Rezolucija Europskog odbora regija o potpori regija i gradova EU-a Ukrajini

(2022/C 301/01)

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

Konkretna solidarnost s lokalnim i regionalnim vlastima

7.

ističe da su građani EU-a pokazali iznimnu solidarnost s ljudima koji bježe od rata u Ukrajini; izražava zabrinutost zbog toga što se Ukrajince protiv njihove volje deportira na područje pod ruskom kontrolom; izražava pohvalu vlastima Europske unije zbog njihovog jedinstvenog odgovora na rat protiv Ukrajine, zbog jačanja solidarnosti pružanjem izravne humanitarne pomoći i pomoći u hitnoj civilnoj zaštiti te zbog aktiviranja mehanizma za neposrednu zaštitu onih koji bježe od rata; ističe da će se ta pomoć u predstojećim mjesecima morati znatno povećati kako bi se u pograničnim regijama EU-a izbjegla humanitarna kriza;

8.

obvezuje se na daljnje poticanje gradova i regija na pružanje pomoći izbjeglicama iz Ukrajine; posebno ukazuje na potrebe pograničnih regija u pogledu logističke potpore za prvi prihvat i tranzit;

9.

poziva lokalne i regionalne vlasti iz Europe da zatraže ili ponude potporu putem Informativno-potpornog centra za pomoć Ukrajini (1), koji je pokrenuo OR;

10.

ponovno poziva lokalne i regionalne vlasti Ukrajine i EU-a na obnovu ili uspostavu partnerstava te bratimljenje gradova i regija radi procesa obnove;

Jačanje europske perspektive Ukrajine

11.

naglašava da su decentralizacija i reforme u području regionalnog razvoja Ukrajine znatno doprinijele učvršćivanju lokalne demokracije, jačanju samouprave i općoj otpornosti lokalnih zajednica te zemlje, što je važan element ukrajinskog otpora ruskim agresorima. Te su reforme provedene uz znatnu potporu regija i gradova Europske unije, među ostalim putem programa U-LEAD with Europe, i uz ciljanu potporu OR-a u okviru njegove Operativne skupine za Ukrajinu i putem aktivnosti uzajamne suradnje. Uspjeh tih reformi u području decentralizacije približio je Ukrajinu Europskoj uniji i njezinim vrijednostima slobode, demokracije i vladavine prava;

12.

poziva međunarodnu zajednicu da pripremi plan pomoći i oporavka za Ukrajinu kako bi se pružila potpora ukrajinskom gospodarstvu, institucijama i javnim službama te obnovi uništene infrastrukture; u tom kontekstu pozdravlja odluku Europskog vijeća o uspostavi fonda solidarnosti za Ukrajinu i poziva na održavanje međunarodne konferencije radi prikupljanja sredstava među partnerima; ističe da i Rusija, kao strana odgovorna za razaranje, mora doprinijeti obnovi Ukrajine i platiti ratnu odštetu;

13.

podržava to da se Ukrajini dodijeli status države kandidatkinje u skladu s člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji i istom revidiranom metodologijom pristupnih pregovora koja se primjenjuje na zapadni Balkan, s jačim naglaskom na vladavini prava i demokratskim institucijama; u međuvremenu je potrebno bez odgode nastaviti s integracijom Ukrajine u jedinstveno tržište EU-a u skladu sa Sporazumom o pridruživanju;

Mjere financijske potpore

14.

pozdravlja pakete Europske komisije CARE (Djelovanje kohezijske politike za izbjeglice u Europi) i CARE+ i fleksibilnost inicijative REACT-EU te ističe koristi izravnog uključivanja regionalnih i lokalnih vlasti u planiranje, upravljanje i provedbu paketa CARE i REACT-EU; naglašava da se svaka prilagodba programa kohezijske politike mora provoditi u skladu s načelom „nenanošenja štete koheziji” koje je nedavno uvedeno u Osmom kohezijskom izvješću;

15.

naglašava da je kohezijska politika i tijekom pandemije bolesti COVID-19 i reakcijom na posljedice rata u Ukrajini dokazala da može ostvariti kratkoročne rezultate kad je potrebno. Međutim, insistira na tome da stvarni cilj kohezijske politike, a to je jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije smanjenjem razlika među regijama, ne bi smio biti u konkurenciji s drugim ciljevima;

16.

pozdravlja obustavu programa prekogranične suradnje u kojima sudjeluju ruski i bjeloruski partneri; poziva na jačanje postojećih programa suradnje između regija EU-a (u Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj) i Ukrajine; naglašava da financijska potpora jedinicama lokalne i regionalne samouprave koje graniče s Ukrajinom i zemljama koje ne graniče s njom, ali primaju najveći broj izbjeglica nije ni izdaleka dovoljna i da je treba znatno povećati s obzirom na njihovu ulogu ne samo u pružanju utočišta izbjeglicama nego i u njihovoj integraciji u vlastite sustave obrazovanja, zdravstvene skrbi i stambenog zbrinjavanja;

17.

podržava uspostavu stalne pričuve za krizne situacije radi ublažavanja budućih izvanrednih stanja, čime bi se upotpunili ili ojačali postojeći instrumenti za nepredviđene situacije i za fleksibilnost; poziva na uspostavu jedinstvenog lokalnog instrumenta EU-a i Ukrajine za izbjeglice kojim bi se objedinila sva sredstva dostupna lokalnim i regionalnim vlastima za smještaj izbjeglica u cilju jednostavnijeg, djelotvornijeg i bržeg korištenja raspoloživih sredstava;

18.

napominje da bi moglo biti potrebno revidirati planove za oporavak i otpornost najpogođenijih država članica i regija na temelju odgovarajućeg savjetovanja s regionalnim vlastima, posebno u svjetlu sve većeg gospodarskog učinka rata na države članice EU-a;

Prihvat izbjeglica iz Ukrajine

19.

naglašava da su lokalne i regionalne vlasti na prvoj liniji kada je riječ o prihvatu milijuna izbjeglica u susjednim zemljama, kao i interno raseljenih osoba u Ukrajini (2) te da je ovo najveća izbjeglička kriza u Europi od Drugog svjetskog rata; ističe da bi sve izbjeglice, bez obzira na porijeklo te političku ili seksualnu orijentaciju, trebale imati pravo na jednako pozitivnu dobrodošlicu u svim gradovima i regijama EU kao i izbjeglice iz Ukrajine;

20.

pozdravlja aktivaciju Direktive o privremenoj zaštiti, koja se sada mora u potpunosti provesti na dobro koordiniran, velikodušan, uključiv i fleksibilan način, kako bi se osigurao pristup tržištu rada, stambenom zbrinjavanju, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i socijalnoj pomoći za sve osobe koje bježe iz Ukrajine, s naglaskom na ranjive skupine, posebno žene i djecu, bez obzira na njihovo podrijetlo, etničku pripadnost, političko opredjeljenje ili seksualnu orijentaciju;

21.

skreće pozornost na posebnosti Direktive Vijeća 2001/55/EZ (3) o privremenoj zaštiti kojom se izbjeglicama daje sloboda da odaberu u kojoj se državi članici EU-a žele privremeno nastaniti (članak 26.) te naglašava da priznavanje prava na slobodno kretanje i samostalnost izbjeglica pozitivno pridonosi smanjenju pritiska na nacionalne sustave azila i prihvatne kapacitete u pograničnim regijama;

22.

poziva na uspostavu dobrovoljnog europskog programa premještanja, uzimajući u obzir prihvatne kapacitete jedinica regionalne i lokalne samouprave; ponovno poziva na to da se gradovima i regijama EU-a omogući izravan pristup financijskim sredstvima EU-a za migracije i integraciju; poziva Komisiju da osmisli djelotvoran program raspodjele izbjeglica za buduće izbjegličke krize; poziva države članice EU-a da uvažavaju i ispunjavaju takve dobrovoljne obveze;

23.

naglašava da su mnoge ukrajinske izbjeglice posebno ranjive, a otprilike polovina su maloljetnici; ističe da su među stotinama tisuća djece koja bježe mnoga bez pratnje te im je potrebna posebna zaštita i skrb; podržava „Paket mjera za zaštitu djece” namijenjen ukrajinskoj djeci izbjeglicama, u okviru kojeg se naglasak stavlja na potrebu da djeca pohađaju školu;

24.

poziva na donošenje efikasnih mjera za sprečavanje trgovine ljudima s obzirom na to iz Ukrajine bježe uglavnom žene i djeca, a izvješća o ljudskim pravima pokazuju da su oni u sve većem broju mete skupina organiziranog kriminala koje ih izrabljuju, osobito u svrhu seksualnog ili radnog iskorištavanja;

25.

napominje da je izbjeglicama potrebno ponuditi tečajeve jezika, obrazovanje i osposobljavanje; u tom pogledu ističe potencijal OR-ove Mreže gradova i regija za integraciju migranata;

Učinak na politike EU-a

26.

potiče poduzimanje hitnih koraka u svim europskim regijama kako bi se smanjila ovisnost EU-a o trećim zemljama, a posebno o uvozu ruske energije, te poziva Europsku komisiju da podrži njihove napore;

27.

podržava poziv na potpunu zabranu uvoza ruskog plina, nafte i ugljena u Europu i potiče lokalne i regionalne vlasti da počnu sastavljati planove za izvanredne situacije kako bi se pripremile za posljedice takvih sankcija;

28.

smatra da je plan REPowerEU (4) način za ubrzanje prelaska na čistu energiju, povećanje energetske sigurnosti EU-a, smanjenje ovisnosti EU-a o uvozu fosilnih goriva i sirovina iz trećih zemalja, pogotovo iz Ruske Federacije, a samim time i za smanjenje političkih, gospodarskih i sigurnosnih rizika koji proizlaze iz tog uvoza; poziva na ulaganje ogromnih sredstava i poduzimanje konkretnih mjera za poticanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti i štednje, kružnosti, elektrifikacije i istraživanja održivih alternativnih goriva kao istinskih dugoročnih, sigurnih i cjenovno pristupačnih rješenja;

29.

ustrajan je u stajalištu da posljedice rata ne bi smjele ometati djelovanje u području klime i održivosti, predviđeno Pariškim sporazumom i Programom UN-a za održivi razvoj do 2030., te ponovno izražava predanost europskom zelenom planu, koji je ujedno i put prema jačanju strateške autonomije EU-a;

30.

smatra da napori EU-a za povećanje energetske samostalnosti moraju podrazumijevati potpuno napuštanje projekata Sjeverni tok i Sjeverni tok 2;

31.

naročito pozdravlja nedavnu sinkronizaciju ukrajinske i moldavske električne mreže s europskom kontinentalnom mrežom;

32.

prenosi poziv ukrajinskih lokalnih i regionalnih vlasti upućen međunarodnoj zajednici da im pomogne u upravljanju ekološkim katastrofama prouzročenima invazijom, među ostalim na lokacijama nuklearnih elektrana i kemijskih postrojenja;

33.

pozdravlja odluku Europske komisije da započne pregovore s Ukrajinom kako bi se ona pridružila programu LIFE i dobila financijska sredstva za ekološku sanaciju nakon devastacije prouzrokovane ruskom invazijom, bilo da su posrijedi onečišćenje, uništenje ekosustava ili druge dugoročne posljedice;

34.

naglašava da će sukob neizbježno imati ozbiljne posljedice za poljoprivredno-prehrambeni sektor EU-a, s obzirom na to da su Ukrajina i Rusija važni izvoznici više poljoprivrednih proizvoda (kao što su žitarice i uljarice) te dušičnih gnojiva; naglašava da EU mora ojačati svoju predanost ostvarenju održivih prehrambenih sustava uz istodobno jamčenje cjenovne pristupačnosti kvalitetne hrane za sve smanjenjem ovisnosti o ključnim uvezenim poljoprivrednim proizvodima i sirovinama; izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da su poremećaji u izvozu iz Ukrajine i Rusije već doveli do golemog globalnog povećanja cijena poljoprivrednih proizvoda te da se posljedice osjećaju posebno u najsiromašnijim zemljama i regijama svijeta;

Dodatne napomene

35.

podržava prava ruskog i bjeloruskog naroda koji prosvjeduju protiv Putina i brane svoja prava na poštene izbore, slobodu izražavanja i okupljanja te zahtijeva hitno oslobađanje nepravedno pritvorenih prosvjednika;

36.

podržava dodatne koordinirane stroge sankcije protiv Rusije i Bjelarusa usmjerene na to da se djelotvorno ograniče sposobnosti Rusije da nastavi s agresijom; predlaže da Komisija predstavi smjernice o nametanju i provedbi sankcija s obzirom na to da i na regionalnoj i lokalnoj razini i dalje postoje razlike u instrumentima i postupcima koji se upotrebljavaju za provjeru statusa vlasništva poduzeća, imovine i nekretnina;

37.

naglašava da bi sve zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u trebalo poticati na primjenu sankcija dogovorenih na razini EU-a kako bi se naglasila njihova predanost EU-u i njegovim vrijednostima;

38.

osuđuje rusku propagandu i govor mržnje koji potiču sukob i pomažu počiniteljima ratnih zločina; poziva na poduzimanje učinkovitih mjera na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini za suzbijanje i uklanjanje takve propagande; suprotstavlja se demonstracijama koje se u europskim gradovima održavaju za podršku ruskoj agresiji;

39.

svojem predsjedniku nalaže da ovu Rezoluciju proslijedi Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, francuskom i češkom predsjedništvu Vijeća EU-a i predsjedniku Europskog vijeća, kao i predsjedniku, Vladi i Parlamentu Ukrajine.

---

(1)  Help Ukraine: Info-Support Hub platforma je za povezivanje tranzitnih regija i preopterećenih jedinica lokalne i regionalne samouprave s onima iz drugih država članica EU-a koje imaju kapacitete za pomoć.

(2)  Stanje u vezi s izbjeglicama u Ukrajini (unhcr.org).

(3)  Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001., str. 12.).

(4)  Komunikacija Komisije „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju”, 8. ožujka 2022.

Rezolucija Europskog odbora regija – Plan REPowerEU: gradovi i regije ubrzavaju energetsku tranziciju

(2022/C 301/02)

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

—	uzimajući u obzir visoke cijene energije, koje su još uvijek u porastu i koje od ljeta 2021. smanjuju kupovnu moć kućanstava i poduzeća, potaknute globalnom potražnjom za energijom, posebno plinom, u vrijeme oporavka od pandemije bolesti COVID-19;

—	uzimajući u obzir Komunikaciju i paket instrumenata Europske komisije (EK) za rješavanje problema rasta cijena energije od 13. listopada 2021.;

—	uzimajući u obzir ničim izazvanu i neopravdanu invaziju na Ukrajinu koju je 24. veljače 2022. pokrenula Ruska Federacija uz potporu Bjelarusa;

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Europske komisije „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju” od 8. ožujka 2022.;

—	uzimajući u obzir Izjavu iz Versaillesa čelnika država i vlada EU-a s neformalnog sastanka održanog 10. i 11. ožujka 2022.;

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Europske komisije o sigurnosti opskrbe i priuštivim cijenama energije, Prijedlog uredbe o skladištenju plina i privremeni krizni okvir za fleksibilnost u okviru pravila o državnim potporama od 23. ožujka 2022.;

—	uzimajući u obzir zajedničku radnu skupinu za energetsku sigurnost koju će u najkraćem roku osnovati Europska komisija i Sjedinjene Američke Države;

—	uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća održanog u 24. i 25. ožujka 2022.;

—	uzimajući u obzir svoj dosadašnji rad na paketu „Spremni za 55 %”, ostvaren putem mišljenjâ i Radne skupine za zeleni plan na lokalnoj razini;

Suočavanje s višestrukim krizama

1.

pozdravlja inicijativu Europske komisije za rješavanje problema visokih cijena energije, koje su u porastu od ljeta 2021. i koje pogoršava nezakonit, ničim izazvan i neopravdan rat Ruske Federacije u Ukrajini; naglašava da nije dovoljno samo postupno ukidati ovisnost o opskrbi fosilnim gorivima isključivo iz Ruske Federacije, već smatra da se planom REPowerEU može ubrzati energetska tranzicija i smanjiti ovisnost EU-a o uvozu energije i sirovina općenito, a time i politički, gospodarski i sigurnosni rizici prouzročeni tim uvozom; ipak, izražava duboko žaljenje zbog toga što se jasno ne spominje uloga gradova i regija u suočavanju s trenutnom energetskom krizom i pronalaženju dugoročnih rješenja za njezino suzbijanje;

2.

također izražava zabrinutost zbog očekivanog asimetričnog regionalnog učinka energetske krize na gradove i regije EU-a, koji odražava njihove različite sposobnosti reagiranja na poremećaje u opskrbi energijom i povećanje cijena energije te poziva Europsku komisiju i države članice da te asimetrije uzmu u obzir pri osmišljavanju i provedbi odgovarajućih mjera;

3.

izražava duboku zabrinutost zbog zaključaka posljednjeg izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) naslovljenog „Klimatske promjene 2022.: učinci, prilagodba i osjetljivost” (1), u kojem se potvrđuje da su mnoge posljedice klimatskih promjena već nepovratne; naglašava da se više ne smiju odlagati mjere prilagodbe i ublažavanja u kojima su lokalne vlasti ključni akteri;

4.

naglašava da cilj energetske sigurnosti u konačnici mora podupirati klimatsku neutralnost i energetsku tranziciju. Utiranje puta ka sigurnoj, priuštivoj i održivoj energiji jedini je pristup rješavanju trenutne krize koji će biti otporan na buduće promjene; u tom kontekstu poziva suzakonodavce EU-a da budu ambiciozniji i ubrzaju donošenje paketa „Spremni za 55 %”, u kojem se u obzir posebno uzimaju OR-ova mišljenja o reviziji Direktive o obnovljivoj energiji i Direktive o energetskoj učinkovitosti te o Direktivi o energetskim svojstvima zgrada;

5.

pozdravlja to što se energetska učinkovitost smatra glavnim načelom i ponovo spominje ključnu ulogu regija i gradova EU-a u njezinu povećanju; poziva Komisiju da u svoju strategiju uključi koncept energetske dostatnosti (2), kojim se nastoji ostvariti da „svi imaju pristup svim energetskim uslugama koje im trebaju i velikom dijelu energetskih usluga koje žele, pri čemu učinak energetskog sustava ne prelazi granice očuvanja okoliša”;

6.

ističe ključnu ulogu postojećih inovativnih upravljačkih alata za suradnju i izgradnju kapaciteta (poput Sporazuma gradonačelnika, Savjetodavnog centra za energetsko siromaštvo, europskog klimatskog pakta, inicijative „Čista energija za otoke” i sličnih inicijativa EU-a) u poticanju prijeko potrebne tranzicije prema cjenovno pristupačnoj, održivoj i sigurnoj energiji;

7.

poziva Komisiju i države članice da u bliskoj suradnji s Europskom investicijskom bankom podrže stvaranje jedinstvenih kontaktnih točaka za provedbu plana REPowerEU na regionalnoj i lokalnoj razini;

8.

poziva Komisiju da promiče sustavno korištenje postojećih najboljih praksi pružanjem posebne tehničke i financijske potpore lokalnim i regionalnim vlastima u cilju smanjenja početnog troškovnog opterećenja mjera energetske učinkovitosti, pridajući pritom posebnu pozornost ranjivim kućanstvima, mikropoduzećima i malim poduzećima te potrošačima;

9.

smatra da je paket mjera za suočavanje s rastom cijena energije (3) prvi pokušaj da se predlože alati za ublažavanje socijalnih posljedica trenutačne energetske krize, ali da se nije pokazao dovoljno djelotvornim i da bi ga trebalo ojačati; smatra da naglasak treba staviti na dugoročna rješenja za energetski neovisnu Europu bez fosilnih goriva i transformacijske promjene u svim sektorima radi iskorjenjivanja energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu mobilnosti;

10.

poziva Komisiju da pri osmišljavanju dugoročnih rješenja za postizanje energetske dostatnosti vodi računa o regijama koje ovise o fosilnim gorivima, a ne mogu se povezati s mrežom na kopnu, poput najudaljenijih regija;

Zajedničko poticanje obnovljive energije, energetske učinkovitosti i uštede energije putem plana REPowerEU

11.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju da masovna ulaganja i konkretne mjere za ubrzanje uporabe obnovljivih izvora energije i poticanje energetske učinkovitosti, uštede energije i istraživanja alternativnih održivih goriva budu prioritet i da se u potpunosti povežu;

12.

sa zanimanjem iščekuje skorašnji prijedlog Europske komisije da se, u skladu s načelom supsidijarnosti, osigura brži postupak za dodjelu dozvola u području energije iz obnovljivih izvora i poziva na uvođenje slične mjere za ključne projekte u području energetske učinkovitosti; poziva Komisiju da ojača postojeće alate kojima se lokalnim i regionalnim vlastima pruža tehnička pomoć; stoga pozdravlja prijedlog za europsku inicijativu za solarne krovove iz predstojeće komunikacije Europske komisije o strategiji za solarnu energiju, predviđene za lipanj; poziva države članice da uvedu poticaje za kupnju poput kratkoročnih subvencija za potrošače;

13.

ističe odlučujuću ulogu koju javno prihvaćanje infrastrukturnih projekata ima u ubrzavanju postupaka planiranja i izdavanja dozvola te poziva Komisiju i države članice da potiču širenje dobrih praksi u tom području, poput onih navedenih u nedavnom izvješću o infrastrukturi OR-ove Mreže regionalnih središta;

14.

smatra da je dekarbonizacija javnih i privatnih zgrada središnji dio europskog zelenog plana i ključni dio suočavanja ključna sastavnica u pronalaženju rješenja za smanjenje postojeće razine potražnje za plinom; potiče Komisiju da ubrza uvođenje dizalica topline (4) u okviru plana REPowerEU i potraži inovativna rješenja kojima se naš fond zgrada može učiniti što pametnijima i klimatski neutralnijima;

15.

poziva Komisiju i da olakša uspostavu javno-privatnih konzorcija za obnavljanje zgrada u kojima bi sudjelovala industrija i lokalne i regionalne vlasti kako bi se demonstrirali integrirani paketi za obnovu grijanja i hlađenja u zgradama, da uspostavi program za postavljanje izolacije u industrijskim postrojenjima kojim bi se privlačila isplativa ulaganja s kratkim vremenom povrata, kao i da podupire osposobljavanje radne snage u području obnove;

16.

napominje da u komunikaciji o programu REPowerEU nije dovoljno iskorišten potencijal za uštedu energije te poziva Komisiju i države članice da razmotre mjere poput kampanja kojima se potiče promjena ponašanja;

17.

izražava žaljenje zbog kašnjenja u donošenju Akta o obnovi prirode i naglašava da su zaštita i obnova bioraznolikosti neraskidivo povezane s prilagodbom klimatskim promjenama i da moraju ostati jedan od stupova zelene tranzicije u sklopu europskog zelenog plana; od Europske komisije traži da regionalne i lokalne vlasti u potpunosti uključi u određivanje područja u kojima treba provesti projekte koji se bave energijom iz obnovljivih izvora, i to u skladu s načelom supsidijarnosti, kako bi se osiguralo da budu potpuno u skladu s načelom „nenanošenja štete”;

18.

smatra da se energetska sigurnost i klimatska neutralnost mogu postići samo ako Europska unija bude imala čvrsto i potpuno povezano unutarnje tržište električne energije i dobro funkcionirajuće tržište ugljika; ističe da kratkoročne privremene mjere poput poboljšanog skladištenja plina iz fosilnih izvora i povećanog uvoza ukapljenog prirodnog plina ne bi trebale stvoriti dodatnu ovisnost o određenim pružateljima usluga i da bi trebale pogodovati uvođenju zelenog plina kako bismo se pomoću vodika i drugih goriva iz obnovljivih izvora mogli pripremiti za klimatsku neutralnost; poziva na dovršenje i poboljšanje plinske, hidrogenske i elektroenergetske međupovezanosti širom Europske unije, među ostalim potpunom sinkronizacijom elektroenergetskih mreža;

19.

naglašava važnost potpunog obuhvaćanja i iskorištavanja doprinosa „prozumenata” i lokalnih zajednica obnovljive energije te predlaže manje restriktivnu definiciju pametnih mreža u okviru transeuropske energetske mreže (TEN-E) i njezine infrastrukture; ističe da nove male proizvođače treba povezati na mreže niskog i srednjeg napona; poziva Komisiju da osigura okvir za združivanje većeg broja manjih projekata, uz posebnu fleksibilnost za pogranične regije, kako bi se mogli uspostaviti združeni prekogranični projekti i za njih dobiti financiranje; naglašava da veliku ulogu u tim projektima mogu imati europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS); podsjeća na nezamjenjivu ulogu ruralnih područja u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora;

20.

naglašava da trenutna energetska kriza pruža priliku za značajno intenziviranje elektrifikacije i proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora kao čistih rješenja za dekarbonizaciju našeg gospodarstva; poziva Komisiju da predloži konkretne i ambiciozne mjere za uspostavu akceleratora vodika, među ostalim i utvrđeni vremenski raspored za svaku mjeru; pritom traži da Komisija kao jednu od glavnih mjera na razini EU-a pokrene inicijativu za „doline ugljika”, koja bi bila usmjerena na jačanje tih dolina i strukturnu potporu njihovu povezivanju i prekograničnoj suradnji diljem Europe i koja bi obuhvaćala financiranje iz Inovacijskog fonda EU-a i povećano financiranje sredstvima zajedničke inicijative za partnerstvo za čisti vodik; pozdravlja prijedlog za uspostavu globalnog europskog instrumenta za vodik i poziva na strukturno sudjelovanje regija EU-a koje se time već aktivno bave; od europskih zakonodavaca traži da prilikom usvajanja paketa „Spremni za 55 %”, uključujući i zakonodavni paket mjera za dekarbonizaciju tržišta plina, dosljedno podržavaju ubrzano prihvaćanje zelenog vodika na tržištu;

21.

poziva na ažuriranje postojećih pravila o državnim potporama kako bi postala optimalna za sufinanciranje, funkcioniranje i daljnji razvoj javne infrastrukture za punjenje električnom energijom te smatra da bi povezani troškovi ulaganja trebali biti prihvatljivi za javne potpore, kao što je izneseno u nedavnom izvješću o infrastrukturi Mreže regionalnih središta OR-a;

Ususret planu REPowerEU u partnerstvu s gradovima i regijama

22.

naglašava da bi predstojeći plan REPowerEU trebao sadržavati plan za financiranje i usmjeravanje postojećih ili novih sredstava EU-a kojima bi se lokalnim i regionalnim vlastima pružila potpora za provedbu; poziva države članice da neiskorištena sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost preusmjere kako bi podržale lokalno planiranje energetske sigurnosti i ulaganje u obnovljive izvore energije;

23.

poziva Komisiju da kao institucionalni partner bude uključena u novoosnovanu Koordinacijsku skupinu za energetsko siromaštvo i ugrožene potrošače kako bi se olakšale razmjena informacija i koordinacija između Komisije i država članica u vezi s pitanjima koja se odnose na osmišljavanje i provedbu predstojećeg plana REPowerEU te zakonodavstva, programa i politika Unije koji se odnose na ugrožena kućanstva i potrošače pogođene energetskim siromaštvom i siromaštvom u području mobilnosti na svim razinama. OR je u sklopu svoje Radne skupine za zeleni plan na lokalnoj razini spreman doprinijeti toj međuinstitucijskoj suradnji utvrđivanjem uskih grla, načina i sredstava za pojačanje mjera u okviru paketa „Spremni za 55 %” na lokalnoj i regionalnoj razini i njihovo intenziviranje u početnoj fazi, među ostalim razmjenom najboljih praksi, iskustava i stručnog znanja;

24.

napominje da Uredba o Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR) iziskuje da se najmanje 30 % resursa regija svih kategorija namijeni za ostvarenje zelenije i otpornije Europe s niskim emisijama ugljika; poziva države članice i regije da iskoriste mogućnosti koje im europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF) nude za financiranje projekata energetske tranzicije, uključujući projekte koji se bave energetskom učinkovitošću, energijom iz obnovljivih izvora i razvijanjem pametnih energetskih sustava, mreža i mogućnosti skladištenja izvan okvira mreže TEN-E;

25.

pozdravlja pokretanje posebnog natječaja, u sklopu Instrumenta za tehničku potporu, za pružanje potpore državama članicama koje postupno smanjuju svoju ovisnost o fosilnim gorivima iz Rusije, ali izražava žaljenje zbog kratkog vremenskog roka za prijavu na natječaj; poziva Komisiju da potpore u okviru Instrumenta za tehničku potporu učini dostupnijima za lokalne i regionalne vlasti, pogotovo one u manje razvijenim regijama, koje imaju najslabije kapacitete, zbog čega u provedbi ulaganja i reformi ne mogu na najbolji način iskoristiti potpore u okviru Fonda za oporavak i otpornost; spreman je podržati Komisiju i u tu svrhu osigurati učinkovitu provedbu tog instrumenta u regijama i gradovima;

26.

prepoznaje određivanje cijene ugljika kao ključni instrument koji stoji iza povećanih klimatskih ambicija EU-a i podržava svesektorski pristup kojim se te ambicije ostvaruju; pozdravlja činjenicu da Komisija prepoznaje te rizike, kao i prijedloge za njihovo suzbijanje poput izmjene smjernica o državnim potporama u kontekstu sustava EU-a za trgovanje emisijama; naglašava da neke od predloženih mjera poput većeg poreza na neočekivani profit možda neće pružiti pouzdanu potporu; svjestan je da bi uvođenje trgovanja emisijama u sektore prometa i zgrada u kombinaciji s nedovoljnim ulaganjem u te sektore i povećanjem cijena goriva moglo povećati rizik od energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu mobilnosti; stoga poziva Komisiju i suzakonodavce da državama članicama uvedu obvezu određivanja minimalnog postotka od barem 20 % prihoda od dražbi emisijskih jedinica u okviru ETS-a, kojima će izravno upravljati lokalne i regionalne vlasti;

27.

pozdravlja donošenje privremenog okvira za krize koji državama članicama omogućuje korištenje fleksibilnosti osigurane u okviru pravila o državnim potporama kako bi podržale gospodarstvo u kontekstu rata koji Rusija vodi u Ukrajini; naglašava da treba pomno pratiti moguće negativne učinke na konkurenciju i narušavanje jedinstvenog tržišta; napominje da se u nedavnom izvješću OR-ovih regionalnih središta o infrastrukturi (5) govori o državnim potporama i smatra da postojeća pravila o državnim potporama nisu optimalna za daljnji razvoj javne infrastrukture za punjenje električnom energijom, kao ni za upravljanje tom infrastrukturom ili njezino sufinanciranje; u budućoj reviziji trebalo bi razmotriti mogućnost da troškovi ulaganja budu prihvatljivi za javne potpore;

28.

sa zabrinutošću napominje da će trenutna kriza izuzetno jako utjecati na javne financije te stoga poziva Komisiju da produži primjenu opće klauzule o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu dok se ne postigne dogovor o novom okviru gospodarskog upravljanja, a barem do kraja 2023.; javna ulaganja kojima se podržava zelena tranzicija, a pogotovo energetska učinkovitost i energija iz obnovljivih izvora, u okviru gospodarskog upravljanja ne bi trebalo smatrati strukturnim rashodima;

29.

pozdravlja mjere iz članka 5. Direktive o električnoj energiji o tržištu električne energije, kao i smjernice (6) u pogledu mogućnosti da države članice interveniraju u određivanje cijena za opskrbu električnom energijom; smatra da će, u kontekstu trenutne geopolitičke situacije, njezinih posljedica po energetsko tržište i povećanih i volatilnih cijena električne energije, intervencija država članica biti od ključne važnosti i da će joj cilj biti dvostruk: zaštititi ranjiva kućanstva, mikropoduzeća i mala poduzeća te pojačati konkurenciju za dugoročnu korist potrošača. Ipak, ponavlja (7) da te mjere moraju biti vremenski ograničene, povezane s hitnom prirodom energetske krize i da nikad ne smiju prerasti u strukturnu promjenu koja bi mogla potkopati liberalizaciju upravljanja tržištem električne energije; u svjetlu sve nižih cijena proizvodnje struje iz obnovljivih izvora, predlaže da se razmotri mogućnost razdvajanja plina i struje kako bi se eventualno spriječilo da visoke cijene plina utječu na cijenu struje;

30.

pozdravlja zakonodavni prijedlog da se za sljedeću zimu, ali i razdoblja nakon nje, u EU-u osigura odgovarajuća razina skladištene energije; naglašava da bi pri određivanju takvih minimalnih razina trebalo u obzir uzeti procjene rizika na regionalnoj razini;

31.

naglašava da treba steći bolje razumijevanje regionalnih potreba za prekvalifikacijom i dodatnim osposobljavanjem, kao i prilika koje se za to pružaju; poziva Komisiju da iskoristi inicijative poput programa Erasmus+ i Obzor Europa kako bi osigurala bližu suradnju između industrijskog sektora i akademskog svijeta i da u ključnim industrijskim ekosistemima (vodik, solarna energija, dizalice topline i energija vjetra) pokrene Pakt za vještine; poziva države članice da intenziviraju upotrebu Europskog socijalnog fonda plus, Fonda za pravednu tranziciju i Instrumenta za oporavak i otpornost kako bi potakle prekvalifikaciju i dodatno osposobljavanje radne snage, u skladu s potrebama za prilagođavanjem stručnih praksi novim tehnologijama, niskougljičnim materijalima i načelu kružnosti.

---

(1)  https://report.ipcc.ch/ar6wg2/pdf/IPCC_AR6_WGII_FinalDraft_FullReport.pdf

(2)  https://www.energysufficiency.org

(3)  Paket mjera za djelovanje i potporu za suočavanje s rastom cijena energije, 13. listopada 2021. (COM(2021) 660 final).

(4)  Dizalice topline, koje nalikuju klimatizacijskim uređajima i smještene su izvan zgrada, griju domove ne tako što proizvode toplinu, nego što osiguravaju njezin protok. Koristeći električnu energiju, one izvlače i koncentriraju toplinu iz vanjskog zraka, tla ili vode i zatim je „upumpavaju” u domove.

(5)  https://cor.europa.eu/hr/news/Pages/reghub-launches-consultation-on-21st-century-rules.aspx

(6)  Vidjeti Prilog 1. Komunikaciji Europske komisije o planu REPowerEU.

(7)  Vidjeti mišljenje OR-a „Obnovljiva energija i unutarnje tržište električne energije” (SL C 342, 12.10.2017., str. 79.), D. Matoniene (LT/ECR), točka 20.

Mišljenje Europskog odbora regija – Jačanje odnosa EU-a i Ujedinjene Kraljevine na podnacionalnoj razini i ublažavanje teritorijalnog učinka povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a

(2022/C 301/03)

Izvjestitelj: Michael Murphy (IE/EPP), član Vijeća grofovije Tipperary, načelnik Općinskog okruga Clonmel

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

Opće napomene

1.

pozdravlja Sporazum o trgovini i suradnji između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine (u daljnjem tekstu: Sporazum) koji je u potpunosti stupio na snagu 1. svibnja 2021. i kojim se osigurava stabilan pravni okvir za bilateralne odnose. OR podržava zajednički i odgovoran pristup provedbi Sporazuma o trgovini i suradnji, uključujući Protokol o Sjevernoj Irskoj i osiguravanje jednakih uvjeta, i prepoznaje napore Europske komisije da pronađe kreativna rješenja, posebno za pitanja koja se javljaju u odnosima Sjeverne Irske i ostatka Ujedinjene Kraljevine;

2.

podsjeća na to da se Sporazum (1) sastoji od Sporazuma o slobodnoj trgovini (2), kojim se predviđa suradnja u ekonomskim, socijalnim i ekološkim pitanjima te u području ribarstva, od „bliskog partnerstva u području sigurnosti građana” te od sveobuhvatnog okvira upravljanja. OR napominje da Sporazum o trgovini i suradnji obuhvaća područja koja su u nacionalnoj nadležnosti, ali su u nekim državama članicama EU-a u djelokrugu regija sa zakonodavnim ovlastima;

3.

stoga izražava žaljenje zbog toga što Sporazum nema „teritorijalnu dubinu” i ne uvažava na odgovarajući način ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u odnosima EU-a i Ujedinjene Kraljevine, odnosno na lokalne i regionalne vlasti upućuje samo kad je riječ o prilagodbi nekih elemenata Sporazuma posebnim regionalnim uvjetima (3) ili vrlo specifičnim pitanjima kao što su fiskalne odredbe (4). OR ističe da Sporazum uključuje definiranu ulogu civilnog društva, koja se sama po sebi smatra elementom „institucionalnog okvira” (5);

4.

pozdravlja suradnju Europske unije i Ujedinjene Kraljevine u reakciji na rusku agresiju na Ukrajinu i ističe da su lokalne vlasti diljem Europe na prvoj liniji pružanja praktične i humanitarne pomoći;

Cilj većeg institucionalnog priznavanja odnosa EU-a i Ujedinjene Kraljevine na podnacionalnoj razini

5.

naglašava da je Kontaktna skupina OR-a i Ujedinjene Kraljevine, osnovana u veljači 2020., jedini institucionalni kanal koji omogućuje forum za kontinuirani dijalog i političko partnerstvo lokalnih i regionalnih vlasti EU-a i Ujedinjene Kraljevine te za razmjenu znanja i iskustva, posebno o teritorijalnoj suradnji i prekograničnim pitanjima; uviđa da Kontaktna skupina pruža prostor za obostranu korist i zajednički interes za raspravu o problemima ili prilikama, posebno u vezi s tematskim područjima koja ne poznaju granice (npr. klimatske promjene, turizam, digitalna i zelena tranzicija i zajednička kulturna baština) i koja proizlaze iz povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a. Također predstavnicima OR-a omogućuje raspravu o takvim pitanjima s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti Ujedinjene Kraljevine, zbog čega je OR kadar održavati i promicati takve plodonosne odnose na podnacionalnoj razini;

6.

uviđa da će odnosi EU-a i Ujedinjene Kraljevine, uzimajući u obzir da je posrijedi dosad nezabilježeno povlačenje države članice iz EU-a, ostati intenzivniji i višedimenzionalniji od odnosa s ostalim trećim zemljama te da odnosi na podnacionalnoj razini zaslužuju priznanje. Stoga poziva na formalno priznavanje uloge Kontaktne skupine OR-a i Ujedinjene Kraljevine kao službenog podnacionalnog sugovornika s lokalnim i regionalnim vlastima iz EU-a i Ujedinjene Kraljevine u okviru Sporazuma o trgovini i suradnji kako bi se iznijela procjena podnacionalne dimenzije ključnih politika i zakonodavnih pitanja koja će utjecati na bilateralne odnose Ujedinjene Kraljevine i EU-a, jednako kao što će to Parlamentarna skupština, Forum civilnog društva i specijalizirani odbori Ujedinjene Kraljevine i EU-a učiniti u svojim područjima interesa. OR također poziva lokalne i regionalne vlasti u Ujedinjenoj Kraljevini da nastave surađivati s vladom Ujedinjene Kraljevine na službenom priznavanju Kontaktne skupine;

7.

potiče Europsku komisiju da preispita strukture Zajedničkog vijeća za partnerstvo, koje nadzire provedbu i primjenu Sporazuma, kako bi se riješio problem nedostatka teritorijalne dubine uključivanjem lokalnih i regionalnih vlasti u praćenje Sporazuma i upravljanje njime. Uspostavom lokalnih dijaloga (tehničko savjetovanje) radi rješavanja pitanja lokalnih nadležnosti (ribarstvo, osposobljavanje, mobilnost, teritorijalna suradnja…) doprinijelo bi se poboljšanju odnosa EU-a i Ujedinjene Kraljevine na makrorazini;

8.

potiče Europski parlament da na obostrano koristan način formalizira interakciju o pitanjima od zajedničkog interesa između OR-a i Izaslanstva Europskog parlamenta u Parlamentarnoj skupštini za partnerstvo EU-a i Ujedinjene Kraljevine kako bi se pružili teritorijalni dokazi o provedbi Sporazuma;

9.

cijeni aktualne razgovore na političkoj i tehničkoj razini za rješavanje pitanja koja proizlaze iz provedbe Protokola o Sjevernoj Irskoj, a svjestan je i trenutačnog rada Europske komisije na finalizaciji Ugovora o Gibraltaru, ali naglašava da takva pitanja koja tek treba razraditi ne bi smjela ugroziti veliku spremnost lokalnih i regionalnih vlasti da utvrde načine suradnje;

Ublažavanje teritorijalnog učinka Brexita

10.

smatra da je od početka 2020. i dalje teško razdvojiti učinke koji proizlaze iz pregovora o Sporazumu i njegova stupanja na snagu od posljedica pandemije bolesti COVID-19 (6). Pozdravlja nedavnu studiju OR-a „Novi trgovinski i gospodarski odnosi između EU-a i Ujedinjene Kraljevine: utjecaj na regije i gradove”, u kojoj se zaključuje da su posljedice Brexita asimetrične u raznim sektorima i regijama EU-a, da snažnije utječu na manja poduzeća, mogu smanjiti mobilnost ljudskog kapitala i suradnju poduzeća iz EU-a i Ujedinjene Kraljevine i da negativno utječu na regije i zajednice uključene u međuregionalne projekte s Ujedinjenom Kraljevinom; pozdravlja činjenicu da ta studija potvrđuje da će biti potrebno povećanje proračuna za pričuvu za prilagodbu Brexitu kako bi se odgovorilo na te asimetrične posljedice u Europi;

11.

uviđa da se teritorijalni učinak Brexita osjeća u regijama diljem EU-a, i to kod, među ostalim, gospodarskih, okolišnih, socijalnih, kulturnih i obrazovnih pitanja – od trgovine u velikim lukama koje su posebno izložene, kao što su Antwerpen, Calais, Cork, Dover, Dublin, Rotterdam i Zeebrugge, do budućnosti studentske razmjene, sveučilišnih sektora koji surađuju na klimatskim promjenama i prilagodbi njima, regionalnih trgovinskih agencija koje se bave alternativnim tržištima i rješavanja pitanja građana, uključujući mobilnost i integraciju;

12.

naglašava da je pričuva za prilagodbu Brexitu važna za ublažavanje najneposrednijih troškova i dugoročniju procjenu učinka Brexita, kao i za pružanje potpore regijama i gospodarskim sektorima država članica, uključujući otvaranje i zaštitu radnih mjesta, kao što su programi skraćenog radnog vremena, prekvalifikacija i osposobljavanje te utvrđivanje opsega novih tržišta;

13.

OR stoga ustraje u tome da se u potpunosti poštuju odredbe Uredbe o pričuvi za prilagodbu Brexitu koje se odnose na uključivanje regija i lokalnih zajednica u provedbu pričuve za prilagodbu Brexitu i izvješćivanje na razini NUTS 2. OR također podsjeća da je, s obzirom na programiranje fondova pričuve za prilagodbu Brexitu, zatražio da se naglasak stavi na MSP-ove, na mjere usmjerene na reintegraciju građana EU-a i na tehničku pomoć. Kad je riječ o raspodjeli sredstava, OR se zalagao za minimalnu pokrivenost/prag za nove pomorske pogranične regije s Ujedinjenom Kraljevinom i dodjelu omotnice za ribarstvo bez nacionalne indeksacije;

14.

OR trenutačno dijeli bojazan regionalnih partnera u Ujedinjenoj Kraljevini, koji ukazuju na to da je strateško planiranje regionalne politike pogođeno gubitkom financijskih sredstava u okviru kohezijske politike EU-a i nedostatkom sigurnosti višegodišnjeg programiranja;

Utvrđivanje novih načina suradnje izvan okvira Sporazuma

15.

naglašava spremnost lokalne razine, tj. udruga lokalnih vlasti i lokalnih tijela diljem Ujedinjene Kraljevine, a posebno decentraliziranih teritorijalnih jedinica, da u ovom razdoblju nakon Brexita na podnacionalnoj razini nastave, čak i unaprjeđuju odnose s kolegama iz EU-a;

16.

ističe da je priznavanje i poticanje odnosa podnacionalnih tijela istinski korisno, što je važno jer usuglašavanje na lokalnoj razini može doprinijeti boljim odnosima na makrorazini. Na primjer, ponovna uspostava lokalnog tehničkog usuglašavanja o ribarstvu na području Kanalskih otoka mogla bi doprinijeti poboljšanju odnosa EU-a i Ujedinjene Kraljevine na makrorazini;

17.

pozdravlja činjenicu da Ujedinjena Kraljevina, čak i ako više ne sudjeluje u programima financiranja EU-a, i dalje sudjeluje u četiri tehnička programa EU-a: Obzor Europa, Copernicus i satelitski nadzor, program Euratoma za istraživanja i osposobljavanje te ITER. Prva dva navedena programa posebno su relevantna za lokalne i regionalne vlasti. Napominje da postoje brojne inicijative u kojima i dalje sudjeluju regije Ujedinjene Kraljevine, uključujući Škotsku i Wales, koje i dalje sudjeluju u inicijativi Vanguard koja se financira iz programa Obzor Europa (7) (koja prati industrijsku preobrazbu nakon uključivog, interaktivnog i poduzetničkog procesa koji se temelji na regionalnim strategijama pametne specijalizacije), a Grofovija Kent sudjeluje u inicijativi Odbora Straits (8);

18.

podsjeća na to da su neke regije Ujedinjene Kraljevine i dalje uključene u tekuće programsko razdoblje (do kraja 2023.), uključujući Interreg Sjeverno more, Interreg La Manche i Interreg Irska – Wales, te napominje da Ujedinjena Kraljevina znatno doprinosi tim prekograničnim programima u iznosu do trećine proračuna. OR napominje da lokalne i regionalne vlasti svojim sredstvima najvjerojatnije neće moći nadoknaditi gubitak sredstava Interrega;

19.

uviđa da, kad je riječ o zaključenju programa, posebno ako upravljačka tijela imaju sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini (Interreg La Manche i Interreg Irska – Wales), ti programi moraju biti okončani pod najboljim mogućim uvjetima u interesu britanskih korisnika i korisnika iz EU-a i u skladu sa zahtjevima EU-a;

20.

uviđa da će jedini program prekogranične suradnje koji će opstati nakon Brexita nakon 2023. biti program PEACE PLUS za razdoblje 2021.–2027., koji će financirati EU u iznosu od otprilike 1 milijarde EUR. Program PEACE PLUS objedinit će postojeće komponente financiranja EU-a PEACE i Interreg u jedinstveni usklađeni prekogranični program za Sjevernu Irsku i pogranične okruge Irske. Program je i dalje ključan doprinos provedbi Sporazuma na Veliki petak;

21.

napominje da bi sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine u programima Interreg – u koje su već intenzivno uključene treće zemlje, kao što su program za sjevernu periferiju i Arktik, program za regiju Sjevernog mora i program za sjeverozapadnu Europu – moglo biti moguće ako ga vlada Ujedinjene Kraljevine pristane financirati;

22.

naglašava da bi se mogla uspostaviti europska grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS) u čijem bi radu sudjelovao partner iz samo jedne države članice EU-a, uključujući njezine najudaljenije regije, i jedno lokalno ili regionalno tijelo iz Ujedinjene Kraljevine te predlaže da države članice EU-a pri nastojanju da uspostave suradnju s Ujedinjenom Kraljevinom razmotre taj alat ako je to u skladu s njihovom teritorijalnom suradnjom;

23.

žali zbog toga što Europska komisija u Osmom kohezijskom izvješću nije uzela u obzir učinak Brexita, koji je pridonio poremećajima u gospodarstvu, međuregionalnoj suradnji, istraživačkim ekosustavima, sustavima osposobljavanja i demografiji u određenom broju regija EU-a. Europski odbor regija želi da se geopolitička kretanja bolje uzmu u obzir u budućem pristupu razdoblju nakon 2027.;

24.

pozdravlja činjenicu da su gradovi i regije Ujedinjene Kraljevine i dalje aktivno uključeni u mnoge mreže i udruge EU-a, kao što je Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, te se očekuje da će ostati unutar određenih europskih udruženja, kao što su Konferencija rubnih primorskih regija (CPMR), Eurocities i Vijeće europskih općina i regija (CEMR), kao i da se tim mehanizmima omogućuje izvrsna razmjena iskustava između lokalnih i regionalnih vlasti Ujedinjene Kraljevine i EU-a;

25.

uvjeren je da će se suradnja između lokalnih i regionalnih vlasti EU-a i Ujedinjene Kraljevine nastaviti putem bratimljenja, s obzirom na to da je oko 100 gradova Ujedinjene Kraljevine (9) pobratimljeno s gradovima u državama članicama EU-a; poziva na to da se u okviru partnerstava i dalje istražuju moguće metode financiranja za potporu tom radu jer ta partnerstva potiču razmjenu najboljih praksi, uzajamno razumijevanje i zajedničke vrijednosti te su ključna za europski način života;

26.

prepoznaje važnost razmjena u obrazovanju za mobilnost studenata, zajednička istraživanja te razvoj jezičnih vještina i međuljudskih veza i podupire napore decentraliziranih uprava Ujedinjene Kraljevine da otvore nove načine suradnje izvan okvira Sporazuma;

27.

odaje posebno priznanje velškom programu „Taith” (10) i pozdravlja velške i škotske međunarodne programe razmjene u svrhu učenja, kojima se barem djelomično može kompenzirati povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz programa Erasmus+ i popuniti praznine koje je ostavio nacionalni program Ujedinjene Kraljevine Turing (11);

28.

napominje da postoji vidljiv trend bilateralizacije odnosa na podnacionalnoj razini, što je vidljivo iz otvaranja predstavništava regija EU-a u Londonu i drugdje u Ujedinjenoj Kraljevini. Decentralizirane teritorijalne jedinice Ujedinjene Kraljevine također provode programe „globalnih nacija”, u kojima se prednost daje bilateralnim odnosima s europskim regijama. U Engleskoj gradovi i metropolska područja pokreću i projekte bilateralne suradnje, što je vidljivo iz partnerstva gradskog područja Greater Manchester i Sjeverne Rajne – Vestfalije. Iako pozdravlja bilateralne odnose, OR smatra da se ta bilateralizacija ne bi smjela provoditi nauštrb lokalnih i regionalnih vlasti u zemljama sa slabijim kapacitetima na podnacionalnoj razini te da se ta potpora ne bi trebala smatrati protivnom cilju OR-a da se postigne institucionalno priznavanje podnacionalne dimenzije odnosa EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

29.

vidjeti neiskorištene mogućnosti za suradnju između lokalnih i regionalnih vlasti EU-a i Ujedinjene Kraljevine u skupnom angažmanu na zajedničkim izazovima, kao što su pružanje humanitarne pomoći, održivo upravljanje Sjevernim morem, kanalom La Manche i Irskim morem, kao i globalna borba protiv klimatskih promjena, provedba ciljeva održivog razvoja na lokalnoj i regionalnoj razini te prijelaz na održiviji i digitalni turizam. U tom pogledu podupire zamisao Ujedinjene Kraljevine i Francuske da se osiguraju minimalne plaće za pomorce i radnike koji rade na vezama unutar Europe, dakle i između Ujedinjene Kraljevine i Europske unije;

30.

naglašava da se odnos između regija EU-a i Ujedinjene Kraljevine među ostalim zasniva i na zajedničkoj kulturnoj baštini, jezicima i keltskim (jezičnim) vezama, kao i na zajedničkim europskim vrijednostima i zajedničkoj povijesti naših građana i građanki;

31.

smatra da su sve institucije EU-a dužne bolje shvatiti i razumjeti potencijal odnosa i partnerstava na podnacionalnoj razini EU-a i Ujedinjene Kraljevine prepoznajući ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti kao razine vlasti najbliže građanima;

32.

smatra da je uspostava sveobuhvatnih savjetodavnih struktura za pripravnost regionalnih i lokalnih vlasti za Brexit dobar alat za poboljšanje odnosa Ujedinjene Kraljevine i EU-a;

33.

zaključuje da je pri razmatranju budućih izazova i smjera EU-a nakon Brexita potrebno dodatno razumjeti izazove i prioritete građana u EU-u te uviđa da je Konferencija o budućnosti Europe (COFE) prikladan mehanizam za to.

---

(1)  Na temelju članka 217. UFEU-a.

(2)  Na temelju članka 207. UFEU-a.

(3)  Str. 61.

(4)  Str. 249.

(5)  Str. 23.

(6)  Vidjeti poglavlje VI. Godišnjeg barometra OR-a za 2021.: https://cor.europa.eu/en/our-work/Documents/barometer-fullreport%20web.pdf

(7)  http://www.s3vanguardinitiative.eu/members

(8)  Odbor Straits multilateralni je forum za dijalog koji svojim članovima omogućuje fleksibilan okvir za suradnju unutar svojih odgovornosti i za proširenje suradnje na lokalne dionike kao što su oni iz volonterskog sektora, obrazovanja ili poslovnog svijeta.

(9)  Ured za nacionalnu statistiku, Ujedinjena Kraljevina, podaci za 2018., objavljeni u rujnu 2020.: https://www.ons.gov.uk/peoplepopulationandcommunity/populationandmigration/populationestimates/datasets/twinnedtownsandsistercities

(10)  Petogodišnji program (2022.–2026.) pokrenut u veljači 2022. uz financiranje velške vlade u iznosu do 65 milijuna eura.

(11)  Program nije reciprocitetan, traje jednu godinu i namijenjen je prvenstveno akademskom osoblju, a ne studentima.

Mišljenje Europskog odbora regija – Novi europski Bauhaus: Atraktivan, održiv, zajedno

(2022/C 301/04)

Izvjestitelj: Kieran MCCARTHY (IE/EA), član lokalnog predstavničkog tijela: Gradsko vijeće Grada Corka Referentni dokument: Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Novi europski Bauhaus: Atraktivan, održiv, zajedno COM(2021) 573

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

Predstavljanje novog europskog Bauhausa

1.

pozdravlja interdisciplinarnu inicijativu Europske komisije „novi europski Bauhaus”, koja ostvarivanju zelenog plana EU-a doprinosi tako što mu dodaje ključnu kulturnu dimenziju i približava ga građanima. To postiže stvaranjem lijepih, održivih i uključivih prostora, mjesta, proizvoda i načina života u kojima se olakšavaju partnerstva i ispoljavaju koristi ekološke rekonfiguracije i tranzicije, korištenjem konkretnih iskustava na lokalnoj razini;

2.

uviđa entuzijazam i sve veću potporu koje za novi europski Bauhaus iskazuju brojni prijatelji, akteri, organizacije civilnog društva, mreže, kolektivi, regionalna središta i platforme te živi laboratoriji, kao i njihovu kontinuiranu zainteresiranost za stimuliranje kreativnosti, sudjelovanje u novom europskom Bauhausu i povezivanje i oblikovanje njegovih vrijednosti i načela te njihovo djelovanje u tom području;

3.

izražava zadovoljstvo zbog toga što je prepoznata uloga lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi načela novog europskog Bauhausa jer su one, zahvaljujući načelu supsidijarnosti, u dobrom položaju da doprinose razvoju politika i provedbi novog europskog Bauhausa;

4.

smatra da su gradovi i regije u cijelom EU-u predvodnici razvoja koji počiva na kulturi i da lokalna i regionalna razina imaju ključne nadležnosti za održive gradske, regionalne i kulturne politike; stoga su lokalno i regionalno izabrani predstavnici od središnje važnosti jer novi europski Bauhaus mogu učiniti pristupačnijim, a pripadnike javnosti angažirati u procesu preobrazbe radi unapređenja njegove provedbe;

5.

snažno podupire novi europski Bauhaus kao ključnu priliku za iskorištavanje kreativnog potencijala regija i općina, a time i stvaranje prihvaćenih i održivih rješenja koja će zeleni plan učiniti uspješnim;

6.

svjestan je interdisciplinarne prirode novog europskog Bauhausa, utkanog u brojne EU-ove programe i linije financiranja, ali ističe da ga trebaju prihvatiti i sadašnji i budući partneri;

7.

ponovno potvrđuje prvo ključno načelo novog europskog Bauhausa da treba podupirati višerazinski i lokalizirani pristup. U tom pogledu OR ukazuje na činjenicu da se promjene događaju na lokalnoj i regionalnoj razini, u kojoj je ukorijenjen i osjećaj teritorijalne pripadnosti;

8.

izražava zadovoljstvo zbog toga što Komisija smatra da u novom europskom Bauhausu trebaju biti zastupljena ruralna područja. Brojne deklaracije (1) i pakt za ruralna područja pružaju okvir za buduće politike i mjere u području ruralnog razvoja u Europi i ključan su alat za povezivanje novog europskog Bauhausa s ruralnim područjima, koja se mogu smatrati i „pokusnim područjima” za male transformativne projekte;

9.

naglašava da bi novi europski Bauhaus mogao biti važan instrument oporavka jer bi mogao osigurati radna mjesta na lokalnoj razini i razmišljanje povesti u smjeru održivog i učinkovitog teritorijalnog planiranja i tako utjecati na društveno ponašanje i mobilnost i općenito ih poboljšati;

Problematična područja

10.

izražava zabrinutost zbog toga što u Komunikaciji još uvijek nije precizirano kako će se osigurati angažman lokalnih i regionalnih vlasti; OR poziva na podnošenje konkretnih prijedloga o tome kako lokalne i regionalne vlasti i OR uključiti u provedbu inicijative, vodeći pritom računa o načelu geografske ravnoteže kako bi bile predstavljene jedinice lokalne i regionalne samouprave cijelog EU-a;

11.

naglašava da bi OR i druge institucije EU-a trebali biti dio poticajne mreže ključnih partnera novog europskog Bauhausa, u okviru koje će se razvijati i testirati politike i instrumenti financiranja;

12.

poziva na sudjelovanje OR-a i drugih institucija EU-a u okruglom stolu na visokoj razini o novom europskom Bauhausu;

13.

ističe da će se na temelju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti odrediti na kojoj će se razini EU i države članice koristiti instrumentima politike i zakonodavnim mjerama predloženima za provedbu novog europskog Bauhausa;

14.

naglašava da će srednjoročne i dugoročne posljedice bolesti COVID-19 potrajati i da to valja imati na umu pri provedbi novog europskog Bauhausa; napominje da treba voditi računa o negativnim posljedicama pandemije poput siromaštva, socijalnih problema i nezaposlenosti;

15.

poziva Komisiju da se pobrine za to da lokalne i regionalne vlasti budu okosnica strategije i u tu svrhu osigura tehničku pomoć, odgovarajuća financijska sredstva i fleksibilnost. Uspjeh novog europskog Bauhausa ovisit će o održivosti i izvedivosti, a valja voditi računa i o razlikama između ruralnih područja i gradova;

Financiranje novog europskog Bauhausa

16.

poziva na dodjelu dostatnih sredstava iz državnih proračuna i programa kohezijske politike EU-a na lokalnoj i regionalnoj razini, ali i na uspostavu ravnoteže između kreativnih sinergija u okviru kulturnog pokreta novog europskog Bauhausa i parametara programa financirani sredstvima EU-a;

17.

smatra da bi se mogla iskoristiti dodatna sredstva za plaćanje vanjske pomoći kako bi se razmjenjivala znanja i istražile kompetencije postojećeg osoblja javnog sektora u uzajamnoj i neometanoj suradnji s privatnim i lokalnim akterima te akterima iz trećeg sektora;

18.

smatra da bi prethodna iskustva, nagrade i resursi, koji kvaliteti, estetici i problemima zajednice pristupaju na kružan način, mogli pružiti poticaje ulagačima i sudionicima skupnog financiranja;

19.

poziva na osnivanje javno-privatnih partnerstava i ulaganja u šire područje kulture i kulturne baštine, po uzoru na Poziv na djelovanje iz Venecije udruge Europa Nostra (2);

20.

ističe da Mehanizam za oporavak i otpornost također predstavlja priliku za potporu novom europskom Bauhausu u državama članicama i jedinicama lokalne samouprave;

21.

ističe da bi novi europski Bauhaus trebao biti usklađen s Višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2021.–2027. i Inicijativom EU-a za gradove i da bi trebala biti dostupna odgovarajuća sredstva za pokrivanje operativnih troškova lokalnih i regionalnih vlasti koje mu doprinose; poziva da se ambiciozni planovi za provedbu novog europskog Bauhausa koriste u okviru ciljeva održivog razvoja;

22.

traži da se pri osmišljavanju i provedbi strategija, projekata i mjera novog europskog Bauhausa vodi računa o geografskoj ravnoteži i klimatskoj, gospodarskoj, socijalnoj i kulturnoj raznolikosti EU-a, kao i o mogućnostima financiranja i dodjeli sredstava te da teritorijalna kohezija ostane jedan od ključnih ciljeva;

Pokazatelji

23.

naglašava da bi lokalne i regionalne vlasti, u granicama svojih nadležnosti, trebale pratiti u kojoj mjeri nacionalne vlade upotrebljavaju novi europski Bauhaus u raznim programima, alatima i postupcima i očekuje od Europske komisije da predstavi jasne pokazatelje za to praćenje;

24.

izražava zabrinutost zbog toga što u trenutačnom ciklusu financiranja EU-a (2021.–2027.) ne postoje takvi pokazatelji, čime je propuštena prilika za mjerenje uspješnosti;

25.

smatra da bi temeljna načela novog europskog Bauhausa trebalo razvijati u partnerstvu s lokalnim i regionalnim vlastima i da bi ih, kao kriterije kvalitete, trebalo uključiti u EU-ove programe financiranja koji izravno ili neizravno utječu na izgrađeni okoliš, urbani i ruralni razvoj, kulturnu baštinu i kulturne krajolike;

26.

predlaže da se izradi regionalni pregled stanja novog europskog Bauhausa kako bi se uspostavila snažna politika praćenja na regionalnoj razini kojom će se osigurati da se novi europski Bauhaus provodi na svim razinama i da se regionalna ulaganja provode u skladu s njegovim načelima;

27.

napominje da su lokalne i regionalne vlasti nadležne za fondove lokalnih javnih zgrada i gradskih javnih prostora i da imaju važnu regulatornu i financijsku ulogu u obnovi tih zgrada i gradskih područja. U skladu s tim, trebale bi se usredotočiti na pronalaženje regulatornih uskih grla i doprinijeti pojednostavljenju propisa i osmišljavanju novih regulatornih pristupa;

28.

ističe da je OR uključen u razvoj i podupiranje klimatskih, energetskih i okolišnih strategija na lokalnoj i regionalnoj razini. Radna skupina za zeleni plan na lokalnoj razini mogla bi poslužiti za promicanje načela i praćenje uspjeha novog europskog Bauhausa;

29.

naglašava da je dijalog između lokalnih i regionalnih vlasti o otvorenim inovativnim konceptima i procesima, interdisciplinarnim pristupima i kompetencijama od ključne važnosti. U novi europski Bauhaus trebalo bi uklopiti OR-ovu Platformu za razmjenu znanja, program „Znanost u regijama” i projekte suradnje financirane iz drugih programa EU-a;

30.

naglašava da bi se novim europskim Bauhausom trebala promicati rodna ravnopravnost. Ona bi, kao snažan i nužan čimbenik održivog i uravnoteženog razvoja kohezijske politike, trebala biti međusektorski kriterij;

Festival novog europskog Bauhausa, nagrade i koncept laboratorija

31.

pozdravlja prvu nagradu novog europskog Bauhausa i predlaže da se utvrde sinergije s postojećim nagradama za stanovanje, kulturnu baštinu, suvremenu arhitekturu i krajolike. Također poziva na razmjenu dobrih praksi iz Europske godine kulturne baštine 2018.;

32.

stvaranje europskog pečata izvrsnosti smatra prvim korakom prema konceptu oznake novog europskog Bauhausa, ali izražava zabrinutost zbog toga što bi ljudi mogli pomisliti da će oznaka biti povezana s financiranjem. Uporaba namjenske oznake mogla bi se smatrati opipljivim doprinosom OR-a razvoju inicijative novi europski Bauhaus, za što se OR zauzimao 2021.;

33.

pozdravlja laboratorij novog europskog Bauhausa i njegovu metodologiju zajedničkog stvaranja, ali traži dodatne informacije o tome kako će on funkcionirati. Također traži da OR sudjeluje u upravljanju laboratorijem i bude njegov aktivni član;

34.

traži da laboratorij ispita rezultate i mjere odabrane za prvu nagradu, da ih razvije i izradi prototipe;

35.

spreman je putem regionalnih središta OR-a surađivati s nacionalnim vladama na razvoju regulatornih izoliranih okruženja i ispitivanju novih regulatornih pristupa;

36.

napominje da bi se novi europski Bauhaus trebao nadovezati na postojeće dobre prakse u gradovima i regijama EU-a i uspostaviti javno dostupnu platformu s resursima;

37.

pozdravlja festival novog europskog Bauhausa kao konkretan i vidljiv način daljnjeg poticanja sudjelovanja lokalnih i regionalnih vlasti i građana te predstavljanja projekata na lokalnoj i regionalnoj razini;

38.

ističe uspješan rad programa URBACT, instrumenta ETS (Europska teritorijalna suradnja) i programa Obzor 2020. na razvoju djelotvornih interaktivnih alata koje bi trebalo koristiti u relevantne svrhe;

39.

ističe da bi se novi europski Bauhaus trebao povezati s misijama programa Obzor 2020., posebno u pogledu klimatski neutralnih i pametnih gradova i prilagodbe klimatskim promjenama;

40.

ponavlja moguće prednosti korištenja instrumenta EGTS (Europska grupacija za teritorijalnu suradnju) za projekte višerazinskog upravljanja u kojima sudjeluje nekoliko zemalja ili euroregija;

41.

napominje da novi europski Bauhaus povezuje tri stupa plana EU-a za gradove (bolja regulativa, bolje financiranje i bolje znanje (3)) i da im nastoji pridonijeti;

42.

ukazuje na tekuće Inovativne mjere za gradove (Europski urbani laboratorij) i predstojeću Europsku urbanu inicijativu. Poziva na povezivanje novog europskog Bauhausa s partnerstvima plana EU-a za gradove, u okviru kojeg se već gotovo četiri godine radi na konceptima povezanima sa zelenim planom i novim europskim Bauhausom;

43.

smatra da novi europski Bauhaus ima ulogu u provedbi Povelje iz Leipziga (2021.) i Ljubljanske deklaracije (2021.), u kojima se poziva na integrirani i lokalizirani pristup, višerazinsko upravljanje, sudjelovanje i metode zajedničkog stvaranja;

44.

smatra da inicijative poput Europske prijestolnice kulture, Nagrade za europsku prijestolnicu inovacija (iCapital), Europske prijestolnice mladih i Nagrade za zelenu prijestolnicu Europe mogu imati važnu ulogu u promicanju novog europskog Bauhausa;

45.

pozdravlja uspostavu nacionalnih kontaktnih točaka novog europskog Bauhausa i poziva ih da blisko surađuju s lokalnim i regionalnim vlastima i drugim dionicima, uključujući civilno društvo, kako bi se osiguralo da novi europski Bauhaus, kao pokret, može nastaviti rasti odozdo prema gore;

46.

predlaže da se na temelju načela novog europskog Bauhausa izradi program osposobljavanja za 100 zainteresiranih gradova. U tu svrhu mogle bi se primijeniti metodologije programa Digitalni gradovi ili programa „100 inteligentnih gradova” i njegov koncept tržnice;

Koncepti izgrađenog okoliša, arhitekture i obnove

47.

naglašava da je izgrađeni okoliš ogledalo zajednice i da odgovornost za njegovu opću kvalitetu snose tijela javnog sektora i dionici, uključujući civilno društvo, u bliskoj suradnji s građanima;

48.

ističe da je bogata i raznolika kulturna i arhitektonska baština Europe važno mjerilo kvalitete našeg izgrađenog okoliša u pogledu korisničkog iskustva i u smislu fizičke imovine;

49.

zadovoljan je što novi europski Bauhaus uviđa ključnu ulogu urbanog prostornog planiranja u ostvarenju održivog urbanog razvoja;

50.

zadovoljan je što novi europski Bauhaus prepoznaje potrebu za zajedničkom kulturom visokokvalitetne arhitekture. To će iziskivati podizanje svijesti, širenje informacija i promicanje uloge kulture i kulturne baštine, visokokvalitetne arhitekture i izgrađenog okoliša;

51.

naglašava da bi Komisija trebala građevinskom sektoru pomoći u suzbijanju neodržive upotrebe resursa i otpada i promicanju kružnosti, s naglaskom na ponovnoj uporabi i recikliranju materijala. To bi se moglo postići uklanjanjem nedostataka u znanju i vještinama te digitalizacijom dizajna;

52.

napominje da se uz pomoć novog europskog Bauhausa mogu iznaći načini za smanjenje birokracije čime bi obnova postala lakša i cjenovno učinkovitija; rješavanje problema povezanih s naknadnom prilagodbom vrlo starih zgrada i kulturne baštine iziskuje usluge arhitekata i drugih stručnjaka, kao i visokokvalificiranih obrtnika (4);

53.

bez oklijevanja tvrdi da lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu ulogu u osiguravanju toga da obnova zgrada ispunjava zahtjeve u pogledu korištenja zemljišta i urbanističkog planiranja, promiče politike za suzbijanje depopulacije te da je u skladu s kriterijima socijalne jednakosti i zelenim kriterijima. Ističe da metodologije država članica za val obnove ne smiju ugroziti tu temeljnu koordinacijsku ulogu;

54.

još jednom poziva na to da se u okviru europskog semestra u većoj mjeri vodi računa o problemima gradova: ekonomska i socijalna politika EU-a mora se koordinirati tako da obuhvaća cjenovno pristupačno stanovanje, nejednakosti i dugoročna ulaganja;

55.

pozdravlja diskurs koji se vodi u okviru novog europskog Bauhausa o rješenjima kojima bi se omogućio pristup cjenovno pristupačnom i pristojnom stanovanju, posebno za mlade i druge ranjive društvene skupine;

56.

naglašava da se novi europski Bauhaus treba povezati s akcijskim planom za europski stup socijalnih prava i Deklaracijom sa socijalnog samita u Portu iz 2021. kako bi doprinio promišljanju na europskoj razini o socijalno i cjenovno pristupačnom stanovanju nakon pandemije bolesti COVID-19;

57.

poziva na promicanje sinergija između umjetnosti, krajobrazne arhitekture, i arhitekture interijera, prostornog planiranja, dizajna i obrtništva, kao i inovativnih modela osposobljavanja za arhitekte i druge stručnjake;

58.

poziva i na povezivanje s Programom vještina za Europu kako bi se uz pomoć novog europskog Bauhausa doprinijelo promicanju i boljem razumijevanju regionalnih potreba i mogućnosti u pogledu vještina u području urbanističkog planiranja, izgradnje i održive uporabe građevinskih materijala te smanjila migracija kvalificirane radne snage, koja bi mogla dovesti do smanjenja proizvodnje, a time i gospodarstva, na lokalnoj razini. U tom pogledu Digitalna agenda za Europu ima važnu ulogu jer digitalna tehnologija građanima može pružiti prilike za zajedničko stvaranje njihovog okruženja i ključni je alat u svim fazama razvoja inicijativa novog europskog Bauhausa;

59.

poziva na to da se u okviru novog europskog Bauhausa surađuje s prethodnim partnerstvima sklopljenima u okviru plana EU-a za gradove, pogotovo u pogledu kapaciteta za djelovanje u području klime, prijedloga za ozelenjivanje gradova i korištenja javnih prostora; od posebne su važnosti partnerstva u području održivog korištenja zemljišta i rješenja temeljenih na prirodi te u području kružnog gospodarstva i kulturne baštine;

60.

ističe da je novi europski Bauhaus snažan alat za pokretanje inicijativa socijalne ekonomije jer se temelji na suradnji i građanskom angažmanu. Takve inicijative potiču socijalnu, gospodarsku, teritorijalnu i kulturnu koheziju i podižu razinu povjerenja na lokalnoj razini diljem EU-a;

Načela kvalitete kulturne baštine

61.

podržava Poziv na djelovanje iz Venecije za novu europsku Renesansu, koji je uputila udruga Europa Nostra, i njezinu deklaraciju o zajedničkoj baštini i sjećanju;

62.

poziva na utvrđivanje sinergija između načela kvalitete za kulturu gradnje (njem. baukultur) iz Deklaracije iz Davosa, novog europskog Bauhausa i europskih načela kvalitete za intervencije financirane sredstvima EU-a, a koje bi mogle utjecati na kulturnu baštinu, te na uključivanje tih sinergija u sve europske politike i programe financiranja;

63.

vjeruje da je kulturna baština ključna dimenzija novog europskog Bauhausa; val obnove mora imati „dušu” i identitet, a istodobno promicati holistički pristup razvoju naših gradova i regija;

64.

poziva OR da surađuje s dionicima na promicanju nagrade za novi europski Bauhaus i gradonačelnika godine;

65.

poziva na blisku međusobnu povezanost kulturne baštine i zelenog plana EU-a, predloženu u Zelenoj knjizi EU-a o kulturnoj baštini (5);

66.

slaže se da javna sredstva za zelene strategije zasnovane na kulturi treba mobilizirati pilot-projektima i inicijativama novog europskog Bauhausa koji se bave ključnim kulturnim dimenzijama zelene tranzicije i vode računa o različitim kapacitetima lokalnih zajednica i regija;

Zaključci

67.

traži od Europske komisije da uspostavi bolje veze između novog europskog Bauhausa i postojećih konceptualnih okvira povezanih s kulturom, estetikom i dizajnom. Time bi se s načela prešlo na djela, a novom europskom Bauhausu omogućilo da za obnovu i oživljavanje četvrti širom EU-a iskoristi kreativni i kulturni potencijal lokalnih i regionalnih vlasti, kao i potencijal njihove kulturne baštine. Stoga predlaže da se uspostavi program vaučera za laboratorije novog europskog Bauhausa u okviru kojeg bi zainteresirani gradovi i regije mogli dobiti vaučer koji bi im omogućio dobivanje potrebne potpore za organizaciju laboratorija novog europskog Bauhausa na svojem području. Uvjet za dobivanje takvog vaučera bio bi 1) da laboratorij novog europskog Bauhausa „zajednički stvara alate, rješenja i mjere politike kojima će se olakšati transformacija na terenu te da razvija njihove prototipove i testira ih” i 2) da rezultati laboratorija novog europskog Bauhausa budu predstavljeni regionalnom ili gradskom vijeću;

68.

poziva na utvrđivanje sinergija između novog europskog Bauhausa, procesa koji se odvijaju u Europi i uključuju građane (poput Konferencije o budućnosti Europe) te strategija i akcijskih planova kojima se promiče arhitektonska i estetska kvaliteta (poput vala obnove Plana EU-a za gradove);

69.

smatra da novi europski Bauhaus mora postati istinski pokret u kojem sudjeluju lokalne i regionalne vlasti, a ne samo još jedan projekt „odozgo prema dolje”. Stvaranje europskog ekološki osviještenog načina života ključno je za sve gradove i građane EU-a. To mora biti projekt namijenjen svima, a ne manjini. Preuzimanje odgovornosti mora započeti s pojedincima na lokalnoj razini i prijeći granice velikih urbanih područja. Jedan od važnih pozitivnih aspekata novog europskog Bauhausa njegova je dostupnost običnim ljudima i organizacijama civilnog društva. Da bi bio uspješan, mora biti socijalno, kulturno i teritorijalno uključiv.

---

(1)  Primjerice, deklaracija iz Corka 2.0: Bolji život u ruralnim područjima (2016.).

(2)  „Poziv na djelovanje iz Venecije za novu Europsku renesansu”, kojim se nastoje „omogućiti bliskije i jače sinergije između poslovne zajednice i širokog ekosustava kulture, baštine i kreativnosti, među ostalim jačanjem strateškog saveza između europskog pokreta za baštinu i Europske investicijske banke i njezina instituta”.

(3)  Utvrđeno Amsterdamskim paktom.

(4)  Navedeno u Zelenoj knjizi o europskoj baštini udruge Europa Nostra.

(5)  „Europska zajednička baština u središtu europskog zelenog plana”, izdavač: Europa Nostra.

Mišljenje Europskog odbora regija – Europske misije

(2022/C 301/05)

Izvjestitelj: Markku MARKKULA (FI/EPP), predsjednik Regije Helsinki Referentni dokument: Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o europskim misijama COM(2021) 609 final

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

1.

pozdravlja misije EU-a kao koordinirani napor Komisije da se objedine sredstva potrebna za programe financiranja, politike i propise, kao i druge aktivnosti usmjerene na mobilizaciju i aktiviranje javnih i privatnih aktera kako bi oni zajednički stvorili stvaran i trajan učinak i tako poticali društvo na prihvaćanje novih rješenja i pristupa. OR naglašava potrebu za uključivim pristupom u kojem bi se misije EU-a, uz kohezijsku politiku na razini EU-a i sve druge financijske instrumente EU-a, koristile za promicanje teritorijalne kohezije i postizanje ciljeva održivog razvoja;

2.

naglašava (1) da su, u svjetlu Konferencije o budućnosti Europe, europske misije kao nov i ključan instrument za rješavanje gorućih društvenih pitanja pravi test učinka i vjerodostojnosti EU-a te da moraju biti opće prihvaćene i imati široku legitimnost. Kao što je naglasila Europska komisija, uloga gradova i regija i svih njihovih dionika i građana ključna je za postizanje ambicioznih ciljeva misija EU-a;

3.

ponavlja svoju izjavu (2) da podupire provedbu misija EU-a kao odvažnog koraka za svladavanje društvenih izazova i naglašava potrebu za djelotvornim sustavom višerazinskog upravljanja kojim će se misije EU-a kombinirati sa strategijama lokalnog i regionalnog razvoja, strategijama pametne specijalizacije, mjerama oporavka od COVID-a i financiranjem inovacija iz strukturnih fondova;

4.

potiče ključne donositelje odluka u EU-u i državama članicama da brzo i odlučno reagiraju na situaciju u Ukrajini, među ostalim pokretanjem misija EU-a, i to posebno misija za gradove. Kriteriji za financiranje sredstvima iz instrumenta NextGenerationEU i drugih izvora javnog financiranja moraju se prilagoditi na fleksibilan način kako bi se dijelom aktivnosti misije za gradove doprinijelo ubrzanju energetske tranzicije u Europi. Njima bi trebalo podupirati javno-privatna istraživanja usmjerena na razvoj novih rješenja za energetske sustave. Konkretno, gradovi i drugi javni akteri mogu, zajedno s poduzećima, koristiti inovativnu javnu nabavu za brže uvođenje obnovljivih izvora energije i stvarati održiva, inovativna energetska rješenja koja će zamijeniti fosilna goriva koja se u zemljama EU-a trenutno nabavljaju iz Rusije;

5.

pozdravlja činjenicu da se u Komunikaciji o europskim misijama (3) na odgovarajući način priznaje važnost lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi europskih misija, ali i u fazama njihova osmišljavanja i komunikaciji o njima;

6.

naglašava da u svjetlu zajedničkog stvaranja znanja i iskustva provedba misija EU-a treba biti ukorijenjena u svakodnevnom radu usmjerenom na razvoj i obnovu procesa gradova i regija. Time će se izgraditi sustavne sinergije s kohezijskom politikom EU-a, upotrebom strukturnih fondova i drugih namjenskih instrumenata. Osim toga, tako bi se na globalnoj razini prikazao potencijal regija i lokalnih zajednica i uloga općina i gradova u ostvarivanju ciljanih transformacija;

Misije EU-a kao ambiciozan novi instrument za rješavanje velikih društvenih izazova

7.

potvrđuje da se planira da misije EU-a budu „nov” i „ključan” instrument, kako je navela Europska komisija: „Misije EU-a novi su način pronalaženja konkretnih rješenja za neke od naših najvećih izazova i ostvarivanja konkretnih rezultata i učinka do 2030. davanjem nove uloge istraživanjima i inovacijama, kombiniranjem novih oblika upravljanja i suradnje te uključivanjem građana” (4);

8.

podsjeća da bi za svaku misiju EU-a trebalo definirati jasan plan i stvoriti sustavni novi pristup prema načelu višerazinskog upravljanja i metodologije za ispitivanje, izradu prototipa, praćenje i povećanje opsega aktivnosti na svim razinama upravljanja. Posebnu pozornost treba posvetiti stvaranju portfelja mjera na razini EU-a i na regionalnoj, odnosno lokalnoj razini te njihovu učinkovitom širenju u svim fazama planiranja i provedbe. Zbog toga je potrebno angažirati lokalne i regionalne vlasti i partnerstva i uključiti ih u razmjenu iskustava u djelotvornom inovativnom upravljanju;

9.

ističe da je financijska sredstva za misije potrebno dodijeliti lokalnoj i regionalnoj razini radi zajedničkog stvaranja nekonvencionalnog napretka u mnogim „situacijama zastoja” koje prečesto blokiraju odgovarajući napredak u postizanju novih rješenja i učinka. Za to su potrebna nova europska partnerstva utemeljena na lokalnim i regionalnim interesima definiranima u strategijama pametne specijalizacije. Misije EU-a trebale bi iskoristiti iskustva koja će donijeti „Partnerstva za regionalne inovacije” – zajednički pilot-projekt OR-a i Zajedničkog istraživačkog centra (JRC);

10.

potiče da se u misijama EU-a naglasi napredak u vidu čovječnosti i usmjerenosti na čovjeka za koje je održivost u svim njezinim dimenzijama – ekološkoj, gospodarskoj, socijalnoj i kulturnoj – pokretač promjena u postizanju ambicioznih ciljeva misija EU-a. Kvaliteta života može se povećati samo svjesnom suradnjom u složenim subjektima. Pritom moramo pronaći bolju ravnotežu između materijalne i nematerijalne dobrobiti u Europi i svijetu. Priroda omogućuje život na našem planetu, stoga moramo poštovati ljudsku ovisnost o prirodi;

11.

naglašava da misije EU-a trebaju zajednički stvoriti nove načine djelovanja. Razvoj iziskuje da svi akteri steknu nove kompetencije integriranjem tehnologije i istraživanja uz antropocentričan pristup, da se angažiraju na provedbi zajedničkih procesa zelene i digitalne transformacije i da imaju pristup potrebnim resursima. To su ključni preduvjeti za stvaranje regionalnih i lokalnih ekosustava istraživanja, razvoja i inovacija koji dobro funkcioniraju i kojima se grade novi inovativni mostovi znanja kako bi se vrhunski europski tvorci znanja povezali s regionalnim i lokalnim živim laboratorijima i drugim centrima za eksperimentiranje te demonstracijskim aktivnostima, kao što su ogledni projekti. Uz njihovu pomoć svi gradovi i regije mogu stvoriti postupke komparativnog učenja i istorazinskog umrežavanja kako bi se u pametnim i održivim praksama koristili koncepti i rješenja predvodnika;

12.

ističe da su regionalno i lokalno upravljanje, predviđanje i povećanje ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije temelji portfelja misija EU-a, koji se sastoje od profesionalno organiziranih mjera na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Organizacijom u okviru misija EU-a povećavaju se suradnja, motivacija i sposobnosti; drugim riječima, konkurentnost zajedničkim stvaranjem novih portfelja i djelovanja. Organizacija uključuje brojne paralelne korake i aktivnosti višerazinskog upravljanja u različitim sustavima. Potrebno je uključiti i javne i privatne financijske instrumente te pružiti potporu, posebno slabije razvijenim regijama, kako bi se sve regije potaknule na to da poboljšaju svoje sustave istraživanja, razvoja i inovacija te da doprinesu provedbi misija EU-a;

13.

podsjeća na svoju ključnu ulogu u provedbi misija EU-a, koju ostvaruje zahvaljujući iskustvu sa svojih šest povjerenstava i kampanjama kao što su inicijativa „Zeleni plan na lokalnoj razini” i „Europska poduzetnička regija” (EER) te napominje da je OR prirodna pristupna točka za suradnju s javnim i privatnim sektorom, industrijskim i uslužnim sektorom, kao i građanima;

Uloga gradova i regija u misijama EU-a

14.

naglašava, u skladu sa Zajedničkim akcijskim planom koji su 2020. potpisali povjerenica Mariya Gabriel i OR, da je OR zajedno s državama članicama i europskim regijama i gradovima spreman preuzeti aktivnu ulogu u zajedničkom stvaranju višerazinskog sustava upravljanja kako bi se postigli ciljevi misija EU-a; Mjere za osiguravanje potrebnog razvoja temeljit će se na regionalnim lokaliziranim inovacijskim ekosustavima i strategijama pametne specijalizacije (S3/S4);

15.

može utjecati na cjelokupne procese misija EU-a, informirati donositelje odluka, mobilizirati regije i gradove da aktivno doprinose na različite načine itd. Planovi misija EU-a imaju snažnu lokaliziranu dimenziju, regionalnu i lokalnu, a provedbeni mehanizmi uključuju prijedloge kojima se u središte stavljaju regije i gradovi te njihovi ekosustavi istraživanja, razvoja i inovacija. Stoga OR može sveobuhvatno surađivati sa svim partnerima kako bi se osiguralo da se tim novim instrumentom politike odozdo prema gore ostvari željeni učinak;

16.

slaže se s time da – angažiranjem svih povjerenstava OR-a nadležnih za različite teme misija – pomogne u uključivanju što većeg broja gradova i regija kako bi se osiguralo da regionalne i lokalne razine podupiru misije EU-a na sljedeće načine: a) provedbom informativnih kampanja, izravnog dijaloga i drugih zajedničkih otvorenih i interaktivnih procesa uključivanja usmjerenih na različite skupine, uključujući i djecu mlađu od 18 godina, b) prijavljivanjem zajednica koje bi bile predvodnici u eksperimentiranju s inovativnim rješenjima u stvarnim situacijama, c) poticanjem oglednih zajednica da pridonesu opsežnim procesima uvođenja inovativnih rješenja i širenju upotrebe najboljih rješenja u cijeloj Europi, d) osiguravanjem široke uključenosti raznolikosti europskih regija i njihovih višestrukih zajednica dionika i građana u provedbene aktivnosti misija;

17.

poziva države članice da podrže provedbu misija EU-a stvaranjem sinergija s nacionalnim i regionalnim programima te olakšavanjem pristupa financiranju na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

18.

ističe da se treba pobrinuti za to da sva gradska i ruralna područja i regije (i oni koji postižu vrhunske rezultate, i oni koji su prosječno uspješni, i oni koji zaostaju) imaju dovoljne kapacitete i sposobnosti za inoviranje u svojim zajednicama i da dobivaju potporu u vidu odgovarajućih obrazovnih programa, što će im omogućiti da djeluju kao višedioničke uslužne platforme koje pružaju potporu drugima, uključujući sve skupine dionika. Lokalne i regionalne procese stvaranja vrijednosti treba koordinirati na razini učinkovitih kolaborativnih vrijednosnih lanaca i tokova vrijednosti kojima se ekosustavi dodatno razvijaju;

19.

naglašava da je ključan preduvjet za ostvarivanje ambicioznih ciljeva to da donositelji odluka, državni službenici i stručnjaci u području inovacija steknu kompetencije kako bi djelovali kao pokretači promjena u stjecanju novih znanja i sposobnosti. Tri ključna procesa su: a) operativni procesi učenja u gradovima i regijama, s naglaskom na integriranju aktivnosti povezanih s misijama u druge lokalne aktivnosti koje će biti dio uobičajenog strateškog i operativnog donošenja odluka, b) motiviranje i podupiranje poduzeća, istraživačkih instituta, sveučilišta, centara za strukovno obrazovanje i njihovih lokaliziranih i tematskih ekosustava da doprinose zajedničkom stvaranju novih predvodničkih i inovativnih rješenja, c) primjena novih uključivih metoda u inovacijama. Sredstva u tim procesima trebala bi uključivati široka partnerstva, inovativnu javnu nabavu, brzo razvijene prototipove i eksperimentiranje s novim rješenjima;

20.

podsjeća na to da dokazani procesi postoje, ali iziskuju angažman gradova i regija te namjensku suradnju koju organiziraju timovi misija EU-a. Dodjelom sredstava za partnerstva na razini Europe potaknut će se stjecanje tih ključnih čimbenika u velikom broju europskih gradova i regija. Nekoliko postojećih instrumenata EU-a, kao što su JRC, Interreg, zajedničke programske inicijative i Europski institut za inovacije (EIT) i njegove zajednice znanja i inovacija (KIC) mogu u tome imati ključnu ulogu;

21.

naglašava da je potrebno preispitati sve financijske instrumente EU-a kako bi se poduprle aktivnosti misija, posebno na lokalnoj i regionalnoj razini. Fondovi iz programa Obzor Europa nisu lako dostupni regijama i gradovima i nisu još dovoljno usklađeni s novim strateškim ciljevima misija EU-a. Mnoge regije imaju znatne poteškoće u pristupu financiranju zbog višestrukih poziva, izuzetno specijaliziranih kriterija i složenih sustava. Na primjer, mnoge regije suočavaju se s problemima u financiranju usavršavanja radne snage kako bi se ubrzala zelena tranzicija koja je ključna u misijama EU-a. To će biti potrebno preispitati kako bi se pojednostavio pristup sredstvima EU-a;

Smjernice za utjecajniju provedbu misija EU-a

22.

ističe da je nužno pridonijeti stvaranju dinamičnih partnerstava, koja trebaju biti djelomično formalizirana i recipročna, ali i djelomično fleksibilna, za partnerske ugovore između misija EU-a i oglednih gradova i regija kako bi se povećao učinak značajnih zadataka i rada decentraliziranih demonstratora diljem Europe;

23.

podržava fleksibilnu uporabu i naglašava aktivni konceptualni razvoj gradskih i regionalnih ugovora koji su predloženi u provedbenim planovima misija EU-a;

24.

predlaže stvaranje koncepta oznake misije EU-a za gradove i regije koji preuzmu odgovornost da budu ogledni predvodnici i pobornici europske zelene i digitalne tranzicije u postizanju ciljeva misija EU-a i širenju primjene rezultata njihovih inovativnih rješenja te poziva na učenje iz postojećih praksi, kao što je Sporazum gradonačelnika;

25.

predlaže različite načine upotrebe oznake misije EU-a kako bi se stvorila sinergija s drugim relevantnim i povezanim inicijativama EU-a i iskoristili financijski instrumenti kao što su fond InvestEU, Mehanizam za oporavak i otpornost, međuregionalna ulaganja u inovacije I3, Interreg Europe, Instrument za povezivanje Europe, Digitalna Europa, program „EU za zdravlje”, EIB i EIT. OR predlaže stvaranje europskog sustava kojim bi i EU i države članice koristili oznaku misija EU-a za pojednostavljenje postupaka prijave. Oznaka bi trebala pomoći u pristupu sredstvima EU-a i nacionalnim sredstvima kako bi se poduprle aktivnosti na lokalnoj i regionalnoj razini u postizanju ambicioznih ciljeva misija EU-a, a istodobno poboljšali lokalni i regionalni postupci;

26.

ističe da na lokalnoj i regionalnoj razini centri EIP-a mogu biti jedan od najučinkovitijih instrumenata za usklađivanje regionalnih strategija istraživanja i inovacija, uključujući strategije pametne specijalizacije (S3/S4), s nacionalnim i europskim strategijama, EIP-om, Obzorom Europa i misijama EU-a. Centri EIP-a tako mogu doprinijeti nastanku projekata strukturiranja koji posebno pridonose misijama EU-a i mobiliziraju različite izvore financiranja oko njih, pa bi bilo korisno kad god je to moguće povezati oznaku misija EU-a s centrima EIP-a;

27.

podsjeća na nužnost osmišljavanja i korištenja uspješnih postupaka upravljanja znanjem kako bi se misije EU-a provodile primjenom najboljega mogućeg globalnog i regionalnog znanja, uzimajući u obzir etičke kriterije nove strategije Komisije za internacionalizaciju istraživanja i inovacija. Da bi se rezultati prihvatili i opsežnije primjenjivali, program Obzor Europa i drugi instrumenti moraju biti dinamičniji za eksperimentiranje i izradu prototipova u stvarnim okruženjima;

28.

naglašava da se misije EU-a moraju provoditi otvorenim i participativnim postupkom u kojem sudjeluju svi relevantni dionici na lokalnoj, regionalnoj, europskoj i globalnoj razini. (5) Posebno će angažman regija, zajednica i građana biti ključan za uspješnu provedbu misija i u tom bi pogledu u svakoj misiji trebalo osigurati izravan dijalog s tim dionicima. OR je spreman biti snažan saveznik u misijama EU-a;

29.

ističe da bi se ispitivanja i demonstracije misija EU-a trebali usredotočiti na aktivnosti koordinacije radi širenja granica znanosti, svladavanja inovativnih tehnologija i kombiniranja digitalnih, fizičkih, ekoloških i bioloških inovacija te redovito preispitivati i dijeliti rezultate na najistaknutijoj razini. Strategije pametne specijalizacije kao koncepti regionalne suradnje s industrijom i istraživanjima trebale bi u misijama EU-a imati istaknuto mjesto;

Predviđanja i društvene inovacije koji su za misije EU-a ključni i koje će misije omogućiti

30.

ponovno potvrđuje da su izazovi složeni i da postoji samo dio potrebnih znanstvenih i tehnoloških spoznaja. Postizanje ciljeva moguće je uz opsežne aktivnosti predviđanja, povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj, izradu prototipova u stvarnim uvjetima, eksperimentiranje i širenje primjene rezultata;

31.

priznaje znatan potencijal istraživanja za sve vrste inovacija i rješavanje velikih društvenih izazova. U tom smislu očekuje da donošenje političkih odluka općenito bude više utemeljeno na dokazima, da podupire istraživanja i da više bude usmjereno na stvaranje povoljnih uvjeta za društvene inovacije i njihovu dovoljno brzu provedbu u praksi i procesima u stvarnom životu;

32.

podsjeća na to da se ambiciozni ciljevi misija EU-a mogu postići samo podupiranjem djelotvornih procesa učenja za političke vođe regija i organizacija, rukovoditelje, stručnjake i građane. Koncepti koji se temelje na europskim gradovima/regijama moraju se prilagoditi situaciji u regiji sustavnim profesionalnim razvojem koji se temelji na lokalnom učenju kroz praksu za sve;

33.

naglašava da se misije EU-a moraju usredotočiti na iskorištavanje potencijala nematerijalne imovine i intelektualnog kapitala. Uključivanje tog znanja u donošenje političkih odluka, posebno u cilju stvaranja inteligentnih i antropocentričnih gradova u kojima je naglasak na održivosti, može biti ključno za poticanje ulaganja u ljudski kapital, strukturni kapital, relacijski kapital i istraživanje, razvoj i inovacije općenito;

34.

ističe važnost prelaska s riječi na djela, na temelju glavnih izjava u europskoj politici istraživanja i razvoja te tehnološkoj politici, kako je definirano u izvješću EU-a o strateškim predviđanjima 2021. (6) Pritom posebno ističe sljedeće: a) u narednim desetljećima doći će do pojačane redistribucije globalne moći s pomicanjem geoekonomskog središta prema istoku; b) EU se na globalnoj razini nastoji izboriti za početnu prednost u postavljanju standarda; c) EU se mora čvršće pozicionirati u području razvoja i proizvodnje uključivih tehnologija sljedeće generacije; d) osim posebnih tehnologija, transformaciju pokreće i hiperpovezivost; e) kritične sirovine ključne su za dvostruku tranziciju EU-a; f) digitalna suverenost EU-a ovisit će o kapacitetima za pohranu, izdvajanje i obradu podataka, uz ispunjavanje zahtjeva u pogledu povjerenja, sigurnosti i temeljnih prava; g) poticanje europske strateške autonomije; h) pametnom kombinacijom industrijskih, istraživačkih i trgovinskih politika i međunarodnih partnerstava mogla bi se osigurati održiva opskrba iz različitih izvora;

35.

ističe da bi pri realizaciji tehnološki razvoj trebao više nego dosad biti usklađen sa socioekonomskim kretanjima i da bi se trebao odvijati u stvarnom kontekstu, čime bi se osiguralo brzo prihvaćanje i širenje primjene rezultata;

36.

predlaže povećanje međuinstitucijske suradnje EU-a u području predviđanja s posebnim ulogama Zajedničkog istraživačkog centra (JRC), službe Europskog parlamenta za parlamentarna istraživanja i OR-a. OR predlaže da se na nacionalnoj, regionalnoj i općinskoj razini razmotri organiziranje participativnih građanskih znanstvenih aktivnosti za sve, a pogotovo za mlade, posebno studente i srednjoškolce, za poduzetnike, te za donošenje političkih odluka osnivanjem odbora za budućnost usmjerenih na predviđanje i procjenu tehnologija;

Novi pristup misija EU-a tehnologiji te politici istraživanja i razvoja

37.

ističe da transformacija u društvu i ponašanju kojom se podupiru ciljevi misija EU-a mora biti uključiva i pozitivna zahvaljujući sveobuhvatnoj primjeni prototipova i eksperimentiranja kao metodološkog pristupa;

38.

podsjeća sve dionike na to da su u središtu misija EU-a istraživanje i inovacije. Složeni društveni izazovi mogu se riješiti samo povećanjem ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije. Studije provedene u okviru EIP-a i industrijskog sektora jasno pokazuju (7) da EU zaostaje za svojim glavnim globalnim konkurentima po intenzitetu istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru, posebno u visokotehnološkim sektorima, te po rastu inovativnih MSP-ova, što ima negativne učinke na produktivnost, otvaranje radnih mjesta i konkurentnost;

39.

slaže se s ciljevima iz EIP-a (8) da se potakne oporavak Europe i pruži podrška njezinoj zelenoj, digitalnoj i socijalnoj tranziciji podupiranjem konkurentnosti koja se temelji na inovacijama i poticanjem tehnološke suverenosti u ključnim strateškim područjima (npr. umjetna inteligencija, robotika, kibersigurnost, podatkovna ekologija, mikroelektronika, kvantno računalstvo, 5G, baterije nove generacije, obnovljiva energija, tehnologije vodika, izgrađeni okoliš bez emisija, pametna mobilnost itd.) u skladu s modelom otvorene strateške autonomije;

40.

poziva na donošenje politika za ugljičnu neutralnost koje se temelje na potražnji i obuhvaćaju ugljični otisak i pozitivni ugljični otisak kao kriterije za održivu javnu nabavu. Osim ugljičnog otiska, OR ističe važnost pozitivnog ugljičnog otiska, novog pristupa stvaranju i izračunu klimatskog učinka kojim se pokazuje pozitivan učinak klimatski prihvatljivih proizvoda i usluga (9);

41.

podržava mjere za smanjenje ugljičnog otiska u području industrijskog istraživanja, razvoja i inovacija stvaranjem novih proširenih proizvoda, sustava i drugih inovativnih rješenja koja imaju ključnu ulogu u postizanju klimatskih ciljeva te ističe da bez znatnog ubrzanja inovacija u području čiste energije ciljevi nulte neto stope emisija neće biti ostvarivi;

42.

ponovno ističe potrebu za novom tehnologijom. U izvješću Međunarodne agencije za energiju (IEA) (10) navode se analitički dokazi da će se smanjenje emisija ugljika od 25 % potrebno da se klima na Zemlji izvede na održivi put temeljiti na razvijenim tehnologijama. Za usporedbu, udio od 41 % potrebne tehnologije doći će iz novih tehnologija koje su u ranoj fazi usvajanja, dok će 34 % omogućiti tehnologije koje su trenutačno u oglednoj fazi, fazi prototipa ili one koje još nisu ni izmišljene;

43.

ističe važnost i složenost mjerenja emisija stakleničkih plinova. Za osnovno mjerenje emisija stakleničkih plinova upotrebljavaju se područje primjene 1. i 2. Primjenom područja primjene 3. mogu se postići ciljevi nulte neto stope i neto negativni ciljevi. Područje primjene 3. obuhvaća sve druge neizravne emisije koje nastaju u cijelom vrijednosnom lancu;

44.

naglašava ulogu misija EU-a kao jednog od glavnih prioriteta EU-a u ostvarivanju zelene i digitalne tranzicije. Europska komisija pokrenula je pilot-fazu inicijative za centre EIP-a kako bi se olakšala regionalna suradnja u području istraživanja, razvoja i inovacija te razmjena najboljih praksi, uz poticaj za maksimalno povećanje vrijednosti proizvodnje znanja te njegova protoka i primjene. OR potiče na to da se u misijama EU-a razmisli o upotrebi centara EIP-a kao sredstva za povezivanje lokalnih i regionalnih ekosustava istraživanja i inovacija te da se aktivno sklapaju partnerstva s lokalnim i regionalnim donositeljima odluka radi upravljanja pilot-fazama centara EIP-a kako bi se razvila konkretna suradnja;

45.

naglašava da se sustavom centara EIP-a pokušavaju uvesti elementi koji nedostaju u okruženju EIP-a i europskom prostoru obrazovanja kako bi se stvorila snažna europska društva znanja diljem Europe radi preobrazbe društava prema zelenom održivom i digitalnom rastu. U idealnom slučaju, mreža centara EIP-a osigurava da lokalni i regionalni ekosustavi istraživanja, razvoja i inovacija postanu neizostavan dio europskog ekosustava istraživanja, razvoja i inovacija;

46.

podržava omogućavanje aktivnih lokalnih doprinosa integriranoj provedbi centara EIP-a, druge oblike eksperimentiranja regionalnih ekosustava i misije EU-a u eksperimentiranju, brzoj izradi prototipova, testiranju, demonstraciji i povećanju djelotvornosti istraživanja i inovacija u gradovima i regijama;

47.

uviđa da je koordinacija različitih regionalnih i lokalnih spoznaja, ideja i učenja ključna za stvaranje paneuropskog pristupa inovativnom djelovanju. Razmjena znanja među gradovima i regijama, kao i među pet misija EU-a, od ključne je važnosti. OR preporučuje brzo stvaranje mreže za zajedničko učenje putem koje se ključni uvidi o procesu i sadržaju mogu dijeliti i prilagoditi – smanjiti opsegom za druge gradove i regije, a povećati opsegom za druge misije EU-a i za Europu u cjelini;

48.

poziva na to da se tijekom francuskog predsjedanja objave zaključci Vijeća o misijama EU-a kako bi se pružila i prilika za jačanje koncepta centara EIP-a, na koje se misije moraju oslanjati da bi bile uspješno ukorijenjene na lokalnoj i regionalnoj razini. Tim bi se zaključcima također trebala naglasiti važnost istraživačke infrastrukture, što gradovi i regije snažno podupiru i što je ključno za provođenje misija EU-a;

49.

potvrđuje da se, iako je provedba misija o kojima je već odlučeno prioritet, mora bez odgode nastaviti s razmatranjem mogućnosti stvaranja novih misija prilikom pojave velikih novih zajedničkih izazova. Ključno pitanje pripreme europskih društava za rješavanje pitanja pripravnosti i upravljanja zdravstvenim prijetnjama i krizama trebalo bi se, nakon osnivanja Europskog tijela za pripravnost i odgovor na zdravstvene krize (HERA), uzeti u obzir u promišljanjima o novoj misiji usmjerenoj na taj izazov s obzirom na njegovu sistemsku, transverzalnu i višedioničku prirodu;

Iskustva OR-a: sinergija misija EU-a i drugih glavnih instrumenata politike

50.

poziva na to da se misije EU-a oslanjaju na iskustvo i znanje stečeno na temelju postojećih inicijativa i programa EU-a radi sinergijskog djelovanja. Sustavna promjena iziskuje zajedničko stvaranje transformacijskih ekosustava na temelju učenja, istraživanja, razvoja i inovacija s interdisciplinarnom znanstvenom i operativnom sinergijom diljem Europe i u svih pet misija EU-a;

51.

podsjeća na to da je potrebno promijeniti mentalitet radi otvorenog zajedničkog rada i povećati lokalnu suradnju i europska partnerstva u izmišljanju nove održive antropocentrične budućnosti Europe. Potencijalni kapaciteti uvelike se oslanjaju na lokalnu i regionalnu razinu u svim dijelovima Europe. Brzina je ključna i u sljedećih nekoliko godina potrebno je riješiti velike društvene izazove, a za to su znanje i učenje od suštinske važnosti;

52.

predlaže da se posebna pozornost posveti koracima u provedbi misija EU-a u gradovima i regijama uz potpornu ulogu OR-a, uključujući višerazinsko upravljanje, financiranje i uspješnu provedbu u pogledu načina na koji se ambiciozni ciljevi mogu ostvariti zahvaljujući istinskoj integraciji u politike EU-a o istraživanju i inovacijama, posebno u strategije pametne specijalizacije (S3/S4), centre EIP-a, novi europski Bauhaus i druge najrelevantnije inicijative, programe i instrumente koje omogućuju višerazinske politike EU-a;

53.

predan je organizaciji aktivnosti učenja u suradnji s JRC-om kako bi se poduprle aktivnosti misija EU-a u okviru projekata „City Science” (Znanost u gradovima) i „Science Meets Regions” (Znanost u regijama) poticanjem sveobuhvatnih aktivnosti za jačanje učinka i dijeljenjem rezultata misija EU-a. Kratkoročne mjere nisu prikladan odgovor za istinske potrebe. Korisno bi bilo poduprijeti stvaranje mreže regionalnih centara budućnosti za poticanje kreativnosti i poduzetničkog načina razmišljanja te ih povezati s novim Bauhausom, radom na ciljevima održivog razvoja UN-a i Unesco-ovim laboratorijima za pismenost u budućnosti kako bi se osigurala kratkoročna i dugoročna održivost poduzetih inicijativa;

54.

potiče produbljivanje suradnje s europskim mrežama koje su aktivne u poboljšanju istraživanja, razvoja i inovacija u rješavanju društvenih izazova, kao što su Europska udruga sveučilišta (EUA), Europsko udruženje organizacija za istraživanje i tehnologiju (EARTO) i Mreža europskih regija za istraživanje i inovacije (ERRIN). Osim toga, svaka misija EU-a trebala bi efektivno surađivati sa svojim tematskim mrežama, kao što su Vijeće europskih općina i regija (CEMR), Eurocities i Konferencija rubnih primorskih regija (CPMR). OR intenzivno surađuje sa svim tim mrežama dionika kako bi osigurao da misije EU-a kao novi politički instrument odozdo prema gore ostvare željeni učinak;

55.

naglašava važnost jačanja kapaciteta regija i gradova radi prijavljivanja za financiranje u okviru misija EU-a i iskorištavanja iskustva iz inicijativa velikih razmjera koje financira EU, kao što su Europska mreža živih laboratorija (ENoLL), inicijativa Vanguard, digitalizacija gradova, inicijativa „Open & Agile Smart Cities” (Otvoreni i agilni pametni gradovi), inicijativa „Znanost u gradovima” i inicijativa „Living-in.EU” (europski način digitalne transformacije u gradovima i zajednicama). Time će se poboljšati otpornost, sposobnost reagiranja i aktivno sudjelovanje gradova i regija u europskim reformama te povećati uključenost građana diljem EU-a. To će pak djelovati kao multiplikator učinka inicijativa EU-a i osigurati širu i pravedniju raspodjelu resursa, kako bi se svugdje stvorili povoljniji uvjeti za prikupljanje sredstava od EU-a i iz drugih izvora, kao i za postizanje vodećeg položaja u razvoju;

Preporuke za pojedine misije

56.

naglašava važnost suradnje među misijama na svim razinama upravljanja. OR naglašava da su sve misije EU-a zajedno jasno usmjerene na stvaranje održive pametne budućnosti. To se može konkretizirati zajedničkim stvaranjem i rješenjima koja se temelje na istraživanju, razvoju i inovacijama: — prilagodba klimatskim promjenama: upravljanje poplavama, šumskim požarima i drugim katastrofama, prirodna rješenja, otpornost kritične infrastrukture na klimatske promjene, sustavi za praćenje i upozoravanje na djelovanje na zdravlje stanovništva; — rak: zdravlje općenito, povećanje preventivnih mjera, a posebno promicanja zdravih životnih navika; — oceani i vode: zaštita i obnova vodenih ekosustava, smanjenje onečišćenja i postizanje klimatske neutralnosti plavog gospodarstva; — klimatski neutralni gradovi: napredak u međusektorskim ekološkim, infrastrukturnim i industrijskim rješenjima koja doprinose ugljičnoj neutralnosti gradova; — tlo: sprečavanje onečišćenja nastalog korištenjem zemljišta i zaštita svježih i zdravih podzemnih voda u svim okolnostima;

57.

predlaže sljedeće aktivnosti specifične za pojedinu misiju kako bi se povećao učinak misija EU-a:

a)   Prilagodba klimatskim promjenama

OR naglašava da bi misija za prilagodbu klimatskim promjenama trebala imati ključnu sveobuhvatnu ulogu, posebno u pogledu predviđanja i motiviranja svih europskih aktera da aktivno doprinose misijama EU-a. Ta bi misija trebala biti usmjerena na socijalnu i društvenu osviještenost te na postizanje opće obveze za stvaranje sustavnih rješenja velikih razmjera. Trebala bi se prije svega baviti izazovima ekološke preobrazbe industrije, stanovanja i mobilnosti. Gubici zbog klimatskih promjena već u prosjeku iznose 12 milijardi eura godišnje pa EU mora provesti makrofiskalne analize u području klime kako bi ubrzao provođenje mjera prilagodbe klimatskim promjenama usporedno s njihovim ublažavanjem. Pristup zaštiti ljudi od klimatskih promjena mora uključivati i socijalne aspekte i pitanja kohezije.

b)   Borba protiv raka

OR naglašava važnost vrhunskih globalnih istraživanja i potiče istraživače i inovatore da povećaju europsku i međusektorsku suradnju među dionicima radi uspjeha ove misije. OR naglašava važnost širenja cijepljenja protiv HPV-a i biobankarstva te pristupa najinovativnijim terapijama, kao i važnost širenja najboljih praksi među zemljama i regijama. Jedan su od glavnih izazova razlike u pristupu liječenju raka i u kvaliteti života oboljelih od raka među državama članicama i regijama EU-a te kvaliteta života pacijenata. Stoga je poboljšanje pristupa ranom otkrivanju, novim dijagnostičkim alatima i inovativnom liječenju raka u europskim zemljama ključno i iziskuje ulaganja u infrastrukturu, opremu i digitalnu transformaciju zdravstvene skrbi, zdravstvene radnike i nove modele skrbi. Drugi je izazov dostupnost cjenovno pristupačnog liječenja i medicinskih proizvoda, kao i kvaliteta individualizirane potpore pacijentima i socijalnih inovacija za potporu njegovateljima.

c)   Obnova naših oceana i voda do 2030.

OR ističe da su oporavak zdravih oceana i voda te osiguravanje slatke vode globalno sudbonosno pitanje, i na kratki i na dugi rok. Problemi onečišćenja mogu se riješiti samo isticanjem međunarodne dimenzije morskih bazena kao što su Sredozemlje, Atlantik, Baltik, Crno more, dunavski slijev te povećanjem suradnje među regijama. Potrebno je staviti poseban naglasak na Arktik. OR poziva na to da more i vode postanu nova zajednička ambicija u središtu novog zamaha europskog projekta i naglašava da je poseban naglasak na istraživanju i tehnologijama čiste vode i na učinkovitijoj opskrbi od vitalne važnosti za ovu misiju, kao i za plavo gospodarstvo oceana, a poseban naglasak treba staviti na poduzetništvo, održivi turizam, dekarbonizaciju pomorskog prometa i obnovljivu energiju mora. Time će se stvoriti nove opsežne mogućnosti za prekograničnu i inovativnu poslovnu suradnju. OR naglašava da je važno gradove i regije potaknuti na to da izgrade europske mreže koje će oko vrijednosnih lanaca okupiti lokalne pomorske inovacijske ekosustave i stvarati inovacije u pomorskoj industriji.

d)   Klimatski neutralni i pametni gradovi

OR ističe da su Europi potrebni aktivni gradovi predvodnici kako bi zajednički osmislili nova hitna rješenja i podijelili rezultate svojih iskustava s drugima – svi gradovi i regije diljem Europe trebaju biti angažirani i svima treba dati podršku. Gradovi predvodnici trebali bi poslužiti kao inovacijska središta koja zajednički stvaraju rješenja koja se mogu reproducirati i izravno primjenjivati te koja bi se proširila na sve druge europske gradove u njihovoj tranziciji prema klimatskoj neutralnosti do 2050. Gradove koji su se prijavili, ali nisu odabrani, Europska komisija trebala bi objediniti u proširenu skupinu kako bi na mnogo načina mogli iskoristiti napredak i rezultate gradova predvodnika, uključujući izravnu primjenu rješenja koja se mogu reproducirati. Već postojeći uspješni programi i projekti ili povezane „zelene inicijative” navedeni su u dopuni provedbenom planu ove misije. Izvučene pouke trebale bi biti temelj za izradu višerazinskih planova za postizanje klimatske neutralnosti gradova. Trebalo bi uspostaviti zajednice za preobrazbu s više dionika sa zajedničkim instrumentima, čime bi se spriječilo da svaka zajednica djeluje samostalno. OR naglašava da gradovi sudionici pripremaju klimatske ugovore za gradove kao proces koji se temelji na potražnji i koji bi trebao omogućiti lokalna rješenja, ali im je potrebna snažna potpora nacionalne i regionalne razine.

e)   Plan za tlo za Europu

OR naglašava potrebu za sustavnim razmišljanjem i učinkovitim upravljanjem transformacijom, uključujući istraživanje, razvoj, inovacije i učenje, kako bi se postigli ciljevi misije za tlo, koja obuhvaća sve vrste korištenja zemljišta, i za istraživanjem novih putova za ambiciozniju preobrazbu zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU-a. Kako bi se povećala sekvestracija ugljika u poljoprivredi i u šumama, za uspjeh misije ključni su promjena sustava poljoprivredne proizvodnje i uspostava transnacionalnih klastera živih laboratorija. U ruralnim i urbanim sredinama treba podupirati biološku raznolikost, a građani trebaju davati prednosti šumskim bioproizvodima i održivim namirnicama iz lokalnih izvora. Drugo je ključno pitanje kako povećati privlačnost i gospodarsku održivost šumarskih aktivnosti bez gubitka isplativosti, a radi potpore ciljevima misije koja se odnosi na tlo;

Uloga OR-a u podupiranju preobrazbe na europskoj i svjetskoj razini

58.

naglašava da ljudi žive i rade u gradovima i regijama te da sve aktivnosti misija EU-a treba usmjeriti na ljude: od poslovnih, akademskih i vladinih dionika do pojedinačnih građana svih dobnih skupina i podrijetla. OR, JRC i drugi relevantni akteri znaju razne djelotvorne i dokazane tehnologije za sudjelovanje građana, od poduzetničkih otkrića do društveno-inovacijskih kampova koje treba koristiti kako bi se osigurao angažman građana;

59.

spreman je ostvariti kontakt s lokalnim zajednicama kako bi se podigla razina osviještenosti o misijama EU-a uopće i kako bi im se pomoglo da ostvare suradnju s europskim građanima i poduzećima;

60.

naglašava da će misije EU-a biti uspješne samo ako se premoste razlike u znanju i inovacijama u Europi te inovacijski jaz između Europe i SAD-a. Naglasak treba biti na ambicioznim konkretnim i uključivim mjerama u stvarnom životu s pomoću rezultata istraživanja, razvoja i inovacija;

61.

naglašava da je novi razvoj u području istraživanja, razvoja i inovacija preduvjet za uspjeh misija EU-a. To podrazumijeva nova opsežna rješenja za osiguravanje komplementarnosti i poticanje sinergija s okvirnim programima Unije za istraživanja i inovacije te drugim europskim i svjetskim programima i fondovima. Novi je korak upravljanje sustavom centara EIP-a, koji bi trebali promicati upotrebu svih relevantnih inicijativa EU-a u području istraživanja, razvoja i inovacija kao ključnog dijela osmišljavanja regionalnih politika;

62.

ističe da će se provedbom misija EU-a poticati lokalno i regionalno vodstvo unutar EU-a, ali i diljem svijeta. OR bi u jačanju uloge gradova i regija u okviru Sporazuma gradonačelnika i drugih globalnih mreža trebao stvoriti sinergiju između misija EU-a i UN-ovih aktivnosti i kampanja za ciljeve održivog razvoja „Race to Zero” (Utrka prema nultoj stopi emisija) i „Race to Resilience” (Utrka prema otpornosti na klimatske promjene). Osim toga, jačanjem globalnog vodstva gradova i regija EU-a može se poduprijeti i rad OR-a na formalnom priznavanju podnacionalnih vlasti u okviru UNFCCC-a i u pripremi za konferenciju COP27;

Sažetak ključnih čimbenika uspjeha

63.

podsjeća na to da Europa treba ojačati svoju globalnu konkurentnost koja se temelji na znanju, partnerstvima i kapacitetima na razini Europe i talentima kako bi ulagala u budućnost, što je uključiv pristup kojim će svi biti obuhvaćeni. Europa ima priliku preuzeti ulogu globalnog predvodnika koji provodi politike suradnje za postizanje ciljeva održivog razvoja te vodi borbu protiv klimatskih promjena;

64.

naglašava da je djelovanje u stvarnim uvjetima ključno za misije EU-a. Istraživanje je od vitalne važnosti za stvaranje novih rješenja i utvrđivanje najboljih načina za napredak, a odgovarajuće primjene ključne su za postizanje rezultata. Misije EU-a bit će uspješne ako se nadograde na uspješan lokalni ekosustav. Nije riječ samo o tehnologiji i istraživanju, nego i o, prije svega, antropocentričnom pristupu kojim se izgrađuju kompetencije, rješavaju lokalni rizici i pristupa najboljim europskim. Ljudski aspekt u inovacijama ključan je za zajedničko stvaranje održivih rješenja;

65.

navodi da su misije EU-a ključne za potporu preobrazbi Europe u zeleniji, zdraviji, uključiviji i otporniji kontinent. Kako bi se postigli ambiciozni ciljevi, svaka misija EU-a mora djelovati kao opsežan portfelj djelovanja. Te europske portfelje treba oblikovati na temelju sveobuhvatnih regionalno i lokalno usklađenih portfelja djelovanja, uključujući integrirane istraživačke projekte, političke i zakonodavne mjere te lokalne provedbene aktivnosti.

66.

naglašava potrebu za sufinanciranjem i podupiranjem svakodnevnog rada gradova i regija u stvaranju vrijednosti i komparativnom učenju kako bi se proširila primjena najboljih procesa i mjera za svakodnevnu dobrobit građana. Uloga je oglednih zajednica da budu predvodnici, da razvijaju rješenja i da budu pioniri u provedbi testiranja sustavnih promjena za sve ostale;

67.

spreman je surađivati s misijama EU-a kako bi se povećala atraktivnost postupaka utvrđivanja referentnih vrijednosti i komparativnog učenja između demonstracijskih gradova/regija i ostalih. Financijski instrumenti moraju biti fleksibilni i inovativni te poticati stvarne interese gradova/regija.

68.

ističe da su ključna pitanja kako gradovi i regije uče organizirati potrebne aktivnosti i kako aktivnosti privlače privatna industrijska i druga ulaganja. U idealnoj situaciji, mreža centara EIP-a osigurava da lokalni i regionalni ekosustavi istraživanja, razvoja i inovacija postanu integrirani dio europskog ekosustava istraživanja, razvoja i inovacija;

69.

poziva na bolju društvenu i tehnološku predvidljivost i povećanu suradnju kao ključne čimbenike uspjeha za ubrzanje industrijskih i drugih ulaganja u svrhu postizanja ugljične neutralnosti i drugih ciljeva misija EU-a. Politika usmjerena na misije pogoduje jačanju dimenzije „odozdo prema gore” u jedinstvenom sustavu višerazinskog upravljanja EU-a: stečena iskustva mogu se i moraju aktivno dijeliti među državama članicama. Nužno je konkretnije uzeti u obzir ciljeve misija EU-a i treba ih integrirati u izradu budućeg zakonodavstva, a primjeri za to su određivanje cijena ugljika i paket mjera „Spremni za 55 %”;

70.

ističe da je najnovije smjernice industrijske i inovacijske politike na razini EU-a, planove i nužne nove znanstvene spoznaje i tehnološka znanja i inovacije potrebno integrirati u misije EU-a te razviti i prenijeti u rješenja i prakse u stvarnom životu djelotvornim upravljanjem znanjem odozdo prema gore i drugim mjerama;

71.

priznaje da su misijama EU-a potrebne digitalne platforme: kako bi se ubrzao prijenos znanja i upravljanje njime, podupire virtualnu suradnju i uspostavljanje partnerstava, pojednostavljivanje procesa financiranja itd. To treba zajednički ostvariti s predstavnicima gradova i regija;

72.

zaključuje da su novi odgovarajući i učinkoviti radni procesi ključni za osiguravanje uspjeha misija EU-a. Ti procesi moraju odražavati pouke iz otvorenih inovacija 2.0, različitih inicijativa četverostruke spirale i mnogih drugih inicijativa za stvaranje privlačnog participativnog upravljanja nove generacije. Potrebno je uključiti sve građanke i građane, od mladih do starijih. U okviru aktivnosti misije trebalo bi razmotriti aspekte raznih generacija i stvoriti inovativne i odgovorne načine za postizanje angažmana potrebnog za stvaranje održive budućnosti za Europu.

---

(1)  Plenarno zasjedanje OR-a 27. siječnja 2022., Rezolucija o Konferenciji o budućnosti Europe (SL C 270, 13.7.2022., str. 1.).

(2)  Plenarno zasjedanje OR-a 1. i 2. prosinca 2021., Rezolucija o Programu rada Europske komisije za 2022. (SL C 97, 28.2.2022., str. 1.).

(3)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o europskim misijama – COM(2021) 609 final.

(4)  European Research Area Policy Agenda – Overview of actions for the period 2022-2024 (Program politike europskog istraživačkog prostora – Pregled mjera za razdoblje 2022.–2024.), Europska komisija, 2021.

(5)  Mišljenje OR-a „Obzor Europa: deveti Okvirni program za istraživanje i inovacije” (COR-2018-03891) (SL C 461, 21.12.2018., str. 79.).

(6)  Izvješće o strateškim predviđanjima 2021., COM(2021) 750 final.

(7)  Novi EIP za istraživanje i inovacije (COM(2020) 628 final).

(8)  Novi EIP za istraživanje i inovacije (COM(2020) 628 final).

(9)  Plenarno zasjedanje OR-a, 1. srpnja 2021., mišljenje „Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (SL C 440, 29.10.2021., str. 42.).

(10)  IEA, Energy Technology Perspectives 2020 (Perspektive energetske tehnologije 2020.).

Mišljenje Europskog odbora regija – Tijelo EU-a za pripravnost i odgovor na zdravstvene krize

(2022/C 301/06)

Izvjestitelj: Christophe CLERGEAU (PES/FR), član Regionalnog vijeća Regije Pays-de-la-Loire

I. PREPORUKE O POLITIKAMA

Opće napomene

1.

Europski odbor regija podsjeća na to da je u ožujku 2020. njegovo predsjedništvo pozvalo Europsku komisiju i države članice da uspostave europski zdravstveni mehanizam (1) i da je tu zamisao razradio u kasnijem mišljenju iz iste godine „Mehanizam EU-a za zdravstvenu zaštitu u izvanrednim okolnostima” (2). Napominje da je Komunikacija Komisije COM(2021) 576 inspirirana tim mišljenjem.

Rasprava o osnivanju tijela EU-a za pripravnost i odgovor na zdravstvene krize (HERA) održava se u kontekstu pandemije bolesti COVID-19, koja i dalje traje i koja nas više nego ikad potiče da zdravlje postavimo kao prioritet Europske unije. Međutim, cilj osnivanja HERA-e širi je i odnosi se na sve vrste rizika za ljudsko zdravlje – one velikih razmjera i/ili prekogranične, na faze pripravnosti na krizu i upravljanja njome te na izazove prevencije i otpornosti društava i područja, a sve to u širem kontekstu rata u Ukrajini, koji izrazito utječe na zdravstvene usluge, infrastrukturu i prekograničnu suradnju koji su već bili ozbiljno opterećeni i iscrpljeni tijekom najgoreg razdoblja pandemije bolesti COVID-19.

2.

Europski odbor regija podržava osnivanje HERA-e kao tijela nadležnog za pripravnost na zdravstvene krize i upravljanje njima, pri čemu treba imati na umu, s jedne strane, da su prvenstveno države članice odgovorne za prevenciju, javno zdravlje i zdravstvenu skrb te pripravnost za krizne situacije i upravljanje njima, a s druge strane, da regije imaju presudnu ulogu jer u Europi dvije trećine država članica imaju decentralizirane zdravstvene sustave koji su različito organizirani. Dok je djelovanje Komisije i dalje rascjepkano među brojnim centrima u kojima se donose odluke, Odbor naglašava da nam je potreban sveobuhvatan pristup zaštiti stanovništva i da EU mora pružati potporu državama i regijama.

3.

Neovisno o tome koji im je uzrok, zdravstvene krize opasnost su za stanovništvo, koje pogađaju vrlo neravnomjerno, ali mogu ugroziti i samu europsku integraciju ako Europa ne bude u stanju na njih odgovoriti brzo, djelotvorno, koherentno i solidarno. Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 stavila je na kušnju solidarnost među Europljanima, integritet unutarnjeg tržišta i suradnju u okviru schengenskog područja. Europski odbor regija smatra da je kriza isto tako pokazala da ciljeve zdravstvene sigurnosti Unije i zaštite stanovništva „države članice ne mogu dostatno ostvariti na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini” te da je stoga povećana intervencija EU-a u tom području u skladu s načelom supsidijarnosti (3).

4.

Iako je upravljanje zdravstvenim sustavima i sustavima skrbi u nacionalnoj nadležnosti, Europska komisija ima važnu ulogu u zaštiti zdravlja stanovništva i očuvanju jedinstvenog tržišta, u skladu s Ugovorima, koji uključuju zaštitu zdravlja stanovništva kao ključan zahtjev i dodjeljuju joj ulogu zaštite pravne stečevine. To se djelovanje mora odvijati u bliskoj suradnji s državama članicama, a trebalo bi aktivno uključiti i Europski parlament. Europski odbor regija želi izraziti svoje mišljenje u toj raspravi, najprije zbog toga što je u kontekstu krize djelovanje na lokalnoj razini ključno za zaštitu stanovništva, zatim zbog toga što brojne regije imaju važne ovlasti u području zdravstva i, naposljetku, zbog toga što je potpora regija inovacijama i industriji ključan element u donošenju protumjera za suočavanje s krizama.

Opseg intervencija HERA-e, upravljanje tim tijelom i njegov daljnji razvoj

5.

Europski odbor regija zalaže se za vrlo široko područje djelovanja HERA-e, kao što je predložila Komisija, uz poštovanje nadležnosti drugih postojećih tijela (4). Cilj je suzbiti prijetnje ljudskom zdravlju koje mogu biti prirodne, slučajne ili namjerne i biti, među ostalim, posljedica terorističkih djela ili pak pandemijskog, biološkog, okolišnog, nuklearnog ili nepoznatog podrijetla.

6.

OR naglašava da je osim opsega intervencija i područje djelovanja HERA-e vrlo široko i uključuje utvrđivanje i analizu rizika prije kriza, poticanje proaktivnih mjera, jačanje kapaciteta društava i područja za suočavanje s krizama, definiranje scenarija upravljanja, uključujući odgovarajuće odgovore, jačanje industrijskog te istraživačkog i inovacijskog ekosustava za razvoj i donošenje odgovarajućih protumjera, kao i osiguravanje dostupnosti svih takvih protumjera u svim gradovima i regijama Unije i za cjelokupno stanovništvo.

7.

S obzirom na te goleme izazove Europski odbor regija zabrinut je u pogledu sposobnosti HERA-e da uspije u obavljanju svojih zadaća.

8.

Iako se osnivanje HERA-e kao interne službe Komisije mora shvatiti kao pragmatičan odabir kojim se omogućuju brz napredak i bolja koordinacija različitih aktivnosti Komisije, taj bi odabir trebao biti samo privremen i u određenom trenutku preispitan. Status interne službe Komisije ne smije otežavati zapošljavanje specijaliziranog osoblja na visokoj razini koje je nužno za osiguravanje pripravnosti na zdravstvene krize i upravljanje njima. U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti važno je zajamčiti autonomiju u donošenju odluka, koja je ključna za neovisnu analizu rizika i brzo poduzimanje potrebnih mjera za zaštitu ljudskih života.

9.

Akcijskim planom za 2022., objavljenim 10. veljače, predviđa se godišnji proračun od 1,3 milijarde EUR, što je pozitivan znak, ali nije u skladu s predviđenim proračunom od 6 milijardi EUR za šest godina. Analiza tog godišnjeg proračuna pokazuje važnost koja se pridaje nabavi sredstava za protumjere i uspostavi europskih zaliha i upravljanju njima (675,5 milijuna EUR), no ne spominje se učinak na financiranje drugih mjera europske civilne zaštite ni potpora novim proizvodnim kapacitetima (160 milijuna EUR) i istraživačkim programima u okviru programa Obzor Europa (350 milijuna EUR), od kojih većina nije nova. Time ostaje samo 100 milijuna EUR za mjere za predviđanje rizika i prilagodbu zdravstvenih sustava.

10.

Upravljanje HERA-om treća je slaba točka. Ono je strogo ograničeno na Komisiju i države članice, dok je uloga Europskog parlamenta svedena na promatračku, a iz stalnih tijela HERA-e isključeni su svi dionici, gradovi i regije, kao i akteri civilnog društva. Takvo upravljanje nije ni primjereno ni djelotvorno jer pripravnost na krize i upravljanje njima podrazumijeva širok raspon dionika i stručnog znanja. Gradovi i regije, sve vrste zdravstvenih djelatnika, udruženja pacijenata, drugi ključni akteri u znanosti i istraživanju i nevladine organizacije u području zdravlja i solidarnosti apsolutno su neophodni dionici za uspješno rješavanje kriza te ih je potrebno u potpunosti uzeti u obzir. Razni dionici trebali bi barem biti stalni članovi „savjetodavnog foruma” koji bi trebao imati pravo na iznošenje preporuka upravljačkim tijelima HERA-e i biti uključen u različite aspekte njezina rada.

11.

Europski odbor regija prepoznaje primat nacionalnih nadležnosti i ključnu važnost zajedničkog rada Komisije i država članica, ali poziva Komisiju i Vijeće da ponovno uspostave otvorenu i uključivu koordinaciju s dionicima te da predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti i Europskom parlamentu omoguće da preuzmu svoju punu ulogu neovisno o pravnim razmatranjima.

12.

Čini se da je operativno djelovanje HERA-e usmjereno na pružanje medicinskih protumjera. No u upravljanje krizama uključeni su i mnogi drugi aspekti, posebno u područjima prevencije i civilne zaštite. Europski odbor regija smatra da bi pojam protumjera trebao obuhvaćati sve lijekove i farmaceutske proizvode, uključujući aktivne tvari u njima, kao i antibiotike, cjepiva, testove i dijagnostiku, medicinske proizvode i medicinsku opremu, osobnu zaštitnu opremu, bolničku i lokalnu opremu, ali i informacijske sustave i sustave nadzora zaraznih bolesti i novih kontaminanata. Sva su ta sredstva potrebna za suočavanje s krizama i zaštitu stanovništva i njegova zdravlja.

13.

Poziva na to da se jednaka pozornost posveti izgradnji otpornosti društava i zajedničkoj kulturi upravljanja krizama i katastrofama. U tom bi okviru trebalo pružiti pojačanu potporu Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu, čiji proračun ne bi trebao biti ugrožen osnivanjem HERA-e. Činjenica da se u nazivu HERA-e nalazi pojam „krize” ne bi smjela dovesti do zabune ili udvostručavanja mehanizama za upravljanje krizom koji su već razvijeni u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu, čiji je temelj Komisijin Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije (ERCC). Postoji potreba za vrlo snažnom koordinacijom i jasnom podjelom uloga između tih dvaju alata Komisije, koji bi se u budućnosti mogli uskladiti. Također je potrebno razgraničenje s mjerama iz revidiranog zakonodavnog akta o prekograničnim prijetnjama zdravlju o kojem trenutačno pregovaraju Vijeće i Parlament, kao i sa zadaćama Europske agencije za lijekove (EMA) i napose Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC).

14.

Osmišljavanje višegodišnjeg strateškog plana HERA-e glavni je prioritet i u njemu moraju sudjelovati i Europski parlament, gradovi i regije, kao i svi dionici. U tom bi se planu trebali utvrditi razina sredstava koja su HERA-i potrebna za učinkovito obavljanje njezinih brojnih zadaća, opisati faze njezina razvoja i predvidjeti pokazatelji praćenja. U strateškom planu trebali bi se utvrditi i mehanizmi suradnje između HERA-e i drugih intervencijskih alata EU-a, uključujući EMA-u, ECDC i Mehanizam Unije za civilnu zaštitu, te bi trebalo navesti kako ih se može ojačati kako bi u potpunosti ispunili svoju ulogu u koordinaciji s HERA-om.

Pripravnost Europe na krize i katastrofe i učinkovita zaštita cjelokupnog stanovništva u svim gradovima i regijama EU-a

15.

Iskustvo s pandemijom bolesti COVID-19 pokazuje da ne možemo učinkovito djelovati bez zajedničkog i usklađenog odgovora na europskoj razini, koji treba prilagoditi različitim potrebama i okolnostima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. HERA također mora težiti visokim i usklađenijim europskim ambicijama u zaštiti stanovništva od kriza. Međutim, aktualna pandemija bolesti COVID-19 naglasila je teritorijalne i socijalne nejednakosti u pristupu skrbi i cijepljenju, što dovodi u pitanje odgovor na zdravstvene krize i ugrožava Europu u cjelini.

16.

Europski odbor regija želio bi da HERA ima ulogu provođenja analize ranjivosti teritorija i stanovništva na zdravstvene krize. Pri toj analizi treba uzeti u obzir zalihe u cijeloj Europi i operativne kapacitete kako bi se doprlo do cjelokupnog stanovništva, a prije svega do onih čije je zdravlje najosjetljivije i onih koji žive u situacijama isključenosti i nesigurnosti. Pritom treba voditi računa i o mogućnosti zdravstvenih sustava, bolnica i drugih zdravstvenih ustanova da povećaju svoje kapacitete u slučaju krize kako bi se što je više moguće pružala planirana skrb, a da se pritom prihvate dodatni pacijenti pristigli zbog krize.

17.

Stoga smatra da je od ključne važnosti da HERA, u suradnji s drugim relevantnim tijelima EU-a, izradi pregled stanja s obzirom na ugroženost zdravstvene sigurnosti i da zajedno s državama članicama i regijama razvije programe za odgovor na razne vrste hitnih situacija i programe testiranja otpornosti zdravstvenih sustava. Na temelju rezultata tih testiranja Komisija i Vijeće trebali bi sastaviti preporuke za države članice i regije, koje će biti potrebno pratiti, kako bi one ojačale svoje zdravstvene sustave i, prema potrebi, osigurale kapacitete za odgovor pojedinih područja kada je riječ o zdravstvu i jednaku zaštitu raznih skupina stanovništva.

18.

Isto tako, HERA bi trebala doprinijeti razvoju istraživačkih programa u okviru Obzora Europe usmjerenih na najranjivije skupine stanovništva (osobe suočene sa siromaštvom i isključenošću, manjine, izbjeglice, žene žrtve nasilja, starije osobe, osobe s invaliditetom, osobe s komorbiditetima itd.), koje su, kako je pokazalo iskustvo s bolešću COVID-19, često prve žrtve. Ti istraživački programi trebali bi se baviti i nejednakostima u pristupu starijih osoba zdravstvu, mentalnim zdravljem djece i mladih, komplementarnošću bolničke skrbi i skrbi u zajednici te inovacijama, prije svega digitalnima, u organizaciji zdravstvenih sustava. Uvijek bi trebali uključivati rodno osjetljiv pristup kojim bi se zajamčilo da se na odgovarajući način vodi računa o potrebama žena.

19.

Priprema stanovništva za buduće katastrofe i epidemije ključan je izazov čijem rješavanju HERA mora pridonijeti. Na europskoj razini potrebni su nam i jačanje i koordinacija programa za prevenciju u području javnog zdravstva, promidžbu zdravlja i borbu protiv digitalnog jaza i dezinformacija. Te mjere prevencije u području javnog zdravlja moraju biti dio svih javnih politika. Intervencija HERA-e mora biti dio ambicioznije europske politike prevencije utvrđene u okviru programa „EU za zdravlje”, koji bi trebalo ojačati i kojim bi u većoj mjeri trebalo obuhvatiti i pitanja mentalnog zdravlja, invaliditeta i suzbijanja kroničnih bolesti.

20.

Iz krize koju je izazvao COVID-19 i rata u Ukrajini potrebno je izvući i konkretne pouke putem istraživačkih aktivnosti. Stoga bi trebalo poduzeti mjere kako bi se osigurao brz odgovor zdravstvenih sustava i ubrzano uvođenje protumjera na terenu (modularne bolnice, mobilni i pojednostavljeni medicinski uređaji, mobilne medicinske jedinice, mali centri za cijepljenje, mobilizacija dovoljnog broja kvalificiranog medicinskog osoblja itd.).

21.

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti posebnim izazovima izoliranih ruralnih područja, planinskih područja i najudaljenijih regija. Treba napomenuti da je taj skup mjera uvelike izostavljen iz programa rada HERA-e za 2022., zbog čega Europski odbor regija izražava žaljenje i poziva na njegovo preispitivanje počevši od 2023.

22.

Europski odbor regija smatra da taj skup mjera ne ugrožava nadležnosti država članica, već naprotiv predstavlja priliku za svaku državu članicu da, u suradnji s regijama, učinkovitije zaštiti svoje stanovništvo.

23.

Detaljna analiza Europske komisije u pogledu rashoda za zdravstvo izvršenih u okviru kohezijskih fondova i Mehanizma za oporavak i otpornost u pandemijskim godinama mogla bi biti korisna za upravljanje budućim krizama. Mogle bi se identificirati nacionalne, regionalne i lokalne dobre prakse koje mogu doprinijeti osmišljavanju budućih mjera za sprečavanje zdravstvenih kriza i upravljanje njima.

24.

Europski odbor regija poziva na to da se u kontekstu europskog semestra zauzme poseban pristup izdacima za jačanje zdravstvenih sustava i pripravnost na krize, koji će se nužno povećati, i da oni trajno ispunjavaju uvjete za financiranje iz sredstava kohezijske politike u skladu s Investicijskom inicijativom kao odgovor na koronavirus. Zabrinut je zbog toga što su izdaci za zdravstvo dosad činili vrlo malen udio plana za oporavak te poziva na veću potporu otpornosti i opremanju gradova i regija u području zdravlja i civilne zaštite.

25.

Podsjeća na to da bi gradovi i regije zajedno s Unijom i državama članicama trebali imati aktivnu ulogu u razvoju tih novih pristupa zaštiti stanovništva. To vrijedi tim više kad imaju konkretne nadležnosti u području zdravlja i kad upravljaju bolničkim i zdravstvenim sustavom. Ta bi se uloga trebala priznati na nacionalnoj i europskoj razini u skladu s načelom aktivne supsidijarnosti.

Pouke koje treba izvući iz rata u Ukrajini

26.

Europski odbor regija pozdravlja sudjelovanje HERA-e u kampanji cijepljenja ukrajinskih izbjeglica u EU-u i njezinu potporu Mehanizmu EU-a za civilnu zaštitu, kojim se uz potporu farmaceutske industrije i ministarstava zdravstva osiguravaju cjepiva za djecu i druge osnovne medicinske potrepštine.

27.

Europski odbor regija smatra da je rat u Ukrajini snažan podsjetnik na to da Europa mora biti spremna za sve vrste kriza: kao što je bolest COVID-19 pogodila naše regije bez upozorenja, tako nismo očekivali ni oružani sukob u izravnom susjedstvu EU-a. Njegov utjecaj na zdravstvene sustave, posebno u srednjoj i istočnoj Europi, sve je veći i potrebno ga je pomno pratiti kako ne bismo došli do kritične točke. Potrebno je brzo razviti analitičke i prognostičke kapacitete HERA-e kako bi se osiguralo da Europska unija ne bude uhvaćena nespremna u sljedećoj katastrofi.

28.

Stoga ponovno potvrđuje da prioritet treba dati sposobnosti da se u svim državama članicama i u svim regijama EU-a ojačaju kapaciteti zdravstvenih sustava za brzu prilagodbu nepredviđenim događajima. U tom se smislu „pregled ranjivosti u području zdravstvene sigurnosti” i programi testiranja otpornosti na stres zdravstvenih sustava više nego ikad prije čine prioritetnim mjerama.

29.

Europski odbor regija upozorava na rizik od izloženosti zračenju zbog eventualnih oštećenja civilne nuklearne infrastrukture i od prekida liječenja kroničnih bolesti, uključujući rak i HIV (u Ukrajini je udio zaraženih HIV-om jedan od najvećih u Europi); ti će rizici vjerojatno utjecati i na zdravstvene sustave zemalja domaćina.

30.

Rat u Ukrajini, koji je doveo do dolaska nekoliko milijuna necijepljenih osoba u EU, poticaj je za jačanje međunarodne suradnje u pristupu protumjerama i, prije svega, cjepivima, pri čemu prioritet treba dati zemljama u našem susjedstvu. Europski odbor regija stoga je zabrinut jer su te mjere slabo zastupljene u programu rada HERA-e za 2022.

Industrijska politika i politika javne nabave u zdravstvu

31.

Europski odbor regija pozdravlja inicijative poduzete od početka krize kako bi se ubrzala dostupnost protumjera, kao i nacrt uredbe Vijeća o mjerama za upravljanje krizama. Međutim, smatra da trenutačni prijedlozi još uvijek nisu dovoljni za učinkovitu pripremu za zdravstvene krize.

32.

Naglašava potrebu za industrijskom i inovacijskom politikom uoči izbijanja krize i apsolutnu nužnost izgradnje novog regulatornog i intervencijskog okvira kako bi EU mogao imati suverenitet u području zdravstva i kapacitete za industrijalizaciju proizvoda proizišlih iz istraživanja i inovacija.

33.

Smatra da bi Europska unija trebala osigurati sredstva kako bi na svojem tlu razvijala „ključne” protumjere, koje su u velikoj mjeri zajedničke za upravljanje različitim vrstama kriza. Da bi se ti lijekovi (uključujući aktivne tvari u njima), medicinski proizvodi, testovi, dijagnostika i osnovna oprema proizvodili u Europi, nužna je proaktivna politika javne nabave s potencijalno većim troškovima opskrbe. Trenutačno nije jasno kako će se europskim pravilima i načelima djelovanja ostvariti taj ključni cilj.

34.

Vrlo je zabrinut zbog poteškoća s kojima se suočavaju mnoga poduzeća koja su na početku krize na zahtjev javnih tijela ulagala u rješavanje problema nestašice materijala, a sada su zanemarena zbog nabave materijala izvan EU-a. Smatra da se iz krize nisu izvukle potrebne pouke i da bi to pitanje trebalo hitno riješiti. Posebno poziva na stvaranje i obnovu strateških nacionalnih i europskih zaliha kad god je to moguće na temelju proizvoda proizvedenih u Europi.

35.

Europski odbor regija stoga poziva Europsku komisiju da prouči i predloži odgovarajući zakonodavni okvir, kojim bi se omogućila odstupanja od pravila o državnim potporama i javnoj nabavi kada je riječ, prije svega, o „ključnim” protumjerama. Ono što se trenutačno radi u području poluvodiča („europski akt o čipovima”) trebalo bi predvidjeti i u području zdravlja.

36.

Taj novi pravni okvir trebao bi ublažiti pravila o javnoj nabavi, posebno u području inovacija, ojačati kontrolu stranih ulaganja i omogućiti pružanje izravnih potpora u iznosu koji bi bio dovoljan da se djelotvorno doprinese ubrzanju razvoja i stavljanju na tržište medicinskih inovacija kao što su cjepiva. Europska unija danas pravno ne može imati istu vrstu intervencije kao Ujedinjena Kraljevina ili Sjedinjene Američke Države, čime se ugrožava njezin pristup cjepivima.

37.

Europski odbor regija zabrinut je zbog izgubljenog vremena i žali zbog toga što uz objavu programa rada HERA-e za 2022. nije bila pokrenuta s time povezana inicijativa te poziva Komisiju da brzo podnese prijedlog Parlamentu i Vijeću.

38.

Europski odbor regija prima na znanje nedavne pomake u strukturiranju istraživanja i inovacija u području pripravnosti na zdravstvene krize. Francusko predsjedništvo pruža snažnu potporu važnom projektu od zajedničkog europskog interesa „radi jačanja industrijske politike i strateškog pozicioniranja Unije u sektoru zdravstva promicanjem inovacija u raznim segmentima zdravstvenih sektora”. Osim toga, Komisija je u travnju 2021. započela savjetovanja radi pokretanja javno-javnog europskog partnerstva za pripravnost na pandemije u okviru programa rada Obzora Europa za razdoblje 2023. – 2024. kako bi se koordinirala istraživanja koja provode države članice. Međutim, trenutačno ne postoji okvir za usklađivanje svih mjera programa Obzor Europa kojima se može doprinijeti zadaćama HERA-e. Osim toga, predviđeni proračun iznosi 1,7 milijardi EUR, dok su u okviru dvaju prethodnih okvirnih programa za istraživanje u području pandemije i cjepiva mobilizirane 4 milijarde EUR. Europski odbor regija stoga poziva na: — osnivanje pluralističkog znanstvenog vijeća HERA-e, u koje bi bili uključeni razni dionici, radi utvrđivanja znanstvenih prioriteta i plana za istraživanje i inovacije na koje bi program Obzor Europa trebao odgovoriti, — povećanu mobilizaciju proračunskih sredstava u okviru programa Obzor Europa za potrebe HERA-e u području istraživanja i inovacija, — promišljanje o stvaranju buduće „misije” posvećene pripravnosti na zdravstvene krize i upravljanju njima, čime bi se omogućio međusektorski pristup u okviru programa Obzor Europa, znanstvena i operativna koordinacija te uključivanje svih dionika, s posebnom pozornošću posvećenom promicanju suradnje javnog i privatnog sektora.

39.

Istraživanje antimikrobne otpornosti apsolutni je prioritet HERA-e. Prekomjerna upotreba antimikrobnih sredstava u uzgoju životinja i u liječenju ljudi tempirana je bomba. Ako ubrzo ne pronađemo rješenje, vjerojatno ćemo se uskoro suočiti sa scenarijem u kojem više neće biti „ni lijeka ni terapije”. Gotovo svi novi antibiotici stavljeni na tržište posljednjih desetljeća varijacije su iz porodica antibiotika koje su otkrivene osamdesetih godina 20. stoljeća. Komisija zasad nije postigla uvjerljive rezultate u tom području, kao što proizlazi iz izvješća Revizorskog suda za 2019. (5) Stoga je potrebno ojačati preventivne zdravstvene usluge kako bi se svi uključeni subjekti koordinirali kad je riječ o kontroli upotrebe antimikrobnih sredstava u određenim područjima, bolnicama i zajednicama i ulagati u istraživanje novih antibiotika i alternativnih metoda profilakse.

40.

Novim zakonodavnim okvirom omogućio bi se razvoj strateškog partnerstva Unije s farmaceutskom industrijom kako bi se više vodilo računa o zdravstvenim ciljevima od općeg interesa. Izravna potpora EU-a trebala bi se kompenzirati industrijskom proizvodnjom u Europi, povlaštenim pristupom proizvodima i pravom na praćenje cijene protumjera i politike licenciranja.

41.

Trebalo bi razmotriti i predviđene mjere u području istraživanja i inovacija te ulogu HERA-e u tom pogledu. Potrebno je prevladati trenutačnu nesigurnost i nejasnoće u okviru programa Obzor Europa kako bi HERA brzo dobila plan istraživanja i inovacija, čime bi se razjasnilo kako će se iskoristiti 1,8 milijardi EUR u njezinu proračunu u okviru tog programa.

42.

Europski odbor regija naglašava potrebu da se bez odgode osnaži struktura inovativnih MSP-ova u području medicinskih protumjera, kao i svih vrsta uređaja i opreme za zaštitu ljudi i suočavanje s krizama. Najprije je potrebno pružiti potporu osnivanju poduzeća i inovacijama, što je posebno u nadležnosti gradova i regija, a zatim im pomoći da rastu i ojačaju kapacitete za provođenje kliničkih ispitivanja i proizvodnju u Europi.

43.

To uključuje znatna ulaganja i povećanje kapitala predmetnih poduzeća. Stoga je potrebno mobilizirati Europsko vijeće za inovacije (EIC) kako bi se bolje strukturirao europski inovacijski ekosustav u kontekstu razvoja protumjera i upravljanja zdravstvenim krizama te kako bi se ojačali intervencijski alati u području rizičnog i vlasničkog kapitala i tako inovativnim poduzećima omogućio rast i ostanak u Europi. Te intervencije također moraju omogućiti podjelu industrijskog rizika razvoja i proizvodnje protumjera.

44.

Djelotvornost medicinskih protumjera usko je povezana s fleksibilnijim upravljanjem kliničkim ispitivanjima, uz istodobno osiguravanje usklađenosti s etičkim pravilima i pravilima o zaštiti podataka. HERA mora predložiti snažniji okvir za suradnju s EMA-om radi koordinacije kliničkih ispitivanja srednjeg i velikog opsega, što je uvelike nedostajalo na vrhuncu krize koju je izazvao COVID-19. Inicijative „Vaccelerate” i „Inkubator HERA” ohrabrujući su početak popunjavanja tih nedostataka, no potrebno je uspostaviti jasnije operativne veze s nacionalnim tijelima kako bi se brže uklonile sve regulatorne ili protokolarne prepreke. Preispitivanje nove europske farmaceutske strategije trebalo bi omogućiti važne promjene, uključujući centralizaciju odobrenja za klinička ispitivanja lijekova koji iziskuju odobrenje za stavljanje na europsko tržište.

45.

Od ključne je važnosti i istraživačka infrastruktura. Kad je riječ o borbi protiv ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju, nužni su odgovarajući laboratoriji za analizu, računala visokih performansi, repozitoriji podataka iz epidemioloških studija i sveobuhvatna kohortna ispitivanja kako bi se mogle analizirati nove opasnosti i primjeri scenarija za odgovor.

Međunarodno djelovanje temeljeno na prevenciji i solidarnosti

46.

Europski odbor regija smatra da je djelovanje u slučaju pojave novih zdravstvenih rizika u interesu Europe kako bi se ograničila izloženost Unije rizicima. HERA stoga mora imati sredstva za povezivanje s brojnim partnerima (naročito na međunarodnoj razini, s Ujedinjenim narodima i Vijećem Europe) i sudjelovanje u intervencijama izvan granica EU-a, u suradnji s predmetnim zemljama, čim se utvrde rizici, kao i za mobilizaciju znatnih resursa. Ta bi suradnja trebala obuhvaćati i fazu pripravnosti, a posebno preventivne mjere, mjere za smanjivanje ranjivosti i mjere pripravnosti društava na krize. U tu će svrhu HERA morati uspostaviti partnerstva s akterima civilnog društva, lokalnim i međunarodnim nevladinim organizacijama te multilateralnim organizacijama koji rade na programima sprečavanja rizika.

47.

Ukidanje prava intelektualnog vlasništva za cjepiva i druge medicinske proizvode nije dostatno rješenje ako slabije razvijene zemlje nemaju kapacitete za razvoj vlastite proizvodnje. Europski odbor regija poziva na to da se cijena određenih lijekova regulira kada je to potrebno i da se farmaceutska industrija obveže na odobravanje dozvola za proizvodnju u skladu s prijedlogom SZO-a. Poziva i na to da politike Unije doprinose razvoju proizvoda prilagođenih specifičnom kontekstu slabije razvijenih zemalja. Isto tako traži da se Unija uključi u aktivnu politiku prijenosa tehnologija i potpore lokalnoj proizvodnji te da pruža odgovarajuće izravne potpore kako bi se stanovništvu jamčila zdravstvena skrb gdje god je to potrebno.

48.

Europski odbor regija primjećuje i dijeli vrlo velika očekivanja europskih građanki i građana da Unija preuzme snažniju ulogu u području zdravstva. Napominje da sadašnja vrlo restriktivna formulacija članka 168. Ugovora trenutačno predstavlja prepreku te smatra da bi pitanje jačanja europskih nadležnosti u području zdravstvene sigurnosti trebalo biti na dnevnom redu nakon Konferencije o budućnosti Europe. EU bi već sada na temelju svojih nadležnosti u području unutarnjeg tržišta mogao ići korak dalje u djelovanju u području zdravstva. Osim toga, potrebno je ojačati program „EU za zdravlje” i ministri zdravstva iz Europske unije trebali bi se sastajati vrlo redovito u sklopu posebnog sastava Vijeća, a ne samo dvaput godišnje na marginama sastanka Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO).

---

(1)  https://cor.europa.eu/hr/news/Pages/COVID-19-CoR-President-calls-for-a-EU-Health-Emergency-Mechanism-to-support-regions-and-cities.aspx.

(2)  SL C 440, 18.12.2020., str. 15.

(3)  https://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:12008M005:EN:HTML.

(4)  Konkretno, Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije (ERCC – civilna zaštita), Europska agencija za lijekove (EMA) i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC).

(5)  https://www.eca.europa.eu/hr/Pages/DocItem.aspx?did=%7b8892C8C4-6776-4B27-BE36-C181456EED71%7d.

Mišljenje Europskog odbora regija – Gospodarstvo EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19: implikacije za gospodarsko upravljanje

(2022/C 301/07)

Izvjestitelj: Elio DI RUPO (BE/PSE), predsjednik vlade Valonije Referentni dokument: Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Gospodarstvo EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19: implikacije za gospodarsko upravljanje COM(2021) 662 final

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

1.

izražava zadovoljstvo zbog predstavljanja komunikacije Europske komisije pod naslovom „Gospodarstvo EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19: implikacije za gospodarsko upravljanje” i spremnosti koju je Komisija pokazala za reformu gospodarskih i fiskalnih pravila, među ostalim kad je riječ o uzimanju u obzir učinka krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19; pozdravlja i najavljeno predstavljanje zakonodavnog prijedloga sredinom 2022.;

2.

smatra da se u okviru reforme europskog gospodarskog upravljanja moraju uzeti u obzir i prijedlozi građana i građanki o kojima se raspravljalo tijekom Konferencije o budućnosti Europe;

3.

podsjeća na zaključak iz vlastitih izvješća o barometru za 2020. i 2021. (1) da su višedimenzionalni učinci krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19 asimetrični i da imaju teritorijalnu dimenziju; ti učinci povećavaju neke već postojeće razlike među regijama i državama članicama te unutar država članica, pri čemu su lokalne i regionalne vlasti i dalje na prvoj crti u borbi protiv pandemije i njezinih posljedica, ali i u provedbi mjera za potporu građanima i poduzećima te u pripremi za postupan i održiv oporavak;

4.

napominje da građani i građanke diljem EU-a pozivaju javna tijela, države, regije te lokalne i regionalne vlasti da im pomognu da se nose s posljedicama pandemije COVID-a 19, kao i sa zalenom i digitalnom tranzicijom koju EU želi provesti, a trenutno i s posljedicama rata u Ukrajini;

5.

ističe da su u nekim državama članicama i prije krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19 postojali znatni zaostaci u ulaganjima, primjerice u obnovu infrastrukture i zgrada, te da su javna ulaganja stavljena na čekanje kako bi se financirale mjere poduzete za svladavanje krize; međutim, što se ta ulaganja više odgađaju, to će biti skuplja;

6.

napominje da je sada kritičan trenutak za EU i da Unija mora pronaći načine i sredstva da osigura koheziju i prosperitet europskih građana i građanki;

Odgovor na krizu

7.

pozdravlja uspjeh programa SURE, koji se financira obveznicama koje izdaje Europska komisija, i traži od Komisije da osigura da se taj program na odgovarajući način nastavi objavljivanjem bijele knjige u kojoj bi se, na temelju ocjene tog programa, predstavile opcije politike za trajni europski sustav reosiguranja za slučaj nezaposlenosti;

8.

pozdravlja i uspjeh zelenih obveznica izdanih za instrument Next Generation EU, koje predstavlja najveće izdavanje zelenih obveznica na svijetu i koje će putem Mehanizma za oporavak i otpornost pomoći u financiranju ulaganja u području klime;

9.

ponavlja da podržava aktivaciju opće klauzule o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu, koja je provedena prvi put u povijesti europodručja; ta je aktivacija imala važnu ulogu u odgovoru država članica, regija te lokalnih i regionalnih vlasti na krizu jer je omogućila potpuno iskorištavanje javnih proračuna za ublažavanje posljedica, naročito socijalnih, pandemije COVID-a 19;

10.

ističe da je rat u Ukrajini pokazao važnost energetske neovisnosti za Europsku uniju i naglašava da se energetska tranzicija mora ubrzati; međutim, strahuje da će klasifikacija plina i nuklearne energije kao održive energije u Uredbi o taksonomiji pružati poticaje koji su u suprotnosti s brzim razvojem obnovljive energije;

11.

izražava žaljenje zbog toga što se zbog tih mjera povećao javni dug: razina javne zaduženosti povećala se 2020. za 13 postotnih bodova i dosegnula 92 % BDP-a za EU u cjelini i 100 % za europodručje (2);

12.

smatra da bi u slučaju ukidanja klauzule o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu u trenutačnom stanju okvira gospodarskog upravljanja – te u kontekstu energetske krize, geopolitičke nestabilnosti i oporavka nakon pandemije COVID-a 19 – smanjenje zaduženosti koju bi to iziskivalo dovelo do povratka na politike stroge štednje, što bi imalo golemu ekonomsku, socijalnu i ekološku cijenu; stoga traži da se opća klauzula o odstupanju nastavi primjenjivati do što skorije uspostave revidiranog okvira gospodarskog upravljanja;

13.

podržava ocjenu Europskog fiskalnog odbora da je potrebna reforma Pakta o stabilnosti i rastu radi postizanja održivosti javnog duga s pomoću jednog glavnog operativnog pravila, a to je referentna razina javnih rashoda, kako bi se udio duga u BDP-u postupno smanjio na održivu stopu brzinom koja je prilagođena nacionalnim okolnostima (3);

Revidirani okvir upravljanja

14.

naglašava da europski okvir gospodarskog upravljanja uvelike utječe na sve razine vlasti, a posebno na lokalne i regionalne vlasti koje su odgovorne za gotovo trećinu javnih rashoda i više od polovine javnih ulaganja u cijeloj Europskoj uniji, pri čemu postoje velike razlike među državama članicama (4);

15.

ponavlja da Pakt o stabilnosti i rastu i drugi elementi postojećeg europskog okvira gospodarskog upravljanja imaju pet velikih nedostataka, a to su: neželjeni prociklički učinci, velika složenost, nedovoljna učinkovitost i djelotvornost, nedovoljno razmatranje pokazatelja povezanih s održivim razvojem i blagostanjem te nedostatak transparentnosti i demokratskog legitimiteta;

16.

smatra da se revidiranim europskim okvirom gospodarskog upravljanja mora osigurati transparentno donošenje odluka u kojem sudjeluju Europski parlament i nacionalni parlamenti te, ovisno o unutarnjim nadležnostima država članica, parlamentarne skupštine sa zakonodavnim ovlastima. U to sudjelovanje moraju biti uključene i lokalne i regionalne vlasti kao i socijalni partneri, civilno društvo i akademska zajednica;

17.

smatra da se u revidiranom okviru također mora uzeti u obzir vrlo visoka razina javnog duga, koju je potrebno smanjiti postepeno jer se ne može znatno smanjiti od danas do sutra i do koje je došlo zbog krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19, štete uzrokovane prirodnim katastrofama i drugim izvanrednim okolnostima, velikih razlika među državama članicama i unutar njih, nove makroekonomske situacije (vrlo niske stope obveznica, ograničenja u monetarnoj politici i velika neizvjesnost u pogledu inflacije, kamatnih stopa i tržišta rada), potrebe za izbjegavanjem politike stroge štednje te ekoloških, energetskih, tehnoloških i socijalnih prioriteta;

18.

ponavlja da se zalaže za to da se ukine jednoglasno donošenje odluka u području oporezivanja kako bi se Europskoj uniji omogućilo da potrebne odluke donosi kvalificiranom većinom, kao i u drugim područjima djelovanja, jer to omogućuje napredak u borbi protiv porezne zlouporabe i u razmjeni informacija među državama članicama. Tom se odredbom i dalje poštuje nadležnost nacionalne, regionalne ili lokalne razine za prikupljanje poreza i određivanje poreznih stopa;

19.

ponovno naglašava da nacionalne, regionalne i lokalne vlasti te građani moraju dobro razumjeti pravila koja se trebaju primjenjivati; stoga pozdravlja stajalište Komisije da je potrebno pojednostaviti fiskalna pravila upotrebom pokazatelja koji se mogu pratiti; podsjeća da je izuzetno važno integrirati ciklički prilagođenu protucikličku stabilizaciju;

20.

smatra da se okvir upravljanja za postizanje uravnoteženih proračuna mora temeljiti ne samo na razumnim rashodima, već i na dobrim i uravnoteženim prihodima; podsjeća na to da zbog izbjegavanja plaćanja poreza i poreznih prijevara javni proračuni u EU-u svake godine gube više stotina milijardi eura te da je borba protiv porezne prijevare jedno od ključnih pitanja u vezi s kojim velik broj Europljana priželjkuje veću europsku intervenciju;

21.

smatra da se gospodarsko upravljanje mora temeljiti na ravnoteži između pokazatelja povezanih s fiskalnom disciplinom i pokazatelja povezanih sa socijalnom kohezijom i osiguravanjem infrastrukture i usluga od općeg gospodarskog interesa za sve građane, primjerice u pogledu javnog zdravlja i blagostanja; stoga smatra da se u skladu s postupkom u slučaju makroekonomske neravnoteže, koji uključuje raznovrsne pokazatelje, među ostalim i stopu nezaposlenosti, u reformiranom gospodarskom upravljanju moraju uzeti u obzir i drugi okolišni i socijalni ciljevi; ta pitanja ne smiju ostati manje važna u odnosu na pokazatelje povezane s fiskalnom disciplinom;

22.

ponovno predlaže da se postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže proširi na dodatne pokazatelje koji se odnose na regionalne razlike te smatra da bi se u tom postupku mogao uzeti u obzir i napredak postignut u provedbi ciljeva održivog razvoja, koji ne obuhvaćaju samo zaštitu okoliša nego i socijalne, gospodarske i upravljačke kriterije te koje podupiru 193 zemlje diljem svijeta;

23.

podsjeća na to da korektivne mjere koje se poduzimaju u okviru postupaka u slučaju makroekonomskih neravnoteža u državama članicama imaju različite posljedice od regije do regije i znatno su štetnije u regijama čija su gospodarstva manje diversificirana, kao što je slučaj s najudaljenijim regijama, koje imaju strukturna i izvanredna ograničenja utvrđena u članku 349. UFEU-a. Te su regije iznimno osjetljive na egzogene šokove i u njima restriktivne gospodarske politike imaju veći učinak u smislu smanjenja ulaganja i zapošljavanja;

Opravdano promicanje javnih ulaganja

24.

i dalje smatra da je europski okvir gospodarskog upravljanja djelomično odgovoran za nagli pad javnih ulaganja do kojeg je došlo nakon krize europodručja jer se njime nedovoljno uvažava razlika između tekućih rashoda i rashoda za dugoročna ulaganja; u razdoblju od 2009. do 2018. ukupna javna ulaganja u EU-u smanjila su se za 20 % kao udio u BDP-u; ulaganja lokalnih i regionalnih vlasti smanjila su se za gotovo 25 % odnosno 40 % ili više u nekoliko država članica koje su najviše pogođene krizom (5); smatra da je nužno izbjeći ponavljanje takvog scenarija nakon krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19; napominje da ulaganja na lokalnoj i regionalnoj razini mogu imati odlučujuću ulogu u gospodarskom oporavku;

25.

podsjeća na to da je Europski fiskalni odbor utvrdio da su države s visokom stopom javnih ulaganja ta ulaganja znatno smanjivale tijekom postupka u slučaju prekomjernog deficita (6) i da je i sama Komisija primijetila da fiskalni okvir nije spriječio pad ulaganja (7);

26.

naglašava da je OR u svojem mišljenju o Komunikaciji o tumačenju iz 2015. o toj temi (8) već izrazio stav da je postojeća fleksibilnost u okviru Pakta o stabilnosti i rastu previše restriktivna i ograničena te da su je zatražile samo dvije države članice, u kojima je imala tek minimalan učinak;

27.

naglašava da istodobno u EU-u postoje goleme potrebe za financiranjem u svrhu rješavanja glavnih trenutačnih problema: prema Komisiji, 650 milijardi eura godišnje samo za zelenu i digitalnu tranziciju (9) i gotovo 200 milijardi eura godišnje za socijalnu infrastrukturu (10);

28.

smatra da u aktualnom kontekstu izvanrednih potreba za ulaganjima odvraćanje od deficitarnog financiranja javnih ulaganja, uključujući i ulaganja lokalnih i regionalnih vlasti, koje je prisutno u postojećem fiskalnom okviru, može dovesti do poticanja nedovoljnog ulaganja na štetu budućih generacija i ciljeva koje si je postavio EU, posebno u području klime;

29.

pozdravlja činjenicu da Komisija napokon jasno prepoznaje potrebu za okvirom upravljanja kojim bi se potaknula ulaganja, a posebno zelena i digitalna javna ulaganja te javna ulaganja za jačanje otpornosti;

30.

ponavlja svoj zahtjev, koji je već puno puta izrazio, da se javna potrošnja država članica te lokalnih i regionalnih vlasti u okviru sufinanciranja strukturnih i investicijskih fondova u skladu s odgovarajućim ograničenjima sufinanciranja EU-a ne pribraja javnim ili sličnim strukturnim rashodima definiranima u Paktu o stabilnosti i rastu, što je „zlatno pravilo sufinanciranja”; ističe da su ulaganja javnih vlasti, kao što su ulaganja u održivu zelenu, digitalnu i društvenu tranziciju i očuvanje europske konkurentnosti, važna za buduće generacije pa ih stoga treba tretirati shodno tome kad je riječ o ulaganjima javnih vlasti;

31.

naglašava da bi se, zbog vrste projekata koji se podupiru iz strukturnih i investicijskih fondova, takvim „zlatnim” pravilom sufinanciranja automatski posebno podupirali napori usmjereni na svladavanje trenutačnih velikih izazova i provedbe europskih prioriteta. To podrazumijeva gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju; jačanje otpornosti; provedbu socijalnih, okolišnih i digitalnih politika itd. Stoga bi njihov povoljan tretman u sklopu financijskog okvira ojačao ukupnu dosljednost europskih politika;

32.

poziva Komisiju da, nakon što izmijeni svoje prijedloge uzimajući u obzir gospodarsku i proračunsku štetu koju je uzrokovao COVID-19, objavi bijelu knjigu o preustroju gospodarskog upravljanja koji bi se temeljio na mogućem uvođenju zlatnog pravila u skladu s odgovarajućim ograničenjima sufinanciranja EU-a. Komisija bi u svojoj procjeni trebala razmotriti i druge instrumente, kao što je pravilo o rashodima, kojim se na temelju trenda gospodarskog rasta i visine duga uvodi ograničenje godišnjeg rasta ukupnih javnih rashoda i koje može pridonijeti očuvanju povjerenja javnosti povećanjem transparentnosti, smanjenjem administrativnog opterećenja i uspostavljanjem ravnoteže između proračunske discipline i očuvanja dovoljnih kapaciteta za javna ulaganja;

33.

podsjeća da su po definiciji ti rashodi ulaganja od općeg europskog interesa s dokazanim učinkom poluge u pogledu održivog razvoja i jačanja teritorijalne kohezije;

34.

nadalje, poziva na uspostavu zlatnog zelenog pravila i zlatnog pravila socijalne kohezije, prema kojima bi se javna ulaganja u projekte za poticanje tranzicije prema okolišno, gospodarski i socijalno održivom društvu, kako je definirano u ciljevima održivog razvoja i europskom zelenom planu, isključila iz računovodstvenog knjiženja s obzirom na to da su ta ulaganja prepoznata kao ključna ne samo za oporavak od krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19 već i za prosperitet i kvalitetu života budućih generacija;

35.

smatra da bi drugo rješenje moglo biti izuzimanje sektora lokalne i regionalne uprave iz pravila Pakta o stabilnosti i rastu. Javna ulaganja u tom sektoru na razini Europske unije 2019. godine iznosila su 49,2 % ukupnih javnih ulaganja (11), dok bruto dug sektora lokalne uprave Europske unije iznosi samo 6,0 % bruto domaćeg proizvoda (12) Europske unije i stoga nije uzrok visokog javnog duga. Nadalje, sektor lokalne uprave zadužuje se samo radi ulaganja, a ne u svrhu makroekonomske stabilizacije s tekućim rashodima. Usto, lokalne vlasti podliježu unutarnjoj proračunskoj kontroli regionalnih ili nacionalnih vlasti. Odbor odlučno poziva Komisiju da ispita mogućnost izuzimanja lokalnih vlasti iz primjene pravila Pakta o stabilnosti i rastu;

36.

općenito smatra da je potrebno uzeti u obzir načelo „nenanošenja štete koheziji”, koje je uključeno u Komunikaciju Komisije o 8. izvješću o koheziji, kako bi se osigurala komplementarnost i sinergija između kohezijske politike i drugih politika EU-a, čime bi se izbjeglo ometanje postupka konvergencije i povećanje regionalnih razlika;

37.

poziva Komisiju da do kraja 2022. predstavi zakonodavni prijedlog za preinaku okvira gospodarskog upravljanja koja će se temeljiti konkretno na primjeni tih zlatnih pravila u kombinaciji s pravilom o rashodima, čime se može postići ravnoteža između proračunske discipline i očuvanja dostatnih kapaciteta za javna ulaganja;

38.

ipak predlaže da se, radi osiguravanja usklađenosti rashoda za koje su vlade utvrdile da podliježu jednom od tih zlatnih pravila, njihova primjena strogo nadzire na dvije razine: da ih nadziru neovisna nacionalna fiskalna vijeća i Europski fiskalni odbor, koji će podnositi javna godišnja izvješća Vijeću i Parlamentu;

Znatno izmijenjeni europski semestar

39.

podsjeća da gospodarsko upravljanje, koje se u praksi provodi kroz ciklus koordinacije u okviru europskog semestra, nije dovoljno učinkovito kad je riječ o provedbi reformi;

40.

ujedno naglašava da opseg reformi koje se razmatraju u okviru europskog semestra nikada nije bio definiran u europskim pravnim tekstovima, osobito s obzirom na njihovu važnost i dodanu vrijednost za europsku razinu. Smatra da taj nedostatak definicije ograničava moguću interakciju između reformi provedenih na nacionalnoj razini i politika EU-a (zakonodavstvo i financijski programi) te da je problematičan s obzirom na načelo supsidijarnosti;

41.

smatra da europski semestar mora, pod jednakim uvjetima i u sinergiji s gospodarskim i fiskalnim ciljevima, biti okvir za provedbu zahtjeva u pogledu okoliša i socijalne kohezije utvrđenih u ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda, koje su se EU i njegove države članice obvezali ostvariti do 2030.;

42.

vjeruje da će kodeks postupanja za uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u europski semestar (13), koji je sam predložio, vjerojatno riješiti problem nedovoljne djelotvornosti europskog semestra zahvaljujući većem uvažavanju lokalnih i regionalnih okolnosti te da je primjena kodeksa i dalje potrebna, tim više što se nacionalni planovi u kontekstu Mehanizma za oporavak i otpornost djelomično temelje na preporukama za pojedinačne zemlje u okviru europskog semestra;

43.

smatra da takvo dvostruko preusmjeravanje europskog semestra, u pogledu njegovih ciljeva i u pogledu njegova funkcioniranja, može ojačati njegov demokratski legitimitet i demokratski legitimitet europskog sustava gospodarskog upravljanja u cjelini, koji je i dalje preslab.

---

(1)  Europski odbor regija, Regionalni i lokalni barometar EU-a za 2020., 12. listopada 2020. i Godišnji regionalni i lokalni barometar EU-a za 2021., 12. listopada 2021.

(2)  Europska komisija, Europska ekonomska prognoza za jesen 2021., Institucijski dokument 160, studeni 2021.

(3)  Vidjeti godišnje izvješće Odbora za 2021.: https://bit.ly/3HqqvIQ.

(4)  Podaci za 2018. Izvor: Eurostat, mrežna oznaka podataka: TEC00023 i TEC00022.

(5)  Eurostat, mrežna oznaka podataka: TEC00022.

(6)  Europski fiskalni odbor: Assessment of EU fiscal rules with a focus on the six and two-pack legislation (Ocjena fiskalnih pravila EU-a uz naglasak na zakonodavnim aktima iz paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere), str. 76.

(7)  Europska komisija „Revizija gospodarskog upravljanja” (COM(2020) 55 final, 5. veljače 2020.).

(8)  Mišljenje OR-a „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (dokument COR-2015-01185) (SL C 313, 22.9.2015., str. 22.), izvjestiteljica: Olga Zrihen (BE/PES), usvojeno 9. srpnja 2015.

(9)  Europska komisija Gospodarstvo EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19: implikacije za gospodarsko upravljanje (COM(2021) 662 final, 19. listopada 2020.).

(10)  Europska komisija Radni dokument službi Komisije: Identifying Europe’s recovery needs (Utvrđivanje potreba za oporavak Europe), (SWD(2020) 98 final, 27. svibnja 2020.).

(11)  Izvor: Eurostat, nacionalni računi.

(12)  Izvor: Eurostat, nacionalni računi.

(13)  Mišljenje OR-a „Bolje upravljanje europskim semestrom: kodeks postupanja za uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti” (dokument COR-2016-05386) (SL C 306, 15.9.2017., str. 24.), izvjestitelj: Rob Jonkman (NL/ECR), usvojeno 11. svibnja 2017.

Mišljenje Europskog odbora regija – Osiguravanje globalne minimalne razine oporezivanja za multinacionalne skupine u Uniji

(2022/C 301/08)

Glavni izvjestitelj: Federico BORGNA (IT/PES) Referentni dokument: Prijedlog direktive Vijeća o osiguravanju globalne minimalne razine oporezivanja za multinacionalne skupine u Uniji COM(2021) 823 final

I.   PREPORUKE ZA AMANDMANE

Amandman 1.

Uvodna izjava 7.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Iako je potrebno obeshrabrivati prakse izbjegavanja poreza, trebalo bi izbjegavati negativne učinke na manje MNP-ove na unutarnjem tržištu. U tu bi se svrhu ova Direktiva trebala primjenjivati samo na subjekte koji se nalaze u Uniji i koji su članovi skupina MNP-ova ili velikih domaćih skupina koje dostižu godišnji prag od najmanje 750 000 000  EUR konsolidiranih prihoda. Taj bi prag bio u skladu s pragom iz postojećih međunarodnih poreznih pravila, kao što su pravila o izvješćivanju po zemljama. Subjekti obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive nazivaju se sastavnim subjektima. Određeni subjekti trebali bi biti isključeni iz područja primjene na temelju svoje posebne svrhe i statusa. Isključeni subjekti bili bi subjekti koji nisu usmjereni na ostvarivanje dobiti i obavljaju djelatnosti od općeg interesa te zbog tih razloga vjerojatno neće podlijegati porezu u državi članici u kojoj se nalaze. Kako bi se zaštitili ti posebni interesi, potrebno je iz područja primjene direktive isključiti vladina tijela, međunarodne organizacije, neprofitne organizacije i mirovinske fondove . Investicijski fondovi i subjekti za ulaganja u nekretnine isto bi tako trebali biti isključeni iz područja primjene ako se nalaze na vrhu vlasničkog lanca jer se za te takozvane prolazne subjekte ostvarena dobit oporezuje na razini vlasnika.

Potrebno je obeshrabrivati prakse izbjegavanja poreza. Istodobno , trebalo bi izbjegavati negativne učinke na manje MNP-ove na unutarnjem tržištu. U tu bi se svrhu ova Direktiva trebala primjenjivati samo na subjekte koji se nalaze u Uniji i koji su članovi skupina MNP-ova ili velikih domaćih skupina koje dostižu godišnji prag od najmanje 750 000 000  EUR konsolidiranih prihoda. Taj bi prag bio u skladu s pragom iz postojećih međunarodnih poreznih pravila, kao što su pravila o izvješćivanju po zemljama. Subjekti obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive nazivaju se sastavnim subjektima. Određeni subjekti trebali bi biti isključeni iz područja primjene na temelju svoje posebne svrhe i statusa. Isključeni subjekti bili bi subjekti koji nisu usmjereni na ostvarivanje dobiti i obavljaju djelatnosti od općeg interesa te zbog tih razloga vjerojatno neće podlijegati porezu u državi članici u kojoj se nalaze. Kako bi se zaštitili ti posebni interesi, potrebno je iz područja primjene direktive isključiti vladina tijela (uključujući i lokalna i regionalna tijela vlasti te njihove udruge) , međunarodne organizacije, neprofitne organizacije i mirovinske fondove .

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

Amandman 2.

Članak 2. stavak 3. točka (a)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(a) državno tijelo, međunarodna organizacija, neprofitna organizacija, mirovinski fond, investicijski subjekt koji je krajnje matično društvo i subjekt za ulaganja u nekretnine koji je krajnje matično društvo; ili	(a) državno tijelo (uključujući i lokalna i regionalna tijela vlasti te njihove udruge) , međunarodna organizacija, neprofitna organizacija , mirovinski fond ;

Obrazloženje

Pojašnjenje formulacije. Razumljivo samo po sebi.

Amandman 3.

Članak 3. stavak 31. točka (d)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(d) odobren državnom subjektu, međunarodnoj organizaciji, neprofitnoj organizaciji , mirovinskom fondu, investicijskom subjektu koji nije dio skupine MNP-ova ili društvu za životno osiguranje, u mjeri u kojoj se dividenda prima u vezi s djelatnostima mirovinskih fondova, koji podliježu oporezivanju na isti način kao i mirovinski fond ;	(d) odobren državnom subjektu (uključujući i lokalna i regionalna tijela vlasti te njihove udruge) , međunarodnoj organizaciji, neprofitnoj organizaciji , mirovinskom fondu ;

Obrazloženje

Pojašnjenje formulacije. Razumljivo samo po sebi.

Amandman 4.

Članak 11.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Primjena pravila o nedovoljno plaćenom porezu u cijeloj skupini MNP-ova	Primjena pravila o nedovoljno plaćenom porezu u cijeloj skupini MNP-ova
Ako se krajnje matično društvo skupine MNP-ova nalazi u jurisdikciji treće zemlje u kojoj se ne primjenjuje kvalificirano pravilo o uključivanju prihoda, države članice osiguravaju da njegovi sastavni subjekti koji se nalaze u Uniji podliježu, u državi članici u kojoj se nalaze, dodatnom porezu za fiskalnu godinu („dodatni porez na temelju pravila o nedovoljno plaćenom porezu”) u iznosu dodijeljenom toj državi članici u skladu s člankom 13. Sastavni subjekti koji su investicijski subjekti i mirovinski fondovi ne podliježu dodatnom porezu na temelju pravila o nedovoljno plaćenom porezu.	Ako se krajnje matično društvo skupine MNP-ova nalazi u jurisdikciji treće zemlje u kojoj se ne primjenjuje kvalificirano pravilo o uključivanju prihoda, države članice osiguravaju da njegovi sastavni subjekti koji se nalaze u Uniji podliježu, u državi članici u kojoj se nalaze, dodatnom porezu za fiskalnu godinu („dodatni porez na temelju pravila o nedovoljno plaćenom porezu”) u iznosu dodijeljenom toj državi članici u skladu s člankom 13. Mirovinski fondovi ne podliježu dodatnom porezu na temelju pravila o nedovoljno plaćenom porezu.

Obrazloženje

Razumljivo samo po sebi.

Amandman 5.

Članak 12.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Primjena pravila o nedovoljno plaćenom porezu u jurisdikciji krajnjeg matičnog društva	Primjena pravila o nedovoljno plaćenom porezu u jurisdikciji krajnjeg matičnog društva
Ako se krajnje matično društvo skupine MNP-ova nalazi u jurisdikciji s niskim poreznim opterećenjem, države članice osiguravaju da njegovi sastavni subjekti koji se nalaze u državi članici podliježu dodatnom porezu na temelju pravila o nedovoljno plaćenom porezu za fiskalnu godinu i za iznos dodijeljen toj državi članici u skladu s člankom 13. za sastavne subjekte koji podliježu niskim poreznim stopama i koji se nalaze u jurisdikciji krajnjeg matičnog društva, neovisno o tome primjenjuje li ta jurisdikcija kvalificirano pravilo o uključivanju prihoda. Sastavni subjekti koji su investicijski subjekti i mirovinski fondovi ne podliježu dodatnom porezu na temelju pravila o nedovoljno plaćenom porezu.	Ako se krajnje matično društvo skupine MNP-ova nalazi u jurisdikciji s niskim poreznim opterećenjem, države članice osiguravaju da njegovi sastavni subjekti koji se nalaze u državi članici podliježu dodatnom porezu na temelju pravila o nedovoljno plaćenom porezu za fiskalnu godinu i za iznos dodijeljen toj državi članici u skladu s člankom 13. za sastavne subjekte koji podliježu niskim poreznim stopama i koji se nalaze u jurisdikciji krajnjeg matičnog društva, neovisno o tome primjenjuje li ta jurisdikcija kvalificirano pravilo o uključivanju prihoda. Mirovinski fondovi ne podliježu dodatnom porezu na temelju pravila o nedovoljno plaćenom porezu.

Obrazloženje

Izmjena u originalnom tekstu koja ne utječe na hrvatsku verziju dokumenta.

Amandman 6.

Članak 36. stavak 2. točka (b)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(b) državno tijelo, međunarodna organizacija, neprofitna organizacija ili mirovinski fond, osim subjekta za pružanje usluga u području mirovinskog osiguranja, koji su porezni rezidenti u jurisdikciji u kojoj se nalazi krajnje matično društvo i koji imaju vlasničke udjele kojima stječu pravo na 5 % dobiti i imovine krajnjeg matičnog društva ili manje od toga .	(b) državno tijelo (uključujući i lokalna i regionalna tijela vlasti te njihove udruge) , međunarodna organizacija ili neprofitna organizacija ili mirovinski fond .

Obrazloženje

Pojašnjenje formulacije. Razumljivo samo po sebi.

Amandman 7.

Članak 37. stavak 3. točka (c)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
(c) državno tijelo, međunarodna organizacija, neprofitna organizacija ili mirovinski fond, osim subjekta za pružanje usluga u području mirovinskog osiguranja, koji su porezni rezidenti u jurisdikciji u kojoj se nalazi krajnje matično društvo i koji imaju vlasničke udjele kojima stječu pravo na 5 % dobiti i imovine krajnjeg matičnog društva ili manje od toga .	(c) državno tijelo (uključujući i lokalna i regionalna tijela vlasti te njihove udruge) , međunarodna organizacija ili neprofitna organizacija ili mirovinski fond .

Obrazloženje

Pojašnjenje formulacije. Razumljivo samo po sebi.

Amandman 8.

Članak 53.a (novi)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
	Tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive Europska komisija preispituje njezine rezultate i može, u skladu s kretanjima na međunarodnoj razini, predložiti izmjenu Direktive, naročito u pogledu prilagodbe definicija koje se odnose na prag prometa i minimalnu poreznu stopu.

Obrazloženje

U nedostatku procjene učinka Europske komisije prilikom sastavljanja direktive, još je važnije njezino preispitivanje kako bi se analizirali rezultati i posljedice njezine provedbe.

II.   PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

Opće napomene

1.

pozdravlja Prijedlog direktive Vijeća o osiguravanju globalne minimalne razine oporezivanja za multinacionalne skupine u Uniji (1);

2.

ponovno ističe da se u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi održivi razvoj Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka, te da se člankom 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa da Vijeće, odlučujući jednoglasno, nastoji osigurati uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta i izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja;

3.

smatra da dosadašnji rad OECD-a na osmišljavanju zakonodavnih mjera za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti izvan EU-a može imati znatne pozitivne implikacije i za lokalne i regionalne subjekte, i to ne samo u pogledu većih poreznih prihoda za države članice, već i u smislu jamčenja veće pravednosti i konkurentnosti za mala i srednja poduzeća (MSP), koja su na nacionalnoj i lokalnoj razini trenutno izložena nepovoljnijim poreznim uvjetima, pri čemu su učinci na zapošljavanje i radnike povoljni;

4.

uvjeren je da je uvođenje prijedloga o minimalnoj razini oporezivanja prvi korak prema stvaranju jedinstvenog sustava oporezivanja unutar EU-a, koji je nužan kako bi se među poduzećima na europskom unutarnjem tržištu počela uspostavljati adekvatna konkurencija, kako bi se povećala konkurentnost Europe i kako bi se izbjeglo preseljenje ili proizvoljno zatvaranje proizvodnih centara, što ima ozbiljne posljedice za radnike, koji su prisiljeni tražiti novi posao ili prolaziti kroz mukotrpna preseljenja kako ne bi izgubili radno mjesto;

5.

smatra da je od presudne važnosti da se propisima ne poveća opterećenje poduzeća birokratskim postupcima, čime bi se usporio njihov razvoj, naročito u sektoru istraživanja i inovacija i u području klimatske neutralnosti, koji su izuzetno bitni za osiguravanje potrebne digitalne i zelene tranzicije;

Potpuno usklađivanje normi u EU-u

6.

nada se da će se u državama članicama EU-a direktiva primjenjivati na sveobuhvatan i ujednačen način i u potpunosti u skladu s dogovorom OECD-a: ako se minimalne porezne norme unutar EU-a i između EU-a i trećih zemalja ne usklade, moglo bi doći do problema u pogledu dvostrukog oporezivanja, što bi imalo izravan negativan učinak na velik broj vodećih svjetskih poduzeća, a i moguće posljedice na njihove dobavljače (koji su često MSP-ovi) u pogledu prikupljenih poreznih prihoda, trgovine i ulaganja;

7.

smatra vrlo bitnim da se komentari OECD-a i dodatne tehničke pojedinosti o oglednim pravilima uključe u direktivu EU-a na cjelovit način i da ne budu zanemareni u brzom prenošenju te da se u budućnosti ne isključi mogućnost uvođenja mjera potaknutih uredbom;

8.

ističe važnost usuglašene i nedvosmislene terminologije u konačnoj verziji direktive i njezinoj primjeni: moguće je da neke nove definicije koje se koriste u direktivi nisu u potpunosti usklađene s već utvrđenim definicijama u međunarodnom poreznom pravu; radi veće pravne sigurnosti bit će od presudne važnosti provjeriti prijevod direktive EU-a na sve jezike kako bi se osiguralo da pojmovi iz poreznog prava u pojedinačnim državama budu precizno usklađeni;

9.

kad je riječ o velikim nacionalnim skupinama, traži da se učini sve što je moguće kako bi se radi izbjegavanja pravne nesigurnosti osiguralo da novi minimalni porez bude u skladu s pravom EU-a te odlučno potiče na to da se, kad je to moguće, za te isključivo nacionalne skupine uvedu mjere pojednostavljenja. Trenutno nije jasno koliko velikih isključivo nacionalnih skupina postoji u EU-u i koji bi bio fiskalni i administrativni trošak takve mjere;

Interakcija i jednaki uvjeti u odnosu na treće zemlje

10.

poziva EU da pri prenošenju u zakonodavstvo minimalne stope poreza OECD-a bude u stalnom kontaktu sa svojim globalnim partnerima i ističe svoje političke smjernice kako bi se spriječilo da se na europska poduzeća primjenjuju stroži standardi nego na njihove izravne konkurente, zbog čega bi poslovno okruženje u EU-u postalo manje otvoreno, te bi u njemu gospodarski rast bio slabiji, broj radnih mjesta manji, a kapaciteti i resursi za odgovaranje na izazove inovacija ograničeni. Konkretno, smatra da bi nesudjelovanje SAD-a u prvom stupu moglo ugroziti svrhu i ravnotežu sporazuma OECD-a u cjelini;

11.

poziva EU da pomno prati utjecaj uvođenja sustava drugog stupa na ponašanje ulagača i poduzeća kako bi se stekao uvid u to kako će nova pravila utjecati na ulaganja, radna mjesta, rast, trgovinu ili fiskalni učinak. To je praćenje ključno kako bi se izbjegle negativne posljedice za radnike (u vidu nižih plaća), potrošače (u obliku viših cijena) ili dioničare (kroz niže dividende). Budući da je od presudne važnosti da svi glavni trgovinski partneri EU-a primjenjuju minimalnu poreznu stopu, ključno je da se treće zemlje usklade s međunarodnim propisima kako bi se izbjeglo da poduzeća iz EU-a podliježu strožem režimu i da budu ostavljena na milost i nemilost nekoordiniranog globalnog sustava;

12.

naglašava da pravilo o nedovoljno plaćenom porezu može u određenoj mjeri ograničiti nejednake uvjete među poduzećima, no time se situacija ne rješava u potpunosti, naročito zato što je primjena tog pravila u praksi vrlo složena i mogla bi smanjiti privlačnost EU-a, primjerice za aktivnosti istraživanja i razvoja ili za ulaganja u energetsku i klimatsku tranziciju;

13.

smatra da je neophodno izbjeći mogućnost dvostrukog oporezivanja poduzeća iz EU-a, primjerice zbog nedostatka koordinacije između europskog propisa o smanjenju porezne osnovice i premještanje dobiti ili pravila o uključivanju prihoda te američkih propisa o smanjenju porezne osnovice i suzbijanju zlouporabe (BEAT) ili o globalnim nematerijalnim prihodima s niskim stopama poreza (GILTI);

Usklađivanje s poticajima i drugim poreznim pravilima EU-a

14.

predlaže da se u okviru znatnog smanjenja oporezivanja dobiti trgovačkih društava na europskoj razini (koje je tijekom posljednjih 25 godina smanjeno za polovinu) provede evaluacija brojnih mjera protiv izbjegavanja plaćanja poreza usvojenih u posljednjih deset godina te da se procijene njihova učinkovitost, djelotvornost, usklađenost i dodana vrijednost EU-a u pogledu poreznih prihoda (uključujući način na koji su države članice provele to zakonodavstvo u svom revizorskom radu);

15.

poziva Komisiju da procijeni može li se mehanizam EU-a za rješavanje sporova iz 2017. upotrijebiti za drugi stup ili su potrebne promjene;

16.

smatra da bi Komisija i porezna tijela država članica trebali ažurirati i preoblikovati svoje porezne sustave kako bi se osiguralo da se njima i dalje mogu poticati (zelene) inovacije, rast i zapošljavanje. Države su posljednjih desetljeća osmislile i uvele razne nacionalne poreze i brojne poticaje za stimulaciju zapošljavanja i inovacija u lokalnim gospodarstvima. Važnija novija pojava je povećanje poreznih poticaja posebno osmišljenih za poticanje zaštite klime, sigurnosti opskrbe energijom te istraživanja i razvoja u okviru zelenog plana EU-a; nakon uvođenja direktive neki porezni poticaji koji se trenutno koriste u državama članicama više neće biti dostupni ili će biti manje privlačni sa stajališta ulaganja. Stoga bi bilo korisno da Komisija pripremi vodič u kojem bi se razjasnilo kako osmisliti buduće porezne poticaje u skladu sa zahtjevima iz drugog stupa (npr. poticaje kojima se omogućuje oslobađanje od poreza na plaće ili doprinose za socijalno osiguranje istraživača, ili pak programe ubrzane amortizacije u svrhu poticanja ulaganja);

17.

smatra da je nužno da države članice EU-a ponude dodatne porezne poticaje radi privlačenja stranih ulaganja, ali pod uvjetom da se njima potiču aktivnosti u stvarnom gospodarstvu kroz zapošljavanje većeg broja radnika, povećanje plaća ili ulaganja u materijalnu imovinu; multinacionalna poduzeća u svojim se lancima vrijednosti oslanjaju i na lokalne MSP-ove kao izvor ulaznih materijala, a njihova prisutnost može imati dodatni pozitivni učinak na lokalno poslovno okruženje;

18.

slaže se sa zahtjevom poslovne zajednice da se u primjeni predviđenih sankcija uvede faza testiranja, na primjer tijekom prve godine provedbe, kako bi se svim poduzećima omogućilo da raspolažu vremenom potrebnim da se priuče na nova pravila, što bi omogućilo da sankcije koje se primjenjuju na subjekte koji ne poštuju propise budu proporcionalne i da se ne primjenjuju na subjekte čija je neusklađenost posljedica kašnjenja u prilagodbi, a ne namjerno kršenje pravila;

19.

kad je riječ o dostavljanju podataka, predlaže da se podaci o poduzeću dostavljaju isključivo putem službene razmjene informacija među poreznim upravama, uz strogo poštovanje povjerljivosti i odgovarajućih uvjeta korištenja, kako bi se spriječilo nekontrolirano odavanje osjetljivih informacija; pritom se moraju poštovati zahtjevi transparentnosti utvrđeni u Preporuci Vijeća OECD-a o zajedničkim pristupima u području službeno podupiranih izvoznih kredita i obveza ekološke i društvene odgovornosti;

20.

poziva na uvođenje administrativnih pojednostavljenja kako bi se ograničili troškovi koji proizlaze iz novih pravila, i za poduzeća i za porezna tijela; naime, potrebno je učiniti sve što je moguće da administrativno opterećenje bude što manje. Regulativa koja nije pretjerano složena može poduzećima olakšati da se priuče na nova pravila te ujedno skratiti potrebno prijelazno razdoblje i poreznim tijelima olakšati provjeru djelotvorne primjene novih pravila.

---

(1)  COM(2021) 823 final.

Mišljenje Europskog odbora regija – Europska strategija za sveučilišta

(2022/C 301/09)

Izvjestitelj: Emil BOC (RO/EPP), gradonačelnik Cluj-Napoce Referentni dokument/i: Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o europskoj strategiji za sveučilišta COM(2022) 16

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR),

1.

pozdravlja angažman i potporu EU-a u području promicanja izvrsnosti u obrazovanju; u tom pogledu naglašava važnu ulogu europske strategije za sveučilišta kao dijela paketa mjera za visoko obrazovanje, kojim će se omogućiti ostvarenje europskog prostora obrazovanja do 2025.;

2.

naglašava da se samo ulaganjem u ljudski kapital može trajno razvijati civilizacija kojom se jačaju europske demokratske vrijednosti. Izvrstan obrazovni sustav u čijem su središtu snažna sveučilišta temelj je cjeloživotnog učenja;

3.

naglašava da je važno poboljšati kvalitetu podučavanja i istraživanja na europskim sveučilištima i zajamčiti dostupnost, na lokalnoj i regionalnoj razini, potpore nužne za postizanje konkretnih ciljeva te strateške ambicije;

4.

prepoznaje vodeću ulogu sveučilišta u društvu i njihov doprinos održivom, otpornom i uključivom razvoju koji se temelji na demokratskim vrijednostima država članica te lokalnih zajednica i regija. Uloga sveučilišta još je važnija u kriznim situacijama u kojima ona mogu doprinijeti prevladavanju krize i potaknuti oporavak (1);

5.

ističe ključnu ulogu sveučilišta u suočavanju s globalnim izazovima. EU već dugo naglašava potrebu za još jačom povezanošću istraživanja, podučavanja, učenja i inovacija na sveučilištima i istodobnim boljim financiranjem sveučilišta kako bi se konsolidirala potrebna razina kvalitete. Uloga sveučilišta u stvaranju novog istraživačkog znanja i promicanju novih inovacija presudna je za suočavanje s gorućim društvenim izazovima utvrđenima u misijama Europske unije;

6.

skreće pozornost na činjenicu da sveučilišta treba smatrati ključnom sastavnicom europske kulture i da raznolikost akademskog sektora, koji uključuje obrazovne i istraživačke ustanove te strukovne škole, predstavlja stratešku prednost;

7.

napominje da prisutnost sveučilišta na lokalnoj i regionalnoj razini u većini slučajeva predstavlja znatnu konkurentsku prednost za zajednice u kojima se nalaze (2). Na primjer, zajednice s visokokvalificiranom radnom snagom i mogućnostima suradnje s akademskom zajednicom i prijenosa tehnologije i znanja sa sveučilišta na poslovni sektor zanimljive su i privlačne ulagačima. Prisutnost sveučilišta stvara i znatne prihode u dotičnim zajednicama (3) jer studenti, nastavnici i drugo osoblje u lokalnim trgovinama i poduzećima troše velike količine novca (postoji znatan multiplikacijski učinak u smislu potrošnje koju stvaraju sveučilišta). Osim tih ekonomski mjerljivih koristi, prisutnost sveučilišta stvara i kozmopolitsku klimu na lokalnoj razini, za koju su karakteristične prisutnost međunarodnih studenata i nastavnika, kao i vrijednosti tolerancije te kulturne, vjerske, etničke i druge raznolikosti (4);

8.

pozdravlja višerazinski pristup predložen u europskoj strategiji za sveučilišta, kojim se predviđa usklađivanje ciljeva javne politike i ulaganja na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; međutim, naglašava da bi izraženija lokalna i regionalna dimenzija bila korisna za osmišljavanje i provedbu idealnog sveučilišnog modela u budućnosti;

9.

naglašava važnost sklapanja strateških partnerstava između lokalnih i regionalnih vlasti i sveučilišta, među ostalim pri osmišljavanju strategija lokalnog i regionalnog razvoja; Sveučilišta imaju ključnu ulogu u razvoju lokaliziranih ekosustava, za što su dobru osnovu pružile regionalne strategije pametne specijalizacije;

10.

ističe da lokalne i regionalne vlasti mogu podupirati sveučilišta stvaranjem i poboljšanjem lokalnih i regionalnih uvjeta (pristup raznim vrstama infrastrukture i usluga, kvaliteta života, uključivo okruženje itd.) kojima se može povećati konkurentnost sveučilišta na globalnom tržištu;

11.

naglašava da u europskom prostoru već postoji izvrsna tradicija suradnje među sveučilištima iz raznih država članica u okviru programa ERASMUS+ te da bi se to trebalo nastaviti;

12.

napominje da se uloga sveučilišta u društvu razvija i da ona uz tradicionalne preuzimaju i nove funkcije (uglavnom u području obrazovanja i istraživanja) (5). Sveučilišta se danas redefiniraju kao ključni akteri u područjima kao što su tehnološke i socijalne inovacije, poduzetništvo i prijenos tehnologije u gospodarstvo. Ona nisu odvojena od zajednica i društva, nego postaju njihovi akteri koji mogu znatno doprinijeti rješavanju društvenih problema (6);

13.

naglašava da su sveučilišta ključni akteri u promicanju ciljeva od presudne važnosti za EU, kao što su zelena i digitalna tranzicija. Posjeduju veliko stručno znanje u tim područjima te u lokalnim zajednicama u kojima djeluju mogu istodobno provoditi i širiti s tim povezane dobre prakse;

14.

napominje da sveučilišta mogu pružiti rješenja i alate za rješavanje nekih od velikih problema s kojima se suočava EU, kao što su odljev mozgova (7) i ruralni egzodus. Negativni učinci te pojave i važnost cirkulacije mozgova usko su povezani sa suradnjom i partnerstvima između sveučilišta, lokalnih i regionalnih vlasti, poduzeća i civilnog društva; Naglašava da je potrebno uložiti znatno veće napore kako bi se smanjio jaz u znanju i inovacijama unutar Europe i premostio inovacijski jaz između Europe i SAD-a;

15.

naglašava važnost stalnog i opsežnog evidentiranja i primjene dobrih praksi na lokalnoj i regionalnoj razini u okviru suradnje između lokalnih i regionalnih vlasti i sveučilišta. U tom je kontekstu za lokalne i regionalne vlasti u državama članicama prioritet uspostaviti transnacionalne mreže čija je svrha širenje dobrih praksi i sveobuhvatno uključivanje dionika visokog obrazovanja. Takva bi se mreža mogla primijeniti u kontekstu europske strategije za sveučilišta;

16.

skreće pozornost na činjenicu da se sveučilišta u tom procesu transformacije i preuzimanja novih odgovornosti suočavaju sa znatnim poteškoćama i preprekama. U svim državama članicama najvjerojatnije će se pojaviti financijske poteškoće. Odbor u vezi s tim predlaže izradu strategije ulaganja u kojoj bi se vodilo računa o financiranju na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini te poziva na to da se u obzir uzme suradnja javnog, privatnog i neprofitnog sektora kako bi se ojačali kapaciteti europskih sveučilišta. OR također napominje da postoje izazovi povezani sa stupnjem akademske autonomije i/ili političkim uplitanjem u važne odluke o financiranju sveučilišta, zapošljavanju i odabiru nastavnika, slobodi izražavanja i odabiru tema te usmjerenju istraživačkih aktivnosti, mogućnostima za slobodnu komunikaciju, bez cenzure rezultata istraživanja itd.;

17.

naglašava da je važno da lokalne i regionalne vlasti u državama članicama aktivno rade na povećanju raznolikosti lokalnih i regionalnih ekosustava te poticanju suradnje i povjerenja među različitim sektorima zajednica. Odbor ističe da se sveučilišta na lokalnoj i regionalnoj razini moraju smatrati dijelom većih ekosustava koji obuhvaćaju širok raspon dionika (8). Kako bi mogla osigurati nove vještine za kreativno rješavanje problema, upotrebu tehnologija ili učinkovitu komunikaciju u zajednici, sveučilišta nužno moraju surađivati s relevantnim lokalnim akterima;

18.

napominje da su produbljivanje transnacionalne suradnje među sveučilištima i razvoj europske dimenzije visokog obrazovanja ključni prioriteti europske strategije za sveučilišta. U tom pogledu Odbor smatra da lokalne i regionalne vlasti prema potrebi mogu poduzimati mjere za potporu transnacionalnoj akademskoj suradnji (važan je instrument u tom području inicijativa Europska sveučilišta u okviru programa Erasmus+ za sklapanje sveučilišnih saveza usmjerenih na izvrsnost). Lokalne i regionalne vlasti mogu podržati prakse predložene u strategiji, kao što je inicijativa za europsku studentsku iskaznicu. Ta bi se iskaznica mogla priznavati ne samo na sveučilišnoj razini već i u kontekstu odnosa između transnacionalnih studenata, istraživača i nastavnika s jedne strane i lokalnih uprava s druge strane (npr. u vezi s boravišnim dozvolama, pokazima za javni prijevoz i pristupom muzejima);

19.

naglašava da u okviru europske strategije za sveučilišta lokalne i regionalne vlasti u državama članicama moraju djelovati kao posrednici koji mogu okupiti razne dionike iz zajednice oko inicijativa i projekata od interesa za sveučilišta. OR napominje i da u mnogim državama članicama lokalne i regionalne vlasti nisu izravno odgovorne za financiranje sveučilišta, ali da stvaranjem sinergija na lokalnoj i regionalnoj razini mogu olakšati financiranje sveučilišta i njihovih inicijativa iz različitih izvora;

20.

prepoznaje potrebu da sveučilišta preoblikuju studijske programe kako bi što učinkovitije odgovorila na brz tehnološki napredak, zelenu i digitalnu tranziciju te strukturne promjene na europskim tržištima rada koje iziskuju nove vještine (9). Naglašava i da lokalne i regionalne vlasti mogu imati važnu ulogu u procesu preoblikovanja studijskih programa i razvoja takvih novih vještina. Istodobno ističe da se, iako sveučilišta uvelike doprinose povećanju zapošljivosti i gospodarske konkurentnosti u okviru globaliziranog gospodarstva, mora očuvati autonomija tercijarnog obrazovanja;

21.

ističe ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u stvaranju i jačanju lokalnih i regionalnih ekosustava koji potiču aktivnu suradnju i umrežavanje podnacionalnih vlasti, poduzeća i industrije te akademske zajednice. Lokalne i regionalne vlasti moraju djelovati kao pokretači i posrednici u tim ekosustavima, utvrđivati mogućnosti za suradnju, dodjeljivati razna sredstva, uključujući financijska, potrebna za aktivnosti umrežavanja i suradnje te podupirati stvaranje struktura kao što su obrazovni klasteri na lokalnoj i/ili regionalnoj razini. Ti su klasteri izvrsni alati/vektori osmišljeni kao forum za dijalog i suradnju među glavnim akterima u formalnom obrazovanju kako bi se mladima pružila potpora u njihovu strukovnom osposobljavanju. Pomoću tih obrazovnih klastera, lokalne i regionalne vlasti mogu, u partnerstvu s drugim akterima u ekosustavu, provoditi instrumente kao što su inovacijski fondovi, minisubvencije za start-up poduzeća u određenim ključnim područjima itd.;

22.

smatra da danas u nekim slučajevima studenti trebaju učiti na potpuno drukčiji način nego u prošlosti. Trebalo bi im omogućiti da teorijske koncepte primjenjuju u stvarnim situacijama, za rješavanje problema koje uočavaju u svojim lokalnim i regionalnim zajednicama. Lokalne i regionalne vlasti mogu, u suradnji sa sveučilištima i drugim akterima u lokalnom i regionalnom ekosustavu, poticati takva obrazovna iskustva, primjerice podupiranjem živih laboratorija, usmjeravanjem studenata na analizu pitanja javne politike, razvojem zajedničkih strateških projekata u korist zajednice ili olakšavanjem suradnje s drugim lokalnim i regionalnim dionicima;

23.

smatra da lokalne i regionalne vlasti, u partnerstvu sa sveučilištima i drugim akterima u lokalnom ili regionalnom ekosustavu, mogu znatno poduprijeti mlade poduzetnike, uključujući studente ili osobe s diplomom, na način da im olakšaju pristup ključnim resursima namijenjenima inovacijama. Mnogim mladima/studentima potrebni su resursi kao što su laboratoriji, nove tehnologije, nove veze za razvoj poslovnih projekata i/ili proizvoda i usluga. Lokalne i regionalne vlasti mogu, u partnerstvu s drugim subjektima koji raspolažu takvim resursima, mladim poduzetnicima olakšati pristup inovacijskim resursima (prostorima, osposobljavanju, savjetovanju itd.);

24.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti mogu razviti pametne veze sa sveučilištima u cilju razvoja lokalne i regionalne zajednice. Važno je da sveučilišta proizvode znanje i usluge u korist zajednica u kojima djeluju. Lokalne i regionalne vlasti mogu te veze olakšati uspostavom programa za trajno uključivanje sveučilišta u rješavanje problema s kojima se suočavaju lokalne i regionalne zajednice, korištenjem usluga savjetovanja i stručnog znanja sveučilišta te širenjem novih dobrih praksi kako bi ih više zajednica i javnih tijela moglo primijeniti. Javno priznavanje i promicanje sudjelovanja sveučilišta ima i posebno važnu ulogu u legitimizaciji raznih akademskih i/ili profesionalnih programa, čime se sveučilišta potiče na promicanje sudjelovanja nastavnika, istraživača i studenata na lokalnoj razini;

25.

naglašava da lokalne i regionalne zajednice svih vrsta i veličina mogu imati jednaku korist od prisutnosti sveučilišta. Lokalne vlasti mogu znatno doprinijeti razvoju i privlačnosti sveučilišta stvaranjem uvjeta za visoku kvalitetu života i poticanjem stavova i ponašanja kojima se promiču tolerancija, uključenost, multikulturalizam i sigurnost u javnom prostoru. Sveučilišta mogu određene aktivnosti i subjekte smjestiti i u srednjim i malim gradovima, a ne samo u velikim gradskim središtima. Lokalne i regionalne vlasti mogu promicati širenje sveučilišta i/ili osnivanje istraživačkih ustanova u tim manjim zajednicama podupiranjem i uvođenjem raznih mjera kao što su mogućnosti cjenovno pristupačnog smještaja za studente i korištenja javnih zgrada za podučavanje, istraživanje i širenje znanja te razvijanjem pokazatelja dobre kvalitete života i iskorištavanjem određenih prednosti koje velika gradska središta ne nude;

26.

smatra da se digitalna tranzicija na lokalnoj i regionalnoj razini može ubrzati suradnjom sa sveučilištima i potpunim iskorištavanjem njihovih resursa u tom području. Sveučilišta u svojim odnosima s lokalnim i regionalnim vlastima mogu pružati savjete ili provoditi strategije digitalne transformacije na lokalnoj ili regionalnoj razini. Kad je riječ o digitalnim vještinama, sveučilišta u suradnji s lokalnim vlastima mogu nuditi kratke tečajeve ili programe osposobljavanja otvorene široj publici, s naglaskom na određenim skupinama kojima prijeti isključenost (kao što su starije osobe ili niskokvalificirane osobe);

27.

smatra da lokalne i regionalne vlasti mogu poduprijeti razvoj hibridnih kampusa, koji potiču proces digitalne tranzicije u zajednicama i na sveučilištima i pritom osiguravati jednake mogućnosti, promicati socijalnu integraciju, poboljšavati konkurentnost mladih na tržištu rada te jačati rad s mladima, nediskriminaciju i međukulturno razumijevanje. Hibridni kampusi trebali bi obratiti pozornost na komunikaciju kako bi se osigurale jednake mogućnosti, kao i na prodiranje informacija kako bi one doista bile dostupne svim mladima mogućim korisnicima, a posebno onima koji žive u rubnim regijama. Lokalne i regionalne vlasti također mogu financijski podupirati otvaranje tih hibridnih kampusa raznim akterima u zajednici, uključujući ugrožene skupine ili skupine u nepovoljnom položaju, ranjive mlade izložene riziku (npr. mladi koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih, mladi koji traže posao), žene, izbjeglice, osobe s invaliditetom i umirovljenike. U politikama EU-a i država članica prednost treba dati uključivanju mladih ljudi izloženih riziku;

28.

smatra da sveučilišta posjeduju veliko znanje i stručnost u području zelene tranzicije i da u toj tranziciji mogu biti i primjer dobre prakse s obrazovnom i informativnom ulogom. Sveučilišta mogu u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima razviti zelene kampuse i aktivno sudjelovati u procesima urbane obnove tako da zajednici ponude takve kampuse ili ogledne zgrade u pogledu energetske učinkovitosti ili ekološkog dizajna;

29.

pozdravlja uključivanje jasnog plana, godišnjih pokazatelja i mjerila za provedbu strategije, kao što je OR već zatražio, kako bi se ocijenio napredak u ostvarivanju ciljeva europskog prostora obrazovanja. Međutim, skreće pozornost na potrebu da se osnivanje Europskog opservatorija za visoko obrazovanje poveže s lokalnom i regionalnom dimenzijom, čime bi se omogućilo korištenje europskog pregleda pokazatelja i na lokalnoj i regionalnoj razini;

30.

napominje da lokalne i regionalne vlasti mogu podržati europska sveučilišta u njihovim nastojanjima da se probiju na međunarodnom planu i promiču ulogu Europske unije na međunarodnoj sceni. To bi uključivalo potporu sudjelovanju europskih sveučilišta u ambicioznim transnacionalnim savezima čiji je cilj razvoj dugoročne sustavne suradnje u području izvrsnog obrazovanja, istraživanja i inovacija te pružanje studentima, nastavnicima, istraživačima i zaposlenicima trajnih mogućnosti za sveučilišnu mobilnost.

---

(1)  Howard, G., Weinstein, R., Yang, Y. (2021.), Do universities improve local economic resilience? (Doprinose li sveučilišta poboljšanju lokalne gospodarske otpornosti?), IZA DP br. 4422, dostupno na internetskoj stranici https://docs.iza.org/dp14422.pdf.

(2)  Fonseca, L., Nieth, L. (2021.), The role of universities in regional development strategies: A comparison across actors and policy stages (Uloga sveučilišta u strategijama regionalnog razvoja: usporedba među akterima i raznim fazama donošenja politika), European Urban and Regional Studies, 22(3); Goddard, J, Puukka, J. (2008.), The engagement of higher education institutions in regional development: an overview of the opportunities and challenges (Sudjelovanje visokih učilišta u regionalnom razvoju: pregled mogućnosti i izazova), Higher Education Management and Policy, 20(2): str. 11–41.

(3)  Chirca, A., Lazar, D.T. (2021.), Cluj-Napoca without students: an estimation of the gap in the city’s economy (Cluj-Napoca bez studenata: procjena ekonomskog gubitka za grad), Transylvanian Review of Administrative Sciences, 66E: str. 44–59.

(4)  Goddard, J., Vallance, P. (2014.), The university and the city (Sveučilište i grad), Higher Education, 68(2): str. 319–321.

(5)  Liddle J., Addidle G.D. (2022.), The Changing Role of Universities in Society: Key Influences in The Role of Universities and HEIs in the Vulnerability Agenda. Rethinking University-Community Policy Connections (Promjena uloge sveučilišta u društvu: glavni utjecaji uloge sveučilišta i visokih učilišta u strategiji za rješavanje problema ranjivosti. Nov pogled na strateške veze između sveučilišta i zajednice). Palgrave Macmillan, Cham. https://doi.org/10.1007/978-3-030-89086-5_3.

(6)  Myklebust, J.P., Smidt, H. (2021.), What is the role of universities in global upskilling? (Koja je uloga sveučilišta u globalnom usavršavanju?), University World News, dostupno na internetskoj stranici https://www.universityworldnews.com/post.php?story=20210129110449887.

(7)  Hammerbauer, M., Pavletić, P., Vespa, M. (2021.) Brain drain in higher education in European context (Odljev mozgova u visokom obrazovanju u europskom kontekstu), Završno izvješće – ESC41, dostupno na internetskoj stranici https://www.esu-online.org/wp-content/uploads/2021/03/Brain-Drain-final-report-ESC41-Google-Docs.pdf.

(8)  Reichert, S. (2019.), The Role of Universities in Regional Innovation Ecosystems (Uloga sveučilišta u regionalnim inovacijskim ekosustavima), Studija Europske udruge sveučilišta, dostupna na internetskoj stranici https://www.eua.eu/downloads/publications/eua%20innovation%20ecosystem%20report_final_digital.pdf.

(9)  Jackson, N. J. (2011.) Learning for a complex world: A lifewide concept of learning, education and personal development (Učenje za potrebe složenog svijeta: koncept učenja, obrazovanja i osobnog razvoja u svim aspektima života). Bloomington, IN: Author House; Williams, S., Dodd, L. J., Steele, C., i Randall, R. (2015.), A systematic review of current understandings of employability (Sustavan pregled aktualnih ideja o zapošljivosti), Journal of Education and Work, Svezak 29., br. 8, str. 877–901.

Mišljenje Europskog odbora regija – Buduće državne potpore EU-a u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim područjima

(2022/C 301/10)

Izvjestitelj: Guido MILANA (PSE/IT), član Općinskog vijeća Općine Olevano Romano

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

1.

pozdravlja nedavne nove prijedloge Europske komisije za dodjelu državnih potpora u poljoprivredi, koje će se primjenjivati od 1. siječnja 2023.;

2.

podsjeća na to da je člankom 107. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju EU-a propisano da su državne potpore koje se dodjeljuju poduzećima, ako bi mogle narušiti tržišno natjecanje među državama članicama, nespojive s unutarnjim tržištem, ali se pritom dopuštaju određena odstupanja;

3.

podsjeća na to da za poljoprivredni i šumarski sektor te ruralna područja Komisija ocjenjuje postoji li takvo narušavanje i da svoju analizu temelji na smjernicama za dodjelu državnih potpora u sektorima poljoprivrede i šumarstva i u ruralnim područjima te da je tim smjernicama obuhvaćeno programsko razdoblje od 2014. do 2022. godine;

4.

naglašava da je člankom 81. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (1) o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj propisano da se financiranje mjera koje nisu obuhvaćene Prilogom I. UFEU-u mora provoditi u skladu s pravilima o državnim potporama;

5.

naglašava da je tim usklađivanjem omogućeno da trajanje pravila o državnim potporama bude u skladu s trajanjem pravila o potpori ruralnom razvoju;

6.

napominje da je Komisija u tu svrhu 2019. pokrenula savjetovanje i da su rezultati tog savjetovanja navedeni u radnom dokumentu SWD(2021) 107 final (2);

7.

podsjeća na to da su u međuvremenu Europski parlament i Vijeće EU-a donijeli uredbe o novom ZPP-u, posebno Uredbu (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojom se utvrđuju pravila o potpori za strateške planove uzimajući pritom u obzir mišljenje Odbora regija o novoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP);

8.

naglašava da novi prijedlozi o dodjeli državnih potpora moraju uzeti u obzir novu zajedničku poljoprivrednu politiku te i dalje biti u skladu s njom;

9.

naglašava da će poljoprivredna gospodarstva biti dužna provoditi strategije iz zelenog plana, posebno strategiju o bioraznolikosti i strategiju „od polja do stola”;

10.

naglašava da je ključno pomagati poljoprivrednim i šumarskim poduzećima u zelenoj tranziciji, posebno manjim poduzećima koja se nalaze u strateškim područjima i koja imaju važnu ulogu u zaštiti i očuvanju krajolika;

11.

potiče Komisiju da za uvozne proizvode utvrdi europske standarde proizvodnje i primjenu reciprociteta ili zrcalnih klauzula, jednakovrijedne onima koje se traže od proizvođača iz EU-a;

12.

poziva Komisiju da poveća broj graničnih kontrola i da kontrolira izvršenje postupaka poput hladne obrade uvezenih proizvoda;

13.

podsjeća na to da je Odbor regija već izrazio svoja stajališta o tim dvjema strategijama u mišljenjima Europskog odbora regija „Biološki raznoliki gradovi i regije nakon 2020. na konferenciji COP15 o biološkoj raznolikosti i u strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti do 2030.” (4) i „Od polja do stola: lokalna i regionalna dimenzija” (5);

14.

naglašava ključnu ulogu lokalnih vlasti u utvrđivanju nekih postupaka, i upravljanju njima, povezanih s dodjelom određenih potpora u vidu naknade štete, posebno potpora povezanih s upravljanjem rizicima u poljoprivredi;

15.

podsjeća na to da regionalne i lokalne uprave ne sudjeluju samo u definiranju nacionalnih strateških planova iz Uredbe (EU) 2021/2115, nego su i korisnici mjera u području ruralnog razvoja te doprinosi definiciji pristupa odozdo prema gore u okviru inicijative LEADER;

16.

napominje da su od 2014. do 2019. državne potpore dodijeljene u poljoprivrednom sektoru na europskoj razini pale sa 7,6 milijardi na 6 milijardi, ali su se povećale tijekom razdoblja pandemije bolesti COVID-19;

17.

naglašava da tijekom tog razdoblja poljoprivredna gospodarstva, šumarski i poljoprivredno-prehrambeni sektor nikad nisu prestali s proizvodnjom, čime su zajamčili sigurnost opskrbe u skladu s člankom 39. UFEU-a;

18.

ističe da je rat između Rusije i Ukrajine doveo do nestabilnosti na tržištima robe i opskrbe hranom;

19.

ističe ulogu koju bi ZPP trebao imati u tom pogledu kad je riječ o samoopskrbi i jamčenju sigurnosti opskrbe hranom;

20.

podsjeća na to da je opskrba bila moguća i zahvaljujući mogućnosti korištenja pomoći koju je Komisija odobrila na ad hoc osnovi zbog gospodarske krize uzrokovane COVID-om 19;

21.

nadalje napominje da je većina državnih potpora, isključujući posebne potpore za krizu uzrokovanu bolešću COVID-19, uglavnom dodijeljena u okviru planova ruralnog razvoja, a posebno za mjere koje nisu obuhvaćene ciljevima iz Priloga I. Ugovoru (poljoprivredni proizvodi);

22.

prima na znanje činjenicu da je postupak uključivanja državnih potpora u programe ruralnog razvoja bio složen;

23.

napominje da, iako su Uredba (EU) br. 1305/2013 o potpori za postizanje ciljeva ruralnog razvoja iz EPFRR-a i smjernice za dodjelu državnih potpora u sektoru poljoprivrede, šumarstva i u ruralnim područjima za razdoblje 2014. – 2020. vrlo slične, intervencije u području ruralnog razvoja nisu uvijek potpuno u skladu s pravilima o državnim potporama;

24.

prima na znanje činjenicu da je u savjetovanju koje je pokrenula Komisija ukazano na neke aspekte postojećih pravila o državnim potporama koji su zastarjeli;

25.

naglašava da je i dalje ključni cilj da se osiguravaju jednaki uvjeti za sva poduzeća u Europskoj uniji;

26.

napominje da neke mjere treba zadržati i prilagoditi, posebno kad je riječ o upravljanju rizicima;

27.

konstatira da su se potpore sektoru šumarstva uglavnom koristile za intervencije u području ruralnog razvoja i da je, s obzirom na važnu ulogu šuma, korištenje pomoći potrebno olakšati;

28.

smatra da treba pružiti potporu poljoprivrednim gospodarstvima i poduzećima u sektoru šumarstva u zelenoj tranziciji, posebno mikropoduzećima, malim lokalnim poljoprivrednicima i kratkim lancima opskrbe hranom, koji se, u svjetlu visokih cijena hrane i proizvodnih faktora kao što su energija i gnojivo na koje dodatno utječe rat u Ukrajini, ne mogu sami nositi s tim posljedicama; s tim u vezi pozdravlja komunikaciju Europske komisije „Očuvanje sigurnosti opskrbe hranom i jačanje otpornosti prehrambenih sustava”;

29.

treba ujednačiti kriterije koji se odnose na obveze informiranja i obavješćivanja javnosti, pogotovo u pogledu rokova za objavljivanje pojedinosti u vezi s programima potpore obuhvaćenima uredbama o izuzeću;

30.

naglašava da se upravo usvojena reforma ZPP-a temelji na načelu supsidijarnosti te je stoga važno da se pravilima o državnim potporama poštuje to načelo, pri čemu ne smije doći do narušavanja tržišnog natjecanja među poljoprivrednicima u raznim državama članicama;

31.

smatra da je bitno zadržati načelo supsidijarnosti, osobito kad je riječ o ulozi lokalnih i regionalnih vlasti, koje su najbliže lokalnim i regionalnim potrebama, koje imaju ključnu ulogu u upravljanju mjerama na lokalnoj razini.

Stoga predlaže:

Pojednostavljenje

32.

da se države članice ne obvezuju da svake godine šalju informacije o događajima koji se mogu izjednačiti s prirodnim katastrofama, bolestima životinja i biljaka ili najezdama štetočina jer ako ih nacionalna tijela priznaju kao takve, nema potrebe da se o tome obavještava Komisija;

33.

da se države članice ne obvezuju na objavljivanje informacija o pojedinačnim korisnicima potpore u iznosu manjem od 75 000 EUR za poljoprivrednu proizvodnju i 500 000 EUR za preradu i stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda;

34.

da se ne otežavaju postupci koji se odnose na dio o zajedničkoj ocjeni za prijavljene potpore;

35.

da se predvidi mogućnost dodjele potpore za ulaganja putem Uredbe o skupnom izuzeću za poljoprivredu (ABER) (6), čak i za proizvode iz jednog sektora, posebno ako je ta potpora namijenjena ublažavanju posljedica događaja koji se mogu izjednačiti s prirodnim katastrofama ili naknadi štete uzrokovane bolestima životinja ili biljaka ili štetnim organizmima;

36.

da se osigura pristup po načelu „jedinstvenog šaltera” za prijavu državne potpore u nacionalnim strateškim planovima iz Uredbe (EU) 2021/2115;

37.

da se definira lex specialis za primjenu Uredbe o potporama de minimis u poljoprivredi s obzirom na velike razlike između poljoprivrednog sektora i drugih sektora. Konkretno, traži se da se gornja granica za de minimis potpore poveća na 50 000 EUR za trogodišnje razdoblje i da se odredi iznos (npr. 1 000 EUR) ispod kojeg se ne primjenjuje Uredba o potporama de minimis (potpora u vrlo malom iznosu);

38.

da se za poljoprivredni sektor izmijeni Uredba o potporama de minimis tako da bude jednostavnija, posebno da se ukloni kontrola zahtjeva za jednog poduzetnika;

39.

da se državama članicama prepusti definiranje poduzeća u teškoćama;

40.

da se pojednostave administrativni postupci za potpore lokalnim vlastima, posebno kada su one korisnici mjera državne potpore. Konkretno, traži se da ih se ne kvalificira kao velika poduzeća;

41.

da se uspostave jednostavniji postupci za lokalne i regionalne vlasti kako bi se one u prvom redu mogle baviti lokalnim i regionalnim potrebama i hitnim situacijama;

42.

da se pojednostave postupci dodjele državnih potpora za mjere oglašavanja i promocije, posebno kako se generičke institucionalne promidžbene aktivnosti koje se ne odnose na određene robne marke i koje potrošače ne potiču na kupnju određenog proizvoda ne bi smatrale potporom;

43.

pojednostavljeni troškovi trenutno su u skladu s pravilima o državnim potporama samo ako su obuhvaćeni mjerama potpore koja se sufinancira sredstvima EU-a. Traži se da se korištenje pojednostavljenih mogućnosti obračuna troškova omogući bez obzira na sufinanciranje EU-a. Čini se da ne postoji valjan razlog da se nastave primjenjivati različite metode za izračun prihvatljivih troškova ovisno o izvoru financiranja potpore;

Ekologizacija

44.

da se poljoprivrednim i šumarskim gospodarstvima, posebno mikropoduzećima, pomaže u zelenoj tranziciji;

45.

da se osigura odgovarajuća fleksibilnost u primjeni pravila o državnim potporama u slučaju kriza, kao što su one nastale zbog pandemije bolesti COVID-19 i rata u Ukrajini, utvrđivanjem odgovarajućih i usklađenih gornjih granica potpore kako bi poljoprivrednici mogli nastaviti proizvoditi hranu, a potrošači mogli uživati pravedne potrošačke cijene; to se može postići i pojednostavljenjem postupaka primjene i dodjele potpora, uz istodobno smanjenje birokracije, posebno za krajnje korisnike;

46.

da se pojednostave određeni postupci za dodjelu državnih potpora za ulaganja u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, posebno u pogledu opsega poticaja;

47.

da se uvedu više stope ulaganja za MSP-ove u poljoprivredi koji ulažu u zelenu tranziciju;

48.

da se uvede ad hoc potpora za sekvestraciju ugljika u poljoprivredi kako bi se poljoprivrednicima osigurala naknada za tu važnu zadaću;

49.

Odbor smatra da fragmentiranost poljoprivrednih gospodarstava negativno utječe na njihov opstanak na tržištu i početak zelene tranzicije koju poljoprivredni sektor treba ostvariti;

Teritorijalna kohezija

50.

da se nužno redefinira pojam MSP-a u poljoprivrednom sektoru i preispita definicija mikropoduzeća iz članka 2. stavka 3. Priloga I. Uredbi (EU) br. 702/2014 radi stvaranja nove ad hoc definicije za poljoprivredni sektor s obzirom na posebnosti tog sektora. Stoga predlaže da se uvede definicija nove vrste mikropoduzeća u poljoprivredi;

51.

da se pruža potpora malim i srednjim poduzećima u sektorima poljoprivrede i šumarstva u planinskim i izoliranim područjima i najudaljenijim regijama zbog njihove uloge zaštite i očuvanja krajolika;

52.

da se dodijeli premija za očuvanje i zaštitu staništa MSP-ovima u poljoprivrednom sektoru koji ispunjavaju parametre iz točke 50. i koji se nalaze u planinskim ili izoliranim područjima ili područjima u nepovoljnom položaju kako su ih definirale države članice u svojim nacionalnim strateškim planovima;

53.

da se poduzećima u visokim planinskim područjima omogući kupnja zemljišta iznad granice od 10 % ukupnih prihvatljivih rashoda dotične operacije, kako je utvrđeno u članku 73. stavku 3. točki (c) Uredbe (EU) 2021/2115, kako bi se omogućila konsolidacija zemljišta potrebna za održavanje gospodarske aktivnosti tih poduzeća i izvršavanje njihovih zadaća zaštite i očuvanja krajolika;

54.

da se šumarskom sektoru omogući da koristi postupak izuzeća od obveze obavješćivanja izvan intervencija u okviru nacionalnog strateškog plana;

55.

isto tako, kad je riječ o šumarskom sektoru, da se infrastrukturne intervencije automatski NE smatraju potporama ako se odnose na neproduktivna ulaganja;

56.

da se izmijene postojeća pravila za upravljanje rizikom, posebno snižavanjem na 20 % praga za štetu za definiciju događaja koji se mogu izjednačiti s prirodnim katastrofama, kako je predviđeno Uredbom (EU) 2021/2115;

57.

da se predvidi povećanje praga odštete za subvencionirana osiguranja i druge instrumente za upravljanje rizicima, u skladu s člankom 76. Uredbe (EU) 2021/2115. Taj bi prag trebao biti kompatibilan sa zadržavanjem sadašnjih troškova osiguranja poljoprivrednih gospodarstava;

58.

da potpora za naknadu štete koju su prouzročile zaštićene životinje bude izuzeta od obveze prijave;

59.

da za takvu štetu postoji mogućnost isplate naknade za gubitak prihoda, kao što je već predviđeno za štetu koja dovodi do gubitka sredstava za proizvodnju;

60.

da, osim štete koju su prouzročile zaštićene životinje, bude moguća i naknada štete koju prouzroče druge životinje, pri čemu definiciju tih životinja treba prepusti nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima jer se to razlikuje od zemlje do zemlje;

61.

da se institucionalne promotivne mjere koje se ne odnose na određene robne marke NE smatraju potporom;

62.

potrebno je osigurati odgovarajuću potporu za osnivanje poduzeća koja se bave nepoljoprivrednim aktivnostima u ruralnim područjima, a gornju granicu ograničenog iznosa potpore uskladiti s analognom gornjom granicom za osnivanje poljoprivrednih poduzeća (100 000 EUR). Budući da je riječ o vrlo ograničenim iznosima, nema razloga za različit pristup kojim se diversifikacija u nepoljoprivrednim gospodarstvima stavlja u nepovoljniji položaj;

63.

da bi se pomoglo MSP-ovima koji se koriste projektima lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD) ili projektima operativnih skupina, pozivamo na: — proširenje područja primjene na lokalne vlasti, lokalne akcijske grupe, sveučilišta i druga tijela bez obzira na veličinu s obzirom na veliku raznolikost tih projekata u kojima sudjeluju i međusobno surađuju brojni raznoliki subjekti, — povećanje ukupnog ograničenog iznosa potpore koja se dodjeljuje po projektu na 300 000 EUR za projekte lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i na 500 000 EUR za projekte operativnih skupina u okviru Europskog partnerstva za inovacije.

---

(1)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).

(2)  Commission Staff Working Document: Evaluation of the instruments applicable to State aid in the agricultural and forestry sectors and in rural areas (Radni dokument službi Komisije: Evaluacija instrumenata primjenjivih na državne potpore u sektorima poljoprivrede i šumarstva i u ruralnim područjima).

(3)  Uredba (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1305/2013 i (EU) br. 1307/2013 (SL L 435, 6.12.2021., str. 1.).

(4)  SL C 440, 18.12.2020., str. 20.

(5)  SL C 37, 2.2.2021., str. 22.

(6)  Uredba Komisije (EU) br. 702/2014 оd 25. lipnja 2014. o proglašenju određenih kategorija potpora u sektoru poljoprivrede i šumarstva te u ruralnim područjima spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 193, 1.7.2014., str. 1.).

Mišljenje Europskog odbora regija – Strategija EU-a za šume za 2030.

(2022/C 301/11)

Izvjestitelj: Joan CALABUIG RULL (ES/PES), tajnik za Europsku uniju i vanjske odnose u Vladi Autonomne zajednice Valencije

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA (OR)

Opće napomene

1.

pozdravlja činjenicu da se strategijom EU-a za šume uspostavlja politički okvir za gospodarenje europskim šumama i njihovu zaštitu kako bi se poboljšale njihove usluge ekosustava, osigurala sredstva za život, posebno u ruralnim područjima, te doprinijelo šumskom biogospodarstvu temeljenom na održivom gospodarenju šumama kao multifunkcionalnom alatu zasnovanom na prirodi, kombinirajući pritom regulatorne i financijske mjere u jednom planu za razdoblje do 2030.;

2.

smatra da se strategijom EU-a za šume za 2030. (koja zamjenjuje strategiju za šume donesenu 2013. (1) i evaluiranu 2018. (2)) uspostavlja okvir za europsku suradnju u području šumarstva, naglašavajući ključnu ulogu održivog gospodarenja šumama za osiguravanje dobrobiti i izvora prihoda građana i očuvanje biološke raznolikosti i ekosustava otpornih na klimatske promjene;

3.

pozdravlja ocjenjivanje i ispravljanje nekih rijetkih šumarskih praksi u određenim regijama radi zaštite biološke raznolikosti, kvalitete tla i vode te otpornosti na poremećaje izazvane klimatskim promjenama (nestašica vode, uragani, snijeg, štetočine i šumski požari);

4.

prepoznaje središnju ulogu šumskog ekosustava u europskom zelenom planu (3), europskom klimatskom paktu (4), Europskom zakonu o klimi (5) i Strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti do 2030. (6) i naglašava da razni sektori povezani sa šumama, uključujući one koji se temelje na neekstraktivnim koristima šuma, mogu i trebaju doprinijeti održivom, klimatski neutralnom i socioekonomski konkurentnom kružnom biogospodarstvu;

5.

napominje da je šumarski sektor isključen iz prvog izvješća Platforme stručnjaka za okolišne kriterije europske taksonomije zbog toga što su šume osjetljiv sektor u kojem je teško pronaći ravnotežu između različitih potreba i interesa dionika. Napominje i da mišljenje stručnjaka nije obvezujuće za Europsku komisiju;

6.

poziva Komisiju da na ostvarenju ciljeva u području klime i bioraznolikosti te ciljeva šumskog biogospodarstva, koji predstavljaju jedan od osnovnih stupova europskog zelenog plana, radi na uravnotežen, okolišno, društveno i gospodarski pravedan način;

7.

naglašava da su države članice i lokalna i regionalna tijela vlasti nadležna za šumarstvo razvila i provela nacionalne i/ili regionalne strategije, politike, programe i instrumente održivog gospodarenja šumama, zbog čega naglašava važnost suradnje i konstruktivnog dijaloga između država članica, Komisije, dionika i civilnog društva koje se bavi šumama;

8.

naglašava da šume donose višestruke koristi društvu u cjelini zahvaljujući širokoj lepezi usluga ekosustava, uključujući neekstraktivne usluge, zbog čega su odluke povezane sa šumama važne za razne kategorije građana i upravitelja šuma;

Potreba za jačanjem dijaloga s dionicima u području šumarstva, regionalnim i lokalnim vlastima, državama članicama i Komisijom

9.

smatra da je postavljanje okvira i zajedničkih ciljeva na europskoj razini vrlo dobra ideja, ali zbog raznovrsnosti šuma u Europi poziva na izbjegavanje svakog slabljenja supsidijarnosti i uloge država članica u tom području i zauzimanje prilagođenijeg regionalnog pristupa. OR također dijeli stajalište da EU, unatoč tome što u Ugovorima „politika šumarstva” nije navedena među njegovim izričitim nadležnostima, ima širok raspon nadležnosti u s time povezanim pitanjima, koje se izvršavaju u okviru pravnih tekstova koji se bave pitanjima šumarstva;

10.

nadalje, ističe da je gospodarenje šumama izuzetno važno, naročito u rijetko naseljenim i udaljenim područjima u kojima je gospodarstvo povezano sa šumama bitan izvor sredstava za život;

11.

preporučuje da se komunikacija i dijalog ojačaju, a države članice, lokalne i regionalne vlasti i sektorski dionici (javni i privatni vlasnici, stručna udruženja, šumarska poduzeća, stručnjaci za očuvanje prirode, istraživači poput znanstvenika u području klime itd.) pridruže tijelima koja sudjeluju u pripremi dokumenata, kako je učinjeno u prethodnim strategijama, radi postizanja najvećeg mogućeg konsenzusa među svim dionicima zainteresiranima za iskorištavanje naših šuma jer smatra da je preliminarna rasprava bila ograničena i da se može poboljšati. Međutim, predstavljen je konačni dokument, uz objašnjenje da se velik dio njegovog sadržaja već nalazi u Strategiji o bioraznolikosti do 2020.;

12.

preporučuje da se dionici na koje posebno utječu mjere iz strategije EU-a za šume (regionalne i lokalne vlasti, civilno društvo i poduzeća) uključe u njihovu provedbu, pri čemu treba što više smanjiti administrativna opterećenja, naročito za vlasnike i poduzeća, ali i za lokalne i regionalne vlasti;

Potreba za postizanjem konsenzusa na europskoj razini

13.

žali zbog nedostatka političkog konsenzusa u EU-u jer se sadašnji tekst strategije posljednjih tjedana i mjeseci sve više kritizira, što se očituje u izjavama tijela EU-a poput Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (mišljenje NAT/831 o temi „Nova strategija EU-a za šume do 2030.” (7)), raznih nacionalnih i regionalnih tijela vlasti i političkih stranaka koje ih podupiru te izjavama zastupnika u raznim stranačkim klubovima Europskog parlamenta i predstavnika šumarskog sektora (udruženja javnih i privatnih vlasnika šuma, šumarskih uprava u lokalnim i regionalnim vlastima, poslovnih udruženja, nacionalnih i regionalnih sektorskih platformi);

14.

izražava žaljenje zbog nepoštovanja zaključaka Vijeća, donesenih tijekom njemačkog predsjedanja, o pojačanoj budućoj suradnji unutar EU-a, u kojima se predlaže pristup „odozgo prema dolje”, ali se ne vodi dovoljno računa o postojećim strukturama (npr. regionalni i nacionalni inventari šuma), a specifikacije i mjere pritom potječu isključivo od Komisije, koja nije nadležna za politiku šumarstva, dok se nadležni savjetodavni odbor ne uključuje u dovoljnoj mjeri;

15.

uvažava opće ciljeve strategije EU-a za šume kojima se žele osigurati dobre prakse gospodarenja šumama u državama članicama te među regionalnim i lokalnim vlastima, ali skreće pozornost Komisije na potrebu za postizanjem ravnoteže između ekoloških, društvenih i gospodarskih aspekata gospodarenja šumama, uključujući zaštitu kao mogućnost gospodarenja, te naglašava važnost poštovanja i održavanja raznolikosti šuma, razdoblja rotacije i praksi planiranja i održivog gospodarenja šumama u državama članicama te regionalnim i lokalnim vlastima;

16.

napominje da ključni dionici sektora šumarstva (privatni i javni vlasnici, stručnjaci, poduzeća i velik dio šumarske znanstvene zajednice) smatraju da pristup strategije EU-a za šume u potpunosti ne odgovara stvarnom stanju na terenu, što ukazuje na to da se čini da se prakse održivog gospodarenja šumama ne kreću u pravom smjeru i da se trebaju znatno promijeniti;

17.

ističe da podaci ukazuju na pad biološke raznolikosti u nekim područjima i na slabu očuvanost staništa u okviru mreže Natura 2000, do čega je djelomično došlo zbog nedostatka odgovarajućeg poticajnog okvira za njihove upravitelje (cijene, naknada za vanjske učinke, racionalni regulatorni okvir prilagođen regijama), što su ključni problemi koje bi trebalo riješiti strategijom, uz izdvajanje dodatnih sredstava iz proračuna EU-a i država članica; poziva na tješnju suradnju u promicanju mjera za obnovu ekosustava, uključujući ciljeve za obnovu oštećenih šumskih ekosustava;

18.

smatra da je u velikoj većini regija, osobito onima koje su najviše pogođene posljedicama klimatskih promjena, multifunkcionalno šumarstvo uvriježeno sredstvo održivog gospodarenja šumama te da vlasnici i stručnjaci koji upravljaju šumama općenito nastoje zaštititi njihovu bioraznolikost i druge usluge ekosustava, smanjiti opasnost od šumskih požara i njihovu učestalost te ih istovremeno učiniti otpornijima, održati ih u dobrom stanju i podržati njihov rast, čime aktivno doprinose lokalnom gospodarstvu i sredstvima za život u ruralnim područjima;

19.

preporučuje zauzimanje mnogo sustavnijeg pristupa u kojem se pomoću pokazatelja koji nadilaze omjer sječe i povećanja broja stabala objedinjuju raznolikost i složenost održivog gospodarenja šumama, vlasnička prava i stvarnost s kojom se suočavaju vlasnici, stručnjaci, javna i privatna poduzeća te lokalne i regionalne vlasti, kao i postignuća europskog šumarskog sektora u području održivog razvoja i smatra da se zaštita šuma u nekim područjima ne može provoditi bez potpore, uključujući i ekonomsku potporu, za održivo aktivno upravljanje kojim se nastoji u najvećoj mogućoj mjeri povećati pozitivne vanjske učinke usluga ekosustava i izbjeći degradaciju, među ostalim i ekološku, do koje dolazi zbog napuštanja šumskih površina;

20.

u kontekstu biološke raznolikosti želi istaknuti da, zahvaljujući nekim najudaljenijim regijama, Europska unija ima primarne, amazonske i suptropske šume, koje su izvanredan laboratorij za znanstvena istraživanja, specijalizaciju i inovacije, primjerice za farmaceutska istraživanja i razvoj biljnih ekstrakata. Biološka raznolikost tih regija čini gotovo 80 % biološke raznolikosti Europe i ima ključnu ulogu u osiguravanju ekološke ravnoteže planeta. Lokalna i regionalna tijela vlasti čuvari su tog neprocjenjivog blaga te im treba osigurati odgovarajuću potporu za upravljanje tim resursima i njihovo očuvanje;

21.

smatra da bi se u strategiji EU-a za šume – iako je ona usko povezana sa strategijom za biološku raznolikost i zapravo može doprinijeti dosljednosti u tom pogledu – trebao zauzeti drugačiji, uključiviji i sustavniji pristup kako bi se njezine mjere na djelotvoran i dosljedan način uskladile s ciljevima zajedničkih politika o zelenoj tranziciji i klimatskim promjenama i tako ostvarili ciljevi EU-a u području okoliša, društva i rasta (uključujući zelena radna mjesta). Time bi se u okviru strategije EU-a za šume osigurala nužna koherentnost relevantnih politika EU-a koje utječu na održivo gospodarenje šumama i povećao potencijal tog sektora da doprinese ostvarenju ciljeva održivog razvoja sadržanih u zelenom planu;

Potreba za većom horizontalnošću službi Komisije

22.

pozitivno ocjenjuje to što je strategija EU-a za šume rezultat zajedničkog rada glavnih uprava AGRI, ENV i CLIMA, ali preporučuje uključivanje raznih odjela Komisije koji se bave šumarskim sektorom (GU GROW, ENER, REGIO) kako bi se sustavnim i uključivim pristupom obuhvatili svi socijalni, gospodarski i ekološki aspekti i posljedice jer će u suprotnom pristup biti nepotpun i djelomičan;

23.

preporučuje da se jasno definira uloga Stalnog odbora za šumarstvo kao ključnog aktera u strategiji EU-a za šume kako bi se iznosila stajališta tog sektora i drugih ključnih dionika i omogućilo aktivno korištenje šuma u raznim regijama EU-a;

24.

preporučuje da se razmotri i morfološka dimenzija teritorija s obzirom na to da su potrebne i inovacije i ulaganja u infrastrukturu kako bi se olakšala logistika i omogućila digitalizacija, kojima se moderniziraju lanci vrijednosti temeljeni na šumama kao sredstva za sprečavanje gubitka resursa i depopulacije, kao i primjeren sustav poticaja;

Uloga regionalne i lokalne razine

25.

preporučuje da se uključivanjem politika država članica i lokalnih i regionalnih vlasti u području gospodarenja zemljištem i suzbijanja depopulacije vodi računa o teritorijalnoj dimenziji šuma u smislu pokrivenosti tla šumom (43 % i u porastu), koje se uglavnom nalaze u regijama zahvaćenima depopulacijom (zabačeni krajevi, planinska područja, područja hladne klime, naplavne zone, područja osiromašenog tla);

26.

s obzirom na razne smjernice relevantne za šume, uključujući i šumarske prakse i razlike u šumskim gospodarstvima država članica u kontekstu biološke, društvene, gospodarske i kulturne raznolikosti šuma u raznim regijama EU-a, smatra da treba uvažiti načelo supsidijarnosti, ali i podijeljenu nadležnost nad šumama zbog raznih zakona o okolišu i zaštiti krajobraza koji utječu na politike šumarstva;

27.

naglašava da se u glavnim aspektima strategije EU-a za šume trebaju definirati načela dogovorena na europskoj razini. Međutim, na nacionalnoj razini mora biti moguće utvrditi sredstva potrebna za postizanje ciljeva kako bi bila u skladu s politikama i propisima regionalnih i lokalnih vlasti nadležnih za šume; naglašava da su za zaštitu šuma potrebni održivo gospodarenje šumama, konkurentnost i profitabilnost cijelog sektora te odgovarajuća usklađenost politika;

Kompatibilnost ekološke, društvene i gospodarske funkcije šuma nužna je za suočavanje s glavnim izazovima EU-a

28.

smatra da se u strategiji EU-a za šume mora u dovoljnoj mjeri uzimati u obzir važnost cijelog niza šumskih proizvoda i usluga, zbog čega strategija biogospodarstva i održivo gospodarenje šumama trebaju osigurati ravnotežu između funkcija šume, uključujući pružanje raznih usluga ekosustava. Davanjem prednosti samo jednom aspektu gubi se ravnoteža;

29.

naglašava da je 2018. godine sektor šumarstva (gospodarenje i iskorištavanje, industrijska obrada drva i proizvodnja papira) izravno zapošljavao 2,1 milijun ljudi u EU-u, stvarajući bruto dodanu vrijednost od 109 855 milijuna EUR. Štoviše, u proizvodnji drvenog namještaja i tiskanju papira radilo je 1,2 milijuna ljudi, stvarajući bruto dodanu vrijednost od 25 milijardi EUR (namještaj) i 31 milijarde EUR (tisak). U šumarskim sektorima je 2018. bilo aktivno 397 000 poduzeća, drugim riječima 15 % proizvodnih poduzeća, a bioenergija, drvena gradnja i šumski nedrvni proizvodi osiguravali su dodatna 4 milijuna radnih mjesta;

30.

napominje da su očuvanje biološke raznolikosti, obnova ekosustava i povećanje ponora ugljika temeljni elementi strategije, ali da je neusklađenost s klimatskim ciljevima i održivim društveno-gospodarskim rastom koja iz toga proizlazi jedna od najproblematičnijih točaka;

31.

ističe socijalnu dimenziju šuma u EU-u, s obzirom na to da je 60 % šumske površine u rukama više od 16 milijuna vlasnika, i to mahom malih vlasnika raspoređenih po svim regijama, s prosjekom od 13 hektara po vlasniku;

32.

tvrdi da se u okviru načelâ održivog gospodarenja šumama na održivost gleda iz globalne, odnosno okolišne, gospodarske i društvene perspektive. To znači da održivo gospodarenje šumama treba shvatiti kao najbolji način gospodarenja uz očuvanje – ili očuvanja uz gospodarenje – a time i način da se okonča navodna dihotomija između očuvanja i gospodarenja, koja je prisutnija u političkom diskursu nego u stvarnoj praksi na terenu;

33.

napominje da šume u vlasništvu lokalnih i regionalnih vlasti predstavljaju oko 14 % ukupne šumske površine (22 milijuna hektara). Lokalne i regionalne vlasti nisu samo vlasnici šuma, već primjenjuju zakone i provode politike i proračun u području šumarstva, provode zakone i podržavaju privatne vlasnike u održivom gospodarenju šumama, uvijek u skladu s politikama šumarstva koje su u nadležnosti država članica, i s inicijativama EU-a koje proizlaze iz raznih sektorskih politika, konstantno nastojeći uskladiti okolišne, društvene i gospodarske funkcije šuma;

34.

smatra da se u raspravama održanima u okviru postupka uspostavlja lažna dihotomija okolišnih i socioekonomskih funkcija šuma, što dovodi do pristranih rasprava i odvraća pozornosti od temeljnog cilja, a to je održivi razvoj: dugoročna zaštita zdravlja naših šuma, sposobnost suzbijanja klimatske krize otpornim ekosustavima, održivo gospodarenje resursima i odgovorna i učinkovita prerada šumskih proizvoda, kako bi se zajamčila dobrobit i način života milijuna europskih građana;

35.

preporučuje da se ojača sadržaj strategije u pogledu određenih okolišnih ciljeva (voda, tlo, krajobraz) i stavi jači naglasak na ključni doprinos koji biogospodarstvu, kao temeljnom stupu europskog zelenog plana, daju šumski proizvodi koji se industrijski prerađuju na održiv način i za koje je nužno financirati tehnološki inovativne procese kako bi se razvila razna poduzeća, pogotovo ona koja se bave prvom fazom prerade i slaba su karika u šumarsko-drvnom sektoru, a zapravo imaju najveći potencijal za iskorištavanje lokalnih resursa na najbolji način;

36.

preporučuje da se veći naglasak stavi na definicije i mjere održivog gospodarenja šumama usmjerene na poboljšanje hidrološkog ciklusa i očuvanje tla, posebno u sredozemnim i planinskim ekosustavima, te ističe da je potrebno ojačati pokazatelje kako bi se poboljšalo održivo upravljanje šumama, što je preduvjet za dugoročno pružanje usluga ekosustava;

37.

preporučuje da se ponovo definiraju ciljevi kako bi se povećala vidljivost i osigurala održiva ravnoteža i kompatibilnost ekoloških, socijalnih i gospodarskih funkcija šuma, koja se temelji na održivom i multifunkcionalnom gospodarenju šumama u različitim šumskim regijama (borealnim, kontinentalnim, sredozemnim, planinskim, gradskim), a da se pritom ne odustane od zaštite biološke raznolikosti i drugih okolišnih usluga;

38.

smatra da bi se u strategiji EU-a za šume trebala jasnije istaknuti važnost promicanja uključivosti i ravnopravnosti u sektoru šumarstva i da bi, u skladu s novom Strategijom EU-a za rodnu ravnopravnost iz ožujka 2020., u novoj strategiji za šume trebalo promicati pravednije sudjelovanje pripadnika svih rodova na tržištu rada kako bi sektor šumarstva mogao ostvariti svoj puni potencijal;

39.

preporučuje isticanje uloge šuma u najudaljenijim, planinskim ili najslabije razvijenim područjima, u kojima je udio šumskih površina veći i gdje postoji veći rizik od depopulacije te gdje usto šumski vrijednosni lanci predstavljaju glavne izvore zapošljavanja i gospodarskih aktivnosti povezanih s iskorištavanjem i prvom fazom prerade šumskih resursa;

40.

napominje da se uloga šuma u razvoju kružnog biogospodarstva predstavlja više kao rizik nego prilika te ističe važnu ulogu koju ekološki proizvodi mogu imati u dekarbonizaciji jer smanjuju potrošnju fosilnih goriva i materijala dobivenih iz fosilnih resursa, što je jedan od glavnih ciljeva Komisije; međutim, pri dekarbonizaciji treba uzeti u obzir procjenu životnog ciklusa proizvoda koji se temelje na šumama i prednost dati proizvodnji proizvoda s dugim vijekom trajanja;

41.

preporučuje promicanje lokalne prerade drvnih i nedrvnih šumskih proizvoda kako bi se smanjio utjecaj na okoliš;

42.

pozdravlja preporuku građanskog panela Konferencije o budućnosti Europe da se poseban naglasak stavi na ponovno pošumljavanje iskorištenih ili uništenih šuma i pošumljavanje područja s degradiranim tlom, kao i na iznalaženje odgovornijih rješenja za bolje iskorištavanje drva (8);

43.

preporučuje da se redefiniraju ciljevi strategije i njezine sinergije sa strategijom za biogospodrastvo iz 2012., revidiranom 2018. (9), i da se pritom uključe i promiču šumski proizvodi, i to ne samo drvni (drvo kao građevinski materijal, biokompozitni materijali, biogoriva, drvo za biorafinerije i proizvodi visoke dodane vrijednosti za kemijsku, prehrambenu te parfemsku i kozmetičku industriju) već i nedrvni proizvodi (pluto, gljive, šumski plodovi, aromatične i ljekovite biljke, smole), imajući u vidu da oni, kao ponori ugljika, tijekom cijelog svog životnog ciklusa doprinose ublažavanju klimatskih promjena i da mogu poslužiti kao zamjena za druge materijale koji ispuštaju velike količine stakleničkih plinova;

44.

preporučuje da se ciljevi i sinergije s Novim akcijskim planom za kružno gospodarstvo iz 2020. (10), kao temeljnim stupom europskog zelenog plana, redefiniraju ističući važnost oporabe i recikliranja šumskih proizvoda u svim lancima obrade i oporabe otpada;

45.

preporučuje uspostavu sustava za prijenos najboljih praksi koje koristi većina poduzeća (optimalna, racionalna i odgovorna uporaba resursa, certifikacija lanca nadzora, ekološki dizajn, energetska učinkovitost, materijalna ili energetska oporaba otpada) na cijeli industrijski sektor koji se temelji na šumama;

46.

ističe da bi u okviru cilja strategije EU-a za šume trebalo uvažavati značaj šuma ne samo kao ponora ugljika nego i kao zaliha ugljika koje bi se mogle povećati kao glavni doprinos cilju klimatske neutralnosti EU-a do 2050.; naglašava da bi se učinak šumskih proizvoda kao zamjene trebao sagledavati iz aspekta njihovog cijelog životnog vijeka kako bi do izražaja došao ukupni potencijal šumarskog sektora za ublažavanje klimatskih promjena; napominje da se neto učinak šuma kao ponora ugljika smanjuje s njihovom starošću;

47.

preporučuje da se utvrde jasne definicije šuma kako bi se razlikovale barem prašume, kojima se nikad nije gospodarilo (0,7 % ukupne površine), i šume, kojima se u prošlosti gospodarilo ali posljednjih desetljeća više ne. Tako bi se djelotvorno zaštitile stare šume, posebno u nekim regijama srednje i istočne Europe i revitalizirale planine kojima se više ne gospodari, što dovodi do rizika od šumskih požara, bolesti i štetočina;

48.

smatra da bioenergiju valja smatrati prilikom za provedbu mjera održivog gospodarenja šumama i obnovljivim izvorom energije za procese industrijske prerade nusproizvoda i recikliranje, u skladu s Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora iz 2018. (11); smatra da je bioenergija važna za sigurnost opskrbe energijom u Europi i njezinu neovisnost o fosilnim gorivima;

49.

preporučuje reviziju predloženih izmjena kriterija održivosti za bioenergiju ili gospodarenje šumama jer bi neke od predloženih mjera mogle povećati opterećenje za regionalne i lokalne vlasti kao vlasnike šuma i institucije odgovorne za održivo gospodarenje šumama u mnogim državama članicama, s obzirom na to da će ograničenja nastala zbog stroge pravne zaštite 10 % šuma nametnuti znatne naknade bez jasne financijske obveze Komisije; smatra da bi trebalo primjenjivati kriterije održivosti za bioenergiju iz Direktive o energiji iz obnovljivih izvora iz 2018.;

50.

smatra da je društveno-gospodarska uloga šumarskog sektora ključna za razvoj ruralnih područja i lokalnog gospodarstva u mnogim regijama te žali zbog toga što kao jedan od prioritetnih ciljeva strategije nije jasno i nedvosmisleno postavljeno veće iskorištavanje šumskih drvnih resursa i šumskih nedrvnih proizvoda i njihova industrijska prerada od strane europskih poduzeća (uglavnom MSP-ovi smješteni u ruralnim regijama), što se temelji na održivom gospodarenju šumama i u okviru je zelenog biogospodarstva;

51.

smatra da je nužno da se strategijom EU-a za šume promiče i jača edukacija o održivom gospodarenju šumama u svim sferama, a naročito u školama i u organizacijama civilnog društva, ali i putem medijskih kampanja, kako bi se riješio problem nedovoljne upućenosti europskih građana u prakse održivog gospodarenja šumama i njegovu trostruku dimenziju – okolišnu, gospodarsku i društvenu;

52.

smatra da bi strategija za šume trebala uključivati međunarodnu dimenziju usmjerenu na zaustavljanje krčenja šuma i gubitka biološke raznolikosti na svjetskoj razini, koristeći se iskustvima država članica i velike većine lokalnih i regionalnih vlasti u području održivog gospodarenja šumama te prijenosom njihovih znanja i dobrih praksi; u tom kontekstu pozdravlja Komisijin Prijedlog uredbe o stavljanju na raspolaganje na tržištu Unije i izvozu iz Unije određenih roba i proizvoda povezanih s krčenjem i propadanjem šuma te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 995/2010 (12), kojom se na svjetskoj razini nastoji ograničiti uvoz robe povezane s krčenjem i propadanjem šuma; Također naglašava da je prijedlog popraćen Tablicom supsidijarnosti (13) koja pruža temeljitu analizu pitanja supsidijarnosti;

Potreba za postizanjem znanstvenog i tehničkog konsenzusa

53.

preporučuje da se u strategiji EU-a za šume vrednuju dobre šumarske prakse koje su posljednjih desetljeća u europskim šumama postigle dobre rezultate (kontinuirano povećanje šumske površine, povećanje ponora ugljika, povećanje zaštićenih područja i ekosustava, veće iskorištavanje, razvoj odgovornih poduzeća i sektora, bolje osposobljavanje šumarskih subjekata u području održivog gospodarenja šumama) i da se izričito prizna taj rad zahvaljujući kojem se EU nalazi na vodećem mjestu u svijetu u području dobrih šumarskih praksi i drugim državama služi kao primjer;

54.

poziva na korištenje definicija održivog gospodarenja šumama i posebice postupak FOREST EUROPE, koji proizlaze iz međunarodnih obveza koje su preuzeli EU i njegove države članice;

55.

preporučuje da se provedu daljnje studije o planiranju moguće provedbe kako bi se izbjeglo preklapanje s postojećim sustavima i da se razjasni koje sinergije, dodane vrijednosti i odnose troškova i koristi nude predloženi certifikati za gospodarenje šumama blisko prirodi, neovisni certifikat EU-a i strateški planovi za šume za razliku od postojećih međunarodno priznatih i upotrebljavanih sustava za certificiranje šuma (Program za potporu certificiranju šuma – PEFC, Vijeće za nadzor šuma – FSC) te strategija, planova i programa u području održivog gospodarenja šumama koje već postoje u državama članicama i lokalnim i regionalnim tijelima; također nije jasno bi li nova shema bila obavezna ili dobrovoljna i na temelju koje pravne osnove bi se takve mjere poduzimale;

56.

poziva na jasno upućivanje na cijeli niz neekstraktivnih koristi šuma;

57.

poziva na reviziju i analizu evaluacija znanstvenih stručnjaka za šume, uključujući i ekologe specijalizirane za šume, iz cijele Europe, koji upozoravaju da je moguće da se u predloženim politikama ne vodi dovoljno računa o mogućem povećanju rizika povezanih s velikim poremećajima (požari, uragani, mećave i štetni organizmi), s posebnim naglaskom na šumama koje su posebno osjetljive na klimatsku krizu;

58.

predlaže da se postigne širi konsenzus o premisama na kojima se zasnivaju strategija EU-a za šume i strategija za biološku raznolikost, i to na temelju rigoroznog znanstvenog i tehničkog pristupa u koji bi bio uključen reprezentativni skup znanstvenih stručnjaka koji svoj posao obavljaju temeljito i posjeduju dokazano iskustvo u svim aspektima cjelokupnog vrijednosnog lanca šuma i s različitim vrstama šuma u Europi;

59.

smatra da se, pod određenim uvjetima koje potvrđuju znanstvene analize, u zaštićenim staništima u nekim područjima mreže Natura 2000, ako su ona ugrožena ili oštećena zbog poremećaja povezanih s klimatskim promjenama, može omogućiti uspostava otpornijih ekosustava;

60.

prima na znanje i pozdravlja prijedlog o prikupljanju pouzdanih podataka, naglašavajući važnost objavljivanja novog zakonodavnog prijedloga o promatranju šuma u EU-u te izvješćivanju i prikupljanju podataka o njima;

Prije provedbe strategije potrebna su važna pojašnjenja

61.

smatra da strategija ne postavlja koherentan i sveobuhvatan cilj za europski šumarski sektor za 2030. već obuhvaća razne mjere i inicijative, od kojih su mnoge još uvijek neodređene, a samo neke imaju okvirni raspored;

62.

smatra da se, kao prvi korak u provedbi strategije, moraju pojasniti koncepti i mjere te izraditi akcijski plan kojim će se razjasniti ciljevi, opseg, vremenski okvir i odgovornosti; u akcijskom planu treba utvrditi stavove država članica, lokalnih i regionalnih tijela i sektorskih dionika prema strategiji, kao i njihova razmišljanja o predloženom smjeru kretanja, a trebalo bi uključiti i mišljenja OR-a, Europskog parlamenta i dionika iz cijelog šumarskog sektora;

63.

preporučuje da se pojasni odnos između novih pokazatelja, pragova i raspona za održivo gospodarenje šumama i kriterija i pokazatelja održivog gospodarenja šumama postavljenih u okviru konferencije FOREST EUROPE, s obzirom na to da su EU i njegove države članice njezine potpisnice; također smatra da su potrebne informacije o pravnoj osnovi koja bi takvu mjeru opravdala i o tome kako bi „dobrovoljni početak” utjecao na eventualne buduće korake te da treba razjasniti i povezanost održivog gospodarenja šumama i koncepta „blisko prirodi”;

64.

preporučuje da se s državama članicama i sektorskim akterima temeljito raspravi o opsegu i izvedivosti plaćanja za usluge ekosustava i da se provedu naknadne provjere stvarnog stanja kako bi se procijenilo bi li se financijskim mehanizmima predviđenima u strategiji (ZPP, sekvestracija ugljika u poljoprivredi i certifikacija za ugljik) omogućilo postizanje željenih ciljeva;

65.

pozdravlja uvođenje koordiniranog praćenja šuma na razini EU-a, ali smatra da treba procijeniti dodanu vrijednost i omjer troškova i koristi novog prijedloga EU-a za promatranje šuma te prikupljanje podataka i izvješćivanje o njima, kao i prikupljanje podataka i informacija kojima se raspolaže i koje nedostaju, pri čemu podatke prikupljene daljinskim istraživanjem, uključujući putem satelita i drugih sredstava, treba priznati kao troškovno učinkovit način za poboljšanje baze znanja u suradnji s postojećim i tekućim nacionalnim inventarima šuma; u tom su kontekstu supsidijarnost, troškovi i administrativno opterećenje ključni aspekti na kojima treba poraditi; praćenje šuma u cijelom EU-u moglo bi donijeti dodanu vrijednost ako ga podrže države članice i lokalne i regionalne vlasti i ako se bude temeljilo na podacima prikupljenima na terenu za potrebe nacionalnih i regionalnih inventara šuma i na iskustvu sa sustavom „Šume u fokusu”. Usto treba jasno definirati prirodu (dobrovoljni ili obavezni), format i točnu svrhu nacionalnih strateških planova, a vlasnicima šuma pružiti troškovno učinkovite poticaje kako bi doprinijeli prikupljanju podataka;

Održivo gospodarenje šumama iziskuje više europskih sredstava

66.

preporučuje dodjelu jasno definiranih i realnih financijskih sredstava. Iako se iz strategije može iščitati znatno povećanje sredstava EU-a za financiranje održivog gospodarenja šumama i očuvanja bioraznolikosti, zbog ovisnosti o sredstvima koja već imaju druge ciljeve i namjene (npr. ZPP) i nedostatka sredstava iz drugih fondova EU-a u općem kontekstu Brexita, gospodarske krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19 i porasta inflacije, upitno je hoće li se aktualni trend nedovoljnog financiranja šuma i bioraznolikosti od strane EU-a preokrenuti u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju;

67.

preporučuje Komisiji da pojednostavi administrativne postupke i tako lokalnim i regionalnim tijelima pomogne da postojeće europske fondove (Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, Europski fond za regionalni razvoj, instrument NextGenerationEU) učine dostupnijima za održivo gospodarenje šumama;

68.

preporučuje da se više financijskih sredstava izdvaja za osposobljavanje, istraživanje, razvoj i prijenos znanja na europskoj i međunarodnoj razini radi olakšavanja suradnje te razmjene i primjene dobrih praksi u području održivog gospodarenja šumama i lanaca vrijednosti koji se temelje na šumama u Europi i svijetu;

69.

smatra da bi se novom strategijom EU-a za šume trebale promicati inicijative za stvaranje platformi za međuregionalnu suradnju i financiranje u području šumarstva i dekarboniziranog gospodarstva.

---

(1)  COM(2013) 659 final.

(2)  COM(2018) 811 final.

(3)  Europski zeleni plan: https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/european-green-deal_hr.

(4)  COM(2020) 788 final.

(5)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).

(6)  COM/2020/380 final.

(7)  SL C 152, 6.4.2022., str. 169.

(8)  Preporuka građanskog panela o klimatskim promjenama i okolišu u okviru Konferencije o budućnosti Europe.

(9)  COM(2018) 673 final i SWD(2018) 431 final.

(10)  COM(2020) 98 final.

(11)  Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

(12)  COM(2021) 706 final.

(13)  SWD(2021) 325 final.