Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. studenoga 2024. uputio Tribunale ordinario di Roma (Italija) – LC/Commissione Territoriale per il riconoscimento della Protezione Internazionale di Roma – Sezione procedure alla frontiera II

(Predmet C-758/24, Alace (1) )

(C/2025/384)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale ordinario di Roma

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LC

Tuženik: Commissione Territoriale per il riconoscimento della Protezione Internazionale di Roma – Sezione procedure alla frontiera II

Prethodna pitanja

Protivi li se pravu Unije, a osobito člancima 36., 37. i 38. Direktive 2013/32/EU (2) u vezi s njezinim uvodnim izjavama 42., 46. i 48. te tumačenima s obzirom na članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (kao i članke 6. i 13. EKLJP-a), to da nacionalni zakonodavac, koji je nadležan za utvrđivanje popisa sigurnih zemalja porijekla te određivanje kriterija koje treba primijeniti i izvora koji se u tu svrhu upotrebljavaju, također izravno primarnim normativnim aktom odredi treću državu kao sigurnu zemlju porijekla?

Protivi li se u svakom slučaju pravu Unije, a posebice člancima 36., 37. i 38. navedene direktive u vezi s među ostalim njezinim uvodnim izjavama 42., 46. i 48. te tumačenima s obzirom na članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (kao i članke 6. i 13. EKLJP-a), barem to da zakonodavac odredi treću državu kao sigurnu zemlju porijekla, pri čemu izvori koji su korišteni za obrazlaganje takvog određivanja nisu dostupni ni provjerljivi, čime se tražitelju azila onemogućuje da ospori, a nacionalnom sudu da nadzire njihovo pribavljanje, značaj, pouzdanost, relevantnost, prikladnost, potpunost te u svakom slučaju općenito sadržaj, kao i da na temelju toga samostalno ocijeni postojanje materijalnih uvjeta za takvo određivanje, koji su navedeni u Prilogu I. Direktivi?

Treba li pravo Unije, a osobito članke 36., 37. i 38. iste direktive u vezi s među ostalim njezinim uvodnim izjavama 42., 46. i 48. te tumačenima s obzirom na članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (kao i članke 6. i 13. EKLJP-a), tumačiti na način da se u okviru ubrzanog postupka na granici [za osobe koje dolaze] iz zemlje porijekla koja je određena kao sigurna, sud može u svakom slučaju koristiti informacijama o zemlji porijekla izvodeći ih samostalno iz izvora navedenih u članku 37. stavku 3. Direktive kako bi utvrdio jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za takvo određivanje, koji su navedeni u Prilogu I. Direktivi?

Protivi li se pravu Unije, a posebice člancima 36., 37. i 38. iste direktive kao i njezinu Prilogu I., u vezi s među ostalim njezinim uvodnim izjavama 42., 46. i 48. te tumačenima s obzirom na članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (kao i članke 6. i 13. EKLJP-a), to da se treća zemlja definira kao „sigurna zemlja porijekla” ako u njoj postoje kategorije osoba u pogledu kojih nisu ispunjeni materijalni uvjeti za takvo određivanje, koji su navedeni u Prilogu I. Direktivi?

(1) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

(2) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena) (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.)