoljnih pokazatelja koji se mogu prikazati u energetskom certifikatu. Države članice mogu odlučiti koji od dobrovoljnih pokazatelja moraju biti uključeni u energetski certifikat ili tu odluku prepustiti izdavatelju certifikata. Energetski certifikati općenito su usklađeni sa zahtjevima bez tih dobrovoljnih pokazatelja.

Kad je riječ o obveznim pokazateljima, u sljedećoj tablici naveden je pokazatelj, jedinica u kojoj se mora prikazati u energetskom certifikatu, uz upućivanje na informacije o načinu izračuna pokazatelja, pravnoj osnovi ili mjestu na kojem se mogu pronaći informacije o pokazatelju.

Za neke se dobrovoljne pokazatelje u popratnom tekstu mogu opisati razlozi i značaj pokazatelja.

Tablica 5

Dobrovoljni elementi energetskog certifikata (Prilog V.)

 

Pokazatelj

Jedinica

Kako/izvor

(a)

potrošnja energije

—

prikazana za svaku uporabu: grijanje prostora, hlađenje prostora, potrošna topla voda, ventilacija i ugrađena rasvjeta

kWh/(m2 god.)

posjet lokaciji, informacije o proizvođaču

(a)

vršno opterećenje

—

prikazano za svaku uporabu: grijanje prostora, hlađenje prostora, potrošna topla voda, ventilacija i ugrađena rasvjeta

kW

posjet lokaciji, informacije o proizvođaču

(a)

veličina generatora ili sustava

—

prikazana za svaku uporabu: grijanje prostora, hlađenje prostora, potrošna topla voda, ventilacija i ugrađena rasvjeta

kW

posjet lokaciji, informacije o proizvođaču

(a)

glavni nositelj energije i glavna vrsta elementa

—

prikazana za svaku uporabu: grijanje prostora, hlađenje prostora, potrošna topla voda, ventilacija i ugrađena rasvjeta

opis

posjet lokaciji, informacije o proizvođaču

(b)

razred emisija stakleničkih plinova

—

ako je primjenjivo

npr. od A do G

primjenjivo samo ako je država članica uvela razrede emisija stakleničkih plinova

(c)

informacije o uklanjanju ugljika povezanog s privremenim skladištenjem ugljika u ili na zgradama

t CO2eq

Uredba o uklanjanju ugljika i gospodarenju ugljikom (CRCF) (23) može se upotrijebiti kao vjerodostojna norma za deklariranje pokazatelja uklanjanja ugljika u energetskim certifikatima. Time se jamči da se uklanjanje ugljika kvantificira i verificira primjenom utvrđenih metodologija i provjerom koju provodi treća strana.

(d)

naznaka je li putovnica za obnovu dostupna za zgradu

da/ne

informacije vlasnika zgrade

(e)

prosječna U-vrijednost za neprozirne elemente ovojnice zgrade

W/(mK)

posjet lokaciji ili primjenom metodologije za izračun energetskih svojstava

(f)

prosječna U-vrijednost za prozirne elemente ovojnice zgrade

W/(mK)

posjet lokaciji ili primjenom metodologije za izračun energetskih svojstava

(g)

vrsta najčešćeg prozirnog elementa

npr. jednostruko, dvostruko ili trostruko staklo

posjet lokaciji, informacije o proizvođaču

(h)

rezultati analize rizika od pregrijavanja (ako su dostupni)

opis

poveznica na članak 13.

(i)

prisutnost fiksnih senzora koji prate kvalitetu unutarnjeg okoliša

da/ne

posjet lokaciji, poveznica na članak 13.

(j)

prisutnost fiksnih upravljačkih uređaja koji odgovaraju na razine kvalitete unutarnjeg okoliša

da/ne

posjet lokaciji, poveznica na članak 13.

(k)

mjesta za punjenje električnih vozila

broj i vrsta

posjet lokaciji, informacije o proizvođaču, poveznica na članak 14.

(l)

sustavi za skladištenje energije

prisutnost, vrsta i veličina (u kWh)

informacije o proizvođaču, poveznica na članak 13.

(m)

očekivani preostali životni vijek sustava i uređaja za grijanje ili klimatizaciju, ako je primjenjivo

godine

posjet lokaciji, informacije o proizvođaču, ako su dostupne; poveznica na članke 13. i 19.

(n)

izvedivost prilagodbe sustava grijanja za rad pri učinkovitijim postavkama temperature

opis

povezanost s odjeljkom 3.3. ovih smjernica, tehničko izvješće, poveznica na članak 13.

(o)

izvedivost prilagodbe sustava potrošne tople vode pri učinkovitijim postavkama temperature

opis

vidjeti odjeljak 3.3. ovih smjernica, tehničko izvješće; poveznica na članak 13.

(p)

izvedivost prilagodbe sustava klimatizacije za rad pri učinkovitijim postavkama temperature

opis

poveznica na članak 13.

(q)

izmjerena potrošnja energije

kWh/MWh

mjeri se kako je utvrđeno u Prilogu I., nacionalna metoda izračuna

(r)

postoji li mogućnost priključka na mrežu centraliziranog grijanja i hlađenja te, ako su dostupne, informacije o potencijalnom priključenju na učinkovit sustav centraliziranog grijanja i hlađenja

da/ne, uz dodatne informacije

lokalni pregled sustava centraliziranoga grijanja ili hlađenja

(s)

lokalni faktori primarne energije i povezani faktori emisija ugljika lokalne mreže centraliziranog grijanja i hlađenja na koju je zgrada priključena

brojčani faktor, npr. 1

lokalna baza podataka o faktorima energije i emisija ugljika

(t)

operativne emisije sitnih čestica (PM2,5)

μg/m3, μg/kWh ili g PM2,5, što može poslužiti kao informacija za nazivne vrijednosti od A do G

vidjeti Prilog A7 izvješću o povećanju usklađenosti politika i mjera u području bioenergije i čistog zraka u kojem se iznosi praktični prijedlog o tome kako mjeriti i ocjenjivati zgrade na temelju njihovih emisija PM2,5

Osim pokazatelja, mogu se navesti i informacije o poveznicama na druge inicijative, ako su relevantne u državi članici.

 

Pokazatelj

Jedinica

Kako/izvor

(a)

procjena pripremljenosti zgrade za pametne tehnologije

da/ne

poveznica na članak 15., Prilog IV.

(b)

vrijednost procjene pripremljenosti za pametne tehnologije

[—]

poveznica na članak 15., Prilog IV.

(c)

za zgradu je dostupan digitalni dnevnik

da/ne

 

8.   PROVEDBA OBVEZA IZ PRILOGA VI.

Države članice moraju staviti na snagu zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s Prilogom VI. do isteka roka za prenošenje 29. svibnja 2026.

Člankom 19. stavkom 2. trećim podstavkom državama članicama koje su promijenile razrede energetskih svojstava od 1. siječnja 2019. do 28. svibnja 2024. omogućuje se odgoda promjene vrijednosti razreda energetskih svojstava. To se odstupanje ne primjenjuje na provedbu obveza povezanih s neovisnim sustavom kontrole; stoga se rok za prenošenje, 29. svibnja 2026., ne može odgoditi.

8.1.   Definicija valjanog energetskog certifikata

U točki 1. Priloga VI. od država članica zahtijeva se da jasno definiraju što se smatra valjanim energetskim certifikatom u njihovu sustavu energetskih certifikata.

Definicija valjanog energetskog certifikata mora obuhvaćati elemente navedene u točki 1. podtočkama od (a) do (d) Priloga VI. Direktivi o energetskim svojstvima zgrada. Te su točke opisane u poglavljima od 8.1.1. do 8.1.6.

Informacije koje se odnose na definiciju valjanog energetskog certifikata, uključujući sve kriterije i elemente utvrđene u poglavlju 8.1., trebalo bi priopćiti i staviti na raspolaganje neovisnim stručnjacima i svim drugim relevantnim dionicima. Na te se informacije odnosi i obveza javnog objavljivanja iz točke 5. Priloga VI.

8.1.1.   Valjanost izračuna

Valjanost se odnosi na metodologiju izračuna i sâm izračun koji se upotrebljava za izradu energetskog certifikata. Iako je tehnički moguće ručno izračunati i izraditi energetski certifikat, u većini se slučajeva neovisni stručnjaci oslanjaju na alate za izračun. Da bi energetski certifikat bio valjan, mora biti izrađen s pomoću alata za izračun koji je u skladu s metodologijom izračuna relevantne države članice.

Države članice primjenjuju različite pristupe u pogledu alata za izračun dostupnih na njihovim državnim područjima. Neke države članice izrađuju službeni alat čija je upotreba obvezna. Druge pak države članice upotrebljavaju komercijalne alate čija je sukladnost s njihovom metodologijom izračuna već potvrđena. Neke države članice primjenjuju mješoviti pristup i izrađuju službeni alat, ali omogućuju i upotrebu certificiranih komercijalnih alata. Te različite opcije imaju svoje prednosti i nedostatke, ali sve su valjane i države članice mogu odabrati najprikladniji pristup.

Neovisno o primijenjenom pristupu, države članice moraju se pobrinuti da se valjani energetski certifikati izrađuju s pomoću alata za izračun koji je valjan na njihovu državnom području i da nije bilo nedopuštenih zahvata na alatu za izračun. Države članice to mogu učiniti, na primjer, zaštitom alata za izračun od izmjena ili provođenjem pojedinačnih provjera.

8.1.2.   Najmanji broj elemenata koji se razlikuju od zadanih ili standardnih vrijednosti

Države članice moraju zajamčiti da definicija valjanog energetskog certifikata uključuje informacije o varijablama koje se moraju ispuniti i čija se vrijednost razlikuje od zadane ili standardne.

Izračun vrijednosti navedenih u energetskim certifikatima i njihovi ulazni podaci mogu se razlikovati ovisno o vrsti zgrade. Na primjer, energetski certifikati za male postojeće zgrade obično zahtijevaju manje elemenata ili pojedinosti od certifikata za velike i složene nove zgrade. To može ovisiti i o razini složenosti koju izračun dopušta. Energetski certifikati znatno se razlikuju u raznim dijelovima EU-a u pogledu broja elemenata koji se uzimaju u obzir u izračunima, u rasponu od 30 do 750 varijabli. Većina sustava energetskih certifikata sadržava od 100 do 200 varijabli (24).

Uobičajeno je da softver za izračun unaprijed popuni neke od tih varijabli standardnim vrijednostima, koje su unaprijed definirane, tipične ili zajedničke vrijednosti. U većini metodologija i alata za izračun upotrebljavaju se zadane ili standardne vrijednosti. Na primjer, u softveru za izračun može već biti unaprijed unesena vrijednost za učinkovitost prijenosa zida u novim zgradama. Drugi je primjer kada alat za izračun unaprijed popunjava informacije o vrsti i učinkovitosti sustava grijanja. U slučaju postojećih zgrada standardna vrijednost može se odrediti tako da odražava tipične značajke izgradnje zgrade.

U slučaju metodologija izračuna u kojima se upotrebljava referentna zgrada, te standardne vrijednosti ne bi trebalo miješati s vrijednostima navedenima za referentnu ili zamišljenu zgradu. U tom se pristupu učinkovitost zgrade ocjenjuje usporedbom stvarne zgrade s teoretskom zgradom (odnosno „referentnom zgradom”, odakle potječe i naziv ovog pristupa) koja ima iste geometrijske značajke kao i stvarna zgrada, ali ima unaprijed određen skup svojstava (npr. izolacija zidova).

Kako bi se zajamčilo da energetski certifikat bude reprezentativan za predmetnu zgradu, model zgrade i njegove značajke zahtijevaju minimalnu razinu detaljnosti. U protivnom može doći do izostajanja važnih informacija. Države članice stoga bi trebale zajamčiti da se pri izračunu koristi minimalni broj značajki zgrade ili posebnih značajki. Minimalne značajke moraju se razlikovati od zadanih ili standardnih vrijednosti.

To bi moglo uključivati, na primjer, vrstu i način korištenja zgrade, lokaciju, klimu, fizičke značajke zgrade (npr. veličina, geometrija, U-vrijednosti) i njezine sustave (npr. učinkovitost).

8.1.3.   Provjere valjanosti ulaznih podataka

To se odnosi na ulazne podatke upotrijebljene u metodologiji izračuna. Da bi energetski certifikat bio valjan, ulazni podaci upotrijebljeni u izračunu moraju točno predstavljati zgradu, uključujući njezinu vrstu, uporabu, lokaciju, klimu i značajke (vidjeti poglavlje 8.1.2.). U protivnom model neće biti reprezentativan, a rezultati ocjenjivanja bit će netočni.

Pri provedbi neovisne kontrole energetskih certifikata države članice moraju provjerom valjanosti provjeriti odgovaraju li ulazni podaci predmetnoj zgradi.

Komisija preporučuje da se provjera valjanosti poveže barem s onim elementima koji se smatraju dijelom minimalne procjene (vidjeti poglavlje 8.1.2.) ili najvažnijim čimbenicima koji pridonose učinkovitosti zgrade (npr. vrijednosti izolacije i svojstva tehničkih sustava zgrade).

Države članice trebale bi navesti kako će se provoditi ta provjera valjanosti i koji će se dokazi smatrati prihvatljivima. Na primjer, to bi moglo uključivati dostavu dokumentacije (u pogledu nacrta, specifikacija ili certifikata proizvoda ili ispitivanja na lokaciji (npr. ispitivanje zrakopropusnosti)), nasumične provjere na lokaciji, automatizirane provjere u softveru za izračun ili kombinacije opcija.

Države članice trebale bi komunicirati sa stručnjacima o postupku provjere valjanosti i načinu na koji će se njihov rad na energetskim certifikatima ocjenjivati u tom pogledu. To bi se moglo postići osposobljavanjem, redovitim ažuriranjem baza podataka stručnjaka, izravno u softveru za izračun itd.

8.1.4.   Najveće odstupanje od energetskih svojstava zgrade

Najvidljiviji i najizravniji pristup procjeni valjanosti energetskog certifikata temelji se na glavnom pokazatelju (kWh/(m2 god.)). Za tu je evaluaciju potrebno usporediti vrijednost iz energetskog certifikata kako ju je procijenio stručnjak i vrijednost iz energetskog certifikata iz neovisnog sustava kontrole energetskih certifikata. Budući da se ta vrijednost može promijeniti ovisno o fazi ili osobi koja ocjenjuje energetski certifikat, važno je pojasniti izraze koji se odsad upotrebljavaju:

—

„procjeniteljeva vrijednost”: to je vrijednost koju je dostavio neovisni stručnjak koji je izradio energetski certifikat,

—

„kontrolna vrijednost”: to je vrijednost koju daje neovisni sustav kontrole,

—

„zabilježena vrijednost’: to je vrijednost koja je zabilježena u energetskom certifikatu u svakom trenutku.

Države članice moraju odrediti najveće odstupanje „procjeniteljeve vrijednosti” od „kontrolne vrijednosti”. Time se procjenjuje u kojoj mjeri određeni energetski certifikat može biti udaljen od svoje kontrolne vrijednosti prije nego što se više ne može smatrati valjanim.

Člankom 19. stavkom 1. zahtijeva se da energetski certifikati izražavaju energetska svojstva zgrade brojčanim pokazateljem korištenja primarne energije u kWh/(m2 god.). U skladu s člankom 19. stavkom 1. poželjno je da se najveće odstupanje energetskih svojstava zgrade temelji na tom pokazatelju. Mogu se upotrebljavati i dodatni pokazatelji.

Postoji više načina na koje se može odrediti najveće odstupanje energetskih svojstava zgrade. Direktivom o energetskim svojstvima zgrada državama članicama omogućuje se određena fleksibilnost u pogledu načina procjene maksimalnog odstupanja energetskih svojstava (tj. odabira pokazatelja) i razine preciznosti ocjenjivanja učinkovitosti (tj. dopuštenog odstupanja).

Najčešće mogućnosti za određivanje najvećeg odstupanja opisane su u sljedećim stavcima.

Najveće odstupanje na temelju fiksnog iznosa

Ovdje se najveće odstupanje definira kao fiksni iznos jedinice koja se upotrebljava za mjerenje energetskih svojstava. Na primjer, u slučaju potrošnje primarne energije najveće odstupanje može se postaviti na ±10 kWh/(m2 god.).

Taj je kriterij jasan i razumljiv neovisnim stručnjacima i dionicima. Ovisno o navedenom rasponu (odstupanju), posebno je prikladan za detaljne izračune i situacije kada su značajke zgrade i njezinih sustava poznate. To se obično odnosi na nove zgrade ili značajne obnove kada se neovisni stručnjaci mogu osloniti na dostupne i ažurirane planove ili specifikacije i kada je lako provjeriti pojedinosti na lokaciji. Međutim, ograničenost raspona (odstupanja) može biti problematična za postojeće zgrade za koje informacije nisu dostupne ili čije je pojedinosti o gradnji teško provjeriti na lokaciji.

Stoga je vrlo važno utvrditi ispravnu razinu najvećeg dopuštenog odstupanja. Države članice mogle bi odrediti različite razine dopuštenog odstupanja na temelju vrste zgrade, njezine uporabe ili trenutka kada je izdan energetski certifikat. Države članice mogle bi odrediti različite razine dopuštenog odstupanja ovisno o tim elementima.

U primjeru države članice koja odredi odstupanje od ±10 kWh/(m2 god.):

—

valjan bi bio energetski certifikat u kojem procjeniteljeva vrijednost iznosi 85 kWh/(m2 god.), a kontrolna vrijednost 93 kWh/(m2 god.),

—

energetski certifikat u kojem procjeniteljeva vrijednost iznosi 85 kWh/(m2 god.), a kontrolna vrijednost 100 kWh/(m2 god.) ne bi bio valjan.

Najveće odstupanje na temelju razmjerne vrijednosti

Ovdje se najveće odstupanje definira kao udio energetskih svojstava zgrade. Na primjer, u slučaju potrošnje primarne energije, najveće odstupanje može se odrediti na ±5 % energetskih svojstava zgrade (u kWh/(m2 god.)).

Taj je kriterij jasan i razumljiv neovisnim stručnjacima i dionicima. Njegova razmjernost omogućuje fleksibilnost za različite razine energetske učinkovitosti. Njegova je upotreba prikladna za postojeće zgrade s lošim svojstvima ili situacije kada su informacije o zgradi ograničene. Međutim, s obzirom na to da je razmjeran vrijednosti energetske učinkovitosti, ovaj kriterij može biti prestrog kad se vrijednost zgrade približi 0 (kWh/(m2 god.)). U tom scenariju dopušteno odstupanje postaje vrlo ograničeno, a male razlike u procjeni mogle bi energetski certifikat učiniti nevaljanim. S obzirom na to da metodologije izračuna imaju ugrađenu razinu fleksibilnosti, važno je zajamčiti da najveće odstupanje omogućuje i određeni stupanj fleksibilnosti.

Države članice mogle bi odrediti različite razine dopuštenog odstupanja ovisno o razini ili vrsti energetskog certifikata. Treba napomenuti da će za zgrade koje se energetskim svojstvima približavaju nuli raspon (dopušteno odstupanje) možda morati biti veći, što može biti nelogično i teško objašnjivo.

U primjeru države članice koja odredi odstupanje od ±5 % energetske učinkovitosti (u kWh/(m2 god.)):

—

valjan bi bio energetski certifikat u kojem procjeniteljeva vrijednost iznosi 96 kWh/(m2 god.), a kontrolna vrijednost 100 kWh/(m2 god.),

—

energetski certifikat u kojem procjeniteljeva vrijednost iznosi 90 kWh/(m2 god.), a kontrolna vrijednost 100 kWh/(m2 god.) ne bi bio valjan.

Najveće odstupanje ovisno o tome je li zgrada u ispravnom razredu (procjena da/ne)

Ovim se kriterijem ocjenjuje samo je li zgradi dodijeljen ispravan razred. Razlike u vrijednosti pokazatelja (kWh/(m2 god.)) ne uzimaju se u obzir.

Taj je kriterij vrlo izravan i jednostavan za komunikaciju i primjenu. Pruža dovoljnu razinu informacija na razini sustava energetskih certifikata (npr. X % ispravnih/neispravnih energetskih certifikata), iako je njegova vrijednost na razini pojedinačnih energetskih certifikata ograničenija.

Međutim, na njega se primjenjuju energetski razredi i način na koji se definiraju. Može biti vrlo strog za zgrade čija su svojstva blizu graničnih vrijednosti razreda.

Komisija ne preporučuje taj pristup zbog njegovih ograničenja.

Najveće odstupanje na temelju mješovitog pristupa

Kao što proizlazi iz naziva, ovaj se pristup oslanja na primjenu najmanje dvaju prethodno opisanih kriterija.

Na primjer, najveće odstupanje moglo bi se temeljiti na fiksnom iznosu za zgrade s dobrim ili vrlo dobrim svojstvima (npr. razredi A, B i C), uz primjenu razmjernog pristupa za razrede s lošijim svojstvima (npr. D, E, F i G).

Priroda procjene svojstava zgrada može dovesti do razlika u razini točnosti koje se mogu postići. Za određene zgrade (npr. nove zgrade ili značajno obnovljene zgrade) neovisni stručnjak može se osloniti na lako dostupne i detaljne informacije, dok za druge zgrade može biti teže ili skuplje doći do tih informacija. Taj ograničeni pristup informacijama obično je najčešći u zgradama s lošim svojstvima.

Budući da objedinjuje koristi različitih pristupa, mješoviti pristup prikladan je za više situacija. Međutim, zbog primjene kombinacije kriterija može biti podložniji nejasnoćama. Ipak, s obzirom na svoje kvalifikacije ili certifikate, neovisni stručnjaci trebali bi moći raditi s različitim kriterijima. Države članice koje primjenjuju taj pristup trebale bi zajamčiti odgovarajuću komunikaciju o kriterijima kako bi se izbjegle nejasnoće.

8.1.5.   Dodatni elementi

U skladu sa zadnjom rečenicom točke 1. Priloga VI. države članice mogu uvesti dodatne elemente u vrijedeću definiciju energetskog certifikata, kao što su granice za posebne vrijednosti ulaznih podataka ili drugi posebni zahtjevi.

To bi moglo uključivati, na primjer, najveće vrijednosti odstupanja (tj. dopušteno odstupanje) za fizička svojstva zgrade i njezine sustave.

Pri utvrđivanju zahtjeva države članice mogu uzeti u obzir i vrstu zgrade, uporabu i svrhu energetskog certifikata. To bi moglo uključivati, na primjer: tipologiju zgrade, orijentaciju, geometriju, lokaciju, klimatske podatke i svojstva njezinih dijelova ili sustava.

Države članice imaju određena diskrecijska prava pri određivanju granica tih vrijednosti. Te granice mogu prilagoditi, na primjer, značajkama zgrade (npr. njezinoj veličini), tipologiji (npr. stambeni prostor, ured, škola) ili njezinu stanju (npr. novogradnja, obnovljena ili postojeća). Na primjer, kriteriji kvalitete mogli bi biti stroži za nove zgrade, u kojima je jednostavnije doći do informacija i pristupa zgradi.

Države članice također mogu uvesti zahtjeve u pogledu informacija potrebnih za obradu energetskih certifikata. To bi moglo uključivati, na primjer, potpunu adresu, katastarsku oznaku, fotografije lokacije, nacrte itd. Iako ti elementi možda izravno ne utječu na izračun energetskih svojstava zgrade, i dalje su relevantni za administrativne potrebe i kvalitetu. Ispravno upućivanje na zgradu (adresa ili katastarska oznaka), na primjer, važno je kako bi se zajamčilo da je energetski certifikat ispravno povezan sa zgradom ili kako bi se integrirao u baze podataka. Fotografijama lokacije ili nacrtima mogu se potvrditi prisutnost neovisnog stručnjaka (prema potrebi) ili pružiti potrebne informacije za neovisni sustav kontrole.

Države članice mogu primjenjivati i zahtjeve u pogledu valjanosti preporuka navedenih u energetskom certifikatu. To bi, na primjer, moglo uključivati:

—

minimalni broj preporuka,

—

preporuke primjerene za zgradu,

—

preporuke koje obuhvaćaju više dijelova zgrade ili tehničke sustave zgrade,

—

preporuke koje obuhvaćaju kombinaciju kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera.

8.1.6.   Valjanost i ocjena energetskog certifikata nakon procjene neovisnog sustava kontrole

Svrha je neovisnog sustava kontrole ocijeniti je li energetski certifikat unutar granica utvrđenih definicijom valjanog energetskog certifikata. Očekuje se da će postojati razlike između „procjeniteljeve vrijednosti” za energetski certifikat i „kontrolne vrijednosti” koju određuju neovisni kontrolni sustavi. To može dovesti do zabune u pogledu vrijednosti koja se smatra ispravnom i vrijednosti koja je navedena u energetskom certifikatu („zabilježena vrijednost”). Države članice trebale bi navesti što se događa u tim situacijama. Komisija preporučuje sljedeći pristup za različite scenarije.

Energetski certifikat izrađuje stručnjak bez ocjene neovisnog sustava kontrole

U tom scenariju neovisni stručnjak izrađuje energetski certifikat. Energetski certifikat možda je prošao neke automatizirane provjere ili verifikacije (npr. kako bi se utvrdilo da je ispunjen minimalni broj popunjenih vrijednosti), ali ga neovisni sustav kontrole nije ocijenio.

„Procjeniteljeva vrijednost” smatra se valjanom i postat će „zabilježena vrijednost” u energetskom certifikatu.

Energetski certifikat izrađuje stručnjak, a neovisni sustav kontrole ocjenjuje ga valjanim.

U tom scenariju neovisni stručnjak izrađuje energetski certifikat, koji zatim prolazi postupke provjere i kontrole koje provodi neovisni sustav kontrole. Tim se postupkom utvrđuje da je „procjeniteljeva vrijednost” valjana.

„Procjeniteljeva vrijednost” smatra se valjanom i preporučuje se njezino navođenje u energetskom certifikatu kao „uknjižena vrijednost”, čak i ako postoje razlike između „procjeniteljeve vrijednosti” i „kontrolne vrijednosti”.

Energetski je certifikat unutar granica i stoga ga nije potrebno mijenjati. To može biti posebno važno ako ocjena energetskog certifikata utječe na pravni status zgrade (npr. za nove zgrade) ili ako je povezana sa subvencijama ili financijskim programima (npr. ako se energetski certifikat upotrebljava za dokazivanje poboljšanja). Zadržavanjem prvotne ocjene energetskog certifikata, neovisnim sustavom kontrole ne uvode se promjene ni u jednoj od tih situacija, čime se izbjegavaju moguće komplikacije (npr. ponovni izračun vrijednosti subvencije).

Energetski certifikat izrađuje stručnjak, a neovisni sustav kontrole ocjenjuje ga nevaljanim.

U tom scenariju neovisni stručnjak izrađuje energetski certifikat, koji zatim prolazi postupke provjere i kontrole koje provodi neovisni sustav kontrole. Tim se postupkom utvrđuje da „procjeniteljeva vrijednost” nije valjana.

Ako se energetski certifikat smatra nevaljanim, Komisija preporučuje da kontrolna vrijednost postane ocjena zgrade ili da se izvorni energetski certifikat smatra ništavnim (tj. da zgrada više nema energetski certifikat). To, naravno, može imati posljedice za zgradu i vlasnike zgrada, na primjer rezultirati potrebom za drugim stručnjakom koji će izraditi energetski certifikat. Preporučuje se da se države članice pridržavaju načela proporcionalnosti i razmotre posljedice u različitim okolnostima. Na primjer:

—

energetski certifikat za nove zgrade ili zgrade podvrgnute značajnoj obnovi: ako neovisni sustav kontrole utvrdi da zgrada nije u skladu s relevantnim zakonodavstvom (npr. zahtjevima za zgrade s nultim emisijama ili minimalnim zahtjevima u pogledu energetskih svojstava), od vlasnika ili nositelja projekta zgrade može se zatražiti da ispravi situaciju i naknadno izradi novi energetski certifikat,

—

energetski certifikat za zgrade koje primaju subvencije: države članice mogu upotrijebiti kontrolnu vrijednost za ponovni izračun učinaka na subvencije ili zatražiti ponavljanje procjene nakon popravnih radova. Države članice mogu primjenjivati slična pravila za druge programe subvencija ako je subvencija razmjerna skupu kriterija,

—

energetski certifikat za zgrade koje se prodaju ili obnavljaju: ako postoje ograničene pravne ili gospodarske posljedice, države članice mogle bi zabilježenu vrijednost učiniti jednakom kontrolnoj vrijednosti. Na primjer, ako ne postoje minimalni standardi energetskih svojstava (obveza obnove na temelju ocjene energetskog certifikata) ili ako razlike u energetskom certifikatu ne predstavljaju znatnu razliku u vrijednosti zgrade ili naknadnim tekućim troškovima.

U svim slučajevima u kojima se energetski certifikat smatra nevaljanim, vlasnik ili najmoprimac zgrade trebao bi biti obaviješten o pogrešci, uključujući ocjenu sustava kontrole. To će mu omogućiti da provede korektivne mjere, zatraži bilo kakvu relevantnu naknadu ili jednostavno bude svjestan da energetski certifikat možda više nije valjan.

Pri razmatranju posljedica valjanih ili nevaljanih europskih certifikata države članice trebale bi uzeti u obzir i razinu odgovornosti neovisnog stručnjaka i sve pravne posljedice s kojima bi se mogao suočiti (vidjeti poglavlje 8.3.5. Provedba i sankcije).

8.2.   Analiza kvalitete neovisnog sustava kontrole za programe energetskih certifikata

Točkom 2. Priloga VI. preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada uvodi se novi zahtjev kako bi se zajamčilo da je najmanje 90 % energetskih certifikata valjano. Uvodi se i nasumično uzorkovanje radi procjene ispunjava li cjelokupni sustav energetskih certifikata 90 % valjanih kriterija za energetske certifikate. Naposljetku, Direktivom o energetskim svojstvima zgrada od država članica zahtijeva se redovito objavljivanje rezultata procjene kvalitete. Cilj je tog pristupa zajamčiti visoku razinu kvalitete u sustavima energetskih certifikata uz istodobno pružanje informacija javnosti i korisnicima, čime se podupire percepcija kvalitete energetskih certifikata.

U sljedećim odjeljcima opisani su različiti koraci postupka.

8.2.1.   Definicija ciljeva kvalitete u državama članicama

U točki 2. Priloga VI. od država članica zahtijeva se da zajamče valjanost najmanje 90 % energetskih certifikata u svojim programima energetskih certifikata.

Pri definiranju ciljeva kvalitete države članice mogu nadići tu minimalnu razinu ili uključiti dodatne ciljeve. To bi moglo uključivati elemente koje države članice smatraju relevantnima za potrebe kvalitete, ali koji, strogo gledano, nisu dio definicije valjanih energetskih certifikata. Na primjer, države članice mogle bi u preporuke uključiti ciljeve kvalitete koji se odnose na razinu kvalitete (ako nisu dio definicije valjanog energetskog certifikata), broj pritužbi korisnika ili broj dostupnih procjenitelja razmjeran fondu zgrada.

U relevantnim nacionalnim provedbenim mjerama („mjerama za prenošenje”) države članice moraju jasno navesti ciljeve kvalitete koji se primjenjuju na njihove programe.

8.2.2.   Ocjenjivanje razine kvalitete uzorkovanjem

Kako bi se zajamčila kvaliteta sustava energetskih certifikata, važno je da se sustav može ocijeniti u cjelini. To bi uključivalo utvrđivanje pouzdanosti programa i njegove udaljenosti od ciljeva te područja koja je potrebno poboljšati, ako postoje. Međutim, ocjenjivanje 100 % energetskih certifikata izdanih u razdoblju evaluacije bilo bi vrlo složeno i skupo te bi moglo odgoditi postupak izdavanja energetskog certifikata. Umjesto toga, uobičajeni pristup u sustavima kvalitete temelji se na uzorcima koji moraju biti u skladu s nizom kriterija.

Zbog toga se preinakom Direktive o energetskim svojstvima zgrada od država članica zahtijeva da nasumičnim uzorkovanjem ocijene ukupnu razinu kvalitete u sustavu energetskih certifikata (definiranom u poglavlju 8.2.1.). Kako bi se zajamčilo da je uzorkovanje dovoljno reprezentativno za energetske certifikate izdane tijekom razdoblja evaluacije, u preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada zahtijeva se i da se nasumično uzorkovanje provodi uz razinu statističke pouzdanosti od najmanje 95 %.

Na veličinu nasumičnog uzorka utječe:

—

ukupan broj energetskih certifikata izdanih za razdoblje evaluacije (obično jednu godinu). To će ovisiti o državi članici i razini aktivnosti u pogledu energetskih certifikata,

—

definicija valjanog energetskog certifikata. To će ovisiti o definiciji koja je na snazi u državi članici i uglavnom se odnosi na najveće odstupanje vrijednosti pokazatelja (primarna energija u kWh/(m2 god.)),

—

razina pouzdanosti uzorka. Taj je postotak utvrđen na 95 % u točki 2. Priloga VI.

Odabirom elemenata koje treba uzeti u obzir za postupak uzorkovanja i prirodom procjene svojstava u zgradama moguće je ocjenjivanje razina kvalitete sustava energetskih certifikata učiniti vrlo složenim.

Kako je prethodno navedeno, više elemenata određuje što čini valjani energetski certifikat. Ako bi se svi elementi uzeli u obzir pri izračunu veličine uzorka, procjena bi postala vrlo složena, a uzorak nerazmjerno velik. Cilj je odredbe Direktive o energetskim svojstvima zgrada zajamčiti neposrednu procjenu ukupne razine kvalitete sustava energetskih certifikata. Zbog toga Komisija preporučuje da se u obzir uzme samo najveće odstupanje glavnog pokazatelja (primarna energija u kWh/(m2 god.)). Vidjeti poglavlje 8.1.4. Najveće odstupanje energetskih svojstava zgrade. Tim se pojednostavnjenjem omogućuje postupak uzorkovanja koji je razmjeran ciljevima osiguranja kvalitete, bez nepotrebnog opterećenja postupka. No ne bi se trebalo primjenjivati na ostatak neovisnog sustava kontrole.

Na primjer: država članica upotrebljava više kriterija za definiranje valjanosti energetskog certifikata, uključujući najveće odstupanje za više pokazatelja (npr. ukupnu primarnu energiju, emisije stakleničkih plinova, proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i pojedinačne U-vrijednosti). Kako bi ocijenile razinu kvalitete, države članice mogle bi uzeti u obzir samo glavni pokazatelj (ukupnu primarnu energija) kao čimbenik kojim se utvrđuje je li energetski certifikat valjan ili ne. To bi se primjenjivalo i na izračun veličine uzorka te obvezu jamstva valjanosti 90 % certifikata. Preostale elemente i dalje bi trebalo uzeti u obzir za potrebe neovisnog sustava kontrole.

Kako je navedeno u poglavlju 8.1.4., države članice mogu primjenjivati različite kriterije u kontekstu najvećeg odstupanja od energetskih svojstava. Kako bi se pojednostavnio postupak izračuna veličine uzorka, preporučuje se da države članice u tu svrhu pretpostave stalno najveće odstupanje jednako onom koje se upotrebljava za energetske razrede s boljim svojstvima.

Na primjer: država članica upotrebljava najveće odstupanje od ±10 kWh(m2 god.) za razrede od A do C, najveće odstupanje od ±20 kWh(m2 god.) za razrede od D do E i najveće odstupanje od ±30 kWh(m2 god.) za razrede od F do G. U tom scenariju država članica može izračunati veličinu uzorka uz pretpostavku stalnog najvećeg odstupanja od ±10 kWh(m2 god.) u cijelom sustavu, odnosno uz pretpostavku najgoreg scenarija. To se pojednostavnjenje primjenjuje samo na izračun veličine uzorka. Kriteriji za ocjenjivanje valjanosti pojedinačnog energetskog certifikata moraju ostati isti.

Preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada zahtijeva se da razdoblje evaluacije sustava energetskih certifikata ne smije biti dulje od godine dana. Države članice mogu odlučiti o početku i kraju razdoblja evaluacije, koje se mora jasno utvrditi i priopćiti. Države članice moraju odabrati nasumični uzorak energetskih certifikata izdanih tijekom razdoblja evaluacije.

S obzirom na broj uobičajeno izdanih energetskih certifikata i trenutačne razine kvalitete (npr. najveće odstupanje) dostupne u državama članicama, veličina uzorka obično se kreće:

—

od 100 do 150 uzorkovanih energetskih certifikata za države članice s manjim brojem energetskih certifikata i blažim kriterijima kvalitete,

—

od 300 do 350 uzorkovanih energetskih certifikata za države članice s velikim brojem energetskih certifikata i strožim kriterijima kvalitete.

Čak i ako se odabir provodi nasumično, treba napomenuti da kao takav možda nije u potpunosti reprezentativan. U potpunosti se očekuju neke razlike, ali zbog prirode nasumičnog odabira neke kategorije ili vrste energetskih certifikata mogu biti prekomjerno zastupljene. Ako je uzorak dovoljno velik, ovaj problem trebao bi se moći zanemariti, ali se i dalje može dogoditi, posebno ako postoje vrste/kategorije energetskih certifikata kojih je znatno manje od drugih vrsta/kategorija ili ako je veličina uzorka relativno mala. Kako bi se zajamčilo da je uzorak reprezentativan, države članice trebale bi nakon odabira provjeriti je li raspodjela kategorija zgrada, vrsta energetskih certifikata (npr. novih ili postojećih) i ocjena unutar razumnih granica. Ako se uzorak ne smatra reprezentativnim, države članice mogu:

—

odbaciti prvi odabir i ponovno odabrati cijeli uzorak,

—

odbaciti energetske certifikate iz prekomjerno zastupljenih kategorija i uključiti nove energetske certifikate iz nedovoljno zastupljenih kategorija. Odabir pojedinačnih energetskih certifikata koji će se odbaciti ili uvesti trebao bi biti nasumičan.

Na primjer, država članica u nasumični uzorak uključi 300 zgrada. U tom je uzorku utvrđeno da su bolničke zgrade prekomjerno zastupljene (45 zgrada ili 15 % uzorka, iako čine samo 5 % ukupnih energetskih certifikata izdanih u godini evaluacije). U tom bi slučaju država članica mogla odabrati 30 bolničkih zgrada (nasumično) i 30 novih energetskih certifikata iz drugih kategorija (nasumično odabranih iz nedovoljno zastupljenih kategorija).

Većina država članica kontinuirano ocjenjuje kvalitetu energetskih certifikata. To znači da nasumični uzorak možda neće biti moguće odabrati u određenom trenutku, već tijekom vremena. Za države članice koje kontinuirano vrše ocjenjivanje, Komisija preporučuje da tijekom cjelokupnog razdoblja evaluacije neovisni sustav kontrole provede evaluaciju u više navrata kako bi se provjerilo je li nasumični odabir približno reprezentativan za cjelokupni fond zgrada. Nakon svake od tih evaluacija neovisni sustav kontrole mogao bi prema potrebi prilagoditi kategorije iz kojih se nasumično odabiru energetski certifikati.

Države članice mogu odabrati druge metode pod uvjetom da zajamče nasumični odabir koji je reprezentativan za ukupan broj energetskih certifikata izdanih tijekom razdoblja evaluacije.

8.2.3.   Posjeti lokaciji radi provjere ulaznih podataka

U mnogim programima energetskih certifikata neovisni sustavi kontrole provjeravaju valjanost ulaznih podataka u odnosu na dokumentirane dokaze (npr. nacrte ili specifikacije). U nekim slučajevima ta provjera ulaznih podataka ide korak dalje i uključuje posjet lokaciji kako bi se provjerilo odražava li dostavljena dokumentacija stanje te zgrade. To je zato što se zgrade podvrgavaju višestrukim promjenama i preinakama tijekom životnog vijeka, od faze projektiranja do izgradnje, održavanja, obnove i uobičajene uporabe. Dokumentacija dostupna za zgradu možda neće uvijek odražavati te promjene pa je potrebna provjera na lokaciji.

U točki 2. Priloga VI. zahtijeva se da države članice za provjeru ulaznih podataka na lokaciji odaberu 10 % energetskih certifikata iz nasumičnog uzorka uzetog za evaluaciju kvalitete sustava energetskih certifikata (vidjeti poglavlje 4.2.2.). Taj 10-postotni poduzorak trebalo bi također odabrati nasumično.

U većini slučajeva za posjete lokaciji bit će potrebno odobrenje vlasnika zgrade i/ili najmoprimca za pristup zgradi. Vlasnici zgrada i/ili najmoprimci možda neće htjeti omogućiti pristup zgradi iz različitih razloga. Pristup zgradi uvijek mora biti u skladu s relevantnim nacionalnim zakonodavstvom i moraju se poštovati sva osobna prava.

Činjenica da se zgrade moraju nasumično odabrati, a vlasnici zgrada i/ili najmoprimci možda neće omogućiti pristup, može otežati postizanje nasumičnog odabira. U tom slučaju opravdano je primijeniti pristup ulaganja maksimalnog truda. Ako se uskrati pristup zgradi, Komisija preporučuje da se energetski certifikat za tu zgradu izostavi iz podskupa 10 % zgrada koje su posjećene na lokaciji (i dalje može činiti dio ukupnog nasumičnog uzorka). Energetski certifikat sličnog profila mogao bi se odabrati iz ukupnog nasumičnog uzorka kako bi zamijenio odbačeni certifikat. Na primjer: vlasnik stambene zgrade s ocjenom E ne omogućuje pristup zgradi neovisnom sustavu kontrole. U tom slučaju neovisni sustav kontrole može odabrati drugu stambenu zgradu s ocjenom E i zatražiti pristup toj zgradi.

Iako se tim pristupom možda ne jamči potpuno nasumičan uzorak, njime bi se i dalje zajamčio reprezentativan uzorak, što i jest cilj preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

Države članice mogle bi ponuditi poticaje vlasnicima zgrada i/ili najmoprimcima koji omogućuju pristup svojim zgradama. Na primjer, države članice mogle bi ponuditi besplatne savjete iz područja energetike, putovnicu za obnovu zgrada ili novčanu naknadu. Države članice mogu odabrati hoće li nuditi naknadu i, ako hoće, koju vrstu naknade.

Provjera ulaznih podataka posjetom lokaciji može se prema potrebi provesti virtualno. U tom bi se slučaju primjenjivali kriteriji za virtualne posjete utvrđeni u odjeljku 3.2.

8.2.4.   Delegiranje sustava energetskih certifikata i neovisnih sustava kontrole

Člankom 27. državama članicama omogućuje se delegiranje odgovornosti za provedbu neovisnog sustava kontrole. Države članice mogu odlučiti kako primijeniti nasumično uzorkovanje za mjerenje ukupne razine valjanih energetskih certifikata u sustavu energetskih certifikata.

Države članice mogu odlučiti ocijeniti nasumični uzorak i od delegiranih tijela zatražiti energetske certifikate na temelju ukupnog broja energetskih certifikata koje izdaje svako tijelo.

Države članice također mogu delegirati ocjenjivanje uz upotrebu nasumičnog uzorkovanja. U tom bi slučaju postojale dvije mogućnosti:

(a)

nacionalno tijelo u potpunosti delegira ocjenjivanje razine kvalitete i određuje kvotu energetskih certifikata koju nasumično provjerava svako delegirano tijelo;

(b)

nacionalno tijelo u potpunosti delegira ocjenjivanje razine kvalitete i zahtijeva da svako delegirano tijelo provodi odvojeno nasumično uzorkovanje (na temelju broja energetskih certifikata koje je izdalo delegirano tijelo i 95 % pouzdanosti).

Kako bi se zajamčile razine kvalitete i jasnoća odgovornosti, Komisija preporučuje primjenu opcije (b).

Ako se neovisni sustavi kontrole delegiraju nevladinim tijelima, u točki 2. Priloga V. zahtijeva se da najmanje 25 % nasumičnog uzorka ocijeni treća strana. Ta treća strana može biti državno tijelo (npr. nacionalna agencija) ili drugo nevladino tijelo. Države članice mogle bi zahtijevati da provjeru koju provodi treća strana provodi poduzeće certificirano za tu vrstu ocjenjivanja.

8.3.   Upravljanje kvalitetom sustava energetskih certifikata

Alat za ocjenjivanje opisan u poglavlju 4.2. predstavlja tipičan alat za procjenu koji se primjenjuje u mnogim sustavima kvalitete. Međutim, nasumičnim uzorkovanjem mjeri se samo ako je postignuta razina kvalitete. Samo po sebi općenito nije dovoljno za održavanje zadovoljavajuće razine kvalitete.

Kako bi se zajamčila potrebna razina kvalitete, nužan je sveobuhvatan pristup upravljanju kvalitetom. Tim bi se pristupom trebalo voditi računa o cjelokupnom sustavu energetskih certifikata i postupku njihova izdavanja. U točki 2. Priloga VI. preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada navodi se da države članice moraju poduzeti preventivne i reaktivne mjere kako bi zajamčile kvalitetu cjelokupnog programa. Time se državama članicama omogućuje određena fleksibilnost u odabiru najprikladnijih mjera.

Komisija preporučuje da države članice u svojem pristupu jamčenju potrebne razine kvalitete uzmu u obzir sve elemente opisane u poglavljima od 8.3.1. do 8.3.6.

8.3.1.   Kvalifikacije i certifikacija

Neovisni stručnjaci moraju posjedovati potrebno stručno znanje za ocjenjivanje svojstava zgrada. Ta razina stručnosti može se dokazati kvalifikacijskim ili certifikacijskim programima.

Države članice trebale bi uzeti u obzir važnost toga pri osmišljavanju kvalifikacija i/ili certifikaciji neovisnih stručnjaka u skladu sa zahtjevima iz članka 25. Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

8.3.2.   Osposobljavanje

Osposobljavanje obuhvaća i početno osposobljavanje (npr. ako je potrebno za certifikaciju) i trajno osposobljavanje tijekom godina. Čini jednu od najvažnijih sastavnica jamstva kvalitete, ali mu se, nažalost, ne posvećuje dovoljno pozornosti.

Osposobljavanje mora obuhvaćati sve aspekte postupka izdavanja i validacije energetskih certifikata:

—

metodologiju izračuna (npr. razumijevanje svojstava zgrade, njezinih različitih elemenata i načina na koji se provodi procjena),

—

alate za procjenu (npr. osposobljavanje za upotrebu posebnog alata za izračun),

—

procjenu potrebnu za izradu energetskog certifikata (tj. kako provesti procjenu koja se provodi u svrhu izdavanja energetskog certifikata),

—

uvjete za valjanost energetskih certifikata (neovisni stručnjaci moraju razumjeti kako će se ocjenjivati njihov rad),

—

administrativni postupak koji obuhvaća netehničke aspekte izdavanja energetskog certifikata, kao što su dokumentiranje i učitavanje u bazu podataka,

—

sankcije/provedbu; neovisni stručnjaci moraju razumjeti posljedice izdavanja energetskih certifikata za koje se kasnije utvrdi da nisu valjani.

Komisija također preporučuje da se neovisnim stručnjacima pruži kontinuirano osposobljavanje. Države članice mogu odlučiti hoće li se ta ažuriranja provoditi u redovitim vremenskim razmacima (npr. svake tri godine) ili pri izmjeni sustava energetskih certifikata. Države članice mogu odlučiti i jesu li ta ažuriranja obvezna za održavanje akreditacije ili su samo dobrovoljna.

8.3.3.   Ugrađena kontrola i savjetovanje u alatima za izračun ili bazama podataka o energetskim svojstvima zgrada

Neovisni stručnjaci mogu unijeti pogrešne vrijednosti tijekom ocjenjivanja, pogotovo uzimajući u obzir broj varijabli koje treba razmotriti. Do toga može doći slučajno ili namjerno. Pogreške u procjeni mogu se učinkovito izbjeći tako da se kontrola ili savjetovanje uključe u sam postupak izrade certifikata kako bi neovisni stručnjak u tom slučaju primio izravnu poruku. To se može učiniti u alatu za izračun ili nakon što se energetski certifikat učita u bazu podataka o energetskim svojstvima.

Prednost je tog pristupa da djeluje preventivno, pomaže stručnjacima izbjeći pogreške i olakšava rad neovisnog sustava kontrole. Obično dovodi i do smanjenja troškova i kraćih administrativnih postupaka. Komisija preporučuje taj pristup kad je god to moguće u postupku izdavanja energetskih certifikata.

Na primjer, alat za izračun mogao bi generirati poruke za neovisnog stručnjaka u kojima se navodi da su jedna ili više ulaznih/izlaznih vrijednosti u energetskom certifikatu netočne ili da ih je potrebno provjeriti. Primjeri poruka mogu biti:

—

„Nepodudaranje geometrijskih vrijednosti (npr. površine različitih dijelova zgrade ne odgovaraju ukupnoj površini, fotonaponske površine više je nego krovne površine)”,

—

„Izvan raspona vrijednosti (npr. U-vrijednost zgrade je previsoka/preniska)”,

—

„Nedostaju tehničke informacije (npr. nedostaju informacije o izolacijskim vrijednostima sustava grijanja, U-vrijednost prozorskog okvira nije navedena)”,

—

„Administrativne informacije pogrešne su ili nisu unesene (npr. adresa je nepotpuna, referentni katastarski broj nije točan)”.

Te bi poruke mogle zahtijevati da neovisni stručnjak ispravi ili potvrdi vrijednost. Te bi poruke upozorile neovisnog stručnjaka na potencijalne neispravnosti i da je potrebno potvrditi ili ispraviti određenu vrijednost.

U kombinaciji s drugim izvorima informacija ti alati za potporu mogu imati vrlo specifičnu funkciju. Na primjer, alatom za izračun moglo bi se otkriti da je U-vrijednost vrlo niska za određenu tipologiju zgrade (npr. zgrade izgrađene 60-ih godina 20. stoljeća). Stručnjak bi zatim mogao potvrditi vrijednost (ako je izmjerio izolaciju i siguran je da U-vrijednost iznosi toliko) ili je ispraviti.

Ugrađena kontrola i savjetovanje trebali bi jasno razlikovati vrijednosti utvrđene u točkama 8.1.2. i 8.1.3. i ostale vrijednosti.

8.3.4.   Kontinuirana kontrola kvalitete i provjera

Osim nasumičnog uzorka koji se zahtijeva preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada, države članice mogle bi uvesti dodatne mjere kontrole kvalitete. Kako je prethodno navedeno, nasumično uzorkovanje ključno je za ocjenjivanje cjelokupnog sustava energetskih certifikata, ali samo po sebi može biti nedovoljno za osiguravanje i održavanje potrebne razine kvalitete. Zbog toga države članice mogu razmotriti uvođenje dodatnih mjera kontrole kvalitete.

Postoji više mjera za kontrolu kvalitete i provjeru koje države članice mogu primjenjivati.

—

Dodatni nasumični uzorci. Većom bazom uzoraka jamči se ocjenjivanje većeg broja energetskih certifikata, a smanjenjem broja nevaljanih energetskih certifikata povećat će se razina kvalitete. To je valjana reaktivna mjera, iako možda nije troškovno učinkovita kao druge (25).

—

Ciljana kontrola kvalitete. U tom se slučaju energetski certifikati ne odabiru nasumično, već ih neovisni sustav kontrole odabire prema kriterijima koji povećavaju vjerojatnost da će biti odabrani oni netočni. Na primjer, države članice mogle bi se usredotočiti na energetske certifikate koji su vrlo blizu praga ocjene ili energetske certifikate s vrijednostima koje su neuobičajeno visoke/niske za određenu kategoriju zgrade. Države članice također bi se mogle odlučiti na provjere određenih neovisnih stručnjaka. Na primjer, države članice mogle bi češće provjeravati stručnjake koji izdaju neuobičajeno velik broj energetskih certifikata. Usmjeravanje na energetske certifikate za koje je vjerojatnije da će biti nevaljani čini kontrole troškovno učinkovitijima. S druge strane, ova metoda može smanjiti vjerojatnost otkrivanja novih vrsta pogrešaka, a podložna je i pristranosti u odabiru.

—

Djelomične kontrole. Slične su ciljanoj kontroli kvalitete, ali primjenjuju se na određene dijelove energetskih certifikata koje države članice mogu smatrati relevantnima. Na primjer, neovisni sustavi kontrole mogli bi se usredotočiti na U-vrijednost zgrada ako utvrde da je to područje u kojem se pojavljuje najviše pogrešaka.

Uobičajene pogreške otkrivene nasumičnim, ciljanim ili djelomičnim kontrolama mogu biti dobar temelj za ugrađene kontrole ili savjete. Rezultati kontrola mogu se upotrijebiti i za izradu ili ažuriranje materijala za osposobljavanje.

Uvođenjem jedne ili više dodatnih kontrolnih mjera (uz općenito nasumično uzorkovanje) stručnjaci vode više računa o mogućnosti višestruke kontrole, što ih općenito čini opreznijima pri procjeni i manje sklonima pogreškama.

Države članice izrazito se potiče na kombiniranje nekoliko tih mjera zbog njihove učinkovitosti.

8.3.5.   Provedba/sankcije

Prema članku 34. (Sankcije) države članice mogu uvesti sankcije za neovisne stručnjake koji izrađuju certifikate nedostatne kvalitete, slučajno ili namjerno. Primjena sankcija ključna je za osiguravanje ravnopravnih uvjeta. Sve primijenjene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Države članice imaju više mogućnosti za primjenu sankcija. Mogu:

—

zahtijevati ponovno izdavanje predmetnog energetskog certifikata,

—

zahtijevati ponovno izdavanje niza energetskih certifikata (ako se sumnja na pogreške),

—

zahtijevati ponovno osposobljavanje ili ponovnu certifikaciju,

—

uvesti privremene zabrane (npr. jednogodišnju zabranu izdavanja energetskih certifikata),

—

trajno oduzeti certifikat ili kvalifikacije,

—

uvesti novčane kazne.

Države članice trebale bi razmotriti i odgovornosti neovisnih stručnjaka izvan okvira same provedbe i sankcija. Na primjer, u Francuskoj se energetski certifikat može pravno osporiti, što može rezultirati ekonomskom naknadom.

8.3.6.   Cjelovito upravljanje kvalitetom

Malo je vjerojatno da će se pojedinačnim mjerama kontrole kvalitete postići potrebni rezultati. Ciljano uzorkovanje samo po sebi može biti financijski manje isplativo od osposobljavanja. Sankcije bez osposobljavanja bile bi nepoštene, a sankcije bez pouzdanog mehanizma otkrivanja nemaju toliki odvraćajući učinak.

Stoga se preporučuje da države članice primijene strukturirani i organizirani pristup neovisnom sustavu kontrole.

Od samog začetka projekta „Usklađeno djelovanje u provedbi Direktive o energetskom svojstvu zgrada (CA EPBD)” provode se opsežne analize i rasprave o pristupima kvaliteti sustava energetskih certifikata. Komisija svakako preporučuje da se pri koncipiranju neovisnih sustava kontrole uzmu u obzir rezultati prethodno spomenutog projekta CA EPBD. Ti rezultati obuhvaćaju svaki od elemenata opisanih u poglavljima od 8.3.1. do 8.3.6.

Dostupni su i opsežni priručnici i alati za upravljanje kvalitetom, a države članice potiču se da ih razmotre.

8.4.   Neovisni sustavi kontrole i baze podataka o energetskim svojstvima zgrada

Člankom 20. stavkom 8. zahtijeva se da se svi izdani energetski certifikati učitaju u baze podataka o energetskim svojstvima zgrada. To uključuje cjeloviti energetski certifikat sa svim rezultatima i preporukama te sve podatke (tj. ulazne podatke) potrebne za izračun vrijednosti navedenih u energetskim certifikatima. Neovisnom sustavu kontrole te su informacije nužne za ocjenjivanje valjanosti energetskih certifikata i ukupne kvalitete sustava energetskih certifikata.

Za potrebe kvalitete i sljedivosti u točki 2. podtočki 8. Priloga VI. zahtijeva se da u slučaju izmjene ili dopune novog ili postojećeg energetskog certifikata nacionalna tijela (uključujući neovisni sustav kontrole) imaju mogućnost identificirati stručnjaka koji ga je učitao, izmijenio ili dopunio. To bi se trebalo primjenjivati i na energetske certifikate koji su izmijenjeni pojednostavnjenim postupkom ažuriranja.

Kako bi baze podataka o energetskim svojstvima zgrada bile kompatibilnije s drugim bazama podataka, snažno se preporučuje da se u svim bazama podataka upotrebljavaju pojedinačni identifikatori zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada. Ti bi se identifikatori, na primjer, mogli povezati s katastrom.

Upotreba međusobno povezanih baza podataka može poslužiti i u svrhu jamčenja kvalitete. Na primjer, povezivanjem baze podataka o energetskim svojstvima zgrada s nacionalnom bazom podataka katastra države članice mogle bi zajamčiti da se određene informacije ili podaci o zgradama unakrsno provjeravaju ili čak unaprijed unesu (npr. godina izgradnje, područje zgrade).

8.5.   Dostupnost energetskih certifikata

Preinakom Direktive o energetskim svojstvima zgrada od država članica zahtijeva se da omoguće dostupnost energetskih certifikata potencijalnim vlasnicima i najmoprimcima zgrada. Glavna je funkcija energetskih certifikata omogućiti ljudima da pri kupnji ili najmu zgrade uzmu u obzir njezina energetska svojstva. Stoga je vrlo važno da energetski certifikati budu dostupni. Države članice trebale bi provjeriti jesu li energetski certifikati dostupni u pravom trenutku. Na primjer, energetski certifikat obično se provjerava tijekom razmjene vlasničkih isprava pri prodaji ili nakon potpisivanja ugovora o najmu. Međutim, time se samo jamči da je energetski certifikat dan na uvid u nekom trenutku postupka, no to može biti prekasno da bi imalo utjecaja na odluku.

Direktivom o energetskim svojstvima zgrada zahtijeva se navođenje pokazatelja i razreda energetskog certifikata u oglasima za prodaju ili iznajmljivanje zgrade. U Prilogu VI. od država članica izričito se zahtijeva da provjere vidljivost energetskih certifikata. Navođenje energetskog certifikata u oglasima znači da će potencijalni kupac ili najmoprimac od samog početka imati pristup relevantnim informacijama o energetskom certifikatu.

Zbog troškova provjere Komisija preporučuje da se nastojanja usmjere na ona područja u kojima je provjera jednostavnija i isplativija. Na primjer, država članica mogla bi se usredotočiti na provjeru prisutnosti ocjena energetskog certifikata na internetskim stranicama na kojima se oglašavaju nekretnine, u informativnim medijima ili ponudama. S obzirom na popularnost takvih internetskih stranica pri traženju nekretnina i broj zgrada koje je na njima moguće pronaći, idealne su za primjenu automatiziranih mehanizama provjere.

Države članice mogu koristiti i druge alate kao što su revizije ili pregledavanje oglasa, fizički posjeti lokacijama na kojima se nalaze nekretnine ili tajne kupnje. Ti su alati učinkovite alternative ako automatizirana provjera nije moguća (npr. u fizičkim agencijama za nekretnine) ili ako je potrebno ukloniti određene utvrđene nedostatke.

Člankom 19. stavkom 3. od država članica zahtijeva se da energetski certifikati imaju zajednički vizualni identitet. Komisija preporučuje da, zajedno s tim zajedničkim vizualnim identitetom energetskih certifikata, države članice izdaju smjernice, preporuke ili obveze povezane s vizualnim identitetom energetskih certifikata u oglasima. Informiranjem o jasnom pristupu upotrebi zajedničkog vizualnog identiteta ne bi se samo olakšala upotreba automatiziranih mehanizama provjere nego bi se oglašivačima i korisnicima pružile jasne informacije i izbjegle nejasnoće.

8.6.   Objavljivanje informacija o razinama kvalitete

U točki 5. Priloga VI. od država članica zahtijeva se da redovito objavljuju informacije o neovisnom sustavu kontrole. Komisija preporučuje da se te informacije objave nakon razdoblja evaluacije utvrđenog u svakoj državi članici (npr. najmanje jednom godišnje). Svrha je tih informacija poboljšati percepciju kvalitete energetskih certifikata. Navođenjem ažuriranih informacija o postupku evaluacije i njegovim rezultatima države članice mogu razjasniti neke od pogrešnih predodžbi o energetskim certifikatima i njihovoj kvaliteti.

Direktivom o energetskim svojstvima zgrada zahtijeva se dostupnost barem sljedećih informacija:

—

definicije valjanog energetskog certifikata – time se pojašnjava značenje „valjanog energetskog certifikata” i koja se razina kvalitete očekuje u svakom certifikatu,

—

ciljeva kvalitete sustava energetskih certifikata – time se pružaju informacije o tome koja bi trebala biti ukupna razina kvalitete programa, uključujući dodatne elemente (vidjeti poglavlje 4.1.5.),

—

rezultata procjene kvalitete – time se pružaju informacije o stvarnoj razini kvalitete sustava energetskih certifikata. Komisija preporučuje da države članice uključe sljedeće elemente:

—

rezultate postupka provjere nasumičnog uzorka (tj. postotak valjanih energetskih certifikata),

—

sažeti opis svih primijenjenih mjera za osiguravanje kvalitete,

—

sažetak rezultata različitih upotrijebljenih alata za osiguravanje kvalitete (npr. % valjanih energetskih certifikata u ciljanom uzorkovanju), uključujući promjene u odnosu na prethodne godine,

—

izvanredne mjere za poboljšanje sveukupne kvalitete energetskih certifikata.

Prethodno navedene informacije mogu se objaviti u različitim formatima (npr. izvješćima ili ažuriranim internetskim stranicama uz bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada).

8.6.1.   Razlike između izračunanih/procijenjenih i izmjerenih energetskih svojstava

Države članice utvrdile su da razlike između izračunane/procijenjene (ocjena imovine) i izmjerene potrošnje energije uzrokuju nesporazume koji utječu na percepciju sustava energetskih certifikata (26).

Energetski certifikati kao informacijski alat trebali bi omogućiti usporedbu različitih zgrada. Za to je gotovo uvijek potreban pristup ocjenjivanju imovine koji se temelji na standardiziranim vrijednostima za višestruke značajke i parametre zgrade, posebno one koji se odnose na upotrebu zgrade, npr. vrijednosti koje se odnose na broj stanara, obrasce popunjenosti i intenzitet potrošnje za uporabe koje nisu povezane s energetskim svojstvima. Riječ je o sličnom pristupu koji se primjenjuje za usporedbu različitih proizvoda (npr. potrošačkih proizvoda, motornih vozila ili automobila).

Česta je pogrešna predodžba o energetskim certifikatima da moraju točno replicirati stvarnu potrošnju energije bilo koje zgrade. To je dovelo do takozvane „razlike u učinkovitosti” između potrošnje energije navedene u energetskim certifikatima i izmjerene potrošnje. U praksi ta razlika u učinkovitosti može biti posljedica niza razloga (bez posebnog redoslijeda):

—

ponašanja korisnika (očekivane razlike),

—

pogrešaka u izračunu vrijednosti koje su navedene u energetskom certifikatu,

—

nepravilne ugradnje dijelova ili sustava zgrade (npr. prozori koji nisu na odgovarajući način zabrtvljeni, nedostatak izolacije, sustavi koji nisu pravilno stavljeni u pogon),

—

sustava koji ne rade ispravno (npr. kotao ne radi u kondenzacijskom načinu rada, dizalica topline radi na višim temperaturama),

—

propadanja ili kvarova u sustavima (npr. pokvareni kotlovi, smanjena ventilacija).

Komisija preporučuje da države članice objavljenim informacijama o razinama kvalitete i općenite komunikacije o energetskim certifikatima otklone pogrešne predodžbe o razlikama između izračunane/procijenjene (rejting imovine) i izmjerene potrošnje energije. Konkretno, trebale bi navesti informacije i objašnjenja o značajkama energetskih certifikata i načinu na koji se relevantne razlike mogu otkriti i ukloniti. Važno je da korisnici razumiju svrhu energetskih certifikata i da mogu djelovati u skladu s njima.

U tu bi se svrhu države članice mogle osloniti na jednu ili više sljedećih mogućnosti:

—

objaviti informacije o načelima rejtinga imovine, funkcioniranju i vrsti razlika koje se mogu očekivati (npr. tipični rasponi odstupanja u određenim zgradama),

—

omogućiti pristup neovisnim stručnjacima, jedinstvenim kontaktnim točkama ili bilo kojoj drugoj usluzi u sklopu koje se mogu pružati savjeti o energetici,

—

vlasnicima ili najmoprimcima zgrada omogućiti da ulože prigovor ili se raspitaju o rezultatima energetskog certifikata,

—

pružiti korisnicima informacije o tome kako procijeniti jesu li uočene razlike u svojstvima posljedica korištenja zgrade. Na primjer: povećanje temperature grijanja za 1 °C znači povećanje potrošnje energije za 5 do 10 %; povećanjem broja stanara potrošnja se povećava za x %. S druge strane, uključivanjem grijanja tek u studenom potrošnja se smanjuje za x %. Ta vrsta informacija može se upotrijebiti i za informiranje stanara o važnosti ponašanja korisnika u pogledu učinkovitosti zgrade,

—

uvesti alate za energetske certifikate koji korisnicima zgrada omogućuju izmjenu određenih parametara u energetskom certifikatu i promatranje razlika,

—

navesti kontrolne popise elemenata ili sustava koje treba provjeriti u zgradi.

Države članice mogu koristiti druge relevantne komunikacijske alate povezane s energetskim certifikatima, kao što su internetske stranice, odjeljci s najčešćim pitanjima, baze podataka o energetskim svojstvima zgrada, priručnici, informativni materijali i sami energetski certifikati.

(1)  To se odnosi na primjere A, B i C.

(*1)  Električna energija iz fotonaponskih sustava proizvedena i upotrijebljena na lokaciji zamijenila bi električnu energiju iz mreže prije primjene faktora primarne energije = 0 (jednakovrijedan pristup uključivao bi faktor primarne energije = (–1,5) za fotonaponsku električnu energiju proizvedenu i upotrebljavanu na lokaciji).

(2)  Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podatcima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), SL L 172/56, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/eli/dir/2019/1024/oj (posljednji pristup 12. lipnja 2024.), članak 2. stavak 13. i uvodna izjava 35.

(3)  Ibid.

(4)   https://opendatahandbook.org/glossary/en/terms/machine-readable/.

(5)  Denninghaus, Marie, Energy Performance of Buildings Directive – first EU legislation to address accessibility of buildings (Direktiva o energetskim svojstvima zgrada – prvo zakonodavstvo EU-a za pristupačnost zgrada), 2024., dostupno na: https://www.edf-feph.org/energy-performance-of-buildings-directive-first-eu-legislation-to-address-accessibility-of-buildings/.

(6)  Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, [2019.] SL L 151/70, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex%3A32019L0882.

(7)  Ibid. članak 2.

(8)  Ibid., prilozi I. i II.

(9)  Ibid.

(10)  U točki 2. Priloga V. navedena su dva dobrovoljna pokazatelja povezana s kvalitetom unutarnjeg okoliša: „prisutnost fiksnih senzora koji prate kvalitetu unutarnjeg okoliša” i „prisutnost fiksnih upravljačkih uređaja koji odgovaraju na razine kvalitete unutarnjeg okoliša”.

(11)  Europski institut za svojstva zgrada (BPIE), Unutarnja vrijednost zgrade. Povezivanje kvalitete unutarnjeg okoliša i energetskih svojstava u području propisa o zgradama (The inner value of a building. Linking indoor environmental quality and energy performance in building regulation.), 2018., https://bpie.eu/wp-content/uploads/2018/10/The-Inner-value-of-a-building-Linking-IEQ-and-energy-performance-in-building-regulation_BPIE.pdf.

(12)  CA EPBD (CT5) Certificiranje i osposobljavanje, Status 2022. (Certification and Training, Status in 2022). https://www.ca-epbd.eu/Media/638373594077934858/CT5-Certification-and-Training-Status-in-2022-with-annex.pdf; https://www.sce.pt/wp-content/uploads/2018/06/ADENE_certificado_energ%C3%A9tico_habita%C3%A7%C3%A3o.pdf.

(13)  U članku 5. stavku 1. navodi se da „države članice mogu utvrditi zahtjeve za dijelove zgrada na razini koja bi olakšala djelotvornu ugradnju sustava grijanja na niskim temperaturama u obnovljenim zgradama.” Budući da su ti sustavi dio tehničkog sustava zgrade, također se spominju u članku 13. stavku 2.: „Države članice mogu utvrditi posebne zahtjeve za sustave kad su u pitanju tehnički sustavi zgrade kako bi se olakšali učinkovita ugradnja i rad sustava grijanja na niskim temperaturama u novim ili obnovljenim zgradama.” Prema članku 23. stavku 4., pregledi su nužni radi „procjene sposobnosti sustava da radi s drugačijim i učinkovitijim temperaturnim postavkama, primjerice na niskim temperaturama u sustavima toplovodnog grijanja, među ostalim oblikovanjem zahtjeva za proizvodnju toplinske energije i zahtjeva u pogledu temperature i protoka, uz istodobno omogućivanje sigurnog rada sustava.”

(14)  U predlošku za energetski certifikat iz Priloga V. kao obvezni pokazatelj (e) navodi se „naznaka da/ne o tome je li sustav distribucije topline u zgradi sposoban za rad na niskim ili učinkovitijim temperaturama, ako je primjenjivo”. Navodi se i dobrovoljni pokazatelj kojim se procjenjuje „izvedivost prilagodbe sustava grijanja za rad pri učinkovitijim postavkama temperature”.

(15)  Taj je alat dostupan u zasebnom dokumentu i generira rezultate kako bi se procijenilo jesu li stan i njegov sustav grijanja kompatibilni s radom na niskoj ili umjerenoj temperaturi.

(16)  Uključujući: Europska komisija: Glavna uprava za energetiku, Godišnji računovodstveni izvještaj o učinku ekološkog dizajna za 2021. Pregled i izvješće o stanju. Ured za publikacije Europske unije, 2022., https://data.europa.eu/doi/10.2833/38763 .

(17)  U Danskoj izdavatelji energetskih certifikata uvijek moraju razmotriti zamjenu kotlova starijih od 10 godina. Priručnik za savjetnike za energiju (HB2023), Dodatak 4.4.7., stavak 2.; https://www.hbemo.dk/haandbog-for-energikonsulenter-hb2023.

(18)  U Njemačkoj, na primjer, svi učinkoviti sustavi grijanja koji rade na fosilna goriva moraju se zamijeniti nakon 30 godina upotrebe. To se odnosi na sve sustave koji upotrebljavaju naftu ili plin za zagrijavanje i koji su ugrađeni prije 1991. Članak 72. njemačkog zakona o energetskoj učinkovitosti zgrada (Gebäudeenergiegesetz) iz 2024. https://www.recht.bund.de/bgbl/1/2023/280/VO.html.

(19)  Na primjer, francuska internetska stranica: https://rt-re-batiment.developpement-durable.gouv.fr/dpe-logement-a786.html?lang=fr.

(20)   „Javna tijela” znači javna tijela kako su definirana u članku 2. stavku 12. Direktive (EU) 2023/1791 (Direktiva o energetskoj učinkovitosti): „ ‚javna tijela’ znači nacionalna, regionalna ili lokalna tijela i subjekti koje izravno financiraju i kojima izravno upravljaju ta tijela, ali nisu industrijske ili komercijalne naravi”.

(21)   „(b) zgrade koje se koriste u obredne i vjerske svrhe”, „(c) privremene zgrade s rokom uporabe do dvije godine, industrijska postrojenja, radionice i nestambene poljoprivredne zgrade s niskim energetskim potrebama te nestambene poljoprivredne zgrade kojima se koristi sektor obuhvaćen nacionalnim sektorskim ugovorom o energetskim svojstvima” i „(e) samostojeće zgrade s ukupnom korisnom podnom površinom manjom od 50 m2 ”.

(22)  Vidjeti odjeljke od 2.2. do 2.5. ovih smjernica.

(23)   Uredba o uklanjanju ugljika i gospodarenju ugljikom (CRCF) (EU/2024/3012); Uklanjanje ugljika i gospodarenje ugljikom – Europska komisija.

(24)  Izvor: CA EPBD (CT5) Izvješće o statusu certifikacije i osposobljavanja (2022.) – (CT5) Certificiranje i osposobljavanje – Stanje 2022. CA EPBD.

(25)  Nasumično uzorkovanje ključna je sastavnica ukupne procjene.

(26)   CA-EPBD-CT3-Certification_Control-system_Quality-2018.pdf (odjeljak 3.2.2).

PRILOG 4.

Obavijesti Komisije sa smjernicama o novim ili znatno izmijenjenim odredbama preinačene Direktive (EU) 2024/1275 o energetskim svojstvima zgrada

Putovnice za obnovu (članak 12., Prilog VIII.)

SADRŽAJ

1.

 Uvod 139

2.

 Svrha 139

3.

 Provedba pravnih odredaba 139

3.1.

 Sažetak pravnih odredaba 139

3.2.

 Definicije relevantne za članak 12. i Prilog VIII. preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada 139

3.3.

 Tumačenje i provedba članka 12. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada 140

3.3.1.

 Uvođenje sustava putovnica za obnovu 140

3.3.2.

 Sadržaj putovnica za obnovu 141

3.3.3.

 Pristup vlasnika zgrada i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina zgrada sustavima putovnica za obnovu, uključujući cjenovnu pristupačnost 141

3.3.4.

 Povezivanje sustava putovnica za obnovu s energetskim certificiranjem 142

3.3.5.

 Zahtjevi koji se primjenjuju na aranžmane za izdavanje putovnica za obnovu 143

3.3.6.

 Digitalni alati za izradu, ažuriranje i simulaciju putovnice za obnovu 145

3.3.7.

 Učitavanje putovnica za obnovu u baze podataka o energetskim svojstvima 146

3.3.8.

 Pohrana putovnica za obnovu i pristup tim putovnicama u digitalnim dnevnicima zgrada 147

3.4.

 Tumačenje i provedba odredaba utvrđenih u Prilogu VIII. preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada 148

3.4.1.

 Obvezni elementi 148

3.4.1.1.

 Informacije o trenutačnim energetskim svojstvima zgrade 148

3.4.1.2.

 Grafički prikaz 148

3.4.1.3.

 Informacije o relevantnim nacionalnim zahtjevima 149

3.4.1.4.

 Objašnjenje optimalnog redoslijeda koraka 150

3.4.1.5.

 Informacije o svakom koraku 150

3.4.1.6.

 Informacije o potencijalnom priključenju na učinkovit sustav centraliziranoga grijanja i hlađenja 152

3.4.1.7.

 Procijenjeni udio pojedinačne ili zajedničke proizvodnje i vlastite potrošnje energije iz obnovljivih izvora 152

3.4.1.8.

 Informacije o kružnosti, emisijama iz cijelog životnog ciklusa i širim koristima 152

3.4.1.9.

 Informacije o dostupnom financiranju 153

3.4.1.10.

 Informacije o tehničkim savjetima i savjetodavnim uslugama 153

3.4.2.

 Neobvezni elementi 154

3.4.3.

 Informacije sadržane u energetskom certifikatu 154

3.4.4.

 Standardni uvjeti 154

1.   UVOD

U preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada (1) utvrđuje se način na koji Europska unija može ostvariti cilj u potpunosti dekarboniziranog fonda zgrada do 2050. primjenom niza mjera kojima će se vladama u EU-u pomoći da strukturirano poboljšaju energetska svojstva zgrada, uz posebnu usmjerenost na obnovu zgrada s najlošijim svojstvima.

Preinačena Direktiva o energetskim svojstvima zgrada sadržava posebne odredbe o uspostavi i radu sustava putovnica za obnovu u državama članicama (članak 12. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada), koje su predmet ove obavijesti.

Države članice trebale bi uvesti shemu putovnica za obnovu do 29. svibnja 2026. (članak 12. stavak 1. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada) u skladu s rokom za prenošenje Direktive.

2.   SVRHA

U ovom se Prilogu navode smjernice o članku 12. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Cilj je smjernica pojasniti odredbe Direktive i olakšati ujednačeniju i dosljedniju primjenu. Upućene su državama članicama i drugim relevantnim dionicima.

3.   PROVEDBA PRAVNIH ODREDABA

U ovom se odjeljku pojašnjava definicija pojmova upotrijebljenih u članku 12. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada i navode smjernice za tumačenje i provedbu tog članka i Priloga VIII.

3.1.   Sažetak pravnih odredaba

Člankom 12. od država članica zahtijeva se uvođenje sustava putovnica za obnovu te se utvrđuju glavne odredbe za provedbu sustava, uključujući zahtjeve u pogledu sadržaja putovnica za obnovu. Osim ako države članice odluče drukčije, takav je sustav dobrovoljan za vlasnike zgrada.

3.2.   Definicije relevantne za članak 12. i Prilog VIII. preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada

U članku 2. točki 19. Direktive o energetskim svojstvima „ putovnica za obnovu ” definirana je kao „prilagođeni plan za dubinsku obnovu određene zgrade u najvećem broju koraka, čime će se znatno poboljšati energetska svojstva te zgrade”.

Plan je prilagođen potrebama zgrade u smislu poboljšanja njezinih energetskih svojstava dubinskom obnovom, kao i potrebama vlasnika zgrade. Putovnice za obnovu trebale bi biti usmjerene na dubinsku obnovu, što je krajnji cilj obnove, pa je stoga prilagođeni plan pretvorba zgrade u zgradu gotovo nulte energije (prije 1. siječnja 2030.) ili zgradu s nultim emisijama (nakon tog datuma).

Pojam „ dubinska obnova ” definiran je u članku 2. točki 20. kao „obnova koja je u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, koja je usmjerena na ključne elemente zgrade i kojom se zgrada ili samostalna uporabna cjelina zgrade:

(a) do 1. siječnja 2030. pretvara u zgradu gotovo nulte energije;

(b) od 1. siječnja 2030. pretvara u zgradu s nultom emisijom.”

U članku 2. stavku 2. „ zgrada s nultim emisijama ” definira se kao zgrada s vrlo visokim energetskim svojstvima, kako je utvrđeno u skladu s Prilogom I. (2), koja ne zahtijeva energiju ili zahtijeva vrlo malu količinu energije, ne proizvodi emisije ugljika iz fosilnih goriva na lokaciji i ne proizvodi ili proizvodi vrlo malu količinu operativnih emisija stakleničkih plinova, u skladu s člankom 11. (3);

U članku 2. stavku 3. „ zgrada gotovo nulte energije ” definirana je kao zgrada s vrlo visokim energetskim svojstvima, kako je utvrđeno u skladu s Prilogom I., koja nisu lošija od troškovno optimalne razine za 2023. koju su države članice priopćile na temelju članka 6. stavka 2., te u kojoj se ta gotovo nulta odnosno vrlo niska količina energije u vrlo znatnoj mjeri pokriva energijom iz obnovljivih izvora, uključujući energiju iz obnovljivih izvora koja se proizvodi na lokaciji ili energiju iz obnovljivih izvora proizvedenu u blizini.

U skladu s člankom 11. stavkom 4., pri utvrđivanju maksimalnog praga potražnje za energijom za zgrade s nultim emisijama države članice mogu utvrditi prilagođeni prag za obnovljene zgrade. Kad je riječ o zgradama gotovo nulte energije, nekoliko država članica utvrdilo je različite pragove za nove i obnovljene zgrade (4).

Ostale relevantne definicije koje su važne za ove smjernice uključuju energetska svojstva, samostalne uporabne cjeline zgrade i element zgrade, kako su definirani, slijedom navođenja, u članku 2. stavcima 8. 16. i 17.

3.3.   Tumačenje i provedba članka 12. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada

3.3.1.   Uvođenje sustava putovnica za obnovu

U članku 12. stavku 1. utvrđuje se zahtjev da države članice uvedu sustave putovnica za obnovu:

(1)

 Države članice do 29. svibnja 2026. uvode shemu putovnica za obnovu na temelju zajedničkog okvira iz Priloga VIII.

Tom se odredbom od država članica zahtijeva da do 29. svibnja 2026. uspostave sustav kojim se vlasnicima zgrada i/ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada omogućuje dobivanje putovnice za obnovu.

Taj se zahtjev primjenjuje na cijeli nacionalni fond zgrada u svakoj državi članici, bez obzira na regiju ili zemljopisno područje. Sve stambene i nestambene zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrada obuhvaćene su područjem primjene sustava putovnica za obnovu.

Člankom 12. stavkom 1. dodatno se ne utvrđuju mehanizmi za uspostavu i provedbu sustava putovnica za obnovu. Države članice i dalje su odgovorne za uspostavu sustava i njegovo stavljanje na raspolaganje. Mogu odlučiti izravno upravljati sustavom ili ga delegirati jednom ili više privatnih ili javnih subjekata.

Primjeri iz država članica pokazuju da se za učinkovitu provedbu sustava putovnica za obnovu ili sličnih sustava mogu primijeniti različiti pristupi. Na primjer, Electric Ireland Superhomes jedinstvena je kontaktna točka za obnovu koju su kao zajednički pothvat uspostavili društvo Tipperary Energy Agency i irsko komunalno poduzeće Electric Ireland u okviru inicijative Superhomes. Društvo Electric Ireland Superhomes nudi uslugu naknadne ugradnje u cijeloj kući, rezultat čega je plan energetske obnove doma.

„Putovnica za obnovu” može imati različite nazive u različitim državama članicama, pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi iz Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Primjeri alternativnih naziva uključuju „plan energetske obnove”, „vodič za energetsku obnovu” ili „smjernice za energetsku obnovu”.

Bez obzira na načine provedbe sustava (npr. nacionalni sustav, delegiranje djelovanja, provedba na regionalnoj razini), države članice potiču se da omoguće njegovu dosljednu provedbu na svojim državnim područjima. Na primjer, kako bi se zajamčio jednak pristup sustavu na cijelom državnom području, troškovi izdavanja putovnice za obnovu zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada sličnih značajki ne bi se trebali znatno razlikovati ovisno o lokaciji zgrade.

Putovnice za obnovu moraju se uvesti i za cijele zgrade i za samostalne uporabne cjeline zgrada. „Samostalna uporabna cjelina”, kako je definirana u članku 2. stavku 16., jest „dio zgrade, kat ili stan unutar zgrade koji je predviđen ili preuređen za zasebno korištenje”. Na primjer, vlasnici nestambenog dijela zgrade (npr. maloprodaja ili uredi) ili vlasnici stana moraju moći pojedinačno zatražiti putovnicu za obnovu.

Komisija priznaje da dubinska obnova, koja je u članku 2. definirana kao da dovodi do razine zgrada s nultim emisijama, možda neće biti moguća za određene zgrade zbog tehničkih ili gospodarskih razloga izvedivosti. Za tu usku kategoriju zgrada države članice i dalje mogu izdati putovnicu za obnovu u kojoj se utvrđuju koraci obnove koji bi doveli do smanjenja potrošnje primarne energije za najmanje 60 % (5) kako bi zgrada i dalje mogla imati koristi od putovnice za obnovu. Države članice imaju fleksibilnost u načinima kako pristupiti pripremi i izdavanju putovnice za obnovu ovisno o vrsti zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrade. Aranžmani koji se odnose na stambeni i nestambeni sektor (i njihove kategorije, na primjer uredi ili hoteli i restorani) (6) mogu se u nekim aspektima razlikovati. Neki aspekti putovnica za obnovu mogu se razlikovati kad je riječ o cijelim zgradama ili samostalnim uporabnim cjelinama zgrada. Za samostalne uporabne cjeline zgrada određene mjere obnove mogu biti relevantne uglavnom na razini zgrade (npr. u pogledu poboljšanja energetskih svojstava ovojnice) i mogu zahtijevati koordinirano donošenje odluka među vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina koje čine zgradu. Budući da će putovnica za obnovu često utjecati na elemente u zajedničkom vlasništvu (obično na ovojnicu zgrade) za koje je potreban kolektivni ugovor suvlasnika, države članice trebale bi razmotriti mogućnost navođenja mjera koje će vjerojatno biti podložne takvom kolektivnom ugovoru.

Postojanje zasebnih vrsta putovnice za obnovu stambenih i nestambenih zgrada moglo bi biti korisno s obzirom na to da se programi financijske potpore za obnovu zgrada i metode za utvrđivanje energetskih svojstava mogu razlikovati između stambenih i nestambenih zgrada. Slično tome, na najbolje korake obnove i redoslijed njihova korištenja mogu utjecati različite tipologije zgrada, koje mogu uključivati razne vrste vlasništva i posjeda, kao i potrebe vlasnika zgrade.

Države članice također mogu razmotriti različito postupanje prema različitim segmentima fonda zgrada ovisno o energetskim svojstvima. Na primjer, može biti posebno važno poticati izdavanje putovnica za obnovu zgrada koje podliježu minimalnim standardima energetskih svojstava. Time bi se vlasnika zgrade moglo potaknuti da razmotri temeljitiju obnovu od one koja je potrebna za usklađivanje s minimalnim standardima energetskih svojstava.

3.3.2.   Sadržaj putovnica za obnovu

Prvim stavkom članka 12. propisano je da putovnice za obnovu izdane u državama članicama na temelju Direktive budu u skladu sa zajedničkim okvirom.

Taj zajednički okvir utvrđen je u Prilogu VIII. preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada, koji se sastoji od četiri odjeljka:

1.

popis elemenata koje putovnice za obnovu moraju sadržavati (obvezni elementi), na primjer grafički prikaz ili grafički prikazi plana obnove i njegovih koraka za postupnu dubinsku obnovu;

2.

popis elemenata koje putovnice za obnovu mogu uključivati (neobvezni elementi), na primjer informacije o tome kako pristupiti digitalnoj verziji putovnice za obnovu;

3.

zahtjev da se uzmu u obzir informacije iz energetskog certifikata zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade za koju je izdana putovnica za obnovu, ako je to moguće, kako bi se procijenilo stanje zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade prije obnove;

4.

zahtjev za oslanjanje na skup standardnih uvjeta za parametre upotrijebljene za procjenu učinka koraka obnove.

Ta četiri odjeljka pojašnjena su u odjeljku 3.4. ovih smjernica.

3.3.3.   Pristup vlasnika zgrada i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina zgrada sustavima putovnica za obnovu, uključujući cjenovnu pristupačnost

U članku 12. stavku 2. pojašnjava se da su sustavi obnove dobrovoljni za vlasnike zgrada i samostalnih uporabnih cjelina zgrada. Vlasnici moraju imati mogućnost da na zahtjev dobiju putovnicu za obnovu svoje zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade. Člankom 12. stavkom 2. predviđa se da države članice poduzimaju mjere kako bi putovnice za obnovu postale cjenovno pristupačne i da razmotre pružanje financijske potpore ranjivim kućanstvima.

Člankom 12. državama članicama omogućuje se da putovnice za obnovu učine obveznima. Ako države članice to odluče učiniti, putovnice se mogu učiniti obveznima za cijeli fond zgrada i sve vlasnike ili za određene segmente fonda zgrada. Države članice imaju diskrecijsku ovlast u pogledu odlučivanja o parametrima koji čine putovnicu za obnovu obveznom: na primjer, uvođenje obveznih putovnica za obnovu samo za pojedinačne kuće, samo za najmanje učinkovite zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, samo u određenim točkama životnog ciklusa zgrade (npr. „pokretačke točke (7) ”) ili ovisno o vlasništvu (privatno ili javno).

Bez obzira na to je li sustav obvezan ili dobrovoljan, države članice dužne su provesti mjere kojima se jamči cjenovna pristupačnost putovnica za obnovu. Cilj takvih mjera može biti:

(1)

smanjiti troškove izrade putovnice za obnovu, npr. povezivanjem putovnica za obnovu s postojećim sustavima, kao što je energetsko certificiranje, omogućivanjem digitalnih alata za potporu (8) ili objedinjavanjem potražnje za putovnicama za obnovu (obično u okviru velikih projekata obnove, npr. na razini okruga) kako bi se postigla ekonomija razmjera i smanjili troškovi pojedinačnih putovnica za obnovu; i/ili

(2)

smanjiti troškove dobivanja putovnice za obnovu, npr. potpunim ili djelomičnim pokrivanjem troškova putovnice za obnovu za vlasnike namjenskim subvencijama.

Potreba da se zajamči cjenovna pristupačnost putovnica za obnovu posebno se primjenjuje na ranjiva kućanstva (9). U tom se pogledu člankom 12. od država članica traži da razmotre pružanje financijske potpore toj kategoriji kućanstava za obnovu.

Države članice morat će razmotriti pružanje financijske potpore ranjivim kućanstvima koja žele obnoviti svoje zgrade. Financijska potpora za ranjiva kućanstva navedena u članku 12. odnosi se na same putovnice za obnovu. Subvencije za potpuno ili djelomično pokrivanje troškova putovnice za obnovu najrelevantnije su za tu kategoriju kućanstava, posebno za vlasnike energetski siromašnih kućanstava.

Osim cjenovne pristupačnosti putovnica za obnovu, vrijedi razmotriti i povezivanje sustava putovnica za obnovu s financijskom potporom za mjere obnove, posebno za kućanstva i vlasnike nestambenih zgrada koji si inače ne bi mogli priuštiti s tim povezane troškove. Jedna od ideja mogla bi biti povezivanje sustava putovnica za obnovu s postojećim mjerama potpore obnovi, uz istodobno jačanje financijske, tehničke i administrativne potpore ranjivim kućanstvima i vlasnicima zgrada općenito. Time bi se mogla povećati vjerojatnost da vlasnici provedu mjere obnove na temelju putovnice za obnovu.

Na primjer, okvir za energetsko certificiranje u Flandriji (BE), koji uključuje element plana obnove zgrada za stambene i male nestambene zgrade, podupire se mehanizmima financijske potpore za poticanje obnove zgrada, uključujući namjenske inicijative za ranjiva kućanstva.

3.3.4.   Povezivanje sustava putovnica za obnovu s energetskim certificiranjem

U članku 12. stavku 3. naglašava se mogućnost da države članice prema potrebi omoguće ciljano povezivanje sustava putovnica za obnovu i sustava energetskih certifikata.

3.

 Države članice mogu dopustiti da se putovnica za obnovu sastavlja i izdaje zajedno s energetskim certifikatom.

Takvo povezivanje može biti korisno u nekim situacijama, posebno:

—

time se smanjuju troškovi izrade i izdavanja putovnice za obnovu jer je dio prikupljanja i obrade informacija za energetsko certificiranje (npr. procjena trenutačnih energetskih svojstava) relevantan i za putovnice za obnovu. Ako je za energetsko certificiranje potreban posjet na lokaciji, povratne informacije iz tog posjeta upotrijebit će se i za energetski certifikat i za putovnicu za obnovu,

—

njime se omogućuje da se sustavi putovnica za obnovu oslanjaju na neke elemente postojećeg okvira za energetske certifikate: npr. preporuke mjera obnove koje su također dio energetskog certifikata, zajednica procjenjivača energetskih certifikata, programi akreditacije, alati za procjenu i infrastruktura za upravljanje podacima.

Međutim, ako države članice odluče povezati sustave, trebale bi pažljivo razmotriti sljedeća pitanja:

—

putovnice za obnovu i energetski certifikati imaju različite svrhe. Putovnica za obnovu nudi prilagođeni plan za obnovu zgrada koji vlasnicima i ulagačima pomaže u planiranju najboljeg vremenskog okvira i područja primjene mjera koje je potrebno poduzeti. Plan bi stoga trebao biti prilagođen ne samo određenoj zgradi već i preferencijama, planiranju i financijskoj situaciji vlasnika zgrada,

—

nije uvijek primjereno izdati putovnicu za obnovu istodobno s energetskim certifikatom. Na primjer, u kontekstu prodaje zgrade energetski certifikat izdavao bi se prije oglašavanja prodaje, dok bi izdavanje putovnice za obnovu bilo učinkovitije nakon dovršetka prodaje i uzimajući u obzir preferencije novog vlasnika i financijsku situaciju,

—

iako nema prepreke u tome da se valjane i relevantne informacije o energetskom certifikatu upotrebljavaju za izradu putovnice za obnovu, pregled putovnice za obnovu obično je opsežniji nego za energetski certifikat, dok je razmjena između procjenjivača i vlasnika također detaljnija. Stoga svaki prethodni pregled na lokaciji za postojeći energetski certifikat možda neće biti u skladu sa zahtjevom za pregled na lokaciji za putovnice za obnovu,

—

procjenjivači energetskih certifikata možda neće imati vještine za izradu i izdavanje putovnice za obnovu. Moglo bi biti potrebno dodatno osposobljavanje, akreditacija ili certifikacija,

—

infrastrukturu za sustave energetskih certifikata (digitalni alati za procjenu energetskih svojstava, prikupljanje i pohranu podataka o energetskim certifikatima, upravljanje takvim podacima itd.) trebalo bi prilagoditi kako bi bila u potpunosti učinkovita za putovnice za obnovu.

Osim toga, države članice moraju uzeti u obzir zahtjev iz članka 19. stavka 6.:

6.

 Ako države članice predvide da se putovnica za obnovu sastavlja i izdaje zajedno s energetskim certifikatom na temelju članka 12. stavkom 3., putovnica za obnovu zamjenjuje preporuke na temelju stavka 5. ovog članka.

Usklađenost s tim zahtjevom može se zajamčiti na različite načine, na primjer uključivanjem relevantnog dijela putovnice za obnovu zgrada u zamjensku dokumentaciju. Primjer bi bio grafički prikaz plana i/ili sažet opis koraka obnove, kako je potrebno za putovnice za obnovu, zajedno s upućivanjem ili poveznicom (npr. QR kod) na potpunu putovnicu za obnovu.

3.3.5.   Zahtjevi koji se primjenjuju na aranžmane za izdavanje putovnica za obnovu

U članku 12. stavcima 4. i 5. pojašnjavaju se zahtjevi koji se primjenjuju na izdavanje putovnica za obnovu:

4.

 Putovnicu za obnovu u digitalnom formatu prikladnom za ispis izdaje kvalificirani ili certificirani stručnjak nakon posjeta na lokaciji.

5.

 Pri izdavanju putovnice za obnovu vlasniku zgrade predlaže se razgovor sa stručnjakom iz stavka 4. kako bi se stručnjaku omogućilo da objasni najbolje korake za pretvorbu zgrade u zgradu s nultim emisijama znatno prije 2050.

Posjet na lokaciji

Stručnjak zadužen za izradu i izdavanje putovnice za obnovu mora obaviti posjet na lokaciji prije izdavanja putovnice za obnovu. Opseg posjeta na lokaciji nije dodatno određen u članku 12., ali bi u skladu s trenutačnom praksom mogao uključivati:

—

procjenu i vizualnu provjeru zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade i dijelova zgrade, tj. elemenata ovojnice zgrade i tehničkih sustava zgrade. Ta se procjena može razlikovati u smislu dubine – može biti jednako detaljna kao energetski pregled, s mjerenjima svojstava na lokaciji i energetskim simulacijama, ili može biti pojednostavnjena provjera u kojoj stručnjak pregledava zgradu i relevantne dokumente,

—

razgovor s vlasnikom zgrade kako bi se bolje razumjele specifične potrebe i ograničenja u pogledu obnove, posebno kad je riječ o mjerama obnove i financiranju. Na temelju tih informacija stručnjak može prilagoditi putovnicu za obnovu vlasnikovoj situaciji. Iako bi plan u putovnici za obnovu trebao biti relevantan bez obzira na vlasnika (npr. kad je riječ o redoslijedu mjera), u većini će slučajeva vlasnik koji zatraži putovnicu za obnovu biti i onaj koji provodi mjere obnove. Uzimanje u obzir potreba i okolnosti vlasnika jamči suglasnost s prijedlozima iz putovnice za obnovu i njihovu buduću provedbu.

Države članice potiču se i da se pobrinu da posjeti na lokaciji za izdavanje putovnica za obnovu budu precizno određeni i popraćeni odgovarajućim smjernicama i materijalima (npr. kontrolni popisi za procjenu). Materijal bi trebao pružiti dosljedan okvir za prikupljanje relevantnih podataka.

Prije izdavanja putovnice za obnovu mora se obaviti najmanje jedan posjet na lokaciji. Međutim, pri utvrđivanju detaljnih aranžmana za izradu i izdavanje putovnica za obnovu države članice mogu odlučiti zahtijevati dodatne posjete, npr. država članica može odlučiti uvesti obvezna ažuriranja putovnice nakon provedbe mjera obnove.

U skladu s člankom 12. stavkom 5. vlasniku zgrade mora se predložiti razgovor sa stručnjakom. On se mora predložiti pri izdavanju putovnice za obnovu, nakon što stručnjak dovrši procjenu i izradi optimalan plan obnove kako bi pružio povratne informacije i savjetovao vlasnika o prvim koracima koje je potrebno poduzeti. To je prilika i za raspravu o koracima prema pretvorbi zgrade u zgradu s nultim emisijama. Razgovor između vlasnika zgrade i stručnjaka trebao bi pomoći zajamčiti da vlasnik započne obnovu uz jasno razumijevanje zaključaka stručnjaka i mogućih koraka koje treba poduzeti.

Kvalifikacija ili certifikacija stručnjaka

Člankom 12. stavkom 4. zahtijeva se da stručnjaci zaduženi za izdavanje putovnica za obnovu budu kvalificirani ili certificirani.

Taj je zahtjev utvrđen i u članku 25. stavku 1., u kojem se navodi da za sustave u okviru preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada (energetski certifikati, putovnice za obnovu, pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije i pregled sustava grijanja, hlađenja i ventilacije) procjene moraju na neovisan način provoditi kvalificirani ili certificirani stručnjaci koji mogu djelovati kao samostalno zaposlene osobe ili zaposlenici javnih tijela ili privatnih poduzeća.

Kad je riječ o kvalifikaciji ili certifikaciji stručnjaka u skladu s člankom 12., moraju se ispuniti dodatni zahtjevi iz članka 25.:

—

u skladu s člankom 25. stavkom 1. stručnjaci za sustave moraju biti certificirani u skladu s člankom 28. Direktive o energetskoj učinkovitosti (10), kojim se utvrđuje okvir EU-a za kvalifikacijske, akreditacijske i certifikacijske sustave za zanimanja povezana s energetskom učinkovitošću,

—

u skladu s člankom 25. stavkom 2. informacije o izobrazbi i certifikatima relevantne za programe te ažurirani popisi kvalificiranih ili certificiranih stručnjaka (ili poduzeća) moraju biti javno dostupni.

Ti zahtjevi u pogledu akreditacije i certifikacije te stavljanja relevantnih informacija na raspolaganje javnosti već se primjenjuju na sustave koji se provode na temelju Direktive o energetskim svojstvima zgrada stavljene izvan snage (Direktiva 2010/31/EU), na primjer na sustave energetskog certificiranja te preglede sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije (HVAC). Države članice potiču se da se oslone na mehanizme koji su već uspostavljeni za sustave energetskih certifikata i pregleda te da ih prilagode i/ili prošire kako bi bili prikladni za sustave putovnica za obnovu. Na primjer:

—

preduvjeti koji se primjenjuju na kvalifikacije stručnjaka za pregled energetskih certifikata i/ili sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije (npr. zahtjevi za certificiranje) barem su djelomično relevantni za sustave putovnica za obnovu,

—

programi osposobljavanja i akreditacije za stručnjake za pregled energetskih certifikata i/ili sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije mogu poslužiti kao osnova za slične programe za stručnjake za putovnice za obnovu,

—

kanali koji se upotrebljavaju za objavljivanje informacija o osposobljavanju, certifikaciji i kvalificiranim ili certificiranim stručnjacima za sustave pregleda energetskih certifikata i/ili grijanja, ventilacije i klimatizacije mogu se upotrijebiti i za stavljanje na raspolaganje sličnih informacija koje se odnose na sustave putovnica za obnovu.

Format putovnica za obnovu

Člankom 12. stavkom 4. zahtijeva se da se putovnice za obnovu izdaju u digitalnom formatu prikladnom za ispis.

Uobičajeno je dostaviti sve potvrde ili izvješća u digitalnom formatu koji omogućuje ispis (npr. PDF). Preporučuje se da alati koje stručnjaci za putovnice za obnovu upotrebljavaju za izdavanje putovnica za obnovu omogućuju ne samo izradu verzije putovnice koja se može ispisati već i strojno čitljive verzije. Time bi se olakšala usklađenost s člankom 12. stavkom 7. kojim se od država članica traži da zajamče da se putovnica za obnovu može učitati u nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada.

3.3.6.   Digitalni alati za izradu, ažuriranje i simulaciju putovnice za obnovu

U članku 12. stavku 6. ističe se važnost omogućivanja digitalnih alata kojima se podupire priprema (i, prema potrebi, ažuriranje) putovnica za obnovu, kao i simulacija nacrta pojednostavnjenih putovnica za obnovu:

6.

 Države članice nastoje omogućiti namjenski digitalni alat kojim se priprema i, prema potrebi, ažurira putovnica za obnovu. Države članice mogu izraditi dopunski alat kojim bi se vlasnicima zgrada i upraviteljima zgrada omogućila simulacija nacrta pojednostavnjene putovnice za obnovu te njezino ažuriranje nakon obnove ili zamjene elementa zgrade.

Upotreba digitalnih alata uobičajena je praksa među stručnjacima za zgrade (npr. za procjene energetskih svojstava) jer omogućuje brže, interaktivnije i pouzdanije ocjenjivanje pružanjem funkcija unosa, obrade i izračuna podataka.

Člankom 12. stavkom 6. od država članica zahtijeva se da dokažu da su napravile sve što je moguće kako bi kvalificirani ili certificirani stručnjaci imali na raspolaganju poseban digitalni alat za izradu i izdavanje putovnica za obnovu. Takav alat može biti iznimno učinkovit način da se zajamči ispunjavanje zahtjeva za uspostavu sustava putovnica za obnovu i upravljanje njime.

Stavljanje na raspolaganje zajedničkog alata koji podržavaju nacionalna (ili, prema potrebi, regionalna) tijela vrlo je korisno:

—

jer jamči dosljednost i pouzdanost informacija koje se pružaju vlasnicima (npr. za procijenjene učinke koraka obnove),

—

jer u jedinstvenim uvjetima jamči pravedan pristup referentnom alatu i olakšava pripremu putovnica za obnovu za sve stručnjake na predmetnom državnom području,

—

jer se nadležnim tijelima olakšava omogućivanje cjenovne pristupačnosti putovnice za obnovu na cijelom državnom području,

—

jer omogućuje nadležnim tijelima da s pomoću dizajna alata zajamče neometanu integraciju s drugim digitalnim alatima (npr. bazama podataka o energetskim svojstvima zgrada ili digitalnim dnevnicima zgrada).

Države članice moraju procijeniti trenutačno stanje s obzirom na te aspekte i utvrditi jesu li ispunjeni odgovarajući uvjeti. Ako to nije slučaj, trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere (npr. ako je ponuda takvog alata nedostatna ili ako dostupni alati ne omogućuju učinkovitu pripremu i izdavanje putovnica). Pitanje je li upotreba putovnice za obnovu dobrovoljna ili obvezna također je relevantan aspekt procjene.

Posebni aranžmani za osmišljavanje, razvoj i stavljanje na raspolaganje digitalnog alata nisu navedeni u Direktivi i o njima odlučuju države članice. Jedan od pristupa može biti delegiranje razvoja, održavanja i distribucije alata trećoj strani, bilo javnoj bilo privatnoj. U svim se slučajevima države članice potiču da u razvoj alata (npr. savjetovanjem) uključe stručnjake za zgrade i energetsku učinkovitost kako bi se zajamčila njegova sveobuhvatnost, jednostavnost upotrebe, prihvaćanje i odobravanje.

Očekivane funkcionalnosti digitalnog alata nisu navedene u preinaci Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Međutim, razumno je očekivati da će alat pomoći stručnjaku za energetiku u dva glavna područja: izračunu energetskih svojstava zgrade i izradi plana (uključujući korake i mjere obnove) uključivanjem obveznih parametara u skladu s Prilogom VIII. točkom 1. i na temelju skupa standardnih uvjeta (Prilog VIII. točka 4.). Druge relevantne značajke mogle bi uključivati izračun procijenjenih troškova obnove, posredne koristi i/ili automatska upozorenja o mogućim učincima blokade pri uzastopnim mjerama.

Članak 12. stavak 6. odnosi se na dvije vrste alata:

1.

digitalni alat za pripremu (i, prema potrebi, ažuriranje) putovnice za obnovu, kako je prethodno navedeno. Ovaj je alat implicitno namijenjen tomu da ga upotrebljavaju kvalificirani ili ovlašteni stručnjaci iz članka 12. stavka 4., a to je alat na koji se odnose prethodne primjedbe;

2.

neobvezni „dopunski alat” koji bi vlasnici i upravitelji zgrada mogli samoinicijativno upotrebljavati kako bi pripremili pojednostavnjenu putovnicu za obnovu za vlastitu upotrebu.

Kvalificirani ili certificirani stručnjaci smiju upotrebljavati samo digitalni alat iz točke 1. za pripremu i izradu cjelovitih putovnica za obnovu.

Ako se država članica odluči za „dopunski alat” iz druge rečenice članka 12. stavka 6., taj alat može biti široko dostupan (npr. u obliku otvorenog internetskog alata) za provedbu pojednostavnjenih simulacija mjera i planova obnove, što ne može dovesti do izdavanja službene putovnice za obnovu. Takvim bi se alatom trebao uzeti u obzir i nedostatak stručnog znanja vlasnika zgrada, što zahtijeva jednostavna sučelja prilagođena korisnicima, podržana dobro strukturiranim postupkom (npr. u obliku postupnog pojednostavnjenja upitnika).

3.3.7.   Učitavanje putovnica za obnovu u baze podataka o energetskim svojstvima

Prema članku 12. stavku 7. države članice trebale bi zajamčiti da se putovnice za obnovu mogu učitati u njihove baze podataka o energetskim svojstvima uspostavljene u skladu s člankom 22.

Člankom 22. od država članica traži se da uspostave bazu podataka o energetskim svojstvima radi prikupljanja, pohrane i stavljanja na raspolaganje podataka o nacionalnom fondu zgrada i njegovim ukupnim energetskim svojstvima. To uključuje podatke o zgradama prikupljene u okviru sustava uvedenih na temelju preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada (energetski certifikati, pregledi sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije, pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije itd.). Primjenjuje se i na putovnice za obnovu, koje uključuju informacije o zgradama koje su korisne iz perspektive praćenja politika, tim više ako se ažuriraju nakon radova. Posebne smjernice o nacionalnoj bazi podataka navedene su u smjernicama o članku 22. „Nacionalne baze podataka o energetskim svojstvima zgrada”.

Prema članku 12. stavku 7. države članice trebale bi zajamčiti da se informacije sadržane u putovnicama za obnovu mogu učitati u nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima. Takva su učitavanja korisna samo ako su informacije o putovnici za obnovu oblikovane na način koji omogućuje:

—

neometanu integraciju u bazu podataka,

—

upite za izdvajanje smislenih, zbirnih podataka.

Najlakši pristup tome jest zajamčiti da se putovnice za obnovu mogu učitati u strojno čitljivom, standardnom formatu (npr. XML) koji je jednak na cijelom području primjene putovnice za obnovu. Stoga se države članice potiče da, među ostalim u pogledu članka 12. stavka 4. i članka 12. stavka 6., zajamče da digitalni alati koji se upotrebljavaju za izradu i izdavanje putovnica za obnovu mogu generirati strojno čitljivu verziju. Nakon izdavanja putovnice za obnovu mora biti moguće učitati i generiranu datoteku u bazu podataka o energetskim svojstvima.

3.3.8.   Pohrana putovnica za obnovu i pristup tim putovnicama u digitalnim dnevnicima zgrada

U članku 12. stavku 8. utvrđuje se zahtjev da se putovnice za obnovu pohranjuju u digitalnim dnevnicima ili da im se može pristupiti uz pomoć digitalnih dnevnika (ako su dostupni).

Digitalni dnevnici zgrada nisu uređeni Direktivom o energetskim svojstvima zgrada te ih države članice ne moraju upotrebljavati za svoj fond zgrada (11). Digitalni dnevnici zgrada vjerojatno će sadržavati više podataka od onih koji se pohranjuju u nacionalnoj bazi podataka i u njima se u svakom slučaju ne bi pohranjivale informacije ako su te informacije dostupne na drugim mjestima. Dnevnik bi mogao jednostavno omogućiti preuzimanje resursa iz drugih baza podataka i repozitorija, npr. za certifikate ili izvješća koji su pohranjeni u nacionalnoj bazi podataka o energetskim svojstvima.

Europska komisija provela je 2020. studiju o razvoju okvira Europske unije za digitalni dnevnik zgrada, čiji je cilj poduprijeti široku upotrebu digitalnih dnevnika zgrada u cijeloj Europi. Studija sadržava definiciju digitalnog dnevnika zgrade i analizu trenutačnog stanja.

Osim toga, u studenom 2023. objavljena je tehnička studija za provedbu digitalnih dnevnika zgrada u EU-u u ime Europske komisije (GU GROW). Glavni ishod studije bio je skup smjernica za države članice EU-a za uspostavu i provedbu u praksi digitalnih dnevnika zgrada u okviru zajedničkog okvira EU-a.

Digitalni dnevnici zgrada (12) alati su koji služe kao glavni repozitorij svih relevantnih informacija povezanih sa zgradama, olakšavajući transparentnost, povjerenje, donošenje dobro utemeljenih odluka i razmjenu informacija među svim stranama povezanima sa zgradom.

Zahtjev utvrđen u članku 12. stavku 8. primjenjuje se samo ako je za predmetnu zgradu dostupan digitalni dnevnik zgrade. U tom slučaju putovnica za obnovu:

—

mora biti pohranjena u digitalnom dnevniku zgrade (u digitalnom formatu koji se može ispisati, ali prema potrebi i u strojno čitljivom formatu), ili

—

ako nije pohranjena u digitalnom dnevniku, mora biti dostupna uz pomoć digitalnog dnevnika (na primjer, upotrebom jasno utvrđenog URL-a).

3.4.   Tumačenje i provedba odredaba utvrđenih u Prilogu VIII. preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada

3.4.1.   Obvezni elementi

U točki 1. Priloga VIII. navedene su stavke koje moraju biti uključene u putovnice za obnovu zgrada izdane u skladu s Direktivom o energetskim svojstvima zgrada.

3.4.1.1.   Informacije o trenutačnim energetskim svojstvima zgrade

U skladu s točkom 1. podtočkom (a) Priloga VIII. putovnica za obnovu mora sadržavati informacije o trenutačnim energetskim svojstvima zgrade.

Informacije o trenutačnim energetskim svojstvima zgrade trebalo bi tumačiti tako da uključuju barem energetska svojstva zgrade izražena brojčanim pokazateljem vrijednosti potrošnje primarne energije po jedinici referentne površine poda godišnje, u kWh/(m2 god.), u skladu s Prilogom I. Direktivi o energetskim svojstvima zgrada.

Energetska svojstva trebala bi točno odražavati trenutačno stanje zgrade. To znači da bi ga trebalo izračunati na temelju trenutačnog stanja zgrade, a ne na temelju prošlih izračuna ili procjena.

Razumno je očekivati da informacije o energetskim svojstvima zgrade uključuju više pojedinosti nego sama vrijednost potrošnje primarne energije po jedinici. Detaljnije informacije (npr. energetska svojstva pojedinih dijelova zgrade) mogu biti korisne, na primjer za ponovni izračun energetskih svojstava na kasniji dan (npr. nakon provedbe nekih obnova).

Države članice trebale bi jasno navesti koje je elemente potrebno uključiti te jesu li obvezni ili neobvezni. Pritom bi državama članicama moglo biti korisno da zatraže određeni stupanj usklađenosti s obveznim i neobveznim elementima energetskih certifikata (točka 1. odnosno točka 2. Priloga V.). To se primjenjuje u svim slučajevima, a posebno u slučajevima u kojima se energetski certifikati i putovnice za obnovu izdaju zajedno.

3.4.1.2.   Grafički prikaz

Točkom 1. podtočkom (b) Priloga VIII. zahtijeva se da putovnice za obnovu sadržavaju grafički prikaz ili grafičke prikaze plana obnove i njegovih koraka za postupnu dubinsku obnovu.

Cilj je tog zahtjeva zajamčiti da vlasnici zgrada dobiju jasnu i sažetu sliku postupka obnove s ključnim informacijama o povezanim koracima. U Direktivi o energetskim svojstvima zgrada nije dodatno određen sadržaj grafičkih prikaza plana. Na temelju trenutačnih praksi relevantni su sljedeći elementi:

—

osnovna energetska svojstva (tj. energetska svojstva zgrade u njezinu sadašnjem stanju, što je početna točka plana),

—

dugoročni cilj energetskih svojstava (tj. krajnji cilj plana nakon dovršetka dubinske obnove),

—

koraci obnove, s povezanim ključnim informacijama, npr. popis mjera obnove, procijenjeni troškovi, procijenjene uštede energije ili postignuti razredi energetskih svojstava,

—

dodatne informacije za razmatranje posebnih potreba ili spornih pitanja vlasnika, kao što su procijenjena poboljšanja u smislu kvalitete unutarnjeg okoliša.

Države članice trebale bi jasno navesti koje je elemente potrebno uključiti u grafičke prikaze te jesu li obvezni ili neobvezni. Države članice trebale bi utvrditi i zahtjeve ili smjernice za dizajn grafičkih prikaza, uzimajući u obzir prilagođenost korisnicima i sažetost.

Njemački „individueller Sanierungsfahrplan” (iSFP) uključuje pregled cijelog postupka obnove na jednoj stranici, pri čemu se gradijent boja koristi za prikaz postupnog poboljšanja zgrade (13):

Image 23

3.4.1.3.   Informacije o relevantnim nacionalnim zahtjevima

U točki 1. podtočki (c) Priloga VIII. propisano je da putovnice za obnovu moraju sadržavati informacije o relevantnim nacionalnim zahtjevima kao što su minimalni zahtjevi u pogledu energetskih svojstava za zgrade, minimalni standardi energetskih svojstava i pravila u državi članici o postupnom ukidanju fosilnih goriva koja se upotrebljavaju u zgradama za grijanje i hlađenje, uključujući datume primjene.

Cilj je tog zahtjeva pružiti osnovne informacije kojima se pojašnjava dosljednost između plana obnove predmetne zgrade te sadašnjih i budućih pravnih zahtjeva koje zgrada mora ispunjavati. Informacije o nacionalnim zahtjevima mogu pomoći u određivanju optimalnog redoslijeda i vremenskog rasporeda koraka obnove.

Očekuje se da će dostavljene informacije obuhvaćati glavne zahtjeve koji se primjenjuju na temelju Direktive o energetskim svojstvima zgrada, a koji su navedeni kao primjeri: minimalni zahtjevi u pogledu energetskih svojstava, minimalni standardi energetskih svojstava i mjere za postupno ukidanje fosilnih goriva u sustavima grijanja i hlađenja. Dostavljene informacije trebale bi biti relevantne za zgradu za koju je izdana putovnica za obnovu, s obzirom na to da se zahtjevi mogu razlikovati ovisno o tome je li riječ o stambenoj ili nestambenoj zgradi, odnosno o kategoriji zgrade.

Budući da je cilj putovnice za obnovu prenijeti informacije na način prilagođen korisnicima, informacije o takvim zahtjevima trebale bi biti jasne, transparentne i sažete. Jedan je od mogućih pristupa prikazati na vremenskoj crti pravne obveze koje zgrada trenutačno mora ispuniti i one koje će morati ispuniti u budućnosti (14).

3.4.1.4.   Objašnjenje optimalnog redoslijeda koraka

U točki 1. podtočki (d) Priloga VIII. propisano je da putovnice za obnovu moraju sadržavati sažeto objašnjenje o optimalnom redoslijedu koraka obnove.

Redoslijed koraka obnove (tj. redoslijed kojim će se provesti svaki korak obnove) važan je aspekt putovnica za obnovu. Omogućuje da se uzmu u obzir interakcije između različitih radova, da se optimizira redoslijed izvođenja radova te da se izbjegne ili barem ograniči udvostručavanje. Općenito, cilj je zajamčiti da se svaki korak obnove dopuni drugima pod pretpostavkom da se objedinjavanjem mjera obnove u svakom koraku obnove stvaraju sinergije među mjerama obnove.

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 42., uz optimalan redoslijed koraka:

—

obnova može biti manje disruptivna, smanjujući probleme za stanovnike, i financijski izvedivija (u usporedbi s obnovom „u jednom koraku”),

—

izbjegava se situacija u kojoj jedan korak isključuje potrebne naknadne korake.

Obično bi u planu i njegovim grafičkim prikazima u skladu s točkom 1. podtočkom (b) Priloga VIII. već bio prikazan optimalan redoslijed koraka obnove. Cilj je zahtjeva iz Priloga VIII. točke 1. podtočke (d) zajamčiti da se vlasniku jasno navedu razlozi za taj redoslijed. Kad je riječ o prethodnoj točki, ta bi logika trebala biti jasna, transparentna i sažeta te bi trebala sadržavati glavna razmatranja na kojima se temelji definicija redoslijeda.

Na primjer, u planu projekta P2E (Francuska) posebno su istaknute „točke nadzora”, skrećući pozornost na interakcije između različitih radova na optimizaciji redoslijeda i ograničavanju udvostručavanja. Obrazloženje za ovakav način postupne provedbe obnove, kao i kratke smjernice za omogućivanje učinkovite postupnosti, obuhvaćeni su tim točkama nadzora povezanima s redoslijedom koraka.

Image 24

3.4.1.5.   Informacije o svakom koraku

U točki 1. podtočki (e) Priloga VIII. zahtijeva se da putovnice za obnovu sadržavaju informacije o svakom koraku obnove. Te informacije moraju uključivati elemente navedene u nastavku.

i.   Naziv i opis mjera obnove za taj korak, uključujući relevantne opcije za tehnologije, tehnike i materijale koje treba upotrebljavati

Kako bi se zajamčila dosljednost putovnica za obnovu zgrada dostavljenih na određenom državnom području, preporučuje se da se usklade nazivi koji se upotrebljavaju za mjere obnove (barem oni najčešći) i da se ne prepuštaju u potpunosti procjenjivačima. Među primjerima su takvih pokazatelja:

—

zamjena prozora,

—

ugradnja toplinske izolacije na pročelju,

—

zamjena ili prva ugradnja generatora topline za grijanje prostora,

—

zamjena ili prva ugradnja mehaničkog sustava ventilacije,

—

ugradnja fotonaponskog sustava,

—

ugradnja samoregulacijskih uređaja za regulaciju unutarnje temperature.

Tehnologije se mogu tumačiti tako da uključuju uređaje ili sustave koji se upotrebljavaju za obavljanje funkcija uz istodobno poboljšanje energetskih svojstava zgrada (npr. dizalice topline, sustavi automatizacije i upravljanja zgradama te solarne ploče).

Tehnike se mogu tumačiti kao pristupi ili metode za poboljšanje svojstava zgrade (npr. orijentacija prozora kako bi se maksimalno povećalo programiranje sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije). Materijali se mogu tumačiti kao sastavni dijelovi koji se upotrebljavaju za naknadnu ugradnju zgrade, na primjer izolacijski materijali i trostruko ostakljeni prozori.

ii.   Procijenjene uštede energije u potrošnji primarne i krajnje energije, u kWh i postotnom poboljšanju u odnosu na potrošnju energije prije tog koraka

Države članice potiču se da zajamče da informacije u putovnicama za obnovu koje se odnose na potrošnju i uštedu energije budu u skladu s procjenama energetskih certifikata za istu zgradu. To je zato što putovnice za obnovu moraju uključivati i procijenjeni razred energetskih svojstava iz energetskog certifikata koji je potrebno postići nakon dovršetka koraka (točka v.). To bi se moglo postići usklađivanjem metodologija za izračun energetskih svojstava u putovnicama za obnovu i energetskim certifikatima.

iii.   Procijenjeno smanjenje operativnih emisija stakleničkih plinova

Kao i za procjenu potrošnje i ušteda energije, preporučuje se usklađenost pri smanjenju emisija stakleničkih plinova, kako bi se procjena podudarala s onom koja se primjenjuje za energetske certifikate. Nakon što je potrošnja primarne energije po nositelju energije dostupna na temelju faktora primarne energije ili faktora ponderiranja, pretvaranje u emisije CO2 može se provesti na sličan način, odnosno na temelju koeficijenata emisija CO2 po nositelju energije.

iv.   Procijenjene uštede na računu za energiju, uz jasno navođenje pretpostavki o troškovima energije upotrijebljenih za izračun

U skladu s prethodnim točkama preporučuje se da se metodologija koja se upotrebljava za procjenu poboljšanja energetskih svojstava i povezanih ušteda troškova energije uskladi s metodologijom energetskih svojstava utvrđenom na nacionalnoj razini na temelju Priloga I. Isto vrijedi i za metodologiju koja se upotrebljava za izračun troškova i ušteda mjera uključenih u preporuke o energetskim certifikatima.

Uštede na računu za energiju mogu se temeljiti na procijenjenoj uštedi energije za svaki korak u skladu s točkom 1. podtočkom (e) podpodtočkom ii. Priloga VIII. (krajnja potrošnja energije u kWh) u usporedbi s potrošnjom energije prije svakog koraka pomnoženoj s pretpostavljenom cijenom energije različitih nositelja energije (cijena po kWh).

v.   Procijenjeni razred energetskih svojstava iz energetskog certifikata koji treba postići nakon završetka koraka

Razred energetskih svojstava koji proizlazi iz određenog koraka obnove može se izvesti iz procijenjenih ušteda primarne energije (točka ii.) pod pretpostavkom da su procjene potrošnje i uštede energije u putovnicama za obnovu u skladu s istim procjenama u energetskom certifikatu.

3.4.1.6.   Informacije o potencijalnom priključenju na učinkovit sustav centraliziranoga grijanja i hlađenja

U Prilogu VIII. točki 1. podtočki (f) propisano je da putovnice za obnovu moraju sadržavati informacije o mogućem priključenju na učinkovit sustav centraliziranog grijanja i hlađenja.

Povezivanje s učinkovitim sustavom grijanja ili hlađenja, u skladu s člankom 26. stavkom 1. Direktive o energetskoj učinkovitosti, može biti važno u području primjene putovnica za obnovu. Učinkoviti sustavi centraliziranoga grijanja ili hlađenja mogu se upotrebljavati za zadovoljavanje energetskih potreba zgrada s nultim emisijama, a energija iz obnovljivih izvora proizvedena u blizini (kako je definirano u članku 2. stavku 55. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada) dopušteni je izvor energije za zgrade gotovo nulte energije.

U putovnici za obnovu vlasnik bi trebao biti obaviješten: (i) o tome postoji li učinkovit sustav centraliziranog grijanja ili hlađenja ili će uskoro biti operativan u blizini zgrade, (ii) ako je odgovor potvrdan, bi li bilo korisno razmotriti priključenje na taj sustav, uključujući, prema potrebi, u okviru plana obnove.

Te informacije mogu uključivati:

—

informacije o tome postoji li učinkovit sustav centraliziranoga grijanja ili hlađenja ili će uskoro biti operativan u blizini zgrade,

—

relevantne informacije o postrojenju za centralizirano grijanje ili hlađenje (npr. vrsta – kogeneracija, dizalica topline, geotermalna energija itd.),

—

informacije o postupku podnošenja zahtjeva za priključenje i povezanim troškovima priključenja,

—

informacije o tehničkoj strukturi koja je potrebna za korištenje te mreže i povezanu procjenu troškova,

—

analizu troškova i koristi potencijalnog priključenja.

3.4.1.7.   Procijenjeni udio pojedinačne ili zajedničke proizvodnje i vlastite potrošnje energije iz obnovljivih izvora

U točki 1. podtočki (g) Priloga VIII. propisano je da putovnice za obnovu moraju uključivati udio pojedinačne ili zajedničke proizvodnje i vlastite potrošnje energije iz obnovljivih izvora za koji se procjenjuje da će se postići nakon obnove.

To je zahtjev da se u putovnice za obnovu uključi procjena energije iz obnovljivih izvora proizvedene na lokaciji, tj. u određenoj zgradi ili na određenoj zgradi ili na zemljištu na kojem se ta zgrada nalazi, kao postotak potrošnje energije, na isti način kao i za energetske certifikate (vidjeti točku 1. podtočku (d) Priloga V.). Potrebno je uključiti procjenu udjela te energije iz obnovljivih izvora potrošene na lokaciji u energiji iz obnovljivih izvora proizvedenoj na lokaciji. Razlika između pojedinačne ili zajedničke proizvodnje odnosi se na to jesu li obnovljivi izvori energije povezani samo s određenom zgradom ili samostalnom uporabnom jedinicom zgrade ili se dijele. Na primjer, putovnica za obnovu mogla bi se odnositi na stan u zgradi opremljenoj zajedničkim obnovljivim izvorima energije.

Kao i prije, preporučuje se da se takve procjene u putovnicama za obnovu koliko je moguće usklade sa sličnim procjenama u okviru energetskih certifikata.

3.4.1.8.   Informacije o kružnosti, emisijama iz cijelog životnog ciklusa i širim koristima

U točki 1. podtočki (h) Priloga VIII. propisano je da putovnice za obnovu moraju sadržavati opće informacije o dostupnim mogućnostima za poboljšanje kružnosti građevnih proizvoda i smanjenje emisija stakleničkih plinova tijekom njihova cijelog životnog ciklusa, kao i šire koristi povezane sa zdravljem i udobnošću, kvalitetom unutarnjeg okoliša i poboljšanjem sposobnosti prilagodbe zgrade klimatskim promjenama.

Aspekt kružnosti naglašava važnost produljenja životnog vijeka materijala praksama kao što su ponovna upotreba, recikliranje i učinkovito upravljanje resursima, čime bi se smanjila količina otpada i očuvali resursi. Preporučuje se da se putovnicama za obnovu potiče upotreba građevnih proizvoda kojima se smanjuje učinak na okoliš i istodobno poboljšava dugovječnost i otpornost sastavnih dijelova zgrade (npr. trajni sastavni dijelovi na biološkoj osnovi). Navođenjem informacija o takvim proizvodima, u skladu s mjerama obnove utvrđenima u planu, omogućit će se donošenje dobro utemeljenih odluka o ulaganjima. Osim objašnjenja o samim proizvodima, moglo bi se razmotriti i upućivanje na građevinski projekt kako bi se učinkovitost tih proizvoda tijekom životnog ciklusa ili cjelokupni životni ciklus zgrade nakon obnove mogli optimizirati (15).

Šire koristi odnose se na koristi od obnove koje nadilaze energetske aspekte. Dobro je poznato da energetska obnova donosi dodatne koristi, na primjer u pogledu udobnosti i dobrobiti. Isticanje širih koristi mjera obnove u planu može biti dodatni poticaj za potrebna ulaganja. Na primjer, rješenjima za brtvljenje zraka smanjuje se ulazak tvari koje onečišćuju zrak, a izolacijom se poboljšava toplinska ugodnost i smanjuje prijenos buke (16). Drugi primjer može biti uklanjanje azbesta, koje se u nekim državama članicama koordinira s ugradnjom solarnih ploča na krovove (17).

Za ovaj odjeljak korisna referencija može biti „Level(s)” (Europski okvir za održive zgrade) (18).

3.4.1.9.   Informacije o dostupnom financiranju

U Prilogu VIII. točki 1. podtočki (i) propisano je da putovnice za obnovu moraju sadržavati informacije o dostupnom financiranju i poveznice na relevantne internetske stranice koje naznačuju izvore takvog financiranja.

Preporučuje se da se te informacije prilagode zgradi za koju se izdaje putovnica za obnovu (npr. izvori financiranja mogu se razlikovati ovisno o vrsti zgrade i lokaciji) i, ako je moguće, posebnim mjerama obnove koje je potrebno provesti u okviru plana. Na primjer, njemački „individueller Sanierungsfahrplan” (iSFP) uključuje mogućnosti financiranja kao jedan od elemenata opisanih za svaki korak plana.

Putovnica za obnovu trebala bi sadržavati sve relevantne informacije koje bi vlasniku omogućile da zatraži financiranje (obično poveznice na internetske stranice na kojima se mogu pronaći detaljne informacije i na kojima bi trebalo podnijeti zahtjev za financiranje).

3.4.1.10.   Informacije o tehničkim savjetima i savjetodavnim uslugama

U točki 1. podtočki (j) Priloga VIII. propisano je da putovnice za obnovu moraju sadržavati informacije o tehničkim savjetima i savjetodavnim uslugama, uključujući podatke za kontakt i poveznice na internetske stranice jedinstvenih kontaktnih točaka.

Kao i za prethodnu točku, preporučuje se da se te informacije prilagode zgradi za koju se izdaje putovnica za obnovu (npr. lokalne/regionalne službe za relevantnu lokaciju) i, ako je moguće, posebnim mjerama obnove koje je potrebno provesti u okviru plana.

Putovnica za obnovu trebala bi sadržavati sve relevantne informacije koje bi vlasniku omogućile da se poveže s odgovarajućim službama (podaci za kontakt, poveznice na relevantne internetske resurse itd.).

3.4.2.   Neobvezni elementi

U točki 2. Priloga VIII. navedene su dodatne stavke koje se mogu uključiti u putovnice za obnovu zgrada izdane u skladu s Direktivom o energetskim svojstvima zgrada.

Tehničko izvješće za uspostavu nacionalnih sustava putovnica za obnovu zgrada pružit će dodatne primjere postojeće prakse država članica i projekata koje financira EU te će se baviti tim skupom neobveznih stavki.

3.4.3.   Informacije sadržane u energetskom certifikatu

U točki 3. Priloga VIII. ističe se zahtjev za upotrebu valjanog energetskog certifikata, ako je dostupan, za procjenu stanja zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade na početku obnove. To se posebno odnosi na prvu obveznu stavku putovnice za obnovu, informacije o trenutačnim energetskim svojstvima zgrade, ali bi se odnosilo i na sve informacije iz energetskih certifikata koje su relevantne za izradu putovnice za obnovu.

Zahtjevom da se informacije iz energetskog certifikata „uzmu u obzir” omogućuje se fleksibilnost državama članicama. Konkretno, odredbama se ne zahtijeva da informacije u putovnici za obnovu budu usklađene s informacijama u energetskom certifikatu. Izrada putovnice za obnovu općenito uključuje pregled zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, na temelju kojeg bi se mogli donijeti zaključci o stanju zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, npr. u pogledu njezinih svojstava, koji se razlikuju od onih utvrđenih u energetskom certifikatu. U takvim slučajevima i ako se zaključci pregleda provjere i potvrde, bilo bi prihvatljivo upotrijebiti te zaključke kao referentnu osnovu umjesto informacija iz energetskog certifikata.

Smisao je zahtjeva naglasiti da bi informacije iz energetskih certifikata, ako su dostupne i valjane, trebalo razmotriti i uzeti u obzir pri sastavljanju putovnica za obnovu.

U odjeljku 5. energetskih certifikata i neovisnih sustava kontrole navode se pojašnjenja o valjanosti energetskog certifikata.

3.4.4.   Standardni uvjeti

U točki 4. Priloga VIII. navodi se da se svaki parametar koji se upotrebljava za procjenu učinka koraka mora temeljiti na skupu standardnih uvjeta.

Pri procjeni očekivanog učinka koraka obnove države članice trebale bi utvrditi standardne uvjete pod kojima se određuju parametri koji se upotrebljavaju za procjene (uključujući uštede energije) i zajamčiti da su transparentni, vidljivi i realistični. Opće je načelo da se mogu upotrebljavati svi relevantni, pouzdani i pravodobni izvori informacija kako bi se zajamčila dosljednost procjene neovisno o nadležnom procjenjivaču.

Na državama članicama je da pojasne koji su ti standardni uvjeti u okviru njihovih sustava putovnica za obnovu. Također moraju zajamčiti da ih procjenjivači na odgovarajući način uzmu u obzir pri procjeni učinka koraka obnove, na primjer uz pomoć odgovarajućeg osposobljavanja i akreditacije. Neki standardni uvjeti, kao što su popunjenost i klima, utvrđeni su u nacionalnim metodologijama za izračun energetskih svojstava zgrada. U tom se slučaju preporučuje primjena istih uvjeta i za putovnice za obnovu zgrada.

(1)   Direktiva (EU) 2024/1275.

(2)  Prilog I. zajednički je opći okvir za izračun energetskih svojstava zgrada.

(3)  U članku 11. pojašnjavaju se zahtjevi koji se primjenjuju na zgrade s nultim emisijama.

(4)  U nedavnoj studiji JRC-a utvrđeno je da sve države članice EU-a imaju utvrđenu definiciju novih zgrada gotovo nulte energije, dok za postojeće zgrade 15 zemalja ima zasebnu definiciju, a 12 ih primjenjuje istu definiciju kao i za nove zgrade. Iako je obnova zgrada gotovo nulte energije definirana, u nekim slučajevima ne postoji zahtjev za energetske pokazatelje. Dvije zemlje nemaju pravnu definiciju za obnovu zgrada gotovo nulte energije.

Maduta, C., D’Agostino, D., Tsemekidi-Tzeinaraki, S. i Castellazzi, L., „From Nearly Zero-Energy Buildings (NZEBs) to Zero-Emission Buildings (ZEBs): Current status and future perspectives”, Energy and buildings, sv. 328, 2025., str. 115 – 133, Elsevier SCIENCE SA, https://data.europa.eu/doi/10.1016/j.enbuild.2024.115133, JRC139203. Dostupno i na: https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC139203.

(5)  Na temelju obrazloženja članka 17. stavka 16.

(6)  U stavku 6. Priloga I. naveden je popis kategorija zgrada koje se mogu koristiti kao referencija.

(7)  Kako je definirano u Preporuci Komisije (EU) 2019/786 od 8. svibnja 2019. o obnovi zgrada.

(8)  Vidjeti primjer Woningpasa u Flandriji (BE), https://woningpas.vlaanderen.be/.

(9)  U članku 2. stavku 28. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada „ranjiva kućanstva” definirana su kao kućanstva u energetskom siromaštvu ili kućanstva, uključujući ona s nižim srednjim dohotkom, koja su posebno izložena visokim troškovima energije i nemaju sredstava za obnovu zgrade u kojoj žive.

(10)   Direktiva (EU) 2023/1791.

(11)  Digitalni dnevnici uvedeni su u nekim zemljama i regijama, npr. u Woningpasu u Belgiji (Flandrija), https://www.vlaanderen.be/bouwen-wonen-en-energie/bouwen-en-verbouwen/woningpas.

(12)  U članku 2. stavku 41. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada „digitalni dnevnik zgrade” definiran je kao zajednički repozitorij svih relevantnih podataka o zgradi, uključujući podatke povezane s energetskim svojstvima kao što su energetski certifikati, putovnice za obnovu i pokazatelji pripremljenosti za pametne tehnologije, kao i podatke povezane s potencijalom globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa, koji olakšavaju informirano donošenje odluka i razmjenu informacija u građevinskom sektoru te među vlasnicima i korisnicima zgrada, financijskim institucijama i javnim tijelima.

(13)   https://www.bmwk.de/Redaktion/DE/Downloads/S-T/sanierungsfahrplan-muster.pdf?__blob=publicationFile&v=6.

(14)  To je pristup koji se primjenjuje u digitalnom alatu razvijenom u okviru projekta iBRoad2EPC (vidjeti https://ibroad2epc.eu/portfolio-items/training-toolkit/).

(15)  Na primjer, određene tehnike omogućuju rastavljanje i ponovnu upotrebu ili recikliranje materijala ili lakšu prilagodbu prostora i funkcija zgrade (npr. upotreba mehaničkih elemenata za pričvršćivanje umjesto ljepila).

(16)  Dorizas, Paraskevi Vivian, De Groote, Maarten i Volt, Jonathan, The inner value of a building. Linking indoor environmental quality and energy performance in building regulation, BPIE, listopad 2018.

(17)  Maduta, C., Kakoulaki, G., Zangheri, P. i Bavetta, M., Dubinskom energetskom obnovom prema energetski učinkovitim stambenim objektima bez azbesta (Towards energy efficient and asbestos-free dwellings through deep energy renovation), EUR 31086 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2022., DOI:10.2760/00828, JRC129218. Dostupno na: JRC Publications Repository - Towards energy efficient and asbestos-free dwellings through deep energy renovation.

(18)   https://environment.ec.europa.eu/topics/circular-economy/levels_hr.

PRILOG 5

Obavijesti Komisije sa smjernicama o novim ili znatno izmijenjenim odredbama preinačene Direktive (EU) 2024/1275 o energetskim svojstvima zgrada

Baze podataka o energetskim svojstvima zgrada (članak 22.)

SADRŽAJ

1.

 OPĆA RAZMATRANJA 156

2.

 VREMENSKI OKVIR PROVEDBE 156

3.

 INFORMACIJE KOJE TREBA POHRANITI U BAZAMA PODATAKA 156

3.1.

 Energetski certifikati (EPC-ovi) 157

3.2.

 Pregledi sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije 158

3.3.

 Putovnica za obnovu 158

3.4.

 Pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije (SRI) 159

3.5.

 Izračunana ili izmjerena potrošnja energije obuhvaćenih zgrada 159

3.6.

 Informacije o tipologijama zgrada i fondu zgrada 160

4.

 ARHITEKTURA, INTEROPERABILNOST, OBLIK POHRANE PODATAKA, PRISTUP PODACIMA 161

4.1.

 Struktura podataka, komunikacija i pristup podacima 161

4.2.

 Arhitektura baze podataka i interoperabilnost s drugim bazama podataka 163

5.

 Zaštita podataka, anonimizacija i dostatne razine agregiranja 165

6.

 IZVJEŠĆIVANJE PROMATRAČKE SKUPINE ZA OBNOVU ZGRADA EU-a 166

7.

 PRIMJERI POSTOJEĆIH BAZA PODATAKA I NAJBOLJE PRAKSE 166

7.1.

 Veličina baze podataka 166

7.2.

 Interoperabilnost baza podataka 167

7.3.

 Sučelje i funkcije baze podataka 167

7.4.

 Popis utvrđenih nacionalnih baza podataka 170

1.   OPĆA RAZMATRANJA

Nacionalne baze podataka o energetskim svojstvima zgrada ključne su za ostvarivanje dostupnosti i upotrebljivosti pouzdanih i postojanih podataka o zgradama prikupljenih na regionalnoj i nacionalnoj razini. Te baze podataka pridonijet će smanjenju administrativnog opterećenja u cijelom postupku donošenja politika tako što će s vremenom postati glavni izvor podataka za procjenu, praćenje i priopćavanje učinka politika u području zgrada.

Mogu se upotrebljavati i za olakšavanje uvođenja programa potpore obnovi zgrada u okviru kojih se jedinstvenim kontaktnim točkama pružaju informacije i olakšava stručna potpora. Naposljetku, bazama podataka o energetskim svojstvima poboljšava se znanje o stanju fonda zgrada i napretku u modernizaciji i one omogućuju prijenos relevantnih informacija u druge međusobno povezane baze podataka. Stoga informacije pohranjene u nacionalnoj bazi podataka mogu upotrebljavati javni i privatni dionici kao što su nacionalna, regionalna i lokalna tijela, istraživačke institucije, javna tijela, banke, poduzeća u sektoru nekretnina i stručnjaci, kao i mediji te šira javnost.

Članak 22. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada (1) odnosi se na nekoliko ključnih funkcija baza podataka o energetskim svojstvima zgrada (dalje u tekstu „baze podataka”), uključujući prikupljanje i pohranu u strojno čitljivom obliku, agregiranje i anonimizaciju potrebnih informacija. U njemu se u obzir uzima i dostupnost informacija javnosti ili određenim kategorijama korisnika ostvarenu odgovarajućim digitalnim sučeljima, u skladu s propisima o zaštiti podataka, kao i interoperabilnost s drugim bazama podataka i administrativnim registrima. Osim toga, članak uključuje zahtjeve koji se odnose na prijenos informacija Promatračkoj skupini za obnovu zgrada EU-a.

Nadalje, članak 22. usko je povezan s člankom 16. Direktive o razmjeni podataka jer baze podataka vlasnicima zgrada, najmoprimcima i upraviteljima zgrada mogu olakšati pristup podacima o sustavima pojedine zgrade. Više pojedinosti dostupno je u smjernicama o razmjeni podataka u Prilogu 6.

2.   VREMENSKI OKVIR PROVEDBE

Nacionalne baze podataka o energetskim svojstvima zgrada koje će se uspostaviti na temelju članka 22. Direktive moraju biti uspostavljene do roka za prenošenje Direktive, odnosno do 29. svibnja 2026.

Komisija je 30. lipnja 2025. donijela prvi provedbeni akt (EU) 2025/1328, kojim se utvrđuju zajednički predlošci za prijenos informacija Promatračkoj skupini za obnovu zgrada EU-a (2).

3.   INFORMACIJE KOJE TREBA POHRANITI U BAZAMA PODATAKA

Člankom 22. stavkom 1. Direktive od država članica zahtijeva se da uspostave nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima zgrada „koja omogućava prikupljanje podataka o energetskim svojstvima pojedinačnih zgrada i o ukupnim energetskim svojstvima nacionalnog fonda zgrada”.

Nadalje, u članku 22. stavku 1. navodi se da baza podataka „mora omogućavati prikupljanje podataka iz svih relevantnih izvora povezanih s energetskim certifikatima, pregledima, putovnicom za obnovu, pokazateljem pripremljenosti za pametne tehnologije i izračunanom ili izmjerenom potrošnjom energije u predmetnoj zgradi”.

Osim toga, prema članku 22. stavku 1. omogućuje se prikupljanje i pohrana podataka o operativnim i ugrađenim emisijama stakleničkih plinova i potencijalu globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa (GWP) u bazi podataka. Omogućuje se i prikupljanje podataka o tipologijama zgrada.

3.1.   Energetski certifikati (EPC-ovi)

Člankom 20. stavkom 8. propisuje se da se svi izdani EPC-ovi učitavaju u nacionalnu bazu podataka iz članka 22. U njemu se navodi da učitani sadržaj mora uključivati „cijeli energetski certifikat, uključujući sve podatke koji su potrebni za izračun energetskih svojstava zgrade”.

U Prilogu V. Direktivi navedene su obvezne i neobvezne informacije koje treba uključiti u EPC-ove. Taj prilog također treba prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do 29. svibnja 2026. Energetski certifikati moraju sadržavati sljedeće podatke:

—

razred energetskih svojstava,

—

izračunano godišnje korištenje i potrošnja konačne te primarne energije,

—

izračunanu potrebnu energiju,

—

proizvodnju energije iz obnovljivih izvora (i glavnog nositelja energije te vrstu obnovljivog izvora energije) i udio energije iz obnovljivih izvora proizvedene na lokaciji,

—

operativne emisije stakleničkih plinova (GHG) i, ako je dostupno, vrijednost potencijala globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa,

—

naznaku o tome ima li zgrada sposobnost reagiranja na vanjske signale,

—

ako je primjenjivo, je li sustav distribucije topline u zgradi sposoban raditi na niskim ili učinkovitijim temperaturama,

—

kontaktne podatke za relevantne jedinstvene kontaktne točke za savjete o obnovi.

Svi obvezni elementi EPC-a moraju se učitati u nacionalne baze podataka. Nadalje, ako EPC-ovi uključuju neobvezne elemente navedene u Prilogu V. ili druge dodatne elemente, i ti se elementi moraju učitati u nacionalne baze podataka. Stoga pojam „cijeli energetski certifikat” znači da se cijeli EPC, uključujući sve informacije koje se zahtijevaju u skladu s člankom 19. i Prilogom V. Direktivi, kao i potencijalne dodatne pokazatelje za pojedine zemlje, mora učitati u bazu podataka. Time će se vlasnicima zgrada i drugim ovlaštenim korisnicima olakšati pristup cjelovitom energetskom certifikatu koji se može preuzeti kao jedan dokument, na primjer u PDF-u, moguće za daljnju upotrebu u oglasima za nekretnine.

U članku 22. stavku 1. navodi se da se podaci o operativnim emisijama stakleničkih plinova i potencijalu globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa mogu prikupljati i pohranjivati. To se zasebno možda može shvatiti kao da su ti elementi neobvezni, ali u skladu s člankom 20. stavkom 8. i Prilogom V. Direktivi ti se podaci moraju uključiti u EPC ako su dostupni. Stoga se moraju učitati u bazu podataka kao dio cijelog EPC-a. Osim toga, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Direktive bit će obvezno izračunati potencijal globalnog zagrijavanja i objaviti ga u energetskom certifikatu, od 1. siječnja 2028. za sve nove zgrade korisne podne površine veće od 1 000 m2 i od 1. siječnja 2030. za sve nove zgrade. To je tumačenje potkrijepljeno člankom 22. stavkom 4., kojim se propisuje da se agregirani ili anonimizirani podaci o energetskim svojstvima, uključujući one o potrošnji energije i, ako su dostupni, one o potencijalu globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa, moraju objaviti. Odredba u kojoj se navodi da se podaci o operativnim emisijama stakleničkih plinova i potencijalu globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa mogu pohraniti u bazu podataka odnosi se na podatke koji se prikupljaju izvan dokumenata navedenih u podtočki (EPC-ovi, putovnice za obnovu itd.), koji se također mogu navesti u nacionalnoj bazi podataka.

U skladu s člankom 20. stavkom 8., podaci učitani u baze podataka moraju uključivati „sve podatke koji su potrebni za izračun energetskih svojstava zgrade”. Sljedeće informacije trebalo bi smatrati minimalnim podacima „koji su potrebni” koje treba učitati:

—

kategoriju (ili kategorije) zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade,

—

referentnu podnu površinu certificirane zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade. Ako zgrada ima vrlo različite namjene (npr. zgrada mješovite namjene sa stanovima na gornjim katovima i komercijalnim prostorom u prizemlju), učitanu referentnu površinu treba raščlaniti prema vrsti upotrebe,

—

potrebnu energiju raščlanjenu prema glavnoj vrsti upotrebe (grijanje prostora, hlađenje prostora, potrošna topla voda, rasvjeta (ako je relevantno) i drugi tehnički sustavi zgrade (ako je relevantno)),

—

ugrađenu snagu tehničkih sustava zgrade (posebno sustava grijanja prostora i vode te sustava hlađenja prostora),

—

svojstva (tj. učinkovitost) tehničkih sustava zgrade (posebno sustava grijanja prostora i vode te sustava hlađenja prostora),

—

ugrađenu snagu generatora energije iz obnovljivih izvora na lokaciji (npr. ugrađenu snagu krovnih fotonaponskih ploča u kW),

—

ukupnu površinu i toplinsku propusnost (U-vrijednosti ili, ako je relevantno, R-vrijednosti toplinske otpornosti) glavnih sastavnih dijelova zgrade (npr. prozora, zidova, krova i poda), u mjeri u kojoj je to moguće.

3.2.   Pregledi sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije

Člankom 24. stavkom 3. propisuje se da se izvješća o pregledima sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije (HVAC) moraju učitati u nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima.

U skladu s člankom 23. stavkom 1. redoviti pregledi obvezni su za sustave efektivne nazivne snage veće od 70 kW. U skladu s člankom 23. stavkom 3. sustavi nazivne snage veće od 290 kW moraju se pregledati najmanje svake tri godine, a sustavi manje nazivne snage najmanje svakih pet godina.

Stoga nacionalne baze podataka moraju sadržavati informacije o pregledima provedenima za najmanje dva raspona nazivne snage:

—

od 70 kW do 290 kW,

—

više od 290 kW.

Člankom 23. stavkom 2. uvodi se mogućnost da države članice uspostave zasebne sustave inspekcijskih pregleda za preglede stambenih i nestambenih sustava. Stoga se, kako bi se maksimalno povećala korisnost podataka, preporučuje da se rezultati pregleda pohranjuju u bazu podataka po vrsti zgrade, npr. za stambene i nestambene zgrade, te prema vrsti i izvorima energije sustava grijanja i hlađenja kako bi se podaci mogli na odgovarajući način filtrirati, čime se maksimalno povećava njihova relevantnost za daljnje praćenje politika i povezana istraživanja i analize. Tom će se raščlambom dobiti detaljnije informacije za daljnje procjene, a ona se preporučuje čak i ako postoji zajednički sustav pregleda za obje kategorije zgrada.

Osim toga, člankom 24. stavkom 1. predviđa se da izvješće o inspekcijskom pregledu mora sadržavati rezultate obavljenog pregleda i prateće preporuke. Te preporuke, „prema potrebi, uključuju rezultate osnovne procjene izvedivosti smanjenja uporabe fosilnih goriva na lokaciji”. Stoga se preporučuje da se rezultati pregleda pohranjuju u bazi podataka raščlanjeni prema vrsti nositelja energije i vrsti sustava, posebno za opremu za grijanje.

Izvješća o pregledima sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije mogla bi pružiti dodatne korisne informacije za potporu izradi nacionalnih ili lokalnih planova za dekarbonizaciju grijanja i hlađenja u zgradama.

3.3.   Putovnica za obnovu

Člankom 22. stavkom 1. predviđa se da se podaci iz putovnica za obnovu zgrada moraju prikupljati u nacionalnim bazama podataka o energetskim svojstvima. Nadalje, u članku 12. stavku 7. navodi se da države članice moraju omogućiti učitavanje putovnica za obnovu u nacionalnu bazu podataka.

U Prilogu VIII. Direktivi utvrđeni su obvezni te neobvezni brojčani i nebrojčani elementi putovnice za obnovu.

Nadalje, člankom 19. stavkom 6. Direktive u posebnim uvjetima dopušta se izdavanje putovnice za obnovu zajedno s energetskim certifikatom. U takvim se okolnostima preporuke iz energetskog certifikata u skladu s člankom 19. stavkom 6. zamjenjuju putovnicom za obnovu koja postaje nužna dopuna energetskog certifikata. U tom se slučaju (i za potrebe članka 22.) preporučuje da se cijela putovnica za obnovu učita u bazu podataka. U bazu podataka moraju se učitati barem koraci obnove, zajedno sa svim dodatnim informacijama koje odgovaraju informacijama koje su potrebne za preporuke iz energetskog certifikata u skladu s člankom 19. stavcima od 7. do 10. Barem ti elementi moraju biti dostupni vlasnicima i upraviteljima zgrada te najmoprimcima, zajedno s cijelim energetskim certifikatom i umjesto preporuka iz njega.

Kao posljedica navedenih odredaba putovnica za obnovu mora biti učitana u baze podataka o energetskim svojstvima zgrada ili dostupna u njima.

3.4.   Pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije (SRI)

U članku 22. jasno se upućuje na SRI kao jedan od „relevantnih izvora” iz kojih treba prikupljati podatke. Stoga se države članice potiče da pri uspostavi svojih nacionalnih baza podataka razmotre uvrštavanje podataka iz certifikata za SRI ako su takvi podaci dostupni.

SRI je 2024. službeno testiran u 15 država članica EU-a (3). Taj sustav još nije proveden ni u jednoj državi članici, što znači da certifikati za SRI izdani u skladu s Direktivom o energetskim svojstvima zgrada još nisu dostupni. Međutim, ako bi neka država članica odlučila provesti SRI, certifikati bi se počeli izdavati, a povezani podaci mogli bi se prikupljati u nacionalnim bazama podataka.

Osim toga, Komisija do 30. lipnja 2027. mora donijeti delegirani akt kojim „se zahtijeva primjenjivanje zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije, u skladu s Prilogom IV., na nestambene zgrade s efektivnom nazivnom snagom sustava grijanja, sustava klimatizacije, kombiniranih sustava grijanja i ventilacije prostora, ili kombiniranih sustava klimatizacije i ventilacije većom od 290 kW”. Stoga će pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije postati obvezan za jedan segment fonda nestambenih zgrada. Zbog toga će se certifikati za SRI postupno izdavati, a podaci u njima mogli bi se učitati u nacionalne baze podataka.

Stoga, iako u članku 15. ne postoji stroga obveza učitavanja certifikata za SRI, preporučuje se da se SRI provede tako da se omogući učitavanje podataka iz certifikata za SRI u nacionalne baze podataka. Povezani aranžmani mogli bi se uvelike oslanjati na istovjetnost s onima koji se primjenjuju na energetske certifikate, s obzirom na sličnosti (u smislu provedbe) između tih dvaju sustava.

3.5.   Izračunana ili izmjerena potrošnja energije obuhvaćenih zgrada

Člankom 22. stavkom 1. predviđa se i da se izračunana ili izmjerena potrošnja energije „u predmetnoj zgradi” mora pohraniti u bazu podataka. Fraza „u predmetnoj zgradi” može se tumačiti kao da podrazumijeva zgrade za koje se u nacionalne baze podataka moraju učitati podaci sadržani u jednom od instrumenata Direktive navedenih u članku 22. stavku 1. drugom odlomku, odnosno sadržani u energetskim certifikatima, putovnicama za obnovu, izvješćima o pregledima opreme za grijanje, ventilaciju i hlađenje te SRI-jima. Međutim, ne uključuju svi od tih instrumenata informacije o potrošnji energije. Stoga bi frazu „u predmetnoj zgradi” iz članka 22. stavka 1. trebalo tumačiti kao da podrazumijeva barem zgrade obuhvaćene navedenim obvezama u mjeri u kojoj te obveze rezultiraju dostupnim podacima o izračunanoj ili izmjerenoj potrošnji energije.

3.6.   Informacije o tipologijama zgrada i fondu zgrada

U članku 22. stavku 1. navodi se mogućnost prikupljanja informacija u bazi podataka izradom tipologija. Iako nije obvezna, svakako se preporučuje registracija podataka prema tipologijama zgrada jer to ima nekoliko prednosti. Kao prvo, omogućuje dodavanje skupova podataka koji se odnose na tipologije zgrada iz izvora koji nisu izričito navedeni u članku 22. Ti skupovi podataka mogu obuhvaćati, na primjer, potrošnju konačne energije i operativne emisije stakleničkih plinova (na lokaciji) iz stambenog i uslužnog sektora. Mogu proizlaziti iz prikupljanja statističkih podataka ili iz scenarija i projekcija povezanih sa zgradama. Baza podataka strukturirana s pomoću glavnih tipologija zgrada može znatno smanjiti administrativno opterećenje postupka donošenja politika smanjenjem potrebe za dodatnim prikupljanjem podataka ili procjenama po vrsti zgrade, olakšavanjem postupka donošenja odluka o određenim vrstama zgrada (npr. za namjenske programe potpore) i pružanjem osnove za detaljniju i točniju procjenu energetskih svojstava fonda zgrada. Isto tako, pomoći će državama članicama u praćenju razvoja fonda zgrada tijekom vremena te učinka politika u području zgrada, kao i u oblikovanju prilagodbi politika kako bi se povećala njihova djelotvornost.

S tim u vezi, države članice potiču se da maksimalno iskoriste sve prednosti te povećaju sinergiju između baze podataka i alata za praćenje i provedbu koji se zahtijevaju na temelju članka 9. Na primjer, organizacija baze podataka po onim tipologijama zgrada koje će se upotrebljavati za provedbu minimalnih normi energetskih svojstava u nestambenim zgradama olakšala bi praćenje dostizanja praga energetskih svojstava za zgrade s najlošijim svojstvima u nekoj tipologiji. Statistički relevantan skup podataka olakšat će procjenu prosječnih svojstava zgrada te vrste ili utvrđivanje koje vrste zgrada mogu imati najveću potrošnju. Kao još jedan primjer, bit će korisno imati preciznije i detaljnije informacije o određenoj vrsti zgrade, npr. o zgradama za više obitelji ili zgradama obrazovne namjene, kako bi se politike i programi potpore prilagodili za daljnje poboljšanje njihovih energetskih svojstava na najprikladniji i troškovno najučinkovitiji način.

Tipologije zgrada mogu se organizirati prema kategorijama zgrada navedenima u točki 6. Priloga I. i odgovarajućim agregatima iz oznaka NACE (4) (potonje uglavnom za nestambene zgrade):

(a)

jednoobiteljske kuće;

(b)

stambene zgrade (ili višeobiteljske zgrade);

(c)

uredi;

(d)

zgrade obrazovne namjene;

(e)

bolnice (ili zgrade za zdravstvenu i socijalnu skrb);

(f)

hoteli i restorani (smještaj i ugostiteljstvo);

(g)

sportski objekti;

(h)

zgrade za usluge trgovine na veliko i na malo;

(i)

druge vrste zgrada koje troše energiju.

U skladu s člankom 22. stavkom 2. agregirani i anonimizirani podaci o fondu zgrada moraju biti javno dostupni. To znači da baza podataka mora sadržavati barem opće informacije o ukupnom broju zgrada, samostalnih uporabnih cjelina zgrada i pripadajuće podne površine ukupnog fonda zgrada. Preporučuje se da se informacije organiziraju prema vrsti zgrade, u skladu s prethodno navedenim općim tipologijama, ili barem raščlane na stambene i nestambene zgrade.

Povezivanje nacionalnih baza podataka o energetskim svojstvima s kodifikacijom statističkih podataka o zgradama, gdje je to moguće, pružit će dodatne prednosti, i to boljim usklađivanjem i mogućnošću iskorištavanja punog potencijala dostupnih podataka. Stoga se preporučuje i povezivanje baze podataka o energetskim svojstvima zgrada s relevantnim informacijama prikupljenima preko statističkih ureda (npr. potrošnja energije, podaci o fondu zgrada kao što su podne površine kućanstava, broj stambenih prostora). To bi se moglo vršiti automatski i dinamično, tj. tako da se ažurirani statistički podaci odmah uvrste u bazu podataka o energetskim svojstvima. Time će se nuditi dodatne značajke i obogatiti podaci dostupni za procjenu i praćenje politika.

Prethodno navedeno posebno je korisno za ispunjavanje zahtjeva iz članka 22. stavka 4. da se objavi udio zgrada u nacionalnom fondu zgrada obuhvaćen energetskim certifikatima te agregirani ili anonimizirani podaci o energetskim svojstvima, uključujući potrošnju energije i, ako je dostupno, potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa obuhvaćenih zgrada. Nakon što se pojedinosti o fondu zgrada integriraju u bazu podataka o energetskim svojstvima, taj se zahtjev može ispuniti uzimanjem omjera valjanih energetskih certifikata i ukupnog broja zgrada ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada ili pak ukupne podne površine fonda zgrada. Ako je baza podataka o energetskim svojstvima već strukturirana po tipologijama zgrada, bit će moguće objaviti udio energetskih certifikata u svakoj tipologiji.

Nadalje, preporučuje se da se te informacije pohranjuju u bazi podataka kako bi se mogle dohvatiti na odgovarajućim razinama vlasti. Više o tome navedeno je u nastavku u pogledu zahtjeva iz članka 22. stavka 3. da države članice „osiguravaju da lokalna tijela imaju pristup relevantnim podacima o energetskim svojstvima zgrada na njihovu državnom području kako je propisano radi olakšavanja izrade planova grijanja i hlađenja te uključivanja operativnih geografskih informacijskih sustava i povezanih baza podataka”.

4.   ARHITEKTURA, INTEROPERABILNOST, OBLIK POHRANE PODATAKA, PRISTUP PODACIMA

4.1.   Struktura podataka, komunikacija i pristup podacima

U skladu s člankom 22. stavkom 2. podaci pohranjeni u bazi podataka o energetskim svojstvima zgrada moraju biti strojno čitljivi i dostupni upotrebom odgovarajućeg digitalnog sučelja. U članku 2. stavku 13. Direktive (EU) 2019/1024 (5) „strojno čitljiv oblik” definiran je kao „oblik datoteke strukturiran tako da ga softverska aplikacija može lako identificirati, prepoznati i iz njega izdvojiti posebne podatke, uključujući pojedinačne činjenične navode i njihovu unutarnju strukturu”. Za „dokumente kodirane u obliku datoteke kojim se ograničava automatska obrada jer se podatci ne mogu ili ne mogu lako iz nje izvaditi ne bi se trebalo smatrati da su u strojno čitljivom obliku”, što je dodatno pojašnjeno u uvodnoj izjavi 35. navedene direktive. Primjeri strojno čitljivih oblika uključuju zarezom odvojene vrijednosti (CSV), oblik JavaScript za prijenos strukture podataka (JSON), proširivi jezik za označivanje (XML) i XSL pretvorbu (XSLT).

Kako je navedeno u članku 22. stavku 2., podaci u bazi podataka moraju biti dostupni upotrebom odgovarajućeg digitalnog sučelja. To znači da nacionalna baza podataka mora imati odgovarajuće komunikacijske module za širu javnost i ciljanu publiku kao što su vlasnici zgrada, najmoprimci, upravitelji zgrada, ulagači, javna istraživačka tijela i javna uprava. Dobro razvijena i sveobuhvatna baza podataka s kvalitetnim komunikacijskim sučeljem može poduprijeti i jedinstvene kontaktne točke u prilagodbi savjeta na temelju konkretnih rezultata i brojki. Može pridonijeti i većoj transparentnosti u pogledu energetske učinkovitosti u kontekstu politika povezanih sa zgradama te vlasnicima, upraviteljima i najmoprimcima olakšati pristup podacima o sustavima zgrada u skladu s člankom 16.

Člankom 22. stavkom 5. predviđa se da države članice moraju omogućiti da se informacije iz nacionalne baze podataka prenose Promatračkoj skupini za obnovu zgrada EU-a (BSO) najmanje jednom godišnje. Države članice mogu i češće prenositi informacije. Nacionalne baze podataka o energetskim svojstvima stoga bi trebale imati modul koji se može lako upotrebljavati i prilagoditi za taj prijenos informacija. Predlošci za prijenos informacija BSO-u utvrdit će se u provedbenom aktu koji Komisija mora donijeti do 30. lipnja 2025. kako je predviđeno u članku 22. stavku 6.

U skladu s člankom 22. stavkom 2. agregirani i anonimizirani podaci o fondu zgrada moraju biti javno dostupni. To znači da baza podataka mora sadržavati opće informacije o ukupnom broju zgrada, samostalnih uporabnih cjelina zgrada i pripadajuće podne površine ukupnog fonda zgrada. Osim toga, kako je utvrđeno u članku 22. stavku 4., države članice moraju objaviti udio zgrada u nacionalnom fondu zgrada obuhvaćen energetskim certifikatima te agregirane ili anonimizirane podatke o energetskim svojstvima zgrada, uključujući potrošnju energije, i, ako je dostupno, potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa.

Važno je napomenuti da se javno dostupni podaci moraju ažurirati najmanje dvaput godišnje.

U skladu s člankom 22. stavkom 2. Direktive, baza podataka mora omogućivati da „vlasnici, najmoprimci i upravitelji zgrada te financijske institucije za zgrade u svom ulagačkom i kreditnom portfelju imaju jednostavan i besplatan pristup cijelom energetskom certifikatu, a uz dopuštenje vlasnika i neovisni stručnjaci”. To znači da bi energetski certifikati trebali biti dostupni u bazi podataka ne samo u strojno čitljivom obliku već i za preuzimanje te ispis u cijelosti u standardnom obliku, sa svim potrebnim informacijama u skladu s člancima 19., 20. i 21. te Prilogom V. Direktivi.

Ako se energetski certifikat i putovnica za obnovu izdaju zajednički, putovnica za obnovu također se može staviti na raspolaganje u cijelosti ili pak samo elementi potrebni za EPC. U svakom slučaju, države članice mogu odlučiti dopustiti pristup putovnicama za obnovu na isti način kao i za energetske certifikate.

Izvješća o inspekcijskim pregledima sustava za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju (članak 24.) također se moraju učitati u bazu podataka. Stoga se preporučuje da se vlasnicima zgrada i eventualno drugim kategorijama korisnika navedenima u članku 22. stavku 2. omogući pristup izvješćima o pregledima njihovih sustava grijanja, hlađenja i ventilacije (HVAC). Izvješća o inspekcijskim pregledima sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije moraju se pohraniti u bazu podataka, a njihovim stavljanjem na raspolaganje vlasnicima zgrada i relevantnim korisnicima poboljšat će se korisnost baze podataka. Ako se bazi podataka može izravno pristupiti, to se smatra istovjetnim predaji izvješća. To znači da stručnjak koji provodi inspekcijski pregled može vlasniku zgrade ili najmoprimcu jednostavno omogućiti pristup izvješću (u obliku učitanom u bazu podataka) umjesto da pošalje primjerak izvješća.

Baze podataka o energetskim svojstvima zgrada moraju omogućiti prikupljanje informacija o putovnici za obnovu zgrada i pokazatelju pripremljenosti za pametne tehnologije. To u praksi znači da u te baze podataka mora biti moguće učitati putovnice za obnovu i SRI. Države članice mogu relevantnim stranama (npr. vlasniku zgrade) uvidom u bazu podataka omogućiti izravan pristup putovnici za obnovu i SRI-ju.

Općenito se preporučuje da sve informacije iz energetskih certifikata, SRI-ja, putovnica za obnovu i izvješća o pregledima budu izravno dostupne u bazi podataka. Time se omogućuje da baza podataka bude glavni izvor informacija o svojstvima zgrada, čime se povećava njihova vidljivost i relevantnost. Baza podataka tako će u praksi služiti kao središnja točka pristupa glavnim informacijama o energetskim svojstvima zgrada.

Člankom 22. stavkom 3. predviđa se da lokalna tijela moraju imati pristup relevantnim podacima o energetskim svojstvima zgrada na svojem državnom području kako bi se olakšala izrada planova grijanja i hlađenja. Nadalje, predviđa se da podaci moraju uključivati operativne geografske informacijske sustave (GIS) i da se mora omogućiti pristup drugim relevantnim bazama podataka, sve u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 (6). U praksi, članak 22. stavak 3. znači da bi baza podataka trebala biti organizirana tako da lokalna tijela mogu dohvatiti podatke na odgovarajućoj razini granularnosti, tj. i na regionalnoj i lokalnoj razini, uz identifikaciju upotrebom GIS-a. Trebala bi biti povezana s odgovarajućim administrativnim i drugim bazama podataka koje lokalna tijela mogu upotrijebiti za izradu i provedbu svojih planova grijanja i hlađenja.

Osim toga, u odredbi se navodi da lokalna tijela moraju dobiti potporu na nacionalnoj razini. Takva potpora može biti financijska ili se može odnositi na ljudske ili druge resurse ili pak infrastrukturu potrebnu za pristup informacijama u bazi podataka i njihovu upotrebu.

U skladu s člankom 22. stavkom 4. države članice moraju na zahtjev anonimizirane ili agregirane informacije staviti na raspolaganje javnim i istraživačkim institucijama kao što su nacionalni zavodi za statistiku, sveučilišta ili jedinice nacionalne uprave i uprave EU-a povezane s istraživanjem.

Kad je riječ o nacionalnim zavodima za statistiku, situacija je specifičnija. Oni imaju posebna prava upotrebe i obrade kako bi, u mjeri u kojoj je to moguće, iskoristili povezanost izvora, u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka, kako je utvrđeno na razini EU-a u članku 17.a Uredbe (EZ) br. 223/2009 o europskoj statistici (7). To ne utječe na dodatne namjenske nacionalne zakone koji su na snazi u većini država članica. U praksi će se tim pravnim osnovama posebno za nacionalne zavode za statistiku dopuniti modaliteti pristupa u skladu s člankom 22. stavkom 4., kako je prethodno navedeno. S jedne strane, nacionalne baze podataka koje će se uspostaviti na temelju članka 22. ove Direktive bit će važan dodatak nacionalnim izvorima podataka za službenu statistiku. S druge strane, nacionalni zavodi za statistiku mogli bi dati velik doprinos, na primjer mapiranjem najpreciznijih dostupnih informacija o zgradama s obzirom na stambeni fond (stambeni objekti i prostori), i obogatiti informacije iz nacionalnih baza podataka za energetska svojstva zgrada, ali i mnoge druge statističke podatke kao što su službene statistike o stanovanju ili energiji.

Preporučuje se da se te informacije agregiraju na odgovarajućoj razini granularnosti u skladu sa zaštitom podataka i privatnosti. Dobar je primjer uspostavljanja postupka za pružanje pristupa javnim i istraživačkim institucijama pristup Eurostata u razmjeni mikropodataka iz europske statistike (8).

4.2.   Arhitektura baze podataka i interoperabilnost s drugim bazama podataka

Člankom 22. stavkom 1. prvim podstavkom od država članica zahtijeva se da uspostave jednu integriranu nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima ili zbirku međusobno povezanih baza podataka.

Ako je moguće, preporučuje se pristup koji se temelji na jednoj bazi podataka.

Međutim, to ponekad može biti teško zbog načina na koji je zemlja administrativno ustrojena. Prikladnije rješenje može biti skup međusobno povezanih baza podataka. Na primjer, može se međusobno povezati skup regionalnih/saveznih baza podataka kako bi se oblikovala nacionalna baza podataka u državama članicama sa saveznom organizacijom ili u kojima je provedba politika u području zgrada delegirana te postoje znatne regionalne razlike koje sprečavaju neometanu integraciju u jednu nacionalnu bazu podataka.

Druga je mogućnost integriranje baza podataka specifičnih za svaki predmetni instrument i povezivanje u sveobuhvatnu bazu podataka. Međutim, ta mogućnost može dovesti do dodatnih troškova i dodatnog administrativnog opterećenja.

Ako je odabrano rješenje skup baza podataka, te baze podataka ipak bi, koliko je to moguće, trebale biti integrirane na nacionalnoj razini u jedinstveno javno sučelje. Kako bi se olakšala ta integracija, preporučuje se dosljedan, logičan i koordiniran format obrade i pohrane podataka. Dobro razvijenom strukturom usmjerenom na budućnost omogućit će se neometana integracija s drugim bazama podataka na nacionalnoj i međunarodnoj razini, kad je to potrebno za poboljšanje repozitorija podataka i sposobnosti procjene koje se na njemu temelje.

Prethodno navedeno olakšat će ispunjavanje zahtjeva iz članka 22. stavka 7. da nacionalna baza podataka o energetskim svojstvima mora biti interoperabilna i integrirana s drugim administrativnim bazama podataka koje sadržavaju informacije o zgradama, kao što su nacionalna zemljišna knjiga i digitalni dnevnici zgrada.

Interoperabilnost omogućuje razmjenu, spajanje i agregiranje podataka s drugim nacionalnim bazama podataka, što dovodi do novih podataka za upotrebu u prethodno opisane svrhe, posebno za potporu oblikovanju politika.

Upotreba jedinstvenih identifikacijskih oznaka (ID) i georeferenciranja u administrativnim bazama podataka može znatno olakšati interoperabilnost i buduće unakrsno iskorištavanje pohranjenih podataka. Kako bi se maksimalno povećali kapaciteti baza podataka, preporučuje se da se od početka razmotri interoperabilnost s drugim bazama podataka.

Druge baze podataka koje treba uzeti u obzir mogu biti baze podataka i repozitoriji koji sadržavaju dodatne informacije o fondu zgrada, profile potrošnje energije, informacije o nekretninama (npr. procjene cijena), podatke o oslanjanju na financijske programe, o porezima i državnim poticajima, urbanističkim dozvolama ili pak stanju očuvanosti. Uzimanjem u obzir tih dodatnih informacija može se steći dodatan uvid u nacionalni fond zgrada, uvođenje programa obnove zgrada i najučinkovitije načine pružanja potpore ranjivim i energetski siromašnim potrošačima ili ispravljanja potencijalnih tržišnih nedostataka.

Kako bi se dobio postojan skup podataka s većim stupnjem pouzdanosti, preporučuje se i da se metodologija koja se koristi za izračun i agregiranje podataka o zgradama i drugih povezanih informacija, ako je to moguće, uskladi u svim administrativnim bazama podataka kako bi bila kompatibilna i kako bi se izbjegle moguće neusklađenosti koje mogu ograničiti mogućnosti upotrebe podataka.

U mjeri u kojoj je to moguće, međusobno povezane baze podataka i registri mogli bi se staviti na raspolaganje na jednom portalu, čime bi se korisnicima omogućilo da na jednom mjestu vide podatke iz svih izvora.

Moguća struktura baze podataka prikazana je na slici u nastavku.

Image 25

Slika 1: Moguća arhitektura baza podataka o energetskim svojstvima zgrada

5.   ZAŠTITA PODATAKA, ANONIMIZACIJA I DOSTATNE RAZINE AGREGIRANJA

Razina pristupa za prethodno navedene kategorije i protokole za pristup bazama podataka mora se utvrditi u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti podataka i u suradnji s nacionalnim tijelima za zaštitu podataka (DPA).

Osim toga, države članice trebale bi biti svjesne da je razmjena podataka iz nacionalnih baza podataka obuhvaćena Aktom o upravljanju podacima (9) (poglavlje II. „Ponovna uporaba određenih kategorija zaštićenih podataka u posjedu tijela javnog sektora”). Države članice trebale bi zajamčiti usklađenost s relevantnim odredbama te ih se potiče da se savjetuju sa svojim nacionalnim tijelima odgovornima za provedbu Akta o upravljanju podacima.

Za pristup informacijama u nacionalnoj bazi podataka preporučuje se jasna politika zaštite privatnosti. Prema potrebi, postojeća politika može se preoblikovati u skladu sa smjernicama nacionalnih tijela za zaštitu podataka. Politika bi trebala sadržavati informacije i izjave o ograničenju odgovornosti o obradi osobnih podataka sadržanoj u provedbi baze podataka, kao i podatke za kontakt imenovanog ureda za zaštitu podataka za dodatne informacije ili pritužbe.

U pogledu zaštite osobnih podataka integracija višestrukih registara otvara sljedeća pitanja.

—

Tko bi trebao vidjeti informacije pohranjene u bazi podataka?

—

Koja bi razina podrobnosti trebala biti dostupna?

U tom se pogledu Direktivom predviđa da u bazi podataka moraju biti javno dostupni „agregirani i anonimizirani” podaci, koji nisu obuhvaćeni područjem primjene OUZP-a. Agregiranje se može provesti na odgovarajućim razinama (ulica, susjedstvo, gradska četvrt itd.).

Međutim, pri razmatranju javne dostupnosti podataka na razini zgrade preporučljivo je procijeniti rizik toga da unakrsno upućivanje među nacionalnim registrima omogući identifikaciju vlasnika. Na temelju te procjene anonimizirani podaci na razini zgrade mogu biti javno dostupni ako se utvrdi da to ne predstavlja znatan rizik za zaštitu privatnosti i osobnih podataka vlasnika zgrade.

Određenim vrstama korisnika može biti potreban pristup podrobnijim podacima, koji mogu uključivati osobne podatke. Što su neobrađeni podaci o zgradi detaljniji, u pravilu je toliko veća vjerojatnost da će sadržavati informacije koje se odnose na pojedinca čiji se identitet može utvrditi. U tu se svrhu preporučuje da države članice uvedu višerazinski pristup koji se temelji na registraciji.

Pružanje pristupa neobrađenim podacima o zgradama utječe na pravo pojedinaca na zaštitu osobnih podataka. Nacionalno pravo kojim se omogućuje takav pristup mora biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka. Smjernice o pravilima EU-a o zaštiti podataka pružaju nacionalna tijela za zaštitu podataka i Europski odbor za zaštitu podataka. Države članice trebale bi se pri pripremi zakonodavstva kojim se prenosi Direktiva savjetovati sa svojim nacionalnim tijelom za zaštitu podataka.

Na primjer, samo administrator baze podataka (nacionalno tijelo) i delegirana tijela te fizička ili pravna osoba koja ima zakonsko pravo u vezi s određenom zgradom trebali bi imati pristup potpunim podacima o tom stambenom objektu.

Drugim stranama, kao što su neovisni stručnjaci ili pak potencijalni najmoprimci ili kupci, mora se odobriti pristup cijelom energetskom certifikatu uz dopuštenje vlasnika zgrade, kako je predviđeno u članku 22. stavku 2. Direktive. Pri izdavanju odobrenja vlasnik bi trebao imati mogućnost omogućiti samo vremenski ograničen pristup i eventualno ograničiti pristup samo na prikaz na zaslonu.

Pristup lokalnih vlasti bazi podataka o energetskim svojstvima zgrada mora biti u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti osobnih podataka. Stoga države članice moraju zajamčiti da podatke može vidjeti samo ovlašteno osoblje. Preporučuju se posebne sigurnosne mjere, kao što su kontrola pristupa (autentifikacija) ili šifriranje. Pristup neanonimiziranim podacima trebao bi se omogućiti tek ograničenom broju djelatnika, kao što je slučaj s drugim lokalnim administrativnim bazama podataka.

U istraživačke i statističke svrhe mogao bi se omogućiti još jedan stupanj pristupa. U takvim slučajevima države članice trebale bi omogućiti da se izravni identifikacijski podaci koji se odnose na vlasnike ili stanare zgrade (npr. puna imena) sakriju u potrebnoj mjeri i da se podaci dijele uz dostatnu razinu agregiranja.

Kad je riječ o javno dostupnim informacijama, neobrađeni anonimizirani podaci mogli bi se staviti na raspolaganje u strojno čitljivom obliku, čime bi se olakšala njihova daljnja upotreba za specijaliziranu statistiku i istraživanje. Pri razvoju baze podataka države članice trebale bi uzeti u obzir obvezu provedbe odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera kako bi se omogućila već zadana i integrirana zaštita podataka. Moraju zajamčiti sigurnost informacija pohranjenih u bazi podataka u smislu povjerljivosti, cjelovitosti i dostupnosti.

Kontrola pristupa i ovlaštenja može se upotrebljavati kako bi se zajamčila povjerljivost i cjelovitost podataka te kako bi se zajamčilo da se podaci ne mogu vidjeti, promijeniti ili ukloniti bez odobrenja.

Dostupnost podataka trebala bi se zajamčiti i sigurnosnim kopijama te sigurnim vezama.

6.   IZVJEŠĆIVANJE PROMATRAČKE SKUPINE ZA OBNOVU ZGRADA EU-a

Kako je navedeno u članku 22. stavku 6., informacije iz nacionalne baze podataka o energetskim svojstvima zgrada moraju se najmanje jednom godišnje prenijeti Promatračkoj skupini za obnovu zgrada EU-a. Komisija će donijeti provedbene akte kako bi dodatno pojasnila zajedničke predloške za izvješćivanje. Komisija je 30. lipnja 2025. donijela prvi provedbeni akt (EU) 2025/1328 (10).

Kako bi se omogućio prijenos informacija iz nacionalnih baza podataka BSO-u, Komisija će razviti digitalno sučelje za izvješćivanje i pružiti odgovarajuća objašnjenja i informacije (radionice, korisnički priručnik i tehničku pomoć) tijelima koja su imenovale države članice i koja će biti zadužena za izvješćivanje.

7.   PRIMJERI POSTOJEĆIH BAZA PODATAKA I NAJBOLJE PRAKSE

Većina javno dostupnih nacionalnih baza podataka o energetskim svojstvima zgrada koje su bile uspostavljene prije preinake Direktive o energetskim svojstvima zgrada služi za omogućivanje dostupnosti i upotrebljivosti podataka iz energetskih certifikata prikupljenih na regionalnoj i nacionalnoj razini. Države članice razvile su registre energetskih certifikata na brojne načine koji se uvelike razlikuju u području primjene, obliku i postupcima za prikupljanje i obradu podataka (11). U toj širokoj paleti moguće je utvrditi neke primjere najbolje prakse kako bi se pružile smjernice za razvoj takvih baza podataka.

7.1.   Veličina baze podataka

Veličina baze podataka važna je jer je izravno povezana s količinom informacija koje se mogu agregirati i izraditi. Informacije pohranjene u bazi podataka mogu se upotrebljavati u različite svrhe: poticanje obnove (npr. pružanjem informacija o primjenjivim poreznim olakšicama ili drugim financijskim poticajima), podupiranje stručnog znanja razvijenog u okviru jedinstvenih kontaktnih točaka ili promicanje inicijativa kao što su održiva odgovorna ulaganja.

S obzirom na širok raspon mogućih upotreba informacija o zgradama, idealna baza podataka bila bi osmišljena tako da sadržava i prikuplja što više informacija, iako su i same prikupljene informacije važne. Stoga se preporučuje da države članice razmotre integraciju što većeg broja varijabli i što više podataka. U tom su pogledu portugalske i danske baze podataka o energetskim certifikatima utvrđene kao primjeri najbolje prakse.

—

Portugalska baza podataka sadržava od 250 do 300 varijabli za svaku zgradu različite vrste: geografske informacije, tehnički sustavi, identifikacijska oznaka zgrade, pokazatelji energetske bilance, ventilacija, ovojnica, opis zgrade i mjere poboljšanja (12). Uspostavljena je 2007. i do 2019. sadržavala je oko 1,5 milijuna energetskih certifikata. Kako bi se zajamčilo da baza podataka može brzo obrađivati velike količine podataka, od samog je početka izrađena tako da može raditi s velikim skupovima podataka. U njoj se ne pohranjuju certifikati u PDF-u, već samo neobrađeni podaci koji se prema potrebi mogu upotrijebiti za izradu EPC-a (13).

—

Danska baza podataka uključuje sve energetske certifikate izrađene od 2006. i omogućuje ponovnu upotrebu znatne količine podataka za izradu novih energetskih certifikata. To proizlazi iz postupka koji uključuje prikupljanje podataka na licu mjesta, izračun podataka softverom za EPC, validaciju podataka, podnošenje i pretvaranje u energetski certifikat. Podaci se mogu upotrebljavati i za provedbu analiza na temelju opsežnog znanja o fondu zgrada (14).

7.2.   Interoperabilnost baza podataka

Interoperabilna baza podataka omogućuje razmjenu, spajanje i agregiranje podataka s drugim nacionalnim bazama podataka. Iz toga proizlaze novi podaci koji se mogu upotrijebiti u prethodno opisane svrhe, posebno kako bi se poduprlo donošenje politika na nacionalnoj razini. Portugalska baza podataka je primjer dobre prakse u tom pogledu. Informacije pohranjene u svakom energetskom certifikatu agregiraju do šest različitih identifikacijskih oznaka na razini zgrade i pet identifikacijskih oznaka na razini samostalne uporabne cjeline zgrade, što daje ukupno 11 identifikacijskih oznaka koje omogućuju identifikaciju svake zgrade u različitim sučeljima i bazama podataka, kao što su nacionalne zemljišne knjige ili platforme komunalnih usluga (15). Te različite vrste identifikacijskih oznaka uključuju:

—

INSPIRE ID (Europsku identifikacijsku oznaku zgrade koja omogućuje razmjenu informacija o okolišu i prostornih informacija među organizacijama javnog sektora kako bi se olakšao javni pristup prostornim informacijama u cijeloj Europi);

—

nacionalnu identifikacijsku oznaku,

—

identifikacijsku oznaku komunalnih usluga,

—

fiskalnu identifikacijsku oznaku,

—

identifikacijsku oznaku javnog bilježnika (16).

7.3.   Sučelje i funkcije baze podataka

Kako bi se omogućilo širenje informacija bazama podataka o energetskim certifikatima u velikoj mjeri, države članice često su uključivale usluge koje omogućuju višestruku upotrebu podataka. Kako bi se maksimalno iskoristio potencijal energetskih certifikata, ključno je da se stave na raspolaganje što većem broju relevantnih dionika (17). Na primjer, danska baza podataka o energetskim certifikatima dostupna je različitim kanalima:

—

usluga EMOData omogućuje preuzimanje cijele podatkovne datoteke u formatu xml, s unaprijed definiranim funkcijama pretraživanja (18),

—

energetski certifikat određene zgrade dostupan je na poveznici https://old.sparenergi.dk/forbruger/vaerktoejer/find-dit-energimaerke ili boligejer.dk,

—

dostupna je i karta energetskih certifikata, na poveznici https://old.sparenergi.dk/demo/addresses/map (slika 2).

Image 26

Slika 2: Mapiranje sučelja baze podataka energetskih certifikata u Danskoj

Raznolikost usluga dostupnih u Danskoj čini bazu podataka korisnom za različite dionike, kao što su istraživački instituti i sveučilišta, financijske institucije, internetske usluge, javna tijela, nevladine organizacije, agencije za nekretnine ili novinari, koji su uobičajeni korisnici te usluge. Usluga karte omogućuje pregled razreda energetskih svojstava različitih zgrada unutar određenog područja, ali i pretraživanje vlastitog energetskog certifikata u digitalnom obliku ili pregled svih energetskih certifikata aktivnih u bazi podataka (19). Neobrađeni podaci dostupni u okviru usluge EMOD mogu se, s druge strane, upotrebljavati u specijalizirane statističke i istraživačke svrhe.

Baze podataka mogu se upotrebljavati kako bi se vlasnike zgrada potaknulo na upotrebu podataka iz energetskih certifikata te kako bi se premostio jaz između vlasnika i dionika na tržištu obnove. Na primjer, portugalska baza podataka korisnicima omogućuje izravno pretraživanje kvalificiranih stručnjaka i tehničara (20). U pogledu osobnih podataka ta funkcija zahtijeva privolu stručnjaka, koji moraju izričito pristati na to da njihovo ime i podaci za kontakt budu javno dostupni na platformi. Na portalu se prikupljaju i informacije za ulagače te se daje pregled dostupnih pogodnosti i poticaja povezanih s energetskim certifikatima. Osim toga, kvalificirani tehničari mogu pristupiti rezerviranom odjeljku sa smjernicama za vlastite profesionalne djelatnosti. U bazi podataka svoje namjenske odjeljke imaju i drugi dionici (kao što su općine, javni bilježnici ili agencije za nekretnine).

Anonimizirane informacije o fondu zgrada mogle bi se prikazati i u obliku prilagođenom korisnicima koji javnost može lako razumjeti.

Dobar je primjer prikaza agregiranih podataka usluga karte i analize na francuskom portalu Go-Rénove (21). Ta funkcija korisnicima omogućuje filtriranje područja po administrativnim skupinama (npr. departmanima, općinama, okruzima). Usluga karte integrirana je s nacionalnim zemljišnim knjigama i pruža informacije na razini zgrade. Funkcija sinteze pruža agregirane podatke koji su jasno prikazani u sučelju za pregled. Taj se pristup posebno preporučuje za pružanje agregiranih informacija propisanih člankom 22. stavkom 4. Direktive „o udjelu zgrada u nacionalnom fondu zgrada koje su obuhvaćene energetskim certifikatima i agregiranim ili anonimiziranim podacima o energetskim svojstvima, uključujući potrošnju energije i, ako je dostupan, potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa obuhvaćenih zgrada”. Države članice mogu razmotriti uvođenje takvih funkcija kako bi omogućile usporedbu zgrada u određenom području s pomoću pristupačnog sučelja koje je jednostavno za upotrebu.

Image 27

Slika 3: Prikazi iz javnog sučelja francuskog portala Go-Rénove

Baza podataka može biti osmišljena i tako da objedinjuje više kategorija dionika, omogućujući posebne odjeljke i funkcije namijenjene svakoj od njih, uz istodobno premošćivanje jaza između vlasnika zgrada, tehničkih stručnjaka i nacionalnih tijela.

Još je jedan primjer dobre prakse portal Flandrije u Belgiji, na kojem se na središnjoj razini prikupljaju sve relevantne informacije o nekoj nekretnini (22). Woningpas je digitalni dnevnik u vlasništvu javnih subjekata u Flandriji koji je automatski dostupan vlasnicima zgrada i stambenim poduzećima. Podaci u Woningpasu povezani su s vanjskim platformama aplikacijskim programskim sučeljima (API) i uključuju digitalni trezor za certifikate, planove i relevantne dokumente. Ima funkciju unosa podataka o aktivnostima obnove i alat za provjeru kvalitete stambenih objekata. Od 2022. moguće je podijeliti i pojedinačni Woningpas s ovlaštenim trećim stranama i javnošću.

7.4.   Popis utvrđenih nacionalnih baza podataka

U nedavnom izvješću Zajedničkog istraživačkog centra ocjenjuje se napredak u provedbi energetskih certifikata u EU-u (23). U izvješću se navode detaljne informacije o nacionalnim sustavima, uključujući nacionalne registre energetskih certifikata i njihove glavne internetske stranice. U tablici u nastavku naveden je popis baza podataka o energetskim certifikatima utvrđenih u državama članicama EU-a. Te baze podataka mogu biti dobra početna točka za razvoj baza podataka o energetskim svojstvima u skladu s člankom 22.

Tablica 1

Nacionalne baze podataka povezane s energetskim svojstvima zgrada uspostavljene u državama članicama EU-a

Austrija

https://www.energieausweise.net/ (za regije Gradišće, Korušku, Donju Austriju, Tirol, Salzburg i Štajersku)

https://www.wien.gv.at/wukseagis/public/ (za regiju Beč)

Za regiju Gornju Austriju baza podataka nije javno dostupna: https://www.statistik.at/datenbanken/adress-gebaeude-und-wohnungsregister/energieausweisdatenbank-eadb/zugang-und-technische-informationen

https://www.eawz.at/ (za regiju Vorarlberg)

Bugarska

https://portal.seea.government.bg/bg/IndustrialSystemsReport

Belgija

Regija glavnog grada Bruxellesa: https://www.peb-epb.brussels/certificats-certificaten/

Flandrija:

https://authenticatie.vlaanderen.be/stb/html/ssologin

https://woningpas.vlaanderen.be/

Valonija: https://peb.energie.wallonie.be/bddpeb

Cipar

https://epc.meci.gov.cy/

Hrvatska

https://eenergetskicertifikat.mgipu.hr/login.html

Češka

https://www.mpo-enex.cz/Login.aspx?ReturnUrl=%2f

Danska

https://emoweb.dk/emodata/test/

https://old.sparenergi.dk/forbruger/vaerktoejer/find-dit-energimaerke

https://boligejer.dk/

https://old.sparenergi.dk/demo/addresses/map

Estonija

https://livekluster.ehr.ee/ui/ehr/v1

Finska

https://www.energiatodistusrekisteri.fi/ te za statističke podatke:

https://www.energiatodistusrekisteri.fi/tilastot?kayttotarkoitus=1&vuosimin=2&vuosimax=2020

Francuska

https://observatoire-dpe-audit.ademe.fr/accueil

https://territoires.gorenove.fr/

Njemačka

nije primjenjivo

Grčka

https://bpes.ypeka.gr/?page_id=21

Mađarska

https://www.e-epites.hu/e-tanusitas/

Irska

https://ber.seai.ie/NAS/Login/UserLogin.aspx?ReturnUrl=%2fnas

https://ndber.seai.ie/NDNAS/Login/UserLogin.aspx?ReturnUrl=%2fndnas%2f

Italija

Centralizirana nacionalna baza podataka: https://siape.enea.it/

Regija Abruzzo: https://apeabruzzo.enea.it/ricerca.php

Regija Emilija i Romanja: https://sace.regione.emilia-romagna.it/ElencoRicercaApeScaduti.aspx

Regija Furlanija i Julijska krajina: https://fvgenergia.it/extcenedfvg/html/public/visuraApe.jsf

Regija Lombardija: https://www.dati.lombardia.it/Energia/Database-CENED-2-Certificazione-ENergetica-degli-E/bbky-sde5/about_data

Regija Pijemont: https://servizi.regione.piemonte.it/catalogo/sistema-informativo-per-prestazione-energetica-degli-edifici-sipee

Regija Umbrija: https://ape.regione.umbria.it/Account/Register/RSSNNA97L67A785I?returnurl=%2FHome%2FIndex

Regija Veneto: https://venet-energia-edifici.regione.veneto.it/ricerca_certificati.php

Za ostale regije podaci o zgradama moraju se zatražiti od nadležnih tijela u pisanom obliku.

Latvija

https://bis.gov.lv/bisp/lv/epc_documents

Litva

https://is.energis.lt/

Luksemburg

nije primjenjivo

Malta

nije primjenjivo

Nizozemska

https://www.ep-online.nl/

https://www.energielabel.nl/woningen/zoek-je-energielabel/

https://public.ep-online.nl/swagger/index.html

Poljska

https://rejestrcheb.mrit.gov.pl/

Portugal

https://www.sce.pt/ te https://www.sce.pt/estatisticas/

https://portalcasamais.pt/

https://portaldaenergia.azores.gov.pt/portal/Servicos/SCE-Acores/Indicadores?portalid=0

Rumunjska

Informacije se moraju zatražiti od nacionalnih tijela sljedećim obrascem: https://cauta.mdlpa.ro/upload_form.

Slovačka

https://www.inforeg.sk/ec/

Slovenija

https://www.energetika-portal.si/podrocja/energetika/energetske-izkaznice-stavb/register-energetskih-izkaznic/

https://ipi.eprostor.gov.si/jv/

Španjolska

Baze podataka za energetske certifikate uspostavljene na regionalnoj razini

https://analisis.datosabiertos.jcyl.es/explore/dataset/certificados-de-eficiencia-energetica/table/?sort=fecha_inscripcion (Castilla y Leon)

Švedska

https://sokenergideklaration.boverket.se/

(1)   Direktiva (EU) 2024/1275.

(2)   SL L, 2025/1328, 29.8.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_impl/2025/1328/oj.

(3)  Više informacija dostupno je na: Faze testiranja SRI-ja (SRI test phases (europa.eu)).

(4)  NACE Rev. 2 – NACE Rev. 2 – Statistička klasifikacija ekonomskih djelatnosti – Priručnici i smjernice za proizvode – Eurostat (europa.eu).

(5)   Direktiva (EU) 2019/1024 o otvorenim podatcima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora.

(6)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka, OUZP) Uredba – 2016/679 – HR – OUZP – EUR-Lex (europa.eu).

(7)  Uredba (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1101/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi povjerljivih statističkih podataka Statističkom uredu Europskih zajednica, Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97 o statistici Zajednice i Odluke Vijeća 89/382/EEZ, Euratom o osnivanju Odbora za statistički program Europskih zajednica (Tekst značajan za EGP) ( SL L 87, 31.3.2009., str. 164.).

(8)  Eurostat omogućuje pristup mikropodacima iz europske statistike u znanstvene svrhe. Na temelju prethodne registracije u svojstvu istraživačkog subjekta, mikropodaci se mogu dijeliti sa sveučilištima, istraživačkim institutima ili istraživačkim odjelima u javnoj upravi, bankama, zavodima za statistiku itd. Dodatne informacije dostupne su na sljedećoj poveznici: Pregled – Mikropodaci – Eurostat.

(9)  Uredba (EU) 2022/868 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2022. o europskom upravljanju podacima i izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724.

(10)   SL L, 2025/1328, 29.8.2025., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_impl/2025/1328/oj.

(11)  Ruggieri, Gianluca, Maduta, Carmen i Melica, Giulia, Napredak u provedbi energetskih certifikata u EU-u (Progress on the implementation of Energy Performance Certificates in EU), Ured za publikacije Europske unije, 2023., dostupno na: https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC135473.

(12)  Libório, Paulo i dr., Potraga za podacima iz dnevnika: utvrđivanje pokazatelja i drugih zahtjeva za putovnicu za obnovu (The logbook data quest: Setting up indicators and other requirements for a renovation passport), 2018., dostupno na: https://www.oneplanetnetwork.org/sites/default/files/ibroad-the-logbook-data-quest.pdf; portugalska baza podataka o energetskim certifikatima dostupna je na: https://www.sce.pt/.

(13)  Energetski certifikati u cijelom EU-u – mapiranje nacionalnih pristupa (Energy Performance Certificates across the EU – A mapping of national approaches), 2014., dostupno na: https://bpie.eu/wp-content/uploads/2015/10/Energy-Performance-Certificates-EPC-across-the-EU.-A-mapping-of-national-approaches-2014.pdf.

(14)  Danska baza podataka o energetskim certifikatima dostupna je (na temelju besplatne registracije) na: https://emoweb.dk/emodata/test/#.

(15)  Ibid. 9.

(16)  Ibid. 9.

(17)  Geissler, Susanne, Charalambides, Alexandros G. i Hanratty, Michael, „Javni pristup podacima o energiji povezanima sa zgradama radi boljeg donošenja odluka u provedbi strategija energetske učinkovitosti: pravne prepreke i tehničke teškoće” (Public Access to Building Related Energy Data for Better Decision Making in Implementing Energy Efficiency Strategies: Legal Barriers and Technical Challenges) (2019.), Energies, 12, 2019., dostupno na: https://doi.org/10.3390/en12102029.

(18)   https://emoweb.dk/emodata/test/#.

(19)  Brand, Kristen, von Manteuffel, Bernhard, Hermelink, Andreas, „Baza podataka energetskih certifikata u Danskoj – informativni članak” (Energy Performance Certificate Database in Denmark – Fact sheet), 2018., dostupno na: https://www.euki.de/wp-content/uploads/2018/09/fact-sheet-energy-performance-certificate-database-dk.pdf.

(20)   https://www.sce.pt/pesquisa-de-tecnicos/.

(21)   https://territoires.gorenove.fr/.

(22)   https://woningpas.vlaanderen.be/.

(23)   Napredak u provedbi energetskih certifikata u EU-u – Ured za publikacije Europske unije (europa.eu).

PRILOG 6.

Obavijesti Komisije sa smjernicama o novim ili znatno izmijenjenim odredbama preinačene Direktive (EU) 2024/1275 o energetskim svojstvima zgrada

Razmjena podataka (članak 16.)

SADRŽAJ

1.

 Sažetak pravne odredbe 173

2.

 Obrazloženje odredaba o pristupu podacima o sustavima zgrade 173

3.

 Razmatranja o članku 16. 173

3.1.

 Podaci o sustavima zgrade 173

3.2.

 Akt o podacima u odnosu na članak 16. 174

3.3.

 Drugi relevantni zakonodavni akti 175

4.

 Smjernice za provedbu pravne odredbe 176

4.1.

 Pristup podacima o sustavima zgrade 176

4.1.1.

 Obrazloženje 176

4.1.2.

 Pojašnjenja pojmova 176

4.1.3.

 Razumijevanje „podataka o sustavima zgrade” u skladu s člankom 16. 176

4.1.4.

 Izravan pristup 177

4.1.5.

 Prenošenje i provedba 177

4.2.

 Prava pristupa za treće strane 178

4.3.

 Usklađenost s primjenjivim pravom EU-a 179

4.4.

 Nediskriminirajući i pravedan pristup podacima 179

4.4.1.

 Besplatan pristup za vlasnike, najmoprimce i upravitelje zgrada 179

4.4.2.

 Pristup ovlaštenih trećih strana 180

4.4.3.

 Pristup drugih stranaka koje ispunjavaju uvjete 180

4.4.4.

 Poticanje razmjene podataka o sustavima zgrade 181

4.5.

 Strategija savjetovanja za provedbene akte na temelju članka 16. stavka 5. 181

4.5.1.

 Ciljevi savjetovanja 181

4.5.2.

 Ciljani dionici 181

4.5.3.

 Aktivnosti savjetovanja 182

1.   SAŽETAK PRAVNE ODREDBE

Kako bi se olakšalo ostvarenje konkurentnog i inovativnog tržišta usluga pametnih zgrada koje pridonosi učinkovitom korištenju energije i integraciji energije iz obnovljivih izvora u zgrade te poduprla ulaganja u obnovu, države članice trebale bi zainteresiranim stranama omogućiti izravan pristup podacima o sustavima zgrada. Kako bi se izbjegli prekomjerni administrativni troškovi za treće strane, potrebno je olakšati potpunu interoperabilnost usluga i razmjene podataka unutar Unije.

Člankom 16. preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada (1) utvrđuje se pravni okvir za pristup podacima o sustavima zgrada, pri čemu se posebno jamči da vlasnik, najmoprimac i upravitelj zgrade mogu pristupiti tim podacima.

To zahtijeva donošenje provedbenih akata u kojima se detaljno navode zahtjevi u pogledu interoperabilnosti te nediskriminirajući i transparentni postupci za pristup podacima.

2.   OBRAZLOŽENJE ODREDABA O PRISTUPU PODACIMA O SUSTAVIMA ZGRADE

Podaci su ključan resurs za međusektorski gospodarski rast, konkurentnost, inovacije, otvaranje radnih mjesta i društveni napredak. Razvoj aplikacija i usluga temeljenih na podacima koristan je i građanima i poduzećima.

Europskom strategijom za podatke (2) EU je uspostavio sveobuhvatan regulatorni okvir kojim se jamči dostupnost više podataka za upotrebu u gospodarstvu i društvu, a poduzeća i pojedinci koji generiraju podatke zadržavaju kontrolu nad njima. Jedna je od glavnih inicijativa Akt o podacima (3) ,  (4), kojim se utvrđuju jedinstvena pravila o pravednom pristupu podacima i njihovoj upotrebi.

Akt o podacima (posebno poglavlja od II. do IV.) sadržava opća pravila o pristupu podacima i njihovoj upotrebi koja se primjenjuju i na sektor zgrada. Stoga je vrlo važan u odnosu na Direktivu o energetskim svojstvima zgrada, a posebno na članak 16.

3.   RAZMATRANJA O ČLANKU 16.

3.1.   Podaci o sustavima zgrade

U skladu s člankom 16. podaci o sustavima zgrade moraju uključivati barem sve lako dostupne podatke koji se odnose na:

—

energetska svojstva elemenata zgrade,

—

energetska svojstva usluga zgrade,

—

očekivani životni vijek sustava grijanja, ako je dostupan,

—

sustave automatizacije i upravljanja zgradom,

—

brojila,

—

mjerne i kontrolne uređaje,

—

mjesta za punjenje za e-vozila.

Članak 16. obuhvaća pristup podacima o nepovezanim proizvodima (npr. energetska svojstva prozora i krova) te osnovnim/statičnim podacima o povezanim proizvodima (broj i vrsta mjesta za punjenje električnih vozila, prisutnost i vrsta sustava automatizacije i upravljanja zgradom, prisutnost i vrsta senzora itd.).

Međutim, članak 16. ne obuhvaća pristup podacima koje generiraju povezani proizvodi, kao što su podaci iz pametnih sustava grijanja, jer bi to bilo sadržano u Aktu o podacima.

Kad je riječ o brojilima, članak 16. ne bi obuhvaćao pristup podacima o potrošnji iz reguliranih brojila za potrebe obračuna potrošnje električne energije i plina jer je to sadržano u direktivama o električnoj energiji i plinu (5)  (6). Međutim, članak 16. mogao bi obuhvaćati informacije o prisutnosti drugih vrsta brojila, na primjer zasebnih brojila za plin koja se ne upotrebljavaju u svrhu obračuna.

Navedeno u članku 16.: podaci o sustavima zgrade (nepovezani proizvodi i osnovni/statični podaci o povezanim proizvodima)

Uključuje sve podatke koji pružaju informacije o značajkama zgrade, na primjer o energetskim svojstvima elemenata zgrade (npr. U-vrijednost za netransparentne i transparentne elemente ovojnice zgrade), instaliranom kapacitetu za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora (npr. instalirani kapacitet solarne fotonaponske energije), broju i značajkama mjesta za punjenje električnih vozila itd.

Relativno su statični u svojoj naravi i opisuju zgradu i njezine sustave onakvima kakvi jesu te se ne bi trebali mijenjati tijekom vremena ako se zgrada ili sustav ne izmijene (npr. nakon obnove ili zamjene sustava).

Podaci o zgradama (statični podaci) mogli bi zahtijevati provedbu konkretnijih mjera kako bi se zajamčila usklađenost s preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada (na primjer kako bi se zajamčilo da ovlaštene strane imaju pristup podacima o svojim zgradama pohranjenima u nacionalnim bazama podataka o energetskim svojstvima).

Nije navedeno u članku 16.: podaci koje generiraju povezani proizvodi i brojila potrošnje energije

Uključuje sve podatke koje generiraju sustavi zgrade koji su povezani proizvodi, na primjer proizvodnja energije iz obnovljivih izvora na lokaciji, postavljena vrijednost temperature grijanja i parametri unutarnjeg okoliša iz senzora. Odražavaju dinamično stanje zgrade i stoga se mijenjaju tijekom vremena. Navedeno u Aktu o podacima.

Uključuje podatke prikupljene iz reguliranih brojila (uključujući pametna brojila) kojima se mjeri potrošnja električne energije i plina u svrhe obračuna opskrbe energijom. Navedeno u direktivama o električnoj energiji i plinu (7).

3.2.   Akt o podacima u odnosu na članak 16.

Akt o podacima ključan je zakonodavni akt kad je riječ o pristupu podacima i njihovoj upotrebi u EU-u. Radi se o međusektorskom aktu čije se odredbe primjenjuju i na podatke o sustavima zgrade. Stoga je korisno istaknuti kako se Akt o podacima i odredbe preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada nadopunjuju.

Aktom o podacima utvrđuju se jedinstvena pravila o (8):

—

stavljanju podataka proizvoda i podataka o povezanim uslugama na raspolaganje korisniku povezanog proizvoda ili povezane usluge,

—

stavljanju podataka na raspolaganje od strane imatelja podataka trećim stranama na njihov zahtjev,

—

stavljanju podataka na raspolaganje od strane imatelja podataka primateljima podataka, ako su obvezni u skladu s pravom EU-a.

Konkretno, Aktom o podacima (poglavlja od II. do IV.) predviđa se sveobuhvatan okvir kojim se jamči da su podaci prikupljeni ili generirani uz pomoć „povezanog proizvoda” (kako su definirani u Aktu o podacima) dostupni korisnicima tih povezanih proizvoda i ovlaštenim trećim stranama, pri čemu se pojašnjavaju i obveze koje se primjenjuju pri stavljanju podataka na raspolaganje.

To je u potpunosti relevantno za članak 16. jer se mnogi sustavi zgrada sastoje od takvog povezanog proizvoda ili kombinacije takvih povezanih proizvoda.

U članku 2. stavku 5. Akta o podacima navodi se definicija „povezanog proizvoda” koja uključuje povezane proizvode koji se upotrebljavaju u zgradama:

„ povezani proizvod” znači predmet koji pribavlja, generira ili prikuplja podatke koji se odnose na njegovu uporabu ili okruženje, koji može prenositi podatke proizvoda putem elektroničke komunikacijske usluge, fizičke veze ili pristupa na uređaju i čija glavna funkcija nisu pohrana, obrada ili prijenos podataka u ime bilo koje strane koja nije korisnik.

U osnovi, svaki sustav koji radi u zgradi (uključujući tehničke sustave zgrade, ali ne ograničavajući se na njih), pod uvjetom da može generirati podatke te da ih može prenositi, može se smatrati povezanim proizvodom ili kombinacijom povezanih proizvoda (npr. pametni sustav ventilacije ili grijanja).

Svi zahtjevi koji se primjenjuju na povezane proizvode u skladu s Aktom o podacima primjenjivali bi se i na takav sustav (tehnički sustavi zgrade, sustavi relevantni za izračun pripremljenosti za pametne tehnologije i drugi, npr. dizala).

Na isti bi se način primjenjivala ista ograničenja kao i u skladu s Aktom o podacima, odnosno obveze stavljanja na raspolaganje ne bi se odnosile na visokoobrađene, obogaćene podatke (npr. iz analitičkog softvera).

Vremenski okvir za primjenu Akta o podacima u skladu je s vremenskim okvirom za prenošenje i provedbu preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada jer je Akt o podacima na snazi i većina njegovih odredaba primjenjivat će se od 12. rujna 2025. (uključujući one koje su relevantne za preinačenu Direktivu o energetskim svojstvima zgrada i njezin članak 16.).

3.3.   Drugi relevantni zakonodavni akti

Drugi relevantni zakonodavni akti, u okviru područja primjene članka 16., uključuju:

—

Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) (9), u pogledu zaštite podataka,

—

Akt o upravljanju podacima (10), kojim se utvrđuju uvjeti za ponovnu uporabu određenih kategorija podataka u posjedu tijela javnog sektora unutar EU-a. Ovaj je akt u određenoj mjeri relevantan u području primjene preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada i članka 16., ali i u odnosu na članak 22. za pristup podacima o fondu zgrada u posjedu javnih tijela,

—

Direktivu o električnoj energiji (11), koja uključuje posebne odredbe o pametnom mjerenju i njihovim funkcionalnostima, posebno za stavljanje na raspolaganje podataka o mjerenju i potrošnji za krajnje kupce (članak 20.), o upravljanju podacima (članak 23.) i o interoperabilnosti (članak 24.),

—

Direktivu o plinu (12), koja uključuje posebne odredbe o upravljanju podacima (članak 22.),

—

Direktivu o energiji iz obnovljivih izvora (13), koja uključuje posebne odredbe o pristupu osnovnim informacijama o sustavu upravljanja baterijom u stvarnom vremenu za baterije za kućnu uporabu i industrijske baterije (članak 20.a),

—

Uredbu o infrastrukturi za alternativna goriva (14), koja uključuje posebne odredbe o podacima koji se odnose na javno dostupna mjesta za punjenje i mjesta za opskrbu alternativnim gorivima (članak 20.).

4.   SMJERNICE ZA PROVEDBU PRAVNE ODREDBE

4.1.   Pristup podacima o sustavima zgrade

U članku 16. stavku 1. utvrđuje se zahtjev da države članice zajamče da vlasnici, najmoprimci i upravitelji imaju pristup podacima o sustavima svoje zgrade te da mogu odobriti pristup tim podacima trećoj strani:

Države članice osiguravaju da vlasnici, najmoprimci i upravitelji zgrada mogu izravno pristupiti podacima o sustavima svoje zgrade. (…) Za potrebe ove Direktive podaci o sustavima zgrade obuhvaćaju barem sve lako dostupne podatke povezane s energetskim svojstvima elemenata zgrade, energetskim svojstvima usluga zgrade, očekivanim životnim vijekom sustava grijanja, ako je dostupan, sustavima automatizacije i upravljanja zgradom, brojilima, mjernim i kontrolnim uređajima te mjestima za punjenje za e-mobilnost, a povezani su s digitalnim dnevnikom zgrade, ako je dostupan.

4.1.1.   Obrazloženje

Glavni je cilj članka 16. stavka 1. zajamčiti da stranke s legitimnim interesom za pristup podacima o sustavima zgrade mogu pristupiti tim podacima. U skladu s člankom 16., legitimne su stranke vlasnik, najmoprimac i upravitelj zgrade, koji također mogu odobriti pristup trećim stranama.

Razlozi su zbog kojih se te stranke smatraju legitimnima sljedeći:

—

kad je riječ o vlasnicima, podaci o sustavima zgrade koristan su resurs za donošenje odluka o ulaganju (npr. za obnovu) i, ako su i sami korisnici zgrade, za optimizaciju rada i upravljanja,

—

ako postoje najmoprimci, imaju pravo na pristup informacijama o sustavima zgrade u zgradi ili samostalnoj uporabnoj cjelini zgrade koju unajmljuju jer upotrebljavaju zgrade i zaduženi su za svakodnevno upravljanje njihovim radom,

—

ako je upravljanje zgradom delegirano trećoj strani („upravitelj”), na primjer upravitelju objekta, on mora imati pristup podacima o zgradama kako bi mogao odrediti i provoditi svoju strategiju upravljanja.

4.1.2.   Pojašnjenja pojmova

Većina izraza upotrijebljenih u članku 16. stavku 1. definirana je u članku 2., konkretno: „energetska svojstva” (članak 2. stavak 8.); „ovojnica zgrade” (članak 2. stavak 15.); „element zgrade” (članak 2. stavak 17.); „usluga zgrade” (koja se tumači kao „usluga povezana s energetskim svojstvima zgrada”, članak 2. stavak 56.); „sustav grijanja” (članak 2. stavak 43.); „sustav automatizacije i upravljanje zgradom” (članak 2. stavak 7.); mjesto za punjenje (članak 2. stavak 33.) i „digitalni dnevnik zgrade” (članak 2. stavak 41.).

Neki drugi pojmovi definirani su u regulatornim aktima iz odjeljka 6.3: „podaci” (članak 2. stavak 1. Akta o podacima); „treća strana” (članak 2. stavak 10. Opće uredbe o zaštiti podataka); „privola” (članak 2. stavak 11. Opće uredbe o zaštiti podataka).

Osim toga, korisno je pojasniti da u području primjene članka 16.:

—

„upravitelj” znači svaka osoba ili organizacija kojoj je delegirano upravljanje zgradom (npr. upravitelj objekta).

4.1.3.   Razumijevanje „podataka o sustavima zgrade” u skladu s člankom 16.

Iako preinačena Direktiva o energetskim svojstvima zgrada sadržava definiciju „tehničkih sustava zgrade” (članak 2. stavak 6.), ne postoji definicija „sustava zgrade” na koju bi se moglo upućivati kako bi se potkrijepilo razumijevanje članka 16. stavka 1. (15)

Međutim, iz popisa u stavku 2. proizlazi da je razumijevanje „sustava zgrade” šire od isključivo tehničkih sustava zgrade. Konkretno:

—

uključuje upućivanje na „elemente zgrade”, u kojem se pojašnjava da i elementi ovojnice zgrade pripadaju području primjene članka 16. stavka 1.,

—

uključuje upućivanja na sustave i uređaje koji nisu dio tehničkih sustava zgrade kako su definirani u preinačenoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada: „mjerila” i „mjerni i kontrolni uređaji”. U slučaju postojanja „sustava automatizacije i upravljanje zgradom”, mjerni i kontrolni uređaji dio su tog sustava.

Jedno je dodatno opažanje da „podaci o sustavima zgrade” obuhvaćaju:

(a)

statične informacije o elementima zgrade i tehničkim sustavima zgrade (na primjer energetska svojstva elemenata zgrade);

(b)

podatke prikupljene iz sustava i uređaja kad je zgrada u upotrebi (na primjer mjerni podaci, podaci s mjesta za punjenje).

Kako je prethodno navedeno, važno je napraviti tu razliku, jer se, ako je predmetni sustav zgrade povezani proizvod ili kombinacija povezanih proizvoda, primjenjuje Akt o podacima.

Naposljetku, razumno je pretpostaviti da članak 16. obuhvaća podatke relevantne za predmet preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada (poboljšanje energetskih svojstava zgrada i smanjenje emisija stakleničkih plinova iz zgrada) te, konkretnije, podatke koji proizlaze iz provedbe preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada i povezanih instrumenata (energetski certifikati, pregledi tehničkih sustava zgrade, pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije, putovnica za obnovu zgrada).

Na temelju prethodnih opažanja, „podaci o sustavima zgrade” u skladu s člankom 16. trebali bi obuhvaćati barem statične informacije o zgradi i njezinim sustavima, uključujući:

—

energetski certifikat,

—

izvješća o pregledu tehničkih sustava zgrade,

—

certifikat pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije,

—

putovnicu za obnovu zgrada,

—

energetska svojstva elemenata zgrade,

—

potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa (ako je dostupan),

—

digitalni dnevnik zgrade, ako je dostupan.

Jedna je važna primjedba da se tekst odnosi na „lako dostupne” podatke. Na temelju definicije „lako dostupnih podataka” iz Akta o podacima (članak 2. stavak 17.) to znači da bi se podaci trebali moći pribaviti bez nerazmjerno zahtjevnih aktivnosti koje nadilaze jednostavne radnje. Postoje slučajevi u kojima se podaci ne bi smatrali lako dostupnima. Na primjer, za očekivani preostali životni vijek sustava grijanja, ako energetski certifikat ne sadržava takvu stavku (jer nije obvezna u skladu s Prilogom V.) ili ako ne postoji energetski certifikat.

4.1.4.   Izravan pristup

Člankom 16. stavkom 1. propisano je da države članice moraju zajamčiti da vlasnici, najmoprimci i upravitelji zgrada mogu izravno pristupiti podacima o sustavima svoje zgrade.

To znači da se vlasniku, najmoprimcu ili upravitelju pružaju informacije koje im omogućuju pristup podacima, bez potrebe za prethodnim slanjem zahtjeva vlasniku podataka (npr. osiguravanjem računa za pristup podacima o njihovoj zgradi u bazi podataka u kojoj su pohranjeni, na primjer u bazi podataka o energetskim svojstvima u skladu s člankom 22.).

Za upravitelje se može zatražiti suglasnost vlasnika.

4.1.5.   Prenošenje i provedba

Pri prenošenju i provedbi članka 16. stavka 1. države članice potiču se da razlikuju dvije vrste podataka o zgradama iz prethodnog pododjeljka:

statične informacije o zgradi i njezinu sustavu,

dinamične informacije iz zgrade i njezinih sustava koje se temelje na podacima dobivenima ili prikupljenima iz sustava i brojila kad je zgrada u upotrebi.

Statične informacije

Države članice dužne su poduzeti potrebne mjere kojima će se vlasniku, najmoprimcu ili upravitelju zgrade omogućiti pristup statičnim informacijama koje su relevantne na temelju preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Te informacije uključuju izvješća i certifikate izdane u skladu s preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada, posebno energetski certifikat, te, ako je moguće, druge relevantne informacije o energetskim svojstvima zgrade (na primjer ulazni i izlazni podaci korišteni u izračunima energetskih svojstava za predmetnu zgradu). To se, na primjer, može ostvariti digitalnim sučeljem s bazom podataka o energetskim svojstvima u skladu s člankom 22.

Dinamične informacije

Ako je predmetni sustav zgrade povezani proizvod ili kombinacija povezanih proizvoda, primjenjuje se Akt o podacima. U skladu s njegovim člankom 3. stavkom 2. prodavatelj, najmodavac ili davatelj leasinga povezanog proizvoda mora jasno navesti kako korisnik [vlasnik povezanog proizvoda] može pristupiti podacima koje generira povezani proizvod.

Prije sklapanja ugovora o kupoprodaji, najmu ili leasingu povezanog proizvoda, prodavatelj, najmodavac ili davatelj leasinga, koji mogu biti proizvođač, pruža korisniku barem informacije o sljedećem, na jasan i razumljiv način:

(a)

vrsti, formatu i procijenjenoj količini podataka proizvoda koje povezani proizvod može generirati;

(b)

može li povezani proizvod generirati podatke kontinuirano i u stvarnom vremenu;

(c)

može li povezani proizvod pohranjivati podatke na uređaju ili na udaljenom poslužitelju, uključujući, ako je to primjenjivo, predviđeno trajanje zadržavanja;

(d)

načinu na koji korisnik može pristupiti podacima, dohvatiti podatke ili ih, ako je to relevantno, obrisati, uključujući tehnička sredstva s pomoću kojih se to može učiniti kao i njihove uvjete za uporabu i kvalitetu usluge.

4.2.   Prava pristupa za treće strane

U članku 16. stavku 1. utvrđuje se zahtjev da države članice zajamče da vlasnici, najmoprimci i upravitelji mogu odobriti pristup tim podacima trećoj strani.

(…) Uz njihovu se privolu [vlasnika, najmoprimaca i upravitelja zgrada] pristup može odobriti ili podaci staviti na raspolaganje trećoj strani, podložno postojećim primjenjivim pravilima i sporazumima. (…)

Kao i za odredbe o kojima se raspravljalo u prethodnim odjeljcima, bilo bi korisno da države članice razlikuju dvije vrste utvrđenih podataka o zgradama:

(a)

statične informacije o zgradi i njezinu sustavu;

(b)

dinamične informacije iz zgrade i njezinih sustava koje se temelje na podacima dobivenima ili prikupljenima iz sustava i brojila kada je zgrada u upotrebi.

Kad je riječ o točki (a), prenošenjem članka 16. u nacionalno pravo mora se zajamčiti da vlasnici, najmoprimci i upravitelji zgrada mogu dodijeliti prava pristupa trećoj strani po vlastitom izboru. Postupak se, na primjer, može temeljiti samo na zahtjevu koji vlasnik, najmoprimac ili upravitelj šalje imatelju podataka (npr. tijelu odgovornom za nacionalnu bazu podataka o energetskim svojstvima, ako se primjenjuje) u kojem se navodi treća strana od interesa.

Kad je riječ o točki (b), člankom 5. stavkom 1. Akta o podacima uvode se prava korisnika povezanih proizvoda na dijeljenje podataka s trećim stranama (16):

Imatelj podataka na zahtjev korisnika ili strane koja djeluje u ime korisnika trećoj strani bez nepotrebne odgode stavlja na raspolaganje lako dostupne podatke, kao i relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka, jednake kvalitete koja je dostupna imatelju podataka, na jednostavan i siguran način, besplatno za korisnika, u sveobuhvatnom, strukturiranom, uobičajenom i strojno čitljivom formatu te, ako je to relevantno i tehnički izvedivo, kontinuirano i u stvarnom vremenu. (…)

4.3.   Usklađenost s primjenjivim pravom EU-a

Člankom 16. stavcima 2. i 4. od država članica zahtijeva se da zajamče usklađenost s primjenjivim pravom EU-a pri utvrđivanju pravila za pristup podacima, upravljanje njima, njihovu razmjenu i pohranu:

2.

 Prilikom utvrđivanja pravila za upravljanje i razmjenu podataka, uzimajući u obzir međunarodne standarde i format upravljanja za razmjenu podataka, države članice ili, ako je određena država članica tako odredila, imenovana nadležna tijela, postupaju u skladu s primjenjivim pravo Unije. (…)

4.

 Pravila o pristupu podacima i pohrani podataka za potrebe ove Direktive moraju biti u skladu s relevantnim pravom Unije. Obrada osobnih podataka u okviru ove Direktive provoditi se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (30).

Te su odredbe uključene kako bi se podsjetilo na potrebu za usklađivanjem s primjenjivim pravom EU-a o podacima pri prenošenju i provedbi članka 16., pri čemu je jedno od važnih područja zaštita podataka u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka.

Kako bi se zajamčila primjerenost nacionalnih pravila, tijela odgovorna za prenošenje i provedbu preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada trebala bi se povezati i surađivati s nadležnim nacionalnim tijelima (npr. nacionalna tijela za zaštitu podataka i nadležna tijela u skladu s Aktom o podacima) pri prenošenju i provedbi članka 16.

Posebno je važno zajamčiti zaštitu osobnih podataka jer se člankom 16. vlasniku, najmoprimcu i upravitelju dodjeljuju prava pristupa podacima o zgradama. Ako su ti podaci osobni, potrebno je zajamčiti usklađenost s Općom uredbom o zaštiti podataka.

4.4.   Nediskriminirajući i pravedan pristup podacima

Člankom 16. stavcima 2. i 3. od država članica zahtijeva se da zajamče nediskriminirajući i pravedan pristup podacima:

2.

 (…) Pravila o pristupu i eventualne naknade ne smiju biti prepreka niti diskriminirati treće strane u pristupu podacima o sustavima zgrade.

3.

 Vlasniku, najmoprimcu i upravitelju zgrade ne smije se dodatno naplaćivati pristup podacima ni zahtjev da se ti podaci stave na raspolaganje trećoj strani, podložno postojećim primjenjivim pravilima i sporazumima. Države članice odgovorne su za utvrđivanje relevantnih naknada za odobravanje pristupa podacima za druge stranke koje ispunjavaju uvjete, kao što su financijske institucije, agregatori, dobavljači energije, pružatelji energetskih usluga i nacionalni zavodi za statistiku ili druga nacionalna tijela nadležna za razvoj, izradu i objavljivanje europskih statistika. Države članice ili, prema potrebi, imenovana nadležna tijela, osiguravaju da eventualne naknade koje odrede regulirani subjekti koji pružaju podatkovne usluge budu razumne i opravdane. Države članice potiču razmjenu relevantnih podataka o sustavima zgrada.

4.4.1.   Besplatan pristup za vlasnike, najmoprimce i upravitelje zgrada

Države članice moraju zajamčiti da se vlasniku, najmoprimcu ili upravitelju zgrade ne naplaćuju dodatni troškovi za pristup njihovim podacima. To znači da je za te stranke izravan pristup njihovim podacima besplatan.

Kad je riječ o statičnim informacijama o zgradama, može se pretpostaviti da su ti podaci pohranjeni u bazi podataka – konkretno, dio predmetnih podataka, i to u bazama podataka kojima upravljaju ili koje nadziru nacionalna tijela (baza podataka o energetskim svojstvima zgrada koju je potrebno uspostaviti u skladu s člankom 22.).

Nadležna tijela trebala bi zajamčiti da vlasnik, najmoprimac i upravitelj zgrade mogu preuzeti podatke koji se odnose na zgradu koju posjeduju, koju su unajmili ili njome upravljaju bez plaćanja dodatnih troškova. Ako su podaci pohranjeni u bazama podataka kojima upravljaju neovisna privatna poduzeća (npr. poduzeća zadužena za procjenu energetskih certifikata), nacionalnim pravom trebalo bi propisati da se vlasniku, najmoprimcu i upravitelju na isti način omogući besplatan pristup podacima koji se odnose na zgradu koju posjeduju, unajmljuju ili kojom upravljaju.

Kad je riječ o dinamičnim informacijama iz zgrada, primjenjuje se članak 3. Akta o podacima u pogledu odredaba o slobodnom pristupu podacima o zgradama za vlasnike, najmoprimce i upravitelje; njime je propisano sljedeće: od 12. rujna 2026. povezani proizvodi „osmišljavaju se i proizvode, a povezane usluge osmišljavaju se i pružaju tako da su podaci proizvoda i podaci o povezanim uslugama, uključujući relevantne metapodatke potrebne za tumačenje i uporabu tih podataka, dostupni korisniku automatski, na jednostavan i siguran način, besplatno, u sveobuhvatnom, strukturiranom, uobičajenom i strojno čitljivom formatu, te da su mu, ako je to relevantno i tehnički izvedivo, izravno dostupni.” (članak 3. stavak 1. Akta o podacima).

4.4.2.   Pristup ovlaštenih trećih strana

Države članice moraju zajamčiti da pravila utvrđena za pristup trećih strana podacima i povezane naknade ne predstavljaju prepreku niti dovode do diskriminacije.

I u tom pogledu Akt o podacima predstavlja korisnu referentnu osnovu, posebno njegovi članci 5., 8. i 9. U članku 5. utvrđuje se obveza imatelja podataka da omogući pristup podacima trećoj strani koju odabere prihvatljivi korisnik, dok se u člancima 8. i 9. utvrđuju uvjeti pod kojima imatelji podataka stavljaju podatke na raspolaganje primateljima podataka i naknada za stavljanje podataka na raspolaganje u odnosima među poduzećima.

Kad je riječ o statičnim informacijama o zgradama (1), može se pretpostaviti da su troškovi koje snosi imatelj podataka, ako postoje, minimalni s obzirom na to da su podaci obično ograničeni, da uglavnom nema potrebe za preoblikovanjem i da se podacima može pristupiti jednostavnim sredstvima (prijava/lozinka, identifikacija predmetne zgrade).

Osim toga, člankom 16. Direktive o energetskim svojstvima zgrada propisano je: „vlasniku, najmoprimcu ili upravitelju zgrade ne smije se dodatno naplaćivati (…) zahtjev da se ti podaci stave na raspolaganje trećoj strani, podložno postojećim primjenjivim pravilima i sporazumima”. Stoga se nadležna tijela potiču da za vrste podataka o kojima se raspravlja omoguće besplatan pristup ovlaštenim trećim stranama (17).

Kad je riječ o dinamičnim informacijama iz zgrada (2), nadležna tijela mogu se osloniti na okvir predviđen Aktom o podacima, posebno na njegove članke 5., 8. i 9. Kako je prethodno navedeno, tijela odgovorna za prenošenje i provedbu preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada trebala bi se povezati i surađivati s nadležnim nacionalnim tijelima (posebno nadležnim tijelima u skladu s Aktom o podacima) pri prenošenju i provedbi tih odredaba članka 16.

4.4.3.   Pristup drugih stranaka koje ispunjavaju uvjete

U skladu s člankom 16. države članice odgovorne su za određivanje naknada za odobravanje pristupa podacima drugim stranama koje ispunjavaju uvjete (npr. financijske institucije ili zavodi za statistiku). Države članice mogu odlučiti da te naknade budu nula.

Stranke koje ispunjavaju uvjete nisu dodatno definirane u tekstu; to se može tumačiti kao tijela (javna tijela, privatna poduzeća, druge organizacije) koja mogu imati legitiman interes za pristup podacima o zgradama.

Primjeri navedeni u članku 16. stavku 2. u skladu su s tim konceptom legitimnog interesa:

—

financijske institucije: pristup podacima o zgradama u njihovu ulagačkom i kreditnom portfelju (u skladu s člankom 22.),

—

agregatori: pristup podacima koji su potrebni kako bi se omogućile usluge agregiranja,

—

dobavljači energije i pružatelji energetskih usluga: pristup podacima koji su potrebni za pružanje energetskih usluga,

—

nacionalni zavodi za statistiku ili druga nacionalna tijela nadležna za razvoj, izradu i objavljivanje europskih statistika.

Osim toga, situacija je specifičnija za nacionalne zavode za statistiku. Oni imaju posebna prava upotrebe i obrade kako bi, u mjeri u kojoj je to moguće, iskoristili povezanost izvora, u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka, kako je utvrđeno na razini EU-a u članku 17.a Uredbe (EZ) br. 223/2009 o europskoj statistici (18). To ne utječe na dodatne namjenske nacionalne zakone koji su na snazi u većini država članica.

Ako je imatelj podataka tijelo javnog sektora, tijela se potiče da procijene (u suradnji s nadležnim nacionalnim tijelima u skladu s Aktom o upravljanju podacima) bi li pristup podacima o zgradama u skladu s člankom 16. mogao biti obuhvaćen odredbama o ponovnoj upotrebi određenih kategorija zaštićenih podataka u posjedu tijela javnog sektora (poglavlje II. Akta o upravljanju podacima).

U svakom slučaju, pri utvrđivanju pravila za pristup trećih strana podacima nadležna tijela moraju zajamčiti usklađenost s Općom uredbom o zaštiti podataka, kako bi se osobni podaci primjereno zaštitili, na primjer, primjenom tehnika kao što su pseudonimizacija i agregiranje.

4.4.4.   Poticanje razmjene podataka o sustavima zgrade

U skladu s člankom 16. države članice dužne su poticati razmjenu relevantnih podataka o sustavima zgrade.

U tu se svrhu države članice potiču na provedbu mjera kojima se promiče i podupire dostupnost podataka o sustavima zgrade, na primjer:

—

ispunjavanjem obveze iz članka 22. stavka 2. da države članice moraju zajamčiti jednostavan i besplatan pristup cijelom energetskom certifikatu za zgradu pohranjenom u nacionalnim bazama podataka o energetskim svojstvima zgrada,

—

na promicanje i uspostavu nacionalnih politika za poticanje šire razmjene podataka (tj. „podatkovni altruizam”, u skladu s člankom 2. stavkom 16. Uredbe o upravljanju podacima) u sektoru zgrada (19).

4.5.   Strategija savjetovanja za provedbene akte na temelju članka 16. stavka 5.

Člankom 16. stavkom 5. od Komisije se zahtijeva da do 31. prosinca 2025. donese provedbene akte s pojedinostima o zahtjevima u pogledu interoperabilnosti te o nediskriminirajućim i transparentnim postupcima za pristup podacima. U skladu s člankom 16. stavkom 5. za izradu provedbenih akata primjenjivat će se sljedeća strategija savjetovanja:

4.5.1.   Ciljevi savjetovanja

Cilj je savjetovanja prikupiti informacije od stručnjaka u tom području u odnosu na zahtjeve u pogledu interoperabilnosti te nediskriminirajuće i transparentne postupke za pristup podacima u skladu s člankom 16.

4.5.2.   Ciljani dionici

Ciljani dionici članovi su radne skupine za podatke za energetski sektor u okviru stručne skupine za pametnu energiju (20) koju je osnovala Komisija. Misija je stručne skupine za pametnu energiju ubrzati digitalizaciju energetskog sustava i doprinijeti pametnoj energetskoj tranziciji.

Stručna skupina ima sljedeće zadaće:

—

pružanje pomoći Komisiji u provedbi postojećeg zakonodavstva, programa i politika EU-a,

—

pružanje pomoći Komisiji u pripremi delegiranih akata,

—

pružanje pomoći Komisiji u pripremi zakonodavnih prijedloga i inicijativa u okviru politika,

—

koordinacija s državama članicama, razmjena stajališta,

—

promicanje razmjene iskustava i uspješne prakse u području pametne energetske tranzicije i digitalizacije energetskog sustava; pružanje pomoći i sastavljanje preporuka na zahtjev Komisije u tim područjima,

—

pružanje stručnog znanja Komisiji pri pripremi provedbenih mjera, tj. prije nego što Komisija podnese te nacrte mjera komitološkom odboru.

Skupina se sastoji od nadležnih tijela država članica, drugih javnih tijela i organizacija aktivnih u područjima povezanima s energetikom ili digitalizacijom koji su odabrani javnim pozivom na podnošenje prijava.

4.5.3.   Aktivnosti savjetovanja

Aktivnosti savjetovanja uključuju predstavljanje nacrta provedbenih akata i raspravu o njima na sastanku radne skupine za podatke za energetski sektor te mogućnosti da članovi skupine daju povratne informacije i između sastanaka.

(1)   Direktiva (EU) 2024/1275.

(2)   https://digital-strategy.ec.europa.eu/hr/policies/strategy-data.

(3)  Akt o podacima – Uredba (EU) 2023/2854 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o usklađenim pravilima za pravedan pristup podacima i njihovu uporabu i o izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive (EU) 2020/1828.

(4)   https://digital-strategy.ec.europa.eu/hr/policies/data-act.

(5)  Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (preinaka) Direktiva – 2019/944 – HR – EUR-Lex.

(6)  Direktiva (EU) 2024/1788 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plina iz obnovljivih izvora, prirodnog plina i vodika, izmjeni Direktive (EU) 2023/1791 i stavljanju izvan snage Direktive 2009/73/EZ (preinaka) Direktiva – EU – 2024/1788 – HR – EUR-Lex.

(7)  Kad je riječ o električnoj energiji, člankom 23. Direktive o električnoj energiji uređuju se zahtjevi za upravljanje podacima, dok se člankom 24. utvrđuju pravila za interoperabilni pristup podacima donošenjem provedbenih akata. Donesena je Provedbena uredba (EU) 2023/1162 „o zahtjevima u pogledu interoperabilnosti i nediskriminirajućim i transparentnim postupcima za pristup podacima o mjerenju i potrošnji”. Kad je riječ o plinu, člankom 22. uređuje se upravljanje podacima iz plinskih brojila, uključujući pametna brojila.

(8)  Područje primjene pravila utvrđenih Aktom o podacima šire je, ali dvije točke koje su ovdje istaknute najrelevantnije su u području primjene preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

(9)  UREDBA (EU) 2016/679 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka).

(10)  UREDBA (EU) 2022/868 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 30. svibnja 2022. o europskom upravljanju podacima i izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724 (Akt o upravljanju podacima).

(11)  Direktiva (EU) 2024/1711 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o izmjeni direktiva (EU) 2018/2001 i (EU) 2019/944 u pogledu poboljšanja modela tržišta električne energije u Uniji.

(12)  Direktiva (EU) 2024/1788 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište plina iz obnovljivih izvora, prirodnog plina i vodika, izmjeni Direktive (EU) 2023/1791 i stavljanju izvan snage Direktive 2009/73/EZ.

(13)  DIREKTIVA (EU) 2023/2413 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 18. listopada 2023. o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001, Uredbe (EU) 2018/1999 i Direktive 98/70/EZ u pogledu promicanja energije iz obnovljivih izvora te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća (EU) 2015/652.

(14)  UREDBA (EU) 2023/1804 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. rujna 2023. o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2014/94/EU.

(15)  Definicija „sustava” postoji u Delegiranom aktu o pokazatelju pripremljenosti za pametne tehnologije (Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/2155), ali ta je definicija relevantna samo za ocjenu pripremljenosti za pametne tehnologije.

(16)  Uvjeti za razmjenu podataka dodatno su razrađeni u člancima 8. i 9. istog akta.

(17)  To se može učiniti, na primjer, tako da se vlasnicima, najmoprimcima i upraviteljima omogući pristup podacima koji se odnose na njihovu zgradu.

(18)  Uredba (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1101/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi povjerljivih statističkih podataka Statističkom uredu Europskih zajednica, Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97 o statistici Zajednice i Odluke Vijeća 89/382/EEZ, Euratom o osnivanju Odbora za statistički program Europskih zajednica (Tekst značajan za EGP) ( SL L 87, 31.3.2009., str. 164.).

(19)  Pritom se koordinira s nadležnim tijelima na nacionalnoj razini u pogledu registracije organizacija za podatkovni altruizam na temelju Akta o upravljanju podacima.

(20)  Odluka Komisije od 18. rujna 2023. o osnivanju skupine stručnjaka za pametnu energiju, C(2023) 6121 final.

PRILOG 7.

Obavijesti Komisije sa smjernicama o novim ili znatno izmijenjenim odredbama preinačene Direktive (EU) 2024/1275 o energetskim svojstvima zgrada

Zgrade s nultim emisijama (članci 7. i 11.)

SADRŽAJ

1.

 Zgrade s nultim emisijama (ZEB): definicija i povezane odredbe 184

2.

 Članak 11. stavak 1. – nulte emisije iz fosilnih goriva na lokaciji 184

3.

 Članak 11. stavak 7. – izvori opskrbe energijom 185

3.1.

 Energija iz obnovljivih izvora 185

3.1.1.

 Energija iz obnovljivih izvora proizvedena na lokaciji i u blizini 185

3.1.2.

 Energija iz obnovljivih izvora iz zajednice obnovljive energije 186

3.2.

 Učinkoviti sustav centraliziranog grijanja i hlađenja 186

3.3.

 Energija iz izvora bez emisija ugljika 187

3.4.

 Ukupna potrebna primarna energija na godišnjoj razini i izuzeća 188

4.

 Članak 11. stavci 2. i 3. – maksimalni prag potražnje za energijom 195

5.

 Članak 11. stavak 4. – maksimalni prag potražnje za energijom za zgrade s nultim emisijama nakon obnove 196

6.

 Članak 11. stavak 5. – maksimalni prag operativnih emisija stakleničkih plinova 197

7.

 Članak 11. stavak 1. točka 2. – reagiranje na vanjske signale i prilagođavanje 200

8.

 Vremenski okvir i izvješćivanje 200

1.   ZGRADE S NULTIM EMISIJAMA (ZEB): DEFINICIJA I POVEZANE ODREDBE

Zgrade su glavni izvor izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova i jedan od sektora koji je najteže dekarbonizirati. Kako bi se ostvarili dugoročniji ciljevi Unije u pogledu klimatske neutralnosti, potrebno je znatno smanjiti operativnu potrošnju energije u zgradama, uz istodobno uzimanje u obzir emisija stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa zgrada. Iako je poboljšanje energetske i klimatske učinkovitosti postojećeg fonda zgrada ključno za taj proces, važno je i da nove zgrade koje se grade od samog početka imaju vrlo nisku potrošnju energije i niske operativne emisije, čime se izbjegava potreba za daljnjim intervencijama.

Stoga se preinačenom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada („preinačena Direktiva o energetskim svojstvima zgrada”) (1) uvodi zahtjev da sve nove zgrade moraju biti zgrade s nultim emisijama. U članku 2. stavku 2. Direktive zgrada s nultim emisijama definirana je kao zgrada:

—

s vrlo visokim energetskim svojstvima, kako je utvrđeno u skladu s Prilogom I.,

—

koja ne zahtijeva energiju ili zahtijeva vrlo malu količinu energije,

—

koja ne proizvodi emisije ugljika iz fosilnih goriva na lokaciji,

—

koja ne proizvodi ili proizvodi vrlo malu količinu operativnih emisija stakleničkih plinova,

—

u skladu s člankom 11.

Člankom 11. Direktive utvrđuju se detaljni zahtjevi za nove i postojeće zgrade s nultim emisijama.

U članku 7. Direktive navodi se vremenski okvir za primjenu zahtjeva za zgrade s nultim emisijama na nove zgrade. Osim toga, njime se predviđa da se za nove zgrade mora riješiti i nekoliko pitanja, a to su: optimalna kvaliteta unutarnjeg okoliša, prilagodba klimatskim promjenama, zaštita od požara, rizici povezani s pojačanom seizmičkom aktivnošću, pristupačnost za osobe s invaliditetom i uklanjanje ugljika povezanog sa skladištenjem ugljika u zgradama ili na njima.

U Prilogu I. Direktivi ažurirana je metodologija izračuna energetskih svojstava zgrada.

2.   ČLANAK 11. STAVAK 1. – NULTE EMISIJE IZ FOSILNIH GORIVA NA LOKACIJI

U članku 11. stavku 1. navodi se da zgrada s nultim emisijama „ne smije uzrokovati nikakve emisije ugljika iz fosilnih goriva na lokaciji”.

To znači da nije dopušteno izgaranje fosilnih goriva za proizvodnju energije na lokaciji kako bi se zadovoljile potrebe zgrade u okviru područja primjene preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada (2). „Fosilna goriva” definirana su u članku 2. stavku 2. Uredbe (EU) 2018/1999 (3) kao „neobnovljivi izvori energije na osnovi ugljika kao što su kruta goriva, prirodni plin i nafta”. Ta je definicija u skladu s definicijom Eurostata (4): „neobnovljivi izvori energije kao što su ugljen, proizvodi od ugljena, prirodni plin, sintetski plin, sirova nafta, naftni derivati i neobnovljivi otpad”.

Primjeri:

—

Upotreba sustava grijanja na lokaciji na prirodni plin, naftu i naftne derivate ili na ugljen i proizvode od ugljena nije u skladu s člankom 11. stavkom 1.

—

Upotreba dizalica topline, sustava grijanja koji se temelje na solarnoj toplinskoj energiji i bioenergiji (5)  (6), u skladu je s člankom 11. stavkom 1.

3.   ČLANAK 11. STAVAK 7. – IZVORI OPSKRBE ENERGIJOM

Ukupna potrebna primarna energija u zgradi s nultim emisijama mora biti u potpunosti obuhvaćena jednom od sljedećih mogućnosti ili njihovom kombinacijom na godišnjoj osnovi:

(a)

energijom iz obnovljivih izvora proizvedenom na lokaciji ili u blizini, koja ispunjava kriterije utvrđene u članku 7. Direktive (EU) 2018/2001 (7);

(b)

energijom iz obnovljivih izvora koju pruža zajednica obnovljive energije u smislu članka 22. Direktive (EU) 2018/2001;

(c)

energijom iz učinkovitog sustava centraliziranog grijanja i hlađenja u skladu s člankom 26. stavkom 1. Direktive (EU) 2023/1791 (8); ili

(d)

energijom iz izvora bez emisija ugljika.

3.1.   Energija iz obnovljivih izvora

Pojam „energija iz obnovljivih izvora” definiran je u članku 2. stavku 14. Direktive, koji odražava definiciju iz Direktive (EU) 2018/2001, tj. „energija iz obnovljivih nefosilnih izvora, primjerice energija vjetra, solarna energija (toplinska i fotonaponska) te geotermalna energija, energija iz okoliša, energija plime i oseke, energija valova i druga energija oceana, hidroenergija, biomasa, plin dobiven od otpada, plin dobiven iz uređaja za obradu otpadnih voda i bioplin”.

Nadalje, za potrebe članka 11. stavka 7., opseg energije iz obnovljivih izvora mora se suziti na prihvatljive obnovljive izvore energije definirane u članku 7. Direktive (EU) 2018/2001. Konkretno, ne smiju se uzimati u obzir biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase koja ne ispunjavaju kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova utvrđene u članku 29. stavcima od 2. do 7. i članku 29. stavku 10. Direktive (EU) 2018/2001.

3.1.1.   Energija iz obnovljivih izvora proizvedena na lokaciji i u blizini

Energiju iz obnovljivih izvora proizvedenu na lokaciji trebalo bi razmatrati u odnosu na članak 2. stavak 54. u kojoj se pojam „na lokaciji” definira kao „u određenoj zgradi ili na određenoj zgradi ili na zemljištu na kojem se ta zgrada nalazi”.

U uvodnoj izjavi 22. Direktive navode se primjeri obnovljivih izvora energije na lokaciji kao što su solarna toplinska energija, geotermalna energija, solarna fotonaponska energija, dizalice topline, hidroelektrična energija i biomasa. U uvodnoj izjavi 22. također se navodi da „energija dobivena izgaranjem obnovljivih goriva smatra se energijom iz obnovljivih izvora proizvedenom na lokaciji ako se izgaranje obnovljivog goriva odvija na lokaciji”. Iz toga je jasno da je obuhvaćena upotreba sustava koji se napajaju bioenergijom na lokaciji. Treba imati na umu da će se bioenergija proizvedena izvan granica zgrade i dalje smatrati energijom iz izvora koji je daleko od zgrade pri izračunu energetskih svojstava i pri određivanju praga potražnje za energijom za zgrade s nultim emisijama, u skladu s Prilogom I. Direktivi i normama ISO navedenima u točki 1. Priloga I.

U članku 2. stavku 55. energija iz obnovljivih izvora proizvedena u blizini definira se kao „energija iz obnovljivih izvora proizvedena na lokalnoj ili okružnoj razini udaljenosti od određene zgrade koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)

može se distribuirati i koristiti samo na toj lokalnoj ili okružnoj razini udaljenosti putem namjenske distribucijske mreže;

(b)

omogućava izračun posebnog faktora primarne energije valjanog samo za energiju iz obnovljivih izvora proizvedenu na toj lokalnoj ili okružnoj razini udaljenosti; i

(c)

može se koristiti na lokaciji putem namjenske veze s izvorom za proizvodnju energije, pri čemu ta namjenska veza zahtijeva posebnu opremu za sigurnu opskrbu i mjerenje količine energije za vlastite potrebe u zgradi”.

Primjer je obnovljive energije proizvedene u blizini sustav grijanja na solarnu toplinsku energiju i/ili bioenergiju koji proizvodi energiju za skupinu zgrada smještenih u međusobnoj blizini, u kojem postoji izravna veza između zgrade i sustava i u kojem se može utvrditi i izračunati udio energije iz obnovljivih izvora i povezani faktor primarne energije. Tipičan je primjer takvog sustava bolnica ili sveučilišni kampus.

Definicije energije iz obnovljivih izvora proizvedene na lokaciji i u blizini isto su tako usklađene s normom EN ISO 52000-1. Važne su i za zgrade gotovo nulte energije i za zgrade s nultim emisijama.

Budući da se zgrada s nultim emisijama može opskrbljivati i energijom iz izvora bez emisija ugljika (vidjeti smjernice u nastavku o ovoj mogućnosti), definicija energije iz obnovljivih izvora „u blizini” mora se tumačiti u užem smislu, a samo se energija iz obnovljivih izvora koja je povezana sa zgradom „namjenskom vezom s izvorom za proizvodnju energije” smatra proizvedenom „u blizini”. Tako se energija iz obnovljivih izvora „u blizini” može precizno utvrditi i mjeriti te se može razlikovati od (druge) „energije iz izvora bez emisija ugljika”. To pojašnjenje može potaknuti lokalne vlasti da daju prednost osobito visokom potencijalu za energiju iz obnovljivih izvora na lokalnoj razini.

3.1.2.   Energija iz obnovljivih izvora iz zajednice obnovljive energije

Kako je definirana u članku 2. stavku 16. Direktive (EU) 2018/2001 i opisana u članku 22. te direktive, „zajednica obnovljive energije” znači pravni subjekt koji ispunjava tri uvjeta:

—

„koji je, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, utemeljen na otvorenom i dobrovoljnom sudjelovanju, neovisan i pod stvarnim nadzorom dioničara ili članova smještenih u blizini projekata energije iz obnovljivih izvora kojih je taj pravni subjekt vlasnik ili ih on razvija;

—

čiji su dioničari ili članovi fizičke osobe, MSP-i ili lokalna tijela, uključujući općine;

—

čija je prvotna svrha pružiti okolišnu, gospodarsku ili socijalnu korist zajednice za svoje dioničare ili članove ili za lokalna područja na kojima djeluje, a ne financijska dobit.”

3.2.   Učinkoviti sustav centraliziranog grijanja i hlađenja

Učinkoviti sustavi centraliziranog grijanja i hlađenja opisani su u članku 26. stavcima 1. i 2. Direktive (EU) 2023/1791. Člankom 26. stavkom 1. te direktive utvrđuju se uvjeti pod kojima se sustavi centraliziranog grijanja i hlađenja smatraju „učinkovitima”. To se temelji na postupnom povećanju udjela energije iz obnovljivih izvora, otpadne topline i visokoučinkovite kogeneracije (9) do 2050. kako slijedi:

—

„do 31. prosinca 2027., sustav koji koristi najmanje 50 % energije iz obnovljivih izvora, 50 % otpadne topline, 75 % topline dobivene kogeneracijom ili 50 % kombinacije takve energije i topline;

—

od 1. siječnja 2028., sustav koji koristi najmanje 50 % energije iz obnovljivih izvora, 50 % otpadne topline, 50 % energije iz obnovljivih izvora i otpadne topline, 80 % topline dobivene visokoučinkovitom kogeneracijom ili barem kombinaciju takve termalne energije koja ulazi u mrežu u kojoj je udio energije iz obnovljivih izvora najmanje 5 %, a ukupni udio energije iz obnovljivih izvora, otpadne topline ili topline dobivene visokoučinkovitom kogeneracijom najmanje 50 %;

—

od 1. siječnja 2035., sustav koji koristi najmanje 50 % energije iz obnovljivih izvora, 50 % otpadne topline ili 50 % energije iz obnovljivih izvora i otpadne topline, ili sustav u kojem je ukupan udio energije iz obnovljivih izvora, otpadne topline ili topline dobivene visokoučinkovitom kogeneracijom najmanje 80 % i, osim toga, ukupan udio energije iz obnovljivih izvora ili otpadne topline iznosi najmanje 35 %;

—

od 1. siječnja 2040., sustav koji koristi najmanje 75 % energije iz obnovljivih izvora, 75 % otpadne topline ili 75 % energije iz obnovljivih izvora i otpadne topline, ili sustav koji koristi najmanje 95 % energije iz obnovljivih izvora, otpadne topline i topline dobivene visokoučinkovitom kogeneracijom i, osim toga, ukupan udio energije iz obnovljivih izvora ili otpadne topline iznosi najmanje 35 %;

—

od 1. siječnja 2045., sustav koji koristi najmanje 75 % energije iz obnovljivih izvora, 75 % otpadne topline ili 75 % energije iz obnovljivih izvora i otpadne topline;

—

od 1. siječnja 2050., sustav koji koristi samo energiju iz obnovljivih izvora, samo otpadnu toplinu ili samo kombinaciju energije iz obnovljivih izvora i otpadne topline.”

Člankom 26. stavkom 2. uvode se alternativni kriteriji za učinkovite sustave centraliziranoga grijanja i hlađenja koji se temelje na postupnom smanjenju emisija stakleničkih plinova do 2050.:

—

do 31. prosinca 2025.: 200 g/kWh,

—

od 1. siječnja 2026.: 150 g/kWh,

—

od 1. siječnja 2035.: 100 g/kWh,

—

od 1. siječnja 2045.: 50 g/kWh,

—

od 1. siječnja 2050.: 0 g/kWh.

Više pojedinosti navedeno je u Preporuci Komisije (EU) 2024/2395 (10) o smjernicama za tumačenje članka 26. Direktive (EU) 2023/1791.

3.3.   Energija iz izvora bez emisija ugljika

U skladu s ciljevima koje dijele suzakonodavci, energija iz izvora energije bez emisija ugljika obuhvaća obnovljive izvore energije i nuklearnu energiju (11).

Neki su primjeri energije iz izvora bez emisija ugljika:

—

obnovljivi izvori energije ili nuklearna energija iz elektroenergetske mreže,

—

obnovljivi izvori energije i otpadna toplina iz sustava centraliziranog grijanja koji se ne smatra učinkovitim na temelju članka 26. Direktive (EU) 2023/1791.

Pri određivanju količine „energije iz izvora bez emisija ugljika” isporučene pojedinačnoj zgradi preporučuje se da se uzme u obzir udio izvora bez emisija ugljika u kombinaciji izvora električne energije u mreži i udio izvora bez emisija ugljika u kombinaciji izvora energije u sustavu centraliziranog grijanja.

3.4.   Ukupna potrebna primarna energija na godišnjoj razini i izuzeća

Izračun ukupne godišnje potrebne primarne energije u zgradi s nultim emisijama mora se provesti u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu I. Direktivi za utvrđivanje energetskih svojstava zgrade. Posebno, pristup mora:

—

biti utemeljen na procjenama i projekcijama energetskih potreba zgrade i opskrbe primarnom energijom koristeći mjesečne i satne vremenske intervale izračuna ili čak one kraće od jednog sata kako bi se uzeli u obzir razni uvjeti,

—

koristiti faktore primarne energije ili faktore ponderiranja, koji moraju biti usmjereni na budućnost, temeljiti se na relevantnim informacijama i uzimati u obzir očekivanu kombinaciju izvora energije na temelju nacionalnih energetskih i klimatskih planova (12).

Člankom 11. stavkom 7. predviđa se da ukupna godišnja potrebna primarna energija u novoj ili obnovljenoj zgradi s nultim emisijama mora biti u potpunosti obuhvaćena opcijama navedenima u točkama od (a) do (d) tog članka (dok je, kako je predviđeno u članku 11. stavku 1., jasno da upotreba fosilnih goriva na lokaciji nije dopuštena za pokrivanje potrebne energije u okviru područja primjene preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada).

Jedna je mogućnost da se ukupna potrebna primarna energija u zgradi s nultim emisijama tijekom godine u potpunosti i neprekidno pokriva jednom ili više opcija iz točaka od (a) do (d). Međutim, zgrada s nultim emisijama može se privremeno opskrbljivati i iz drugih izvora energije, uključujući energiju s udjelom ugljika, te tu energiju koja nije u skladu s propisima (13) može nadoknaditi na godišnjoj razini obnovljivom energijom proizvedenom na lokaciji koja se ili koristi na lokaciji za potrebe koje nisu povezane s energetskim svojstvima zgrada (14) ili se izvozi u opskrbnu mrežu.

Primjer za nadoknadu energije koja nije u skladu s propisima obnovljivom energijom proizvedenom na lokaciji koja se ili izvozi u opskrbnu mrežu ili koristi na lokaciji za potrebe koje nisu povezane s energetskim svojstvima zgrada prikazan je u slikama i tablicama u nastavku. Riječ je o zgradi koja upotrebljava 14 500 kWh/god. tijekom godine i u okviru područja primjene preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada, od čega je 6 500 kWh/god. električna energija, a 8 000 kWh/g toplinska energija. Potrošnja toplinske energije u potpunosti je pokrivena učinkovitim sustavom centraliziranog grijanja s faktorom primarne energije od 1,2. Zgrada ima fotonaponski sustav na lokaciji (npr. na krovu, na pročelju zgrade ili na balkonima) koji proizvodi 6 400 kWh/god., od čega se 2 000 kWh/god. isporučuje za upotrebe na lokaciji koje su povezane s energetskim svojstvima zgrada, 1 800 kWh/god. za upotrebe na lokaciji koje nisu povezane s energetskim svojstvima zgrada, a 2 600 kWh/god. izvozi se u elektroenergetsku mrežu. Dodatna potreba zgrade za električnom energijom pokriva se električnom energijom iz opskrbne mreže koja ima udio od 27 % iz obnovljivih izvora energije, 37 % iz nuklearne energije i 36 % iz fosilnih goriva, s prosječnim faktorom primarne energije od 2,3, tj. PEF = 1 za obnovljive izvore energije, PEF = 3 za nuklearnu energiju i PEF = 2,5 za električnu energiju iz fosilnih goriva (napomena: PEFel = 0,27 * 1 + 0,37 * 3 + 0,36 * 2,5 = 2,3).

Stoga, ako je izražena u ukupnoj primarnoj energiji, zgrada upotrebljava 4 050 kWh/god. električne energije iz fosilnih goriva iz mreže koja nije u skladu sa zahtjevima iz članka 11. stavka 7. Direktive. Istodobno, od proizvodnje fotonaponske električne energije na lokaciji 1 800 kWh/god. upotrebljava se za potrebe na lokaciji koje nisu povezane s energetskim svojstvima zgrada, a 2 600 kWh/god. izvozi se u elektroenergetsku mrežu.

To znači da pri izračunu ukupne potrebne primarne energije zgrade na godišnjoj osnovi energija iz obnovljivih izvora proizvedena na lokaciji i izvezena u elektroenergetsku mrežu ili upotrijebljena na lokaciji za potrebe koje nisu povezane s energetskim svojstvima iznosi 4 140 kWh/god. i u potpunosti nadoknađuje 4 050 kWh/god. električne energije iz fosilnih goriva iz mreže.

U tablicama u nastavku prikazan je izračun ukupne potrošnje energije u zgradi pri korištenju primarne energije i pokrivenost ukupne potrebne primarne energije u zgradi opcijama iz članka 11. stavka 7. točaka od (a) do (d) Direktive koji se izvodi u dva granična uvjeta: granici procjene zgrade i granici lokacije zgrade. Rezultati bi trebali biti isti u oba slučaja.

Image 28

Slika 1: Granica procjene zgrade (slučaj 1, gornja slika) i granica lokacije zgrade (slučaj 2, donja slika) za izračun primarne energije

Tablica 1

Ukupna potrebna primarna energija u zgradi i nadoknada energije iz mreže koja nije u skladu s propisima energijom iz obnovljivih izvora proizvedenom na lokaciji koja se ili izvozi u mrežu ili koristi na lokaciji za potrebe koje nisu povezane s energetskim svojstvima zgrade

 

Slučaj 1: Granica procjene zgrade

Slučaj 2: Granica lokacije zgrade

 

Isporučena i izvezena energija

PEF (15)

Mprimary  (16)

Ukupna primarna energija

Isporučena i izvezena energija

PEF

Ukupna primarna energija

 

[kWh/god.]

[–]

[–]

[kWh/god.]

[kWh/god.]

[–]

[kWh/god.]

krovni fotonaponski sustavi

6 400

1

0

0

 

 

 

fotonaponska električna energija koja se upotrebljava na lokaciji za potrebe koje nisu povezane s energetskim svojstvima zgrade

1 800

1

1

1 800

1 800

1

1 800

izvezena fotonaponska električna energija u opskrbnu mrežu

2 600

0,9

1

2 340

2 600

0,9

2 340

električna energija iz opskrbne mreže:

4 500

2,28

1

10 260

4 500

2,28

10 260

od čega:

iz obnovljivih izvora

1 215

1

1

1 215

1 215

1

1 215

nuklearna energija

1 665

3

1

4 995

1 665

3

4 995

iz fosilnih goriva

1 620

2,5

1

4 050

1 620

2,5

4 050

toplina iz učinkovitog centraliziranog grijanja

8 000

1,2

1

9 600

8 000

1,2

9 600

Ukupna primarna energija (za prag potražnje za energijom)

15 720

 

 

15 720

 

Osiguravanje ukupne primarne energije opcijama iz članka 11. stavka 7. točaka od (a) do (d)

17 280

 

 

17 280

od čega:

krovnim fotonaponskim sustavom

6 400

 

 

6 400

električnom energijom iz obnovljivih izvora

1 215

 

 

1 215

nuklearnom energijom

1 665

 

 

1 665

učinkovitim centraliziranim grijanjem

8 000

 

 

8 000

Još jedan primjer (vidjeti slike i tablice u nastavku), s energetskom bilancom izračunanom po m2, učinkovita je zgrada s dizalicom topline koja u okviru preinačene Direktive o energetskim svojstvima zgrada koristi 20 kWh/(m2 god.) električne energije i 21,6 kWh/(m2 god.) okolne topline iz vanjskog zraka koju zahvaća dizalica topline. Zgrada ima fotonaponski sustav na lokaciji (npr. na krovu, na pročelju zgrade ili na balkonima) koji proizvodi 22,8 kWh/(m2 god.) od čega se 5,6 kWh/(m2 god.) isporučuje za upotrebe na lokaciji koje su povezane s energetskim svojstvima zgrada, 6,6 kWh/(m2 god.) za upotrebe na lokaciji koje nisu povezane s energetskim svojstvima zgrada, a 10,6 kWh/(m2 god.) izvozi se u elektroenergetsku mrežu. Dodatna potreba zgrade za električnom energijom pokriva se s pomoću 14,4 kWh/(m2 god.) električne energije iz opskrbne mreže koja ima udio od 27 % iz obnovljivih izvora energije, 37 % iz nuklearne energije i 36 % iz fosilnih goriva, s prosječnim faktorom primarne energije od 2,3, tj. PEF = 1 za obnovljive izvore energije, PEF = 3 za nuklearnu energiju i PEF = 2,5 za električnu energiju iz fosilnih goriva (napomena: PEFel = 0,27 * 1 + 0,37 * 3 + 0,36 * 2,5 = 2,3).

Stoga, ako je izražena u ukupnoj primarnoj energiji, zgrada upotrebljava 12,96 kWh/(m2 god.) električne energije iz fosilnih goriva iz mreže koja nije u skladu sa zahtjevima opcija iz članka 11. stavka 7. točaka od (a) do (d) Direktive (vidjeti tablicu u nastavku). Istodobno, od proizvodnje fotonaponske električne energije na lokaciji 6,6 kWh/(m2 god.) upotrebljava se za potrebe na lokaciji koje nisu povezane s energetskim svojstvima zgrada, a 9,54 kWh/(m2 god.) izvozi se u elektroenergetsku mrežu.

To znači da pri izračunu ukupne potrebne primarne energije u zgradi na godišnjoj osnovi energija iz obnovljivih izvora proizvedena na lokaciji i izvezena u elektroenergetsku mrežu ili upotrijebljena na lokaciji za potrebe koje nisu povezane s energetskim svojstvima zgrade iznosi 16,14 kWh/(m2 god.) te nadoknađuje odnosno nadmašuje 12,96 kWh/(m2 god.) električne energije iz fosilnih goriva iz mreže.

U tablicama u nastavku prikazan je izračun ukupne potrošnje energije u zgradi pri korištenju primarne energije i pokrivenost ukupne potrebne primarne energije u zgradi opcijama iz članka 11. stavka 7. točaka od (a) do (d) Direktive koji se izvodi u dva granična uvjeta: granici procjene zgrade i granici lokacije zgrade. Rezultati bi trebali biti isti u oba slučaja.

Potrebno je napomenuti da u tom slučaju postoji relativno mala količina ukupne potrebne primarne energije u zgradi koja nije pokrivena opcijama iz članka 11. stavka 7. točaka od (a) do (d) te se ona može nadoknaditi dodatnom energijom iz obnovljivih izvora proizvedenom na lokaciji i izvezenom u mrežu.