Rezolucija Europskog gospodarskog i socijalnog odbora: Doprinos programu rada Europske komisije za 2023.

(2022/C 443/01)

Izvjestitelji:

Mariya MINCHEVA Stefano PALMIERI Kinga JOÓ

Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 4. Poslovnika
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	14.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	196/0/0

1.   Uvod

1.1.

Pandemija i rat u Ukrajini pokazali su da je za EU ključno da bude spreman na neočekivane događaje. Time se naglašava uloga aktivnosti predviđanja u prepoznavanju slabih signala i osmišljavanju različitih scenarija, čime se stvara temelj za oblikovatelje politika EU-a, socijalne partnere i druge aktere civilnog društva da poboljšaju otpornost, suoče se s rizicima i iskoriste prilike. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) poziva na to da se u aktivnostima strateškog predviđanja u znatno većoj mjeri uzmu u obzir geopolitička kretanja, ne samo u Europi nego i izvan nje (1), uključujući i njihove posljedice na sigurnost, trgovinu te izbjeglice i njihovu integraciju u društva koja ih prihvaćaju.

1.2.

Pandemija i rat također su ponovno stavili naglasak na snagu i važnost civilnog društva i njihovih institucija u borbi protiv posljedica kriza i pružanju pomoći ljudima. EGSO stoga poziva Komisiju da bolje prepozna važnost civilnog društva i njegovih institucija tako što će im osigurati istaknuto mjesto u politikama EU-a.

1.3.

Globalna snaga EU-a proizlazi iz njegovih zajedničkih vrijednosti koje se temelje na demokraciji, poštovanju vladavine prava te njegovu gospodarskom i socijalnom modelu. Uzastopni šokovi pokazuju važnost izgradnje otpornijeg europskog gospodarstva i ublažavanja sekundarnih posljedica raznih kriza (inflacija, povećanje cijena energije i sirovina te problem nestašice, poremećaji u lancu opskrbe). Europa mora smanjiti ovisnosti o nepouzdanim dobavljačima i izloženost njima, ali i istodobno izgraditi koalicije s istomišljenicima i diversificirati svoje izvore opskrbe.

1.4.

Osim energije, Rusija i Ukrajina vrlo su važne za uvoz metala u EU, koji je ključan za nekoliko strateških industrija (2). Obje su zemlje veliki izvoznici više poljoprivrednih proizvoda, kao što su žitarice i uljarice. Poremećaji u izvozu iz tih zemalja već su doveli do golemih globalnih povećanja cijena poljoprivrednih proizvoda. Posljedice se posebno osjećaju u najsiromašnijim zemljama svijeta, a najsiromašniji su ti koji će najviše trpjeti. U tom pogledu EGSO ponavlja svoj poziv za ubrzanjem razvoja strateške i tehnološke autonomije Europe i potrebu za ograničavanjem naše ovisnosti u području energije, ključnih sirovina i hrane (3).

1.5.

Kako bi se izbjegle drastične gospodarske i socijalne posljedice, energetska politika EU-a mora biti realistična i pridonijeti izgradnji energetske unije i postizanju klimatskih ciljeva bez dodatnog opterećivanja ranjivih potrošača i radnika te bez ugrožavanja konkurentnosti europskih poduzeća. EU mora raditi na ostvarenju ambicioznih klimatskih ciljeva, osiguravajući pritom stabilnost i sigurnost opskrbe energijom po cijeni koja je pristupačna poduzećima i građanima.

1.6.

Europska društva već su teško pogođena pandemijom, a ova je kriza još jedan golem šok koji najviše osjećaju najranjivije skupine u našim društvima. Solidarnost i socijalna konvergencija moraju biti misao vodilja i u predstojećim politikama EU-a: svi će snositi teret odgovora na rat u Ukrajini te je potrebno osigurati da se on raspodijeli na pravedan način. Europska komisija mogla bi nastaviti rasprave s državama članicama o mogućim dugoročnim instrumentima, tj. sustavima reosiguranja za slučaj nezaposlenosti, kako bi se riješili sustavni problemi koje je aktualna kriza samo pogoršala. Trebalo bi razmotriti učinke i moguću daljnju upotrebu mehanizma SURE te o njima raspraviti i sa socijalnim partnerima.

1.7.

EGSO poziva Europsku komisiju da joj bolja regulativa i dalje bude prioritet i poziva Komisiju i zakonodavce EU-a da stalno produbljuju i poboljšavaju sustav EU-a za bolju regulativu u svim njegovim aspektima te da u svojem radu sustavno upotrebljavaju alate i smjernice za bolju regulativu. U tu svrhu EGSO potiče Komisiju da i dalje promiče načela i alate za bolju regulativu u svim svojim službama.

1.8.

Trebalo bi usvojiti pristup održivog razvoja kao sveobuhvatni i integralni cilj svih politika, programa i mjera. Kako bi se potaknuo oporavak od kriza, Komisija i države članice trebale bi utvrditi politike i inicijative koje istodobno donose gospodarske, socijalne i okolišne koristi, odnosno jačaju poslovno okruženje, poboljšavaju radne i životne uvjete te olakšavaju prelazak na klimatski neutralno i kružno gospodarstvo te njima težiti.

1.9.

Oporavak i otpornost EU-a u pogledu kriza suštinski ovise o održivom rastu, socijalnoj konvergenciji, povoljnom poslovnom okruženju i pozitivnom razvoju zapošljavanja i uvjeta zapošljavanja, u skladu s europskim zelenim planom, europskim stupom socijalnih prava i njegovim akcijskim planom te ciljevima održivog razvoja. Sve poduzete mjere politike moraju težiti poticanju održivog poslovanja, poduzetništva i otvaranja radnih mjesta, kao i poboljšanju radnih i životnih uvjeta.

1.10.

Unatoč hitnim problemima, ključno je ne izgubiti iz vida temeljne postavke EU-a (npr. istinsku provedbu jedinstvenog tržišta) i njegove dugoročne potrebe (npr. klimatsku neutralnost do 2050. i borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti) kako bi se građanima i poduzećima osigurala uspješna budućnost. Komisija bi stoga trebala nastaviti olakšavati i poticati ulaganja u istraživanja i inovacije uzimajući u obzir sve veće potrebe za pronalaženjem rješenja za poboljšanje otpornosti na geoekonomske, društvene, zdravstvene i okolišne rizike.

1.11.

Osim jačanja unutarnjeg tržišta i smanjenja kritičnih ovisnosti, za postizanje snažnijeg položaja u svijetu potreban je i uspješan izvoz. Komisija bi trebala razmotriti kako povećati konkurentnost europskih poduzeća općenito, te konkretno, omogućiti jačanje poduzeća iz EU-a na globalnim tržištima tehnologija, proizvoda i rješenja kojima se odgovara na globalne vodeće trendove i izazove kao što su klimatske promjene. Osim toga, mora ojačati kapacitete svojeg zdravstvenog sektora u smislu unapređenja istraživačkog rada i metodologija kako bi se uspješno upravljalo sve većim potrebama za skrbi, ali i mogućim budućim pandemijama. To mora obuhvaćati potporu razvoju i promicanju normi od strane europskih poduzeća i inovatora na međunarodnoj razini jer norme stvaraju tržišta.

1.12.

Za postizanje snažnije globalne uloge EU-a potrebni su čvrsto jedinstvo i zajednički napori država članica. Komisija bi trebala iskoristiti jedinstvo ostvareno tijekom kriza i pronaći načine za unaprjeđenje oporavka EU-a i dugoročne konkurentnosti i dobrobiti građana na način koji se sve više temelji na inovacijama i vještinama, a ne na državnim potporama ili preprekama trgovini i suradnji. U svojim odnosima s ostatkom svijeta Unija bi i dalje trebala doprinositi iskorjenjivanju siromaštva i zaštiti ljudskih prava.

2.   Europski zeleni plan

2.1.

EGSO je podržao provedbu europskog zelenog plana i istaknuo da se ona mora odvijati na socijalno pravedan način, pod uvjetima kojima se osigurava sigurnost opskrbe hranom u Europi, kao i sigurnost opskrbe energijom po pristupačnim cijenama. To se, među ostalim, odnosi na paket „Spremni za 55 %”, koji će neravnomjerno utjecati na sektore, poduzeća, regije, zajednice i pojedince u cijeloj Europi. EGSO ustraje u tome da je aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i relevantnih organizacija civilnog društva važno i u fazi planiranja i u fazi provedbe. Od ključne je važnosti podržati građane i skupine dionika kako bi ih se pokrenulo da aktivno sudjeluju u prelasku na društvo s niskim emisijama ugljika.

2.2.

EGSO napominje da se inicijative povezane s europskim zelenim planom moraju nadopunjavati i uzajamno osnaživati u područjima klime, energetike, prometa, zgrada, industrije, šumarstva i prehrambenih sustava kako bi se postiglo konkurentno, pravedno, klimatski neutralno i kružno gospodarstvo EU-a. Nadalje, EGSO poziva na bolju komplementarnost između zelene i digitalne tranzicije.

2.3.

Kako bi se pratio napredak u prelasku na gospodarski, socijalno i okolišno održiv rast u skladu s europskim zelenim planom, EGSO poziva na razvoj niza odgovarajućih pokazatelja „izvan okvira BDP-a”. Sažeti pregled pokazatelja „izvan okvira BDP-a” trebao bi biti osmišljen i uključen u pregled pokazatelja europskog zelenog plana i postupak europskog gospodarskog upravljanja. Također mora poslužiti kao temelj za razvoj politika, poboljšanje komunikacije i promicanje postavljanja ciljeva.

2.4.

EGSO podržava cilj europske taksonomije za održive aktivnosti („taksonomija EU-a”) u pogledu usmjeravanja ulaganja u održive projekte i aktivnosti. U tu je svrhu Komisija osmislila niz pravila kojima se određuje što se može nazvati ekološkim (zelenim) ulaganjima. EGSO poziva na razvoj taksonomije na način kojim se uzimaju u obzir društvene potrebe kao što su sigurnost opskrbe energijom, osnovnim sirovinama i robom, uz veću usmjerenost na aspekte socijalne održivosti kao što su radnička i ljudska prava. Pritom treba voditi računa o nadležnostima država članica i razlikama u sustavima industrijskih odnosa te o izvedivosti objektivne procjene u kontekstu pristupa financiranju. EGSO je od samog početka tvrdio da zeleni plan može i da će biti uspješan samo ako bude i socijalni plan. Kad je riječ o socijalnim aspektima taksonomije, EGSO trenutačno radi na samoinicijativnom mišljenju „Socijalna taksonomija – izazovi i prilike”. Taksonomija bi se trebala upotrebljavati i u kontekstu standarda EU-a za zelene obveznice. EGSO smatra da je važno uskladiti taksonomije na međunarodnoj razini u okviru Međunarodne platforme za održivo financiranje.

2.5.

Kako bi se riješila socijalna i radna pitanja europskog zelenog plana, EGSO poziva Komisiju da predloži dodatne mjere politike za jačanje socijalne i radne dimenzije europskog zelenog plana, te da ga poprati ambicioznim socijalnim ciljevima, u skladu s Deklaracijom iz Porta, europskim stupom socijalnih prava i smjernicama Međunarodne organizacije rada za pravednu tranziciju. EGSO osobito poziva institucije EU-a da evidentiraju i analiziraju učinke koje će zelena tranzicija imati na zapošljavanje i vještine u raznim zemljama, regijama i sektorima, uključujući podugovaratelje i silazne lance vrijednosti. EGSO poziva na to da se u nacionalne energetske i klimatske planove uključe strategije za pravednu tranziciju. Nadalje, važno je predvidjeti promjene u svijetu rada i upravljati njima, među ostalim ciljanom potporom, na primjer unapređenjem potrebnih vještina, osiguravanjem socijalne zaštite i uključivanjem cijelog društva na koje se to odnosi u oblikovanje tranzicije, kao i dodatnim prijedlozima za mobilizaciju golemih javnih i privatnih ulaganja za potporu tranzicijama te znatnim povećanjem veličine i područja primjene Fonda za pravednu tranziciju kako bi se odgovorilo na izazove.

2.6.

EGSO poziva na to da se osigura da regulatorni okvir EU-a omogući poduzećima iz EU-a, uključujući MSP-ove, da postanu predvodnici u zelenom poslovanju, istodobno sprečavajući rizik od premještanja proizvodnje i pružajući zaštitu od uvoza s većim negativnim utjecajem na okoliš. To se osobito odnosi na energetski intenzivne industrije. EGSO poziva i na potporu MSP-ovima kako bi bolje razumjeli sve veće klimatske i okolišne zahtjeve koji se izravno i neizravno postavljaju pred njih te kako bi njima upravljali.

2.7.

EGSO poziva na snažnu potporu inovacijama u industrijama za razvoj i uvođenje zelenih tehnologija, materijala, proizvoda, proizvodnih procesa i poslovnih modela olakšavanjem, na primjer, programa za vodik, baterije, poluvodiče, hvatanje i upotrebu ugljika te prakse kružnog gospodarstva u različitim područjima kao što je ambalaža.

2.8.

Kako bi se povećao globalni učinak EU-a na ublažavanje klimatskih promjena, EU bi industrijama EU-a trebao osigurati konkurentne uvjete za iskorištavanje izvoznih mogućnosti koje pruža globalna potražnja za klimatskim tehnologijama i rješenjima, čime bi se povećao pozitivni ugljični otisak EU-a.

2.9.

Industrijski savezi pokazuju se uspješnom metodom za razvoj velikih i prekograničnih industrijskih projekata u strateškim područjima. Ti industrijski savezi, zajedno s važnim projektima od zajedničkog europskog interesa, presudni su za oporavak i promicanje europskih standarda i ključnih tehnologija, posebno u područjima u kojima sâmo tržište ne može ostvariti rezultate ili je narušeno.

2.10.

Trebalo bi pospješiti napredak prema stvarnoj energetskoj uniji kako bi se osigurala energetska tranzicija prema cjenovno pristupačnom, sigurnom, konkurentnom, zaštićenom i održivom energetskom sustavu. Uzimajući u obzir trenutačne izazove uzrokovane rusko-ukrajinskim ratom, Komisija bi se trebala usredotočiti na mjere koje donose najveće koristi u smislu svih ciljeva energetske unije i istodobno pridonose trenutačnim izazovima i dugoročnim ciljevima.

2.11.

Zbog stanja u Ukrajini sastavljena je Komunikacija o planu REPpowerEU (4), nakon koje je, na zahtjev Europskog vijeća, izrađen plan REPowerEU s prijedlozima (5) koji, ako se pravilno provedu, mogu znatno ubrzati energetsku neovisnost i održivost Europske unije. Za postizanje neovisnosti o ruskom plinu i drugim fosilnim gorivima potrebni su i hitna diversifikacija dobavljača i izvora energije, jača solidarnost i dugoročnije mjere kojima se promiče prelazak na ugljičnu neutralnost, uzimajući u obzir značajke različitih država članica i regija i dostupne alternativne izvore. Međutim, kako bi se osiguralo da taj proces bude uspješan, potrebno je mobilizirati dostatna privatna i javna ulaganja, uz potpuno iskorištavanje, među ostalim, Mehanizma za oporavak i otpornost i fondova kohezijske politike. Kao što je već istaknuto, (6) smanjenje potražnje za ruskim plinom za dvije trećine do kraja 2022. zahtjevna je zadaća i podrazumijeva, s jedne strane, diversifikaciju, i to prvenstveno kratkoročno s pomoću UPP-a i biometana, a s druge strane energetsku učinkovitost i rašireniju uporabu energije iz obnovljivih izvora. Trebalo bi izbjegavati blokade infrastrukture koje bi u budućnosti mogle dovesti do ograničenja realističnih alternativa, a ulaganja bi u najvećoj mogućoj mjeri trebala biti usmjerena na obnovljive izvore energije i prateću infrastrukturu. Socijalni partneri i civilno društvo moraju biti aktivno uključeni u te prijedloge politika kako bi se osigurala njihova društvena prihvaćenost, održivost i uspjeh. Povrh toga, kako bi se ojačao odgovor na vanjske krize, potrebna je stalna koordinacijska struktura u Vijeću Europske unije.

2.12.

Daljnja integracija energetskog tržišta EU-a imat će važnu ulogu u poboljšanju cjenovne pristupačnosti i sigurnosti opskrbe energijom. U tu je svrhu potrebno izgraditi zadovoljavajuće kapacitete za međusobnu povezanost (7) i odgovarajuću infrastrukturu, posebno na energetskim „otocima” (kao što je Pirenejski poluotok (8)). Kako bi se promicala konkurentska prednost EU-a u području obnovljive energije i kako bi se osiguralo da se uvođenjem energije iz obnovljivih izvora ne ugrožava sigurnost opskrbe, trebalo bi izraditi realističan plan za razvoj i uvođenje učinkovite infrastrukture za obnovljivu energiju, uključujući kapacitete za skladištenje i zadovoljavajuće kanale za uzajamni prijenos koji omogućuju izvoz prekomjerne proizvodnje u druge države članice. Kako bi se brzo uvela infrastruktura za čistu energiju, države članice moraju ubrzati izdavanje dozvola.

2.13.

Kako bi se poboljšali ravnopravni uvjeti, EU bi trebao promicati globalno određivanje cijena ugljika. Trebalo bi razviti i pojednostavniti oporezivanje ugljika kako bi se na ravnomjeran način odrazio utjecaj na klimu i uzele u obzir mjere za sekvestraciju ugljika iz atmosfere. Nadalje, EGSO bi trebao raditi na ostvarenju cilja postupnog ukidanja subvencija za izvore energije štetne za klimu i okoliš, osiguravajući pritom da se prelazak na klimatski neutralno gospodarstvo odvija na pravedan način.

2.14.

Trenutačni skok cijena energije velika je prijetnja u smislu povećanja energetskog siromaštva i gubitka konkurentnosti poduzeća koja koriste energiju. EGSO poziva na poduzimanje mjera za uspješno ublažavanje učinka povećanih cijena energije i za sprečavanje energetskog siromaštva, među ostalim i u kućanstvima EU-a. Privremene i dobro usmjerene mjere za ograničavanje učinka porasta cijena energije potrebne su i kako bi se MSP-ovima i energetski intenzivnim industrijskim sektorima pomoglo da prebrode krizu.

2.15.

U okviru dugoročnog razmatranja načina na koji energetsko tržište reagira na šokove važno je ukloniti temeljne uzroke povećanja cijena energije (trenutačno cijena plina), kako je predložila Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER) na temelju svoje nedavne procjene (9) sadašnjeg modela tržišta električne energije i sustava određivanja cijena. Osim toga, mogla bi se razmotriti mogućnost preispitivanja u pogledu tržišta na kojima je koncentracija opskrbe energijom visoka i koji su podložni narušavanju normalnog poslovanja.

2.16.

Građani i potrošači trebali bi biti u središtu energetske tranzicije, uz potporu energije zajednice i lokalnu odgovornost te preobrazbu potrošača energije u proizvođače-potrošače energije. EGSO poziva na provedbu transparentnih kampanja informiranja, savjetovanja i obrazovanja kako bi se potaknula predanost građana energetskoj tranziciji.

2.17.

EGSO poziva i na posvećivanje veće pozornosti tranzicijskim problemima na putu prema ugljično neutralnom društvu, posebno u pogledu industrijskih sektora kojima je iz raznih tehničkih i/ili financijskih razloga potrebno vremena da se prilagode kako bi održali konkurentnost na tržištu.

2.18.

EGSO je pozdravio ažuriranje Uredbe o TEN-T-u kako bi se bolje odgovorilo na aktualne ciljeve i potrebe. Posebnu pozornost treba posvetiti utvrđivanju prioriteta i definiranju mreže koja povezuje sve glavne gradove, velike gradove, luke, zračne luke i terminale država članica na temelju europskih koridora. Koridori bi trebali uključivati, prema potrebi, „morske mostove” ili redovne i česte ro-ro pomorske veze između luka u koridorima. U pogledu teritorijalne kohezije, EGSO smatra da koridori osnovne mreže moraju biti bolje povezani s regionalnim, gradskim i lokalnim dimenzijama. Osim toga, potrebno je utvrditi razlike između tehničkih zahtjeva mreže TEN-T i zahtjeva za vojnu mobilnost kako bi se provela dvojna uporaba prometne infrastrukture.

2.19.

Budući da je za ostvarenje projekata mreže TEN-T potrebno razmjerno mnogo vremena, EGSO podržava europski okvir regulacije i financiranja za osiguravanje srednjoročne i dugoročne stabilnosti u pogledu koridora i projekata do dovršetka europske mreže. EGSO poziva i na hitno donošenje nacionalnih planova za redovito i izvanredno financiranje za održavanje infrastrukture mreže TEN-T i plana nadzora osnovne mreže na europskoj razini.

2.20.

Budući da zrakoplovstvo ima ključnu ulogu za EU, EGSO poziva na provedbu sveobuhvatnog i učinkovitog pristupa kad je riječ o promicanju oporavka i rasta održivog zrakoplovstva.

2.21.

Kako bi se pridonijelo smanjenju emisija iz cestovnog prometa, EGSO poziva na uspostavu povoljnih regulatornih uvjeta u pogledu upotrebe većih i težih vozila za prijevoz robe i kombiniranja vozila unutar i između predmetnih država članica. Europska komisija trebala bi razmotriti buduće i posebne izazove teretnog prijevoza te predviđeni manjak vozača kamiona u predstojećim godinama, kako zbog nedovoljne generacijske obnove tako i zbog teških radnih uvjeta. U tom je kontekstu razvoj multimodalnog prijevoza tereta važan za povećanje privlačnosti željezničkog prijevoza tereta kao dijela cijelog logističkog lanca, u kombinaciji s poboljšanjem radnih uvjeta radnika u prometu.

2.22.

EGSO pozdravlja razvoj okvira EU-a za gradsku mobilnost i poziva na veću uključivost gradskog prijevoza, osobito javnog prijevoza, čime bi se promicale jednake mogućnosti za građane.

2.23.

Kako bi se poboljšala održiva i pametna mobilnost, EGSO se zalaže za snažnu inicijativu Komisije u pogledu pokretanja velikih digitalnih projekata u području prometa, što je ključno, na primjer, za učinkovitu multimodalnost i optimalno iskorištavanje kapaciteta.

2.24.

Budući da su energetski, prometni i digitalni sustavi sve povezaniji, potrebno je uspostaviti prometne, digitalne i energetski integrirane mreže. Kako bi se unaprijedile sinergije i povećala otpornost cjelokupne infrastrukture, EGSO poziva da se glavna uska grla i ranjivosti u pogledu međusobne povezanosti tih sustava preispitaju iz trenutačne i dugoročne perspektive.

2.25.

EGSO također poziva na povećanje otpornosti energetske, prometne i digitalne mreže na klimatske promjene, prirodne opasnosti i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem kako bi se stvorila i održala dugotrajna vrijednost infrastrukture. Općenito, EGSO poziva na donošenje mjera kako bi se poboljšala prilagodba na klimatske promjene i njihove posljedice.

2.26.

Kako bi se očuvala održivost prehrambenih sustava i konkurentnost europskih proizvođača, EGSO poziva na poticanje otvorene strateške autonomije, uključujući poboljšanu samoopskrbu bjelančevinama, osiguravanje reciprociteta trgovinskih standarda (gospodarskih, socijalnih, ekoloških), promicanje istraživanja, unapređenje digitalizacije, razvoj inovativnih tehnologija i sjemena te promicanje pravednih cijena koje uključuju veće ulazne troškove i troškove za povećanu održivost.

2.27.

U okviru zajedničke poljoprivredne politike i zajedničke ribarstvene politike potreban je znatan doprinos održivijim i otpornijim prehrambenim sustavima. Potrebno je osigurati strukturirano i široko sudjelovanje civilnog društva u provedbi strategije „od polja do stola”. Prijedlog zakonodavnog okvira za održive prehrambene sustave trebao bi uključivati jasne ciljeve, pokazatelje te čvrst mehanizam praćenja i pregled pokazatelja.

3.   Europa spremna za digitalno doba

3.1.

Pandemija i rat u Ukrajini istaknuli su ključnu važnost digitalnih tehnologija i potrebu da EU poveća svoju digitalnu suverenost. EGSO je pozdravio Digitalni kompas i Put u digitalno desetljeće te poziva na učinkovito uvođenje mehanizma upravljanja i olakšavanje brze provedbe ciljeva. U pandemiji su u prvi plan dospjeli i mogući izazovi u pogledu digitalne tranzicije te EGSO poziva na jačanje socijalnog dijaloga na europskoj, nacionalnoj i industrijskoj razini kako bi se osiguralo da ta tranzicija bude i pravedna.

3.2.

EGSO smatra da je suradnja između Komisije i država članica ključna u ocjenjivanju napretka i procjenjivanju mjera potrebnih za postizanje ciljeva, među ostalim u okviru višedržavnih projekata. Nadalje, EGSO poziva na to da se u okviru izvješća o stanju digitalnog desetljeća pridonese razmjeni znanja i dobrih praksi među državama članicama.

3.3.

EGSO je naglasio potrebu da se digitalna transformacija odvija na održiv i uključiv način usmjeren na čovjeka koji je u interesu svih, bez daljnjeg produbljivanja postojećeg digitalnog jaza ili stvaranja novih nejednakosti, uz osiguravanje radnih uvjeta, ravnoteže između poslovnog i privatnog života te zdravlja i sigurnosti radnika. U tu je svrhu važno predvidjeti i promjene u svijetu rada i upravljati njima, koristeći se socijalnim dijalogom na različitim razinama i unapređujući potrebne vještine i odgovarajuće radne uvjete, uključujući rad na daljinu i rad putem platformi, te provodeći evaluaciju takozvanog „prava na isključivanje” na razini EU-a.

3.4.

Ulaganje u digitalnu infrastrukturu kojom se osigurava veća pristupačnost i razvoj jedinstvenog tržišta u području podataka ključni su i neophodni pospješitelji pravilnog digitalnog razvoja u svim regijama EU-a. EGSO poziva na učinkovitu provedbu mjera za unapređenje slobodnog kretanja podataka, uz istodobno osiguravanje odgovarajuće zaštite podataka, privatnosti i intelektualnog vlasništva.

3.5.

EU bi trebao i dalje napredovati prema uspostavi sigurnog i autonomnog prostornog sustava povezivosti za pružanje zajamčenih i otpornih satelitskih komunikacijskih usluga, čime će se povećati dostupnost brze širokopojasne veze i neometana povezivost diljem Europe.

3.6.

EGSO smatra da je važno nastaviti s razvojem inteligentnih prometnih sustava kako bi se ostvario zajednički europski podatkovni prostor za mobilnost, što znači veću učinkovitost i preduvjete za poboljšanje radnih uvjeta, kao i za neometanu multimodalnost.

3.7.

EGSO smatra da je razumno od snažnih sudionika na europskom tržištu očekivati da uvedu digitalne financijske usluge. EGSO smatra da je potrebno hitno djelovati kako bi sektor kriptovaluta bio transparentan i kako bi se zaštitili krajnji korisnici digitalnih financija, očuvala financijska stabilnost, zaštitio integritet financijskog sektora EU-a, osigurali jednaki uvjeti za razne subjekte u ekonomskom i financijskom sustavu te kako bi se sektor kriptovaluta usmjerio na održivije i energetski manje intenzivne operativne mehanizme.

3.8.

Budući da su vještine i kompetencije ključni pospješitelji digitalne transformacije, EGSO poziva da se stalno razvijaju načini za povećanje talenata na visokoj razini i unapređenje vještina i kompetencija građana i radnika kako bi se bolje iskoristile mogućnosti koje pruža digitalizacija i upravljalo rizicima povezanima s njom.

3.9.

Kako bi se povećala izvrsnost EU-a u digitalizaciji, europskim poduzećima potrebno je osigurati povoljne uvjete za inovacije, ulaganja i poslovanje u usporedbi sa stranim konkurentima. S obzirom na to da su zadruge posebno prikladne za podupiranje uključivog sudjelovanja u upravljanju digitalnim platformama, EGSO poziva na pokretanje inicijativa kojima se promiče razvoj digitalnih zadružnih platformi.

3.10.

Pri promicanju inovativnih poduzeća potrebno je pobrinuti se da se sva poduzeća, uključujući mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća te poduzeća socijalne ekonomije, mogu uključiti u napredak i iskoristiti ga. EGSO smatra da je važno poboljšati upotrebu umjetne inteligencije i drugih naprednih tehnologija, ali treba prepoznati i činjenicu da se mnogi MSP-ovi suočavaju s izazovima u usvajanju čak i osnovnih digitalnih tehnologija.

3.11.

Sve je važnije da svi akteri duž cijelog vrijednosnog lanca posvete dužnu pozornost kibersigurnosti, a krize su više nego ikada istaknule njezinu važnost za osiguravanje pravilnog funkcioniranja gospodarstva i društva te za održavanje međunarodnih veza. To zahtijeva pojačano djelovanje država članica, uključujući suradnju koju olakšava Komisija. Osim toga sve je važnije boriti se protiv dezinformacija, osiguravajući pritom da se one ne upotrebljavaju kao izgovor za ograničavanje javnih sloboda, osobito slobode izražavanja.

3.12.

EGSO poziva na mobilizaciju javnog i privatnog financiranja kako bi se olakšala ulaganja u istraživanja i inovacije, obrazovanje i osposobljavanje te tehničku infrastrukturu. Regulatorni okvir još je jedan opći čimbenik koji oblikuje digitalni razvoj. EGSO smatra da je važno osigurati da se propisima koji se razvijaju i mijenjaju potiču inovacije i ulaganja te jednaki uvjeti, u skladu s ljudskim pravima te okolišnim i klimatskim ciljevima.

3.13.

Budući da je digitalizacija i dalje važan pokretač globalnog gospodarskog rasta, EGSO smatra da bi se politikama oporezivanja digitaliziranog gospodarstva trebali promicati, a ne otežavati, gospodarski rast te prekogranična trgovina i ulaganja.

3.14.

Jednaki uvjeti za digitalne aktivnosti utemeljeni na pravilima važni su i na međunarodnoj razini, a jedinstveno tržište polazišna je točka s koje EU može postati utjecajan i moćan globalni akter. EGSO poziva na korištenje širokog raspona alata, od diplomatskog djelovanja do suradnje u području inovacija te trgovinskih sporazuma, kako bi se promicali pristup usmjeren na čovjeka i pouzdanost digitalnih tehnologija. Za određivanje globalnih standarda potrebna je i globalna konkurentnost i oslanjanje na čvrstu suradnju među državama članicama.

4.   Gospodarstvo u interesu građana

4.1.

Trenutačan socioekonomski razvoj popraćen je visokom razinom nesigurnosti povezane s pandemijom bolesti COVID-19 koja je još uvijek u tijeku i dodatno je pogoršan ratom u Ukrajini i sve većim geopolitičkim napetostima s Rusijom. Od presudne je važnosti da države članice učinkovito ojačaju i koordiniraju svoje gospodarske zdravstvene i socijalne politike, djelotvorno riješe pitanje makroekonomskih neravnoteža i osiguraju dobre javne financije. Istodobno moraju poboljšati kvalitetu i sastav svojih javnih ulaganja radi osiguravanja potrebnih financijskih sredstava, među ostalim poticanjem privatnih ulaganja, kako bi se podržala socioekološka preobrazba gospodarstva s ciljem promicanja visoke razine zaposlenosti, visokokvalitetnih radnih mjesta, dobrobiti, kao i osiguravanja odgovarajućih prihoda, pri čemu valja pripaziti da se time ne smanjuje motivacija ljudi da budu aktivni na tržištu rada.

4.2.

EU bi se trebao usredotočiti na konkurentsku prednost za industriju EU-a i radna mjesta kao ključne elemente blagostanja, kao i na borbu protiv nejednakosti i siromaštva u procesu oporavka. Osim toga, europski stup socijalnih prava kao glavni instrument socijalne politike EU-a trebao bi biti u središtu strategije oporavka kako bi se osiguralo da gospodarski i socijalni oporavak budu međusobno povezani. EU bi posebnu pozornost trebao posvetiti potpori ranjivim skupinama putem aktivnih i uključivih politika koje su popraćene ključnim i poticajnim socijalnim uslugama.

4.2.1

Na temelju njihova zajedničkog uspjeha potrebno je ocijeniti instrument NextGenerationEU i Mehanizam za oporavak i otpornost kao djelotvorne alate za odgovor na krizu uzrokovanu ratom, koja će vjerojatno dovesti do dramatičnih posljedica za europsko gospodarstvo. Ti alati upotpunjuju postojeće strukturne mehanizme za poticanje gospodarskog rasta i uzlazne konvergencije, zaštitu životnih uvjeta te osiguravanje socijalnog mira i stabilnosti unutar EU-a.

4.3.

Vlade EU-a i nacionalne vlade trebale bi poduzeti mjere za ublažavanje učinka rata u Ukrajini kako bi se povećanje cijena i troškova energije za obitelji i poduzeća svelo na najmanju moguću mjeru te kako bi se podržalo gospodarstvo i zapošljavanje uz prilagodbu postojećih hitnih mjera. Kako bi pomogla poduzećima da se nose s krizama te da stvore i zadrže radna mjesta, Komisija bi trebala stalno pratiti učinke koje pandemija i rat imaju na poduzeća svih veličina u EU-u i biti spremna na uvođenje potrebnih privremenih mjera potpore, uz istodobno osiguravanje pravednih uvjeta za tržišno natjecanje.

4.4.

EGSO odlučno podržava cilj da se ulaganja preusmjeravaju tako da doprinose prelasku EU-a na održivo gospodarstvo. Pritom treba paziti na obmanjujuće tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš ili održivosti. Odbor očekuje da će Komisija u osmišljavanje i provođenje održivog financiranja aktivno uključiti socijalne partnere i civilno društvo.

4.5.

Države članice EU-a moraju imati odgovarajući fiskalni prostor za suzbijanje negativnih gospodarskih i socijalnih učinaka rata u Ukrajini. Time se dodatno povećava potreba za revizijom okvira gospodarskog upravljanja EU-a. Međutim, države članice moraju konsolidirati svoje javne financije tijekom razdoblja solidnog rasta kako bi omogućile odgovor tijekom recesija. U tom kontekstu EGSO ponovno upozorava na preuranjenu deaktivaciju opće klauzule o odstupanju.

4.5.1

Osim toga, EGSO poziva na revidirani i rebalansirani okvir gospodarskog upravljanja usmjeren na prosperitet, koji daje jednaku težinu nizu ključnih političkih ciljeva, kao što su održiv i uključiv rast, puna zaposlenost i dostojan rad, konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo i stabilne javne financije. Konkurentno europsko gospodarstvo koje je ujedno društveno i okolišno održivo preduvjet je za povećanje blagostanja svih Europljana.

4.5.2

Nadalje, gospodarstva čije nacionalne fiskalne politike uvažavaju potrebu za stvaranjem pričuva prihoda u vrijeme rasta, uz istodobno osiguravanje ulaganja potrebnih za buduće blagostanje, bit će otpornija u borbi protiv negativnih učinaka gospodarskog pada.

4.5.3

Pravilna provedba Pakta o stabilnosti i rastu, revidiranog po završetku tekuće revizije, po mogućnosti uz pojednostavljena pravila i smanjenu procikličnost te odražavanje konteksta nakon pandemije, bit će ključna za to da se državama članicama pomogne postaviti održive temelje za svoje javne financije i da se ojača povjerenje u ulaganja. Budući fiskalni okvir: mora a) promicati održive javne financije kojima se omogućuju veća javna ulaganja, b) u većoj mjeri omogućiti protucikličku politiku i c) omogućiti veću fleksibilnost i razlikovanje pojedinih zemalja u pogledu kretanja prilagodbe duga; pritom jamčiti fiskalnu održivost. Konkretnije govoreći, jedan od prijedloga EGSO-a u pogledu revizije fiskalnog okvira jest uvođenje zlatnog pravila za javna ulaganja bez ugrožavanja fiskalne i financijske stabilnosti i vrijednosti eura u srednjoročnom razdoblju, u kombinaciji s pravilom o rashodima.

4.5.4

U budućem okviru gospodarskog upravljanja EU-a nacionalni parlamenti i Europski parlament moraju zadržati istaknutu ulogu kako bi se ojačala demokratska odgovornost Unije. EGSO prima na znanje ideju o uspostavi sustava osiguranja za slučaj nezaposlenosti, koja je prvobitno uključena u političke prioritete Europske komisije. S obzirom na posljedice krize uzrokovane bolešću COVID-19 i aktualni rat u Ukrajini, Europska komisija mogla bi nastaviti razgovore s državama članicama i socijalnim partnerima o mogućim dugoročnim instrumentima, tj. sustavima reosiguranja za slučaj nezaposlenosti, radi rješavanja sustavnih problema.

4.6.

Mehanizam SURE (10) imao je ključnu ulogu u ublažavanju štete uzrokovane pandemijom i pokazao se učinkovitim alatom. Stoga EGSO poziva na procjenu mogućnosti daljnje primjene tog mehanizma.

4.7.

Produbljivanje ekonomske i monetarne unije i jačanje gospodarskog upravljanja međusobno su povezani, uključujući dovršetak bankovne unije i unije tržišta kapitala te jačanje uloge europskog semestra u povećanju rasta, kohezije, uključivosti, konkurentnosti i konvergencije.

4.8.

EGSO smatra da bi Europska unija mogla uspostaviti nove mehanizme vlastitih sredstava s obzirom na izazove koje predstavlja rat, a posebno na sve veću potrebu za izdacima za obranu i energiju.

4.9.

Rascjepkanost tržišta kapitala u državama članicama ne ostavlja dovoljno prostora da poduzeća lako pristupe financijskim sredstvima jedinstvenog tržišta kapitala. Stoga je potreban daljnji napredak u dovršetku unije tržišta kapitala. Produbljivanje unije tržišta kapitala i bankovne unije trebalo bi biti usmjereno na jačanje kanala financiranja i promicanje doprinosa privatnog sektora ulaganjima. EGSO poziva da se pri tome uspostavi ispravna ravnoteža između podjele i smanjenja rizika te osobito pozdravlja nastojanja da se pojača praćenje sistemskih rizika koji proizlaze iz klimatske krize. Osim toga, važno je i obratiti pozornost na rizike povezane sa socijalnom održivosti, koji, kao rezultat povećanja distribucijskih razlika, ugrožavaju socijalnu koheziju. U propisima o financijskom tržištu trebalo bi dati prednost učinkovitosti u odnosu na složenost te osigurati visoku razinu zaštite potrošača.

4.10.

Svi dionici trebali bi biti uključeni u razvoj i provedbu mjera za poboljšanje financijske pismenosti, učinkovitosti pravila o zaštiti i smanjenje asimetrije informacija između pružatelja financijskih usluga i građana.

4.11.

Europsko jedinstveno tržište trebalo bi ostvariti svoj puni potencijal. Gospodarska dobit mogla bi se osigurati boljom i učinkovitijom primjenom i provedbom postojećeg zakonodavstva te njegovim produbljivanjem. Daljnje uklanjanje prepreka slobodnom kretanju robe i usluga donosi koristi svima, odnosno klijentima, radnicima i poduzećima. Pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta ovisi i o sigurnosti i kvaliteti robe i usluga.

4.12.

EGSO je zabrinut zbog postojanja nepoštene porezne konkurencije unutar EU-a kojom se promiče izbjegavanje plaćanja poreza. Odbor smatra da je za učinkovitu monetarnu uniju potrebna usklađena fiskalna politika i dosljednost fiskalnih pravila njezinih članica. EGSO je predložio i pokretanje europskog pakta za učinkovitu borbu protiv utaje i izbjegavanja plaćanja poreza te pranja novca.

4.13.

Prekomjerna birokracija stvara nepotrebne troškove za gospodarstvo i društvo. EU se u budućnosti ne bi trebao usredotočiti na mikroupravljanje, nego bi se trebao voditi načelom bolje regulative. Međutim, to se ne bi smjelo činiti nauštrb visokih standarda zaštite potrošača, socijalne zaštite, zaštite rada i zaštite okoliša, koji su svojstveni socijalnom tržišnom gospodarstvu. Na europskoj razini mogla bi se povećati sposobnost socijalnih partnera u rješavanju problema, primjerice kako bi se uravnotežili različiti interesi.

4.14.

Poduzetništvo je ključna kompetencija za poboljšanje konkurentnosti, inovacija i dobrobiti te za razvoj socijalnog i zelenog gospodarstva, osobito u kontekstu oporavka nakon pandemije. Poticanje poduzetničkog obrazovanja u cilju razvoja poduzetničkih vještina moglo bi biti način da se smanji nezaposlenost, osobito među mladima. Poduzetništvo u svim oblicima i sektorima (uključujući turizam, industriju, ekonomiju platformi, socijalnu ekonomiju i slobodna zanimanja) ključno je za gospodarski rast, inovacije, zapošljavanje i socijalno uključivanje. Važno je utvrditi i odgovoriti na poteškoće s kojima se suočavaju MSP-ovi (osobito vrlo mala poduzeća koja često imaju obiteljski karakter) pri pristupu jedinstvenom tržištu, osobito u kontekstu zelene i digitalne tranzicije. EGSO poziva Komisiju da u svojem programu rada poduzme konkretne mjere za uklanjanje već utvrđenih prepreka jedinstvenom tržištu (11).

4.15.

EGSO podupire donošenje kombinacije ekonomskih politika kojima se učinkovito iskorištavaju dostupna domaća sredstva, javna i privatna, uključujući financijska sredstva predviđena u okviru instrumenta NextGenerationEU i Mehanizma za oporavak i otpornost. EGSO je zabrinut zbog utvrđene nedovoljne uključenosti organizacija civilnog društva. Organizirano civilno društvo traži formalnije postupke kojima se olakšavaju stvarne razmjene u provedbi i evaluaciji nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Načelo partnerstva trebalo bi poslužiti kao primjer djelotvornog mehanizma sudjelovanja civilnog društva.

4.16.

EGSO podržava zakonodavne prijedloge Komisije u području oporezivanja poduzeća i pohvaljuje njihovu usklađenost s globalnim razgovorima vođenim na razini OECD-ovog uključivog okvira s ciljem postizanja globalnog konsenzusa.

4.17.

Odbor podržava svako djelovanje namijenjeno smanjenju troškova usklađivanja europskih društava i poreznih tijela prilikom osmišljavanja novog poreznog sustava. Europska poduzeća ne smiju biti dovedena u nepovoljan konkurentski položaj. Potpuna provedba 2. stupa globalnog poreznog sporazuma bit će složena i zahtijevat će mnogo vremena i truda društava i poreznih tijela. Istodobno i jedinstveno donošenje i provedba međunarodno dogovorenih pravila u EU-u i drugim trgovinskim blokovima od ključne su važnosti za EU i njegove države članice.

4.18.

Socijalno poduzetništvo zaslužuje posebnu pozornost s obzirom na ulogu koju taj oblik poduzetništva može imati u prevladavanju krize. Provedba akcijskog plana za socijalnu ekonomiju imat će ključnu ulogu u jačanju tog sektora. Definicija specifičnog ekosustava socijalne ekonomije u novoj industrijskoj strategiji mora dovesti do konkretnih mjera kako bi socijalno gospodarstvo postalo zeleno, digitalno i otporno.

4.19.

Nakon pandemije postoji povećana potreba za poticanjem kvalitetne mobilnosti u svrhu učenja za sve i priznavanjem ishoda učenja, zbog čega EGSO promiče izgradnju istinskog europskog prostora obrazovanja do 2025. za Europu koja uči. To se postiže financiranjem i, ponajprije, međusektorskom suradnjom u području obrazovanja.

4.20.

Moderna potrošačka politika mora potrošačima osigurati prava i zaštitu koji su im potrebni. Jedinstveno tržište olakšava potrošačima i poduzećima u EU-u prekograničnu kupoprodaju robe i usluga, kako na internetu tako i izvan njega. To iziskuje pouzdanje i povjerenje u tržište, ciljano zakonodavstvo i djelotvornu primjenu propisa. Potrošačima informiranje i osposobljavanje također mora pomoći da donose odgovornije odluke.

4.21.

Potrebno je poboljšati i povećati opseg i kvalitetu pristupa volonterskom sudjelovanju. Potencijal za volonterski angažman osoba svih dobnih skupina i podrijetla trebalo bi istražiti i provesti u okviru inovativnih i fleksibilnih okvira kojima se otvaraju nove mogućnosti. EU bi 2025. trebao proglasiti Europskom godinom volontera. Time bi se na primjeren način priznali napori i učinak volontera tijekom krize uzrokovane bolešću COVID-19 i rata u Ukrajini. Istaknula bi se njihova važnost za zdravlje i dobrobit u Europi te njihova uloga u oporavku i budućnosti Europe.

4.22.

Slobodna zanimanja ključan su društveni i gospodarski čimbenik u svim državama članicama i odgovorna su za važne javne usluge u područjima kao što su zdravstvo, pravosuđe, sigurnost, jezik i umjetnost. Stoga je potrebno provesti posebnu procjenu učinka zakonodavnih prijedloga na slobodna zanimanja prije i nakon donošenja europskog zakonodavstva. U tom pogledu europski zakonodavac osobito uzima u obzir negativne učinke birokratskog opterećenja na slobodna zanimanja.

5.   Snažnija Europa u svijetu

5.1.

EGSO poziva na otvoreno, pravedno, uključivo i predvidljivo međunarodno trgovinsko okruženje koje se zalaže za demokraciju i vladavinu prava, mir i stabilnost, socijalnu i ekološku održivost te otvoren i pravedan svjetski trgovinski poredak zasnovan na pravilima. Europa mora zaštititi globalna trgovinska pravila, osigurati jednake uvjete i uspostaviti ravnotežu između strateške autonomije i otvorenosti međunarodnoj trgovini promicanjem snažne industrijske baze i otpornih međunarodnih lanaca opskrbe.

5.2.

Međutim, razvoj događaja u Kini posljednjih godina i aktualna ruska agresija jasno ukazuju na to da rast međunarodne trgovine ne pridonosi nužno jačanju demokratskih procesa. EU stoga u svojoj trgovinskoj politici mora promicati svoje temeljne vrijednosti, kao što su poštovanje ljudskih prava, vladavina prava i sloboda medija.

5.3.

EGSO smatra da je važno nastaviti rješavati kritične ovisnosti EU-a o trećim zemljama. To se osobito odnosi na energiju, sirovine, hranu, zdravstvene proizvode, infrastrukturu i tehnologije. Primjenjuje se i na industrijsku dimenziju sigurnosne, obrambene i svemirske politike. EU mora osobito preispitati nedostatak industrijskih kapaciteta i njihovu ovisnost o nepouzdanim partnerima.

5.4.

Istodobno, suradnja s partnerima u različitim područjima, među ostalim u području trgovine, potrebna je za jačanje otvorene strateške autonomije i snažnije uloge EU-a na globalnoj razini. EGSO poziva na zaključivanje pregovora o bilateralnim trgovinskim sporazumima i razvoj multilateralne suradnje unutar WTO-a. Jačanje odnosa s partnerima iz Latinske Amerike na temelju moderniziranih sporazuma također bi bila prilika da EU ojača svoj položaj.

5.5.

EGSO ističe ključnu ulogu civilnog društva u trgovini i naglašava potrebu za jačanjem suradnje s civilnim društvom, od oblikovanja do praćenja trgovinskih alata i sporazuma (sporazumi o slobodnoj trgovini, sporazumi o gospodarskom partnerstvu i sporazumi o ulaganju). Time bi se pridonijelo ostvarenju ciljeva nove trgovinske strategije EU-a, čime bi se pak osiguralo da se sklopljenim trgovinskim sporazumima pridonosi gospodarski, socijalno i okolišno održivom razvoju i EU-a i partnerskih zemljama koje sudjeluju u pregovorima.

5.6.

Osim toga, potrebno je surađivati u području prometa, digitalizacije i energije, što je otvorilo nove mogućnosti, na primjer za suradnju između EU-a i SAD-a. Koridori osnovne mreže trebaju biti bolje povezani s ostatkom svijeta kad je riječ o robi i putnicima. EGSO poziva na uspostavu foruma za olakšavanje integracije mreže TEN-T s ostatkom svijeta, uključujući susjedne zemlje.

5.7.

EGSO smatra da je EU-u potreban proaktivniji i djelotvorniji pristup kako bi se uzeli u obzir interesi europskih industrija uspostavom jednakih konkurentnih uvjeta i rješavanjem problema nepoštenih trgovinskih praksi u okviru postojećih trgovinskih zakona, osobito antidampinških i antisubvencijskih zakona.

5.8.

Odbor smatra da je potrebno ojačati međunarodnu ulogu eura kao važnog alata za jačanje globalnog položaja Europe te poziva da se bolje razmotre razlozi slabljenja međunarodne uloge eura i da se dovrši ekonomska i monetarna unija.

5.9.

EGSO poziva Komisiju da pojača napore kako bi se pristup EU-a trgovini i održivom razvoju kad je riječ o obvezama u području rada i okoliša uključio u WTO. To bi trebalo uključivati i daljnja promišljanja o strukturiranom uključivanju svih sastavnica civilnog društva u procese WTO-a jer bez angažmana civilnog društva ne može postojati istinska održivost.

5.10.

Mehanizam Unije za civilnu zaštitu više ne posjeduje dostatne sposobnosti niti je dovoljno opsežan da bi mogao odgovoriti na katastrofe povezane s klimatskim promjenama i višestruke rizike koji nastaju unutar i izvan teritorija Unije. Osim dobro uspostavljenih aktivnosti u pogledu prirodnih katastrofa, Mehanizam bi trebao biti usmjeren na rizike kao što su pandemije, veliki industrijski rizici, onečišćenje mora velikih razmjera, posljedice kibernapada na mreže za električnu energiju ili pitku vodu i svu ključnu infrastrukturu ili upravljanje humanitarnim krizama povezanima s imigracijom.

5.11.

Potrebno je bolje utvrditi i koordinirati poveznicu između kratkoročne civilne zaštite i dugoročne humanitarne pomoći. Stoga EGSO smatra da je potrebno ispitati potrebu za uspostavom europske agencije za civilnu zaštitu i humanitarnu pomoć kao praktičnog mehanizma u okviru djelovanja jače vanjske politike.

5.12.

EGSO napominje da u mnogim partnerskim zemljama i dalje ne postoji uključiv i participativni dijalog i oblikovanje politika te da se prostor za građanski i socijalni dijalog postupno smanjuje, unatoč potpori Komisije. EGSO predlaže da Komisija u suradnji s EGSO-om uspostavi pilot-projekt „Pregled pokazatelja prostora za građansko djelovanje” za neke partnerske zemlje kako bi se svake godine procjenjivalo stanje građanskog i socijalnog dijaloga, počevši od zemalja zapadnog Balkana ili zemalja Euromeda.

6.   Promicanje europskog načina života

6.1.

Potrebno je ojačati zdravstvene sustave u gotovo svim europskim zemljama, usmjeravajući se na prevenciju i jamčeći svima pristup kvalitetnim strukturama javnog zdravstva, osnovnim zdravstvenim uslugama, uključujući cjepiva, i dugotrajnoj skrbi. Problemi mentalnog zdravlja zahtijevaju hitan strateški odgovor.

6.2.

EGSO podsjeća da je ključno podržati snažan i koordiniran europski zdravstveni ekosustav kako bi se pridonijelo strateškoj autonomiji industrije EU-a, tehnološkoj suverenosti i boljoj kvaliteti života građana EU-a. Potrebno je provesti evidentiranje i analizu odozdo prema gore kako bi se točno procijenila priroda utvrđenih ovisnosti, otklonile slabosti i riješio problem manjka strateških materijala.

6.3.

Migracije su i dalje prioritetno pitanje zbog njihova utjecaja na demografiju, gospodarstvo i politike EU-a (zapošljavanje, socijalna pitanja, tržište rada, integracijske politike, granična kontrola, borba protiv rasizma, ksenofobije, populizma i diskriminacije). Pakt EU-a za migracije i azil te zajednički europski sustav azila morat će se konačno oblikovati na temelju stvarne ravnoteže između solidarnosti i odgovornosti te obveza EU-a i država članica u skladu s međunarodnim pravom.

6.4.

Izbjeglička kriza koja je nastala kao posljedica rata u Ukrajini naglašava ključnu važnost tog područja i predstavlja ispravan način za odgovor EU-a: osim pružanja neposredne zaštite izbjeglicama i uvođenja privremenih boravišnih i radnih dozvola, potrebno je poduzeti hitne mjere za integraciju u društva i tržišta rada država članica te osigurati odgovarajuća financijska sredstva i vladama i organizacijama civilnog društva koje djeluju na terenu.

6.5.

Godina 2022. europska je godina mladih, osmišljena kako bi se prepoznale prošle i trenutačne žrtve i izazovi s kojima se mladi suočavaju tijekom pandemije bolesti COVID-19, te kako bi im se pružila mogućnost sudjelovanja na svim razinama s posebnim naglaskom na zelenim pitanjima, uključivanju, digitalizaciji i uključivanju mladih u sve politike u EU-u. Ključno je da za tu godinu postoji konkretno nasljeđe i da inicijative na razini EU-a budu usmjerene na mlade svake godine. Komisija bi stoga trebala nastaviti s radom na praćenju Europske godine 2023. i nakon toga.

7.   Nov poticaj europskoj demokraciji

7.1.

Potrebne su mjere za poboljšanje civilnog dijaloga s dionicima i skupinama u društvu te među njima, čime bi im se dala odgovornost za politike koje izravno utječu na njih i stvarno sudjelovanje u njima te promicala uloga građana u izgradnji budućnosti Europe.

7.2.

Postoji nekoliko kanala koji imaju važnu ulogu u uključivanju građana na europskoj razini, kao što je europska građanska inicijativa. Međutim, ti kanali nisu dovoljni za smisleno sudjelovanje građana EU-a te je potrebno da alati za sudjelovanje (uključujući e-sudjelovanje) budu uključiviji, da se upotrebljavaju na strukturiran način, da budu dostupni svima, a osobito da budu utjecajniji.

7.3.

U okviru te ideje trebalo bi ojačati i osnažiti institucionalnu ulogu EGSO-a kao postojećeg predstavnika organiziranog civilnog društva u savjetovanju o oblikovanju politika EU-a, ali i kao posrednika i jamca aktivnosti participativne demokracije kao što su strukturirani dijalog s organizacijama civilnog društva i paneli građana. Aktivno civilno društvo ključno je za demokratski život Europske unije.

7.4.

Oblikovateljima politika EU-a preporučujemo da osmisle usklađene (unutarnje i vanjske) strategije civilnog društva Europske unije, uključujući politike koje se temelje na: boljem priznavanju sektorskog i civilnog dijaloga, među ostalim putem posebnog stupa akcijskog plana za europsku demokraciju, godišnje ocjene vladavine prava i strategije europskog civilnog društva; uvođenju pravnih okvira i jednakih uvjeta na europskoj razini; pristupu javnom financiranju; mehanizmima praćenja i zaštite na razini EU-a.

7.5.

Ključno je usredotočiti se na daljnje postupanje u vezi s prijedlozima Konferencije o budućnosti Europe kako bi se ispunili zahtjevi građana. EGSO očekuje od svake europske institucije da u svim koracima praćenja, uključujući zakonodavne prijedloge, zauzme konstruktivan i ambiciozan pristup, u skladu sa svojom ulogom i nadležnostima. EGSO je spreman odigrati svoju ulogu i osigurati odgovarajuće praćenje rezultata Konferencije, a u slučaju da se organizira Konvencija, EGSO u njoj mora imati istaknutu ulogu.

7.6.

Kako bi se ponovno izgradilo povjerenje u proširenje i ojačali načini na koje EU dopire do svojih prirodnih saveznika u regiji, EGSO je uvjeren da bi EU svakako trebao uključiti zapadni Balkan u aktivnosti namijenjene provedbi rezultata Konferencije o budućnosti Europe.

7.7.

Rat u Ukrajini potaknuo je zajedničko europsko djelovanje i integraciju u ključnim sektorima kao što su obrana i vanjska politika, u razmjerima koje je bilo teško zamisliti prije nekoliko mjeseci. EGSO pozdravlja predanost izraženu u Izjavi iz Versaillesa da se poveća primjena Europskog instrumenta mirovne pomoći i naglašava da bi EU trebao težiti snažnijoj političkoj integraciji kojom bi se mogla poduprijeti zajednička vanjska politika. Pozivamo države članice da odmah počnu raditi na provedbi istinski zajedničkog i učinkovitog obrambenog sustava kojim bi se znatno ojačala sposobnost Europe da se brani (12). Odgovarajuća odluka na razini EU-a trebala bi uključivati Europski parlament, koji je u skladu s Ugovorima izravni predstavnik naroda.

7.8.

Europski parlament, kao i EGSO, socijalni partneri i organizacije civilnog društva, moraju biti uključeni u krizne planove za suzbijanje gospodarskih posljedica rata. Konkretno, moraju sudjelovati u osmišljavanju raznih stavki u okviru strategije RepowerEU.

7.9.

EGSO naglašava potrebu za suočavanjem s izazovima koji se odnose na aktivno sudjelovanje mladih u društvu i procesima oblikovanja politika i donošenja odluka, s obzirom na to da će djeca i mladi biti generacija koja će morati platiti golem javni dug koji zemlje sada stvaraju kako bi se suočile s posljedicama pandemije i živjele s posljedicama mjera za rješavanje problema klimatskih promjena i nove sigurnosne situacije u Europi. Osim toga, potreban je koordinirani europski pristup utemeljen na snažnim političkim i pravnim okvirima kako bi se prekinuo međugeneracijski ciklus prikraćenosti. Trebalo bi pomno pratiti postizanje ambicioznog cilja da se što više djece i mladih izbavi iz siromaštva.

7.10.

EGSO naglašava da bi pitanje rodne ravnopravnosti i rodno osviještene politike trebalo rješavati u svim aspektima izrade i provedbe zakonodavstva EU-a, osobito zato što su pandemija i gospodarski pad pogoršali rodnu neravnotežu.

7.11.

Odgovori na izvanredne uvjete ne smiju biti u suprotnosti s vladavinom prava niti ugrožavati demokraciju, diobu vlasti i temeljna prava europskih građana. Potrebno je provesti nove instrumente EU-a za zaštitu i promicanje temeljnih prava i vladavine prava, primjerice ciklus revizije vladavine prava i mehanizam za uvjetovanje financiranja EU-a poštovanjem temeljnih prava i vladavine prava. To se osobito mora uzeti u obzir u osjetljivim privremenim odlukama, kao što su zabrana određenih radiotelevizijskih kuća, ograničavanje slobodne mobilnosti osoba ili druge odluke donesene tijekom pandemije i rata.

7.12.

EGSO je preporučio da se donese europska povelja o ruralnim/urbanim pravima i odgovornostima te poziva na stvaranje modela upravljanja za pakt za ruralna područja koji bi uključivao lokalne vlasti te privatna i neprofitna lokalna poduzeća, u suradnji s lokalnom demokratskom i socijalnom partnerskom strukturom kako bi se osiguralo da se čuje glas lokalnog stanovništva i da se dugoročna vizija može uspješno provesti.

7.13.

Kad je riječ o europskom zelenom planu, EGSO poziva na uspostavu snažnih upravljačkih struktura kako bi se svi dionici uključili u osmišljavanje mjera europskog zelenog plana, uključujući: — stvaranje platforme dionika Europskog sporazuma o klimi, sastavljene od aktera u području klime na svim razinama, — osnivanje foruma EU-a za financiranje klimatskih mjera kako bi se olakšao pristup financiranju i uklonile prepreke, — jamčenje odgovarajuće uključenosti postojećih struktura europskog socijalnog dijaloga, — poticanje država članica da uključe regionalna tijela, socijalne partnere i organizacije civilnog društva u pripremu nacionalnih i regionalnih planova za pravednu tranziciju, — bolje strukturirano uključivanje mladih u postupak donošenja odluka o održivosti i uključivanje predstavnika mladih u službeno izaslanstvo EU-a na sastancima Konferencije, — strukturno povezivanje paketa „Spremni za 55 %” s ciljevima održivog razvoja, — nastavak uspješnog zajedničkog rada Europske komisije i EGSO-a na Europskoj platformi dionika kružnog gospodarstva.

7.14.

Institucije EU-a također bi trebale prepoznati temeljnu ulogu civilnog društva u širenju kulture temeljnih prava i vladavine prava i promicati njegovo sudjelovanje u olakšavanju odgovarajuće komunikacije o vrijednostima i načelima EU-a. U skladu s tim, potrebno je ojačati ulogu civilnog društva u ciklusu revizije vladavine prava, među ostalim putem foruma dionika.

7.15.

Stoga EGSO smatra da je ključno zajamčiti sudjelovanje predstavnika civilnog društva, uključujući socijalne partnere, organizacije potrošača i druge zainteresirane dionike, u oblikovanju, provedbi i praćenju programa politike digitalnog desetljeća i povezanih nacionalnih planova djelovanja.

7.16.

EGSO poziva Europsku komisiju da joj bolja regulativa i dalje bude prioritet i poziva Komisiju i sve njezine službe te zakonodavce EU-a da stalno produbljuju i unapređuju sustav EU-a za bolju regulativu u svim njegovim aspektima te da u svojem radu sustavno upotrebljavaju alate i smjernice za bolju regulativu.

7.17.

EGSO napominje da bi Komisija automatski trebala potkrijepiti svaki zakonodavni prijedlog potpuno razrađenom procjenom učinka. Komisija bi također trebala provesti odgovarajuće procjene učinka svih budućih strategija kako bi utvrdila učinke u ranoj fazi i bolje predvidjela zajedničke učinke pojedinačnih inicijativa.

7.18.

EGSO naglašava da instrumenti za bolju regulativu moraju ostati politički neutralni i jasno odvojeni od politički utemeljenog donošenja odluka, koje treba prepustiti za to namijenjenim i legitimnim političkim tijelima. U postupcima javnog savjetovanja povezanima s prijedlozima Europske komisije potrebno je voditi računa o osiguravanju i uravnoteženju doprinosa različitih dionika. To zahtijeva preispitivanje metodologije kako bi se bolje doprlo do organizacija civilnog društva na razini EU-a i na nacionalnim razinama. EGSO naglašava da je internetske postupke potrebno dopuniti strukturiranim dijalogom s organizacijama civilnog društva u svim fazama oblikovanja politika, uključujući fazu provedbe i evaluacije.

7.19.

EGSO poziva Komisiju te osobito Zajednički istraživački centar da u potpunosti uključe Odbor u svoj ciklus predviđanja i da ga podrže u provjeri postojećih aktivnosti predviđanja koje provode organizacije civilnog društva, sindikati i poslovna udruženja.

7.20.

Odbor poziva i na stalno jačanje suradnje u ex post evaluacijama raznih inicijativa.

7.21.

Pandemija i trenutačni rat u Ukrajini ukazali su na hitnu potrebu za daljnjim djelovanjem na nacionalnoj i europskoj razini kako bi se zaštitili slobodni i pluralistički mediji i kvalitetno neovisno novinarstvo.

---

(1)  SL C 290, 29.7.2022., str. 35.

(2)  Rezolucija EGSO-a „Rat u Ukrajini i njegove gospodarske, socijalne i okolišne posljedice” (SL C 290, 29.7.2022., str. 1.).

(3)  Rezolucija EGSO-a „Rat u Ukrajini i njegove gospodarske, socijalne i okolišne posljedice” (SL C 290, 29.7.2022., str. 1.).

(4)  https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/ip_22_1511

(5)  https://ec.europa.eu/info/publications/key-documents-repowereu_en

(6)  Mišljenje EGSO-a „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju” (SL C 323, 26.8.2022., str. 123.).

(7)  Međusobna povezanost već je cilj EU-a (najmanje 15 % do 2030., ali neke su zemlje daleko ispod toga): https://energy.ec.europa.eu/topics/infrastructure/electricity-interconnection-targets_en

(8)  Dokument Komisije energetskim otocima: https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/de/MEMO_18_4622

(9)  Završna procjena Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora o modelu veleprodajnog tržišta električne energije EU-a

(10)  Europski instrument za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE).

(11)  Vidjeti, npr., Business Journey on the Single Market: Practical Obstacles and Barriers (Poslovno putovanje jedinstvenim tržištem: praktične prepreke i barijere), SWD(2020) 54 final, Bruxelles, 10.3.2020.

(12)  SL C 290, 29.7.2022., str. 1.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o oporezivanju prekograničnih radnika na daljinu i njihovih poslodavaca

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 443/02)

Izvjestitelj:

Krister ANDERSSON

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	1.7.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	13.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	195/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) prepoznaje posebne izazove koje porast prekograničnog rada na daljinu predstavlja za postojeće međunarodne porezne sustave. To se osobito odnosi na oporezivanje plaća i oporezivanje dobiti poduzeća.

1.2.

EGSO se slaže s Europskom komisijom da bi prekogranični radnik na daljinu mogao podlijegati dvostrukom oporezivanju dohotka, što bi rezultiralo dugotrajnim i skupim sporovima između zaposlenika i poreznih tijela država članica. Ovisno o poreznom tretmanu inozemnog dohotka u određenoj državi zaposlenik bi isto tako mogao biti obvezan podnositi dvije odvojene porezne prijave, moguće u različito vrijeme zbog različitih rokova za podnošenje porezne prijave u državama članicama. Regulatorna opterećenja stvaraju prepreke učinkovitom funkcioniranju jedinstvenog tržišta. Države članice trebale bi pri potpisivanju bilateralnih poreznih sporazuma obratiti dužnu pozornost na te prepreke.

1.3.

Kad je riječ o oporezivanju dobiti poduzeća, kod međunarodnih radnika na daljinu može postojati opasnost od nehotične uspostave stalne poslovne jedinice poduzeća u državi koja nije njihova država. Ako je stalna poslovna jedinica osnovana u drugoj državi, poduzeće bi moralo točno podijeliti svoju dobit između dvije lokacije i stoga podnositi različite prijave i podlijegati različitim poreznim obvezama.

1.4.

EGSO pozdravlja privremene porezne mjere koje su države članice poduzele na vrhuncu pandemije i smjernice koje je tijekom pandemije izdao OECD. Tim je mjerama omogućeno prekograničnim zaposlenicima i poslodavcima da nastave s poslovnim aktivnostima i osigurano da ni jedni ni drugi ne podliježu dvostrukom oporezivanju kako bi poduzeća mogla nastaviti pružati potporu gospodarstvu i radnicima EU-a u važnom trenutku.

1.5.

EGSO naglašava važnost dodatnog ažuriranja poreznih sustava kako bi se odgovorilo na potrebe današnjeg radnog okruženja. Međunarodni okvir za oporezivanje dobiti nedavno je revidiran sporazumom OECD-a i skupine G-20 o uključivom okvirnom poreznom paketu koji se sastoji od dva stupa. Ako zaposlenici sve više rade na daljinu, možda će biti potrebno preispitati i međunarodna pravila o oporezivanju pojedinaca. Konkretno, pravila moraju biti takva da ih se može lako pridržavati.

1.6.

EGSO smatra da je neophodno da se pravilima o oporezivanju prekograničnog rada na daljinu osigura da ne postoji dvostruko oporezivanje ili nenamjerno neoporezivanje zaposlenika i poslodavaca. Kako bi se osiguralo da poduzeća svih veličina mogu ponuditi mogućnosti rada na daljinu, važno je ukloniti ili barem svesti na najmanju moguću mjeru sve administrativne obveze povezane s oporezivanjem prekograničnih radnika na daljinu.

1.7.

Iako EGSO priznaje da države imaju pravo odlučiti hoće li i po kojoj stopi ubirati poreze na svojem teritoriju, načela oporezivanja prekograničnog rada na daljinu po mogućnosti bi trebalo dogovoriti na globalnoj razini. Međutim, s obzirom na mobilnost unutar EU-a u skladu sa slobodom kretanja na jedinstvenom tržištu, postoje razlozi da se to pitanje riješi na razini EU-a prije pronalaska globalnog rješenja. Iako su mogući različiti pristupi, važno je da se u EU-u postigne visok stupanj koordinacije.

1.8.

EGSO naglašava da bi pravila trebala biti jednostavna i za zaposlenike i za poslodavce. Jedna od mogućnosti bila bi da države članice pristanu na oporezivanje zaposlenika samo ako je broj radnih dana u državi veći od 96 dana u kalendarskoj godini. EGSO napominje da se u OECD-ovom uključivom okvirnom poreznom paketu kao alat za poticanje pravodobne provedbe novih poreznih pravila upotrebljavao multilateralni instrument.

1.9.

EGSO potiče Europsku komisiju da razmisli o mogućnosti sustava za pružanje usluga na jednom mjestu, kao što već postoji za PDV. Time bi se od poslodavca zahtijevalo da za prekogranične radnike na daljinu prijavi broj dana koje su ti radnici radili u svojoj državi boravišta i u državi u kojoj se nalazi poslodavac. Pomoću tih bi informacija porezna tijela mogla procijeniti u kojoj bi se državi dohodak oporezivao, odnosno koji dio dohotka bi bio oporeziv u svakoj državi.

1.10.

Sustav za pružanje usluga na jednom mjestu razvijen za prekogranične radnike na daljinu može poslužiti kao prvi korak prema uspostavljanju infrastrukture kojom bi se zaposlenicima i poslodavcima omogućilo smanjivanje broja poreznih sporova među državama članicama uz istodobno osiguravanje ispravnog ubiranja poreza bez potrebe da pojedinci podnose prijave u više država.

2.   Kontekst

2.1.

Pandemija bolesti COVID-19 promijenila je život radnika i način poslovanja na dosad neviđen način. Jedan od najizraženijih trendova tijekom pandemije bolesti COVID-19 bio je porast rada na daljinu, uz ograničenja putovanja i ograničenja broja zaposlenika u uredima koja su postavile vlade radi smanjenja prijenosa virusa bolesti COVID-19 (1). Poduzeća i zaposlenici uložili su velike napore da digitaliziraju svoje svakodnevne aktivnosti (npr. korištenjem internetskih alata za sastanke) kako bi se zaposlenicima olakšao rad od kuće. Na taj su način poduzeća mogla nastaviti isporučivati(potrebne) proizvode i usluge kupcima i tako pružati potporu gospodarstvu EU-a, radnim mjestima, trgovini i gospodarskom rastu.

2.2.

Zbog skraćivanja vremena putovanja na posao rad na daljinu povezan je s većom fleksibilnošću koja može smanjiti stres za zaposlenike, omogućujući bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života (2). Osim toga porast rada na daljinu može doprinijeti cilju EU-a u pogledu ugljične neutralnosti. Budući da veliki udio emisija u EU-u potječe iz prijevoza, porast rada na daljinu mogao bi dovesti do manje razine emisija ugljika i manjih prometnih gužvi (3). Prelaskom na rad na daljinu vjerojatno će se smanjiti potreba za uredskim prostorom, čime se smanjuju troškovi emisija poslovnih zgrada (npr. grijanje i hlađenje).

2.3.

Kako se zahvaljujući visokim stopama cijepljenja u cijelom EU-u približavamo razdoblju nakon pandemije bolesti COVID-19, iako očekujemo da će se neki zaposlenici vratiti u svoje urede, ipak je malo vjerojatno da će se trend porasta rada na daljinu u potpunosti preokrenuti. U istraživanju koje je Eurofound proveo u ožujku 2021. 46 % zaposlenika u EU-u izrazilo je želju da nastavi raditi od kuće „svakodnevno” ili „nekoliko puta tjedno” kada pandemija završi (4). Stoga se očekuje da će i rad na daljinu postati dio naše radne kulture.

2.4.

Porast prekograničnog rada na daljinu predstavlja određene izazove za postojeće porezne sustave. Iako prekogranični rad nije novost, mogućnost da zaposlenik radi na daljinu od svoje kuće u drugoj državi stvara probleme sa stajališta međunarodnih poreznih propisa, posebno ako zaposlenik značajan dio radnih dana radi u svojoj državi boravišta ili u trećoj zemlji, a ne u uobičajenom mjestu poslovanja. To se osobito odnosi na oporezivanje plaća i oporezivanje dobiti poduzeća. Takvi se slučajevi mogu pojaviti osobito u određenim „žarišnim regijama” koje su geografski blizu drugim državama članicama, ali će se zbog rasta i razvoja alata za telekonferencije broj takvih slučajeva vjerojatno povećavati na široj osnovi.

2.5.

Kad je riječ o oporezivanju plaća, radnici koji borave u jednoj državi članici (jurisdikcija rezidentnosti), ali rade za poduzeće koje se nalazi u drugoj (jurisdikcija izvora) mogu podlijegati dvostrukom oporezivanju, pri čemu obje jurisdikcije oporezuju dohodak. Kako bi se izbjegao takav scenarij, države su sklopile bilateralne sporazume o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, često slijedeći OECD-ov model ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine. U tom je modelu ugovora kao opće načelo utvrđeno da bi se dohodak od nesamostalnog rada trebao oporezivati samo u jurisdikciji rezidentnosti. Međutim, ako se rad obavlja u drugoj državi (tj. državi izvora), u državi izvora može se oporezivati dohodak koji se može pripisati danima odrađenima u toj državi pod uvjetom da zaposlenik boravi najmanje 183 dana godišnje u državi izvora, ili naknadu za rad snosi poslodavac u državi izvora odnosno stalna poslovna jedinica poslodavca u državi izvora.

2.6.

U skladu s OECD-ovim modelom ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja zaposlenik s boravištem u državi koja nije država u kojoj inače radi od prvog će dana podlijegati podjeli prava oporezivanja dohotka od rada između jurisdikcije rezidentnosti i jurisdikcije izvora na temelju proporcionalnosti.

2.7.

Kako bi se izbjegla neposredna raspodjela prihoda u slučaju prekograničnog rada i kako je OECD-ov model ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja predložak kojeg države članice nisu obvezne slijediti, neke su države uvele drugačija pravila, kao što su de minimis strukture. U tom se slučaju dohodak zaposlenika oporezuje isključivo u državi boravišta pod uvjetom da zaposlenik ne prelazi određeni broj dana kada nije prisutan u uobičajenom mjestu poslovanja (5).

2.8.

Zbog mjera poduzetih tijekom pandemije, poput uvođenja strogih karantenskih uvjeta i ograničavanja prekograničnih putovanja, mnogi su radnici, osobito pogranični radnici, bili prisiljeni raditi na daljinu u svojim državama boravišta, a ne u svojim uobičajenim državama poslovanja. Zbog pandemije bolesti COVID-19 brojne države članice poduzele su privremene mjere kako bi se izbjeglo da jurisdikcije izvora izgube cjelokupno pravo oporezivanja. Države članice dogovorile su se o „memorandumima o razumijevanju” prema kojima bi se svi dani odrađeni od kuće smatrali radom u državi članici u kojoj se rad inače obavlja. To bi se odnosilo samo na radnike koji su u iznimnoj situaciji zbog bolesti COVID-19, a ne na prekogranične radnike koji su i prije pandemije radili na daljinu. Te privremene mjere vjerojatno se više neće primjenjivati nakon 30. lipnja 2022. i države će se vratiti na opći OECD-ov model o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili strukture de minimis. Slično tome, OECD je izdao i smjernice koje se odnose na oporezivanje dohotka „zaglavljenih radnika” (zaposlenika koji su zaglavili u jurisdikciji izvora dulje vrijeme zbog ograničenja putovanja povezanih s bolešću COVID-19, pravila o karanteni itd.) (6).

2.9.

Prema Europskoj komisiji (7) prekogranični radnik na daljinu mogao bi podlijegati dvostrukom oporezivanju dohotka, što bi rezultiralo (dugotrajnim, skupim) sporovima između zaposlenika i država članica. Ovisno o poreznom tretmanu inozemnog dohotka u određenoj državi zaposlenik bi isto tako mogao biti obvezan podnositi dvije odvojene porezne prijave, moguće u različito vrijeme zbog različitih rokova za podnošenje porezne prijave u državama članicama. Osim toga, poteškoće bi mogle nastati kada bi se određeni porezni rashodi potrebni za stvaranje dohotka morali točno podijeliti između dvije države članice. Prekogranični radnik na daljinu može izgubiti i pravo na porezne olakšice ili porezne kredite.

2.10.

Porezni obveznici nerezidenti s dohotkom iz dviju ili više država članica, kao što su mobilni radnici, sezonski radnici, sportaši, umjetnici i umirovljenici, općenito nemaju pravo na uzimanje u obzir njihovih osobnih i obiteljskih okolnosti na isti način kao u slučaju poreznih obveznika rezidenata. U skladu s presudom u predmetu Schumacker (8), države članice moraju odobriti takve porezne olakšice nerezidentima ako porezni obveznici zarađuju svoj dohodak „u cijelosti ili gotovo u cijelosti” u toj državi članici. Neke države članice primjenjuju prag od 90 % ukupnog dohotka koji treba ostvariti u toj državi članici za dodjelu takvih poreznih olakšica. To može predstavljati prepreku slobodnom kretanju jer će svaki dohodak veći od 10 % ukupnog dohotka u drugim državama članicama rezultirati barem djelomičnim gubitkom takvih poreznih olakšica s obzirom na to da se prag za njihovo potpuno odobravanje više neće dosegnuti. Države članice trebale bi dopustiti uzimanje u obzir osobnih i obiteljskih okolnosti ako nerezidenti zarađuju 75 % dohotka poreznog obveznika u državi izvora.

2.11.

Regulatorna opterećenja stvaraju prepreke učinkovitom funkcioniranju jedinstvenog tržišta. Države članice trebale bi pri potpisivanju bilateralnih poreznih sporazuma obratiti dužnu pozornost na te prepreke.

2.12.

Kad je riječ o oporezivanju dobiti poduzeća, kod međunarodnih radnika na daljinu može postojati opasnost od nehotične uspostave stalne poslovne jedinice poduzeća u državi koja nije njihova država. Ako je stalna poslovna jedinica osnovana u drugoj državi, poduzeće bi moralo točno podijeliti svoju dobit između dvije lokacije i stoga podnositi različite prijave i podlijegati različitim poreznim obvezama.

2.13.

Mnoga poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća bez međunarodne strukture, možda nisu svjesna da bi se to što imaju osoblje koje radi iz druge države moglo smatrati funkcijama i sadržajem zbog kojih bi podlijegala zahtjevima o raspodjeli dobiti, pridržavanju pravila o transfernim cijenama i obvezama izvješćivanja. Mala i srednja poduzeća možda nemaju porezni odjel ili pristup savjetnicima i njihovi troškovi usklađivanja već su vrlo visoki. Prema studiji koju je provela Europska komisija, procjenjuje se da će poduzeća u EU-u i Ujedinjenoj Kraljevini potrošiti ukupni godišnji iznos koji se procjenjuje na oko 204 milijarde eura na ispunjavanje obveza povezanih s porezom na dobit, PDV-om, porezima i doprinosima povezanima s plaćom, porezima na imovinu i nekretnine te lokalnim porezima. Godišnji trošak za ispunjavanje poreznih obveza prosječnog poduzeća iznosi 1,9 % njegova prometa (9). Svako daljnje povećanje može ugroziti održivost poduzeća.

2.14.

Zbog nedoumica u pogledu mogućeg osnivanja stalnih poslovnih jedinica kao rezultata prekograničnog rada na daljinu OECD je izdao smjernice u vezi s tim pitanjem (10) u travnju 2020. i ožujku 2021. Prema OECD-u „iznimna i privremena promjena” mjesta gdje zaposlenici rade „ne bi trebala dovoditi do osnivanja novih stalnih poslovnih jedinica poslodavca” (11). OECD je općenito tvrdio da „iako se dio poslovanja poduzeća može obavljati s lokacije kao što je kuća pojedinca, to ne bi trebalo dovesti do zaključka da je ta lokacija na raspolaganju tom poduzeću samo zato što je koristi pojedinac (npr. zaposlenik) koji radi za to poduzeće”, ističući da u slučaju zaposlenika koji je prisiljen raditi od kuće zbog pandemije bolesti COVID-19 i mjera javnog zdravlja „razina stalnosti ili kontinuiteta nije dovoljna” da bi se njegova kuća smatrala stalnom poslovnom jedinicom poslodavca.

2.15.

Naglašavajući iznimnu prirodu bolesti COVID-19, OECD je istaknuo da, ako bi zaposlenici nastavili raditi od kuće nakon završetka pandemije navedene bolesti, osiguravajući tako određeni stupanj „stalnosti ili kontinuiteta” svom radu od kuće, to „ne bi nužno rezultiralo (…) stalnom poslovnom jedinicom”. U takvim bi slučajevima, prema OECD-u, bilo potrebno daljnje ispitivanje konkretnih činjenica i okolnosti. U slučaju osoba na položajima na kojima se donose odluke, porezna tijela često ispituju je li osnovana stalna poslovna jedinica.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO snažno pozdravlja napore koje su poduzeća i radnici uložili tijekom pandemije bolesti COVID-19 kako bi nastavili poslovati korištenjem digitalnih alata. Zbog dosad nezabilježenih okolnosti pandemije bolesti COVID-19 i odgovarajućih mjera javnog zdravstva poduzeća i radnici morali su prilagoditi radno okruženje kako bi nastavili s poslovanjem i isporukom robe i usluga, podupirući time gospodarstvo, radna mjesta i rast EU-a.

3.2.

Budući da će veći napredak internetskih uredskih alata (npr. internetski programi za sastanke) omogućiti nekim zaposlenicima da sve više radnih zadataka obavljaju od kuće s većom ili jednakom učinkovitošću, očekujemo porast broja (prekograničnih) radnika na daljinu u EU-u. Zakonodavci moraju postojeća pravila prilagoditi novoj stvarnosti.

3.3.

Iako se mogućnost rada na daljinu može razlikovati ovisno o sektoru i radnom mjestu, EGSO smatra da bi rast rada na daljinu trebalo pozdraviti i po mogućnosti poticati. Osim veće fleksibilnosti za zaposlenike, rad na daljinu može doprinijeti i širem zelenom planu EU-a jer manji broj osoba koje putuju na posao znači manje emisija iz prometa i onečišćenja zraka. EGSO prepoznaje posebnu važnost te teme za EU i slobodu kretanja radnika na jedinstvenom tržištu.

3.4.

EGSO prepoznaje posebne izazove koje porast prekograničnog rada na daljinu predstavlja za međunarodni porezni sustav. EGSO primjećuje prepreke koje su zaposlenici prijavili u pogledu prekograničnog rada čak i prije pandemije (12). EGSO pozdravlja privremene porezne mjere koje su države članice poduzele na vrhuncu pandemije i smjernice koje je tijekom pandemije izdao OECD. Tim je mjerama omogućeno prekograničnim zaposlenicima i poslodavcima da nastave s poslovnim aktivnostima i osigurano da ni jedni ni drugi ne podliježu dvostrukom oporezivanju kako bi poduzeća mogla nastaviti pružati potporu gospodarstvu i radnicima EU-a u važnom trenutku.

3.5.

EGSO međutim naglašava važnost dodatnog ažuriranja poreznih sustava kako bi se odgovorilo na potrebe današnjeg radnog okruženja. Osobito je važno da porezne prepreke ne odvraćaju poslodavce kada dogovaraju rad na daljinu od zapošljavanja zaposlenika izvan jurisdikcije poslodavca. Slično tome, porezna pravila ne bi smjela biti prepreka zaposlenicima da se prijavljuju za posao preko granice.

3.6.

EGSO smatra da je neophodno da se pravilima o oporezivanju prekograničnog rada na daljinu osigura da ne postoji dvostruko oporezivanje ili nenamjerno neoporezivanje zaposlenika i poslodavaca. Kako bi se osiguralo da poduzeća svih veličina mogu ponuditi mogućnosti rada na daljinu, važno je ukloniti ili barem svesti na najmanju moguću mjeru sve administrativne obveze povezane s oporezivanjem prekograničnih radnika na daljinu (13).

3.7.

Međunarodni okvir za oporezivanje dobiti nedavno je revidiran sporazumom OECD-a i skupine G-20 o uključivom okvirnom poreznom paketu koji se sastoji od dva stupa. Ako zaposlenici sve više rade na daljinu, možda će biti potrebno preispitati i međunarodna pravila o oporezivanju pojedinaca. Konkretno, pravila moraju biti takva da ih se može lako pridržavati.

3.8.

EGSO pozdravlja rasprave s državama članicama i dionicima Platforme za dobro porezno upravljanje koje je Europska komisija pokrenula o toj temi s ciljem ažuriranja poreznih sustava kako bi se uzelo u obzir današnje radno okruženje koje se temelji na povećanom radu na daljinu. EGSO upućuje na prethodne rasprave o tom pitanju u sklopu Komunikacije o uklanjanju prekograničnih poreznih prepreka za građane EU-a i izvješća stručne skupine Europske komisije Ways to Tackle Cross-Border Tax Obstacles Facing Individuals in the EU (Načini rješavanja prekograničnih poreznih prepreka s kojima se suočavaju pojedinci u EU-u) (14).

4.   Posebne napomene

4.1.

Priznajući da države imaju pravo odlučiti hoće li i po kojoj stopi ubirati poreze na svojem teritoriju, načela oporezivanja prekograničnog rada na daljinu po mogućnosti bi se trebala dogovoriti na globalnoj razini. Međutim, s obzirom na mobilnost unutar EU-a u skladu sa slobodom kretanja unutar jedinstvenog tržišta, postoje razlozi da se to pitanje riješi na razini EU-a prije pronalaska globalnog rješenja. Iako su mogući različiti pristupi, važno je postići visok stupanj koordinacije među državama članicama EU-a, a gdje je to moguće i s trećim zemljama (Ujedinjena Kraljevina, Švicarska itd.).

4.2.

Pravila bi trebala biti jednostavna i zaposlenike i za poslodavce. Jedna od mogućnosti bila bi da države članice pristanu na oporezivanje zaposlenika samo ako je broj radnih dana u državi veći od 96 dana u kalendarskoj godini. EGSO napominje da se u OECD-ovu uključivom okvirnom poreznom paketu kao alat za poticanje pravodobne provedbe novih poreznih pravila upotrebljavao višestrani instrument.

4.3.

Čini se opravdanim imati ambiciozna pravila o prekograničnom radu na daljinu. Kada bi se primjenjivalo pravilo od 183 dana, zaposlenici bi dobili veću fleksibilnost i vjerojatnost postizanja okolišnih ciljeva bila bi veća. S povećanjem broja dana povećava se potreba za određenom vrstom standardiziranog sustava izvješćivanja i moglo bi biti potrebno uspostaviti određenu vrstu kompenzacijskog mehanizma za prijenos poreznih prihoda među državama (15).

4.4.

EGSO poziva Europsku komisiju da razmisli o mogućnosti sustava za pružanje usluga na jednom mjestu, kao što već postoji za PDV (16). Time bi se od poslodavca zahtijevalo da za prekogranične radnike na daljinu prijavi broj dana koje su ti radnici radili u svojoj državi boravišta i u državi u kojoj se nalazi poslodavac. Pomoću tih bi informacija porezna tijela mogla procijeniti u kojoj bi se državi dohodak oporezivao, odnosno koji dio dohotka bi bio oporeziv u svakoj državi. Takvu je preporuku podržala i stručna skupina Europske komisije u svom izvješću o načinima rješavanja prekograničnih poreznih prepreka s kojima se suočavaju pojedinci u EU-u (17). Sustav kompenzacije poreznih prihoda među državama mogao bi se povezati s informacijama dostavljenima sustavu za pružanje usluga na jednom mjestu. Porezni obveznik trebao bi porezna pitanja rješavati samo s jednom poreznom upravom.

4.5.

Poslodavac je obično dužan obustaviti porez na plaće i nadnice zaposlenika. Nadalje, doprinosi za socijalno osiguranje u javne mirovinske sustave i druga socijalna davanja za zaposlenika često se plaćaju odvojeno, ali na temelju dohotka zaposlenika (18). Kada bi takve namete poslodavac za zaposlenika mogao platiti na način da se u okviru sustava za pružanje usluga na jednom mjestu sredstva dodijele odgovarajućoj državi primateljici, znatno bi se smanjilo administrativno opterećenje. Takav sustav zahtijevao bi blisku suradnju između poreznih tijela i sustava za elektroničku dostavu podataka.

4.6.

EGSO je više puta tražio bližu suradnju među poreznim tijelima država članica. Takva suradnja olakšala bi život građanima i poslovanje poduzećima te povećala mogućnosti učinkovitije borbe protiv prijevara i utaje poreza. Za borbu protiv utaje najvažnije je olakšati poštovanje pravila.

4.7.

Sustav za pružanje usluga na jednom mjestu razvijen za prekogranične radnike na daljinu može poslužiti kao prvi korak prema uspostavljanju infrastrukture kojom bi se zaposlenicima i poslodavcima omogućilo smanjivanje broja poreznih sporova među državama članicama uz istodobno osiguravanje ispravnog ubiranja poreza bez potrebe da pojedinci podnose prijave u više država.

---

(1)  Prepoznajući važnost ugovora o radu, doprinosa za socijalno osiguranje, mirovinskih prava, pitanja u pogledu (fizičkog i mentalnog) zdravlja i sigurnosti, učinka na organizacije tržišta rada, konkurentnost itd., predmet ovog mišljenja je izravno oporezivanje zaposlenika i poslodavaca u situaciji u kojoj je zaposlenik zaposlen u poduzeću u jednoj državi, a ograničeni dio radnog vremena radi iz inozemstva koristeći se alatima za rad na daljinu. Mišljenje se ne odnosi na upućene radnike, pogranične radnike kako su definirani u bilateralnim sporazumima ili samozaposlene radnike koji se bave prekograničnom prodajom.

(2)  The impact of teleworking and digital work on workers and society (Utjecaj rada na daljinu i digitalnog rada na radnike i društvo)

(3)  The impact of teleworking and digital work on workers and society

(4)  Eurofound: Labour market change: Teleworkability and the COVID-19 crisis: a new digital divide? (Promjene na tržištu rada: mogućnost rada na daljinu i kriza uzrokovana bolešću COVID-19: novi digitalni jaz?). Radni dokument WPEF20020.

(5)  Te strukture pokrivaju rad na daljinu, ali i osposobljavanje i službena putovanja.

(6)  Updated guidance on tax treaties and the impact of the COVID-19 pandemic (Ažurirane smjernice o poreznim ugovorima i utjecaju pandemije bolesti COVID-19), OECD.

(7)  Tax in an increasingly mobile working environment: challenges and opportunities (Porezi u sve mobilnijem radnom okruženju – izazovi i prilike), pripremila stručna skupina Europske komisije u okviru Platforme za dobro porezno upravljanje

(8)  Vidjeti presudu Suda Europske unije od 14. veljače 1995. u predmetu C-279/93, Schumacker.

(9)  Tax compliance costs for SMEs: an update and a complement: final report (Troškovi ispunjavanja poreznih obveza za mala i srednja poduzeća: ažurirano i dopunjeno izdanje: završno izvješće), 2022.

(10)  Updated guidance on tax treaties and the impact of the COVID-19 pandemic, OECD Secretariat analysis of tax treaties and the impact of the COVID-19 crisis (Analiza poreznih ugovora i učinka krize uzrokovane bolešću COVID-19 koju je pripremilo Tajništvo OECD-a)

(11)  OECD Secretariat analysis of tax treaties and the impact of the COVID-19 crisis

(12)  Vidjeti Komunikaciju Komisije o uklanjanju prekograničnih poreznih prepreka za građane EU-a (COM(2010) 769 final). stranica 4.: „Građani EU-a koji se sele u inozemstvo na privremeni ili stalni rad ili svaki dan prelaze granicu kako bi otišli na posao žale se prije svega na poteškoće u dobivanju naknada, poreznih olakšica i odbitaka od stranih poreznih tijela. Često se žale i na veće progresivne porezne stope koje se primjenjuju na nerezidente te veće oporezivanje inozemnog dohotka. Istaknuli su i probleme s dvostrukim oporezivanjem koji proizlaze iz sporova o poreznoj rezidentnosti, ograničenja u iznosu kredita dostupnog prema bilateralnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, pa čak i nedostatka takvih ugovora u određenim slučajevima.”

(13)  Radnici koji nakon pandemije stalno žive u drugoj državi članici EU-a koja nije država u kojoj se nalazi poduzeće i rade na daljinu suočit će se s mnogim pitanjima o tome koji će se sustav socijalnog osiguranja primjenjivati, kojem će poreznom tijelu poslodavac morati platiti porez na njihov dohodak, hoće li poslodavac moći nastaviti obračunavati porez po odbitku, hoće li se radni odnos morati prijaviti kod nadležnih zavoda za zapošljavanje u novoj državi boravišta radnika, koje bi radno zakonodavstvo trebalo primjenjivati na radni odnos itd.

(14)  Ways to tackle cross-border tax obstacles facing individuals within the EU (Načini uklanjanja prekograničnih poreznih prepreka s kojima se suočavaju pojedinci unutar EU-a)

(15)  Sustav kompenzacije razvijen za međunarodno oporezivanje poduzeća uključuje dodjelu dijela dobiti visokoprofitabilnih poduzeća državi prodaje (iznos A u prvom stupu). Važno je da svaki sustav kompenzacije među državama zbog prekograničnog rada na daljinu bude što je moguće jednostavniji. Broj dana i zarađeni dohodak trebali bi biti ključni parametri koje treba uzeti u obzir.

(16)  EU je uspostavio sustav za pružanje usluga na jednom mjestu za PDV (MOSS) kako bi se smanjilo opterećenje za poduzeća koja obavljaju prodaju potrošačima u drugim državama članicama EU-a. Tim je sustavom poduzećima omogućeno da predaju jednu prijavu PDV-a u kojoj se iskazuje prodaja u više država članica EU-a, umjesto da se moraju registrirati za PDV u svakoj državi.

(17)  Ways to tackle cross-border tax obstacles facing individuals within the EU

(18)  EGSO priznaje da treba razmotriti i učinak na naknade kao što su mirovine itd. ako su doprinosi za socijalno osiguranje podijeljeni među državama. EGSO bi se toj temi mogao posvetiti u budućnosti.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Digitalni identitet, suverenitet podataka i put prema pravednoj digitalnoj tranziciji za građane koji žive u informacijskom društvu”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 443/03)

Izvjestitelj:

Dumitru FORNEA

Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika (samoinicijativno mišljenje)
Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Nadležna Stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	21.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	14.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	179/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Tehnološki napredak i razvoj digitalnih tehnologija, biotehnologije i sustava elektroničke komunikacije stvorili su značajne prilike za jačanje gospodarski prosperitetnih, uključivijih i pravednijih društava. Istodobno se pojavio niz opasnih prijetnji čovječanstvu.

1.2.

Kako bi se očuvala sigurnost ljudi i društvena struktura koja svakom pojedincu omogućuje ispunjen život na ovom planetu, moramo se pobrinuti za to da novi alati upravljanja koji se pojavljuju s digitalnom i industrijskom revolucijom ne budu sredstvo ugnjetavanja i da zbog njih svakodnevni život pojedinaca ne ovisi o obveznom uključivanju u digitalne tehnološke sustave koje se nedemokratski kontrolira.

1.3.

Javne ustanove podložne su utjecaju nedržavnih aktera koji imaju izravan pristup znanju, patentima, tehnologijama i investicijskim fondovima. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da je europski tehnološki suverenitet potrebno uključiti u sve buduće politike i da se zakonodavstvo mora dopuniti izričitim i u cijelosti primjenjivim propisima i zajedničkim standardima u svim državama članicama.

1.4.

Tehnološki razvoj utječe na prava i slobode brojnih građana. Odbor poziva na to da se svi sektori u kojima se upotrebljavaju osobni i biometrijski podaci reguliraju jasno i uz potpuno poštovanje temeljnih ljudskih prava, kao i na to da se Opća uredba o zaštiti podataka u skladu s time ažurira.

1.5.

EGSO je uvjeren da bi digitalni identitet, digitalna sredstva plaćanja i uključivanje u platforme virtualne i proširene stvarnosti trebali ostati alati koji samo nadopunjuju fizičku stvarnost koju smo poznavali prije uvođenja tih tehnologija. Oni ne bi trebali potpuno i na način koji predstavlja zlouporabu zamijeniti druge životne obrasce koje su ljudi tisućama godina razvijali i usavršavali.

1.6.

EGSO poziva na donošenje jasnih odredbi o nediskriminaciji u svim budućim zakonodavnim prijedlozima o digitalnom identitetu i odlučno se protivi uvođenju sustava koji bi pomno motrio europske građane, pratio ih i/ili nadzirao njihove aktivnosti i ponašanje. Usto, Odbor smatra da organizirano civilno društvo treba biti potpuno uključeno u postupak provedbe.

1.7.

EGSO zaključuje da se sve inicijative za integraciju građana u sustav europskog digitalnog identiteta moraju temeljiti na studijama učinka i sveobuhvatnim sociološkim istraživanjima. Konačnu odluku trebalo bi donijeti samo uz informiran i slobodno izražen pristanak predmetnog građanina ili građanke.

1.8.

Kako bi se ostvario demokratski prelazak na pravedno digitalno društvo prihvaćeno među građanima EU-a, EGSO smatra da bi Europska komisija trebala provesti procjene učinka u vezi s: — golemom i neprekidnom potrebom za energijom u svrhu održavanja globalne tehnološke infrastrukture kojom se podupire neprekinut i siguran pristup digitalnom sustavu za prijenos ključnih i strateških funkcija ljudskog društva; — učinkom digitalizacije i automatizacije ljudskih interakcija na kvalitetu života i uvjete rada, osobito u pogledu ljudskih odnosa, sve raširenije usamljenosti, problema mentalnog zdravlja, slabljenja kognitivne i emocionalne inteligencije i povećanog rizika od društvenog otuđenja; — političkim, gospodarskim i socijalnim mjerama potrebnima kako bi se društvo prilagodilo dramatičnim kvantitativnim promjenama na tržištu rada; — kibersigurnošću, u kontekstu sve raznolikijih i složenijih hakerskih aktivnosti te u pogledu uvjeta ubrzanog razvoja interneta stvari, što doprinosi ranjivosti i propusnosti pristupnih protokola.

1.9.

EGSO zaključuje da bi sigurnost podataka trebalo biti pitanje o kojem se ne može pregovarati i razočaran je zbog toga što sigurnost buduće europske digitalne lisnice nije glavni prioritet u zakonodavnom prijedlogu Komisije.

1.10.

EGSO smatra da bi u svim zakonodavnim prijedlozima EU-a o umjetnoj inteligenciji trebalo jasno predvidjeti potpunu odgovornost za moguće neispravnosti. Potrebno je uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između čuvanja poslovnih tajni i osiguranja transparentnih i sljedivih procesa.

1.11.

Odbor je bio prva europska institucija koja je pozvala na zauzimanje pristupa prema kojem bi čovjek bio taj koji ima kontrolu i ponavlja da takav pristup iziskuje nekoliko razina kontrole.

1.12.

EGSO se odlučno protivi uporabi privatnih baza podataka za prepoznavanje lica (osim u svrhu sprečavanja kaznenih djela) i sustava vrednovanja građana u bilo kojem obliku jer se njima krše temeljne vrijednosti i prava EU-a.

1.13.

Odbor smatra da bi se podaci proizvedeni u EU-u trebali pohranjivati u EU-u i zaštititi od pristupa vanjskih aktera. Nadalje, EGSO smatra da se informirani pristanak u vezi s podacima treba primjenjivati i na osobne i neosobne podatke i ponovno poziva na nadogradnju Opće uredbe o zaštiti podataka u tom pogledu.

1.14.

EGSO je zabrinut zbog sve većih nejednakosti među državama članicama i nedovoljne zaštite ranjivih skupina te još jednom poziva na izgradnju Unije koja bi se svesrdno zalagala za digitalnu uključenost i u kojoj nitko ne bi bio zapostavljen. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti starijoj generaciji.

1.15.

Odbor poziva na uspostavu čvrstog europskog sustava digitalnog obrazovanja koji bi radnike i radnice mogao pripremiti na tehnološke izazove i pomoći im u pronalasku visokokvalitetnih radnih mjesta. U svim je državama članicama potrebno provoditi programe digitalne pismenosti, kao i programe cjeloživotnog digitalnog učenja, poučavanje vokabulara i praktično osposobljavanje.

1.16.

Odbor smatra da je uključivanje zaposlenika i zaposlenica u digitalnu tranziciju od presudne važnosti jer će se oni na taj način upoznati s budućim rizicima i prilikama, čime će se omogućiti prijenos znanja i stjecanje novih vještina.

2.   Kontekst

2.1.

Europski građani zainteresirani su za provedbu digitalnih tehnoloških rješenja kako bi se pojednostavili nužni administrativni postupci u vezi s nadležnim tijelima ili u svakodnevnom životu u društvu. Cilj je ovog mišljenja podići svijest među nacionalnim i europskim donositeljima odluka o zabrinutosti organiziranog civilnog društva u vezi s mogućim štetnim posljedicama za društvo koje proizlaze iz ubrzanog uvođenja digitalnih tehnologija.

2.2.

Pandemija bolesti COVID-19 ubrzala je digitalnu transformaciju društava i primorala građane da prihvate nove tehnologije za rad, učenje i druge svakodnevne aktivnosti. Omogućila je digitalni razvoj i napredak poduzeća i građana.

2.3.

Koristi široke uporabe digitalnog identiteta podrobno su objašnjene u raznim dokumentima europskih institucija i globalnih međunarodnih organizacija. U tom je pogledu najnoviji dokument prijedlog uredbe o uspostavi europskog okvira za digitalni identitet (1), objavljen 3. lipnja 2021.

2.4.

Europska komisija želi na temelju revizije postojećeg okvira pružiti europski okvir za digitalni identitet kako bi najmanje 80 % građana do 2030. imalo rješenje za digitalnu identifikaciju radi pristupa ključnim javnim uslugama (2). Javna tijela moraju raspolagati potrebnim ljudskim i financijskim resursima kako bi mogla uvesti i kontrolirati digitalna tehnološka rješenja.

2.5.

Kao dokaz valja istaknuti činjenicu da indeks gospodarske i društvene digitalizacije (DESI) (3), koji je Europska komisija objavila 2021., pokazuje da je 2020. godine 56 % osoba posjedovalo barem osnovne digitalne vještine. Međutim, velik dio stanovništva EU-a još nema osnovne digitalne vještine iako su one potrebne za većinu radnih mjesta. Mnogi građani tvrde da posjeduju digitalne vještine, no nakon pomnijeg ispitivanja ispostavlja se da je riječ tek o osnovnoj uporabi interneta (pretraživanje i društvene mreže) i softverskih paketa sustava Microsoft Office ili Mac OS.

2.6.

Kad je riječ o umjetnoj inteligenciji, nedavna studija koju je objavila Europska investicijska banka (4) pokazuje da Europa i dalje zaostaje za drugim svjetskim gospodarskim silama. U njoj se navodi da na SAD i Kinu zajedno otpada više od 80 % od 25 milijardi EUR godišnjih vlasničkih ulaganja u umjetnu inteligenciju i tehnologije lanca blokova. Na EU otpada samo 7 %, a ukupni nedostatak ulaganja iznosi od 5 do 10 milijardi EUR godišnje.

2.7.

Komisija je predložila da će nadoknaditi taj manjak i osigurati ulaganja u umjetnu inteligenciju od 1 milijardu EUR godišnje, koja bi trebalo dopuniti privatnim ulaganjima i vlastitim sredstvima država članica. Cilj je da se u narednom desetljeću dosegne iznos od 20 milijardi EUR ulaganja godišnje (5).

3.   Opće napomene

3.1.

Opći tehnološki napredak i razvoj digitalnih tehnologija, biotehnologije i sustava elektroničke komunikacije u posljednja dva desetljeća u cijelom su svijetu stvorili izvanredne prilike za jačanje gospodarski prosperitetnih, uključivijih i pravednijih društava.

3.2.

Istodobno se, u nedostatku novog društvenog ugovora i regulatornog okvira prilagođenog tim novim disruptivnim tehnologijama, pojavio niz ozbiljnih prijetnji čovječanstvu (poput gubitka radnih mjesta uslijed napretka i uvođenja automatizacije, kršenja privatnosti, pristranosti algoritama prouzročene lošim podacima, volatilnosti tržišta itd.), osobito s obzirom na neprestane pokušaje globalnih tehnoloških divova da nametnu svoje proizvode i usluge zaobilazeći postojeće međunarodno i nacionalno zakonodavstvo kojim se jamče temeljna ljudska prava.

3.3.

Međunarodne i državne institucije podložne su utjecaju nedržavnih aktera koji imaju izravan pristup znanju, patentima, tehnologijama i investicijskim sredstvima jer osoblje tih institucija često ne uspijeva posve razumjeti društveni učinak novih tehnologija na prava građana i korisnika. Odbor je uvjeren da se pitanja tehnološkog suvereniteta EU-a moraju uključiti u sve buduće politike.

3.4.

EGSO poziva na to da se zakonodavstvo pojasni i dopuni izričitim i u cijelosti primjenjivim propisima i zajedničkim standardima u svim državama članicama, uključujući s time povezane odgovornosti, uzimajući u obzir da tehnologijama povezanima s digitalnim identitetom uglavnom upravljaju računalni algoritmi i umjetna inteligencija, a njih se ne može smatrati odgovornima za pogreške koje učine.

3.5.

Mnogo je dokumentiranih i detaljno ispitanih situacija u kojima su ljudi pogođeni i nepravedno osuđeni zbog pogrešnih odluka donesenih s pomoću računalnih algoritama i umjetne inteligencije. Primjerice, netočni rezultati računalnih algoritama kao što su „umjetna inteligencija”, „prepoznavanje lica”, „strojno učenje”, „analiza i prognoziranje podataka”, „evidencija radnog vremena i rezultati” itd. navode donositelje odluka u sigurnosnim službama i policiji na krivi trag, što pak utječe na prava i slobode brojnih građana.

3.6.

Stoga se pravna pravila koja će obuhvaćati područje digitalnog identiteta i s njime povezane tehnologije moraju ponajprije temeljiti na potpunoj transparentnosti, točnim i cjelovitim informacijama korisnika i slobodnom i informiranom pristanku te se s pomoću njih mora osigurati potpuna zaštita koja pokriva sve kibersigurnosne ranjivosti mobilnih komunikacijskih mreža i njihovih uređaja itd. Zbog toga EGSO zahtijeva da se svi sektori u kojima se upotrebljavaju osobni i biometrijski podaci, kao što su digitalni identitet, mobilne komunikacijske mreže 5G, umjetna inteligencija itd., reguliraju na jasan i precizan način i uz potpuno poštovanje temeljnih ljudskih prava.

4.   Posebne napomene

Digitalni identitet

4.1.

Upravljanje podacima od ključne je važnosti za uvođenje digitalnog identiteta u Europi kako bi se osigurala zaštita građana i očuvala njihova privatnost. Potrebno je osigurati potpunu usklađenost s Općom uredbom o zaštiti podataka.

4.2.

Europski građani u središtu su svih programa i politika koje se provode u EU-u. EGSO cijeni i podupire objavu prijedloga Komisije o europskom digitalnom identitetu za sve Europljane (6) u kojem se navodi da pojedinac mora biti taj koji odlučuje hoće li upotrebljavati digitalni identitet. Ipak, Odbor smatra da su posljedice isključivanja određenih građana koji se neće odlučiti za uporabu digitalnog identiteta nedovoljno uzete u obzir i ustraje u tome da se pravo na zaborav i pravo na isključivanje jasno uvedu u zakonodavstvo EU-a.

4.3.

EGSO poziva na uključivanje jasnih odredbi o nediskriminaciji u sve buduće zakonodavne prijedloge o toj temi. Bez obzira na razlog zbog kojeg određeni građani možda odluče da neće upotrebljavati tu opciju, radilo se o zaštiti privatnosti, anonimnosti ili drugim razlozima, ne smije ih se staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na aktivne korisnike ili ih marginalizirati. Podaci o pojedincu trebaju uvijek biti vlasništvo dotičnog pojedinca, a uvođenje digitalnog identiteta mora se temeljiti na zaštiti ljudskih prava. Kako bi se zajamčila zaštita i sigurnost podataka te poštovanje privatnog života, Odbor predlaže da digitalnim identitetom građana EU-a u svakoj državi članici upravlja javno tijelo pod nadležnošću države koje podliježe demokratskom nadzoru nacionalnih parlamenata.

4.4.

Svrha uvođenja digitalnog identiteta u Europi trebalo bi biti omogućivanje sigurne i jednostavne povezivosti za korisnike. Njime se, među ostalim, moraju osigurati poboljšano pružanje podataka i javnih usluga, unaprijeđeni ciljani državni programi i veća učinkovitost tržišta kredita. EGSO podupire takav scenarij. Međutim, Odbor napominje da uvođenje digitalnog identiteta uključuje niz rizika povezanih s privatnošću i zaštitom podataka te se u potpunosti protivi uvođenju sustava koji bi pomno motrio europske građane, pratio ih i/ili nadzirao njihove aktivnosti i ponašanje.

4.5.

Kibersigurnost je bitan aspekt provedbe, pri čemu postoji visok rizik od hakiranja važnih osobnih i financijskih podataka. EGSO s veseljem iščekuje konačnu verziju predloženog zakonodavstva i dogovor država članica o standardima, tehničkim specifikacijama i aspektima interoperabilnosti, koji bi se trebao postići do listopada 2022. EGSO smatra da je u postupak provedbe potrebno uključiti organizirano civilno društvo, među ostalim socijalne partnere, nevladine organizacije i akademsku zajednicu.

4.6.

Prijevare su jedan od najvećih rizika povezanih s uvođenjem digitalnog identiteta. Broj lažnih poruka (engl. phishing)) koje u današnje vrijeme svi primamo povećat će se te će one biti usmjerene na najranjivije skupine u Europi. EGSO smatra da sigurnosna pitanja u vezi s tom temom nisu podrobno kvantificirana i razočaran je zbog toga što sigurnost buduće digitalne lisnice nije glavni prioritet prijedloga Komisije o uspostavljanju europskog okvira za digitalni identitet. U drugim dijelovima svijeta u kojima su uvedeni slični sustavi dolazilo je do sintetičkih krađa identiteta, pa bi se EU prije provedbe trebao informirati o toj problematici i riješiti je. Stoga Odbor smatra da bi sigurnost podataka trebala biti pitanje o kojem se ne može pregovarati.

UI – umjetna inteligencija

4.7.

Umjetna inteligencija potrebna je za razvoj i napredak jedinstvenog digitalnog tržišta. Ona se temelji na algoritmima koji iziskuju goleme količine privatnih podataka i metapodataka. Društvo mora ostvariti koristi od tehnološkog razvoja i primijenjene znanosti koja se temelji na algoritmima. Međutim, prilikom primjene tehnologija umjetne inteligencije potrebno je zajamčiti da zajednice koje su prethodno bile marginalizirane mogu pratiti programe i da se postojeće socijalne nejednakosti dodatno ne pogoršavaju.

4.8.

EGSO je bio prva europska institucija koja je pozvala na zauzimanje pristupa prema kojem bi čovjek bio taj koji upravlja sustavima umjetne inteligencije (7). Kad su u pitanju procesi kojima upravljaju strojevi, EGSO iznova potvrđuje da je iznimno važno da ljudi imaju zadnju riječ i potpunu kontrolu nad postupcima donošenja odluka.

4.9.

Zaštita intelektualnog vlasništva može se upotrijebiti kao argument za netransparentnost umjetne inteligencije. EGSO smatra da je potrebno uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između čuvanja poslovnih tajni i osiguranja transparentnih i sljedivih procesa. Nadalje, u svim zakonodavnim prijedlozima EU-a o umjetnoj inteligenciji trebalo bi jasno predvidjeti odgovornost za moguće neispravnosti, koju bi trebali snositi razvojni inženjeri, programeri, projektanti umjetne inteligencije i zakoniti vlasnici.

4.10.

Odbor smatra da se tehnologije umjetne inteligencije moraju primjenjivati na društveno održiv način, uzimajući u obzir ljudska prava, europske vrijednosti, rodnu ravnopravnost, kulturnu raznolikost, interese skupina u nepovoljnom položaju i prava intelektualnog vlasništva.

4.11.

Potreban je daljnji napredak u pogledu Opće uredbe o zaštiti podataka kako bi se osigurala potpuna usklađenost algoritama s europskim pravom i njegovo poštovanje. Odbor zahtijeva utvrđivanje zajedničkih etičkih pravila kojima bi se jamčio slobodan pristup izvornim kodovima algoritama.

4.12.

Umjetna inteligencija može doprinijeti ostvarivanju klimatskih i okolišnih ciljeva, no valja imati na umu goleme količine energije koja se upotrebljava za upravljanje tim digitalnim sustavima, kao i druge izazove povezane s internalizacijom vanjskih troškova. EGSO predlaže pojačano praćenje tog aspekta i poziva digitalna poduzeća da još više smanje emisije ugljika.

4.13.

U ključnim područjima kao što su obrana ili kibersigurnost treba zajamčiti kontrolu ljudi nad robotima, stoga EGSO poziva na uspostavu vrlo preciznog okvira na razini EU-a kojim bi se to osiguralo. Moralo bi uvijek biti moguće ljudskim djelovanjem ispraviti pogreške bilo kojeg automatiziranog sustava donošenja odluka.

4.14.

EGSO se u potpunosti protivi uporabi privatnih baza podataka za prepoznavanje lica (osim u svrhu sprečavanja kaznenih djela) i sustava vrednovanja građana u bilo kojem obliku jer se njima krše temeljne vrijednosti i prava EU-a.

4.15.

Kad je riječ o društvenim aspektima, EGSO se brine da će razvoj umjetne inteligencije imati golem učinak na tržišta rada i možda dovesti do krize nezaposlenosti. Usto bi mogao utjecati na ponašanje ljudi i dovesti do lijenosti i površnosti.

Velika količina podataka

4.16.

EGSO pozdravlja Akt o podacima (8), koji je Europska komisija objavila u veljači 2022. i smatra ga etičkim okvirom za transparentnu obradu osobnih podataka, uz potpunu kontrolu građana i poduzeća koji te podatke stvaraju. Njime se ujedno omogućuje da podatke upotrebljava veći broj dionika i građana, što donosi veće koristi za korisnike, poduzeća i javna tijela, a posljedično dovodi do stvaranja pravednog gospodarstva temeljenog na podacima.

4.17.

Velike količine podataka danas su dostupne javnim tijelima, kao i nekolicini tehnoloških divova kao što su Google, Facebook (Meta), TikTok ili Amazon. Nažalost, danas samo ograničen broj dionika ostvaruje koristi od tih podataka, a EGSO izražava zabrinutost zbog toga što se podaci proizvedeni u EU-u pohranjuju i obrađuju izvan Europe i ondje proizvode vrijednost (9). Odbor smatra da će EU teško postići digitalnu suverenost ne bude li imao svoje vlastite digitalne tehnološke divove, pohranjivao europske podatke na svojem tlu i štitio te podatke od svakog pristupa izvan svojeg teritorija.

4.18.

Prilikom upravljanja velikom količinom podataka uvijek se moraju poštovati ljudska prava kako su utvrđena u članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (10), posebno kada se za donošenje odluka upotrebljavaju algoritmi. Pružatelji usluga u oblaku sa sjedištem u EU-u zauzimaju samo mali dio međunarodnog tržišta, na kojem uvelike prevladavaju poduzeća iz SAD-a, što stavlja EU u nepovoljniji položaj i ograničava mogućnosti ulaganja na tržištu obrade podataka. Time se ujedno narušava tržišno natjecanje velikih poduzeća i otežava mogućnost njihova rasta i pridobivanja tržišta te se sprečava širenje MSP-ova. Odbor pozdravlja komunikaciju Europske komisije naslovljenu „Politika tržišnog natjecanja spremna za nove izazove” (11) i važnost koja se pridaje digitalnoj transformaciji prilikom preoblikovanja budućeg okvira EU-a za tržišno natjecanje.

4.19.

Odbor smatra da se informirani pristanak u vezi s podacima treba primjenjivati i na osobne i neosobne podatke. Ponovno poziva na nadogradnju Opće uredbe o zaštiti podataka u tom pogledu.

Pravedna digitalna tranzicija i digitalna pismenost u EU-u

4.20.

Odbor primjećuje da se tržište rada mijenja i da se sve više sektora gospodarstva žali na nedostatak osposobljene i kvalificirane radne snage. Usto uočava smanjenje kvalifikacija i nedostatak specifičnog znanja i stručnosti.

4.21.

EGSO je u prethodnim mišljenjima pozvao na izgradnju Unije koja bi se svesrdno zalagala za digitalnu uključenost i u kojoj nitko ne bi bio zapostavljen. S vremenom razlike među državama članicama postaju sve veće, a ranjive skupine i dalje su nezaštićene, posebno starije stanovništvo, koje je najizloženije.

4.22.

Odbor je zabrinut zbog postojećeg digitalnog jaza u EU-u i poziva na koordiniranu provedbu programâ digitalne pismenosti u svim državama članicama, kao i na to da se u EU doista uvede cjeloživotno digitalno učenje, uključujući rješenja otvorenog koda kao besplatne alternative onim komercijalnima. Stvaranje digitalnih vještina počinje poučavanjem vokabulara i završava praktičnim osposobljavanjem.

4.23.

Uključivanje zaposlenika u digitalnu tranziciju od presudne je važnosti kako bi se istodobno upoznali s budućim rizicima i prilikama. Radna okruženja koja se mijenjaju iziskuju prijenos znanja i stjecanje novih vještina, ali i poboljšane uvjete rada za osobe koje rade putem digitalnih platformi.

4.24.

EGSO poziva na uspostavu snažnog europskog sustava digitalnog obrazovanja koji radnike može pripremiti na tehnološke izazove i pomoći im u pronalasku visokokvalitetnih radnih mjesta te u tom kontekstu podsjeća na Okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji.

4.25.

Odbor je već pozvao na daljnje poboljšanje solidnih sposobnosti u području STEM-a, odnosno u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (12).

---

(1)  Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 910/2014 u pogledu uspostavljanja okvira za europski digitalni identitet (COM(2021) 281 final).

(2)  Digitalni identitet za sve Europljane

(3)  https://digital-strategy.ec.europa.eu/en/policies/desi.

(4)  Studija EIB-a: Artificial intelligence, blockchain and the future of Europe: How disruptive technologies create opportunities for a green and digital economy (Umjetna inteligencija, lanci blokova i budućnost Europe: kako disruptivne tehnologije stvaraju prilike za zeleno i digitalno gospodarstvo).

(5)  Europska komisija – Europski pristup umjetnoj inteligenciji.

(6)  Digitalni identitet za sve Europljane (COM(2021) 281 final).

(7)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(8)  Europska komisija – Akt o podacima.

(9)  Prema izvješću Eurostata, 2020. godine samo se 36 % poduzeća iz EU-a koristilo uslugama u oblaku, većinom za e-poštu i pohranu, pri čemu su takve usluge zatražene od samo 19 % poduzeća koja pružaju usluge u oblaku.

(10)  SL C 326, 26.10.2012., str. 391.

(11)  Komunikacija Komisije – Politika tržišnog natjecanja spremna za nove izazove (COM(2021) 713 final)

(12)  SL C 14, 15.1.2020., str. 46., SL C 10, 11.1.2021., str. 40., SL C 228, 5.7.2019., str. 16., SL C 75, 10.3.2017., str. 6., SL C 374, 16.9.2021., str. 11.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora: Analiza uloge organiziranog civilnog društva u novom sporazumu Europske unije i Organizacije afričkih, karipskih i pacifičkih država (OACPS), uključujući situaciju u pogledu sporazumâ o gospodarskom partnerstvu u tom kontekstu

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 443/04)

Izvjestitelj:

Carlos TRINDADE

Odluka Plenarne skupštine:	21.10.2021.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	13.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	170/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ističe da je Europska unija davno usvojila okvir za vrijednosti i ciljeve kojima se uređuju odnosi s afričkim, karipskim i pacifičkim državama (AKP), a koji se, konkretno, odnosi na demokraciju, dobro upravljanje i ljudska prava, održiv i uključiv rast koji prate pristojna radna mjesta, mobilnost i migracije kao priliku, ljudski razvoj, okoliš i želju za „udruži[vanjem] na globalnom planu u područjima od zajedničkog interesa”. Kad je riječ o odnosima sa susjednim trećim zemljama, taj okvir nadopunjuje i cilj koji se odnosi na sigurnost.

1.2.

EGSO podržava taj okvir o vrijednostima i ciljevima, uspostavljen nizom međunarodnih sporazuma s državama AKP-a od 1960., oko kojih je Europska unija organizirala svoje trgovinske odnose i suradnju u području razvoja.

1.3.

EGSO općenito podržava novi sporazum i nada se da će ga stranke brzo potpisati, te pozdravlja napore koje su uložile i preuzeti angažman s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda kao referentnim okvirom.

1.4.

Konkretno, EGSO odlučno predlaže Komisiji da se struktura razvojne suradnje na kojoj se temelje novi sporazum i sporazumi o gospodarskom partnerstvu temeljito promisli i da se na osnovi toga donesu nove odluke uzimajući u obzir iskustvo s pandemijom COVID-a 19 (što otvara pitanje kritične zdravstvene infrastrukture) i geopolitičke posljedice rata u Ukrajini (što uključuje i sigurnost opskrbe hranom, cijene energije i prijetnje demokraciji). EGSO naglašava da su ta dva ključna svjetska događaja, koja su iz temelja promijenila globalno okruženje, stvorila potrebu za složenijim i hitnim odgovorima u državama AKP-a, što iziskuje oblik međunarodne suradnje koji se poprilično razlikuje od sadašnjega.

1.5.

EGSO sa zadovoljstvom konstatira da se u novom sporazumu priznaje važnost uloge organizacija civilnog društva i socijalnih partnera te pozdravlja činjenicu da su stranke to i formalno potvrdile.

1.6.

EGSO ističe i cijeni činjenicu da se u novom sporazumu, i u njegovim zajedničkim osnovama i u svakom od regionalnih protokola, u više navrata navodi, iako različitim formulacijama, da je bitno osmisliti službene, institucionalne mehanizme za strukturirano sudjelovanje, informiranje i saslušanje civilnog društva i savjetovanje s njim (u daljnjem tekstu: institucionalni mehanizmi).

1.7.

EGSO napominje da organizacije civilnog društva i socijalni partneri imaju vlastite institucionalne mehanizme kojima mogu službeno iznositi stajališta, prijedloge i kritike. Bitno je da postoje institucionalni mehanizmi, bez obzira na njihov naziv (gospodarska, socijalna i kulturna vijeća, savjetodavni odbori, forumi, platforme ili mreže organizacija civilnog društva, stalne konferencije ili neki drugi naziv), koji su uređeni zakonom i funkcioniraju na formalan način, zahvaljujući kojima organizacije civilnog društva (koje provode civilni dijalog) i socijalni partneri (koji sudjeluju u socijalnom dijalogu) mogu sudjelovati u raspravi u javnom i demokratskom prostoru i davati svoj doprinos. Formaliziranje institucionalnih mehanizama društvu daje veću otpornost jer dinamizira građansko sudjelovanje i jača demokratski život.

1.8.

Kad je riječ o organizacijama civilnog društva, socijalnim partnerima i institucionalnim mehanizmima, EGSO konstatira da je situacija vrlo raznolika i u Uniji i u državama AKP-a zbog gospodarskih, socijalnih, kulturnih i političkih razlika među regijama, podregijama i zemljama. U državama AKP-a neformalna ekonomija je nešto što se ne može zaobići i što treba uzeti u obzir u radu organizacija civilnog društva i socijalnih partnera te pri provedbi i funkcioniranju institucionalnih mehanizama. U suprotnom, prednosti novog sporazuma neće osjetiti cjelokupno stanovništvo. EGSO smatra da je apsolutno nužno naći rješenja za postojeće poteškoće, posebno u pogledu financijske potpore organizacijama civilnog društva i socijalnim partnerima i njihovih tehničkih kapaciteta. EGSO smatra da u Europskoj uniji i u zemljama Organizacije afričkih, karipskih i pacifičkih država (OACPS) postoji niz dobrih praksi koje treba identificirati i replicirati u drugim zemljama. Odbor za praćenje AKP-a i EU-a jedan je od tih primjera i ima mogućnosti da preuzme tu zadaću.

1.9.

EGSO kao cilj svojega angažmana u tom procesu postavlja uvođenje predviđenih institucionalnih mehanizama, promicanje i podupiranje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera iz zemalja AKP-a. Naime, EGSO uviđa da ti dionici imaju pokretačku ulogu u poticanju održivog razvoja, posebno u svjetlu UN-ova cilja održivog razvoja br. 17.

1.10.

EGSO predlaže Komisiji da, poštujući strukturu novog sporazuma, kao cilj postavi uspostavu četiriju institucionalnih mehanizama: 1. mehanizma između Europske unije i OACPS-a na temelju zajedničkih osnova novog sporazuma, 2. mehanizma između EU-a i Afrike, 3. mehanizma između EU-a i karipskih država i 4. mehanizma između EU-a i pacifičkih država na temelju regionalnih protokola između EU-a i tih regija.

1.11.

EGSO Komisiji također predlaže da u okviru sporazumâ o gospodarskom partnerstvu osnuje savjetodavne odbore. EGSO čvrsto stoji iza stajališta da je uloga organizacija civilnog društva i socijalnih partnera u sporazumima o gospodarskom partnerstvu nezamjenjiva i da je treba ojačati. EGSO stoga podržava preporuke iz mišljenja REX/536, koje bi trebalo provesti u postojećim i budućim sporazumima o gospodarskom partnerstvu, te smatra da je Savjetodavni odbor CARIFORUM-a izvrstan primjer dobre prakse, koji bi trebalo širiti i replicirati.

1.12.

EGSO odlučno predlaže Komisiji da se pobrine za to da, u budućnosti, razni institucionalni mehanizmi koje treba uspostaviti u okviru sporazuma Europske unije i OACPS-a (zajedničke osnove, regionalni protokoli i sporazumi o gospodarskom partnerstvu) budu povezani na odgovarajući način kako bi se stvorile sinergije i optimalno koristili resursi, posebno financijski. Ako institucionalni mehanizmi budu usko i strogo usmjereni na svoje zadaće, djelovali kao mreža i funkcionirali kao jedinstven i strukturirani sustav, pokazat će svoju relevantnost za otpornost društava, gospodarski rast i dobrobit ljudi.

1.13.

EGSO se odlučno zalaže za to da Komisija predvidi financijske instrumente za potporu studijskim programima i projektima te predviđanjima o položaju organizacija civilnog društva i socijalnih partnera u afričkim, karipskim i pacifičkim državama vodeći pritom računa o njihovim potrebama u području osposobljavanja čelnih ljudi, tehničkih kapaciteta i provedbe predviđenih institucionalnih mehanizama. EGSO naglašava da je cilj da se na taj način u okviru novog sporazuma doprinese jačanju postojanja demokratskih organizacija civilnog društva i socijalnih partnera, uz stručno djelovanje i aktivno sudjelovanje njihovih članova.

1.14.

EGSO snažno potiče Komisiju da podrži rad njegovog Odbora za praćenje AKP-a i EU-a, koji je jedini institucionalni mehanizam koji trenutačno postoji u okviru novog sporazuma EU-a i OACPS-a i koji će imati veću ulogu u tom procesu, posebno zahvaljujući strukturiranom dijalogu, u svrhu: i. podnošenja institucijama relevantnih izvješća, projekata i mišljenja; ii. mobiliziranja dionika država AKP-a; iii. doprinosa provedbi predviđenih institucionalnih mehanizama.

2.   Opće napomene o povijesnom kontekstu i strateškim ciljevima

2.1.

Europska unija je 2016., u okviru novog sporazuma sa zemljama OACPS-a, usvojila niz prioriteta od zajedničkog interesa koji su potvrđeni u kasnijim dokumentima. Oni se odnose na demokraciju, dobro upravljanje i ljudska prava, održiv i uključiv rast koji prate pristojna radna mjesta, mobilnost i migracije kao priliku, ljudski razvoj, okoliš i želju za „udruži[vanjem] na globalnom planu u područjima od zajedničkog interesa” (1), čemu su pridodana i sigurnosna pitanja vodeći računa o zemljama najbližim susjedima. S obzirom na odnose s najbližim susjedima, tim se prioritetima mogu dodati i sigurnosni ciljevi.

2.2.

Prethodni ciljevi Europske unije u tom području tako su sistematizirani i ojačani. EU je formalizirao te ciljeve međunarodnim sporazumima, prvo Konvencijom iz Yaoundéa, zatim sporazumima iz Loméa, nakon toga Sporazumom iz Cotonoua, a sada pregovorima o sporazumu koji će ga naslijediti. EU je istodobno sklopio sporazume o gospodarskom partnerstvu s nizom država ili skupina država AKP-a.

2.3.

Sporazumi o gospodarskom partnerstvu najopćenitiji su gospodarski instrument kojim se ta strategija provodi u praksi i iznosi njezin cilj progresivne i skladne integracije zemalja AKP-a u svjetsko gospodarstvo i suzbijanja siromaštva, no pritom se naglašava da u pregovorima treba voditi računa o razlikama u stupnju razvoja stranaka i o njihovim gospodarskim, socijalnim i okolišnim posebnostima, a posebno o udjelu neformalnog gospodarstva u pojedinoj državi ili podregiji.

2.4.

EGSO smatra da je s obzirom na pouke izvučene iz pandemije, odnosno, među ostalim, na poteškoće s kojima su se susreli zdravstveni sustavi, pogubne posljedice pandemije na gospodarstvo te povećanje socijalnih nejednakosti i siromaštva, strukturne probleme u pogledu pristupa lijekovima i cjepivima ili njihove proizvodnje, djelotvornost digitalnih alata, prijetnje ljudskim pravima i demokraciji te veliku gospodarsku ovisnost do koje je pandemija dovela, jasno da treba iznova osmisliti strukturu razvojne suradnje i da to treba uzeti u obzir pri provedbi i reformi strategije odnosa Europske unije i OACPS-a.

3.   Posebne napomene o sporazumu nakon Cotonoua

3.1.

Godine 2015. provedena je evaluacija Sporazuma iz Cotonoua nakon 15 godina njegove primjene i u njoj su utvrđene njegove pozitivne i negativne strane.

3.2.

Sporazum iz Cotonoua trebao je isteći u veljači 2020., no zbog rasprava o nekim osjetljivim pitanjima i zbog pandemije nije bilo moguće obnoviti ga na predviđeni datum. Stoga su Europska unija i Organizacija afričkih, karipskih i pacifičkih država tek u travnju 2021. parafirale tekst sporazuma o obnovljenom partnerstvu, koji se obično naziva „sporazum nakon Cotonoua” (u daljnjem tekstu: novi sporazum).

3.3.

Da bi se moglo voditi računa o raznolikosti zemalja potpisnica i fokusirati se na posebnu primjenu za svaku od dotičnih regija, novi sporazum sadrži zajedničke osnove, koje su zatim dopunjene trima obvezujućim regionalnim protokolima – za Afriku, Karibe i Pacifik. Zbog kompleksnosti te strukture, Odbor za praćenje EU-a i AKP-a morat će u budućnosti zauzeti proaktivniji pristup.

3.4.

Prioriteti novog protokola odražavaju angažman stranaka da ostvare UN-ove ciljeve održivog razvoja i strukturirani su u šest područja: i. ljudska prava, demokracija i upravljanje; ii. mir i sigurnost; iii. ljudski razvoj (koji obuhvaća zdravlje, obrazovanje, sanitarne uvjete, sigurnost opskrbe hranom, socijalnu koheziju, kulturu i rodnu ravnopravnost te angažman u pogledu razvojne suradnje); iv. uključiv i održiv gospodarski rast i razvoj (uključujući i u sporazumima o gospodarskom partnerstvu); v. okolišna održivost i klimatske promjene; vi. migracije i mobilnost. Ti su prioriteti od ključne važnosti za organizacije civilnog društva i socijalne partnere.

3.5.

Tim prioritetima treba dodati i rješavanje posljedica pandemije bolesti COVID-19 u Europskoj uniji i u zemljama AKP-a, bilo da je riječ o suzbijanju rizika za demokraciju bilo da je riječ o gospodarskom i socijalnom oporavku u kontekstu u kojemu se predviđa težak oporavak gospodarstava država AKP-a i, posljedično, povećanje siromaštva i nejednakosti.

3.6.

EGSO posebno ističe da je pitanje kritične infrastrukture u zemljama AKP-a i dalje izuzetno važno, što je pokazala i pandemija. Održivi razvoj u potpunosti je ovisan o postojanju otporne infrastrukture koja potiče i podržava gospodarsku aktivnost i socijalni napredak i ima ključnu ulogu u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, i onih Ujedinjenih naroda do 2030. i ciljeva Afričke unije do 2063. EGSO ističe da je razvojna suradnja i dalje nužan uvjet za razvoj infrastrukture, iako ne dovoljan, i naglašava da razvojnu suradnju treba ojačati.

3.7.

EGSO u tom kontekstu posebno naglašava važnost kritične zdravstvene infrastrukture. Postojanje univerzalne, lako dostupne i općenito besplatne zdravstvene zaštite u državama AKP-a ključno je za dobrobit stanovništva i održivi razvoj. Konkretno, brz pristup cjepivima (patentima i tehničkim kapacitetima za lokalnu proizvodnju) omogućit će društvima AKP-a potrebnu otpornost u slučaju pandemija do kojih bi moglo doći u budućnosti. EGSO napominje da to važno pitanje nije uključeno u novi sporazum te poziva EU i OACPS da ga uzmu u obzir pri provedbi sporazuma.

3.8.

EGSO smatra da zbog postojeće europske i svjetske geopolitičke situacije, posebno s obzirom na posljedice rata u Ukrajini (među ostalim, sigurnost opskrbe hranom, cijene energije i prijetnje demokraciji), u novom sporazumu treba voditi računa o njihovim posljedicama na razvojnu suradnju općenito, a posebno na sporazume o gospodarskom partnerstvu. EGSO upozorava na opasnost da sadašnja situacija dovede do utrke u tome tko će imati veći utjecaj u zemljama AKP-a i traži od EU-a da poveća svoje kapacitete za suradnju s tim državama, posebno na gospodarskom, socijalnom i kulturnom planu.

3.9.

Kad je riječ o službenim mehanizmima sudjelovanja, informiranja, saslušanja i strukturiranog savjetovanja s civilnim društvom (institucionalni mehanizmi), EGSO pozdravlja tekst novog sporazuma, posebno u dijelu u kojemu se navodi da stranke moraju osmisliti „otvorene i transparentne mehanizme koji omogućuju strukturirano savjetovanje” (2), da moraju „uspostaviti mehanizme savjetovanja” (3), da su dužne „uspostaviti i razviti mehanizme za savjetovanje i dijalog” (4) ili pak da „predviđaju mehanizme za savjetovanje i dijalog” (5).

4.   Posebne napomene o sporazumima o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i afričkih, karipskih i pacifičkih država

4.1.

Pregovori o devet takvih sporazuma doveli su do toga da je na snagu stupilo njih sedam, koji su zaključeni s 32 od 79 zemalja AKP-a – 14 karipskih, 14 afričkih i četiri pacifičke države. Od sedam sporazuma na snazi, pet ih se primjenjuje privremeno jer još nisu ratificirani u svim državama članicama Europske unije. Druga dva sporazuma, sklopljena sa zapadnom Afrikom i s istočnom Afrikom, još nisu došli u fazu privremene primjene zbog kašnjenja u njihovu potpisivanju i ratifikaciji u afričkim državama. Ostala 21 država zaključila je pregovore o takvim sporazumima, no tek ih treba provesti.

4.2.

EGSO ističe da sporazumi o gospodarskom partnerstvu sadrže i prilike i rizike. Da bi se ostvario ne samo gospodarski rast, nego i zajamčila dobrobit i socijalna pravda, bitno je osigurati ravnopravno partnerstvo. Za postizanje tih ciljeva ključno je djelovanje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera.

4.3.

Međutim, sporazumi o gospodarskom partnerstvu naišli su na kritike i među organizacijama civilnog društva i socijalnim partnerima i u EU-u i u državama partnerima.

4.4.

Te se kritike odnose na koncepciju sporazumâ o gospodarskom partnerstvu i ograničenja koja oni mogu izazvati u rastu proizvodnje u zemljama AKP-a, i to čak i kad sadrže odredbe o mogućnosti zaštite nacionalnih industrija, među ostalim poljoprivredno-prehrambene industrije. Iako je slobodna trgovina između EU-a i OACPS-a jedna od koristi koju ti sporazumi donose, ona je u nekim slučajevima dovela do neželjenih negativnih posljedica u smislu smanjenja prihoda od carina, posebno smanjenja pristojbi na vanjsku trgovinu. Osim toga, zbog razlike u gospodarskom razvoju između Europske unije i država AKP-a ona može ugroziti mikropoduzeća i mala i srednja poduzeća i zadruge, koji čine osnovu obiteljskih gospodarstava, na što odlučno ukazuju brojne organizacije civilnog društva i socijalni partneri.

4.5.

Uloga civilnog društva u sporazumima o gospodarskom partnerstvu uzeta je u obzir na razne načine i u različitim oblicima. Osim toga, organizacijama civilnog društva dana je različita uloga u pregovorima o tim sporazumima i njihovu praćenju. Primjerice, sporazum o gospodarskom partnerstvu s Obalom Bjelokosti doveo je do uspostave Konvencije civilnog društva Obale Bjelokosti, koje je pokrenulo projekt (6) praćenja utjecaja tog sporazuma na obiteljska gospodarstva. Osim toga, s obzirom na to da su interni sastanci usmjereni na pitanje održivog rasta, utjecaj civilnog društva u drugim područjima je ograničen.

4.6.

Nekim sporazumima o gospodarskom partnerstvu predviđena su dodatna tijela kao što je miješani parlamentarni odbor, što je slučaj sa sporazumima sklopljenima s karipskim državama OACPS-a (CARIFORUM) ili sa zapadnom Afrikom.

4.7.

Budući da se u sporazumima o gospodarskom partnerstvu izričito navodi da su dio prioriteta Sporazuma iz Cotonoua, novi sporazum strankama potpisnicama daje mogućnost šireg, usklađenijeg i više institucionaliziranog sudjelovanja organizacija civilnog društva i socijalnih partnera, što treba u potpunosti iskoristiti, među ostalim i stoga što je napredak u tom području bio spor, a to se može vidjeti u ocjeni provedbe koju je Europska unija provela u rujnu 2021. Najučinkovitiji način provedbe institucionalnih mehanizama predviđenih sporazumima o gospodarskom partnerstvu jest taj da javne institucije pravodobno i detaljno obavijeste organizacije civilnog društva i socijalne partnere o postupku i da ih pozovu na strukturirano sudjelovanje putem izrade studija i davanja obrazloženih prijedloga.

5.   Posebne napomene o koncepciji, reprezentativnosti, djelovanju i institucionalnim mehanizmima civilnog društva i socijalnih partnera

5.1.

EGSO se smatra kućom europskog civilnog društva. On je savjetodavno tijelo Europske unije osnovano na temelju članka 13. Ugovora o Europskoj uniji. Sastoji se od 329 članova i članica koji predstavljaju poslodavce (Skupina I.), radnike (Skupina II.) i organizacije civilnog društva (Skupina III.) i čini europski institucionalni mehanizam u okviru kojega te interesne skupine putem strukturiranog dijaloga izražavaju svoja stajališta o pitanjima relevantnima za Europsku uniju.

5.2.

EGSO ističe da organizacije civilnog društva obuhvaćaju udruge koje rade na realizaciji niza najrazličitijih ciljeva, predstavljaju svoje članove, a u društvu obavljaju funkciju koja se, među ostalim, sastoji od djelovanja u korist dobrobiti stanovništva, socijalne uključenosti i borbe protiv isključenosti, zaštite socijalnih, gospodarskih, kulturnih i strukovnih prava i interesa zajednica ili skupina stanovnika, zaštite okoliša i borbe protiv klimatskih promjena, zaštite ljudskih prava i iznošenja prigovora (u okviru svoje funkcije praćenja) te upozoravanja i vršenja pritiska (u okviru funkcije zaštite) na tijela vlasti radi očuvanja interesa svojih članova i afirmacije njihovih društvenih vrijednosti.

5.3.

Govorimo li o obliku tih organizacija, koje zauzimaju izuzetno široku i raznoliku paletu, odlučujuću ulogu ima gospodarski, društveni i politički kontekst u kojemu one djeluju, pa bez obzira na važnost i vrijednost njihova rada u tom području treba izbjegavati da ih se smatra društvenim dionicima koji su pokretači održivog razvoja.

5.4.

EGSO ističe da upravo u okviru te raznovrsne stvarnosti treba na odgovarajući način uzeti u obzir opseg neformalne ekonomije i društvene organizacije koji općenito postoji u državama AKP-a i koji karakterizira i u velikoj mjeri određuje sve socijalne, organizacijske i institucionalne odnose. U tom kontekstu organizacije civilnog društva i socijalni partneri općenito nailaze na velike poteškoće u svom osnivanju, organizaciji i institucionalnom funkcioniranju, kao i osiguravanju financiranja i službenom djelovanju. Te organizacije civilnog društva i socijalni partneri trebali bi dobivati iznimnu financijsku potporu jer inače neće moći svojim sudjelovanjem i radom doprinijeti održivom razvoju, ostvarivanju aktivnog građanstva i demokratskoj otpornosti svojih zemalja.

5.5.

Djelovanje organizacija civilnog društva ovisi o društvenoj ulozi – više građanskoj ili više političkoj – koju žele imati, o njihovoj veličini, društvenoj važnosti koju joj pridaju njihovi članovi ili društvo u kojemu se nalaze, o vodstvu koje preuzimaju, o sredstvima koja su im potrebna za ostvarivanje vlastitih ciljeva i, u vezi s tim, posebno o uvjetima koje im postavljaju donatori.

5.6.

Općenito, slabosti organizacija civilnog društva navode ih na to da se, da bi pribavile financijska sredstva, međusobno natječu, ali i da budu u konkurenciji s javnim ustanovama, čime njihovo djelovanje i sudjelovanje u nacionalnim i međunarodnim institucionalnim mehanizmima postaje problematičnije. Osim toga, to može stvoriti ovisnost o onima koji ih financiraju i o vlastima zemalja u kojima djeluju.

5.7.

Obuhvaćeni pojmom socijalnih partnera, sindikati i poslovne udruge svrstavaju se u organizacije civilnog društva, ali zbog svojih specifičnosti imaju drugačiji i vlastiti identitet. Socijalni partneri predstavljaju svoje članove i štite njihove interese, prije svega gospodarske, pred državnim tijelima zahvaljujući specifičnim mehanizmima savjetovanja i pregovaranja, ali i u svojim međusobnim odnosima, posebno putem kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora. Socijalni partneri imaju koherentnu strukturu i jasno štite interese svojih članova, imaju kontinuitet djelovanja, priznatu povijesnu stečevinu, funkcioniraju u jasno utvrđenom i definiranom području djelovanja i interakcija i općenito imaju sposobnost samofinanciranja.

6.   Posebne napomene o novom sporazumu u vezi s civilnim društvom i socijalnim partnerima

6.1.   Civilno društvo i socijalni partneri u novom sporazumu

6.1.1.

Novi sporazum i u svom zajedničkom dijelu i u svakom od triju regionalnih protokola daje aktivnu ulogu civilnom društvu, no ona nije konkretizirana s obzirom na to da se strankama potpisnicama – OACPS-u i EU-u – prepušta utvrđivanje institucijskog okvira za to sudjelovanje, prije svega stvaranjem institucionalnih mehanizama. To znači da će ključno pitanje biti kako osigurati sudjelovanje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera na nacionalnom i transnacionalnom planu.

6.1.2.

Zahvaljujući ključnim parametrima u području organizacije, kao što su pravni oblik, reprezentativnost, odabir predstavnika i minimalni uvjeti u vezi s učestalošću sastanaka, stvorit će se izvjesne dinamike kojima se jača uloga organizacija civilnog društva i socijalnih partnera, koji su dionici u tom procesu.

6.1.3.

Oni imaju posebnu ulogu, povezanu s vlastitim interesima, ali različitu od one koju u društvu imaju političke stranke. Sudjelovanje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera treba poticati konkretnim aktivnostima i ono mora biti više od rasprava općeg tipa. Zahvaljujući studijama, mišljenjima i prijedlozima koje dostavljaju institucijama, oni daju svoj doprinos raspravama i odlukama. Postojanje institucionalnih mehanizama koji aktivno uključuju dionike, koji upravljaju samima sobom i koji počivaju na utvrđenim procedurama, šire informacije i u međusobnoj su interakciji zahvaljujući savjetovanju i strukturiranom dijalogu najbolji je doprinos organizacija civilnog društva i socijalnih partnera postojanju „otvorene vlade” (7).

6.1.4.

Financijski aspekt posebno je bitan. Bez adekvatnog i transparentnog financiranja koje podliježe strogim kriterijima neće se moći zajamčiti sudjelovanje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera na sastancima, a posebno ne tijekom pripremnog primijenjenog istraživanja u svrhu prikupljanja podataka, izrade studija ili sastavljanja mišljenja.

6.2.   Trenutačno stanje civilnog društva i socijalnih partnera u EU-u i u državama AKP-a

6.2.1.   Europa

U Europi postoje na tisuće udruga, organizacija, federacija, konfederacija, platformi i foruma, na nacionalnoj i na europskoj razini, koji ulaze u okvir organizacija civilnog društva, poslovnog (privatna poduzeća, mikropoduzeća i mala poduzeća, javna ili socijalna poduzeća) ili sindikalnog sektora, pri čemu postoji izvjesna organizacijska usklađenost.

6.2.2.   Afrika, Karibi i Pacifik

6.2.2.1.

Kad je riječ o državama AKP-a, gospodarske, socijalne, političke i povijesne okolnosti svake regije, podregije i države stvorile su veliku organizacijsku raznolikost organizacija civilnog društva i socijalnih partnera, a u nekim slučajevima i dovele do izostanka međusobnih odnosa. Postoje brojni primjeri dobrih praksi, ali i velik broj problema i nedostataka.

6.2.2.2.

Osim toga, postoje i poteškoće u vezi s općim ili posebnim informacijama za organizacije civilnog društva i socijalne partnere o novom sporazumu ili o sporazumima o gospodarskom partnerstvu (ako postoje) ili tih informacija uopće nema, kao i opći nedostatak foruma za sudjelovanje i strukturiranu raspravu s javnim institucijama.

6.2.2.3.

S obzirom na tu heterogenost, obje situacije treba razmatrati na terenu kako bi se širili primjeri dobre prakse i nalazila rješenja za probleme i nedostatke na način da se povećava ugled organizacija civilnog društva i socijalnih partnera i ojača njihova uloga. Tako će se moći dati potpora postojećim institucionalnim mehanizmima i potaknuti stvaranje novih.

6.2.3.   Odbor za praćenje EU-a i AKP-a

U okviru postojećih odnosa Europske unije i država AKP-a, organizacije civilnog društva i socijalni partneri zastupljeni su u Odboru za praćenje EU-a i AKP-a, koji je dio EGSO-a i sastoji se od po 12 članova i članica EGSO-a (EU) i 12 predstavnika i predstavnica koje imenuju organizacije civilnog društva i socijalni partneri država AKP-a – trenutačno osam iz Afrike, dva s Kariba i dva iz pacifičke regije – koje imenuje organizirano civilno društvo svake regije obuhvaćene predmetnim sporazumom, pri čemu se poštuje ravnoteža različitih interesa.

7.   Posebne napomene o tome kako potaknuti i podržati organizacije civilnog društva i socijalne partnere u njihovoj ulozi pokretača održivog razvoja

7.1.

EGSO smatra da je od primarne važnosti formalizirati predviđene institucionalne mehanizme i izjavljuje da je to njegov glavni cilj u ovom pitanju.

7.2.

EGSO odlučno savjetuje Komisiji da, nakon konačnog potpisivanja novog sporazuma, pokrene inicijativu da OACPS-u i pojedinačnim državama predloži stvaranje političkih, organizacijskih i financijskih uvjeta potrebnih za uspostavu tih institucionalnih mehanizama.

7.3.

EGSO upućuje snažan apel i OACPS-u da se jednako odlučno angažira u tom procesu.

7.4.

EGSO ističe da struktura novog sporazuma predviđa stvaranje institucionalnog mehanizma koji je povezan sa zajedničkim osnovama sporazuma i koji bi činili predstavnici Europske unije i OACPS-a. Paralelno, u skladu s regionalnim protokolima moguće je za svaku regiju (Afrika, Karibi i Pacifik) uspostaviti institucionalni mehanizam u kojem bi sudjelovali predstavnici svake regije i Europske unije. Stoga je potrebno uspostaviti sustav od četiri institucionalna mehanizma (1 + 3), koji će pokrivati cjelokupno područje novog sporazuma.

7.5.

EGSO napominje da su institucionalni mehanizmi i savjetodavni odbori predviđeni i u okviru sporazumâ o gospodarskom partnerstvu, kao što su oni sklopljeni s CARIFORUM-om, zapadnom Afrikom i istočnom Afrikom.

7.6.

EGSO posebno ukazuje na to da će taj skup institucionalnih mehanizama zahtijevati velike napore u pogledu organizacije i rada u okviru mreža, kao jedinstven i strukturiran sustav, kako bi se stvorile sinergije, izbjeglo preklapanje i raspršivanje resursa, posebno onih financijskih, te optimiziralo njihovo korištenje.

7.7.

EGSO predlaže Komisiji da potiče delegacije Europske unije u zemljama OACPS-a da podupru projekte organizacija civilnog društva i socijalnih partnera, posebno one kojima je svrha podizanje razine osviještenosti njihovih članova i rukovodećeg kadra, njihovo osposobljavanje i osnaživanje, jačanje tehničkih kapaciteta organizacija i poticanje stvaranja institucionalnih kapaciteta. Osim toga, EGSO preporučuje da, vodeći računa o zaslugama, Komisija među primljenim kandidaturama daje prednost organizacijama civilnog društva i socijalnim partnerima iz država AKP-a.

7.8.

EGSO predlaže Komisiji da osmisli programe koji bi, u kontekstu stvaranja institucionalnih mehanizama, omogućili proučavanje konkretne situacije na terenu, potencijala i teškoća organizacija civilnog društva i socijalnih partnera, te brojnih postojećih struktura (platformi, foruma itd.) kako bi se prikupili primjeri dobre prakse koji već postoje u odnosima EU-a i OACPS-a i koje treba proširiti. EGSO preporučuje da organizacije civilnog društva i socijalni partneri država AKP-a imaju ključnu ulogu u toj studiji i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu.

7.9.

EGSO naglašava da će Odbor za praćenje AKP-a i EU-a ojačati svoju organizaciju s više resursa i većim brojem članova i izaslanika kako bi mogao bolje doprinijeti tom procesu i ispuniti svoju misiju.

7.10.

EGSO snažno preporučuje Komisiji da se financiranje tog procesa integrira u postojeće financijske instrumente. EGSO osobito želi naglasiti da je za djelovanje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera potrebno osigurati njihovo financiranje jer samofinanciranje nije dovoljno, te podsjeća da su, s obzirom na geografsku dimenziju novog sporazuma, za funkcioniranje institucionalnih mehanizama i sudjelovanje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera iziskuje financijska sredstva koja oni ne posjeduju. Čak i uz upotrebu strogih metoda kontrole upravljanja i modernih digitalnih tehnologija, ključno je tim organizacijama dati financijsku podršku. Odbor odlučno poziva Europsku uniju, OACPS i države članice da usvoje programe za posebnu potporu radu organizacija civilnog društva i socijalnih partnera te za funkcioniranje institucionalnih mehanizama.

---

(1)  Zajednička komunikacija Europskom parlamentu i Vijeću – Obnovljeno partnerstvo s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama, 2016., str. 5–6.

(2)  Zajedničke osnove sporazuma, članak 95.

(3)  Regionalni protokol za Afriku, članak 5.

(4)  Regionalni protokol za Karibe, članak 7.

(5)  Regionalni protokol za Pacifik, članak 7.

(6)  Potpora jačanju operativnih kapaciteta organizacija civilnog društva Obale Bjelokosti u praćenju privremenog sporazuma o gospodarskom partnerstvu u Obali Bjelokosti od strane građana.

(7)  Načelo u skladu s definicijom OECD-a.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Novo Vijeće za trgovinu i tehnologiju EU-a i SAD-a na djelu: prioriteti za poduzeća, radnike i potrošače te potrebne zaštitne mjere”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 443/05)

Izvjestitelj:	Timo VUORI
Suizvjestiteljica:	Tanja BUZEK

Odluka Plenarne skupštine:	21.10.2021.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	14.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	173/0/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Izgradnja pozitivnog transatlantskog programa. Vijeće za trgovinu i tehnologiju EU-a i SAD-a (TTC) moglo bi biti osnova programa za jačanje našeg partnerstva kroz pouzdane kanale suradnje. Unatoč tome što naša transatlantska gospodarstva čine otprilike polovinu svjetskog BDP-a i velik dio svjetskih trgovinskih i investicijskih tokova, u našim odnosima na obje strane Atlantika i dalje postoje prepreke trgovini, ulaganjima, radu, putovanju i studiranju.

1.2.

Preuzimanje vodeće uloge u zaštiti naših vrijednosti i trgovine utemeljene na pravilima. U turbulentnim geopolitičkim vremenima vodeća svjetska gospodarstva, EU i SAD, zajedno s partnerima istomišljenicima, snose znatnu odgovornost za poticanje modernog okvira suradnje u području trgovine i tehnologije kojim se podupiru otvoreno i održivo gospodarstvo te slobodna i poštena trgovina i poštuju demokratske vrijednosti, dostojanstven rad i ljudska prava.

1.3.

Potreba za odgovorom na poremećaje na tržištu. Uslijed brojnih tekućih kriza transatlantski partneri moraju brzo pronaći načine za jačanje otpornosti naših otvorenih demokratskih društava, među ostalim osiguravanjem naše globalne vrijednosti, lanaca opskrbe i energetske sigurnosti, naročito s obzirom na hitnu potrebu da se zamijeni opskrba energijom i sirovinama iz Rusije. Usto, EU i SAD moraju uložiti veće napore u jačanje multilateralizma i svladavanje izazova povezanih s klimatskim promjenama, s narušavanjem slobodne i poštene trgovine i s poremećajima na tržištu koje uzrokuju autoritarne države.

1.4.

Izgradnja povjerenja na temelju uzajamne i stabilne suradnje. Obje strane moraju sudjelovati u izgradnji trajne strukture dijaloga u okviru TTC-a kako bi se ostvarili konkretni kratkoročni i dugoročni rezultati koji nisu povezani s ciklusima političkih izbora i promjenama vlasti. Nadalje, EU i SAD moraju u okviru TTC-a nastojati uspostaviti više strateški i horizontalan pristup trgovinskim i tehnološkim pitanjima. Deset radnih skupina koje djeluju u okviru TTC-a trebale bi zauzeti sveobuhvatan i djelotvorno koordiniran pristup suradnji kako bi se izbjeglo nepotrebno nastajanje izoliranosti.

1.5.

Jačanje angažmana dionika. Kako bi se izbjegli neuspjesi do kojih je došlo u prethodnim ambicioznim trgovinskim sporazumima, jedini način za postizanje ciljeva TTC-a jest transparentnost i snažan angažman dionika na objema stranama Atlantskog oceana. Stoga će Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) aktivno sudjelovati u strukturama TTC-a i nastoji biti uključen u ministarske sastanke tog vijeća kao jedinstveni dionik civilnog društva. U tom kontekstu EGSO ponovno izražava žaljenje zbog toga što stručna skupina za trgovinske sporazume nije obnovljena i što nije uspostavljena nikakva slična stalna struktura za savjetovanje s dionicima.

1.6.

Poseban transatlantski dijalog o radu. EGSO je već izrazio podršku Transatlantskom poslovnom dijalogu i Transatlantskom dijalogu potrošača te stoga pozdravlja činjenicu da su ministri u Parizu nedavno najavili uspostavu tripartitnog dijaloga o trgovini i radu, čime će se stvoriti formalni kanal za socijalne partnere na obje strane Atlantika da utječu na proces TTC-a i oblikuju transatlantske trgovinske i investicijske odnose. U tom kontekstu EGSO poziva Europsku komisiju da riješi problem neravnoteže u demokraciji na radnom mjestu do koje je došlo zbog toga što nije ratificirano šest temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada i zbog utjecaja koji to ima na jednake uvjete u trgovini.

2.   Opće napomene – sve veća potreba za tješnjim partnerstvom EU-a i SAD-a

2.1.

EGSO u transatlantskom dijalogu: EGSO godinama prati transatlantska politička i trgovinska pitanja i iznosi stajališta organiziranog civilnog društva EU-a. Nadalje, EGSO održava redovit dijalog s institucijama EU-a i administracijom SAD-a, a naročito s organizacijama civilnog društva s druge strane Atlantskog oceana. EGSO će zbog pokretanja novog TTC-a, koji se sastoji od deset radnih skupina i u okviru kojeg se održavaju redovita savjetovanja, morati ažurirati svoje stajalište o prioritetima TTC-a.

2.2.

Odgovornost vodećih svjetskih gospodarstava: EGSO ističe da EU i SAD i dalje imaju najopsežnije bilateralne trgovinske i investicijske odnose, kao i najpovezanije gospodarske odnose na svijetu. Kina je 2021. pretekla SAD kao najveći izvoznik robe u EU, ali je SAD ipak i dalje uvjerljivo najveći trgovinski i investicijski partner EU-a. Transatlantski odnosi definiraju globalno gospodarstvo u multilateralnom trgovinskom sustavu koji se suočava s brojnim izazovima i na koji utječu krize kojima je zahvaćena Svjetska trgovinska organizacija (WTO), kao i pandemija COVID-a 19 koja traje već dvije godine, a sada i rat u Ukrajini. Najveći trgovinski i investicijski partner gotovo svake zemlje u svjetskom gospodarstvu jest ili EU ili SAD. Transatlantsko partnerstvo nije samo po sebi cilj, već mora razvijati zajedničke vrijednosti, interese i zajedničku odgovornost. EU i SAD trebaju biti uporište demokracije, mira i sigurnosti u svijetu, kao i vladavine prava i ljudskih prava za sve (1).

2.3.

Okolnosti pogodne za tješnje strateško partnerstvo EU-a i SAD-a: EGSO napominje da se svijet trenutačno suočava s neočekivano velikim brojem kriza te da je ovo ključan trenutak u kojem svjetska gospodarstva – EU i SAD, zajedno s drugim demokratskim državama sa sličnim stajalištima i otvorenim tržišnim gospodarstvima utemeljenima na pravilima – trebaju intenzivirati političku i gospodarsku suradnju kako bi zaštitila naše univerzalne vrijednosti i ojačala prosperitet, demokraciju i vladavinu prava te sigurnost i ljudska prava. Mir je postao najbitniji prioritet u vođenju međunarodne politike. Istovremeno, više ne bismo smjeli tolerirati djelovanje država protiv međunarodnog poretka ili iskorištavanje prednosti međunarodne trgovine bez ikakvih ustupaka.

2.4.

Ključna uloga trgovine i tehnologije u geopolitici: EGSO ponavlja da trgovina i tehnologija nisu samo regulatorno pitanje već i bitni alati za zaštitu i promicanje univerzalnih vrijednosti u cijelom svijetu. EU i SAD moraju produbiti suradnju i ostvariti konkretne rezultate na multilateralnoj i bilateralnoj razini. TTC pruža jedinstvenu priliku za takvu stratešku suradnju na visokoj razini u području trgovine i tehnologije koja izlazi iz okvira postojećih ad hoc dogovora o suradnji i na koju ne utječu izbori u EU-u i SAD-u i institucijske promjene vlasti.

2.5.

Platforma za dijalog i suradnju: TTC nije novi pokušaj da se uspostavi Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja (TTIP) niti bi ga takvim trebalo smatrati, iako se iz tih neuspjelih pregovora mogu izvući određena korisna iskustva. Ciljevi i postupci u okviru TTC-a ne smiju dovoditi u pitanje institucije EU-a i procese odlučivanja u EU-u, dok je istodobno potrebno povećati uključenost dionika. Standardi EU-a koji odražavaju naše vrijednosti ne smiju se dovesti u pitanje, a za pristup EU-a utvrđivanju standarda od ključne je važnosti naročito načelo opreznosti. EGSO se slaže sa stajalištem da je suradnja u području standarda povezana i s različitim pravnim okvirima te iziskuje detaljne analize tehničkih pitanja, kao i procjene ekonomskog, socijalnog i okolišnog učinka koje bi trebalo provoditi zasebno za svaki slučaj. Primjerice, novi načelni okvirni sporazum o prijenosu podataka pokazuje da EU i SAD mogu raditi na postizanju konsenzusa o osjetljivim pitanjima.

2.6.

Snažna potpora dionika: EGSO napominje da su poduzeća i drugi dionici civilnog društva u EU-u i SAD-u već izrazili opću podršku TTC-u i temama utvrđenima u okviru deset radnih skupina. Čini se da transatlantski partneri uviđaju dodanu vrijednost strateškog transatlantskog partnerstva i tješnje regulatorne suradnje. I dalje postoje nepotrebne prepreke trgovini, ulaganjima i radu. Povrh toga, transatlantski partneri mogli bi zajedno ojačati svoju globalnu konkurentnost na svjetskom tržištu, koja je usko povezana s ciljevima održivog razvoja, socijalne pravde, poštovanja ljudskih prava i visokih standarda u pogledu rada i okoliša. Međutim, kako bi se ostvarili rezultati, svaka strana treba biti upoznata s ciljevima, pristupima i sredstvima druge strane radi razvoja novog zajedničkog okvira za trgovinu.

2.7.

Bolji angažman dionika nakon neuspješnih dijaloga s civilnim društvom EU-a i SAD-a: EGSO naglašava da je ojačani dijalog s civilnim društvom ključna sastavnica u transatlantskom kontekstu, uključujući i TTC. U tom je kontekstu posebno važna potreba za zajedničkim dijalogom o pravima građana, otpornosti na dezinformacije, slobodi medija, djelovanju u području klime, socijalnim pravima te zaštiti potrošača i potpori demokraciji (2). Transatlantsko partnerstvo može omogućiti još veću transatlantsku integraciju u našim gospodarstvima, što uključuje i zajednički okvir za trgovinu, tehnologiju i ulaganja.

3.   Posebne napomene – ključni prioriteti za poduzeća, radnike i potrošače

3.1.

EGSO smatra da je TTC dokaz međupovezanosti dvaju najvećih gospodarstava na svijetu te jedinstveni forum za razvijanje veće suradnje u području trgovinske politike i reguliranja tržišta na obje strane Atlantskog oceana. Stoga vjeruje da bi TTC trebao biti usmjeren na određene ključne prioritete sa stajališta poduzeća, radnika i potrošača.

3.2.

Moderna multilateralna trgovina utemeljena na pravilima: EU i SAD moraju pokazati zajedničku odgovornost i vodstvo u WTO-u te se zalagati za djelotvoran multilateralni model s progresivnom trgovinskom politikom u kojoj se vodi računa o okolišnim i socijalnim aspektima (3). I EU i SAD suočavaju se s izazovima koji proizlaze iz praksi kojima se netržišna gospodarstva služe kako bi narušila tržišno natjecanje, a to su, među ostalim, nepoštene i diskriminatorne mjere povezane s poduzećima u državnom vlasništvu, državnim subvencijama, pristojbama i porezima.

3.3.

Vodeća uloga u reformi WTO-a: TTC bi se trebao usredotočiti na načine za poboljšanje multilateralnog trgovinskog sustava WTO-a i njegovog mehanizma za rješavanje sporova, s obzirom na njegovu središnju ulogu u osiguravanju djelotvorne multilateralne matrice za progresivan trgovinski program koji uključuje okolišna i socijalna pitanja. EU i SAD moraju imati vodeću ulogu u ambicioznoj reformi WTO-a i promicati moderan program WTO-a, kojim bi se okončao tabu oko nekih pitanja (tj. socijalni aspekti trgovine) i poduzimale mjere za svladavanje postojećih i budućih izazova u pogledu održivosti. U tu svrhu EGSO poziva EU i SAD da s ključnim trgovinskim partnerima sklope sporazume o strateškoj suradnji u području prioritetnih multilateralnih pitanja (4).

3.4.

Dostojanstven rad u okviru međunarodne trgovine (5): EGSO potiče EU i SAD da promiču tješnju suradnju WTO-a i Međunarodne organizacije rada (ILO) u cilju promicanja dostojanstvenog rada i radnih standarda s pomoću trgovinskih instrumenata. Nedavno imenovanje novog generalnog direktora odnosno direktorice u te dvije organizacije trebalo bi dovesti do novog zamaha u tom području. Osiguravanje poštovanja međunarodnih standarda rada, kako ih je utvrdio i prati ILO, trebalo bi biti dio rasprave o reformi WTO-a koju predvode EU i SAD. Kao pozitivan primjer i priliku za jačanje tog ambicioznog novog načina razmišljanja, EGSO pozdravlja prijedlog SAD-a da se u okviru tekućih pregovora WTO-a o subvencijama za ribarstvo počne rješavati svjetski problem prisilnog rada na ribarskim plovilima (6). Transatlantski partneri trebali bi u okviru svoje suradnje raditi i na čvršćoj pravnoj osnovi za uključivanje temeljnih radnih prava ILO-a u WTO (7). Bilateralna pitanja od zajedničkog interesa povezana s radom trebala bi obuhvaćati i komparativne pristupe poglavljima o trgovini i održivom razvoju i njihovoj djelotvornoj provedbi u sporazumima o slobodnoj trgovini (8). EGSO već duže vrijeme poziva na novi pristup provedbi poglavlja o trgovini i održivom razvoju koji bi podrazumijevao sankcije i pozdravio je inovativne instrumente provedbe uvedene u sporazumu USMCA (između SAD-a, Meksika i Kanade) (9).

3.5.

Zajedničko djelovanje u međunarodnim forumima: TTC bi mogao služiti kao forum za pripremu pojačane suradnje u području rada i zapošljavanja u okviru međunarodnih foruma, osobito ILO-a i Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). Ta pojačana suradnja trebala bi obuhvaćati promicanje i osiguravanje primjene dužne pažnje. TTC bi trebao poticati zajedničku izgradnju kapaciteta, posebno u svrhu promicanja sigurnosti i zdravlja na radu u cijelom svijetu te razvijati zajedničke projekte, primjerice osiguravanje resursa za inspekcije rada u trećim zemljama. Očekivanim uključivanjem konvencija o sigurnosti i zdravlju na radu u temeljne standarde rada ILO-a osiguralo bi se plodno područje za suradnju. Prisilni rad pitanje je koje izaziva veliku zabrinutost na obje strane te je potrebno koordinirati pristupe EU-a i SAD-a, posebno u pogledu uvoza robe koja se s pomoću takvih praksi proizvodi u Kini. Globalno širenje novih oblika zapošljavanja, osobito rada putem platformi, u kojem vodeću ulogu imaju poduzeća iz SAD-a i EU-a, pitanje je o kojem bi trebalo raspravljati u relevantnim radnim skupinama TTC-a, a u to treba uključiti i radnike.

3.6.

Otpornost i održivost u globalnim lancima opskrbe: TTC bi trebao izraditi strategije za povećanje otpornosti osiguravanjem održivosti globalnih lanaca opskrbe i jamčenjem njihovog pravilnog funkcioniranja. EU i SAD trebali bi utvrditi zajedničke slabe točke i zajedno raditi, primjerice, na dostupnosti kritičnih sirovina i proizvoda kao što su poluvodiči. Osim toga, transatlantski partneri hitno bi trebali usmjeriti pozornost na standardiziran pristup sigurnosti opskrbe energijom koji bi bio u cijelosti usklađen s ambicioznim programom održivosti kao što je europski zeleni plan. Nadalje, trebali bi razmotriti zajedničko djelovanje u svrhu poboljšanja relevantnih proizvodnih kapaciteta, ulaganja i logistike. TTC bi trebao raditi na zajedničkim elementima obvezne dužne pažnje u lancima opskrbe na temelju najboljih praksi kako bi se uspostavio model za globalne zahtjeve u pogledu održivosti u lancima vrijednosti.

3.7.

Potpora zelenom gospodarstvu: TTC bi se trebao usredotočiti na suradnju u području klime i zelenih tehnologija te politika pravedne tranzicije. EU i SAD trebali bi promicati međunarodni okvir i standarde za ublažavanje klimatskih promjena, kružno gospodarstvo, održivo financiranje, tehnologije za uštedu energije, zelene i socijalne standarde u javnoj nabavi, ekološke oznake i izvješćivanje o održivosti. Usto, transatlantski partneri trebali bi se zalagati za multilateralni okvir za liberalizaciju trgovine u području ekoloških dobara u okviru postojećih inicijativa, odnosno Sporazuma o ekološkim dobrima (EGA), strukturiranih rasprava o trgovini i okolišnoj održivosti te neformalnog dijaloga o onečišćenju plastikom. TTC bi se trebao usredotočiti na djelotvorne i koordinirane mehanizme za ugljičnu prilagodbu na granicama kako bi se uspostavio model za globalni okvir i izbjegli trgovinski sukobi između EU-a i SAD-a.

3.8.

Digitalizacija i nova gospodarstva: TTC bi se trebao usredotočiti na suradnju u pogledu tehnoloških standarda, istraživanja i politika u području umjetne inteligencije, interneta stvari, mreže 6G, baterija, kvantne tehnologije i tehnologije lanaca blokova. Okvir bi trebao poticati inovacije i normizaciju, no mora uključivati i najbitnija pitanja politike na kojima se one temelje. Nova tehnološka područja poput umjetne inteligencije često obuhvaćaju i dimenziju radnog mjesta, koja iziskuje pouzdane strategije za umjetnu inteligenciju i podatke u kojima se ponajprije osigurava snažan europski pravni okvir utemeljen na ljudskim pravima i koje stoga obuhvaćaju etička pravila te radnička i sindikalna prava. Obje strane ne mogu imati potpuno jednaka pravila, no cilj bi trebala biti interoperabilnost okvirâ. Osim toga, potrebno je razjasniti zajedničke regulatorne zahtjeve za klimatski neutralne tehnologije, biotehnologiju i zdravstvenu tehnologiju. Kako bi zadržali globalno vodstvo u tim novim gospodarskim sektorima, EU i SAD u području međunarodnih standarda trebaju promicati načela utemeljena na vrijednostima. TTC bi također trebao jačati otpornost naših demokratskih društava kako bi se spriječile ciljane kampanje dezinformiranja koje se provode putem umjetne inteligencije, kao i s pomoću poboljšane sigurnosti IKT-a suzbijati kibernapade koje podupiru države.

3.9.

Podaci i privatnost: TTC bi se trebao usredotočiti na pitanje suradnje kako bi dijeljenje digitalne tehnologije i podataka između SAD-a i EU-a u budućnosti omogućilo uspostavu otvorenog međunarodnog ekosustava za istraživanje, razvoj i inovacije u području najnaprednijih tehnologija namijenjenih korisnicima i građanima u cijelom svijetu, istodobno štiteći njihovo temeljno pravo na zaštitu osobnih podataka i zadržavajući prostor za politike o pristupu javnim podacima i kontroli nad njima, kao i za mogućnost regulacije digitalnih multinacionalnih poduzeća. Nadalje, EU i SAD trebali bi brzo uspostaviti novi okvir za prijenos podataka, u kojem bi se trebali riješiti problemi zbog kojih je europsko-američki sustav zaštite privatnosti bio proglašen nevaljanim, te podržati zajedničke vrijednosti privatnosti i sigurnosti.

3.10.

Kontrola izvoza: TTC bi se trebao baviti tehnologijama u nastajanju i osnovnim tehnologijama kojima se osigurava ključna uloga multilateralnih režima za kontrolu izvoza s obzirom na njihovu iznimnu važnost za EU i SAD kad je riječ o promicanju demokracije, ljudskih prava i otvorenog društva s tržišnim gospodarstvom. Primjerice, djelotvorne trgovinske sankcije iziskuju djelotvornu kontrolu izvoza usmjerenu na države koje zloupotrebljavaju trgovinu i tehnologiju i ugrožavaju mir, sigurnost i ljudska prava. EU i SAD trebali bi zajedno raditi na sklapanju savezništava s partnerima istomišljenicima kako bi svladavali izazove i osigurali jednake uvjete za sve.

3.11.

Normizacija: TTC bi se trebao usredotočiti na suradnju tijelâ za normizaciju, kao i na načelâ ograničenog uzajamnog priznavanja. Sustavi normizacije SAD-a i EU-a međusobno se razlikuju. Konkretno, načelo „jedan proizvod, jedan standard – posvuda prihvaćen”, koje predstavlja stup jedinstvenog tržišta EU-a, ne postoji u SAD-u. U Europi se nakon usvajanja novog standarda ukidaju oprečne nacionalne norme, dok u SAD-u na tržištu usporedno postoje različiti standardi, što malim i srednjim poduzećima (MSP) otežava razumijevanje toga koji bi standard najbolje odgovarao njihovim linijama proizvoda. Riječ je često o malim poduzećima s ograničenim resursima, ali s visokom razinom specijalizacije u tržišnoj niši na kojoj se temelji njihova konkurentnost.

3.12.

MSP-ovi: regulatorna suradnja u okviru TTC-a mogla bi imati važnu ulogu u olakšavanju trgovine i ulaganja, kao i u u poboljšanju konkurentnosti, naročito malih poduzeća. Prije svega mala i srednja poduzeća očekuju otvaranje novih mogućnosti, s obzirom na to da, za razliku od velikih poduzeća, ne raspolažu resursima za snalaženje u različitim regulatornim okruženjima na dvije strane Atlantskog oceana. Istovremeno, veća kompatibilnost regulatornih režima velikim poduzećima bi omogućila da iskoriste ekonomiju razmjera koja bi se stvorila između EU-a i SAD-a (10).

3.13.

Hrana i poljoprivreda: EGSO smatra važnim da su EU i SAD, uz rad TTC-a, uspostavili novu platformu za transatlantsku suradnju u području poljoprivrede kako bi se uhvatili u koštac s globalnim izazovima održivosti, klimatskih promjena i sigurnosti opskrbe hranom. Međunarodna suradnja u cilju ublažavanja klimatskih promjena i poticanja održivosti od ključne je važnosti za ublažavanje surove i teške budućnosti koja čeka naše globalno društvo. Rat u Ukrajini i njegov neposredan učinak na globalnu opskrbu hranom dodatno su otežali taj izazov. Klimatske promjene već uvelike utječu na prihode poljoprivrednika, od iznimno nestabilnih vremenskih uvjeta do teških suša, od poplava do šumskih požara i drugih prirodnih katastrofa koje prijete našim gradovima i zajednicama. EU i SAD moraju biti na razini tog izazova.

3.14.

Potrošači: u okviru rada TTC-a važno je uspostaviti zaštitne mjere kako bi se osiguralo da se postupak regulatorne suradnje ne koristi za slabljenje socijalnih, radnih, potrošačkih i ekoloških standarda, već za njihovo usklađivanje i poboljšavanje. Ako se ispune ti uvjeti, koristi neće biti samo ekonomske, već bi se time mogao olakšati i zadatak regulatornih tijela ostvarivanjem ciljeva javne politike. Povrh toga, transatlantska suradnja može se razvijati putem razmjene analiza, sustava ranog upozoravanja o opasnim proizvodima i uslugama iz trećih zemalja i dijaloga o boljoj provedbi zakonodavstva. Odmičući se od obavezne konvergencije, na kojoj se htjelo formalno raditi u okviru TTIP-a, EU i SAD moraju naći pravu mjeru za taj novi program dobrovoljne suradnje kako bi svojim građanima pomogli da se u ovom ključnom razdoblju suoče s novim izazovima.

4.   Odgovaranje na pitanja koja izazivaju zabrinutost i nužne zaštitne mjere

4.1.

TTC je najbolja prilika da se pokaže kako EU i SAD mogu poduzeti konkretne mjere za ostvarivanje istinske suradnje u području trgovine i tehnologije te da se dokaže da se njihov odnos temelji na ozbiljnom partnerstvu. Međutim, kako bi TTC bio uspješan, mora se posvetiti određenim ključnim pitanjima, a to su: — odlučna strateška predanost lidera i u EU-u i u SAD-u; — jasna zajednička vizija u pogledu ciljeva i procesa TTC-a; — potreba za stvaranjem dodane vrijednosti s pomoću suradnje, ostvarivanjem pozitivnih i konkretnih rezultata; — potreba za ulaganjem napora u svrhu razvijanja zajedničkih pristupa utvrđivanju zajedničkih standarda; — potreba za utvrđivanjem jasnog postupka za rješavanje detaljnih tehničkih pitanja; — uspostava djelotvornih mehanizama za informiranje o donošenju političkih odluka i u EU-u i u SAD-u; — uspostava procesa aktivnog i strukturiranog uključivanja dionika u kojem sudjeluju poduzeća, sindikati i drugi dionici civilnog društva; — stvaranje neometane koordinacije, dosljednosti i holističkog pristupa cjelokupnom radnom procesu; iskorištavanje iskustava iz pregovora o TTIP-u i prethodnih bilateralnih aktivnosti u vezi s procesom, transparentnošću i informiranjem javnosti; — odgovornost za civilno društvo na obje strane Atlantika da prati taj proces na informiran način.

4.2.

Za EGSO je oduvijek bilo od ključne važnosti da se u okviru transatlantske regulatorne suradnje zaštiti visoka razina javnih interesa EU-a. EGSO izričito potvrđuje da je zaštita postojećih visokih standarda jedan od temeljnih zahtjeva. Osim trgovinskih prilika, regulatorna suradnja trebala bi poboljšati i sigurnost, zdravlje te ekonomsko i socijalno blagostanje građana i građanki na obje strane Atlantskog oceana. EGSO poziva na davanje dodatnih jamstava da se, primjerice, zakonodavstvo EU-a u području prehrambenih proizvoda neće mijenjati te da će EU zadržati svoje gornje granice kad je riječ o hormonima, pospješivačima rasta i genetski modificiranim organizmima (11).

4.3.

EGSO potiče Europsku komisiju da u okviru TTC-a riješi problem neravnoteže u demokraciji na radnom mjestu i njezinog učinka na jednake uvjete u području trgovine. EGSO ponavlja da je SAD ratificirao samo dvije od osam temeljnih konvencija rada ILO-a, izostavivši ključnu Konvenciju br. 87 o slobodi udruživanja i Konvenciju br. 98 o pravu na kolektivno pregovaranje (12).

5.   Konstruktivno uključivanje dionika nakon pouka izvučenih iz pregovora o TTIP-u

5.1.

EGSO ističe da bi proces u vezi s TTC-om trebao biti transparentan, za njega bi se trebalo odgovarati i u njega na konstruktivan način uključiti interesne skupine. Trebao bi biti popraćen poboljšanom i aktivnom komunikacijskom politikom o prirodi TTC-a. Što je najvažnije, program suradnje mora ostati platforma za informiranje i razmjenu dobrih praksi, a ne automatski alat kojim dvije strane međusobno utječu na zakonodavne postupke i postupke odlučivanja ili se međusobno odvraćaju od poboljšanja zaštite.

5.2.

Zainteresirani dionici moraju imati mogućnost pružanja doprinosa u svih deset radnih skupina kako bi se izbjeglo stvaranje međusobno izoliranih okruženja. Radna skupina za globalne trgovinske izazove međusektorske je prirode i služi kao glavni forum za rasprave o pitanjima povezanima s radom, no povezana pitanja spadaju u nadležnost niza drugih radnih skupina, prije svega pitanja povezana s lancima opskrbe, umjetnom inteligencijom i drugim tehnologijama u nastajanju te sa zaštitom podataka.

5.3.

EGSO smatra da su zaštita i dobrobit potrošača glavni ciljevi ove suradnje. Razni dijalozi u okviru TTC-a moraju biti transparentni za sve dionike. Relevantna regulatorna tijela i sektorski stručnjaci moraju imati vodeću ulogu u razvoju regulatorne suradnje.

5.4.

Povrh ciljanih sastanaka u svrhu dijaloga s civilnim društvom, prije i nakon svakog sastanka TTC-a trebalo bi planirati pripremne i izvještajne sastanke s dionicima. Bivša savjetodavna skupina za TTIP, koju je osnovala Glavna uprava za trgovinu, dala je vrijedan primjer savjetovanja s dionicima, u koje je trebao biti uključen i EGSO. Skupina je ujedno bila i forum zahvaljujući kojem su organizacije članice mogle bolje shvatiti izazove i prilike koje trgovina pruža za razne interese koje su drugi zastupali, a doprinijela je i uspostavljanju veza među raznim organizacijama.

5.5.

U tom kontekstu EGSO ponovno izražava žaljenje zbog toga što stručna skupina za trgovinske sporazume nije nastavila s radom. To je bio iznimno pozitivan korak u strategiji Komisije u svrhu poboljšanja suradnje s civilnim društvom u području trgovinske politike i povećanja transparentnosti. Usto, stručna skupina bila je logičan nastavak savjetodavne skupine za TTIP.

5.6.

EGSO je već izrazio podršku transatlantskom poslovnom dijalogu i transatlantskom dijalogu potrošača i pozvao na uspostavu istovjetnog transatlantskog dijaloga o radu.

---

(1)  SL C 152, 6.4.2022., str. 56.

(2)  SL C 152, 6.4.2022., str. 56.

(3)  SL C 152, 6.4.2022., str. 56.

(4)  SL C 374, 16.9.2021., str. 73.

(5)  EGSO je iznio konkretne preporuke u mišljenju SL C 429, 11.12.2020., str. 197. i mišljenju SOC/727: „Dostojanstven rad u cijelom svijetu”, izvjestiteljica: Maria del Carmen Barrera Chamorro, usvojeno u rujnu 2022.

(6)  SL C 374, 16.9.2021., str. 73.

(7)  Mogla bi se razmotriti mogućnost usvajanja izjave o tumačenju iz članka IX. stavka 2. Sporazuma o WTO-u, u kojoj bi se izuzeće na osnovi zaštite „javnog morala” (članak XX. GATT-a iz 1994. i članak XIV. GATS-a) tumačilo kao da uključuje temeljna radna prava ILO-a i definirala moguća uloga odluka ILO-a u svim sudskim postupcima o tom pitanju.

(8)  Kao dobar primjer može poslužiti dokument koji je naručio EU naslovljen Comparative Analysis of Trade and Sustainable Development Provisions in Free Trade Agreements (Komparativna analiza odredbi o trgovini i održivom razvoju u sporazumima o slobodnoj trgovini), LSE, veljača 2022., osobito u pogledu mehanizma za brzi odgovor u okviru Sporazuma USMCA, https://www.lse.ac.uk/business/consulting/assets/documents/TSD-Final-Report-Feb-2022.pdf.

(9)  SL C 105, 4.3.2022., str. 40.

(10)  SL C 487, 28.12.2016., str. 30.

(11)  SL C 487, 28.12.2016., str. 30.

(12)  Konvencija br. 29 o prisilnom radu, Konvencija br. 100 o jednakim plaćama, Konvencija br. 111 o nediskriminaciji (zapošljavanje i rad) i Konvencija br. 138 o minimalnoj dobi dopunjuju popis neratificiranih temeljnih konvencija o radu.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Politika za mlade na zapadnom Balkanu kao dio inovacijskog programa za zapadni Balkan”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 443/06)

Izvjestitelj:	Ionuț SIBIAN
Suizvjestitelj:	Andrej ZORKO

Odluka Plenarne skupštine:	20.1.2022.
Pravna osnova:	pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	9.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	13.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	165/2/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Prepoznajući napredak u razvoju čvrstih okvira politike za mlade, Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) poziva vlade partnerskih zemalja zapadnog Balkana da nastave ulagati u politike za mlade koje se temelje na dokazima i kojima se nastoje prevladati razvojni izazovi mladih. EGSO smatra da je za uspješan održivi razvoj u lokalnim zajednicama ključno da se institucionalni, programski i politički razvoj temelje na stajalištima mladih o osobnom razvoju. Osim toga, EGSO je uvjeren da su dostatna i transparentna proračunska sredstva namijenjena razvoju politike za mlade preduvjet za omogućavanje pozitivnih promjena i poboljšanje položaja mladih.

1.2.

EGSO poziva nacionalne vlade zapadnog Balkana da slijede ključne dokumente politike za mlade Europske unije (EU) kako bi nastavili razvijati nacionalne politike za mlade i omogućili sudjelovanje mladih u oblikovanju tih politika.

1.3.

EGSO smatra da su kvalitetni osjetljivi podaci koji se odnose na mlade i koji su sustavno prikupljeni preduvjet za donošenje informiranih politika i mjera potpore za mlade, posebno kad je riječ o ugroženim skupinama mladih. Konkretno, potrebno je znatno poboljšati sustav za prikupljanje i obradu podataka povezanih sa socijalnom dimenzijom sudjelovanja mladih (1).

1.4.

Kad je riječ o borbi protiv siromaštva i poboljšanju kvalitete obrazovanja, EGSO smatra da je ključno uključiti socijalne partnere i organizacije civilnog društva kako bi se provela šira reforma za unapređenje socijalnih prava i perspektive za mlade. Socijalni partneri i druge organizacije civilnog društva trebali bi imati veću ulogu u dijalogu o socijalnim i gospodarskim reformama. Izravnom potporom EU-a trebalo bi osigurati da se u obzir uzmu stajališta socijalnih partnera i organizacija civilnog društva.

1.5.

EGSO poziva na jačanje programa i regionalnih struktura EU-a kako bi se doprlo do većeg broja mladih na zapadnom Balkanu i pružilo im mogućnosti za obrazovanje, mobilnost, volonterski rad i zapošljavanje.

1.6.

EGSO poziva na veću usmjerenost na strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kombiniranjem programa naukovanja i akademskog učenja na srednjoškolskoj i visokoškolskoj razini. Odbor smatra da se mora pojačati bliska suradnja između oblikovatelja politika obrazovanja i osposobljavanja i poslovne zajednice te da je potrebno usredotočiti se na kompetencije više nego na kvalifikacije.

1.7.

EGSO pozdravlja Gospodarski i investicijski plan (EIP) za zapadni Balkan i poziva na povećanje sudjelovanja na tržištu rada, posebno mladih i žena, skupina u nepovoljnom položaju i manjina, osobito Roma. Provedbom EIP-a trebala bi se maksimalno povećati korist za mlade.

1.8.

EGSO poziva na provedbu Garancije za mlade na zapadnom Balkanu, u skladu s preporukama Vijeća o ojačanoj Garanciji za mlade (2).

1.9.

Kako bi se provela Garancija za mlade na zapadnom Balkanu, EGSO poziva na povećanje kapaciteta javnih službi za zapošljavanje i broja njihova osoblja u zemljama regije.

1.10.

Kad je riječ o rješavanju problema nezaposlenosti mladih, EGSO skreće pozornost na važnost suradnje među različitim partnerima. Trebalo bi uspostaviti partnerstva na svim razinama vlasti, između pružatelja Garancije i odgovarajućih dionika, kao što su socijalni partneri, ustanove za obrazovanje i osposobljavanje, organizacije mladih i druge organizacije civilnog društva.

1.11.

EGSO smatra da bi trebalo posvetiti pozornost i pružiti podršku izgradnji kapaciteta socijalnih partnera i razvoju socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja kako bi se ublažili nesigurni uvjeti rada i poboljšala kvaliteta radnih mjesta. EGSO također poziva socijalne partnere na nacionalnoj i sektorskoj razini na zapadnom Balkanu da aktivno uključe mlade u sve svoje aktivnosti, pa i u kolektivno pregovaranje.

1.12.

Uzimajući u obzir mogućnosti povezane s Europskom godinom mladih 2022., EGSO je uvjeren da bi se približavanje Europe mladima i rješavanje izazova s kojima se suočavaju trebalo odvijati u okviru pristupa koji nije ograničen samo na mlade koji žive u EU-u već bi se trebao primjenjivati na mlade iz svih zemalja zapadnog Balkana.

1.13.

EGSO potiče EU i naše partnere sa zapadnog Balkana da u skladu sa strategijom EU-a za mlade uvedu alat „Ocjena učinka EU-a iz perspektive mladih”. Tom ocjenom učinka iz perspektive mladih osiguralo bi se da se mladi uzimaju u obzir tijekom postupaka donošenja politika i omogućilo stvaranje bolje usmjerenih politika i utvrđivanje svih mjera ublažavanja koje su potrebne kako bi se izbjegao negativan učinak na mlade.

1.14.

EGSO smatra da vlade partnerskih zemalja zapadnog Balkana trebaju raditi na uspostavi regionalne suradnje kao prioriteta politike. U okviru podupiranja te transformacije i poboljšavanja regionalne suradnje kao prioriteta politike, EU bi trebao pružiti potporu zapadnom Balkanu pri utvrđivanju ključnih područja i putova koji mogu potaknuti promjene za građane cijelog zapadnog Balkana, a posebno za mlade.

1.15.

U zaključcima sastanka na vrhu zemalja zapadnog Balkana u okviru Berlinskog procesa, koji je održan 2021. u Berlinu (3), ističe se potreba za jačanjem organizacija i mreža za mlade. EGSO poziva Europsku komisiju da nastavi istraživati načine za podupiranje odgovarajućih struktura mladih na regionalnoj razini, npr. nacionalnih vijeća mladih i krovnih organizacija mladih na zapadnom Balkanu, čime bi se omogućio regionalni dijalog o politici za mlade.

1.16.

EGSO smatra da je potreban daljnji rad na jačanju političkog obrazovanja i zastupljenosti mladih, kako kroz prevladavajuću politiku tako i kroz strukture mladih, npr. nacionalna vijeća mladih, lokalna ili općinska vijeća. EGSO stoga poziva institucije EU-a da nastave podupirati zapadni Balkan u jačanju sudjelovanja mladih.

1.17.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u okviru inovacijskog programa za zapadni Balkan predviđaju daljnje mjere za potporu njihovu sudjelovanju u svim programima EU-a koji obuhvaćaju istraživanje, inovacije, obrazovanje, kulturu, mlade i sport. Uzimajući u obzir pozitivnu korelaciju između mobilnosti u području obrazovanja ili osposobljavanja te građanske i političke angažiranosti mladih, daljnje zalaganje u tom pogledu može dovesti do unapređenja sudjelovanja i angažiranosti mladih.

1.18.

EGSO ponovno ističe važnost mladih za budućnost zapadnog Balkana, a time i važnost poduzimanja konkretnih mjera kako bi se ta regija pretvorila u mjesto s perspektivama i prilikama za mlade u budućnosti, čime bi im se omogućilo da ostanu u regiji i da napreduju (4). Pravodobno uključivanje mladih u osmišljavanje i provedbu društvenih i političkih promjena iznimno je važno.

2.   Uvod

2.1.

Prema podacima Eurostata (5), ukupan broj mladih na zapadnom Balkanu iznosi oko 3,6 milijuna, što je otprilike 21 % ukupnog stanovništva. Kosovo (*1) ima najveći udio mladih u ukupnom stanovništvu (26,29 %), zatim slijede Albanija (23,4 %), Bosna i Hercegovina (20,37 %) i Sjeverna Makedonija (20,32 %), Crna Gora (19,49 %) i Srbija (16,8 %). Omjer muškaraca i žena u populaciji mladih sličan je u svim partnerskim zemljama zapadnog Balkana, pri čemu je muška populacija mladih malo veća – 51,16 % populacije mladih na zapadnom Balkanu čine muškarci, a 48,84 % su žene (6).

2.2.

Partnerske zemlje zapadnog Balkana postigle su znatan napredak u daljnjoj uspostavi i učvršćivanju njihova okvira politike za mlade, donošenjem odgovarajućih zakona, strategija i akcijskih planova. Međutim, potpuno funkcionalan sustav za mlade kojim se osigurava njihovo djelotvorno osnaživanje, angažiranost i sudjelovanje u donošenju odluka tek treba razviti. Prisutne su različite slabosti koje variraju od širih političkih pitanja i nedostatka volje da se pitanju mladih dade prednost kao međuinstitucijskoj i međusektorskoj politici, do vrlo konkretnih poteškoća pri sustavnom praćenju i evaluaciji razvoja i provedbe politike za mlade, prikupljanju podataka i objavljivanju (7).

2.3.

Radi promicanja dobrobiti mladih, trebalo bi posvetiti pozornost i poštovanju prava djeteta. Održivim mjerama politike u tom pogledu povećava se dobrobit djece i dodatno se podupire kvalitetan prelazak u adolescenciju i ranu odraslu dob.

3.   Razvoj ljudskog kapitala

3.1.

Razina i relevantnost obrazovanja ključne su za izglede za zapošljavanje, razvoj karijere i socijalnu uključenost mladih u regiji. Međutim, sustavi obrazovanja i dalje otkrivaju nedostatke u pogledu brige za sve studente i opskrbljivanja visokoobrazovanih mladih ljudi relevantnim vještinama. Nedostatna ili neučinkovita povezanost s drugim područjima politike, kao što su zapošljavanje, gospodarstvo, socijalna skrb i socijalna zaštita, dovode mnogu djecu i mlade u opasnost od ranog napuštanja školovanja, socijalne isključenosti i siromaštva (8).

3.2.

Kako bi se izgradilo dinamično gospodarstvo, zapadni Balkan mora ulagati u znanje i razvijanje vještina mladih. Reforme obrazovnog sustava ključne su za jačanje razvoja (9). Zapadni Balkan još mora poboljšati svoje rezultate i osigurati mladima stjecanje temeljnih vještina te smanjiti razliku u rezultatima u odnosu na EU.

3.3.

Iseljavanje sa zapadnog Balkana dugotrajan je problem koji uzrokuju gospodarska, socijalna i institucionalna situacija, čime se ugrožavaju izgledi za razvoj regije. Iseljavanje će se u većem dijelu regije vjerojatno nastaviti u doglednoj budućnosti, ali to ne bi trebalo spriječiti donošenje odgovarajućih politika za zadržavanje mladih u regiji. Ljudi odlučuju otići iz raznih razloga, ali ti se razlozi često vrte oko poteškoća u ostvarivanju visoke kvalitete života za njih i njihove obitelji ako ostanu u regiji. Zbog odljeva mozgova smanjuje se ljudski kapital regije koji je potreban za gospodarski rast, dok se postojećom socijalnom infrastrukturom ne uspijevaju poboljšati životni uvjeti onih koji ostaju. Treba poduzeti odgovarajuće mjere i na nacionalnoj razini kako bi se „odljev mozgova” pretvorio u „cirkulaciju mozgova”.

3.4.

Odljev ljudi i dalje je središnji problem većine zemalja zapadnog Balkana s obzirom na to da utječe na gospodarske, socijalne i političke izglede regije koja gospodarski još uvijek zaostaje za EU-om. Teško je točno utvrditi ukupan broj ljudi koji su napustili regiju. Podaci (10) pokazuju da ljudi i dalje odlaze iz regije. U razdoblju 2012.–2018. regiju je u prosjeku napuštalo 155 000 osoba godišnje radi odlaska u neku od zemalja članica Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), a samo 2018. taj je broj iznosio 175 000 osoba (11).

3.5.

Osim boljih ekonomskih izgleda u inozemstvu, u studijama se isto tako ističe važna uloga kvalitetnih i pouzdanih javnih institucija kao motivacijskog čimbenika iseljavanja. Analiza MMF-a (12) (2016.) pokazala je da, iako sve vrste migranata traže bolje ekonomske mogućnosti u inozemstvu, motivacija za iseljenje bolje obrazovanih pojedinaca bila je i kvaliteta institucija kod kuće (korupcija i nepotizam kako bi se došlo do zaposlenja), dok su slabije obrazovane pojedince privukli i opsežniji i pouzdaniji sustavi socijalnih naknada u inozemstvu (13). Visoka razina korupcije u regiji ključna je odrednica odljeva migranata, što dodatno pogoršava činjenica da 63 % pojedinaca u regiji nema povjerenja u pravosuđe ili zakonodavstvo (14).

3.6.

Mladi u regiji imaju snažnu želju za preseljenjem u inozemstvo radi boljih mogućnosti, što doprinosi vrlo visokom udjelu mladih u ukupnom broju iseljenika. Primjerice, u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji više od 50 % mladih želi živjeti i raditi u inozemstvu u razdoblju duljem od 20 godina, što upućuje na mogućnost značajnog dugotrajnog gubitka za demografsku i gospodarsku budućnost regije (15). Visoka razina migracije mladih sa zapadnog Balkana osobito proizlazi iz njihove nemogućnosti da pristupe kvalitetnom obrazovanju (i ograničenim ekonomskih mogućnostima nakon stjecanja diplome), zbog čega su mnogi prisiljeni potražiti mogućnosti obrazovanja u inozemstvu. U 2018., 6 % osoba studentske dobi u regiji studiralo je u stranoj zemlji (prosjek EU-a bio je 3 %).

3.7.

Socijalna infrastruktura na zapadnom Balkanu ne podupire u dostatnoj mjeri sposobnost regije da se razvija i održava čvrstu bazu ljudskog kapitala, osobito u kontekstu nestanka tog kapitala u obliku odljeva mozgova. Sektori obrazovanja u većini zemalja suočavaju se s nedostatkom financiranja i resursa koji dovodi do neoptimalnog pristupa obrazovanju i neoptimalnih ishoda tog obrazovanja. Nedostatni ishodi obrazovanja pak ne uspijevaju osigurati vještine koje su budućim generacijama potrebne kako bi mogle ispuniti zahtjeve postojećih poduzeća i pridonijeti razvoju novih.

3.8.

Povećanje vrijednosti ljudskog kapitala ključno je za povećanje konkurentnosti i rješavanje problema nezaposlenosti. Današnja radna snaga mora biti opremljena nizom prenosivih vještina te imati kapacitet za prilagodbu i poduzetnički stav. Pritom je potrebno osigurati primjerenu socijalnu sigurnost.

3.9.

Trenutačni sustavi obrazovanja i nastavni planovi moraju se reformirati te se njima mora ojačati zapošljivost među mlađim generacijama, promicanjem strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (VET), digitalnog obrazovanja i predmeta povezanih s poduzetništvom.

3.10.

Trebalo bi poticati i promicati poduzetničke kapacitete mladih. Oblikovatelji politika moraju osigurati povoljno okruženje u kojem bi mladi mogli pokrenuti vlastiti posao i postati poduzetnici te moraju poduprijeti i osigurati lakši pristup financiranju za start-up poduzeća.

3.11.

U današnjem svijetu koji se brzo razvija ključna su pitanja borba protiv klimatskih promjena, novi poslovni modeli, kapacitet za istraživanje i inovacije te razvoj novih tehnoloških rješenja za zelenu tranziciju. Stoga je važno povećati broj mladih, osobito mladih žena, s kompetencijama iz područja STEM-a (prirodne znanosti, tehnologija, inženjerstvo i matematika) i digitalnim vještinama.

3.12.

U okviru zelene tranzicije dolazi do transformacije postojećih radnih mjesta, pri čemu neka od njih nestaju, a nastaju nova koja iziskuju nove zelene i digitalne vještine. Sustav obrazovanja i osposobljavanja mora se prilagoditi sve većoj potražnji za novim vještinama. Programi obrazovanja i osposobljavanja trebali bi se uskladiti s poslovnim potrebama koje se mijenjaju i dvostrukom zelenom/digitalnom tranzicijom.

4.   Izazovi zapošljavanja mladih na zapadnom Balkanu

4.1.

Glavni izazovi za politiku zapošljavanja mladih u regiji odnose se na: koordinaciju dionika na različitim razinama vlasti i u različitim područjima politike (zapošljavanje, obrazovanje, stanovanje i zdravstvena skrb); slabosti u kvaliteti sustava obrazovanja i nedostaci u poučavanju vještina koje se traže na tržištu rada; neučinkovitost u procesu traženja posla koja uzrokuje neusklađenost vještina i dugotrajan prelazak iz škole i fakulteta na posao; učestalost nesigurnog zapošljavanja u nekim gospodarstvima; nedostatak raspoloživih radnih mjesta za mlade; nedostatak ustanova za skrb o djeci kako bi se pružila potpora ženama koje se vraćaju na posao i visoka razina neformalnog rada.

4.2.

Mladi na zapadnom Balkanu nalaze se u nepovoljnom položaju na tržištima rada u regiji. Stopa zaposlenosti mladih dobne skupine 15–24 u 2020. bila je niža od 27 % u cijeloj regiji zapadnog Balkana, dok je stopa nezaposlenosti mladih iste dobne skupine bila veća od 26 % (u usporedbi sa samo 16,8 % u EU-27, za istu dobnu skupinu), pri čemu je na Kosovu dosegnula gotovo 50 % (16).

4.3.

Udio mladih dobne skupine 15–24 koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) u prosjeku iznosi 23,7 % na području zapadnog Balkana (od 15,9 % u Srbiji do 37,4 % na Kosovu), u usporedbi sa samo 11,1 % u EU-u, za istu dobnu skupinu (17).

4.4.

Dugotrajna nezaposlenost pogađa gotovo dvije trećine nezaposlenih mladih osoba u Sjevernoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini te na Kosovu, i dvije trećine nezaposlenih mladih žena u Crnoj Gori.

4.5.

Stopa sudjelovanja mladih na tržištu rada (stopa aktivnosti) isto je tako bila niža nego u EU-u te postoji velika razlika u sudjelovanju na tržištu rada između muškaraca i žena, u kojoj se djelomično odražava nedostatak ustanova za skrb o djeci, potrebnih mladim majkama koje se žele uključiti na tržište rada. Razlika između žena i muškaraca vidljiva je i u stopama zaposlenosti mladih žena, koje su niže od stopa zaposlenosti mladih muškaraca u cijeloj regiji. Ondje gdje su stope nezaposlenosti mladih najviše (Bosna i Hercegovina, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija), stopa nezaposlenosti mladih žena premašuje stopu nezaposlenosti mladih muškaraca. Nasuprot tome, u Albaniji i Crnoj Gori stopa nezaposlenosti mladih žena niža je od stope nezaposlenosti mladih muškaraca, kao što je slučaj i u EU-u.

4.6.

Mladi imaju nesiguran položaj na tržištima rada. U svim gospodarstvima u regiji udio mladih koji su zaposleni na određeno vrijeme veći je od onog u EU-u, posebno na Kosovu i u Crnoj Gori, gdje više od tri četvrtine mladih koji su zaposleni ima tu vrstu ugovora, dok se u Srbiji to odnosi na više od polovine mladih koji imaju posao. Nesigurno zaposlenje te vrste može negativno utjecati na dobrobit osobe i na produktivnost gospodarstava.

4.7.

Rješavanje problema mladog stanovništva trebalo bi postati prioritet, prije svega zbog velikog broja mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih. Mora se istaknuti potreba za mjerama koje se temelje na primjeru Garancije za mlade EU-a, pogotovo u vrijeme krize. To će pomoći da se mladima osiguraju mogućnosti zapošljavanja, daljnjeg obrazovanja, naukovanja ili stažiranja, a pritom će se nuditi i rješenja i mogućnosti za mlade te pridonijeti rješavanju problema odljeva mozgova.

5.   Mladi na zapadnom Balkanu kao važan pokretač regionalne suradnje i promicanja europske integracije

5.1.

Prosperitet i usklađivanje s EU-om trebali bi se temeljiti na načelima uključivosti, povjerenja i suradnje. EGSO ističe da su se u provođenju reformi koje predvodi EU i provedbi svojih investicijskih planova vlade zemalja zapadnog Balkana obvezale na temeljne europske vrijednosti demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, kao i na pomirenje (18).

5.2.

EGSO se slaže da je regionalna suradnja na zapadnom Balkanu ključna za proces proširenja te da bi je trebalo dodatno ojačati kako bi potaknula promjenu. Vjerodostojna perspektiva pristupanja ključni je poticaj i pokretač preobrazbe u regiji. To je ključan alat za promicanje demokracije, vladavine prava i poštovanja temeljnih prava, što su također glavni pokretači ekonomske integracije i neophodan temelj za poticanje pomirenja i stabilnosti u regiji (19).

5.3.

EGSO priznaje da je tijekom posljednjih nekoliko godina pokrenuto nekoliko ključnih europskih i regionalnih inicijativa, posebno za regiju zapadnog Balkana, radi njezina približavanja EU-u, ali i za jačanje suradnje među mladima. EU je i dalje glavni strateški partner regije, koji osigurava sredstva i potporu kroz razne programe (IPA, Erasmus+ itd.). Osim toga, nadovezujući se na uspješan primjer Francusko-njemačkog ureda za mlade, 2016. uspostavljen je Regionalni ured za suradnju mladih radi promicanja duha pomirenja i suradnje među mladima u regiji putem programa razmjene mladih.

5.4.

Regionalni ured za suradnju mladih ima važnu ulogu u povećanju suradnje i pomirenja među mladima na zapadnom Balkanu. Potpora EU-a usmjeravanju regionalne suradnje mladih, kao važnog elementa u postizanju mira i stabilnosti u regiji, bila je ključna. Ulogu mladih u poboljšanju izgleda regije ne bi trebalo jačati samo kroz rad Regionalnog ureda za suradnju mladih.

5.5.

Europska prijestolnica mladih titula je koju dodjeljuje Europski forum mladih. Osmišljena je za osnaživanje mladih, poticanje njihova sudjelovanja i jačanje europskog identiteta u gradovima. Europska prijestolnica mladih 2022. je Tirana. Djelujući pod sloganom „Aktivirajte mlade”, glavni je cilj dodjeljivanja titule poticanje aktivnog sudjelovanja s fokusom na potrebama mladih, danas i sutra. Program obuhvaća aktivnosti usmjerene prema promicanju volontiranja, osnaživanju organizacija mladih i stvaranju mreža i sinergija među mladima iz cijele Europe.

5.6.

Snažnija suradnja i aktivnosti uzajamnog učenja koje zajednički organiziraju institucije EU-a i dionici politike za mlade zapadnog Balkana trebale bi dodatno poduprijeti uspješnu provedbu inovacijskog programa za zapadni Balkan.

5.7.

Nastojanja da se zemlje zapadnog Balkana uključe u programe za mlade EU-a trebalo bi koordinirati s programima Regionalnog ureda za suradnju mladih koji su u tijeku. EGSO poziva Europsku komisiju da pomogne zapadnom Balkanu u traženju načina za uspostavu novih programa za mobilnost unutar regije.

6.   Jačanje glasa mladih s područja zapadnog Balkana

6.1.

Politički prioritet EU-a, kad je riječ o inovacijskom programu za zapadni Balkan, jest olakšati oblikovanje politika koje se temelji na dokazima (20). Glavni zahtjev EU-a za sve zemlje u pretpristupnoj fazi je taj da imaju pouzdane i transparentne statističke podatke (21).

6.2.

U okviru strategije EU-a za mlade za razdoblje 2019.–2027. nastoji se poticati i promicati uključivo demokratsko sudjelovanje svih mladih u demokratskim procesima i društvu te njihov aktivni angažman, podupirati njihovu zastupljenost na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te istraživati i promicati upotrebu inovativnih i alternativnih oblika demokratskog sudjelovanja, npr. digitalnih demokratskih alata (22).

6.3.

Dijalog EU-a o mladima prokušan je mehanizam dijaloga između mladih i donositelja odluka. EGSO pozdravlja prijedloge Komisije za nadogradnju tog mehanizma i njegovo uključivanje u okvir za regionalnu suradnju zapadnog Balkana, pritom osiguravajući da se stajališta i potrebe mladih i njihovih organizacija uzimaju u obzir pri utvrđivanju prioriteta politike za mlade. Nadalje, trebalo bi poticati i promicati postojeće participativne procese i mehanizme na zapadnom Balkanu u koje su uključeni mladi.

6.4.

Prema indeksu sudjelovanja mladih (23) mladi na zapadnom Balkanu još uvijek su u velikoj mjeri nedovoljno zastupljeni u političkom životu. Nedavni podaci pokazuju da velika većina ispitanika (78 %) smatra da bi mladi trebali imati veću ulogu u politici (24).

6.5.

EGSO snažno podupire sudjelovanje mladih u postupcima donošenja odluka o pitanjima koja utječu na njih. Osim pojedinačnog sudjelovanja, uloga organizacija mladih ključna je za unapređenje položaja mladih u političkim, gospodarskim i društvenim arenama. Stoga je, kako je naglašeno u Uredbi o IPA-i III i metodologiji proširenja, potrebno istaknuti značaj financiranja i podupiranja organizacija civilnog društva kako bi se udovoljilo potrebama mladih.

6.6.

Socioekonomski status i postignuta razina obrazovanja smatraju se važnim pretkazivačima sklonosti pojedinaca da glasaju ili sudjeluju u drugim vrstama političkog angažmana. Statistička analiza na regionalnoj razini daje dosljednu sliku socioekonomskih nejednakosti koje su svojstvene angažmanu mladih u regiji zapadnog Balkana (25).

---

(1)  Youth Participation Index for 2020 (Indeks sudjelovanja mladih za 2020.), Fondacija Ana i Vlade Divac, str. 31.

(2)  Preporuka Vijeća od 30. listopada 2020. o lakšem prelasku u svijet rada – jačanje Garancije za mlade te o zamjeni Preporuke Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade (SL C 372, 4.11.2020., str. 1.)

(3)  Sastanak na vrhu zemalja zapadnog Balkana u okviru Berlinskog procesa, berlinski sastanak na vrhu održan 2021., Zaključak predsjedatelja.

(4)  Završna deklaracija Osmog foruma civilnog društva zapadnog Balkana.

(5)  Osnovni podaci o zapadnom Balkanu i Turskoj, informativni članak, izdanje za 2022.

(*1)  Ovim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s RVSUN-om 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.

(6)  Vijeće za regionalnu suradnju, Mapping of Youth Policies and Identification of Existing Support and Gaps in the Financing of Youth Actions in the Western Balkans (Mapiranje politika za mlade i utvrđivanje postojeće potpore i razlika u financiranju aktivnosti mladih na zapadnom Balkanu) – Komparativno izvješće, siječanj 2021., str. 4.

(7)  Vijeće za regionalnu suradnju, Mapping of Youth Policies and Identification of Existing Support and Gaps in the Financing of Youth Actions in the Western Balkans (Mapiranje politika za mlade i utvrđivanje postojeće potpore i razlika u financiranju aktivnosti mladih na zapadnom Balkanu) – Komparativno izvješće, siječanj 2021., str. 4.

(8)  Europska zaklada za osposobljavanje (ETF), Unlocking Youth Potential in South Eastern Europe and Turkey: Skills development for labour market and social inclusion (Otkrivanje potencijala mladih u jugoistočnoj Europi i Turskoj: Razvoj vještina za tržište rada i socijalnu uključenost), 2020.

(9)  Rezultati istraživanja OECD-ova Programa za međunarodnu procjenu učenika (PISA) iz 2018. upućuju na visok udio ispodprosječnih rezultata (učenici koji ne dosegnu 2. razinu na ljestvici istraživanja PISA u čitanju, matematici i prirodnim znanostima) u ključnim kompetencijama u gotovo svim zemljama zapadnog Balkana.

(10)  Razvojna banka Vijeća Europe: Social Infrastructure in the Western Balkans- Increasing the region’s economic resilience, enhancing human capital and counteracting the effects of brain drain (Socijalna infrastruktura na zapadnom Balkanu – povećanje gospodarske otpornosti regije, jačanje ljudskog kapitala i suzbijanje učinaka odljeva mozgova), studeni 2021.

(11)  Na točnost podataka o migracijama za regiju zapadnog Balkana utječu razna pitanja koja ograničavaju mogućnost sveobuhvatne usporedbe među zemljama.

(12)  Emigration and Its Economic Impact on Eastern Europe (Emigracija i njezin gospodarski učinak na istočnu Europu), 2016.

(13)  Socijalne naknade na zapadnom Balkanu mogu biti neravnomjerno raspoređene, a uplate mogu kasniti.

(14)  Vijeće za regionalnu suradnju, Balkan Barometer 2020: Public Opinion Survey (Balkanski barometar 2020.: Istraživanje javnog mnijenja).

(15)  Lavrić, Tomanović i Jusić, FES Youth Study Southeast Europe 2018/19 (Studija Zaklade Friedrich Ebert (FES) o mladima u jugoistočnoj Europi 2018./2019.).

(16)  Vijeće za regionalnu suradnju, Study on Youth Employment in the Western Balkans (Studija o zapošljavanju mladih na zapadnom Balkanu), 2021.

(17)  Vijeće za regionalnu suradnju, Study on Youth Employment in the Western Balkans (Studija o zapošljavanju mladih na zapadnom Balkanu), 2021.

(18)  REX/184 – Završna deklaracija Osmog foruma civilnog društva zapadnog Balkana, str. 3.

(19)  SL C 220, 9.6.2021., str. 88.

(20)  Program za inovacije, istraživanje, obrazovanje, kulturu, mlade i sport na zapadnom Balkanu.

(21)  Europska komisija – Poglavlja pravne stečevine/pregovaračka poglavlja.

(22)  Uključivanje, povezivanje i osnaživanje mladih: nova strategija EU-a za mlade (COM(2018) 269 final).

(23)  Youth Participation Index for 2020 (Indeks sudjelovanja mladih za 2020.), Fondacija Ana i Vlade Divac.

(24)  FES (2019.), Jusić, Political alienation of a precarious generation, (Političko otuđenje nesigurne generacije), str. 5.

(25)  FES (2019.), Jusić, Political alienation of a precarious generation (Političko otuđenje nesigurne generacije), str. 5.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Cijena nedjelovanja na europskoj razini – koristi koje donosi jedinstveno tržište”

(razmatračko mišljenje)

(2022/C 443/07)

Izvjestitelj:	Philip VON BROCKDORFF
Suizvjestiteljica:	Émilie PROUZET

Zahtjev za savjetovanje:	predsjedništvo Vijeća Europske unije, 26.1.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.6.2022.
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	63/1/1
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	13.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	194/0/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da je bit jedinstvenog tržišta unaprijediti dobrobit socijalnom i gospodarskom konvergencijom usmjerenom na smanjenje nejednakosti te osigurati da pogoršanje socijalnih neravnoteža ne postane ozbiljna prepreka europskoj integraciji.

1.2.

EGSO smatra da o nacionalnim zakonodavnim aktima koji bi mogli naštetiti unutarnjem tržištu treba izvještavati Europsku komisiju, iznositi primjedbe o njima i ocjenjivati ih. Bez toga ti postupci ostaju nedjelotvorni i stvaraju nepotrebne prepreke.

1.3.

Kad je riječ o nacionalnom certificiranju, EGSO preporučuje da se države članice u okviru „pojačane suradnje” obvežu na manje ograničavajuće mjere.

1.4.

EGSO poziva i na djelotvornu provedbu i primjenu direktiva o kojima se već pregovaralo i koje se već izglasalo, kao što je „Paket mjera za bolju izradu zakonodavstva”.

1.5.

EGSO vjeruje da su Akt o digitalnim uslugama (1) i Akt o digitalnim tržištima (2) ključni korak u postizanju jednakih uvjeta za sve subjekte na digitalnim tržištima. Isto tako, prednost bi se trebala dati najvećoj mogućoj usklađenosti u području primjene Akta o digitalnim tržištima.

1.6.

Slobodan protok podataka ključan je i za europske inovacije, rast poduzeća i pružanje potpore jedinstvenom digitalnom tržištu.

1.7.

EGSO naglašava da teritorijalna ograničenja opskrbe ometaju razvoj jedinstvenog tržišta i poziva Europsku komisiju da riješi problem protutržišnih učinaka teritorijalnih ograničenja opskrbe.

1.8.

EGSO preporučuje koordinirani pristup država članica u pogledu stavljanja na tržište proizvoda zahvaćenih krizom u Ukrajini. Kriza uzrokovana ruskom agresijom dovela je do znatnih ograničenja opskrbe.

1.9.

EGSO preporučuje djelotvornije nacionalne mjere politike i pružanje poticaja za mobilnost s naglaskom na aktivne politike tržišta rada kao što su povlastice uz zaposlenje za radnike iz EU-a.

1.10.

EGSO priznaje da je unija tržišta kapitala složen projekt i napominje da EU i dalje ima 27 tržišta kapitala i financijskih tržišta koja ne funkcioniraju kao jedno, čime se ograničava potencijal jedinstvenog tržišta.

1.11.

U ovim vrlo nesigurnim vremenima potrebno je osigurati politiku tržišnog natjecanja koja je osobito usmjerena na ostvarivanje tranzicija na koje se EU obvezao. Štoviše, ne smije se dozvoliti nikakav oblik trgovinskog, socijalnog, regulatornog, fiskalnog ili ekološkog dampinga koji narušava tržišno natjecanje.

1.12.

I konačno, EGSO smatra da bi trebalo uvesti „otvorenu stratešku autonomiju”, osobito u ključnim sektorima, kako bi se pridonijelo jačanju otpornosti i diversifikacije te osmišljavanju ambicioznog trgovinskog programa.

2.   Kontekst

2.1.   Cilj jedinstvenog tržišta

2.1.1.

Cilj jedinstvenog tržišta EU-a bio je ukloniti prepreke kretanju robe, usluga, kapitala i ljudi kako bi se u cijelom EU-u poboljšale produktivnost i konkurentnost.

2.2.   Zajednička odgovornost za jedinstveno tržište

2.2.1.

Funkcioniranje jedinstvenog tržišta zajednička je odgovornost EU-a i država članica. Međutim, kako stvari stoje, i dalje postoje brojne razlike u tumačenju i primjeni prava EU-a. Te se razlike u mnogo slučajeva mogu smatrati neopravdanima ili neproporcionalnima te svakako predstavljaju prepreku slobodnom kretanju ljudi, robe i usluga.

2.3.   Odgovornost država članica

2.3.1.

Objektivno bi mogli postojati osnovani razlozi za razlike među državama članicama, ali se takva opravdanja često ne navode te države članice ponekad ni ne pokušavaju postići ravnotežu između opravdanja na nacionalnoj razini i mogućih negativnih učinaka na jedinstveno tržište. Stoga i dalje postoje brojne regulatorne i neregulatorne prepreke unutar EU-a zbog kojih je jedinstveno tržište „nepotpuno” i rascjepkano, kao što su: — nacionalno zakonodavstvo opravdano pretpostavkom da se primjenjuje načelo supsidijarnosti; — nepriznavanje načela navodno uzajamnog priznavanja, — širenje prekomjernog prenošenja poznato i kao prekomjerna regulacija te neusklađeno prenošenje u okviru kojeg nacionalne vlade i parlamenti prekomjerno prenose pravne tekstove EU-a o kojima je postignut dogovor na razini EU-a. Brojne prepreke koje utječu na jedinstveno tržište zapravo su posljedica nepravilne ili nepotpune primjene zakonodavstva EU-a i činjenice da države članice primjenjuju nacionalna pravila protivna ciljevima jedinstvenog tržišta. Stoga nepravilna ili nepotpuna provedba u državama članicama i nedostatak primjene od strane Komisije imaju jednako štetne posljedice na građane i poduzeća, kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini, — primjene predstojećih europskih mjera na nacionalnoj razini, pri čemu vlade i parlamenti pokušavaju predvidjeti primjenu politika EU-a stavljanjem nacionalnih interesa na prvo mjesto, unatoč tomu što Komisija još razvija politike EU-a. Primjer toga je politika EU-a o kružnom gospodarstvu, — prevladavajući nacionalni interesi u području europskih strateških ekosustava.

2.4.   Gospodarski trošak ograničenja jedinstvenog tržišta

2.4.1.

Primjeri na koje se prethodno upućuje dočaravaju glavne troškove nedjelovanja na europskoj razini, a nekoliko je istraživanja zapravo pokazalo goleme gospodarske koristi „potpunog” jedinstvenog tržišta. Sažeto izvješće Europskog parlamenta pokazalo je da one mogu iznositi od 650 milijardi EUR do 1,1 bilijun EUR godišnje, što je između 5 % i 8,6 % BDP-a EU-a (3).

2.4.2.

U istom se istraživanju instituta RAND Europe za Europski parlament ispitao gospodarski učinak manjih trgovinskih prepreka na jedinstveno tržište. Prema tom istraživanju, učinak poboljšanih trgovinskih tokova, gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta slijedom manjih trgovinskih prepreka doveo bi do gospodarskih koristi u iznosu od 183 milijarde EUR do 269 milijardi EUR godišnje (4).

2.4.3.

Kad je riječ o potencijalno izgubljenoj koristi, valja spomenuti i procjenu Europske komisije u vezi s potpuno integriranim jedinstvenim digitalnim tržištem EU-a. Europska komisija navodi da bi se njime potaknule inovacije, svake godine pridonijelo gospodarstvu EU-a s 415 milijardi EUR i stvorile stotine tisuća novih radnih mjesta (5).

2.4.4.

Sve to ukazuje na mogućnost da bi potpunije jedinstveno tržište donijelo znatne gospodarske koristi (i koristi u vidu povezanih socijalnih naknada). Drugim riječima, to ilustrira ukupan gospodarski trošak ili neostvarenu dodanu vrijednost i izgubljeno opće javno dobro zbog nedjelovanja na europskoj razini.

2.4.5.

Unatoč ograničenjima, unutarnje tržište dosad je pridonijelo očuvanju i jačanju gospodarskog blagostanja EU-a. Međutim, potrebno je ojačati konkurentnost i otpornost gospodarstva EU-a dodatnim reformama jedinstvenog tržišta, kao i rješavanjem pitanja strateških ovisnosti. Potrebno je promicati i kulturu poduzetništva u EU-u u okviru koje inovativna poduzeća svih veličina, a posebno mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća te start-up poduzeća, dobivaju djelotvorniju potporu i mogu napredovati kako bi pridonosila otpornijim i kohezivnijim društvima. Jednako tako, funkcionalno jedinstveno tržište olakšat će viziju Europe s istaknutijom socijalnom komponentom, odnosno Europe koja dobrobit građana stavlja na vrh popisa prioriteta političkog programa i pomaže u izbjegavanju negativnih društvenih podjela.

3.   Ograničenja

3.1.

Postojeća ograničenja obuhvaćaju ograničenja povezana s propisima, pitanjima nacionalnog prava, poreznim pitanjima, pitanjima logistike i opskrbe te drugim složenijim razlikama među svim državama članicama EU-a zbog kojih trgovina u cijelom EU-u i dalje predstavlja izazov.

3.2.

Ograničenja sputavaju i ključne gospodarske sektore kao što je uslužni sektor, koji je i dalje rascjepkan prema državnim granicama, kako je prikazano u nastavku: — povijesno ograničavajuća nacionalna pravila koja se često opravdavaju načelom supsidijarnosti, — nedostatci u provedbi i primjeni Direktive o uslugama koji ometaju slobodu poslovnog nastana, slobodno kretanje usluga i slobodu pružanja usluge, — nacionalna trgovačka prava koja ometaju poduzeća u načinu njihova poslovanja. Ta prava često ometaju konkurentnost sektora, protekcionistička su i štete ulaganjima pouzdanih i legitimnih poduzeća u drugim državama članicama; — nacionalni zahtjevi koji ometaju slobodno kretanje robe. Države članice često ne obavješćuju o novim nacionalnim tehničkim zahtjevima u skladu s postupkom utvrđenim u Direktivi (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i ne primjenjuju načelo uzajamnog priznavanja u neusklađenim aktivnostima, kao što su direktive o prekomjernoj regulaciji itd.

3.3.

EGSO ističe da su postupci zbog povrede dugotrajni i skupi, a ishod neizvjestan. Za poduzeća to predstavlja previsok trošak te ih obeshrabruje od širenja poslovanja ili ulaganja na drugim lokacijama unutar EU-a. Štoviše, ta ograničenja uskraćuju potrošačima veći izbor, bolju uslugu i niže cijene. EGSO također poziva Komisiju na snažnije djelovanje kad je posrijedi primjena postupaka zbog povrede prava.

3.4.

Taj trošak utječe općenito na gospodarstvo time što ograničava konkurentnost, potencijal rasta i daljnji razvoj sustava tržišnog gospodarstva.

3.5.

Kao i u svakom gospodarstvu, na EU utječu vanjski šokovi, ali odgovor na te šokove i način reakcije tržišta u biti ovise o pojedinačnim, nacionalnim politikama države članice i mjerama poduzetima za poticanje gospodarskog ponašanja. Slijedom rata u Ukrajini izašla je na vidjelo ovisnost EU-a o globalnim lancima vrijednosti. Kriza koja se razvija vjerojatno će različito utjecati na sektore, ali nema dvojbe u to da su pukotine u oklopu jedinstvenog tržišta razotkrivene, posebice ograničenja slobodnog kretanja robe i usluga te osnovnih resursa.

3.6.

I konačno, treba napomenuti da otprilike 82 % proizvoda kojima se trguje na jedinstvenom tržištu podliježe usklađenim pravilima, dok je otprilike 18 % trgovine robom unutar EU-a obuhvaćeno uzajamnim priznavanjem. Međutim, i dalje se javljaju novi slučajevi nacionalnih tehničkih pravila koja su naizgled protivna pravu EU-a. Osim toga, u mnogim je državama članicama nedavno došlo i do povećanja nacionalnih zahtjeva za označivanje prehrambenih proizvoda i pića koji se opravdavaju zaštitom potrošača i okoliša. Istodobno, načelo uzajamnog priznavanja ne funkcionira bez poteškoća. To dokazuje činjenica da je 71 % MSP-ova koji su se prijavili za postojeći sustav uzajamnog priznavanja za neusklađenu robu primilo odluku kojom im se odbija pristup tržištu.

4.   Rješavanje pitanja ograničenja

4.1.

Mjere na koje se upućuje u nastavku pridonijele bi oslobađanju dijela potencijala gospodarskih koristi koje proizlaze iz jedinstvenog tržišta.

4.2.   Djelotvornija upotreba postojećih alata

4.2.1.

EGSO smatra da o nacrtima nacionalnih tekstova koji mogu naštetiti unutarnjem tržištu treba obavijestiti Europsku komisiju, dati primjedbe o njima i ocijeniti ih. Ako se države članice ne obvežu na obavješćivanje i davanje primjedbi/ocjenjivanje, ti postupci ostaju nedjelotvorni. Stoga je potreban djelotvorniji nadzor kako bi se poduprlo usklađivanje propisa o tržištima proizvoda u svim državama članicama EU-a. Primjerice, u maloprodajnom sektoru nedavno je došlo do povećanja nacionalnih ograničenja kroz ovlašćivanja i zahtjeve za lokalnim sadržajem. To je u suprotnosti s člancima 28. i 30. Ugovora s obzirom na to da se na kupnju proizvoda, koji su već zakonito stavljeni na jedinstveno tržište, često primjenjuju ponovna ispitivanja na nacionalnoj razini. Kad je riječ o uslugama, EGSO smatra i da postupak obavješćivanja na temelju Direktive o uslugama ne funkcionira dobro kao što se očekivalo. Kad je riječ o slobodi poslovnog nastana, EGSO sa žaljenjem prima na znanje da države članice nisu postigle kompromis o prijedlogu takozvane direktive o obavješćivanju. Tim bi se tekstom učvrstila obveza država članica da Komisiju obavješćuju o nacrtima zakona ili propisa o sustavima ovlašćivanja za usluge (i stoga za prostorno planiranje) (7). EGSO ujedno potiče Europsku komisiju i države članice da pružaju detaljnije informacije o primijenjenom opravdanju i proporcionalnosti kad države članice obavješćuju o tehničkim pravilima. Važno je osigurati i da se zahtjevi o kojima se obavijestilo odgovarajuće provjere, neovisno o tome koji se postupak obavješćivanja upotrebljava (8). Kako bi se riješila srž problema, EGSO smatra da bi bio potreban dodatan zakonodavni prelazak s najmanjeg mogućeg usklađivanja na najveće moguće usklađivanje.

4.2.2.

Još jedno područje koje izaziva zabrinutost jest primjena mjera kojima se unaprijed sprječavaju planirani propisi EU-a, kao što je nacionalno certificiranje, koje se primjenjuje s izričitim ciljem pružanja određene razine zaštite, osobito u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. Prema mišljenju EGSO-a, takva su ograničenja potpuno protekcionistička, a kad se otkriju, postupak koji dovodi do njihova povlačenja često je spor i opterećujući pa se takva ograničenja za trgovce na malo predugo zadržavaju na snazi. Kako bi se to spriječilo, EGSO vjeruje da bi se države članice umjesto toga u okviru „pojačane suradnje”, dopuštene prema Ugovoru, mogle obvezati na manje ograničavajuće nacionalne mjere. Osim toga, EGSO upućuje na paneuropski osobni mirovinski proizvod kao standardni okvir za potporu jedinstvenom tržištu koji bi se mogao primjenjivati i u drugim područjima.

4.2.3.

EGSO smatra i da bi europski semestar mogao biti djelotvoran alat u rješavanju takvih pitanja, osobito poduzimanjem razmjernih mjera od strane Komisije ako se ne poštuju obveze iz preporuka za pojedine zemlje, što podrazumijeva i potencijalnu obustavu isplate sredstava EU-a. To je u skladu s vodičem Europske komisije za države članice o planovima za oporavak i otpornost, u kojem se naglašava uklanjanje regulatornih i neregulatornih prepreka unutarnjem tržištu, kao i uvjeti pod kojima države članice moraju ispuniti zahtjeve europskog semestra.

4.2.4.

Konačno, EGSO poziva na djelotvornu provedbu i primjenu direktiva o kojima se već pregovaralo i koje se već izglasalo. Europska komisija i države članice u tom bi se pogledu trebale obvezati na provedbu „Paketa mjera za bolju izradu zakonodavstva”, oslanjajući se na kvalitetne procjene učinka.

4.3.   Oslobađanje potencijala jedinstvenog digitalnog tržišta

4.3.1.

EGSO vjeruje da porast digitalnog gospodarstva u Europi pruža prilike za gospodarski rast, pri čemu se moguće gospodarske koristi ostvaruju većom integracijom digitalnih usluga u svim državama članicama.

4.3.2.

S obzirom na to, EGSO vjeruje da su Akt o digitalnim uslugama i Akt o digitalnim tržištima ključni korak u postizanju jednakih uvjeta za sve subjekte na digitalnim tržištima. Usmjeravanjem na posebne usluge neovisno o lokaciji pružatelja usluga ili mjerodavnog prava za pružanje te usluge, Akt o digitalnim uslugama i Akt o digitalnim tržištima smisleno se bave pitanjem jednakog postupanja prema europskim i globalnim pružateljima internetskih usluga. Nadalje, glavni je prioritet EGSO-a spriječiti da umnožavanje nacionalnog zakonodavstva dodatno rascjepka unutarnje tržište.

4.3.3.

Znatne financijske koristi mogle bi se ostvariti i većom upotrebom internetskih usluga te poboljšanjem digitalne infrastrukture unutar EU-a. Europska komisija u tom kontekstu preporučuje prelazak na potpuno funkcionalan sustav e-nabave i e-izdavanje računa. Dojmljivo je to što bi, prema procjenama, potpuni prelazak na e-nabavu godišnje mogao donijeti od 50 do 75 milijardi EUR (9).

4.3.4.

Naposljetku, EGSO smatra da je slobodan protok podataka ključan za europske inovacije, rast poduzeća svih veličina, stvaranje radnih mjesta i uspostavu jedinstvenog digitalnog tržišta. Zakonodavstvo kojim se podupire slobodan protok podataka već je na snazi. Međutim, trebalo bi izbjegavati sve neopravdane zahtjeve za lokalizaciju podataka.

4.4.   Deblokiranje ograničenja opskrbe

4.4.1.

EGSO napominje da je Uredba o geografskom blokiranju iz 2018. pridonijela lakšoj trgovini unutar EU-a. Međutim, europski potrošači i dalje su podvrgnuti geografskom blokiranju robe i usluga. EGSO zapravo naglašava da postoje kontinuirana teritorijalna ograničenja opskrbe koja se mogu materijalizirati u okviru raznih praksi kao što su odbijanje opskrbe ili prijetnje prekidom opskrbe određenog distributera, ograničavanje količina dostupnih za prodaju u državama članicama, neobjašnjive razlike u asortimanu i cijenama proizvoda među državama članicama ili ograničavanje odabira jezika za pakiranje proizvoda. EGSO naglašava da teritorijalna ograničenja opskrbe ometaju razvoj jedinstvenog tržišta i njegovih mogućih koristi za potrošače te poziva Komisiju da riješi problem protutržišnih učinaka teritorijalnih ograničenja opskrbe kako bi se ostvarilo potpuno funkcionalno jedinstveno tržište.

4.4.2.

Slijedom ruske invazije na Ukrajinu izašli su na vidjelo ogromni rizici za energiju i sigurnost opskrbe hranom koji zahtijevaju jedinstveni strateški pristup EU-a. EGSO vjeruje da funkcionalno jedinstveno tržište može biti potpora toj strategiji i ublažiti dio pritisaka na cijene koji ubrzano umanjuju kupovnu moć u cijelom EU-u. EGSO u tom pogledu pozdravlja nastojanja na razini EU-a u pogledu suradnje za zajedničku nabavu plina (na dobrovoljnoj osnovi) kako bi se pokušali ublažiti pritisci na cijene energije.

4.4.3.

Međutim, EGSO izražava žaljenje zbog toga što se dosad nije pokušalo uvesti koordinirani pristup država članica u pogledu drugih proizvoda na koje utječe kriza u Ukrajini.

4.5.   Povećanje prekogranične mobilnosti radnika i stručnjaka

4.5.1.

Prekogranična mobilnost radnika i stručnjaka diljem EU-a i dalje predstavlja izazov koji ograničava opskrbu i uzrokuje neusklađenosti u sektorima kao što su informacijske tehnologije i visokotehnološka industrija, bez obzira na politike EU-a čiji je cilj olakšati slobodno kretanje osoba. Europski i nacionalni podaci upućuju na to da je razina mobilnosti između zemalja i unutar njih i dalje niska i u usporedbi sa stanjem u svijetu.

4.5.2.

Konkretno, EGSO preporučuje djelotvornije nacionalne mjere politike kojima se pružaju poticaji za mobilnost s naglaskom na aktivne politike tržišta rada kao što su povlastice uz zaposlenje za radnike iz EU-a i trećih zemalja sa statusom izbjeglice. EGSO u tom pogledu smatra da bi se mobilnost dodatno potaknula kad bi zemlje domaćini tražiteljima zaposlenja davale financijske poticaje da prihvate posao u drugoj državi članici ili drugoj regiji. Tome bi pridonijeli i dodatni napori u pogledu osiguravanja boljih informacija o radnim mjestima u drugim državama EU-a te pružanja pomoći pri premještaju kako bi se pružila logistička potpora potrebna pri preseljenju u drugu državu, npr. pronalazak smještaja, prijava za potrebe oporezivanja, pronalazak škole za djecu, moguća pomoć u pronalasku zaposlenja za partnere itd. Međutim, EGSO upozorava da je mobilnost radne snage u EU-u žrtva neujednačenog pristupa koji je dosad usvojen. Potrebno je izbjeći daljnje nepovezane politike, osobito na nacionalnoj razini.

4.5.3.

Priznavanje diploma i kvalifikacija, koje je ključno za popunjavanje slobodnih radnih mjesta na kojima postoji nedostatak radne snage, i dalje predstavlja problem u cijelom EU-u. EGSO smatra da postojeći sustav i dalje previše ovisi o pojedinačnim vladama, pri čemu države članice mogu primjenjivati vlastita pravila. Komisija bi trebala osigurati usklađeniji pristup priznavanju diploma i drugih kvalifikacija u svim državama članicama.

4.5.4.

Konačno, povećanje mobilnosti radnika i stručnjaka u EU-u moguće je samo uz bolju provedbu postojećih odredbi, pristup informacijama i suradnju među državama članicama. EGSO napominje da su pojedine države članice možda suzdržane kad je riječ o dodatnim reformama jedinstvenog tržišta jer strahuju da bi one mogle dovesti do potencijalnih kratkoročnih gubitaka radnih mjesta i sektorskih gubitaka, posebno u onim državama koje već zaostaju, kao i u državama/sektorima s niskom produktivnošću. U teoriji bi slobodno kretanje radne snage pridonijelo rješavanju problema, ali bi s nacionalnog gledišta u međuvremenu moglo dovesti do gubitka resursa i potencijalnog odljeva mozgova/kvalificirane radne snage.

4.6.   Povećanje protoka kapitala i financijskih usluga u cijelom EU-u

4.6.1.

Isti argument vrijedi u slučaju tržišta kapitala u EU-u. EGSO priznaje da je unija tržišta kapitala složen projekt čiji je cilj produbiti i dodatno integrirati tržišta kapitala država članica EU-a. To iziskuje mjere i regulatorne izmjene u nizu područja te podrazumijeva odgovornost ne samo na razini EU-a nego i na razini svake države članice. EGSO napominje da u 2022. ostvarivanje unije tržišta kapitala i dalje predstavlja dalek cilj. Unatoč određenom napretku, osobito u okviru Paketa za oporavak tržišta kapitala u EU-u, EU i dalje ima 27 tržišta kapitala koja ne funkcioniraju kao jedno. Europske financije i dalje su strogo segmentirane prema državnim granicama, pri čemu štediše i ulagatelji u velikoj mjeri ovise o nacionalnim okruženjima. To vrijedi i za financijske usluge općenito, uključujući maloprodajne financijske usluge i domaću štednju.

4.6.2.

EGSO smatra da se time ograničavaju gospodarski oporavak i neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Gospodarske koristi unije tržišta kapitala su očite, ali je za ostvarivanje potpune unije tržišta kapitala potrebna i politička uključenost pojedinačnih država članica i djelotvorno donošenje inicijativa pod vodstvom Europske komisije, uključujući one usmjerene na jačanje međunarodne uloge eura. Nadalje, ne smije se podcijeniti uloga digitalizacije u olakšavanju unije tržišta kapitala.

4.7.   Znatno snažnija politička volja za uklanjanjem ograničenja jedinstvenog tržišta

4.7.1.

U ova vrlo nesigurna vremena EGSO se zalaže za politiku tržišnog natjecanja koja je osobito usmjerena na ostvarivanje tranzicija koje je započeo sam EU. Te će tranzicije iziskivati ambiciozne trgovinske i investicijske politike, iznimno velika javna i privatna ulaganja, inovacije, daljnji socijalni, gospodarski i ekološki napredak te funkcionalno jedinstveno tržište. Svemu tomu treba pružiti potporu pravnim i financijskim okvirom kojim bi se osigurali jednaki uvjeti na tržištu za sve dionike, sve regije i građane u cijelom EU-u. Pritom je ključno zajamčiti cjelovitost našeg unutarnjeg tržišta i izbjeći njegovu rascjepkanost. Funkcionalno jedinstveno tržište i uspješna politika tržišnog natjecanja koji poduzećima i potrošačima omogućuju pristup golemom tržištu na kojem se svatko može natjecati pod jednakim uvjetima od ključne su važnosti, potiču učinkovitost i inovacije te osiguravaju okruženje u kojem uspješna poduzeća mogu rasti.

4.7.2.

Prema našem mišljenju, usklađivanje i uklanjanje prepreka slobodnom kretanju na tom području omogućuju razvoj tržišnog natjecanja, inovacije i veću produktivnost. Ne smije se dozvoliti nikakav oblik trgovinskog, socijalnog, regulatornog, fiskalnog ili ekološkog dampinga koji narušava tržišno natjecanje. EGSO očekuje da sve države članice to poštuju i traži da naši vanjski partneri poštuju naše temeljne vrijednosti i prava, neovisno o tome je li riječ o socijalnom ili poslovnom području ili području zaštite okoliša.

4.7.3.

EGSO upozorava da jedinstveno tržište više ne bi trebalo smatrati glorificiranom verzijom globalnih trgovinskih sporazuma čija se svojstva mogu prilagoditi pregovorima. Jedinstveno tržište mnogo je više od toga. Podrazumijeva i unapređenje dobrobiti socijalnom i gospodarskom konvergencijom usmjerenom na smanjenje nejednakosti te osiguravanje toga da pogoršanje socijalnih neravnoteža i općenito povećanje siromaštva ne postanu ozbiljne prepreke europskoj integraciji. Stoga EGSO naglašava temeljna socijalna i radnička prava na pristojne plaće i uvjete rada, ne samo u odnosu na ekonomske slobode nego i u vezi s unutarnjim tržištem i tržištem rada, tržišnim natjecanjem i bilo kojom drugom mjerom politike Unije, što obuhvaća, među ostalim, područja kao što su gospodarsko upravljanje, trgovina, digitalizacija i okoliš. Usmjeren je i na očuvanje i jačanje autonomije socijalnih partnera uspostavom jasne poveznice s poštovanjem i promicanjem kolektivnih socijalnih prava. Ključno je i osigurati potpunu zaštitu temeljnih prava u Ugovorima.

4.7.4.

EGSO priznaje da jedinstveno tržište mora stalno odgovarati na tehnološke promjene, globalizaciju, promjene u obrazovanju i na tržištima rada i kapitala te osobito globalnu krizu i sukobe. Kako stvari stoje, nema mjesta uobičajenoj praksi podnošenja prijedloga, već prilikom predlaganja zakonodavnih akata treba uzeti u obzir trenutačno stanje krize i izmijenjene okolnosti.

4.7.5.

EGSO smatra i da bi trebalo uvesti „otvorenu stratešku autonomiju”, osobito u ključnim sektorima. Time bi se pridonijelo jačanju otpornosti otvorenošću, izgradnji ambicioznog trgovinskog programa, jačanju suradnje s istomišljenicima, povećanju diversifikacije i izbjegavanju protekcionizma.

4.7.6.

I naposljetku, EGSO sa žaljenjem primjećuje da je uoči 30. obljetnice europskog jedinstvenog tržišta unutarnje tržište i dalje nedovršeno.

---

(1)  COM(2020) 825 final (SL C 286, 16.7.2021., str. 70.).

(2)  COM(2020) 842 final (SL C 286, 16.7.2021., str. 64.).

(3)  https://www.rand.org/blog/2017/11/why-the-eu-single-market-has-still-not-reached-its.html

(4)  https://www.rand.org/blog/2017/11/why-the-eu-single-market-has-still-not-reached-its.html

(5)  https://www.rand.org/blog/2017/11/why-the-eu-single-market-has-still-not-reached-its.html

(6)  Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(7)  2016/0398(COD); https://eur-lex.europa.eu/procedure/FR/2016_398

(8)  Istraživanje o ocjenjivanju proporcionalnosti koje države članice provode prilikom donošenja zahtjeva povezanih s poslovnim nastanom u maloprodajnom sektoru u skladu s Direktivom 2006/123/EZ.

(9)  https://www.rand.org/blog/2017/11/why-the-eu-single-market-has-still-not-reached-its.html

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Oporezivanje digitalnog gospodarstva”

(razmatračko mišljenje na zahtjev češkog predsjedništva)

(2022/C 443/08)

Izvjestitelj:	Benjamin RIZZO
Suizvjestitelj:	Petru Sorin DANDEA

Zahtjev za savjetovanje:	26.1.2022., dopis Mikuláša BEKA, ministra europskih poslova
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna Stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	1.7.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	13.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	200/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Razvoj odgovarajućih načela i pravila o oporezivanju digitalnog gospodarstva postao je temeljna zadaća i za Europsku uniju i za druga međunarodna regulatorna tijela kako bi se fiskalne politike modernizirale i prilagodile trenutačnim i budućim potrebama.

1.2.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) predlaže da se, nakon što se sklopi međunarodni sporazum o prvom stupu Uključivog okvira OECD-a i skupine G-20 u pogledu preraspodjele prava oporezivanja, odgovarajuća pravila brzo provedu u EU-u u koordinaciji i istodobno s drugim glavnim trgovinskim partnerima.

1.3.

EGSO smatra da EU može imati vodeću ulogu u oporezivanju digitalnog gospodarstva. Međutim, to bi se trebalo odvijati u okviru međunarodnog sporazuma koji su sklopili OECD i skupina G-20, kao što se već dogodilo u okviru drugog stupa u pogledu mehanizma smanjenja porezne osnovice.

1.4.

EGSO smatra da je od ključne važnosti da se i prvi i drugi stup provedu unutar EU-a čim to bude izvedivo, čime će se postići visok stupanj usklađenosti s međunarodnim sporazumom o kojem će se pregovarati u okviru OECD-a i skupine G-20. Prvi i drugi stup trebali bi se smatrati sveobuhvatnim i međusobno integriranim regulatornim paketom.

1.5.

EGSO napominje da bi europska zakonodavna inicijativa o oporezivanju digitalnog gospodarstva mogla uvelike koristiti unutarnjem tržištu, što bi nedvojbeno dovelo do učinkovitijeg okvira u usporedbi sa zasebnim nacionalnim inicijativama. Uvođenjem neusklađenih i zasebnih pravila u državama članicama povećala bi se rascjepkanost u cijelom EU-u, što bi dovelo do porezne nesigurnosti i ometalo konkurentnost.

1.6.

EGSO potiče sklapanje međunarodnog sporazuma o prvom stupu s ciljem postizanja djelotvornog sustava oporezivanja u okviru kojeg se poštuju načela neutralnosti i jednakog postupanja te, s jedne strane, očuvanja potencijala inovacija ugrađenog u digitalno gospodarstvo i, s druge strane, osiguravanja da visoko digitalizirana poduzeća daju svoj doprinos nacionalnim proračunima.

1.7.

EGSO poziva na sklapanje međunarodnog sporazuma o prvom stupu, koji, ako je to moguće, ne bi sadržavao pretjerano složena pravila i bio bi usmjeren na postizanje transparentnosti, predvidljivosti i administrativnog pojednostavnjenja, kao i na održavanje niskih troškova usklađivanja. Pretjerano složen sustav doista bi mogao stvoriti prilike za zaobilaženje novodogovorenih pravila, čime bi se smanjila njihova djelotvornost.

1.8.

EGSO naglašava da su pravilno osmišljeni međunarodni porezni zakoni o digitalnim poduzećima ključni u sprečavanju utaje poreza i praksi izbjegavanja plaćanja poreza, kao i u osmišljavanju pravednog, stabilnog i progresivnog sustava oporezivanja. Jednaki uvjeti u području oporezivanja dobiti trgovačkih društava ključni su jer su posljednjih godina poduzeća u nekim državama članicama uspjela iskoristiti posebna porezna pravila, čime su znatno smanjila svoju stvarnu poreznu stopu.

1.9.

EGSO smatra da bi odgovarajući regulatorni okvir za oporezivanje digitalnog gospodarstva trebao uzeti u obzir znatno oslanjanje na nematerijalnu imovinu koje donosi digitalizacija. Ta je imovina znatno povećala sposobnost poduzeća da razviju relevantne poslovne aktivnosti u određenoj jurisdikciji bez fizičke prisutnosti u njoj.

1.10.

EGSO ističe da digitalna poduzeća često iskorištavaju podatke korisnika kako bi stvorila vrijednost. Takav način stvaranja vrijednosti nije obuhvaćen postojećim poreznim sustavima, što dovodi do neusklađenosti između stvaranja vrijednosti i oporezivanja. To posebno pitanje trebalo bi na odgovarajući način riješiti u okviru prvog stupa.

1.11.

EGSO ponovno ističe da je i dalje ključno prihvatiti pristup kojim će se izbjeći rizici od dvostrukog oporezivanja, kao i od nenamjernog neoporezivanja u svim jurisdikcijama, kojim bi se troškovi usklađivanja za europska poduzeća sveli na najmanju moguću mjeru. U tom bi pogledu sporazumom o prvom stupu i pravilima za njegovo prenošenje trebalo uskladiti različite inicijative koje su države članice već poduzele, izbjegavajući pritom razlike i rupe u zakonu.

1.12.

EGSO se iskreno nada da bi se održiv sporazum o prvom stupu mogao što prije postići i na međunarodnoj razini i na razini EU-a te izražava žaljenje zbog ograničenja koja i dalje sprečavaju dovršetak takvog ključnog dogovora.

2.   Ključni kontekst

2.1.

Postojeća međunarodna pravila o porezu na dobit temelje se na načelima koja su razvijena početkom 20. stoljeća i djelomično prilagođena tijekom vremena. Ona više nisu svrsishodna u današnjem kontekstu niti su prikladna za globalizirano i digitalizirano gospodarstvo. To znači da se prihodi od poreza ne dodjeljuju zemljama na pravedan način i da se dopušta nastavak štetnih poreznih praksi na štetu javnih financija i poštenog tržišnog natjecanja.

2.2.

Stoga je razvoj odgovarajućih načela i pravila o oporezivanju digitalnog gospodarstva postao temeljna zadaća i za Europsku uniju i za druga međunarodna regulatorna tijela u cijelom svijetu kako bi se fiskalne politike modernizirale i prilagodile trenutačnim i budućim potrebama.

2.3.

Uključivi okvir OECD-a i skupine G-20 za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti temelji se na rješenju s dvama stupovima za rješavanje poreznih izazova koji proizlaze iz sve digitaliziranijeg i globaliziranijeg gospodarstva.

2.4.

Prvim stupom nastojat će se osigurati pravednija raspodjela dobiti i prava oporezivanja među zemljama kad je riječ o najvećim multinacionalnim poduzećima, posebice digitalnim poduzećima. Prvi stup uglavnom će od multinacionalnih poduzeća iziskivati da plaćaju dio poreza na dobit tamo gdje se nalaze njihovi potrošači i korisnici, stvarajući vezu između dobiti i mjesta na kojima se nalaze pripadajući korisnici i potrošači.

2.5.

Sporazum o preraspodjeli dobiti u okviru prvog stupa uključuje ukidanje i mirovanje poreza na digitalne usluge i druge slične relevantne mjere, čime se uklanjaju trgovinske napetosti koje proizlaze iz nestabilnosti međunarodnog poreznog sustava.

2.6.

Drugim stupom nastoji se osigurati da velika multinacionalna poduzeća, posebno ona digitalizirana, plaćaju minimalnu stvarnu stopu poreza na dobit od 15 %, čime se uspostavlja regulatorni okvir kojim se može suzbiti premještanje dobiti i spriječiti štetno porezno natjecanje među jurisdikcijama. Stoga bi se ograničenje tržišnog natjecanja u pogledu poreza na dobit moglo djelotvorno ukinuti, čime bi se postigla globalna minimalna stopa poreza na dobit kojom bi se zemlje koristile za zaštitu svojih poreznih osnovica. EGSO poziva sve države članice da brzo postignu politički dogovor o tim pravilima te izražava žaljenje zbog toga što još nije postignut konačni konsenzus.

2.7.

U okviru foruma OECD-a i skupine G-20 sklopljen je međunarodni sporazum o drugom stupu i uključivom okviru, a institucije EU-a propisno su ga prenijele u okviru prijedloga direktive o kojem se trenutačno raspravlja u Vijeću (1).

2.8.

Zajednički međunarodni konsenzus u tom pogledu i dalje se gradi u okviru OECD-a i skupine G-20, kako je potvrđeno nedavnim savjetovanjem OECD-a o prvom stupu kojim se prikupljaju povratne informacije javnosti o nacrtu pravila, iako takva pravila „ne odražavaju konsenzus o sadržaju dokumenta” (2).

2.9.

Europska komisija objavila je 2018. zakonodavni prijedlog o oporezivanju digitalnog gospodarstva, na kojem se nije ustrajalo uglavnom zbog nedostatka međunarodnog, širokog konsenzusa o pravilima koja će se provoditi u okviru prvog stupa.

2.10.

U međuvremenu su institucije EU-a odobrile Akt o digitalnim tržištima čiji je cilj reguliranje konkurentne strukture digitalnih tržišta. U tom je pogledu EU donio originalan i sveobuhvatan regulatorni pristup koji se razlikuje od onih koje su prihvatili drugi veliki trgovinski blokovi, kao što su SAD, Kina i druge zemlje u usponu.

2.11.

EGSO smatra da, slijedeći primjer Akta o digitalnim tržištima, EU može imati vodeću ulogu i u oporezivanju digitalnog gospodarstva. Međutim, to bi se trebalo odvijati u okviru međunarodnog sporazuma koji su sklopili OECD i skupina G-20, kao što se već dogodilo u okviru drugog stupa.

3.   Opće napomene

3.1.

U kontekstu digitalizacije gospodarstva, EGSO je čvrsto uvjeren da se sve promjene pravila za raspodjelu prava oporezivanja dobiti među državama moraju globalno koordinirati kako bi se bolje iskoristile prednosti globalizacije, uz odgovarajuće i djelotvorno upravljanje te odgovarajuća i djelotvorna pravila na globalnoj razini. Konkretna rješenja stoga moraju biti posljedica širokog međunarodnog sporazuma koji uključuje što više poreznih jurisdikcija. Osim toga, trebalo bi na odgovarajući način razmotriti različite učinke i implikacije novih pravila na, s jedne strane, male države članice i, s druge strane, veće države članice.

3.2.

EGSO cijeni znatan razvoj gospodarstva potaknut digitalizacijom i njezinim pozitivnim učincima na naše društvo, kao i velik potencijal digitalizacije u osnaživanju poreznih uprava kao alata za pružanje boljih usluga nacionalnim proračunima i građanima. EU će morati pomoći poreznim tijelima država članica i koordinirati ih kako bi se nosili s novim sustavom i gospodarskim kontekstom koji se brzo mijenja.

3.3.

EGSO se slaže s zaključkom iz Završnog izvješća OECD-a i skupine G-20 iz 2015. o 1. mjeri za smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti (BEPS) te primjećuje da digitalno gospodarstvo sve više postaje „sâmo gospodarstvo”. Digitalizacija mnogih poduzeća posljednjih godina bila je impresivna, a taj se proces ubrzao tijekom nedavnih ograničenja kretanja zbog bolesti COVID-19. Takva tendencija često dovodi do razdvajanja goleme dobiti koju su ostvarile digitalne platforme i fizičkih mjesta na kojima se nalaze povezani korisnici i potrošači koji plaćaju. U budućnosti bi se ta pojava mogla rješavati i u pogledu obveza u području socijalne sigurnosti.

3.4.

Nakon što se postigne međunarodni sporazum o prvom stupu u sklopu Uključivog okvira OECD-a i skupine G-20, kojim će se postići ravnoteža između nekoliko dosad izraženih stajališta, EGSO predlaže da se prvi stup, baš kao i prethodno drugi stup, u koordinaciji s drugim glavnim trgovinskim partnerima brzo provede u EU-u, čime bi se učvrstilo unutarnje tržište u skladu s člancima od 113. do 115. Ugovora.

3.5.

EGSO smatra da je od ključne važnosti da se i prvi i drugi stup provedu unutar EU-a čim to bude izvedivo i uz visok stupanj usklađenosti s međunarodnim sporazumom o kojem će se pregovarati u okviru OECD-a i skupine G-20. Prvi i drugi stup trebali bi se smatrati sveobuhvatnim i međusobno integriranim regulatornim paketom koji treba brzo uvesti u cijelom EU-u.

3.6.

EGSO napominje da bi europska zakonodavna inicijativa o oporezivanju digitalnog gospodarstva mogla uvelike koristiti unutarnjem tržištu, što bi nedvojbeno dovelo do učinkovitijeg okvira u usporedbi sa zasebnim nacionalnim inicijativama. Uvođenjem neusklađenih i zasebnih pravila u državama članicama, u skladu s različitim načelima i kriterijima oporezivanja, povećala bi se rascjepkanost u cijelom EU-u, što bi dovelo do porezne nesigurnosti i ometalo konkurentnost. EGSO potiče uspostavu mehanizma za rješavanje sporova čiji bi cilj bio omogućiti državama članicama da riješe moguće probleme.

3.7.

Međunarodni sporazum o prvom stupu trebao bi biti usmjeren na postizanje djelotvornog sustava oporezivanja u okviru kojeg se poštuju načela neutralnosti i jednakog postupanja te kojim se može i. očuvati potencijal inovacija ugrađen u digitalno gospodarstvo s jedne strane, te ii. osigurati da visoko digitalizirana poduzeća daju svoj doprinos nacionalnim proračunima i društvu s druge strane.

3.8.

EGSO poziva na sklapanje međunarodnog sporazuma o prvom stupu, koji, ako je to moguće, ne bi sadržavao pretjerano složena pravila i bio bi usmjeren na postizanje transparentnosti, predvidljivosti i administrativnog pojednostavnjenja, kao i na održavanje niskih troškova usklađivanja. Pretjerano složen sustav doista bi mogao stvoriti prilike za zaobilaženje novodogovorenih pravila, čime bi se smanjila njihova djelotvornost.

3.9.

EGSO naglašava da pravilno osmišljeni međunarodni porezni zakoni o digitalnim poduzećima pridonose sprečavanju utaje poreza i praksi izbjegavanja plaćanja poreza, kao i osmišljavanju pravednog, progresivnog, stabilnog i učinkovitog sustava oporezivanja.

3.10.

EGSO naglašava da će se drugim stupom zapravo djelotvorno uvesti dva nacionalna pravila, točnije: A. nacionalna pravila o međusobnom povezivanju (globalna pravila protiv smanjenja porezne osnovice) koja uključuju: i. pravilo o uključivanju prihoda (IIR), kojim se matičnom društvu nameće dodatni porez u pogledu prihoda sastavnog subjekta koji se oporezuje po niskoj stopi; ii. pravilo o nedovoljno plaćenom porezu (UTPR), kojim se uskraćuju odbici ili zahtijeva jednakovrijedan ispravak u mjeri u kojoj prihod sastavnog subjekta koji se oporezuje po niskoj stopi ne podliježe porezu na temelju IIR-a; B. pravilo koje se temelji na ugovoru (pravilo o dodatnom oporezivanju) kojim se jurisdikcijama na izvoru omogućuje da uvedu ograničeno oporezivanje na izvoru na određena plaćanja povezanih strana koja podliježu poreznoj stopi nižoj od minimalne.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO ističe da je ključno imati jednaka pravila u području oporezivanja dobiti trgovačkih društava. Posljednjih godina pojedina su poduzeća uspjela iskoristiti posebna porezna pravila u nekim državama članicama i smanjila svoju stvarnu poreznu stopu. Nedostatak transparentnosti pridonio je takvom ishodu, a nekoliko osjetljivih slučajeva odnosilo se na multinacionalna poduzeća koja djeluju u području digitalnih usluga.

4.2.

EGSO smatra da bi odgovarajući regulatorni okvir za oporezivanje digitalnog gospodarstva trebao uzeti u obzir znatno oslanjanje na nematerijalnu imovinu koje donosi digitalizacija. Ta je imovina znatno povećala sposobnost poduzeća da razviju značajne poslovne aktivnosti u određenoj jurisdikciji bez fizičke prisutnosti u njoj. Postojeća međunarodna porezna pravila i načela trebalo bi prilagoditi tom novom gospodarskom kontekstu.

4.3.

EGSO ističe da se digitalna poduzeća u velikoj mjeri oslanjaju na nematerijalnu imovinu za stvaranje sadržaja, posebice na upotrebu i iskorištavanje podataka korisnika kako bi se stvorila vrijednost. Taj način stvaranja vrijednosti nije obuhvaćen postojećim poreznim sustavima, što stvara neusklađenost između stvaranja vrijednosti i oporezivanja. To posebno pitanje trebalo bi na odgovarajući način riješiti u okviru prvog stupa.

4.4.

EGSO ponovno ističe da je i dalje vrlo važno prihvatiti pristup kojim će se izbjeći rizici od dvostrukog oporezivanja, kao i od nenamjernog neoporezivanja u svim jurisdikcijama, čime bi se troškovi usklađivanja za europska poduzeća sveli na najmanju moguću mjeru. U tom bi pogledu sporazumom o prvom stupu i pravilima za njegovo prenošenje trebalo uskladiti različite inicijative koje su države članice već poduzele jer te neujednačenosti pridonose stvaranju razlika i rupa u zakonu.

4.5.

EGSO podsjeća na to da su jedan od ključnih čimbenika kojima se podupire i potiče složeni pokušaj da se postigne globalni konsenzus o prijedlogu prvog stupa OECD-a širenje jednostranih digitalnih poreza i s time povezana mogućnost za više jurisdikcija da traže prava oporezivanja iste dobiti na različite i ponekad preklapajuće načine.

4.6.

Stoga bi se prvim stupom trebalo zajamčiti ukidanje nacionalnih poreza na digitalne usluge i druge slične mjere za poduzeća. To je ključno kako bi se osigurao konsenzus nekoliko velikih jurisdikcija o prvom stupu i izbjegla nova pravila koja bi se u budućnosti mogla dovesti u pitanje kao „diskriminirajuća” u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO), s neželjenim posljedicama iz perspektive međunarodne trgovine.

4.7.

EGSO se iskreno nada da bi se održiv međunarodni sporazum o prvom stupu mogao što prije postići te izražava žaljenje zbog stalnih ograničenja koja sprečavaju dovršetak takvog sporazuma.

4.8.

EGSO smatra da bi, nakon provedbe prvog i drugog stupa, usluge koje se pružaju putem platformi kojima se koriste europski potrošači trebale biti u potpunosti uključene u sustav PDV-a kao ključne sastavnice u rješavanju poreznih pitanja povezanih s digitalnim gospodarstvom. Treba napomenuti da korisnici usluga digitalnih komunikacija i društvenih mreža imaju naizgled besplatan pristup tim uslugama, zbog čega se postavlja pitanje koja bi bila razumna osnova za primjenu PDV-a. Prihodi od PDV-a čine vlastita sredstva u proračunu EU-a te EGSO smatra da je važno da se i digitalne usluge uključe u poreznu osnovicu.

4.9.

EGSO smatra da je potrebno uspostaviti razumnu ravnotežu između preraspodjele poreza na dobit trgovačkih društava među zemljama neto izvoznicama i zemljama neto uvoznicama, kao i među zemljama proizvođačima i potrošačima, kako se ne bi ugrozila mogućnost zemalja da ispune, među ostalim, svoje društvene i ekološke ciljeve.

4.10.

EGSO napominje da digitalizacija ne predstavlja samo izazov, nego i stvara prilike za porezna tijela. Velike količine podataka trećih strana dostupne poreznim tijelima omogućuju automatiziranje izvješćivanja, čime se objema stranama štedi vrijeme i novac. Prikupljanje podataka može se upotrijebiti i za rješavanje problema nedovoljnog prijavljivanja, utaje ili prijevare. Softverska rješenja koja primjenjuje više poreznih uprava i koja u vrijeme transakcije bilježe podatke o prodaji, koje je moguće izravno podnijeti poreznim tijelima, u nekim su zemljama već znatno povećala prihode od PDV-a.

4.11.

Naposljetku, radi daljnjeg i detaljnijeg uvida u konkretna pitanja, EGSO skreće pozornost na svoje mišljenje o paketu zakonodavnih mjera za sprečavanje pranja novca (3), kao i na svoja mišljenja o borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza: „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće” (4) i „Borba protiv uporabe fiktivnih subjekata” (5).

---

(1)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o minimalnom stvarnom oporezivanju poduzeća (SL C 290, 29.7.2022., str. 52.).

(2)  Savjetovanje OECD-a o nacrtu pravila za povezanost i izvore prihoda u okviru prvog stupa – Iznos A, 4. veljače 2022.

(3)  Mišljenje EGSO-a o paketu zakonodavnih mjera za sprečavanje pranja novca (SL C 152, 6.4.2022., str. 89.).

(4)  Mišljenje EGSO-a „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće” (SL C 275, 18.7.2022., str. 40.).

(5)  Mišljenje EGSO-a o sprečavanju zlouporabe fiktivnih subjekata (SL C 290, 29.7.2022., str. 45.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalniog odbora o rodnoj ravnopravnosti

(razmatračko mišljenje na zahtjev češkog predsjedništva)

(2022/C 443/09)

Izvjestiteljica:

Milena ANGELOVA

Zahtjev češkog predsjedništva Vijeća:	26.1.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	22.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	13.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	194/13/13

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ističe da uspjeh u održivom jačanju rodne ravnopravnosti počiva na njegovanju cjeloživotne kulture rodne ravnopravnosti koja prožima cijeli životni ciklus i podrazumijeva mjere prilagođene posebnim značajkama i potrebama svake faze života. Budući da se radi o kulturi, to se ne može ostvariti samo pojedinačnim politikama i mjerama već iziskuje priznanje, prihvaćanje odgovornosti i trajnu predanost svih dionika društva.

1.2.

Cjeloživotna kultura rodne ravnopravnosti mora se njegovati od ranog djetinjstva pružanjem primjera djeci u obitelji, kroz predškolski odgoj i u svim fazama školovanja. EGSO poziva države članice da svojom obrazovnom politikom potiču rodno neutralno poučavanje, kako u pogledu znanja, tako i u pogledu socijalnih vještina, kao i kontekste učenja bez rodnih stereotipa.

1.3.

Kako bi se dodatno podupirala cjeloživotna kultura rodne ravnopravnosti, rodna ravnopravnost mora se poticati u svim gospodarskim i društvenim aktivnostima, uključujući poduzeća, javne službe i politički život. EGSO smatra da je sustavno podržavanje rodne ravnopravnosti u raznim kontekstima nužno sredstvo napretka.

1.4.

EGSO preporučuje da države članice, uz potporu Komisije i EGSO-a te zajedno sa socijalnim partnerima i relevantnim organizacijama civilnog društva, pokrenu opsežnu kampanju za podizanje svijesti i informiranje u svrhu promicanja cjeloživotne kulture rodne ravnopravnosti. Posebna bi se pozornost trebala pridati središnjoj ulozi kako tradicionalnih medija tako i društvenih mreža kao platformi koje oblikuju stavove.

1.5.

Tom bi se kampanjom trebala skrenuti pozornost donositeljâ odluka na stanje i napredak u pogledu rodne ravnopravnosti u određenoj državi članici i potaknuti države članice da se nastoje međusobno inspirirati i da razmjenjuju dobre prakse. Politički akteri, donositelji odluka i javne organizacije također bi trebali biti primjer u jačanju rodne ravnopravnosti u vlastitim aktivnostima.

1.6.

S obzirom na iznimno velik utjecaj koji političke odluke imaju na život građana i građanki, rodna ravnopravnost u pogledu sudjelovanja u donošenju političkih odluka na nacionalnoj, regionalnoj i općinskoj razini od ključne je važnosti. Povećanje udjela političarki na svim razinama zahtijeva veću osviještenost biračkog tijela, kao i stranaka koje imenuju kandidate i kandidatkinje, te izgradnju kulture koja potiče i omogućuje aktivno sudjelovanje žena u političkom životu.

1.7.

Budući da je potrebno uvesti mjere za poboljšanje rodne ravnopravnosti u nekoliko područja politika, EGSO ponovno poziva oblikovatelje i oblikovateljice politika na svim razinama da slijede načelo rodne osviještenosti i da aspekt rodne ravnopravnosti uključuju u sve odluke, među ostalim i u odluke o proračunu, ulaganjima i financiranju te javnoj nabavi.

1.8.

S obzirom na izazove uzrokovane starenjem stanovništva i potrebom za osiguravanjem kvalificirane radne snage, uključivost tržišta rada sve je važnija. Od ključne je važnosti uklanjanje svih prepreka i stvaranje poticaja za opće sudjelovanje žena na tržištima rada, bez obzira na zanimanje, posao ili dob. Na primjer, fleksibilni radni uvjeti, roditeljski dopust, oporezivanje i druge vrste poticaja imaju ulogu u jačanju rodne ravnopravnosti. Uz zakonodavne okvire trebalo bi utvrditi praktične modalitete s pomoću kolektivnog pregovaranja socijalnih partnera.

1.9.

Budući da se oporavak nakon pandemije mora odvijati usporedo sa zelenom i digitalnom tranzicijom, kompetencije u području STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) sve su važnije. Sa stajališta rodne ravnopravnosti i sprečavanja segregacije, važno je privući djevojke da više studiraju predmete iz područja STEM-a, a dječake da se obrazuju i prijavljuju za zanimanja u području skrbi i obrazovanja. Ti bi aspekti trebali biti ugrađeni u profesionalno usmjeravanje i mjere zadržavanja osoblja.

1.10.

EGSO smatra izrazito važnim promicati vodstvo žena u poduzećima, javnim organizacijama i organizacijama socijalnih partnera. Poziva države članice, poslovne organizacije i socijalne partnere da pokrenu programe osposobljavanja i mentorstva za žene na vodećim položajima i kandidatkinje za direktorska mjesta u javnim organizacijama ili za mjesta u upravnim odborima i za više izvršne položaje u poduzećima, sindikatima i privatnim organizacijama. Također pozdravlja politički dogovor koji su nedavno postigli Europski parlament i Vijeće o Direktivi o poboljšanju rodne ravnoteže među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzu i poziva institucije EU-a da što prije krenu s njezinom provedbom na brz i učinkovit način.

1.11.

Sve prepreke ženskom poduzetništvu također se moraju ukloniti. Budući da je pristup financijama preduvjet za poduzetništvo, mora se osigurati da žene imaju jednak pristup privatnom financiranju i javnim sredstvima. EGSO ujedno poziva države članice da usmjere odgovarajuća javna ulaganja u projekte kojima se povećava rodna ravnopravnost, uključujući u području digitalne infrastrukture i infrastrukture za pružanje skrbi.

1.12.

EGSO poziva na to da se pri rješavanju pitanja ukrajinskih izbjeglica odgovarajuća pozornost posveti rodnoj ravnopravnosti. To obuhvaća potporu pristupu skrbi i školovanju za djecu, uključivanje žena na tržišta rada kvalitetnim zapošljavanjem i pristup uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem.

2.   Opće napomene

2.1.

Ovo je mišljenje odgovor na zahtjev češkog predsjedništva da se razmotri napredak u pogledu rodne ravnopravnosti te alati i mjere za njezino jačanje s nekoliko stajališta, kao što su stanje nakon pandemije, oporavak i zapošljavanje, osnaživanje mladih, obrazovanje i vještine, poduzetništvo i korporativno vodstvo, ravnoteža između privatnog i poslovnog života, kao i pitanje migracija i izbjeglica, uključujući one uzrokovane ratom u Ukrajini. Ta su se pitanja već razmatrala u postojećim mišljenjima EGSO-a, a brojni drugi aspekti rodne ravnopravnosti tema su i drugih njegovih mišljenja (1), koja se, primjerice, bave uvjetima rada i plaćom, infrastrukturom za pružanje skrbi, siromaštvom i energetskim siromaštvom te rodno uvjetovanim nasiljem.

2.2.

Endemična diskriminacija, uključujući rodnu diskriminaciju, jedan je od glavnih uzroka toga da su neke osobe zapostavljene. EGSO ističe da rodna ravnopravnost počiva na vrijednostima EU-a (2), a uklanjanje nejednakosti i promicanje ravnopravnosti između muškaraca i žena iziskuje sveobuhvatan i horizontalan pristup. Uspjeh u održivom jačanju rodne ravnopravnosti temelji se na njegovanju cjeloživotne kulture rodne ravnopravnosti koja prožima cijeli životni ciklus i podrazumijeva mjere prilagođene posebnim značajkama i potrebama svake faze života.

2.3.

Cjeloživotna kultura rodne ravnopravnosti mora se njegovati od ranog djetinjstva pružanjem primjera djeci u obitelji, zaštitom jednakih prava i obveza svakog člana i članice obitelji, predstavljanjem tolerancije kao pravila i iskazivanjem poštovanja prema privatnom prostoru i vremenu svake osobe. Trebalo bi izbjegavati sve predrasude u pogledu podjele aktivnosti, zadataka i poslova u obitelji na „ženske” i „muške”, kao i demonstriranje i poučavanje bilo kakvog ponašanja temeljenog na nejednakosti. Ta će se kultura steći učenjem kroz ponašanje i započinje već time da oba roditelja u jednakoj mjeri dijele brigu za novorođenčad i malu djecu – uz međusobnu potporu kako bi oboje ostvarili svoja prava na privatnost, rad i odmor. EGSO poziva Europsku komisiju i države članice da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi podržale oba roditelja u kombiniranju privatnog i poslovnog života i kako bi se obiteljima pružio odgovarajući izbor. Za to je od presudne važnosti učinkovita provedba Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života i osiguravanje dostupnog i cjenovno pristupačnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

2.4.

Uključivanje djece u društvo počinje čim krenu u jaslice, a zatim u dječji vrtić. Stoga se u tim vrstama objekata za skrb moraju razvijati snažno podučavanje i osposobljavanje u pogledu cjeloživotne kulture rodne ravnopravnosti. Sama činjenica da brojni takvi objekti uglavnom zapošljavaju žensko osoblje jača predrasudu ili uvjerenje da je podizanje djece i skrb o njima zadaća žena.

2.5.

Sljedeći ključan korak jest pružiti mladima rodno neutralno podučavanje i osigurati im okruženja za učenje bez rodnih stereotipa kroz čitavo školovanje. U brojnim se državama članicama važnost toga podcjenjuje. Na primjer, poticanje interesa djece za predmete u području STEM-a na temelju načina na koji razmišljaju, a ne roda kojem pripadaju, ključno je kako bi se osiguralo da se njihov talent i potencijal u potpunosti stimuliraju, razvijaju i iskorištavaju u korist kasnijih faza njihovog života. Uz aspekt znanja, također je važno osigurati da djeca i mladi stječu socijalne i druge potrebne vještine i razvijaju emocionalnu inteligenciju na rodno neutralan način, bez nametanja kalupa ili predrasuda. To se odnosi i na iskorjenjivanje rodnih stereotipa povezanih s izgledom.

2.6.

Poticanje samopoštovanja i samopouzdanja kod djece i mladih glavni je pokretač cjeloživotne kulture rodne ravnopravnosti i u najboljem slučaju može stvoriti pozitivan svjetonazor koji postavlja temelje za percepciju i ostvarivanje jednakosti tijekom cijelog života.

2.7.

Profesionalno usmjeravanje kojim se poštuje rodna ravnopravnost ima važnu ulogu u jačanju rodne ravnopravnosti, razvoju karijere i zadržavanju radnih mjesta te sprečavanju segregacije kada je riječ o studijima i zanimanjima. Važno je poticati djevojke da studiraju predmete iz područja STEM-a, ali isto je tako važno poticati mladiće da studiraju i prijavljuju se za zanimanja u području obrazovanja i skrbi, posebno s obzirom na sve veće potrebe da se osigura skrb stanovništvu koje stari (3).

2.8.

Kako bi se podupirala cjeloživotna kultura rodne ravnopravnosti tijekom čitavog odraslog života, rodna ravnopravnost mora se poticati u obiteljskom životu i u svim gospodarskim i društvenim aktivnostima, uključujući poduzeća, javne službe i politički život. Budući da je to pitanje kulture, ne može se ostvariti pojedinačnim politikama i mjerama već iziskuje priznanje, prihvaćanje i trajnu predanost svih dionika društva. Švedski pristup, u skladu s kojim se vlada proglasila „feminističkom”, primjer je kako se znanje i iskustvo i muškaraca i žena koristi za promicanje napretka u svim aspektima društva (4).

2.9.

EGSO smatra da je sustavno podržavanje rodne ravnopravnosti u raznim kontekstima uz istodobno osiguravanje odgovarajućeg pravnog i političkog okvira nužno sredstvo napretka. EGSO preporučuje da države članice, uz potporu Komisije i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora te zajedno sa socijalnim partnerima i relevantnim organizacijama civilnog društva, pokrenu opsežnu kampanju za podizanje svijesti i informiranje u svrhu promicanja cjeloživotne kulture rodne ravnopravnosti. Posebna bi se pozornost trebala pridati središnjoj ulozi kako tradicionalnih medija tako i društvenih mreža kao platformi koje oblikuju stavove, npr. oglašavanjem.

2.10.

Tom bi se kampanjom trebala skrenuti pozornost donositeljâ odluka na stanje i napredak u pogledu rodne ravnopravnosti u određenoj državi članici, koji se npr. mjere indeksom rodne ravnopravnosti. Ujedno treba potaknuti države članice da se nastoje međusobno inspirirati i da razmjenjuju dobre prakse. Javna uprava i organizacije također bi trebale biti primjer za poticanje rodne ravnopravnosti u vlastitim aktivnostima. EGSO kao dobru praksu preporučuje da ti akteri, kao i sindikati te organizacije poslodavaca i civilnog društva, javno objavljuju podatke o rodnoj ravnoteži u svojim upravnim i nadzornim odborima. Kako bi pozitivna percepcija doprla do društva u cjelini, kampanja bi se osobito trebala obraćati muškarcima i dječacima s uvjerljivim porukama o dobrobitima rodne ravnopravnosti.

2.11.

S obzirom na iznimno velik utjecaj koji političke odluke imaju na život građana i građanki, rodna ravnopravnost u pogledu sudjelovanja u donošenju političkih odluka na nacionalnoj, regionalnoj i općinskoj razini od ključne je važnosti. Povećanje udjela političarki zahtijeva veću osviještenost biračkog tijela, kao i stranaka koje imenuju kandidate i kandidatkinje.

2.12.

Budući da poboljšanje rodne ravnopravnosti iziskuje uvođenje mjera u nekoliko područja politika, EGSO ponovno poziva donositelje politika na odgovarajućim razinama da slijede načelo rodne osviještenosti i da aspekt rodne ravnopravnosti uključe u sve odluke, među ostalim i u odluke o proračunu, ulaganjima i financiranju te o javnoj nabavi. Rodno osviještenu politiku također je potrebno pratiti i evaluirati na odgovarajući način. Nadalje, potreban je sveobuhvatan pristup rodnoj ravnopravnosti, s posebnim naglaskom na područjima u kojima se rod preklapa s drugim karakteristikama, npr. invaliditetom, etničkim podrijetlom, samohranim roditeljstvom, socioekonomskim statusom, dobi ili seksualnom orijentacijom.

2.13.

EGSO potiče sve institucije EU-a, države članice i dionike da se aktivno koriste dragocjenim radom EIGE-a, primjerice kad je riječ o podacima i statistikama razvrstanima po spolu. EGSO također želi naglasiti važnost aktivnog uključivanja socijalnih partnera u promicanje rodne ravnopravnosti jer je to na mnogo načina izravno povezano s tržištem rada i radnim uvjetima. Kolektivno pregovaranje ključan je instrument za postizanje rodne ravnopravnosti u svijetu rada. Također je važno iskoristiti EGSO kao aktivnu platformu za rad na poticanju cjeloživotne kulture rodne ravnopravnosti.

3.   Posebne napomene – zapošljavanje tijekom oporavka nakon pandemije

3.1.

Iako je pandemija bolesti COVID-19 utjecala i na žene i na muškarce, taj je utjecaj bio različit te postoji opasnost da posljedice krize ugroze napredak koji je u posljednjem desetljeću postignut u pogledu smanjenja rodne neravnopravnosti u državama članicama. Osim utjecaja na ravnotežu između privatnog i poslovnog života, žene su tijekom pandemije bile teže pogođene i gubitkom posla ili privremenom nezaposlenošću jer su se njezine posljedice posebno osjećale u sektorima u kojima dominiraju žene (5). Poduzetnice su također mnogo češće nego poduzetnici prijavljivale obustavljanje poslovanja zbog pandemije. Najveći rodni jaz zabilježen je u Europi i Sjevernoj Americi, gdje je postojala 50 % veća vjerojatnost da će žena, a ne muškarac, prijaviti obustavljanje poslovanja (6).

3.2.

Kad je riječ o rodnoj ravnopravnosti i raznolikosti, glavni izazov za oporavak nakon pandemije jest osigurati da nacionalni planovi i planovi za oporavak i otpornost budu rodno osjetljivi i da obuhvaćaju ciljane mjere za poboljšanje rodne ravnopravnosti na tržištu rada. Mjerama bi se također trebali stvoriti povoljni uvjeti za poduzetništvo i poslovanje, što uključuje i uvođenje pogodnog poreznog okvira i uklanjanje prepreka poduzetništvu među ženama.

3.3.

Potreba da se uklone prepreke i osiguraju poticaji odnosi se na sveukupno sudjelovanje žena na tržištima rada, bez obzira na zanimanje ili posao, kao i na žene svih dobi. Od presudne je važnosti uključiti mlade na tržišta rada pružanjem kvalitetnih mogućnosti zapošljavanja, ali također je bitno osigurati mogućnosti da starije osobe doprinose na odgovarajući način (7). S obzirom na izazove uzrokovane starenjem stanovništva i sve većim nedostatkom kvalificirane radne snage u nekim sektorima, uključivost tržišta rada sve je važnija, također i s makroekonomskog stajališta.

3.4.

EGSO naglašava potrebu za ambicioznim i učinkovitim prenošenjem Direktive o ravnoteži između poslovnog i privatnog života. Praktični načini promicanja i olakšavanja bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života roditelja utvrđuju se u postupku kolektivnog pregovaranja – optimalnog instrumenta za osiguravanje najboljih rješenja i praksi, uzimajući u obzir interese radne snage i poduzeća. Uz fleksibilne radne uvjete i fleksibilan plaćeni roditeljski dopust, u jačanju rodne ravnopravnosti ulogu imaju i oporezivanje i druge vrste poticaja za žene da ostanu na tržištu rada. Odgovarajuća plaća za očinski dopust, posebno tijekom prvih mjeseci, potaknula bi očeve da uzimaju dulji dopust i pomogla im da razviju prisniji odnos s djetetom, što bi pak majci pomoglo da se oporavi i poboljša ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Odvojenim oporezivanjem dohotka bračnih drugova pridonosi se poticanju obaju roditelja da budu aktivni na tržištu rada. Treba uvidjeti i da mjere koje omogućuju i potiču rad također pridonose pristojnijim mirovinama.

3.5.

Iako je sudjelovanje žena na tržištima rada poraslo u zadnjem desetljeću, još uvijek postoji jasna rodna segregacija (8). I dalje su prisutne nejednakosti u pristupu obrazovanju i ekonomskim mogućnostima za žene, iako Europa ima najnižu stopu neravnopravnosti – uz određene razlike između zapadne i istočne Europe – u usporedbi s drugim dijelovima svijeta (9). EGSO je također pozvao na hitno poduzimanje mjera za iskorjenjivanje razlika u plaćama i mirovinama muškaraca i žena u svim područjima i sektorima, osobito pomoću obvezujućih mjera za transparentnost plaća (10), te naglašava da prvospomenuto pogoršava potonje, na što su žene posebno ranjive.

Nadalje, kulturni kontekst i tradicionalni stereotipi utječu na izbor zanimanja kod žena. Primjerice, mnogo više žena nego muškaraca radi u obrazovnom sektoru, sektoru skrbi te zdravstvenom i socijalnom sektoru, dok muškarci prevladavaju u sektorima kao što su građevinarstvo i teške industrije.

3.6.

U promicanju rodne ravnopravnosti kao dijela uključivog i održivog plana industrijskog razvoja, napori se trebaju usmjeriti ne samo na jačanje konkurentnosti gospodarskih sektora u kojima su žene već zaposlene u znatnom broju, već i na omogućavanje ženama da sudjeluju u novim sektorima i ulogama. Uključivanje žena u nove sektore i zanimanja, iz kojih su prije bile isključene, omogućit će prosperitet novim sektorima zahvaljujući potpunijem iskorištavanju bogatijih i raznolikijih skupova vještina. Ponuda kvalitetnih radnih mjesta nužna je kako bi se osiguralo da se postojeće rodne nejednakosti ne nastave u tim novim sektorima.

3.7.

Rodna segregacija vidljiva je i u obrazovanju. Iako žene završavaju visokoškolsko obrazovanje i sudjeluju u cjeloživotnom učenju, prednost daju drugim predmetima nad znanošću, tehnologijom, inženjerstvom i matematikom. Budući da se oporavak nakon pandemije mora odvijati u skladu sa zelenom i digitalnom tranzicijom, kompetencije u području STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) imaju još važniju ulogu. Osim toga, emocionalne vještine (tj. osobne i socijalne) uz funkcionalne kompetencije od presudne su važnosti jer predstavljaju temelj za otpornost, mentalnu snagu, upravljanje sukobima, suradnju i komunikaciju zasnovanu na činjenicama. U budućnosti naglasak svakako mora biti stavljen na racionalnu i emocionalnu inteligenciju. Cjeloživotna kultura rodne ravnopravnosti mora uključivati emocionalno obrazovanje jer, kako je navedeno u okviru Svjetskog gospodarskog foruma 2021., sedam najuspješnijih ljudskih vještina uključuje kreativnost, emocionalnu inteligenciju i rješavanje složenih problema (11).

3.8.

Kada je riječ o digitalnoj transformaciji, jasna rodna segregacija u obrazovanju i na tržištu rada vidljiva je u raspodjeli osoba s diplomom u području IKT-a, stručnjaka u području IKT-a i znanstvenika i inženjera u visokotehnološkim sektorima.

3.9.

Poticanje interesa za STEM kod djevojaka važno je za njihovo uspješno uključivanje u zanimanja budućnosti. Osim toga, potrebne su ciljane mjere i razvojni programi kako bi ih se privuklo i zadržalo na radnim mjestima povezanima sa STEM-om. Za deset godina devet od deset poslova zahtijevat će digitalne vještine (12). U budućnosti rada doći će do povećanja potražnje za stručnjacima u tehnologiji, kao što su računalni inženjeri i stručnjaci u području IKT-a. Žene čine 65 % zaposlenih u Europi, ali u području IKT-a udio žena u radnoj snazi u Europi samo je 17 %; do 2026. 57 % radnih mjesta koje će istisnuti tehnologija bit će ona na kojima su radile žene (13).

3.10.

Sudjelovanje žena u razvoju umjetne inteligencije također je bitno kako bi se izbjeglo stvaranje algoritama koji se temelje na pristranim podacima o stvarnosti i zbog toga proizvode pristrane rezultate. U tom je području potreban i intersekcijski pristup. Nadalje, budući da su povezanost velike brzine i digitalne vještine nužni preduvjeti za uspješnu digitalnu transformaciju, trebale bi biti dostupne i pristupačne svima, bez obzira na rod, dob, invaliditet, socioekonomsko porijeklo ili geografski položaj.

3.11.

Nedovoljna zastupljenost žena u područjima tehnologije predstavlja problem i sa stajališta zelene tranzicije jer rješavanje problema klimatskih promjena i zaštite okoliša zahtijeva razvoj i uvođenje brojnih vrsta tehnoloških rješenja.

3.12.

Iako se digitalne i zelene vještine moraju smatrati sastavnim dijelom svakog zanimanja, one potencijalno više privlače mlade ljude nego starije radnike. S druge strane, postoji jasna razlika između vještina u području IKT-a povezanih s radom, koje uključuju upravljanje podacima i stolno izdavaštvo, i digitalne pismenosti koja se obično povezuje s mladima, kao što su pisanje poruka i uporaba interneta u zabavne svrhe.

3.13.

Uz kompetencije u području STEM-a, također je važno poticati djevojke na studiranje predmeta u području ekonomije i upravljanja kako bi ih se pripremilo za vodeće položaje. Nadalje, važno ih je usmjeravati na učenje poduzetničkih vještina i vještina upravljanja rizicima te na jačanje samopouzdanja kako bi se izbjegao i riješio problem „sindroma prevaranta” (14). Kad je riječ o tipologiji stresa kod žena, čini se da u stresnim situacijama postoji tendencija prema introvertiranosti, a ne ekstrovertiranosti. To dovodi do toga da žene ne traže eksponirana radna mjesta zbog straha od negativnih komentara drugih koje shvaćaju osobno, da se ne osjećaju kvalificiranima ako ne ispunjavaju (prekomjerno) sve specifikacije u opisu radnog mjesta i da ne žele biti „žene koje popunjavaju kvotu”. To je često povezano s (nesvjesnim) uvjerenjima i strahovima. Jačanje vještina i kompetencija iziskuje praktične mjere na razini metoda poučavanja i učenja te profesionalnog usmjeravanja, ali ti bi ciljevi trebali biti povezani i s općim programom podizanja svijesti o cjeloživotnoj kulturi rodne ravnopravnosti.

3.14.

Jedan poseban aspekt na koji treba obratiti pozornost je rodna pristranost u zdravstvenoj skrbi, koja je posljedica nedostatka istraživanja, androcentrizma u obrazovanju, pogrešnih dijagnoza i neadekvatnog liječenja. Nepoznavanje razlika koje se temelje na spolu i rodu u medicinskim disciplinama lako dovodi do netočnih dijagnoza ili neispravnog liječenja zbog toga što se ženski simptomi razlikuju od muških simptoma ili zato što se doziranje lijekova temelji na kliničkim ispitivanjima koja se uglavnom provode na muškarcima. Usto nema dovoljno istraživanja o zdravstvenim problemima svojstvenim ženama, kao što su endometrioza i menopauza, kao ni podataka razvrstanih po rodu u istraživanjima, što otežava razumijevanje mehanizama koji stoje iza zdravstvenih problema i ometa pokušaje pronalaska primjerenog odgovora na, npr., viši rizik od razvoja sindroma dugoročnih posljedica COVID-a 19 kod žena.

3.15.

Kako bi se izbjegao negativan utjecaj pristranosti u medicini na sudjelovanje žena na tržištu rada, EGSO ističe da u svim europskim zdravstvenim i farmaceutskim strategijama treba uzeti u obzir rodnu pristranost i razlike koje se temelje na spolu i rodu te poduzeti mjere u vezi s time. Nadalje, potrebno je u potpunosti poštovati pravo žena na donošenje samostalnih odluka o vlastitom tijelu.

4.   Posebne napomene – ravnoteža između privatnog i profesionalnog života

4.1.

Rodna ravnopravnost u pogledu ravnoteže između privatnog i profesionalnog života važna je za gospodarstvo i društvo jer je usko povezana s dobrobiti, općim zapošljavanjem i sudjelovanjem na tržištima rada, kao i s karijerama i položajima u javnom i privatnom sektoru. To se odnosi na razne zadatke i odgovornosti u poduzećima, upravi i donošenju političkih odluka.

4.2.

Ravnoteža između privatnog i profesionalnog života veći je izazov za žene nego za muškarce jer žene obavljaju veći dio neplaćenih kućanskih poslova i obveza skrbi. Prema indeksu rodne ravnopravnosti (15), (16), u kategoriji „vrijeme”, u kojoj se mjeri raspodjela kućanskih poslova i obveza skrbi, rezultati u EU-u slabiji su nego 2010. Značajne razlike među državama članicama odraz su razlika u nacionalnim sustavima i obiteljskim kulturama.

4.3.

Pandemija je povećala pritisak na obitelji kada je riječ o ravnoteži između privatnog i profesionalnog života. To se posebno odnosi na žene i samohrane majke, dok u pogledu skrbi za djecu postoje naznake manjeg rodnog jaza zato što oba roditelja rade na daljinu (17). Rad na daljinu može pružiti brojne mogućnosti za povećanje rodne ravnopravnosti, a bolja koordinacija može donijeti dodanu vrijednost. Međutim, EGSO je također upozorio na potrebu da se spriječi da rad na daljinu dodatno poveća nejednaku podjelu rada kod kuće između žena i muškaraca (18). Pandemija je utjecala na ravnotežu između privatnog i profesionalnog života žena na raznim položajima, uključujući poduzetnice, menadžerice i radnice. Ne smije se smetnuti s uma da žene često imaju drugačiji osjećaj odgovornosti kad je riječ o „brizi o drugima”.

4.4.

Brojni čimbenici povezani s rodnom ravnopravnošću ovise o nacionalnoj socijalnoj infrastrukturi, koja ima važnu ulogu u ostvarivanju većeg sudjelovanja na tržištu rada i boljoj ravnoteži između privatnog i profesionalnog života. Najočigledniji sustavi su sustav skrbi, roditeljski dopust, školski sustav i mjere zapošljavanja.

4.5.

Ponavljajući svoje prethodne prijedloge (19), EGSO smatra da je važno da države članice provedu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života na ambiciozan, učinkovit i pravodoban način kako bi se obiteljima omogućio primjereniji i ravnopravniji izbor, uključujući promicanje bolje plaćenog roditeljskog dopusta za oba roditelja. Istodobno, pri provedbi Direktive moraju se uzeti u obzir i potrebe poduzeća, osobito MSP-ova.

4.6.

EGSO ističe da države članice trebaju ulagati u raznoliku infrastrukturu skrbi, uključujući skrb za djecu, skrb nakon nastave, skrb za starije i skrb za osobe s invaliditetom te tako osigurati pristupačnost i priuštivost za sve. EGSO poziva države članice da zajedno sa socijalnim partnerima razrade odgovarajuće instrumente koji će obiteljima pomoći da dobiju jednostavan i učinkovit pristup uslugama potpore i skrbi.

4.7.

Nadalje, na svim je razinama potreban nov način razmišljanja kako bi se poboljšala rodna ravnopravnost u pogledu ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Pritom je od presudne važnosti smanjiti i iskorijeniti stereotipni način razmišljanja o obiteljskim ulogama, kao i uvesti prakse zapošljavanja kojima se potiče ravnoteža između poslovnog i privatnog života i za žene i za muškarce.

5.   Posebne napomene – vodstvo

5.1.

Dok se rodna ravnopravnost i nediskriminacija na radnom mjestu osiguravaju zakonodavstvom, jednako sudjelovanje žena i muškaraca u poslovnom upravljanju podupire se ne samo pružanjem jednakih mogućnosti već i sveobuhvatnijim gospodarskim i društvenim prednostima koje to donosi razvojem širih perspektiva, kreativnosti i konkurentnosti (20). U interesu je poduzeća da iskoriste visoko obrazovanje i talente žena podupirući njihovu prisutnost u upravnim odborima i na drugim vodećim položajima. Za to je potrebno da se dobro razumiju prednosti raznolikosti, kao i negativne posljedice koje i za pojedince i za društvo ima nepromicanje raznolikosti u svim područjima.

5.2.

Premda ima još mnogo prostora za poboljšanje, najveći napredak u rezultatima EU-a u indeksu rodne ravnopravnosti od 2010. postignut je u kategoriji „vlast”, u kojoj se mjeri napredak u donošenju političkih i gospodarskih odluka. Najznačajnije poboljšanje bila je veća prisutnost žena u upravnim odborima najvećih uvrštenih društava, što objašnjava najveći dio općeg napretka u rezultatu u indeksu rodne ravnopravnosti (21).

5.3.

Načini jačanja rodne raznolikosti u upravnim odborima poduzeća razlikuju se među državama članicama (22) i postoje jasne razlike kada je riječ o postojećoj situaciji i ostvarenom napretku. Neke države članice za velika su poduzeća uvrštena na burze usvojile obavezne nacionalne kvote, koje se kreću u rasponu od 25 do 40 % (23). S druge strane, određen broj država članica premašio je prosjek EU-a ili su ostvarile bitan napredak bez uvođenja kvota, oslanjajući se na samoregulaciju. U Francuskoj, gdje je zakonodavstvo uvedeno 2011., više od 40 % članova upravnih odbora su žene, a osam je zemalja premašilo razinu od jedne trećine. Istodobno, ima država članica s udjelom manjim od 10 %. Prosječni udio u EU iznosi oko 30 %.

5.4.

Razlike su prisutne i u pojedinačnim poduzećima. Dok je u poduzećima na vrhu popisa postignut znatan napredak, u poduzećima na dnu ljestvice ostvareno je manje promjena (24). Također treba istaknuti da, iako su članovi i članice upravnih odbora često izvršni čelnici i čelnice, zemlje koje imaju najbolje rezultate u pogledu udjela žena na vodećim položajima u velikim poduzećima nisu nužno one koje imaju najbolje rezultate u pogledu članstva u upravnim odborima poduzeća (25).

5.5.

Dakle, čini se da ne postoji samo jedno objašnjenje za razlike među državama članicama. To je očekivano s obzirom na to da razlike u nacionalnim tradicijama i kulturama imaju važnu ulogu u razvoju rodne ravnopravnosti. Poticanje pozitivnog razvoja, razmjena najboljih praksi i učenje iz iskustava drugih od iznimne su važnosti.

5.6.

EGSO također ponavlja svoje zaključke i preporuke o tom pitanju (26) te pozdravlja politički dogovor koji su nedavno postigli Europski parlament i Vijeće o Direktivi o poboljšanju rodne ravnoteže među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzu, koju je Komisija predložila 2012. Odbor poziva institucije EU-a da je provedu na brz i učinkovit način. Države članice, uz savjetovanje sa socijalnim partnerima, u najboljem su položaju da odlučuju o najboljim i najprikladnijim praktičnim mjerama za povećanje udjela žena u upravnim odborima, vodeći računa o tome da o sastavu tih odbora odlučuju vlasnici poduzeća.

5.7.

EGSO smatra da je važno promicati vodstvo žena zajedničkim programima za žene na vodećim položajima i kandidatkinje za mjesta u upravnim odborima i za rukovodeće izvršne položaje, kao i pojedinačnim osposobljavanjem i mentorstvom (27). Potiče poduzeća da ulažu u takve programe, koji bi se također mogli podupirati sredstvima EU-a. Promicanje žena na vodećim položajima također bi trebalo biti popraćeno jednakom plaćom kakvu imaju i muškarci na istim položajima, u skladu s načelom jednake plaće za jednak posao, što EGSO u potpunosti podržava.

6.   Posebne napomene – poduzetništvo

6.1.

Kako bi se promicalo poduzetništvo, treba iskoristiti puni potencijal kreativnosti i sposobnosti žena. Poduzetnice su pokazale da su snažne i otporne kada su suočene s krizom i kaosom (28).

6.2.

Pandemija je teško pogodila i poduzetnice, koje su morale snositi nerazmjeran teret obveza u pogledu skrbi, što je bilo dodatno otežano nedostatkom usluga skrbi o djeci i ograničenjem kretanja. Ipak, brojne poduzetnice uspjele su pretvoriti nove poslovne okolnosti u svoju korist i potaknuti druge, osobito druge žene, da i sami postanu poduzetnici i da pokrenu više poduzeća. To ima pozitivne učinke, kao što je stvaranje radnih mjesta i posljedično blagostanje.

6.3.

Europa ima jednu od najnižih stopa ženskog poduzetništva u usporedbi s drugim dijelovima svijeta (5,7 %, u usporedbi sa svjetskim prosjekom od 11 %.). Jedno je objašnjenje da žene u europskim zemljama imaju više drugih mogućnosti zapošljavanja u usporedbi s drugim dijelovima svijeta. Međutim, nedostatak radnih mjesta i dalje je najčešći razlog koji se navodi za pokretanje start-up poduzeća, i to češće među ženama nego među muškarcima (29).

6.4.

Pristup financijama preduvjet je za poduzetništvo, a jednak se pristup mora osigurati i privatnom financiranju i javnim sredstvima. EGSO poziva na ocjenjivanje kriterija za relevantno financiranje, primjerice Mehanizam za oporavak i otpornost, kako bi se promicala ravnopravnost u poduzetništvu, te kako bi se poticalo ulaganje u projekte koji povećavaju rodnu ravnopravnost, uključujući digitalnu infrastrukturu i infrastrukturu za skrb.

6.5.

Mnogo je vjerojatnije da će Europljanke imati manje zaposlenika i zaposlenica (između 1 i 5) ako vode poduzeće ili da će biti samozaposlene. Za žene u starijim dobnim skupinama veća je vjerojatnost da će voditi poduzeća. Iako žene poduzetništvo vide kao privlačnu opciju i unatoč činjenici da su u prosjeku visokoobrazovane, i same smatraju da imaju slabo razvijen poduzetnički duh kada je riječ o uočavanju novih poslovnih mogućnosti, posjedovanju vještina za pokretanje poduzeća i prevladavanju straha od neuspjeha (30).

6.6.

Uz kulturološke razloge, uzrok takve percepcije mogu biti problemi pomirivanja zahtjeva zaposlenja i obitelji. Posljedično, moguće je da se poduzetnice drže određenih sektora i da nisu spremne povećati svoja poduzeća. Kako bi se potaknulo žensko poduzetništvo, žene moraju imati potporu u svladavanju takvih percepcija i ograničavajućih čimbenika (31). U skladu s agendom za bolju regulativu, odnosno strategijom EU-a na najvišoj razini kojom se nastoji osigurati da zakonodavstvo EU-a općenito ostvaruje svoje ciljeve na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način, mogu se osigurati dodatni poticaji kroz mjere kojima se pojednostavljuju administrativni postupci i smanjuju troškovi usklađivanja, bez ugrožavanja razine zaštite iz relevantnog zakonodavstva (32).

7.   Posebne napomene – ukrajinske izbjeglice

7.1.

Ruska invazija na Ukrajinu uzrokovala je dosad nezabilježenu humanitarnu krizu, uključujući dolazak stotina tisuća izbjeglica koji traže azil – uglavnom žena i djece – u države članice EU-a. Sve države članice, uz potporu civilnog društva, čine sve što je u njihovoj moći kako bi zbrinule i primile izbjeglice i integrirale ih na tržišta rada, ali postoje brojni izazovi koji iziskuju bolje usklađivanje rješenja (33).

7.2.

Budući da većinu izbjeglica čine žene i djeca, pristup službama socijalne skrbi, jaslicama, dječjim vrtićima i školama predstavlja usko grlo koje ženama onemogućava da se uključe na tržište rada. Osim toga, u središnje elemente integracije spadaju i prevladavanje jezičnih prepreka, priznavanje obrazovanja i kvalifikacija izbjeglica te brza prekvalifikacija i usavršavanje. Među alatima za rješavanje tog problema također su osiguravanje potrebnih sredstava za rad na daljinu, kao što su internetska povezanost i uređaji.

7.3.

EGSO poziva države članice da se međusobno više koordiniraju prilikom provedbe dokumenta „Političke smjernice za potporu uključivanju ukrajinskih izbjeglica u obrazovanje: razmatranja, glavna načela i prakse” (34). EGSO također poziva Europsku komisiju da aktivira sve potencijalne mogućnosti financiranja, posebno za države članice koje primaju velik broj izbjeglica.

7.4.

Žene u ratu i one koje bježe od sukoba izloženije su seksualnom iskorištavanju i seksualnom zlostavljanju. Silovanje se često koristi kao oružje u ratu. Ključno je da izbjegle Ukrajinke, a posebno žrtve silovanja, imaju pristup zdravstvenim uslugama za spolno i reproduktivno zdravlje, uključujući kontracepciju, hitnu kontracepciju, sigurnu skrb u vezi s pobačajem i psihološku skrb za traume. Žene nikada ne bi smjele biti prisiljene održavati neželjenu trudnoću. Nepostojanje tih usluga u državama članicama nikako ne bi smjelo biti razlog da budu spriječene napustiti nesigurnu zemlju. Sve države članice moraju svim izbjeglicama osigurati pristup tim uslugama. Općenito, svim traumatiziranim izbjeglicama potrebno je ponuditi proaktivnu skrb jer to u suprotnom kasnije vodi do intenziviranja konflikata i negativnih emocija, a posljedično i do ogromnog troška za države! U tom su području prijeko potrebne hibridne ponude za potpore s niskim pragom, a financiranje takvih start-up poduzeća mora se dosljedno podupirati.

7.5.

Još je jedan problem procijepljenost izbjeglica – osobito djece. S obzirom da EU ima dobro razvijene programe cijepljenja za djecu, brojne su opasne bolesti, kao što su poliomijelitis, boginje, neke vrste hepatitisa itd., iskorijenjene. Kako bi se očuvalo to postignuće, države članice moraju aktivirati svoje sustave zdravstvene skrbi, a smjernice na razini EU-a bit će od velike pomoći u tom postupku. Dodatne komplikacije proizlaze iz činjenice da je u brojnim državama članicama pristup socijalnoj skrbi, primjerice dječjem vrtiću ili školi, uvjetovan potpunom cijepljenošću.

7.6.

Kasnije bi obnova Ukrajine trebala biti prilika za povećanje rodne ravnopravnosti među ukrajinskim stanovništvom, među ostalim zahvaljujući izgradnji obrazovne, zdravstvene, socijalne i digitalne infrastrukture.

---

(1)  SOC/723 (još nije objavljeno u Službenom listu), SL C 364, 28.10.2020., str. 77., SL C 240, 16.7.2019., str. 3., SL C 228, 5.7.2019., str. 103.

(2)  Vidjeti, primjerice, članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji, članak 21. Povelje o temeljnim pravima i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(3)  SL C 194, 12.5.2022., str. 19..

(4)  https://sweden.se/life/equality/gender-equality

(5)  SL C 220, 9.6.2021., str. 13.

(6)  Studija Global Enterpreneurship Monitor.

(7)  Za dodatne rodne aspekte povezane sa starenjem vidjeti i SL C 194, 12,5. 2022., str. 19.

(8)  Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE).

(9)  Indeks rodnog jaza.

(10)  SL C 341, 24.8.2021., str. 84.

(11)  Digitalno start-up poduzeće UP’N’CHANGE (www.upnchange.com) koje su osnovale žene pronašlo je načine da se velika stručna znanja u području psihologije i podučavanja prenesu u jednostavne digitalne alate kako bi se ljudima pomoglo da razvijaju osobne, društvene i kreativne vještine. Vizija poduzeća UP’N’CHANGE jest oslobađanje potencijala zaposlenika i zaposlenica i timova uz pomoć digitalnih alata kako bi se organizacijama omogućio održiv uspjeh. Jer pravi skup vještina dovodi do učinkovite suradnje, učinkovita suradnja do inovacija, a inovacije do rasta za sve.

(12)  Godišnji sastanak Svjetskog gospodarskog foruma 2020.

(13)  Ibid.

(14)  Npr. fenomen „prevaranta”, kojim se opisuje sumnja u vlastite sposobnosti i vještine, može spriječiti prijavljivanje na rukovodeće ili izložene položaje. Naročito osobe koje intenzivno promišljaju i koje se obično povlače u stresnim okolnostima imaju poteškoća u postupanju s osobama koje se odlikuju izrazitim samopouzdanjem.

(15)  EIGE, https://eige.europa.eu/publications/gender-equality-index-2020-report/progress-gender-equality-most-notable-company-boards.

(16)  Eurofound.

(17)  Sevilla i Smith, 2020.

(18)  SL C 220, 9.6.2021., str. 13.

(19)  SL C 129, 11.4.2018., str. 44.

(20)  Vidjeti SL C 318, 23.12.2009., str. 15. i SL C 341, 21.11.2013., str. 6.

(21)  Statističko izvješće EIGE-a: rodna ravnoteža u upravnim odborima poduzeća 2020.

(22)  Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE).

(23)  https://eige.europa.eu/news/countries-legislated-quotas-could-achieve-gender-balance-parliaments-2026-those-without-may-take-close-twenty-years

(24)  European Women on Boards (Europljanke u upravnim odborima), https://europeanwomenonboards.eu/wp-content/uploads/2021/01/EWoB-Gender-Diversity-Index-2020.pdf.

(25)  Different sources combined by FI Chamber of Commerce (Razni izvori koje je objedinila Trgovinska komora Finske), https://naisjohtajat.fi/wp-content/uploads/sites/28/2019/01/women-directors-and-executives-report-2018.pdf

(26)  SL C 133, 9.5.2013., str. 68..

(27)  Izvrstan su primjer programi osposobljavanja i potpore koje nudi WKÖ, https://www.wko.at/service/Women_in_Business.html

(28)  Women’s Entrepreneurship 2020/21: Thriving Through Crisis (Žensko poduzetništvo 2020./2021.: Uspjeh u krizi). Objavio Global Entrepreneurship Research Association, London Business School, ISBN: 978-1-9160178-8-7.

(29)  Ibid.

(30)  Studija Global Enterpreneurship Monitor.

(31)  Vidjeti i SL C 299, 4.10.2012., str. 24.

(32)  Fokus na MSP-ovima – Dugoročna strategija za budućnost europske industrije. Resorni odjel za ekonomsku i znanstvenu politiku te politiku kvalitete života, Glavna uprava za unutarnju politiku Europskog parlamenta. Autor: Stephanus Johannes SMIT, EP 648.776 – travanj 2020.

(33)  Nadovezujući se na prijedloge iz SL C 242, 23.7.2015., str. 9.

(34)  https://www.schooleducationgateway.eu/en/pub/resources/publications/policy-guidance-on-refugees.htm